SVEUĆILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK ZA UČITELJSKI STUDIJ U GOSPIĆU

MATEMATIKA I
Skupovi, funkcije, brojevi
mr.sc. TATJANA STANIN 2009.

Kratak pregled predavanja koja se izvode na učiteljskom studiju Sveučilišta u Rijeci, Odsjek u Gospiću iz kolegija Matematika I (3. semestar)

PREDGOVOR

Zahvaljujući suvremenim tehnologijama, naročito internetu, u mogućnosti smo ostvariti bolju komunikaciju na svim nivoima. To je naročito važno u nastavnom procesu. Zato sam odlučila gradivo matematike predviñeno nastavnim programom trećeg semestra iz kolegija Matematika I na učiteljskom studiju približiti studentima u elektroničkom obliku, dostupnom na fakultetskim stranicama. Gradivo je izloženo u osam poglavlja, pri čemu se prva tri poglavlja bave skupovima, relacijama i funkcijama, dok ostala poglavlja obrañuju skupove brojeva, od prirodnih do kompleksnih brojeva. Gradivo sam nastojala detaljno raščlaniti kako bi studenti imali jasan uvid u pojmove i svojstva koja se obrañuju. Pri tom sam željela biti što konciznija. Zato su neki dokazi izostavljeni, ali je naveden izvor u kojem se mogu naći. Materijal sadrži jednostavne primjere kojima se potkrepljuju matematičke zakonitosti. Takoñer sadrži neriješene primjere koje studenti samostalno rješavaju. Složeniji zadaci rješavaju se na vježbama koje prate predavanja. Nadam se da će ovaj materijal olakšati studentima praćenje nastave i omogućiti kvalitetniju pripremu za kolokvije i ispit. U tu svrhu, odmah na početku, uz osnovne karakteristike kolegija dani su očekivani ishodi učenja za svako poglavlje. Izloženo gradivo usko je vezano s gradivom matematike u razrednoj nastavi te materijal može poslužiti kao podsjetnik sadašnjim i budućim učiteljima. Zahvaljujem recenzenticama mr.sc. Katici Jurasić i mr.sc. Ljubici Štambuk na spremnosti da pregledaju moj rad i pomognu mi svojim stručnim savjetima u njegovom oblikovanju. Ugodna mi je dužnost zahvaliti kolegama sa Odsjeka u Gospiću, prvenstveno dr.sc. Vesni Grahovac-Pražić na lekturi teksta te Zvonomiru Adamoviću i Dubravki Čanić na informatičkoj podršci.

2

Kolegij: Studij: Semestar:

MATEMATIKA I Preddiplomski studij III

Sati nastave: 2+2+0 ECTS bodovi: 5

Redni broj poglavlja 1. 2. 3. 4.

OČEKIVANI ISHODI Primijeniti operacije sa skupovima. Prikazati skupove Venn-ovim dijagramima. Objasniti svojstva operacija sa skupovima, partitivni skup i particiju skupa. Analizom utvrditi vrstu relacije. Iz relacije ekvivalencije izvesti particiju skupa i obratno. Definirati funkciju. Analizom utvrditi vrstu funkcije. Izvršiti kompoziciju funkcija. Iz zadane funkcije izvesti inverznu funkciju. Opisati pojam prirodnog broja i pojam niza prirodnih brojeva. Primijeniti matematičku indukciju na tvrdnje o prirodnim brojevima. Definirati zbrajanje i množenje prirodnih brojeva i zakone koji za te operacije vrijede. Provesti jednostavnije dokaze. Zapisati prirodan broj u sustavima različitih baza. Definirati djeljivost, proste i složene brojeve. Naći zajedničke mjere i višekratnike brojeva. Opisati skup cijelih brojeva. Definirati operaciju oduzimanja. Definirati racionalne brojeve. Opisati polje racionalnih brojeva. Definirati operaciju dijeljenja. Prevesti decimalan zapis racionalnog broja u razlomak i obrnuto. Dati strogi i intuitivni opis realnih brojeva. Primijeniti zapis pomoću intervala na podskupove realnih brojeva. Pridružiti točki pravca realan broj i obratno. Provesti jednostavnije dokaze tvrdnji o iracionalnim brojevima. Primijeniti osnovne računske operacije s kompleksnim brojevima. Grafički prikazati kompleksne brojeve u kompleksnoj ravnini. Provesti prijelaz kompleksnog broja u trigonometrijski oblik. Izračunati korijene iz kompleksnog broja.

5. 6.

7.

8.

3

3.....13... Inverzno preslikavanje …………………………………………………………………....3.. Definicija skupa prirodnih brojeva ……………………………………………………… 4..1...…...ishodi učenja ……………………………………………………....... 1.. 3...1....2...2. Kolegij Matematika I ... Partitivni skup …………………………………………………………………………… 1.8.. Presjek skupova ……………………………………………………………………..2............ Relacije .. Peanovi aksiomi …………………………………………………………....4. Graf funkcije ……………………………………………………………………………..11. Ureñajne relacije ………………………………………………………………………… 2...5.... 1....... Diferencija skupova …………………………………………………………………….......3. Kardinalni broj skupa ……………………………………………………………………. 3. Binarne relacije …………………………………………………………………………. 3..1............... 1. Jednakost skupova …………………………………………………………………... Particija skupa …………………………………………………………………………… 1.. Svojstva presjeka......... Podskup ……………………………………………………………………………. Područje vrijednosti funkcije ……………………………………………………….....2.......1.. 3...…………………………………………………………………… 3...7.............. 4....12.....2.. 4. unije i diferencije (komplementa) …………………………………… 1............... 2... 3... …. Zadavanje skupova…………………………………………………………………....... Neke važnije vrste binarnih relacija …………………………………………………….. Sadržaj …………………………………………………………………………………………... 3.. Pojam komplementa... 3.....2.. …... Konačni i beskonačni skupovi ………………………………………………… 4............... Množenje prirodnih brojeva …………………………………………………. Prirodni brojevi .4...………………………………………………………………………………..9...... 3......1.....2............. Obostrano jednoznačno ili bijektivno preslikavanje ……………………………….......... 2.....3. 2 3 4 6 6 6 7 8 8 9 9 10 11 12 12 13 13 15 15 15 16 17 18 19 19 19 20 21 21 22 22 22 23 23 24 25 26 26 26 27 27 28 28 29 32 32 36 4 ..3.5....... 1. Identično preslikavanje ………………………………………………………………….4. Surjektivna preslikavanja ili surjekcije ……………………………………………... Zbrajanje prirodnih brojeva …………………………………………………… 4...........7....... 1....... Kompozicija preslikavanja ………………………………………………………………. Zbrajanje i množenje prirodnih brojeva ……………………………………………... Matematička indukcija ……………………………………………………….. 4. 4..6. 4.3....2.... Kartezijev ili direktni produkt skupova …………………………………………………. Unija skupova …………………………………………………………………………… 1. Inverzna relacija ……………………………………………………………………. 1. 1......6..2. 2.....3.. 2............ Asocijativnost preslikavanja ……………………………………………………………. Analitičko zadavanje funkcija …………………………………………………………… 3... 4..10..........11....... Funkcije ………………….... 1.. 4.... Relacije ekvivalencije …………………………………………………………………… 2..SADRŽAJ Stranica Predgovor ……...1......... Injektivna preslikavanja ili injekcije ………………………………………………....... Konstante ………………………………………………………………………………..........1.......1...10.. Definicija prirodnih brojeva …………………………………………………. Definicija funkcije …………………………………………………………………. Skupovi ………………………………………………………………………………………... 1. Ekvivalentni skupovi …………………………………………………………... 4......3....8........1. Pojam skupa……………………………………………………………………………… 1. 3...5....... Peanovi aksiomi i matematička indukcija ………………………………………….1.......9. 3..... Univerzalni skup …………………………………………………....12...

........ Kompleksni brojevi ………………………………………………………………………….... Realni brojevi ………………………………………………………………………………… 7.......2..... Q je ureñeno polje …………………………………………………………………. 5.5.3...........5.... 8... Omeñeni skupovi ………………………………………………………………………... 7..... Realni brojevi –strogi opis ………………………………………………………….. 5.. 4.. Kompleksni brojevi ……………………………………………………………………… 8. 4...1...4.5... Prijelaz u dekadski sustav ……………………………………. 8..4.. Polje racionalnih brojeva ……………………………………………………………….....3...... 4................2.. Prosti i složeni brojevi ………………………………………………………… 4.................................... Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja ………………………………………............... Korijen iz kompleksnog broja …………………………………………………………… Literatura ........... Euklidov algoritam ……………………………………………………….....3....1.......1......................Brojevni sustavi …………………………………………………………………….. Zapis prirodnog broja ……. 4............. 7.7. Zapis broja u sustavu s bazom b …………………………………… 4...... 4........ Zajedničke mjere brojeva …………………………………………………….2...... Djeljivost brojeva ………………………………………………………………………....1.........9.......6.2.3.. Moivreov teorem (Potenciranje kompleksnih brojeva) ………………………………… 8... Definicija operacije oduzimanja ………………………………………………………… 6..... 6. 7... 8........ 6.4.....2......6.2. Eratostenovo sito ……………………………………………………………… 4.... Definicija djeljivosti …………………………………………………………...... Zajednički višekratnici brojeva ………………………………………………...5.4......5............4.... Intervali …………………………………………………………………………………. Prijelaz iz dekadskog sustava u sustav neke druge baze …………....................... Decimalni prikaz racionalnog broja ……………………………………………………..2... Grafički prikaz kompleksnog broja ……………………………………………………… 8..4...4....... 4............. 39 39 39 40 42 44 45 45 45 46 47 47 48 50 50 51 52 52 53 53 54 58 58 59 59 60 62 62 62 63 63 64 65 67 67 68 70 5 ...1......….... Brojevni sustavi ………………………………………………………………....... Skup cijelih brojeva kao proširenje skupa prirodnih brojeva …………………………… 5.. Množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva ……………………………………………... 6.........…………………………………………………............... 4.8. 4................. 8.....2...5...5.....2....5.1.4....1........ Cijeli brojevi .. Skup racionalnih brojeva je gust ………………………………………………………… 8. Apsolutna vrijednost kompleksnog broja ……………………………………………….....4.... 4.3.... 8....5... 4......... Definicija operacije dijeljenja …………………………………………………………… 6... Osnovne računske operacije s kompleksnim brojevima ………………………………… 8.. Udaljenost izmeñu dvije točke ………………………………………………………….........4..2.......... 7... Racionalni brojevi .

jer nisu svim ljudima iste figure zanimljive.…}. Da li je skup zanimljivih figura dobro definiran skup? Odgovor: Nije. S.1.… skupa A. Z. Primjer. 2.6 } može se izraziti i ovako: S = { x ∈ N | 2x+3≥7 i 3x-1≤18 }. b..6 }.3. Za skup kažemo da je dobro definiran (odreñen) ako za svaki objekt možemo utvrditi je li element tog skupa ili nije. Q je skup svih razlomaka takvih da je m element skupa cijelih brojeva Z. Q={ n Primjer 2. a n element skupa prirodnih brojeva N ili m | m ∈ Z . c. Primjer. Elementi skupa A su svi trokuti ili A = {x | x je trokut}.5. b.… elementi ili članovi skupa. Ako želimo istaknuti elemente a. ø je simbol za prazan skup. Pojam skupa SKUPOVI Pojam skupa se ne definira. c. Skup S = { 2. 5 i 6 ili S = { 2. Svi prirodni i umjetni sateliti Zemlje.3. 3. ako elementi skupa S zadovoljavaju uvjet U.4. Općenito. . Pritom su a. Ako x ne pripada skupu S koristimo oznaku x∉S.5.b. 4. Skup zadajemo tako da navedemo uvjet (ili uvjete) koji zadovoljavaju svi elementi skupa. Primjer 1. N. Skup zadajemo tako da navedemo obilježje koje imaju elementi skupa. onda koristimo oznaku A = {a. Na pitanje što je skup. U. Skup svih ljudi visokih 4 m. Na primjer: Učenici jednog razreda. skup S ćemo izraziti S = { x | U }.. b.4. 3. Sve točke na nekom pravcu. Na primjer: Skup svih realnih rješenja jednadžbe x 2 = -1. Svaki skup sačinjavaju objekti a. Skupove označavamo s A.… koji imaju neko zajedničko obilježje. Skup svih zajedničkih točaka dva paralelna pravca. 4. Zadavanje skupova 1. B.c. 6 . . Skup zadajemo tako da navedemo sve njegove elemente. C. Primjer. Prazan skup je skup koji nema ni jednog elementa. 1. Elementi skupa S su brojevi 2. navode se primjeri da se vidi što se pod tim pojmom podrazumijeva.2.1. 1. Zapis x ∈ S znači da je x element skupa S. c. Simbol | čita se „takvih da“. n ∈ N }.

Prema tome.Prazan skup možemo definirati ovako: ø = {x | x ≠ x}. A∩B = {x | x ∈ A i x ∈ B}. sl. 7 . 5. A i C su disjunktni skupovi. a A∩C = ø . sl. 1 1. 1. Treba naći A∩B i A∩C . Označavamo ga A∩B.4}.3. Ako je presjek skupova prazan skup.3}. Rješenje: A∩B = {3}. Zadani su skupovi A ={1. Zorno prikazivanje skupova pomoću Vennovih dijagrama. sl. B = {0. 3. sl. A B C sl.2. Presjek skupova Presjek ili zajednički dio skupova A i B je skup koji čine svi elementi koji su i u skupu A i u skupu B. 2.3} i C = {0. 2 Primjer. tada kažemo da su oni disjunktni.

5}. tj. Neka su skupovi A = {1.3. Tada je A U B = {1. 5.4.A C sl.4.3} i B = {2. 3 1. 4 Primjer. onda i samo onda.5}. sl. ako je svaki element iz A ujedno i element iz B. 4. Podskup Za skup A kažemo da je podskup skupa B i pišemo A ⊆ B. Unija skupova Unija skupova A i B je skup koji čine svi elementi koji pripadaju barem jednom od skupova A i B. 1.3.2.2. 5 8 . A U B = {x | x ∈ A ili x ∈ B}. sl. B A sl. ako je A∩B = A.5. sl.4.

Ako su zadani skupovi A = {1. 6. Prikaz simetrične diferencije pomoću Vennovog dijagrama sl. tj. Nadalje. ako je svaki element iz A ujedno i element iz B. Primjer.4}.3}. tada je A \ B = {3. sl. 9 . 1. Diferencija skupova Skup svih elemenata iz A koji nisu i u B nazivamo diferencijom skupova A i B i označavamo A \ B. A ⊆ B.2}. Jednakost skupova Za skupove A i B kažemo da su jednaki i pišemo A = B onda i samo onda ako je A ⊆ B i B ⊆ A. svaki element iz B je ujedno i element iz A. što pišemo A ⊂ B.Za skup A kažemo da je pravi podskup od B i pišemo A ⊂ B onda i samo onda. kA < kB. Ako su skupovi A = {2. svaki je skup sam sebi podskup. 6 Primjer. Skup (A \ B ) U ( B \ A) zove se simetrična diferencija. 7.2. za svaki skup S vrijedi da je S∩ ø = ø.3.7. Odatle zaključujemo da je prazan skup podskup svakog skupa. sl. ako je svaki element iz A ujedno i element iz B pri čemu je kardinalni broj skupa A manji od kardinalnog broja skupa B. Štoviše. i obratno. 1.4} i B = {1.6. tj. Takoñer vrijedi da je B ⊆ B.2} i B = {1. tj. A je pravi podskup od B. a B \ A = {1}. A je podskup od B. A \ B = {x | x ∈ A i x∉B}.

Univerzalni skup. a njegove 10 .3. A \ ø = A 2.2. Neka je P podskup skupa S. Skup S \ P zove se komplement od P u odnosu na S i označava C S (P). tada je C S (P) = S.4} i P = {1. Njega obično predočavamo pravokutnikom.sl. 8 Primjer.2}. Pojam komplementa. 8. 7 Zadaci za vježbu Obrazložite sljedeće jednakosti: 1. Ako je P = ø . tada je C S (P) = {3. sl.8. Skup S obično je tada neki obuhvatniji skup koji razmatramo pa se kao takav zove univerzalni skup i označava s U. sl. 1. (A \ B) \ C = (A \ C) \ B. Ako je S = {1. ø\ A = ø 3.4}. U slučajevima kada je iz konteksta jasno da je S skup. umjesto C S (P) pišemo C(P) ili P C .

sl. unije i diferencije (komplementa) 1.podskupove krugovima. Distributivnost A∩(B U C) = (A∩B) U (A∩C) A U (B∩C) = (A U B)∩(A U C) 5. 9. 9 1. Svojstva presjeka. sl. Komutativnost A∩B = B∩A AU B = BU A 2. Asocijativnost (A∩B)∩C = A∩(B∩C) (A U B) U C = A U (B U C) 3.9. Svojstva praznog i univerzalnog skupa A∩ø =ø A ∩U = A AU U = U AU ø=A 11 . Idempotentnost A ∩A = A AU A = A 4.

Primjer. Involucija ( A C )C = A Valjanost ovih zakonitosti može se provjeriti Vennovim dijagramima. Partitivni skup Neka je S bilo koji dani skup. (A U B) C = {x | x ∈ U \(A U B)} = {x | x ∈ U i x∉(A U B)} = {x | x ∈ U i (x∉A i x∉B)} = {x | (x ∈ U i x∉A) i (x ∈ U i x∉B)} = {x | (x ∈ U \ A) i (x ∈ U \ B)} = {x | (x ∈ A C ) i (x ∈ B C )} = {x | x ∈ (A C ∩B C )} = A C ∩B C 1. De Morganovi zakoni (A U B) C = A C ∩ B C (A∩B) C = A C U B C 7.2. Kardinalni broj skupa Broj elemenata n skupa S definiramo kao kardinalni broj skupa S i označavamo kS = n.{1}.3}.10. {2. Primjer.2.6. 12 .3}}. Kardinalni broj skupa S = {1.11.3. {1.4} je kS = 4.3}. Ako je S = {1. Za primjer dokažimo De Morganov zakon (A U B) C = A C ∩ B C . onda je partitivni skup P(S) = {ø . 1.2}. {2}. {3}.3}. Skup svih podskupova od S nazivamo partitivnim skupom skupa S i označavamo P(S). {1. {1. ali i dokazati pomoću operacija koje smo ranije definirali.2.

x) ≠ (x.2).5.d} je kP(T) = 2 4 = 16 . Primjer 1. Nañite kartezijeve produkte A × B i B × A skupova A i B. 1. 13 . (y. tj.6. A × B = {(a. Primjer 2. {2}. Primjer 1.3} je kP(S) = 2 3 = 8 . 2.4.5}∩{6. itd. (1.7} = ø.5}.y} i C = {c}. A × B = {(1. (x.c.4. B = {x. Ako su A i B različiti elementi iz P tada je A∩B = ø.y}.y). Svaki podskup P od P(S)\{ø} zovemo particijom ili disjunktnim rastavljanjem skupa S ako su ispunjena ova dva uvjeta: 1. (2.b)│a ∈ A i b ∈ B}.x) ≠ (x. (2. (3.y)} B × A = {(x. (y. Kardinalni broj partitivnog skupa skupa S = {1.3. (x. Zadatak za vježbu Navedite još nekoliko particija skupa S iz prethodnog primjera. Rješenje. Particija skupa Neka je S bilo koji dani skup.4.b}. (3.1).2.2.y). Zadani su skupovi A = {1. {1} U {2} U {3.2).4. (y. tada skup svih parova (a.12.7}}.1). 1. Primjer 2.3)} Primijetimo da je A × B ≠ B × A jer se sastoje od različitih ureñenih parova. Primjer. tada je kardinalan broj partitivnog skupa kP(S) = 2 n . {1}∩ {2}∩ {3.7} = S 2.x). tj.2.3} i B = {x. jer je 1.3).x). (1.{6.13. Neka su skupovi A = {a.7} je P = {{1}. kS = n. Unija svih elemenata iz P je S.x).Ako je kardinalni broj skupa S jednak n. (2. Jedna particija skupa S = {1.2).5} U {6. Kardinalni broj partitivnog skupa skupa T ={a.b.b) kod kojih je a ∈ A i b ∈ B nazivamo kartezijevim ili direktnim produktom i označavamo A × B.1). {3. Kartezijev ili direktni produkt skupova Ako su A i B skupovi.

1)} 14 . (a. (b.c)}. Ako je A = {0.1). (0.c).0). odredite A × A i A × A × A! Rješenje.0.1).0).0.Odredite A × B × C! Rješenje.1)} A × A × A = {(0. (1.1}. (1. ( 1.(1.1. (1. (0.1). (0.1. A × B × C = {(a.0. Primjer 3. Elementi kartezijevog produkta su u ovom slučaju ureñene trojke brojeva.x.0).c). A × A = {(0.c) (b.0).x.y.0). (1.0. (0.1.y.0).1.1).

Primjer 1. ρ = {(1.4)}. (2. 3ρ8. što pišemo (1. 2ρ9.y) ∈ ρ. itd. (3.3.1. tj. Primjer 2. Primjer 1.2). a ρ neki podskup od A × B.8. Neka je A = {1. (2. 15 . Kada definiramo relaciju može biti da je A = B.2. Jedna relacija ρ sa A u B je ρ = {(1.7) ∈ ρ. Možemo reći da je 1 u relaciji sa 7.8). Relacija ~ „biti sličan sa“ u skupu svih trokuta je simetrična relacija.9) ∈ ρ. 2 sa 9.2. (1. Da li je relacija < „biti manji“ u skupu N refleksivna relacija? Uzmimo neki broj a ∈ N. (1. To pišemo 1ρ7. 2. Neke važnije vrste binarnih relacija a) Refleksivne relacije Za relaciju ρ ⊆ A × A kažemo da je refleksivna onda i samo onda ako je aρa za svaki a ∈ A. RELACIJE 2.3. Tada govorimo o relaciji u A ili o relaciji s A u A.2.7)}.3). Primjer 2. (4. itd. Binarne relacije Neka su A i B neki skupovi.9). Primjer 1.2.9}.3). Skup ρ zove se relacija izmeñu elemenata skupa A i elemenata skupa B ili relacija s A u B. ρ ⊆ A × B. 4ρ7. jer ako je a ~ b tada je i b ~ a. (2. jer je svaki prirodan broj divizor sam sebi. Takoñer možemo reći da je ureñen par (1.4} i B = {7. Relacija | „biti divizor“ u skupu N je refleksivna relacija.4} i neka je relacija u tom skupu zadana rečenicom: Element x iz A manji je od elementa y iz A. a | a za svaki a ∈ N. onda i samo onda ako je (x. (2.7).4).4). (3. Zadani su skupovi A = {1. da li vrijedi da je a < a ? Zaključujemo da to ne vrijedi i da „biti manji“ nije refleksivna relacija. Napišite tu relaciju! Rješenje.7) element relacije ρ. b) Simetrične relacije Za relaciju ρ ⊆ A × A kažemo da je simetrična onda i samo onda ako ima svojstvo: ako je aρb tada je i bρa. Za element x iz A kažemo da je u relaciji ρ s elementom y iz B i pišemo xρy.

16 . Svaka relacija ekvivalencije definirana u skupu A rastavlja skupa A na disjunktne podskupove koji su klase ekvivalentnih elemenata s obzirom na danu relaciju ekvivalencije. Teorem 1. jer ako je a||b i b||c. Primjer 1. Dokažite da je relacija || „biti paralelan sa“ u skupu svih pravaca relacija ekvivalencije. simetrična i tranzitivna. tada je a||c. Zagreb. jer ako je a ⊥ b i b ⊥ c. jer iz a|b i b|a slijedi da je a=b. Primjer 1. Takve relacije zovemo relacije ekvivalencije. Zadatak za vježbu 1. tada je i trokut DEF sličan trokutu ABC. Rješenje. Školska knjiga. 1. simetrične i tranzitivne. Algebra I. a trokut DEF sličan trokutu GHI. tada je i trokut ABC sličan trokutu GHI. Pogledati u: Radić. Simetrična: Ako je trokut ABC sličan trokutu DEF.. 1984. tada je i a||c. Relacija || „biti paralelan sa“ u skupu svih pravaca je tranzitivna relacija. 3. Primjer 2. Tranzitivna: Ako je trokut ABC sličan trokutu DEF. d) Antisimetrične relacije Za relaciju ρ ⊆ A × A kažemo da je antisimetrična onda i samo onda ako ima svojstvo: ako je aρb i bρa. tada je a = b. Relacija | „biti divizor“ u skupu N je antisimetrična relacija. Relacija ⊥ „biti okomit na“ u skupu svih pravaca nije tranzitivna. 2. Dovoljno je pokazati da je zadana relacija refleksivna. Refleksivna: Svaki je trokut sličan sam sebi.c) Tranzitivne relacije Za relaciju ρ ⊆ A × A kažemo da je tranzitivna onda i samo onda ako ima svojstvo: ako je aρb i bρc. M. Teorem 2. (Obrat teorema 1) Svako disjunktno rastavljanje skupa A odreñuje u A relaciju ekvivalencije.3. Relacija ~ „biti sličan sa“ u skupu svih trokuta je relacija ekvivalencije. Relacija ekvivalencije Posebno važne su one relacije koje su refleksivne. Primjer 1.1 1 Dokaze ovih teorema ćemo izostaviti. 2. tada je aρc.

2. 4. R 5 = {(a.…} A 1 = {…. Z = {…. Neka je R 5 relacija u skupu cijelih brojeva Z definirana ovako x ≡ y (mod 5). 19.b) ∈ ZxZ | (a-b) djeljivo s 5 }. kad ih podijelimo s 5. Relacija ⊆ „biti podskup od“ u partitivnom skupu P(S) je relacija parcijalnog ureñenja skupa P(S).-4. 5. Zaključujemo da relacija R 5 vrši particiju skupa Z pa je to relacija ekvivalencije. A 0 = {…. 6.Primjer 3. imaju ostatak 2.-10. 11. 12. kad ih podijelimo s 5.-8. a skup S parcijalno ureñenim skupom s obzirom na tu relaciju ako je R refleksivna. -2. Vidimo da je i da je A 0 ∩ A1∩ A 2 ∩ A 3 ∩ A 4 = ø. 0. 1. 0. A 1 je podskup od Z kojemu su elementi oni brojevi iz Z koji. 7.4. -1. tranzitivna i antisimetrična. 13. Treba pokazati da je R 5 relacija ekvivalencije. 17. 15. To čitamo: x kongruentno s y modulo 5. 14. Pokažimo to! Rješenje. 2. a to znači da je razlika x – y djeljiva s 5. 18. 1. 3.…} A 4 = {…. 8. Dovoljno je pokazati da je zadana relacija refleksivna. A 2 je podskup od Z kojemu su elementi oni brojevi iz Z koji. tranzitivna i antisimetrična. A 0 U A 1 U A 2 U A 3 U A 4 = Z. 17 . -3. 10.-6. Ureñajne relacije Relacija R ⊆ S × S zove se relacija parcijalnog ureñenja skupa S. 9.-7. -1. 4. -4. -9. Primjer 1. imaju ostatak 0. 3. kad ih podijelimo s 5. -5. imaju ostatak 1. 2.…}. -3. itd.…} A 3 = {….…} A 0 je podskup od Z kojemu su elementi oni brojevi iz Z koji. 16…} A 2 = {…. -2.

1. refleksivnost: A ⊆ A , za svaki A ∈ P(S). 2. tranzitivnost: A ⊆ B i B ⊆ C ⇒ A ⊆ C , za sve A, B i C iz P(S). 3. antisimetričnost: A ⊆ B i B ⊆ A ⇒ A = B, za A i B iz P(S).

Relacija parcijalnog ureñenja najčešće se označava s ≤ . Za elemente a i b iz S kažemo da su usporedivi s obzirom na relaciju ≤ onda i samo onda ako je a ≤ b ili b ≤ a. Razumije se da ne moraju svi parovi elemenata iz S biti usporedivi s obzirom na relaciju ≤ (zato se ovo ureñenje i naziva parcijalnim ureñenjem skupa). Definicija. Parcijalno ureñen skup u kojemu su svaka dva elementa usporediva zove se linearno ili potpuno ureñen skup. Relacija ≤ zove se tada relacija potpunog ureñenja tog skupa. Primjer 2. Relacija ≤ u skupu N je relacija potpunog ureñenja skupa N, jer za svaka dva prirodna broja a i b vrijedi a ≤ b ili b ≤ a. Zadatak za vježbu Pokažite da je relacija | „biti divizor“ u skupu N, relacija parcijalnog ureñenja.

2.5. Inverzna relacija Neka su A i B neki skupovi, a R neka relacija sa A u B, R ⊆ A × B. Definirajmo R −1 ovako: ako je xRy, onda je yR −1 x. R −1 je tada inverzna relacija od R, ili invers od R. Primjer 1. Zadana je relacija R ⊆ A × B, pri čemu je A={1,2,3} i B={5,6}, R={(1,5), (1,6), (2,6), (3,6)}. Njoj inverzna relacija R −1 je R −1 = {(5,1), (6,1), (6,2), (6,3)}. Primjer 2. Relacija „biti divizor“ u skupu prirodnih brojeva N inverzna je relacija relaciji „biti djeljiv sa“ u tom skupu.

18

3. FUNKCIJE

3.1. Definicija funkcije Neka su A i B dani skupovi. Ako svakom elementu iz A pridružimo jedan i samo jedan element iz B, tada kažemo da smo skup A preslikali u B, a sam postupak pridruživanja nazivamo funkcijom sa A u B.
f → B ili Pišemo: A 

f : A → B , a čitamo: f je preslikavanje sa A u B.

Skup A zovemo domenom, a skup B kodomenom funkcije f : A → B. Element skupa B koji je pridružen elementu x iz A označavamo s f(x) i zovemo slikom elementa x u odnosu prema preslikavanju f. f(x) još se zove vrijednost funkcije. 3.2. Analitičko zadavanje funkcija Ako je funkcija izražena formulom kažemo da je ona zadana analitički. Uzmimo da funkcija f sa R u R, pridružuje svakom broju njegov kvadrat, onda to možemo pisati ovako: f(x) = x 2 ili x a x2 ili y = x2 .

Pri tom se x naziva nezavisna varijabla, dok je y zavisna varijabla. Primjer 1. Izrazite funkciju g: R → R koja svakom broju pridružuje njegov kub. Odredite sliku broja 2, zatim sliku od a i sliku od (c+1). Rješenje: g(x) = x 3 g(2) = 2 3 = 8 , Zadaci za vježbu 1. Neka f pridružuje svakoj zemlji svijeta njezin glavni grad. Što je domena, a što kodomena ove funkcije? Što je slika Francuske? 2. Na slici je dana funkcija f sa A u B, pri čemu je A = {a,b,c,d} i B = {r,s,t,u}. Odredite f(a), f(b), f(c) i f(d). Što je domena, a što kodomena ove funkcije? Odredite skup vrijednosti funkcije ili skup slika. sl. 10. ili x a x3 ili y = x3 .

g(a) = a 3 ,

g(c+1) = (c + 1) 3 .

19

sl. 10

3.3. Graf funkcije Pod grafom funkcije f: A → B podrazumijevamo skup Γ definiran ovako: Γ = {(a,b)| a ∈ A, b=f(a)} Primjer 1. Zadani su skupovi A = {a,b,c,d} i B = {p,q r,s,t}. Neka je funkcija f: A → B

Tada graf funkcije f glasi: Γ = {(a,p), (b,q), (c,q), (d,s)}. Graf funkcije ima svojstva: 1. Za svaki a ∈ A postoji b ∈ B tako da je (a,b) ∈ Γ. 2. Nijedna dva različita para iz Γ nemaju prvu koordinatu jednaku. Primjer 2. Koji od skupova Γ 1 i Γ 2 nije graf neke funkcije s A u B, pri čemu je A = {1,2,3,4} i B = {a,b,c}? Γ 1 = {(1,b), (2,a), (3,b), (4,b)} Γ 2 = {(1,b), (1,a), (3,b), (4,b)}. Odgovor: Γ 2 nije graf funkcije jer nema ni 1. ni 2. svojstvo. ( 2 nije prva koordinata niti jednog para i dva para, (1,b) i (1,a), imaju jednaku prvu koordinatu. Svojstvo 1 i svojstvo 2 može se zajedno izraziti i ovako: Za svaki a ∈ A postoji jedan i samo jedan b ∈ B tako da je (a,b) ∈ Γ.
20

Zadatak za vježbu Neka je dano preslikavanje g: N → Z ovako: g: Je li g surjekcija? 21 1 2 3 4 5 6 7 8 .Vidimo da je f(N) ⊂ Z.7} i neka je zadana funkcija f: A → B ovako: 1 2 3 4 f: ↓ ↓ ↓ ↓ 5 6 5 7 Budući je svaki element iz B slika barem jednog elementa iz A.. Ako je f: N → Z definirana s f(x) = 2x-1. 11 Primjer. sl..5. Drugim riječima. Surjektivna preslikavanja ili surjekcije Funkciju f: A → B kod koje je f(A) = B zovemo surjektivnim preslikavanjem ili surjekcijom.. ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ 0 1 -1 2 -2 3 -3 4 . Područje vrijednosti funkcije Skup svih elemenata iz B koji su slika barem jednog elementa iz A označava se f(A) i zove područje vrijednosti funkcije f: A → B. funkcija f je surjekcija.. 11.4. Neka je A = {1..2.3. A B f(A) sl. svaki element iz B je slika barem jednog elementa iz A pa kažemo da funkcija f preslikava A na čitav B ili kraće na B. Primjer 1. 3.}.5...4} i B = {5. tada je f(N) = {1. .6.3.3.

Za a ≠ b ⇒ f(a) ≠ f(b) za svaki par elemenata a i b iz A. a B skup svih realnih brojeva.8. Skicirajte ga! 3. tj. Identično preslikavanje Preslikavanje f: A → A zove se identično preslikavanje skupa A onda i samo onda ako je f(x) = x za svaki x iz A. 12 Zadaci za vježbu 1. sl. dakle. Konstante Za preslikavanje f: A → B kažemo da je konstanta onda i samo onda ako je f(A) jednočlan skup. a funkcija f: R → R odreñena formulom f(x) = 4 za svaki x iz R. 22 . Da li je to konstanta? Prikažite grafički funkciju f! 3. Injektivna preslikavanja ili injekcije Za preslikavanje f:A → B kažemo da je injektivno preslikavanje ili injekcija skupa A u skup B onda i samo onda ako se različiti elementi iz A preslikavaju u različite elemente iz B. Preslikavanje f: A → B koje svakoj kružnici pridružuje omjer njezinog opsega i njezinog promjera je konstanta f(x) = π. ako je svaki element iz B slika najviše jednog elementa iz A. Preslikavanje f: R → R dano s f(x) = x možemo predočiti pravcem u koordinatnoj ravnini.6. 12. ako se svaki element iz A preslikava u jedan te isti element iz B. Zadatak za vježbu Neka je A = R.7. Neka je A skup svih kružnica. tj. Jednakost f(a) = f(b) moguća je. Neka je A = B = R. Pokažite to! 2.Napišite još nekoliko surjekcija s N u Z! 3. A B sl. samo za a = b.

Definicija 2.q). Različiti elementi iz A preslikavaju se u različite elemente iz B pa je f injekcija. Definicija 3.d.2.2.d). (c.(2. Za preslikavanje f: A → B kažemo da je bijektivno ili obostrano jednoznačno onda i samo onda ako je to istovremeno i injektivno i surjektivno preslikavanje skupa A u skup B.4} i B = {a.c.r} f = {(a.c. Svaki element iz B je slika jednog i samo jednog elementa iz A.b. (r.b).c).3.b. Zadatak za vježbu Napišite još nekoliko injektivnih preslikavanja s A u B. pri čemu je A = {a.2. pri čemu je A = {1.b. f −1 = {(p.}. Obostrano jednoznačno ili bijektivno preslikavanje Definicija 1. 23 . Pri tom je A = {1.a)}.3. Tada je inverzno preslikavanje ili invers f −1 : B → A .c.(4.3.(3.4} i B = {a.e.2. Neka je f: A → B. Drugim riječima: svakom elementu y iz B pridružuje se onaj element iz A koji se preslikava u y. 3.e.10.9. Zadatak za vježbu Navedite još nekoliko bijekcija s A u B.a).d. Primjer 1.c.c)}. f: 1 2 3 4 ↓ ↓ ↓ ↓ b d a f c e Budući se različiti elementi preslikavaju u različite. (b.b.b). Zadana je funkcija f: A → B. Definirajmo preslikavanje f −1 : B → A ovako: Ako je f(x) = y. Da li je f bijekcija? Odgovor: Svaki element iz B je slika nekog elementa iz A pa je f surjekcija.q. Odatle slijedi da je f bijekcija.c} i B = {p.3.f}.d. 3.4}.d.Primjer.p). Inverzno preslikavanje Neka je f: A → B bijektivno preslikavanje. Neka su zadani skupovi A i B i preslikavanje f sa A u B ovako: A = {1.} i f = {(1. tada je f −1 (y) = x.4} i B = {a. (q.b. pri čemu je A = {1.r)}. Primjer. Za preslikavanje f: A → B kažemo da je bijektivno ili obostrano jednoznačno onda i samo onda ako je to injektivno preslikavanje skupa A na skup B. f je injekcija.f}. B = {a.

11. Primjer. (g ◦ f)(b) i (g ◦ f)(c)! Rješenje. Kompozicija preslikavanja Neka su dana preslikavanja f: A → B i g: B → C. f : a ↓ r b ↓ q c ↓ p p g: ↓ u q ↓ v r ↓ z Odrediti (g ◦ f)(a). sl. sl. 13. Preslikavanje f: A → B odreñeno je sa f(x) = 2x-1. Dane su funkcije f i g . Zadatak za vježbu Neka je A = {x | 4 ≤ x ≤ 5} i B = {y | 7 ≤ y ≤ 9}. Odredite f −1 (x). gdje je kodomena preslikavanja f ujedno domena preslikavanja g. 13 Preslikavanje g ◦ f : A → C definirano ovako (g ◦ f)(x) = g [f(x)] za svaki x ∈ A. Skicirajte grafove funkcija f i f −1 ! 3. zove se kompozicija preslikavanja f i g. (g ◦ f)(a) = g [f(a)] = g(r) = z (g ◦ f)(b) = g [f(b)] = g(q) = v (g ◦ f)(c) = g [f(c)] = g(p) = u g◦f: a ↓ z b c ↓ ↓ v u 24 .−1 −1 Očito je da vrijedi (f ) = f .

Naime. 3.4}.3. Lako se uviña da za komponiranje funkcija vrijedi zakon asocijacije. tj.2. ne mora vrijediti f◦g = g◦f. Čak i ako su one iste. 25 . a domena preslikavanja f◦g jednaka je domeni preslikavanja g. g i h u skupu A = {1. f: 1 2 3 4 ↓ ↓ ↓ ↓ 2 1 1 4 g: 1 2 3 4 ↓ ↓ ↓ ↓ 2 4 1 3 h: 1 2 3 4 ↓ ↓ ↓ ↓ 1 3 1 3 Nañite kompozicije: f ◦ g. (h◦g)◦f. h ◦ f. g: B → C. ((h◦g)◦f)(x) = (h◦g)[f(x)] = h{g[f(x)]} (h◦(g◦f))(x) = h[(g◦f)(x)] = h{g[f(x)]} Primijetimo da za kompoziciju funkcija ne vrijedi zakon komutacije. da ne mora biti f◦g = g◦f. g◦f. Asocijativnost kompozicije Ako su f: A → B.12.Zadatak za vježbu: Dane su funkcije f. g ◦ g . h: C → D funkcije. tada su definirane i funkcije h◦g. h◦(g◦f). domena preslikavanja g◦f jednaka je domeni preslikavanja f.

PRIRODNI BROJEVI 4. Za prazni skup dogovorno se kaže da je sam sebi ekvivalentan. 3. simetrična 3. tada ona vrši particiju skupa na klase ili familije skupova. onda je kompozicija g◦f bijekcija s A na C. Ako je f bijekcija s A na B onda je f −1 bijekcija s B na A. Na sl. Ako je f bijekcija s A na B i g bijekcija s B na C. Drugim riječima. To je broj 4. Dokaz.c} Teorem. Ako je relacija „biti ekvivalentan“ relacija ekvivalencije.1. tranzitivna A~A A~B i B~A A~B i B~C ⇒ A~C.2. 1. Primjer. relacija „biti ekvivalentan“ je relacija ekvivalencije u svakoj familiji nepraznih skupova. 26 . 2. Identično preslikavanje skupa A je bijekcija s A na A. Ekvivalentni skupovi Za skup A kažemo da je ekvivalentan skupu B i pišemo A~B onda i samo onda ako postoji bijekcija s A na B. njihovo zajedničko svojstvo je da imaju jednak kardinalni broj. Njihovo zajedničko svojstvo je da svaki ima četiri elementa.b.14 su prikazana tri ekvivalentna skupa. Primjer .1. A = {1. Relacija ~ „biti ekvivalentan sa“ meñu skupovima je 1. Definicija skupa prirodnih brojeva 4. Prema tome.4. Primijetimo da su A i B jednakobrojni skupovi.1. Skupova po četiri elementa ima beskonačno mnogo. refleksivna 2.3} ↓↓↓ B = {a.

Gospić} je konačan jer je ekvivalentan skupu {1. Konačni i beskonačni skupovi Neka je S neki skup.1} 3 = k{0.3.….2. skup N je beskonačan jer nije ekvivalentan skupu {1.1.4. 27 . itd. Rijeka. N = {1.4.3.1. 2 kardinalni broj svih dvočlanih skupova. Dogovorno 0 = k ø 1 = k{0} 2 = k{0.4.2} ….2. prirodan).…} 4.3}.…. 14 Prirodni broj je zajedničko svojstvo svih ekvivalentnih skupova. Na primjer skup S = {Zagreb. Na primjer. lat.3.2. I za ø kaže se da je konačan (dogovorno). Definicija prirodnih brojeva Prirodni broj se definira kao kardinalni broj konačnog skupa pa je broj 1 kardinalni broj svih jednočlanih skupova.n} ni za jedan dani prirodni broj n. Za skup koji nije konačan. Kažemo da je taj skup konačan ako postoji prirodan broj n tako da je skup {1.2.1. 4.n} ekvivalentan skupu S.2. Skup svih prirodnih brojeva označavamo s N (naturalis. kažemo da je beskonačan.3.sl.

Peanovi aksiomi Skup N čije elemente zovemo prirodnim brojevima ima ova svojstva: 1. 4. i Teorem 9. skup cijelih brojeva Z je beskonačan i prebrojiv. skup N je beskonačan jer se može bijektivno preslikati na svoj pravi podskup {2.. Na primjer.1. a kako je ekvivalentan sam sebi. M. Kardinalni broj beskonačnog prebrojivog skupa označava se s ‫ .Teorem. Odatle zaključujemo da je kN = ‫. 2. 1 2 3 4 5 6 7 8 … ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ 2 4 6 8 10 12 14 16 … Definicija. Svaki prirodan broj n ima točno jednog sljedbenika n + . 0 א‬onda to zapravo znači da je skup S ekvivalentan skupu N. 2 Radić. Skup je beskonačan onda i samo onda ako se može bijektivno preslikati na svoj pravi podskup.2 Na primjer.3. 0 א‬Ovaj simbol se čita alef nula. skup cijelih brojeva Z ekvivalentan je skupu N jer postoji bijekcija sa N na Z: 1 2 ↓ ↓ 3 4 5 6 7 8 … ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ ↓ 0 1 -1 2 -2 3 -3 4 … Prema tome. 1 ∈ N. str. 1 je prirodan broj.2. 0 א‬ Kada za neki skup S pišemo kS= ‫ . Peanovi aksiomi i matematička indukcija 4. 4. Prije smo pokazali da je skup prirodnih brojeva N beskonačan. tj. 111. Za beskonačni skup kažemo da je prebrojiv onda i samo onda ako je ekvivalentan skupu N.2. 28 .2. …}. Alef je prvo slovo hebrejskog pisma. Dokaz. Teorem 9. 6. Algebra 1. 8. onda je i prebrojiv.

itd. 3 i 4 te dobio brojeve 3. Kontraprimjerom zovemo onaj primjer koji pokazuje da tvrdnja za koju smo mislili da vrijedi nije istinita. Matematičar zna da se ona mora dokazati. n −1 29 . Za neke tvrdnje do kojih se došlo nepotpunom indukcijom pronañen je kontraprimjer. 1 nije sljedbenik nijednog prirodnog broja. Zato. koji sadrži broj 1 i sljedbenika svakog svog elementa. 4. 5. M = N.-1665. 5. Matematička indukcija Način zaključivanja u kojem promatranjem pojedinačnih slučajeva donosimo općenite zaključke zovemo indukcijom. za svaki n ∈ N djeljivi samo s 1 i sa samim sobom. ali pomaže da iz posebnih slučajeva dobijemo više ili manje vjerojatne pretpostavke pa ima vrijednost i u matematičkim istraživanjima i u nastavi matematike. poljoprivreda. meteorologija. tj. tada je m = n. Fermat (1601. tada su i sami ti brojevi jednaki. U matematici se opća zakonitost do koje se došlo naziva pretpostavka ili hipoteza.2.3.) postavio je hipotezu da su svi brojevi oblika 2 2 +1 . Ako je m + = n + . 17 i 257. On je to zaključio izračunavanjem gornjeg izraza uvrštavajući za n redom brojeve 1. ako su sljedbenici dvaju prirodnih brojeva jednaki. način zaključivanja u kojem promatranjem pojedinačnih slučajeva postavljamo opće zakonitosti zovemo nepotpunom indukcijom. Samo neke od tih tvrdnji preživljavale bi strogi matematički dokaz i pokazale se istinitima.). 2.2. tj. Nakon toga obznanio je zaključak da su svi brojevi koji se dobiju ovom formulom djeljivi samo s 1 i sa samim sobom. sadrži sve prirodne brojeve. Mnogi primjeri pokazuju da pretpostavke ili hipoteze do kojih se došlo indukcijom znaju biti netočne. (Aksiom indukcije) Svaki podskup M skupa N. fizika. a da nisu proveli dokaz. 4. U mnogim znanostima zaključci doneseni na temelju razmatranja konačnog broja pojedinačnih slučajeva prihvaćaju se istinitima i ne podvrgavaju se daljnjim dokazivanjima (medicina. biologija. U povijesti matematike poznato je više slučajeva kada su i najveći matematičari objavljivali općenite tvrdnje do kojih su došli nepotpunom indukcijom. Nakon toga odlučio je svoju slutnju provjeriti još za 5 i dobio broj 65 537. Francuski matematičar P. tj. društvene znanosti. Ona nema snagu dokaza. a to je takoñer broj djeljiv samo s 1 i sa samim sobom. Uvijek je n + ≠ 1.

3 Pavleković. No. i ako postoji. 30 . Možemo dalje provjeriti vrijedi li navedeni izraz za n = 2 i n = 3. Ako ovako nastavimo. pa ako dokažemo da je 1∈ M i 5 n ∈ M ⇒ n+1 ∈ M. Odmah za 6 bi dobio da je 2 2 = 4 294 967 297. Zato ćemo prijeći na drugi dio dokaza. jer prirodnih brojeva ima beskonačno mnogo. jer je za n = 1 1= 1= 1(1 + 1) 2 1⋅ 2 2 1 = 1. tj. Princip matematičke indukcije zasniva se na 5.Da je Fermat živio u sadašnjem vremenu. 1. Vidimo da i za njih vrijedi. pitamo se. postoji li uopće. a taj broj je. Metodika nastave matematike s informatikom I. stoljeću švicarski matematičar Euler pronašao kontraprimjer za Fermatovu hipotezu.. M. da P(n) vrijedi za svako n ∈ N. onda prema principu matematičke indukcije zaključujemo da je M = N. uzimamo da je skup M skup svih n ∈ N za koje vrijedi P(n). Element. koji je to optimalan broj pojedinačnih slučajeva nakon kojeg možemo sa sigurnošću zaključivati nepotpunom indukcijom?3 Da bi dokazali da neki zaključak vrijedi za sve prirodne brojeve koristimo se metodom dokazivanja koju zovemo matematička indukcija. Dokažimo da za svaki n ∈ N vrijedi tvrdnja P(n): 1 + 2 + 3 +…+ n = n(n + 1) 2 Dokaz ćemo provesti u dva dijela koje zovemo baza indukcije i korak indukcije. Prošlo je stotinjak godina od Fermatove hipoteze. Peanovom aksiomu. Jednostavnim računskim programom ispitao bi što se dogaña za prirodne brojeve veće od 5. on tu hipotezu sigurno ne bi objavio. Baza indukcije P(1) je točno. Primjer 1. osim s 1 i sa samim sobom. Kada želimo dokazati da neka formula ili svojstvo P(n) vrijedi za sve n ∈ N. djeljiv još i s 641. 2001. hoćemo li ikada doći do cilja? Ne. Zagreb. kad je u XVIII. Neiskusan istraživač ili učenik mogao bi Fermatu prigovoriti da je hipoptezu donio na osnovi premalog broja slučajeva.

n(n + 1) + 2(n + 1) (n + 1)[n + 1 + 1] = 2 2 (n + 1)(n + 2) = (n + 1)(n + 2) . 2 2 One su jednake te smo dokazali da P(n) ⇒ P(n+1). jer smo pretpostavili da je P(n) 2 Uredimo lijevu i desnu stranu jednadžbe.n djeljiva s 2 za svaki n ∈ N. a na desnoj umjesto n uvrstimo (n+1). jer je za n = 1 (1 2 -1) M 2 (1 – 1) M 2 0M 2 2. Baza indukcije P(1) je točno. 2 Na lijevoj strani 1+2+3+…+n možemo zamijeniti s točno. 2 2 n(n + 1) . Dobivamo da je n(n + 1) (n + 1)[(n + 1) + 1] + (n+1) = . P(n): Dokaz: 1. U tu svrhu izmijenimo tvrdnju P(n) tako da umjesto n u izraz P(n) uvrstimo (n+1).2. Dokažimo da je razlika n 2 .n ) M 2 [(n + 1) 2 − (n + 1) M 2 31 ] . 1 + 2 + 3 +…+ n + (n+1) = (n + 1)[(n + 1) + 1] . Možemo zaključiti da tvrdnja P(n) vrijedi za sve n ∈ N. U tu svrhu izmijenimo tvrdnju P(n) tako da dodamo još jedan član reda na lijevoj strani tvrdnje. ( n2 . Primjer 2. Korak indukcije Pretpostavimo da je P(n) točno pa pokušajmo dokazati P(n+1). Korak indukcije Pretpostavimo da je P(n) točno pa pokušajmo dokazati P(n+1).

2+1 = 2 + = 3 2+2 = 2+ 1 + = (2+1) + = 3 + = 4 2+3 = 2+2 + = (2+2) + = 4 + = 5 Općenito vrijedi a+1 = a + . Na primjer. b ∈ N. tada je (a+b)+c = a+(b+c). c elementi iz N. 2. tada je i a+b ∈ N. Teorem 1. b elementi iz N. b.3.[(n + 2n + 1) − (n + 1)]M 2 [n + 2n + 1 − n − 1]M 2 [(n − n ) + 2n]M 2 2 2 2 (n 2 − n je djeljivo s 2 zbog pretpostavke da je za P(n) tvrdnja točna. 1+1 = 1 + = 2 . pa je i njihov zbroj djeljiv s 2. a+ b + = (a+b) + zove se zbrajanje u N. Zbrajanje i množenje prirodnih brojeva 4. Zaključujemo da tvrdnja P(n) vrijedi za sve n ∈ N. Ovdje je zbrajanje definirano induktivno (od posebnog ka općem). a+b + = (a+b) + 32 . tada je a+b = b+a. Zbrajanje prirodnih brojeva Funkcija f: NxN → N definirana ovako: a+1 = a + . Zakon komutacije: Ako su a. Broj a+b je zbroj brojeva a i b. a drugi pribrojnik 2n je ) takoñer djeljiv s 2.1.3. tada je a = b. Zakon kancelacije (kraćenja): Ako je a+c = b+c. Zakon asocijacije: Ako su a. a+2 je sljedbenik od a+1. a+2 = (a+1) + a+3 = (a+2) + … Riječima: a+1 je sljedbenik od a.…. a+b + je sljedbenik od a+b. Vidimo da P(n) ⇒ P(n+1). 4. Za zbrajanje prirodnih brojeva vrijede zakoni: 1. a+3 je sljedbenik od a+2. Zakon zatvorenosti: Ako su a. 4. 3.

Možemo pisati: a+1 = a + (definicija zbrajanja) a + ∈N (2.5. Najprije pokažimo da taj zakon vrijedi za b = 1. a+1 = 1+a (pretpostavka) 33 . Možemo pisati a+(b+1) = a+ b + = (a+ b) + = (a+b)+1 (definicija zbrajanja) (definicija zbrajanja). Najprije ćemo pokazati da tvrdnja a+b = b+a vrijedi za b = 1 i za svako a ∈ N. a > b. 1+1 = 1+1. Dokaz. a+b ∈ N (a+b) + ∈ N (a+b + ) ∈ N (pretpostavka) (2. Najprije ćemo pokazati da tvrdnja a+(b+c) = (a+b)+c vrijedi za c=1 i za sve a. a+1 = 1+a. 2. vrijedi. Peanovog aksioma pokazali smo da je a+b ∈ N za b = 1 i a+b + ∈ N ako je a+b ∈ N te zaključujemo da je a+b ∈ N i za svaki b ∈ N. b iz N vrijedi jedna i samo jedna od ove tri izjave: a = b. tj. a+(b+ c + ) = a+(b+ c) + (definicija zbrajanja) = (a+(b+c)) + (definicija zbrajanja) = ((a+b)+c) + = (a+b)+c + (po pretpostavci) (definicija zbrajanja). da je (a+1) ∈ N za svaki a ∈ N. 1. Time će biti dokazano da vrijedi za a ∈ N. Peanov aksiom) Sada ćemo pokazati da je (a+b + ) ∈ N ako je (a+b) ∈ N. a < b. Peanov aksiom) (definicija zbrajanja) Na temelju 5. b ∈ N. 3. Pokažimo sada da vrijedi a+(b+ c + )=(a+b)+ c + uz pretpostavku a+(b+c) = (a+b)+c. Dokažimo da vrijedi i za a+1 ako vrijedi za a. Zakon trihotomije: Za svaka dva elementa a. Za a = 1.

a + +1 = (a+1)+1 = (1+a)+1 = 1+(a+1) = 1+ a + (definicija zbrajanja) (pretpostavka) (zakon asocijacije) (definicija zbrajanja) Dokažimo da je tvrdnja valjana za sve a. a+ c + = b+ c + (a+ c) + = (b+ c) + a+c = b+c (pretpostavka) (definicija zbrajanja) (4. Peanov aksiom) Zaključujemo da iz a+1 = b+1 slijedi da je a = b. a+b = b+a a+b + = a+(b+1) = (a+b)+1 = (b+a)+1 = b+(a+1) = b+(1+a) = (b+1)+a = b + +a (pretpostavka) (definicija zbrajanja) (zakon asocijacije) (pretpostavka) (zakon asocijacije) (a+1=1+a) (zakon asocijacije) (definicija zbrajanja) 4. Ostaje nam da pokažemo da iz a+ c + = b+ c + slijedi da je a = b. Peanov aksiom). b ∈ N. Za c=1 a+1 = b+1 a+ = b+ a=b (pretpostavka) (definicija zbrajanja) (4. Treba dokazati da iz a+c = b+c slijedi da je a = b. uz pretpostavku da iz a+c = b+c slijedi da je a = b. U tu svrhu dovoljno je pokazati da je ona valjana i za b+1 ako je valjana za b (jer smo pokazali da je ona valjana za svaki a ∈ N i b=1). 34 .

(*) Najprije moramo dokazati da je a+c ≠ a . Peanov aksiom) Time smo dokazali da postoji c iz N tako da je a + c = b. Uz pretpostavku da je a = b vrijedi i tvrdnja a +1 = b+1 ili a + = b + u skladu s 4. Iz 2. a + = 1. Peanovim aksiomom. tj. pod pretpostavkom da je a+c ≠ a. postoji c iz N tako da je a+c = b. 35 . Peanovim aksiomom pa je b ≠ 1. Kada bi b bio jednak 1. Ako je a < b. (4. Peanov aksiom).c iz N.5. Za a + a + + c ≠ a + . Peanovog aksioma slijedi da je svaki prirodni broj b sljedbenik jednog i samo jednog prirodnog broja a. Dokaz za a > b analogan je prethodnom dokazu pa ćemo ga izostaviti. b = a + . Vratimo se početnoj tvrdnji (*) i dokažimo da ona vrijedi za c + .c ∈ N . za sve a. Peanovom aksiomu. Neka je a++ c = a+ (a + c) + = a + (definicija zbrajanja) a+c=a (4. a to nije u skladu s 3. jer je 1+c = 1 ili c = 1 suprotno 3. tada za b = 1 dobivamo da je a = 1. pa je i a + + c ≠ a + . a + c +1 = b + 1 (definicija zbrajanja) a + c+= b+ + + (a + c) = b (definicija zbrajanja) a + c = b. pa tvrdnja vrijedi (1=1). a+1=b a+= b (definicija zbrajanja) Potrebno je dokazati da ako je (i samo ako je) b ≠ 1. Sada možemo pristupiti dokazivanju početne tvrdnje (*). Zadnja tvrdnja je suprotna pretpostavci da je a+c ≠ a. Time smo dokazali da je a+c ≠ a za sve a. + Za a = 1 i bilo koji c ∈ N to je točno. Ako je a = b. Za c = 1. tada postoji jedan i samo jedan a iz N tako da je a + = b.

Zakon asocijacije: Ako su a. b. c ∈ N vrijedi a (b+c) = ab +ac 3. 36 + . tada je a = b. c ∈ N i vrijedi da je ac = bc. a·b =a·b+a Ovdje je množenje definirano induktivno. Za množenje prirodnih brojeva vrijede zakoni: 1. Zakon distribucije: Množenje u N je distributivno prema zbrajanju u N. 1.4. Zakon kancelacije: Ako su a. b. tj. Broj a · b zove se produkt ili umnožak brojeva a i b te piše ab. Dokaz. tada je i ab element N. za svaku trojku a. Najprije pokažimo da je ab ∈ N za svaki a ∈N i b = 1. Teorem 2. Množenje prirodnih brojeva Funkcija f : NxN → N definirana ovako a · 1 = a. Zakon zatvorenosti: Ako su a i b elementi iz N. a·b =a·b+a + zove se množenje u N. b ∈ N vrijedi ab = ba 5. 2. c ∈ N.3.2. Zakon komutacije: Za sve a. tada je (ab) c = a (bc) 4. Na primjer: 3·1=3 3 · 2 = 3 ·1 + = 3 · 1 + 3 = 3 +3 = 6 3 · 3 = 3 ·2 + = 3 · 2 + 3 = 6 +3 = 9 3 · 4 = 3 ·3 + = 3 · 3 + 3 = 9 +3 = 12 … Općenito vrijedi a·1=a a·2=a·1+a a·3=a·2+a a·4=a·3+a …. b.

a·1=a a · 1∈ N + (definicija množenja) (jer je a · 1 = a ∈ N). za sve a. Za c = 1 i a. ab ∈ N ab + a ∈ N ab ∈ N + (pretpostavka) (zatvorenost zbrajanja) ( definicija množenja) Zaključujemo da je ab ∈ N za svaki a. (*) (definicija množenja) (pretpostavka) 37 . (ab) c = a (bc) . a (b + c + ) = a (b + c) + ( definicija zbrajanja) = a (b+c) + a (definicija množenja) = ab+ac+a (pretpostavka) = ab + (ac+a) (zakon asocijacije) = ab + ac + 3. 2. b ∈ N vrijedi (ab) · 1 = ab = a (b ·1) Pokažimo da vrijedi (a b) c + = a (b c + ) ako vrijedi (a b) c + = (a b) c + a b = a (b c) +a b (*) .b ∈ N vrijedi a (b+1) = ab + (*) (definicija zbrajanja) (definicija množenja) (definicija množenja) = ab + a = ab + a · 1 Pokažimo da vrijedi a (b + c + ) = ab +a c + ako vrijedi (*). za sve a. c ∈N. Pokažimo da je sada i ab ∈ N ako je ab ∈ N. c ∈N. b ∈N. b. a (b+c) = ab + ac . Za c = 1 i a. b. (definicija množenja) (definicija množenja) (definicija množenja).

Za c = 1 i a. 4. a·1=b·1 a=b (definicija množenja) + + (definicija zbrajanja) (zakon distribucije) (pretpostavka 1 · a = a) (definicija zbrajanja) (zakon distribucije) (pretpostavka ab = ba) + (jer je b a = (b + 1) a = ba + a ). 5. a b+ = b+ a a b + = a (b + 1) = ab + a = ba + a =b a. Pokažimo da vrijedi i za a + uz pretpostavku da je 1 · a = a. 1 · a+ = a+ 1 · a + = 1 (a + 1) =1·a+1·1 =a+1 = a+ Treba još pokazati da tvrdnja vrijedi za b uz pretpostavku da je ab = ba . b ∈ N.b ∈ N. a. Treba dokazati da je 1 · a = a. Iz ac = bc slijedi da je a = b. Za a = 1. Za b = 1 i a ∈ N tvrdnja glasi a · 1 = 1 · a. a b = b a. ac = bc + + 38 . Lijeva strana a · 1 = a po definiciji množenja.= a ( b c + b) = a ( b c+) (zakon distribucije) (definicija množenja). + Dokažimo još da tvrdnja vrijedi za c uz pretpostavku da vrijedi za c. 1 · 1 = 1 i tvrdnja vrijedi.

4. 6.4. 8. 4. 4. 3. X. Da bi se skratilo pisanje prirodnih brojeva dogovoreno je da se taj zbroj kraće piše a n a n −1 … a 2 a 1 a 0 . 4. a 0 elementi skupa {0. Primjer 1. 3. Zapis prirodnog broja Za nulu i prvih devet prirodnih brojeva uvedene su oznake 0. Ovaj način je pogodan za zapis prirodnog broja. 7. 9}. 8. a 1 . M za 1. Slovima su se bilježili brojevi i u glagoljici. Rimljani su koristili slova I. 100. Na primjer. Brojevni sustavi Zapis broja ne smijemo poistovjetiti sa samim brojem. 2.4. 1. Brojevni sustavi 4.1. 9. 6. 5. 5. 10. 7·10 2 + 3· 10 + 6 = 736. 39 . a 2 . 2. jer se isti broj može zapisati na različite načine. Svaki prirodni broj zapisujemo u obliku a n · 10 n + a n −1 · 10 n −1 + … + a 2 · 10 2 + a 1 · 10 + a 0 . ali ne i za računanje. C. 50. D.4. 1886…… MDCCCLXXXVI Zadaci za vježbu: a) Zapišite godinu vašeg roñenja rimskim brojem.2. 1. L. 7. b) Zapišite 5 898 rimskim brojem. 5. 500. Ovo je pozicijski zapis u dekadskom sustavu. 1000. a n −1 .a (c + 1) = b (c + 1) ac + a = bc + b a + ac = b + bc a + ac = b + ac a=b (definicija zbrajanja) (zakon distribucije) (zakon komutacije za zbrajanje) (pretpostavka ac = bc) (zakon kancelacije za zbrajanje). V. …. pri čemu su a n . 1996 ……MCMXCVI Primjer 2.

b = 2. 2. znamenke su {0. znamenke su {0. 256 (8) = 2·8 2 + 5· 8 + 6 = 128 + 40 + 6 = 174 (10) Broj znamenaka. b = 8. Prirodni broj x zapisan u pozicijskom sustavu s bazom b je x = a n a n −1 … a 2 a 1 a 0 (b ) = a n · b n + a n −1 · b n −1 + … + a 2 · b 2 + a 1 · b + a 0 . F (16) = 15 2D (16) = 2·16 + 13 = 32 + 13 = 45 E3 8 (16) = 14 · 16 2 + 3 · 16 + 8 = 3 640 Najvažnije su binomna i heksadekadska baza jer se one koriste u računalima. 5. 32. 33. 31. imena brojeva i postupak brojenja ovise o bazi brojevnog sustava. U heksadekadskom. 4. …. D. 3. U oktalnom sustavu. 19 = 10011 ( 2 ) . To je zato jer je 16 = 2 4 . 22. Čitamo znamenku po znamenku. E. Neka je b > 1 i b ∈ N. 7. 8. 2. B. 11.2. a 2 . 100 se čita 1-0-0 ali i sto. 6. b = 16. 1. 30. 1.4. Zapis broja u sustavu s bazom b Za bazu brojevnog sustava možemo uzeti bilo koji prirodni broj veći od 1. 9. B (16) = 11. Brojeve čitamo kao u dekadskom. C. 3. 10. 13. 1}. Na primjer. 2. 3. 40 . a 1 . F}. Tako za brojenje u sustavu s bazom 4 koristimo ove brojeve: 1. D (16) = 13. C (16) = 12. A. E (16) = 14.1}. Indeks (b) označava bazu u kojoj je zapisan broj. 5. Znamenke a n .4. 20. 23. a n −1 . znamenke su {0. A (16) = 10. Čitamo znamenku po znamenku. 3. 7}. 1. 12. 4. … Kako se čitaju ti brojevi? Npr. 21. b . U binarnom sustavu. 100. Jedna znamenka heksadekadskog sustava odgovara točno četirima znamenkama binarnog sustava. 6. 101. a 0 su brojevi iz skupa {0. 2. ….1.

3BD8 (16) = 11 1011 1101 1000 ( 2 ) = 11 101 111 011 000 ( 2 ) =35730 (8) Zadaci za vježbu 1. 27 (8) = 10 111 ( 2 ) Primjer 2. 34 (8) = …………… ( 2 ) 2. 28EC (16) = ………………………… ( 2 ) = ………………………… ( 2 ) =……………… (8) 41 .Odnos brojeva u ova dva sustava je (16) (2) (16) (2) (16) (2) (16) (2) 0 = 0 1 = 1 2 = 10 3 = 11 4 = 100 5 = 101 6 = 110 7 = 111 8 = 1000 9 = 1001 A = 1010 B = 1011 C = 1100 D = 1101 E = 1110 F = 1111 Primjer 1. 10 110 111 001 ( 2 ) = 2671 (8) Primjer 3. 110 1010 1110 1011 (2) = 6BEB (16) Slična veza postoji i izmeñu binarnog i oktalnog zapisa brojeva (8) (2) (8) (2) 0 = 0 1 = 1 2 = 10 3 = 11 4 = 100 5 = 101 6 = 110 7 = 111 Primjer 1. 4E9 (16) = 100 1110 1001 ( 2 ) Primjer 2. 10110011100101 ( 2 ) = ………………… (8) 3.

Napomenimo da je algoritam svaki matematički postupak koji se izvodi po strogo odreñenim pravilima. x = q1 b + a 0 q1= q 2 b + a1 q2 = q3b + a 2 ………. 46 : 8 = 5 i ostatak je 6. 0 ≤ a n −1 < b 0 ≤ an < b … 42 . a zatim nastavljamo s dijeljenjem redom svih dobivenih kvocijenta brojem b. U tu svrhu dijelimo x s b. sve dok kvocijent ne bude manji od b. 238 pretvoriti u zapis po bazi 8. 8 1 = 8.2. pa je 238 = (3 · 8 + 5) · 8 + 6 = 3 · 8 2 + 5 · 8 + 6. 29 : 8 = 3 i ostatak je 5.2. ALGORITAM Zadani broj x iz dekadske baze treba prevesti u bazu b. q n −1 = q n b + a n −1 qn = 0 · b + an 0 ≤ a0 < b 0 ≤ a1 < b 0 ≤ a2 < b ………. Prijelaz iz dekadskog sustava u sustav neke druge baze Primjer.4. 29 = 3 · 8 + 5.4. 8 2 = 64. Na navedenom postupku se temelji algoritam pomoću kojeg lako prevedemo broj iz baze 10 u neku drugu bazu. To možemo izraziti : 238 = 29 · 8 + 6. 8 3 = 512. 238 = 3 · 64 + 5 · 8 + 6 = 356 (8) Uočimo da je 238 : 64 = 3 i ostatak 46. ili 238 : 8 = 29 i ostatak je 6.

a to je 7. x a0 q1 a1 q2 a2 … … q n −1 a n −1 qn an Primjer. Prevesti broj 243 681 iz dekadskog u oktalni sustav. Podijelimo 243681 s 8. U prvi redak drugog stupca upisujemo broj 243681. U srednjem retku su ostaci i spuštene znamenke za provedeno dijeljenje. a u zadnji redak drugog stupca ispod broja 243 681. a ostatak 4 u treći redak trećeg stupca ispod broja 30460.x možemo prikazati pomoću dobivenih kvocijenata i ostataka ovako: x = q1 b + a 0 = (q 2 b + a 1 )b + a 0 = q 2 b 2 + a 1 b + a 0 = (q 3 b + a 2 ) b 2 + a 1 b + a 0 = q 3 b 3 + a 2 b 2 + a 1 b + a 0 … = a n b n + a n−1 b n−1 + … + a 1 b + a 0 = a n a n −1 … a 2 a 1 a 0 (b ) Postupak zapisujemo u obliku tablice. broj koji treba prevesti u novu bazu. Rezultat zapisujemo na vrh slijedećeg stupca. tj. Poslužimo se algoritmom. Dijeljenjem broja 3807 s 8 dobivamo broj 475 i ostatak 7 te ih zapisujemo na isti način. upisujemo dobiveni ostatak 1. Rezultat je 30460 i ostatak 1. Rezultat 3807 zapisujemo u prvi redak slijedećeg stupca. 8 243681 36 48 1 1 30460 64 60 4 4 3807 60 47 7 7 475 75 3 59 3 7 3 3 7 43 . Postupak nastavljamo dok ne doñemo do zadnjeg ostatka. Postupak nastavljamo dijeljenjem broja 30460 s 8. U prvi redak prvog stupca upisujemo bazu 8.

Opišimo taj postupak općenito: an b cn = an a n −1 c n −1 = c n b+ a n −1 … … a1 c 1 =c 2 b+ a 1 a0 c 0 = c 1 b+ a 0 Broj c 0 predstavlja traženi rezultat. a to je opet 3. zatim prva znamenka broja iza čega slijede izrazi izraženi u zagradama u prije provedenom izračunu. Iza njega je ostatak 3 kojeg smo dobili u četvrtom dijeljenju. a u drugom redu baza. Prijelaz u dekadski sustav 4157 (8) = 4 · 8 3 + 1 ·˙8 2 + 5 · 8 + 7 = = 7 + 8 ( 5 + 1· 8 + 4·˙8 2 )= = 7 + 8 ( 5 + 8 ( 1 + 4 · 8 )) = = 7 + 8 ( 5 + 8 · 33 ) = = 7 + 8 · 269 = = 2 159 Gornji postupak možemo zapisati u tablicu pri čemu su u prvom redu znamenke zadanog broja. Slijedi ostatak koji smo dobili u trećem dijeljenju. Zato je taj broj u novom zapisu na prvom mjestu.2. jer je 44 . Njegova je karakteristika da se do rezultata može doći samo pomoću zbrajanja i množenja.3. 7 ⋅ 8 5 + 3 ⋅ 8 4 + 3 ⋅ 83 + 7 ⋅ 8 2 + 4 ⋅ 8 + 1 = 733741(8) 243 681 = 733741 (8) Zadatak za vježbu Prevedite broj 51 327 iz dekadskog u heksadekadski sustav.Da bi došli do zadnjeg ostatka morali smo zadani broj dijeliti pet puta s 8. 4. 4 8 4 1 33 8· 4+1 5 269 8· 33+5 7 2 159 8·269+7 Ovaj se postupak naziva HORNEROV ALGORITAM. itd. a ne i potenciranja.4.

onda je b divizor od a (b | a). 15. 45 = 15 · 3.5.c 0 = c 1 b+ a 0 = (c 2 b + a 1 ) b + a 0 = c 2 b 2 + a 1 b + a 0 = (c 3 b + a 2 ) b 2 + a 1 b + a 0 = c 3 b 3 + a 2 b 2 + a 1 b + a 0 … = c n−1 b n−1 + c n −2 b n −2 +… + a 1 b + a 0 = (c n b+ a n−1 ) b n−1 + c n −2 b n −2 + … + a 1 b + a 0 = a n b n + a n−1 b n−1 + c n −2 b n −2 +… + a 1 b + a 0 . 9. Zadatak za vježbu Prevedite u dekadski sustav broj A209E (16) koristeći Hornerov algoritam. a za broj a da je višekratnik ili multiplum broja b. Odredite sve mjere broja 75.1. zovu se složeni brojevi. Po ovoj definiciji svaki je prirodan broj djeljiv s 1 i sa samim sobom. Zadaci za vježbu: 1.2. Mjere broja 45 su: 45.5. Prirodni brojevi veći od 1. Primjer. Definicija djeljivosti Za broj a ∈ N kažemo da je djeljiv brojem b ∈ N i pišemo a M b onda i samo onda ako postoji prirodni broj c tako da bude a = bc. 4. 15 M 3 jer postoji broj 5 ∈ N. 4. 45 . tako da je 15 = 3 · 5. Za broj b kažemo u tom slučaju da je mjera ili divizor ili djelitelj broja a. Odredite sve mjere broja 120. Odredite sve mjere broja 45. Na primjer. 45 = 9 · 5. Rješenje: 45 = 45 · 1. Ako je a djeljivo s b (a M b). Prosti i složeni brojevi Prirodni broj veći od 1 koji je djeljiv samo s 1 i samim sobom zove se prost ili prim broj. Djeljivost brojeva 4. koji nisu prosti. 2. 3 i 1.5. 5.

jer nije djeljiv ni jednim prostim brojem od navedenih koji su po pretpostavci jedini prosti brojevi. Ali nije ni složen. 4. p ostatak će biti 1. Koristit ćemo indirektan put dokazivanja. Onda poñemo od broja 3 i precrtamo svaki treći broj iza njega. Dokaz. Zadatak za vježbu Nañite sve proste brojeve do 100. 1 nije ni prost ni složen broj. 3. Neprecrtani brojevi su svi prosti brojevi koji nisu veći od n. Pretpostavimo da prostih brojeva ima konačno mnogo i pokažimo da ta pretpostavka nije održiva.5. Onda je složen (po definiciji složenih brojeva). Koliko ima prostih brojeva? Teorem. meñu njima postoji jedan koji je najveći. itd. Ispišimo sve prirodne brojeve od 2 do n.3. 46 . Ipak. prosti brojevi i složeni brojevi. jer je 0 = a · 0. pri čemu se broje i već precrtani brojevi. Promotrimo broj (2 · 3 · 5 · … · p) + 1. ako ga podijelimo bilo kojim od brojeva 2. nula nije ni prost ni složen broj. skup prostih brojeva je beskonačan. Prostih brojeva ima beskonačno mnogo. Poñemo od broja 2 i precrtamo svaki drugi broj iza njega. Naime.Prema tome prirodni brojevi dijele se u tri klase: broj 1. Označimo ga s p. Zatim od broja 5 precrtamo svaki peti broj koji dolazi iza njega. …. tj. Eratostenovo sito Eratostenovo sito je postupak pomoću kojeg se mogu naći svi prosti brojevi koji nisu veći od danog broja n. gdje je broj u zagradi jednak produktu svih prostih brojeva. Kad doñemo do prostog broja p čiji je kvadrat veći od n. Zaključak je jasan: takav broj p (najveći prost broj) ne postoji. zadatak je riješen. Definiciju djeljivosti možemo proširiti i na brojeve skupa N 0 i reći da je 0 djeljiva svakim prirodnim brojem. Broj (2 · 3 · 5 · … · p) + 1 veći je (po pretpostavci) od svakog prostog broja i po pretpostavci nije prost. Zaključujemo ovako: Ako prostih brojeva ima konačno mnogo. 5.

a zatim b i r 1 . … ∈N 0 .8}.r n) = r n . Algoritam se zasniva na dijeljenju brojeva. Nañite zajedničke mjere brojeva: a) 25. 2. Izračunajte a) M (360. 52) = M (52. 2. 140 naranača i 70 čokolada treba sastaviti darove za djecu tako da svaki dar ima jednak broj jabuka. nazivamo svaki prirodni broj kojim je djeljiv svaki od brojeva a. c. Na primjer.5. 40 ) = 8.2. 81). Nju označavamo M ( a. c. naranača i čokolada. 39) = M (39. … ).4. Koliko zajedničkih mjera imaju brojevi: a) 5 3 i 5 7 . Koji je najveći mogući broj darova? 52 39 13 39:13=3 0 47 .b). 91) = M (91. Postupak je gotov kada doñemo do ostatka 0. tada je M(a.13) = 13 325 : 234 = 1 234:91=2 91:52=1 52:39 =1 91 Zadaci za vježbu 1. Ako je a+b =c. M (325. Euklidov algoritam Pomoću EUKLIDOVOG ALGORITMA izračunavamo najveću zajedničku mjeru dvaju brojeva. M (a. b) 5 3 i 7 4 .c). meñu kojima je bar jedan različit od nule.b) = M (b.c) 5 2 i 7 3 . b) M ( 1 521.kb) = k M(a. b.234) = M (234. Primjer.4. r 2 . 20. c) M (7·1 521. … postoji jedna koja je najveća. b) 8. itd. 7· 240). b. b = 12 i c = 20. zatim r 1 i r 2 .b) = M (b.r 2 ) = … = M (r n −1 . pri čemu su r 1 . 3. M ( 8. najprije a i b.5. Koristite činjenicu da je M (ka. Primijenite ovu tvrdnju na brojeve a = 8. … . b. c. c. 45. Najmanja zajednička mjera je predzadnji ostatak ili zadnji divizor r n . jer je 8 = 2 · 2 · 2 i 40 = 2 · 2 · 2 · 5. 240). Zajedničke mjere brojeva Zajedničkom mjerom brojeva a. Primjer.4. Zadaci za vježbu 1. 4. … r n ostaci koji se dobiju dijeljenjem. zajedničke mjere brojeva 8 i 40 su {1.r 1 ) = M (r 1 . Od 280 jabuka. Odredite najveću zajedničku mjeru brojeva 325 i 234.5. 32 . b. Meñu zajedničkim mjerama brojeva a.

62. Definicija 3.5. 31. Sve mjere broja 496 su: 1. 142 i 284.Navedimo još nekoliko definicija koje govore o prirodnim brojevima. 4. 124. Definicija 2. 4. 8. 10 458. 4. 5. 2. 24. b. 71. Definicija 1.b ∈N kažemo da su relativno prosti ako i samo ako je M (a. Meñu zajedničkim višekratnicima brojeva a. 2. 11 327 prikažite u obliku produkta! 2. Sve mjere broja 6 su: 1. Zadaci za vježbu 1. Za prirodne brojeve a i b kažemo da su prijateljski ako je suma svih mjera broja a jednaka sumi svih mjera broja b i ta je jednaka a + b. …}. … postoji jedan koji je najmanji i označavamo ga s V(a. …). Brojeve 256. c. 11. b. Primjer. 1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 31 + 62 + 124 + 248 + 496 = 992 2· 496 = 992 Možemo zaključiti da je 496 savršen broj. … ∈N nazivamo svaki prirodni broj koji je djeljiv svakim od brojeva a. 6 je savršen broj. 36. c. V(4. Npr. Primjer. Ispitajte da li su 28 i 8 128 savršeni brojevi. 248 i 496. 20. 48 .6. Zajednički višekratnici brojeva Zajedničkim višekratnikom brojeva a. 16. Njihov je zbroj 1 + 2 + 3 + 6 =12 i 2· 6 = 12. Ispitati jesu li 220 i 284 prijateljski brojevi? Sve mjere broja 220 su: 1. Za broj a ∈N kažemo da je savršen ili perfektan ako je zbroj svih njegovih mjera jednak 2a. c. Uvjerite se da su brojevi 6 i 496 savršeni brojevi.b) = 1. 55. c.6) = 12. 110 i 220. Sve mjere broja 284 su: 1. 44. 3 i 6. 10. Za brojeve a.… . 2. b. 2. Tako su zajednički višekratnici brojeva 4 i 6 elementi skupa {12. 4. 1 + 2 + 4 + 5 + 10 + 11 + 20 + 22+ 44 + 55 + 110 + 220 = 504 1 + 2 + 4 + 71 + 142 + 284 = 504 220 + 284 = 504 Rješenje: 220 i 284 su prijateljski brojevi. b. 22.

drugi 95. a treći 100 minuta. Jedan ima vrijeme ophodnje 90. V(120. 15 ⋅ 8 V(15.Lako se uviña da vrijedi V(a.1) = M(1. V(120.80. Zadaci za vježbu 1. 2. Izračunajte a) V(8.40) = 40 .b) = ab M ( a. a zatim najmanji zajednički višekratnik dobivenog višekratnika i preostalog broja.120) = 2 5 ⋅3 ⋅ 5 = 480 . b. … .28).80) i V(8.1) = 1.8) = 8 .24) = M(24.32) = Mogli smo takoñer rastaviti na faktore sva tri broja i formirati njihov najmanji zajednički višekratnik ovako: 32 = 2 5 80 = 2 4 ⋅ 5 120 = 2 3 ⋅3 ⋅ 5 V(32.95.7) = M(7.8) = = 120 1 b) Najmanji zajednički višekratnik triju brojeva dobit ćemo tako da najprije odredimo najmanji zajednički višekratnik dva broja.120).8) = M(8.15) i b) V(32. 90 = 2 · 5 · 9 95 = 5 · 19 100 = 2 2 ⋅5 2 V(90.b) Primjer 1.168. Primjer 2. 8 M(120.40) = 120 ⋅ 40 = 120 40 120 ⋅ 32 = 480 .kb) = kV(a. a) M(15.100) = 2 2 ⋅5 2 · 9 · 19 = 17 100 minuta. c. U nekom trenutku tri Zemljina satelita nalaze se iznad sjevernog pola. b ) i V(ka. Neka je P ⊂ N skup koji se sastoji od višekratnika brojeva a.80. Izračunajte V (32.80) = M(80. Ima li P minimalan element u odnosu na relaciju „biti divizor“? Ima li maksimalan element? Da li je P potpuno ili parcijalno ureñen s obzirom na relaciju „biti divizor“? 49 . Nakon koliko bi se minuta ti sateliti ponovno našli iznad sjevernog pola? Rješenje: Treba naći najmanji zajednički višekratnik vremena ophodnje tri satelita.32) = M(32. M(120.

Ovo svojstvo nazivamo postojanje suprotnog broja. x ·y = y· x 4. 2. x (y + z) = x y + x z komutativnost zbrajanja asocijativnost zbrajanja komutativnost množenja asocijativnost množenja postojanje neutralnog elementa za množenje distribucija množenja prema zbrajanju. takav da je x + (-x) = 0. -2. 1. 0 je neutralni element za zbrajanje. -1. x (y· z) = (x· y) z 5. Primijetimo da je . On je zatvoren i s obzirom na operaciju množenja. 50 . 3. Na taj način dobivamo skup cijelih brojeva Z.-3.(-x) = x. pri čemu su n i m iz N. zbrajanje i množenje. 2. 0. Skup prirodnih brojeva je zatvoren s obzirom na operaciju zbrajanja. Za svaki x iz Z. Promotrimo jednadžbu x+n=m. Za operacije oduzimanja i dijeljenja kažemo da nisu definirane u skupu N. Skup cijelih brojeva kao proširenje skupa prirodnih brojeva U skupu prirodnih brojeva definirane su dvije operacije. …} Za ovako proširen skup brojeva i operacije zbrajanja i množenja vrijede ista svojstva kao i u skupu N. x + (y +z) = (x + y) + z 3. Da bismo mogli riješiti tu jednadžbu (oduzeti bilo koja dva prirodna broja) moramo skup N proširiti nulom i negativnim cijelim brojevima.5. x + y = y + x 2. To znači da ovim operacijama ne dobivamo uvijek za rezultat element iz N. Zato kažemo da su u skupu N definirane operacije zbrajanja i množenja. 1· x = x 6. Za njih vrijede svojstva: 1. Ova jednadžba nema rješenje u skupu N ako je n ≥ m .1. To znači da vršeći ove operacije u skupu N rezultat je ponovno neki element iz skupa N. x + 0 = x. Tim svojstvima dodajemo dva nova svojstva: 1. CIJELI BROJEVI 5. postoji (–x) iz Z. Z = {….

2. x + n + (-n) = m + (-n) x + 0 = m + (-n) x = m + (-n). Definicija operacije oduzimanja Definicija. Oduzimanje dvaju brojeva je zbrajanje prvog broja sa suprotnim brojem drugog broja. 51 . m iz N. 5. y – x = y + (-x) To znači da je y – x samo kraći (jednostavniji) zapis izraza y + (-x).Definiranjem suprotnog elementa u skupu cijelih brojeva uvodimo operaciju oduzimanja kao operaciju zbrajanja suprotnog elementa. Sada je jednadžba x + n = m rješiva u skupu Z za sve n.

za sve x. x' od x je 1 ili x −1 . za svaki x ∈ Q R8: Za svako x ∈ Q . za sve x. Računske operacije iz skupa cijelih brojeva proširuju se na skup racionalnih brojeva ovako: m p mq + pn + = n q nq m p m⋅ p ⋅ = n q nq Za ove operacije vrijede sva svojstva u Q kao i u Z. x≠0. tako da je x' · x = 1 R9: x · (y+z) = x · y + x · z .y.y. RACIONALNI BROJEVI 6.y. x 52 . Skup svih n racionalnih brojeva označavamo s Q.1. za svaki x ∈ Q R4: Za svako x ∈ Q .6. za sve x. a n prirodni broj. pri čemu je m cijeli broj.z ∈ Q R7: 1· x = x .x)∈ Q . Ali ima novih svojstava koja su karakteristična za skup Q. x' je recipročan broj. postoji (. Polje racionalnih brojeva Racionalan broj je broj oblika m .y∈ Q R6: x · (y · z) = (x · y) · z .y ∈ Q R2: x+(y+z) = (x+y)+z. za sve x.z ∈ Q Kažemo da skup Q čini polje. tako da je x+(-x) = 0 R5: x · y = y · x . postoji x'∈ Q . Primijetimo da je N ⊂ Z ⊂ Q. za sve x.z ∈ Q R3: x+0 = x . Aksiomi R1 do R9 su aksiomi polja. Napomena uz R8. Navedimo ih: R1: x+y = y+x.

x ≤ y ⇔ ( x = y ili x<y) 53 .d ∈ N po definiciji racionalnih brojeva.3. ad < bc Prema tome. Dijeljenje je množenje s recipročnim brojem.6. b d d b Definirajmo relaciju ureñenja ≤. Oduzimanje i dijeljenje u Q su izvedene operacije iz zbrajanja i množenja i predstavljaju samo jednostavniji zapis za zbrajanje sa suprotnim elementom i množenje s recipročnim brojem. a c c a < ⇔ 0 < − ⇔ ad < bc . b d b. b ∈ Q i a ≠ 0 . Količnik dva racionalna broja pri b čemu je djelitelj ≠ 0.2. Nju možemo riješiti ovako a' ·(a · x) = a' · b (a' · a) · x = a' · b 1· x = a' · b x = a −1 · b x= a 1 ⋅b = a b Time smo definirali novu operaciju. ponovno je racionalan broj. za sve a. Definicija operacije dijeljenja Promotrimo jednadžbu a · x = b . 6. Q je ureñeno polje U skupu Q možemo definirati relaciju ureñenja < ovako: a c c a < ⇔ 0< − b d d b Pogledajmo a c < / bd . dijeljenje a : b ili a . Dijeljenje broja a racionalnim brojem b svodi se na množenje broja a s recipročnim brojem broja b.

Svojstva ove relacije su: R 10: x ≤ y ili y ≤ x R 11: ako je x ≤ y i y ≤ x. onda je x ≤ z (zakon dihotomije) (antisimetričnost) (tranzitivnost) R 13: ako je x ≤ y . Polje racionalnih brojeva je ureñeno polje. onda za svaki z iz Q vrijedi x+z ≤ y+z (nepromjenjivost) R 14: ako je 0 ≤ x i 0 ≤ y. onda je x = y R 12: ako je x ≤ y i y ≤ z.142857142857.01 100 1 & = 0. = 0..3 3 1 & & = 0...375 8 1 = 0.6428571 14 Opći oblik mješovito periodičnog decimalnog broja & & x = a k …a 0 .333.6428571428571. 6.142857 7 37 & & = 2. predperioda i perioda. jer vrijede aksiomi R1 do R14.b 1 …b r / · 10 r n m ima konačan decimalni prikaz n 54 . Ako m = a k …a 0 .4. Decimalni prikaz racionalnog broja 1 = 0. = 0..b 1 …b r c1 … c p sastoji se od cjelobrojnog dijela.. onda je 0 ≤ xy.. Kada će prikaz racionalnog broja biti konačan? Neka su m i n relativno prosti brojevi.5 2 11 = 1. = 2.

. Ako pri dijeljenju broja m brojem n dobijemo neki ostatak jednak nuli. 9 1 = 2. . 1 1 1 1 1 1 1 1 .25. Ako su svi ostaci različiti od nule. Da. 55 . imaju konačni decimalni prikaz. Pokazati da racionalni brojevi 9 1 i imaju konačan decimalni zapis. Zato ćemo najkasnije u n-tom koraku dijeljenja dobiti isti ostatak kao u nekom od prijašnjih koraka. pri čemu su k i l prirodni brojevi ili je neki od njih jednak nuli.0125. Primjer. Decimalni prikaz svih ostalih racionalnih brojeva s nazivnikom većim od 1 je periodičan. Decimalni prikaz racionalnog broja je konačan onda i samo onda ako su 2 ili 5 (ili oboje) jedini prosti faktori nazivnika.25 10 20 0 1 : 80 = 0. onda su to brojevi manji od n. 4 80 To ćemo pokazati dijeljenjem brojnika s nazivnikom. To je moguće samo ako su 2 i 5 jedini mogući prosti djelitelji broja n. 9 : 4 = 2. Vrijedi li obrat?( Svakom periodičnom decimalnom broju odgovara jedan racionalan broj). = 0. dijeljenje se prekida i decimalni prikaz je konačan. Nazivnik mora biti n = 2 k ⋅5 l . i sl.m ⋅ 10 r = a k …a 0 b 1 …b r n To znači da je broj 10 r djeljiv s n (jer su m i n relativno prosti). 4 80 Svaki racionalan broj ima konačan ili beskonačan periodičan decimalni prikaz. Zato je decimalni prikaz periodičan. Dokaz za ovu tvrdnju.0125 100 200 400 0 Rješenje. Nakon toga se brojevi u kvocijentu ponavljaju. . . Brojnik može biti bilo koji 2 4 2 n 5 25 20 5 n 80 cijeli broj. . . Primjer 1. .

&& 0.a 0 b1 .c p & & 10 p x = c1 ..br ..238095 = 999999 111111 10101 3 ⋅ 7 ⋅ 13 ⋅ 37 21 Poželjno je dobivene razlomke skratiti ako je to moguće.. c1 . 0. 12 i 0. c1 . 99 33 & & Broj 0..br 0... c1 .c p 10 p x – x = c 1 …c p x (10 p -1) = c 1 …c p / : (10 p .c p / ·10 p & & 10 p x = c 1 …c p ..c p 10 − 1 p = c1 .. Primijetimo da će broj devetki u nazivniku biti jednak broju decimala u periodu. 12 ima dvije decimale koje se ponavljaju pa se period sastoji od dva broja. a nazivnik 10 2 − 1 = 100 − 1 = 99.c p 10 r & & a k .......c p ⋅ 10 r 10 r x= & & a k ..238095 ima period od 6 decimala te ga možemo napisati: & & 238095 = 26455 = 2405 = 5 ⋅ 13 ⋅ 37 = 5 . Brojnik razlomka će biti 12..1) x= c1 .... c1 ...c p + 0. 12 = 12 4 = .. & & x = 0..a 0 b1 .. Napišite decimalne brojeve 0. c1 .c p 99. && Rješenje: Broj 0.b 1 …b r c1 ..c p + r 10 10 r x= 56 ... tj.238095 u obliku razlomka.b 1 …b r c1 ..c p & & x = a k …a 0 ...Čisto periodičan decimalan broj treba napisati u obliku razlomka. Promotrimo sada opći slučaj & & x = a k …a 0 . p = 2.9 & && & Primjer 2.

384 72 i 1. Primijetimo da je k = 1.. r = 1 i p = 3.. && 25... Broj 25..0 x= Svaki periodičan decimalni zapis odgovara racionalnom broju..c p 99.. Napišite decimalne brojeve 25. & & 18 ⋅ 999 + 314 = 18296 = 9148 ..384 72 ima cjelobrojni dio 25 (k = 2). && Rješenje.. Primijenimo prethodno dobivenu formulu.384 72 = 25384 ⋅ 99 + 72 2513088 314136 104712 34904 = = = = 99000 99000 12375 4125 1375 & & Analogno postupamo za broj 1. 1. zatim predperiod koji se sastoji od tri znamenke 384 (r = 3) i period koji se sastoji od dvije znamenke 72 (p = 2). Nazivnik je broj koji u zapisu ima dvije devetke (p = 2) i tri nule (r = 3). U skladu s izrazom za opći slučaj..br + r 10 r 10 (10 p − 1) a k ...c p a k .8 314 ...a0 b1 ..br ⋅ 99. u brojniku množimo broj 25384 s 99 jer se period sastoji od dva broja (p = 2) te mu dodamo broj 72 koji se sastoji od znamenki perioda.9 + c1 . & & && Primjer 3.8 314 = 9990 9990 4995 57 ..a0 b1 .8 314 u obliku razlomka.900...x= c1 .

4 = 2 . po kojem se realni brojevi razlikuju od racionalnih brojeva.6. 1. Skup realnih brojeva označavamo s R.4.96 < 2 < 2. Realni brojevi .9.algebarski pristup Skup realnih brojeva sadrži sve decimalne brojeve oblika ± a0 . 2 = 1. dok skup iracionalnih brojeva označavamo s I. pa će 2 < 2 /2 x 1 = 1. 1. a kvadrat broja 1..2.4. pri čemu je a 0 neki prirodni broj ili 0. ali tako da na novom skupu vrijede sva svojstva algebarskih operacija za Q.. 1. 1. Zadatak. Znamo da je 1 = 1 i 1< 2 .. 1. 12 < 2 < 22 Prvu decimalu naći ćemo tako da izračunamo kvadrate brojeva 1.1.4. Kako je kvadrat broja 1.5..5 veći od 2. Realne brojeve dobivamo iz racionalnih upotpunjujući ih iracionalnim brojevima..geometrijski pristup Skup realnih brojeva možemo poistovjetiti s brojevnim pravcem: svakom realnom broju odgovara jedna točka brojevnog pravca i obratno: svakoj točki brojevnog pravca odgovara jedan realan broj. znamenke decimalnog prikaza. .0164 1. 1.7. 1. 58 .. 1. b1b2 ... prva decimala će biti 4.8.bn .4 manji od 2.. Q ∪I = R Q ∩I = Ø Intuitivno: ..1. 2 = 1.5 2 x 2 = 1.7.4 2 < 2 < 1. b2 .. Pomoću kalkulatora odredite decimalni zapis točno odreñene.strogi opis Svojstva za skup racionalnih brojeva Q od R1 do R14 treba nadopuniti aksiomom R15 o potpunosti skupa realnih brojeva.. REALNI BROJEVI 7. a b1 .3. tako da 3 decimale budu 2 biti veće od 1 a manje od 2. 1.

b] = {x ∈ R : a < x ≤ b}i [a. 1.42. ∞ 〉 = {x ∈ R : x ≥ 1} je interval neomeñen s gornje strane.415 2 Na ovaj način iracionalan broj po volji točno.−2〉 je interval neomeñen s donje strane.413. To su brojevi 1. 1. pa je druga decimala 1. koji imaju beskonačan periodski prikaz. 2 = 1. 7.42 2 x 3 = 1. … . Omeñeni skupovi [1.414 i 1. a drugi veći od 2.42 je veći od 2.414 2 < 2 < 1. nastavljajući gornji postupak.b 〉 = {x ∈ R : a < x < b} [a... Ali to su i svi korijeni iz prostih brojeva.2. 1.0022 1. 2 = 1.49.∞ 〉 = {x ∈ R : a ≤ x} 〈 -∞..a] = {a} [a. 2 i π su iracionalni brojevi.. 59 ..9993 < 2 < 2.b] = {x ∈ R : x ≤ b } R = 〈−∞. Zatvoreni interval: [a. Za treću decimalu izračunat ćemo kvadrate brojeva 1.41.3.41 manji je od 2. 〈−∞ . a kvadrat broja 1. Oni imaju beskonačan neperiodski decimalni prikaz. 1. x 4 = 1.0164 1.b 〉 = {x ∈ R : a ≤ x < b} Otvoreni interval: 〈 a.Za drugu decimalu treba izračunati kvadrate brojeva 1.b] = {x ∈ R : a ≤ x ≤ b} Poluotvoreni intervali: 〈 a.. za razliku od racionalnih brojeva. ….415 pa je treća decimala 4.41. 1.1419 te utvrditi koja dva susjedna broja imaju kvadrate za koje vrijedi da je prvi manji od 2.414. 1. možemo izraziti.411. 1.9881 < 2 < 2.414.41 2 < 2 < 1. 2 = 1. 1. Intervali Podskupovi brojevnog pravca su intervali.414.412. ∞〉 7.41. Kvadrat broja 1.43.

1. Skup racionalnih brojeva je gust Izmeñu svaka dva racionalna broja postoji beskonačno mnogo racionalnih brojeva. gdje n m 2= n m2 . 2 racionalan. 2. Tada je a – x = y.Donja ograda skupa S zove se minoranta od S. a y iracionalan broj. dok je y iracionalan. svaki omeñen skup ima konačnu donju i gornju ogradu. Primjećujemo da je lijeva strana jednakosti a – x racionalan broj. Kažemo da su racionalni brojevi gusti na brojevnom pravcu. To je svaki broj m manji (ili jednak) od bilo kojeg elementa skupa S.. s 2 mora biti djeljiv i m 2 . Izmeñu svaka dva realna broja postoji beskonačno mnogo racionalnih brojeva. Neka su x i y iracionalni brojevi. Pretpostavimo da je broj a = x + y racionalan. Dokazati da je 2 i y = 2 su iracionalni.4. Neprazan podskup S brojevnog pravca je omeñen ako postoje brojevi m i M takvi da za svaki x ∈ S vrijedi m ≤ x ≤ M. Kvadriranjem jednakosti dobivamo 2 = m . Dokaz: Neka je x racionalan. 2 n Zato je on oblika m = 2k pa dobivamo 2k 2 = n 2 te je i n djeljiv s 2. odnosno m 2 = 2n 2 . Primjeri . Pretpostavimo da je su m i n relativno prosti (razlomak je do kraja skraćen). 2 nije 60 . 3. Jesu li brojevi x+y i x-y nužno iracionalni? Odgovor je: Ne! Na primjer x =1 broj. Dakle. 7. pa odbacujemo tvrdnju da je x + y racionalan i zaključujemo da je x + y iracionalan broj. To je kontradikcija. ali je njihov zbroj racionalan 2 iracionalan broj. To je svaki broj M veći (ili jednak) od bilo kojeg elementa skupa S. To znači da racionalan. U protivnom za skup kažemo da je neomeñen. On se tada može napisati u obliku 2= Dokaz. Kako po pretpostavci. brojevi m i n nemaju zajedničkog djelitelja. Gornja ograda skupa S zove se majoranta od S. došli smo do kontradikcije. Dokazati da je zbroj racionalnog i iracionalnog broja iracionalan broj. Kako je 2n 2 djeljivo s 2.

Dokazati da je 3 iracionalan broj. Ako su x+y i x-y racionalni. Dokazati da je 3. 61 . moraju li brojevi x i y biti racionalni? 2. 2 + 3 iracionalan broj.Zadaci za vježbu 1.

0 = 0 + 0i . Na primjer. pri čemu je a realni dio. Dva kompleksna broja a + bi i c + di su jednaka ako i samo ako je a = c i b = d. −1 = i i = ( imaginarna jedinica ) −1 i 2 = -1 i 3 = i 2 · i = -1 · i = -i i 4 = i 2 · i 2 = -1 · (-1) = 1 i5 = i4 · i = 1 · i = i … Algebarski prikaz kompleksnog broja je z = a + bi ili z = Re(z)+Im(z)i . Oduzimanje (a+bi)-(c+di) = a+bi-c-di = (a-c)+(b-d)i 3. Kompleksni brojevi Rješenje jednadžbe x 2 + 1 = 0 više nije iz skupa realnih brojeva. Množenje (a+bi)(c+di) = ac+adi+bci+bdi 2 = (ac-bd)+(ad+bc)i 62 . Zbrajanje (a+bi)+(c+di) = a+bi+c+di = (a+c)+(b+d)i 2. Realni brojevi su kompleksni brojevi kod kojih je b = 0.1. 8. -4 = -4 + 0i . x2 + 1 = 0 x 2 = -1 x = ± −1 . Ako je z = a + bi. KOMPLEKSNI BROJEVI 8.2.8. a b imaginarni dio kompleksnog broja. tada je z = a – bi njemu konjugiran kompleksan broj. Osnovne računske operacije s kompleksnim brojevima 1.

+ z m 4. 15. Grafički prikaz kompleksnih brojeva Kompleksne brojeve prikazujemo kao točke u kompleksnoj ili Gaussovoj ravnini..z m = z1 z 2 . 63 . Modul tog broja je z = 3 2 + 4 2 = 9 + 16 = 5 . Broju z = 3 + 4i pridružena je točka (3... Neka je z = -4 + 2i .4. tada vrijede slijedeće tvrdnje: 1. z 2 . z m 2.4. Primjer.. z 3 . Apsolutna vrijednost kompleksnog broja Apsolutna vrijednost ili modul kompleksnog broja a+bi definira se kao a + bi = a 2 + b 2 .. z = − 4 + 2i = (−4) 2 + 2 2 = 16 + 4 = 20 = 4 ⋅ 5 = 2 5 Ako su z1 .. z1 z1 = z2 z2 za z 2 ≠ 0 3. sl.3. z1 + z 2 ≤ z1 + z 2 z1 + z 2 + .. z1 + z 2 ≥ z1 − z 2 z1 − z 2 ≥ z1 − z 2 8. z m kompleksni brojevi.... + z m ≤ z1 + z 2 + .. Dijeljenje a + bi c − di ac + bci − adi − bdi 2 (ac + bd ) + (bc − ad )i ac + bd bc − ad ⋅ = = = 2 + i c + di c − di c 2 − d 2i 2 c2 + d 2 c + d 2 c2 + d 2 8.. z1 z 2 = z1 z 2 z1 z 2 .4) u toj ravnini.

svakoj točki kompleksne ravnine odgovara jedan i samo jedan kompleksan broj.sl. sl. Udaljenost izmeñu dvije točke Udaljenost izmeñu dvije točke z1 i z 2 u kompleksnoj ravnini je z1 − z 2 . Zato često za kompleksan broj kažemo da je to točka z. 15 Svakom kompleksnom broju odgovara jedna i samo jedna točka u kompleksnoj ravnini i obrnuto. 8. z1 = x1 + y1i z 2 = x2 + y 2 i Udaljenost je z1 − z 2 z1 − z 2 = ( x1 − x 2 ) 2 + ( y1 − y 2 ) 2 64 . 16.5.

17. Trigonometrijski prikaz kompleksnog broja Da bi kompleksan broj zapisali u trigonometrijskom obliku promotrimo sl. 17 65 . sl.6. 16 8.sl.

1 3 = 3 3 . 1 2 3. z = cos 3π 3π + i sin 2 2 tgϕ = −1 3π = −1 .r = x2 + y2 y = sin ϕ r x = cos ϕ r y = r sin ϕ x = r cos ϕ Uvrstimo u z = x + yi izraze za x i y. z = -i Rješenje: z = 0 2 + (−1) 2 = 1 = 1 . z = 2(cos π + i sin ) 6 6 2. z = x + yi z = r cos ϕ + ir sin ϕ z = r (cos ϕ + i sin ϕ ) ϕ zovemo argument z . ϕ = . ϕ= π π 6. z = 3 + i Rješenje: z = tgϕ = 3 2 + 12 = 3 + 1 = 4 = 2 . Odredite trigonometrijski prikaz kompleksnih brojeva: 1. tgϕ = r zovemo modul z . z = 1 + i 123 Rješenje: z = 1 + (i 4 ) 30 ⋅ i 3 = 1 + 1 ⋅ i 3 = 1 − i 66 . r = z y x Primjeri.

7. z = − 2 . + ϕ n ) + i sin (ϕ1 + ϕ 2 + ϕ 3 + . z = −1 + i 8. Moivreov teorem (potenciranje kompleksnih brojeva) z1 ⋅ z 2 ⋅ z 3 ⋅ . ⋅ z n = r1 r2 r3 .z = 12 + (−1) 2 = 1 + 1 = 2 . Trigonometrijski oblik z je 67 . Rješenje. 8. z = 1 − i 3 .rn [cos(ϕ1 + ϕ 2 + ϕ 3 + . z = 2 (cos 7π 7π + i sin )..... = z n = z . z = −1 + i 3 . Izračunati − 1 + i 3 ( ) 60 .8.. 4 4 tgϕ = −1 7π = −1 ⇒ ϕ = 1 4 Zadaci za vježbu Prikažite u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve: 1. + ϕ n )] Ako je z1 = z 2 = z 3 = . 3. 2... tada možemo pisati z n = [r (cos ϕ + i sin ϕ )] = r n (cos nϕ + i sin nϕ ) ... n Primjer. Množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva Neka su z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) z 2 = r2 (cos ϕ 2 + i sin ϕ 2 ) Tada je z1 ⋅ z 2 = r1 r2 [cos(ϕ1 + ϕ 2 ) + i sin (ϕ1 + ϕ 2 )] z1 r1 = [cos(ϕ1 − ϕ 2 ) + i sin (ϕ1 − ϕ 2 )] z 2 r2 Zadatak za vježbu Izvedite formule za množenje i dijeljenje kompleksnih brojeva ako su zadani u trigonometrijskom obliku..

…. n ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ  z = n r (cos ϕ + i sin ϕ ) = n r  cos + i sin n n   .z = (−1) 2 + 3 = 1 + 3 = 4 = 2. z = 3 8 . 0 + 2 ⋅ 2 ⋅π 0 + 2 ⋅ 2 ⋅π 4π 4π 1 3 w2 = 3 8 (cos + i sin + i sin ) = −1 − i 3 . 3 −1 z 60 = 2 60 (cos 60 2π 2π + i sin 60 ) = 2 60 (cos 40π + i sin 40π ) = 2 60 (cos 2π + i sin 2π ) = 2 60 (1 + i ⋅ 0) = 2 60 3 3 Zadatak za vježbu Izračunajte (− 2 2 50 −i ) . ako je w n = z . Rješenje. Rješenje: 3π 3π + i sin ). Broj w nazovimo n-tim korijenom kompleksnog broja z. kao što znamo. w = -1 + i . 0 + 2 ⋅ 0 ⋅π 0 + 2 ⋅ 0 ⋅π Za k=0.  k = 0.9.1. Odredite sve brojeve z za koje je z 3 = 8 . Prikažimo w u trigonometrijskom obliku: w = 8 (cos 0 +i sin 0).n-1 Odatle slijedi da postoji n različitih korijena iz kompleksnog broja z. Korijen iz kompleksnog broja Vañenje korijena je. w = 8. z = 2(cos 2π 2π + i sin ) 3 3 2 tgϕ = 3 2π = − 3 ⇒ϕ = . Izrazimo w u trigonometrijskom obliku: w = 2 (cos 4 4 68 . 0 + 2 ⋅1⋅ π 0 + 2 ⋅1⋅ π 2π 2π 1 3 ) = 2(cos ) = 2( − + i w1 = 3 8 (cos +i + i sin ) = −1 + i 3 3 3 3 3 2 2 Za k=2. ) = 2(cos ) = 2( − − i 3 3 3 3 2 2 2. Primjeri. za svaki z ≠ 0. 1. i to pišemo w = n z .2. Izračunajte 3 − 1 + i . 2 2 8. opeacija inverzna potenciranju. w0 = 3 8 (cos +i ) = 2(cos 0 + i sin 0) = 2(1 + i ⋅ 0) = 2 3 3 Za k=1.

e4 = cos + i sin = cos + i sin 6 6 3 3 2 ⋅ 5 ⋅π 2 ⋅5⋅π 5π 5π Za k=5. pri čemu je k = 1. 2. 2 (cos 3 3 12 12 3. w1 = 3 Za k=2. e0 = cos + i sin = cos 0 + i sin 0 = 1 6 6 2 ⋅1 ⋅ π 2 ⋅1⋅ π π π Za k=1. 3. …. Korijeni iz jedinice su općenito 2kπ 2kπ n 1 = cos + i sin . w2 = 3 3π 3π + 2 ⋅ 0 ⋅π + 2 ⋅ 0 ⋅π π π + i sin 4 ) = 6 2 (cos + i sin ) 2 (cos 4 3 3 4 4 3π 3π + 2 ⋅1⋅ π + 2 ⋅1⋅ π 11π 11π 4 4 ) = 6 2 (cos + i sin + i sin ) 2 (cos 3 3 12 12 3π 3π + 2 ⋅ 2 ⋅π + 2 ⋅ 2 ⋅π 19π 19π 4 4 ) = 6 2 (cos + i sin + i sin ). e3 = cos + i sin = cos π + i sin π 6 6 2 ⋅ 4 ⋅π 2 ⋅ 4 ⋅π 4π 4π Za k=4. u kompleksnoj ravnini. n n 2 ⋅ 0 ⋅π 2 ⋅ 0 ⋅π Za k=0. e5 = cos + i sin = cos + i sin 6 6 3 3 Zadaci za vježbu 1.Za k=0. e2 = cos + i sin = cos + i sin 6 6 3 3 2 ⋅3⋅π 2 ⋅3⋅π Za k=3. Rješenje: 1 = 1 + 0i = 1(cos 0 + i sin 0). n-1. w0 = 3 Za k =1. Izračunajte 1 + i 3 . Nañite sve 6 1 . Predočite dobivena rješenja iz zadatka 1. Nañite sva rješenja jednadžbe z 8 = 1 . 2. e1 = cos + i sin = cos + i sin 6 6 3 3 2 ⋅ 2 ⋅π 2 ⋅ 2 ⋅π 2π 2π Za k=2. 69 .

. 2002. 1974. B... 2004. Elementarna matematika I.. 9. Školska knjiga. 2. Pelle. 2001. Mintaković. D. B. Element. Tako poučavamo matematiku. 3. Matematika sa zbirkom zadataka. 7. Element. M. Ćurić. Zagreb. M. Element. Matematika I. F. Radić. Školska knjiga. Matematika 4: udžbenik i zbirka zadataka za 4. Rijeka. Zagreb. Zagreb. Lj. 70 . 2004. Pavković. Zagreb.. Od prirodnih do realnih brojeva. Diskretna matematika.. Elezović.. Školska knjiga. 2001. Školska knjiga.. 1973. Štambuk... D. S. Tehnički fakultet Sveučilišta. Školske novine & HMD. Veljan. Zagreb. Metodika nastave matematike s informatikom I. M. 2003. B. Radić. 6. 2002. 8. 5. Zagreb. razred gimnazije. 4. Pavleković. Algebra I dio. Dakić. Zagreb.LITERATURA 1. Žubrinić.. N. Zagreb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful