STVARNO PRAVO

IX – UVOD
1. POJAM I KARAKTERISTIKE STVARNOG PRAVA Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi između ljudi povodom stvari. Stvarno pravo u subjektivnom smislu su ovlaštenja koja subjektima u stvarnopravnim odnosima u pogledu stvari priznaju norme objektivnog prava. Karakteristike stvarnog prava su: a) Stvarnopravnost. Neposredni objekat stvarnopravnog odnosa je stvar. b) Apsolutnost. Stvarno pravo djeluje protiv svakoga (contra omnes) c) Broj stvarnih prava određen je propisom (numerus clausus=zatvoren broj). To znači da stranke nekom pravu ne mogu odreći stvarnopravni karakter, ukoliko je to pravo propisom određeno kao stvarno pravo. S druge strane, stranke ne mogu svojim sporazumom stvoriti neko novo stvarno pravo, ako ono nije propisima predviđeno kao takvo. 2. OBLICI STVARNIH PRAVA Stvarna prava mogu se klasificirati na: a) Stvarna prava na vlastitoj stvari (pravo vlasništva) i b) Stvarna prava na tuđoj stvari ili sektorska prava (pravo služnosti, založno pravo, stvarni tereti i pravo građenja).

X – POSJED (POSSESSIO)
1. ODNOS ČOVJEK – STVAR Ovisno o elementu čovjekove volje, mogu se razlikovati ove grupe odnosa: a) Mehanički odnos – kod ovog odnosa čovjek se faktično nalazi u odnosu prema stvari, ali on tog odnosa uopće nije svjestan (npr.list koji slučajno padne na šešir neke osobe). Budući da u takvim slučajevima nije aktivirana ljudska volja, ovaj odnos za građansko pravo nema nikakvog značaja. b) Detencija je faktični odnos između čovjeka i stvari, ali je čovjek svjestan tog odnosa. Detencija znači držanje stvari sa voljom da se stvar održi (obično za drugu osobu). c) Posjed je kao i detencija svjestan faktički odnos čovjeka i stvari. Razlikovanje posjeda i detencije zavisi o konstrukciji posjeda. Poznate su 2 konstrukcije posjeda: rimska (subjektivistička) i germanska (objektivistička). Prema rimskoj konstrukciji posjeda, konstitutivni elementi posjeda su corpus possessionis i animus possidendi. Corpus je objektivni element i predstavlja faktičko držanje stvari, a animus je subjektivni element, odnosno volja da se stvar drži za sebe. Razlika u odnosu na detenciju je u elementu volje. Po objektivističkoj ili modernoj konstrukciji, animus nije konstitutivni element posjeda, odnosno dovoljan je samo corpus, Te se posjed definira kao faktička vlast na stvari. To podrazumijeva mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvari. 2. OPĆI POJAM POSJEDA

Nesamostalan je posjed kod koga se faktička vlast vrši na osnovu prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika (npr. gdje se ispituje ko ima pravo na posjed. Samostalan posjed također može biti neposredan i posredan. u posjedovnoj parnici ne raspravlja se o pravu na posjed.kućna pomoćnica. jedan za ostale ili sukcesivno. Samostalan i nesamostalan (izvedeni) posjed. Međutim. Taj odnos u pravilu je skup činjenica. a dužne su postupati po uputama te druge osobe (npr. Posjed se od njih razlikuje po tome što pravo štiti upravo faktičko stanje koje se zove posjed. Posjedovati se mogu samo stvari na kojima se može steći pravo vlasništva. Nasljednik postaje posjednikom u trenutku smrti ostavitelja. time ne pretvara u pravo. tj. karakteristično je da se posjed. uzusfruktuara itd). ima faktičkih stanja koja nisu posjed. S obzirom na objekat posjeda. bez obzira na to kad je stekao faktičku vlast na stvari. Nesamostalan posjed može biti neposredan (kad zakupac sam vrši faktičku vlast) i posredan (kad zakupljenu stvar da u podzakup). a na njoj nema faktičke vlasti. Tabularni posjed ne uživa posjedovnu zaštitu. VRSTE POSJEDA Neposredan i posredan posjed. . Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba okja vrši faktičku vlast na stvari postoje 2 izuzetka (po ZOVO): 1. može se zaključiti da je posjed faktičko stanje zaštićeno pravom. već o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i o činu smetanja. Posjed stvari je vršenje faktičke vlasti na stvari. objektom posjeda mogu biti samo imovinska i prometna prava. mada će po pravilu tek kasnije steći faktičku vlast na naslijeđenoj stvari. Upravo zbog toga. Npr. ne traži se da se stvar uvijek mora imati neposredno u rukama. Suposjednici mogu faktičku vlast vršiti svi zajedno.činjenično stanje koje duže vremenski traje. Kod suposjeda više osoba ima posjed na istoj stvari ili pravu. vozač itd). Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine. Za osobe koje nisu u stanju samostalno ostvariti faktičku vlast na stvari (djeca.posjed zakupca. 3. 2. posjed može biti posjed stvari i posjed prava. Dakle. Pitanje prava rješava se u vlasničkoj parnici. Samostalan je posjed kada faktičku vlast na stvari vrši njen vlasnik. roditeljsko pravo itd). Posjed se ne priznaje osobama koje po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu vrše faktičku vlast na stvari za drugu osobu. Individualni posjed i suposjed. nasljednik stiče pravo na posjedovnu zaštitu već u trenutku smrti ostavitelja. statusna prava se ne mogu posjedovati (bračno pravo. Dakle. 5. Naziva se i vlasničkim ili vlastitim posjedom. ZOVO kao mogući objekat posjeda navodi samo pravo stvarne služnosti. Posjed je individualan kad samo jedna osoba ima posjed. depozitara. Posredan posjed ima osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe.Posjed prvenstveno predstavlja faktički odnos između čovjeka i stvari. slaboumni odnosno duševno bolesni) posjed stiču njihovi zakonski zastupnici. SUBJEKTI POSJEDA U načelu. uprkos zaštiti koju mu daje pravni poredak. 4. Međutim. kojoj je dala stvar u neposredan posjed po osnovu nekog pravnog posla. posjed mogu sticati sve fizičke osobe na svim stvarima na kojima mogu ostvariti i održavati faktičku vlast. Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičku vlast na stvari. Što se tiče prava. OBJEKTI POSJEDA Kao objekti posjeda mogu se pojaviti stvari i prava. Otuda i naziv tabularni ili zemljišnoknjižni posjed. Faktička vlast postoji kada postoji svakodobna realna mogućnost raspolaganja sa stvari. Kada je u pitanju posjed prava. Dakle.

Savjestan posjednik naziva se i posjednik u dobroj vjeri (bonae fidei possessor). predaja stvari). pravo na posjed ima onaj ko ima titulus. S obzirom na kvalitet. posjed prava imala je svaka osoba koja je faktički izvršavala bitni sadržaj nekog prava i manifestovala volju da ga izvršava za sebe kao svoje pravo. Međutim. Zbog toga zakonit posjed može biti savjestan i nesavjestan. način sticanja i određene subjektivne momente u osobi samog posjednika. Neistinit ili viciozan je posjed koji je stečen silom. Silom (vi) je stečen posjed do kojeg je posjednik došao protiv volje dosadašnjeg posjednika upotrebljavajući fizičku silu ili psihičku prisilu. Zakonit je posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Istinit i neistinit posjed. U suprotnom je savjestan.prethodnik nije bio vlasnik. Dakle. Sticanje posjeda silom može biti savjesno i nesavjesno. Nesavjestan ili nepošten je posjed kada posjednik zna ili mora znati da stvar koju posjeduje nije njegova. on je nesavjestan posjednik. Savjesnost i nesavjesnost su subjektivne. u ovakvom slučaju posjednik je bez obzira na valjanu pravnu osnovu ipak nezakonit. Objekat posjeda mogla su biti samo prava čiji se sadržaj izvršava trajanjem (npr.tradicija. Međutim. prekarij je ugovor po kome je jedna strana prepustila drugoj strani određenu stvar na besplatnu upotrebu do svakodobnog opoziva. Prema subjektivističkoj konstrukciji posjeda. istinit i neistinit te savjestan (pošten) i nesavjestan (nepošten) posjed.Posjed prava. Istinit je posjed koji je stečen na pravno dozvoljen način (npr. Ovdje spada i tzv. Nezakonit je posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. ali savjestan posjednik. posjed se može klasificirati prema posebnim kvalitetima koji se odnose na osnovu sticanja.pravo služnosti. korištenja stana itd). prevarom ili zloupotrebom povjerenja (vi. vratiti svoj posjed. Ugovor kao pravna osnova naziva se titulus (naslov) sticanja. a dosadašnji posjednik se tom zaposjedanju nije usprotivio samo zato što za njega nije znao.tajno sticanje kod koga se posjed stiče krijući. Za zakonitost posjeda. Zloupotrebom povjerenja (precario modo) se posjed stiče u slučaju kad neko nastoji samovoljno pretvoriti u trajno stanje ono što mu je dato kao usluga. To je slučaj prekariste koji na opoziv ne vraća dobivenu stvar. precario). Taj posjed ima osoba koja faktički koristi nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržaju te služnosti. odnosno ugovor. Npr. već samo pravo na posjed. pa ni sticatelj ne može postati vlasnik već samo zakonit posjednik. Savjestan ili pošten posjed je ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. može se reći da je posjed prava faktičko izvršenje sadržaja nekog prava. Posjednik kome je posjed silom oduzet može odmah. Savjestan (pošten) i nesavjestan (nepošten) posjed. Prevarom (clam) je stečen posjed do kojeg se došlo izazivanjem zablude ili držanjem prethodnog posjednika u zabludi. Pravna osnova na kojoj se zasniva posjed pribavila bi sticatelju pravo vlasništva. Titulus ne daje posjed. Tipičan slučaj tajnog sticanja je krađa. Naime. da dosadašnji posjednik ne sazna za samovoljno oduzimanje posjeda. ako sticatelj silom oduzme stvar koju smatra svojom (npr. a nesavjestan je posjednik u zloj vjeri (malae fidei possessor). Posjed je stečen silom na indirektan način u slučaju ako je posjednik došao u posjed faktičkim jednostranim zaposjedanjem stvari. Za posjed prava nije bilo potrebno postojanje pravnog odnosa iz kojeg bi posjed prava rezultirao. postaje neistinit. clam. također silom. Npr. Na toj osnovi mogu se razlikovati zakonit i nezakonit. Najčešća pravna osnova je pravni posao.kupac silom oduzme kupljenu stvar jer prodavač oklijeva da mu je preda). . ZOVO priznaje samo posjed prava stvarne služnosti. osim valjane pravne osnove potreban je i pravilan način sticanja (npr. ako je kupac znao ili morao znati da je stvar ukradena. Nesavjesno je u slučaju kada sticatelj zna da uzima tuđu stvar. U ovom slučaju radi se o direktnoj primjeni sile.tradicijom). osoba koja od lopova kupi ukradenu stvar je zakonit posjednik jer ima valjanu pravnu osnovu (kupoprodaja) i način sticanja (tradicija). To je samopomoć i ne predstavlja smetanje posjeda. ali usljed nekih drugih nedostataka do sticanja vlasništva ipak nije došlo. Zakonit i nezakonit posjed. Govoreći o posjedu prava kao općem pojmu. Međutim. a zakonitost i istinitost objektivne kvalitete posjeda.

Prema subjektivističkoj konstrukciji. Predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica) je vrsta tradicije kod koje se prijenos obavlja pomoću oruđa. Međutim. 3. tj. Osoba koja kupi stvar od poslovno nesposobnog (npr. Tradicija je prenos posjeda sa prethodnog na novog posjednika.»predaja dugom rukom» (traditio longa manu). 6. Derivativno sticanje je sticanje posjeda sa voljom prethodnog posjednika. prenosilac sa neke uzvisine sticatelju pokaže zemljišnu parcelu i dopusti mu da se sam stavi u posjed. Npr. U današnjem pravu postoji nekoliko vrsta tradicije: 1. I prije i poslije prodaje on je neposredni . STICANJE I GUBITAK POSJEDA Posjed se može steći originarno i derivativno. tj. Npr. Tradicija očitovanjem (traditio per declarationem) javljala se u 2 osnovna oblika. jednostrani fizički akt kojim se dolazi do faktičke vlasti na stvari. izdvojene stvari i sl. prenos se vršio tako što se dosadašnji detentor sporazumno sa posjednikom od detentora pretvarao u posjednika. constitutum possessorum može doći u obzir samo za prenos posjeda od posjednika na detentora. vlasnik proda kuću. Savjesnost pravne osobe prosuđuje se prema savjesnosti njenih organa koji su ovlašteni da je zastupaju. a zatim je uzme u najam od novog vlasnika. Kao slučaj originarnog sticanja posjeda smatra se i samovoljno protivpravno oduzimanje tuđeg posjeda. vlasnik proda kuću. Prema subjektivističkoj konstrukciji posjeda. Traditio brevi manu. Posjed se kod nekretnina na originaran način stiče po pravilu tako da se stupi na zemljište. ukoliko su ispunjene pretpostavke da akt oduzimanja istovremeno omogućuje sticatelju i onemogućuje prethodniku faktičko raspolaganje sa stvari. Poseban oblik fizičke predaje je tzv. obilježi obradi i sl. a ne zna za nedostatak poslovne sposobnosti prodavca. Npr. zamjenjuje fizičku predaju stvari (npr. Fizička predaja nije potrebna jer corpus već postoji. Constitutum possessorum nije moguć kod prenosa posjeda između neposrednog i posrednog posjednika. suprotno se mora dokazati. Kod simboličke tradicija. Simbolička tradicija prvenstveno dolazi u obzir kod stvari koje su prostorno udaljene i od prenositelja i od sticatelja. kupac je istovremeno i savjestan posjednik. Originarno sticanje je sticanje posjeda mimo volje ili protiv volje prethodnog posjednika. Za originarno sticanje potrebna je aprehenzija. pa sama ta prostorna udaljenost sprečava da se izvrši predaja iz ruke u ruku. Tradicijom se u stvari prenose pravni učinci vezani za činjenicu posjeda. isprava. Fizička predaja ili predaja iz ruke u ruku (traditio de manu ad manum) je najčešća vrsta tradicije kod prenosa posjeda pokretnih stvari. Npr. Constitutum possessorum je slučaj obrnut od tradicije brevi manu. a nastavi u njoj stanovati po osnovu ugovora o najmu. Po objektivističkoj konstrukciji praktično se briše razlika između detencije i posjeda. Međutim.sticanje bez obzira na prethodnika. znaka. Dovoljno je da se stvar stavi u takav položaj da sticatelj nad njom može vršiti faktičku vlast. nije uvijek potrebno da prenosilac i sticatelj stvar fizički zahvate rukom. ovdje dosadašnji posjednik gubi animus. istinit i savjestan naziva se kvalificiranim posjedom.predaja ključa od stana). Savjesnost se prezumira. Skup tih pravnih učinaka naziva se pravo posjeda. Kod derivativnog sticanja se radi o prenosu posjeda. podstanar kupi stan u kome stanuje. Danas aprehenzija obuhvata svaki akt kojim se stiče faktička vlast na stvari.rasipnika). Prema objektivističkoj konstrukciji. 2. Očitovanjem detentor stiče animus.Nezakonit posjednik također može biti savjestan i nesavjestan. a stvar zadržava kao detentor. Posjed koji je istovremeno zakonit. je nezakonit posjednik jer je pravni posao ništav. ponekad je osim stupanja potrebno da se zemljište ogradi. tj. izdvajanjem stvari i sl. odnosno pravna osnova ne postoji. Međutim. sama tradicija isprave. te prenos posjeda očitovanjem sa posrednog na neposrednog posjednika nije moguć. znakova. Način na koji se posjed stiče naziva se tradicija. kao traditio brevi manu (tradicija kratkom rukom) i constitutum possessorum. Tu se sticatelj sa dozvolom prenositelja sam stavlja u posjed.

PRAVNI UČINCI POSJEDA Skup pravnih učinaka posjeda naziva se pravom posjeda. Derivativno sticanje posrednog posjeda moguće je i u konstitutivnom obliku.propast ili napuštanje stvari). te nasljeđivanjem dobra u čiju korist je stvarna služnost uspostavljena. prezumira se da je zakonit. odnosno posjedniku služnog dobra da se njime koristi na određeni način (npr. Posjed se gubi kad posjednik prestane vršiti faktičku vlast na stvari. tu nema prenosa posjeda. Pored ovoga. U učinke stvarnopravnog karaktera spadaju: 1. Posjed prava stvarne služnosti apsolutno prestaje prestankom vršenja njenog sadržaja. posudba i sl). Apsolutan gubitak posjeda je kad posjednik gubi posjed. Npr. O pristanku se može govoriti samo ako je zasnovan na pravno valjanom očitovanju volje. Derivativno se posredni posjed stiče prenosom tog posjeda sa jedne na drugu osobu putem pravnog posla. istovremeno i vlasnik te stvari i naziva se prezumiranim vlasnikom stvari. ili odlukom nadležnog državnog organa. pri sticanju prava vlasništva od posjednika koji nije vlasnik (samo izuzetno). Derivativno se posjed prava stvarne služnosti stiče kad se njegov sadržaj vrši uz pristanak vlasnika ili posjednika služnog dobra. neovisno o svojoj volji. ex lege. Presumpcija je u vezi sa publicijanskom tužbom. posjed prava stvarne služnosti se derivativno stiče i tradicijom. 4. Ova odredba ZOO-a je dispozitivnog karaktera. a kada se posjednik služnog dobra pokori toj zabrani. da podiže zgradu iznad određene visine). pa u njemu ostane određeno vrijeme kao najmoprimac. pa stranke mogu ugovorom drugačije odrediti. Dakle. te kao pretpostavka sticanja prava vlasništva i prava stvarne služnosti dosjelošću.posjednik. 7. Originarno se posjed prava afirmativne stvarne služnosti stiče otpočinjanjem sadržaja te služnosti. Posredni posjed stvari također se može sticati derivativno i originarno. Originarno sticanje posrednog posjeda moguće je jedino preko zastupnika. naravno samo onda kad je zastupnik originarnim putem stekao neposredni posjed. Takav gubitak javlja se kod prenosa posjeda. a niko drugi ga ne stiče (npr.zakup. Učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka sticanja stvarnih prava: kao način sticanja prava vlasništva i založnog prava na pokretninama. Ovdje se predaja smatra izvršenom uručenjem stvari prevozniku ili osobi koja organizira otpremu. Razlika je u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik. jer važi princip da stvarna služnost prati dobro u čiju korist je ustanovljena. a nakon prodaje kao zakupac stvari. npr. Tradicija transportom (traditio per transmissionem). Učinci kod kojih se posjed javlja kao presumpcija o postojanju stvarnih prava. a istovremeno ga neko drugi stiče. ili prestankom građanskopravnog odnosa na osnovu kojeg je nastao (npr. Pravni učinci mogu se podijeliti na učinke stvarnopravnog i učinke obaveznopravnog karaktera. prelaženjem preko nečije livade. a prodavač je ostao neposredni posjednik predmetnog stana. 2. Relativno prestaje prenosom posjeda dobra u čiju korist je služnost ustanovljena. 3. istinit i savjestan posjednik određene stvari. Gubitak posjeda. Posredni posjed apsolutno prestaje apsolutnim prestankom neposrednog posjeda za koji je vezan. Učinci kod kojih se posjed javlja kao objekat pravne zaštite. kad vlasnik stana proda stan. Pri tome se gubitkom posjeda ne smatra slučaj kada je posjednik samo privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari. Npr. Najvažniji učinci obaveznopravnog karaktera su: . Relativan gubitak je kada dosadašnji posjednik gubi posjed. Gubitak posjeda može biti apsolutan i relativan. Posjed negativne stvarne služnosti izvorno se stiče zabranom vlasniku. Posjed prava stvarne služnosti može se steći originarno (izvorno) ili derivativno (izvedeno). Kupac stana je postao posrednim posjednikom.

Nedostatak pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio smetanje. te da prema tome nije izvršio smetanje posjeda time što je samovoljno vratio posjed stvari). niti dao nalog. Rok za podizanje tužbe je 30 dana od saznanja za smetanje i počInioca (subjektivni rok). jer se u posjedovnoj parnici raspravlja isključivo o posljednjem stanju posjeda i činu smetanja. te onaj u čijem interesu je smetanje počinjeno a on se od toga nije ogradio. 2. Petitorni prigovor (pozivanje na pravo vlasništva) načelno se ne uvažava. Nedostatak animusa turbandi (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje). Sudska zaštita ostvaruje se posjedovnom tužbom (tužbom zbog smetanja posjeda). nečinjenjem (prekarist). fizički i verbalno (u slučaju ozbiljne prijetnje kada posjednik opravdano. Da se uspostavi prijašnje posjedovno stanje. Istek prekluzivnog roka (tuženi tvrdi da je tužitelj prekoračio rok). Aktivno je legitimiran i nasljednički posjednik. 5. 3. Da način vršenja samopomoći odgovara prilikama u kojima postoji opasnost. Oduzimanje posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktičke vlasti prethodnog posjednika i uspostavu faktičke vlasti od strane oduzimaoca. Pravo na samopomoć se gasi 30 dana nakon saznanja za smetanje i njegovog počinitelja (subjektivni rok). Nedostatak aktivne legitimacije (tvrdnja da tužilac nije bio posjednik). Nedostatak protupravnosti (npr. Pasivno je legitimiran onaj ko je izvršio čin smetanja. 2. Da se zabrani ponovno takvo ili slično smetanje. Kao prigovore može navesti: 1. niti imao korist). Da je opasnost od smetanja neposredna. Pravno se štiti svaki posjed.sudski organ je izvršio deložaciju na osnovu pravosnažne presude). što podrazumijeva da preduzete mjere po vrsti i intenzitetu ne smiju preći granicu koju nalaže svrha njihovog poduzimanja. Aktivno je legitimiran posljednji mirni posjednik i to i neposredni i posredni posjednik prema trećim licima. 3. onaj ko je dao nalog za smetanje. On dokazuje da je posljednji mirni posjednik. Tužbeni zahtjev glasi: 1. Odbrana tuženog Tuženi se može braniti stavljanjem prigovora. Smetanje posjeda je samovoljno uznemiravanje ili oduzimanje posjeda. 6. Teret dokazivanja je na tužiocu. Samopomoć je pravo posjednika da primjerenom silom ili na drugi prikladan način odbije neovlašteno smetanje posjeda. 4. Smetanje posjeda može se izvršiti činjenjem. u potpunosti ili djelimično. Uznemiravanje posjeda obuhvata radnje i ponašanja kojima se faktička vlast posjednika ograničava. Prema ZOVO-u postoje 2 oblika zaštite: samopomoć i sudska zaštita. Vicioznost posjeda (tuženi tvrdi da je tužilac prema njemu viciozni posjednik. Prava i obaveze savjesnog i nesavjesnog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku kod reivindikacije. Može se koristiti pod slijedećim pretpostavkama: 1. 2. Zaštita posjeda u slučaju samovoljnog i protupravnog smetanja je najvažniji pravni učinak posjeda. te činjenicu smetanja. osim protiv osobe od koje je došao do posjeda na viciozan način.1. Izuzetno. 2. odnosno najkasnije godinu dana od počinjenog smetanja (objektivni rok). ali i međusobno. a svakako godinu dana od učInjenog smetanja (objektivni rok). Viciozni posjednik također ima pravo na zaštitu. odustaje od vršenja faktičke vlasti na stvari). I ovo uskraćivanje ograničeno je na subjektivni rok od 30 dana (od saznanja za smetanje) i objektivni od godinu dana (od učinjenog smetanja). Da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno. ometa i osporava. Jedino na ovu okolnost sud pazi po službenoj dužnosti. petitorni prigovor je . Odgovornost posjednika stvari za štetu. Da se utvrdi da je tuženi počinio smetanje tužiteljevog posjeda. 3.

pri čemu se ta 2 pojma koriste kao sinonimi. pravo vlasništva se može definirati i kao pravni odnos. Njena suština je u naglašavanju socijalne funkcije prava vlasništva koje se sastoji u obavezi vlasnika da korištenjem objekta svog vlasništva povećava općedruštveno bogatstvo. time se ne utiče na konačno rješenje parnice. U tom smislu može se reći da je pravo vlasništva skup maksimalnih ovlaštenja koja pripadaju nekoj osobi u pogledu neke stvari. Na osnovu pravne vlasti. u kome snagom pravne norme određena stvar u cjelosti pripada određenom pravnom subjektu. Rješenje je konačno.faktičku vlast.dozvoljen u slučaju kad je u toku postupka zbog smetanja posjeda pravosnažno okončan postupak kojim je tuženom priznato pravo vlasništva na spornoj stvari. uživanje. posebno nakon I svjetskog rata. odnosno prava su zakon i prava trećih osoba. XI .PRAVO VLASNIŠTVA (PROPRIETAS. tj. korištenje i raspolaganje sa stvari. DOMINIUM) POJAM PRAVA VLASNIŠTVA U klasičnom rimskom pravu vlasništvo se shvatalo kao potpuna i isključiva vlast na fizičkoj stvari koju su svi dužni poštivati. Ovdje važi načelo petitorum absorbet possessorum. nego rješenjem. pravo vlasništva je pravni odnos vlasnika prema trećim licima. Ta pravna vlast pripada vlasniku i u slučaju kad nema posjed stvari. sadržaj vlasti. koja za posljedicu mogu imati i oduzimanje prava vlasništva ukoliko je to u općem interesu društva. Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okončanja posjedovne parnice. odnosi se na posjedovanje. sud će rješenjem odrediti povrat oduzetog posjeda. a sve više i javnopravnog karaktera. U tom slučaju definicija glasi ovako: Pravo vlasništva je društveno-ekonomski odnos. Međutim. Odluka suda Parnica zbog smetanja posjeda ne završava presudom. objekti vlasnikovog prava su stvari. odnosno prava. vlasnik može vlasničkom tužbom u svako doba osigurati i faktičku vlast. Krajnji rezultat takvog stanja je pretvaranje prava vlasništva iz subjektivnog prava u socijalnu funkciju. Već se na osnovu ranijeg rješenja izdaje novo rješenje o izvršenju i izvršiće se uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. Međutim. granice te vlasti. a iznimno se mogu pojaviti i neka druga dobra i prava. Sve kasnije evropske kodifikacije zasnovane su na rimskom shvatanju. KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA . odnosno zabraniti dalje smetanje pod prijetnjom novčane kazne ili odrediti druge mjere potrebne za zaštitu od daljeg smetanja. Ovisno o tome da li je smetanje izvršeno oduzimanjem posjeda ili uznemiravanjem posjednika. Nasuprot rimskom konceptu individualizacije i apsolutizacije prava vlasništva. Ako tuženi ponovo izvrši isto ili slično smetanje posjeda. Pravo vlasništva po ovoj ideji podliježe ograničenjima građanskopravnog.petitorni postupak apsorbira posjedovni postupak. Takvim rješenjem se u hitnim slučajevima štiti posjedovno stanje nastalo prije smetanja ili se smjesta naređuje povrat u prijašnje stanje. pretvoren u pravni odnos. posebno ako se radi o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. U sistemu građanskog prava pravo vlasništva je jedno od subjektivnih stvarnih prava. neće se voditi novi postupak. razvila se ideja socijalizacije prava vlasništva. tj. a zajednički elementi tih kodifikacija su: o vlasništvu se govori kao o vlasti i subjektivnom pravu. odnosno vlasnikovo pravo je apsolutno i isključivo. ta vlast je najšira.

susjedska prava zabrana štetnih imisija. te mogućnosti eksproprijacije. Tipična ovlaštenja u sadržaju vlasništva: posjed. najčešće načela savjesnosti i poštenja. c) Isključivost – Vlasnik na osnovu svog subjektivnog prava može svakoj drugoj osobi onemogućiti bilo kakav uticaj na objekat svog vlasništva. . Poznata su u svim pravnim sistemima. abuti). Zloupotreba prava vlasništva može se posmatrati i kao štetna radnja. U doktrini nije stvoren jedinstven pojam imisije. Mogu biti direktne i indirektne. d) Jednovrsnost prava vlasništva – Sadržaj prava vlasništva ne može se podijeliti po ovlaštenjima između različitih subjekata. Pod susjedskim pravom podrazumijevaju se ograničenja prava vlasništva na nekretninama koja su nastala radi uređenja susjedskih odnosa.zbog zračnog pritiska dim iz susjednog dimnjaka se zadržava nad dvorištem drugog susjeda). jedino vlasnik može potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa. Npr. bez potrebe da se to ovlaštenje ponovo uspostavlja nekim aktom). Prema tome. Indirektne imisije su one kod kojih je susjedno zemljište slučajno ili djelovanjem prirodne sile ili zbog prirode imisionog izvora izloženo smetnjama koje potiču od radnje na susjednom zemljištu (npr.a) Jedinstvenost – Skup vlasničkih ovlaštenja uvijek je vezan uz jednog subjekta. Indirektne imisije se dijele na uobičajene i neuobičajene. Raspolaganje može biti faktičko (npr. Direktne su one kod kojih je radnja upravljena direktno na to da supstance dospiju na susjedno zemljište (npr. SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA Sadržaj prava vlasništva podrazumijeva društveni i faktički odnos.prestankom uzusfruktusa vlasnik automatski ima ovlaštenje korištenja stvari. Zabrana zloupotrebe prava vlasništva. Faktički odnos u pravu vlasništva. b) Maksimalna dispozitivnost – Jedino pravo vlasništva obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na ekonomsko iskorištavanje stvari. uti. Za štetu od imisionih radnji odgovara se samo ako je znatnija. Zato nije moguće pravo vlasništva više osoba na jednoj stvari tako da je svaka osoba vlasnik cijele stvari. Npr. industrijski civilni). nije svejedno da li se radi o tvornici ili bolnici s obzirom na vrstu buke koja se mora tolerisati. U pravu se pravi razlika između upotrebe i korištenja. u smislu uslova i načina na koji vlasnik može isključiti druge osobe od uticaja na objekat vlasništva. e) Rekadentnost (elastičnost) prava vlasništva – Pravo vlasništva se automatski vraća u svoj puni obim čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala (npr. krute ili tekuće stvari koje dolaze sa susjedne nekretnine. tj. Imisije. korištenje i raspolaganje (possidere. može posjeći grane susjedove voćke koje se nadvijaju nad njegovo zemljište itd. Kriterij razgraničenja je uobičajenost s obzirom na vrstu i namjenu nekretnine i s obzirom na lokalne prilike. Pod društvenim odnosom podrazumijeva se odnos vlasnika prema drugim licima s obzirom na stvar. dakle postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Pri tome se misli na sve vrste plodova (prirodni. a plodonosna koristi.odnos vlasnika prema stvari izražen je pomoću ovlaštenja koja pripadaju subjektu na određenom objektu. Direktne imisije su zabranjene. kad počinilac svoje pravo vrši isključivo u cilju nanošenja štete drugome. Neuobičajene imisije su zabranjene. Registruje se stepenom isključivosti koji propisuje pravni sistem. upotreba.neko kroz prozor baca smeće u susjedno dvorište). Zloupotreba prava vlasništva može biti institucionalna i individualna. Najtipičniji primjer je šikana. Susjedska prava. Institucionalna zloupotreba je vršenje prava protivno zakonski propisanom cilju. frui. Neplodonosna stvar se upotrebljava. susjed ima pravo pobrati plodove koji su sa njegove voćke pali na susjedno zemljište. trošenje i sl) i pravno (sklapanje pravnih poslova s obzirom na stvar).uništenje. odnosno kad se prelaze okviri instituta prava vlasništva. Može se reći da su imisije uticaji koji na korištenje nekretnine imaju gasovite. Individualna zloupotreba je povreda nekog moralnog pravila unutar okvira samog instituta prava vlasništva. OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA Postoje 4 osnovna oblika ograničenja prava vlasništva: zabrana zloupotrebe prava.

Posjed zajedničke stvari pripada svim suvlasnicima zajedno (suposjed). a ostali suvlasnici nemaju pravo prvenstva kupovine. prozoru itd). davanje stvari trećoj osobi u posjed). Svoj dio može prodati. Ako nema saglasnosti suvlasnika. Poslovima redovnog upravljanja smatraju se npr.kod sudskog utvrđivanja udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini) i na osnovu zakona (nasljeđivanje. Način na koji se vrši posjed zajedničke stvari prvenstveno je pitanje internog sporazuma među suvlasnicima (npr. a ne po sadržaju. Ako bi zajednička stvar bila realno podijeljena tako da svakoj osobi pripadne fizički odvojeni dio. jedan za ostale.SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA Svaki pravni subjekat može biti subjekat prava vlasništva (fizička i pravna lica). Kod individualnog vlasništva nosilac vlasničkih ovlaštenja je samo jedan subjekt. To znači da svaki suvlasnik ima istovremeno sva vlasnička ovlaštenja. b) Pravo na upravljanje. troškovi korištenja i sl). To podrazumijeva mogućnost samostalnog podizanja posjedovnih i vlasničkih tužbi. PRAVNI POLOŽAJ SUVLASNIKA U SUVLASNIČKOJ ZAJEDNICI Položaj pojedinog suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. Pravo vlasništva ne može postojati bez subjekta. svaki suvlasnik je srazmjerno visini alikvotnog dijela. Svaki suvlasnik istovremeno je vlasnik cijele stvari. o tome odlučuje sud. već razdijeljeno vlasništvo (tipično za feudalizam). Svaki suvlasnik ovlašten je štititi cijelu stvar prema trećim licima. S druge strane. dužan snositi sve troškove i terete koji se odnose na stvar (održavanje. Suvlasništva koja nastaju mimo volje suvlasnika zovu se communio incidens (slučajna zajednica). odlukom državnog organa (npr. Kad bi vlasništvo bilo podijeljeno po sadržaju (npr. Ako otpadne pravo jednog od suvlasnika. jednom pripada korištenje. c) Ostala prava i obaveze u pogledu cijele stvari. što znači da svojim dijelom može raspolagati potpuno samostalno. osim ako je to zakonom određeno. OBLICI PRAVA VLASNIŠTVA Individualno vlasništvo. sukcesivno. Položaj suvlasnika s obzirom na njegov alikvotni dio. Za poduzimanje poslova redovnog upravljanja potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od ½ vrijednosti stvari. Vlasnička ovlaštenja pripadaju svakom suvlasniku samo u obimu njegovog alikvotnog dijela. Objekat prava vlasništva mogu biti sve stvari u prometu. u skladu sa načelom rekadentnosti prava vlasništva proširuje se pravo ostalih suvlasnika. ali samo u veličini svoje kvote. ne bi se više radilo o suvlasništvu već o communio pro diviso. ubiranje plodova. Suvlasništvo može nastati pravnim poslom (ugovor ili oporuka). treba posebno istaći slijedeće: a) Pravo na posjed. traženje polaganja računa itd. drugom raspolaganje itd). a za vanredno upravljanje saglasnost svih suvlasnika. RAZVRGNUĆE SUVLASNIČKE ZAJEDNICE (PODJELA) . redovno održavanje sa manjim popravkama itd. Suvlasništvom se između suvlasnika stvara zajednica koja nije posebna pravna osoba. ali može postojati stvar koja nema vlasnika (res nullius). svi zajedno. Npr. Na jednoj stvari može postojati pravo vlasništva više osoba (suvlasništvo i zajedničko vlasništvo). to ne bi bilo suvlasništvo. a poduzimanje nekog posla je nužno za redovno održavanje stvari. po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. bez saglasnosti ostalih. prerada stvari itd). Vlasništvo između suvlasnika podijeljeno je po obimu. cigli. već da svaki od braće ima svoj vlasnički udio u svakom dijelu kuće (svakom crijepu. Upravljanje zajedničkom stvari je organizacija vršenja vlasničkih ovlaštenja kod suvlasništva. ali samo u alikvotnom dijelu. to ne znači da svaki sprat pripada po jednom bratu. U pogledu prava suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. SUVLASNIŠTVO (CONDOMINIUM) Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari. ako su 3 brata suvlasnici trospratne kuće. Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik svog alikvotnog dijela.

ali samo ako je fizička podjela nemoguća bez znatnog smanjenja vrijednosti stvari. Sporazum se zaključuje u pisanoj formi. Nasljednička zajednica je skup osoba na koje su kao nasljednike prešla imovinska prava i obaveze koje čine ostavinu određenog ostavitelja. ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na istoj stvari po dijelovima koji nisu ni realno ni idealno određeni. zajedničkog vlasništva i suvlasništva. Dijelovi pojedinih subjekata su odredivi. Ako se odrede dijelovi pojedinih zajedničara. a pretpostavke su otvaranje nasljedstva i postojanje više nasljednika. Traje do podjele ostavine. srazmjeran je vrijednosti posebnog dijela u odnosu na vrijednost cijele zgrade. 2. ali nisu određeni. zajedničko vlasništvo se pretvara u suvlasništvo. Pravo na podjelu ne zastarijeva. nakon čega nastaje suvlasništvo. 3. ali samo na određeno vrijeme. a izgrađena je na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo vlasništva. tj. Objekat zajedničkog vlasništva su zajednički dijelovi zgrade.Svaki suvlasnik ima pravo zatražiti podjelu imovine. Suvlasnički dio etažnog vlasnika na zemljištu na kome je zgrada podignuta. Objekat suvlasništva je zemljište na kome je zgrada podignuta. U takvom slučaju vlasništvo dijela zgrade je jedinstven institut. Nastaje po sili zakona. Ako se ne mogu sporazumjeti. Suvlasnici sporazumno određuju način podjele. Svaki učesnik u zajedničkom vlasništvu ima pravo na vlasničke i posjedovne tužbe prema trećim licima. PRAVA ETAŽNOG VLASNIKA NA ZAJEDNIČKIM DIJELOVIMA ZGRADE I ZEMLJIŠTU NA KOME JE ZGRADA PODIGNUTA Vlasništvo dijela zgrade u vlasničkopravnom režimu postoji kada se radi o zgradi u pravu vlasništva. ETAŽNO VLASNIŠTVO Etažno vlasništvo je pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade. ali su odredivi. Zajednička imovina bračnih drugova. Samo svi zajedničari zajedno i sporazumno mogu raspolagati zajedničkim vlasništvom. Činjenice na osnovu kojih se postaje učesnik u zajedničkom vlasništvu nisu iste i ne moraju biti jednake činjenicama na osnovu kojih se stiče vlasništvo. zajednica ne predstavlja pravnu osobu. odluku donosi sud. Bračni drugovi upravljaju zajedničkom imovinom zajednički i sporazumno. Vlasništvo dijela zgrade u okviru društvenog vlasništva javlja se u 2 varijante: . Svaki učesnik ima pravo zahtijevati podjelu zajedničkog vlasništva koja se sastoji u određivanju pojedinih dijelova. Objekat pojedinačnog vlasništva je dio zgrade kao samostalna stvar (stan ili poslovni prostor).građanskopravni ortakluk i sl). Pored navedenih. OBLICI ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA Zajedničko vlasništvo pojavljuje se u 3 osnovna oblika: 1. Sud može odlučiti da se podjela izvrši prodajom stvari. Ugovorom se može odreći tog prava. Karakteristična je za naturalnu privredu. kao i prihodi od te imovine. Kućna zadruga je radna i imovinska zajednica članova jedne ili više porodica sa specifičnom organizacijom i zajedničkom imovinom čije jezgro čini zajedničko vlasništvo nekretnina. odnosno suvlasništvo. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA Zajedničari zadržavaju svoj individualni subjektivitet. mogući su i drugi oblici zajedničkog vlasništva (npr. Suvlasniku se ne može narediti da zatraži podjelu. To je imovina koju bračni drugovi radom steknu tokom trajanja bračne zajednice. U njen sastav načelno ulaze sva stvarna i obavezna prava. nastao kombinacijom elemenata pojedinačnog vlasništva.

Vlasnik etažnog stana ima pravo useliti u stan. Pretpostavke za sticanje vlasništva dosjelošću su slijedeće: a) Sposobnost sticatelja (uzukapijenta). arondacija) i dr. komasacija. U takvom slučaju vlasništvo dijela zgrade je kombinacija 3 elementa: pojedinačnog vlasništva. Načelno je svaka osoba sposobna da stekne vlasništvo dosjelošću. Kao originarni načini sticanja mogu se izdvojiti: dosjelost. etažno vlasništvo nije skup maksimalnih ovlaštenja. tj. zajedničkog vlasništva na zajedničkim dijelovima i trajnog prava korištenja građevinske parcele. dakle vlasnik može dio zgrade prenijeti na drugu osobu pravnim poslovima inter vivos i mortis causa. . nalaz blaga). a prodavaču nametnuta obaveza prodaje stana.mora se stvarno izvršavati i mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Vrste dosjelosti Po našem pravu postoje redovna i vanredna dosjelost. pravo vlasništva se može steći originarno i derivativno. Porodična stambena zgrada izgrađena na parceli u društvenom vlasništvu.1. Onaj ko se poziva na dosjelost mora dokazati da je bio u posjedu u trenutku otpočinjanja i u trenutku završetka dosjelosti. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Kao i ostala subjektivna građanska prava. ORIGINARNO STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Originarno ili izvorno sticanje prava vlasništva podrazumijeva sticanje koje se ne zasniva na pravu vlasništva prethodnika. SADRŽAJ ETAŽNOG VLASNIŠTVA Vlasništvo dijela zgrade je skup određenih ovlaštenja i dužnosti koje ima jedna osoba u pogledu dijela zgrade. te je kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige upisana osoba koju sadašnji posjednici i ne poznaju. gdje postoji niz slučajeva da sticanja nisu knjižena. te trajnog prava korištenja zajedničkih dijelova i građevinske parcele. Dužnosti vlasnika dijela zgrade u načelu su usmjerene na održavanje dijela zgrade i čitavog objekta. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo načelno je zagarantovano nosiocu stanarskog prava pravo kupovine stana. 2. Višestambena zgrada u društvenom vlasništvu izgrađena na parceli u društvenom vlasništvu. Neprekidnost posjeda u međuvremenu se prezumira. okupacija. (npr. Dosjelost (usucapio) Dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Ovdje se vlasništvo dijela zgrade sastoji od 2 elementa: pojedinačnog vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji. odvajanje plodova. d) Vrijeme dosjelosti određeno zakonom (rok dosjelosti). građenje na tuđem zemljištu. sticanje od nevlasnika. sticanje na osnovu odluke državnog organa (eksproprijacija. spajanje i miješanje. Dakle. Osim toga mora biti efektivan. Dosjelost je posebno značajan institut kod rješavanja pitanja vlasništva zemlje na selu. prerada. a za vanrednu samo savjestan. što je inače karakteristika prava vlasništva. Nosilac stanarskog prava po zakonu ima pravo prvenstva u otkupu. Za redovnu dosjelost se traži kvalificiran posjed. Za dosjelost su sposobne sve stvari na kojima je moguće steći pravo vlasništva. Posjed mora biti kvalificiran ili bar savjestan (pošten).uzurpacija. Pravo vlasništva na dijelu zgrade prvenstveno je prometno pravo. b) Sposobnost stvari. Tabularni posjed ne može poslužiti kao dovoljna pretpostavka dosjelosti. U sadržaj vlasništva na dijelu zgrade spada i pravo na upravljanje zgradom. c) Posjed određene kvalitete.

zakonit i istinit. moraju se ispuniti slijedeće pretpostavke: a) Sticatelj mora biti savjestan (u dobroj vjeri). Savjestan je sticatelj koji ne zna ili iz razloga vjerovatnoće ne mora znati da stvar koju stiče nije vlasništvo otuđivatelja.bračna veza (između bračnih drugova dosjelost ne teče). odnosno izradi novu stvar. najam). Okolnosti koje mogu izazvati zastoj dosjelosti su npr. 2. Kvalificiran posjed je onaj koji je savjestan. ali kad takve okolnosti otpadnu dosjelost se nastavlja a vrijeme proteklo prije zastoja se uračunava. Zastoj i prekid dosjelosti Zastoj dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti ili već započeta dosjelost prestaje teći. 3. Rok redovne dosjelosti za pokretne stvari je 3 godine. onaj ko preradi. Bitno je napomenuti da se dosjelost protiv maloljetnih ili poslovno nesposobnih osoba ne obustavlja. Prekid dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti. službena odsutnost osoba protiv kojih teče dosjelost itd. priznanje tuđeg vlasništva na stvari. Kvalificirani posjednik nije postao vlasnik stvari u trenutku kad mu je predana u posjed zato što je posjed stekao od nevlasnika. Da bi se u pomenutim slučajevima steklo pravo vlasništva. te da ju je uzukapijent izgubio. Onaj ko stvar stekne na javnoj prodaji. Prerada (specificatio) je prerada jedne ili više stvari u drugu stvar koja se po ekonomsko-socijalnim mjerilima smatra novom i različitom. zahtjev se mora podnijeti u roku od 1 godine od sticateljevog sticanja prava vlasništva. c) Pravni posao mora biti naplatan. Vlasnikom postaje: 1. Sticanjje prava vlasništva od nevlasnika Načelo zaštite poštenog sticatelja koje je izgrađeno u prometu. Prema ZOVO. saznanje nesavjesnosti (uzukapijent kroz svo vrijeme dosjelosti mora biti savjestan posjednik). Vanredna dosjelost koristi se u slučaju kada savjesni posjednik ne može dokazati pravnu osnovu sticanja. Vanredna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu savjesnog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. kvalificiran posjed i zakonsko vrijeme. postoje 3 slučaja u kojima se pravo vlasništva može steći od nevlasnika. dosjelost samo može ponovo započeti.zlatni sat kao nagrada za učešće na nekom takmičenju). a za nekretnine 10 godina. određena je korektura principa da se vlasništvo može steći samo od vlasnika.posudba. Prijašnji vlasnik u takvom slučaju mora dokazati da stvar čiji povrat traži ima za njega posebno značenje. Onaj ko stvar pribavi od osobe koja u okviru svoje djelatnosti takve stvari stavlja u promet. pretpostavke su sposobnost osobe. b) Stvar mora biti pokretna. sposobnost stvari. ali se ne može završiti dok ne prođu 2 godine od kada je osoba postala poslovno sposobna ili je dobila zakonskog zastupnika. Od osobe kojoj je vlasnik predao stvar u posjed na osnovu pravnog posla koji nije osnova za sticanje prava vlasništva (npr. U rok dosjelosti računa se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni posjednici ili kao kvalificirani posjednici (obzirom da je savjesnost sastavni dio kvalificiranosti posjeda). Okolnosti za prekid dosjelosti su: gubitak posjeda. Ukoliko takve okolnosti otpadnu. steći će pravo vlasništva nove stvari u 3 slučaja: . depozit. ZOVO je dao pravo prijašnjem vlasniku da od savjesnog sticatelja traži povrat stvari koja za njega ima posebno značenje (npr. Prema ZOVO. a započeta dosjelost se prekida i proteklo vrijeme propada. Obzirom da se radi o izuzetku od pravila da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.Redovna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu kvalificiranog posjeda vršenog kroz zakonom određeno vrijeme. U ovaj rok računa se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao kvalificirani posjednici. a savjesnom sticatelju se mora dati naknada po prometnoj cijeni stvari. te podizanje vlasničke tužbe. odnos roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. Dakle. Rok vanredne dosjelosti za pokretne stvari je 10 godina. U slučaju podizanja vlasničke tužbe dosjelost se prekida samo pod pretpostavkom da je parnica i provedena. a za nekretnine 20 godina. zaštita savjesnog sticatelja važi samo u tačno određenim slučajevima i uz tačno određene pretpostavke.

Nakon tog roka može tražiti samo isplatu prometne cijene zemljišta. nastaje suvlasništvo. U suprotnom slučaju. Ako od tuđeg materijala izradi novu stvar. Sud iznimno može odlučiti da se objekat ne sruši. rok za zahtjev je 3 godine od završetka izgradnje objekta. Ako je novu stvar izradio od svog materijala svojim radom.zahtijevati da mu pripadne vlasništvo na objektu. ako od 2 pomiješane stvari koje se ne mogu razdvojiti jedna ima neznatnu vrijednost u odnosu na drugu. načelno nastaje suvlasništvo na novoj stvari. Građenje na tuđem zemljištu (aedificatio) U slučaju građenja na tuđem zemljištu. nužno je takav slučaj okvalificirati kao preradu stvari i prema pravilima o preradi ocijeniti da li je onaj ko je spajanjem odnosno miješanjem izradio novu stvar postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari. Graditelj i vlasnik savjesni. Obzirom da spajanje i miješanje stvari redovno nastaju uz pomoć ljudskog rada. odnosno materijala može se izvesti iz odredaba ZOO-a o sticanju bez osnove. vlasništvo će pripasti graditelju uz naknadu vlasniku zemljišta po prometnoj cijeni. vlasnik zemljišta savjestan. Spajanje i miješanje (sjedinjenje – commixtio) Ukoliko se pomiješane stvari ne mogu razdvojiti.tražiti od graditelja isplatu prometne cijene zemljišta (graditelj stiče vlasništvo na zemljištu).zahtijevati da se zemljište vrati u prvobitno stanje (rušenje objekta). 2. kao potencijalni vlasnici građevine i zemljišta na kojoj je izgrađena javljaju se graditelj i vlasnik zemljišta. s tim što je dužan drugoj strani nadoknaditi vrijednost stvari nad kojom je izgubila vlasništvo. Ako su vrijednosti objekta i . s tim da mu nesavjesni vlasnik nadoknadi vrijednost njegove stvari. ZOVO razmatra 3 slučaja: 1. Graditelj nesavjestan. Ako su vrijednosti spojenih ili pomiješanih stvari približno jednake. ili da nova stvar pripadne nesavjesnom vlasniku. vlasnik vrednije stvari stiče pravo vlasništva na novu stvar. Prema ZOVO-u. a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio – graditelj savjestan. sud će vlasništvo objekta dosuditi vlasniku zemljišta. Vlasnik zemljišta ima pravo tražiti naknadu vrijednosti zemljišta u visini prometne cijene. ali samo uz prepostavku da je bio savjestan (nije znao niti morao znati da je materijal tuđi i da ga nije ovlašten upotrijebiti) i da je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala. Obaveza da se drugoj strani nadoknadi vrijednost rada. Ako građevinski objekat vrijedi znatno više od zemljišta. Tek nakon što se utvrdi da on nije postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari. Ako su vrijednosti rada i materijala jednake. Ukoliko je jedan od vlasnika bio nesavjestan (znao ili morao znati da se njegova stvar miješa sa tuđom). . najkasnije 10 godina od završene izgradnje. 3. vlasnik zemljišta nesavjestan. srazmjerno vrijednosti pojedinih stvari prije miješanja. U ovom slučaju graditelj stiče vlasništvo na objektu.1. U tom slučaju dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene u mjestu u kome se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke. primjenjuju se odredbe o spajanju i miješanju stvari. Ako je od njegovog materijala novu stvar izradila druga osoba na osnovu pravnog posla s njim (npr. postavlja se pitanje vlasništva na novonastaloj stvari. 2. U ovom slučaju vlasnik zemljišta može: . vlastito platno se odnese krojaču da od njega sašije odijelo). . Rok zastare je 3 godine od saznanja za izvršenu izgradnju. savjesni vlasnik ima pravo da u roku od 1 godine od miješanja zahtijeva da mu nova stvar u cjelosti pripadne. ako rušenje ne bi bilo u javnom interesu. Pravo izbora između navedenih opcija vlasniku pripada u roku od 3 godine od završetka izgradnje. Graditelj nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. U ovom slučaju pravni učinak zavisi od odnosa vrijednosti objekta i zemljišta. zemljištu na kome je objekat izgrađen i zemljištu nužnom za redovnu upotrebu tog objekta. uz obavezu nadoknade graditelju u visini prosječne građevinske cijene objekta. 3.

zemljišta približno jednake. a ne onaj kome je prvom prodata. ZOVO ne sadrži pravila za ovaj slučaj. Napuštenom se smatra stvar za koju njen vlasnik nedvosmisleno izrazi volju da je više ne želi posjedovati (npr. Slobodnom okupacijom stvar može steći svaki pravni subjekt. Za derivativno sticanje vlasništva potrebne su 3 prepostavke: vlasništvo prethodnika.zamjena. Izvršenjem se obaveznopravni odnos pretvara u stvarnopravni. Međutim. pravo vlasništva na izgrađenom objektu i zemljištu uvijek stiču vlasnik zemljišta ili graditelj. . kupoprodaja. darovanje). Ako vlasnik otuđi pokretnu stvar dvojici. Taj pravni posao može biti jednostran (oporuka) ili dvostran (ugovor). vodeći računa o potrebama stranaka. Modus ili način sticanja. titulus (naslov) sticanja i modus (način) sticanja. odnosno objekta. gdje se pravo vlasništva stiče u trenutku zaključenja pravnog posla kojim se prenosi pravo vlasništva.neko baci novine nakon što ih je pročitao). Pravno relevantnu volju o napuštanju stvari može izraziti samo poslovno sposobna osoba. Apstraktni pravni poslovi ne mogu postati pravne osnove za sticanje vlasništva. Izuzetak od načela da se pravo vlasništva stiče predajom stvari javlja se kod tradicije očitovanjem (traditio brevi manu. Okupacijom se vlasništvo može steći samo na napuštenim pokretnim stvarima. Međutim. uzufruktuar i zakupac. Jedini pravilan način sticanja pokretnih stvari je tradicija. Okupacija (occupatio) Okupacija je uzimanje napuštene pokretne stvari u posjed sa namjerom da se prisvoji. odluku o vlasništvu će donijeti sud. ZOVO takođe ne precizira pitanje pravnih učinaka gradnje tuđim materijalom. 4. Graditelj i vlasnik nesavjesni. a vezana okupacija propisom je dozvoljena samo određenim fizičkim i pravnim licima (npr. DERIVATIVNO STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Derivativno je sticanje kod kojeg sticatelj svoje pravo vlasništva izvodi iz prava svog prethodnika. cessio vindicationis). Titulus ili naslov sticanja je pravni posao u kome je do izražaja došla volja stranaka da se prenese vlasništvo. Pored objektivne valjanosti. Njemu pripada samo obaveznopravni zahtjev na naknadu prema graditelju. Titulus mora prvenstveno biti objektivno valjan pravni posao. a nikad vlasnik materijala. Okupacija može biti slobodna i vezana. prednost nad vlasnikom imaju savjesni posjednik. Modusi sticanja pokretnih i nepokretnih stvari su različiti. Putativni titulus (subjektivno valjan) nije dovoljan za prenos vlasništva. Tradicija spada u izvršenje ugovora. pravo vlasništva stiče onaj kome je stvar prvom predata. koji također stiču vlasništvo separacijom.vađenje potonulih stvari iz mora). Vlasništvo prethodnika kao pretpostavka sticanja vlasništva proizilazi iz načela da niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Tradicija kao modus sticanja vlasništva je prenos posjeda izvršen u namjeri da se prenese vlasništvo stvari. Odvajanje plodova (separatio) Pravo vlasništva na odvojenim plodovima načelno pripada vlasniku plodonosne stvari. Preovladava stanovište da na ovaj slučaj treba primijeniti pravila predviđena za situaciju nesavjesnog graditelja i savjesnog vlasnika zemljišta. Strana kojoj pripadne vlasništvo dužna je drugoj strani nadoknaditi vrijednost izgubljenog zemljišta. posebno o njihovim stambenim prilikama. titulus mora biti i kauzalni pravni posao čija je kauza (ekonomska svrha) sticanje vlasništva (npr. constitutum possessorum.

ako dvije osobe zatraže upis prava vlasništva na istoj nekretnini. . U slučaju propasti. a ne onaj čija je pravna osnova starija. To je općinski sud kod kojeg se vode zemljišne knjige. Npr.Isprava mora biti javna ili javno ovjerena.Klauzula intabulandi – izričita izjava onoga čije pravo se prenosi da pristaje na upisivanje. Sudska dozvola za upis. . . modus sticanja i vlasništvo prethodnika.Isprava mora biti datirana (mjesto. koji zatim učestvuje kao stranka u parnici a neposredni posjednik izlazi iz postupka. Reivindikacija (rei vindicatio) Reivindikacija je tužba kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika nevlasnika povrat individualno određene stvari (species). U ovom slučaju nije potrebna fizička predaja za sticanje vlasništva. te identitet stvari. On dokazuje: svoje vlasništvo. Teret dokazivanja je na tužitelju.Tačna oznaka zemljišta (odnosno prava) u vezi kojeg se treba izvršiti upis. u kojoj se za tužitelja prezumira da je vlasnik. godina) i potpisana. ZOVO nema odredbe za slučaj dvostruke prodaje nekretnina. a druga za zaštitu od drugih oblika smetanja u vršenju vlasničkog prava. Za upis kao način sticanja potrebne su 3 pretpostavke: zemljišnoknjižna isprava. Posebne pretpostavke valjanosti isprave su: .Osobe koje učestvuju u pravnom poslu moraju biti tačno označene. U dokazivanju vlasništva stvari. Opće pretpostavke valjanosti isprave su: . Pravo na podnošenje reivindikacije ne zastarijeva. tuženikovu faktičku vlast na stvari. . teorija i praksa su to načelo korigovale u smislu da kasniji kupac stiče vlasništvo samo ako nije znao niti morao znati da je zemljište prodato i predato u posjed prvom kupcu. mjesec. sudska dozvola i izvršenje upisa. Učinak jednog upisa u odnosu prema ostalima ravna se po trenutku kad je molba stigla. Ako je i prethodnik vlasništvo stekao . Prema pravnom pravilu OGZ-a. ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA S obzirom na 2 vrste tipičnih povreda prava vlasništva.Modus ili način sticanja prava vlasništva nekretnina kod derivativnog sticanja je upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist sticatelja. Kod derivativnog sticanja dokazuje se pravna osnova sticanja. Postoji i publicijanska tužba. Potpis otuđivaoca mora biti sudski ovjeren. Mjesno nadležan je sud na čijem području je nekretnina. prednost ima onaj čija molba je prije stigla. Prva se koristi za vraćanje oduzete stvari. Aktivno je legitimisan samo vlasnik koji je izgubio posjed stvari. dan. PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA Razlikuje se relativni i apsolutni prestanak prava vlasništva. .Ne smije imati vidljivih mana koje bi slabile njenu vjerodostojnost (prepravke i sl). tužitelj dokazuje postojanje pretpostavki koje su bile potrebne za sticanje prava vlasništva. Pasivno je legitimisan neposredni posjednik. bilo originarno ili derivativno. Apsolutni prestanak je u slučaju napuštanja (derelikcije) stvari i propasti stvari. razlikuju se i 2 tipične vlasničke tužbe: reivindikacija i actio negatoria. vlasnik zemljišta postaće onaj ko je prvi zatražio upis u zemljišne knjige. O relativnom prestanku govori se kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari.U njoj mora biti tačno naznačena pravna osnova. ali se može dati i u posebnoj ispravi. Ukoliko na stvari postoji posredni posjed. Sticatelj u pravilu podnosi molbu zemljišnoknjižnom sudu da mu se dozvoli upis. neposredni posjednik može pozvati u parnicu posrednog posjednika. Međutim. Daje se obično u samoj osnovnoj ispravi. ne prestaje vlasništvo na ostacima stvari.

Bez njih bi stvar potpuno ili djelimično propala. u mjeri u kojoj je vrijednost stvari povećana po prometnim kriterijima.derivativno. Ostale plodove dužan je vratiti vlasniku (dospjele neubrane i ubrane nedospjele plodove . Osnovni tužbeni zahtjev ili petit mora se tačno naznačiti u tužbi. otuđene ili zanemarene plodove. Rok zastare potraživanja je 3 godine. Dokazivanje identiteta stvari jeste dokazivanje da je stvar za koju tvrdi da je njegova. Ovom tužbom može se tražiti povrat samo individualno određenih. otuđio. Vlasnik nema pravo naknade za ubrane. a u praksi je uobičajeno da se uz taj zahtjev istakne i zahtjev da se tužitelju prizna pravo vlasništva. te plodova koje je propustio ubrati. korisni i luksuzni troškovi). U reivindikaciji tužbeni zahtjev glasi na povrat stvari. a stvar vraća vlasniku u onakvom stanju u kakvom se nalazi u trenutku tužbe. Vlasniku je dužan predati samo neubrane plodove. treba ići dalje u dokazivanju. tj. Npr.npr. uništio. jer se stvar faktički koristila u međuvremenu. pored vraćanja kuće će vlasniku morati platiti i najamninu za svo vrijeme korištenja kuće. Kao i kod nužnih troškova. Nesavjesni posjednik također ima pravo na naknadu nužnih troškova. upravo stvar koja se nalazi kod tuženog. oštećena ili uništena. Vlasnik stvari ima pravo umanjiti iznos nužnih troškova za vrijednost koristi (plodova) koje je posjednik imao od stvari. Ukoliko je stvar potrošena. Savjesni posjednik stiče pravo vlasništva naturalnih plodova već u trenutku separacije. . Pošto je to po pravilu nemoguće. Nesavjestan posjednik dužan je vlasniku predati sve plodove i nadoknaditi vrijednost plodova koje je potrošio. dok mu se troškovi ne nadoknade. Rok zastare je 3 godine. obaveza naknade štete zavisi od toga da li je tuženi savjestan (pošten) ili nesavjestan posjednik. Sporedni tužbeni zahtjev u vezi plodova Naturalni plodovi. Savjestan posjednik je onaj ko iz opravdanih razloga smatra da je stvar koju posjeduje njegova. Zbog toga ne odgovara za štetu. ali njihovu vrijednost može odbiti prilikom naknade nužnih i korisnih troškova koje traži savjestan posjednik. Nesavjestan posjednik mora vratiti stvar u stanju u kakvom je bila u trenutku zasnivanja posjeda. Nesavjesni posjednik dužan je vratiti vlasniku sve civilne plodove. najamnina koju je ubrao za godinu dana unaprijed je ubrani nedospjeli civilni plod). tužilac koji je upisan kao vlasnik ima presumpciju da je zaista i vlasnik (onaj ko negira mora to i dokazati). sve do prethodnika koji je vlasništvo stekao originarno ili je posjedovao stvar dovoljno dugo da dovrši dosjelost. Savjesni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova. Korisni troškovi (impensae utiles) su troškovi kojima se objektivno povećava vrijednost stvari. Nesavjesni posjednik nema pravo retencije stvari. Nužni troškovi (impensae necessariae) su troškovi nužni za samo održavanje stvari. važe pravila retencije i umanjenja troškova za vrijednost koristi koje je savjesni posjednik imao. Savjestan posjednik zadržava civilne plodove koji su za vrijeme trajanja posjeda dospjeli i ubrani. Posjednik mora udovoljiti tužbenom zahtjevu. oštećenja ili nastalu upotrebom stvari. a ne i generičkih stvari. Savjesni posjednik ima pravo naknade troškova po objektivnom kriteriju. a ima i pravo retencije stvari (ius retentionis). ako je nesavjestan posjednik stanovao u kući 5 godina ne plaćajući najamninu. Ukoliko se radi o vlasništvu nekretnina. Protuzahtjev posjednika u vezi troškova Obaveza nadoknade troškova zavisi od vrste posjeda (savjestan ili nesavjestan). Civilni plodovi. nesavjesni posjednik mora nadoknaditi štetu usljed uništenja. kao i vrste troškova (nužni. potrošene. ali samo onih koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega.

Dakle. vlasnik stana ne može tvrditi da to i za njega nije koristan trošak. a on je tu korist naknadno odobrio. ali i kvalificirani posjednik. U drugom slučaju tužba se zove actio negatoria publiciana. U tom slučaju se na njih primjenjuje režim predviđen za korisne troškove. Tužba ne zastarijeva. a ne mora dokazivati da tuženom ne pripada pravo koje prisvaja. onaj po čijem nalogu je ometanje izvršeno.vodovodnu instalaciju. te onaj u čiju korist je ometanje izvršeno. 2. Pasivno su legitimisani: izvršilac čina ometanja. a vlasnik je limar. kod pokretnih stvari tužilac će dokazati svoj naturalni posjed.tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću. odnosno kvalificirani posjednik. već je vlasnik ometan u vršenju svog prava na neki drugi način. Aktivno legitimisan je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari.ako je nesavjesni posjednik pretvorio stan u ljekarsku ordinaciju. Npr. . kao i identitet stvari. Tužbom se može poslužiti i vlasnik stvari koji neće ili ne može dokazati vlasništvo prethodnika. već je dovoljno da dokaže svoj posjed. ako je posjednik u stan uveo npr. S druge strane. već se samo ispituje kolike bi troškove imao vlasnik da je sam uveo vodovod (troškovi nisu isti ukoliko je vlasnik u konkretnom slučaju vodoinstalater ili npr. Tužitelj dokazuje faktički čin uznemiravanja. Izuzetno. oba posjednika imaju pravo odnošenja (ius tollendi). Tuženi u reivindikaciji može staviti 3 vrste prigovora: 1. Prigovori koji negiraju tužiteljev zahtjev (npr. Tuženi mora dokazati pravo koje je prisvojio. On kao tužitelj mora dokazati elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom (zakonitost i istinitost posjeda). Čin uznemiravanja mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. odnosno zaustavljaju tužiteljev zahtjev. Dokazivanje vlasništva je mnogo lakše nego kod reivindikacije jer je tužitelj istovremeno vlasnik i posjednik. Shodno tome. te činjenicu uznemiravanja. a kod nekretnina činjenicu da je kao vlasnik upisan u zemljišne knjige. Actio publiciana Actio publiciana je tužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod koga se stvar nalazi bez pravne osnove ili po slabijoj pravnoj osnovi. Za onog ko posjeduje stvar prezumira se da je zakonit i savjestan posjednik (praesumptio iuris). tj.administrativni radnik). Prigovori tuženog. a tuženi dokaže da rok dosjelosti nije prošao). publicijanskom tužbom se štiti jače pravo na posjed. Luksuzni troškovi (impensae voluptuariae) su troškovi koje je posjednik učinio radi vlastitog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari. Zato ne mora dokazivati ni pravnu osnovu ni modus. Tužbeni zahtjev ili petit usmjeren je na prestanak uznemiravanja i propuštanje daljeg uznemiravanja.Nesavjesni posjednik ima pravo naknade troškova po subjektivnom kriteriju. luksuzni troškovi se nadoknađuju savjesnom posjedniku ali samo ako je njima povećana vrijednost stvari. Aktivno je legitimisan vlasnik stvari. samo ako su korisni osobno za vlasnika. Prigovori koji odgađaju. zatim da se stvar nalazi u posjedu tuženog. pod uslovom da se ono što je dodato radi zadovoljstva ili uljepšavanja može odvojiti bez uništenja ili oštećenja stvari. Ovo ne podrazumijeva samovolju vlasnika. Actio negatoria Actio negatoria je tužba koja služi za zaštitu vlasništva u slučaju kada vlasniku nije oduzet posjed stvari. 3. Ometanjem (uznemiravanjem) se shvata svaka pozitivna ili negativna radnja kojom se vlasnik ometa ili ograničava u vršenju prava vlasništva (najčešći slučajevi su neovlašteno vršenje prava služnosti i imisije). U načelu se ne nadoknađuju ni savjesnom ni nesavjesnom posjedniku. već procjenjivanje da li učinjena poboljšanja koriste vlasniku i koliko. Prigovori koji ukidaju tužiteljev zahtjev – exceptio rei venditae ac traditae (tuženi tvrdi da mu je upravo tužitelj prodao i predao stvar). Tužitelj mora dokazati da je vlasnik. troškovi koje je imao posjednik vlasniku ne predstavljaju korist za vlasnika kome treba stan a ne ordinacija. Međutim.

d) Pomoćnih knjiga. nazivom čestice. onda su suvlasnici. ZK uložak se sastoji od 3 lista: List A. mora izvršiti otpis te čestice iz svog ZK uloška. kulturom i površinom. jer se ona prezumira. a u koje se upisuju nekretnine. imenom predjela u kome leži. dakle prigovori koje tuženi može staviti i u reivindikaciji. stvarna prava na tim nekretninama. Objekat pravnog odnosa je zemljišnoknjižno tijelo u cjelini. Glavna knjiga obuhvata zemljišta jedne katastarske općine. Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige koji se odnosi na jedno zemljišnoknjižno tijelo. Pored toga. . Jedno zemljišnoknjižno tijelo može biti u vlasništvu samo jedne osobe. Ako ima više osoba.tužitelj je bio. katastarskim brojem.katastarski broj). zemljišne knjige osiguravaju i zakonom predviđeni način sticanja stvarnih prava na nekretninama. U nju se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. Posjed ne smije biti stečen na viciozan način. Tužbeni zahtjev ili petit glasi da je tuženi dužan predati stvar tužitelju. novi vlasnik mora osnovati novi ZK uložak za tu česticu. Pasivno je legitimiran sadašnji posjednik stvari.Dokazati zakonitost posjeda znači dokazati pravnu osnovu sticanja. Međutim. Ako vlasnik želi otuđiti samo jednu česticu (npr. . Pravna osnova (titulus ili pravni posao) mora biti objektivno valjana. Dokazati istinitost posjeda znači dokazati da je posjed stečen na pravilan način.prigovori koji negiraju. c) Zbirke katastarskih planova.prigovor jačeg ili jednako jakog posjeda. parnicu dobiva onaj ko ima jaču pravnu osnovu. Novi vlasnik će izvršiti pripisivanje te čestice u svoj ZK uložak. Tuženi se brani prigovorima i to: . U popisni list trebalo bi upisati i stvarna prava u korist nekretnine (npr. a ne pojedine čestice koje ga čine. u praksi se to upisuje u vlasnički list. Jaču pravnu osnovu ima posjednik koji je stvar stekao naplatno u odnosu na posjednika koji je stvar stekao besplatno.prigovor prava vlasništva (tuženi dokazuje da je vlasnik stvari). a u popisnom listu se kod odgovarajuće čestice upućuje na upis u vlasničkom listu. prednost ima posjednik kod koga se stvar nalazi. ukidaju ili zaustavljaju tužbeni zahtjev. Sastoji se od zemljišnoknjižnih (ZK) uložaka. b) Zbirke isprava. popisni list ili posjedovnica. Zemljišna knjiga sastoji se od: a) Glavne knjige. Zemljišnoknjižno tijelo je čestica ili skup čestica koje se nalaze u jednoj katastarskoj općini i imaju u prometu isti pravni položaj (status). Ako su i tužitelj i tuženi kvalificirani posjednici (tj. te drugi pravni odnosi u vezi sa nekretninama. Čestica ili katastarska parcela je dio zemljišne površine koji je u zemljišnom katastru označen posebnim brojem (tzv.jednu livadu) koja se nalazi u sastavu jednog ZK tijela. U suprotnom. .služnost puta). XII – ZEMLJIŠNE KNJIGE POJAM I FUNKCIJA ZEMLJIŠNIH KNJIGA Zemljišne knjige su javni registri koje vode općinski sudovi. Tužba ne zastarijeva. ukoliko je čestica u istoj katastarskoj općini kao ZK tijelo novog vlasnika. Tužitelj ne mora dokazivati savjesnost posjeda. Ako su pravne osnove iste jačine. a tuženi je sada). U popisni list se upisuju sve čestice koje čine jedno ZK tijelo i to sa rednim brojem. Čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo ne moraju u prirodi ležati jedna do druge.

Pomoćne knjige su različiti registri koji služe za lakšu orijentaciju u glavnoj knjizi (npr. prenosa. npr. Zabilježbe se. U vlasnički list upisuje se ime vlasnika i eventualna ograničenja vlasnika u raspolaganju njegovim ZK pravima (npr. nazadkup (?). Načelo stvarnosti znači da su objekat upisa u zemljišne knjige nekretnine i stvarna prava na nekretninama. List C. osobi vlasnika. zakup. U zemljišne knjige iznimno mogu biti upisana i neka obavezna prava. Sticatelj mora poznavati stanje u zemljišnim knjigama i poznavati faktičko posjedovno stanje. Materijalna strana se sastoji u tome što se zemljišne knjige uzimaju kao vjerodostojne u pogledu istinitosti i potpunosti svog sadržaja. prenose. založno pravo). te stvarnopravna ograničenja vlasništva (npr. predmet upisa mogu biti i 4 gore navedena obvezna prava. a opravdava se zabilježbom. (npr. 1 Ne znam ovo prevesti na Bosanski jezik. teretni list ili teretovnica. prvenstveni red itd. Tek tada se može pozvati na povjerenje u zemljišne knjige. predbilježba je uvjetan upis. Ovdje se upisuju stvarna prava kojima je zemljište opterećeno. poslovna nesposobnost). Jednom upisana. u glavnu knjigu će se upisati samo pravna osnova i pozvat će se na samu ispravu. registar zemljišta itd). . NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG PRAVA Načelo javnosti ima formalnu i materijalnu stranu. Na povjerenje u zemljišne knjige može se pozvati samo onaj ko nije znao. Načelo povjerenja je nužna posljedica materijalne strane načela javnosti. Zabilježba je upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju oni osobni odnosi vlasnika koji su pravno relevantni za raspolaganje knjižnim pravom. zatim 4 obvezna prava: najam. ograničavaju i prestaju pod uslovom naknadnog opravdanja. teretima i dr). Ako se sadržaj isprave ne može ukratko unijeti u glavnu knjigu. Isprave su poredane hronološki. Formalna strana znači da je uvid u zemljišnu knjigu svakome dozvoljen. ta obavezna prava djeluju erga omnes. Prema tome. predbilježba i zabilježba1. prekup. Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stiču. Zbirka isprava sadrži originale ili ovjerene prepise svih isprava na osnovu kojih je izvršen upis u glavnu knjigu. Uknjižba je svaki bezuvjetan i definitivan upis sticanja. vlasnički list ili vlastovnica. Opravdana predbilježba ima značenje uknjižbe. Načelo specijalnosti (načelo određenosti) podrazumijeva da svaki upis u zemljišnoj knjizi čini samostalnu i određenu pravnu cjelinu. Načelo potpunosti zahtijeva da zemljišne knjige sadrže sve pravno relevantne činjenice za promet nekretnina (podaci o vrsti i veličini nekretnine. Zbirka katastarskih mapa je zbirka katastarskih planova. VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU Razlikuju se 3 vrste upisa: uknjižba.List B. Predbilježba se mora opravdati.zabrana otuđenja). Osim stvarnih prava. ograničenja i prestanka knjižnih prava koji ne zavise ni od kakvog daljeg postupka. Služi za orijentaciju o položaju i obliku zemljišta.registar vlasnika. a nije ni morao znati da se vanknjižno stanje ne slaže sa knjižnim.poslovna nesposobnost. ako ih propisi predviđaju mogu odnositi i na prisilnu upravu. poput stvarnih prava. Vodi se posebno za svaku glavnu knjigu. te pravna osnova sticanja prava vlasništva.služnost.

Načelo prioriteta (prvenstva). Načelo legaliteta podrazumijeva da sud po službenoj dužnosti mora ispitati postojanje zakonskih pretpostavki za upis u zemljišne knjige. Služnosti su same za sebe neprenosive. prema kojima se upis može izvršiti po službenoj dužnosti ili na osnovu jednostranog zahtjeva (predbilježba i zabilježba). 5. Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari. Prenose se samo zajedno sa dobrom za koje su vezane.Načelo preglednosti je zahtjev da se zemljišne knjige vode na način da svako može brzo i lahko doći do podataka o upisanim nekretninama i stvarnim pravima. 7.vlasnička služnost. a koji se brišu. Načelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stiču isključivo upisom u zemljišne knjige. Upis ima konstitutivno značenje. Podnesci koji stignu istovremeno se upisuju u zemljišnu knjigu sa naznakom da imaju isti red prvenstva. posebno klauzulom intabulandi. Osim uzusfruktusa. a postoje i slučajevi vanknjižnog sticanja prava vlasništva i služnosti. Služnosti se moraju pažljivo izvršavati. SLUŽNOSTI (SERVITUTES) POJAM I ZAJEDNIČKA NAČELA Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na osnovu kojih se ovlašteniku dozvoljava određeno korištenje tuđom stvari. Izuzetak od ovog načela su nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige. Ako se sadržajno isključuju. Ne mogu postojati služnosti na činjenje. U tu svrhu služi i institut prelaganja služnosti. što znači da se služno dobro što manje opterećuje. Pravni učinak upisa proizvešće najranije pristigli zahtjev – prior tempore quotior iure (raniji u vremenu. Služnosti su stvarna prava. Postoje izuzeci od načela konsenzusa. 3. te se ovo načelo naziva i načelom konstitutivnosti upisa. Načelo konsenzusa nalaže da se upisi u zemljišne knjige mogu izvršiti samo na osnovu saglasnosti osobe čije pravo se prenosi. Služnost ne može postojati na služnost. ukida ili ograničava i osobe koja stiče ZK pravo. jači u pravu). 2. Zajednička načela služnosti su: 1. a taj red prema vremenu kad je zahtjev za upis stigao u sud. služnosti su nedjeljiva prava. XIII – STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI A. Saglasnost stranaka iskazuje se pravnim poslom. Izuzetak je tzv. a istovremeno zadržati svoj sadržaj i svrhu. . STVARNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES REALES) Pojam i karakteristike Stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (gospodujuće dobro – praedium dominans) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (služno dobro – praedium serviens) ili da zahtijeva od vlasnika služnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače iao pravo obavljati na svojoj nekretnini. što znači da moraju zadovoljavati neku potrebu. Služnosti moraju biti korisne (utilis). a sticatelj svoj pristanak iskazuje i molbom za upis. 4. Služnosti su jedinstven pravni institut. već opterećena strana mora samo trpjeti ovlaštenikovu radnju (pati) ili propuštati vlastitu radnju (non facere). te za njih važe osnovne karakteristike stvarnih prava. 8. pravni učinak upisa ravna se prema njegovom prioritetnom redu. Pod prelaganjem služnosti podrazumijeva se njeno premještanje na onaj dio služnog dobra gdje će biti manje opterećujuća za vlasnika služnog dobra. 6. Po ovom načelu. stranke će sporazumno ili sudski riješiti koji upisi ostaju.

Trajne su u pravilu negativne služnosti. Pozitivne i negativne služnosti. Kod osobnih služnosti pasivna strana je svakodobni vlasnik stvari. a aktivna nije određena s obzirom na vlasništvo. mada to mogu biti i pozitivne (npr. služnost progona stoke (actus) i služnost ceste (via). Vrste stvarnih služnosti Poljske služnosti su one kod kojih je gospodujuće dobro namijenjeno poljoprivrednom iskorištavanju. U slučaju podjele služnog dobra.svaki suvlasnik može osnovati služnost na svom idealnom dijelu. . Tipični primjeri pozitivnih gradskih služnosti su: . Primjeri negativnih služnosti: .pravo umetnuti gredu svoje zgrade u tuđi zid (servitus tigni imitendi).pravo zabraniti susjedu gradnju kojom bi se ovlašteniku oduzelo svjetlo ili vidik (servitus ne luminibus officiatur). Razlika je u tome da li vlasnik gospodujućeg dobra ima pravo na određena činjenja ili ima pravo zahtijevati nečinjenje od vlasnika služnog dobra. Mogu biti pozitivne i negativne.pravo postaviti dijelove svoje zgrade u tuđem zračnom prostoru – balkone. zraka ili vidika (servitus fenestrae).služnost paše (servitus pasciendi). . koja ovlašćuje na napasanje stoke na tuđem zemljištu Kućne ili gradske su služnosti kod kojih su gospodujuća dobra zgrade ili zemljište oko njih. najčešće obuhvata služnost crpljenja vode iz tuđeg bunara ili izvora (aquae haustus). ali iznimno i pokretne stvari. Povremene su služnosti čiji se sadržaj sastoji u ponavljanim radnjama njihovog ovlaštenika (npr.služnost puta. Ovlaštenik zadržava pravo služnosti uprkos promjeni u osobi vlasnika stvari.pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu (servitus oneris ferendi). Također su i nenasljediva prava. služnost puta). Objektom stvarnih služnosti mogu biti isključivo nekretnine. (servitus proiciendi). .služnost vode. OSOBNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES PERSONALES) Osobne služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na osnovu kojih ovlašteniku pripada korištenje ili upotreba tuđe stvari.pravo otvoriti prozor u tuđem zidu zbog svjetla. Stvarne služnosti su nedjeljiva prava. Prestanak objektivne koristi predstavlja opravdan razlog za ukidanje stvarne služnosti. koja se javlja kao služnost staze (iter). Osobne služnosti su neprenosiva prava. stvarna služnost ostaje samo na dijelovima na kojima je vršena. Objekti osobnih služnosti mogu biti nekretnine. služnosti također mogu biti privremene i sezonske. Kod negativnih služnosti titular ima pravo zahtijevati od vlasnika služnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji na svom dobru koje bi kao vlasnik imao pravo obavljati. služnost napajanja stoke (servitus pecoris ad aquam ad pulsus) i služnost vodovoda (aquaeductus).pravo provoditi dim kroz susjedov dimnjak (servitus fumi) itd. Dobra povezana služnošću ne moraju biti susjedna. . stvarna služnost ostaje u korist svih njegovih dijelova. . Trajne i povremene služnosti. . nastrešnice i sl. . .pravo ugradnje grede u tuđi zid). Pozitivne služnosti su one čiji titular ima ovlaštenje koristiti služno dobro na određeni način. već je određena osobno. Terete cijelo služno dobro i vezane su sa cijelim gospodujućim dobrom. ali vlasnik služnog dobra može zahtijevati da prestane služnost u pogledu onih dijelova čijim potrebama više ne služi. U načelu su osobne služnosti djeljiva prava. te npr. ali se kod nekih služnosti izvršavanje njihovog sadržaja može prenijeti na drugu osobu. U slučaju podjele gospodujućeg dobra.pravo zabraniti susjedu podizanje njegove zgrade naviše (servitus altius non tollendi). Neki ustaljeni oblici poznati su još od rimskog prava: . Neovisno o načinu izvršavanja. postoje bez obzira na promjene vlasnika nekretnina. Svrha im je bolje ekonomsko iskorištavanje gospodujućeg dobra.Stvarne služnosti su stvarna prava.

Primjer je otvaranje nužnih prolaza. koji može biti ugovor ili oporuka. pravo stanovanja se ne gasi ako je upisano u zemljišnoj knjizi prije prava vjerovnika ili ako je tako ugovoreno između habitanta i kupca. pripada vlasniku stvari. Ako je uložio korisne i luksuzne troškove. Ostatak troškova snosi uzuar. ovisno od toga da li izvršenje prava pripada samo ovlašteniku i njegovoj porodici. Međutim. Odlukom državnog organa pravo stvarne služnosti stiče se u slučajevima predviđenim zakonom. oni mu se nadoknađuju kao poslovođi bez naloga (negotiorum gestor) u trenutku prestanka uzufrukta. što je u stvari služnost puta. ali je vlasnik dužan uzufruktuaru ili njegovim nasljednicima nadoknaditi troškove uložene u proizvodnju plodova (obradu zemlje). pravo upotrebe (usus) i pravo stanovanja (habitatio). Habitant uživa posjedovnu zaštitu kao neposredni posjednik. a za pokretne stvari predaja služnog dobra. ako odbije mora se odreći uzusa. Zbog toga bi ugovor morao biti u pisanom obliku. Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost sa ovlaštenjem služiti se tuđom zgradom ili njenim dijelom za stanovanje. a sud je ustanovljava na zahtjev zainteresirane strane uz pretpostavke da do nekretnina nema dovoljne putne veze i ako je korist koju prolaz donosi veća od štete koja se njime čini. odlukom državnog organa i dosjelošću. ili ga ovlaštenik može prenijeti na druge (dati stan u najam). a pravni režim habitacije može biti ustanovljen kao kod uzusa ili uzufrukta. bez obzira da li je u položaju uzuara ili uzufruktuara. te objekat uzufrukta mogu biti samo nepotrošne stvari. a na teret vlasnika gospodujućeg dobra. Dosjelošću se stvarna služnost stiče faktičkim ostvarivanjem za vrijeme od 20 godina. Prodajom objekta habitacije. . koji je za nekretnine upis u zemljišne knjige. Pravo kod uzufrukta je neprenosivo i nenasljedivo. Prestankom uzufrukta “viseći” plodovi (fructus pendentes) pripadaju vlasniku. ali se za vrijeme trajanja njegovo izvršenje može prenijeti. Uzufruktuar ne odgovara za smanjenje njene vrijednosti nastalo redovnom upotrebom. Pravni posao može biti ugovor ili oporuka. a nakon isteka roka dužan je njihovu vrijednost vratiti u novcu. kod kojeg kvaziuzufruktuar stiče pravo vlasništva na stvarima. Pravo upotrebe (usus) je osobna služnost sa ovlaštenjem korištenja tuđe stvari za osobne potrebe uzuara i njegove porodice. Habitacija je zasebna služnost samo po svom objektu. Posjed prava služnosti mora biti istinit. Dužan je stvar vratiti vlasniku kad istekne rok plodouživanja. Uzufruktuar vlasništvo plodova stiče separacijom. Razlika između uzusa i uzufrukta je isključivo kvantitativna. ne mijenjajući suštinu stvari. Pravo osobne služnosti u pravilu se stiče na osnovu pravnog posla. Plodouživatelj snosi redovne troškove i porez. a u korist drugog. ali samo do visine koristi koju ima od stvari. Vlasnik snosi sve redovne i vanredne terete i troškove u vezi stvari. Eventualni ostatak preko potreba porodice uzuara. Uz pravni posao kao titulus potreban je i modus. U takvom slučaju vlasnik služnog dobra ima pravo na odgovarajuću naknadu. potreban je i upis u javnu knjigu kao modus sticanja. jer je uzuarovo pravo korištenja ograničeno na njegove osobne potrebe i potrebe njegove porodice. Ni usus ni njegovo izvršenje ne mogu se prenijeti na druge osobe. Oporukom vlasnik dobra može zasnovati služnost na štetu jednog dijela nekretnine. Pravo plodouživanja (ususfructus) je stvarno pravo na tuđoj stvari koje ovlašteniku daje osobno pravo da upotrebljava tuđu stvar i crpi njene plodove ne mijenjajući ekonomsku namjenu i suštinu stvari. Naknadu utvrđuje nadležni organ po zahtjevu vlasnika služnog dobra.nepravi uzufrukt (quasi ususfructus). jer se ne može ni posjedovati. STICANJE PRAVA SLUŽNOSTI Pravo stvarne služnosti može se steći pravnim poslom. Ovo pravilo važi za sve osobne služnosti. Osobna služnost ne može se steći dosjelošću.Vrste osobnih služnosti U našem pravu to su pravo plodouživanja (ususfructus). Uz ugovor kao titulus. Uzufruktuar po prestanku prava vraća stvar vlasniku u stanju u kakvom je bila u trenutku prijema. Odluku u pravilu donosi sud ili drugi ovlašteni državni organ. I ovdje je pretpostavka sticanja prava upis u javnu knjigu (zemljišna knjiga). kada ti dijelovi nakon smrti ostavitelja postaju zasebne nekretnine. u vezi potrošnih stvari može se zasnovati tzv.

ali i svaka treća osoba koja sprečava ili ometa izvršenje prava služnosti. Sjedinjenjem (confusio. NAČELA ZALOŽNOG PRAVA Načelo akcesornosti – nastanak. npr. Ukidanjem odlukom državnog organa. 4.kod davanja zaloga za buduće i uvjetne obaveze (kaucioni ili kreditni zalog. Ovlaštenik stvarne služnosti je posjednik prava stvarne služnosti. zaštita se ostvaruje putem posjedovne tužbe. Propašću služnog ili gospodujućeg dobra. Pasivno legitimiran je vlasnik služnog dobra. Tužitelj mora dokazati postojanje svog prava služnosti i faktički čin ometanja od strane tuženog. Odricanjem – jednostranom izjavom ovlaštenika služnosti. Pomoću založnog prava se iz čitave dužnikove imovine izdvajaju određeni objekti iz čije vrijednosti se vjerovnik može namiriti. Ako se u zalog daju gotov novac ili vrijednosni papiri. consolidatio) vlasnika služnog i gospodujućeg dobra u istoj osobi. Nesigurnost je u pogledu moguće promjene obima dužnikove imovine i u vezi ranijeg namirenja drugih vjerovnika. Po vrsti povrede za koju se podiže. ako postane nepotrebna ili prestane razlog zasnivanja. Tužbom na utvrđenje vlasnik gospodujućeg dobra zahtijeva da se prema vlasniku služnog dobra utvrdi postojanje prava služnosti. Zaštita pomenutih posjeda ostvaruje se putem posjedovne tužbe. Istekom vremena. trajanje i prestanak založnog prava zavise od postojanja potraživanja čije ispunjenje se osigurava. tužbe na utvrđenje i actio confessoria. odnosno 3 godine ukoliko se vlasnik služnog dobra protivi njenom vršenju. ako ima založno pravo na određenom objektu. actio confessoria je slična vlasnikovoj tužbi actio negatoria. Pored toga. a ne prema trenutku traženja izvršenja ili osnivanja same obaveze. a ovlaštenik osobne služnosti posjednik stvari koja predstavlja služno dobro. odnosno kauciona ili kreditna hipoteka). Podiže se u slučaju osporavanja ili dovođenja u sumnju prava služnost od strane vlasnika služnog dobra. ako je ustanovljena na određeno vrijeme. govorimo o kauciji. 2. Izuzeci ovog načela su: 1. Sporazumom između vlasnika služnog i gospodujućeg dobra. ZALOŽNO PRAVO POJAM I FUNKCIJA ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo je stvarno pravo na tuđem objektu kojim vjerovnik u pravnom odnosu dobiva ovlaštenje da se namiri iz vrijednosti založenog objekta ako mu dužnik ne ispuni preuzetu obavezu. Time je vjerovnik osiguran od eventualne fluktuacije dužnikove imovine. 3. Založno pravo može nastati i prije nastanka potraživanja koje se njime osigurava. za prestanak prava služnosti potrebno je izvršiti upis brisanja u zemljišnu knjigu. Nevršenjem (non usu) za vrijeme od 20 godina. . 5. 6.PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI 1. B. Actio confessoria je tužba koju ovlaštenik prava služnosti podiže protiv osobe koja ga neosnovano sprečava ili ometa u izvršavanju prava služnosti. Osnovna svrha založnog prava je eliminisanje dvostruke nesigurnosti vjerovnika u pogledu namirenja potraživanja. ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI Ovisno o vrsti povrede. 7. U svim slučajevima gdje je pravo služnosti upisano u zemljišnu knjigu. red namirenja vjerovnika ravna se prema trenutku osnivanja založnog prava.

Također je bitno napomenuti da hipoteka prestaje tek njenim brisanjem u zemljišnoj knjizi. Osnova sticanja je ugovor o zalogu. Dobrovoljno založno pravo na pokretninama se stiče predajom stvari u posjed vjerovnika. .2. U suprotnom je to pignus. Osniva se upisom u sudski pljenidbeni zapisnik u izvršnom postupku. Po nekim pravnim sistemima. Primjer je zastara potraživanja. kod hipoteke ne). STICANJE ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo stiče se na osnovu pravnog posla.generalna hipoteka nije dozvoljena. a može biti zaključen i usmeno. ako treba i sudskom prodajom zaloga. Zavisno od navedenih osnova. a ne samom isplatom potraživanja. Oba uživaju posjedovnu zaštitu. Načelo specijalnosti – založno pravo se stiče na samo određenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za određeno potraživanje vjerovnika. Isto važi i za založnog dužnika. To znači da u slučaju djelomičnog podmirenja duga založno pravo ostaje u nesmanjenom obimu sve do potpunog izmirenja potraživanja. dakle stvari u prometu ili pravo koje ima novčanu vrijednost. Založni vjerovnik je istovremeno vjerovnik u obaveznopravnom odnosu za koji je založno pravo vezano. Predajom stvari vjerovnik postaje neposredni. Slučaj kad prestanak potraživanja ne izaziva automatski i prestanak založnog prava. Založni vjerovnik će se namiriti iz založenog objekta. Ako je objekat založnog prava neko pravo (potraživanje). tj. a založiti se može i suvlasnički dio. Nužno založno pravo najčešće se pojavljuje kao prisilno sudsko založno pravo. Sticanje založnog prava na pokretnim stvarima. OSNOVNI OBLICI ZALOŽNOG PRAVA Razlikuju se 2 osnovna oblika: pignus i hipoteka. u slučaju podjele stvari. SUBJEKTI U ZALOŽNOPRAVNOM ODNOSU Subjekti založnopravnog odnosa su založni vjerovnik i založni dužnik. oblik može biti pignus ili hipoteka. Uz osnovu (titulus) za sticanje založnog prava potreban je i modus. gdje založno pravo ostaje i nakon zastare. a hipoteka založno pravo na nekretninama (izuzetno važi i za brodove i avione). a dužnik posredni posjednik. razlikuje se dobrovoljno i nužno založno pravo. S druge strane. strane koja je vlasnik zaloga. Objekti založnog prava moraju biti takvi da vjerovnik iz njih može naplatiti svoje potraživanje. razlika između pignusa i hipoteke ispoljava se u tome da li vjerovnik ima detenciju zaloga ili ne (kod pignusa ima. Načelo oficijalnosti – založno pravo se ostvaruje isključivo putem suda. Objektom založnog prava mogu biti stvari u suvlasništvu i zajedničkom vlasništvu. Ako je pravo upisano u zemljišnim knjigama radi se o hipoteci. založno pravo nastavlja postojati na svim dijelovima stvari. Pignus ili ručni zalog je po našem pravu založno pravo na pokretnim stvarima. Tzv. U te razloge spadaju osiguranje minimuma egzistencije dužnika i zaštita određenih javnih i društvenih interesa. Načelo nedjeljivosti – Potraživanje se osigurava cjelokupno i to cjelinom zaloga. sudske odluke i zakona. Neke stvari i prava su iz posebnih razloga propisom izuzeti od zalaganja. OBJEKTI ZALOŽNOG PRAVA Objekti založnog prava mogu biti stvari (pokretne i nepokretne) i prava. Ugovor je konsenzualan. s tim da nužno založno pravo može biti prisilno i zakonsko. a dužnik nema pravo na povrat stvari ili njenog dijela.

Upis u javnu knjigu nije potreban. Osniva se u trenutku unošenja stvari u unajmljeni objekat. Ako jedno ZK tijelo nije dovoljno za podmirenje potraživanja. otpremnici. Najmodavac ima pravo perkluzije. Kad odluka suda postane izvršna. na stvarima koje su objekti ugovora. NEDOZVOLJENE KLAUZULE U ZALOŽNOM PRAVU Ako je založnom pravu osnovna svrha namiranje potraživanja prodajom zaloga. a radi osiguranja svojih potraživanja. Zakonsko založno pravo vlasnika poljoprivrednog zemljišta na životinjama (i drugim stvarima) kojima je počinjena poljska šteta. Sama naplata založenog potraživanja vrši se nužnom cesijom. Za osnivanje je potrebna pravna osnova (ugovor. može se založiti više ZK tijela jednog vlasnika. a da time ne čini ometanje posjeda. vjerovnik može zahtijevati prisilnu naplatu potraživanja i prije dospjelosti. Istovremeno. sudska odluka ili zakon). Zakonska hipoteka stiče se u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki. Zakonsko založno pravo koje imaju komisionari. kojom hipotekarni vjerovnik ugovara da u slučaju neisplate duga svoje potraživanje namiri ubiranjem plodova ili iskorištavanjem nekretnine na drugi način. da samovoljno spriječi iznošenje stvari iz unajmljenog objekta. ništava je antihreza (pactum antichericum). Založno pravo na nekretninama – hipoteka Objekat hipoteke je čitavo zemljišnoknjižno tijelo jednog vlasnika. sa izuzetkom zakonske hipoteke kod koje upis nije potreban. 2. Ista nekretnina može biti založena nekolicini vjerovnika. nedozvoljena je klauzula kojom se vjerovniku zabranjuje prodaja zaloga ili kojim se vjerovniku prepušta vlasništvo zaloga ako njegovo potraživanje ne bude isplaćeno po dospjelosti. Sticanje založnog prava na pravima Dobrovoljno se založno pravo na pravima stiče ugovornim prenosom potraživanja (ili nekog drugog prava) na založnog vjerovnika. Takav slučaj naziva se simultana ili zajednička hipoteka. tj. Vjerovnik može tražiti da sud naloži dužniku da se suzdrži od takvih radnji. prevoznici i dr. Kod zaloga nekretnina. Antihreza je kod pokretnih stvari moguća ako založena stvar daje plodove. a prestaje u trenutku iznošenja. založno pravo se stiče upisom u zemljišne knjige. Samo založno pravo stiče se upisom u zemljišne knjige. Redoslijed među njima se ravna po redu prvenstva koji se računa prema trenutku zatraženog upisa u zemljišne knjige. . To je cesija ili ustup potraživanja. Prisilno založno pravo na pravu se osniva zabranom dužnikovom dužniku da izvrši plaćanje svom dosadašnjem vjerovniku. Vjerovnik ih može u tom slučaju zadržati.Zakonsko založno pravo osnova se u trenutku kad se dogode određene činjenice koje nisu ni ugovor ni sudska odluka. javna skladišta. sud zabranjuje založnom dužniku raspolaganje tim potraživanjem. Najčešća osnova za hipoteku je pravni posao. a za koje propis veže postanak založnog prava. a on treba između ostalog sadržavati osnovu iz koje potiče hipotekom osigurano potraživanje i njegovu visinu izraženu u novcu. Založno pravo najmodavca na stvarima najmoprimca. a nije ugovoreno kome će oni pripasti nakon odvajanja. Hipotekarni dužnik ne smije smanjivati vrijednost založene nekretnine. Ugovor o hipoteci zaključuje se u pisanom obliku. U našem pravu postoje 3 tipična slučaja zakonskog založnog prava: 1. s tim što se iznos čistog prihoda odbija od vjerovnikovog potraživanja. Hipoteka se može na drugog prenijeti samo zajedno sa potraživanjem koje je tom hipotekom osigurano. a ako on to ne učini. Prisilno založno pravo na nekretnini stiče se na osnovu sudske odluke (sudska hipoteka). 3.

Tužbeni zahtjev usmjeren je na namirenje vjerovnikovog potraživanja prodajom zaloga. Ovakva klauzula iznimno je dopuštena ako je u zalog data stvar čija cijena je propisana. Odricanjem. Propašću zaloga. 2. Kod ugovora u privredi. ako nije istovremeno i osobni dužnik. 2. u pravilu periodične činidbe od njenog svakodobnog vlasnika. Ovaj institut se najčešće skraćeno naziva realni tereti. odnosno troškova zbog poboljšanja stvari. založni vjerovnik na raspolaganju ima založnu tužbu (actio pigneraticia) kod pignusa. koja je slična reivindikaciji a može se upotrijebiti samo kod pignusa. Kod hipoteke je to hipotekarna tužba (actio hypotecaria). A. 6. putem tužbe vindicatio pignoris. Kod pokretne stvari. Kad je cijena propisana. 4. OSTVARIVANJE ZALOŽNOG PRAVA Pravilo je da založni vjerovnik ostvaruje založno pravo sudskom prodajom založene stvari. Ovo pravilo ima nekoliko izuzetaka: 1. založno pravo prestaje izjavom o odricanju ili povratom založene stvari zalogodavcu. ili je zadrži za sebe. redoslijed naplate određuje se prema datumu nastanka založnih prava. Prestankom potraživanja. Založno pravo ponovo nastaje kad vjerovnik vrati posjed stvari. Obe tužbe su nezastarive. U ovom slučaju založno pravo trebalo bi preći na svotu novca koju vlasnik ostvavri na ime osiguranja ili naknade štete za propalu stvar. . Sjedinjenjem (confusio) vlasnika založene stvari i založnog vjerovnika u istoj osobi. bez obzira da li je on istovremeno i založni dužnik. Kad je ista stvar založena nekolicini vjerovnika. vraća založnom dužniku. 5. Vlasnik zaloga. vjerovnik i dužnik se mogu sporazumjeti da vjerovnik stvar proda po toj cijeni. Iz postignute cijene. založni vjerovnik namiruje se prije ostalih vjerovnika. ZAŠTITA ZALOŽNOG PRAVA Za zaštitu prava namiranje iz vrijednosti založenog objekta. vjerovnik je ovlašten sam prodati stvar nakon isteka roka od 8 dana od upozorenja dužniku. Za prestanak hipoteke potrebna je pisana izjava hipotekarnog vjerovnika data kod nadležnog državnog organa (u pravilu suda koji vodi javnu knjigu gdje je upisana hipoteka). Ono što eventualno preostane nakon namirenja. 3. Rok zastare je 1 godina od dana kad je založena stvar vraćena.Kod pignusa je ništava i odredba ugovora kojom se založnom vjerovniku daje pravo da u slučaju neisplate duga može po unaprijed određenoj cijeni prodati ili za sebe zadržati založenu stvar. Zastari podliježu međusobna potraživanja zalogodavca i zalogoprimca za naknadu štete zbog pogoršanja stvari. PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA Založno pravo može prestati: 1. Izvršnom prodajom zaloga. 3. Gubitkom posjeda založene pokretne stvari. Sud može odlučiti da vjerovnik sam proda stvar po cijeni koju utvrde eksperti ili stvar zadrži za sebe u slučaju da bi troškovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost stvari. PRAVO STVARNOG TERETA POJAM Pravo stvarnog tereta je stvarno pravo na tuđoj nekretnini sa ovlaštenjem na određene. ne može tražiti da se vjerovnik najprije namiri od osobnog dužnika. Pasivno je legitimiran vlasnik založene stvari. Založni vjerovnik može tražiti predaju zaloga i od svake treće osobe.

Odlukom suda realni tereti se ostvaruju tek iznimno. realni tereti bi se mogli podijeliti na ugovorne.kriterij za količinu davanja mogu biti potrebe izdržavanog lica u granicama primjerenom izdržavanja). Ugovor kojim se osniva pravo stvarnog tereta može biti samostalan. već samo zajedno sa opterećenim dobrom. Stvarnopravna podrazumijeva odgovornost opterećenom nekretninom. Za dospjele činidbe vlasnik opterećene nekretnine odgovara i osobno. pružanje njege određenoj osobi. 3. Takve zaostale činidbe zastarijevaju nakon 3 godine od dospjelosti. koji ima konstitutivno značenje. a privatnopravni oni čija je osnova pravni posao. Novčano davanje (renta) daje se periodično ili povremeno. Objekat sticanja su nekretnine. Dovoljno je da je odrediva (npr. U slučaju promjene vlasnika. Kod oporuke se pravo stvarnog tereta ostvaruje kroz legat izdržavanja. dok je kod predijalnog ovlaštenik svakodobni vlasnik određene nekretnine. Kumulativne pretpostavke sticanja su osnova (titulus) i način sticanja (modus). obrada zemlje itd. 2. sudska odluka i zakon. Prema osnovi nastanka i sticanja. ili kao posebna klauzula ugovora o otuđenju nekretnina. Činidba naturalnog davanja ne mora biti određena. ustanovi pravo izdržavanja u korist jedne osobe. Javnopravni i privatnopravni stvarni tereti. U našem pravu stvarni tereti ne nastaju direktno na osnovu zakona. Personalni je onaj kod kojeg je osoba ovlaštenika određena ad personam. Načelno su moguće 3 osnove sticanja: pravni posao. Smatra se da njena visina treba biti u konstantnom razmjeru sa vrijednošću nekretnine (clausula rebus sic stantibus). Dvostruka stvarnopravna i osobna odgovornost svakodobnog vlasnika opterećene nekretnine za ispunjenje dužnih činidbi. Činjenje kao sadržaj činidbe može biti npr. Karakteristike prava stvarnog tereta su: 1.200 kg krompira godišnje).1/3 uroda) ili nominalno (npr. Činidba davanja može imati oblik novčanog i naturalnog davanja. Naturalno davanje može biti određeno alikvotno (npr. Npr.cjelokupnom svojom imovinom. sudske i (eventualno) zakonske. PRESTANAK I ZAŠTITA Na prestanak prava stvarnog tereta primjenjuju se na odgovarajući način pravila o prestanku prava služnosti. OBLICI Personalni i predijalni stvarni tereti. tj. Pravni posao kao titulus sticanja može biti ugovor i testament. . Redovno se radi o fizičkim osobama. za dospjele a neizvršene činidbe osobno odgovara prethodni. Pozitivan karakter i periodičnost činidbe. uz pristanak svih stranaka. STICANJE Sticatelji mogu biti fizičke i pravne osobe.SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Sadržaj činidbe može biti davanje (dare) ili činjenje (facere). u slučaju podjele nekretnina se. Pravo stvarnog tereta nije prenosivo samo za sebe. a stvarno sadašnji vlasnik. Modus sticanja je upis u zemljišne knjige. Javnopravni su oni čija osnova je u propisu javnog prava.

Razlog tome je činjenica da pravo građenja. Zakonom o građevinskom zemljištu predviđeno je da općina može građanima i građanskim pravnim osobama dati na korištenje neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje objekta na kome mogu imati pravo vlasništva. uz određenu (relativno nisku) naknadu graditelju. Savremeni pojam prava građenja stvoren je tek početkom 20. STICANJE. ZAŠTITA Sticatelji mogu biti sve fizičke i pravne osobe. već isključivo zakonom. Bitne karakteristike prava građenja su prometnost i nasljedivost. Pojam građevine obuhvata razne objekte ispod površine. . veličinu i način izgradnje građevine. SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE Razlikuju se zakonski i ugovorni sadržaj prava građenja. žičare itd). Titulus je ugovor između graditelja i vlasnika zemljišta. vrstu. uslove i ograničenja. Pravo građenja se po pravilu stiče derivativnim putem. Prejudicijalnom tužbom zahtijeva se utvrđivanje postojanja prava stvarnog tereta. ima pravo i na posjedovnu zaštitu. Osobne su usmjerene na prethodnog vlasnika. bez obzira što se po sadržaju i funkciji ne razlikuje od prava građenja. Također prestaje i sjedinjenjem (confusio). U zaštiti prava građenja mogu se koristiti vlasničke tužbe. Potrebni su titulus i modus sticanja. One mogu biti ugovorno i zakonski ograničene. a ne prestaje propašću građevine jer ovlaštenik može izgraditi novu. PRAVO GRAĐENJA POJAM Korijeni ovog prava su u ustanovi rimskog prava pod nazivom superficies. Zakonski se uglavnom svodi na konstitutivne elemente prava građenja: pravo izgradnje i držanja u vlasništvu građevine na tuđem zemljištu. a petitornim tužbama se zahijeva ostvarenje činidbe koja je sadržaj prava stvarnog tereta. PRESTANAK. Prestankom prava građenja. pravo korištenja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade. sa zahtjevom na namirenje dospjelih činidbi iz opterećene nekretnine. pravo otuđenja zgrade i prenosa prava korištenja zemljišta. Pravo je nasljedivo.Pravo stvarnog tereta štiti se prejudicijalnim i petitornim tužbama. Modus je upis u zemljišne knjige. B. Stvarnopravne su protiv sadašnjeg vlasnika. Veći dio sadržaja je ugovorni. zgrade. Pomenuto pravo korištenja je po svom sadržaju identično pravu građenja. U našem pravu moguće je građenje na zemljištu na kojem postoji pravo vlasništva. za činidbe dospjele u vrijeme dok je bio vlasnik stvari. Obuhvata pitanja koja se odnose na periodičnu naknadu vlasniku zemljišta. trajanje prava građenja itd. PRAVO GRAĐENJA U NAŠEM PRAVU U našem pozitivnom građanskom pravu ne postoji institut pod nazivom “pravo građenja”. Pravo može prestati i prije isteka roka. Takav odnos ostaje na nivou obaveznopravnog odnosa. na površini ili iznad površine zemljišta (bunari. Pravo građenja je stvarno pravo na tuđoj stvari čiji je sadržaj ovlaštenje da se izgradi i ima u vlasništvu građevina na tuđem zemljištu. nije moguće kreirati voljom stranaka. sporazumom između graditelja i vlasnika zemljišta. kao i ostala stvarna prava. Pravo mogu zasnovati samo vlasnici zemljišta. Graditelj kao posjednik građevine i zemljišta na kome je izgrađena. Pravo građenja redovno prestaje istekom roka na koji je osnovano. Petitorne tužbe mogu biti osobne i stvarnopravne.vijeka. obavezu i rok izgradnje. vlasnik zemljišta postaje vlasnik građevine. Takve propise sadržavali su i poslijeratni savezni propisi (propisi SFRJ) u pogledu zemljišta u općenarodnoj imovini. ali na osnovu ugovora. vremenske granice trajanja prava građenja itd.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful