POSLOVNA ORGANIZACIJA

ORGANIZACIJA
Organizacija počinje s pojavom čovjeka - čovjek se njome počeo baviti s početkom obavljanja korisnog proizvodnog rada, preoblikovanja predmeta rada u raznovrsne proizvode u cilju podmirivanja životnih potreba. Čovjek je s kvalitetnom organizacijom uz manji napor (troškove) bolje i brže postizao mnogo veće rezultate u svim područjima svojega djelovanja. Od prvih (slučajnih) lovačkih skupina do suvremenih oblika zajedničkog rada i života, čovjek nikada nije mogao, a ni danas ne može, bez organizacije! Organizacija omogućava realizaciju najsloženijih zadataka, proširuje opseg čovjekove individualne snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu, ubrzava proces ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje potrebno radno vrijeme za njegovo izvršenje, te se odgovarajućom organizacijom relativno smanjuju troškovi postizanja istih rezultata. Pojam organizacije označava: a) proces organiziranja nekih aktivnosti (poslova) i b) rezultate tog procesa kojim se oblikuju organizacijske jedinice različitih vrsta, širine i struktura u svim područjima društvenog života.

1. ZNAČENJE ORGANIZACIJE
Značenje nije ograničeno samo na čovjekovu privrednu djelatnost, već na njegovu cjelokupnu životnu i radnu aktivnost. Organizacija omogućuje: 1. realizaciju najsloženijih zadataka - proširuje opseg čovjekove individualne snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu; 2. skraćuje potrebno radno vrijeme za izvršenje zadataka - ubrzava proces ostvarivanja zadataka; 3. smanjuju troškovi postizanja istih rezultata. Organizacija ima i negativnu stranu – u određenoj mjeri sputava čovjeka i dovodi ga u podređen položaj, jer mu ponekad nameće zadatke koji nisu uvijek u skladu s njegovim fizičkim sposobnostima ili se protive njegovu poimanju rada (preuska specijalizacija jednako opterećuje ljudski organizam). 1

POSLOVNA ORGANIZACIJA
Organizacija kao znanstvena disciplina je uključena u nastavne planove gotovo svih visokoškolskih ustanova, održavaju se seminari, simpoziji i sl. Bez obzira na važne tehničke komponente, organizacija je ipak društvena znanost (njom ljudi nastoje ne samo uspostaviti skladne odnose između elemenata proizvodnje, ekonomično se koristiti sredstvima i racionalizirati svoj rad, već njome uspostavljaju odgovarajuće društveno ekonomske odnose i osiguravaju njihovu reprodukciju). ZNANOST je područje ljudske djelatnosti kojim se istražuju i otkrivaju zakonitosti u prirodi i društvu sa ciljem da se njihovi rezultati koriste za stalno unapređenje materijalnih i duhovnih vrijednosti čovjeka. Znanošću se koristi relativno mali broj ljudi pa kažemo da ima klasni karakter. Organizacija kao znanost ima klasni karakter. Znanost o organizaciji, kao znanost veoma bliska ekonomskim znanostima, ima izrazito klasno obilježje jer pomaže u oblikovanju organizacije u kojoj se direktno ineposredno uspostavljaju odnosi među njezinim sudionicima kakve želi vladajuća klasa (kroz povijest održavanje uloge subjekta organizacije omogućavanje oblikovanja ili održanja odnosa podređenosti u organizaciji). Danas situacija drugačija - organizaciji se u modernom društvu mora pokloniti puna pažnja da bi se pravilno koristila u ostvarivanju svih poslovnih ciljeva, ali i omogućila realizacija sve humanijeg procesa rada. Pojam organizacije je kompleksan i obuhvaća mnoge aktivnosti: - od upravljačkih do pripremnih, - izvršnih i kontrolnih u raznovrsnim područjima društvenog i privrednog života. Stoga organizacija i predstavlja važnu polugu društvenog i privrednog života.

2. DEFINIRANJE SADRŽAJA ORGANIZACIJE
Većina definicija polazi od toga da je to svjesna djelatnost koja se provodi i održava voljom ljudi radi "stvaranja cjeline iz mnoštva"

Pojam organizacije:
1. 2. 3. 4. Univerzalni - sustavni Institucionalni Strukturni Funkcionalni

Ovisno o autorima postoje bitne razlike koje karakteriziraju njihova shvaćanja organizacije: 2

POSLOVNA ORGANIZACIJA
1. organizacija u užem (ostvarivanje privrednih ciljeva) i širem smislu (ostvarivanje bilo kojih zajedničkih ciljeva). 2. organizacija kao znanost (formulacija načela za postizanje optimalnih rezultata) i kao vještina (čovjekova sposobnost korištenja sredstava i metoda za postizanje postavljenih ciljeva) 3. organizacija kao stanje (trenutna situacija) i kao proces (promjena određenog organizacijskog stanja) 4. organizacija - isključivo bavljenje ljudima i njihovim odnosima ili skladno povezivanje i ljudi i sredstava 5. organizacija kao način uspostavljanja hijerarhijskih odnosa ili način reguliranja rada i života svih pripadnika neke zajednice.

Organizacija = svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj odgovarajućim
sredstvima ispuniti određene zadatke s najmanjimn mogućim naporom na bilo kojem području društvenog života. ORGANIZACIJA - SKUPINA LJUDI POVEZANA ZAJEDNICKIM ZADATKOM bitna radi: − Ovladavanja složenijim poslovima (veća fizička snaga, vremenska i prostorna dostupnost, veći intelektualni kapacitet....) − Ekonomije specijalizacije, razmjera... − Objektivnosti: razgraničavanja planiranja, izvršenja, kontrole.

Ljudski kapital
− KLJUČ USPJEHA − ŽIVI – NEPREDVIDIVI ELEMENT Teorija organizacije i managementa čine SKUP TEHNIKA I IDEJA (zapažanja) razvijenih radi boljeg iskorištavanje svih ali osobito ljudskih potencijala.

Ljudi kao resusrs
Čovjek POJEDINAC bitan kao: − Pokretač aktivnosti (izvor ideja) − Analitičar informacija u procesima odlučivanja (određivanja ciljeva i pravaca akcije) − Izvršitelj Čovjekovo djelovanje podložno je modeliranju. Čovjek je i varijabilan (pa i nepouzdan) element koji ograničava stabilno rutinsko objektivizirano odvijanje procesa. ALI, koji je upravo zbog istih razloga i fleksibilan element procesa kojeg je moguće voditi.

Bitna obilježja organizacije: 3

odnosno. Selekcijom – oblikovanjem komplementarnih ili homogenih timova kako bi se olakšala interakcija pri planiranju i izvedbi poslova. 4. Uklanjanjem zapreka djelovanju . poduzeća. “pravi čovjek na pravo mjesto” 2. CILJEVI 4 . odnosno organizacija rada je samo dio. ORGANIZACIJA RADA ORGANIZACIJA PODUZEĆA (dio organizacije poduzeća) (prije kapitalizma) – organizacija ceha i feude (nakon feudalizma) – organizacija poduzeća . pojavu i eskalaciju konflikata.. . Motiviranjem – povećanjem razine zalaganja.usklađivanje činilaca ..kvantitativno i kvalitativno. indoktrinacijom.vremenski i prostorno.oblikovanjem situacijske okoline koja otežava “slučajne smetnje”. Činitelji proizvodnje u svakom trenutku moraju biti usklađeni: . stvaranjem sustava autoriteta.usklađivanje činitelja proizvodnje u samom procesu rada ≠ organizacija poduzeća .POSLOVNA ORGANIZACIJA cilj odnosno zadatak koji se želi ostvariti. podizanjem razine osobne i međusobne odgovornosti 3. iako osnovni. moraju biti INTEGRIRANI u jedinstvenu proizvodnu ili poslovnu cjelinu inače će proizvodnja biti moguća. ORGANIZACIJA RADA I ORGANIZACIJA PODUZEĆA ORGANIZACIJA RADA – svjesna čovjekova djelatnost kojom se usklađuju svi činioci (materijalni i ososbni) proizvodnje radi postizanja optimalnih rezultata rada. 4. ali ne i optimalna. Upravljanje ljudskim potencijalima je moguće na razne načine: 1. obukom. poslovne organ.cjelokupno poslovanje poduzeća. skladnost materijalnih sredstava i ljudskog potencijala i njihova racionalna uporaba. Uvjetovanjem ponašanja – oblikovanjem zadataka..stara samo kao poduzeće . 3..cjelokupno poslovanje proizvodnje u samom procesu poduzeća Organizacija rada .stara koliko i ljudsko društvo .

Chandler: Strategija i struktura. Pravilno odabrani A.jednostavni i složeni . Upravljanje pomoću ciljeva (MBO) . Skupina INDIVIDUALNIH CILJEVA (ciljevi radnika poduzeća). svako poduzeće ima niz temeljnih ciljeva koji čine: A. Ostvarljivi 3. Temeljni cilj je dugoročnog karaktera.Org. Skupina UŽIH CILJEVA (parcijalni ciljevi za kraće vremensko razdoblje. C. pojedini dijelovi poduzeća. je trajna i teče usporedno s poslovanjem.POSLOVNA ORGANIZACIJA ORGANIZACIJE Organizacija se kao aktivnost manifestira u praksi u 2 osnovna oblika: 1. sektori. ciljevi zbog kojih je poduzeće odnovano) Održavaju: . kao REZULTAT PROCESA ORGANIZACIJE RADA .objektivni. najboljeg najracionalnijeg stanja – optimalna organizacija. 2.).ukazuju na položaj u društvenoj privredi (tržištu). Jasni 2.trajni i privremeni OSNOVNI CILJ ORGANIZACIJE RADA – uspostavljanje određenog organizacijskog stanja za određeno razdoblje.opći i posebni . predstavlja bitnu komponentu rada radne organizacije. odjeli i sl. B. kao PROCES ORGANIZACIJE RADA . Ciljevi organizacije: . NAČELA I PRINCIPI ORGANIZACIJE 5 .ukazuju na poslovnu orijentaciju .osnovnu koncepciju rada . Skupina ŠIRIH CILJEVA (trajni karakter. ostvarivi Ciljevi moraju biti 1.Stanje koje u nekom vremenu odgovara postojećim uvjetima. konzistentni. 1962 Hijerarhija ciljeva − Misija i vizija − Razvojni ciljevi (BCG) − Poslovni ciljevi (Porter) − Funkcijski ciljevi 5.

. NAČELO KOORDINACIJE I UKLJUČIVANJA: . Najviši stupanj međusobnog djelovanja postiže se onda kad se podudaraju interesi zaposlenih i interesi poduzeća. potrebno je koordinirati rad svih radnika koji su angažirani u njihovoj organizaciji.POSLOVNA ORGANIZACIJA Kao najvažnija načela organizacije mogu se navesti sljedeća načela: 1. realnije planiranje i praćenje rezultata rada.Načelo koordinacije . NAČELO PODJELE RADA I SPECIJALIZACIJE: . načelo podjele rada i specijalizacije. načelo koordinacije I dobrovoljnog uključivanja u organizaciju. skupina. ako se bezobzirno provodi.Za ispunjavanje svoje zadaće. . Koordinacija može biti horizontalna i vertikalna. odnosno. NAČELO POVEZIVANJA ČINITELJA ROIZVODNJE: .Da bi organizacija obavila svoj zadatak što efikasnije i racionalnije. . 6 . jer se time u pravilu postiže čvršće međusobno djelovanje svih zaposlenih u poduzeću. a dobrovoljno se ostvaruje u različitim stupnjevima.Jedno od najvažnijih načela organizacije. Prinudnog uključivanja gotovo da više i nema. te je nužna u svim fazama izvršavanja proizvodnih (poslovnih) zadataka. načelo svrsishodnog povezivanja činitelja proizvodnje. Danas osobito veliko značenje ovog načela u eri stvaranja i primjene sve većih proizvodnih agregata koji bitno utječu na promjenu strukture organizacije. mora raščlaniti svoj zadatak sve do elementarnih dijelova .Sve radnje s kojima se stalno vrši njihovo međusobno usklađivanje kao i usklađivanje unutar svakog pojedinačnog.do radnih mjesta.Osim višestrukih koristi koje donosi proces podjele rada i specijalizacije (povećani radni učinak pojedinca. isti proces može rezultirati negativnim učincima na fizičko i duhovno stanje radnika. organizacija treba odgovarajuće velik i strukturno kvalitetan kolektiv zaposlenih. tu ulogu preuzimaju rukovodioci na svim organizacijskim razinama. Da bi se zadaci uspješno izvršavali i postigli očekivani rezultat. veći prostor za inovacijsku djelatnost). U oblikovanju organizacije treba (u skladu s mogućnostima) osmisliti takva rješenja koja osiguravaju što viši stupanj dobrovoljnog uključivanja.Načelo dobrovoljnog uključivanja u organizaciju .Veze i odnosi između i unutar činitelja proizvodnje. 2. 3. postigla bolje rezultate. organizacijskih dijelova.

POSLOVNA ORGANIZACIJA
Što je veće poduzeće, što su veća sredstva kojima raspolaže, što je veći broj radnika koje zapošljava, što je veći broj različitih proizvoda, dijelova, sklopova i različitih materijala za njihovu proizvodnju - organizacija postaje sve opsežnija i složenija. Međusobno usklađivanje elemenata proizvodnje u ovakvim organizacijama bi bilo praktički nemoguće bez eliminiranja ili smanjenja svega onoga što je suvišno i nepotrebno u cilju ujednačavanja i uspostavljanja reda koji će omogućiti dobar pregled elemenata i njihovo smišljeno povezivanje. Ovo ujednačavanje i red se postiže danas vrlo korištenim postupcima standardizacije i tipizacije.

Standardizacija - specifičan postupak pronalaženja optimalnih
rješenja, odnosno utvrđivanja svojstava koje mora imati proizvod, materijal, tehnološki postupak i sl. Standardi mogu biti zakonski i interni (specifikacije) te obično obuhvaćaju oblik, kvalitetu, sadržaj, funkcionalnost, pakiranje, način transporta i sl. Uz standarde se utvrđuje i dopušteno odstupanje od propisanih svojstava - tolerancija. U organizaciji rada standardizacija ima dvostruko značenje: 1. postupak donošenja organizacijskih standarda, 2. postupak koji pruža mogućnost za korištenje standarda u rješavanju organizacijskih problema. U organizaciji se uporabom standarda postiže bolja uporaba kapaciteta proizvodnih sredstava, raspoloživog fonda radnog vremena, veća iskorištenost materijala, bolja specijalizacija i sl.

Tipizacija - postupak selekcije i redukcije kojim se sužava izbor
standardiziranih proizvoda na minimalan broj, odnosno na određen broj tipova proizvoda koji svojim svojstvima zadovoljavaju određen raspon potreba, u cilju racionalnije proizvodnje ili neke druge koristi. Dok je standardizacija u pravilu obavezna, tipizacija je mnogo elastičnija odnosno ona se tiče samo određenog poduzeća, racionalnosti njegove proizvodnje i želja njegovih kupaca. Elastičnija i manje obvezna od standardizacije.

Unifikacija – poseban postupak, iako sličan tipizaciji, u kojem se na
temelju razmatranja sličnosti srodnih proizvoda različitim preinakama žrtvuju neke modifikacije.

7

POSLOVNA ORGANIZACIJA 6. NAČINI (KRITERIJI) KLASIFIKACIJE ORGANIZACIJE
Pod organizacijskim vrstama se podrazumijevaju (ubrajaju) različiti pristupi u provođenju organizacije. Među najvažnije se ubrajaju sljedeće vrste organizacije: - prema opsegu - potpuna i djelomična - prema načinu na koji se provodi - individualna i shematska - prema koncepciji rukovođenja (upravljanja) - centralizirana i decentralizirana - prema trajanju rada na organizaciji - jednokratna i postupna - s obzirom na postojanje organizacije - organizacija i reorganizacija.

Dugoročni plan organizacije je neophodan za razvoj, unapređenje i usavršavanje organizacije => nije samostalan, sastavni je dio dugoročnog plana razvoja i izrađuje se na temelju odluka o dugoročnoj politici poslovanja. Dugoročni plan organizacije izrađuje se za određeno razdoblje, obično 3-4 godine, te se s vremena na vrijeme nadopunjuje i usklađuje ovisno o trenutnim razvojnim tendencijama. PREMA OPSEGU: a) Potpuna organizacija - odnosi se na cjelokupno poslovanje, upotrebljava se u poduzećima koja se nalaze u osnivanju ili kod velikih rekonstrukcija i modernizacija u cilju uspostavljanja optimalne organizacijske strukture između i unutar pojedinih elemenata proizvodnje. Bitno je da ovaj proces ide od cjelokupne organizacije prema pojedinim dijelovima, a ne obrnuto. b) Djelomična organizacija - kod manjih organizacijskih promjena u poduzećima ili

8

POSLOVNA ORGANIZACIJA
promjena na ograničenom području. Također pažljivo pristupiti njenom izvršavanju zbog velike ovisnosti pojedinih područja ili dijelova o postojećoj organizacijskoj strukturi i pojedinim funkcijama. PREMA NAČINU NA KOJI SE PROVODI: a) Individualna (specifična) organizacija - organizacijskim problemima se prilazi na individualan, specifičan način, analizirajući sve pozitivne i negativne strane postojećih rješenja i usvajajući samo one promjene koje vode poboljšanjima. Uspjeh ove organizacije ovisi o držanju koraka s razvojem i potrebama dijelova/poduzeća u cjelini; inače predstavlja veću opasnost nego korist (okamenjavanje). b) Shematska organizacija - organizacijski zahvati i promjene se vrše prema unaprijed utvrđenim shemama, a subjektivni utjecaj pojedinih ljudi u organizaciji se ovim putem eliminira. Provodi se u velikim poduzećima koja žele da svi njihovi dijelovi posluju na istim organizacijskim načelima. PREMA KONCEPCIJI RUKOVOĐENJA: a) Centralizacija - vrsta organizacije u kojoj se rukovođenje i upravljanje nekim poslovima ili čitavim poduzećem usredotočuje na vrh hijerarhijski utvrđene organizacijske strukture. svako mjesto u ovoj organizaciji ima točno utvrđene zadatke i odnose nadređenosti i podređenosti. b) Decentralizacija - upravljanje i rukovođenje se prenosi sa centralnih organa na niže organe. Niži organi imaju imaju veću samostalnost u organizaciji i načinu obavljanja poslovanja. Današnji razvoj tehnike i tehnologije i razvoj društvenih odnosa u poduzeću vodi sve većoj i široj decentralizaciji upravljanja i rukovođenja. Danas se više ne radi o pretežnoj uporabi jedne ili druge, odnosno o suprostavljanju ovih dviju vrsta organizacije kao nekada => sve više dolazi do izražaja njihova kombinirana uporaba. PREMA TRAJANJU RADA: a) Jednokratna organizacija - upotrebljava se prilikom rješavanja pojedinih organizacijskih problema ili funkcija, odnosno problema na jednom ograničenom 9

osiguravaju potrebna sredstva. SUBJEKT I OBJEKT ORGANIZACIJE Organizacija poduzeća nije unaprijed poznata ni zadana. . a postoje i udruženi vlasnici.utvrđuju mu namjenu .upotrebljava se kod većih organizacijskih zahvata (organizacija cjelokupnog poduzeća). te uključuje sistematski rad na rješavanju organizacijskih problema. b) Postupna organizacija . Aktivnosti osmišljanja i oblikovanja vežu se za vlasnike koji obavljaju ulogu subjekta: . Njihova uloga ograničava se na postavljanje ciljeva buduće organizacije i na odlučivanje o konačnom izgledu. .POSLOVNA ORGANIZACIJA području u relativno kratkom roku.Osnovni subjekt organizacije – PODUZETNIK.osnivaju poduzeće. S OBZIROM NA POSTOJANJE: Organizacija i reorganizacija .određuju zadatke. . a organizacija na novoosnovano poduzeće. 7. SUBJET ORGANIZACIJE – jedna ili više osoba koje kao vlasnici ili njihovi opunomoćenici odlučuju o organizaciji poduzeća. s obzirom na gore navedenu jedinu razliku. .biraju kadrove i određuju način obavljanja zadataka. također se može reći da je ova organizacija ustvari provođenje dugoročnih organizacijski promjena prema unaprijed utvrđenoj koncepciji.jedina razlika između organizacije i reorganizacije je u tomešto se reorganizacija odnosi na postojeće. odnosno dileme da se radi o dvjema zaista različitim vrstama organizacije postaju sve opravdanije. Opasnost kod ove organizacije je kampanjski rad koji u pravilu nije utemeljen na znanstvenim osnovama te se time zanemaruje cilj i mjesto jednokratne organizacije u izgradnji cjelokupne organizacije. U praksi je sve prisutnije izjednačavanje ova dva pojma. Sličnost s potpunom i djelomičnom organizacijom => djelomična organizacija se provodi jednokratno dok se potpuna organizacija provodi postupno => kod jednih je prostorni a kod drugih vremenski kriterij podjele. 10 . Vlasnici mogu ulogu povjeriti drugoj osobi.

. .POSLOVNA ORGANIZACIJA Organizacija rada mora biti vezana uz odgovarajuću osobu od koje će polaziti izgradnja organizacije i koja će njome rukovoditi.Tehnološki postupci i metode rada neprestano se unapređavaju i prilagođavaju novim sredstvima za proizvodnju. .U svakoj organizaciji postoje razvojne težnje i traži se novi oblik.Teoretičari daju prednost pojedinačnom. te povezani zajedničkim interesima i ciljevima. Vezani uz ljude − zrelost − motiviranost 11 . OBJEKTI ORGANIZACIJE (proizlaze iz njena osnovnog cilja – usklađivanje elemenata proizvodnje): 1. .Profesionalni organizatori mogu biti formirani kao profesionalna institucija – poduzeće. ČOVJEK 2. izdašnost i čuvanje predmeta rada. OBLIK ORGANIZACIJE ČOVJEK: .U posljednje vrijeme delegiranje uloge poduzetnika. zato treba organizirati njen rad.Svaki oblik ima svoje granice ekonomičnosti korištenja.Da bi skup funkcionirao moraju biti pravilno odabrani.Prvi i najvažniji objekt.Pojedinačni ili grupni. raspoređeni prema sposobnostima i stručnoj spremi. može biti organizator.U većini slučajeva postojeća organizacija čini temelj za daljnji razvoj. predstavlja osnovnu ličnost poduzeća koja može unjeti svrsishodne organizacijske ideje i pridobiti ili prisiliti na suradnju druge rukovodeće i izvršne organe u svrhu poboljšanja postojeće ili uspostavljanja nove organizacije. PREDMET RADA 4. PREDMET RADA: . . RADNI (TEHNOLOŠKI) PROCES 3. . RADNI (TEHNOLOŠKI) PROCES .Čovjek danas radi s mehanizacijom. . . Čimbenici koji određuju raspon kontrole 1.Misli se na skup pojedinaca koji su zaposleni u poduzeću.Treba paziti na: opskrbu. korištenje. rukovodioci imaju široka ovlaštenja i preuzimaju ulogu poduzetnika. PODUZETNIK: . upotrebu strojeva i upotrebu predmeta rada. OBLIK ORGANIZACIJE: . .Potrebno je stalno proučavanje tehnološkog procesa jer je to osnova za organizacijske promjene i organizacijski djelovati na njega.

rutina) zahtijevana razina kreativnosti vremenska dimenzija poslova i zadataka prostorna povezanost 12 .POSLOVNA ORGANIZACIJA − homogenost (socijalna. strukovna) − stalnost osoblja − raznolikost i dubina vještina i znanja potrebnih pojedincu 2. − − − − − Vezani uz zadatak složenost poslova stalnost poslova (standardiziranost.

anketna metoda i .dedukcija. Posebne metode (koriste se u nekoliko znanstvenih područjasvaka od ovih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi se na poseban način i s posebnim ciljem. te se stoga te metode nije posebno izdvajalo ili isticalo. su područje koje se uvijek samo usputno i sporadično rješavalo.indukcija. 3. pa se stoga nazivaju analitičke metode): . unatoč izuzetnoj važnosti gore navedenih pitanja.analiza i sinteza.POSLOVNA ORGANIZACIJA METODE ORGANIZACIJE Metode organizacije.. 13 . Dio odgovora se nalazi u tome da se uvijek u ovom području/području organiziranja polazilo od iskustva. Metode se mogu podijeliti na: 1. 2. pa su se tako neke od spomenutih počele prilagođavati potrebama ispitivanja i ocjenjivanja organizacije poduzeća. Drugi dio odgovora se nalazi u raširenom stavu da organizatori u svojim istraživanjima koriste iste metode koje se koriste i u drugim znanostima.metode za analitičko ocjenjivanje organizacije .metoda intervjua. . te mu se nije poklanjalo dovoljno pažnje ni u domaćoj ni u stranoj literaturi. Univerzalne metode (koriste u svim znanstvenim disciplinama pa tako i u organiziranju): . . dizajniranje) organizacije.metode za oblikovanje (projektiranje. Individualne metode: .

ali ipak dovoljno kvalitetno i pouzdano. . .Postupak ocjenjivanja razine organizacije po ovoj metodi => počinje s raščlanjivanjem ukupnog poslovanja poduzeća ili njegovog dijela na poslovne funkcije: => poslovne funkcije se raščlanjuju na određeni broj elemenata te se utvrđuje njihova međusobna povezanost (frekvencije) => ustanovljavaju se neophodni organizacijski potencijali po organizacijskim jedinicama => na temelju neophodnih se utvrđuju stvarni organizacijski potencijali (neophodni org. dok su kod ove metode osnova procesne funkcije. organiziranje i izvođenje) => svakom području rada i svakoj procesnoj funkciji dodijeliti određene pondere koji izražavaju poželjnu vrijednost => isti postupak za izračunavanje prosječnih ocjena stvarnog stanja područja rada prema procesnim funkcijama => dobivene prosječne ocjene pokazuju stvarni stupanj organiziranosti.prvi ju je izložio V. što je čini elastičnom u pogledu primjene.Analitički postupak približno isti kao i kod KAM-a.Ocjenjivanje organizacije pomoću metode procesnih funkcija je kraće. usklađivanje.g. . Metoda ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama .Pokušaj permanentnog uvida u sve elemente poslovanja. obavještavanje. mnogo je složenija od metode procesnih funkcija te se može koristiti i za oblikovanje organizacijskih rješenja. . predstavlja svojevrsnu kombinaciju analitičkih metoda. Dešić '60. no kod KAMa osnova raščlanjivanja su funkcije.Postupak odvijanja procesne metode počinje => izborom i definiranjem procesnih funkcija (najčešće procesne funkcije u svim područjima rada su: evidentiranje. odnosno kakva je razina organiziranosti po organizacijskim jedinicama/funkcijama.POSLOVNA ORGANIZACIJA ANALITIČKE: Kompleksna analitička metoda (KAM) . potencijal x ocjena stanja poslovanja nekog elementa) => vrijednosti dobivane ovom jednadžbom pokazuju kakva je organiziranost cjelokupnog poduzeća. KAM ima više faza. koji je uvijek niži od potrebnog. 14 .

pogoni. anticipaciju pojedinih rješenja. 3. pojedinci itd. projektiranje organizacijskog modela s odgovarajućom dokumentacijom kojom se egulira ustrojstvo i funkcioniranje organizacije. tehnologiji i znanosti omogućava da se pri oblikovanju organizacije uspješno koriste kvantifikacije znatno većeg broja utjecajnih faktora pomoću suvremenih računala i modernijih organizacijskih metoda. Povećana kvantifikacija omogućuje stalno vršenje inovacija. izgradnja mreže komunikacija 6. raščlanjivanje cjelokupnog poslovanja do takve razine zadataka koja omogućava da e za njihovo izvršavanje zaduže konkretno sektori.POSLOVNA ORGANIZACIJA METODE OBLIKOVANJA: Kompleksno-matrična metoda za projektiranje organizacije (Š. Matematičke metode Vrlo često koriste se uz uporabu računala. zatim se izdvajaju rukovodna mjesta i na kraju ako je potrebno i tožerni organi. odjeli. oblikovanje organizacijskih jedinica koje su prikladne za uspješno obavljanje ovjerenih im zadataka 4. uspostavljanje međusobnih veza između organizacijskih jedinica te također veza sa rganizacijama u okolini 5. 2. blikovanje fleksibilnijih rješenja te znatno plićih organizacija 15 . Ivanko) 1. grupiranje koje se sastoji u određivanju izvršnih radnih mjesta na najnižoj rganizacijskoj razini. Napredak u tehnici.

POSLOVNA ORGANIZACIJA RAZVOJ ORGANIZACIJSKE TEORIJE Razvoj teorije organizacije 1. NEOKLASIČNA TEORIJA (1930-1950. Nakon Rima Crkva je se najviše bavila organizacijom i to prvenstveno vlastitom (Crkvena centralizirana organizacija je jedna od najdugovječnijih organizacija stara je preko 2 000 godina). PRETHODNA PROUČAVANJA (do 1903. god. 1. hramova i sl. 1. PRETHODNA PROUČAVANJA Počeci proučavanja organizacije kod Egipćana i Babilonaca koji su morali imati određena znanja o organizaciji akumulirana tokom generacija da bi se izgradila takva manumentalna djela poput piramida. Organizacijske i ekonomske odrednice manufakturnog načina proizvodnje.) 4. U Europi prvi zapisi o organizaciji potječu od starih Grka i njihovih ustava kojima su uspostavljali pogodne organizacijske oblike upravljanja mnogobrojnim gradovima državama.) 2. Voron). god. MODERNA (SUVREMENA) TEORIJA (od 1950. Predznastveno razdoblje 2. Porast složenosti organizacije rada kroz povijest je zahtijevao sve više bavljenje 16 . KLASIČNA TEORIJA (1903-1930.) Prvi pisani tragovi o ovakvim pothvatima nalaze se u Hamurabijevom zakoniku u kojem su dani određeni obrisi društvene organizacije. god.) 3. Stari Rimljani su se također bavili organizacijom (Katon. U kasnom feudalizmu o organizaciji su pisali i Leonardo da Vinci te Galileo Galilei. Klasifikacija razvoja organizacije kao znanosti. Pretpostavlja se da su stari Egipćani zapisivali svoja iskustva u izgradnji tako velikih objekata koji su se dugo gradili (Keopsovu piramidu se gradilo 100 000 ljudi u periodu od 200 god.). god.

stoljeća je omogućio da se postupno zaokruži konzistentan teorijski pristup organizaciji pod nazivom klasična teorija organizacije. Henry Laurence Gant (Gantogram).W. kooperacija.POSLOVNA ORGANIZACIJA organiziranjem (samo iskustvo te sporadično bavljenje organiziranjem nije više dovoljno za poslovnezahtjeve u današnjem vremenu) => od industrijske revolucije proučavanje organizacije postaje sve intenzivnije i poprima sve izraženiji teoretski sadržaj.Taylor (18561915) . Taylor je izučavao način na koji se rad obavlja. KLASIČNA TEORIJA ORGANIZACIJE Osnovna slabost klasične teorije organizacije je njena jednostavnost. ulogu radnika i rukovoditelja te sistem plaćanja 17 . Klasični teoretičari: . praćen snažnom mehanizacijom i primjenom elektriciteta tijekom 19. uvjete u kojima se obavlja. stupanj međuzavisnosti pojedinih radnih procesa).Fayol (18411925) . Taylora "Upravljanje pogonom" 1903. Socijalutopisti također utječu na stvaranje organizacijske misli kritikom kapitalističkog sistema i praktičnim akcijama kojima formiraju organizaciju društva i poduzeća (nema profesionalnih rukovodioca već se izmjenjuju radnici). Marksisti su razvili metode za analizu onih strana proizvodnih snaga koje bitno utječu na organizaciju poduzeća (podjela rada.Weber (18641920) Henry Ford (pokretna traka). Lillian Moller i Frank Bunker Gilbreth. Razvoj industrijskih poduzeća.g. Taylor: Prekretnica u proučavanju organizacije se dogodila objavljivanjem dijela F. Harrington Emerson Papers. i komunikacije) dali su doprinos u prerastanju organizacije iz prakse u znanost. Babbage ("duhovni otac kompjutora") i Poor (princip org. specijalizacija. jer zanemaruje složenost ljudskog ponašanja i nove industrijske sredine pa time dolazi u položaj da o njima donosi sudove samo na osnovu pretpostavki. 2.

Fayol: Po Fayolu ("Opće industrijsko upravljanje" . organiziranje. centralizirana organizacija koja se temelji na naređenjima. prenošenje svih rezultata znanstvenih istraživanja na radnike. računovodstvenu i sigurnosnu). 3. On smatra da je čovjekov jedini motiv za rad plaća i da se dobrim planiranjem rada svakog zaposlenika smanjuju troškovi proizvodnje. 2. komandiranje. financijsku. 18 . Njegove spoznaje su bile da je krivnja lošeg rada na rukovoditeljima.g.1916. je bila prirodan način organiziranja poduzeća. usklađivanje i kontroliranje. na ostalim razinama => 1 nadređeni na 4 podređena). 4. uporaba istinske znanosti umjesto oslanjanja na iskustvo. Fayolov pristup nije nije brzo ni lako prihvaćen kao Taylorov jer njegova rješenja nisu vodila brzim i mjerljivim rezultatima. komercijalnu. W. Također je uveo i funkcionalno-štabni sustav rukovođenja te se bavio problemima izgradnje organizacijske hijerarhije (dva modela: izvršni radnici => 15 radnika na 1 poslovođu. F. Taylor uvodi pojam znanstvenog upravljanja pod kojim podrazumijeva četiri načela: 1. Taylor stvorio je ovu teoriju na temelju uočavanja važnosti čovjeka u industrijskoj proizvodnji.Za Fayola. koji su pasivni i nemaju utjecaja na izvršavanje posla jer puštaju da radnik radi kako zna.POSLOVNA ORGANIZACIJA radnika. te on poslovanje poduzeća grupira u šest osnovnih funkcija od kojih je administrativna zauzima centralno mjesto jer povezuje i usklađuje sve ostale (tehničku. razvijanje podjele rada i odgovornosti između radnika i rukovoditelja. Administrativnu funkciju dijeli na 5 elemenata: predviđanje. selekcija radnika na znanstvenim spoznajama i njihovo sustavno obučavanje za izvršavanje zadataka.) postoji jedinstvena teorija upravljanja poduzećem.

bio je sveučilišni profesor. rukovođenje ljudima i raspon kontrole. Weber: Praktično se nije bavio organizacijom. NEOKLASIČNE TEORIJE ORGANIZACIJE Klasična teorija nije mogla pružiti zadovoljavajuća rješenja za novonastalu situaciju (porast industrijske proizvodnje nakon prvog svjetskog rata rezultirao je stvaranjem velikih i izuzetno velikih poduzeća s razvijenom organizacijom u vertikalnom i horizontalnom pravcu) jer nije bila dovoljno fleksibilna. odnosno postizanje maksimalne efikasnosti proizvodnje i poslovanja s raspoloživim resursima.POSLOVNA ORGANIZACIJA Osnovna preokupacija svih pripadnika klasične teorije. Glavno djelo je "Privreda i društvo" Birokratska organizacija dobiva na značenju uvećanjem i složenošću administrativnih poslova. 3. Prijelomni trenutak u nastanku neoklasične teorije se smatra provođenje eksperimenata u pogonu Hawtorne kompanije od 1927. sociolog i ekonomist. pretežno se orijentiraju na podjelu rada. bez izuzetaka je tehnička strana organizacije. predstavlja visok stupanj podjele rada.. ona je vladavina pomoću znanja. koje je proveo E. Eksperimentima se pokušalo utvrditi međuzavisnost učinaka radnika i uvjeta rada te utjecaj različitog odnosa rukovoditelja na ponašanje radnika => rezultati su pokazali da radnik nije motiviran isključivo novčanim stimulansima.g. uslijed toga se ljudi pretvaraju u plaćene činovnike. 19 . Mayo sa suradnicima. Birokracija je najracionalniji oblik društvene organizacije. Za takvu organizaciju karakteristična je hijerarhičnost i formalizacija odnosa. 1932. kompleksnu strukturu poduzeća i sl. Da bi ovo postigli. treba ga neprestano kontrolirati). dok ljudskom faktoru nisu poklonili nikakvu pažnju (radnik ne zna raditi. prava i obveza. koordinaciju poslova. nastaje u procesu odvajanja upravljanja od vlasništva. nije zainteresiran za rad.

Douglas McGregor (1906-1964). Dicksonom istraživao je utjecaj okružja na radnu uspješnost (svjetlost. Functions of the Executive. '50-tih 20. Neoklasična teorija unosi nov pogled na čovjekovu ulogu u organizaciji . Rotchlisbergerom. profesor menadžmenta na MIT. 1918.-1961. The Social Problems of an Industrialised Civilization. od 1927. te emocijama kojima je radnik izložen. Western Electric. do 1932. 1941. J.ne tretira ga kao "homo oeconomicus-a" nego kao kompleksnu ličnost čije ponašanje nije uvijek predvidivo. autor Teorije x i Teorije y. svjetskog rata. Mayo: Elton Mayo (1880. MODERNA (SUVREMENA) TEORIJA ORGANIZACIJE 20 . 1924. Ostali pripadnici: Mary Parker Follett (1868–1933).).-1940. godine sa suradnicima: F. Chester Irving Barnard (1886. uvjetima rada. svjetskog rata. a radnik bolje funkcionira kao dio tima nego kao izolirani pojedinac Istraživanja su nastavljena nakon II.. ali najveće priznanje i najveći broj sljedbenika dobili su poslije rata . stoljeća neoklasična teorija organizacije je dominirala.. Ova teorija ne odbacuje sasvim načela klasične teorije i njezine metode. Osnovna postavka neoklasične teorije organizacije da ponašanje radnika pri radu ne ovisi samo o ekonomskim motivima. proučava životni vijek organizacija i posebno uloge izvršnih direktora. dužina dnevnog odmora i radnog dana) Eksperimenti su potvrdili važnost i ne-novčanih stimulacija.). Creative Experience. Dynamic Administration. i W. socijalna radnica i savjetnica za razrješenje konflikata i unaprjeđenje vođenja.odnosno. 1960. već i o odnosima koji vladaju u poduzeću. otac Human Relations Movement Radio niz eksperimenata u pogonu Hawthorne. The New State. moć uvjeravanja mu je važnija od ekonomskih motivacija. The Human Side of Enterprise. 4.1933.POSLOVNA ORGANIZACIJA Mayo i suradnici su se javili sa svojim rezultatima prije II.. ona ih humanizira dajući im prihvatljivu formu.

odnosno njena primjena je veoma oprezna. odluka o kojima se donosi na sastancima. U posljednjih dvadesetak godina velike rasprave su se javile o sistemskom ili kibernetskom pristupu organizaciji poduzeća (poduzeće se promatra kao kompleksan. Najveća promjena koje se dogodila u novijim pristupima organizacije poduzeća je decentralizacija organizacije (stvaranje profitnih centara te prenošenje sve većeg broja odluka.POSLOVNA ORGANIZACIJA Daljnjim rastom opsega i kompleksnosti poslovanja poduzeća. Fokus na uspostavljanju pravilnih odnosa između pojedinih dijelova poduzeća te dijelova i poduzeća u cjelini. odnosno komisijama. Sljedeća velika promjena je skupno odlučivanje (složenost organizacije tjera rukovodioce da poduzimaju složene međuzavisne akcije. u kojoj se sudjelovanju radnika u odlučivanju ne poklanja dužna pažnja. javila se potreba za pogodnijim organizacijskim rješenjima od onih koje su mogle pružiti klasična i neoklasična teorija organizacije => izgrađuje se suvremena teorija organizacije. dinamičan i otvoren sustav. međuzavisnost te međusobni odnosi dijelova te dijelova i cjeline. odnosno smatra da će novi tehnički uvjeti zahtijevati nova rješenja za efikasnije rukovođenje. teorija 21 . Značenje suvremene organizacijske teorije sve snažnija dolazi do izražaja ubrzanim razvojem tehnike i tehnologije te njihove automatizacije i robotizacije => nastaju nove i razvijaju se i kvalitetno unapređuju mnoge komponente sistemskog pristupa organizaciji (veća otvorenost okruženju. posebno onih rutinskih na niže hijerarhijske stupnjeve). Može se reći da nema ekonomski razvijene zemlje. a s druge strane. No ova decentralizacija se prihvaća samo do određene mjere. koji je s jedne strane sastavljen od određenog broja podsustava. Suvremena teorija organizacije svoja prilagođena rješenja tretira kao privremena. predstavlja podsustav nekog drugog sustava višeg reda). Skupno odlučivanje se sve više širilo prema nižim rukovodećim razinama => kretanje prema participativnom odlučivanju.

Abraham Maslow (interdisciplinarnost. Blanchard. Victor Vroom & Philip Yetton. okoline. Rensis Likert. rata imale su druge znanstvene discipline (matematika. Kvantitativni ili matematički pravac . kompleksan i dinamična sustav. Fiedler. Robert Kahn. svj. Ludwig von Bertalanffy (poduzeće se shvaća kao otvoren. Sociotehnički pravac – Fred E. Simon probleme moderne organizacije vide u prilagođavanju metoda rukovođenja ne samo novoj tehnologiji već prvenstveno radnicima. FiScher. participacija u odlučivanju. Paul Hersey & Kenneth H. posvećuje posebnu pozornost komuniciranju te odnosima između dijelova i cjeline − decentralizacija − poduzeća postaju složene mreže odnosa i odlučivanje postaje teže − značajan utjecaj na razvoj organizacijske teorije poslije II. Daniel Katz. Talcott Parsons… (organizacija je konfliktna zajednica.Philip Selznick. ČIMBENICI OBLIKOVANJA ORGANIZACIJE (KLASIFIKACIJSKA TEORIJA KONTIGENCIJE) 22 . (ekonometrijsko modeliranje. Walker.POSLOVNA ORGANIZACIJA odlučivanja. humanizira menadžment. naglašava se značaj povezanosti tehnologije. kibernetika. u kojoj ne vlada jedinstvo ciljeva i interesa). a njegovi dijelovi kao interaktivni podustavi). informacijski podsustavi. André-Marie Ampère. skup metoda i tehnika koje određene probleme iskazuju matematičkim jezikom i operacijskim istraživanjima).…) Strukturalistički pravac . − početak 1960ih − produbljuje istraživanje činitelja koji utječu na ponašanje zaposlenika.) Poznati teoretičari kao Drucker. ljudskih resursa i oblika organizacije . Kibernetski pristup – Norbert Wiener. projektno-matrični i timski način organiziranja itd.Wolfgang Weidlich. statistika.

Nedler i M. proces transformacije. elementi organizacije) na koje se može. utječu mnogobrojni čimbenici. Veliki broj autora se bavi izučavanjem čimbenika organizacije => osnovna podjela je na: 1. vanjskoj okolini i karakteristikama zaposlenih. što dovodi i do različitih organizacijskih struktura tih poduzeća. − vanjski djeluju nenajavljeno. D.L. unutarnji: 2. Promatrajući organizaciju kao sustav. Slika 1 . te traže da se poduzeće njima prilagođava. odnosno modeliranje organizacijske strukture poduzeća.POSLOVNA ORGANIZACIJA Na oblikovanje organizacije. kako ih ističi Mescon. političko-pravni faktori − kupci i konkurencija − dostupna tehnologija koju poduzeće može rabiti. Tushman navode četiri komponente organizacije (input. vanjske čimbenike oblikovanja organizacije. . odnosno organizacijske strukture.A. unutarnje i 2.Model podudarnosti organizacijskog ponašanja Lawrence i Lorsch . ali je ne koristi. gledati kao na osnovne čimbenike utjecaja na oblikovanje organizacije / organizacijske strukture poduzeća. Efikasnost organizacije ovisi o stupnju podudarnosti njenih komponenti => komponente su različite od poduzeća do poduzeća. vanjski: − ciljevi i strategija − tip tehnologije koju poduzeće koristi − zadaci poduzeća − ljudi − veličina poduzeća 23 − društveno-kulturni.najbolja je organizacijska struktura u određenoj situaciji ona koja odgovara zahtjevima organizacijskih zadataka. Albert i Khedouri: 1. Prema većini autora najvažniji čimbenici oblikovanja organizacije. output. S obzirom na stupanj kontrole koji organizacija ima nad ovim čimbenicima može se reći: − unutarnji čimbenici oblikovanja organizacijske strukture su pod kontrolom poduzeća. s obzirom na njihove sastavne elemente.

Čimbenici utjecaja (unutarnji i vanjski) na oblikovanje organizacije Prema Novaku: 1. − razlikuje se organizacijska struktura jednog te istog poduzeća. koja se promatra u različitim vremenskim intervalima. institucionalni uvjeti 2. 24 . od jednog do drugog poduzeća. Unutarnji: − − − − − studij proizvoda proizvodna sredstva struktura kadrova veličina poduzeća lokacija poduzeća. Različit utjecaja čimbenika organizacije na izgradnju i modeliranje organizacijske strukture poduzeća => − razlikuju se organizacijske strukture.POSLOVNA ORGANIZACIJA Slika 2 . razvoj nauke i tehnike 4. Vanjski: 1. tržište. 2. integracijski procesi 3.

CILJEVI I STRATEGIJA Jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na organizacijsku strukturu jesu ciljevi i strategija poduzeća (teško bi bilo uopće govoriti i svrsishodnosti organizacije ako ona ne bi imala jasno definirane ciljeve i strategije za ostvarenje tih ciljeva). dok neki drugi čimbenik potire to organizacijsko rješenje.oni predstavljaju željeno stanje organizacije u budućnosti. Glavni cilj organizacije često se naziva svrha ili misija poduzeća (mission). Čimbenici organizacije. Pri određivanju ciljeva potrebno je imati u vidu "hijerarhiju ciljeva".POSLOVNA ORGANIZACIJA Utjecaj čimbenika na oblikovanje organizacije / organizacijske strukture je kontinuiran i stalan = potrebno im je posvetiti veliku pažnju. 1. međusobni utjecaj i međusobna povezanost čimbenika 2. A. koja mora respektirati odnos između dijelova i cjeline => ciljevi dijelova moraju biti u funkciji cjeline. 1. Ciljevima se određuje budućnost poduzeća . 1962 Hijerarhija ciljeva − Misija i vizija − Razvojni ciljevi (BCG) − Poslovni ciljevi (Porter) − Funkcijski ciljevi 25 . ne mogu s promatrati izolirano jedan od drugoga zbog dva osnovna razloga: 1. Chandler: Strategija i struktura. UNUTARNJI ČIMBENICI ORGANIZACIJE 1)ciljevi i strategija 2)tip tehnologije koju poduzeće koristi 3)zadaci poduzeća 4)ljudi 5)veličina poduzeća 6)(proizvod) 7)(lokacija) 1. u svom utjecaju na oblikovanje organizacije. utjecaj jednog čimbenika određuje izbor organizacijskog modela poduzeća.

dobrotvorne organizacije . dok se organizacijska struktura poduzeća temelji na strategiji i ciljevima poduzeća. će se razlikovati od organizacija kojima ciljevi nisu primarno ekonomski (vladine. Utjecaj strategije na strukturu organizacije prvi put spominje i opisuje Alfred Chandler u knjizi "Strategija i struktura" . Postavljanje ciljeva organizacije spada među najvažnije zadatke vrhovnog rukovodstva u poduzeću (Top management). 26 . i odgovarajuće strategije poduzeća. Kako poduzeće može imati više ciljeva. Određena struktura koja se primjenjuje u poduzeću.društveni. Struktura koja se primjenjuje odraz je odgovarajuće strategije poduzeća. Top management je stalno uključen u postavljanje ciljeva i formuliranje strategije poduzeća. Ciljevi = što organizacija želi postići Strategija = kako će organizacija postići zacrtane ciljeve Strategija je plan za međusobnu interakciju poduzeća s konkurentskom okolinom radi postizanja organizacijskih ciljeva (izbor prikladnog načina za postizanje ciljeva). isto tako može imati i više strategija za ostvarenje tih ciljeva (poduzeće može za ostvarenje jednog cilja koristiti više strategija).POSLOVNA ORGANIZACIJA Jedno od najvažnijih obilježja ciljeva jest mjerljivost ciljeva (nedvosmislenost. rezultat je između ostalog. Ciljevima se definira ono što poduzeće želi postići pa se strategija mora bazirati na ciljevima poduzeća. preciznost i jasnoća). kulturni ciljevi). obrazovne. politički. Model organizacije poduzeća čiji su ciljevi primarno ekonomski.

Ostala mišljenja: "struktura slijedi strategiju". 27 . Definiranje zadatka podrazumijeva određivanje: − nosioci izvršenja zadatka − vrijeme potrebno za izvršenje zadatka − troškovi izvršenja zadatka Zadatak predstavlja dodijeljeni posao ili dio posla kojeg treba izvršiti u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva.POSLOVNA ORGANIZACIJA Postoje i autori (manji broj) koji stavljaju strukturu ispred strategije odnosno zagovaraju stav da određena poduzeća oblikuju svoju strukturu. 3. Organizacijski zadaci: 1) zadaci vezani za rad s ljudima 2) zadaci vezani za rad sa stvarima 3) zadaci vezani za rad s informacijama. te zatim biraju najprikladnije strategije kojima bi uz oblikovanu strukturu postigli zacrtane ciljeve."Uspješna kompanija razvija odgovarajuću strategiju za postizanje svojih ciljeva i gradi odgovarajuću strukturu organizacije za provođenje te strategije. "struktura ide ispred strategije". Galbraith i Nathanson navode da poduzeće na određenom stupnju razvoja sukladno izabranoj strategiji ima mogućnost izbora odgovarajuće organizacijske strukture. P. ZADACI I TEHNOLOGIJA Jasno formulirani ciljevi = pretpostavka za definiranje zadataka poduzeća. i 1. ne struktura. Kotler . Strategija i ciljevi međusobno povezani i uzajamno uvjetovani! 1." – strategija je polazna točka. kako dijelova tako i cjelokupnog poduzeća. 2.

kako ukupni. Lawrence-u tehnologija djeluje na organizaciju na tri načina: 1) determinira ljudske inpute i ukupne kadrovske potrebe i strukturu kadrova 2) determinira globalne karakteristike organizacijske strukture. Utjecaj tehnike i tehnologije na oblikovanje organizacije najprisutniji je u samoj proizvodnji.POSLOVNA ORGANIZACIJA Zadaci poduzeća.pojam uključuje strojeve i radne/proizvodne postupke. mada on izaziva promjene i u cjelokupnoj organizacijskoj strukturi poduzeća. tako i posebni se ostvaruju različitim tehnologijama." Tehnologija . čime indirektno utječe na socijalnu strukturu i norme unutar organizacije. te se obično dijeli proizvodnu (manufacturing technologies) i uslužnu tehnologiju (service technologies). Letterer . 28 ."Tehnologija je znanje o načinu da se nešto uradi. postupaka i procesa 3) ona je neposredna determinanta individualnog i skupnog zadatka.R. Prema J.

g.POSLOVNA ORGANIZACIJA Najozbiljnije istraživanje o utjecaju tehnologije na organizaciju provela je Joan Woodward u razdoblju između 1953.1961. U promatranju tehnologije razlikuje dvije dimenzije: 1) varijabilnost zadataka (broj izuzetaka koje pojedinci susreću na radu) 2) mogućnost analize problema 29 . a ne tehnologiju proizvodnje. Utjecajem tehnologije na organizaciju je se također bavio i Charles Perrow koji je svoju pozornost usmjerio na tehnologiju znanja. . (istraživanje usmjereno primarno na proizvodnu tehnologiju).

Broj zaposlenih je prvi pokazatelj veličine poduzeća zbog toga što o broju radnika u poduzeću ovisi : − dubina podjele rada − broj organizacijskih razina − broj i struktura organizacijskih jedinica − veći ili manji stupanj specijalizacije. 30 . 1. 2. VELIČINA PODUZEĆA S aspekta utjecaja veličine poduzeća pri izbori organizacijske strukture. u velikom poduzeću operativna ili planska funkcija rukovodstva organizira se na bazi tima. 4. S novih tehnologijama dolazi do rasta i razvoja poduzeća. 1. u srednjem poduzeću poželjan je jedan rukovodeći tim.POSLOVNA ORGANIZACIJA Thompson . kao kriterij veličine najčešće se uzima broj zaposlenih radnika u poduzeću. − broj radnih mjesta − tip i način organizacije radnih mjesta i sl. Drucker smatra da je struktura rukovodstva vrha kriterij veličine poduzeća s obzirom na to ima 4-5 stupnjeva veličine poduzeća. Njegova klasifikacija tehnologije počiva na vrsti međuzavisnosti koja postoji između pojedinih dijelova organizacije. u malom poduzeću rukovodilac rukovodi i nekom poslovnom funkcijom.predložio pristup za koji on tvrdi da se može koristiti u svim vrstama organizacije. ali isto tako i do diverzifikacije njegova razvoja. što uvjetuje mijenjanje strogo hijerarhijske organizacije s decentraliziranim oblicima organizacije. 3.

u vrlo velikom poduzeću obje funkcije organiziraju se na bazi tima. profitne centre i područja djelatnosti (divisions). I velika i mala poduzeća imaju neke svoje prednosti i slabosti. postupci i procedure te pisana dokumentacija kojom se uređuje ponašanje u organizaciji => onemogućava fleksibilnost. S obzirom na veličinu razlikuju se i organizacijske strukture u pogledu: 1) Formalizacije organizacijske strukture .POSLOVNA ORGANIZACIJA 4. Velika poduzeća zahtijevaju bitno drukčije (različite) organizacijske oblike od manjih poduzeća. predmetnih ili teritorijalnih) te višerazinska organizacijska struktura (decentralizacija na SPJ-eve.propisane uloge. Rastom veličine poduzeća povećava se i složenost njegove strukture. 31 . Veća poduzeća => veći broj organizacijskih jedinica (funkcijskih. Veličina kao čimbenik nije sama po sebi dostatna i tek u sprezi s drugim čimbenicima može utjecati na izbor određene vrste organizacijske strukture. naglašenije tendencije na decentralizaciju i sl. s obzirom na veći broj razina rukovođenja. koje se najbolje mogu uočiti iz razlika koje postoje između malih i velikih poduzeća.

u većoj mjeri donošenje odluka na nižim hijerarhijskim razinama u organizaciji. 3) Složenosti organizacijske strukture . itd. divisions. ŽIVOTNI CIKLUS PODUZEĆA: 1) PODUZETNIČKA FAZA (FAZA IZGRADNJE PODUZEĆA): − Izgradnja nakon krize vođenja.POSLOVNA ORGANIZACIJA 2) Decentralizacije u organizaciji . . odjela. tj. javlja se potreba za prijelazom managera poduzetnika.sektora. 32 . 4) i zaposlenog osoblja na pojedinim poslovima.na pojedinim organizacijskim razinama u organizacijskoj strukturi poduzeća).vertikalna (broj organizacijskih razina u hijerarhijskoj strukturi poduzeća) i horizontalna (broj formiranih organizacijskih jedinica . pionira u managera profesionalca.

− Organizacijska struktura neformalna i nebirokratska. − Moraju se pronaći mehanizmi koordinacije i kontrole. ostala propadaju. − Kriza se manifestira kao nespremnost delegiranja poslova iz strateškog vrha. naglasak na timskom radu. 3) FAZA FORMALIZACIJE (DIVERZIFIKACIJE): − Širenje poslovanja na nove djelatnosti. procedure i kontrolne sisteme. − Tip managera . − Poduzeće uvodi pravila. Svako poduzeće nastoji izbjeći krize. a ako na može onda teži skraćenju razdoblja. Ona poduzeća koja uspješno svladaju krize ulaze u fazu oživljavanja. − Konsolidacije poslovanja nakon procesa revitalizacije."trener". jača se kolektivni duh. tip managera – "maher". Formiranje organizacijskih jedinica i radnih mjesta. − Birokracija doseža svoje granice. nužan je prijelaz iz oblika osobnog nadzora na oblike neosobnog nadzora. − kriza se odnosi na gušenje incijative managera na srednjoj razini (obavljaju operativne poslove). 2) FAZA RASTA (FAZA KOLEKTIVNOG DUHA): − Jasnija podjela rada. tip managera – "strateg". − organizacija se čini previše birokratiziranom. − Kada se kriza prebrodi započinje druga faza. − Kriza koja se javlja je potreba za revitalizacijom (javlja se u poduzećima svakih 20 godina). 4) FAZA ELABORACIJE (USAVRŠAVANJA). 33 .POSLOVNA ORGANIZACIJA − Težište na stvaranju jednog proizvoda ili usluge s ciljem da opstane na tržištu i preživi. Za svaku fazu karakteristične su organizacijske strukture.

POSLOVNA ORGANIZACIJA 1. LJUDI 34 . 5.

POSLOVNA ORGANIZACIJA Pored tehnologije i veličine. raspon rukovođenja. stavova i potreba zaposlenih. te također oblikuju i neformalnu organizaciju koja ponekad može biti važnija od formalne organizacije. nadzornik 3. a posebno rukovoditelja koji u poduzeću moraju objediniti četiri uloge: 1. Najizravniji je utjecaj kadrova u oblikovanju formalne organizacijske strukture u koncepciji rukovođenja (dublja ili plića organizacija. Širina raspona kao i dubina organizacijske piramide utječu i na zadovoljstvo radnika u radu. Čovjek POJEDINAC bitan kao: − Pokretač aktivnosti (izvor ideja) − Analitičar informacija u procesima odlučivanja (određivanja ciljeva i pravaca akcije) − Izvršitelj. alokator resursa 4. Oni mogu omogućiti provođenje odnosno neprovođenje organizacije. dotle je utjecaj kadrova na tu strukturu presudan. U modeliranju organizacijske strukture poduzeća potrebno je voditi računa o stavovima i potrebama radnika uopće. posrednik 35 . Dok ostali čimbenici više ili manje utječu na određeni način oblikovanja organizacijskih jedinica u organizacijskoj strukturi. znanje rukovoditelja te izvršitelja). poduzetnik 2. najvažniji čimbenik organizacije ljudski resursi. Zaposleni utječu na oblikovanje organizacijske strukture poduzeća na dva načina: 1)putem kompozicije odnosno sastava radne snage 2) putem vrijednosti.

maloserijska proizvodnja => skupni (pogonski. npr. važno efikasno prodati odnosno stvoriti stabilno tržište) Sam proizvod određuje tip i način proizvodnje. a to znači da proizvod određuje i organizaciju proizvodnje i organizaciju sredstava za rad. Različitost proizvoda .svaki je premet cjelina za sebe. važno nabaviti narudžbe) i za nepoznatog kupca/tržište (serijska. nego i pojedinih njegovih funkcija. Masovna i procesna proizvodnja => linijski raspored opreme. − količini proizvoda koje poduzeće proizvodi. kontinuirani proizvodni proces. 6. radionički) raspored opreme i diskontinuirani proizvodni proces . odnosno neusvajanje predloženog koncepta organizacije. "razbijanje" poduzeća na homogene faze. maloserijska proizvodnja. masovna ili procesna proizvodnja. nabave ili prodaje ovisi: − različitosti proizvoda koje poduzeće proizvodi. Namjena proizvoda .proizvodnja po narudžbi za poznatog kupca (pojedinačna. 2. PROIZVOD Izbor koncepcije organizacije." 1. Pojedinačna. − namjeni proizvoda (za poznatog ili nepoznatog kupca) i sl.projektant organizacije mora akceptirati i znanja i sposobnosti koje posjeduju svi zaposleni u poduzeću jer će nerijetko o tome ovisiti usvajanje. 36 . ne samo poduzeća u cjelini. − načinu proizvodnje proizvoda (jedne ili više proizvodno-tehničkih − linija). Pojedine tipove proizvodnje moguće je međusobno kombinirati. proizvodnja jednog ili nekoliko sličnih proizvoda putem istog tehnološkog procesa=>funkcijska organizacijska struktura. uporaba univerzalnih strojeva i instrumenata te radnici širokih kvalifikacija. proizvodnje. "Svaka organizacija pada ili prolazi na ljudima. zatvoreni tip radnih mjesta. 1.proizvodnja većeg broja različitih proizvoda upotrebljavajući različitu tehnologiju=>predmetna organizacijska struktura.POSLOVNA ORGANIZACIJA Organizacija poduzeća mora se strukturirati prema raspoloživim kadrovima .

Lokacija poduzeća na određeni način utječe na optimalnu odnosno suboptimalnu kadrovsku politiku poduzeća (neatraktivno područje . Dobar ili pogrešan izbor makrolokacije poduzeća trajno će se reflektirati na koncepciju organizacije najvećeg broja poslovnih funkcija u poduzeću. Slično vrijedi i za izbor mikrolokacije. dok je to s promašajima kod makrolokacije teži slučaj. 37 . Izbor makrolokacije ovisi o: − blizini nabavnog i/ili prodajnog tržišta. Dislociranost dijelova poduzeća => teritorijalna organizacijska struktura. LOKACIJA Relativno stabilan čimbenik.teško privući kvalificirane i stručne visokoobrazovane radnike => pokušaj kompenzacije ovog nedostatka materijalnom stimulacijom). za razliku od ostalih unutarnjih čimbenika. dok su promjene u domeni makrolokacije (pojedine tvornice i pogoni poduzeća) rjeđe. − postojanju ili nepostojanju dobrih transportnih veza. 7. Lokacija poduzeća i razmještaj organizacijskih jedinica opredjeljuje izbor određene vrste organizacijske strukture.POSLOVNA ORGANIZACIJA posebno razvijena prodajna funkcija koja omogućava prisutnost na širokom tržištu. Promjene u domeni mikrolokacije (pojedini dijelovi unutar tvornica ili pogona poduzeća) su češće. − izvorima energije i kadrovima. no greške ovdje se daju uz manje ili veće troškove otkloniti. 1.

iznenada. pravna. VANJSKI ČIMBENICI ORGANIZACIJE (FAKTORI OKOLINE) 1. razvoj nauke i tehnike 4. tehnološka i fizička okolina) 3. ekonomska. politička. preko utjecaja na ostale čimbenike organizacije. ali im se zato mora prilagođavati ako želi opstanak i razvoj. interorganizacijska mreža (organizacije s kojima poduzeće poslovno surađuje) 2. tržište.POSLOVNA ORGANIZACIJA 2. 38 . Okolina kao entitet koji je smješten izvan granica organizacije se većinom dijeli na tri razine: 1. ali i posredno.OUN. GATT) Organizacijska okolina utječe izravno na organizacijsku strukturu poduzeća. IMF. odgovor na takvo djelovanje mora biti (od strane poduzeća) mora biti brz i bez suvišnih čekanja. globalna odnosno međunarodna okolina (svi aspekti između nacionalnih granica . integracijski procesi 3. Na vanjske čimbenike poduzeće može samo u manjoj mjeri utjecati. opća okolina (socijalna. Vanjski čimbenici organizacije uobičajeno se nazivaju jednim zajedničkim imenom čimbenici okoline organizacije. kulturna. institucionalni uvjeti 2. Budući da vanjski čimbenici djeluju bez najave. čak i onda kad to poduzeće najmanje očekuje.

Rezultat dominacije institucionalnih faktora (odnosno njihovih čestih promjena) kod nas je: − malo istraživanja koja su se bavila analizom utjecaja pojedinih čimbenika organizacije (tehnologije. − poduzeća su se bavila "sama sa sobom". − procesi reorganizacije su bili gotovo kontinuirani .POSLOVNA ORGANIZACIJA Rastom i razvojem poduzeća. Interes svake zemlje je da institucionalni uvjeti budu što stabilniji. Okolina može biti: − stabilna (promjene spore i slabe) => centralizirana organizacija − nestabilna (stalno mijenjanje konkurenata. brzo zastarijevanje proizvoda i − usluga i vladine mjere) => decentralizirana organizacija − jednostavna (mali broj čimbenika koji djeluju na poduzeće) − složena (veliki broj čimbenika koji djeluju na poduzeće) Osim ove četiri najvažnije dimenzije. Kod nas su ovi čimbenici u prethodnom razdoblju bili dominantni faktori oblikovanja organizacije.okrenutost samom sebi). te je organizacija poduzeća pod dominantnim utjecajem unutarnjih i ostalih vanjskih (bez ovih) čimbenika. strategije) na dizajniranje organizacijske strukture. dok su im kroz to vrijeme mnoga ključna pitanja iz područja proizvodnje. istraživanja ili razvoja ostala nepoznata. tehnike i tehnologije. pomiče se težište s tvrdih na meke varijable organizacije. 1. promjena institucionalnih uvjeta je zahtijevala novi proces reorganizacije (rezultat . INSTITUCIONALNI UVJETI Institucionalni uvjeti = društveno-kulturno-politički i pravni čimbenici. odnosno institucionalni uvjeti su stabilni.kad bi jedan završio. veličine. 39 . kao i s unutarnjih na vanjske čimbenike organizacije. ostale dimenzije okoline su također i: homogenost i heterogenost te koncentriranost i disperziranost. 2. dok je u svijetu obrnuto. što okolini daje izuzetnu ulogu u oblikovanju organizacijske strukture poduzeća.

prvenstveno se misli na promjene koje oni izazivaju kod onih članica koje se integriraju. kao što su fuzije i pripajanja. 3. Kod fuzije (spajanja) dvaju ili više poduzeća. TRŽIŠTE 40 . bilo da im se pripaja ili se fuzioniraju. kad se govori o integracijskim procesima kao čimbeniku organizacije.u manjoj mjeri koje je ostalo izvan procesa integracije (mora se prilagođavati promjenama). 2. Ipak. INTEGRACIJSKI PROCESI Jedan od onih vanjskih čimbenika organizacije na koji pojedino poduzeće može.POSLOVNA ORGANIZACIJA 2. U slučaju pripajanja manjeg poduzeća većem. telekomunikacijama i ostalim industrijama sa visokom tehnologijom . 2. u određenoj mjeri. jer se iz dvaju ili više postojećih poduzeća treba organizirati novo poduzeće. više ili manje formalizirane. organizacijske promjene će biti velike i radikalne po svim elementima organizacijske strukture. Integracijski procesi izazivaju promjene u organizaciji poduzeća koje pristupa integraciji (može upravljati promjenama) i u organizaciji poduzeća . utjecati ako je i ono samo jedan od subjekata koji se integrira s drugim poduzećem. organizacijske promjene će biti manjeg opsega i ograničenog dometa jer će se se to novopripojeno poduzeće interpolirati u postojeću organizacijsku strukturu kao jedna od organizacijskih jedinica.promjene toliko brze => praćenje razvoja putem orijentiranja na core business i outsourcinga. Strategic alliances = posebno popularno u kompjutorskoj industriji. u suvremenim uvjetima poslovanja poduzeća sve više ulaze u partnerske odnose i strateške alijanse (Strategic alliances) te druge oblike suradnje. Osim čvrstih oblika integracije.

a posredno i u svim ostalim poslovnim funkcijama. tako da management svoju poslovnu strategiju prilagođava kupcima.tržište nabave i tržište prodaje. S stajališta tržišta kojemu su proizvodi poduzeća namijenjeni razlikujemo regionalna. treba ukazati na važnost kupaca. postaje prisutnija nego ikada prije. ne samo kao čimbenika organizacije. računalna tehnologija) rezultirala je time da gotovo svaka proizvodnja i svaki proizvod imaju svjetsku konkurenciju. Komunikacija u današnjem vremenu (telekomunikacije. RAZVOJ ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE 41 . važnost dobavljača je izuzetno velika. Poduzeće se na tržištu nabave susreće s: − tržištem dobavljača za sirovine. U oba slučaja tržište izaziva promjene u organizaciji. državna i međunarodna tržišta prodaje na kojima se poduzeće susreće s: − kupcima − konkurentima: U svakom od tih slučajeva treba odabrati primjerenu koncepciju organizacije prodaje. materijal i usluge. Kod poduzeća koja su vertikalno strukturirana ili proizvode proizvode u koje se ugrađuje na stotine i tisuće različitih komponenti. 4. U ovakvim poduzećima izuzetna pažnja se poklanja tržištu dobavljača posebno modeliranje i organizacija nabave (npr. Konkurencija. već i na važnost kupaca uopće. U ovakvim uvjetima poslovanja i sve prisutnije konkurencije pred management svakog poduzeća postavljaju se izuzetni zahtjevi da odgovarajućim strategijama pronađe odgovor na sve složenije uvjete poslovanja. dostignuća poput JIT-a). Kupac postaje "Veličanstvo" i sve je njemu podređeno. možda više nego ikada ranije. − tržištem radne snage Danas. u prvom redu prodaje i nabave. danas u uvjetima globalizacije.POSLOVNA ORGANIZACIJA Tržište kao čimbenik organizacije se javlja u dvostrukoj ulozi . 2.

POSLOVNA ORGANIZACIJA Snažan utjecaj na organizaciju . Ch. BPR. Perrow – 4 tipa tehnologije ovisno o varijabilnosti zadataka i mogućnosti njihove analize: RUTINSKA. Uvođenje novih tehnologija u proizvodnju uvjetuje promjene u organizaciji proizvodnje. Razvitak same organizacijske znanosti (nove metode i postupci) može utjecati na promjene u dosadašnjoj koncepciji organizacije poduzeća.nova dostignuća i spoznaje koje poduzeće mora prihvatiti ili će doživjeti eliminaciju s tržišta zbog nekonkurentnosti.oblik organizacije. Svako pa i najmanje tehnološko zaostajanje može biti katastrofalno za poduzeće. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA 42 . Iskoraci koje čini organizacijska kao znanost u pokušaju traženja odgovora na nove izazove informatičke tehnologije i telekomunikacija koji su radikalno promijenili način poslovanja: T . Informatička tehnologija. izazvala su pravu revoluciju u organizaciji tih poslova. timska ili ameba organizacija. virtualna organizacija. mrežna organizacija. INŽENJERIJSKA. ZANATSKA I NERUTINSKA. heterarhije. odnosno kompjutori i sredstva koja se danas koriste u području obrade informacija.

Svaka organizacija. sklapati. Organizacijska struktura (kao jedna od centralnih tema u izučavanju organizacije) u fokusu je interesa velikog broja istraživača na ovom području. zidati) podrazumjeva se npr. pa se ona često naziva i “anatomijom organizacije” odnosno anatomijom poduzeća. Važnost strukture za poduzeće jednaka je važnosti anatomije za ljudski ili neki drugi živi organizam. 43 . Organizacija širi pojam od organizacijske strukture => organizacijska struktura je samo jedan od dijelova (premda najvažniji) organizacije. Važnost odnosno uloga organizacijske strukture toliko je velik za poduzeće da se često pogrešno izjednačava s organizacijom. način gradnje.POSLOVNA ORGANIZACIJA Pod riječju “struktura” (lat. sastav. structura od struere – slagati. Novak => Organizacijska struktura = sveukupnost veza i odnosa svih činilaca proizvodnje. organizam. sklop. ima neku svoju određenu strukturu odnosno sastav. koji izazivaju potrebu za promjenama u organizacijskoj strukuri poduzeća. Često se organizacijska struktura izjednačava s organizacijskom strukturom managementa => organizacijska struktura managementa iako pokazuje najznačajnije elemente organizacijske strukture. tvorevina. J ednu od najsveobuhvatnijih definicija organizacijske strukture daje M. kao i sveukupnost veza i odnosa unutar svakog pojedinog činioca proizvodnje odnosno poslovanja. je ipak samo elemen organizacijske strukture. pa tako i poduzeće. tu su trebaju nabrojati organizacijska sredstva i organizacijske postupke. građa. tj. Organizacijska struktura predstavlja dinamičan element organizacije – mijenja se u zavisnosti od utjecajnih čimbenika organizacije. neki svoj sastav unutarnjih veza i odnosa. raspored.

POSLOVNA ORGANIZACIJA 1. ELEMENTI ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 44 .

2. organizacija materijalnih čimbenika – organizacija materijalnih inputa (sirovina i materijala) kao i organizaciju opreme (kapitalnih dobara). 5. 2. organizacija upravljanja i managementa – problematika upravljanja i organizacije managementa kao i ostalih međusobnih odnosa. organizacija ljudskog rada – problemi vezani za organizaciju ljudi. 4. raščlanjivanje zadataka – podjela ukupnog zadatka poduzeća na posebne i pojedinačne zadatke. IZGRADNJA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE 45 . odabir popunjavanje radnih mjesta te integraciju i socijalizaciju ljudi u radnoj sredini. organizacija vreemnskog redoslijeda poslova – istraživanje vremenske neusklađenosti svih činitelja proizvodnje i čitavog tijeka proizvodnje i Mposlovanja.POSLOVNA ORGANIZACIJA Svaki od elemenata organizacijske strukture sadrži sljedeće podelemente: 1. 3.

Struktura koja ne odgovara situaciji u kojoj se organizacija nalazi. dodatna kvaliteta. Teoretičari upravljanja su došli do zaključka da ne postoje univerzalna načela organizacije (nema najboljeg načina strukturiranja organizacije). − pojedini čimbenici organizacije različito utječu na pojedina poduzeća. Različiti pristupi strukturiranju/modeliranju organizacije poduzeća zbog: − poduzeća se međusobno razlikuju jedna od drugih. − ponekad se novom organizacijom želi postići u konkretnom poduzeću nova. 46 . odnosno izbor odgovarajuće strukture poduzeća. će usporiti ili zakočiti sposobnosti upravljačkog sustava.POSLOVNA ORGANIZACIJA Oblikovanje ili dizajniranje organizacije poduzeća. U zavisnosti od gore navedenog projektant organizacije će upotrijebiti neki od teorijski mogućih pristupa modeliranju organizacije poduzeća ili kombinaciju dvaju ili više pristupa. predstavlja jednu od najvažnijih odluka u poduzeću.

POSLOVNA ORGANIZACIJA Navedeni pristupi oblikovanja organizacije poduzeća u praksi se pojedinačno. 47 . rjeđe primijenjuju. ali znatno češće u različitim međusobnim kombinacijama. Uvijek temeljno pitanje: “ Što hoćemo uraditi bolje i zašto?”. jer reorganizacija radi reorganizacije (čest slučaj u RH) nema nikakve svrhe. djelu ili službi). nezavisno jedan od drugoga. velikih reorganizacija postojećeg poduzeća ili izgradnje organizacijske strukture novog poduzeća (u ovom slučaju “top down” gotovo jedina opcija). “Top down” strategija – kod većih organizacijskih zahvata. samostalno. Strategija klina ili strategija većeg broja nukleusa – organizacijske promjene u jednom segmentu organizacije (u nekoj organizacijskoj jedinici. “Top down” u kombinaciji s drugim strategijama – reorganizacija već postojećeg poduzeća. tj.

određuju i njegovu organizacijsku strukturu. Iako je organizacijska struktura u znatnoj mjeri određena ciljevima i strategijom. Stabilnost s jedne strane omogućava specijalizaciju i racionalizaciju poslovanja te smanjenje troškova.POSLOVNA ORGANIZACIJA Temeljni problem s kojim se suočava svaki projektant organizacije => postizanje ravnoteže između “stabilnosti” i “fleksibilnosti” organizacije. Struktura je. prema istraživanjima. svakoj o tih faza odgovarati će određena vrsta organizacijske strukture. srednje i velike kompanije). Niti jedno poduzeće ne može imati istu organizacijsku strukturu kao neko drugo poduzeće. Galbraith – tri faze u evoluciji kompanije (faze male. dinamična kategorija koja se stalno mijenja. odnosno organizacijske strukture poduzeća. nadopunjuje i aktualizira (većina kompanija. Organizacijska izgradnja = proces kojim se uspostavlja nova organizacijska struktura 48 . Fleksibilnost s druge strane omogućava brzo prilagođavanje organizacije promjenama okoline. niti ona može biti ista u različitim fazama razvoja poduzeća. a od brzine razvoja poduzeća ovisiti će i učestalost reorganizacija koje će se provoditi u poduzeću. Naći pravu sredinu odnosno ravnotežu između ove dvije krajnosti nije nimalo jednostavno. čimbenici koji u konkretnoj situaciji u najvećoj mjeri utječu na poduzeće. baš kao i organizacija. mora poduzeti umjerene organizacijske promjene najmanje jednom godišnje ili brojne promjene svakih godina). Izbor organizacijske strukture poduzeća obično je zadatak najvišeg managementa u poduzeću. Organizacijska struktura => rezultat organizacijske izgradnje.

Za razliku od formalne organizacijske strukture u svakom poduzeću djeluje i stvarna (objektivno postojeća) organizacijska struktura. Formalna organizacijska struktura predstavlja kralježnicu odnosno kostur svake organizacije. odnos izvršnih i rukovodećih radnih mjesta. − određuje status ljudi u organizaciji tj. − jasno alociranje odgovornosti. opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u poduzeću. − propisuju pravila i norme ponašanja u organizaciji.POSLOVNA ORGANIZACIJA (novoosnovano poduzeće). sredstva za rad i predmeti rada) u uže i šire skupine. Formalnom organizacijskom strukturom se: − utvrđuju. − puna pažnja ključnim funkcijama u organizaciji. FORMALNA I NEFORMALNA STRUKTURA Formalna organizacijska struktura . Stvarna struktura nastaje u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture 49 . 3. − rad zaposlenih efikasnim timovima. − racionalna uporaba kvalifikacija. − efikasnu uporabu svih raspoloživih resursa. − spajaju činitelji rada (rad. Cilj je izgraditi kvalitetnu organizacijsku strukturu koja podrazumijeva: − ostvarivanje ciljeva organizacije. − zasnivanje na adekvatnom sustavu informacija i komunikacija. iskustava i specijalističkih znanja. − fleksibilnost organizacije. od radnih mjesta preko pogona ili odjela do razine poduzeća. odnosno proces zamjene i usavršavanja postojeće organizacijske strukture (već postojeće poduzeće). Formalna organizacijska struktura je ona koja je propisana i službeno utvrđena (prikazuje segrafikonima kompanije s pozicije opisa poslova i ciljeva).uspostavlja se u procesu organizacijske izgradnje (rezultat procesa organizacijske izgradnje). − optimalnu podjelu rada u organizaciji (posebno managerskih zadataka).

a djeluju na formalne ciljeve organizacije. Raskorak između formalne i stvarne organizacijske strukture se dešava uslijed promjena svakog elementa organizacijske strutkture. što ne mora biti točno. Pojam neformalne organizacije obično se vezuje za djelovanje neformalnih skupina u poduzeću. Neformalna organizacija (informal organization) se vezuje za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji (teško ju je prepoznati u svim njenim aspektima). Cilj kojemu poduzeće treba stalno težiti je približavanje formalne organizacijske strukture stvarnoj organizaciji. neformalna organizacija shvaća kao nešto negativno. Neformalna organizacijska struktura je skup relativno trajnih odnosa među ljudima u organizaciji koji su se razvili tijekom njihova zajedničkog rada. 50 . U trenutku uspostavljanja (izgradnje) organizacijske strukture poduzeća stvarna organizacijska struktura odgovara formalnoj => s vremenom dolazi do raskoraka. nerijetko. Ako je raskorak mali prilagođavanje se odvija "u hodu" dok se kod velikih raskoraka treba pristupiti reorganizaciji.POSLOVNA ORGANIZACIJA poduzeća. pa se.

4. − spontanost. vođe i ciljeve. pa čak i u onima najmanjim. prijateljske skupine (rezultat zajedničkog druženja članova organizacije izvan poduzeća). nećemo naići na jednu organizacijsku formu odnosno vrstu organizacijske strukture koja će biti primijenjena po 51 .POSLOVNA ORGANIZACIJA Neformalna organizacija može biti (a i ne mora .kolizija) usmjerena na ostvarivanje ciljeva organizacije. − ima svoju hijerarhiju. Različite vrste organizacijskih struktura pokazuju i različite načine povezivanja odnosno grupiranja poslova koje treba obaviti u poduzeću te na osnovi toga i formirati uže i šire organizacijske jedinice. Svaka neformalna organizacija ujedno je i stvarna. Formiranjem nižih organizacijskih jedinica u poduzeću bavi se teorija "departmenalizacije" (Departmenalization). gotovo ni u jednom poduzeću. 2. po svim razinama u poduzeću. Neke karakteristike neformalne organizacije su: − može biti veoma utjecajna. Danas. pa čak i toliko da dominira formalnom organizacijom. Unutar svake formalne organizacije postoji složeno tkivo neformalnih skupina koje su bolje ili slabije međusobno povezane. interesne grupe (rezultat prirode posla). mada svaka stvarna organizacija ne mora biti neformalna. Obično te skupine dijelimo u: 1. VRSTE ORGANIZACIJSKIH STRUKTURA Pod vrstama organizacijskih struktura poduzeća se smatra način provođenja unutarnje podjele rada u poduzeću i formiranja nižih organizacijskih jedinica.

52 .POSLOVNA ORGANIZACIJA cijeloj dubini organizacijske piramide. divizijska organizacijska struktura (decentralizirani oblik organizacije) 5. u pravilu organska. jednostavna struktura (karakteristična za mala poduzeća. profesionalna birokracija (slična strojnoj. strojna birokracija (birokratska struktura u kojoj je sve do detalja propisano. oslanja se na visokoobrazovane stručnjake. Mintzberg-ova tipologija organizacijskih struktura: 1. 2. što je čini nefleksibilnom) 3. adhockracija (visokoorganska struktura koja se temelji na projektnim timovima). težište na samokontroli zaposlenih) 4.

sektor. da bi se na kraju formirala šira funkcijska organizacijska jedinica. zatim šire. sličnih ili neposredno zavisnih i uvjetovanih poslova . Funkcijski oblik = grupiranje istorodnih. Povezivanje (grupiranje) se provodi tako da se najprije formiraju uže organizacijske jedinice (grupe radnih mjesta). odnosno 53 . Organizacijske jedinice funkcijskog oblika u prvi plan stavljalju posebne zadatke.svi se poslovi date funkcije međusobno povežu i svrstaju u odgovarajuću organizacijsku jedinicu . i tako redom. ali uvijek na funkcijskoj osnovi. FUNKCIONALNA (FUNKCIJSKA) ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Funkcijska organizacijska struktura je najstariji i najrašireniji oblik departmentalizacije.POSLOVNA ORGANIZACIJA 1. Funkcijske organizacijske jedinice imaju visok rang u hijerarhiji strukturiranja ukupnog zadatka poduzeća (neposredno su uz glavnog managera).

a u svrhu njihovog efikasnijeg i racionalnijeg obavljanja. Model funkcijske organizacijske strukture će se primijeniti: − u malim i srednjim poduzećima koja proizvode jedan proizvod odnosno pružaju jednu vrstu usluga. Funkcijske organizacijske jedinice se formiraju po principu jedna funkcija . te s vremenom. razvijeni oblik funkcijske organizacijske strukture.POSLOVNA ORGANIZACIJA poslovne funkcije poduzeća. 2.jedna organizacijska jedinica (odstupanja od ovog principa su i moguća u nužna). uslijed rasta i razvoja. 1) početni oblik funkcijske strukture − karakterizira ga činjenica da je broj organizacijskih jedinica u poduzeću manji od broja poslovnih funkcija. prijelazni i 3. Sa stajališta broja organizacijskih jedinica može se govoriti o tri temeljna oblika funkcijske organizacijske strukture: 1. − u velikim poduzećima. početni. prelazi na druge oblike strukture. − primjenjuje se u "manjim" poduzećima ("manja" s aspekta broja zaposlenih upoduzeću) 2) standardni oblik funkcijske strukture poduzeća − karakterističan po tome da je u njemu broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica jednak broju poslovnih funkcija (za 54 . Poduzeće obično započinje svoj život funkcijskom strukturom. ako je riječ o monoproizvodnom odnosno monouslužnom poduzeću.

− primjenjuje se u većim poduzećima (proizvodnja jednog ili nekoliko sličnih proizvoda). 3) razvijeni oblik funkcijske strukture − karakterizira ga činjenica da je u njemu broj formiranih funkcijskih organizacijskih jedinica veći od broja poslovnih funkcija. − izbor i opredjeljenje za primjenu posljedica razvoja poduzeća . predstavlja predoblik za divizijsku organizacijsku strukturu. − izbor standardnog oblika strukture poduzeća treba biti posljedica rasta i razvoja poduzeća (poslovne funkcije zahtijevaju status samostalne organizacijske jedinice. ravnopravan s ostalima). posebno s aspekta uspješnog obavljanja nekih poslovnih funkcija jako važnih za to poduzeće. => većinom u praksi nalazimo ili početni ili razvijeni oblik funkcijske strukture. dok atribut "procesna" ukazuje na to da se formiranje organizacijskih jedinica u njoj obavlja prema fazama tehnološkog procesa. 55 .faza kada mu stara organizacija postaje pretijesna odnosno kočnica. − primjeren za srednja i veća poduzeća (pod pretpostavkom monoproizvodnosti/monouslužnosti) − u čistom obliku ovaj oblik je teško naći u praksi.POSLOVNA ORGANIZACIJA obavljanje poslova svake poslovne funkcije se organizira posebna organizacijska jedinica). − poznat još i kao "zrela funkcijska struktura". odnosno da se broj organizacijskih jedinica s brojem poslovnih funkcija. 4) procesno orijentirana funkcijska organizacijska struktura − u osnovi funkcijska.

koje bi tobože trebale zamijeniti klasične organizacijske strukture. − ovaj oblik se češće nalazi u praksi Kritike na funkcijsku organizacijsku strukturu kao neadekvatan oblik organizacijske strukture u uvjetima moderne teorije su neosnovane iz nekoliko razloga: − nove organizacijske strukture. uvijek se javljaju kao sekundarne .naknadno se 56 .ovaj oblik prisutan u organizaciji proizvodne funkcije (primarna organizacijska struktuera bit će funkcijska ili divizijska. dok će naknadna podjela proizvodne funkcije biti provedena prema obliku procesno orijentirane funkcijske strukture).POSLOVNA ORGANIZACIJA − rijetko primaran oblik organizacije poduzeća .

Promjene poslovne okoline te strukture tržišta doveo je do toga da je broj situacija u kojima je striktno funkcijski model organizacije prikladan. i fleksibilnost su ključni pojmovi koje kompanija mora uzeti u obzir ako želi uspjeti u današnjoj novoj ekonomiji. − timovi . Dokle god su tržišta bila stabilna.ne individualci grupirani u hijerarhijskim odjelima . − prikladna u prošlosti. Ovakav model organizacije se naziva "horizontalna (procesna) organizacija". funkcijska organizacija?". usluga. − pojedini modeli klasičnih organizacijskih struktura nezamjenjiv su oblik organizacijske strukture i danas za mnoga poduzeća (mala nediverzificirana poduzeća). 2.čine osnovne jedinice organizacije i dano im je da budu samoupravni. danas. Brzina. te vjerojatno u budućnosti za mala poduzeća u ranoj fazi njihova životnog ciklusa kada je različitost proizvoda mala a dug ciklus razvoja novog proizvoda. tehnologija jednostavna. se uvelike smanjio. vodeće korporacije današnjice se okreću krosfunkcijskoj organizaciji dizajniranom oko takozvanih "endto-end" radnih tijekova. rješenja potpuno prilagođena kupcima. Zbog prije navedenih nedostataka. Najčešća dvojba: "Pa zar horizontalna organizacija nije. na bok nagnuta. funkcijska organizacija je odlično funkcionirala.POSLOVNA ORGANIZACIJA interpoliraju na neku primarnu organizacijsku strukturu (i na funkcijsku). Glavne karakteristike koje odvajaju horizontalnu organizaciju od vertikalne (funkcijske) su: − core proces grupe okupljanju zaposlenike ovisno o setu mnogostrukih vještina potrebnih da se ispune ciljne performanse određenog procesa i dostavi value proposition kupcu. konkurencija pretežno domaća. 57 . PROCESNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Funkcijska organizacija je nastala i održavala se dok je poslovna okolina bila relativno stabilna i predvidljiva.

bilo individue. Struktura horizontalne organizacije treba biti optimalna za dostavljanje izjavljene vrijednosti određene kompanije i provođenje dugoročne strategije te iste kompanije. horizontalna organizacija je fokusirana na ostvarivanje i dostavljanje value proposition kupcu. Ne postoje dvije iste horizontalne organizacije.strategijsko planiranje.ovi management procesi povezuju napore horizontalno organiziranih procesa i procesnih grupa. − fokus je vanjski. koji su izvedeni iz value proposition. stoga ta kompanija prilagođava svoju organizacijsku strukturu zadovoljenju tih ciljeva. Čak i u organizacijama koje su najbliže čistom modelu horizontalne organizacije postojat će neka područja koja će biti organizirana funkcijski. Suprotno. a ne unutarnji (svaki odjel teži zadovoljavanju mjerila produktivnosti koju su dana za taj odjel). kao što su management procesi koji su važni za cijelu organizaciju .POSLOVNA ORGANIZACIJA − vlasnici procesa. bilo timovi. Ono po čemu se jedna horizontalna organizacija može prepoznati je koncept core procesa. ljudski resursi . financije. Svaka horizontalna organizacija je drugačija. 58 . su odgovorni za vođenje i upravljanje cijelim core procesom od početka do kraja.

predmetna 2. DIVIZIJSKA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Divizijska organizacijska struktura se javlja kao posljedica rasta i razvoja poduzeća koja su (uslijed diverzifikacije proizvodnje i širenja asortimana proizvoda) ekspanzijom na nova tržišta te usmjeravanjem na određene kategorije kupaca bila primorana mijenjati tradicionalnu funkcijsku strukturu. 3) Organizacijska struktura orijentirana potrošačima . grupiranje te povezivanje srodnih ili sličnih poslova i formiranje užih organizacijskih jedinica se obavlja prema "skupinama potrošača" odnosno "kategorijama kupaca". 59 .podjela rada. grupiranje i povezivanje sličnih ili srodnih poslova te formiranje nižih organizacijskih jedinica se obavlja prema "proizvodima". relativno slobodnima i autonomnima 3. Proces divizionalizacije nužno će pratiti i proces decentralizacije obavljanja poslovnih funkcija poduzeća. Divizijska organizacijska struktura . fleksibilnima i prilagodljivima zahtjevima okoline 2. 2) Teritorijalna (geografska) organizacijska struktura . "geografskom području" ili "kategorijama kupaca".POSLOVNA ORGANIZACIJA 3. Decentralizacija poslova pojedinih funkcija po divizijskim organizacijskim jedinicama čini te jedinice: 1. teritorijalna 3. Tri osnovne vrste divizijske organizacijske strukture: 1.svi poslovi vezani uz proizvodnju i realizaciju jednog proizvoda ili skupine proizvoda međusobno se povezuju u jednoj organizacijskoj jedinici.podjela rada. orijentirana prema potrošačima 1) Predmetna organizacijska struktura .svaka teritorijalna jedinica objedinjava sve nužne djelatnosti odnosno funkcije na svom području. zamjenjivima ukoliko neka jedinica ne ostvaruje planirane rezultate Diverzificirano poduzeće jest poduzeće s većim brojem odnosno mnoštvom proizvoda. Proces diverzifikacije proizvodnje u velikim poduzećima mora slijediti i paralelan proces divizionalizacije njegove organizacijske strukture.

60 . "geografskim područjima" ili "različitim kategorijama potrošača". S obzirom na udio pojedinih proizvoda u ukupnoj proizvodnji može se govoriti o tri kategorije diverzificiranih poduzeća: − dominantne poslovne tvrtke (70-95% svoje proizvodnje imaju u jednom poslu ili u vertikalno povezanim tvrtkama u lancu) − povezana (srodna) poduzeća (diferencirana su u povezana. područja te na jedan posao ne otpada više od 70% prodaje) − nepovezana (nesrodna) poduzeća (diverzificirana tako da nove poslove ne povezuju sa starim te ni jedan posao nema 70% prodaje). Veličina nije presudni faktor izbora divizijske organizacijske strukture (mada se primjenjuje većinom u "većim" poduzećima) glavne odrednice su broj proizvoda. geografska rasprostranjenost i različitost kategorija potrošača (ove odrednice su posljedica rasta i razvoja poduzeća tj. njegove veličine). srodna.POSLOVNA ORGANIZACIJA Osnovna značajka ove organizacijske strukture je objedinjavanje većeg broja ili dijela poslovnih funkcija po "proizvodima.

stalna (projektni procesi – ponavljaju se više puta uzastopice. Ideja je skupiti najbolje talente koji stoje na raspolaganju organizaciji da bi se riješio neki složeni zadatak. Kakav će model projektne organizacijske strukture izabrati poduzeće ovisi o brojnim faktorima (čimbenici organizacije. direktno odgovornog direktoru poduzeća. 1) Individualna projektna organizacija . slični su po načinu izvođenja te zahtjevaju neki ustaljeni način izvođenja. Projektna organizacijska struktura uvijek je samo “dodatna” odnosno “naknadna” organizacijska struktura interpolirana u postojeću klasičnu (funkcijsku. divizijsku) organizacijsku strukturu. za određeno vrijeme i uz zahtijevanu kvalitetu obavljenog posla. ali je on bez radnog tima odnosno radne skupine koja bi izvodila projekt. a koji se mora ostvariti u određenom vremenu te zahtijeva koordinirane napore nekoliko službi odnosno zaposlenih radnika u tim službama. Projekt = zaokružen. nestalna (jednokratni projekti – javljaju se jednom te se rijetko izvode na isti način) 2. uz određene troškove.POSLOVNA ORGANIZACIJA 4. 61 . složen pothvat čije se karakteristike i cilj mogu definirati. Projektna organizacija je poseban oblik timske organizacije. učestalosti ponavljanja i brojnosti projekata). izaziva znatne promjene u globalnoj organizacijskoj strukturi. cjelovit. 2) Čista projektna organizacija – najrazvijeniji i najsloženiji oblik projektne organizacije. te može biti: 1. PROJEKTNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Projektna organizacijska struktura predstavlja privremenu organizacijsku formu i to takvu koja se uspostavlja za realizaciju jednog određenog zadatka odnosno projekta. veličina i složenost projekta.oblik projektne organizacije koji ima voditelja projekta.

funkcijsko-teritorijalna matrica 3. a minimiziraju slabosti funkcijske i divizijske strukture.POSLOVNA ORGANIZACIJA 5. S obzirom na različite vrste divizijskih jedinica u njihovoj kombinaciji s funkcijskim jedinicama mogući su sljedeći oblici matrične organizacije: 1. dok je funkcijska osnovna . Pokušava spojiti pozitivne strane funkcijske i projektne organizacijske strukture. U matričnoj organizaciji ovlaštenja i odgovornosti se ostvaruju po “vertikali” (manager specijalizirane funkcijske organizacijske jedinice). zgrada i sl. MATRIČNA ORGANIZACIJSKA STRUKTURA Matrična organizacijska struktura – nova vrsta organizacijske strukture u kojoj se maksimiziraju dobre strane. Prikladna je za poduzeća koja istovremeno proizvode više različitih proizvoda (najčešće će to biti poduzeća koja se bave proizvodnjom pojedinačnog proizvoda – brod.).ona se nalazi u servisnom odnosu prema projektnoj). i ona koja imaju diverzificiran proizvodni program). teritorij itd. 62 . a po “horizontali” upravljanje i vođenje projektom (manager projekta). Matrična forma organizacije prikladna je i za poduzeća koja rade na većem broju projekata istovremeno (projektna organizacijska struktura je “dodatna”. predmetno-teritorijalna matrica Matrična organizacijska struktura će se koristiti onda kada se organizacijom mora istovremeno zadovoljiti nekoliko zadataka (strategija zahtijeva maksimizaciju nekoliko dimenzija istovremeno –proizvod. funkcijsko-predmetna matrica 2. tržište.

− davanje autoriteta odlučivanja razinama koje su najbolje upoznate sa situacijom. Odlučivanje ⇒ distribuirano na niže organizacijske cjeline. 63 . Prednosti: − mjera organizacije velikih razmjera koje se ne mogu upravljati centralno. DECENTRALIZACIJA Pod pojmom DECENTRALIZACIJE mislimo na obavljanje poslova na više mjesta u organizaciji. Fleksibilnija i sposobnija na brzi odgovor okolini.POSLOVNA ORGANIZACIJA PROBLEMATIKA CENTRALIZACIJE I DECENTRALIZACIJE CENTRALIZACIJA: Pod pojmom CENTRALIZACIJE mislimo na obavljanje poslova na jednom mjestu. Više odgovara funkcionalnoj nego predmetnoj ili teritorijalnoj strukturi. Odgovara turbulentnoj okolini. Glavna uprava ⇒ donosi sve najvažnije odluke.

− pomoć u obučavanju mladih menadžera. 64 .POSLOVNA ORGANIZACIJA − simuliranje incijative i identifikacije s organizacijom.

služba istraživanja i razvoja i druge). prihodnih i profitnih centara. planskim ili standardnim troškovima). Profitni centri (Profit Centers) 4. zadane kvalitete u zadanim rokovima i uz zadane troškove. 2) Prihodni centri 65 . − Poduzeća s dominantnim proizvodom. Troškovni centri (Cost Centers) 2. značajno zavisi o formi poduzeća: − U-forme (jednoproizvodna) poduzeća pribjegavaju uporabi kombinacije troškovnih i prihodnih centara. Troškovni centri imaju minimum slobode u odlučivanju.predstavljaju fazu rada outputi koje su poluproizvodi koji se transferiraju u narednoj fazi rada (transfer se obavlja po stvarnim. a koje su odgovorne za ostvarenje unaprijed utvrđenih ciljeva sukladnih ciljevima poduzeća. Prihodni centri (Revenue Centers) 3. Razlikujemo četiri osnovna tipa centara odgovornosti: 1. 1) Troškovni centri Zaduženi su za ostvarenje parcijalnog zadatka poduzeća uz zadane troškove => trebaju ostvariti svoj zadatak uz minimalne troškove. Investicijski centri (Investment Centers) Koji će se od navedenih centara odgovornosti formirati u nekom slučaju. Troškovni centri u proizvodnji . te je njihova usredotočenost na izvršenje utvrđenog zadatka.predstavljaju pojedine službe u poduzeću (prodajna služba. Troškovni centri izvan proizvodnje . financijska služba. koja su diverzificirana u nekoliko malih poslovnih jedinica kombiniraju koncept troškovnih.POSLOVNA ORGANIZACIJA CENTRI ODGOVORNOSTI Centri odgovornosti (Responsibilty Centers) predstavljaju organizacijske jedinice određenog stupnja autonomije. − Multidivizijska poduzeća (M-forme) nastoje realizirati koncept investicijskih centara (često se u okviru ovih formiraju i svi ostali tipovi centara).

operatika. Mada se mogu organizirati kao relativno autonomne jedinice. 3) Profitni centri Imaju visok stupanj poslovne autonomije => odgovorni su ne samo za izvršenje svojih zadataka i troškova koji su nužni za to izvršenje. ROE i ROCE. računovodstvo) kako bi svoje zadatke mogli efikasno izvršavati. ovi centri se većinom javljaju kao dio profitnih ili investicijskih centara. Od njih se očekuje da ostvare zadovoljavajuću stopu povrata na angažirani kapital .POSLOVNA ORGANIZACIJA Njihov doprinos organizaciji se mjeri isključivo obujmom ostvarenog zadatka. Međusobno nezavisni profitni centri . pa mjerenje performansi samo prema dobitku i gubitku može zavarati o uspješnosti pojedinog centra. prodaja. 66 . Ovi centri za vlastitu proizvodnju mogu koristiti golemu aktivu. 4) Investicijski centri Nisu samo odgovorni za dobitke i gubitke. Za njih je karakteristično da se u internom prometu dobara formiraju transferne cijene koje ne moraju biti jednake eksternima.njihovi inputi i outputi su potpuno eksterno orijentirani. to su "poduzeća u poduzeću". Profitni centri koji imaju karakteristike divizijskih jedinica formiraju sve potrebne službe (nabava. Mogu biti istodobno orijentirani i prema unutar i prema van poduzeća.ROI.povezani su inputima ili outputima ili i inputima i outputima. Međusobno zavisni profitni centri . već i za efikasnu uporabu kapitala koji im je povjeren. već i za dobitke i gubitke. U tom smislu je važnija efektivnost (učinkovitost) od efikasnosti (uspješnosti). kadrovi.

POSLOVNA ORGANIZACIJA 67 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful