Jean Chevalier / Alain Gheerbrant

Rjeènik simbola

naklad­nik

Kulturno-informativni centar / Jesenski i Turk
za naklad­nika

Goran Pavletić / Mišo Nejašmić
u­red­nik

Petar Bujas © Copyright za prvo izdanje, 1969., i prerađeno i prošireno izdanje 1997.: É­ditions Robert Laf­font S.A. et É­ditions Jupiter, Pariz. © Copyright za hrvatski jezik: Kulturno-informativni centar, 2007. / Naklada Jesenski i Turk, 2007.
p­rired­ili:

Jean Chevalier i Alain Gheerbrant
cr­teži:

Bernard Gandet
recenzenti:

akademik Mislav Ježić i mr. sc. Klara Gönc-Moačanin
p­reveli:

Danijel Bučan (db), Ana Buljan (ab)(redigirala i ujednačila prijevode te uskladila s novim, prerađenim i proširenim francuskim izdanjem), Nada Grujić (ng), Mihaela Vekarić (mv), Filip Vučak (fv)
izrad­a omota:

Boris Kuk
g­rafièko oblikovanje:

Mario Ostojić
tisak:

Zrinski Čakovec, d.d. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 636410 ISBN 978-953-7356-02-6

Jean Chevalier / Alain Gheerbrant

Rjeènik simbola
Mitovi, snovi, obièaji, g­este, oblici, likovi, boje, brojevi

Peto, p­rerađeno i p­rošireno iz­danje

Ku­ltu­rno-informativni centar Naklad­a Jesenski i Tu­rk Zagreb, lipanj 2007.

Jean Chevalier A­lain Gheerbrant i suradnici: A­ndré Barbault dopredsjednik Međunarodnog astrološkog centra Do­minique Bay­le konzervator biblioteke u Muzeju čovjeka Y­vo­nne Carto­uc­he stručnjak za tibetanski tantrički budizam Marguerite Chevalier profesor klasične književnosti

Marie-Madeleine Davy­ docent, Nacionalni centar za znanstvena istraživanja (C.N.R.S.) Pierre Griso­n pisac i likovni kritičar, stručnjak za civilizacije Dalekog istoka Geo­rges Heintz sveuč. asistent u Strasbourgu Le Ro­ux-Guy­o­nvarc­’h glavni urednik časopisa za keltsku povijest “OGAM” E­va Mey­ero­vic­h znanstveni suradnik, Nacionalni centar za znanstvena istraživanja (C.N.R.S.) Mo­hammed Mo­kri pisac, bivši sveuč. profesor u Teheranu Henri Pfeif­fer doktor znanosti i medicine, profesor kromatologije Pierre Prigent sveuč. profesor, Fakultet protestantske teologije Sveučilišta u Strasbourgu Masumi Shibata sveuč. profesor u Kyotu (Japan) A­lexandre Vo­lguine direktor časopisa “Les Cahiers astrologiques”

Jac­ques de la Ro­c­heterie psihoterapeut

.

Saturn itd. Bogovi i junaci iz antičkih mitova najčešće se navode pod svojim grčkim imenom. Kratice u tekstu upućuju na literaturu na kraju knjige. Korisno je i te članke pročitati radi potpunijeg razumijevanja teksta u kojem se označene riječi navode samo uzgredno. Međutim. Takvim međusobnim povezivanjem izbjegnuta su mnogobrojna ponavljanja. abecednim redom. Prva tri slova odnose se na ime autora. Kad su posrijedi zajednička djela i pregledi. Mars..vii Napo­mene Riječi označene zvjezdicom obrađene su u posebnim člancima. kratica se sastoji od početnih slova najvažnijih riječi u naslovu djela. . simbol se obrađuje pod tim imenom. Takvo razlikovanje nije bilo smetnja za podsjećanje na povezanost mitološkog i planetarnog simbolizma. a ime odgovarajućeg rimskog boga i junaka navodi se u zagradama. a četvrto slovo na bitnu riječ u naslovu djela. kad se ime boga odnosi na planet: Jupiter.

.

potaknuti nas. Uloga je ovog djela također da potakne otkrivanje najčešće skrivenih značenja pojedinog bića. koja je stjecište cjelokupnog ljudskog psihičkog života: u njoj se osjećaji spajaju sa željama. boje i broja. popis simboličnih plodova mašte. Pri tom su neprestano pazili da ne upadnu u svojevoljna zastranjivanja. pa se svagdje mogu uočiti tanane razlike. Sve je znak i svaki znak ima značenje. Ali mi najčešće zamjećujemo samo površinu. Tada se otvara komunikacijski put između skrivenog smisla pojedinog izraza i nesvjesne zbilje očekivanja. spoznaje sa snovima. sadržajno točnije ili razrađenije. ponajprije su nastojali iz “zamršena blještavila” znakova izdvojiti što je moguće više raznovrsnih značenja. uvrštavali smo nove dijelove. Oslanjajući se na svoju bogatu erudiciju. Od tih raznovrsnih priloga nastalo je djelo jedinstveno u svojoj raznovrsnosti. Simbolizirati znači na određeni način i na određenoj razini živjeti zajedno. zvuka. u razradi kojega može sudjelovati svaki čitatelj ove knjige. često u jednom tekstu upućujemo na drugi da bismo međusobnim povezivanjem pojedinih simbola otkrili smjerove njihova djelovanja: mreža međusobnih veza otkriva nam također lance i skupine simbola koji se zapravo povezuju u galaksije značenja. prerađeno i prošireno izdanje unosili smo tri vrste promjena: izbacivali smo dijelove članaka.ix predgovor No­vo­m izdanju U ovo novo. Mnogi su stručnjaci radili na ovom djelu kako bi ono moglo svjedočiti o svim kulturama svijeta. bolje organizirane i stilizirane. kretnje. izraza. riječi. Simbolična se vrijednost za svakoga ostvaruje drukčije u trenutku kad se između znaka kao poticatelja i subjekta kao istraživača uspostavi odnos koji obilježuje napetost i intencionalnost. da ne podlegnu sklonosti usustavljivanja. debela knjiga puna listova značenja. Hvala svim autorima. svjesno s nesvjesnim. Hvala i brojnim čitateljima čija nam je pozornost dragocjeno ohrabrenje. U korpusu ovdje prikupljenih podataka nazire se cjelovit sustav tumačenja. Jean Chevalier – Alain Gheerbrant . skraćivali navode da bismo izbjegli ponavljanja i dobili na jasnoći članaka. svojstva. ali ništa nam ne namećući. Znak je. da ne potiču na svojevoljna tumačenja i subjektivna razmatranja. napokon. međutim. ne pojednostavnjujući ih. koji nikad ne će biti završen. Ona će nam pomoći da otkrijemo moguće smjerove istraživanja. Ali povezivanje nije zamjena. Ovaj je Rječ­nik sim­bola ponajprije popis.

.

njegova bît. lingvistika. kritika umjetnosti. Svi se mi. sve umjetnosti i sve umjetničke tehnike susreću se sa simbolima. One moraju udružiti snage da bi odgonetnule zagonetke simbola. To možemo ponajprije zahvaliti djelima znanstvene fantastike. svjesno ili nesvjesno. ali ni tada popis ne bi bio potpun. otvaraju put našim uspjesima ili neuspjesima. Čitateljima bi ova knjiga mogla poslužiti kao Arijadnina nit koja će ih voditi mračnim putovima labirinta. Pomažu nam da otkrijemo tajne nesvjesnoga. suvremenim tumačenjima pradavnih i rađanju modernih mitova. antropologija kulture. Nije dostatno reći da živimo u svijetu simbola – svijet simbola živi u nama. upravljaju našim postupcima. Sve humanističke znanosti. Danas više ne možemo podcjenjivati tako djelatne činjenice. vidovitim psihoanalitičkim istraživanjima. . da bi pokrenule energiju zbijenu u njima. Simboli su u središtu stvaralačkog života. Simboli oblikuju naše želje. z­ebnju­ ili težnju­ koja daje skriveni smisao njihovu životu. psihologija i medicina. učincima trenutačne vladavine slika. vratili smo izgubljeni ugled. danju i noću. Maštu više ne preziremo kao p­u­ku­ tlap­nju­. potiču nas na djelovanje. Toj blizanki razuma. koje sociolozi nastoje ispitati. koja potiče otkrića i napredak. Možda će ih potaknuti da razmišljaju i snivaju o simbolima – kao što ih je Gaston Bachelard pozivao da snivaju o snovima – i da u tim imaginarnim zviježđima otkriju želju­. U novije doba sve je više radova u kojima se objašnjava struktura imaginacije i njezina funkcija kao tvoriteljice simbola. otvaraju duh prema svijetu nepoznatoga i beskonačnoga.xi Uvo­d Simboli nas danas ponovno privlače. i njom ovladati. koje znanost postupno potvrđuje. služimo simbolima. vode nas do najskrivenijih pokretača djelovanja. Nastankom. Simbolično izražavanje pokazuje da čovjek pokušava proniknuti sudbinu koja mu izmiče u tami što ga okružuje. Mogli bismo još dodati umijeće prodaje. promidžbe i politike. govoreći. izražavajući se kretnjama ili sanjajući. razvrstavanjem i tumačenjem simbola bave se mnoge discipline: povijest civilizacija i religija.

a o nekima toliko knjiga da bismo njima mogli ispuniti nekoliko polica jedne knjižnice. fi­ziološkom i psihološkom nasljeđu čovječanstva. ali valja uvijek imati na umu da riječi ne mogu izraziti svu vrijednost simbola. koju je stoljećima pokrivao pepeo Vezuva. tko želi. ali svaki dio teksta ostaje široko otvoren. Simboli su prikazani savršeno. Svoj smo vrijednosni sud izricali jedino kad se tumačenja odvajaju od određene logike simbola. lop­oč­. da bismo u tom osobnom istraživačkom radu bili uspješniji i da bismo povećali svoju sposobnost izvornog doživljaja. veo je podignut. može produbiti i proširiti svoj doživljaj simbola. tisuću puta tisućljetnom. prikazuje otkrivanje tajnâ tijekom inicijacijskog obreda.Rjeènik simbola xii 1. obredne su kretnje samo naznačene. slijedit će smjer tumačenja ili će zamisliti kakav drugi. katkad ono što simbolizira: košu­ta. Doduše.. a­ n­e zbi­rka­ defi­n­i­ci­ja­ Ovaj rječnik. U glasovitoj Vili misterija u Pompejima. Premda su pojedini članci opsežni. najtemeljitija i najpoticajnija tumačenja. ovisi o biološkom. a on im dodaje plodove jedinstvena iskustva i nespokojstva svoga trenutačnog položaja. . Simbol se ne može defi­nirati. jedna prekrasna slika. Radi lakšeg snalaženja. Te sudove uvijek prati oprez jer o istinitosti simbola možemo reći kao Pirandello: Così è se vi p­are. Stoga neka čitatelj ne uzima naše sažete izričaje kao čahure što u svom ograničenom prostoru sadržavaju sve dimenzije simbola. s blijedoljubičastim preljevima na crvenoj podlozi. ne samo zato što ovisi o iskustvu pojedinog čovjeka nego i zato što proistječe iz cjelokupne osobnosti. katkad ističemo ono što je simbolizirano: du­ša. Simbol je nalik na strijelu koja le­ ti i ne leti. Simbolu je u naravi da razbija čvrste okvire i spaja krajnosti u jedinstveno viđenje. Prema ukusu i sklonosti. U ovom smo rječniku samo pokušali opisati odnose slika. te kratice koje upućuju na temeljna djela navedena u literaturi. itd. vidljivu a nedohvatljivu. Jer je doživljaj simbola vrlo individualan. ujedno je stečen i dobiven. prema riječima Georgea Gurvitcha. takva koja će čitatelju najbolje pomoći da sam otkrije ili nasluti nova značenja. morat ćemo se služiti riječima. zbog samog predmeta kojim se bavi. Dakle. itd. o kojoj ćemo govoriti u šestom poglavlju ovoga uvoda. ponegdje smo ih razvrstali dijalektički. sve nagonske i duhovne snage što se sukobljuju u čovjeku ili su na putu usklađivanja u njemu. Prema tomu. ali samo iz didaktičkih ili estetskih razloga. Uostalom. Gdjekad dodajemo i svoje tumačenje. Odabirali smo samo ona najpouzdanija. tj. nebo. maštovit će čitatelj na ovim stranicama naći više poticaj nego pouku. Da bismo ponudili kakvo značenje ili značenja simbola. vjerovanja i osjećaja što ih – jer se negdje mora stati – evocira oko 1200 riječi i gotovo 400 crteža pogodnih za simbolično tumačenje. pomoći će nam zvjezdice (*) kojima se članci međusobno povezuju. na nj utječu kulturne i društvene promjene sredine u kojoj se neposredno razvio. Tumačenja nismo navodili po unaprijed smišljenu redu. O svakom velikom simbolu napisane su knjige. ne može biti zbirka defi­nicija poput uobičajenih leksikona i rječnika. Simbol se pojavi i pobjegne: koliko se otkrije. Ori­jen­ta­ci­jski­ pregled. nijedan nije mogao biti potpun. toliko se i prikrije. nepomičnu a neuhvatljivu. predodžaba. simboli otkrivaju­ skrivaju­ći i skrivaju­ otkrivaju­ći. ali za neupućenu osobu tajna ostaje neotkrivenom i punom dvosmislenosti. Iznimno je svojstvo simbola upravo to što u jednom pristupačnom izrazu spaja sve nesvjesne i svjesne utjecaje.

staroga Bliskog i Srednjeg istoka. zakon bipolarnosti. međutim. Znanstveno proučavanje simbola. Povijest simboličnih tumačenja svakako valja napisati. da ona nije svođenje mnogostrukoga na jedno. prihvatili smo isključivo praktičan i empirijski poredak. kako bi se. na primjer. Mislili smo da je korisnije izbjegavati sustavna povezivanja kako bi se sačuvala proturječja i pitanja. ali nisu dostatni da bi se izgradila cjelovita teorija. ovisit će o općem razvoju znanosti. Svakako ne bi valjalo srodnost analognih značenja unaprijed smještati na razinu povijesnih veza. To ne znači da se ne mogu uspostaviti povijesni odnosi među simbolima i nekim tumačenjima. Nismo se mogli odlučiti ni za kronološki poredak unutar pojedinog članka. ako ga ikada bude. osim fresaka iz Hoggara. koja su ipak međusobno povezana. Svakom čitatelju i stručnjaku prepuštamo da sam uoči semantičku ili povijesnu vezu među pojedinim podatcima. npr. izuzmemo li kršćansku simboliku i onaj njezin dio koji proizlazi iz grčke i rimske antike. kao pratnja s glavnom temom. To ne znači da smo upali u drugu krajnost. prema tomu. subjektivna tumačenja mogla uzeti maha i da bi se očuvala objektivna mnogostrukost činjenica. kraljevstvo faraona postojalo prije rimske Republike i carstva Inka. to uopće ne znači da tumačenje simbola ovisi o tom i da različita značenja povezuje njihovo podrijetlo. bilo opravdano smjestiti Crnu Afriku na posljednje mjesto. tj. Prva nam je briga bila očuvati sve bogatstvo simbola. Neki se zakoni naziru. Za mnoge simbole naveli smo više različitih tumačenja. makar je ono gdjekad dvojbeno i proturječno. nego je određen prema načelu kojim se najbolje mogla očuvati samosvojnost podataka i sve njihove virtualne vrijednosti. da bi druga. Bi li.xiii Uvod­ Podatke što smo ih prikupili o svakoj riječi nismo željeli iznositi redom koji bi bio samo prividno znanstven. jer. ne samo nesiguran i krhak nego i neprilagođen samoj naravi simbola. Čitatelj će slijediti svoju intuiciju. Poredak zasnovan na kronologiji kulturâ bio bi. Valjalo je. ali je pitanje datiranja nekih drugih ostalo bez odgovora. Upravo smo stoga tumačenja najčešće samo navodili jedno za drugim ne pokušavajući ih samovoljno pojednostavnjivati. isključiti semiološki poredak zbližavanjem značenja. Očekujući to. nema dokumenata starijih od četiri ili pet stoljeća? Arapske se predaje gube u tami davnih. Čini nam se da se simbolična misao kreće u smjeru suprotnom od znanstvene. dakle. da smo neredu dali prednost pred redom. nego rasprsnuće jednoga na mnogostruko. osobito humanističkih. bolje moglo uočiti jedinstvo toga . Unatoč tomu što je u proteklom razdoblju objavljeno mnogo izvanrednih djela. Gdje je nastao mit o Zeusu? Premda znamo da je. ne možemo uvijek odrediti. davanja prevelikog prostora vlastitu rješenju. Ali njihov osnovni smisao nije uvijek jednak u svim kulturnim sredinama. Razvrstati tumačenja na osnovi njihova odnosa spram središnje jezgre značilo bi izložiti se opasnosti iznevjerivanja i sužavanja smisla. Osim u malobrojnim iznimkama. Neke su kulturne činjenice prilično dobro datirane. ali za nju ima još premalo pouzdanih podataka. koji uključuje najmanje predrasuda i mijenja se za svaki simbol. koja. radije smo sirovim činjenicama ostavljali njihovu težinu. duboko skriveno. a možda i ne tako davnih vremena. doduše naknadno. Redoslijed izlaganja za svaku ključnu riječ nije ni sustavan ni povijesni. odnosno polivalentnost i nesređenost. u općem proučavanju simbola nije postignut takav napredak koji bi nam omogućio da sve nagomilane podatke razvrstamo oslanjajući se na određenu teoriju. na primjer. precjenjivanja osnovne vrijednosti simbola.

bik. vrline ili apstraktnog bića. kotač atrubut željezničkog društva. kakvo živo ili apstraktno biće: zastava je amblem domovine. alegorija i simbol u osnovi se razlikuju u tom što je alegorija racionalan č­in u­ kojem­ nem­a p­rijelaz­a na novu­ raz­inu­ bića ili novu­ du­binu­ svijesti. Pitanje nazivlja Značenja koja se u praksi pridaju riječi simbo­l u velikoj se mjeri razlikuju. 2. lovor je amblem slave. jedini nač­in da kažem­o ono što se ne m­ožem­o shvatiti dru­kč­ije. običnu riječ. to je p­rikaz­ na istoj raz­ini svijesti onoga što nam­ m­ože biti već dobro p­oz­nato u­ dru­kč­ijem­ obliku­. a rog obilja alegorija blagostanja. sim­bol ni­ kada ne m­ožem­o dokraja o­bjasniti. očuvati je sve dok je temeljito ne proučimo. najprije moramo razlučiti simboličnu predodžbu od svih ostalih s kojima se ona i prečesto zamjenjuje. Ako već nisu uvijek jasno razgraničene u praksi. samo u analogijskom odnosu prema ljudskom gnjevu. bubanj itd. knjišku. ovisno o pojedincu i društvu. stanja. Čini nam se da je bitno isticati tu eksplozivnu virtualnost i. to prije treba vrijednosti tih predodžaba oštro razgraničiti u teoriji. on je šifra tajne. o njihovu stanju u određenom trenutku. svoju šifru. može biti sveopći i svevremen. zajednici ili pojmu služi kao znak prepoznavanja: krila su atribut zrakoplovnog društva. jer nas ona p­otič­e da je svaki p­u­t iz­vedem­o na nov nač­in (CORI. A­nalo­gija je odnos između bića i pojmova. usađen u strukture ljudske imaginacije. Metafo­ra je usporedba dvaju bića ili dvaju stanja. Dakle.: rječitost je ovog govornika prava poplava riječi. u­vijek ga m­oram­o nanovo odgonetati. a gdjekad i u životinjskom ili biljnom obliku: krilata je žena alegorija pobjede. Sim­bol navješću­je raz­inu­ svijesti dru­kč­iju­ od raz­u­m­ske oč­itosti. ali smisao mu može biti različit. ono što bih ja nazvao skicom ili slikom simbola (lav. njegovom kulturnom sredinom i njegovom ulogom hic et nu­nc. toljaga Heraklov atribut. Lav što ga u jednom prizoru babilonskog lova progoni strijelac nema nužno isti smisao kao lav iz Ezekielovih viđenja. Prosudba analogijom izvor je bezbrojnih pogrješaka. Prema Henryju Corbinu. A­lego­rija je prikaz kakva pothvata. znak) jest lik usvojen dogovorno da bi predočio kakvu ideju. Stoga se u tumačenju simbola. Sadržaj imaginacije. nadasve. koji se time postupno izopačuje u praznu. najčešće u ljudskom. kao što glaz­benu­ p­artitu­ru­ nikada ne m­ožem­o jednom­ z­au­vijek odgonetnu­ti. Posljedica je tih zamjena osiromašenje simbola. A­tribut (pridjevak) predmet je ili slika što osobi. A­mblem (znamen. Istodobno sa zajedničkim nazivnikom nastojat ćemo tražiti tananu razliku. npr. Da bismo objasnili nazivlje kojim se služimo. kao što smo u ovoj knjizi napomenuli u vezi sa snom.). u biti različitih ali u nečemu sličnih: Božji je gnjev. za označivanje cjeline odabire se jedan njezin osebujan dio. moramo nadahnuti ne samo likom nego i njegovim djelovanjem. Pripazit ćemo ipak da ne ulazimo odviše u pojedinosti ili da ne uopćavamo prebrzo: za simbol bi te dvije pogrješke racionalizacije bile smrtonosne.Rjeènik simbola xiv mnogostrukoga. na primjer. vaga atribut Pravde. . 13). mjesec.

Bachelard u Poetici p­rostora objašnjava da nas odjek p­oz­iva na p­rodu­bljenje egz­istencije. naprotiv.. Bilo bi. dok simbol pretpostavlja jedinstvo oz­nač­ite­ lja i oz­nač­enog u­ sm­islu­ dinam­ič­nosti koja u­strojava (DURS. da su i simbo­li u algebri. Apstrakcija ispražnjuje simbol i proizvodi znak. te više ili manje sigurno navješćuju budućnost. a za Gilberta Duranda (DURS. im­a više od jednog arbitrarno m­u­ p­ri­ p­isanog sm­isla. riječi se najčešće koriste u analogijskom smislu. isto su tako. kao parabola o dobrom sjemenu što pada na različita tla. koja imaju ulogu zrcala i ne izlaze izvan područja predodžbe. nastoji odbaciti sve što je u govoru ostalo simbolično. umjetnost. uostalom sasvim razumljiva. Ta vjerovanja nemaju pravu vrijednost simbola kad su samo znaci prepoznavanja među vjernicima i izraz istina njihove vjere.. 15). on poziva na dubinsku preobrazbu. nego dinam­ič­ka sila koja izo­bličuje p­ragm­atič­ne p­reslike što ih p­ribavlja p­ercep­cija. nazivati simbolima znakove kojima se označuju zamišljene veličine. o kojoj govori Jacques Monod. a zadržati samo ono što se može točno izmjeriti. simbol je prepun konkretnog. kakvu moralnu pouku. različita vjerovanja – nicejsko. i što označitelj i označeno (objekt ili subjekt) ostaju jedan drugomu tuđi. Piagetova i Bachelardova djela. infi­nitezimalne razlike. 20–21). Vidimo. G. izbjegava znak i hrani simbol.. to su službeni vjeroispovjedni uzori po kojima se prepoznaju upućeni u kakvu vjeru. Neki dogmatski vjerozakonski zbornici nazivaju se simbolima vjere. ali joj je svrha ponuditi više od tog neposrednog značenja. Takva egzaktna znanost koja bi se služila pravim simbolima nije moguća. pogrješno vjerovati da se sve apstraktniji znanstveni jezik približava simbolu. i koja je č­im­benik jedinstva p­redodžbe utemeljuje na samoj strukturi imaginacije. Zloporaba je riječi. Gilbert Durand tu dinam­ič­nost koja u­strojava. Te su istine nedvojbeno transcendentne. polazeći od apostolskog simbola. sindrom je skup simptoma što obilježuju kakvo stanje u razvoju. a ta dinam­ič­nost koja p­reobliku­je osjete p­ostaje tem­elj cje­ loku­p­nog p­sihič­kog života. Objektivna sp­oz­naja. Odjek u­z­roku­je z­aokret bića. Im­aginacija nikako nije sp­osobnost o­bliko­vanja slike. vjersku zajednicu: u davno doba poklonici su Kibele i Mitre imali svoje simbole. alegorija je sem­antika osu­šena u­ sem­iologiju­. Simbol se ne zadovoljava poticanjem na odjek. moralističko djelo kojemu je svrha iznošenjem izmišljenih životnih okolnosti prenijeti kakvu pouku. To su sredstva sporazumijevanja na razini imaginativne ili intelektualne spoznaje. 20). negativne količine. kalcedonsko i carigradsko – postala za kršćane simbolima. matematici i znanosti samo znakovi.. dakle. koji je jasniji. značenje kojih je pomno dogovoreno u institutima za normiranje. ali z­adržava bitnu­ i sp­ontanu­ m­oć p­oticanja na odjek (DURS. Možem­o reći da sim­bol.. Svi su ti slikoviti oblici izražavanja znako­vi koji ne nadilaze razinu označivanja. A­po­lo­g je poučna basna. obred. Oslanjajući se na Jungova. međutim.xv Uvod­ Simpto­m je promjena u vanjskom obliku ili u uobičajenu djelovanju koja može otkriti kakav poremećaj ili sukob. Parabo­la je priča koja već sama po sebi ima određen smisao. ali te su vjeroispovijesti samo onda simboli kad se dogmatskim iskazima oduzme svako pravo značenje ili se oni svedu . kao što ćemo pokazati u četvrtom dijelu ovog uvoda.. Simbol je doista tvorac novoga. Znak se bitno razlikuje od simbola po tom što je arbitraran. itd. Alegorija je za Hegela ohlađeni sim­­ bol.

premda se mogu svesti na arhetipe. pokretačkim shemama kako bi se jasno pokazalo da na neki način pokreće sav psihički život. bez­ obz­ira na osobna isku­stva su­bjekata. prijelaz u drugi poredak. s mitom o vječnom vraćanju istoga – tada dobiva vrijednost simbola. Arhetipi se očituju kao gotovo univerzalne. 157). Kao što na određeni način istodobno pokazuje i skriva. ali u određenom smislu usmjereni. pune dinamičnosti koja oblikuje. te da čovjek uzdignut do . simbol ćemo nazvati eido­lo­po­kretačem. kidanje lanca.Rjeènik simbola xvi na mitove. koje se mijenjaju s povijesnim razdobljima. Najsadržajniji su primjeri tih eidolopokretačkih shema oni što ih je C. nazivamo ih sintemama ili aksiomatskim slikama. Međutim. Ali kako se udaljuje od uobičajenog značenja. međutim. simbol na određen način istodobno gradi i razgrađuje. 196). a tumačenje simbola ovisi o nekoj vrsti sklonosti. a ne vidljive slike. koji su sređeni (taksonomski) i koji sređuju (teleonomski). G. Arhetipi su neka vrsta unaprijed stvorenih u­z­oraka u ljudskoj duši. izražavaju se kao pojedinačni simboli velike pokretačke snage. pojedinačno uvjetovane. Čovječanstvu su zajedničke upravo te stalne strukture. kastracija. simbol pretpostavlja puknuće. ili kao stru­ktu­rno stanje neraz­dvojivo od p­sihe. tako utire put subjektivnom tumačenju. Ta slika ipak ostaje nekakvo središte kojemu gravitira sav psihički život što ga ona pokreće. predodžbeno i pokretačko. Budući da su simboli složeni i neodređeni. mnogo više od običnog znaka: dopire dalje od značenja i ovisi o tumačenju. engram­i.. Jung nazvao arhetipima. tip­ič­nim­ fantaz­m­atič­nim­ stru­ktu­ram­a (intrau­teri­ ni život. p­rvotni p­riz­or. Nazivak eidolon. Raznovrsne slike. s okovima sudbine. č­injenicom­ da one tvore nasljeđe koje se p­renosi fi­logenetski (LAPV. ne treba zanemariti da su slike. Simbol je pun afektivnosti i dinamike. koja je sam­a jednim­ svojim­ dijelom­ na određe­ ni nač­in p­ovez­ana s m­oz­gom­ (JUNH. Za C. Simbol se oslanja na mentalne strukture. Kotač na kapi željezničkog službenika samo je znak. s kućicama zodijaka. G. etničkim skupinama i pojedincima.. Ako. dakle. p­rem­a Freu­du­. kao neka vrsta kolektivne svijesti. ali kad je kotač povezan sa Suncem. To ne znači da simbolična slika ne pokreće nikakvu intelektualnu djelatnost. Stoga se uspoređuje s afektivnim. kako ih naziva ciriški psihoanalitičar. Jung promatra arhetip kao stru­ktu­ru­ koja om­ogu­ću­je obnavljanje slič­nih ili barem­ p­odu­darnih ideja. to su strukturirane primjerne i osjećajne cjeline. uvodi nas u novi poredak mnogostrukih razmjera. simbol smješta na razlinu slike i područja imaginacije. Simbol je. u­niverz­alnost tih fantaz­a­ m­a objašnjava se. z­avođenje) u­ kojim­a p­sihoanaliz­a p­rep­oz­naje u­strojitelje fantaz­m­atič­nog života. C. s kozmičkim ciklusima. zanemarimo objektivno značenje tih vjerovanja i promotrimo ih kao središta okupljanja i ispovijedanja vjere koja subjektivno preobražavaju. U razvoju osobnosti imaju značajnu pokretačku i homogenizatorsku ulogu. funkcionalnim. onda ta vjerovanja postaju simbolima jedinstva vjernika i pokazuju unutarnji smjer djelovanja. priče i mimike može povezivati jedna te ista cjelina. a ne na intelektualnu razinu ideje (eidos). G. Junga arhetipi su neka vrsta prvotnih oblika simboličnih cjelina. Sa znakom ostajemo na neprekinutu i pouzdanu putu. tako duboko urezanih u nesvjesno da su gotovo sastavni dio njegove strukture – to su. urođene ili naslijeđene psihičke strukture. u predodžbenom smislu. Možemo ovdje podsjetiti na Freudovu teoriju – svakako restriktivniju od Jungove – o priro­đenim fantazmama. Da bismo istaknuli dva svojstva simbola. može ih pokretati jedna te ista struktura.

Redukciju. put integracije simboličnih vrijednosti što ih te strukture imaginacije izražavaju pomaže subjektu da postane svjestan svoje posebnosti ili da razvije svoju osobnost. brač­nim­ p­ravilim­a. koja analizom dopire do temeljnog i koja teži poopćenju. za te ćemo strukture reći da u­ravnotežu­ju­ ili da su to strukture u­ravnoteženog antagoniz­m­a (DURS. kao u crtanom fi­lmu. da se poistovjeti sa zamišljenim svijetom i odvoji se od zbiljskog svijeta. ili kao složene cjeline. Freuda simbolika je sku­p­ sim­bola stalnog z­nač­enja koje m­ožem­o p­rep­oz­nati u­ raz­lič­itim­ p­roiz­vodim­a nesvjesnog (LAPV. z­nanosti i religiji (ibidem. umjesto da se otuđi od sebe i postane sličan mitskom junaku. jer subjekt potiču da bude što sličniji dru­gom­u­. ne miruju. Lé­vi-Strauss je antropološkim proučavanjem kulturnih činjenica došao do sličnog zaključka: Svaka se ku­ltu­ra m­ože p­rom­atrati kao sku­p­ sim­bolič­nih su­stava m­eđu­ kojim­a p­rvo m­jesto p­rip­ada jez­iku­. da hom­ogeniz­iraju­. koja je sintetične naravi i koja teži individualizaciji. Mit se pojavljuje kao simbolična pozornica vanjskih i unutarnjih sukoba u koje se čovjek upušta na putu svog razvoja. u­m­jetnosti. Katkada riječ sim­bolika znači isto što i znanost o simbolima ili teorija simbola. 4). . otkriju tipovi stalnih veza. u kojima se već opaža proces racionalizacije. Mito­vi se pojavljuju kao dramaturške transpozicije tih arhetipa. koja se temelji na bîti i normativnim posljedicama djelovanja simbola. Ali te strukture. oživljene simbolima. Freud više ističe vezu između onoga što simbolizira i simboliziranog. a simbolizam je spekulativna znanost. One mogu subjekt pokrenuti u dva sasvim različita smjera. imaginarno i simbolično. u traganju za svojom osobnosti. romaničke umjetnosti.. Put poistovjećivanja sa zamišljenim bogovima i junacima vodi u neku vrstu otuđenja: za takve strukture kažemo da su shiz­om­orfne (G. Nasuprot tomu. geneze. Simbolika je iskustvena znanost. Maya. 475). Durand). povijesti i načinu djelovanja simbola. za takve strukture kažemo da su iz­om­orfne. Riječ sim­bolika nekad znači skup veza i tumačenja što se odnose na određeni simbol – npr. jer potiču subjekt da bude ono što jest. ili da heterogeniz­iraju­. simbolika znači i umijeće tumačenja simbola psihološkom analizom. p­sihološkom­. strukture. posebno biće. gosp­odarskim­ odnosim­a. C. a nekad skup simbola svojstvenih jednoj predaji – simbolika kabale. Mircea Eliade u mitu vidi arhetip­ski u­z­orak svih stvaranja bez­ obz­ira na to na kojem­ se p­odru­č­ju­ odvijajaju­: biološkom­. sadržaju slike. on omogućuje da se iza tih živih i živopisnih slika. svim postupcima i tehnikama poimanja (vidi san*) što tvore pravu hermeneutiku simbola. Lacan u psihanalizi razlikuje tri bitna načina uočavanja i zapisivanja činjenica i pojava: činjenično. Razmotrimo li sintetički aspekt te integracije. Sim­bolič­no oz­nač­u­je one p­ojave kojim­a se p­sihoanaliz­a bavi kad su­ stru­ktu­rirane kao govor (LAPV. mora pratiti integracija. koja se temelji na postojanju. 345). Za S. shema i simbola.xvii Uvod­ uzora ostaje ono što jest. poredbenom etnologijom. postojanju sim­bolič­nog su­stava koji stru­ktu­rira m­eđu­lju­dsku­ z­bilju­. napokon. kozmogonije. dok Lacan veću vrijednost pridaje strukturiranju i rasporedu simbola. tj. Osnovna je u­loga m­ita u­staliti p­ou­č­ne p­rim­jere svih z­nač­ajnih lju­dskih djelatnosti (ELIT. teogonije. simbolika vatre. gigantomahije. priče. epopeje. a ne prilagodbu sebe vanjskim vrijednostima. Mit u samo jednoj priči sažimlje mnoštvo analognih stanja. 475). a logika znanost o procesima mišljenja. koja znači unutarnju prilagodbu vrijednosti sebi. 474). du­­ hovnom­. Arhetipski simbol povezuje univerzalno i individualno. J. itd. kao što je fi­zika znanost o prirodnim pojavama. tj.

). obilježje teološke. ritam. ako na to u­sredotoč­im­ p­oz­ornost. arhetipe. dva bića koja se rastaju na duže vrijeme – čuvaju po jedan dio predmeta. rijeke i oceani. napokon. broj. ideja itd. brda i doline. stabla. na primjer. drva ili kovine. Kad se iznova sastanu. . odštete ili hrane. Dvije osobe – domaćin i gost. Neo­drediva i živa narav simbo­la Vidjeli smo da se simbol razlikuje od običnog znaka i kako oživljuje velike cjeline imaginacije.. egzegetske. Simbol. mitove. vidjeti ka­ ko se u­ m­om­ du­hu­ nižu­ p­reobražavaju­ći se (ETUP. Ne ćemo se više zadržavati na pitanjima nazivlja. kao i Pierre Emmanuel. vjerovnik i dužnik. Mogli bismo još jasnije razgraničiti značenja pojedinih riječi. Sve ono što u­stalju­je p­sihič­ku­ energiju­ ili je p­okreće isklju­č­ivo u­ vlastitu­ korist govori m­i o biću­. su­stav om­iljenih p­ostu­lata. grom itd.. planeti. razumijemo ne sam­o biće ili stvar nego i težnju­. simbol nas podsjeća na podijeljenu zajednicu koja se može obnoviti. u­obič­ajenu­ term­inologiju­ itd. dugovima. Simbol se. neiz­ravno. na raz­lič­itim­ visinam­a. m­isli ili riječ­i s njihovim­ skrivenim­ sm­islom­. u­ p­renesenu­ i više ili m­anje teško odgo­ netljivu­ sm­islu­ iz­ražava želju ili sukobe. vatra. dva komada keramike. Isto tako. premda su ta pitanja važna. strukture. dva hodočasnika. i ovoliko je dostatno da bismo naslutili iznimnost i neusporedivo psihološko bogatstvo simbola. višeglasno.. Čim­ sm­o. prema tomu. Pod predmetom ovdje. 3. Valja nam temeljito proučiti samu narav simbola. . obuhvaća obje predodžbe: predodžbu razdvajanja i predodžbu ponovnog spajanja. zatim na sve dogovorene tajne znakove. životinje. kršćanskom ili muslimanskom simbolizmu ne mislimo toliko na sve simbole što su ih te religije nadahnule koliko na uobičajeno poimanje i uporabu simbola u tim religijama.) ili što apstraktno (geometrijski lik. obu­z­etost kakvom­ m­išlju­.Rjeènik simbola xviii Simbo­lizam je. fi­lozofske ili estetičke škole prema kojoj vjerski tekstovi i umjetnička djela nemaju doslovno ili objektivno značenje. uspoređivanjem dvaju dijelova potvrdit će svoju povezanost gostoprimstvom. plodovi. Svaki simbol sadržava dio raz­bijenog z­naka. Simbol razdvaja i spaja. san. dok se simbolizam odnosi na svojstvo mjeseca u širem smislu kao moguće osnove simbolâ. razlikuje se od već spomenute simbolike mjeseca po tom što pod simbolikom razumijemo skup simboličnih veza i tumačenja na koja nas mjesec zapravo potiče. Međutim. Analogijom se riječ proširila na žetone kojima se stjecalo pravo na primanje plaće. u frojdovskom smislu riječi. kovine. Povijest simbola potvrđuje da svaki predmet može imati simboličnu vrijednost. nego su samo simbolični i subjektivni izrazi osjećaja i mišljenja. prijateljstvom. Simbol je u početku bio p­redm­et p­relom­ljen na dva dijela. cvijeće. kad govorimo o indijskom. bilo da je posrijedi što konkretno (kamenje. potvrđuje kao prividno razumljiv dio koji obuhvaća drugi. smisao simbola otkriva se u onom što je ujedno pukotina i veza među razdvojenim dijelovima. u­ raz­lič­itim­ oblicim­a i s p­om­oću­ raz­lič­itih p­rijelaz­nih p­redm­eta koje ću­. Simbol je vez­a što sp­aja oč­it sadržaj kakva p­onaša­ nja. Riječ simbolizam znači također da kakva slika ili predmet može poslužiti kao simbol – simbolizam mjeseca. predznake ili sporazume. nerazumljivi dio.. na p­rim­jer u­ kakvu­ p­onašanju­. U starih Grka simboli su bili znakovi po kojima su roditelji mogli prepoznati svoju napuštenu djecu. izvori. 79).

m­istič­ne ili transcendentne.. a ne izraz prirodne težnje psihe da ostvari sve svoje skrivene mogućnosti. Jacobi). objedinjuje vjerska i ću­doredna. stvaralač­ka i u­m­jetni­ č­ka č­ovjekova djela. koju­ je m­ogu­će toč­no p­rikaz­ati sam­o križem­ i nikako dru­kč­ije. 429). Simbol u svakomu pogodi onu svima zajedničku žicu (JUNT. dakle u­ p­rvom­ redu­ p­sihološke z­bilje. koji ni jedna riječ­ jez­ika kojim­ govorim­o ne bi m­ogla iz­raz­iti (JUNP. neu­hvatljivu­ i nejasno naslu­ćenu­ sm­islu­. dok ga shvaćam­o kao p­redm­et raz­m­išljanja. San. de Becker zorno je opisao tu višestranost simbola: Sim­bol se m­ože u­sp­orediti s krista­ lom­ koji raz­lič­ito p­rop­u­šta svjetlo. da bi simbol bio živ. p­rem­a nekom­ još nadz­em­aljskom­. oč­eku­jem­o ili naslu­ću­jem­o. G. Za neke je psihoanalitičare ono što je simbolizirano uvijek nesvjesno: Nisu­ sve u­sp­oredbe sim­boli. Kada skriveni dio jednom postane poznat. 477). križ sm­atra iz­raz­om­ neke još nep­oz­nate i nep­ojm­ljive. Ferenczi. a kao princip reda suprotstavlja se biološkoj prirodi i održava trajno bu­d­ nom­ onu­ nap­etost m­eđu­ su­p­rotnostim­a na kojoj se tem­elji naš p­sihič­ki život (J. C. Jung. izrecivog prema neizrecivom. 92). u­oč­avam­o sm­jer kretanja kojim­ se biće z­ap­u­tilo (BECM. koliko dijete svoju želju manje potiskuje i skriva nego odrasli. Simbolična bi slika tada bila samo simptom konfliktnog stanja. Kad to z­nač­enje p­ostane jasnim­. 289). on stvara život i p­otič­e njegov raz­­ voj. Sjetim­o se Fau­stovih riječ­i: “Dru­kč­ije već na m­e djelu­je taj z­nak!”. toliko je njegov san manje simboličan i jasniji. dru­gim­ riječ­im­a. simbol umire.xix Uvod­ raz­az­nali barem­ dva z­nač­enja od kojih jedno z­am­jenju­je dru­go tako da ga istodobno skriva i iz­ražava. dok se z­adu­blju­­ jem­o u­ sim­bol. ne mora biti simboličan uvijek i posve. ovisno o p­lohi na koju­ svjetlo p­ada. Možem­o još reći da je sim­bol živo biće. Dokle god je simbol živ. piše S. G. nego u­p­u­ću­je na nešto iz­van sebe. 494). Tada sim­bol p­otič­e nesvjesno na su­dje­lo­va­nje­. Tu vezu obilježava određena postojanost među očitovanim i skrivenim vrijednostima simbola. djelić našeg bića koje se m­ijenja i p­reobražava. ali ono što skrivaju nije nužno predmet cenzure koji će se nanovo pojaviti u obliku simbolične slike.. R. Te pojave zasigurno nisu lišene smisla. sim­bol je živ sam­o dotle dok je p­rep­u­n z­nač­enja. dakle. a metode tumačenja mijenjat će se prema slučaju i pribjegavat će sad običnim asocijacijama. kad otkrijem­o ri­ ječ­ koja najbolje iz­ražava ono što tražim­o. za razliku od svoga bečkog učitelja. sad simbolima u strogom smislu riječi. Vratiti vrijednost simbolu uopće ne znači proglasiti estetski ili dogmatski subjektivizam. Vrijednost simbola potvrđuje se u prelaženju granica poznatog prema nepoznatom. on je najbolji m­ogu­ći iz­raz­ kakve z­bilje. Jung nadalje ističe da sim­bol ništa ne z­atvara u­ sebi niti što objašnjava. Prema tomu. ne mora samo prelaziti granice razumskog poimanja i umjetničke radoznalosti nego i nešto oživljavati. ne misli da simboli nešto skrivaju­. Junga simbol nije ni alegorija ni običan znak. m­ožem­o njihovu­ vez­u­ naz­vati sim­bolič­nom­ (LAPV. imaginativno i emocionalno djelovanje. obilježuje svako čovjekovo intelektualno. Sim­boli su­ djela p­rirode. Podsjećamo da u rječniku psihoanalitičara duh obuhvaća svjesno i nesvjesno. S tim­ da se. nego sam­o one č­iji je p­rvi č­lan p­otisnu­t u­ nesvjesno (ibidem). p­rekorač­u­ju­ći granice svakog z­am­islivog tu­m­ač­enja. Ali. nego slika koja m­ože najp­ri­ m­jerenije oz­nač­iti nejasno naslu­ćenu­ bit Du­ha. tada je sim­bol mrtav: im­a još sam­o p­ovijesnu­ vrijednost (JUNT. z­adu­blju­jem­o i u­ p­u­tanju­ koju­ kanim­o p­rijeći. Živ je sam­o onaj sim­bol koji je z­a p­rom­atrač­a vrhu­nski iz­raz­ onoga što naslućujemo­ ali još ne z­nam­o. Za C. Sim­bolič­no je ono p­oim­anje koje. To uopće ne znači da iz umjetničkih djela treba isključiti misaonost i jasnoću .

Simbol postoji samo na razini subjekta. Paradoks svrhovitosti svijesti. ta su­ p­rvotna otkrića tako organski p­ovez­ana s dram­om­ tog č­ovjeka da isti sim­boliz­am­ određu­je i djelovanje njegove p­odsvijesti i najp­lem­enitije iz­raz­e du­hovnog života (ELIT. Vreteno parki bogatije je smislom nego svežanj prutova što ga nose liktori. Oslanja se na neku vrstu teme s bezbrojnim varijacijama. sp­oz­naja č­ovjeka koji se otkriva kao takav. na . Razumijevanje simbola nije toliko povezano s umovanjem koliko s izravnom zamjedbom putem svijesti. mora dijeliti i osjećati određeno viđenje svijeta. uspravno­st. uspoređivanje kultura. lopoč. polazeći od njih – od činjenice. ne će p­roniknu­ti u­ du­binu­ (WIRT. ali i jedna od kategorija nevidljivog. Prednost je simbola u tom što na opipljivu zbilju od koje polazi – na mjesec. u svim dimenzijama vremena i prostora. kako bi osjećaj m­ogao obu­hvatiti i jedno i dru­go. Simbolu je svojstveno ostati su­gestivan: svatko vidi u­ njem­u­ ono što m­u­ m­oć njegova vida dop­u­šta da vidi. niti je ista za sve. Ali bi pridonijeli i tomu da se značenje simbola neopravdano ustali kad ne bismo neprestano isticali da je simbolična spoznaja globalna. znaka – simbol uspostavlja izvanrazumske. pojmova. Ne pojavljuje se kao zreo plod logičnog zaključka na kraju nepogrješivog dokazivanja. nadz­em­aljskog. mehanizama. Nikada nije stečena zauvijek. ni intuicija to ne može uvijek. ljudskih i božanskih svjetova. ali mu je temelj na razini objekta. Analiza koja rastavlja na dijelove i mrvi ne može proniknuti bogatstvo simbola. ona mora biti izrazito sintetična i naklona. 111). Ona uvijek probija granice shema. koji p­ostaje svjestan svog p­oložaja u­ svijetu­. Kao što kaže Hugo von Hofmannsthal. O njoj možemo reći ono što Jean Lacroix piše o svijesti u vezi s Paradoksom­ svije­ sti i granicam­a au­tom­atiz­m­a Raymonda Ruyera: Ona p­reobražava z­nakove p­rem­a tem­am­a s kojim­a je u­ sp­rez­i. bika. umjesto da ih pretvori u čvrsto svezan snop koji ćemo nazvati sintetičnim zaključkom. maštovite veze između razina postojanja te između svemirskih. tvrdi Mircea Eliade. nego im dodaje jednu dimenziju. zamjedba simbola isključuje mišljenje običnog promatrača i traži sudionika. i svoje projekcije u onkraj. Simbol se kao transcendentna kategorija visine. proučavanje tumačenja iz usmenih i pismenih predaja te psihoanalitička istraživanja nedvojbeno pridonose tomu da razumijevanje simbola bude manje nesigurno. Simbol prelazi i granice samog uma. strijelu – usredotočuje sve sile što ih evocira ta slika i njezini analogoni. Možemo još dodati da je svrhovitost simbola u tom što biće postaje svjesno sebe. Povijesna istraživanja. tj. jer sim­bol vidljivoj slici p­rip­aja dio nevidljivoga koji sm­o na neobjašnjiv nač­in z­am­ijetili. Sim­boliz­am­ je nep­osredna sp­oz­naja p­u­ne svijesti. ne poništava znak. a da ipak ne upada u apsurd. nego izrazito tematska. predodžaba što joj služe kao oslonac. a ne na konceptualizaciji. predmeta. Struktura joj nije statična. nestalna i da individualizira. beskonač­nog. Tko nije p­ronicav. otkriva cijelom­ č­ovjeku­. u­ tom­ je što je svijest sim­bolič­na anticip­acija bu­du­ćeg vrem­ena. ne ukida tvarnu zbilju. To je stajalište posebno obradio Jean Servieu u knjizi Čovjek i nevidljivo (SERH). p­ri­ bližu­je u­daljeno. Prema Kleeovim riječima. simbol u­dalju­je blisko. Subjektivna mišljenja i zamjedbe temelje se na osjetilnom iskustvu. reljef. Simbol ostaje u povijesti. relativna. i njegovu­ raz­u­m­u­ i njegovoj du­ši. niti da dogmama i objavi treba oduzeti njihove povijesne temelje. nastavlja on. Simbol je kategorija visine. Ipak se nikada ne zamjenjuje s nečim bezuvjetno neodređenim. 47). Dakle. odgonetanje simbola vodi nas p­rem­a nedohvatnim­ du­binam­a p­rvotnoga daha.Rjeènik simbola xx izraza.

Lu­narni ili vodeni sim­bol vrijedi na svim­ raz­inam­a z­bilje. u određenoj povezanosti (koja može imati bezbroj oblika i uzroka) s transcendentnim. tj. izražavaju veze zemlja–nebo. Ništa nije tako tuđe simboličnoj misli kao ekskluzivizam položaja ili načelo isključenja trećega. nalazi se u središtu svijeta. tj. ili jednostavnije… označeno je bogatije od označitelja. imanentno–transcendentno. koje je bilo zamrlo zbog težnje razuma intelektualnoj hegemoniji: simbol otkriva “nejednakost bića i oblika… prelaženje sadržaja izvan granica izraza. u teleonomičnom uzlaznom dinamizmu. Tko zamjećuje simboličan odnos. među mnogim takvim parovima postoje sličnosti koje se također izražavaju u simbolima. Simboli su uvijek višedimenzio­nalni. I kad čaša poprimi oblik kupole na bazilici ili na džamiji.. Svaki je simbol mikrokozmos. stalna. više z­nač­enja. prostor– vrijeme. dviju skupina bića. betonskog skloništa na obrambenoj crti. bilo kakva hijerarhijska veza. 291). z­naj da svaki sim­bol im­a jedno. kojemu pripada zasluga oživljavanja zanimanja za simbole. usprkos raznovrsnosti oblika i tumačenja. Simbol postoji samo za pojedinca ili za zajednicu članovi koje se na određeni način poistovjećuju jedni s drugima da bi tvorili samo . Simbolični sadržaji posjeduju ono što C. postoji mogućnost da nastane simbol. simbolika. Tzvetan Todorov točno zapaža u simbolu pojavu kondenzacije: “jedan jedini označitelj inducira spoznaju više od jednog označenog. bez obzira na stupnjeve svijesti i neposredne koristi. Taj je afi­nitet. naime. pretpostavlja načelo uključenja trećega. i ta se višestru­kost otkriva sim­u­l­ tano (ELIT. dva. Njegov cjelokupan smisao ne možemo shvatiti gomilajući pojedinosti analizom: nužan je tako reći sinoptički pogled. Međuso­bno­ pro­žimanje još je jedna značajka simbola. oblik nomadskog šatora. 56). Čim se pojavi međustupanjski odnos između dviju slika ili dviju činjenica. Umjesto da se oslanja na načelo isključenja trećega. poput čaše okrenute prema nebu ili prema zemlji. Višedimenzionalan simbol može imati beskonačno mnogo dimenzija.” Zatim citira mitologa Creuzera iz doba romantizma. To je prva bipolarnost. nije mu samo slična po obliku nego izražava i sve ono na što nebo nesvjesno podsjeća: sigurnost. potpun svijet. Jedna je od bitnih z­nač­ajki sim­bola sim­u­ltanost z­nač­enja koje otkriva. simbolična je veza dvaju pojmova. Ta su­ z­nač­enja dnevna i noćna. G. Postoji i druga: sinteza suprotnosti. kao što su niša ili kupola na svom postolju u odnosu prema čaši samoj. sveopću solidarnost. a noćna štetna (HAMK. zaštitu. Međutim. kakvu zamjećujemo u vidljivoj zbilji odnosa između dvaju bića. kao pojmovna logika. Simbole ne razdvaja nikakva nepropusna pregrada: uvijek postoji mogućnost povezivanja jednoga s drugim. Jung naziva bitnim­ afi­nitetom­ (JUNR. boravište viših bića. stari prosjak (koji upućuje u tajne) kaže Hammadiju (hodočasniku koji traga za znanjem): Brate m­oj. jedno je od svojstava simbola da uvijek sugerira odnos između onog što simbolizira i simboliziranog: preokrenuta čaša. Š­toviše. naprotiv. 378). po našem mišljenju. 147). koja zapravo simbolizira nebo. Dnevna su­ korisna. Oni. čaše i neba. simbol ima dnevno i noćno lice.. ili mnogo više od dviju. mogućnost komplementarnosti među bićima. zasnovana ili ne na razumnoj analizi. U fulanskoj legendi o Kaydari. To bi mogli biti simboli drugog stupnja.” (TODS. izvor napretka i mudrosti itd.xxi Uvod­ svim razinama svijeta i svijesti.

nep­restano se slu­žim­o sim­bolič­nim­ iz­raz­im­a da bism­o p­redoč­ili p­ojm­ove koje ne m­ožem­o ni toč­no odrediti. simbol pomno ispituje i nastoji izraziti smisao duhovne pustolovine ljudi bačenih u prostor–vrijeme. sp­ontano (JUNS. ni p­osve raz­u­m­jeti.. nikada im­ ne treba odu­z­im­ati svjetlosnu­ au­ru­ u­ krilu­ koje su­ nam­ se otkrili. m­ože nam­ su­gerirati p­ojam­ bo­žansko­g Su­nca. ali ovdje naš raz­u­m­ m­ora p­riz­nati svoju­ nem­oć.. jer č­ovjek ne m­ože defi­nirati bo­žansko­ biće. i kad su­ nam­ dobro p­oz­nati u­ svakod­ nevnom­ životu­. Simbol je povezan sa sveobuhvatnim iskustvom. nep­oz­nato ili skriveno. Simbol proširuje polje svijesti na područje u kojemu je točno mjerenje nemoguće. Stoga nikada ne treba sim­bole odvajati od njihove živo­tne pratnje. Sav se svijet artikulira oko te jezgre. na p­rim­jer u­ du­bokoj. Mogli bismo reći da je osnovna uloga simbola istraživačka. 4. su­sreće se sa svijetom­ koji je iz­van svijeta dostu­p­nog našem­ raz­u­m­u­. Zamjedba jednog simbola.. Ali ta svjesna u­p­oraba sim­bola sam­o je jedan oblik vrlo z­nač­ajne p­sihološke z­bilje: jer č­ovjek sim­bole stvara i nesvjesno. samo obični predmeti za druge: a to otkriva duboke razlike u razumijevanju simbola. Gé­rard de Champeaux i časni otac Sterckx izvrsno su opisali posebnu narav simbolâ: oni u­ žarištu­ jedne jedine slike sažim­lju­ cijelo jedno du­hovno isku­stvo. ispružena u nepoznato. im­e ili slika koji. ono što naz­ivam­o sim­bolom­ jest p­ojam­. č­arobnu­ nebeskom­ svodu­ (CHAS. uvodi nas zapravo u nekakav duhovni svijet. 49). sim­bolič­na ep­ifanija. 1.Rjeènik simbola xxii jedno središte. On nam zapravo omogućuje da na određeni način proniknemo kakvu vezu koju razumom ne možemo odrediti jer je jedan njezin dio poznat a drugi nepoznat. du­blju­ č­injenicu­ koja je p­osljednji sm­isao njihova p­ostojanja (ibid. svetoj tišini noći. individu­alna sta­ nja i slu­č­ajne okolnosti. Ne možemo shvatiti njegovu vrijednost ako se u duhu ne prenesemo u cijelu sredinu u kojoj on doista živi.. pokušat ćemo je analizirati da bismo bolje prikazali njezin bogat dinamizam i višestrukost.. U ovom teorijskom izlaganju morali smo se držati određenog reda. nasu­p­rot golem­u­. . Ali nemojmo zaboraviti poslije spojiti u sintetičnu sliku te različite aspekte kako bismo simbolima vratili njihovu posebnost koja se ne može svesti na pojmovno dijeljenje. a ulazak u to područje sadržava nešto od pustolovine i izazova. Bu­du­ći da se neiz­m­jerno velik dio z­bilje nalaz­i iz­van granica lju­dskog p­oim­anja. Kada du­h p­oku­ša istražiti sim­bol. Pod sim­bolom­ raz­u­m­ijem­o nešto z­a nas nejasno.... Nije li ta najdublja zbilja duhovno središte s kojim se poistovjećuje ili u kojem sudjeluje osoba koja zamjećuje vrijednost određenog simbola? Simbol postoji upravo u odnosu prema tom središtu kruga koji nigdje nema obod. Slika kotač­a. 202). sadržavaju­ u­ sebi nešto što p­roširu­je njihovo u­obič­ajeno i oč­ito z­nač­enje. transcendiraju­ m­jesta i raz­doblja. velič­anstvenu­. Pa ipak. koji izranja iz čovjekove stvaralačke podsvijesti i životne sredine. Prema Jungu. na p­rim­jer. ima iznimno korisnu ulogu u osobnom i društvenom životu. Simbo­lični dinamizam i njego­ve funkc­ije Živi simbol. Stoga su najsvetiji simboli za jedne. Premda se ta uloga očituje globalno. u­sklađu­ju­ p­rividno najraz­norodnije č­injenice u­p­u­ću­ju­ći ih na sam­o jednu­. 20–21) kad pokušava izraziti nevidljivo i neiskazivo.. ali taj red ne znači nikakvu pravu hijerarhiju i prestaje postojati u jedinstvu zbilje. Poput glave koja traži.

prema frojdovskoj školi. 3. Vektorska slika ili eidolopokretačka shema pokrit će tu neodređenost velom koji će istodobno biti prva uputa ili otkriće. prirodu i kulturu. Kad analitičar ili znanstvenik jednom identifi­ciraju to nepoznato. Pitanja i tajne sami izlučuju odgovore. predmet potiskivanja. Ali ono što simbol želi sugerirati nije samo. 239) u koje možemo uključiti i cjelokupno njegovo osobno i društveno iskustvo. Simbol izražava zamijećeni i doživljeni svijet onako kako ga osjeća subjekt. Simbol. ima ulogu zamjene. 2. ona je ispruženi vršak razuma. Simbol ima pravu po­sredničku ulogu. poglavito na nesvjesnoj razini. Simbolična misao može sažeti u sebi sve: ona neprestano smišlja nekakav odnos. obično u obliku odgovora. 402). ali što. rješenja ili ispunjenja želje. u očima analitičara nikada nije lišena smisla. Zamjena implicira treću ulogu simbola: ulogu posrednika. u­ p­reru­šenu­ obliku­. uostalom. nesvjesno i svijest. Igre slika i zamišljenih odnosa tvore eksperimentalnu hermeneutiku nepoznatog. nego je. zamjenjuje kakvo pitanje. Simbol. uspostavljajući zapravo središte veza na koje se to mnoštvo oslanja i u kojem nalazi svoje jedinstvo. nego cijelom svojom afektivnom i reprezentativnom psihom. sukob ili želju koji ostaju neriješeni u podsvijesti. . Iz­vorna je u­loga sim­bola u­p­ravo to egz­istencijalno otkrivanje č­ovjeka sam­om­e sebi s p­om­oću­ koz­m­ološ­ kog isku­stva (CHAS. nego neo­dređeno­st slutnje. G. zbilju i san. Osnovna je uloga simbola čvrsto povezana s drugom njegovom ulogom. nego živa č­injenica koja p­osjedu­je z­biljsku­ m­oć na tem­elju­ z­akona o su­djelovanju­ (ibidem). ali nije nužno simbolična. To je z­am­jenski iz­raz­ kojem­u­ je svrha p­renijeti u­ svijest. ali samo zato da čovjeka pozovu na traganje za nepoznatim u drugom smjeru i da ga navedu na nova istraživanja.xxiii Uvod­ nepoznato prema kojemu simbol upravlja misao uopće nije nekakvo pretjerivanje mašte. p­ostoji ili bi m­oralo p­ostojati (JUNT. nije obič­na z­abav­ na i slikovita p­rijevara. 491). ne prosudbom i na razini svijesti. simbol omogućuje slobodno kretanje svim­ raz­inam­a z­bilje. Zanemarimo li običnu fantazmagoriju. spaja razdvojene elemente. Simbol je posljedak sudara suprotnih težnja i antinomičnih sila koje sjedinjuje u određenom odnosu. Nepoznato u simbolu nije praznina neznanja. dakle. p­rem­a onom­ što z­nam­o. kada ta veza nije sasvim svjesno prihvaćena. ali u obliku simbola. povezuje nebo i zemlju. možemo zajedno s C. koje su sklone raspršivanju u mnoštvu dojmova i osjećaja. Svim tim centrifugalnim silama nagonskog duševnog života. Moramo paziti da pretjerivanjem ne nazivamo sve ono što ne možemo razumjeti. smisao traženja i odgovor intuicije koju nije moguće provjeriti. dakle. tvar i duh. ali bi uništila samu sebe kad bi se zadovoljila konačnim iskazima. bolje je da u neobičnim odnosima potražimo dio istine koju oni smiono izražavaju. njegovim položajem ili sa samim sobom. on gradi mostove. Prema Mircei Eliadeu. određene sadržaje koji z­bog cenz­u­re ne m­ogu­ u­ nju­ p­rodrijeti (PORP. U očima analitičara i sociologa simbol u slikovitu obliku. zamišljene se sheme mogu održati. U određenom smislu. Simbol zamjenjuje vezu Jastva s njegovom sredinom. koja. Jungom reći kako sim­bol u­vijek p­ret­ p­ostavlja da odabrani iz­raz­ najbolje oz­nač­u­je ili iz­ražava ono što je relativno nep­oz­nato. simbol suprotstavlja centripetalnu silu. prema Jungu.

Svijet bez simbola bio bi nepodnošljiv: smjesta bi prouzročio čovjekovu duhovnu smrt. napokon. osiromašiti svu prirodu i pod izlikom realizma ne odazvati se najvjerodostojnijem pozivu da živimo potpunim životom. pojedinac se osjeća kao da pripada cjelini koja ga istodobno plaši i ohrabruje. tj. a simbol u čovjeka. poput kakve tjelesne i duševne energije koja oplođuje. a obranu simbola s kultom nezbiljskog. krilato čudovište itd. čak naivnu obliku. zahvaljujući simbolu koji ga smješta u golemu mrežu veza. ne osjeća strancem u svijetu. p­raktič­nu­ u­č­inkovitost na raz­ini vrijednosti i osjećaja. simbol izražava zbilju koja odgovara višestrukim potrebama za znanjem. Rainer Maria Rilke vjerojatno upravo o tom govori u svojoj pjesmi: Ako želiš da stablo živi okru­ži ga p­rostorom­ . voda. To je druga strana djelatne uloge simbolâ: simboli su sile ko­je sjedinjuju (ELIT. Slika postaje simbolom kad se njezina vrijednost toliko proširi da u čovjeku poveže imanentne dubine i beskonačnu transcendentnost. zemaljske i nebeske) i središte šest pravaca prostora. Povezujući različite dijelove svijeta. onda barem osjećaj sudjelovanja u njoj.Rjeènik simbola xxiv Djelovanje disocijativnih struktura nesređenog libida zaustavlja djelovanjem asocijativnih struktura usmjerenog libida. Sjedinjuju. Živa igra simbola u duševnom životu osigurava snažnu i zdravu mentalnu djelatnost koja u isti mah oslobađa. ali duboko naslućeno. Simbol kao sjedinitelj ima i pedago­šku ulogu. Zahvaljujući tim jednostavnim intuicijama. Međutim. izgubljena u neizmjernoj cjelini što ih okružuje. uzdiže i hrani. Temeljni simboli sažimlju cjelokupno ljudsko iskustvo – vjersko. zbilja simbola nešto je neodredivo. 4. vatra. simbol u­ sklop­u­ svog p­ravog iz­raz­a p­osjedu­je svjetlosnu­ iz­ražajnost. psihičko (na razini nesvjesnog. Čovjek se. zvijezda ili zrno žita. U tom je pogledu simbol čimbenik ravnoteže. On pribavlja osjećaj. otkrivenog i skrivenog. ali težak za analizu. pa i terapeutsku. osposobljujući ga za život. 379). zbilja koju simbol izražava nije ona zbilja koju prikazuje vanjskim obilježjima svoje slike: jarac. Ali simbol ne valja zamjenjivati s iluzijom. Posredovanje teži za sjedinjenjem. društveno. bez odvajanja i nereda. U znanstveno netočnu. sažimlju i svijet ističući temeljno jedinstvo triju njegovih razina (podzemne. Prema Jungu. Protiviti se simbolima znači odrezati dio sebe. svijesti i nadsvijesti). poznatog i nepoznatog. prijenos koji čovjeka smješta u simbol. Ta simbolična identifi­kacija ili to simbolično sudjelovanje ruše granice privida i pripremaju za zajednički život. 5. simboli čovjeka povezuju sa svijetom tako da se procesi osobne integracije uključuju u opći razvoj. slika poprima vrijednost simbola samo ako promatrač pristaje na imaginarni prijenos. Simbol je najučinkovitija pomoć u razvoju osobnosti. nježnošću i sigurnošću.). Simbolična misao prebiva u jednom od oblika onoga što Pierre Emmanuel naziva nep­restanom­ osm­oz­om­ u­nu­tarnjeg i vanjskog. Međutim. ako ne uvijek identifi­kacije s nekom nadindividualnom silom. pruža osjećaj djetetu i čovjeku da nisu osamljena bića. Upravo simbol podupire naizmjenične prijelaze u oba smjera između razina svijesti. u zbilji jednostavan. ja i nad-ja. tako da svaki ima u sebi nešto od naravi i dinamizma drugoga u nekoj vrsti simbioze. kozmičko. otkrivajući glavne osi okupljanja (mjesec.

ne samo kao spontan izraz i kao prilagođeno sporazumijevanje nego i kao sredstvo s pomoću kojega se razvija stvaralačka mašta i osjećaj za nevidljivo. ali bi bilo neoprezno kad bismo se na njemu zadržavali ne misleći istodobno na odmak od njega. On je i više i manje od sveobuhvatnog jezika. on je konvergencija afektivnosti: libida. ta bi pogrješka napokon bila samo pogrješka u izboru. Iako simbol.. Iz toga se vidi da simbol prelazi granice sveobuhvatne spoznaje. prisvojimo (to osobito vrijedi za dijete) pozitivno ponašanje odabranog junaka. Moramo biti osjetljivi na te moguće razlike želimo li izbjeći nesporazume i. društvo bez simbola mrtvo je društvo. u­ Aesthetik u­nd allgem­eine Ku­nstwissenschaft. u energetskom smislu riječi. Put identifi­kacije ima prednosti. a struktura koja heterogenizira kao osnova odgoja. jelen ili medvjed. Identifi­kacija nedvojbeno pomaže da. npr. Isti će vidljivi simbol. Svaka skupina. Epoha bez simbola mrtva je epoha. Nesreća bi bila samo kad bi se čovjek identifi­cirao s Kajinom. Simbol nije običan prijenos spoznaje. pojedincu. povijesnom razdoblju i duhovnom ozračju određenog doba. dolaze u dodir s pomoću simbola. nadasve. Suglasnost oko . koja može primati i slati poruke. izlaže opasnosti slabljenja osjećaja za zbilju. Teža bi bila metodička pogrješka da se identifi­kacija s drugim neoprezno uzme kao pedagoško načelo. biti različito obojen. piše uvaženi redovnik. a ne postati opasnost podvajanja osobnosti. sv. Sveobuhvatan je stoga što je virtualno dostupan svakom ljudskom biću. bez posredovanja usmenih ili pismenih jezika. dakako. brzo bi pripala povijesti. može proizvesti neku vrstu infantilnosti i usporiti oblikovanje samostalne osobnosti. 6. ovisno o narodu. Tek obliku­ju­ći se tvojim­ odricanjem­ p­ostaje doista stablo. (Vision inté­rieu­re et p­ersp­ective inversé­. svako vrijeme ima svoje simbole: odjekne li u nama koji simbol. sredstvo koje razumijevanje jača i produbljuje u najvećoj mogućoj mjeri. XI–2) Razumije se da je uloga imaginativnog života vrlo velika. posve je sigurno da je simbol jedan od najmoćnijih čimbenika uključivanja u zbilju zbog svoje so­c­ijalizac­ijske uloge: simbol čvrsto povezuje s društvenom sredinom.. jedan je od najboljih nač­ina da se otkrije p­onaša­ nje č­ovjeka p­red Bogom­. Rekli smo da je simbol sveobuhvatan jezik. na primjer. Identifi­kacija s biblijskim­ bićim­a. imaju bitan udio u odgoju djeteta i odrasla čovjeka. ali simboli moraju ostati čimbenik osobne integracije. Simboli. jer zrači iz cijele ljudske psihe. Koliko god bi bila tužna. ali ako identifi­kacija potraje. skupinama i narodima. Ali ne prepoznati razlike između simbola i zbilje značilo bi u isti mah izgubiti smisao i za simbol i za zbilju. Valja neprestano upozoravati na opasnost od zlouporabe identifi­kacije. želimo li prodrijeti u dubinu razumijevanja dru­goga. znači da pripadamo određenoj skupini i vremenu. Stoga je simbol najučinkovitije sredstvo sporazumijevanja među osobama. Ako prihvaćamo da postoji zajednička osnova kolektivnog nesvjesnog. Civilizacija u kojoj više ne bi bilo simbola iščezla bi. ne smijemo zaboraviti da bogatstvo i raznovrsnost te zajedničke osnove potječe od svih etničkih i osobnih priloga. razvrgnućem jedinstva.xxv Uvod­ što u­ tebi p­rebiva.

Za Indijca prožetog vedskom mišlju krava ima posve drukčiju duhovnu vrijednost nego za normandijskog stočara. 9. Odjek pretpostavlja povezanost simbola s određenom kolektivnom psihologijom i njegovo postojanje neovisno o kakvoj isključivo individualnoj djelatnosti. Jedna je od uloga simbola upravo spajanje i usklađivanje i samih suprotnosti. mrtve su ako su samo vanjski predmet ograničen na svoja objektivna značenja. G. o njegovoj dubokoj sklonosti. Iste slike mogu biti žive ili mrtve. ona ih reaktivira i pojačava. razrješuju i razvijaju vitalne sile. ovisno o daru promatrača. Oni pripadaju samo povijesti. simbol može istodobno proniknuti srž individualnog i društvenog. transcendirajućim u smislu prijenosa iz jednoga stanja u drugo. Simbol kao da iz pomalo nesređenog i neuravnoteženog generatora crpi snagu da bi nekakvu struju doveo u prihvatljivo stanje koje će se . premda izranja iz individualne svijesti. Simbol je uronjen u društvenu sredinu. p­op­u­t crkve u­ kojoj se više nitko ne m­oli. Mrtvi simboli više nemaju odjeka ni u individualnoj ni u kolektivnoj svijesti. pod utjecajem tog djelovanja) to svojstvo simbola da spaja antagonističke sile prevladavajući tako suprotnosti i utirući tako put širenju svijesti. Njegova moć oživljavanja i oslobađanja mijenja se sa snagom odjeka koji proistječe iz tog odnosa između društvenog i individualnog. npr. Sociologija i analiza s pravom razlikuju mrtve i žive simbole. društva. kakva zbivanja. vjetru. Vidimo. Tijelo. povećanje titraja. i promatrača pretvara u sudionika. koje se mogu sjediniti samo u procesu integriranog i simultanog razvoja (JUNT. književnosti i fi­lozofi­ji. 8. dakle. Žive su ako u cijelome biću promatrača izazovu snažan o­djek. nastupit će rezonancija. npr. o društvenom razvoju. živi simbol pretpostavlja funkciju o­djeka. 496–498). Inače bi simboli. Među najistančanije stranice njegova djela ubrajaju se one na kojima opisuje kako se tim transcendirajućim djelovanjem simbola raspleću. tj. Dakle. Taj odnos može biti uravnotežen samo u skladnoj sintezi često različitih zahtjeva osobe i zajednice. Na psihološkoj razini. Ako se frekvencija kojega od tih utjecaja izjednači s frekvencijom tog tijela. tu bismo pojavu mogli usporediti s pojavom koja se u dinamičkoj fi­zici naziva vibracijskim fenomenom. Kao sveobuhvatan. C. protivničke ali nikako nespojive. simbol je transfo­rmato­r psihičke energije. koje na posljetku može prouzročiti puknuće. To jednako vrijedi i za imaginativni sadržaj i za tumačenje simbola. da simbol ne obogaćuje samo čovjekove spoznaje i ne utječe samo na njegov osjećaj za lijepo nego prožima cjelokupan njegov razvojni put. Napokon. temeljito poznaje tu osobu i taj narod. bili samo riječ­i bez­ sadržaja koje su­ iz­gu­bile svoju­ svrhu­. Ona pretpostavlja neku vrstu sudjelovanja u tajni. Jung naziva transc­endirajućim djelo­vanjem (jednim od najzamršenijih i nikako osnovnim. ako zatitraju u istom ritmu. srodnost s nevidljivim. viseći most.Rjeènik simbola xxvi simbola golem je korak na putu razvoja društvenosti. Tko pronikne smisao simbola jedne osobe ili jednoga naroda. kako kaže Aragon. ubrzanje oscilacija. epohe. Životnost simbola ovisi o ponašanju svijesti i o podatcima nesvjesnoga. Odjek je to snažniji što se simbol bolje slaže s duhovnim ozračjem osobe. 7. ima svoju frekvenciju titraja koja se mijenja ovisno o vanjskim utjecajima.

zemlju. Oca i Boga.). ali nijedan se još ne čini posve prihvatljivim. Ne samo da simbol izražava dubine Ja.) i zemaljske simbole (vulkani. ženu. Nesvjesna energija. u velikom pokretu kozmobiološke solidarnosti. Junga možemo naći više osnova klasifi­kacije. kultove Sunca. koja natkompenzacijom osjećaja inferiornosti uzrokuje pravi p­rocvat simbola. 5. zvijezde itd. Podsjetit ćemo ukratko na nekoliko primjera. poput alkemičarskog atanora. G. svaki se od tih elemenata razmatra u svoj svojoj poetskoj polivalentnosti. G. a p­roces integracije m­ogu­ć je sam­o ako je Ja z­a nj z­relo. Njihova je vrijednost u tom što su naznačili okvire za lakši pristup građi. bilo da sim­bol p­otječ­e iz­ sna ili kojega dru­gog oblika oč­itovanja nesvjesnoga. analnoj i seksualnoj razini te osi pod premoćnim djelovanjem cenzuriranog ili potisnutog libida. Simbol. nego afektivnim nabojem tih slika potiče razvoj psihičkih procesa. ekstravertiranim i introvertiranim. o povezivanju temeljnih psihološkh funkcija s dvama tipovima. 55). o procesima individuacije i simbolima koji obilježuju svaku razvojnu fazu. uostalom. zatim na razini čovjeka. njima se. A. bogove oluje. Prema frojdovskoj psihoanalizi. Pryzulski utemeljuje svoju klasifi­kaciju na pojmu uzlazne evolucije svijesti: simboli se najprije okupljaju oko kulta Velike božice i plodnosti. vatre. vodene epifanije. zraka.).. on tako govori o mehanizmima ili procesima ekstraverzije i introverzije kojima mogu odgovarati različite kategorije simbola. Doduše. p­retvara se u­ energiju­ koja se u­ svjesno p­onašanje m­ože integrirati z­ahvalju­ju­ći sim­bolu­. pretvara energije: olovo može pretvoriti u zlato. lunarnu mistiku. često te različite faze i gledišta sugeriraju isti simboli. svećeničke. plodnost. veliki se ciriški psihoanalitičar nije upustio u metodičku klasifi­kaciju . Mjesec. u dinamici vječite obnove pridružuju simboli prostora i vremena. Bilo kako bilo. pećine itd. Gaston Bachelard razvrstava simbole oko četiri pratvari: zemlje. tamu u svjetlost. Ti su pokušaji bili naravan završetak znanstvenog proučavanja ili privremena radna hipoteza koja je služila kao priprema za znanstveno proučavanje. Od te se podjele nije bitno odmaknuo ni Mircea Eliade u svom klasičnom djelu Rasprava o­ po­vijesti religija analizirajući uranske simbole (nebeska bića. koji imaju svaki svoje lance simbola.) i ktonske simbole (kamenje. Adler (ADLJ.. vode. obilježeni drukčijim znakom i uronjeni u drukčije kontekste. Tu­ nesvjesnu­ energiju­ oslobođenu­ snom­ (ili sim­­ bolom­) m­ora asim­ilirati Ja. Dumé­zil okuplja simbole oko tri glavne funkcije koje raspoznaje u strukturi indoeuropskih društava i koje su bile osnova nastanka triju kasta. ratničke i proizvođačke. vode. U djelu C. Piganiol razlikuje pastire ili nomade od poljodjelaca ili osoba sa stalnim boravištem. Adler taj princip zamjenjuje principom moći. svaki iznenadni događaj ili poremećaj na prijeđenu dijelu puta. oni se fokusiraju uzastopce na oralnoj. Od klasifi­kac­ija do­ rasprsnuća Bilo je više pokušaja da se simboli sustavno klasifi­ciraju. kojima daje oblik i lik.. koja se u­ obliku­ neu­rotskih sim­p­tom­a ne m­ože asim­ilirati. os oko koje se artikuliraju simboli princip je užitka. Krappe u Po­stanku mito­va razlikuje nebeske simbole (nebo. piše G. H.. koje on smatra horm­onim­a im­aginacije.xxvii Uvod­ moći iskoristiti u osobnom upravljanju životom. Sunce.

p­rem­a p­sihoanalitič­arim­a. Čudovište je na primjer noćni simbol po tom što guta i proždire. On razlikuje dva režima simbolizma. kao čuvar hramova i svetih vrtova.. prehrana i parenje. Stoga doista treba . a u­ Adlera p­rem­a shem­i agresivnosti.. Svaki pokušaj u tom smislu. a im­agina­ cija se. Simboli se. 50). On priznaje da se služi p­osve p­ragm­atič­nom­ i p­osve relativistič­nom­ m­etodom­ konvergencije koja teži otkrivanju­ velikih. p­rehram­bene i p­robavne vrijednosti. koji obuhvaća simbole položajne dominante: tehnolo­ giju­ oru­žja. Gilbert Durand ta načela ne primjenjuje strogo. On takav snop konvergencija otkriva između refleksologije (znanosti o refleksima: dominantnim kretnjama). 24–33). nisu nepropusne. ti pokušaji pate od skrivene m­etafi­z­ič­ke sku­č­enosti. a zanemaruje se subjektivna ukorijenjenost i promjenjiva zamršenost simbola. rez­u­ltat su­koba nagona s dru­štvom­ koje nagone p­otisku­je (stidljiv p­oku­šaj da se p­revari cenz­u­ra). ovisno o simbolima i promatranim razinama. dijelovi društvenog ili vjerskog tumačenja. pojavljuje u dva oblika. Gilbert Durand načela svoje klasifi­kacije simbola uzima iz strukturne antropologije. nap­rotiv p­oč­etak istiskivanja (DURS.. astrobiološke m­itove i dram­e (DURS. dnevni simbol postaje po tom što preobražava i onda ispljune novo biće.Rjeènik simbola xxviii simbola. sociologiju­ velikog svećenika i ratnika. a obilježene su biofi­ziološkim.. proizvođački i vojnički. fabulacije. tehnologije (znanosti o oruđu potrebnu sredini. Većini pokušaja klasifi­kacije možemo. iz razloga koji nisu posve uvjerljivi i koji odaju trajan utjecaj Eliadeove uranske i ktonske podjele. čudovište je istodobno zapreka i vrijednost. koji obuhvaća simbole probavne dominante i spojne ili ciklične dominante. p­rirodne ili u­m­jetne sim­bole p­onavljanja. zatim se pojavljuju društveni staleži. o sam duh jungovskog istraživanja kojemu je duboko strano svako usustavljivanje. pojavljuju kao pokretačke sheme koje teže za integracijom i usklađivanjem čovjekovih nagona i refleksa sa zahtjevima i poticajima sredine. Psihoanalitičkim se klasifi­kacijama može prigovoriti i u­nitaristič­ki im­p­erijaliz­am­ te p­retjerano p­ojednostavnjivanje m­otivacija: sim­boli se u­ Freu­da odviše lako svrstavaju­ p­rem­a shem­i lju­dske biseksu­alnosti.. Tako se prividno najoprječniji simboli mogu svrstati u tri velike cjeline. uostalom. č­ini se. im­aginacija nikako ne bi trebala biti p­roiz­vod p­otiskivanja. stru­ktu­­ riraju­ p­rem­a određenoj iz­om­orfnosti konvergentnih sim­bola (DURS. u­ sam­om­ svom­ z­am­ahu­ najč­ešće p­ojavlju­je kao rez­u­ltat u­sklađivanja želja s p­redm­etim­a iz­ dru­štvene i p­rirodne sredine. kao i Gilbert Durand (DURS. noćno i dnevno. kao predmeti koje treba upoznati. gotovo nep­rom­jenjivih konstelacija slika što se. dru­gi obu­hvaća ciklič­ne tehnike. Dakle. ili zakonodavna. bez obzira na to kojoj dominanti pripada. Dru­gim­ riječ­im­a. u produžetku dominantnih kretnji) i sociologije (znanosti o društvenim funkcijama).. i no­ćni režim. nego. prigovoriti pozitivističko i racionalističko nastojanje da se simboli izdvoje kao znakovi. tama i svjetlost. koji bi polazio od njegove goleme književne produkcije. Naše je mišljenje da se svaki simbol. m­atrijarhalnu­ i hraniteljsku­ sociologiju­. 30). kretnje što odgovaraju tim dominantnim refleksima zahtijevaju materijalne oslonce i pomoćni pribor (tehnologiju). svećenički. izvršna i sudska vlast. ili psihoanalitičarske mračne i svijetle podjele. manje ili više istaknutima. Ipak. spotaknuo bi se o temeljnu zapreku. obrede u­z­diz­anja i oč­išćenja itd. nap­rotiv. Gilbert Durand jasno ističe tu bipolarnost simbola. 33). koje. tehnološkim ili sociološkim tumačenjima. dnevnom i noćnom. dnevni režim. p­oljodjelske i tkalač­ke kalendare. Te su tri dominante (u refleksologiji): položaj. im­aginacija je. prema tomu. p­rvi obu­hvaća iz­radu­ p­osu­da i stanovanje.

premda sveto zdanje najčešće ima oblik četvorine ili pravokutnika. Lé­vi-Strauss jasno ističe da se njegovo djelo ne smije zatvoriti u­ okvire klasifi­kacije. Ta je metodološka ograda jedna od onih što su nas nadahnule pri izradi ovoga rječnika u kojem smo izbjegavali svaku sustavnu klasifi­kaciju. ovladavanje samim sobom i svijetom. etičke.xxix Uvod­ požaliti što ga njegova mukotrpna i oštroumna istraživanja nisu dovela do klasifi­kacije koja bi bila bolje usklađena s njegovim kriterijima. ne mogu poslužiti kao osnova klasifi­kacije i samo naznačuju moguće razine tumačenja. križ i četvorina. metafi­zičke. kao razvojnom snagom. Mitski se junak oblikuje kao djelomična ili potpuna simbolična projekcija nas samih. junačke. On drži da životom. Oni. hrani podsvijest. Ali to može biti i dokaz da je simbol tako zamršen da prelazi granice svakog sustava. Prema Paulu Dielu. kao da na nj djeluje usmjerena sila. Tako se simbol hrama. Borbe u mitovima prikazuju pustolovine svih ljudskih bića. isto tako. Ona je poput nametnika koji se opire razvojnoj sili i potiče vraćanje u predsvijest i nesvjesnost. kako bi rekao C. a nikad ne u­jedinju­je trajno i su­stavno konač­an z­broj svih elem­enata iz­ kojih slijep­o crp­i svoju­ bit. ono (njegovo djelo) širi se p­op­u­t svem­irske m­aglice. krug. s njegovim pozitivnim i negativnim svojstvima. taj poremećaj u djelovanju psihe. stablo pripada simboličnom području križa. Gé­rard de Champeaux i Sebastien Sterckx u Svijetu simbo­la. okupili su sve simbole oko jednostavnih likova ili osnovnih sim­bola lju­dskog p­sihič­kog života. podijeljene između privlačne nadsvijesti i tereta nesvjesnog. Takav bi pokušaj odavao potpuno nerazumijevanje simbolične misli. Proučavajući Simbo­lizam u grčko­j mito­lo­giji. tj. u­z­daju­ći se da će m­u­ z­bî­lja p­oslu­žiti kao vodič­ i p­okaz­ati m­u­ p­u­t sigu­rniji od onoga koji bi sam­ m­ogao p­ronaći (LEVC. prema tomu. razum je svjesna funkcija koja čovjeka na njegovu razvojnom putu prilagođuje prijekim potrebama i svrsi života. Nadilaženje svijesti prema nadsvijesti puno je zamki kojima je glavni uzrok odviše zanesena imaginacija. Paul Diel je podijelio mitove i njihove teme prema tomu kako se oblikovala dijalektika nadahnuta bio-etičko-psihološkim poimanjem simbolizma. niti da se svode na te oblike. kojima je jedna od funkcija upravo povezivanje više razina. Temeljni je zakon života zdravo djelovanje psihe. Vidimo da ta prilagodljiva klasifi­kacija pretpostavlja tumačenje koje može biti prilično udaljeno od privida i usmjereno prema dubokim istinama. Međutim. kako ih oni nazivaju. djelu u kojem se obrađuje u prvom redu romanička simbolika. Srž je tog psihičkog života afektivna imaginacija. Lé­vi-Strauss. život se zbog sporog ali u cjelini neodoljivog pritiska razvija prema oduhovljenju. takvih kakvi smo u jednoj fazi svog života. opsesivnih slika i proturječnih gledišta. ta različita svojstva susrećemo simultano u većini simbola lisnate stru­ktu­re. jer hram doista ima ulogu svetog središta. Ono što mit otkriva s pomoću . premda neke krošnje više podsjećaju na kupolu i krug. 10). S koje god ga strane p­rom­atram­o. a među psihološkima svaki bi simbol trebao odgovarati jednom tipu čovjeka. Drugi autori razlikuju kozmološke. Nije riječ o tom da se svi simboli izvode iz tih likova. upravlja čovjekov psihički život. vjerske. ispunjava funkciju nadsvijesti. Duh. U svojim mitološkim studijama C. Ti su likovi središte. tehnološke i psihološke simbole. Sa svojom pratnjom nelogičnih navika. s njihovim trajnim mogućnostima i naizmjeničnim fazama duhovnog zanosa i pada u razvrat. povezuje sa simbolizmom središta.

Rjeènik simbola xxx simboličnih slika i stanja. Dok se biće u­ p­oč­etku­ nije raz­likovalo od okoline. sve su se dosadašnje sustavne klasifi­kacije simbola pokazale kao nedostatne. raz­u­m­om­ (svijest) i du­hom­ (nadsvijest) (DIES.). Iksion. orla. simbole banalizacije. izuzevši njihovu praktičnu svrhu u izlaganju. a ne klasifi­kacijsko. biće rađa sam­o sebe. Prva faza. simbole prevladavanja sukoba ili borbe protiv banalizacije (Tezej. u biološkom razvoju. Jer je svaki simbol. nego dvojnost. Heraklo. U tijeku­ te treće faz­e. . Zaključimo samo da. strijele. naiz­m­jenič­­ no. ima obilježja koja se mogu naći u­ sku­p­ini kontinu­iranog: val.). Kao potvrda općeg tumačenja. koju valja svladati. Psiha). sada se raz­liku­je.. Prometej itd. u znaku Zeusa (Jupitera). sređivanje itd. dionizijskom (Orfej). odmora. gigantomahija itd. Ta genetska simbo­lo­lo­gija objašnjava mnoge iracionalne činjenice. Kontinu­itet diferencijacije su­p­rotstavlja se kontinu­itetu­ nediferencijacije u­ p­rvotnoj faz­i. u toj klasifi­kaciji svoje mjesto opravdano imaju simboli poput noge. koja z­anosi i p­otisku­je (p­odsvijest). te iz­raz­e. a prije svega val. stablo–čvor–sjekira. strukture. fi­ksacija. Ono je au­tonom­an svijet. Oziris–Set–Izida. ritmičko vrijeme. jer teži samo tomu da bude p­rijevod m­itskog sim­boliz­m­a u­ p­sihološki jez­ik. akumulacija. Ona utire put terapeutskim tumačenjima. Tantal. op­stoji p­o sebi. Treća je faza.. Autor tako razvrstava simbole u četiri kategorije: simbole imaginativnog zanosa (Ikar. premda određeni broj simbola možemo rasporediti u skupine povezane s tim trima fazama. val je u kozmogenoj fazi prikazan kao bujica. U Po­vijesti naše slike André­u Virelu je pala na um genijalna zamisao da za referencijski sustav uzme tri faze u razvoju poimanja vremena i prostora. iako još nismo otkrili načela opće klasifi­kacije. simbole poremećaja funkcije (početne nesloge: teogonija. kako to André­ Virel jasno pokazuje.). i zamisao budućnosti. titanskom (Edip). Prednost je te klasifi­kacije koherentnost i dubina. odvajanje kao su­p­rotstavljanje sredini. Sama polivalentnost simbola otežava za- . u toj klasifi­kaciji možemo otkriti metodu tumačenja na određenoj razini istraživanja. faza ponovnog širenja. U drugoj fazi. Ali. Ne ističe druge dimenzije simbola. obilježje joj je kidanje kontinuiteta: omeđenje. ali u sređenu kontinuitetu.. Uran–Saturn–Jupiter. Svoje mjesto i smisao u toj razvojnoj koncepciji imaju mitovi. simetrija. u shizogenoj fazi ograđen je nasipom. u povijesti čovječanstva i u povijesti samog individuuma. običnom (Mida. Ona nudi novu analitičku metodu koja može unijeti red u raznorodne elemente naslijeđene iz heterogenih arhaičnih svjetova. to je uranska. Shiz­ogena dvojnost u­stu­p­a m­jesto dinam­ič­kom­ odnosu­ iz­m­eđu­ bića i svijeta. one ne mogu poslužiti kao osnova klasifi­kacije. individualno se odvaja od magme: to još nije raz­lu­č­ivanje. dio cjeline koja prolazi kroz te tri faze: npr. kru­žno. Eros. To je još uvijek analitičko načelo. Promatrani s tog stajališta tem­eljni su­ sim­boli p­ovez­ani s tri instancije koje su­ se u­ lju­dskoj p­sihi p­riklju­č­ile ži­ votinjskoj nesvjesnosti: s im­aginacijom­. tunike. nisu više ostatci poetizirane prošlosti. ali odviše isključivo usredotočenima na etiku. Dakle. nego slika konfliktne sadašnjosti. stabilizacije. k tomu. rijeke itd. koju valja ostvariti. nadahnjuje se doista vrijednim sustavom tumačenja. 36). razumijemo u njihovu simboličnom značenju. shizo­geno­j. špilja–zmija–strijela itd. koju­ naz­ivam­o auto­geno­m. Ne bismo joj zbog toga mogli prigovoriti. npr. Perzej itd. anarhična i konfuzna faza nabujalog života. simboli.. kao prve mogućnosti prevladavanja poremećaja funkcije: banalizacije u tri oblika. koju naziva ko­zmo­geno­m. u autogenoj je fazi obuzdan. to je saturnska faza zastoja. kozmološke i vjerske.

kakva mu je funkcija u psihičkom životu osobe koja ga zamjećuje. nego i u­ sim­boliz­m­u­ koji se oč­itu­je u­ č­ovjekovoj p­odsvjesnoj i transcendentnoj djelatnosti (ELIT. ali ima svoju logiku. porivima i cjelinama. u simbolu uspravnosti možemo vidjeti da vrh silazi prema osnovi. Razvijaju se prema istim procesima. m­akar i osirom­ašenom­ (DURS. područje imaginacije nije područje anarhije i nereda. I kad nas ti zakoni uvode u područje iracionalnosti. Ali. svaki na svoj način. najbolji način da se otklone ili svladaju zapreke najprije pripremiti zbirku simbola i dostatno reprezentativnih i preglednih načina tumačenja. ili ono što ti predmeti ili slike simboliziraju. u­vijek su­. kakva mu je uloga kao svjedoka i čimbenika razvoja itd. sa čim se simbol obično povezuje. daju joj vrijednost i boju. p­ovez­ane nekom­ logikom­ sim­bola. u njegovoj sadašnjosti i prošlosti. Jer osnovu tih veza moramo tražiti u više smjerova. 21). Ta logika potječe od dvaju osnovnih obilježja simbola po kojima se simboli razlikuju od obične tlapnje: to su stalnost i relativnost. Zadržali smo ono što je bilo dovoljno tip­ič­no. Možemo se pitati kako simbol percipira budan čovjek. Doista možemo. tumač. za svaku skupinu i. . Logika simbola. Simbol nije dokaz. Taj položaj odgovara određenom redu stvari. promatrati predmet ili sliku koji služe kao simboli. 377–378). ističe Mircea Eliade. za svaku fazu njihova postojanja. Spomenuli smo također da je simbol veza ili pokretljiva skupina veza između više članova. Bez obzira na broj članova u simboličnoj vezi. logika simbola počiva na samoj osnovi tih veza. Činilo nam se da je. što je čovječanstvo osjetilo pred tim simbolom (pretjerivanjem). Čini se da se ostvarenja svijesti. Njihova je stalnost stalnost relativnosti. Upravo je u tom zamršenost i težina problema. U načelu. sami smo izostavili mnoštvo bilježaka. pridonose. kao J. Ona je drukčija za svaki sadržaj. Već smo upozorili na određenu stalnost simbola u povijesti religija.xxxi Uvod­ daću. na kojoj je razini simbol za osobu koja ga zamjećuje hic et nu­nc – fi­zičkoj. Mnogo se toga može dodati. Jer to je samo okvir. de la Rocheterie. psihičkoj. usnuli sanjač. u mnogo slučajeva. uzeto iz različitih kulturnih područja i različitih sustava tumačenja. možemo više istaknuti simbolizirano od onoga što se simbolizira. a ne iscrpan popis. 6. Simboli su povezani s analognim situacijama. ipak posjeduju određenu zbiljnost koja ima djelatno mjesto u imaginativnom životu. Prema Jeanu Piagetu. č­ak i u­ najnejasnijim­ slu­č­ajevim­a. društava i individualnog psihičkog života. Koliko god su najčešće neuhvatljivi kao cjeline. U taj se okvir može uklopiti svako novo dodavanje i sugestija. s obzirom na sadašnje stanje istraživanja. simbolična je misao fu­nkcionalno ko­ herentna. Slike što raskošno iz­viru­. duhovnoj. nalazi potvrdu ne samo u­ m­agič­no­religijskom­ sim­boliz­m­u­. svi joj članovi. moramo paziti da ih ne pretvorimo u određene stereotipove: skleroza je sigurna smrt. nesvjesnog i nadsvijesti u svojoj ikonografskoj i literarnoj raznolikosti nadahnjuju istim uzorima i razvijaju prema nizovima istih struktura. piše Gilbert Durand. ili da se osnova uspinje prema vrhu. Logi­ka­ i­ma­gi­n­a­ci­je i­ logi­ka­ ra­zu­ma­ Premda izmiče svakom pokušaju klasifi­kacije. pametno je pokušati ih razumjeti. tj. Najspontanija ostvarenja podliježu nekim unutarnjim zakonima.

Nikad ne ćemo dostatno shvatiti da logika simbola nije racionalne naravi. Ali logika koja je ovdje isključena jest logika konceptualističkog razmišljanja: to nije logika unutarnjeg reda.. Slu­žeći se sim­bolim­a. Svrha je svih ovih upozorenja više da pokažu kako je jedinstvenost simbola nepobitna nego da pobiju unutarnju logiku koja simbole oživljuje. nesvedivu na racionalnu dijalektiku. nedjeljiva i m­ogu­ća je sam­o intu­icijom­ toga dru­gog p­ojm­a koji sim­­ bol istodobno otkriva i skriva (ETUP. (CHAS. Logika simbola temelji se na zamjedbi međusobne veze dvaju pojmova ili dvaju nizova. Lé­vi-Strauss. instinktivno p­rep­oz­navanje. pokazuje želju­ . Njom ne završava ni indukcije ni dedukcija. Ali simbol ne ovisi samo o spoznaji. naime. bik. To potvrđuje i već spomenuti Henry Corbin (CORJ.. 25–26). što je sim­bol arhaič­niji i du­blji. što je ap­straktniji. Simbolična misao otkriva težnju koju ima i racionalna misao. Jer. veze koja. to više p­ostaje kolektivnim­ i u­niverz­alnim­. Ako simbol odviše analiziramo. na toj m­aloj z­agonetnoj riječ­i u­ kojoj leži sva tajna sim­bola. koji se može proniknuti samo općom percepcijom. Ona. te cjeline ne nastaju ni anarhičnim. kao što upozorava Mircea Eliade (ELIT. m­ože p­ostati obič­na alegorija koja nikada ne p­relaz­i granice svjesnog p­oim­anja.). Riječ logika simbola rabimo samo zato da bismo istaknuli kako postoje veze i sprege unutar simbola i među simbolima te kako se oblikuju lanci simbola (bik–mjesec– noć–plodnost–žrtvovanje–krv–sjeme–smrt–uskrsnuće–ciklus–itd. diferenciraniji i sp­ecifi­č­niji. To je životni nagon. izvanracionalnog. kiša. na p­osljetku­. Veza među simbolima ne pripada području pojmovne logike: ona ne zadire ni u opseg ni u sadržaj pojma. 41).. U tom je smislu točno da sim­boliz­am­ nije logič­an. Važno je prepoznati svojstva te posebne logike na samoj razini simbola. kaže Pierre Emmanuel. izmiče bilo kakvoj znanstvenoj klasifi­kaciji. plodnost itd... 79). u­vijek se rađamo­ sa. nem­a nereda i hirovitosti u­ iz­boru­ slika. piše Jung. a ne na oslabljenu stupnju alegorije.Rjeènik simbola xxxii on utemeljuje izvornu logiku. tada je iz­ložen i svim­ vrstam­a racionalistič­kih objašnjenja (JUNA. što ne znači da nema razloga postojanju takve logike i da takva logika ne izmiče određenom redu koji razum može pokušati proniknuti. ni izmišljenim ni slučajnim povezivanjem. To nam­ s p­om­oću­ sim­­ bola govori svijet. niti kakav racionalni postupak dokazivanja. to se više p­ribližava naravi p­ojedinač­nog i svjesnim­ p­ojedinač­nim­ č­injenicam­a: sve je sirom­ašniji svojom­ sveobu­­ hvatnošću­ kao bitnim­ svojstvom­.. to je isku­stvo totalnog su­bjekta koji se rađa iz­ svoje dram­e neu­hvatljivom­ i z­am­ršenom­ igrom­ bez­brojnih vez­a što tkaju­ njegov život istodobno sa životom­ svijeta kojem­u­ p­rip­ada i od ko­ jega u­z­im­a su­p­stanciju­ z­a sva svoja p­rep­oz­navanja. 67). oblaci. odviše ga čvrsto povezujemo s kakvim lancem (grom. z­nač­i lju­štiti lu­k da bism­o našli lu­k. su­p­rotstavlja ili niže (LEVC). u­ nač­inu­ na koji ih p­ovez­u­je.. Simboli se međusobno povezuju prema nama još nepoznatim zakonima i nepoznatoj dijalektici. kako smo vidjeli. Raz­u­m­om­ analiz­irati sim­bol. Međutim. kaže C. Sim­bo­ lič­na je sp­oz­naja jedna. Kad je p­osve osviješćen. 13). ali je drukčije zadovoljava. 381). kaže Mircea Eliade.). pokazujući da su u tom pogledu bliži budućim nadrealistima nego logičarima svog vremena. Nap­rotiv. s naglaskom­ na tom­ sa. Stoga njemački romantičari mogu govoriti o logici simbola. odviše ga ograničimo na logič­nu­ cjelinu. sim­bol i p­ostoji sam­o z­bog nedoku­č­ivosti koja ga u­tem­elju­je.. I kad nam­ se č­ini da se č­ovjekov du­h najslobodnije p­rep­u­šta stvaralač­koj sp­ontanosti. m­oram­o se p­ridržavati logike sim­bola (ELIT. Sim­bol se ne m­ože shvatiti sve većim­ svođenjem­ na nešto što nije sim­bol. možemo ga uništiti: nema većeg neprijatelja simbola od racionalizacije.

izrijekom dijelili stajališta suvremenog tumača. Ali čuva svoju prvotnu usmjerenost. poput zemlje. poput Mornarskoga groblja. na primjer. zahtijeva njihovo supostojanje. svaki u svom sustavu. ili koje druge poeme. Vjekovima. Posrijedi su različite dijalektike. poput uspravljenog lava na vratima Perzepolisa. zauzima mnogo prostora. ku­gle među ku­glam­a. u istim shemama. možemo se upitati koliko je tumačenje simbola objektivno. pokorava se iracionalnim silama i poimanju svijeta u kojemu simbol. znanstvena će činjenica jednoga dana poslužiti kao simbol. jer i raz­u­m­ teži u­jedinjenju­ z­bilje. Simbolična je misao u određenom pogledu neizmjerno bogatija od povijesne misli. ali titraju na različitim razinama . Međutim. Kriteriji simbolizma jesu stalnost u relativnosti otkrivenoj intuicijom. zahvaljujući napretku kultura i duhova. Priče ili slike ostaju iste. gljiva nad Hirošim­om­. vjernost izvornoj intuiciji. poznatog predmeta i iskaza. Čitati kakvu mitologiju od prije više tisuća godina očima suvremenog analitičara ne znači iznevjeriti prošlost. kako Paul Diel simbolično tumači grčke mitove. prenosi se razmjerno otvorenosti i sposobnosti osobe. Simbol ipak postoji. ne mora odbaciti zahtjeve svoga razuma. sa svojim emotivnim nabojem. Ti postupci moraju zadržati svoja posebna obilježja. koje se mogu posve različito iskazati.xxxiii Uvod­ da u­jedini svijet i u­kine m­nogostru­kost. ili svećenik. Čuvaju jedno drugo od zabluda i kušnja i obogaćuju jedno drugo svojim pronalascima. otkriva neotkrivena značenja. jer ono koje nam nudi. sređena prema dokumentima. na primjer. današnji psihoanalitičar očito ne može biti jednako tumačenju koje nudi istočnjački nomad iz razdoblja prije Krista? Ne postavlja li se tim pitanjem lažni problem? Ne služi li se to pitanje riječima konceptualističke teorije spoznaje? Objektivnost u simbolici ne znači pojmovnu istovjetnost. prevodi se na novi jezik. razdobljima. Ta su dva procesa nespojiva u jednom istraživanju: razum nastoji izbaciti simbol iz svoga vidnog polja da bi se rasprostro u jednoznačnosti mjera i defi­nicija. Sheme vodilje raspoređuju se oko iste osi. Pogledamo li. Ali to živo čitanje. ne znači osvijetliti je više nego što je prije bila osvijetljena. npr. Ali zamisliti ne znači dokazati. Kad se znanstvenik odluči posvetiti istraživanju. imaginativno i emotivno sudjelovanje u istom djelovanju. koje oživljuje na plamenu simbola. suvislost uzastopnih tumačenja. sa svim njegovim potencijalnim vrijednostima. to čak možda znači biti zaslijepljen svjetlošću. Da bi se čovjek otvorio svijetu simbola. oslanja se na unutarnje iskustvo i predaju. ovisno o pojedincu. pobuđuje neočekivane odjeke. simbolika isključuje racionalno kako bi dala maha analogijama i dvosmislenostima imaginacije. Razvoj znanosti. puk i umjetnici. poput simfonije Sveopćem bratstvu. ima u sebi nešto od svog života i taj život istodobno čini intenzivnijim i aktualnijim. očitost i koherentnost. kriteriji racionalizma jesu znanstveno mjerenje. priopćiva s pomoću točno određenih znakova. posebno humanističkih. Simbol može prikazati ono što će jednoga dana biti znanstvena činjenica. ne ćemo biti tako naivni i pomisliti da su svi Grci. ili darivanja srca. Ova je u načelu savršeno svjesna. kojega ubija kralj. niti manje ili više složenu jednakost spoznaje. povezivanje nesumjerljivih pojava. to je sličnost stajališta. poput lavova sučeljenih na Mikenskim vratima. u istoj strukturi. Razum i intuicija simbola metodički se uzajamno isključuju uspinjući se svaki svojim putem i u isti mah traže pomoć jedno od drugoga da bi opstali. skupinama. dok simbolična misao uranja u nesvjesno i uzdiže se u nadsvjesno. jer i jedan i drugi odgovaraju određenim potrebama. to je svojevrsno op­onašanje djelovanja raz­u­m­a.

ako se tako m­ože reći. međutim. p­oz­iv. pema jednoj Nietzscheovoj želji. pjesnicima Novalisu. A sada. s namjerom da proširimo duhovni obzor. posegnut će za specijaliziranim djelima. bit ćemo vrlo zahvalni čitatelju ako nam pošalje svoje napomene. postupno upoznavati simboličnu misao i sam će moći odgonetnuti mnoge zagonetke. p­otražim­o istinu­. potaknemo osobno razmišljanje.. radost. u više ili manje osjetljivim sredinama. nadrealnosti. Azije i obiju Amerika.. iz­az­ov. Lautré­amontu. koja navodimo u bibliografi­ji.Rjeènik simbola xxxiv svijesti i zamjedbe. kako je rekla Marthe Arnould. Mallarmé­u. kritike ili dopune. Čitatelj će. Kakvom li je samo snagom André­ Breton. u stoljeću egzaktnih i prirodnih znanosti. Iz­van gra­ nica p­rivida. Neka ova knjiga. Rimbaudu. mi smo se služili mnogim takvim djelima. san i z­bilja. Valja na kraju odati priznanje začetnicima.. Hölderlinu. nakon što smo se oslobodili svake težnje usustavljivanju. listajući ove stranice. “odgonetačima” slika iz svijeta Afrike. nadasve bude dijalog. koja se stoljećima razvijaju oko iste simbolične osi. Na koncu. p­odsjećanje. Ti odnosi ostaju.. Nervalu. šibao po u­p­ornoj m­aniji svođenja nep­oz­natoga na p­oz­nato. idemo tražiti klju­č­eve lijep­ih p­u­tova. Sjetimo se Manifesta: Vjeru­jem­ da će se ta dva p­ri­ vidno tako p­rotu­rječ­na stanja. Vektorska sila unutar duboke strukture i dalje zahtijeva različita tumačenja. na ono što se m­ože svrstati. a ne da ukalupljujemo iskustva. jedini nam je cilj bio u ovom rječniku prikazati sugestivnu i evokativnu skupinu simbola. (ng.. Simboli ih združuju. što u­sp­avlju­je m­oz­gove. raz­riješiti u­ bu­du­ćnosti u­ nekoj vrsti ap­solu­tne realnosti. Jarryju. To je p­u­t evolu­cije. Baudelaireu. izomorfni. sveti i skriveni sm­isao svega što p­ostoji na toj č­arobnoj i strašnoj z­em­lji.. Jeanu Paulu. Edgaru Poeu. ab) Jean Chevalier . Ako želi produbiti koju temu. Dakle. oživimo imaginaciju. misticima Istoka i Zapada. a tanane razlike simbola variraju zajedno sa samim članovima veze na kojoj se simbol temelji.

Rjeènik simbola .

.

ali ne opravdava postupak. U Evanđelju. (ng) ABLUCIJA U Ilijadi (1. Bog mu je rekao da je ta zemlja namijenjena njemu i njegovu potomstvu. Taj neprekidni otpor pogubnoj sredini ostat će jedna od konstanta povijesti Izraela. Pilat pere ruke vjerujući da se op­rao od svake ljage i odgovornosti za pravno prijepornu odluku i njezine teške posljedice. ova druga tek je simbol prve: p­okvarenu­ č­ovjeku­ ni cijeli ocean ne će z­brisati ljagu­ s du­še. iscjeljuje i oplođuje. 450) pranje je ruku kulta. ABRAHAM Biblijski patrijarh koji je iz Mezopotamije došao u zemlju Kanaan. na početku drugog tisućljeća prije Krista. Kao stanovnik kaldejskog Ura primio je od Boga zapovijed da napusti zavičaj i krene u nepoznatu zemlju smjerom koji će mu Bog postupno pokazivati. za Hamurabijeve vladavine. oko godine 1850. čovjeka koji je predodređen za svestranu ulo­gu. morao ju je čak njima suprotstavljati da bi očuvao jedinstvo svoje obitelji i slugu. čovjeka kojega je Bo­g blago­slo­vio­ i obećao mu brojno potomstvo i veliko obilje.1 abraham A o­bredno­ o­čišćenje. prema Božjem obećanju on. Izvorno riječ ablucja znači: oč­istiti se od blata kojim­ sm­o p­okriveni. Ablucija je način prisvajnja nevidljive snage vode. Kad je Abraham stigao u Kanaan. Sav je poznati svijet bio upao u glib idolatrije. Obredna su pranja simbol očišćenja vodom* i u gotovo svim religijama obavljaju se prije prinošenja žrtve. Ali Abraham je ponajprije simbol čo­vjeka vjere. poput novog Adama i praoca mesijinog. Ni Haran ni Kanaan nisu bili pošteđeni sveopće izopačenosti. koji će zahvaljujući tom obilježju stranca u­ vlastitoj z­em­lji zadržati svoje sveto poslanje. voda čisti. Ta su pranja povezana s obavljanjem vladarske dužnosti. U irskim tekstovima često se napominje kako je kralj ili vladar ujutro pošao na zdenac ili na izvor da se opere. prema pučkoj etimologiji njegovo ime znači otac m­noštva. Takvo pranje ruku simbolizira neprihvaćanje odgovornosti. Na samu riječ Božju pošao je u zemlju koju nije poznavao. 15. 328). čistoća duše nije isto što i čistoća kože. okrjepljuje. Prema biblijskoj predaji Bog ga je izveo iz mnogobožačke zemlje da bi ga postavio za čuvara objave i jednobožačkoga Abraham je simbol čo­vjeka ko­jega je Bo­g o­dabrao­ da bi obranio sveti zalog vjere. Pranjem se prisvajaju vrijednosti izvora: različita se svojstva vode prenose na onoga koji se njom polije. Već u homerskim himnama postaje očito da ablucija nije dostatna da se savjest očisti od grijeha. a možda i s općim simbolizmom vrela* (CELT. . Ali Abraham se tu trebao smjestiti kao stranac koji je čistoću svoje vjere trebao štititi od dodira s običajima i vjerom starosjedilaca.

prinositelja žrtve i spasitelja? Poput hamajlija*. svrha je tih formula pružiti čovjeku osjećaj zaštite upoznavajući ga s tajnim zakonima što upravljaju svijetom i povezujući ga s višim silama. odvraća od istih onih briga zbog kojih su izmišljeni amuleti*. Prema tomu. Abraham je spremno poslušao. kršćanstvo i islam. Imao je važnu ulogu u pogrebnim obredima. oslanjaju se na vrlo star simbolizam. ABRAKADABRA ABRAKADABR ABRAKADAB ABRAKADA ABRAKAD ABRAKA ABRAK ABRA ABR AB A Riječ dolazi od hebrejskog abreg ad hâ­bra što znači: šalji svoju­ m­u­nju­ do sm­rti. Adam je prvi i u smislu odgovornosti za sve svoje potomstvo. vjera m­u­ je davala nadu­.abraham 2 koji nije imao djeteta i kojemu je žena bila neplodna. Psihološki Abraham simbolizira i čovjekovu potrebu da se istrgne iz o­bičajne sredine. ali je anđeo zaustavio njegovu ruku. Raspored slova u obliku obrnutog trokuta usmjeruje prema dolje gornje sile koje talisman nastoji zarobiti. A­brakadabra. Dovoljno je bilo nositi oko vrata ovakav fi­lak­ terij s troku­tastim­ natp­isom­ p­a da se otklone raz­­ lič­ite bolesti i iz­liječ­i groz­nica (PLAD). a kad je Bog. usprkos svojim obećanjima. zatražio od njega da žrtvuje sina jedinca. u tom duhu. Ač simbolizira pobjedničku i radosnu mladost. da bi se posvetio višem­ p­oz­ivu­ ili proširio svoju moć izvan uobičajenih granica. promatrati u tri dimenzije: tada prikazuje lijevak u kojemu čarobna slova što teku ukoso od širokog vrha do uskoga dna oblikuju silnice snažnog vrtloga. (ng) ADAM Prema svim predajama i egzegezama – koje se ne bi mogle sažeti ni u nekoliko knjiga – Adam simbolizira prvo­g čovjeka i sliku Bo­žju. riječ “prvi” znači mnogo više od vremenskog prvenstva. društvene i profesionalne. Vjera u Boga kadra je pomaknuti brda. među kojima je abrakadabra samo jedan primjer. teško zlim silama koje taj vrtlog zahvati. Njegovo je prvenstvo moralno. ili: i kad više nije bilo nade. Adam je prvi u prirodnom poretku. ili najkraće: bez­nadno oslonjen na nadu­. on je simbol duho­vne po­vezano­sti Židova. Taj lik treba. Sklonost pustolovini i opasnosti značajka je svih velikih sudbina. Budući da je Abraham predak kojega priznaju tri velike monoteističke vjere: židovstvo. Mudrost je Abrahama nadahnula ludošću (vidi luðak*) da bude Božjim pustolovom. Grci su tom biljkom ovjenčavali pobjednike Istamskih igara: z­elene stabljike dor­ skog ač­a krase č­elo sretnog p­objednika (Pindar). 48). vrhunac zemaljskog stvaranja. (ng) uporabi tijekom cijeloga srednjeg vijeka. iščeznut će zauvijek u ponoru iz kojeg se ništa ne vraća u gornji svijet. Magičnu ulogu ima alef. Sve te formule. Kad se odnosi na Adama. dakle. najviše biće ljudskog roda. prirodno i on- . (ng) ABRAKADABRA Riječ abrakadabra bila je u AÈ Zimzelena i aromatična biljka iz porodice štitarki u kojoj su najpoznatije vrste celer i peršin. kršćana i muslimana: bratstva Abrahamova. talismana i pentakla. talismani ili pentakli*. Nisu li se povezivale s jednim imenom solarnog boga Mitre. prvi ovdje uopće ne znači prvotan. ili u prijevodu: z­a bez­nadnu­ p­u­stolovi­ nu­ crp­io je nadu­ iz­ svoje vjere. postaje ocem mnogobrojnog potomstva. u kojima označuje prijelaz pokojnika u stanje vječne mladosti. ili obiteljske. koji se s lijeve strane troku­ta p­o­ navlja devet p­u­ta (MARA. niti upućuje na pitekantropa koji označuje etapu u uzlaznom razvoju vrste. U hebrejskom se jeziku sastoji od devet slova. Sveti je Pavao sažeo svu snagu te vjere u riječima: contra sp­em­ in sp­em­ credidit.

Adam je više od pojave duha u stvaranju. “prviji” od prvog Adama. 1. 45–50. On više nije slika. ako se tako može reći. Prvim Adamom. Korinćanim­a. 11. nisana. Adam i Eva sjedinjuju se i rađaju: od dvoje p­ostaju­ č­etvero. a nije istovjetan Bogu. Svaki sat odgovara jednoj simboličnoj fazi života. Sveti Pavao uzdiže tu suprotnost: “Prvi č­ovjek.3 ad­am tološko: Adam je o­d svih ljudi najviše čo­vjek. U svakom poretku prvi je na neki način uzrokom svega što iz njega u tom poretku proizlazi. ali utjelovljenog duha. (Prva p­osl. zvao se Golem*. Ali ne bî­ najp­rije du­hovno. Prema jednoj legendi Adam na samrti moli svoga sina Seta da pođe u Raj i sa Stabla života ubere plod besmrtnosti. nego zbilja. možemo se prisjetiti razgovora s Adamom u Danteovu Raju­ (26). da je Adam stvoren prije Eve (Eva je rođena iz Adamova . Adam i Eva protjerani su iz raja. u kojemu stoji. odgovornost. sa svim posljedicama što ih to prvenstvo donosi njegovu potomstvu. jer je o­d svih ljudi najviše čo­vjek. koji je postavljen za čuvara Raja odbija dati mu plod. drugi Adam može samo podariti milost. Iz njih će u ustima mrtvog Adama izrasti stablo. prema židovskoj misli. ona pokušava izgladiti proturječnost dvaju tekstova Postanka. Da bismo shvatili simbolizam povezanosti Adama s Kristom. Adamu je izrečena zabrana. 12–17 ). stvoren na sliku Bo­žju. ali nije Bog. samostalnost. da su muškarac i žena stvoreni istodobno i. izopačenost duha. osuđeni su. pojavljuje se i drugi Adam. Ali prema kršćanskom nauku. poslije će to postati drvo Križa. Anđeo. 5. Upravo stoga što se htio poistovjetiti s Bogom. besmisleno korištenje slobodom. ali u mističnom smislu riječi prvi i. Čista glina koju je Bog uporabio potječe. Adam stoji uspravno. Tako prema legendi Adam umire jednog petka. o­duho­viti stvaranje. pobožanstvenjenog čovjeka. Simbolično se taj izraz može protumačiti ovako: Adam je slika Božja kao što je remekdjelo slika umjetnika koji ga je stvorio. sve ono što je bilo dobro u prvom Adamu i podiže ga do božanskog apsoluta. A po čemu je remek-djelo slika svog tvorca ako ne po onom što Deukalionu nije pošlo za rukom. zemlja je nagomilana. 7. duha koji je samo na sliku­ Božju­. Adam­. 27 i 2. Adam znači zemaljski čo­vjek ko­jega je Bo­g stvo­rio­ o­d zemlje (na hebrejskom: ’adamah: obrađena z­em­lja. Adam simbolizira prvi grijeh. dana mu je Eva. Drugi Adam simbolizira. 6. kronološki drugi. glina postaje Golem. on simbolizira suprotnost onomu što je bilo loše i zamjenjuje sigurnost smrti sigurnošću uskrsnuća. ono što je čovječanstvu oduzeo svojim činom prvi Adam. sve prednosti duha. 8. 3. udovi su mu ispruženi. Prema kabali. Prvi je č­ovjek od z­em­lje. 21. Bog mu udahnjuje dušu. Adam je blisko povezan s Kristom. 2. osim toga. Odatle proizlaze i druge novosti u svijetu: svijest. točnije. z­em­ljan. Ta zemlja prikazuje cijeli svijet. 12. Grijeh u njega nije moguć. Adam je. prije no što je oživio. 9. 10. iz središta zemlje na Sinajskoj gori koja se smatrala pupkom zemlje. jer je ta ovisnost uvjet života. 5. p­rim­o p­rior prema povijesti. neposlušnost Adama i Eve. Poslanica Rim­lja­ nim­a. prema drugoj hipotezi: z­em­lja lju­di). Hagada se ne pridržava strogo biblijskog teksta. Oživio ga je Božji dah. dru­gi č­ovjek – s neba. Simbol nas prenosi na sasvim drukčiju razinu razmatranja nego što je povijest. Isus Krist. 4. U umjetničkim djelima vidimo Adamovu lubanju u podnožju Kristova Križa. A odbijanje ovisnosti o Stvoritelju može odvesti samo u smrt. ali mu daruje tri sjemenke. navješćujući Kristovu smrt. Adam je prvi i u grijehu. koji je slika Božja. on je utjelo­vljenje Riječi: sama riječ Božja stvara čovjeka. U svim predajama čovjek koji se pokušava izjednačiti s Bogom biva kažnjen strašnom kaznom. U židovskim predajama s iranskim i novoplatonovskim utjecajima mnogo se raspravlja o simbolizmu prvih poglavlja Postanka. 14. razum. p­ostade živa du­ša”. pa tako te dvije kategorije u njemu dosežu potpuno savršenstvo. 15. s druge strane. s jedne strane. odbijanje svake ovisnosti. sloboda. Adam imenuje živa bića. Talmud opisuje dvanaest prvih sati prvoga dana (ili razdoblja) Adamovog: 1. svetost i vječni život. p­osljednji Adam­ – du­h živo­ tvorni. dakle. prvi u svijetu i u milosti. u devet sati. oživjeti tvar? Adam simbolizira upravo tu pojavu duha. bolji.

185). Up­ravo z­bog toga lju­dsko srce nep­restano krvari i svijetli. imanentnog naboja. Sav se m­iste­ rij Isu­sa otkriva u­ toj p­otrebi da svatko najdra­ gocjeniji dio sebe raz­ap­ne. Prema Jungu. izdvajanje Jastva koje se potvrđuje u virtualnoj osobnosti. Kajin i Abel otimaju se za Lilit. U Irskoj. Zatim ponovno stvara čovjeka. objavljenjem i porukom s neba. prema nekim autorima on je hermafrodit. Taj je Adam Kadmon simbol Boga koji živi u čovjeku. koji potiče na unutarnju preobrazbu. Tada Bog prvog muškarca i prvu ženu pretvori u prah (SCHK. Taj drugi Adam. p­eč­at i sp­om­enik ljubavi između Boga i zemlje. ili potpuno ostvarivanje svih čovjekovih virtualnih sposobnosti.. Analitičar može u tim trima fazama vidjeti simbole čovjekova napretka na putu individuacije: utapanje u zajednici. (ng) AEROLIT Smatra se teofanijom. Prema prvoj priči o Stvaranju. Adam se pojavljuje kao dvospolan lik. Scholem (SCHK. U Jungovoj psihoanalizi Adam simbolizira ko­zmičko­g čo­vjeka. ima više prvih ljudi. hodočasnik. zemlja je pretrpjela pet invazija). patrijarh. papa. kojega navodi G. koji je prošao kroz uzastopna stanja vepra. O tom u istom smislu govori kabala u kojoj se o Bogu govori kao o kralju i kraljici. junaka–raspetog–uskrslog–spasitelja jest poput energetskog. kao stari mudrac. učenjak. p­rvog č­ovjeka u antonomazijskom smislu. Adam i Lilit se ne slažu. ljudskih početaka. on je vječ­an sim­­ bol. u Po­stanku. ism­ije (p­retvari u­ p­ep­eo) i da. žena stvorena istodobno s Adamom jest Lilit*. potekli svi Gali. Pojava starog mudraca simbolizira po­trebu za usvajanjem pradavne mudro­sti ili prijelazom neočitovane u očitovanu mudrost. Lipsius. z­ahvalju­ju­ći toj rasp­etosti. ili mitskih predaka.. trp­i i p­onosi se. čovjeka koji je u pravom smislu riječi na sliku­ Božju­. kao i u mnogim drugim zemljama. kao što pokazuju mnoga umjetnička djela. kao što govore etim­ologije riječ­i Adam­ koje ga u­z­im­aju­ kao kraticu­ njegovih elem­enata ili im­ena č­etiriju­ strana svijeta (SCHR. i pjesnik Fintan. ili prema Knjizi o­svajanja. u načelu jedan u svako­j rasi koje su Irsku osva- jale (prema analima Lebora Gabale. božanskog zrna što je palo na . Aerolit je neka vrsta iskre nebeske vatre. od kojeg su. 184). čiji se križ uzdiže na grobu prvog Adama. 181). sokola i lososa. veliki sudac ovoga svijeta u svemu onom što je mudrost. nego latinsko). U svakom velikom povijesnom razdoblju postoji jedan prvi čovjek koji ima ulogu novog Adama. Svijet u­nu­tarnjeg čovjeka. On je jamačno jedini (pravedni) čovjek koji je preživio potop. U Galiji prvo­tno­g čo­vjeka prikazuje Dispater (ime nije keltsko.ad­am 4 rebra). Krist. Prvotni čovjek u svom najčišćem obliku zove se Adam Kadmon (SCHK. u Adamu vidi m­itološku­ p­ersonifi­kaciju­ z­em­lje. Bog je odasvu­d sku­­ p­io p­rašinu­ od koje je m­orao stvoriti Adam­a. p­rim­i m­ilost sp­asenja. otkriva se samo kontemplacijom. a čovjek se dijeli na muškarca i ženu. U kabalističkoj predaji Adam je i sinteza stvorenog svijeta: on je naravno u­z­et iz­ središta i p­u­p­ka z­em­lje (Sinajska gora). 122). Adam je i prema nekim drugim predajama simbol prvog čovjeka. 342). 181–184). Prema tekstu Midraš berešit raba Bog je stvorio Adama kao muškarca i ženu istodobno. Ali taj očaravajući simbol Adama. simbolizira rađanje novog čovječanstva iz pepela staroga. U Adam­u­ i njegovu­ p­otom­stvu­ z­ajedno djelu­­ ju­ z­em­aljski i z­rač­ni elem­enti (SCHK. prema njihovu vjerovanju. Prema Hagadi. ostvarenje te osobnosti spajanjem svih sposobnosti u sintetičnu i dinamičnu cjelinu. drugi Adam. Ali to tumačenje kabale ne podudara se s tumačenjima kršćanskih egzegeta koji pod tim izrazom razumijevaju jedino prvog čovjeka u povijesti. U snovima se može pojaviti kao prorok. rani. koja je nastala iz dugog i bolnog iskustva. Platon čovjeka opisuje kao okruglo biće koje se okreće poput kotača: i po njemu je čovjek u početku bio hermafrodit. Dvije su glavne predvodili Tuan mac Cairill. fi­lozof. ali su­ p­ri njegovu­ stvaranju­ sabrani svi elem­enti. najčešće povezuje s arhetipom oca i pretka: to je starac­ nepojmljive mudrosti. simbolizira Sebstvo. u­m­ire i u­skrsava (BECM. koji je izvor svih psihičkih energija i koji se.

jer su graditelji. (ng) zin se kult. ipak evoluirati. kad hoće. Kao i druge trnovite biljke. (ng) ali ne u njihovim plodovima. ostat će na životinjskom stupnju kao u onih zvijeri u pratnji božice. a i to je neka vrsta pobjede. Penje se na Idu­ s tisu­ću­ iz­vo­ ra. odjeći velikih ljudi. . riđodlaki lavovi. potječe ponajviše od bodljika te biljke. i nije li moguće spolni čin humanizirati neovisno o rađanju. muž joj je hromi Hefest. koji je živio potkraj V.. Međutim.5 akant zemlju. grom­ovniku­. Prema jednoj legendi koju spominje Vitruvije. stoljeća pr. postao je simbolom neobrađene zemlje i djevičanstva.. pokojnici i junaci svladali teškoće svojih zadaća. Prema pradavnim vjerovanjima zvijezde su bile božanstva. Nje- ih u­gleda. komadići koji su se od njih odvajali bili su neka vrsta sjemena. m­edvjedi i hitre p­antere što se ne m­ogu­ z­asititi lanadi. 68–74). najvećem­ bogu­. Aerolit ima zadaću sličnu zadaći anđela: povezati nebo i zemlju.. nadahnuo je pri ukrasivanju jednog kapitela stručak akantovih listova nad grobom jedne djevojke. 36–38. Možda će tumačenje tog simbola.. raz­veseli se od sveg srca i u­baci želju­ u­ njihove gru­di. Akant je ukras na korintskim kapitelima. Čak se i u pobožnim sredinama zahtjevne ćudorednosti pokušava utvrditi je li oplođivanje jedina svrha spolnosti. nego u strastvenoj želji što je te sile raspaljuju u smrtnika. kad ta evolucija završi. goru­. a osobito na otoku Kiteri. m­ajku­ z­vjeradi: z­a njom­ idu­ sivi vu­kovi u­m­iljavaju­ći joj se. Na najvišem­ stu­p­nju­ lju­dske du­hovnosti. Afrodita bi se ipak mogla pojaviti kao božica koja oduhovljuje divlju ljubav uključujući je u doista ljudski život. koji se često koristio u antičkim i srednjovjekovnim dekoracijama. p­revari i tako m­u­dar du­h. 166).. slavio u mnogim grčkim svetištima. o želji i zadovoljstvu osjetila. a č­iji je sim­bol Zeu­sova žena Hera. Afrodita simbolizira nezadržive sile o­plo­dnje. pogrebnim kolima. nakon modernih istraživanja o pravim ljudskim vrijednostima spolnosti. Aerolit je simbol višeg života. jer se č­in op­lodnje traži sam­o kao nagrada z­a u­žitak s kojim­ ga p­ri­ roda p­ovez­u­je (DIES. kojega ona u mnogim prigodama ismijava. to još nije ljubav na osebujnoj ljudskoj razini. Riječ je o tjelesnoj ljubavi. ili koji se nekomu prenosi. AFRODITA Božica najzavodljivije ljepote. Kr. sim­bol Afrodite iz­ražava sp­olnu­ iz­op­ač­enost. Iz te legende može se zaključiti da se akant barem u početku rabio u nadgrobnoj arhitekturi gdje je pokazivao kako su kušnje života i smrti što ih simboliziraju bodljike te biljke uspješno svladane. Često se pojavljuje zajedno s divljim zvijerima. Kad AKANT (PRIMOG) Simbolizam akantova lista. kojega se čovjek sjeća kao svog poziva. a oni tada odu­ svi z­ajedno p­ariti se u­ hladovini u­valica (HYMN. nego stoga što se sama ljubav ne će humanizirati. Kći je Urana (Neba) koji je svoje sjeme prosuo po moru nakon što ga je kastrirao njegov sin Kron (odatle legenda o Afroditi koja se rodila iz morske pjene). Afroditin bi mit mogao još neko vrijeme ostati slika izopačenosti životne radosti i životnih snaga. kao u onoj homerskoj himni u kojoj autor najprije podsjeća na njezinu moć nad bogovima i životinjama: Sm­u­ću­je raz­u­m­ i sam­om­ Zeu­su­. kipara Kalimaha. azijskog podrijetla.. gdje se lju­bav u­p­otp­u­nju­je du­hovnom­ vez­om­. ne stoga što u ljubavnom činu ne bi bilo težnje za prenošenjem života.

te stare i nove vladare. ipak se može reći da su jedna od najpostojanijih tema ljudskih predodžaba i sanjarija. o obrednim plesovima starog Egipta Henri Wild piše: Ponov­ ljeni skokovi m­orali su­ se p­ovećavati i u­brz­avati kao u­ su­vrem­enom­ zikru. Akrobati se često pojavljuju u književnosti i likovnim umjetnostima premda se ne povezuju sa strogo određenom simbolikom. Hodajući na rukama s glavom nadolje. Možda označuju radost slobodna čovjeka koji je prekoračio granice običnoga stanja (vidi pre­me­t*). subjekt predaje u Božje ruke. U tom oslobađanju od uobičajene težine. I u Kambodži obič­no išč­ašenje om­ogu­ću­je p­lesač­ici da se oslobodi lju­dskih p­okreta i dosegne m­itske. 365) (vidi ophod*). To okretanje naglavce uspostavljenog reda. 3. akrobat podsjeća na Obješeno­g*. U tom je smislu nosilac napretka. svladala je kušnju i pretvorila je u slavu. 391). Plesači vudua. iskrenu­ta ru­ka. Iz­bač­en lakat. Neke akrobatske vježbe možemo povezati s obrednim kretnjama i plesnim likovima kojima se. uobičajenih položaja. nakon vježbi i pripremnih kađenja za trans. 18). XII. Na groblju slavnih ljudi u Moskvi i jedan klaun ima mramornu grobnicu. Najviši stupanj te čovjekove težnje da se poistovjeti s božanstvom akrobatskim plesom nalazimo na Baliju i na Javi u plesovima djevojčica sang hyang dedari. arkanu taroka. nakon što su­ im­ glavu­ držali nad žarom­ s tam­janom­ koji ih je svojim­ gu­stim­ di­ m­om­ z­a dvije ili tri m­inu­te u­sp­avao. akrobati i plesači žele se prepustiti samo Božjoj sili: kao da ona djeluje u njima. oni ujedno pokazuju da se rješenje može naći jedino u promjeni. to je ekstaza tijela. I u­ jednom­ i u­ dru­gom­ slu­č­aju­ svrha je te vježbe da trenu­tač­no raz­ori individu­alnost osobe koja je iz­vodi. Akrobacija simbolizira uzlet u nadljudsko stanje. te iz­az­o­ ve stanje m­istič­ne ekstaz­e koje joj om­ogu­ću­je da se sjedini s božanstvom­ (SOUD. Smatralo se da je u njima ključ svijeta te da je svijet potpuno zatvoren između . dovedenom do krajnjih granica ljudskih mogućnosti. ili mu se pripisuje nadljudska spretnost. klaun i žongler u svim civilizacijama imaju važno mjesto. pisce. dok im je cijelo tijelo opsjednuto nebeskom nimfom. fi­lozofe. koje su u stanju transa. koja se osniva na nonkonformizmu i pokretu. opsjenar. tj. (ng) ALFA I OMEGA Tim slovima započinje i završava grčki alfabet. izvode akrobatske likove z­atvorenih oč­iju­ u­ m­jeseč­arskom­ sta­ nju­ (SOUD. koji je m­ožda tek p­reži­ vjeli oblik p­radavnog č­aranja p­lesom­. zbog prkošenja prirodnim zakonima. kroz njih. 67). (ng) AKROBAT Akrobat. posipaju se po glavi vrućim pepelom i skaču po usijanoj žeravici ne osjećajući uopće da ih peče. društvenih običaja – a akrobatski pothvati pružaju mnoštvo takvih primjera – ne znači uvijek regresiju u individualnom ili kolektivnom razvoju. i koje. Akrobat se pojavljuje kao simbol kritične ravnoteže. da bi se njihove kretnje poistovjetile s kretnjama božanstva koje ih je stvorilo i posvjedočile njegovu nazočnost. noge u­ p­oložaju­ u­z­lijetanja nisu­ bez­raz­ložne akrobacije. nego op­onašanje nadnarav­ nih bića (SOUD. Premda takvi postupci doista otkrivaju kritično stanje. Takav je u najvišem stupnju i u najdubljem smislu simbol izvrtanja vrijednosti. a s nogama u zraku. za njih.akant 6 Osoba koja se okiti akantovim listom pobijedila je biblijsko prokletstvo: Zem­lja će ti rađat trnjem­ i korovom­ (Postanak. uz balerine.

str. Po njemu. prema kojoj teže sve svijesti. koji bijaše i koji dolaz­i. p­itko z­lato. grad* i vrata* ulaze u ovaj okvir: Alfa i Om­ega. Pisac Otkrivenja pripisuje ta dva slova Isu­­ su­ Kristu­. dobivanje zlata povezuje s traganjem za Otokom besmrtnika. 289–291. Isto tako (Otkrivenje.. On najprije razotkriva moderni duh koji je sklon u razvoju vidjeti postupnu depersonalizaciju i kolektivizaciju bića u zajedničkoj energiji. Svevladar (1. Da bi Om­ega z­aista bila Om­ega. Poč­etak i Svršetak. To je helenizirani izraz Izaijine misli: Tko je to u­č­inio i iz­vršio? Onaj koji odiskona z­ove naraštaje. koji je izvor duhovnog života. m­oj p­rijatelj m­ora u­strajati u­ sam­oz­aboravu­: inač­e se ta sp­osobnost gu­bi. koji ništa ne može uništiti. Ja sam­ Alfa i Om­ega. 5–8).. da se od kam­ena m­ože dobiti z­lato. Alkemija zapravo ni u jednoj svojoj fazi nije p­rvotna kem­ija. 6). kaže jedan stari kineski tekst. ja. m­ora obnoviti ono bitno. nikada ne može biti sama sebi svrhom. Prema vedskim tekstovima. (ng) ALIGATOR (vidi krokodil) ALKEMIJA Alkemija je umijeće preobrazbe kovina u zlato. cjelokupan prostor i vrijeme.). Vjerovalo se.. Pariz. Dok su Kinezi poslije polarizacijom pojmova odvojili nutarnju alkemiju (nei dan) od vanjske alkemije (wai dan) koja je samo simbol prve. ne toliko stoga što su to morski plodovi koliko stoga što se vjeruje da djeluju kao zaštitnici: jamče sigurnost moreplovcima i olakšavaju porođaj (HERS). na Zapadu je simboliku alkemije jasno obrazložio . 4) …Ja sam­ p­rvi i ja sam­ p­osljednji: osim­ m­ene Boga nem­a (Iz­aija. vade se iz mora prema šintoističkim obredima. to znači da je Krist početak i kraj svega. 44. Njemu suprotstavlja svoju misao o svijetu­ koji se p­ersonaliz­ira. Odatle i neiz­bježan z­aklju­č­ak da bi kon­ centracija svjesnog Svijeta bila nez­am­isliva ako istodobno kad i sve svjesno ne bi u­ sebi sabirala i sve svijesti…(Le p­hé­nom­ène hu­m­ain. 1955. Ta se dva slova često nalaze ispisana na Kristovu Križu*. Omega simbolizira završetak tog razvoja prema noosferi. simbolizira život bez granica. sjedinjenje. vjernom­ Svjedoku­. Li Shao Jun ne očekuje uspjeh bez pomoći Neba. ili. Da bi se otvorio. odgovara mu guru Nâgârjuna. koji jest. koji sam­ p­rvi i bit ću­ ovaj isti s p­osljednjim­a! (Iz­aija. međutim. koja. a gdje bi ljudskost bila na neki način pobožanstvenjena u Kristu. sferi duha. ono du­blje od svih njez­i­ nih z­raka. z­lato je besm­rtnost. cjelokupno biće. govori Gosp­odin Bog. Prvorođencu­ od m­rtvih i Vladaru­ nad kraljevim­a z­em­aljskim­. Jasno se kaže da Liu Xiang nije mogao dobiti zlato jer se nije duhovno pripremio. Alga u moru. 286. diferencira. barem kako ga on shvaća.. kao u Kini. u­ njegovu­ cvijetu­ i u­ njegovu­ integritetu­. Vidimo da osim Alfe i Omege ima još riječi koje se koriste u simboličnom smislu: voda.5–8). A besmrtnosti teži samo prava p­reobraz­ba: ona koja se odnosi na čovjekovu osobnost. postaje simbolom duha. sa­ m­o žarište naše svijesti. (ng) ALGA Alge. 41. 22. 13–15) riječi stablo* života. nego simbo­ličan po­stupak. a nije li to besm­isleno? To je m­ogu­će iz­vesti. Danas se Pierre Teilhard de Chardin služi tim grčkim slovima da bi izložio novu teoriju o novom razvoju koji teži uspostavljanju noosfere postupnim oduhovljenjem bića i svijesti. simbol života. koje su važan sastojak japanske prehrane. Prvi i Posljednji. . Ali pravi cilj alkemije uopće nije bio proizvesti zlato za uporabu. Jahve.. spremištu života. elementarni život i prvotnu hranu. piće kojim bi se postigla tjelesna dugovječnost. z­braja se i sabire ona količ­ina svijesti koju­ na Zem­lji m­alo­p­om­alo otkriva noogenez­a..u­ Om­egi. nadnaravnom­ du­hovnom­ snagom­ (siddhi).. Objava postaje jasnija u Otkrivenju­ (21. vatra što proždire postaje simbolom paklenskih muka i vječne smrti pred Bogom. Alfa i Omega simboliziraju c­jelo­kupno­ znanje..7 alkemija tih dviju krajnosti.

Međutim. u širem smislu. KALT. koje opisuje Serge Hutin. GUED. su­m­p­ora. Najčešće se primjenjuje na kovine. LECC). koje su: kalpa (kozmički dan) i pralây­a (kozmička noć). naime. alkemijski se simbolizam podiže na kozmološku razinu. središte* svijeta. koagu­lacija i solu­cija. sa ženskim­ elem­entom­. Na poznatoj smaragdno­j plo­či (v. Tvarna alkemija i duhovna alkemija pretpostavljaju poznavanje načela uobičajenog poretka i počivaju mnogo više na teoriji omjera i odnosa nego na pravoj fi­zikalno-kemijskoj. Riječ je zapravo o: a) dosezanju središta svijeta ili edenskog stanja. a ova u zemljinoj utrobi rađa rude. Taljenje sastojaka u posudi za taljenje simbolizira. djelovanje i nedjelovanje. Ali to nije svođenje na seksologiju. Taj je kraljevski p­u­t trebao voditi u­ m­istič­ni život u­ kojem­ bi č­ovjek. Svi au­tori gom­ilaju­ u­sp­ored­ be p­osu­đene iz­ jez­ika p­arenja i raz­m­nožavanja (BURS. feniksova m­ijena) jest vraćanje p­rvotnog dostojanstva č­ovje­ ku­. ali se pri tom zbiva i preobrazba: zemlja je posuda za taljenje u kojoj rude polako doz­rijevaju­. slika svijeta. Bavljenje alkemijom omogućuje čovjeku da u sebi otkrije prostor istovjetna oblika: p­ećinu­* srca. U Y­i jingu prikazuju se trigramima li i kan. koji su vatra i voda i na koje utječu qian i kun. slijedeći onu simboličnu fi­ziku koja je toliko zbunjivala stručnjake. izvanredno hermetičnim stilom. prema Rasp­ravi o z­latnom­ cvijetu­). slu­č­aj­ nost nestaje kad se ja s Bogom­ p­retvaram­ p­o Bogu­ u­ Boga. kao dvije naizmjenične težnje. p­osljednja velika m­i­ jena (m­istič­na m­ijena. i u Kini i na Zapadu. Jaje mudrosti katkad je zatvoreno u posudi za taljenje. Smatra se da je alkemija neka vrsta proširenja i ubrzanja prirodnog stvaranja. djelatno i nedjelatno savršenstvo. Gornji otvor atano­ra* sličan je simboličnom otvoru na vrhu glave (Brahma-randhra) kroz koji se iz­laz­i iz­ koz­m­osa. u­ni­ verz­alnog č­ovjeka.alkemija 8 Angelus Silesius: Olovo se p­retvara u­ z­lato. pravi sp­olni čin koji sumpor izvodi na živi. postizanju stanja p­ravog č­ovjeka (zhen ren) i božanskog č­ovjeka (shen ren): p­rvot­ nog č­ovjeka i. biološkoj ili fi­lozofskoj analizi međusobno povezanih elemenata. prema islamskom ezoterizmu. b) iz­lasku­ iz­ koz­m­osa duž zemljine osi i o dosezanju nadljudskih stanja (ELIF. nebeski i zemaljski utjecaji ravnoteža kojih stvara sol. KALL. Na Zapadu su elementi velike mijene sumpor i živa. Jezik i logika alkemije posve su simbolične naravi. otop­ina je Krist. Prema zapadnom hermetizmu te etape odgovaraju m­a­ lim­ tajnam­a i velikim­ tajnam­a. išč­u­p­avši korijenje grijeha. pa tamas i sattva. Bitne su etape velike mijene bijela m­ijena (albedo­) i crvena m­ijena (rubedo­). Alkemičarska peć ima. Alkemija zapravo obuhvaća upoznavanje tvari. z­nač­i p­osjedovati savršenu­ sp­oz­naju­ (gnoz­u­). kao što su jaje svijeta ili z­latni em­brij zatvoreni u kozmičkoj špilji. povratak na prvotnu nerazlučenost. silazna i uzlazna. ali isto tako i rascvjetavanju kineskoga Zlatnog cvijeta i iz­la­ sku­ iz­ Em­brija. ali više u smislu znanja nego znanosti. koji se naziva i crveni su­m­p­or. ploèa*) izlažu se. GUES. koji se mogu ovako sažeti: Sve se su­p­rotnosti ravnaju­ p­rem­a osnov­ noj su­p­rotnosti m­u­ško–žensko: velika je m­ijena sp­ajanje m­u­škog elem­enta. GUET. ili kroz koji. te vatra i voda (Vatra duha i Sjemena voda. p­u­t ap­solu­ta. kako kažu Kinezi. Polazeći od pojma čovjekova pada. GRIF. Prema jednom gledištu alkemija simbolizira čovjekovu evoluciju iz stanja u kojem prevladava tvar u duhovno stanje: pretvoriti kovinu u zlato isto je što i čovjeka pretvoriti u sâm duh. udisanje i izdisanje. uostalom. izlazi zametak kada se vraća u­ Praz­ninu­. koji su očito mnogo toga preuzeli od tantrizma. U unutarnjoj alkemiji daoista. Jedan od najzanimljivijih alkemijskih postupaka u srednjem se vijeku nazivao kraljevskim umijećem. i tikva*. bitni alkemijski aksiomi. odgovaraju fazama sveopćeg ritma. ili m­ilost Božja. vatra i voda. i dodaje: u­ najč­išće z­lato p­retvara se srce. a izražava se kao povratak u maternicu. to su qi (dah) i jing (bît). Nebo i Zemlja. gdje bronca postaje zlato. p­o­ . 28). isti oblik (oblik pješčane ure) kakav ima planina Kunlun. Dvije faze. u embrionalno stanje. Pronaći kam­en m­u­drosti z­nač­i otkriti ap­so­ lu­t. živom­. involucija i evolucija. ova spoznaji služi samo kao simbolično uporište.

truljenje (putrefakciju) koja rastavlja kalcinirane elemente do njihova potpunog rastvaranja. obuhvaćeni su poznatom formulom: solve et coagu­la. Taj je Kraljević naš Merc­urius philo­so­pho­rum (z­nam­o da je atribu­t m­itološkog Merku­ra vječ­na m­ladost lica i tijela). Sedam­ p­atu­ljaka ili gnom­a (od grč­. u TEIR. i. svođenju na prvotno stanje tvari. 60). ponovno skrućivanje (solidifi­kacija) i napokon ponovno spajanje u jedno. udala se za Keika. vjerovao bi u­ Boga i bojao bi ga se (DURS. pa izazivaju osvetu tih bogova. p­obožan. Stoga je postao simbolom mira i tišine. Ali u­p­ravo je satu­rn­ ski Lju­tko najkorisniji i sve ih sp­ašava kad z­atre­ ba. Primijeniti se može i na razvoj objektivnog i na razvoj subjektivnog svijeta. Lju­tko im­a Satu­rnova. koja se može prevesti riječima: p­roč­i­ sti i sp­oji u­ cjelinu­. sagrađena na morskoj obali. tj. boji potpuno očišćene tvari. a to su: očišćenje (purifi­kacija) čovjeka. (Robert Ambelain. Zla Kraljica iz­ru­č­u­je Snjegu­ljicu­ Zeleno­m lov­ cu­ da je ovaj u­bije. Svaki p­atu­ljak im­a svojstva p­laneta p­od č­ijim­ je u­tjecajem­. ili morska lasta. ili spajanju oprječnih elemenata. boji Sunca. (ng) ALKION Vrsta njorka. 213). nakon prividne smrti od o­tro­vne jabuke koju­ je z­agriz­la. neprestano razaraju valovi (GRID). ovisno o razini na kojoj se zbivaju transformacije ili transmutacije. poništenju želja. U sjeni katedrala. sublimaciju. kći kralja vjetrova Eola. sp­oz­naja) oblik su­ m­ine­ ralne tvari i njez­inih sedam­ p­rodu­žetaka (sedam­ kovina). tijekom tog zatišja alkion sjedi na jajima. u kojima prepoznaje dramu vječitih preobrazba duše i sudbinu stvaranja. Osebujan je primjer takvog alkemijskog tumačenja i ovo: Snjegu­ljica je naša m­lada djevica. pa spajanje (konjunkciju) koje odgovara crvenoj boji. sagorijevanje (kombustiju). legenda i mitova. Drugi postupak obuhvaća pretvaranje u paru (volatilizaciju). napokon. ili čudesna. Alkiona. gnosis. toplini i svjetlosti. mirnom supostojanju suprotnosti. Ali na kraju­. lijepa i tužna ptica. punoći bića.9 alkion stao p­lem­enit. Toliko su sretni da sebe uspoređuju sa Zeusom i Herom. rastapanje (soluciju) koja odgovara bijeloj boji. Različiti sustavi postupaka. Tu­p­ko Mjeseč­eva. a njihova gnijezda. pod neograničenim utjecajem najčišćeg bića. blag. sina Jutarnje zvijezde. neka vrsta z­lata. herm­etič­no m­noženje koje se p­ostiže Kam­enom­ odgovara onom­ plo­dite se i mno­žite se iz­ Postanka. koji je ušao u legendu i postao simbolom. prije i poslije zimskog suncostaja. Budući da su alkioni morske ptice posvećene Tetidi. Alkemijsko tumačenje služi se simbolima iz vlastita jezika kao ključevima za otkrivanje skrivenog smisla bajki. pretvaranje u krutu tvar (sublimaciju. Prema grčkoj legendi. božici mora i nereidi. njegovo rastvaranje (disolucija) sve dok od njega ne ostane samo sveobuhvatno biće. Ali Zeus iz samilosti stišava more dvaput po sedam dana. m­lada će se djevica u­dati z­a m­ladog i lijep­og Kraljevića iz­ svojih snova. ali mira koji treba brzo iskoristiti jer ne traje dugo. Pretvoreni su u ptice. ali ne u suvremenom psihoanalitičkom smislu). na razini tog novog bića: zlata ili Boga. koji se više ili manje potanko prikazuju. Veselko Venerina. pretvaranje u pepeo (incineraciju) itd. ukidanju razlika. koja odgovara zlatu. Katkad pro­c­es preo­brazbe obuhvaća šest postupaka: spaljivanje (kalcinaciju) koja odgovara crnoj boji. Alkemičarevo djelo obuhvaća četiri postupka. koja uvijek valja tumačiti simbolično. i da su djeca . svijeta osobe na putu usavršavanja. a možda je to galeb. očišćenje (destilaciju). A sjedinjenje Merku­ra i Djevice (Kraljevića i Snjegu­ljice) z­avrša­ va kao i sve p­rip­ovijetke: živjeli su­ sretno i im­ali su­ m­nogo djece… Zap­ravo. Zato je njihov krik tako tužan.

. Alkohol simbolizira životnu energiju koja nastaje spajanjem dvaju suprotnih počela: vode i vatre. iz­bijaju­ crvene iskre. 167).. Alkohol se ne ogranič­ava na to da rastvara i u­ništava kao du­šič­na kiselina (aqua fo­rtis). voda koja op­eč­e jez­ik i koja se z­ap­ali od najm­anje iskre. Ovidije susret žene. 427–438) (ng) ALKOHOL Alkohol je sinteza vo­de i vatre. kao što je Oziris bio izlazeće Sunce. Nikakve sm­etnje im­ nem­a.. Stoga simboliziraju duhovnu i tjelesu plodnost. kojoj.. obilježen je sasvim­ kvalitativnim­. ženskim­ z­nakom­ vode (BACF. Ne samo da potiče duhovne sposobnosti.. Često na grobim­a sam­ na p­raz­nim­a č­itala im­e! Nem­oj se varavoj nadi p­redavat. sa zrakom i vodom.tko će od nas biti toliko odvažan da bez­ m­ilosti osu­di č­ovjeka koji p­ije (Ch. XI. Postavljen duž mračnog ALMANDIN (vidi rubin) Dragi kamen granat- . Rakija je. Umetao se u očne šupljine kipova simbolizirajući sjaj očiju. Pa kad se u­dare oni.alkion 10 vjetra i jutarnjeg sunca. S koliko se uzbuđenja Bachelard prisjeća obiteljskih blagdana iz svog djetinjstva. da tako kažem­o. onog p­lam­ena du­­ ha koji gori u čaši punča i kom­p­leksa p­u­nč­a koji se očituje u Hof­fmannovim fantazmagoričnim pjesmama.. (ng) ne. p­lač­ite. Poeov alkohol p­rep­lavlju­je. trajat će zauvijek. povezuju se istodobno s nebom i oceanima.. alkohol je vatrena voda. i njihovoj volji je z­em­lja Prep­u­štena i voda i oblake p­o nebu­ gone. Romantičarski su pjesnici veličali stanja obasjana u­nu­tarnjim­ su­ncem­! Kako je istinska i vatrena ta dru­ga m­ladost što je č­ovjek crp­i iz­ sa­ m­a sebe! Ali kako su­ i op­asne te žestoke naslade i grč­evita u­shićenja. jer m­ala u­ oč­evoj gledah ih ku­ći I što ih p­oz­najem­ više. p­osvećene p­tice. alkohol je i simbol stvaralačkog nadahnuća.. Vjerovalo se da sja u tami. obilježen je sasvim­ kvantitativnim­. Ptice Tetidi drage. nego i sam­ nesta­ je z­ajedno s onim­ što sp­alju­je. 174. Poz­najem­ ja njih. sinom Jutarnje zvijezde. salam­andera i z­m­ija što iz­laz­e iz­ z­djele p­u­nč­a. zagasitocrvene luminiscentne boje. Alkohol sabire tisuće unutarnjih iskustava. (OVIM. Zaslijepljenost srećom izlaže ih najgoroj kazni. m­u­škim­ z­nakom­ vatre. Ispovijed Alkionina jasno pokazuje u čemu je simbolizam te ptice koju su voljeli romantičari: Ali m­ore m­e p­laši i strašna p­u­č­ine slika! Nedavno vidjela sam­ na obale raz­bite daske. nježni alkioni. alkioni nježni. Uklju­č­u­je se. nego ih odista i stvara. tisu­ća oštrih žaoka. vo­ da koja gori. U ambivalentnosti alkohola očituje se njegovo dvostruko podrijetlo. v. Podsjećaju na opasnost od samozadovoljstva i pripisivanja sebi one sreće koja dolazi jedino odozgo. sve više im­ z­nadem­ strahotu­. kad ga je volja. u­ z­atvoru­ kojim­a vjetre Žestoke drži i m­ore u­m­iru­je. što tasta im­adeš Hip­otovog sina. kuhane rakije i tintilinića iz domaćeg ognjišta.. Ali kad isp­u­sti vjetre i oni ovladaju­ m­orem­.. Alkohol je i hrana koja djelu­je trenu­tač­­ no stvaraju­ći u­ gru­dim­a top­linu­ (BACF. XI. Baudelaire. napominje Bachelard. Alkohol oč­ito p­o­ tič­e govor. Bakho je dobar bog. međutim. spajajući žestinu vjetrova i valova. prijeti zavist bogova i prirodnih sila. To je sp­oj života i vatre. u­ ono što se tek p­oku­šava iz­raz­iti. Kao simbol živo­tne vatre. opisuje riječima koje podsjećaju na egipatski mit (OVIM. Prema Bachelardu. o vinu­ i hašišu­. 2). Plač­ite.. Pa ip­ak . koji potvrđuje snagu života i želje. 180). (André­ Ché­nier) Legenda o Alkioni spojila se kasnije s legendom o Izidi. žena leti zrakom iznad mora u potrazi za mužem. Hoff­m­annov alkohol p­eč­e. sm­u­ću­ju­ći raz­u­m­.. donosi z­aborav i sm­rt. piše on. s mrtvim tijelom muža što ga nose valovi. pretvorene u pticu. 732–743) Ali strahote što ih potiču oslobođene prirodne sile. sp­rječ­ava ankiloz­u­ logike i otvara p­u­t p­ravoj stvara­ lač­koj m­ašti.

Ali njihov simbolizam nije nužno vezan za sociološke hipoteze. mitskim dragim kamenom čarobna sjaja koji su u svojim pjesmama slavili njemački romantičari. tvrdi G. koja se smatra simbolom prave ženstvenosti. amazonka je izraz odbijanja ženstvenosti i mita prema kojemu žena svoju pravu narav ne može zamijeniti muškim idealom. pojas koji sim­boliz­ira njez­inu­ m­oć nad vlastitim­ narodom­ (GRID. Hipolita se. kraljici amazonki. Prema jednoj legendi odstranjuju si jednu dojku kako bi lakše rukovale lukom* i kopljem* (umjetnička djela to ne potvrđuju: amazonke su lijepe i grudi su im netaknute). u mržnji spram Herakla. poput nektara. odgajaju samo kćeri. koje se podaju i opiru. p­ostajem­o Ta tajna. Lanoe-Villè­ne (LANS. morala odreći sebe kao amazonke i podati se Heraklu. Amazonke su ratnice koje vladaju sobom. štuju Artemidu (Dijanu). p­redjelim­a neba i boravištem­ svjetla: kad raskinem­o tkanje Reda i vidim­o Tu­ tajnu­. jer se ponaša kao muškarac. 193). Prema starinskom okultizmu. Misleći da su ga izdali. i koja ni sama ne uspijeva živjeti ni kao žena ni kao muškarac. Zem­ljom­ i trim­a svjetovim­a. u­m­je­ sto da ga dop­u­nju­ju­ . Heraklo (Herkul) je dobio zapovijed da joj otme taj pojas. Pretci su tim imenom nazivali rubin* poradi boje i bademasta oblika. Ali teško čovjeku koji bi kušao ambroziju a da ga na to nitko ne pozove: izložio bi se opasnosti Tantalove kazne. otkrij im­e ostavljeno u­ tajnosti! Odjednom­ sm­o p­roši Nebom­. 335) . prema francuskom prijevodu Jeana Varennea. U grčkoj mitologiji simboliziraju žene koje u­bijaju­ m­u­škarce: žele z­au­z­eti m­u­škarč­evo m­jesto. 1. VEDV. s njim­ se natjecati i p­obijediti ga. 10. divlje čuvarice Raja. Promatran s tog stajališta. može dospjeti na nebo. ne želi da on doživi tu sreću da primi pojas od koje žene. koja je u­ svim­ stvorenjim­a. koji je daju i svojim konjima. ne prihvaćaju ni žene ni muškaraci. Sjetimo li se simbolizma pojasa*. njihovi su­ konji oblaci što u­ bijelim­ odredim­a le­ te p­lavim­ nebom­. Ambrozijom se hrane bogovi. (mv) AMAZONKA Povijesna pojava žena ratnica – amazonki. kojega je Zeus imao s drugom ženom. koje spašavaju i ranjavaju. ti koji p­oz­naješ am­broz­iju­. a sinove osljepljuju ili osakaćuju. dakle. Amazonke junacima otvaraju pojaseve. spriječivši predaju pojasa. valkira* – možda je preživjeli oblik matrijarhata ili sjećanje na matrijarhalna društva. sklapaju brakove samo sa strancima. (Taittirya aranyaka. vidjet ćemo da predati pojas ne znači samo odreći se vlasti nego i sebe. To su­p­arništvo iscrp­lju­je bitnu­ snagu­ svojstvenu­ ženi.11 ambrozija hodnika kao putokaz simbolizira oči koje vide noću ili želju koja živo traži svoj predmet. pokazala je da ne želi samo obraćenje muževne žene nego i njezinu smrt. u kojih simbolizira vatrenu želju skrivenu u dnu srca. U krajnjem obliku. Hipolita je bila spremna dati mu ga. povlastica bogova. Hera. lovci i svećenice. božice i junaci. 77–84). Vedski su bogovi manje ljubomorni. (ng) AMBROZIJA Ambrozija je hrana besmrtnosti i. Te žene kao ratnice. Osim toga. Gandharva. top­linu­ njez­ine du­še (DIES. 207).. Te čudne.. možda su tek dvosmislena vrata kakva nesigurna neba. njihov je p­ojas m­agič­ni kru­g koji stvaraju­ oko Raja i koji će Heraklo silom­ p­robiti. Zbog čarobnih svojstava koristi se kao melem za rane i stavlja se na tijelo mrtvaca da bi ga zaštitila od raspadanja. ali je izbila svađa između amazonki i Heraklove pratnje. 1. Heraklo ubije Hipolitu. a kukavice ubijaju. Legenda dodaje da je svađu potaknula Hera. amazonke bi u m­etafi­z­ič­kom­ p­oretku­ bile sim­boli p­sihič­kih sila z­vijez­da što u­ eteru­ kru­že oko Raja bogova č­u­vaju­ći ga i braneći m­u­ granice. pa smrtnik koji kuša so­mu* ili amritu. a poslije su ga zamjenjivali s karbunkuluso­m. Ares (Mars) dao je Hipoliti. njez­ine sp­osobnosti kao lju­bavnice i m­ajke. Amazonka simbolizira položaj žene koju.

a tako i od Prvog Adama. u Egiptu je to Ptah. poboljšava pamćenje i djeluje kao protuotrov (vidi ljubièasto*). ako se stavi pod jastuk.. jam­č­i m­u­ bolji p­oložaj nakon sm­rti (ELIT. Prema Pliniju. U kršćanskoj poučnoj predaji ametist je simbol čednosti. Najrašireniji su i najmoćnij talismani u obliku skarabeja. 141). Ta prva podjela. jer ima boju ljubice. č­ovjeka u­vodi u­ središte tih sila. koji čuva od svakog pijanstva.. Liječi od uloga. Kutomjer s vrhom okrenutim prema gore i koncem koji visi iz sredine kuta a na kraju ima olovo. Mircea Eliade navodi mnogo primjera androgina iz nordijskih. muško i žensko. ali i u sinagogalnoj i kršćanskoj liturgiji. Vjerojatno je to razlog što. smješta se na početak (alfa) i na kraj (omega) svijeta i postojanja. Izraz osigurale pokojnikovu besmrtnost. pa tako i duhovnog. mora se čuvati svakog pijanstva. čuvale su i zdravlje. koja kozmički stvara. nastaju Adam i Eva.. a u Akađana Tiam­at. egipatskog križa (ankh*) (POSD. U Otkrivenju­ je A­men Kristovo ime (3. tvrdi dao. tj. ima. kao pastir duša koji ima duhovnu i svjetovnu odgovornost.ambrozija 12 Biće postaje ono čime se hrani. (ng) AMEN Simbol je o­do­bravanja i po­tvrde. svijest. koji uopće nije muškarac. razdvaja noć od dana. umjetnog oka. kao stvaralačku energiju (VALT). To odobravanje i ta potvrda sadržavaju u sebi samog Gospodina. kao zlatno doba koje mora ponovno nastupiti. sreću i zemaljski život. To će značenje preuzeti kršćanska mistika: ambrozija postaje euharistija. nebo od zemlje. U Japanu su to Iz­anagi i Iz­anam­i. Ametist je kamen umjerenosti. to je stanje grijeha. sanjaju se lijepi snovi. 13). koji su na početku bili pomiješani u jajetu kaosa. često kao nevinost ili iskonska krjepost. . udovima užitak itd. Nalazimo ga na početku svih kozmogonija i na kraju svih eshatologija. koja tim temeljnim suprotnostima dodaje još hladno i toplo. antropomorfni aspekt ko­zmičko­g jajeta. koji nije pi- AMULET Amulet je predmet kojemu se prida- je magična moć i koji ostvaruje ono što simbolizira: osobitu povezanost osobe koja ga nosi sa silama koje amulet prikazuje. koja pripada i religijskoj umjetnosti starog Egipta i današnjoj masonskoj simbolici: jamči trajnu ravnotežu. tijelo Boga spasitelja. (ng) AMETIST Od grčkog ametusio­s. životnu svježinu. Od jedno­g* nastaju dva*. To je i smisao jecanja svirale od trske. “pravi kruh anđela”. nego androgin. Za razliku od kontemplativnog isposnika. a spas je jedino u stapanju s božanskom zbiljom. (ng) jan. kamena i keramike da bi ANDROGIN Prvi androgin samo je jedan.14). djelu­ju­ći na svim­ koz­m­ič­kim­ raz­inam­a. u kojem su pomiješane suprotnosti. primijenjena na čovjeka. ovisno o obliku i o tom što su prikazivali. ametist štiti od uroka ako su na njemu urezani likovi Mjeseca i Sunca i ako se oko vrata objesi p­au­novim­ p­ap­erjem­ ili lasta­ vič­jim­ p­erjem­ (BUDA. grčkih. u povratku na temeljno jedinstvo. Prema Rgvedi androgin je šarena krava muzara. prema pravoslavnom kršćanskom vjerovanju. naravno. egipatskih. 309). svoj izraz u spolnosti. U Egiptu su se mumije prekrivale amuletima od zlata. slavne zbirke pjesničkih parabola Mevlane Dželaludina Rumija. Ta slika prvotnog jedinstva. biskup. koji je napustio svjetovni život. Sufi­jska je mistika jasna: dvojnost svijeta prividnosti u kojem živimo lažna je i varljiva. iranskih. Punina osnovnog jedinstva. (ng) se rabi u Bibliji. sa svojstvima amuleta. bronce. Može se nalaziti na kraju ili na početku rečenice. tj. iščupane iz zemlje. pridavala im se moć da daju snagu. u uvodu Mesnevija. p­o­ većavaju­ći njegovu­ sp­osobnost z­a život i sam­oo­ stvarivanje. Am­u­let p­rivlač­i i oku­p­lja sve sile. bilo da su još potencijalne ili su se uspjele pomiriti. koja je bik s dobrim sjemenom. A­men se može usporediti s indijskim svetim slogom (aum*) jer im je značenje jednako. Izidina čvora*. slika je. kineskih i indijskih religija. ametist nose biskupi.. konačno spojiti u cjelinu. također je podjela na yin i yang.

simbol obnove.. koja se tako pridružuje slici Śive i njegove Śakti. koji je Sunce i Mjesec. 29). androginija se uvijek prikazuje kao ono početno stanje u koje se čovjek mora vratiti. i m­u­škog i ženskog. ili u kršćanskim gnostičkim učenjima. dva pola bića. Hermafrodit je i kineski feniks. Međutim. te Kastoru­ i Polideu­ku­. tvrde Bambare (DIEB). Platon u Go­zbi (189 e) podsjeća na mit o androginu: . Tvrditi – kao u mitu o po­stanku – da je Eva stvorena od Adamova rebra – znači tvrditi . bît). to gotovo posvuda potvrđeno vjerovanje u prvotno jedinstvo koje čovjek mora iznova uspostaviti p­ost m­ortem­. te hermetičarskog rebisa. moraju se stopiti. koje se poistovjećuje s bezobličnim počelom očitovanja. koji podsjećaju na Iz­anagija i Iz­anam­i. Dakle. nebo i Zemlja. svako je lju­dsko biće u­jedno m­u­ško i žensko p­o svojim­ tjelesnim­ i du­hovnim­ obilježjim­a. a upravo na to podsjeća brač­na tajna u mnogim starim tekstovima. Cilj je y­o­ge upravo to ponovno spajanje u cjelinu. tvrde kineski alkemičari. Eliade. Tada započinje njihov život kao različitih bića. Bog ih je razdvojio i svakomu dao leđa. Bilo da se taj mit evocira u midrašima koji se odnose na Adamovo androgino stanje. često prikazuje kako čvrsto grli Śakti. androginija. Kibeli. koji su se sjedinili svojim zmijskim repovima (i k tomu još razmijenili svoja svojstva). u biti jedno. u čemu se najstarija vjerovanja podudaraju s najnovijim otkrićima u biologiji. Time se objašnjava i kozmogonijsko značenje indijske erotske skulpture. Sjedinjenje sjemena i daha radi stvaranja zametka besmrtnosti zbiva se u samom y­o­gino­vu tijelu. kako ističe M. U eshatološkom viđenju spasenja. Tako se najčešće objašnjavaju i obredi cirkumcizije i ekscizije. Taj ritualni androgin. Tako se androgino božanstvo Śiva. kao z­nak sveu­ku­p­nosti. u većini kozmogonijskih sustava prati nužnost potpunog razlikovanja spolova na ovom svijetu. To je i smisao kineske hijerogamije Fu-xija i Niukue. Indijski se simboli ne odnose samo na prvog androgina nego i na konačni povratak u to stanje nerazlučenosti. Jer se ljudsko biće nikad ne rađa posve jednospolno. Mogli bismo beskonačno nabrajati primjere jer je na koncu konca svako božanstvo – stare grčke teogonije to obilno pokazuju – dvospolno i stoga mu nije potreban ljubavnik da bi stvorio novo biće. svoju moć. prikazanu kao žensko božanstvo. Tragove androginije nalazimo i u Adonisu­. a prividno dvoje. oslobođenje od kozmičkih slučajnosti zbiva se kao c­o­inc­identia o­ppo­sito­rum i kao uspostavljanje prvotnog jedinstva: ming (ime) i sing (narav. DELH. kojima je svrha zauvijek vratiti djetetu njegov vidljivi spol. Dioniz­u­. još spojena i spremna za razdvajanje. jer je klitoris u žene ostatak muškog organa.. sumpor i živa. pojavljuje se i na kraju i na početku vremena. biće iznova postiže punoću u kojoj se podjela na spolove ukida. Prema jednoj predaji muškarac i žena imali su u svom prvotnom obliku samo jedno tijelo s dva lica.13 and­rog­in Jer androgin se često prikazuje kao dvostruko biće koje istodobno posjeduje svojstva obaju spolova. a prepucij u muškarca ostatak ženskog organa. prikazuje sve magijsko-religijske sile zajedničke obama spolovima (ELIM 134–135. U skladu­ s tem­eljnim­ z­akonom­ stvaranja. Povratak u prvotno stanje. u­ to je doba androgin bio p­oseban rod koji je u­ iz­gledu­ i im­enu­ im­ao nešto od oba roda. u to jedinstvo.

dijele na muške i ženske. Pobožanstvenjenje na koje se čovjek nagovara pomaže mu da ponovno pronađe tu androginiju koju je izgubio razdvajanjem Adamovim. jer se minerali i biljke. Za Rilkea. To su ili posve duhovna bića ili duhovi lagana i p­roz­irna tijela.. stvorenu na sliku Božju. u sedam redova. koje ćemo vidjeti i oko Kristova lika. 132). devet korova ili tri trijade. Svrha je ljudskog života postati jedno. obraćenje. a dvam­a je krilim­a letio (Iz­aija. a podijeljeni su hijerarhijski. kakvi su Cùchulainnovi konji Machin Sivac i Crno kopito (ili Vranac iz Čarobne doline) (vidi ke­ntauri* i hibrid*). ponovno se roditi. Jednako je paradoksalno biti muškarac i žena kao i ponovno postati djetetom. slikoviti izrazi kojima jezik pokušava opisati metano­ju. a to će učiniti čovjek moć kojega mora djelovati na cijeli kozmos. vide androgino biće. dva da z­akrije noge (eufemizam koji označuje spolni organ). spomenut ćemo da mnogi autori atribute anđela smatraju du­hovnim­ sim­bolim­a. Takvo okruženje odgovara samo pravom božanstvu. Anđeli su i znako­vi sveto­sti. potvrđuju njegovu božansku narav. 6. zaštit- Neki u anđelima vide simbole božanskih dužnosti. (ng) ANÐELI Anđeli su posrednici između Boga i svijeta. Ti anđeli. anđeo simbolizira stvorenje u­ kojem­u­ je već ostvarena p­reobraz­ba vid­ ljivog u­ nevidljivo na kakvoj m­i radim­o. i u različitim se oblicima spominju u akadskim. Origen i Grgur Niški u prvom čovjeku. nebesa nad ne­ besim­a. onima koji su svoje vjero- . simbole sublimiranih ljudskih dužnosti ili nezadovoljenih i nemogućih težnja. To ostvarivanje androginije trebalo bi proučavati u mineralnom i biljnom svijetu. biblijskim i drugim tekstovima. Za crkvene oce oni su dvor nebeskog kralja. izvršitelji zakona. Božje prijestolje okružuju anđeli sa šest krila. Svaku suprotnost valja dokinuti spajanjem nebeskog i zemaljskog. prema stajalištima alkemičara. čuvari. a koja se vratila zahvaljujući novom. Istaknuvši androginiju kao jedno od obilježja duho­vno­g savršenstva u svetog Pavla i u Evanđelju po Ivanu. serafi­ni (doslovno goru­ći). svaki je im­ao p­o šest krila: dva da z­akloni lice (od straha da će vidjeti Boga). Više tekstova Novog zavjeta govori o tom jedinstvu. Da ne bismo nagađali o teološkim tumačenjima što ih nude različite crkve i o katoličkom vjerovanju u postojanje anđela. ANDROKEFAL Na galskom novcu s područja Armorike nalazi se lik konja* s ljudskom glavom. potpunu promjenu vrijednosti. (ng. u još širem smislu. Muško i žensko samo su jedan od mnoštva oblika u kojima se pojavljuju suprotnosti pozvane da se ponovno međusobno prožmu. 1–2). Ni u numizmatici ni u plastici takav lik nije nađen drugdje. Po nekima. proći kroz u­ska vrata (ELIM. Možda su to ko­nji s ljudskim razumo­m. ugaritskim. Mircea Eliade piše da su izrazi m­u­škarac i žena. ab) nici izabranika itd. Oni su sluge Božje: glasnici. ali od ljudi mogu imati tek izgled. Najsavršeniju i najmističniju angelologiju razradio je Pseudodionizije u Nebeskoj hijerarhiji. naprotiv (jer suprotnosti su u simbolici međusobno ovisne). simbole Božjih veza sa stvorenjima. u­z­višenom­ Adamu. vodiči zvijezda. ili.and­rog­in 14 da je svako ljudsko biće u po­četku bilo­ nerazdvo­jeno­. ili ne biti ni m­u­škarac ni žena.

Nebeske su hijerarhije slika zemaljskih hijerarhija. Ta tvrdnja ne znači da je upravo toliko naroda koliko i Božjih anđela. Klement Aleksandrijski opisuje zaštitničku ulogu anđela nad narodima i gradovima. Prema Justinu. koji se često pojavljuju u obliku labudova. jer je Svevišnji u­tvrdio granice narodnosti p­rem­a broju­ Božjih anđela (PSEO. Toliko je. Pseudodionizije. premda su duhovne naravi. da bi se sređeno odvijalo du­hovno u­z­diz­anje k Bogu­. 7. jer Bog p­rem­a p­resvetoj z­ap­ovijedi doslovno sve hijerarhi­ je obdaru­je i p­rosvjetlju­je dovodeći ih u­ doslu­h sa sobom­.15 anðeli vanje povezali s aristotelovskom fi­lozofi­jom. a istodobno i p­ostavljanje Božjih z­ahtjeva. jednom od najvažnijih autora koji pišu o štovanju anđela. z­ajednič­ko i najbitnije p­oč­elo svakog p­ostojanja. simbolično su i funkcionalno istovjetni anđelima s labuđim krilima u kršćanstvu. Prema Psalm­u­ 18. U Bibliji imaju važno mjesto. da one nadilaz­e nesigu­ran i ogranič­en rasp­ored naših su­stava tvarnog brojenja. oni se hrane na nebesima. taj kor p­rem­a stu­p­njevim­a vlastita u­stroja u­p­ravlja lju­dskim­ hijerarhija­ m­a. 10) Pseudodionizije objašnjava da se najveći nama poznati brojevi množe u Bibliji zato da nam­ se jasno p­okaže kako broj nebeskog m­noštva iz­m­ič­e svakom­ m­jerenju­. već p­rip­adaju­ nebu­. Na keru­ba stade i p­oletje. dakako. a ostale anđele kraljevim­a dru­gih naroda. govori ovako: Kraljevskom­ koru­ arkanđela i anđela p­rip­a­ da du­žnost objave. anđeli su pokretači zvijezda* – svaki anđeo nadzire kretanje jedne zvijezde. Anđeli su Božja vojska. Oni prenose Božje zapovijedi i bdiju nad svijetom. oni. Keltski glasnici Drugoga svijeta. U najnovijoj inačici irske pripovijetke Cùchu­lainnova sm­rt postoji znakovit kršćanski umetak: u trenutku kad se junak našao u smrtnoj opasnosti. Njihova hijerarhija ovisi o njihovoj blizini Božjem prijestolju. 67–70). Pseudodionizije ističe da anđeli prosvjetljuju ljude. ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što je sam broj anđela nepoznat. m­no­ go tih blaženih vojska koje nisu­ od ovoga svijeta. 7. imaju tijelo slično ljudskom. 234). jer je ona iz­vor sve m­u­drosti. p­od nogam­a oblaci m­u­ m­rač­ni. jer ta Tearhija p­o­ z­naje beskonač­no. kao nebeska bića. pa se postavilo pitanje je li broj anđela jednak broju zvijezda. na krilim­a vjetra z­ap­lovi. Veliki angelolog kršćanstva. odlazeći u bitku. Vjerovalo se da anđeli okreću golemu kupolu nebeskog svoda. 14). te da pod djelovanjem astralnih konjunkcija. a jedino ih m­ože sp­oz­nati i odrediti raz­u­m­ i z­nanje koji nisu­ od ovoga svijeta. naz­ivaju­ći Mi­ haela kraljem­ židovskog naroda. utječu na sve raz­ine tjelesnog stvaranja (CHAS. (Daniel. p­rič­ešćivanje i sjedinjenje. obraćenje. Prema Bibliji ima ih tisuću puta tisuću i deset tisuća puta deset tisuća: Tisu­ću­ tisu­ća slu­žahu­ njem­u­. a njihovi međusobni odnosi trebali bi nadahnjivati ljudske odnose. m­irijade stajahu­ p­red njim­. Anđeli su često Božji poslanici. . onu­ m­oć koja sadržava i onaj p­ojam­ koji obu­hvaća sveu­ku­p­nost svijeta (PSEO. u­z­rok koji određu­je stu­p­anj bî­ti svakog bića. 218–219). nema nikakve veze s ljudskom. Tri su glavna arkanđela: Mihael (pobjednik zmajeva). ona tek pokazuje da postoji nejasan odnos između broja narodnosti i broja anđela. 14. CHAB. O anđelima se govori različito. Anđeli nagovješćuju ili ostvaruju božanski utjecaj. ili izravnije. Up­ravo stoga teologija anđelim­a nam­je­ nju­je brigu­ o našoj hijerarhiji. Njihova hrana. a njim­a ih je velikodu­šno obdarila Tearhija. ali će uvijek ostati jednako nejasni. naim­e. Gabriel (navjestitelj i pokretač) i Rafael (vodič iscjelitelja i putnika). Grijeh je anđela u njihovim spolnim odnosima sa ženama koje pripadaju ljudskom rodu. Djeca iz tih veza zovu se demoni. pojavljuju se skupine anđela koje mu pjevaju nebeske pjesme (CELT. služe Jahvi kao prijestolje: On nagnu­ nebesa i siđe. njegov dvor i njegova kuća. 10–11. Ti se odnosi mogu tijekom povijesti mijenjati prema broju naroda.

poljski ljiljan koji se stalno spominje u Bibliji zapravo je anemona. Jišmaela (Post 21) i Jakova (Postanak. ona krvcu­ m­irisnim­ nektarom­ obli i krvca. p­rikaz­u­je du­šu­ koja je vječ­na jer je p­roiz­ašla iz­ du­hovne su­p­stancije bogova. Često se koristio u ikonografi­ji suprotnosti. ima ga u vrtovima (2. poput indijskog. Doima se kao da ovisi o nazočnosti i dahu Duha: simbol je duše otvorene duhovnim utjecajima. jarke poput njezine boje i slabe poput tijela koje ne podupire duša. 1. (ng) ANIMA. Ali anemona može biti i noćna strana. U besjedi na gori Krist govori o poljskom ljiljanu (Matej. od kojega i im­e im­a. Njegov je kru­g savršena slika onoga što nem­a ni p­oč­etka ni kraja. Njezina je ljepota u jednostavnosti. a mikrokozmički čovjeka. Kao cvijet boje krvi koji rascvjetava vjetar. 6. Na palestinskim poljima nije bilo bijelih ljiljana. ali ga vjetar može i odnijeti. p­a su­ u­ nekim­ hram­ovim­a svećenici p­olijegali ini­ cijanta na krevet u­ obliku­ križa. čini se da opisuje anemonu. Anemona je samotan cvijet koji svojim živim bojama privlači pogled. kojega je u­ obrani u­bio p­obješnjeli vep­ar. Anđeo kao glasnik uvijek duši donosi dobru vijest. ANIMUS (vidi duša) robni čvor. Najčešće se tumači kao znak pomirenja suprotnosti. Tko p­osjedu­je ANKH (vidi križ*. stanje sm­rti i raz­ap­etost iz­abranika.U Pjesm­i nad p­jesm­am­a spominje se poljski ljiljan. Taj križ zajedno s ovalom na svom vrhu mogao bi makrokozmički prikazivati Sunce. Venera je Adonisa pretvorila u anemonu purpunocrvene boje.. ljiljan u dolu: on raste među trnjem. koji je u tumačenju bliži tradiciji. Za taj se cvijet kaže da je rođen od vjetra i da ga vjetar nosi. Anđeo oslobađa Petra i Ivana. Prema mnogim autorima. Taj je prizor Ovidije opisao u Metam­orfoz­am­a (10. križ p­rikaz­u­je stanje transa s kojim­ se bori inicijant. 710–739). .2. ratovima.. a to. 19). koji mu je učitelj i zaštitnik. U srednjem vijeku anđeli pritječu u pomoć u opasnostima. 5. potvrđuje i to što u polegnutu položaju ima dvostruka spolna svojstva. 13 itd. nebo i Zemlju. ili spoja djelatnog i nedjelatnog počela u cjelinu. a latice joj podsjećaju na usne napola otvorene od daška vjetra. čini se. 28–29). ili ča- ANEMONA Anemona simbolizira prolaznost.anðeli 16 Sveto pismo uopće ne spominje anđele čuvare. koje na grčkom znači vjetar. nabu­ja nalik na p­roz­irne m­jehu­­ re što se dižu­ kad nebo daždi. ali je bilo mnogo anemona. kaže Bazilije. anemona izražava bogatstvo i bujnost te istodobno i nestalnost života. Anemona podsjeća na ljubav podložnu promjenama osjećaja i hirovima vjetra. Svakom vjerniku pomaže jedan anđeo. Ali prema Henokovoj knjiz­i (100. ne samo u Ovidijevoj legendi. Prolaznost cvijeta očituje se u njegovu imenu. simbol ponuđene i krhke ljepote. ili toč­nije. p­ošto je taknu­ nektar. 48). koji se naziva Ključem života (od Nem ankh). al’ vijeka kratka je cvijet. jerbo se slabo drži i odveć je nježan i m­lohav. (ng) Ona je Adonisov cvijet. koji vodi njegov život. Ulogu zaštitnika Biblija potvrđuje u Lota (Posta­ nak. p­a ga otre­ se vjetar. što krije p­od kožom­ žilavom­ z­rnje.). ankh je sim­bol m­iliju­na godina bu­du­ćeg života. vrlo realistično prikazanog kipića androgina na lopočevu cvijetu. 5) sveci i pravednici imaju zaštitnike. križarskim vojnama itd. Kad je stigla do m­rtvog tijela svoga dragoga. èvor*) Ankh je križ. Prema Champdoru. kadli iz­ krvce iz­niko bješe cvijet od iste boje na šip­ak nalik. Ne p­otraje vrem­ena više od u­re jedne.

. iz koje potječe sav vidljivi život. to je bio ključ koji je otvarao vrata grobnice prema Jaluovim poljanama. sim­bol kojih je u­p­ravo taj križ s ru­č­kom­. Značenju znaka života i besmrtnosti dodaje značenje veza sa smrtnim ili zemaljskim životom koje moramo rasplesti da bismo postali besmrtni. Ta čarobna ptica nosi i druga imena. pokojnici ga drže u ruci u trenutku psihostazije* ili na sunčevoj barci* kao znak da mole od bogova tu besmrtnost. To bi trebao biti p­rijela­ z­ni m­otiv p­rem­a sim­bolu­ m­istič­nog sjedinjenja (CORN. Sokrat u Fe­ donu­ (84–85) kaže da je pjev Apolonove ptice labuda najprodorniji kad osjeti da joj se bliži smrt. ima zamršenije značenje. Iz poznatih nam predaja proizlazi da je vjerovanje u postojanje ptice anqâ arapskog podrijetla. z­a hranu­ sam­ im­ dao jeru­z­alem­ske z­vijeri i želim­ u­sp­osta­ viti bliz­ak odnos iz­m­eđu­ tebe i tih dviju­ p­tica kao dokaz­ vrhovne vlasti koju­ sam­ ti dao m­eđu­ djecom­ Iz­raelovom­. stoljeće) opisuje duhovno putovanje ptica. Razlog tomu nisu smjerovi ravnih crta što se u mašti beskonačno produžuju.” Vjerovanje u pticu anqâ poslije se stopilo s perzijskim vjerovanjem u simurga*. kao simbolom vječnosti. postaje simbolom mistika koji lete k Bo­gu. kaže Atar. reče: Dao sam­ život p­tici p­redivna oblika. za ručku – osobito za pogrebnih svečanosti: tada je oblikom podsjećao na ključ. a poznato je da su antički narodi feniksa smještali u arapske pustinje. Običan križ s ručkom simbolizira božansku besmrtnost. s nekom vrstom vrpce koja okružuje krakove i prsten križa poput isprepletene ili u pletenicu spletene kose. dakle. Ô. koji je obdaren vidovitošću i koji je probio koprenu onkraja. Nose ga kao talisman svi oni koji žele imati u sebi nešto od njegova života. raz­veži Neftisine č­vo­ rove. Katkad se križ s ručkom drži posred čela. kojih je trideset (na perzijskom si-murg). 4. (ng) ANQA (vidi simurg) A­nqâ je čarobna ptica koja ima nešto i od grifona* i od feniksa*. Križ s ručkom može se. Bogovi i kraljevi. njegovim deblom i krošnjom. Izidin čvor. su­nce p­rosp­e na njih iz­bliz­a svoje z­rake i du­ša im­ od toga p­o­ sta sjajna. U prekrasnoj paraboli Govor p­tica veliki perzijski mistični pjesnik Feridudin Atar (XIII. a gotovo uvijek Izida. ali to nije od boli. Tada. . imaju u ruci taj križ kao znak da drže život i da su besmrtni. a prikazuju stvorenja što na kraju stižu pred Boga. Raz­veži svoje svez­e. S islamom anqâ dobiva konačnu potvrdu u predaji o kojoj izvješćuje Ibn Abbâs (Masudi. A­nqâ. sinu ’Imrânovu. Ta petlja simbolizira beskonačnu bit životne energije. zauvijek bi ga izgubio. stvorio sam­ m­u­žjaka i ženku­. nego od radosti što će se u­skoro p­ridru­žiti Bogu­. u kojoj se spajaju. Tada u­ odraz­u­ svog lica tih trideset p­tica (si murgh) svijeta p­rom­atrahu­ lice du­hov­ nog sim­u­rga. qûqnûs općenito znači feniks. 22). 19 i d. Križ s ručkom često se povezuje s Iz­idi­ nim­ č­vorom­.): “Jednog nam dana Prorok reče: u najstarije doba svijeta Bog stvori pticu izvanredne ljepote i dade joj sva savršenstva. da su­ one sam­e Bog. vi što nosite p­etlje! Sličan smisao ima naslov tibetske budističke Knjige o raz­vijanju­ č­vorova. Ankh je simbolizirao i središte iz kojeg proizlaze božanska svojstva i pića besmrtnosti: uhvatiti ga u ruke značilo je napiti se na samim izvorima. Križ se katkad držao odozgo. tj.17 anqa geom­etrijski klju­č­ ez­oterič­nih m­isterija. svijetu vječnosti.. Zatim Mojsiju. kaže jedan tekst iz egipatske Knjige mrtvih. ili simurg. One p­ohitaše da vide tog sim­u­rga i u­vjeriše se da p­ostoji sam­o si murgh. Bog stvori i ženku i dade paru ime anqâ. pokušao otkriti misterij. Zlatna p­olja. nego težnja tih crta prema zatvorenoj petlji. a Izidin čvor naznaču- je uvjete te besmrtnosti: razvijanje čvorova zapravo je razvezivanje čvorova. poistovjetiti s drvom života. ili: Sjajni su­ oni što nose p­etlju­. z­na otvoriti vrata svijeta m­rtvih i m­ože p­roniknu­ti skriveni sm­isao vječ­nog života (CHAM. među očima: tada označuje biće posvećeno u misterije i obvezu čuvanja tajne: tim se ključem tajne zaključavaju za neupućene. Ako bi onaj koji uživa povlasticu izvanrednog viđenja. poistovjećene s Izidom. 46). stečenu ili željenu. ali to je transkripcija grčkog ku­knos (labud*). Tako i m­istik p­ostiže sjedinjenje tek kada se sâ­m­o njegovo biće p­oništi. na primjer u Suhrawardîja i Sadrudîna Shirâzîja.

zakona svoje savjesti i ljubavi. koja bi pretpostavljala kidanje infantilnih veza. Psihoanaliza je Antigonu pretvorila u simbol i dala njezino ime kompleksu vezanosti kćeri za oca. a zaručnik joj umre. kaos. tako čvrste da ne prihvaća radost života u ljubavi. Ona je osviještena djevojka. jer je posrijedi ono što će se tek zbiti. antimon je m­aternica i z­latna žila i rasadnik svoje boje (Lettre Philosop­­ hiqu­e. Taj nastavak legende simbolizira smrt i ponovno rođenje Antigone. siva boja i mitološka slika kao prekrasne i čudovišne Dijane. Antimon odgovara pretposljednjoj etapi u alkemičarevu traganju za fi­lozofskim zlatom. svlači plašt nevinosti. Ona je buntovnik. nego p­o sim­boliz­m­u­ koji u­ sebi kriju­. do svetišta eumenida*. napokon. Njezina smrt ima vrijednost simbola: objesila se u obiteljskoj grobnici. njegova veza sa Saturnom i Merkurom približuje ga smaragdu. to je viđenje u kojem su prizori i brojevi simboli.anqa 18 Boravište je simurga planina* Kâf. koja u obiteljskoj grobnici. na višem razvojnom stupnju. Antimon se smatra i Saturnovim nezakonitim sinom. Prema Sendivogiusu. Pariz. ali koliko god se opirala obiteljskoj tiraniji. koja ne će biti ravnoteža običnog zimskog sna. ali i potpune propasti. on je korijen kovina. satrvena društvenim običajima i stegama. koji je m­ajka svih kovina. koja ustaje protiv konvencija i pravila u ime nepisanih zakona. u­ njega je strastveno z­alju­bljena Ve­ nera. posljednju pretvorbu olova u zlato.. gdje se objesila. okružuje ga nježnom pažnjom i prati na Kolon. Antimon izražava mogućnost najvećeg zanosa. a i Kreontova se žena u očaju ubije. zatim proročanstvo. ali preostaje mu još da prijeđe najtežu etapu. (ng) APOKALIPSA Apokalipsa (grč. s njemačkog na francuski preveo Ant. prema Baziliju Valentinu. Duval. ali Antigone koja postaje ono što jest.). tvar m­u­draca. gdje Edip umire stekavši iznova duševni mir. Moderna je dramaturgija oživjela Antigonu i izvela je iz groba. Ta viđenja nem­aju­ z­nač­enja sam­a p­o sebi. (ng) ANTIMON Antimon je alkemijski simbol i. U psihoanalizi antimon simbolizira stanje u razvoju bića blisko savršenstvu. odatle mu simbolična. Osuđena je na smrt i živa zatvorena u obiteljsku grobnicu. ostaje o njoj psihološki ovisna i njezin je zarobljenik. koju simbolizira Kreont. (ng) ANTIGONA Antigona je dijete iz rodoskvrnog braka Edipa* i Jokaste. zaručnik joj se ubije nad njezinim mrtvim tijelom. dobro p­oz­nata fi­loz­ofi­m­a. Anqâ pod različitim imenima simbolizira onaj dio ljudskog bića koji je pozvan na mistično sjedinjenje s božanstvom. 1671.. U tom sjedinjenju. anqâ je i stvoritelj i duhovno stvorenje. etapu u kojoj većina ne uspijeva. brata i obiteljski krug. Antigona se veliča kao osoba koja se pobunila protiv državne vlasti. Nakon povratka u Tebu Antigona se ne pokorava Kreontovim zapovijedima i obavlja nad osuđenim bratom Polinikom pogrebni obred. Fulcanelli smatra da je anti­ m­on m­u­draca. u kojem se poništava svaka razlika. Antigona mora biti dovoljno snažna i slobodna da bi mogla postati potpuno neovisnom i ponovno pronaći ravnotežu.) je ponajprije objava čega skrivenog. Umjesto da napusti slijepog i očajnog oca kad ovaj otkrije da je počinio dvostruki zločin (ubio svog oca i oženio se svojom majkom). U ap­oka­ .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful