NSM se3 NAO A US es) Coe make ews A emt +212) in) mae heat dat 2 a, neUvod Ya habia reinado en Arauco la sangre: llegé el reino del robo: y los ladrones éramos nosotros. Pablo Neruda, Ati Poznati stihovi Pabla Nerude ne znace ni8ta drugo nego da je povijest andskog podrugja u najgirem smislu bila povijest prolijevanja krvi. Nakon prvih naseljenika podrijetiom jeverne Azije i Polinezije, miroljubivih kultura kukuruza i vaznih vodenih kultura, dolaze ratni¢ka plemena s andskih visoravni. Njihovu ravnotezu, izmedu ostalog, mogu osigurati samo straina krvoproli¢a, Nakon Zivih i 8arenih obalnih kultura slijede okrutni i stogi ratniki savezi dija se snaga iscrpila u neprekidnim, dakako posve »preventivnims borbama i brizi oko podjele rada na pokorena plemena. Kako to dokazuje moderni Tibet, velike stare kulture ne moraju nuZno nestati. Ipak, velike su kulture Perua nestajale jedna za drugom, na joS danas tajanstven naéin. Uz cijenu nezamislivih krvoproli¢a, nadomje- stila ih je jaka centralisti¢ka sila i kruto organizirana drZava. Dogodilo se to, narayno, u ime civilizacije kada je pred kraj klasicnog razdoblja uveden Kult Sunca, kasnije zamijenjen kultom Jedinoga Boga. Ne samo Inke, nego su i Spanjolci prema stranim plemenima pokazali u osnovi jednako ponasanje. Uz to je pater Labbé u svojim Poucnim i okre- pljujucim pismima 1722.) primijetio: »Kod tih naroda vlada obiéaj koji nas je neobiéno ganuo. Ubijaju Zene cim prijedu trideset godina, Imali su jednu sa sobom kojoj su bile tek dvadeset éetiri godine. Jedan od tih Indijanaca mi je rekao da je veé stara ikako nece dugo Zivjeti jer Ge je za nekoliko godina morati ubiti. NaSi pateri su preo- bratili velik broj Indijanaca tog plemena. Treba po%eljeti Zenama da se svi oni mogu preobratiti.« Razumije se da nije potvrden rezultat te Zelje iz Gijih redaka proizlazi diskretni humor.1 sCrénica del Peni Cheze de Leona jedan je od vaenib dokumenata o povijesti andske kulture. Dreores izdanja (1550. god.) prikazuje Spanjolea i Indi iskazujue pocast jednom od Inka. Ali ljupka znatizelja koja potice putnike iz 18. stoljeca od one je vrste Sto pali lomacu. Ti su Indijanci sasvim druk¢iji od nas, moraju se Sto br%e preo- bratiti. Ovdje ne treba zazivati mit o dobrocudnom divljaku. Indijanci s otogja San Gabriel, 0 kojima izvjeScuje pater Labbé, bili su vjerojatno ipak neljubazni suvremenici, Bez obzira na to Sto je istina, ostaje Cinjenica da su ti »divljaci dobri ili loSi, najvecim dijelom iskorijenjeni ili podvrgnuti dru’tvenom sustavu njima potpuno stranom. Mnogo prije osvajanja plemenski ratovi za vlast u Andama odnijeli su na desetke tisu¢a Zrtava medu stanovnistvom, a njihov ukupan broj nije prelazio pet milijuna. Ne samo Inke, veé i nakon njih Spanjolci vjerovali su da im je povjerena kulturna misija. Viracochina vojska ¢ak je pokazala stanovitu Covjetnost: prihvatite bez borbe na’e zalkone i naS kult Sunea, a mi vam zauzvrat nudimo zastitu, Drugim rijecima: budite poslusni i mi emo se pobrinuti za vaSu integraciju. Buntoynike bi pogubili ili ih u velikom broju prognali. Medutim, jedna je Biblija 1532. godine dala znak za pokolj u Cajamarki. Andsko podrucje nije ograni¢eno samo na netaknutu ljepotu Kordiljera Amazonska praSuma, prema Covjeku neprijateljskija od bolivijske mesete, takoder pridonosi ovoj tragi¢noj povijesti jer teza o amazonskom podrijetlu plemena Inka ima jo8 nekoliko revnih pobornika. Legendama protkana sudbina glasi: neki ratnici iz toplijih krajeva, koliko je moguée, naseljavaju > u plodnoj dolini Cuzca. Zatim oruzanom silom osiguravaju vlast nad snagnim, ali ipak kratkotrajnim andskim carstvom, dok na kraju ne podlegnu udarnoj snazi europskih ratnika, takoder pristiglih iz prasume. Progonjen od vojnika kraljevog namjesnika u Toledu, posliednji Inka je instinktivno potrazio utodiste u dubini pras’ume Moderna civilizacija opravdana je u sluéaju divijih plemena Araukanaca, Anta i Chanca, koji su se okrutno opirali mirovnim naporima InkaKucéa Inke Garctlasa de la Vege u Cuzcu. On fe napisao poznate «Comentarios Reales: (1609. god.) kojima je dok mentirao kelture Inka. Plemenima iz amazonskog bazena prijeti potpuno istrebljenje, oni su Zrtve organiziranih pokolja, bijednih placa, alkohola i nase cjelokupne civiliza- cije. Peruanski i bolivijski Indiosi, potoms a iz, Cuzea, jo8 se danas bore za preZivljavanje. No, radi se 0 unutarnjem otporu koji se otituje u_ neiskorijenjenoj vjernosti. prema vrijednostima njihovih —predak: Racionalizam Inka, katoli¢anstvo Spanjolaca i moderni socijalizam nisu ih uspjeli odvojiti od prodlosti. Predaja kazuje da je Francisco Pizarro tijekom svoje provale u andsko podrugje pro’ao samo s jednom jedinom povredom. Svojom je rukom branio Inku Atahuallpu kada se jedan Spanjolski vojnik pripremio da ga probode maéem bez dalje rasprave. S povijesnog gledista neupitno je da su Spanjolski osvajaci Srednje i Juzne Amerike djelovali pozitivno, prije svega na dvije tisu¢e godina staro naslijede. Medu osvajagima bilo je visih sluzbenika, svecenika i umjetnika, Oni su mogli ocijeniti vrijednost ljepota pronadenih u hramovima i grobnicama, Osim toga, imperijalisti¢ke Inke teSko su se mirile s tim da su prije njih postojale kulture koje su ih u mnogim stvarima nadmagile. A tko zna ne bi li u svojem ikonoklasti¢nom bjeSnjenju, kakvo je buknulo prilikom osvajanja i pljackanja Chan-Chana, glavnoga grada carstva Chima, poduzeli sve da sustavnim razaranjem izbrisu tagove prodlosti? U ideoloskom pogledu nisu ostavili mjesta sumnji u svoje potajne namjere. Podignuta Pizarrova ruka Stitila je, dakle, na simboli¢an nadin proslost Tako se krv u Cajamarki nije uzalud prolila i moZda je pridonijela ofuvanju jednog dijela onoga Sto je proslavilo pretkolumbovsko doba: blago Anda. savSpanjolskei dominikanski redovnile Bartolomé de Las Casas. (1474,-1566.) borio se protiv porobljavanja i zlostavljanja Indijanaca od konkvistadora pa je stekao zakonsku podruéjima. situ starosjedilaca 1 novoosvojentm oInka, strié kako moZete v , koji nemate nikakva pisma, sacuvati sje¢ na proile stvari i 8to znate o podrijetlu i poéetku nagih kraljeva?« Garcilaso de la Vega njeSvjedoci Kada bismo ovisili samo 0 svjedoéanstvima osvajaca, znali bismo vrlo malo © pretkolumbovskim carstvima poput Chima i Inka. Potpuno obuzet svojim fantasti¢nim namjerama, Francisco Pizarro se usmjerio samo na onaj dio stvarnosti Koji se odnosio na njegovu strategiju Tajnici su trebali zabiljeziti izvjeSce ekspedicije, ali oni su se malo brinuli o etnologskim temama. Njihovi razgovori s domorocima ograniéili su se na neizbjezne teme © zlatu, Zivotnim potrebama i Zenama. Premda su bili povlasteni svjedoci civilizacije Sto su je upravo Zeljeli razoriti, pokazali su nevjerojatnu ravnodusnost prema njezinoj kulturi. Hramove Sunca zvali su adzamijamas, a proizvode umjetni¢kog obrta nisu smatrali vrijednim ni pogleda ukoliko se nije radilo 0 predmetima koje se moglo rastaliti ili pret- voriti u zveckave punovrij Na sreéu, os' kraljevih slu redovnici te kronigari potinju dijeliti Tahuantinsuyo u manje povrine i biljeziti njihove osobi- tosti. Izmedu 1534. i 1604. godine pojavljuje se niz opSirnih djela na Spa- njolskom jeziku posvecenih Peruu. Prvo, iz godine 1534., potjece iz pera Francisca de Jéreza pod naslovom Verdadera relacién de la conquista del Perti, a javija se nepune dvije godine nakon bitke kod Cajamarke, Drugim poznatim imenima koje valja spomenuti pripada Juan Polo de Ondegardo On nam je ostavio detaljan opis upravnog sustava Inka. Pedro Cieza de Leon, pisac i pustolov ¢ija se Cronica del Perti pojavila 1550., dao nam je izuzetno vrijedne obavijesti o golemom podrugju koje seze od Paname do jezera Titicaca. Huamdn Poma de Ayala autor je slika Sto bespo8tedno prikazuju uZase konkvistadora. I naravno, Inka Garcilaso de la Vega nakon duge karijere u sluzbi katoli¢kog kralja napisao je znamenite Comentario: Reales, objavijene 1609. godine. Unatoé ponekad agresivnoj pristranosti, -dne pezose. ajanje se vrlo brzo birokratizira. U Cuzco se naseljuje vojska penika. Biskupi, upravni sluzbenici