OSNOVE GRAFIKIH MATERIJALA I TISKARSKIH TEHNIKA

Tomislav Kosi

Zagreb, 2008.

1. OSNOVNI GRAFIKI MATERIJALI - PAPIRI I KARTONI

Uvodne napomene

Grafiki dizajn, odnosno projektiranje grafikog proizvoda najue je povezan sa dobrim poznavannjem grafikih materijala u irem smislu i tehnikama tiska, klasinih i digitalnih. Brzi razvoj strojeva i opreme te napredak u tehnologiji tiska, kao i sve vie boljih i raznovrsnijih tiskovnih podloga i grafikih boja, zahtjeva od dizajnera dobro poznavanje te problematike iz svih njenih aspekata. Prvi dio udbenika obrauje osnovne tiskovne podloge koju zovemo papiri i polukartoni, kartoni i ljepenke. Drugi dio obrauje osnove grafikih boja. Ovaj kratki udbenik je namjenjen studentima Vizualnih komunikacija, Informatikog dizajna i svima koji se bave dizajnom i projektiranjem grafikih proizvoda.

GRAFIKI MATERIJALI PAPIR

Grafiki materijali, kao i svi materijali u fazi izrade proizvoda, dijele se u dvije osnovne skupine: 1. osnovni materijali 2. pomoni materijali 1.1.Osnovni materijali u grafikoj proizvodnji su: papiri, polukartoni, kartoni, ljepenke, val. ljepenke, laminati i razliite folije. Zajednikim imenom zovemo ih Tiskovne podloge. U ovu grupu svrstavamo i grafike boje, grafike lakove, tonere (prakasti, tekui). 2.1. Pomoni materijali: ice, klameri, gaza, vrpce, konci, suila, razreivai, ulja, razna otapala, maziva, odpjenjivai, parfemi i slino. Postoji najua veza izmeu Grafkog proizvoda kao finalnog produkta s jedne strane i dizajna, te materijala, tehnike tiska i cijene sa druge strane.

Potronja papira ukupno, odnosno kartonske ambalae, moe biti i jedan od pokazatelja gospodarskih kretanja i razvijenosti neke zemlje. To se moe prikazati jednostavnim konstatacijama i formulama: - Ako je rast proizvodnje ambalae i potronje papira vei od rasta industrijske proizvodnje, smatra se da je zemlja u gospodarskom rastu. A>I=+ - Ako je proizvodnja ambalae i potronja papira jednaka industrijskoj proizvodnji, gospodarstvo stagnira. A = I = stagnacija - Ako je rast proizvodnje ambalae i potronje papira manji od rasta industrijske proizvodnje smatra se da je gospodarstvo u padu. A < I = --

POVIJESNI PREGLED Oduvijek je ovjek imao potrebu da prenese poruku, zabiljei neki dogaaj ili konzervira steeno znanje. Poznato je da su se prvi "zapisi", crtei pojavili na stijenama u peinama ili na alatima i orujima tog davnog doba. Jedan od najstarijih dokaza je komad kosti sjevernog jelena, pronaen u peini Medlen u junoj Francuskoj. Arheolozi pretpostavljaju da je to dio naprave za natezanje luka, a na kojoj su nacrtane tri ivotinje i urezano nekoliko crta. Spomenut emo jo kamenu plou koja je bila prenosiva a na kojoj je klesano razliito zanakovlje u obliku poruke. Razvoj podloga (materijala) na koje se "ispisivala" poruka ili konzerviralo steeno znanje razvijalo se razliito zavisno o materijalima koji su bili dostupni o odreeno doba na odreenom mjestu. Kao kamena ploa i klinasto pismo, glinene ploice, papirus, pergament, koa, svila, vosak, metalne ploe i drugi materijali pogodne za zapisivanje.

PAPYRUS Prvi materijal pogodan za pisanje, prenoenje poruke i konzerviranje znanja a koji je donekle slian dananjem papiru, koristio se prije odprilike sedam tisua godina u Egiptu i zvao se PAPYRUS. Ovaj materijal za pisanje koristio se kotinuirano ak pet tisua godina. Papyrus je antiki materijal na kome se u to vrijeme pisalo i prenosilo poruku. Izraivao se iz samonikle movarne biljke iz doline Nila, CIPERUS PAPYRUS. Proces izrade papyrusa bio je relativno je jednostavan. Stabljika odprilike debljine ruke sjeena je na duinu od 15 do 40 centimetara duge komade, a zatim se s njih gulilo tvrdo liko. Vlaknasta srika biljke rezana je na trake irine 2 do 3 centimetra. Ovako izrezane trake slagale su se u dva sloja na tvrdu podlogu (kamena ploa), i to tako da se djelomino preklope. Sloj na sloj srike slagao se pod pravim kutem. Oba sloja su se zatim preala, a sok i krob koji se cijedio iz srike, meusobno je sljepljivao slojeve. Ovako dobiveni list suio se na suncu a zatim glaao koljkom, kamenom ili kosti, te premazivao cedrovim uljem. Vie tako izraenih listova sastavljalo se u dugaku traku i namotavalo oko tapa u svitke. Dobiveni svitci sluili su za pisanje pomou kalamusa i tinte. Na papirus je bilo mogue pisati samo sa jedne strane lista. Ovaj marerijal je bio dosta krut, odnosno lomljiv, a bio je i lako zapaljiv.

Slika 1. Uzorak papyrusa

Papyrus se koristio u Egiptu priblino 3000 godina prije nove ere. U Grku je prenesen u VII. stoljeu prije nove ere, a otuda u Rim i ostale dijelove Europe, gdje se kao materijal za pisanje koristio sve do Xl stoljea.

PERGAMENT U razdoblju oko 200 godina prije nove ere faraon Ptolomej zabranio je izvoz Papyrusa iz Egipta, kako bi sprijeio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama. Ovakva situacija primorala je korisnike papyrusa da nau alternativni materijal, pogodan za pisanje odnosno prenoenje poruke i konzerviranje znanja. U gradu Pergamonu, Perzija (dananja Turska), proizveo se materijal pogodan za pisanje i dobio naziv PERGAMENT. Ovaj materijal, na koji se tada poelo pisati bio j je trajniji i postojaniji na vlagu od papyrusa. Sve do danas, ovaj materijal se smatra jednim od najboljih za pisanje perom i tintom. Pergament se izraivao preradom tankih koa najee mladih ivotinja: koza, ovaca, teladi, magaraca pa i zmija. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. S oguljenih ivotinjskih koa odstranila se dlaka a zatim se koa tretirala pomou razliitih otopina vapna i kiselina. Depilirana koa se napinjala na drvene okvire i postepeno suila. Sljedea faza je bila bruenje i glaanje pomou vulkanskog pjeska i glaanje sa kosti ili glatkim kamenom. to je pergament bio tanji to je isti bio cjenjeniji. Zadnja faza je bila natapanje izglaane koe u ulju, i suenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajua elastinost. Peregament je prirodno imao ukasto bijelu boju, no za posebne prigode bojao se zemljanim bojama u crvenkastu ili sline boje. Papirus se izraivao u dva oblika: trake i svitci. Bio je osobito cjenjen zbog svoje finoe povrine i vrlo male debljine.

Izmeu ostalog na pergamentu su se pisale i prve knjige i uvezivale se u korice izraene od tankih daica presvuenih koom. Pergament je i danas u upotrebi za razliite sveane prigode, kad je potrebno izraditi naprimjer povelje, priznanja sveane pozivnice i slino (Versajski ugovor, povelja UN, povelja grada Zagreba, Nobelova nagrada...). PAPIR Papir kao podloga za pisanje, u dananjem obliku, pojavio se u KINI oko 105. godine nove ere. Do tada, u Kini se pisalo na svili no taj materjal je bio skup i sloen za izradu. Kinezi su papir izraivali runo od bambusove trske, riine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mrea, uope, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli u kamenim mlinovima s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna su se zatim stavljala u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem dobivena kaasta masa nalijevala se na drveno sito, iju su mreicu inila vlakna od svilenih niti ili tankih tapia, izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakanaca a suvina voda i neto vlakanaca cijedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa kaastom masom. Ovim postupkom se dobio vlaan list "papira" vrlo slian dananjoj mokroj bugaici. Vlaan list, formiran na situ, paljivo se odvojio od sita i stavljao na gladki kamen na suenje. Odvajanje vode iz lista se obavljalo polaganjem mokrog lista na ravnu povrinu (daska, kamen, glinena ploa) i isparavanjem vode na suncu. Osueni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu, dobijenu kuhanjem rie (krob) i ponovno se suio. Osueni listovi, poslije faze lijepljenja i suenja slagali su se u kupove, preali u drvenim preama, a zatim su se pojedinani listovi glaali na mramornoj ploi pomou slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izraen papir moglo se sasvim dobro pisati tuem ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. Kinezi su papir rezali u odreeni format. Gotovo identino i danas se runo proizvodi papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetnikih djela. Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo uvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se poeo proizvoditi u Korejioko 610 godine i neto kasnije, u Japanu. Oko 750. godine Arapi su doznali tajnu izrade papira od ratnih zarobljenika i poeli proizvodnju papira iz lanenih krpa i lana, koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su upotrebljavali sita sa mreicom ispletenom iz metalnih niti , a kao ljepilo koristili su krob dobijen iz prosijanog peninog brana. Arapi su prvi poeli bojiti i izrezivati papir u vie odreenih formata i pakirati ih u pakete od po 500 araka (rizma). U Europi, papir se poeo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih godina. Najme, u to vrijeme javile su se prve radionice za runu izradu papira i to na Siciliji i u Valenciji, panjolska. U Italiji se javljaju prve radionice za izradu papira 1276 godine

a u Francuskoj u 14-om stoljeu Talijani osnivaju prve radionice. U poznata je radionica iz 1390. godine.

Njemakoj

Izumom pominih slova i drvene pree za tisak (Johan Gutenberg, oko 1440. godine, Mainz) zapoinje era "modernog" tiskarstva koja ubrzo uzrokuje znatno poveanje potronje papira i konstantan nedostatak ve tada vanog stratekog materijala. Usporedo se poinje polako razvijati manufakturna proizvodnja papira, a kao sirovine koriste se pamuk, lan, konoplja i stare krpe. No, osjea se stalni nedostatak papira zbog sve vee potronje i manjka osnovnih sirovina, krpa... Grozniavo se trai vlaknasti materijal koji bi omoguio nesmetanu proizvodnu papira bez ogranienja koliina. Francuz Luis Robert 1799. godine uvodi u proizvodnju prvi parni stroj pomou kojeg se mogla proizvoditi "beskonana" papirna traka uz primjenu beskonanog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve vee potrebe za papirom. Njemac Keller 1843 godine bruenjem drveta izmeu brusnih kamena dobio je drvena vlakna odnosno gusto vlaknasto tijesto koja su, pomijeana s vlaknima od krpa i lana, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira. Na ovaj nain se zapravo dobila drvenjaa kao osnovna sirovina za izradu papira (koja se i danas koristi za izradu raznih omotnih i novinskih papira uz dodatak recikliranog starog papira). Godine 1870. pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i natronska celuloza iz drva etinjara. Godine1884. poinje proizvodnja sulfitne celuloze iz etinjara. No, pravi tehnoloki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, poeo je tek u prvoj polovici dvadesetog stoljea.

OSNOVNE SIROVINE ZA DOBIVANJE VLAKAVACA

Drvo Drvo je najvanija sirovina za proizvodnju drvenjae i celuloze. Ukupno 90% svjetske proizvodnje celuloze dobiva se iz drveta. Za proizvodnju papira potrebno je iz drvene mase razinjavanjem dobiti vlakanca. Za dobivanje povoljne strukture vlakanaca odluujui su sljedei faktori: a) morfoloka graa vlaknaste sirovine b) mogunost industrijskog rainjavanja sirovine c) pogodnost poluproizvoda dobivenog iz odreene sirovine za proces daljnje prerade.

U papirnoj industriji se gotovo iskljuivo upotrebljavaju vlakna, dobivena preradom drva. Uglavnom su to viegodinje biljke etinjara i liara. Graa tih biljaka izrazito je vlaknasta, to je zapravo rezultat vlaknaste strukture molekule celuloze. Za izradu papira i kartona odnosno celuloze i drvenjae koristi se drvo, i to najee:
ETINJARI: smreka, bor i jela

LIARI: bukva, breza, topola i eukaliptus

ETINJARI 1. Smreka je jedan od najrairenijih etinjara. Najvea stanita uma su u Rusiji, Finskoj, vedskoj, Norvekoj, Kanadi, SAD... Smreka sazrijeva za sjeu za 60 do 80 godina. Drvo smreke ima pogodan odnos irine naprama duljini vlakanaca, te ima mali sadraj smole, to joj daje gotovo idealne karakteristike sirovine za izradu papira. Drvo smreke moe se rasiniti svim kemijskim i mehanikim postupcima. Duina vlakanaca smreke je oko 2,6 do 3,8 a irina 0,025 do 0,070 milimetara. 2. Bor kao i smreka rasprostranjen je gotovo po itavoj Europi, Rusiji, Americi, Kanadi... Bor raste bre od smreke ali ne dosie njenu visinu i starost. On ima relativno sline karakteristike kao i smreka, no visok sadraj smole u drvu bora oteava njegovu preradu za potrebe industrije papira. Prerauje se mehanikim postupkom u drvenjau a kemijskim postupkom u celulozu. Duina vlakanaca drveta bora je oko 2,6 do 4,4 a irina 0,030 do 0,075 milimetara. 3. Jela ima gotovo iste karakteristike za preradu u industriji proizvodnje papira kao i bor.

LIARI 1. Bukva je vana sirovina za proizvodnju vlaknaste materije iz koje se proizvodi celuloza. Drvo bukve ima relativno kratka vlakna u odnosu na drvo etinjara, to ima za posljedicu slabija svojstva celuloze obzirom na vrstou. Duina vlakna je oko 0,7 do 1,7 a irina 0,015 do 0,030 milimetara. 2. Breza ima sline karakteristike kao i bukva. 3. Topola je dosta rasprostranjeno drvo, a postoji i vie vrsta. Najbolja za preradu u industriji papira je topola dobijena krianjem crne i kanadske topole. Karakteristina je po tome to ima malo tankih grana i veliko deblo. Brzo raste, pa za sjeu i preradu dospijeva ve za otprilike 10 do 15 godina. Zbog tih povoljnih karakteristika uzgaja se i plantano. Drvo topole pogodno je za preradu mehanikim i kemijskim postupkom. Duina vlakanaca je oko 0,7 do 1,8 a irina od 0,029 do 0,050 milimetara.

KEMIJSKI SASTAV DRVA

Glavni kemijski sastojci drva su: celuloza, kemiceluloza, lignin, ekstrakti i anorganske tvari. Koliina pojedinih sastojaka se razlikuje u vrstama drveta. Gledajui openito etinjare i liare, taj je sastav otprilke ovakav: - Celuloza : u drvu etinjara je ima 45 %, a kod liara 42% - Kemiceluloza : kod etinjara 24%, a kod liara 32% - Lignin: kod etinjara 27%, a kod liara 20% - Ekstrakti: kod etinjara 6%, a kod liara 4%

Slika 2. Struktura drva

10

POSTUPCI ZA PROIZVODNJU SIROVINA ZA IZRADU PAPIRA, KARTONA I LJEPENKE

Osnovne sirovine za izradu papira i kartona su razne vlaknaste sirovine biljnog porijekla. Vlaknaste sirovine za proizvodnju papira : 1. drvenjaa 2. celuloza 3. poluceluloza 4. polutvorevina 5. reciklirani stari papir

DRVENJAA Proces dobivanja drvenjae, kao sirovine za izradu papira podrazumijeva mehaniko rainjavanje drvne mase na vlakanca. To znai, da se tim postupkom ne mijenja kemijski sastav u odnosu na drvo. U drvenjai ostaje ista koliina celuloze, kemiceluloze, lignina i ostalih komponenata kao u drvetu. Drvenjaa ima manju vrstou od celuloze, no to ne znai da se papiri za tisak, gdje je potrebna velika vrstoa na vlak i pritisak, nemogu raditi iz te sirovine. Danas se gotovo svi novinski i srednje fini papiri rade iz mjeavine vlaknastog materijala drvenjae i starog papira. No ovi papiri su kraeg vijeka trajanja. Zbog lignina, koji je sastavni dio drva, ti papiri stajanjem i izloenosti svjetlu, mijenjaju boju i vrstou, kao posljedicu fotokemijskog djelovanja svjetla.

Prema nainu pripreme drvenjau dijelimo na: - Bijela drvenjaa - dobivena je isto mehanikim postupkom,. -Smea drvenjaa - dobivena je drvenjaa). mehaniko - termikim postupkom.( TMP

- Kemijska drvenjaa - dobivena je mehaniko-termiko-kemijski postupkom, ( CTMP drvenjaa ).

11

Procesi proizvodnje drvenjae 1. Skladitenje drveta Prva faza u proizvodnji drvenjae je rezanje drvenih trupaca na odreenu duinu cjepanice i skladitenje drvene mase. Ova faza u tehnolokom procesu je vrlo vana. Naime, drvo prvo mora odleati najmanje est mjeseci poslije sjee, a prije prerade. Razlozi dueg skladitenja su potreba da se kod etinjara izlui nepoeljna smola, te da se drvena masa do upotrebe sauva od gljivica i plijesni. Skladitenje drvne mase provodi se prema dostupnim mogunostima na tri mogua naina: - sloene hrpe, provjetravanje - nabacano drvo u hrpe - mokro skladitenje, potapanjem u vodu ili plivanjem na vodi

2. Odkoravanje Drvo na daljnu obradu odnosno bruenje, moe ii tek kad mu je uklonjena sva kora. Vano je, da se drvo to bolje oisti, jer ostaci kore na drvetu uzrokuju slabiju kvalitetu i bjelinu drvenjae. Iskoritenje drvne mase je oko 95%. Openito, u ovoj fazi cilj je odkoriti drvo sa to manje gubitaka drvne mase. Prema godinjem dobu u kojem je drvo posjeeno, odkoravanje je lake ili tee provedivo. Lake se odkoravaju drva koja su posjeena u proljee, a tee ona koja su posjeena u ostala godinja doba. Proces odkoravanja provodi se na tri naina: - odkoravanje trenjem (suho odkoravanje) - odkoravanje vodenim mlazom - kombinirano odkoravanje

12

Slika 3. Otkoravanje drva, detalj 1. vodeni mlaz 2. drvo 3. i 4. valjci za odkoravanje

Slika 4. Stroj za odkoravanje drva

13

3. Bruenje drveta Bruenje drveta izvodi se u strojevima za bruenje, iji su glavni dijelovi teka prea i brusni kamen. Drvo se brusi poprenim nainom, gdje je smjer djelovanja sile brusnog kamena okomit na os drveta. Kvaliteta bruenja, odnosno drvenjae uvjetovana je izborom i kvalitetom brusnog kamena. U upotrebi je vie vrsta brusnih kamena. Prema porijeklu brusne kamene dijelimo : a) prirodni pjeani kamen (nije vie u upotrebi) b) umjetni brusni kameni, izraeni od sitnog kvarca (SiO2) ili korunda (Al2O3) c) keramiki vezani brusni kamen Umjetni brusni kamen se izrauje na nain, da se prvo izradi armirana valjkasta nosea betonska jezgra, a zatim se na povrinu tog valjka, specijalnim cementom poveu zrnca kvarca ili korunda. Ovaj brusni kamen osjetljiv je na nagle promjene temperature, i to je razlog da se zbog zagrijavanja prilikom trenja u procesu bruenja, puno optereenje postie tek nakon 24 sata. Hladna voda, koja je u procesu bruenja moe djelomino ohladiti brusni kamen to usljed naprezanja moe dovesti do pucanja istog. Keramiki brusni kamen sastavljen je od jezgre na koju se pomou vijaka uvruju keramike ploice i kasnije se zapeku. Ovaj brusni kamen je dobro otporan na promjenu temperature, te ima veliku trajnost zbog otpornosti na trenje. O veliini zrnaca brusnog kamena direktno zavisi kvaliteta izlaznog materijala, drvenjae. Veliina zrnaca brusnog kamena kree se od 10 do 50 mikrona. Kamen se izrauje u 12 razliitih verzija obzirom na veliinu zrnaca. O veliini zrnaca brusnog kamena ovisi finoa vlakanaca drvenjae.

14

Slika 5. Transport otkorenog drva do brusnog kamena

Slika 6. Bruenje drva

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Brusni kamen Spremnik drva za bruenje Pritisna ploa Hidrauliki klip za pritisak Zatvara spremnika za drvo Bazen za prihvaanje snopia vlakna etke za ienje brusnog kamena od ostataka vlakanaca Ispust za snopie vlakanaca

15

Temperature koje se javljaju uslijed trenja u toku bruenja kreu se od 150 do 190C. Samo bruenje djeli se u dvije faze: 1. Primarni proces, u kojem dolazi do plastificiranja lignina i bruenja u snopie vlakanaca. Vrci zrnaca brusnog kamena iz plastine tvari "eljaju" drvo i izvlae snopie vlakanca. 2. Sekundarni proces, je nastavak primarnog procesa, koji vodi razvlaknjivanju vlakanaca iz snopia, koji se oslobode u primarnom porocesu. Produkt bruenja je mjeavina razliitih frakcija vlakanaca. To su: a) treice b) vlaknasti materijal (200 do 4500 mikrona) c) fini materijal (30 do 200 mikrona) d) sluzava tvar (jako nabubrene fibrile) e) branasta tvar (20 do 30 mikrona) Ovisno od koliine pojedinih frakcija ima drvenjaa razliita mehanika svojstva i razliitu upotrebu. Cilj bruenja drveta za proizvodnju drvenjae je dobiti to dua, tanka i mekana vlakanca. Dugaka vlakna su preduvjet za proizvodnju papira sa dobrim mehanikim svojstvima. Potrebna kvaliteta drvenjae odreuje se prema potrebnoj izlaznoj kvaliteti papira, a dobije se mijeanjem, u razliitim omjerima vlaknastog materijala i finog materijala. Za novinske papire taj odnos mijeanja obino je 40 do 45 % finog materijala, a za bolje tiskovne papire 52 do 56 % finog materijala u odnosu na vlaknasti materijal. Poslije procesa bruenja drvenjaa se odvodi na sortiranje. Zadatak sortiranja je odvajanje treskica i krupnijih komadia drveta iz mase. Odvojeni materijal se vraa u sustave, gdje se prerauju u fini materijal.

4. Sortiranje Poslije procesa bruenja drvenjaa se odvodi na sortiranje. Zadatak sortiranja je odvajanje treskica i krupnijih komadia drveta iz mase. Proces sortiranja odvija se u dvije faze: a) grubo sortiranje, gdje se odvajaju krupniji komadii, i vraaju se ponovno, u proces na doradu.

16

b) fino sortiranje i uklanjanje grubih komadia. Gustoa mase je 0.4-0.6% Zatim slijedi uguivanje mase na cilindrinom valjku. Odvajanjem vode iz mase dosegne se koncentracija 4-5%. Takva se drvenjaa potom vodi na bijeljenje ili na daljnje stiskanje u preama do 40% suhoe.

5. Bijeljenje drvenjae Po potrebi drvenjaa se podvrgava bijeljenju, zavisno o vrsti papira za koju se priprema. Sredstva za izbjeljivanje: - natrijev hidrosulfit stupnjeva Na2S2O4
,

kojim se bjelina drvenjae povisi za priblino 10

- vodikov peroksid H2O2, kojim je mogue dii bjelinu drvenjae za 22 stupnja Proizvedena drvenjaa transportira se do strojeva za izradu papira, i to na dva naina, koji zavise o udaljenosti tvornice papira od pogona za proizvodnju drvenjae. Ako je tvornica papira neposredno uz tvornicu drvenjae, drvenjaa se transportira pumpama do holendera za mjeanje sa ostalim dodacima potrebnim za izradu papira, a na vee udaljenosti, drvenjaa se prvo dehidrira, pakira u bale i odvozi transportnim sredstvima do tvornice papira. Drvenjaa se kao vlaknasta sirovina koristi za izradu razliitih vrsta papira.Za novinski papir mora se koristiti drvenjaa sa veim sadrajem dugih vlakanaca, jer su ona odgovorna za mehanika svojstva papira. Za srednjefine tiskovne papire, te za dodatak bezdrvnim papirima se koristi drvenjaa sa veim postotkom finoga materijala. Drvenjaa za izradu kartona mora biti grublja, da bi karton dobio eljeni volumen. Vrste drvenjae 1. Bijela drvenjaa, brueno drvo, samo mehaniki postupak, bijela boja drveta. 2. Smea drvenjaa, mehaniko-termiki postupak, boja smea. Termo postupak bruenja je takav, da se pred bruenjem drvo pari na vioj temperaturi i na to brusi. Zbog termike obrade dolazi do djelomine kondenzacije lignina usljed ega drvo postane tamno. Zatvorena vrsta i podatna vlakna. Drvenjaa se upotrebljava za izradu ljepenke, kartona, natron papira i valovite ljepenke. 3. Kemijska drvenjaa, mehaniko-termiko- kemijski proces. Ova drvenjaa odlikuje se velikom vrstoom na vlak, odnosno na kidanje to je vrlo vano pri izradi novinskih papira, kod kojih moe drvenjaa u potpunosti nadomjestiti celulozu. Osim

17

toga ova drvenjaa poboljava proces satiniranja i smanuje pojavu dvostranosti papira.

CELULOZA Celuloza je najei organski spoj koji nalazimo u prirodi. To je zapravo vlaknasta tvar od koje se sastoje stanine stjenke svake biljke. U drvetu je celuloza povezana sa ligninom i drugim stavnim djelovima staninih stjenki. Celulozno vlakno je vlakno dobiveno kemijskom razgradnjom razliitih vrsta drveta ili jednogodinjih biljaka ( trstika, slama i druge ). Vlakna sadre celulozu, te druge primjese kao hemicelulozu, u nebjeljenom stanju i lignin, ekstraktne tvari te anorganske komponente. Kemijski ista celuloza sadri: 44.5% ugljika , 6.2% vodika, 49.3% kisika. Njezina kemijska formula je ( C6H10O5 ) n. n = stupanj polimerizacije, koji je od 1500 do 3000. Dakle, osnova celuloze je glukoza C6H12O6 . Obrui glukoze su meusobno kisikovim mostovima povezani u lance. Molekularna teina prirodne celuloze je 300000 do 500000 g/mol. Celuloza je kristalinina tvorevina, a njene se molekule udruuju u poluduguljaste tapiaste tvorevine, koje zovemo micele. Micele su u obliku snopia fibrila linearno povezane meusobno, to daje celuloznom vlaknu mehaniku tvrdou. Celuloza je potpuno netopiva u vodi i drugim obinim topilima. U svojoj molekuli sadri tri slobodne hidroksilne skupine, te je zbog toga sposobna za razne kemijske reakcije, to je osnova za njenu svestranu upotrebu. Najvie celuloze se proizvodi iz drveta. Za proizvodnju se koriste dva postupka: kiseli postupak i lunati postupak. Rainjavanje se vri potpunom kemijskom obradom. Osnova tih postupaka je delignifikacija drvne mase. Cilj delignifikacije je razdijeliti vlakna meusobno tako, da se celuloza i kemi-celuloze to manje otete.

Kiseli postupak sulfitna celuloza Sulfitna celuloza nastaje kuhanjem smrekovog i bjelogirinog drveta izrezanog u sjeku u otopini kalcijevog i magnezijevog bisulfita uz dodatak sumporaste kiseline. Klasini sulfitni postupci su kalcij hidrogensulfitni postupak, magnezij, natrij ili amonij hidrogensulfitni postupak. Osnova ovih postupaka je sulfoniranje lignina i njegovo uklanjanje iz drva u obliku ligninsulfonske kiseline. Usporedno sa uklanjanjem lignina dolazi i do hidrolize kemi-celuloze, to je ovisno o kiselosti, pri kojoj se odvija proces raspada drveta. Od svih sulfitnih postupaka je najzanimljiviji magnefitni s kojim u kraem vremenu kuhanja dobijemo jau celulozu. Posebna

18

prednost ovog postupka je u mogunosti, da se kemikalije iz procesa, MgO i SO2, mogu regenerirati, te se na taj nain znatno smanjuje negativan utjecaj sulfitnog postupka na okolinu. Poslije faze skladitenja drvo ide na odkoravanje, a zatim na usitnjavanje u sjekirostroju. Potrebna debljina sjeke kree se oko 10 mm, a visina izmeu 30 i 40 mm. U slijedeoj fazi iz sjeke se uklanja praina i sortira se po veliini (mala, normalna, velika). Kvalitetna sjeka se ostavlja u velikim hrpama da odstoji 2-3 mjeseca ( smreka ), kako bi smole i ekstrakti oksidirali, te na taj nain to manje smetali u procesu proizvodnje celuloze. Za bjelogorina drva je to vrijeme znatno krae ( 5-10 dana ). Kemijski postupak razvaknjivanja drveta se temelji na delignifikaciji drvne mase. Glavni cilj delignifikacije je razdvojiti vlakna meusobno tako, da se celuloza i hemiceluloze to manje otete. Time se ne ukloni sav lignin, zapravo se postupak zaustavlja na priblino 5% preostalog lignina. On se kasnije odstrani postupkom bjeljenja. Proces delignifikacije drveta se odvija u velikim reaktorima (kuhaiima) zapremnine 100 do 130 m. Sortiranom i odstajalom sjeikom se pune kuhai. Slijedi faza uparavanja sjeike sa niskotlanom parom, a zatim se kuha puni kiselinom. Postupak se odvija u vrlo kiseloj sredini pH 2 4. Kiselina ulazi u reaktor sa temperaturom 70C, a u reaktoru se jo zagrijava do 117C. Taj dio procesa se naziva impregnacija sjeike sa kiselinom. Da bi dolo do delignifikacije drveta, kiselina se zagrije na temperaturu 154-159C. Kuhanje traje 150-180 minuta. Slijedi faza otplinjavanja kuhaa, te pranjenje u ekspanzijski rezervoar., odakle se celuloza vodi na pranje i sortiranje. Pranje celuloze se izvodi u nekoliko stupnjeva. Pred pranjem celuloza prolazi kroz istae, da se iz nje uklone neraskuhane kvrge drveta . Oprana i sortirana celuloza odlazi potom u proces bjeljenja. Bjeljenje je proces dodatne delignifikacije, koji ukljuuje odstranjivanje, odnosno modifikaciju nekih komponenata u nebjeljenoj celulozi zajedno sa ligninom i njegovim raspadnutim produktima i smolama. Proces bjeljenja mora tei tako, da se celulozna vlakna ne otete. Odvija se u nekoliko stupnjeva (O2 ili Cl2, NaOH, NaOCl, ClO2). U prvoj fazi bjeljenja sa Cl2 ili O2 se odkloni iz celuloze preostali lignin. Slijedi pranje celuloze vodom i drugi stupanj bjeljenja alkalna ekstrakcija u kojoj se rastapa klorlignin, nastao u prvoj fazi bjeljenja. Po pranju vodom slijedi trea faza, a to je hipokloritno bjeljenje na pH 9. U zadnjoj fazi se koristi ClO2, koji jako poveava bjelinu celuloze bez degradacije celuloze. Konana bjelina celuloze je 88-92% po ISO standardu. Kemikalije koje se koriste za izbjeljivanje esto sadre klor u nekim sluajevima i elementarni klor. U procesu izbjeljivanja nastaju organski spojevi klora. Ako je udio spojeva klora iju ukupnu koliinu oznaavamo kao AOX, manji od 0,2 kg/t (kg. po toni celuloze) onda to znai da je dobivena celuloza besklorno izbjeljena celuloza

19

odnosno nosi oznaku TCF. Ako je udio klora neto vei a ne prelazi granic od 0,8 kg/t, onda govorimo o celulozi koja je izbjeljena sa malo klora i nosi oznaku ECG. Iz strogih ekoloki propisa danas se celuloza, a naroito sulfitna uglavnom izbjeljuje kao bezklorna a samo iz nekih tehnikih razloga izbjeljuje se s malo klora. Po zavrenom bjeljenju slijedi naknadno ienje, da bi se uklonile i najmanje neistoe. Nakon toga se celulozna masa vodi u zbirne bazene, odakle se vodi na daljnje odvodnjavanje. Zadnja faza proizvodnje je odvodnjavanje i stiskanje celuloze na suhou 80-90%, i pakiranje u 200 kg teke bale. Sulfitna celuloza ima u odnosu na sulfatnu celulozu kraa vlakna to znai da e papir imati manju vrstou ali se ona u procesu bjeljenja lake izbjeljuje. U ovom postupku kao sekundarni produkt javlja se lug u velikim koliinama. On predstavlja isto tako veliki ekoloki problem. Da bi se iskoristio, a ujedno smanjilo zagaenje okoline, moderniji postupci proizvodnje imaju ukljuenu regeneraciju kemikalija kojom se lug, koji ostane pri procesu pranja celuloze, uparuje i zatim spaljuje. U magnefitnom postupku tako spaljivanjem luga nastaje MgO i SO2, koji se vode u pripremu kiseline za kuhanje celuloze, te toplina, koja se koristi za proizvodnju tehnoloke pare. Sagorijevanjem lunice nastaje cijeli niz kemijskih reakcija. Najprije izgore organske tvari i nastane CO2 . MgO se pretvara u Mg(OH)2, a SO2 se vodi u postupak nastajanja kiseline za kuhanje.

C + O2 CO2 H2O + SO2 H2SO3 Mg(OH)2 + H2SO3 MgSO3 + 2H2O MgSO3 + H2SO3 Mg(HSO3)2

Lug se koristi i kao osnova za proizvodnju nekih ljepila, zatim u proizvodnji insekticida, kao pomono sredstvo u graevinarstvu i konoj industriji.

20

Lunati ili sulfatni postupak Najprije je bio otkriven natronski postupak, a potom sulfatni. Natronskim se postupkom dobije slabija celuloza sa niskim iskoritenjem, dok se sulfatnim dobije mehaniki jaka celuloza. S obzirom da su obje vrste celuloze jake smee boje i teko bjeljive, upotreba tih celuloza je dugo vremena bila ograniena samo za ovojne papire i papire za vree. Tek uvedbom viestupanjskog bjeljenja je i ta celuloza ula u proces proizvodnje papira. Danas se najvie celuloze proizvodi upravo sulfatnim postupkom, jer se njime mogu preraditi sve vrste drveta pa i one koje sadre vee postotke smole, zatim jednogodinje biljke, trstike, mehanike karakteristike su bolje nego kod sulfitne celuloze, spaljivanjem otpadne lunice je mogua regeneracija alkalija, te su smanjeni problemi sa otpadnim vodama, drvo nije potrebno tako dobro oistiti, kao kod sulfitnog postupka. Postupak ima, glede sulfitne celuloze i nedostatke: iskoritenje iz drvne mase je nie, sposobnost bjeljenja je vie ograniena i trokovi bjeljenja su vii. Kuhai za kuhanje sjeke su kapaciteta oko 200 m3. Sjeka se kuha sa jakom luinom pH 14. Temperatura kuhanja kree se do 170 do 190C uz tlak od 7 do 11 atm. Zagrijavanje kuhaa traje 1 do 2,5 sata, a sam proces kuhanja 1 do 2 sata. Zagrijavanje kuhaa vri se indirektno. Po kuhanju se celuloza zajedno sa crnom lunicom isputa u spremnik u kojem se odvajaju pare, a celuloza dovodi na normalni atmosferski pritisak. U slijedeoj fazi, odvaja se crni lug i odvodi na regeneraciju, a celuloza se odvodi na sortiranjenje, isipranje mlazom vode, te bjeljenje.. Cilj bijeljenja je poveanje bjeline vlaknastog materijala odnosno uklanjajne ukastog tona iz vlaknastog materijala, koji potjee iz prethodnih faza obrade. Bjeljenje se odvija u pet ili est faza u tornjevima za bjeljenje. Bjeljenje poinje kloriranjem mase C, alkalnom ekstrakcijom E, hipokloritnim bjeljenjem H i klordioksidnim bjeljenjem D po shemi C E C E H D. Negdje se prvi stupanj kloriranja zamjenjuje sa kisikom, pri emu se znatno smanjuje negativni ekoloki uinak otpadnih voda iz procesa bjeljenja. Objeljena celuloza odlazi zatim na odvodnjavanje. Ako je papirnica u blizini, celuloza se odvodni do 5-6% koncentracije i kao takva se crpi za preradu u papir. Priprema li se celuloza za transport drugim papirnicama, odvodnjavanje i suenje celuloze je do 85-90% suhe tvari. Konana faza je rezanje celuloze i pakiranje u 200 kg bale, oznaavanje i skladitenje.

POLUCELULOZA Poluceluloza je vlaknasta sirovina, koja se upotrebljava za izradu papira, a koja se proizvodi iz drveta i slame jednogodinjih biljaka. Proces prerade drveta se odvija blagom kemijskom obradom i mehaniim razvlaknjivanjem, koje se neposredno nadovezuje na kemijsku obradu. Vlakanca poluceluloze karakterizira slinost sa tehnikom celulozom, a po sastavu je to zapravo drvenjaa. Kemijska obrada se

21

provodi kontinuiranim kuhanjem neutralnim sulfatnim postupkom (Na2SO3+Na2CO3). Temperatura kuhanja je 170C do 180C u vremenu kuhanja od 0,5 do 6 sati, zavisno o porijeklu ulazne sirovine i pod tlakom od 8 bara. Poluceluloza od slame se dobije rezanjem slame i odpraivanjem. Slamom se zatim pune posude za kuhanje i kuha se otopinom Ca(OH)2, 3 do 5 sati, uz tlak od 3 bara. Dobivena kaa se u neopranom stanju melje i razreuje na potrebnu gustou. Ovaj vlaknasti materijal upotrebljava se uglavnom za izradu papira za valovitu ljepenku, kojoj daje potrebna svojstva vrstoe, tvrdou i ilavost, to je povoljno za izradu transportne sloive ambalae.

POLUTVOREVINA Polutvorevina je vlaknasti materijal za izradu papira, koja se dobije preradom pamuka, lana, starih krpa jute i lika. Kao vlaknasta sirovina upotrebljava se jo i linters. Linters su kratka vlakna koja se nalaze na pamunim lopticama poslje odvajanja dugakih vlakna pamuka. Kratka vlakna lintersa duine su od 3 do 6 milimetara. Linters predstavlja jednakovrijednu zamjenu za pamune krpe. Proces dobivanja polutvorevine iz starih krpa odvija se u vie faza: 1.Sortiranje krpa prema porijeklu, boji, oneienju... 2. Dezinfekcija krpa 3. Uklanjanje krutih predmeta (gumba, patent - zatvaraa i ostalog). 4. Rezanje krpa na komadie 5 x 5 centimetara i uklanjanje praine. 5. Alkalno kuhanje s vapnenim mljekom Ca(OH)2, jeftino je i ne oteuje vlakna, u vremenu od 5 do 11 sati pri temperaturi od 145C i tlaku od 4 atmosfere. 6. Pranje, mljevenje, filtriranje i bijeljenje sirovine. 7. Po potrebi se pokutvorevina izbjeljuje u koliko se masa nije dovoljno izbjelila u procesu kuhanja. Dodatak polutvorevine masi za izradu papira poveava trajnost i vrstou papira, osobito kod razliitih dinamikih oprereenja za vrijeme upotrebe kao to su esta savijanja, trljanje, viestruki pregibi. Papiri izraeni iz osnovnog vlaknastog materijala polutvorevine upotrebljavaju se za izradu razliitih vrijednosnih papira, papirnatog novca, zamljopisnih karata, povelja, cigaretpapira, uope svih grafikih proizvoda, koji zahtjevaju veliku vrstou i otpornost na habanje.

22

PRERADA STAROG PAPIRA U VLAKNASTI MATERIJAL RECIKLAA PAPIRA

Reciklirani papir
Moe se rei da se gotovo sva proizvodnja papira, proizvedena prije izuma procesa za izradu drvenjae, bazirala na reciklai raznih vlaknastih materijala (krpe, ribarske mree...). Danas se reciklirani papir odnosno vlaknasti materijal izrauje gotovo iskljuivo iz prikupljenog starog papira. Oko 80% prikupljenog starog papira se moe koristiti za proces recikliranja, a oko 20% je razni odpad. Od prikupljenog papira se mora izdvojiti sve to se ne moe iskoristiti kao vlaknasti materijal. To su uglavnom ice, klameri, spajalice, plastificirani papiri i polukartoni, papiri otisnuti UV lakom i drugo. Vlakanca dobivena samo od starog papira mogu biti reciklirana pet do sedam puta prije nego to postanu previe kratka, i lomljiva, a da bi se samo od njih mogao napraviti novi papir odreenih svojstava.

Proces izrade recikliranog papira

Recikliranje otpadnog papira obuhvaa postupke, koji zapoinju prikupljanjem i sortiranjem starog papira, odnosno odvajanem nepoeljnih sastojaka. Slijedi transport do tvornica papira i proces reciklae. Proces reciklae zapoinje: razvlaknjivanjem papira u vodi, zatim slijedi grubo prosijavanje vlaknastog materjala. Jedan od najvanijih dijelova procesa je uklanjanje otisnute boje sa papira, odnosno deinking flotacija. Poslije uklanjanja boje slijedi ienje, fino prosijavanje, ispiranje, te eventualno uguivanje i konzerviranje vlaknaste mase. Svojstva budueg recikliranog papira ovisna su o gotovo svakom dijelu postupka prerade. Zato se tokom itavog postupka kontroliraju uzorci i prate svojstva vlaknastog materijala, kako bi se dobila zadovoljavajua kvaliteta, koja je uvjet za izradu papira.

Razvrstavanje, sortiranje U prvoj fazi prikupljanja starog papira ve se vri sortiranje prema vrsti otpadnog papira (novine i revije, kutije od val. ljepenke i druga papirna i kartonska ambalaa, knjige...). No to poetno sortiranje je relativno grub, pa se ulaskom u tvornicu papira

23

sirovina mora pregledati i razvrstati prema porijeklu i obradi. U prikupljenom papiru esto se nalaze razni neupotrebljivi papiri, a i razni tvrdi predmeti. Budui da bi oni mogli biti uzrok oteenja strojeva u procesu prerade starog papira, mora se izvriti dodatno pregledavanje i razvrstavanje papira u tvornici i to runo, na pokretnoj traci. Papir za reciklau osim tiskarske boje sadri i vrlo esto razna ljepila. Najnepoeljnija i najtea za uklanjanje su ba ljepila i to ljepila sa kuverti, maraka, etiketa ili mekog, odnosno broiranog uveza.

Razvlaknjivanje Svrha razvlaknjivanja je odvajanje vlakana iz isprepletene strukture papira u pojedinana vlakna. U procesu dolazi i do djelominog odvajanja tiskarske boje od vlakana u obliku sitnih estica pigmenata. Razvlaknjivanje otpadnog papira vri se u pulperima. U pulper se crpi topla voda, izvagana koliina otpadnog papira i kemikalije. Glavni dio pulpera je rotirajui element sa lopaticama, koji vri gibanje mase i ostvaruje mikroturbulenciju. U toku postupka kotinuirano se kontrolira: pH, temperatura , koncentracija i vrijeme razvlaknjivanja.

Prosijavanje
Prosijavanje je proces koji slui za uklanjanje svih estica i kvrica, koje su vee od vlakanaca u suspenziji, kao to su mali komadii papira ili razni komadii plastike. Do pojavljivanja malih komadia papira dolazi pri nedovoljnom razvlaknjivanju ili kada kvalitetno razvlaknjivanje nije mogue (npr. kod novinskog papira, koji je bio predugo izloen sunevom svjetlu). Razni komadii plastike mogu biti od omota ili vreica, razni adhezivi, ljepljive povrine i sl. Ako se, meutim, razgrade do formata veliine vlakna, mogu zaostati u pulpi i kasnije u recikliranom papiru. Prosijavanje se vri prolaskom pulpe kroz sita definiranog promjera otvora.

Deinking postupak
Flotacija predstavlja kjuni dio procesa prerade staroga papira. Tim postupkom odstranjuje se tiskarska boja od vlaknaste suspenzije. Deinking flotacija je proces selektivne separacije, koji koristi mjehurie zraka da odstrani estice boje iz razvlaknjene papirne mase. U flotacijskoj eliji estice boje se prihvaaju na mjehurie zraka, koji ih nose prema povrini. Dodavanjem kemikalija u masu poveava se hidrofobnost estica boje i poboljava uspjenost flotacije. Na povrini se koncentrira pjena, koja se odstranjuje kao flotacijski otpad. Uspjenost

24

flotacije ovisi o tri uvjeta: sudar estice boje i mjehuria, prihvaanje estice boje na mjehuri i uklanjanje mjehuria sa esticom boje iz pulpe. Na uspjenost flotacije utjeu razni faktori, a mogu se podjeliti etiri skupine: 1. Svojstva estica: veliina, broj, oblik, kemijsko svojstvo povrine i slino. 2.Svojstva mjehuria: njihova veliina, broj, kemijsko svojstvo povrine i dispergiranost 3. Stupanj mijeanja, vrijeme i intenzitet flotacije. 4. Procesni uvjet: vrsta otpadnog papira u postupku, koliina punila, svojstva vlakana, pH suspenzije, temperatura voenja procesa. Uspjenost flotacije odreuje se slikovnom analizom. Tom metodom moe se odrediti broj i veliina prisutnih estica boje, te veliina povrine, koju te estice pokrivaju.

Ispiranje i uguivanje
Ispiranje je mehaniki proces, kojim se iz razvodnjene pulpe odvaja boja, punila i ostale estice neistoe. Proces ispiranja kvalitetniji je to su estice neistoa manje. Veina vode, koja sadri ispranu boju, odlijeva se od pulpe kroz strojeve ili sita kroz koja prolaze male estice boje i neistoa, ali ne i vlakanca .Slijedi uguivanje mase iz koncentracije 0.6-0.7% na koncentraciju cca. 8-10% suhe tvari. Zadnji postupak je dispergiranje mase. Time se razgrauju ljepljive tvari i dispergiraju vei ostaci tiskarske boje u vrlo sitne estice, koje su neopasne u papiru. Masa potom odlazi u bazene, odakle se crpi na papirni stroj.

Promjene svojstva recikliranog lista papira

Papiri proizvedeni od recikliranih vlakana razlikuju se od papira iz primarnih vlakana po optikim i fizikalnim karakteristikama. Uzrok tih razlika su promjene na samim vlaknima, a i mogua prisutnost raznih neistoa, koja se tokom reciklae nisu u dovoljnoj mjeri uklonila iz mase. Prisutnost oneienja u papiru proizvedenom od sekundarnih vlakana moe utjecati i na vrstou papira. estice oneienja mogu svojom prisutnou utjecati na vezivanje vlakno na vlakno. Vlakna u okolini takve estice ne mogu se dobro meusobno povezati, pa nastaju pukotine u strukturi lista. Prilikom optereenja papira u tisku, pogotovo tisku iz role, ovakva pukotina moe utjecati na cijepanje itave trake papira. Promjene tiskovnih svojstava recikliranih papira u odnosu na papire iz primarnih vlakana vezane su u prvom redu za fizikalne promjene papira. O fizikalnim svojstvima papira ovisi siguran, brz i ist proces tiska. Tu se misli na situacije u kojima bi se mogao usporiti ili prekinuti tisak,

25

bilo zbog prekida papirne trake u rotacionim strojevima za tisak novina i revija, ili zbog upanja i praenja povrine lista (odpadanje vlakanaca i estica punila), kao i nedovoljne dimenzionalne stabilnosti papira. Sitne estice u recikliranim papirima znatno utjeu na svojstva lista. Mikroskopsko promatranje sitnih estica pokazalo je da se vlaknaste sitne estice razlikuju po teksturi od ostalih sitnih estica. Sitne vlaknate estice, mogu doprinijeti boljem vezivanju vlakana meusobno, jer se formiranjem lista smjetaju u meuvlaknate prostore i popunjavaju ih. Vlaknaste sitne estice jednakog su sastava kao i vlakna, pa se dobro veu i isprepliu sa duljim vlaknima i time mogu poboljati vrstou odnosno mehanika svojstva papira. Labaratorijska istraivanja su pokazala da kontroliranim dodavanjem sitnih estica punila pulpi, dolazi do opadanja vrstoe, oprilike za 20 %. Pojava upanja izraenija je kod recikliranih papira u odnosu na papire iz primarnih vlakana, a uzrok tome je poveana koliinom sitnih estica na povrini recikliranog papira.

Optika svojstva recikliranog papira

Reciklirani papiri su obino sivkaste boje. Ovisno o koliini dodatka recikliranih vlakna, bjelina papira ne prelazi 80% ISO bjeline.

Mehanika svojstva recikliranog papira

Viestrukim recikliranjem vlakna doivljavaju oteenja poput mikrokompresija i oronjavanja. Papir izraen od tih vlakana pokazuje pad vrstoe svakim sljedeim ciklusom recikliranja. vrstoa samog vlakna nedostatna je za povoljnu vrstou papira, ako vlakna u listu nisu meusobno dovoljno dobro povezana i isprepletena. Kad se govori o recikliranim vlakanima pojmom "papir" doslovno se odnosi samo na papir, a ne i na kartone i ljepenke. Razlog tome je to je nain ispreplitanja vlakana u kartonu i ljepenci donekle razliit od onoga u papiru. U sluaju kartona i ljepenki zbog debljine istih ispreplitanje vlakanaca odvija se i u treoj dimenziji. Pri izradi kartona i ljepenki od recikliranih vlakanaca nije primarna bjelina kao kod tiskovnih papira, pa se za njegovu izradu mogu koristiti vlakana koja nisu podvrgnuta postupku deinkinga (jeftinij proces).

Promjene na vlaknima uslijed recikliranja

Papiri izraeni samo iz recikliranih vlakana razlikuju se od papira iz primarnih vlakana izmeu ostalog i po tome to imaju slabija mehanika svojstva. Prisilno

26

suenje boje (napr. off. teh. tiska) u procesu tiska negativno utjee na vlakna iz primarnog porocesa u proizvodnji novog papira. Viestruka isuenja vlakanaca u tisku, prilikom recikliranja jako utjeu na slabljenje prekidne vrstoe i mehanikih svojstava budueg recikliranog papira uope.

TEHNOLOGIJA IZRADE PAPIRA Za pripremu papirne mase kao osnovne sirovine za izradu razliitih vrsta papira, koriste se i razliiti vlaknasti materijali: drvenjaa, polutvorevina, celuloza i stari papir. U procesu pripreme pulpe za odreene vrste papira prema recepturi mjeaju se i razliite vrste i udjeli vlaknasteog materijala. Materijali dolaze u tvornicu papira dehidrirani u balama, ili se transportiraju u odreenim formatima (celuloza) ukoliko je tvornica locirana izvan lokacije tvornice za izradu vlaknastog materijala. No, ako su tvornice jedna uz drugu, tada se vlaknasti materijal transportira u tekuem stanju, pumpama. Da bi se mogao proizvesti papir, standardne strogo odreene kvalitete potrebno je pripremiti odgovarajuu papirnu masu (pulpa). Pod pojmom priprema papirne mase, podrazumijevaju se radni procesi, koji su neophodni da se sve sirovine pripreme i izmijeaju u homogenu masu odreene gustoe, koja je onda spremna za natok na papirni stroj. U fazi pripreme mase glavni radni procesi jesu: 1. Mljevenje vlaknastih sirovina do stupnja koji odgovara namjeni papira . 2. Mijeanje razliitih vlaknastih materijala (zavisno o vrsti papira) 3. Dodatak mineralnih punila u koliini i kvaliteti prilagoenoj kvaliteti i vrsti papira 4. Dodatak bojila za niansiranje papira ili bojenje papira 5. Dodatak keljiva za reguliranje upojnosti papira

MLJEVENJE Mljevenje se provodi u mlinovima Holenderima. Holender je koritasti mlin koji se sastoji od fiksnih osnovnih noeva i rotirajuih valjaka sa noevima. Slui za pripremu (usitjavanje i rezanje) vlakanaca za proizvodnju papira. Ovisno o tome kako se podese noevi vlakna e se razliito samljeti. Vana faza za kvalitetu budueg papira je rastvaranje i mljevenje vlaknastih materijala. Tim postupkom postiemo bolje meusobno vezivanje vlakanaca, poveanje mehanikih svojstava papira, bolja preglednost papira.

27

Mljevenje dijelimo u faze: bubrenje, rezanje i fibriliranje. Bubrenje je vrlo vano kod mljevenja.. Kod bubrenja se povea irina vlakna za 10 30%, a duina se smanji za neznatnih 0.1%. Vlakna postaju mekanija i pogodnija za meljenje. Pod pojmom rezanja smatramo skraivanje vlakana pravokutno na njihovu uzdunu os. Fibriliranje je cijepanje vlakna uzduno na os. Zbog fibrilacije se povea aktivna povrina, vlakna se meusobno isprepliu. Mjenjanjem uvjeta mljevenja vodi se proces tako da se zadovolje zahtjevi za kvalitetom vlaknastih materija u skladu sa tehnolokim propisima za izradu papira. Stanja mase po mljevenju oznaavamo kao: - posno mljevenje gdje su vlakna uglavnom rezana i lako otputaju vodu. Masa dobivena posnim mljevenjem daje voluminozan, dobro upojan, meki i dimenzionalno stabilniji papir, sa relativno niskim mehanikim svojstvima. Posno mljevenje postie se uz slijedee uvjete: - niska gustoa tvari u suspenziji 3 do 4 % - otrim postavljanjem noeva - upotrebom uskih noeva - kratkim vremenom mljevenja da ne doe do prevelikog bubrenja vlakanaca - jaim pritiskom pri mljevenju

Slika 7. Shema posnog mljevelja

28

- masno mljevenje podrazumijeva mljevenje bez skraivanja vlakanaca, a cilj je da se vlakanca samo malo stisnu (spreaju). Time se postie slabo upojan papir, boljih mehanikih svojstava i manje dimenzionalne stabilnosti. Masno mljevenje postie se uz slijedee uvjete: - visoka gustoa vlakna u suspenziji 6 do 8% - upotreba irokih noeva - dugo vrijeme mljevenja - niski pritisak pri mljevenju i niska temperatura

Slika 8. Shema masnog mljevenja

29

PUNILA Punila se dodaju u masu s ciljem, da se poboljaju tiskovna svojstva papira. Ona ispunjavaju meuprostore vlaknaste tvari koja stvara mreastu strukturu. Punila su aditivi zapravo mineralni praci ( kalcij karbonat, kaolin, talk i druga ).

Poboljanja koja donose punila u papiru 1. Izravnavanje povrine papira izmeu vlakanaca. 2. Ugradnjom estica punila u vlakanca, papir postaje mekaniji i podatniji. 3. Izravnavanjem i zatvaranjem povrine papira poveava se glatkoa i sjaj kod satiniranja papira 4. Poveava se opacitet, smanjuje se transparencija papira. 5. Poveava se bjelina papira. Odabirom pogodnog punila moe se znatno poveati bjelina papira. 6. Djelomino se spreava frkanje i savijanje papira, a dodavanjem punila poveava se i naljeganje papira na ravnu povrinu 7. Poveava se gramatura papira. Punila su jeftinija od bilo kojeg vlaknastog materijala i s tim se moe smanjti i cijena. 8. Poboljavaju se tiskovna svojstva papira 9. Upotrebom specijalnih punila MgCO3 regulira se gorenje cigaretpapira. Osim poboljanja, koja donose papiru punila imaju i neka negativna svojstva, koja mogu utjecati na kvalitetu papira a s tim i na kvalitetu tiska u tiskarskim strojevima. Ta kvaliteta tiska bitno utjee na krajnji grafiki proizvod.

30

Slika 9.
. Smjetaj punila u strukturi lista i na povrini kod premaznih papira

Negativne posljedice koje donosi punilo 1. Dodavanjem punila opadaju mehanika svojstva papira. Prekidaju se veze izmeu vlakanaca. 2. Opada stupanj keljenja odnosno poveava se upojnost. Punila su upojna. 3. Mogu biti uzrokom neugodnog upanja i praenja u procesu tiska. Punila trebaju imati to veu bjelinu, to manja i to finija zrnca, moraju biti ista i u vodi netopiva. Koliinu punila u papiru mjerimo sa koliinom pepela. Koliina punila, zapravo mineralnih sastojaka, u papiru kree se od 5 do 20%, a kod nekih specijalnih papira i do 35 % ukupne mase. Na izradu papira, punila utjeu na nain, da smanjuju trenje izmeu vlakanaca, te se poboljava sposobnost odvajanja i brzina suenja.

31

Procesi punjenja vlakanaca punilima: 1. Filtracija veih estica punila na vlaknastoj materiji. 2. Apsorpcija sitnih estica na stranice vlakanaca. 3. Difuzija sitnih estica u uplje kanale vlakanaca. 4. "Ljepljenje" estica punila pomonim sredstvima.

Vrste punila Podjela punila vri se prema kemijskom sastavu. Od anorganskih spojeva: to su silikati, sulfati, karbonati, oksidi... - Silikati: kaolin - aluminijev silikat , talk - magnezijev silikat - Sulfati: gips kalcijev sulfat, blanefix barijev sulfat - Karbonati: kreda, vapnenac kalcijev karbonat, magnezit magnezijev karbonat - Oksidi: kvarc silicijev dioksid, cinkov oksid Najvanija punila su: kaolin (najvie upotrebljavano punilo), talk, kreda, gips, titan oksid (najkvalitetnije punilo za tanke biblijske papire).

KELJIVA List papira vlaknasto je tkivo, koje je sastavljeno od velikog broja pojedinanih vlakanaca. Svako vlakance je prazna cjevica koja je sposobna primiti tekuinu, i s tim bubri. To je razlog to je papir u nekeljenom stanju vie ili manje upojan kao naprimjer filter papir i bugaica. Neke vrste papira moraju imati svojstvo da boja, tinta i slino ne penetrira u strukturu papira nego da boja sui na povrini lista. Regulirana upojnost papira postie se keljenjem, odnosno zatvaraju se vlakanca, cjevice. Pri izradi papira keljiva se dodaju u masu ili se mogu nanositi na povrinu papira. Mogue je izvesti i kombinaciju obiju vrsti keljenja. Ovisno od koliine dodamog keljiva razlikujemo polukeljen, trietvrt i punokeljen papir. Keljenjem se ne smanjuje samo upojnost papira, ve se postiu i drugi efekti, koje ostvarujemo raznim dodacima, kao to su parafinske disperzije ( hidrofobni papiri ), krob, CMC, manogalaktani ( bolje meusobno povezivanje vlakana, manje praenje papira, bolja mehanika svojstva papira ), mokromona sredstva ( papir zadrava mehaniku odpornost kada je mokar ). Prema vrsti papira odnosno tehnici tiska i potrebama grafikog proizvoda papir se moe fino stupnjevano keljiti .

32

Stupnjevi keljenja: 1. etvrtkeljeno 1/4 2. polukeljeno 1/2 3. trietvrtkeljeno 3/4 4. punokeljeno 4/4 Rastuim stupnjem keljenja opada stupanj upojnosti papira.

Keljiva koja se koriste u proizvodnji papira 1. Kolofonij, biljnog je porijekla i spada u grupu smolnih keljiva. Ne otapa se u vodi i hidrofoban je. Povoljan je za keljenje, no zbog svoje ukaste boje smanjuje bjelinu. Za pripremu keljiva kolofonij treba osapuniti sa NaOH ili Na2CO3 2. Sintetika keljiva ( AKD keljiva ). Veu se direktno na celulozna vlakna. Koriste se za keljenje papira u neutralnom mediju. Nedostatak im je da papir postie svoju punu keljenost tek nakon nekoliko dana. 3. krob - biljnog je porijekla i danas je najvie u upotrebi za izradu papira. Ovo keljivo poveava vrstou, otpornost na savijanje, kidanje i pucanje papira, smanjuje upanje i praenje, otporno je na brisanje. 4. Kao keljiva jo se upotrebljavaju: parafin, vodeno staklo, umjetne smole (polietilenamin), vodeno staklo, tutkalo i neka druga keljiva za posebne namjene.

BOJILA I OPTIKA BJELILA Bojila i optika bjelila su obojene supstance anorganskog ili organskog porijekla, koje boje neku drugu supstancu. Na boju papira utjeu razni procesi i sirovine u fazi izrade mase, kao to su mljevenje, keljiva, punila... Zbog toga boja papira varira od sive do ukaste. Cilj bojenja je da se potisnu uti ili sivkasti tonovi, te da papir postane optiki bijeliji.

33

Metode bojenja U upotrebi su tri razliite metode bojenja: - Bojenje u masi, je najee upotrebljavana metoda. Izvodi se dodavanjem bojila dok se pulpa jo nalazi u holenderu, gdje se mjeaju i sve ostale komponente za izradu papira. Bojanje je sastavni dio procesa pripreme pulpe za natok na papirni stroj. - Bojenje uranjanjem, je proces gdje gotova papirna traka prolazi kroz vodenu otopinu bojila. Prije izlaza za suenje obojena traka papira prolazi kroz dva valjka koji istisnu suvino bojilo. Ovaj proces bojanja omoguuje jako toniranje trake papira. - Nanoenje bojila na povrinu lista, papira je proces gdje se boja razliitim metodama nanosi na povrinu gotovog lista. Otopine bojila mogu se nanjeti sljedeim metodama. Bojila za papir su iskljuivo sintetska organska bojila. Dijelimo ih u etiri glavne skupine: - lunata bojila imaju visoki afinitet do vlakana, koja sadre lignin. Na vlakna se primaju bez ikakvoga fiksira. Daju papiru jake, ive tonove, ali su nepostojana na svjetlu. - kisela bojila nemaju nikakvoga afiniteta do papirnih vlakana. Na vlakna ih treba fiksirati dodatkom aluminij sulfata do kiselog medija ( pH 4.5 ). Na svjetlo su otpornija od bazinih. - direktna ili supstantivna bojiila, su povoljna za bojenje svih vrsta papirnih vlakana i ne zahtjevaju upotrebu fiksira. Dobro su otporna na svjetlo. Ne koriste se kod papira koji sadre nebjeljenu celulozu ili drvenjau, jer su takvi papiri zbog velike koliine lignina ve sami po sebi neotporni na svjetlo. - pigmentna bojila su organski pigmenti, koji nemaju nikakvoga afiniteta do papirnih vlakana. Na vlakna ih treba fiksirati aluminij sulfatom, ili dobrim keljenjem ili dodatkom odreenih polielektrolita. Postojana su na svjetlo Upotrebljavaju se pri izradi visokokvalitetnih papira, no imaju visoku cijenu.

Optika bjelila Optika bjelila slue za poboljanje bjeline lista papira, odnosno kao i kod odreenih bojila za potiskivanje ukastog i sivkastog tona. Osobina tih bjelila je, da dio nevidljivog ultraljubiastog svjetla promjene u vidljivo, pri emu vizualno poveaju i bjelinu papira zbog toga, to plavoljubiasto svjetlosno zraenje kompenzira prirodni ukasti ton vlakana, uz istovremeno poveanje svjetlosti papira. Poznata su tri postupka bjeljena optikim bjelilima: bijelo pigmentiranje, obrada plavilom i dodavanje optikih bjelila.

34

PAPIRNI STROJ
Za izradu papira danas se uglavnom koriste strojevi sa beskonanim sitom. To su strojevi irine od 0,5 do 12 metara, a ovaj podatak ujedno govori i o irini koluta papira, koji izlazi iz stroja. Duine strojeva su oko pedesetak metara. Veliina strojeva zavisi o kapacitetu stroja. Strojevi za izradu papira, danas zbog velike potronje raznih vrsta papira, razvijeni su i postiu veliku brzibu izrade istog. Kako bi zadovoljli tu potranju postiu velike brzine proizvodnje papira koje se kreu i do 2000 metara papira u minuti a jedan suvremeni stroj godinje moe proizvest i preko 250 000 tona papira. Sve radnje od ulaska vlaknastog materijala, preko mijeanja raznih dodataka, zatim kontrole parametara, koji su bitni za procesnu i izlaznu kvalitetu papira, prate raunala, koja osim toga upravljaju i jednim dijelom robotiziranim alatima i strojevima.

Glavni dijelovi papirnog stroja su: natok sitova grupa grupa prea suna grupa stroj za navijanje stroj za previjanje

Natok Spremnici za masu su leei ili uspravni bazeni od 10 do 300 m zapremnine, opremljeni propelerima za kontinuirano mijeanje mase. Zapremnina mora biti prilagoena kapacitetu stroja za izradu papira, i to tako da u njemu ima mase za najmanje 2 sata kontinuiranog rada stroja. Osim vlakana u spremnik se doziraju punila, keljiva , bojila i drugi dodaci, potrebni za proces proizvodnje papira. U spremniku je masa relativno velike gustoe i sadri 4 do 5% suhe tvari, a za nalijevanje na stroj treba je razrijediti na 0,1 do 1,3 % suhe tvari. Iz spremnika se papirna masa crpi preko naprava za ienje do natone posude. Papirna masa obino sadri razliita oneienja koja su u nju ula tokom procesa,sa sirovinama,punilima , tehnolokom vodom. ienje se obavlja kod razreenja od cca. 1% u viestupanjskim istaima. Iz mase treba ukloniti i veliku koliinu zranih mjehura, koji se stvaraju zbog stalnog mjeanja mase. Zrak u papirnoj masi stvara jaku pjenu, koja stvara probleme na papirnom stroju i uzrok je nastanku rupa u papiru. Odstranjivanje zraka se vri posebnim istaima i doziranjem povrinski aktivnih kemikalija (parafinska ulja, alkoholi ).

35

Oiena papirna masa nato preko regulacijskog sistema tee u natonu posudu, a iz nje se kontinuirano vodi na papirni stroj. Koncentracija natone mase je razliita, a ovisi o zahtjevanoj gramaturi papira.

Sitova grupa Sitova grupa je onaj dio papirnoga stroja, gdje se oblikuje papirni trak iz razrjeene suspenzije papirne mase i otjee voda do tolike mjere, da ima traka na kraju sita 1820% suhoe. Strojevi za izradu papira razlikuju se po grai i ugraenom situ. Uglavno se koriste tri vrste sita: dugo beskonano sito, okomito sito i okruglo sito. ini se da veina strojeva koristi dugo besknano sito. Dugo sito ili beskonano sito, ija je duina od 10 do 40 metara, a irina 0.5 do 12 metara se upotrebljavaju za izradu gotovo svih vrsta papira obzirom na gramaturu i debljinu lista u standardnim papirnim strojevima. Beskonana sita mogu biti postavljena horizontalno ili okomito u odnosu na stroj. Okruglo sito, cilindrinog je oblika sa promjerom od 80 do 120 centimetara. Ostali dijelovi stroja su isti kao u stroju sa beskonanim sitom. Upotrebljavaju se rjee i to uglavnom za proizvodnju kartona. Sita se izrauju iz metala, zapravo ice od fosfatne bronce ili nehrajueg elika i od plastinih niti Za kvalitetu papira bitna je finoa pletenja sita. Finoa sita oznaava se sitovim brojem. Sitov broj je veliina, koja oznaava broj uzdunih niti (ica) na jednom dunom centimetru. Brojevi sita kreu se od 18 do 40. Brojevi od 21 do 25 upotrebljavaju se za izradu papira od 30 do 200 g/m2. Tkanje sita slino je tkanju platna. Uzdune i poprene niti naizmjenino se isprepliu. Za izradu finijih papira upotrebljavaju se sita, gdje je pletenje izvedeno tako, da uzdune ice idu u paru u odnosu na poprene, a za vrlo tanke i fine papire do 6 g/m2, upotrebljavaju se sita, gdje idu paralelno tri ice u uzdunom smjeru (cigaretni papir, svileni papir...). Na situ se formira povrina papira, isprepliu se vlakanca meusobno, prilikom odvodnjavanja. Cijelu sitovu grupu uzdunog sita dijelimo na prsni valjak, registar valjke, usisne komore i sitov odsisni valjak. Prsni valjak vodi sito papirnog stroja pod natonom komorom. Tu se vri kontrolirano odvodnjavanje vode iz papirne suspenzije. Papirni se trak formira na registar valjcima. Pred usisnim komorama ima papirni trak suhou 3-4%. Na njima sliedi daljnje odvajanje vode da bi papir nakon sitovog odsisnog valjka izaao sa suhoom 20-22% ,te se usmjerio u skupinu mokrih prea na daljnje odvajanje vode stiskanjem.

36

Cilindar Egouteur (eguter) Eguter je cilindar sa sitom koji primarno slui za ravnanje povrine papira, a nalazi se na kraju beskonanog sita. Cilindar za ravnanje moe biri opremljen sa ravnim sitom ili sa rebrastim sitom. Pomou rebrastih sita proizvode se papiri sa rebriba odnosno sa rebrastom stukturom koja moe biti vrlo razliita a zavisi o vrsti papira koji se izrauje. Zadatak egutera je: a) Izravnati neravnine na povrini papirne trake prije izlaza na sustav prea. b) Razarati pjenu koja dolazi od natoka i istisnuti zrane mjehurie koji se jo nalaze u masi. c) Zgusnuti papirnu traku i sa time poboljati odvodnjavanje. d) Po potrebi posebnih narubi utisnuti vodeni ig

Za proizvodnju papira sa vodenim igom potrebno je iznad sita instalirati specijalni valjak na kome su elementi vodenog iga. Valjak se stavlja iznad mokrog djela beskonanog sita. Na valjku su izraena udubljenj i ispupenja koja predstavljaju eljeni vodeni znak ili logotip. Vodeni ig se na listu papira postie tako da se na vlanu papirnu traku kotinuirano utiskuje forma sa valjka. Forma se za vrijeme rada stroja neprestano utiskuje u povrinu mokrog lista, gdje se razmaknu s vlakanca i na tom mjestu papir postane malo prozirniji, transparentniji, dok se na drugim mjestima formira malo neproziran sloj vodenog iga. U proizvodnji papira voda je najvanije pomono sredstvo. Na mokrom dijelu papirnog stroja odlazi 98% cjelokupne vode iz papirne mase, koja dolazi na sito. Dio vode, koja odlazi na registarskim valjcima, usisnim komorama i odsisnom valjku, se naziva bijela voda 1. Sadri znatne koliine vlakna, punila i drugih pomonih sredstava. Koristi se za razrjeivanje papirne mase na odreenu gustou, za regulaciju koncentracije, a viak se spaja sa bijelom vodom 2, Tako spojene vode odlaze na ienje filtracijom ili flotacijo, gdje se izdvoje vlakna i punila. Proiena voda se koristi za ienje sita i rasputanje vlaknastih sirovina, a vlakna i punila se vraaju u papirnu masu. Viak vode odlazi na naknadno kemijsko- mehaniko i bioloko ienje, te se proiena vraa u proizvodnju ili se isputa u rijeke. Za proizvesti 100 tona papira kroz 24 sata treba iz papirne mase ukloniti oko 12400 m3 vode. U mnogo sluajeva moemo govoriti i o krunom toku vode, koji smanjuje potronju svjee vode u proizvodnji.

37

Pree - mokra grupa To je dio stroja za izradu papira u kojem se odvaja voda iz nabubrenih vlakanaca. Komprimiranjem odnosno mokrim preanjem zapoinje stvaranje lista papira. Grupa prea sastoji se od beskonanih filcenih traka napetih preko valjaka promjera do 100 centimetara. Valjci se zagrijavaju vodenom parom. Filc je specijalno tkano platno. Na njemu se papirna tarka provodi kroz preu koja iz nje istiskuje vodu. Zadatak grupe prea je, da se iz vlane papirne trake ukloni to je mogue vie vode, jer u sunoj grupi treba za uklanjanje vode utroiti puno energije. Obino su u stroj ugraene dvije do tri pree s beskonanim filcom. Proces odvodnjavanja vlanog lista uglavnom se temelji na prenosu vode na fileve iz kojih se voda odstranjuje pomou usisnih cijevi. Nakon naputanja grupe prea, a prije ulaska u sunu grupu, papirna traka ve sadri 36% do 42% suhe tvari. Daljnje suenje obavlja se u sunoj grupi isparavanjem preostale vode.

Suna grupa Suenjem uklonimo kapilarnu i hidratizacijsku vodu, koja je vezana na vlakna. Suenje papirne trake provodi se u sunoj grupi stroja za izradu papira. Proces suenja provodi se metodom isparavanja vode, na nain da se vlana papirna traka provodi preko zagrijanih visokopoliranih valjaka. Proces se zove kontaktno suenje. Suni valjci su promjera oko 1500 milimetara. Broj sunih valjaka kree se od 40 do 100, zavisno o brzini i veliini stroja. Valjci mogu biti smjeteni u dva ili tri reda, a zagrijavaju se pregrijanom parom. Za suenje tankih papira potrebna je temperatura od 60 do 100C, a za deblje 125C. Zagrijavanje valjaka vri se vodenom parom. Na suenje papirne trake u sunoj grupi utjee: 1. Temperatura pare kojom se griju valjci 2. Brzina rada papirnoga stroja 3. Temperatura i vlanost zraka 4. Debljina lista, stupanj mljevenja, gustoa papira i jo neki drugi faktori U toj fazi izrade papira dolazi do znatnog skupljanja papirne trake u svim dimenzijama. Kod suenja papira ispari veina vode, koja se nalazi izmeu vlakanaca i u kapilarama vlakana. Pri tome dolazi do jakog stiskanja vlakana, time i do stiskanja papira, pri emu dolazi do ponovnog nastanka vodikovih veza meu vlaknima. Rezultat toga je poveanje vrstoe papira. No istodobno s poveanjem suhe tvari u papiru papir gubi na elastinosti, a u krajnjem ekstremnom sluaju moe doi i do krtosti papira ili se papir pone trgati. Postotak suhe tvari u papiru nebi smio biti vei od maksimalno 94%. Sa druge strane vlana traka papira uzrokuje nabiranje papira i na rubovima se stvaraju nepoeljni valovi.

38

Kontroliranim voenjem suenja ouvaju se fizkalno kemijska svojstva papira, debljina, glatkost, povrinska upojnost, dimenzionalna stabilnost pa i keljenje papira. Presueni papir postaje krhak i izgubi veinu svojih mehanikih svojstava. Prebrzo suen, keljen papir izgubi dio svoga stupnja keljivosti. Zbog prezraivanja sune grupe i za iskoritenje toplote, koju sadri isparena voda, namjetene su preko sune grupe otvorene ili potpuno zatvorene sune nape sa rekuperacijskim napravama. Te naprave imaju ulogu, da sa njima maksimalno iskoristimo dovedenu toplinsku energiju, sprijeimo kondenzaciju u samom ventilacijskom sistemu i u samom proizvodnom pogonu.

Slika 10. Shema stroja za izradu papira

Slika 11. Stroj za izradu papira

39

Na kraju sune skupine se nalaze jedan ili dva valjka za hlaenje papira, koji papiru snizuju temperaturu od 80-85C na 25-30C, da bi se papiru vratila njegova elastinost, da bi se smanjio elektrostatiki naboj, da bi se izjednaila temperatura papirnog traka, koji je obino na rubovima topliji, nego u sredini. Da bi papir dosegao podjednaku strojnu glatkost, vodi se papirni trak pred navijanjem kroz suhe valjke za glaenje ( 2-8 valjaka smjetenih jedan nad drugim ). esto se u sunu skupinu, uglavnom za izradu tiskovnih papira, ugrauju vlani valjci za glaenje ( obino dva elina valjka ). Vlanim glaenjem izbolja se povrina papira, jo u relativno vlanom stanju.

Navijanje Zadnja faza u procesu izrade papira je naprava za navijanje papira. Tu se papir navija u velike tambure, koji odlaze na daljnju obradu. Sastoji se iz valjka, naprave za namjetanje praznog tambura (role), vilica za sputanje tambura. Previjanje Papir izraen na papirnom stroju ima irinu stroja i navijen je u veliki tambur (rolu). Kao takav je za daljnju upotrebu jo neupotrebljiv. Zato ga je potrebno previti na napravi za previjanje i razrezati na dimenzije potrebne za daljnje rezanje papira u format ili dimenzije,koje zahtjeva kupac, glede na irinu svojih tiskarskih strojeva . Tu se papir pomou krunih noeva ree u role strogo odreenih dimenzija, prema odgovarajuim narudbama. Zavijanje To je zadnja faza proizvodnje. Svaka rola se zavija u zatitnu ambalau, izvae i opremi etiketom, na kojoj su svi podaci: proizvoa, naruitelj, vrsta papira, gramatura, irina role, teina, smjer odvijanja. Role se odvoze u skladite i postavljaju vertikalno na os. Odatle se otpremaju kupcu ili na daljnje rezanje u format. Za rezanje rola u formatni papir, koriste se strojevi, sastavljeni od poprenog rezaa i naprave za odvijanje, na kojoj je smjeten odreeni broj rola. Broj rola, a s time i broj araka papira, koje se istovremeno razreu, ovisan je od optereenja noeva. Moderni strojevi za rezanje papira u format su opremljeni i napravama za prebiranje. Izdvajaju se arci oteenog i neistog papira sa grekama, koje smetaju tiskara. Na stroju se vri i brojenje araka. Ako papir nije strojno prebran i izbrojen, mora se to obaviti runo. Nakon toga se papir stavlja na palete i zavija ambalanim papirom ili plastinom folijom. Slijedi oznaavanje etiketom i otprema u skladite.

40

POVRINSKA OBRADA PAPIRA Povrinska obrada papira provodi se s ciljem da se poboljaju povrinska svojstva lista papira. Postupci za obradu povrine zovu se: satiniranje i premazivanje papira. Satiniranje papira Pod pojmom satiniranje podrazumijeva se postupak kod kojeg se papirna traka provlai kroz sistem valjaka pod pritiskom, a koji se vrte razliitim brzinama. Svrha je da se izravna povrina i dobije odgovarajua glatkoa i sjaj. Razlikujemo vie vrsta satiniranja: - mat satiniranje, pisai papiri - lagano satiniranje, novinski papiri - normalno satiniranje, bolji novinski papiri - otro satiniranje, papiri za duboki tisak - satiniranje na visoki sjaj, pergamin papiri Rezultat satiniranja ovisan je o sastavu osnovne sirovine, koliini i vrsti punila, te prisutnoj vlagi u papiru. Rezultat satiniranja ovisi i o snazi pritiska izmeu valjaka i njihovoj razlici u brzini okretanja. Stroj na kome se izvodi satiniranje zove se kalander. Kalander moe biti uklopljen u stroj za izradu papira ili funkcionirati kao poseban stroj. Sastoji iz niza valjaka koji su postavljeni jedan iznad drugog. Broj valjaka je razliit i zavisi o konstrukciji stroja i potrebama u izradi papira. Valjci su razliitih promjera i napravljeni su od visoko poliranog elika i od tvrdo sljepljenog tvrdog papira (prepan papir). Zbog trenja koje se javlja pri prolazu papirne trake izmeu valjaka javlja se poviena temperatura pa je to razlog zbog kojeg se elini valjci moraju hladiti vodom.

41

Slika 12. Shema voenja papira kroz kalander

1. Odmotavanje koluta papira koji dolazi iz stroja za izradu 2. Valjci od tvrdog ljeva 3. Valjci od papira 4. Valjci za promjenu strane papira 5. Namatanje papira

42

Premazivanje papira Premazni papiri su grupa papira,ija je povrina oplemenjena premazom s jedne ili obje strane. Premaz se sastoji od pigmenata, sredstava za vezanje.i drugih kemikalija, koje su potrebne za dobra svojstva premaza. Na povrinu papira premaz se moe nanositi izvan stroja za izradu papira, ili u toku procesa proizvodnje papira. Ureaji za premaz obino su ugraeni u sunu partiju stroja. Premazni papiri mogu imati niski nanos premazne mase ( 3-14 g/m ) i koriste se za manje zahtjevne tiskanice ( reklamne broure ) ili visoki nanos premazne mase ( 20 ->40 g/m na jednoj strani papira ) kod visokokvalitetnih papira za tiskanje ilustriranih knjiga, kalendara, broura. Premazni papiri su: papiri za umjetniki tisak, kromopapiri i kartoni, strojno premazani papiri, samokopirajui papiri, areni papiri, sjajni i mat papiri.

DEFINICIJA PAPIRA Papir je kontinuirano tkivo, sastavljeno od isprepletenih vlakanaca biljnog porijekla. Pod pojmom papir podrazumijevamo listove do 160 g/m2 , koji se daju dobro savijati.

Papire djelimo prema: 1. Nainu izrade: - runo izraeni papir - strojno izraeni papir - nepremazani : strojno glatki i satinirani - premazani :- pigmentirani ( sa nanosom premaza < 5 g/m ) - premazani (sa nanosom > 5 g/m)

2. Sastavu vlakanaca: - bezdrvni papiri (iz celuloze i do 5% drvenjae) - srednje fini papiri ( iz mjeavine celuloze i drvenjae) - papiri od krpa, pamuka, lana (polutvorevina)

43

- reciklirani papiri (stari papir i dodaci)

3. Povrinskoj obradi papira: - strojno glatki papiri - satinirani papiri - papir s premazima

4. Namjeni: - tiskovni papiri - pisai papiri - omotni papiri

5. Upojnosti: - upojni - neupojni

6. Keljenju: - 1/4 keljeni - 1/2 keljeni - 3/4 keljeni - 4/4 punokeljeni neupojni

44

7. Gramaturi: - papiri: 6 do 150 g/m2 - polukartoni: 150 do 250 g/m2 - kartoni: 250 do 500 g/m2 - ljepenke: 500 do 5000 g/m2

Po europskoj klasifikaciji papire dijelimo u etiri skupine: - pisai i tiskovni papiri ( asopisi, revije, katalozi, knjige, reklame, kopirni papir, obrasci, papiri za digitalni tisak ) - kartoni - tissue papiri ( za izradu toaletnog papira, papirnatih runika, salveta, maramica ) - specijalni papiri ( elektro papiri, papiri za laminiranje, pokustvo, filter papiri, etiketni, paus papiri, vrijednosni papiri.....)

SVOJSTVA I ISPITIVANJE PAPIRA

Svojstva grafikih materijala i njhova kvaliteta od odluujue su vanosti za pravilan rad strojeva i kvalitetu izrade grafikog proizvoda u cjelini. Tiskarski strojevi kao i ostali strojevi u tehnolokom procesu sve su bri, a njihov radni sat je sve skuplji. To je jedan od glavnih razloga da se mora stalno voditi rauna o ispravnosti osnovnih grafikih materijala, tiskovnbih podlaga i boja, koje je odredio dizajner prilikom projektiranja proizvoda. Moe se rei da je danas papir jo uvijek jedan od najvanijih materijala, na koji se tiska razliitim tehnikama tiska, s toga se njemu mora posvetiti naroita panja, osobito pri manipuliranju i ulaznoj kontroli. No to ne znai da se i druge tiskovne podloge ne podvrgavaju kontroli pogodnosti za tisak. Kvaliteta grafikih proizvoda ovisi o ulaznoj kontroli materijala, faznoj kontroli za vrijeme izrade proizvoda i izlaznoj kontroli. Osnovna ispitivanja kvalitete i pogodnosti za tisak se rade u tiskarama, a ako je vei problem ,onda se ispitivanja rade u zato ovlatenim ustanovama u strogim standardima propisanim uvjetima za svako ispitivanje. Ovdje e se navesti samo neki osnovni principi i jednostavna ispitivanja,koja se mogu provoditi gotovo u svakoj tiskari.

45

Za ispitivanja se koriste dvije metode: 1. Subjektivno ispitivanje materijala Provodi se na nain da ovjek koristi svoja osjetila a rezultati se daju opisno, dobro loe, neupotrebljivo ili slino. Za sluaj papir to bi znailo staje pakovanja papira u roli ili paketa araka a navode se razna oteenja. U tisku iz rola papir ponekad poca tada se evidentira broj pucanja ili je na rubovima rola valovit pa se konstatira ta injenica i trai uzrok. 2. Objektivna ispirivanja materijala U objektivna ispitivanja spadaju ispitivanja koja se provode aparatima u kontroliranim uvjetima, a rezultate izraavamo numeriki.

ISPITIVANJE PAPIRA
1. Debljina papira Kontrolira se ujednaenost debljine lista papira ili kartona. Debljna papira je normalna udaljenost izmeu donje i gornje strane papira, izraena u mm. Mjeri se preciznim mikrometrom. Mjere se pojedinani uzorci papira ili snop od pet listova, ako je debljina lista ispod 0.04 mm. Mjerenje se izvodi na najmanje pet razliitih mjesta na listu, a rezultat dajemo kao srednju vrijednost u mm.

2. Gramatura Definicija gramature papira glasi: gramatura papira, kartona i ljepenke je masa papira 1 m2 izraena u g/m2. Odreivanje gramature papira vri se vri vaganjem epruvete na "kvadratnoj" vagi ili analitikoj vagi. Iz arka papira izreu se uzorci veliine 10 x 10 centimetara ili vei i vau. Uzorci se reu sa odstupanjem unutar 1%. Da bi se dobio to toniji rezultat, prema odreenom standardu vae se 20 uzoraka i izraunava aritmetika sredina. U sluaju kad se papir vae analitikom vagom, zbog preciznosti podataka, prije vaganja, epruvete treba kondicionirati ( 50% relativne vlage i 23C ).

46

Slika 13. Priruna kvadratna vaga

Za granine gramature papira, kartona i ljepenke uzimaju se u obzir sljedee vrijednost:i: - papiri 6 do 150 g/m2, a koji se daju lako savijati - polukartoni 150 do250 g/m2 - kartoni 250 do 500g/m2 - vieslojne ljepenke 500 do 5000g/m2

47

3. Uzduni i popreni smjer lista papira Uzduni smjer papira je smjer kojim tee papirna traka na stroju za izradu papira. Popreni smjer je smjer okomit na smjer kretanja papirne trake na stroju za izradu papira. Za izradu grafikog proizvoda vano je znati smjer toka papira na arku. Na omotima boljh vrsta papira obino je oznaen tok papira. Vlakanca se ve na natoku na sito uglavnom orjetiraju prema kretanju sita usprkos tome to se sito kontinuirano trese lijevo desno. Orjentiranost vlakanaca daje odreena svojstva papiru zavisno o njihovom smjeru, odnosno orjentaciji u listu papira, a ta svojstva posebno utjeu na: - mehanika svojstva i to na otpornost prema kidanju, istezanju papira, otpotnosti prema savijanju, te promjenama dimenzije u sluaju promjene temperature i vlage u skladinom prostoru ili u prostoriji tiskare. Openito, otpornosti prema kidanju i savijanju u uzdunom smjeru je vea, dok u poprenom smjeru orjentirana vlakanca, uzrokuju vee istezanje i promjenu dimenzija usljed djelovanja vlage i temperature. O smjeru papira (tok vlakanaca) ovise mehanika svojstva papira. Tok papira utjee na kvalitetu tiska i konanu izradu grafikog proizvoda, odnosno doradu. Na primjer, tok vlakanaca kod izrade knjinog bloka mora biti paralelan sa hrbtom knjige. U protivnom, listovi knjige nee padati jedan preko drugog nego e strati kad se knjiga otvori ili ako je tok vlakanaca okomit na hrbat knjige mekog uveza korice e se savinuti,odnosno odizat e se od vanjskog ruba knjinog bloka.

O smjeru ovisi: - otpornost prema kidanju - istezanje papira - otpornost prema savijanju - promjena dimenzija usljed djelovanja vlage i temperature

48

Smjer vlakanaca na arku papira

49

Prirune metode odreivanje smjera (toka) papira a) Vlaenje uzoraka - Mali etvrtasti ili okrugli uzorak papira jednostrano se navlai. Papir e se saviti oko osi koja se poklapa s uzdunim smjerom papira. - etvrtasti uzorak se uroni u vodu 1 cm i to stranice okomite jedna na drugu. Nakon vlaenja razaznaje se valovit i ravan rub uzorka. Ravan rub je paralelan s uzdunim smjerom papira. b) Pokus sa dvije trake - Izreu se dvije trake papira duine 15 do 20 cm i irine 2 do 3 cm, u smjeru okomitom jedna nasuprot druge. Donji krajevi obje trake sastave se izmeu prstiju, a gornji se puste da se trake "provjese". Traka koja se jae provjesi izrezana je u poprenom smjeru toka papira.

50

Slika 14. ispitivanje toka papira patanjem

c) Paranje papira List papira formata oko A4 rasparamo ispod 2/3 formata po duoj i kraoj stranici. Uzduni smjer papira prua manji otpor i paranje je relativno ravnije. d) Povlaenje tvrdim predmetom po rubu papira Povlaimo li noktom ili glatkim tvrdim predmetom po rubu papira zamjetit emo da se u poprenom smjeru papir lagano nabora, dok u uzdunom smjeu ostaje ravan. 4. Dvostranost Na listu papira, kod nekih vrsta papira, razlikuju se dvije strane po povrinskim karakteristikama. Ta pojava zove se dvostranost. Dvostranost se oituje u razlici sitove strane i strane filca na stroju za izradu papira. Razlika moe biti izraena u bjelini, glatkoi i upojnosti.

51

Dvostranost se odreuje: a) prostim okom i pomou lupe (poveala). Sitova strana je hrapava i reljefna. b) suenjem okrugle epruvete papira na 100 C. Epruveta se savija prema sitovoj strani.

5. Svojstva povrine Pod pojmom svojstva povrine podrazumijevamo: otpornost povrine na upanje, glatkou povrine papira i stupanj praenja papira. a) upanje papira je pojava kad se s povrine papira oslobaaju pojedinani djelii vlakanaca i punila u procesu tiska. Do pojave upanja moe doi zbog loije izrade papira na papirnom stroju, loeg mljevenja (prekratka vlakanca) i slabog vezanja punila ili premaza. upanje se ispituje: - proba na trenje - proba s voskovima (Dennison test) - proba pomou IGT aparata

52

b) Glatkoa Odreivanje glatkosti prema Bekku se odreuje vremenom u sekundama, koje je potrebno, da odreena koliina zraka iz okolice, zbog razlike u tlaku, proe izmeu povrine papira i polirane povrine staklene ploe u obliku prstena.. Ispituje se po 10 uzoraka sa svake strane papira. c) Praenje papira Praenje papira je pojava odcjepljenja sinih dijelova sa povrine papira u vremenu njegove prerade. To su uglavnom mala vlakna ili punila, koja nisu dovoljno vezana na list papira ili su pak vezani samo djelovanjem statinog elektriciteta. Praenje papira je veliki problem u procesu tiskanja. Analiza se izvodi na IGT aparatu

6. Upojnost i stupanj keljelja U nekeljenom stanju papir je vie ili manje upojan. Da bi papir postao stupnjevano neupojan, mora se keljti. S rastuim stupnjem keljenja, opada stupanj upojnosti. Tiskovni papiri su obino 1/2 do 3/4 keljeni, dok recimo u offset tehnici za viebojni tisak koriste se i punokeljeni papiri. Keljenost se ispituje na vie naina: a) Prirunom metodom moe se upojnost odrediti tako da se papir povrinski malo navlai i zatim se promatra prodiranje vode u strukturu papira. b) Prodiranjem tinte kroz papir: - ako tinta povuene crte proe na drugu stranu papira, papir je nekeljen ili slabo keljen 1/4. - ako na drugu stranu papira prodru samo djelii crte, papir je polukeljen 1/2. - ako na ispitivanom papiru povuemo dvije crte okomito jednu na drugu i ako se na drugoj strani papira vidi samo toka u kojoj se crte sjeku, onda je papir 3/4 keljen. - kod punokeljenih papira tinta na presjecitu crta ne smije se vidjeti c) Apsorpcijom vode po Cobb-u To je koliina vode u gramima, koju apsorbira 1 m papira u odreenom vremenu. Mjeri se za svaku stranu lista papira posebno.

53

Slika15. Pero za testiranje upojnosti papira

7. Pepeo Pepeo je koliina anorganskih tvari, koje ostanu u papiru nakon potpunog sagorijevanja papira na temperaturi od 550-925C( ovisno o vrsti papira i punilima, koje papir sadri ). Izraava se u %. Sadraj punila u papiru moe se odrediti za strojno glatke papire. Za premazne papire to je gotovo nemogue precizno odrediti budui u premazu ima sastojaka koji su isti kao punila. Pod pepelom u papiru podrazumjeva se sve ono to je ulo u papirnu masu pri izradi papira, a nije moglo izgoriti u postupku spaljivanja.

8. Vlaga u papiru Sve vlaknaste sirovine biljnog porijekla neprestano izmjenjuju vodu sa zrakom koji ih okruuje. Kod porasta temperature papir otputa vodu i skuplja se, a kod pada temperature prima vodu i rastee se. S porastom vlage u papiru, papiru raste teina. Razlikujemo: relativnu vlanost papira i apsolutnu vlanost papira

54

Relativna vlanost zraka je omjer izmeu koliine vodene pare koje se stvarno nalazi u 1m3 zraka i one maksimalne koliine koju bi isti volumen zraka pri istoj temperaturi mogao primiti. Relativna vlanost papira izraava se u postocima, predstavlja vlanost, koju ima papir unutar role ili palete. Mjeri se tzv. vlagomjerima, koji su obino u obliku sablje, Slue za mjerenje vlage u hrpi papira, papira na paleti ili papira na izlagaem stolu stroja za tisak. Sabljasti vlagomjer konstruiran je iz dva meusobno spojena dijela. Sabljasti dio je zapravo plosnata cijev, koja je perforirana s obje strane, a u unutranjosti je higroskopna tvar, koja je povezana sa drkom sablje, odnosno sa kazaljkom. Na drku sablje nalazi se skala i kazaljka koja pokazuje relativnu vlagu u hrpi ili na paleti papira. Kod papira za tiskanje ona je obino izmeu 45-60%. Apsolutna vlanost papira predstavlja sadraj vode u papiru, koja se odreuje gubitkom mase pri suenju epruvete papira na 105C. Izraava se u % . Obzirom da papir jako reagira na promjene temperature i vlanosti zraka, nephodno je potrebno skladititi ga u klimatiziranim prostorima. U protivnom svaka promjena relativne vlanoisti, kini dani, suhi dani i godinja doba uope, bitno utjeu na kvalitetu tiska i izradu grafikog proizvoda.

Za proces tiska vana je relativna vlanost papira i moemo je odrediti sljedeim metodama: 1. Mjerenje aparatom s higroskopnom tvari Ova metoda mjerenja vlage je vrlo jednostavna. Mjeriti se moe vlaga u prostoriji i vlaga u hrpi papira. Kao higroskopna tvar slui kosa, konjska griva ili djelii ivotinjske koe. Te higroskopne tvari primanjem vlage se rasteu a odputanjem vlage se skupljanju. Navedene promjene se kontinuirano zbivaju sve dok se ne uspostavi ravnotea vlage izmeu prostora ili papira i higroskopne tvari. Koriste se obino dva tipa vlagomjera. - Vlagomjer sa kosom koji u konstrukciji ima kazaljku, badarenu skalu i termometar, koristi se za mjerenje vlage u prostorijama. Snop kose je spojen s kazaljkom koja preko poluge pokazuje relativnu vlagu na skali to znai da se direktno sa skale moe oitati vlanost ztaka, a sa pridruenog termometra temperatura prostora. Ovi vlagomjeri nisu skupi, praktini su za koritenje, a mogu se objesiti na zid u skladitu papira ili uz stroj za tisak. Mjerno podruje ovog vlagomjera je izmeu 10% i 95% vlanosti zraka uz tolerantnu pogreku do 2%. Prije oitavanja vlage, vlagomjer mora biti u prostoru najmanje 20 minuta. - Sabljasti vlagomjer, graen je u obliku sablje. Slui za mjerenje vlage u hrpi papira, papira na paleti ili papira na izlagaem stolu stroja za tisak. Sabljasti vlagomjer konstruiran je iz dva meusobno spojena dijela. Sabljasti dio je zapravo plosnata cijev koja je perforirana s obje strane, a u unutranjosti je napeta kosa ili tanka koa odnosno higroskopna tvar, koja je povezana sa drkom sablje odnosno sa

55

kazaljkom. Na drku sablje nalazi se skala i kazaljka koja pokazuje relativnu vlagu u hrpi ili na paleti papira. - Mjerenje psihometrom (vlani i suhi termometar) - Elektrine metode mjerenja (mjerenje vodljivosti)

9. pH vrijednost Jedan od bitnih zahtjeva za kvalitetan tisak je odnos papira i boje. Uz ostale faktore na suenje boje poslije otiska djeluje i pH papira, ova konstatacija se posebno odnosi na offset tisak. Kemijski sastav nepremazanih papira isti je na povrini i u unutranjosti lista, a kod premaznih papira sastav premaza se bitno razlikuje od sastava papirne mase. Skala pH vrijednosti ima stupnjeve 1-14, pri emu je vrijednost neutralnog pH 7. Tvari koje imaju pH vrijednost ispod <7 su kisele dok one tvari koje imaju pH vee od 7> su alkalne odnosno lunate. Papiri koji sadre neutralna punile, keljiva i ostale dodatke imaju obino pH 8, to te papira ini postojanim na starenje, ne mjenjaju boju. Za odreivanje pH vrijednosti papira koriste se uglavnom dvije metode: a) odreivanje pH vrijednosti vodenog ekstrakta papira b) odreivanje pH vrijednosti povrine papira Odreivanje pH se izvodi pH metrima sa razliitim elektrodama. Kao indikatori koriste se: 1. Papirni indikatori 2. Tekui indikatori 3. Indikatori paste 4. Elektrokemijske metode

10. Ispitivanje mehanikih svojstava papira Za normalan rad strojeva za izradu grafikog proizvoda kao i za sam proizvod vrlo je vana mehanika vrstoa papira. Ova konstatacija osobito vrijedi za tisak iz role papira na novinskim i revijalnim rotacionim strojevima. Mehanika svojstva polukartona i kartona vrlo su vana za izradu sloivih kutija i korica knjiga za meki i

56

tvrdi uvez. Na mehanika svojstva papira osobito utjeu: duina vlakanaca i njihovo porijeklo, orjentiranost vlakanaca, vlanost papira i eventualna mehanika oteenja lista. Uzorci za ispitivanje moraju biti kondicionirani na normalne uvjete za tisak, 50 do 60% relativne vlage i temperature 23 do 24 C. Minimalno treba uzeti 10 uzoraka i to sa razliitih mjesta na arku papira ili role papira u duini do 25 do 30 centimetara. Za ispitivanje mahanikih svojstava papira uzimaju se uzorci u oba smjera papira. Ispituje se: a) otpornost prema kidanju . Mjeri se na dinamometru. Na aparatu se oita sila kidanja, koja je potrebna da se raskine epruveta irine 15 mm. Pomou tog podatka je mogue izraunati duinu kidanja izraenu u metrima, otpornost prema kidanju, koja se izraava u kN/m i indeks kidanja izraen u Nm/g. b) otpornost prema cijepanju. Predstavlja vrijednost sile u mN, koja je potrebna za nastavak cijepanja ve zarezanog lista. Mjeri se na aparatu tipa ELMENDORF. c) otpornost prema savijanju - aparat savija i broji broj pregiba dok papir ili karton ne pukne

11. Ispitivanje optikih svojstava papira Ispituje se: a) bjelina papira b) boja papira c) opacitet i transparencija d) sjajnost povrine papira Bjelina papira se mjeri spektrofotometrom. U papirnitvu se najee koristi ISO bjelina. Ona predstavlja faktor plave difuzne refleksije papira. Izraava se u % ISO. Koristi se i pojam CIE beline, gdje se mjerenje vri u cielom spektru boja. I to mjerenje se vri na spektrofotometru, samo je badarenje aparata izvedeno sa drugaijim standardima, nego ISO bjelina. Boja papira se izraava koordinatama L a b. esto te koordinate nazivamo i nijansom papira. Mjeri se spektrofotometrom. Opacitet papira je odnos faktora refleksije svjetlosti jednog lista papira sa crnom podlogom prema faktoru refleksije svjetlosti nepropusnog sloja papira. Drugim rjeima, predstavlja postotak nepropusnosti papira. Izraava se u %. Mjeri se spektrofotometrom. Transparentnost papira je obratan pojam od opaciteta. Predstavlja dio propusnosti papira. Izraava se u %. Mjeri se spektrofotometrom.

57

Sjajnost papira se mjeri posebnim aparatima, koji mjere sjaj papira pri 75 ( 15 od ravnine povrine papira ) ili pod nekim drugim kutem. Izraava se %. Vrlo slino kao to se proizvode razliite vrste papira proizvode se i kartoni odnosno ljepenke. Jasno da su formulacije i omjeri osnovnih sirovina razliiti po kvaliteti i omjeru.

TISKOVNI I PISAI PAPIRI Pod pojmom tiskovni papiri podrazumjevamo sve bezdrvne papire i papire proizvedene na bazi drvenjae i starog papira a koji su pogodni za tisak i koji slue kao nositelji tiskanih informacija (tiskani mediji). Pored ravnomjernog primanja i suanja boje, vrlo je vana dimenzionalna stabilnost papira, zatim odgovarajui opacitet i glatkoa jer se na ove papire iskljuivo tiska obostrano, i to gotovo uvijek u etiri boje. Vrlo vana znaajka ovih papira je vrstoa i odgovarajua krutost, to omoguava brz bez problema (bez pucanja) prolaz kroz distributivne mehanizme strojeva. Koko bi se poveala kvaliteta tiska mnogi papiri dobivaju odgovarajui premaz. U tiskovne papire spadaju i papiri male gramature a to znai ispod 40 g/m2. Ti papiri su proizvedeni na bazi drvenjae, satinirani su i koriste se za tisak tel. imenika i slinih grafikih proizvida.

Dijele se u dvije skupine: -

papiri sa drvenjaom i dodatcima (stari papir) bezdrvni papiri na bazi celuloze kao vlaknastog materijala

Papiri sa drvenjaom:

novinski papiri ( 42,5 g/m, 45 g/m, 48,8 g/m novine, telefonski imenici... ) SC ( najee 52, 56, 60 g/m - za duboki i ofsetni tisak ) premazani ( LWC, ULWC, MWC, HWC, MFC )

LWC nanos premaza 5 -12 g/m na jednu stranu ULWC nisko gramaturni premazani papiri MWC nanos premaza 12 25 g/m na jednu stranu HWC papiri gramature 100 -135 g/m sa vieslojnim premazom MFC strojno glatki premazni papiri, nanos 2 -10 g/m na jednu stranu, koriste se za heatset ofsetni tisak

58

Bezdrvni papiri :

- nepremazani fini papiri ( standardni ofsetni, nisko gramaturni papir ) - premazani fini papiri : standardni ( revije, katalozi, reklame ) : pigmentirani (knjige, broure) : umjetniki ( kalendari, knjige ) - specijalni papiri : kopirni : za digitalni tisak . beskonani obrasci

Neke karakteristine vrste papira, kartona i ljepenki

Akvarelni papir Za slikarsku tehniku akvarel kao podloga porteban je karton koji nije upojan a otporan je na habanje, odnosno brisanje i trljanje. Povrina ovog materijala moe biti mat ili sjajne strukture. Osim sjaja povrina moe biti: hrapava, ekstra hrapava, fino zrnata, grubo zrnata, ili kao grubo platno. Akvarelni papir izrauje se u strojevima sa okruglim sitom, vlaknaste je strukture i slian je runo proizvedenim papirima. Bezdrvni papiri Papire i kartone koji su proizvedeni iskljuivo iz celuloze, lintersa ili ostataka bezdrvnog papira zovemo bezdrvni papiri. Ove papire karakterizira postojanost na starenje i postojanost na sjetlo. Eventualni dodatak drvenjae je doputen do maksimalno 5% uea u masi. Rebrasti papiri papiri sa strukturom Struktura na povrini nekih papira potjee iz utiskivanja odreene forme sa valjka egutera. Ako je to rebrasta struktura onda je ona odreena brojem linija po centimetru dunom. Fini rebrasti papiri obino imaju 8 do 9 rebra po centimetru. Ako pak papir ima sam 6 ljnija po centimetru onda taj papir svrstavamo u grupu grubo rebrastih papira.

59

Biblijski papiri To su glatki punokeljeni papiri male gramature 25 do 36 g/m2. Kao punilo upotrebljava se titan dioksid sa ueem od 5%. Ovaj papir je bijeljen, dobrog je opaciteta (neproziran), vrlo vrst i male je debljine. Upotrebljava se za tisak sljedeih grafikih proizvoda: biblije (po emu je dobio i naziv), rijenika odnosno obimnijih djela iz prvr i druge kvalitetne skupine. Zbog male debljine lista znatno smanjuje debljinu knjige. AP papiri AP je kratica za one vrste papira koje se u potpunosti ili preteno proizvode od starog papira kao vlaknaste komponente. U ovu vrstu papira ubrajamo vie vrsta papira, kartona i ljepenke koje slue za izradu uglavnom transportne ambalae, valovite ljepenke i nekih sanitanih papira. Osim ovih papira iz starog papira proizvode se neki pisai papiri i tiskovni noivinski papiri gdje je uee starog papira i preko 90%. Cigaretni papiri To su lagani papiri formulirani bez ljepila a pomou punila regulira se brzina gorenja. Sdraj punila je obino 30%. Izraeni su od lanenihi pamunih krpa, kudelje ili u novije vrijeme od specijalnih vrsta celuloze. Gramatura cigaretnih papira kree se od 18 do 24 g/m2. Etiketni papiri To su jednostrano premazni papiri koji su pogodi za tisak kalasinim i u novije vrijeme digitalnim tehnikama tiska. Osim premaza za tisak imaju i premaz ljepilom koje moe biti naneseno i poslje tiska na stranu otiska. Papiri moraju biti sposobni primiti razne vrste lakova, metalne boje, folio tisak a moraju se dati i lagano tancati. Natron papiri Ovaj papir upotrebljva se za pakiranje. Proizvodi se iz sulfstne celuloze i drvenjae. Bitna karakteristika natron papira je velika vrstia i podatnost. Iz ovog papira izrauju se papirne vreice. Krep-natrpn papir ima veliku sposobnost istezanja. Pod pojmom natronska svila podrazumjevamo tanke rebraste natrone koji su jednostrano glatki a gramatura im je ispod 30 g/m2. koriste se za pakiranje osjetljivih predmeta kao to su bojli pribori za jelo (srebreni), razna luksuzna metelna roba i staklo. Novinski papir Novinski papiri su strojno glatki papiri koji se isporuuju u rolama. Gramatura im se kree od 40 do 56 g/m2. Kao vlaknasta sirovina koristi se stari papir, drvenjaa i celuloza u razliitim omjerima zavisno o vrsti papira i zahtjevu grafikog proizvoda. Uglavnom moe se rei da se strojno glatki papiri za tisak dnevnih novina danas proizvode iz 80 do 90% uea starog papira. Obzirom na kratak ivot novina koji je i njihova karakteristika novinski papiri su vrlo malih zahtjeva moglo bi se rei i

60

slabe kvalitete obziron na sastav i povrinsku obradu. Ova injenica govori o tome da se za reprodukciju ilustarcija u novinama koriste niske rezolucije. No vrstoa novinskih papira je vrlo velika jer ovaj papir mora izdrarti vrlo velika naprezanja pri prolazu kroz novinske rotacije velikih brzina tiska. Premazni papiri To su vrlo kvalitetni papiri obostrano (papir za umjetniki tisak) ili jednostrano premazani. Povrina moe biti mat ili sjajna. Premazi mogu biti razliiti kao na primjer kod samokopirnih papira i slino. Gramature ovih papira mogu biti razliite od lakih papira pa sve do teih odnosno polukartona i kartona 250 i 300g/m2. Papiri za predlist To su bijeli ili tonirani papiri koji mogu biti i rebrasti ili pregani. Ovi papiri se koriste za prekrivanje prednje i zadnje korice sa unutranje strane koko bi se prekrili rubovi kairane presvlake i ljepenke, a ujedno slue za povezivanje korica tvrdog uveza sa knjinim blokom. Kromo-karton Kromo-karton je vieslojni karton iji je povrinski sloj proizveden od celulozeli bezdrvnog starog papira i ima premaz. Kromo-karton se koristi za izradu skupne i prodajne sloive kartonske ambalae (kutija), zatim za izradu korica za meki uvez knjiga, broura, kataloga, razglednica i mnogih drugih grafikih proizvoda. Ljepenke Ljepenke se razlikuju od papira i kartona po veoj gramaturi, veoj debljini i veim fizikalnim svojstvima. Jedan od postupaka proizvodnje ljepenki je preanje mokrih traka papira. Slojevi ljpenke nemoraju biti iste kvalitete papira. Gorni sloj ljepenke je obino napravljen od kvalitetnog papira. Ime ljepenka dobiva po slojevima ili materijalu iz kojeg je napravljena: knjigoveka siva ljepenka, kona ljepenka, dvoslojna ljepenka, troslojna ljepenka... Ove ljepenke se jo nazivaju pune ljepenke ili masivne ljepenke to ih po nazivu razlikuje od valovite ljepenke. Valovita ljepenka Proizvodi se iz vie slojeva meusobno sljepljenih papira i valova. Valovi ljepenke mogu biti razliitih visina i duina. Isto tako valovi u sastavu jedne ljpenke mogu se kombinirati sa ciljem da se dobije povoljna ljepenka za odreenu namjenu. Danas se proizvodee: dvoslojne, troslojne, peteroslojne i sedmeroslojne ljepenke. Za projektiranje i izradu sloivih kutija prodajne ambalae kao materijal koriste se i troslojne ljepenke sa mikro valom. Ove ljepenke imaju dovoljnu tvrdou da se na njih odnosno gornji sloj moe direkrno tiskati.

61

STANDARDNI FORMATI PAPIRA A, B i C

Papiri koje koristimo za tisak i izradu grafikih proizvoda a po projektu grafikih dizajnera, odreeni su meunarodnim standardom ISO216. Temelj standarda je odnos irine i visine stranica arka papira a koji je uvijek 1:2. Odnosno kao stranica bilo kojeg kvadrata prema dijagonali tog istog kvadrata. Obzirom da je 1:2 = 2:2 to jest da se uvjek manja stranica minor (m) odnosi prema veoj stranici major (M) kao vea prema dvostruko manjoj stranici ili m:M = M:2m. U praksi to znai ako raspolovimo jeda ili sastavim dva arka standardnog formata dobi emo opet format istih proporcija. Standardni formati obuhvaaju takozvani glavni red A i dopunske redove B, C i D. Svaki od redova papira podjeljen je na razrede od 0 do 12, a svaki razred dobije se tako da se vea stranica predhodnog formara svije na pola. Stoga se povrine dviju susjednih razreda arka papira odnose kao 2 : 1. Za odabir i oznaavanje bilo kojeg formata dovoljno je navest red i razred eljenog arka papira A4, B1, C3,...) Nije potrebno pamtiti sve redove papira. U mnogim prirunicima, rokovnicima... moemo nai teblice redova papira. No, ako znamo samo jedan razre u odreenom redu lako moemo doi do bilo kojeih dimenzija u tom redu papira. Naprimjer, veina ljudi zna red i razred papira A4 210 x 297 za red A3 manj stranicu (irinu) pomnoimo sa 2 i dobijemo dimenzije formata A3 290 x 420, ist stvar je ako trebamo nii format veu stranicu A4 podjelimo sa 2 i dobijemo format A5 148 x 210.

62

Tablice redova papira

A
A0 A1 A2 A3 A4 A5 A6 A7 A8 A9 A10 A11 A12 841 x 1189 594 x 841 420 x 594 290 x 420 210 x 297 148 x 210 105 x 125 74 x 105 52 x 74 37 x 52 26 x 37 18 x 26 10 x 18

B
B0 B1 B2 B3 B4 B5 B6 B7 B8 B9 B10 B11 B12 1000 x 707 x 500 x 353 x 250 x 176 x 125 x 88 x 62 x 44 x 31 x 22 x 15 x 1414 1000 707 500 353 250 176 125 88 62 44 31 22

C
C0 C1 C2 C3 C4 C5 C6 C7 C8 C9 C10 C11 C12 917 x 1297 648 x 917 458 x 648 324 x 458 229 x 324 162 x 229 114 x 162 81 x 114 57 x 81 40 x 57 28 x 40 20 x 28 24 x 20

63

Literatura: 1. H. Kipphan, Handbook of Print Medija, Berlin, Springer, 2001. 2. B. Igli, Kratka tenologija pridobivanja vlaknin in proizvodnje papirja, Ljubljana 1988. 3. A. Golubovi, Tehnologija izrade i svojstva papira, GF Zagreb,1984. 4. A. Golubovi, I. Malii, Svojstva i ispitivanje papira, VG Zagreb, 1983. 5. F. Mesaro, Grafika enciklopedija, Tehnika knjiga, 1971. - Savjeti i tehnika recenzija: Ksenija Bauer dipl.ing.

64

65