Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za psihologiju
K L I N I Č K A P S I H O L O G I J A I.
dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian, doc.
Rijeka, 2004./2005.
Uvod u kliničku psihologiju
Pitanja na koja ćemo odgovoriti:
Þ Što je klinička psihologija?
Þ Gdje rade klinički psiholozi?
Þ Što rade klinički psiholozi?
Þ Kako postati klinički psiholog?
Definiranje kliničke psihologije
Þ Witmer (1912.):
– Proučavanje pojedinca korištenjem znanstvene metode (opažanje, eksperiment)
– Pomaganje pojedincu u cilju postizanja promjene i ostvarivanju osobnih
potencijala (pedagoški tretman)
– Usmjerenost na upoznavanje i tretman pojedinca bez isticanja psihopatološkog
aspekta
■ Woodworth (1937.):
- Klinički psiholog pomaže kod odgojnih problema, profesionalne orijentacije,
obiteljske i socijalne prilagodbe, prilagodbe na uvjete rada
- Naglasak na primijenjenom i edukativnom aspektu kliničke psihologije
Þ Klinička sekcija Američkog psihološkog društva (APA):
- Klinička ψ je primijenjena grana ψ čiji je cilj definiranje sposobnosti i ponašajnih
karakteristika pojedinca
- Koristi različite metode mjerenja, analize i opažanja
- Integracijom podataka sa socijalnom anamnezom, podacima liječničkog
pregleda, daje preporuke u cilju optimalne prilagodbe pojedinca
Þ Korchin (1976.):
- Klinička ψ bavi se razumijevanjem i unaprijeđivanjem ljudskog funkcioniranja
- Usmjerena je na pomaganje pojedincima koji imaju problema, korištenjem
najboljih, trenutno dostupnih, znanja i tehnika
- Kroz istraživanja nastoji poboljšati znanja i tehnike potrebne za buduće
intervencije
Þ Kanadsko psihološko društvo (1993.):
- Klinička ψ je široka primijenjena i istraživačka grana unutar ψ
- Primijenjeuje principe procjene, prevencije, ψ rehabilitacije u situacijama
psihološke nelagode, nesposobnosti, disfunkcionalnog i rizičnog ponašanja u
cilju poboljšanja psihološke i fizičke dobrobiti
- Uključuje (1) znanstvena istraživanja i (2) kliničke usluge, usmjerene na
istraživanja i skrb za pacijente, tako da dobivene informacije utječu na praksu i
istraživanje
- Širok pristup problemima (individualnim i interpersonalnim), sastoji se od
dijagnostike, savjetovanja, tretmana, razvoja programa, administracije i
istraživanja koji uključuju različitu populaciju
- Postoji preklapanje između različitih područja unutar kliničke ψ – savjetodavna,
klinička neuropsihologija ...
2
Aktivnosti kliničkih psihologa
Þ (1) Procjena
– Prikupljanje informacija o ponašanju, sposobnostima, problemima ...
– Dijagnostika
– Selekcija kandidata za radno mjesto
– Izbor optimalnog zanimanja
– Opis karakteristika ličnosti
– Izbor tehnika tretmana
– Pomoć u pravnim odlukama
– Izbor osoba za istraživanje u kliničkoj psihologiji
– Utvrđivanje bazične razine ponašanja – baseline
– Utvrđivanje zrelosti – za roditeljstvo, školu, operativni zahvat
Þ (2) Tretman
- Psihoterapija, savjetovanje
- Modifikacija ponašanja
- Individulano ili grupno
- Jedan ili više terapeuta
Þ (3) Istraživanja
- Neuropsihologija
- Stres, suočavanje, socijalna podrška
- Evaluacija terapije
- Razvojni problemi
- Konstrukcija i validacija testopva
- Bračni, obiteljski problemi
- Ishodi tretmana
Þ (4) Podučavanje
- Nastava, edukacija studenata
- Edukacija drugih struka (socijalni radnici, liječnici, nastavnici, pravnici)
- Edukacija klijenata u terapiji (posebno CBT)
- javnost
Þ (5) Konzultacije
- Uključuje prethodne aktivnosti
- O pojedinačnim slučajevima
- O različitim programima (npr. prevencije)
Þ (6) Administracija i rukovodne funkcije
- Zdravstvo
- Prosvjeta
- Socijalna skrb
3
Zašto se obratiti kliničkom psihologu?
Þ Diskrepanca između onoga što osoba čini i onoga što bi željela činiti
Þ Osoba nije u stanju sama riješiti problem
Þ Osoba ne uspijeva učiniti nikakvu promjenu iako bi to željela
Þ Osoba je nezadovoljna, ali joj nije jasan problem – psiholog će pomoći u definiranju
problema
Problemi zbog kojih se pojedinci obraćaju psihologu:
Þ Anksioznost (GAP, agorafobija, socijalna fobija, specifične fobije ...)
Þ Opsesivno-kompulzivni poremećaji
Þ Akutni stresni poremećaj
Þ PTSP
Þ Depresija (velika depresivna epizoda, bipolarni poremećaj ...)
Þ Obiteljski problemi
Þ Teškoće u komunikaciji
Þ Teškoće u školi
Þ Zdravstveni problemi (zloporaba alkohola/droga, ovisnosti, poremećaji u hranjenju,
pretilost, somatoformni poremećaji – somatizacija, konverzivne smetnje, gasto-
intestinalne smetnje, seksualni problemi, hipohondrija)
Þ Kontrola boli
Þ Prestanak pušenja
Þ Kontrola stresa
Þ Poboljšanje kvalitete izvođenja u sportu
Radna mjesta kliničkog psihologa
Þ Bolnice i klinike (psihijatrija, interna medicina (npr. dijabetes), pedijatrija,
neurologija, neurokirurgija, kirurgija ginekologija i porodništvo, onkologija,
audiologija (fonologija)
Þ Centri za mentalno zdravlje
Þ Škole
Þ Ustanove za MNRO
Þ Zatvor
Þ Industrija i organizacije
Þ Centri za rehabilitaciju (npr. govora i sluha)
Þ Dječji domovi
Odnos s drugim znanostima
Þ Psihopatologija – opća pravila javljanja i manifestacije patoloških oblika ponašanja,
priroda i razvoj mentalne bolesti
Þ Psihijatrija – patološki dio pojedinca
Þ Savjetodavna psihologija – problemi življenja, više negoli problemi mentalnog
zdravlja; sadašnjost; rješavanje problema; svijesno i racionalno mišljenje
Þ Opća, razvojna, socijalna psihologija
Þ Psihologija ličnosti
Þ Psihometrija
4
Procjena u kliničkoj psihologiji
Obilježja procesa procjene
Þ Procjena: proces kojim vrednujemo karakteristike pojedinca, njegove jake i slabe
strane s ciljem donošenja odluka
Þ 91% psihologa u praksi bavi se procjenom
Þ Povijesni trendovi:
– Intervju
– Opažanje ponašanja
– Više dimenzionalan pristup
Glavni razlozi korištenja procjene
Þ Glavna područja i tipovi procjene:
– škole
– psihijatrijske klinike
– medicinski kontekst
– forenzični kontekst
– industrijski / organizacijski kontekst
Primjeri upita u kliničkoj procjeni
Þ Boluje li osoba starije životne dobi, koja se žali na probleme u pamćenju, od
demencije?
Þ Može li se depresivnom adolescentu pomoći CBT psihoterapijom?
Þ Može li stariji gospodin osumljičen za krađu u trgovini, svjedočiti na sudu?
Þ Pokazuje li mladi muškarac, s ranijim problemom ovisnosti, blago moždano
oštećenje?
Þ Je li mladoj depresivnoj ženi, koja je moguće i suicidalna, potrebna hospitalizacija?
Þ Je li osoba s blago odstupajućim profilom ličnosti pogodna za posao policajca?
Proces kliničke procjene
1. Planiranje postupka za prikupljanje podataka
2. Prikupljanje podataka
3. Integracija/interpretacija podataka i formiranje zaključaka
4. Izvještavanje o rezultatima procjene
Þ Nietzel, Bernstein, & Millich (2003.)
Grafički prikaz faza kliničke procjene:
Ⅰ Ⅱ Ⅲ Ⅳ

Planiranje Prikupljanje Procesiranje Izvještavanje
5
postupka podataka informacija o rezultatima
prikupljanja i postavljanje procjene
podataka hipoteza
1. Planiranje kliničke procjene
Þ Što želimo znati?
– Dob, spol, visina, težina, obitelj, socijalni odnosi, inteligencija, prilagodba ...
Þ Kako to možemo učiniti?
– Koliko se želimo posvetiti pojedinoj razini funkcioniranja (inteligencija,
ličnost ...)?
– Koja ćemo pitanja postaviti na svakoj razini?
– Koje ćemo specifične tehnike procjene koristiti?
Þ Značajni su:
– Orijentacija kliničara (teorijski model)
– Poznavanje relevantnih istraživanja
– Poznavanje pouzdanosti i valjanosti metoda procjene (PT i OT)
– Preferencija i iskustvo kliničara
Ciljevi kliničke procjene
Þ Klasifikacija
– Dijagnostička klasifikacija (diferencijalna dijagnoza)
Þ Deskripcija
– Više informacija, usmjeriti se na socijalni, kulturni i fizički kontekst ponašanja
– Omogućava: prikupljanje podataka prije tretmana, planiranje tretmana i
evaluacija promjena nakon tretmana
Þ Predikcija
Studija slučaja
Þ Načini prikupljanja podataka
– Autoanamneza
– Heteroanamneza
– Opažanje
– Rezultati psihodijagnostičkog ispitivanja
– Osobna dokumentacija
Þ Spoznaja pojedinca u njegovoj cjelovitosti
Þ Otkrivanje psihopatologije
Þ Prednost: fleksibilnost
Þ Upoznavanje trenutnog statusa, ali unutar konteksta njegove životne povijesti
2. Prikupljanje podataka
Izvori podataka u kliničkoj procjeni
Þ Intervju
Þ Testovi
Þ Mjere samoprocjene
Þ Procjena ponašanja (opažanje)
6
Þ Osobna dokumentacija
Ključni elementi kod prikupljanja podataka intervjuom
Þ Optimalna razina odnosa – kvalitetniji odnos točnije i brojnije informacije
Þ Odgovori klijenta vode sljedeća pitanja kliničara
– Ne reprezentativni odgovori klijenta (stres, neispavanost, ...)
– Značenje interpretacije odgovora dobivenih od klijenata (utjecaj teorije
ličnosti, rezultata istraživanja, kliničkog, profesionalnog, osobnog iskustva)
Þ Na temelju odgovora klijenta, kliničar postavlja hipoteze, kombinira svoja opažanja s
teorijom
Þ Hipoteze provjerava postavljanjem pitanja (intervju) i testiranjem
– Hipoteza se odbacuje ili prihvaća
Þ Polustrukturirani ili ne strukturirani intervju
Nestrukturirani intervju
Þ Prednosti
– Fleksibilnost
– Jedinstvenost pojedinca
– Idiografski bogati
Þ Nedostaci
– Osobna i kulturna pristanosti
– Primjerice: netočna prva impresija vodi do pogrešne hipoteze koja se dalje
potvrđuje izazivanjem očekivanih odgovora; ne postavljaju se pitanja u smjeru
suprotnom hipotezi
Testiranje
Þ Test: sistematski postupak opažanja i opisivanja ponašanja pojedinca u
standardiziranoj situaciji
Þ Uži pojam u odnosu na procjenu
Þ Dvije velike skupine testova
– Intelektualno funkcioniranje
– Ličnost
Testovi inteligencije
Þ Testovi inteligencije: uključuje široku lepezu sposobnosti u cilju procjene opće razine
mentalnog funkcioniranja ispitanika
Þ Testovi sposobnosti: procjenjuju opću razinu inteligencije ispitanika u cilju
prepoznavanja izvora akademskih (školskih) problema
Þ Testovi vještina (urođenih sklonosti): koriste se za predviđanje budućeg uspjeha u
školi, edukaciji ili na poslu
Þ Testovi postignuća: mjere trenutne vještine u odnosu na obrazovne ciljeve školskih
programa ili drugih edukacija
3. Obrada i interpretacija podataka dobivenih procjenom
Þ Odrediti vrstu zaključka
Þ Kako formulirati zaključak?
Þ Problem točnosti zaključivanja
Þ Kako izbjeći pogreške kod zaključivanja?
7
Izvori pogrešaka u kliničkoj procjeni
Þ Kliničar ne vodi računa o temeljnoj zastupljenosti nekog ponašanja u populaciji
Þ Efekt primarnosti – ranije prikupljenim informacijama daje se veće značenje
– Kliničar često ne traži suprotne informacije koje opovrgavaju prvu
pretpostavku
Točnost percepcije
Þ Postojanje individualnih razlika
– Dob nije važna
– Žene su nešto bolje od muškaraca
– Značajna povezanost s inteligencijom, emocionalnom prilagodbom
– Slaba povezanost s kliničkim iskustvom
Þ Visoka točnost:
– Temeljiti procjenu na podacima intervjua + testiranje + statistička
interpretacija (ne subjektivna)
Þ Slabija točnost:
– Korištenjem PT, osobnih opisa
Þ Točnije procjene:
– Klinička dijagnoza
– Mentalni status
– Kratkoročno predviđanje nasilnosti
– Interpretacija podataka testova (WAIS, MMPI-2)
– Evaluacija kompetentnosti
– Rezultati neuropsihologijskih testova
– Biografski podaci
Kako povećati točnost procjene?
Þ Koristiti jasne, strukturirane ili polustrukturirane intervjue
– Važno kod hitnoća (osoba opasna za sebe ili druge)
Þ Razmišljati i o informacijama koje ne potvrđuju našu hipotezu o nekoj dijagnozi
– Umanjuje pristranost (samoispunjujuća prognoza)
Þ Voditi brigu o specifičnim kriterijima DSM-IV
– Tako se izbjegava pristranost vezana za spol, etničku pripadnost)
Þ Bilježiti ili snimati
– Pamćenje nije savršeno
Þ Tražiti povratnu informaciju o točnosti procjene
Þ Imati dobru teorijsku podlogu, te podatke o zastupljenosti nekih poremećaja u
populaciji
4. Izvještavanje o rezultatima procjene
Þ Psihologijski nalaz i mišljenje
– Teorijska orijentacija
– Naručitelj procjene
– Cilj procjene
8
Etički principi u kliničkoj procjeni
Þ Razvoj profesionalnog odnosa klijent-kliničar
Þ Invazija privatnosti
Þ Etiketiranje i socijalna stigma
Þ Kompetentno korištenje instrumenata
Þ Interpretacija i korištenje rezultata testiranja
Þ Informiranje o rezultatima procjene
Þ Čuvanje mjernih instrumenata
Profesionalni odnos klijent-kliničar
Þ Dijete od 10 godina
Þ Inteligencija ispitana WISC testom
Þ Verbalno potkrepljenje i prijateljska konverzacija dovodi do povišenja rezultata za 13
IQ jedinica u usporedbi s neutralnijom interakcijom (1 SD)
Þ Rosenthal (1966.)
Þ Efekt ispitivača – minimalni neverbalni znakovi
Þ Emocionalno stanje klijenta (motivacija, anksioznost)
Þ Sviđanje klijenta (što se klijent više sviđa kliničaru – kliničar ga pozitivnije
procjenjuje)
Invazija privatnosti
Þ Testovi ličnosti – koliko zadiru u privatnost (prikrivanje emocija, stavova, motiva ...)?
Þ Informacije dobivene od klijenta mogu se koristiti samo uz njegovu dozvolu
– Izuzetne okolnosti (prava maloljetnika, suicidalnost, zlostavljanje ...)
Þ Postupak selekcije za radno mjesto
– Osjećaj pritiska “Moram dati osobne informacije jer u protivnom neću dobiti
posao!”
Þ Klinička situacija procjene:
– Dobivanje informacija obično nije problem jer one služe za razumijevanje
problema i pomaganje
Þ Informirati o svrsi provođenja testiranja i načinu korištenja dobivenih podataka
Etiketiranje i ograničavanje slobode
Þ Samoispunjujuća prognoza
– Očekivanja povezana uz neku etiketu
Þ Socijalna stigmatizacija
– Izolacija i izbjegavanje
Þ Korištenje dijagnoze kao opravdanje za neke postupke
– Osoba je “žrtva” bolesti
9
– Osoba je bespomoćna žrtva, pasivna, manja sposobnost suočavanja sa
stresorima vs. Preuzimanju odgovornosti, aktivacija, efiaksno ponašanje
Kompetentno korištenje instrumenata
Þ Poznavanje testova i njihovih nedostataka
Þ Adekvatan trening
Þ Poznavanje psihopatologije
Þ Testove mogu koristiti samo kvalificirane osobe
Þ Testovi se moraju koristiti u namjeni za koju su konstruirani
Interpretacija i korištenje testnih rezultata
Þ Nisu dovoljne norme i “kritični rezultat”
Þ Uvažavanje jedinstvenih karakteristika pojedinca + relevantni aspekti testa
– Visoka razina testne anksioznosti utječe na sam test
Þ Pažnja – norme zastarijevaju!!
Þ Zastarijevaju i testni rezultati (retestiranje!!!)
Informiranje o rezultatima procjene
Þ Jasnoća povratne informacije
Þ Kompetentnost
– To je već dio intervencije
– Primjerice, roditeljima nije relevantno reći da je IQ = 130, nego da dijete po
sposobnostima spada u (2%) najbolju djecu obzirom na dob, te da je dobro s
obzirom na manipulativne sposobnosti, prostorne odnose, perceptivne
sposobnosti ....
Þ Paziti na obrazovnu razinu osobe koja prima informaciju!!
Čuvanje testova
Þ Pažnja kod pohranjivanja testova
Þ Ne fotokopirati
Različiti konteksti kliničke procjene
Þ Psihijatrijski kontekst
Þ Opći medicinski kontekst
Þ Pravosudni kontekst
Þ Školski kontekst
Psihijatrijski kontekst
Þ Postavljanje formalnih psihijatrijskih dijagnoza nije dovoljno (DSM-IV)
– Osoba dg. kao manično depresivna
– Dijagnoza ne govori o tome koliko je osoba opasna za sebe ili druge
– Može li osoba živjeti sama?
– Kakva joj je skrb potrebna?
– Koje aktivnosti može obavljati?
– Koja je terapija najpogodnija?
10
Þ Pomoći psihijatru kako bi se maksimalizirala korisnost procjene
– Osjetljivost na pravnu i skrbničku odgovornost
Þ Psihijatri često traže procjenu adekvatnosti za neki oblik terapije, najefikasnijih
strategija, ishoda terapije
– Otpor klijenta, sposobnost uvida, afektivitet, dijagnoza
Þ Teškoće komunikacije psihologa i psihijatara jer polaze od različitih konceptualnih
modela u opisu pacijenata
– Psihijatar: medicinski model, model bolesti
– Psiholog: teškoće življenja i funkcioniranja u društvu
Þ Kliničar prevodi svoje zaključke i nalaze u konceptualni model jasan za psihijatra te
koristan i primjenjiv obzirom na rješavanje problema
Opći medicinski kontekst
Þ 2/3 pacijenata koji dolaze liječniku ima psihosocijalne teškoće
Þ Od osoba s medicinskom dijagnozom 25-50% ima specifičan psihološki poremećaj
koji se javlja uz medicinski
Þ Brojni tradicionalno “liječnički problemi” imaju značajan udio psihosocijalne
komponente (astma, alergije, glavobolje ...)
Þ Psihološki faktori povezani uz nastanak i održavanje bolesti
Þ Nošenje s operativnim zahvatima
Þ Rehabilitacija pacijenata s kroničnom boli
Þ Pretilost
Þ Rad sa srčanim bolesnicima
Þ Somatizacije
Þ Situacije u kojima liječnik traži mišljenje psihologa?
Þ Emocionalni faktori povezani uz medicinske komplikacije
Þ Procjena neuropsihologijskih deficita
Þ Liječnik: Kako funkcionira mozak?
Þ Neuropsiholog: Kako funkcionira osoba s lezijom mozga?
Þ Tretman ovisnosti
Þ Tretman kronične boli
Tipična područja procjene
Þ Postoji li intelektualna deterioracija?
Þ Je li neuropsihologijski deficit razlog promjena i poteškoća u ponašanju?
Þ Sugerira li testni profil (npr. MMPI-2) simulaciju ili konverzivnu neurozu ili
hipohondriju ili depresiju ili ...
Þ Priroda i raširenost moždane lezije, njezina lokacija, razina onesposobljenosti,
mogućnosti rehabilitacije, prekvalifikacija, prilagodba na obitelj i prijatelje
Þ Evaluacija osobe prije kirurškog zahvata
Þ Ozbiljnost stresne reakcije na zahvat
Þ Ozbiljnost ranih znakova psihologijskih poremećaja kod djece
Þ Psihologijski status, rizični faktori, predikcija
Pravosudni kontekst
11
Þ Procjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka i kvaliteta informacija
Þ Psihološka evaluacija kompetentnosti/sposobnosti tužene osobe da izdrži suđenje
Þ Procjena odgovornosti
Þ Procjena mentalnih deficita
Þ Održavanje teze mentalne bolesti ili moždanog oštećenja (branitelj)
Þ Odlučivanje o skrbništvu, raspolaganju imovinom, izricanje mjera za malodobne
osobe počinitelje krivičnih djela
Þ Simulacija
Þ Mentalna bolest – mentalno zdravlje
Þ Ubrojivost
Þ Procjena kompetentnosti
Þ Razumije li suđenje?
Þ Hoće li surađivati?
Þ Implikacije osude?
Þ Predikacija štetnosti
Þ Odluke o skrbništvu nad djecom (mentalno zdravlje roditelja, kvaliteta odnosa,
privrženost)
Školski kontekst
Þ Teškoće u učenju
Þ Mjerenje intelektualnih sposobnosti
Þ Procjene teškoća u ponašanju
Þ Oblikovanje obrazovnog plana
Þ Procjena dječje responzivnosti na intervenciju
Þ Promjene u programu
Što je abnormalno ponašanje?
Koje su granice mentalnoga zdravlja?
E Rosenhan (1973.)
Þ 8 studenta (lažni pacijenti)
Þ izjavljuju da imaju slušne halucinacije
Þ u bolnici se ponašaju “normalno” – negiraju halucinacije, dg. SCH
Þ autori najavljuju lažne pacijente
Þ u naredna 3 mj. otkriveno 10% lažnih pacijenata, niti jedan nije upućen
E Problematičnost dijagnoza
Razlike u definiranju kriterija mentalnog zdravlja
E Statistička rijetkost?
E Konformiranje normama?
12
E Subjektivna nelagoda?
E Nesposobnost ili disfunkcija?
E Neočekivanost?
Statistička rijetkost?
E Statistička rijetkost kao kriterij abnormalnog ponašanja (statistički model)
E Normalno je ono ponašanje koje je najučestalije
Þ Jesu li neudate Ž i neoženjeni M “normalni”?
Þ Kinsley (’48.) – seksualno ponašanje studenata – učestale homoseksualne
sklonosti – znači li da je to ponašanje normalno?
E Učestalo ne znači uvijek poželjno
E Statistički model koji varira ovisno o regionalnim ili subkulturnim okolnostima nije
zadovoljavajući
E Mentalna retardacija vs. izuzetna darovitost
E Samo rijetka ponašanja (npr. halucinacije, velika depresija ulaze u statistički rijetka
ponašanja)
Konformiranje normama?
E Socijalni model – abnormalno ponašanje je kršenje socijalnih normi
E Mentalno zdravo ponašanje je prilagođeno ponašanje, uklapanje u društvene norme
E Etičnost?
Þ Prihvaćanje socijalnih normi u uvjetima totalitarnih režima
Þ Toleriranje neuobičajenih ponašanja
E Amok (čovjek koji trči) - Malezija, Indonezija – ekstremna agresija kao
odgovor na kulturni pritisak ekstremne kontrole agresije i uvažavanja
autoriteta
E uživanje droga
E Kriminal, prostitucija – kršenje socijalnih normi, nije područje psihopatologije
E Visoka anksioznost – ne krši socijalne norme, izučava se u psihopatologiji
E U zapadnoj kulturi postala su gotovo normativna ponašanja – jesu li patološka?:
Þ Opsjednutost dijetama
Þ Mršavost
Þ Kontrola uzimanja hrane
Razlika istok - zapad
E Zapad – pragmatični aspekt društvenog ponašanja
Þ Individualnost
Þ Svrsishodnost
Þ Aktivnost
E Istočnjačka kultura – rad za zajednicu
Subjektivna nelagoda?
13
E Unutarnji osjećaj blagostanja (dobrobiti) pojedinca prema osobnoj patnji / nelagodi
E Nije potrebna vanjski vidljiva devijantnost
Þ Anksioznost, depresivnost – velika osobna patnja
Þ Psihopatija – nanošenje boli drugima, bez doživljaja krivnje, srama, kršenje
normi
Þ Fiziološko stanje nelagode – ne ulazi u tu skupinu
E Nedostaci:
Þ Teško je odrediti što je osobna patnja
Þ Subjektivnost
Þ Stupnjevi patnje ili uznemirenosti teško su usporedivi
E Patnja relevantna za psihopatologiju nije očekivana u datoj situaciji
Þ Tuga – očekivana reakcija na gubitak
Nesposobnost ili disfunkcija?
E Izaziva značajne socijalne, obiteljske ili profesionalne probleme za pojedinca
E Osoba ne može postići svoje ciljeve
Þ Uživanje sredstava ovisnosti – nesposobnost na poslu, obitelji ...
Þ Fobija od letenja – osoba ne može napredovati na poslu
Þ Transvestitizam – nije nužno nesposobnost
E Štetnost disfunkcije je ključna
Þ npr. fobije – osobe nisu “programirane” na način da se boje predmeta,
situacija, ideja
Þ npr. strah od utapanja realan ukoliko osoba nije plivač
Neočekivanost ponašanja?
E Neočekivani odgovori na okolinske stresore – anksioznost koja nije proporcionalna
situaciji
E Navedene definicije – parcijalne, ne mogu se primijeniti na svaku dijagnozu
Mentalno zdravlje kao odsustvo bolesti - Medicinski model
E Definiranje duševnog zdravlja kao odsustva svih znakova koji dovode do
dezintegriranosti pojedinca
E Što je s neurozama, kriznim stanjima, “problemima življenja”?
E Definiranje zdravlja kao odsustva bolesti gotovo nemoguće ekspanzijom psihijatrije
E Eysenck (’75)
Þ bolest ¬ bihevioralni poremećaji ¬ zdravlje
Mentalno zdravlje kao ideal - Humanistički model
E Definiranje optimalnog psihološkog funkcioniranja
14
E Samoaktualizacija
E Pozitivno određenje zdravlja
Þ Realizacija vlastitih potencijala
Þ Sposobnost racionalnog mišljenja
Þ Autonomija, autentičnost
Þ Preuzimanje odgovornosti
DSM-IV
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje
E Definiranje
E DSM klasifikacija mentalnih poremećaja
Þ Znakovi vs. simptomi vs. sindromi
E Promjene u DSM klasifikaciji
E Ograničenja DSM klasifikacije
DSM-IV - Osi
E Os I. - Klinički sindromi
E Os II. - Poremećaji ličnosti
E Os III. - Opća medicinska stanja
E Os IV. - Psihosocijalni problemi
E Os V - Procjena općeg funkcioniranja
I n t e r v j u
Definicije intervjua:
Þ Maccoby i Maccoby:
– intervju je verbalni kontakt licem u lice u kojemu jedna osoba - intervjuer,
nastoji dobiti informacije o mišljenjima i vjerovanjima druge osobe
– verbalno izražavanje intervjuirane osobe usmjereno na intervjuera
– odgovori klijenta odnose se na pitanja i komentare intervjuera
Þ Sullivan:
– oblik vokalne komunikacije između dvije osobe
– više ili manje dobrovoljna komunikacija, kontakt kliničar-klijent
– razvija se progresivno u cilju nalaženja karakterističnih životnih shema
pojedinca
– identificiraju se sheme koje posebno ometaju pojedinca ili one koje donose
prednosti
Þ Matarazzo:
– oblik konverzacije u kojoj dvije (ili više) osoba sudjeluje u verbalnoj i
neverbalnoj interakciji
15
– svrha je ostvarivanje prethodno definiranog cilja
Karakteristike intervjua:
1. Susret dviju ili više osoba licem u lice, koje se mogu vidjeti, čuti i sporazumijeti
2. Unaprijed poznata svrha
3. Razgovor usmjerava kliničar (intervjuer) koji sužava ili proširuje teme
4. Kliničar i klijent imaju određene uloge - jedan prikuplja, drugi daje informacije
Kliničke situacije u kojima se koristi intervju:
Þ Ulazni (prijemni, uvodni) intervju
Þ cilj: utvrđivanje prirode problema
Þ Identifikacija problema
Þ dijagnostički (klasifikacijski) intervju - psihijatrijske bolnice
Þ eksploracijski intervju (opis problema, deskripcija, prethodi tretmanu)
Þ procjena mentalnog statusa
Þ Orijentacija
Þ informiranje klijenta o tijeku procjene, tretmana ili istraživanja
Þ Davanje povratnih informacija o rezultatima procjene
Þ Krize (Centri za krizna stanja)
Þ podrška i pomoć
Þ prikupljanje podataka važnih za procjenu
Þ Opažanje
Koji se procesi ostvaruju intervjuom?
Þ 1. Prikupljanje podataka o klijentovim značajnim problemima i događajima
Þ 2. Poticanje i opažanje emocionalnog reagiranja klijenta
Þ 3. Uspostavljanje emocionalnog odnosa kliničara-klijenta
Teškoće u ostvarivanju intervjua:
Þ priroda klijentovog stanja ili bolesti
Þ psihotično stanje - otežana komunikacija
Þ adolescentna populacija
Þ osoba dolazi na poticaj roditelja - teškoće u suradnji
Þ djeca - prilagoditi sadržaj i način
Þ podatke daje vrtić, škola, roditelji
Þ opažanje interakcije roditelčj-dijete
Þ crtež, igra
Tehnike intervjuiranja:
Þ Nedirektivne tehnike
16
– Pitanja otvorenog tipa
Þ Što vas je dovelo k meni?
Þ Hoćete li mi reći nešto o problemima koje ste spominjali telefonski?
– Prednosti
Þ Klijent slobodno započinje razgovor - način, tempo
Þ Nema pritisaka oko bolnih/neugodnih točaka
Þ Lakše se gradi odnos klijent-kliničar
– Aktivno slušanje
Þ odgovara se klijentu na način koji pokazuje razumijevanje
Þ poticaj da nastavi u istom smjeru, da kaže više o tome
Þ “Da, razumijem…; “Jasno”; “Ja sam uz vas”,
– Parafraziranje (formulirati i ponovno izjaviti) iskazuje:
Þ pažljivo slušanje
Þ omogućuje klijentu korigiranje, ako je kliničar nešto krivo shvatio
 Parafraziranje kao znak pažljivog slušanja:
– K: Ponekad mi se čini da život nije vrijedan življenja…
– P: Ponekad je zaista teško, čini se da je previše.
– K: Kada se tako osjećam, neznam što da radim… Ne želim
umrijeti, zaista ne. Ali me strah kada se ujutro probudim, strah
me novog dana, onoga što me očekuje.
Direktno pitanje
– P: Koliko se često tako osjećate?
– K: Ponekad.
Parafraziranje u svrhu pojašnjavanja:
– K: Rekla sam suprugu da ne želim više biti s njim. Rekao je dobro i
otišao. Kada sam se vratila, ta je svinja sve odnijela, sve je bilo prazno

– P: Ok, da vidimo jesam li dobro razumijela. Rekli ste suprugu da ne
želite živjeti s njim, pa je on otišao. Kasnije ste se vratili u stan jer ste
nekamo izašli. Tada ste vidjeli da je uzeo sav namještaj.
Što je dobro znati o intervjuu?
STRUKTURA INTERVJUA
Þ osnovna dimenzija intervjua
Þ stupanj u kojemu intervjuer određuje sadržaj i tijek razgovora
Þ Razlikujemo:
Þ strukturirane i
Þ nestrukturirane intervjue
17
STRUKTURIRANI INTERVJU
Þ pitanja unaprijed planirana i određena
Þ sistematični podaci koji se mogu uspoređivati i analizirati
Þ jednostavniji u primjeni za manje iskusne kliničare
Þ dobrih psihometrijskih karakteristika
Þ mogu se koristiti u istraživanjima
Þ nedostaci:
Þ visoka strukturiranost smanjuje fleksibilnost
Þ smanjena mogućnost stvaranja ugodnog odnosa s klijentom
Otvoreno ili zatvoreno pitanje?
Þ Imate li dugo vremena navedene smetnje?
Þ Koliko traju navedene smetnje? – bolje
Primjer direktivne tehnike:
Þ Osjećate li se bolje kada je vaš suprug kod kuće?
Þ Kako se osjećate kada je vaš suprug kod kuće?
Þ Izbjegavati pitanja koja sugeriraju odgovore
Þ Muči li vas dugo ovaj problem?
Izbjegavati pitanja koja se temelje na nepotvrđenim izjavama
Þ Jesu li vaši problemi sa spavanjem teški kada ste u depresivnoj fazi?
Þ Rekli ste da ste često depresivni. Možete li opisati kako se tada osjećate?
NESTRUKTURIRANI INTERVJU
Þ mogućnost poticanja klijentovog emocionalnog stanja
Þ eksploracija jedinstvenih detalja iz života pojedinca
Þ fleksibilnost
Þ problemi:
Þ halo efekt
Þ samoispunjujuća prognoza
Þ efekt primarnosti
Þ nedostaci:
Þ pogreške ili propusti u procjeni
Þ problemi valjanosti i pouzdanosti
Þ ispitanici često odgovaraju u skladu s očekivanjima
Þ kliničar odobravanjem ili smiješkom (socijalno potkrepljenje) potiče
klijenta da više govori o nekoj temi
Intervju mora zadovoljiti neke ciljeve:
Þ Pomaže u procjeni:
Þ klijentovih kvaliteta (jakih strana)
Þ razine prilagodbe
18
Þ prirode i razvoja problema
Þ dijagnoze
Þ relevantnih biografskih informacija
Kliničar bi u tijeku intervjua morao iskazati:
Þ iskrenost
Þ prihvaćanje
Þ razumijevanje
Þ genuin interes
Þ brigu
Istraživanja
Þ Dimatteo i Taranta (1976.):
Þ klijenti procjenjuju kvalitetu intervjua na temelju doživljaja o tome
koliko intervjuer razumije emocije i emocionalnu poruku
Þ neverbalni aspekt komunikacije je moćniji
Značenje nekih neverbalnih znakova:
Þ kontakt očima - uključenost
Þ rigidan stav tijela - defenzivnost
Þ pokretanje ruku - nervoza ili relaksiranost
Þ Mehrabian (1972.)
Þ način na koji se prima poruka ovisi o:
Þ 55% facijalna ekspresija
Þ 38% intonacija glasa
Þ 7% izrečeni sadržaj
Taktike intervjuiranja
Þ početak intervjua - pitanja otvorenoga tipa
Þ doznajemo: značajne informacije, verbalnu fluentnost, asertivnost, ton
glasa, razinu energije, problematična područja, anksioznosti
Þ dobivamo i nepotrebne informacije
 središnji dio intervjua (umjerena razina direktivnosti)
o Facilitacija
º održava i potiče tijek razgovora
• Recite mi više o tome…
• Nastavite, molim vas …
º ukazuje na aktivno slušanje: klimanje glavom, kontakt očima
Pojašnjavanje
Þ kada nam se čini da klijent nije u potpunosti izrazio nešto vezano za temu
razgovora – izbjegavanje
Þ zamolimo klijenta da potkrijepi primjerom (ilustriranje specifičnog
problema)
19
Empatija
Þ olakšava otvaranje
Þ Razumijem da vam je to zaista teško …
Konfrontiranje
Þ kada klijent izražava kontradiktorne informacije
Þ konfrontiranje može izazvati anksioznost
Þ dobro je ponuditi alternativu:
Þ Što bi bilo kad …
Þ bolje ga je koristiti kod već izgrađenog odnosa jer može izazvati defenzivnost i
deterioraciju
 završna faza intervjua - direktna, zatvorena pitanja
Þ ne smiju biti kruta
Þ služe pojašnjavanju nejasnoća
Þ izbjegavati pitanja koja počinju sa "Zašto?"
Þ pojačavaju defenzivnost klijenta
Þ klijenti postaju racionalni,odvajaju se od svojih emocija
Započeti pitanje s:
Þ "Kako gledate na taj događaj?”
Þ "Po vašem mišljenju, kako se dogodilo da …?"
Þ vjerojatnije da će odgovor ići u smjeru deskripcije negoli defenzivnosti
Þ usmjeravanje klijenta na emocije
Postavljati pitanja o:
Þ Tko upućuje klijenta?
Þ Što je problem?
Þ Koliko dugo problem traje?
Þ Koliki dio općeg funkcioniranja pokriva problem?
Þ Što je do sada koristio/la da prevlada problem?
U tijeku intervjua nastojimo doznati:
Þ Što je problem?
Þ Gdje problem dolazi do izražaja?
Þ Koji je raspon problema?
Þ Koga to smeta i u kojoj mjeri?
Þ Kako klijent gleda na problem?
Þ Kakva je njegova želja za promjenom?
Þ Kakve su mogućnosti za promjenu?
Specifične emocionalne reakcije:
Þ Anksioznost
Þ Ne požurivati klijenta i zadržati mirnoću
Þ Iskazati simpatiju bez pritiska
Þ Biti što određeniji - ne spekulirati o etiologiji
20
Þ Ublažiti testnu anksioznost
Þ Kada vas klijent pita što mislite da nije u redu s njim - preusmjerite
pitanje na njega te ispitajte što klijent misli da ne valja kod njega
 Ljutnja
Þ Prepoznati i dozvoliti iskazivanje ljutnje
º "Mogu primijetiti da ste ljuti i frustrirani"
Þ Prihvatiti ljutnju aktivnim slušanjem klijenta
Þ Ispitati faktore koji su doprinijeli ljutnji
º prihvatiti razloge koje navodi klijent čak iako se s njima
ne slažemo
Þ Priznati vlastite pogreške
Korištenje intervjua u kliničkoj procjeni
Inicijalni susret
• Prva impresija
• Ponekad nastaje prije negoli vidimo klijenta
– prethodno dobijemo neke informacije o klijentu (npr. netko iz
tima govori nam o klijentu; pročitamo nalaz - uputnu dijagnozu
i sl.)
Prikupljanje podataka
º Povijest pojedinca ima tijek i sadržaj
Prikupiti što je više moguće o obje komponente (kada? i što?)
Poticati klijenta da što više govori o svojoj povijesti
Ponekad se dijagnoza prerano postavlja
Izbjegavati prerano zaključivanje intervjua
Potreba za strukturom u intervjuu
Izbjegavati evaluaciju klijenata
Dva temeljna oblika pitanja
• pitanja otvorenoga tipa
• pitanja zatvorenoga tipa (specifična, direktna)
Otvorena pitanja zahtijevaju više iskustva i veći angažman intervjuera
21
Specifična i direktna pitanja mogu dovesti do preranog zatvaranja intervjua
Pitanja otvorenog tipa
º Ponekad nezgodna
º Klijent može odgovoriti vrlo kratko
• može značiti da je klijent sramežljiv
• možda želi biti u središtu pozornosti
• može značiti da je klijentu izrazito nelagodno
 Klijent odgovara neodređeno
• klijent sklon dramatiziranju
• klijent nastoji nešto prikriti
Pretpostavljaju da je klijent sklon verbaliziranju problema
Koriste se u početnoj fazi intervjua:
• Primjer: "Kako vam mogu pomoći?"
Klijent daje odgovor koji će po sadržaju i obliku pomoći kliničaru u
razumijevanju njegova problema
Kako odgovoriti klijentu koji daje kratke odgovore na otvorena pitanja?
o 3 načina:
– facilitiranje: "Recite mi više o tome …”
– šutnja
– direktna pitanja (zatvorena pitanja)

° Prva dva načina bolja su u prvim fazama intervjua
Uloga šutnje
Šutnja kod mnogih izaziva anksioznost
o Anksioznost pomaže kod uklanjanja prešućivanja u tijeku
intervjua (klijenti se nastoje obuzdati, ne žele obznaniti neke detalje iz
vlastitoga života)
o Ponekad kliničari teško toleriraju tišinu
Primjer intervjua
Psiholog: "Kako vam mogu pomoći?"
Klijent: "Boli me glava!”
P: "Možete li mi reći više o tome?"
K: (nakon šutnje) "Počelo je jučer nakon što sam se posvađao sa suprugom. Jako
sam se uzrujao pa me je uhvatila užasna glavobolja!"
P: "Što ste još zamijetili?"
K: "Pojavile su mi se svjetleće iskrice te ukoćenost desne ruke!"
o Neke se informacije mogu dobiti direktivnim pristupom no zahtijevaju više vremena
Kada koristiti direktivni pristup?
o klijenti s demencijom ili delirijem
22
o psihotočni klijenti
o mala djeca ?
o klijenti s visokom nelagodom
Koje su karakteristike kliničara značajne za klijenta?
o poštivanje
o genuinost
o empatija
- To je klijentima češće značajnije od bilo kojih terapijskih strategija
Poštovanje
♣ iskazuje se klijentima:
- sjedenjem na način da je pogled u jednakoj razini (kontakt očima),
- jasnim predstavljanjem kliničara,
- povremenim dodirivanjam klijenta (hrabrenje, bodrenje, poticanje),
- informiranjem klijenta o tome što će se raditi
Genuinost
♣ Biti svoj, iskren, prirodan
♣ Izražavanje primjerenih emocija: "Žao mi je što to čujem …"
♣ Ispoljavanje ljutnje ili gađenja rijetko pomaže
♣ Moguće je ispitati nekonzistentnosti u informacijama
♣ Osobne anegdote moraju se ograničiti na profesionalni aspekt odnosa (ne na moralni
ili politički)
Empatija
♣ Emocionalno razumijevanje (ne emocionalno stanje)
• osobna uznemirenost - empatija
Razine reaktivnosti (odgovora na reakcije klijenta):
K: "To je bila najstrašnija bol koju sam ikada doživio!”
• ignoriranje: "Ispričajte samo činjenice”
• zamjenjivanje: "Zvuči prilično strašno”
• dodavanje: "Jeste li se bojali da možete umrijeti?"
Neverbalni aspekti komunikacije:
♣ Neverbalna komunikacija, govor tijela
♣ Osobni prostor
♣ Jesu li kongruentni izraženim emocijama?
Prilagođavanje intervjua uzrastu klijenta:
ako je klijent malo dijete - tijek intervjua pod snažnim je utjecajem razvojne
razine djeteta
malo dijete - intervjuer se koristi uglavnom opažanjem. Prisutnost dijeteta u
tijeku intervjua pomaže u prisjećanju na značajne simptome te pojedinosti
razvoja djeteta (informacije daje roditelj).
– strah od stranaca
– značenje igračaka
dijete školskoga uzrasta
23
 mogućnost veće interakcije u tijeku intervjua
 raste značenje psihosocijalnih faktora
Specifičnosti intervjua obzirom na dob:
- adolescent
o intervjuirati ga samog
o uspostavljanje povjerljivosti
o taktičnost
o ponekad sličan intervjuu koji se provodi s djecom
Specifični razvojni izazovi – starija dob:
o Značenje iznošenja najznačajnijih životnih događaja (revija)
o Uvažavanje autonomije klijenta
o Što ako je klijent dementan ili nije u stanju pružiti informacije o vlastitoj
životnoj povijesti?
o Pronaći drugi pouzdan izvor informacija (supružnik, djeca)
o Ispitivanje mentalnog statusa
Teški intervjui
o Klijent koji je šutljiv - nedostaju detalji iz njegove životne povijesti
o ulazi se u intervju tipa da/ne odgovora
o mogu pomoći: pitanja otvorenog tipa
• P: "Recite mi u čemu je problem?”
• K: "Zbog njega sam i došao.”
• P: "Koji su vaši simptomi?”
• K: "Umor, neobičan umor.”
• P: "Možete li mi reći nešto više o tome?"
° uzeti neko vrijeme: ostati tiho neko vrijeme kako bismo vidjeli hoće li to
pomoći klijentu da se oslobodi
o klijent koji je nesuvisao: uljepšava svoju životnu priču nepovezanim/neznačajnim detaljima
o može pomoći direktivnost: ponovno usmjeravanje klijenta bez grubosti
• P: Čini se da vam je bilo vrlo teško u toj situaciji. … No kako je naše
vrijeme ograničeno, možda mi možete reći više o razlogu vašeg dolaska
danas
o Klijent koji je neodređen/nejasan - dvosmislena životna priča
o može pomoći ako:
• ponudimo mogućnost izbora ili opis:
– P: "Kako ste se osjećali ljuto ili uznemireno?”
• potaknemo specifične detalje
– P: "Recite mi više o tome što podrazumijevate pod …"
Zavisni, zahtijevni klijenti
Nemojte davati obećanja koja nećete moći održati
Dajte klijentu odgovornost
Zamislite se nad izjavom klijenta da ste jedina osoba koja ga razumije
Klijent koji se jako kontrolira
o Klijent se suočava sa stresom tako da kontrolira situaciju
24
o Pružiti mu detaljno objašnjenje o onome što će se
događati u procjeni i intervjuu
o Dati odgovornost klijentu
Klijent koji dramatizira, manipulativni klijent
• zanimljiv, šarmantan
• napastan
 Potrebno je često davanje povratne informacije
º Biti direktivan - usmjeravati na ljubazan način, bez
grubosti
º Ostati nepristran i smiren
Procjena ličnosti
Pojam ličnosti
Þ Opis individualnih razlika i konzistentnosti u ponašanju
Þ Skupina crta organiziranih na specifičan način
Þ Dinamički odnos intrapsihičkih snaga
Þ Specifični obrasci ponašanja u osnovi ličnosti
Metode procjene ličnosti
Þ Strukturirani nestrukturirani testovi
– Nestrukturirani testovi dolaze iz teorija ličnosti ¬ projektivne tehnike
– Strukturirani testovi dolaze iz empirijskih analiza podataka ¬ objektivne
tehnike
Þ Strukturirani i nestrukturirani intervjui
Objektivni pristup u procjeni ličnosti
Þ CILJ: znanstveni opis karakteristika ili crta ličnosti pojedinaca ili grupa koji daje
mogućnost predviđanja ponašanja
– Jasni, specifični podražaji (pitanja, iskazi ili pojmovi)
25
– Testovi tipa papir-olovka
– Višestruki izbor ili točno/netočno
– Jedan aspekt ličnosti ili različite dimenzije
Projektivne tehnike
Þ Ličnost pojedinca determinirana je načinom interpretacije podražaja ili pojmova
Þ Dvosmisleni ili nestrukturirani podražaji (mrlje tinte, nedovršene rečenice, slike ...)
Þ Reflektiranje primarnih nesvjesnih struktura ili dinamike ličnosti
Razlika objektivnih i projektivnih tehnika
Þ PT usmjerene na dinamiku ličnosti, intrapsihičke procese; OT usmjerene na opisu crta,
uobičajenog stila pojedinca
Þ PT – neodređeni i dvosmisleni podražaji; OT dobro definirani podražaji koji uključuju
ograničene odgovore
Þ PT sadržaj se interpertira s obzirom na tipičnost svakog pojedinca; OT uspoređuju se
odgovori ispitanika na testu s normama drugih ispitanika na kojima je test primijenjen
Prednosti i nedostaci tehnika samoprocjene
1. Nedostatak osobnog kontakta kliničara i klijenta; prednost: objektivnost i mogućnost
kvantifikacije
2. Prednost kod masovnih i trijažnih ispitivanja; nedostatak: u pojedinačnoj procjeni i
radu s malim uzorcima – traži se osjetljiviji kriterij, preciznost i procjena specifičnih
osobina ličnosti
Kako prevladati taj nedostatak?
Konstrukcija višedimenzionalnih upitnika i uvođenje kvalitativne analize – rješava taj
problem (npr. profil analiza kod MMPI)
3. Stav ispitanika prema ispitivanju i testnom materijalu
Þ Spremnost na otvaranje i razgovor o vlastitoj patologiji
Þ Skale valjanosti – rješenje problema (npr. K skala kod MMPI)
Þ Nezainteresiranost i neobrazovanost
4. Problem semantičkog sadržaja upitnika
Þ Značenje DA i NE odgovora
Þ Npr. Rijetko imam glavobolje.
1. Odgovor NE znači: Ne, imam često glavobolje ili Ne, nemam
nikad glavobolje.
Þ Važan je semantički doživljaj odgovora koji kod određene populacije
izaziva određeni odgovor
- Manje jasan sadržaj približava se PT
Psihometrijske karakteristike upitnika
Þ Upitnici za ispitivanje elemenata trajne strukture ličnosti
– Faktorizirani upitnici, visoko pouzdani
Þ Upitnici za “snimanje stanja”
– Pouzdanost nepotrebna, čak ometajuća
– Sposobnost snimanja trenutnog stanja, neopterećenost interferiranjem
prethodnog psihičkog stanja
Zavisnost testa od pojave koju mjeri
26
Þ Reprezentativnost (nezavisnost od sistematske pogreške i predhodnih uvjerenja)
Þ Primjerena dužina testa (eliminira se slučajna pogreška)
Þ Standardiziranost
Þ Objektivnost u ocjenjivanju
Þ Unutrašnja konzistencija (homogenost na razini čestica), ali dovoljna osjetljivost
skupine čestica
Þ Valjanost
Vrste homogenosti
Þ Ukoliko upitnik mjeri crte – homogenost (unutrašnja konzistencija) je osnovni uvjet
Þ Ukoliko mjeri trenutno stanje – mora imati homogenost na razini čestica, ali čestice
moraju biti dovoljno heterogene da registriraju promjene (osjetljivost)
Još neki problemi OT
Þ Set odgovaranja – prema očekivanjima
Þ Socijalna poželjnost
Þ Utjecaj socio-kulturnih faktora
– Mjere nastale u drugoj kulturi – problem primjene u našim uvjetima
– Pitanje normi
Vrste objektivnih mjera ličnosti
Þ Teorijski upitnici
– Čestice iz teorijskog koncepta, opisuju konstrukt, ne samo konkretno
ponašanje
– Npr. upitnik temeljen na Murrayevoj teoriji potreba
– “Uvijek čitam novine od zadnje stranice.”
– Potreba za pravilima
Þ Empirijski upitnici
– sakupljanje tvrdnji velikog broja ispitanika
– analiza odgovora
– utvrđivanje specifičnih odgovora za pojedine skupine
– Čestice koje najbolje razlikuju dvije skupine – uključuju se u test
– Npr. MMPI; Sch, depresija ...
Þ Faktorsko-analitički upitnici
– Eysenckov EPQ, EPI
– Catell 16 PF
– Petofaktorski upitnik ličnosti
Þ Neuroticizam, Ekstraverzija, Otvorenost, Ugodnost, Savjesnost
– Nedostatak: mjere stabilne crte, ne stanja
– Koriste se u istraživanjima i trijaži
Vrste upitnika
Þ Višedimenzionalni upitnici
– MMPI-2; MMPI-201
– EPQ
– 16 PF
27
– PIE
– Cornell Index
Þ Unidimenzionalni upitnici
– BDI, STAI – anksioznost, STAXI - ljutnja
Minnesota Multiphasic Personality Inventory - MMPI
Hathaway i McKinley (1940)
MMPI-201
Þ 4 kontrolne
Þ 8 kliničkih skala
Þ 201 čestica
Þ Klinički značajni rezultati > 70
MMPI-2
Þ 4 kontrolne skale
Þ 10 kliničkih skala
Þ 567 čestica
Þ Klinički značajni rezultati > 65
Kontrolne skale
? – ispitanik ostavlja prazno ili zaokruži oba odgovora
L – skala laži (socijalna poželjnost)
F – skala rijetkih odgovora (naglašavanje osobne patologije, manje od 10% normalnih
ispitanika)
K – korekcijska skala (defenzivnost ili obrana)
Kliničke skale
Þ Hs hipohondrija (1)
Þ D depresija (2)
Þ Hy histerija (3)
Þ Pd psihopatska devijacija (4)
Þ Mf maskulinost – femininost (5)
Þ Paranoja (6)
Þ Psihastenija (7)
Þ Shizofrenija (8)
Þ Hipomanija (9)
Þ Socijalna introverzija (0)
Hipohondrija (Hs, skala 1)
Þ Razlikuje hipohondre od ostalih psihijatrijskih bolesnika
Þ Visok rezultat: somatske tegobe, briga za sebe i zdravlje, zabrinutost bolešću
Þ egocentrični, nezreli, pesimistični, pasivno-agresivni
Þ Nizak rezultat: odsustvo bolesti i brige za zdravlje
28
Depresija (D, Skala 2)
• Zaokupljenost teškim
mislima, fizička
usporenost, subjektivni
osjećaj depresije,
mentalna apatija, loše
funkcioniranje
• Umjereno povišenje –
reaktivna depresija
• Nizak rezultat: radost,
optimizam, spontanost,
samopouzdanje
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
Hs D Hy Pd Pa Pt Sc Ma
neurotska
trijada
anksioznost,
nepravda
osobna bol
depresivnost,
izolacija,
otuđenost
Histerija (Hy, Skala 3)
Þ Psihogeni senzorni ili motorni poremećaji
Þ Problemi spavanja, mučnine, povraćanje, glavobolje, srčane tegobe, bolovi u prsima
Þ Visok rezultat - naivnost i zavisnost, društvenost, u konfliktnim situacijama –
kanaliziranje na tijelo
Þ Visok rezultat - somatske tegobe, specifično reagiranje na stres, obrana od
odgovornosti
Þ K skala povišena – inhibiranost, konvencionalnost, potreba za odobravanjem i
prihvaćanjem (sviđanjem)
Þ Nizak rezultat – cinizam, socijalna izolacija, konvencionalnost, kontrola
29
Psihopatska devijacija (Pd,
Skala 4)
• Otuđenje od obitelji, teškoće u
školi, problemi u odnosu s
autoritetom, otuđenje od sebe i
društva
• Umjereno povišenje – studenti
humanističkih znanosti, iskreni
pojedinci, asertivni, socijabilni,
individualisti
• Normalni pojedinci –
ekstraverti, skloni riziku,
nekonvencionalni
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
Hs D Hy Pd Pa Pt Sc Ma
potisnut bijes,
impulzivnost
psihotična
ekspresija
antisocijalnog
ponašanja
Psihopatska devijacija (Pd, Skala 4)
• Ekstremno visok rezultat: agresivnost, nestabilnost, neodgovornost, usmjerenost na
sebe, teškoće sa zakonom
• Umjeren rezultat: sklonost avanturi, traženje ugode, socijabilnost, asertivnost,
imaginacija
• Nizak rezultat < 45: osoba se pretjerano kontrolira, samokritična, rigidna,
konvencionalna, uravnotežena, pažljiva, uporna, skrommna, ali pasivna
Maskulinost-femininost (Mf, Skala 5)
Þ Visok rezultat za M: nedostatak identifikacije sa stereotipom spola – feminini M
Þ Povišenje za M: stidljivost, emocionalnost, radoznalost, kreativnost, širok raspon
intelektualnih interesa
Þ Sniženje za M: maskulini M – dominantni, preferiraju akciju, zaokupljeni tjelesnom
snagom, nezavisni, narcisoidni
Þ Visok rezultat za Ž: identifikacija s tradicionalnom muškom ulogom – maskuline Ž
Þ Povišenje kod Ž: zainteresirane za muške aktivnosti, biraju zanimanja koja su
tradicionalno muška; spontane, kompetitivne, neemocionalne žene
Þ Sniženje kod Ž: nježne, emocionalne, feminine, kompetentne, savjesne, sposobne
Paranoja (Pa, Skala 6)
Þ Identificira osobe u paranoidnim stanjima; interpersonalna senzibilnost, sumnjičavost
Þ Tvrdnje obuhvaćaju ideje odnosa, sumnjičavost, deluzijska vjerovanja, osjećaje
proganjanja, veličine
Þ Umjereno povišenje: osoba meka srca, visoke interpersonalne osjetljivosti
Þ Nizak rezultat: dobra uravnoteženost
Þ Visok rezultat na Pa i Sc = paranoidna sch
30
Þ Visok rezultat: hipersenzibilna osoba, sumnjičava, zatvorena, oprezna, često
pogrešno interpretira tuđe motive
Þ Česte OK misli, kompulzije i fobije
Psihastenija (Pt, Skala 7)
Þ Visok rezultat: anksioznost, opsesivnost – mišljenje tipa ruminiranja, fobično
ponašanje, rigidnost, samokritičnost, napetost, neodlučnost, zabrinutost, teškoće
koncentracije
Þ Ako je povišena i skala 2 (D) – indikator nelagode
Þ Povišenje: zabrinutost, sklonost perfekcionizmu, napetost, praznovjerni strahovi; što
je rezultat viši osoba je rigidnija, pedantnija, rigoroznija
Þ Sniženje: relaksiranost, toplina, pažljivost, prijateljska naklonjenost
Þ
Shizofrenija (Sc, Skala 8)
Þ Visok rezultat: teške smetnje, loš kontakt s realitetom, bizarni senzorni doživljaji
(halucinacije), neobične misli, konfuzno i bizarno mišljenje
Þ Povišenje: otuđena osoba, udaljena od socijalnih situacija, pogrešno shvaćena
Þ Ako je povišena i skala 4 (Pd) – indikator nepovjerljivosti i otuđenja, okolinu
doživljava opasnom, može reagirati hostilno i agresivno
Þ Umjereno povišenje: sramežljivost, povućenost, može postojati interes za filozofiju,
religiju
Þ Vrlo visok rezultat: bizarnost, deluzije, ekscentrično ponašanje, slab kontakt s
relitetom
Þ Sniženje: prijateljska naklonjenost, prilagodljivost, pažljivost, povjerenje u druge
Hipomanija
Ma (Skala 9)
• Razina energije, iritabilnost,
ekspanzivnost (10-15%
pojedinaca pokazuje
povišenje)
• Visok rezultat: umjerene
manične epizode, slabo
usmjereni pojedinci,
hiperaktivni, niska kontrola
impulsa, u početku – dobar
dojam
• Nizak rezultat: niska razina
energije i aktiviteta, zavisnost,
odgovornost, pouzdanost,
nisko samopouzdanje
0
10
20
30
40
50
60
70
80
Hs D Hy Pd Pa Pt Sc Ma
muškarci s
kompulzivnom
potrebom za
moći, želja za
kompeticijom
31
Socijalna introverzija (Si, Skala 0)
Þ Pojedinci koji su introverti u socijalnom smislu, sramežljivost, povućenost, skromnost,
inhibiranost
Þ Nelagoda s obzirom na suprotni spol, više vole biti sami ili s nekoliko bliskih prijatelja
Þ Visok rezultat: nelagoda u grupnoj interakciji, slabo razvijene socijalne vještine,
nisko samopoštovanje, submisivnost, plašljivost
Þ Umjeren rezultat: zavisnost, konzervativnost, neoriginalnost, ozbiljnost, prekomjerna
kontrola
Þ Sniženje: orijentacija prema van, asretivnost, samopouzdanje, verbalna fluentnost,
gregarnost
Određivanje valjanosti profila
Þ Defenzivni stil – minimiziranje patologije – disimulativni profil
– L i K > 60
– F < 45
– 6 kliničkih skala < 50
– niti 1 skala nije > 60
Þ Potenciranje patologije, pretjerano naglašavanje – simulativni profil
– L i K < 45
– F > 70
– nazubljen profil s više šiljaka
– 6 kliničkih skala > 70
– niti 1 skala nije < 50
Interpretacija rezultata
Þ Umjereno povišenje (T=60-65) – pažljivo izvođenje interpretacija, odbacuju se
ekstremni opisi, prihvaćaju blaže karakteristike
Þ T>65 – snažnije karakteristike pojedinca, uz progresivni porast ukazuju na suštinske
karakteristike razvoja ličnosti
Þ Visoki rezultat neki definiraju u rasponu 70-80, a neki kao najviši rezultat u profilu
Þ Značenje zbivanja iz života pojedinca npr. hospitalizacija na psihijatriji
Þ Voditi računa o cjelokupnoj konfiguraciji testa – relativni vrhovi i sniženja
Þ Svaka skala > 65 ili < 30 značajna za interpretaciju
Þ Interpretacija koja se obično primijenjuje – dvošiljna ili trošiljna
Þ Pojedinačni skor koji se posebno promatra, nema značenje izvan konteksta ostalih
skala
Þ Objašnjavaju se odnosi između skala tj. šiljci
Þ Cjelokupna analiza profila – kodni sistemi – tipološki pristup
Þ Sekvencijalni pristup – dijade, trijade i tetrade (2-3 skale s najvišim rezultatima)
Þ Ako su uz dvošiljno povišenje npr. 27 i ostali rezultati povišeni npr. 1 i 8 – najbolje je
dati opis koji se odnosi na sva navedena povišenja - anksioznost – integrirati sve
interpretacije 27/72, 18/81, 12/21, 17/71, 28/82
Þ Sniženja (T=35-40)
Þ Jače strane funkcioniranja
Þ Modificiraju visoke rezultate na ostalim skalama
Tipični profili
32
Þ Skale 4 i 9 – acting out – impulzivnost, antisocijalni pojedinac – alkohol, konflikti,
teški za tretman
Þ Skale 2, 7, 0 – internalne strategije suočavanja, skale 4, 6, 9 – eksternalne
Þ Profil 2/7 – depresivnost, anksioznost, visoka tenzija, nervoza, smetnje spavanja, loše
raspoloženje
Þ Visok rezultat na skali 8, ako je Sc > Pt za 10 bodova - psihoza
Þ Profil 8/9 – Sc i Ma > 70 – F > od L i K profil psihotičnih pojedinaca, često Sch; u
nekim slučajevima manično-depresivna slika – pojačan aktivitet, dezorganiziranost,
distraktibilnost, niska frustraciona tolerancija, smanjena sposobnost introspekcije
Þ Profil 1, 2, 3 – depresivne, anksiozne osobe, sklone somatizaciji – bolovi, mučnina,
glavobolja, nervoza - neurotski trijaz
Primjeri:
M, 40 g., autoprijevoznik (br. 1)
Þ dolazi u pratnji supruge
Þ traumatsko iskustvo na ratištu (7.5 mj)
Þ hospitalizacija na psihijatriji, pod terapijom
Þ zatajenje u svim aktivnostima, opija se
Þ apatija, nepoduzetnost, osamljivanje, spava cijeli dan, noćne more s ratnim sadržajem,
bezperspektivnost, ništa ga ne zanima, niti veseli
Þ dobro orijentiran
Þ psihomotorno usporen
Þ bezvoljan, sniženog emocionalnog tonusa
Þ za vrijeme intervjua plače, povremene misaone blokade i mnestička zatajenja
Þ unatoč motiviranosti, teško udovoljava zahtijevima testiranja
Profil MMPI-201
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
L F K Hs D Hy Pd Pa Pt Sc Ma
2 (D), 3 (Hy), 7 (Pt)
Line 2
33
Interpretacija
Þ 2/7: depresija, uznemirenost, nervoza
– Usporeni pokreti i govor, nesanica, osjećaj socijalne neadekvatnosti
– Anticipacija problema (anksiozno mišljenje)
– Ranjivost u odnosu na realne i imaginarne prijetnje, pretjerana zabrinutost
– Izrazito povišenje (> 70) – teškoće suočavanja
– Umjereno povišenje – dobar terapijski ishod
– Najčešća dg. afektivni poremećaj (poremećaj raspoloženja) ili poremećaj
prilagodbe s depresivnim raspoloženjem
Þ 2/3: depresija, apatija, nedostatak energije
– Osjećaj neadekvatnosti, teškoće obavljanja svakodnevnih aktivnosti
– Energija usmjerena na kontrolu osjećaja
– Ako se situacija prolongira – osoba nauči živjeti sa svojim nezadovoljstvom i
nedostatkom satisfakcije
– Teškoće u započinjanju aktivnosti
– Dg. gospodina Mirka – depresivna simptomatologija s naglašenom
anksioznošću
– Nesposobnost relaksacije, pasivno-zavisno obilježje, neadekvatni
interpersonalni odnosi
M, 50 g., SSS, procjena radne
sposobnosti
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
120
L F K Hs D Hy Pd Pa Pt Sc Ma
Hy, Hs, D neurotska
trijada + Pa, Sc, Pt
Line 2
34
Interpretacija
Þ 3/2 – nedostatak energije, apatija, depresija
– Osjećaj neadekvatnosti, kontrola emocija
– Situacijski stresovi potiču depresivnost
Þ 3/1 – zabrinutost za zdravlje
– Ako je 3> 1 – manipulacija kroz tjelesne smetnje, pasivnost, zavisnost +
povišenje na skali 8 i 1 – somatske deluzije – halucinacije vezane uz vitalne
funkcije
Þ 6/8 – sumnjičavost, nepovjerenje, namjere drugih krivo se tumače
– Udaljeni od drugih, malo prijatelja
– Osjećaj krivnje, inferiornost, mentalna konfuzija
– Iritabilnost, povućenost, anksioznost
– Bizarni sadržaji mišljenja
Þ Česte deluzije veličine – upravo kod ovog gospodina
Þ Osoba depresivna, proživljava neadekvatne emocije, fobije, paranoidne deluzije
Þ Pt < za 10 bodova od Pa i Sc – paranoidna dolina
Þ Dg. paranoidna psihoza
MMPI-2 i MMPi-201: prikazi slučajeva
Sanja, 21. god., studentica
E Problem
Þ Prilagodba na studij
Þ Strah od neuspjeha
Þ Ne snalazi se
Þ Teškoće u učenju
Þ Ne prilagođena društvu
Þ Osjećaj odbačenosti
Þ Osjećaj anksioznosti, tjeskobe
Þ Umor, tjelesni simptomi
Þ Bezvoljna, plačljiva
Þ Osamljena
Þ Loše mišljenje o sebi
35
Klinička procjena
Profil - ljestvice valjanosti i
temeljne ljestvice
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
L F K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0
Klinička procjena
MMPI-2 ljestvice valjanosti:
0
20
40
60
80
100
120
L F
K
F
B
V
R
I
N
T
R
I
N
• L: T=43
• F: T=82 (pretjeruje u
simptomima, granična
valjanost (T=81-90),
VRIN<79 pa se odbacuje
hipoteza o nekonzistentnom
odgovaranju
• F
B
: T=104 (T>90, bolje
interpretirati samo temeljne
ljestvice)
• K: T=50
• VRIN: T=70 Nedosljednost?
• TRIN: T=80 Valjanost?
Nedosljedno odgovaranje
36
Temeljne ljestvice:
• Klinički značajna
povišenja:
– Pt
– D
– Sc
– Pa
– Si
– Hs
– Hy
– Pd
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
L F K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0
2 (D) Depresija= 92
E D1 – subjektivna depresija: nezadovoljstvo, osjećaj inferiornosti, nedostatak energije,
nisko samopoštovanje
E D2 – psihomotorička retardacija: bezvoljna, povučena bez energije, izbjegava ljude
E D3 – poremećaj tjelesnog funkcioniranja: žali se na brojne tjelesne simptome
E D4 – mentalna otupjelost: problemi pažnje i koncentracije, nedostatak samopouzdanja
E D5 – prepuštanje mračnim mislima
Sc=88
E Sc1 – socijalno otuđenje – smatra da je drugi ne razumiju i da loše postupaju s njom
E Sc2 – emocionalna otuđenost – strah, depresija, očaj
E Sc4 – pomanjkanje konativne ego uspješnosti – teško se nosi sa svakodnevnim
životom, briga i depresija
E Sc 5 – pomanjkanje ego uspješnosti – razdražljiva, nemirna
7 (Pt) = 101
E napetost
E anksioznost
E osjećaj inferiornosti
E nesigurnost, neodlučnost
E pretjerano reagiranje na beznačajne probleme
E nesnalaženje u društvu
E depresivnost
E sklonost ruminacijama
37
Pd =71, H-L podljestvice:
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
P
d
1
P
d
2
P
d
3
P
d
4
P
d
5
• Pd4, društvena
otuđenost = 81
• Pd5, samootuđenost
= 68
Društvena otuđenost, Pd4 = 70
E neshvaćena
E otuđena
E izolirana
E udaljena od drugih
E optužuje druge za svoje probleme
E usmjerena na sebe
E neosjetljiva, nepažljiva
Pa = 83
E osjetljiva na omalovažavanje i prihvaćanje
E suzdržana u socijalnim kontaktima
E puna povjerenja dok ne doživi da je prevarena
E marljiva i moralistična
38
Klinička procjena
Pa - H-L podljestvice
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
Pa1 Pa2 Pa3
• Pa1, ideje
proganjanja = 87
• Pa2, bolna osjetljivost
= 72
• Pa3, naivnost = 50
Pa1, ideje proganjanja = 87
E doživljava svijet prijetećim i opasnim mjestom
E osjeća se neshvaćeno i nepravedno okrivljena
E sumnjičava i nepovjerljiva
E druge okrivljuje za svoje probleme
E T>65 - ideje proganjanja??
Pa2, bolna osjetljivost = 72
E osjetljiva
E lako se uznemiri
E osamljena
E neshvaćena i distancirana
Hs = 77
E nejasni tjelesni simptomi
E zaokupljenost sobom
E nezadovoljstvo
E snižena razina učinkovitosti
Si = 83
E Si1, stidljivost =74
E Si2, društveno izbjegavanje =65
E Si3, otuđenost od sebe i drugih =72
39
Si = 83
60
62
64
66
68
70
72
74
76
Si1 Si2 Si3
• Si1, stidljivost =74
• Si2, društveno
izbjegavanje =65
• Si3, otuđenost od
sebe i drugih =72
Si1, stidljivost = 74
E stidljiva u društvu
E neugodno joj je u društvu
E nije društvena
E nije sklona započinjanju odnosa
Si3, otuđenost od sebe i drugih = 72
E osjeća se otuđeno od drugih i sebe
E distancirana
E sumnjičava
E nepovjerljiva
E loša slika o sebi
E drugi su je razočarali
Zaključak:
E Rezultati ispitivanja upućuju da:
Þ Dominiraju anksiozni i depresivni simptomi
Þ Percepcija svijeta kao opasnog (nitko je ne razumije, nema povjerenja u druge
ljud)
Þ Osamljena, napeta hiperosjetljiva
Þ Sklona preuveličavanju simptoma
Þ Dominiraju brojni strahovi, zabrinutost za mišljenje drugih
Þ Mogućnost – poremećaj ličnosti – izbjegavajući tip??
40
Tamara, 23 godine, studentica
E Hipohondrija – strah od bolesti
E Izražena anksioznost
E Opsesivno-kompulzivne smetnje
E Ekstreman strah od trudnoće i/ili HIVa
E Odbija testiranje na HIV
E Na zabavi pod utjecajem alkohola – bila s dečkom (nije sigurna jesu li imali odnos ili
ne)
E Jak osjećaj krivnje u odnosu na dečka s kojim je u stabilnoj vezi
Klinički značajna povišenja
E 2 (D)=68 i 7 (Pt)=68
E D1 – subjektivna depresija
Þ Nesretna
Þ Nervozna
Þ Teškoće koncentracije, ne može se nositi s problemima
E D4 – mentalna otupjelost
Þ Nedostatak energije
Þ Napetost
Þ Problemi pažnje i koncentracije
Þ Nedostatak samopouzdanja
E D5 – prepuštanje mračnim mislima
Þ Stalno “prežvakavanje
Þ Mračne misli
Klinička procjena
Profil - ljestvice valjanosti i
temeljne ljestvice
0
10
20
30
40
50
60
70
80
L F K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0
41
Ljestvice sadržaja i dopunske ljestvice
E Anksioznost
E Opsesivnost
E Depresija
E Neprilagođenost studiju
E Odgađanje i briga
E PTSP: briga, krivnja, gubitak kontrole
E Si (Si3) – otuđenost
E TRIN = 80 – nedosljednost odgovora točno
Suzana, 21 godina, studentica
E Purgativna anoreksija
Þ Izgladnjivanje
Þ Pothranjenost
Þ Gubitak menstruacije
Þ Želja za mršavošću
Þ Nezadovoljstvo tijelom
Þ Perfekcionizam
Þ Povremena prejedanja (subjektivna) + povraćanje
Klinička procjena
Profil - ljestvice valjanosti i
temeljne ljestvice
8
7
6
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
110
L F K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0
42
Značajna povišenja na temeljnim ljestvicama ...
E 8 (sc) = 84
E Sc1-društvena otuđenost
E Sc2-emocionalna otuđenost
E Sc3-pomanjkanje kognitivne ego uspješnosti: strepnja za zdravlje, teškoće pažnje i
koncentracije, čudne misli
E Sc4-pomanjkanje konativne ego uspješnosti: život doživljava kao muku, depresija,
očaj, brige
E Sc5-pomanjkanje ego uspješnosti: impulzivnost, nemir, ne može kontrolirati
osjećaje
E Sc6-bizarni senzorni doživljaji – tijelo doživljava na neobičan način
Paranoja 6 (Pa)=83
E Pa1 – svijet doživljava prijetećim i opasnim
E Pa2 – bolna osjetljivost – osamljena, neshaćena, udaljena od drugih
Depresija 2 (D) = 76
E D1 – subjektivna depresija
E D3 – poremećaj tjelesnog funkcioniranja
E D4 – mentalna otupjelost
E D5 – prepuštanje mračnim mislima
Þ Th. Prosac
... povišenja na temeljnim ljestvicama
E 7 (Pt) = 76
E 3 (Hy) = 67
Þ Hy3 – trajna iscrpljenost
Þ Hy4 – tjelesne tegobe
E 0 (Si) = 72
Þ Si2 – socijalno izbjegavanje
Þ Si3 – otuđenje od sebe i drugih – nisko samopoštovanje, kritičnost, osjećaj
neefikasnosti
Valjanost profila
E F=96, ako je < od 100 još uvijek je profil interpretabilan
E F-K index (index disimulacije) – računa se s brutto rezultatima: 22-5=25
Þ Vjerojatnost da profil nije valjan
Þ F-K = +25 odgovara psihijatrijskim Ž pacijenticama
43
E Fb = 89 – odgovori na posljednjih 189 čestica, neobični odgovori: postojanje
psiholoških teškoća, ali kako je F blizu 100 moguće da je pretjerivanje u patologiji –
upitna valjanost??
E TRIN = 65 – umjereno povišenje – nekonzistentnost odgovora TOČNO + visok F
rezultat = postojanje patologije ili pretjerivanje u simptomima
E VRIN = 46 – niži rezultat + visok F = patologija ili pretjerivanje (nekonzistentno
odgovaranje)
E
Profil 86/68
E Sumnjičavost i nepovjerljivost
E Udaljenost od drugih, malobrojni prijatelji
E Inhibirana, sramežljiva
E Smanjena sposobnost prosuđivanja, teškoće koncentracije
E Osjećaj krivnje, inferiornosti, mentalna konfuzija
Þ 8 > 7 (Sc > Pt)
E Depresivnost, neodgovarajući afekt, fobičnost, paranoidne deluzije ?? – vezano uz
tijelo
E Paranoidna dolina
E Iako su 6, 8 i F skala > 80 profil ne mora biti nevaljan
Osobine ličnosti profila 68/86
E Nesigurnost, nisko samopoštovanje
E Ostali je doživljavaju kao ne suviše prijateljsku osobu
E Negativistična, iritabilna, lako mijenja raspoloženje
Klinička procjena
Profil - MMPI-201
Jadranka, 47 g., SSS
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
L F K 1 2 3 4 6 7 8 9
44
E dg. depressio – liječnik opće prakse
E u komunikaciji lagano napeta, distancirana, sniženog raspoloženja
E lako se uspostavlja kontakt
E prije 1 godine, obraća se psihijatru za pomoć – zbog tjeskobe i nezadovoljstva
E stabilna osoba, urednog radnog i socijalnog funkcioniranja
E probleme dovodi u vezu sa somatskom bolešću
E prije 3 god. podvrgnuta operaciji
E potištena, razdražljiva, poremećaj spavanja, teškoće pamćenja
Zaključak
E Sklonost pasivizaciji, potiskivanju i negiranju
E Impulzivna i razdražljiva
E Problemi u komunikaciji, povlaćenje
E Upućena neurologu (na WB skali prisutna deterioracija) kako bi se isključio organitet
Klinička procjena
Profil – MMPI – 201
M, 46 god., 9 godina školovanja,
KV vozač
0
10
20
30
40
50
60
70
80
L F K 1 2 3 4 6 7 8 9
Disimulativni profil
E Uputna dg. psychosis paranoides
E Distanciran, nepovjerljiv, oprezan
E Misaono i senzo-motorički lagano usporen
E Emocionalno zakočen
E Nema spontane facijalne ekspresije i uobičajene modulacije
45
E Profil ličnosti: negira psihopatologiju, prikazuje se u socijalno poželjnom svijetlu
E L i K = ili > 60; F<45; 6 skala < 50
Objektivne mjere u ispitivanju ličnosti
Multidimenzinalne i unidimenzionalne mjere ličnosti
♣ MMPI-2
♣ MMPI-201
♣ CPI
♣ EPQ
♣ PIE
♣ BDI
♣ STAI
♣ STAXI
♣ BULIT
Californija psihološki inventar (CPI)
Sastoji se od 462 čestice -18 skala (Gough 1957.)
Podsjeća na MMPI (178 potpuno jednakih čestica, 35 sličnih, 215 nastaje isključivo za
CPI)
Nema čestica koje uključuju simptome
Primjenjiv grupno i individualno od 12. do 70. godine
Rezultati se izražavaju u T vrijednostima (M=50; SD=10)
Revidiran 1987. godine - dodane su skale empatije i nezavisnosti
Mjeri tipične obrasce ponašanja, osjećaja, mišljenja i stavova povezanih uz socijalno
funkcioniranje, etiku i obiteljske probleme
Nije zamišljen kao dijagnostički instrument već kao mjera za opis karakteristika ličnosti
"normalnih" pojedinaca, ne onih s problemima
Služi boljem razumijevanju ličnosti pojedinca
Koristi se u procjeni ličnosti u profesionalnom razvoju i selekciji, procjeni interpersonalne
neprilagođenosti i predikciji antisocijalnog ponašanja
Pokriva četiri područja:
♣ socijalna moć i socijalni utjecaj (dominacija, sposobnost u usporedbi sa socijalnim
statusom, socijabilnost, socijalna prisutnost, samoprihvaćanje, nezavisnost, empatija)
♣ zrelost, osjećaj odgovornosti, socijalizacija i interpersonalne vrijednosti
(odgovornost, socijalizacija, samokontrola, tolerantnost, dobar dojam, osjećaj
zajedništva, osjećaj osobne dobrobiti)
♣ potencijal za uspjeh i intelektualna efikasnost (postignuće kroz sposobnost
konformiranje, postignuće kroz nezavisnost, intelektualna efikasnost)
46
♣ stavovi i intelektualni interesi (psihološki senzibilitet, fleksibilnost,
femininost/maskulinost)
Interpretacija
♣ analiza rezultata pojedinačnih skala
♣ analize relevantnih povišenja u odnosu na homogene grupe skala
♣ viši rezultati: ukazuju na kvalitete koje su tradicionalno povoljnije
♣ niži rezultati: manje povoljne vrijednosti
♣ Koristi se za:
♣ savjetovanje: predikacija resposnzivnosti u terapiji, uspješnosti na različitim
studijima (medicina, obrazovanje)
♣ klinički rad s adolescentima
♣ dijagnostika i razumijevanje interpersonalnog ponašanja za normalnu populaciju
♣ procjena samokontrole, dominantnosti, postignuća
♣ primjerice, visok rezultat na dimenziji sposobnost u odnosu na socijalni status: ne
znači da je jedna od crta pojedinca visok status već da pojedinac u repertoaru ima
takve crte koje ga mogu dovesti do visokog postignuća u socijalnom statusu
Eysenckovi upitnici ličnosti
Eysenck Personality Inventory (EPI)
♣ mjeri dimenzije neuroticizma/emocionalna stabilnost (N) i introverzije/ekstroverzije
(I-E) (Eysenck & Eysenck, 1964)
♣ sadrži skalu socijalne poželjnosti (L)
Skala neuroticizma
♣ visok rezultat: anksioznost, zabrinutost, sumorno raspoloženje, česta depresivnost
♣ emocionalna osoba, burno reagira na podražaje, teško se umiruje
♣ stalna zabrinutost i okupiranost stvarima koje bi mogle krenuti po zlu
♣ nizak rezultat: stabilna osoba, reagira polako, reakcije su slabijeg intenziteta, nakon
uzbuđenja brzo se pribere i smiri
♣ osoba je obično mirna, dobro se kontrolira, nije zabrinuta
Skala ekstraverzije
♣ visok rezultat: društvena, komunikativna osoba, sklona rizicima i uzbuđenjima,
znatiželjna, optimistična, bezbrižna
♣ ne kontrolira dobro osjećaje, nije uvijek pouzdana
♣ nizak rezultat: introvertirana osoba, povučena, suzdržana, dobro razmisli prije svakog
postupka, ne povodi se za trenutačnim porivima, pouzdana, pesimistična, ne gubi lako
strpljenje
Eysenck Personality Questionnaire (EPQ)
♣ uz prethodno navedene skale mjeri i psihoticizam (P) (Eysenck & Eysenck, 1975)
♣ 90 ptanja, odgovori DA-NE
♣ EPQ-R: dodana skale kriminaliteta i ovisnosti
47
EPQ/IVE (impulsivnost, avanturizam i empatija)
Skala impulsivnosti
♣ impulsivnost je abnormalni ili patološki aspekt sklonosti rizičnom ponašanju
♣ impulsivne osobe pokazuju nedostatak planiranja i predviđanja posljedica svoje
aktivnosti
♣ visoko korelira s P, nešto manje s E
♣ blago korelira s N
Skala avanturizma
♣ avanturizam je krajnje izražena sklonost k rizičnom ponašanju povezana s
ekstraverzijom, manje s psihoticizmom
♣ avanturisti skloni rizičnom ponašanju, svjesni rizika kojem se izlažu
♣ avanturizam i impulzivnost međusobno koreliraju, oslanjaju se na psihoticizam,
odnosno ekstraverziju - mjere dva različita tipa naglosti
♣ avanturizam je negativno povezan s neuroticizmom, N djeluje poput kočnice koja
inhibira avanturizam
♣ N unosi plašljivost u traženju uzbuđenja kod ekstraverata
Skala empatije
♣ empatija pozitivno korelira s neuroticizmom - veća emocionalna uzbudljivost
♣ negativno korelira s psihoticizmom
Mjerenje specifičnih osobina ličnosti
Lokus kontrole
o Rotter (1966) razvija mjeru lokusa kontrole - generalizirano
očekivanje pojedinca da će određeno ponašanje biti potkrepljeno -
postići željeni ishod
o Sastoji se od 29 parova tvrdnji
o Percipira li pojedinac svoje uspjehe i neuspjehe u zavisnosti od
svojega ponašanja (internalna kontrola) ili su rezultat sreće,
sudbine, utjecajnih ljudi - eksternalna kontrola
o Pojedinac koji može kontrolirati i determinirati zbivanja u svojoj
okolini - internalni lokus kontrole
o Kontrola nad ishodima svojega ponašanja pripisuje se snagama
izvan sebe - sreća, sudbina, slučajnost - eksternalni lokus kontrole
Istraživanja
♣ pojedinac s internalnim lokusom kontrole - uspješniji u savladavanju životnih
problema
♣ eksternalni lokus - depresija i beznađe
♣ problem dimenzionalnosti skale
♣ prema Rotteru konstrukt je jednodimezionalan, pa bi tako i skala trebala biti
♣ istraživanja pokazuju njezinu višedimenzionalnost
♣ skala ima heterogeni sadržaj, tvrdnje nisko koreliraju s ukupnim rezultatom - kako
interpretirati rezultat?
48
Bezinović (1988, 1990) - jednodimenzionalna skala eksternalnosti
♣ mjeri fatalističku orijentaciju - sudbina, predodređenost, sreća i slučajnost određuju
što će se pojedincu dogoditi, kakvi su ishodi njegova ponašanja
♣ Primjeri čestica:
U mnogim slučajevima čini mi se da sudbina određuje što će mi se dogoditi.
U životu dobro prolaze oni ljudi koji su za to predodređeni.
Loše stvari u životu mi se događaju jer nemam sreće.
Što se treba dogoditi.i dogodit će se.
Psihološka androginost
♣ Bem (1974) istražuje maskulinost i femininost kao karakteristike ličnosti
♣ Razvija Inventar seksualnih uloga
♣ 60 karakteristika ličnosti M, F i neutralnih
♣ M i F ne promatra na kontinuumu već kao dvije nezavisne dimenzije koje omogućuju
karakteriziranje pojedinaca na temelju rezultata na dimenziji M i F (rezultata ispod ili
iznad medijana)
♣ 4 moguće kombinacije: maskulinost, femininost, androginost, nediferenciranost
Anksioznost
♣ Spilbergerova skala anksioznosti (STAI)
♣ razlikuje anksioznost kao crtu ličnosti i kao stanje
♣ stanje - prolazni uvjet
♣ crta - trajnija dispozicija ličnosti, u smislu reagiranja na određen način
♣ anksioznost kao stanje - ispitanik bi morao dati odgovore koji najbolje opisuju kako
se trenutno osjeća
♣ anksioznost kao crta - kako se ispitanik obično osjeća
Anksioznost kao stanje
♣ Pred vama se nalaze tvrdnje pomoću kojih se možete opisati.Pročitajte svaku tvrdnju i
zaokružite broj koji najbolje opisuje kako se sada u ovom trenutku osjećate. Nema
točnih i netočnih odgovora. Nemojte se dugo zadržavati na pojedinoj tvrdnji, već
izaberite odgovor koji najbolje opisuje vaše trenutačno stanje.
1- uopće ne 2 - malo 3 - umjereno 4 - jako
1. Osjećam se smireno
2. Osjećam se sigurno
3. Napeta sam
Anksioznost kao crta
Zaokružite broj koji točno odgovara tvrdnji koja opisuje kako se općenito osjećate.
1 - gotovo nikada 2 - katkada 3 - često 4 - gotovo uvijek
♣ 21. Osjećam se ugodno
♣ 22. Nervozan sam i ne mogu se smiriti
♣ 23. Zadovoljna sam sobom
♣ 24. Voljela bih biti sretna kao drugi ljudi
49
STAI
♣ Istraživanja sa STAI skalom potvrdila su postojanje distinkcije stanja i crte
♣ Dio skale koji se odnosi na stanje pokazuje promjene pod utjecajem stresa npr. ispita
♣ Dio koji se odnosi na crte ostaje relativno nepromijenjen
Beckova skala depresivnosti (BDI)
♣ nastaje 1961. godine, autor Beck, revidirana 1971. godine
♣ koristi se za procjenu kognicija vezanih uz depresiju kod psihijatrijskih pacijenata i
normalnih depresivnih pojedinaca
♣ nastao opažanjem stavova i simptoma depresivnih psihijatrijskih pacijenata
♣ skala uključuje listu od 21 simptoma gdje se intenzitet simptoma procjenjuje na skali
od 0 do 3
♣ područja: osjećaj promašenosti, krivnje, iritabilnosti, teškoće spavanja, gubitak
apetita
♣ raspon rezultata od 0-63
♣ prijemjena traje 5-10 minuta, dovoljno je 5-6 godina školovanja za razumijevanje
pitanja
♣ klinički depresivni pojedinci ili slabo prilagođeni ne klinički pojedinci imaju 10-30
bodova
♣ koeficijent unutarnje konzistencije .73-.92
♣ ako se mjeri depresija kao stanje, očekuje se veća fluktuacija rezultata i niža test-retest
pouzdanost
♣ dobro diskriminira psihijatrijsku od nepsihijatrijske populacije
♣ čestice se odnose na simptome depresije po DSM
♣ koristi se za identifikaciju iracionalnih vjerovanja i relevantnih simptoma depresije
♣ korisna u terapijskom radu, evaluacija napredovanja
♣ ispituje sljedeća područja:
žalost, pesimizam, osjećaj promašenosti, nezadovoljstvo, krivnju, očekivanje
kazne, nezadovoljstvo sobom, samooptuživanje, suicidalne ideje, epizode plača,
razdražljivost, socijalno izbjegavanje, neodlučnost, promjene u slici tijela,
kašnjenje u radu, nesanica, zamaranje, gubitak apetita, gubitak težine, somatska
preokupiranost, niska razina energije
Bodovanje:
♣ 5-9 bez depresije ili minimalna depresija
♣ 10-18 niska do umjerena
♣ 19-29 umjerena do teška
♣ 30-63 teška depresija
♣ ipod 4 negiranje depresije, niži rezultat od uobičajenog rezultata za normalne
pojedince
50
♣ iznad 40 moguće pretjerivanje depresije, ponekad kod borderline ličnosti ili je
depresija značajno visoka
Upitnik za mjerenje agresivnosti (Žužul, 1987)
Mjeri slijedeće aspekte agresivnoga ponašanja:
o Verbalna manifestna agresija
o Fizička manifestna agresija
o Indirektna (prenesena agresija)
o Verbalna latentna agresija
o Fizička latentna agresija
Žužulov model agresivnosti (1989)
♣ ne postoji unutarnji instinkt za agresivnim ponašanjem, agresija je reakcija na
određenu situaciju (frustrativne ili provocirajuće situacije)
♣ stabilnost agresivnog ponašanja s obzirom na dob (od 8-19 god., od 19-30 god., 8-30
god.)
♣ situacijska stabilnost agresivnosti - promjena situacije dovodi do promjene u
ispoljavanju agresije
♣ korelacije s Eysenckovim dimenzijama ličnosti i s MMPI
♣ pouzdanost od .88-.97
Crown-Crispov indeks iskustva (CCII)
♣ nastaje 1966., dopunjen 1979. godine
♣ u Hrvatskoj tiskan 1994.
♣ trijažni instrument za ispitivanje neuroticizma koji mjeri njegove različite aspekte
Sadrži sljedeće skale:
♣ slobodno lebdeću anksioznost (generalizirana, nije jasan objekt straha) - zabrinutost,
panika, uzrujanost, klonulost, nelagoda
♣ fobičnu anksioznost - zatvoreni prostor, bolest, visina
♣ opsesivnost - pedantnost, slijeđenje rutine, točnost, odbojnost prema promjenama,
potreba za kontrolom okoline, provjeravanje
♣ somatske manifestacije anksioznosti - zadihanost, glavobolja, probavne smetnje,
umor, iscrpljenost
♣ depresiju - potištenost, usporenost kretnji i mišljenja, osjećaj napora u životu, osjećaj
tuge
♣ histeriju - površni i promjenjivi osjećaji, pretjerana ovisnost o drugima, u stresu
izražavaju simptome histerije, pretjerano izražavanje emocija, uživanje u dramatičnim
situacijama
51
Projektivne tehnike
• Najkontroverzniji testovi ličnosti
• Kritizirane od brojnih znanstvenika i psihometričara, ali još uvijek često korištene u
kliničkoj praksi
Temeljne značajke
• Dvosmislen, neuobičajen podražajni materijal
• Neodređena uputa
• Subjektivna interpretacija i ocjenjivanje
• Projektivna hipoteza: kada čovjek pokušava razumijeti dvosmisleni ili neodređeni
podražaj, interpretacija tih podražaja reflektira:
– Potrebe, osjećaje, iskustva, misaone procese
Razlozi zbog kojih se PT koriste
• Ispitanik (klijent) ne mora čitati – nije potrebna pismenost
• Teže je simulirati negoli kod objektivnih mjera
• Široke mogućnosti ispitivanja dinamike ličnosti
Test tematske apercepcije (Thematic Apperception Test – TAT)
• 1935. Christina Morgan i Henry Murray
• Murray teorija potreba (1938.)
• Predstavljen kao mjerni instrument za ispitivanje osobina ličnosti
– Korištenje u kliničkoj praksi
– Istraživanja ličnosti (neklinički rad)
• Istraživanja o motivaciji za postignućem pokazala su dobru konstruktnu valjanost
TAT podražaji
• Strukturiraniji od nekih drugih PT, manje ambivalentni podražaji
• 30 predložaka + 1 bijeli predložak
• Predlošci namijenjeni M, Ž i djeci (starije i mlađe ispitanike)
• Ne koriste se svi predlošci već se odabere set koji odgovara osobi (životne situacije)
• Murray vjeruje da:
– 1. deset predložaka (svakodnevne situacije)
– 2. deset predložaka (neobične, dramatične bizarne situacije)
Smjernice
• Ispitanik ispriča priču koja uključuje opis zbivanja na slici
– Što rade likovi
– Što su radili u prošlosti (što je dovelo do te situacije)
– Što će biti u budućnosti
52
– Osjećaji i razmišljanja likova
– Ishod priče
Standardizacija
• Primjena nije potpuno standardizirana
• Originalno se primjenjivalo 20 predložaka u 2 susreta
• Obično se daje 10-12 predložaka (manji broj nije uputno primjenjivati)
• Kliničar zapisuje verbalne odgovore i vrijeme reakcije
Bodovanje
• Bodovanje je razrađenije negoli kod nekih drugih PT (dugotrajno, složeno)
• Interpretacija uključuje traženje kongruentnosti između slikovnih podražaja, smjernica
priče, distance, konflikata i sadržaja same priče
Psihometrijske karakteristike
• Brojni stručnjaci smatraju da je nemoguće ispitati psihometrijske karakteristike TAT
testa
• Svaki pozitivan nalaz ima svoje negativnosti i nedostatke
• Neke varijable kao što je potreba za postignućem – visoka pouzdanost
• Test-retest pouzdanost .30; metoda polovica konzistentno niska
• Teškoće u ispitivanju valjanosti
– Spangler (1992.) meta-analizom pokazuje da je prosječna r između TAT i
drugih kriterija .19-.22
Tehnike dopunjavanja
• Test nedovršenih rečenica
• Rosenzweigov test frustracije
Nedovršene rečenice (Sacks)
• Ispitanik u svoje odgovore projicira teškoće, konflikte, emocionalne i motivacijske
aspekte ličnosti
• Serija započetih rečenica koje stimuliraju određenu vrstu odgovora
• npr. Za roditelje djece s emocionalnim problemima:
• Kada se moje dijete loše ponaša ...
• Moj sin ...
• Majka je odgovorna za ...
Područja
• Prilagođenost obitelji
53
• Seksualnost
• Interpersonalni odnosi
• Doživljavanje i shvaćanje samoga sebe
– Bras (1979.) slovenski psiholog prilagođava Sacksove rečenice
Prilagođenost obitelji
• Stav prema ocu, majci, obitelji
• Otkrivanje psihodinamički značajnih materijala u berem jednoj od četiri rečenice
Seksualnost
• Stavovi prema ženama, muškarcima, heteroseksualnim odnosima
• Brak
• Seksualni odnosi
Interpersonalni odnosi
• Stav prema prijateljima, znancima
• Nadređeni, podređeni i suradnici na poslu
• Osjećaji prema ljudima izvan obitelji
• Mišljenje o tome što drugi misle o nama
Doživljavanje samoga sebe
• Strahovi
• Osjećaji krivnje
• Osobne težnje
• Procjena vlastite kompetentnosti i sposobnosti
• Prošlost i budućnost
Primjena
• Adolescenti i mlađi odrasli
– Donja granica 12-14 godina
• Prosječna inteligencija
• Individualna i grupna
– Zaokruživanje rečenice za koju ne može odmah dati odgovor
– Pojašnjenje nejasnih odgovora
Metrijske karakteristike
• Pouzdanost: zadovoljavajuća
– 2 od 3 psihologa slagala su se u 92% slučajeva kod 1 500 pacijenata
• Korelacija u procjenama psihologa i psihijatara .48-.57
– Slaganje interpretacija 77%
Interpretacija
• Odgovori se prepisuju u protokol
– (15 područja X 4 nedovršene rečenice)
54
• Prilagođenost (npr. Obitelji)
• Stupanj poremećenosti (npr. konfliktnost, teškoće prilagodbe) skala od 0-2
– znatna (2);
– lakša ili manja poremećenost (1);
– nisu primijećeni poremećaji (0):
– nije jasno (x)
Osobine ličnosti pojedinca
• Način reagiranja
– Unutarnji impulsi ili vanjski podražaji
• Emocionalne reakcije
– Impulzivnost, inhibicija, pretjerana kontrola
• Zrelost mišljenja
– Zrelo/nezrelo
– Prihvaćanje odgovornosti
– Razumijevanje potreba drugih vs. egocentričnost
• Način mišljenja
– Dobar kontakt s realitetom
• Logično, realno mišljenje
– Autistično mišljenje
• Afektivno alogično (neprimjereno)
– Bijeg u mašti
Što iskoristiti u pisanju nalaza?
• Područja konfliktnosti i poremećenosti
• Međuodnos različitih područja (stavova)
• Struktura i dinamika ličnosti
– Regiranje (impulzivno ili na vanjske podražaje)
– Emocionalna prilagodba (kontrola, inhibiranost, naglost)
– Zrelost (npr. socijalna i obiteljska prilagodba)
– Percepcija realiteta
Rosenzweigov test frustracije
• 24 karikature (stripovi)
• Jedna osoba je frustrirana
• Zadatak klijenta:
– reći što bi odgovorila frustrirana osoba
55
• Dob: djeca (4-13 godina) i odrasli
• Vrednuje se smjer i vrsta agresije
Ekspresivne projektivne tehnike
Goodenough test nacrtaj čovjeka
× Kognitivna sposobnost djece na temelju kvalitete crteža, broja i točnosti detalja
× Najtočnije u dobi od 3 do 10 godina
¤ (do nepunih 16)
Crtež osobe (Draw–A-Person) (Machover (1949.))
× Interpretacija ličnosti na temelju teorije PT
× Crtež osobe suprotnoga spola
× Koppitzin (1968., 1984.)
¤ objektivni sustav ocjenjivanja za procjenu emocionalnih indikatora i razvojne
razine funkcioniranja
× Mitchel i sur. (1993.)
¤ Interpretacija namijenjena odraslim pojedincima
¤ Procjena kognitivnih oštećenja (uvjetovanih psihopatologijom),
neuropsihologijskih disfunkcija, mentalne retardacije
Ostale ekspresivne PT
× Buch (1948.) Test nacrtaj kuću-stablo-čovjeka
× Hulse (1951.) Crtež obitelji
¤ Globalna interpretacija (raspoloženje, kvaliteta)
¤ Deskriptivna interpretacija (veličina, udaljenost-bliskost, debljina i pritisak
linije, sjene)
× Burns (1982.) Kinetički crtež obitelji
¤ Obiteljska dinamika, evaluacija terapije kod zlostavljanja djece, kronično
bolesne djece i djece s perceptivno-motoričkim smetnjama
Metrijske karakteristike
× Najbolje kad su crteži korišteni za procjenu intelektualne zrelosti
56
× Umjereni rezultati kod globalnih procjena (razina prilagodbe, impulzivnost,
anksioznost)
× Najlošiji rezultati kod specifičnih aspekata ličnosti
× Valjanost (najbolji rezultati korištenjem kvantitativnih kategorija):
¤ Dobra diskriminacija dobi djece (5 do 17 godina)
¤ Korelacije s testom inteligencije (.22 do .63)
¤ Korelacije s akademskim postignućem (od niskih do umjerenih)
Odrednice za interpretaciju
× Hipoteza o slici tijela (body image)
¤ Crtež osobe na naki je način slika osobe same ili nekog njezinog aspekta (kako
se doživljava, ego ideal)
× Dobne karakteristike
¤ Kod dječjih crteža kognitivna zrelost je primarni faktor, slabije su izražene
osobine ličnosti i emocionalna stanja
¤ Djeca imaju slabije obrambene mehanizme ličnosti pa snažnije i izravnije
iskazuju emocionalna stanja kroz crtež
Postupci za interpretaciju
× Objektivno ocjenjivanje
¤ Kognitivna zrelost
¤ Neprilagođenost
¤ Emocionalne smetnje
¤ Impulzivnost
¤ Kognitivna oštećenja
× Opći dojam
¤ Crtež kao cjelina (raspoloženje, poruka, osjećaji)
¤ Što crtež govori o klijentu, selfu, stavovima o tijelu, percepciji suprotnog spola
× Razmatranje specifičnih detalja
¤ Veličina, rijetki detalji, karakteristike linija
× Integracija
¤ Podaci iz intervjua, rezultati testiranja
Interpretacija kroz objektivno bodovanje
× Kognitivna zrelost
× Neprilagođenost i emocionalne smetnje
¤ 9 karakteristika koje diskriminiraju odrasle osobe s teškoćama:
• Izostavljanje značajnih detalja, prozirnost (vide se organi, distorzije /
neproporcionalnost, neravnoteža tijela (figura je nagnuta),
pojednostavljenje glave i tijela, siromašna kavliteta, seksualna
diferencijacija, spolne karakteristike
Prepoznavanje impulzivnosti (12.-18. godine)
× Kratko vrijeme crtanja
× Agresivan sadržaj
× Opća kvaliteta crtanja
× Teškoće u spajanju linija
× Izostavljanje važnih detalja
57
× Specifično izostavljanje
× Skromne proporcije
× Neadekvatno nacrtana ramena
Interpretacija strukture i oblika
× Veličina: povezana sa samopoštovanjem i energijom osobe
¤ Ekstremno mali crteži: nizak self-koncept, depresija, nedostatak energije
¤ Umjerena veličina crteža – visoka razina energije i samopoštovanja
¤ Ekstremno veliki crteži – maničnost, ideje veličine
× Brojnost detalja:
¤ Puno detalja: osoba upravlja svojom anksioznošću tako što postaje opsesivnija
¤ Malo detalja: izbjegavanje, smanjena količina energije, neodlučnost, mentalni
deficit
× Obilježja linije:
¤ Ranjivost, osjetljivost na vanjski svijet, izolacija
¤ Jača linija: osoba se štiti od izvora anksioznosti
¤ Tanke linije: nesigurnost, anksioznost
× Sjene: Znak anksioznosti
× Distorzije:mogu biti posljedica neuropsihologijskih deficita)
¤ Umjerene (krivo postavljeni detalji, slabe proporcije, nepovezanost elemenata):
nisko samopoimanje, anksioznost, slaba prilagođenost
¤ Velike (emocionalne smetnje)
× Boja: Emocionalni naboj, percepcija stresa i pritiska
Problemi s ekspresivnim tehnikama
× Mogući odnosi, no empirijski nisu potvrđeni:
¤ Veliki likovi = emocionalna ekspanzivnost ili “acting out”
¤ Umanjeni likovi = emocionalni pritisak, zbjegavanje, anksioznost,
sramežljivost
¤ Duge trepavice kod muškaraca = homoseksualnost
¤ Istaknute linije = tenzija, agresija
¤ Distorzije ili izostavljeni detalji = konflikti povezani uz izostavljene dijelove
¤ Velike ili jako istaknute oči = Paranoja
Chapman i Chapman – “Testni rezultati su ono što mi mislimo da jesu”
× Tendencija precjenjivanja veličine korelacije u koju se vjeruje da postoji
× Ili tendencija zamjenjivanja korelacija sa semantičkom asocijacijom
¤ Vrlo otporno na promjenu
¤ Ostaje čak i kod negativnih korelacija
Projektivna tehnika Mozaik (Lowenfeld, 1929.)
× Koristi mozaik u utvrđivanju emocionalne stabilnosti kod djece
× Razlikuje lošiji školski uspjeh i pad sposobnosti uvjetovan emocionalnim smetnjama
× Razlikuje emocionalne smetnje koje su posljedica mentalne zaostalosti ili organskog
oštećenja
Bras (1975.)
58
× Razrađuje oblik Mozaik testa kojega mi koristimo
× 400 pločica (kvadrat, romb, različite vrste trokuta)
× Plava, crvena, žuta, zelena, crna, bijela + smeđa i siva boja
Primjena
× Što je osoba mislila kod oblikovanja uzorka?
× Što predstavlja uzorak?
× Što je osoba željela napraviti?
× Asocijacije (na što je podsjeća mozaik)
× Sviđanje
× Voli li u životu slične stvari?
Vrste mozaika
× Normalan sustav:
¤ lik je spontano zamišljen,
¤ prepoznatljiv,
¤ odgovara realnom liku po boji, obliku, izgledu
× Djelomice oštećen sustav:
¤ vanjski oblik se prepoznaje,
¤ boje i sadržaji skromni,
¤ više nepovezanih mozaika
¤ Zaokupljenost detaljima
¤ Neadekvatne emocionalne reakcije i ponašanje
× Oštećen sustav
¤ Izrazitije oštećenje
¤ Organiziranost lika dosta dobra
¤ Zanemarene boje
¤ Ili boja OK, no nepotpun oblik
× Jako oštećen sustav
¤ Nesređenost ili jako loša organiziranost
× Neodređen sustav
¤ Loša produkcija
¤ Slaba kooperativnost
Upotrebljivost testa
× MT potrebno je povezivati s drugim testovima LB, WB-II (WAIS), Rorschachovim
testom
× Korisno ga je primijeniti uz TAT i NR
Koristan u otkrivanju
× Dezorganizacije kod organiteta
× Pojednostavljenja kod MNR
× Jednostavne, rasplinute, neobične organizacije kod Sch
× Smišljeno nedostatne organizacije kod simulacije
× Nesposobnost usmjeravanja i strukturiranja kod depresivne psihoze
Neuroze
59
× Poremećen odnos prema materijalu
¤ Počinju nešto sastavljati, izgube kontrolu i više ne mogu dalje
¤ Ponekad ispune cijelu podlogu pločicama različitih oblika – prisilno dodavanje
× Česti su apstraktni, rubni uzorci
¤ Gotovo uvijek ukazuju na neurozu
¤ U tijeku terapije uzorci se približavaju sredini
× Ponekad nerazumljivi uzorci
¤ Ljudski likovi izobličenih dijelova tijela
× Mali, složeni uzorci
¤ Pripijeni uz podlogu, stješnjenog izgleda
× Uspješni uzorci s pojedinim neurotskim karakteristikama
¤ Uzorak s praznom sredinom (osjećaj praznine kod osobe)
Organska oštećenja
× Velike teškoće
× Nesposobnost ostvarivanja zamišljenog uzorka i korigiranja uratka
× Nesposobnost pokušavaju ispraviti izradom malih uzoraka 4-5 pločica
× MT ne pomaže u diferencijalnoj dijagnostici, ali ukazuje na stupanj i težinu oštećenja
¤ U težim slučajevima pacijenti su neuspješni
¤ U blažim slučajevima teškoće su manje i brzo nestaju – dobivamo
karakteristične uzorke – manje geometrijske mozaike
Depresivna stanja
× Ne pokazuju želju za sastavljanjem
× Nedostatak inicijative, nezainteresirani
× Nedostatak koncentracije
× Koriste pretežno crnu boju, ponekad bijelu i sivu
× Plava i crna boja zajedno ukazuju na tužno raspoloženje i depresivnu usmjerenost
× Izrađuju redove, okvire s vrhovima okrenut unutra, strelice u padu
Manična stanja
× Poduzetni, godi im nagovaranje, laskanje
¤ Brzo i veselo reagiraju na test, razgovorljivi
× Mozaici jednostavni, obično šareni, dominira crvena boja
¤ Naglašenija boja od oblika
Shizofrenija
× Gotovo svi pacijenti reagiraju na MT, čak i vrlo uznemireni
× Način približavanja pacijentima koji ne žele govoriti
× Pacijenti sastavljanjem mozaika otkrivaju unutarnja stanja i stupanj regresije
× MT omogućava uspostavljanje odnosa s klijentom
× Često koriste jednu boju ili samo crno-bijele pločice
60
Projektivne tehnike
Rorschachov test mrlja
Projektivna hipoteza
Þ Projektivna hipoteza (Lawrence Frank, 1939): kada osobe nastoje razumijeti nejasne
ili ambivalentne nestrukturirane podražaje, interpretacija koju daju reflektira njihove
podražaje, osjećaje, iskustva, ranija uvjetovanja, procese mišljenja
Þ Shakespeare, Hamlet "Ništa nije toliko ni dobro ni loše, već ga razmišljanje
čini takvim."
Problem
Þ Problem je odgovoriti na pitanje: Koje se specifične potrebe, osjećaji, iskustva, ranija
uvjetovanja i procesi mišljenja reflektiraju?
Þ Projektivni testovi mogu podjednako reflektirati realno i imaginarno, svjesno i
nesvjesno, aktualno i prošlo, značajno i trivijalno, latentno i manifestno
Þ Ispitivaču je dozvoljena velika sloboda u interpretaciji, što validaciju testa čine
gotovo nemogućom
Þ Ovi su testovi vrlo popularni u psihoanalitičkom razdoblju 1940.-1960.
61
Rorschachov test mrlja
Þ Rorschachov test – ranije jedan od najčešće korištenih testova:
Þ Podaci iz 1971. godine pokazuju da je korišten u 91% od 251 slučaja kliničke
procjene
Þ Čini se da je jedan od najčešće korištenih testova općenito
Þ Citiran u brojnim kliničkim istraživanjima
Povijest
Þ Prvo korištenje mrlja kao projektivne tehnike spominje se još 1857. godine (Kerner)
Þ On zaključuje da neki ljudi produciraju vrlo zanimljive interpretacije mrlja
Þ 1896. godine Alfred Binet sugerira da se mrlje mogu koristiti u procjeni ličnosti (ne
psihopatologije)
Þ Na temelju tih sugestija objavljeni su radovi
Þ Prvi set tipičnih odgovora objavljen je 1910. godine (Whipple)
Þ Herman Rorschach, švicarski psihijatar prvi sugerira da se odgovori ispitanika
primjenom testa mrlja mogu koristiti kao dijagnostički instrument (1911.)
Þ 1921. godine obajvio je knjigu o testu mrlja, Psychodiagnostik (ubrzo nakon
toga umire, u dobi od 38 godina)

Þ Rorschachov test nije bio dobro prihvaćen, privukao je malu pozornost
Þ David Levy prenosi ga u SAD
Þ Njegov student, Samuel Beck, popularizira njegovo korištenje, piše brojne
članke i knjige o njemu, a prvi tekst pod naslovom Configurational Tendencies
in Rorschach Responses (1933.)
Þ Brojni drugi korisnici Rorschacha također objavljuju radove o tom testu
Þ Nastali su tako brojni načini primjene, bodovanja i interpretacije, ali su doveli
do problema u standardizaciji
Što je Rorschach?
Þ Podražaji su nastali ispuštanjem tinte na papir te presavijanjem papira (simetrija)
Þ Odabir nije slučajan: 10 predložaka sadašnjeg testa odabrano je iz tisuća
predložaka koje je Rorschach generirao
Þ Od deset predložaka – 5 crno/bijelih, 2 crveno/siva (II. i III.), 3 u bojama (VIII. – X.)
62
Primjena Rorschachovog testa
Þ Primjena obično ide uz vrlo kratku uputu i uz što manje informacija
Þ Ispitivač pita “Što bi to moglo biti?” i ne daje nikakve znakove ili ograničenja
o onome što se očekuje kao odgovor
Þ Anksiozni ispitanici često postavljaju pitanja, ali dobivaju samo neodređene
odgovore
Þ Bolje je sjediti pored ispitanika kako bi se izbjeglo bilo kakvo davanje
neverbalnih znakova
Þ Ukoliko osoba odgovori samo jednom asocijacijom, valja reći: “Neke osobe
vide više od jedne stvari”
Þ Bilježi se položaj predloška i vrijeme reakcije
Þ Predlošci se pokazuju dva puta
Þ Prvi put dobivaju se odgovori – faza slobodnih asocijacija
Þ U drugoj primjeni odgovori se elaboriraju – faza analize (ispitivanja)
Þ Ispitivač postavlja sljedeća pitanja:
63
Þ 1) Lokalizacija: Gdje na predlošku ispitanik vidi navedeni odgovor?
º List za dogovore koristi se za obilježavanje lokacije (mjesta)
º W = cijeli; D = uobičajeni detalj; Dd = neobičan detalj;
DW = konfabulirajući odgovor
Þ 2) Determinante (odrednice): Što je determiniralo odgovor?
º Oblik/forma (F)
º Percepcija pokreta: ljudskog (M); životinjskog (FM); neživog
(m)
º Boja (C); sjena (T = tekstura)
Þ Ispitivač postavlja pitanja o:
Þ 3) Formi: Koliko je dobro odgovor povezan s mrljom?
º F+ = dobra forma; F = povezanost; F- = slaba forma
(povezanost)
Þ 4) Sadržaju: Što vidimo?
º ljudski (H); životinjski (A); prirodni (N)
Þ Ispitivač vrednuje popularnost/originalnost: Koliko je čest navedeni
odgovor?
Bodovanje
Þ Dobivaju se određene kvantitativne informacije:
Þ Primjerice, % W odgovora (cjelina), D (uobičajeni detalji), Dd (česti detalji),
DW (konfabulirajući detalji)
Þ Odstupanje od normi može značiti da protokol nije valjan ili moždano oštećenje ili
emocionalne probleme ili nisku mentalnu dob (ili samo originalnu osobu)
Þ Procjenjuju se sljedeće kvantitativne mjere:
Þ % W odgovora može se povezati s općom inteligencijom (r = 0.4);
Þ Odgovori koji uključuju pokret sugeriraju snažnu impulzivnost ili visoki
motoričku aktivnost;
Þ DW (konfabulacijski) odgovori uzimaju se kao znakovi poremećaja; malen
broj odgovora povezuje se s mentalnom retardacijom, depresijom i
defenzivnošću
Þ Brojni pokušaji procjenjivanja valjanosti znakova ostali su nerazjašnjeni;
problem replikacije ili nalaza u suprotnosti s procjenama eksperata
Þ Kvalitativna analiza: analiza sadržaja
Þ Ne postoje specifična pravila
Þ Sugerira se da se protokoli analiziraju u kontekstu ostalih rezultata klijenata i
kliničkih informacija
Þ Exnersov sustav ocjenjivanja – razvijen 1974. – lokacija, razvojna kvaliteta,
determinante : oblik (kvaliteta), pokret, boja (kromatska/akromatska),
tekstura, dimenzionalnost, difuzija sjena, refleksija i uparivanje
(egocentrizam), popularni odgovori
Þ Korištenje normi za 5 skupina: ne pacijenti, ambulantni nepsihotični pacijenti,
hospitalizirani – poremećaj ličnosti, depresivni i schizofreni
Psihometrijske karakteristike
64
Þ Psihometrijske karakteristike ne mogu se određivati na uobičajen način
Þ Valjanost i pouzdanost postaju besmislene zbog neograničenog broja
mogućnosti odgovaranja i interpretacije te zbog nedostatka univerzalne,
standardizirane upute, postupka primjene i ocjenjivanja (Exner, 1974.)
Þ Mogući pristup: slijepa dijagnoza dobivena na temelju protokola
º U jednom istraživanju, 85% protokola povezano je s opisima
slučajeva
Þ Istraživanja pouzdanosti nalaze r u rasponu od 0.1-0.9
Kritike i alternativni testovi mrlja
Þ Wood, Nezworski, Lilienfeld i Garb (2003.) – smatraju ga varijacijom astrologije i
čitanja dlana
Þ Alternativni test – Holtzmanov test mrlja – standardizirani instrument
Þ Paralelna serija od 45 karata, jedan odgovor na svaku kartu, karte se odabiru prema
snazi.
Þ Korištene skupine – studenti prema psihoticima. 22 varijable odgovora koje su se
gruppirale u 3 kompozitna rezultata:
Þ Perceptivna zrelost
Þ Perceptivna osjetljivost
Þ Psihopatologija
I n t e l i g e n c i j a
Definiranje inteligencije
Þ Binet i Simon (1916.):
Þ prosuđivanje koje nazivamo zdravim razumom, praktičnom sposobnosti,
inicijativom, adaptacijom na vanjske uvjete. Ključne aktivnosti inteligencije
dobro procjenjivati, dobro razumjeti i rezonirati.
Wechsler (1958.)
Þ Inteligencija je sveobuhvatni pojam koji uključuje pojedinčevu sposobnost da
djeluje svrsishodno, misli racionalno te se efikasno nosi sa zahtjevima okoline.
65
Þ Inteligencija se mora promatrati kao manifestacija ličnosti u cjelini.
Þ Za Wechslera int. može biti socijalna, praktična ili apstraktna, mora se
razmatrati uz nagone, interese, potrebe.
Teorije inteligencije
Þ Psihometrijska tradicija
Þ Neuro-biološka tradicija
Þ Razvojna tradicija
Þ Teorije procesiranja informacija
Psihometrijska tradicija
Þ Individualne razlike u inteligenciji
Þ Binet: teorijsko razumijevanje inteligencije, testovi služe u praksi (klasifikacija i
predikacija)
Þ Cilj Binetovog rada: korektna klasifikacija inteligencije djece
Binet
Þ Kronološka (KD) i mentalna dob - prosječna intelektualna sposobnost unutar
specifične dobne skupine
Þ MD/KD - relativni položaj pojedinca u odnosu na osobe slične kronološke dobi
Þ dobri zadaci: raste broj točnih riješenja s dobi
Þ loši zadaci: nema povezanosti dobi i točno riješenih zadataka
Binetov IQ
Þ Problemi s Binetovim IQ:
Þ različito je značanje IQ za različite dobne skupine
Þ zaostajanje od jedne god. za 3-godišnje dijete ima različito značenje negoli za
14-godišnjaka
Þ zaostajanje trogodišnjaka ozbiljnije (velike promjene u inteligenciji na mlađem
uzrastu)
Termanov IQ (1916.)
Þ IQ=MD/KD x 100
Þ 3- godišnjak će po ovoj formuli imati IQ=66, a 14-godišnjak
IQ=93
Þ Termanova revizija IQ ukazuje na nižu MD kod različitih uzrasta
Þ MD maksimalna u 16.godini, problem kod odraslih
Þ propadanje MD zbog bolesti, starenja onemogućava korektnu procjenu
Revizija Stanford-Binet testa
Þ Wechslerov koncept devijacijskog IQ
Þ DIQ - standardizirani rezultat na testu sposobnosti koji se uspoređuje s
uratkom ostalih pojedinaca neke dobne skupine
Spearman (1927.)
Þ “g” faktor - opći, prožima sve vrste intelektualnih aktivnosti
Þ “s” faktori - specifični, jedinstvani za posebne probleme
66
Þ “g” faktor integrira i poboljšava većinu sposobnosti pojedinca
Thurstone (1938.)
Þ Inteligenciju čine specifične i odvojene sposobnosti - bez globalnog IQ
Þ Teorija nastaje faktorskom analizom
Þ pokušaj izoliranja različitih vještina za uspješno rješavanje zadataka
Þ Primarne mentalne sposobnosti:
Þ verbalne, numeričke, spacijalne, perceptivne, fluentnost, pamćenje,
induktivno rezoniranje
Gardner (1983.)
Þ Novija konceptualizacija specifičnih intelektualnih faktora
Þ Sedam relativno nezavisnih sposobnosti:
Þ jezične, glazbene, logičko-matematičke, spacijalne, tjelesno-
kinestetske, interpersonalne, intrapersonalne
Þ Ne spominje samo klasične tipove sposobnosti mjerene testovima
Þ Inteligentna osoba može imati atletske sposobnosti, glazbene i dobro poznavati
sebe
Vernon (1950.)
Þ Intermedijalna pozicija između objedinjujućeg g-faktora (Spearman) i
multifaktorske teorije (Thurston)
Þ Hijerarhijski model
Þ Na vrhu g-faktor koji objedinjuje sve sposobnosti niže razine
Þ Sljedeća razina verbalno-obrazovnih i prostorno-mehaničkih sposobnosti
Þ Najniže su specifične sposobnosti
Guilford (1967.;1988.)
Þ Teorija se temelji na 120 faktora (kasnije 150)
Þ Operacije, sadržaji, produkti
Þ Inteligentno ponašanje je njihova interakcija
Þ 5 operacija (kognitivnih procesa)
Þ 4 sadržaja
Þ 6 ishoda ili produkata
Þ oslikava konvergentno mišljenje
Ograničenja psihometrijskog pristupa
Þ Teorije inteligencije pokušavaju razumijeti njezinu prirodu, većina testova
inteligencije zapravo ne mjeri te konstrukte
Þ Potrebno je voditi računa o diskrepanci između teorije i prakse kada se
interpretira IQ
Þ U procjeni inteligencije dominiraju psihometrijski testovi (Stanford-Binet,
Wechsler)
Razvojne teorije inteligencije
Þ Piaget (1950.)
Þ Zbog čega su dječji odgovori točni ili ne?
Þ Određeni obrasci odgovaranja karakteriziraju različite dobne skupine
67
Þ Kvalitativne razlike u mišljenju osoba određene dobi
Þ Inteligencija - poseban oblik biološke adaptacije između osobe i okoline
(asimilacija, akomodacija)
Faze kognitivnog razvoja
Þ Senzomotorna (do 2. godine)
Þ Predoperacionalna (2.-7. godine)
Þ Konkretno operacijska faza (7.-11. godina)
Þ Formalno-operacijska faza (11. + godina
Senzomotorna faza
Þ Refleksne reakcije koje se razvijaju od jednostavnih do sve složenijih
mentalnih shema
Þ Faza završava prvim znakovima unutrašnjih ili simboličkih konstrukata
Þ Traje do druge godine života
Predoperacionalna faza
Þ Razvoj jezika, simboličkog mišljenja
Þ Unutrašnji “govor”
Þ Svijest o prošlosti, sadašnjosti, budućnosti
Þ Simbolička igra
Þ Imitacija
Konkretno operacijska faza
Þ Usvaja se konzervacija
Þ Dijete može zbrajati, oduzimati, klasificirati
Þ Javlja se serijacija
Þ Dijete je manje egocentrično, više socijalno
Þ Teškoće u provođenju operacija nezavisnih od okoline
Formalno-operacijska faza
Þ Razvoj odraslog načina razmišljanja
Þ Apstraktno mišljenje
Þ Formiranje i testiranje hipoteza
Þ Korištenje dedukcije
Þ Evaluacija rješenja
Neuro-biološka tradicija
Þ Postoji neurološka osnova inteligencije - neuroanatomski i neurofiziološki
proces u osnovi ponašanja koja se smatraju inteligentnim
Þ Halstead (1961.)
Þ Biološka teorija inteligencije
Þ Moždane funkcije koje se odnose na inteligenciju nezavisne od kulture
(biološka osnova)
68
Halstead (1961.)
Þ Središnji integrativni faktor
Þ sposobnost organizacije iskustva
Þ ranije učenje (background) obiteljska iskustva integriraju se s novim
iskustvima
Þ adaptivna funkcija
Þ Apstraktni faktor
Þ sposobnost grupiranja stvari u različite kategorije
Þ percepcija sličnosti/razlika između predmeta, događaja, pojmova
Þ Faktor snage
Þ cerebralna snaga
Þ sposobnost isključivanja afekata kako bi se intelektualne sposobnosti
mogle rasti i razvijati
Þ Usmjeravajući faktor
Þ određuje smjernice ili fokus sposobnosti nekog pojedinca
Þ način na koji će ponašanje i intelekt biti izraženi
Cattell (1963.) i Hebb (1972.)
Tradicija procesiranja informacija
Þ Modeli usmjereni na procese više negoli na sadržaje
Þ Razumijevanje operacija, mentalnih procesa, transformacija, manipulacija
Þ Usvajanje i pronalaženje informacija
69
Þ Fluidna inteligencija
Þ rješavanje problema
Þ percepcija odnosa,
Þ osjetljiva na moždana
oštećenja
Þ neverbalna,
oslobođena kulture
Þ raste do 14. god.,
nakon 20. g. polako
propada
Þ Kristalizirana inteligencija
Þ relativno trajna
Þ razvija se interakcijom
fluidne inteligencije
osobe i faktora okoline
(kultura, obrazov)
Þ razvija se do 40.
godine, polako pada
Þ A inteligencija
Þ urođena i biološki
data
Þ sposobnost
rješavanja problema
Þ ne može se mjeriti
psihologijskim
testovima
Þ B inteligencija
Þ određena okolinom
Þ ovisna o iskustvu
Þ reflektira
kumulirano znanje
osobe
Þ mjeri je većina
testova inteligencije
Þ Kako se informacije primaju, uskladištavaju i pronalaze te kako ti procesi izazivaju
odgovore
Þ Većina modela uključuje
Þ strukturne komponente (KP, DP)
Þ funkcionalne komponente (transformacije, procesi)
Þ Sternbergova trijarhička teorija (1985.)
Þ Metakomponente, izvođenje, znanje
Þ Komponencijalna, kontekstualna, iskustvena inteligencija
Þ Inteligencija je svrsishodan proces, usmjeren cilju, može uključivati
efikasno procesiranje informacija
Þ Unutrašnje iskustvo osobe i socijalni kontekst iskustva
Þ Inteligencija kao socio-kulturni fenomen
Þ Nisu u svakoj kulturi ista ponašanja adaptivna
Þ Značenje ispitivanja inteligencije Sternberg vidi u praktičnoj inteligenciji
70
71
Wechslerove skale inteligencije
• David Wechsler radio je u bolnici Bellevue Hospital. Nezadovoljan Stanford
Binetovom mjerom inteligencije (usmjerena na djecu i daje jedan rezultat)
• 1939. razvija Wechsler-Bellevue skalu inteligencije, kasnije nazvana WAIS.
• 1949. razvija dječju verziju WISC.
• 1967. nastaje WPPSI za djecu od 2.5-7 godina.
Struktura WAIS testa
• Globalni IQ, verbalni i neverbalni IQ
• WAIS-III daje četiri indeksa:
– Verbalno razumijevanje,
– radno pamćenje,
– perceptivna organizacija i
– mentalna brzina.
Verbalni i neverbalni testovi
Verbal ni :
• Rječnik (WAIS)
• Informiranost
• Razumijevanje
• Pamćenje brojeva
• Računanje
• Sličnosti
Neverbalni :
• Nedostaci na slikama
• Strip (poredak slika)
• Slaganje kocaka
• Slaganje predmeta
• Šifriranje
Skale i norme za WAIS/WB
• Za svaki subtest određuje se prosječan rezultat
• M=10 SD=3
• Rezultati na subtestovima verbalnog i neverbalnog dijela međusobno se zbrajaju i
dobivaju se kompoziti
• Tri su kompozitna rezultata: verbalni, neverbalni, globalni, (M=100, SD=15)
Pouzdanost WAISa
• Unutarnja konzistencija i test retest pouzdanost su oko .95 ili više za globalnu i
verbalnu skalu.
• Za neverbalnu skalu pouzdanost je oko .90
• Unutarnja konzistencija za pojedine subtestove kreće se od .70 do .90. Test-retest je
oko .83.
• Generalno je pouzdanost nešto niža na subtestovima neverbalne negoli verbalne skale.
72
Valjanost WAISa
• Za WAIS-III analize pokazuju tipične obrasce za skupine pacijenata s demencijom
Alzheimerova tipa, Parkinsonovom bolesti, teškoćama učenja, moždanim oštećenjima.
• Danas je najčešće korišten test
WISC-III
• Najpopularniji test za procjenu intelektualnih sposobnosti djece od 6 g. do 16 g. i 11
mj.
• Sličan WAISu no s lakšim zadacima.
• Globalni, verbalni i neverbalni IQ
• Mnogi subtestovi jednaki WAISu
• Unutarnja konzistencija i test-retest pouzdanost oko .90
Kritike na sadržajnu valjanost
• Pregledom specifičnih čestica – pristranost – neka djeca nemaju mogućnost učenja
određenog materijala
• Pripadnici nekih etničkih skupina mogu, na nekim česticama, odgovoriti različito no
ipak korektno
• Neki rezultati zasićeni jezičnim vještinama idu u prilog bijeloj djeci, srednje ili više
klase
Čime mogu biti uvjetovane razlike na testovima?
• Moguće da su razlike na testu uvjetovane obrascima rješavanja problema koji
karakteriziraju različite subkulture
• R. D. Goldman (1973.) – Teorija različitosti u procesiranju – različite strategije mogu
dovesti do efikasnih rješenja za različite tipove zadataka.
• Strategije su medijatori vještina i izvođenja zadataka.
Budući trendovi
• Kompjutorska primjena i bodovanje
• Nove skale
73
Wechslerova skala inteligencije – Načini interpretacije
Interpretacija globalnog IQ
Izuzetno superiorna
inteligencija
Superiorna
Visoko prosječna
Prosječna
Nisko prosječna
Granična
Mentalna retardacija ili
intelektualni deficit
130 i više
120-129
110-119
90-109
80-89
70-79
69 i niže
74
Procjena intelektualne efikasnosti
E Razlika V IQ/ NV IQ
E Intersubtestna analiza
E Intrasubtestna analiza
E Analiza verbalizacije
E Indeks deterioracije
Interpretacija verbalnog i neverbalnog IQ
E Značenje diskrepance V-NV od 15 ili > bodova
E Mogući razlozi gubitka efikasnosti su:
Þ Poremećaji mišljenja
Þ Organski poremećaji
Þ Emocionalne smetnje
E Do 10 bodova razlike su uobičajene
E Razlike od 20 ili > bodova česte kod psihijatrijskih bolesnika, samo kod 2% normalnih
E Veće razlike češće među inteligentnim ispitanicima
Þ Visoko razvijene verbalno-apstraktne sposobnosti koje nadmašuju neverbalne
Þ Većina psihijatrijskih bolesnika V IQ > neverbalnog: psihoze, organska
oštećenja, neuroze
Þ Oštećenje LJ hem niži verbalni IQ, a D hem niži neverbalni IQ
Intersubtestna analiza (Profil analiza)
E Rezultat istog pojedinca na različitim subtestovima
Þ Izračunati srednji subtestni rezultat – sumu ponderiranih vrijednosti podijelimo
brojem korištenih subtestova
Þ Iznimka: ako je razlika V i NV IQ > 15 (kod globalnog IQ = 80-110) prosjek
računamo posebno za V i NV skalu
E Kod globalnog IQ = 80-110 značajno je svako odstupanje od prosjeka subtestova veće
od 1,5 ponderiranih bodova
E Ako je G IQ < 80 ili > 110, kritično odstupanje određujemo tako da:
Þ M subtestova / 4
Þ Ako je M subtestova = 4, značajno je svako odstupanje > 1 (4/4 = 1)
Značenje odstupanja od testnog prosjeka > ili < od 1,5
E 1,5 – 2,5 iznad subtestnog prosjeka (+)
E 3 ili > iznad subtestnog prosjeka (++)
E 1,5 – 2,5 ispod subtestnog prosjeka (-)
E 3 ili > ispod subtestnog prosjeka (--)
E + 1,5 do – 1,5 iznad/ispod subtestnog prosjeka (0)
E Na osnovu intertestne varijabilnosti Wechsler je izradio testne psihosindrome
75
M, 54 god., SSS, dg. depresija
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Inf Raz Pam Rač Slič Strip Dopunj Koc Pred Šifr
Ivan
V prosjek
NV prosjek
E V IQ = 136
E NV IQ = 106
E G IQ = 126
E Zbog razlike od 20 bodova računamo prosjek posebno za V i NV skalu
E M V skale = 14,8
E M NV skale = 8,8
E Ako je G IQ < 80 ili > 110, kritično odstupanje određujemo tako da:
E M subtestova / 4
E M V = 14,8 /4 = 3,7
E M NV = 8,8 /4 = 2,2
E Šifriranje: vrlo nisko u odnosu na V skalu
E NV skala snižena
E Indikacija depresivne usporenosti
E Rezultata na NV skali niži što je depresivnost jača
E Gubitak pažnje i koncentracije
E Pad motivacije
E Strip: sniženje često zbog sadržajne neprilagođenosti našoj populaciji
Testni psihosindromi (diferencijalno-dijagnostički znakovi)
E Sindrom mentalne podnormalnosti
Þ NV IQ > V IQ
76
Þ Nizak G IQ
Þ Mala intertestna varijabilnost
Þ Metoda pokušaja i pogrešaka
Þ Ograničena sposobnost učenja
Þ Nekritičnost prema neuspjehu
Þ Kod brojeva unatrag često ne razumiju uputu
E Sindrom psihoorganskog oštećenja
Þ V IQ > NV IQ
Þ Mala intertestna varijabilnost
Þ Nizak rezultat kod pamćenja unatrag
Þ Niske kocke – smetnje vizuomotorne koordinacije
E Neurotski sindrom
Þ V IQ > NV IQ
Þ Umjerena intertestna varijabilnost
Þ Metoda pokušaja i pogrešaka
Þ Nedostaci na slikama + kocke > strip + predmeti
Þ Konverzivne slike bolji rezultati na NV skali, kod opsesivno-kompulzivne
slike obrnuto
Þ Opsesivci bolji rezultati na Informiranosti, konverzivna neuroza obratno –
bolji na Razumijevanju
E Sindrom mladenačke sociopatije (delinkventnost)
Þ NV IQ > V IQ
Þ Predmeti + strip > kocke + nedostaci na slikama
Þ Mala subtestna varijabilnost
Þ Ponašaju se živahno i samopouzdano u tijeku testiranja
Þ Manje efikasni u apstraktnom mišljenju od vršnjaka
Þ Strip relativno visok – oštećenje u socijalnoj inteligenciji postoji u ponašanju,
ne u percepciji
Þ Dobro uočavaju značaj socijalnih odnosa – iskorištavaju za manipulaciju
drugima
E Sindrom shizofrenije
Þ V IQ > NV IQ
Þ Velika intertestna varijabilnost, veća na V skali
Þ Sastavljanje predmeta niže od rezultata na Kockama
Þ Strip + Razumijevanje < Predmeti + Kocke
Þ Smanjena mentalna efikasnost
Þ Usporeno i manje fleksibilno mišljenje, perseveracija
Þ Neuspjeh: Predmeti, dopunjavanje slika, računanje – praktične situacije
Þ Teško uočavaju sličnosti/razlike – Sličnosti
Þ Najbolji rezultati na Informiranosti – najmanje spontane verbalizacije
Intrasubtestni varijabilitet
E Ispitivanje uspjeha unutar istog subtesta
E Zadaci poredani od lakših prema težim
E Očekuje se da ispitanici više griješe na težim zadacima
77
E U pojedinim slučajevima ne postoji očekivani raspored
Þ “cik cak” profil kod početne shizofrenije
Mentalna deterioracija
E Prirodno propadanje mentalnih sposobnosti počinje oko 30. godine
E Wechsler smatra da kod svih testova postoji faza uspona, platoa i opadanja
E Razlikuje otporne (sporo propadajuće) i neotporne (brzo propadajuće testove
E MD – opadanje mentalne sposobnosti koje je veće od prirodnog gubitka, pojava
uvjetovana patološkim promjenama organske prirode
E Mentalne sposobnosti koje brže propadaju kod prirodnog starenja – osjetljivije i na
patološke promjene (koeficijent deterioracije)
E KD = (suma otpornih – suma neotpornih) / suma otpornih x 100
E Oduzeti ponderiranu vrijednost prirodnog opadanja mentalnih sposobnosti za dob
ispitanika (popravak)
Otporni i neotporni testovi
E Otporni
E Informiranost
E Razumijevanje
E Dopunjavanje slika
E Sastavljanje predmeta
E Neotporni
E Pamćenje
E Računanje
E Kocke
E Šifriranje
% MD
E Gubitak od 20% ili više ukazuje na opadanje ili oštećenje inteligencije bez objašnjenja
uzroka
E Nema objašnjenja za negativnu deterioraciju
E Pomaže u identifikaciji “sumnjivih” slučajeva ili deterioriranih s većom sigurnošću
78
M, 26 god., SSS-sanitarni tehničar, dg.
psihoorganski sindrom, moždani edem
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Inf Raz Pam Rač Slič Strip Dopunj Koc Pred Šifr
Alan
V prosjek
NV prosjek
E V IQ = 85
E NV IQ = 57
E G IQ = 70
E Zbog razlike od 20 bodova računamo prosjek posebno za V i NV skalu
E M V skale = 7
E M NV skale = 3,5
E Ako je G IQ < 80 ili > 110, kritično odstupanje određujemo tako da:
E M subtestova / 4
E M V = 7/4 = 1,75
E M NV = 3,5/4 = 0,875
E Razlika V i NV IQ > 20 bodova javlja se samo u 4% slučajeva
E Ako je razlog tome moždano oštećenje – onda je to kod akutnih ozljeda, ne kroničnih
(Matarazzo, 1972.)
E Sniženje: dopunjavanje slika
E Mjeri perceptivnu organizaciju, pažnju i koncentraciju
E Ukazuje na poremećaj osnovnih misaonih operacija (teškoće razlikovanja
bitno/nebitno)
E Sniženje: sastavljanje predmeta
E Teškoće perceptivne i misaone organizacije i vizuo-motorne koordinacije
E Sniženje: šifriranje
E Teškoće vizualne retencije, trajnijeg mentalnog napora i koncentracije, rigidnost, teško
se prebacuje s jednog na drugi sadržaj
E Sniženje: kocke
E Gotovo uvijek najviše na NV skali (kod zdrave osobe)
E NV dio jako nizak zbog poremećaja mišljenja
E Sniženje: pamćenje i računanje – teškoće pažnje i koncentracije
79
E Kod ponavljanja brojeva unatrag griješi već kod lakših nizova
E % MD = - 21
Analiza verbalizacije
E Kvalitativna analiza
Þ Proučavanje govora (izraz mišljenja – npr. Sch)
Þ Slične verbalne karakteristike pojedinih kategorija kliničke populacije
Þ Stil, sintaksa, izbor riječi
Þ Histerici – verbalna dramatizacija, moraliziranje
Þ Opsesivci – bogat, individualiziran riječnik
M, 49 god., KV vozač, pretjerano
uživanje alkohola
0
2
4
6
8
10
12
14
Inf Raz Pam Rač Slič Strip Dopunj Koc Pred Šifr
Josip
V prosjek
NV prosjek
E V IQ = 102
E Sniženja:
E Pamćenje – auditivno KP, tolerancija na anksioznost i frustraciju, pažnja,
koncentracija
E Računanje – KP, apstraktno mišljenje, numeričko rezoniranje
E NV IQ = 100
E Sniženja:
E Kocke – apstraktno mišljenje, analiza/sinteza, vizuomotorna koordinacija
E Šifriranje – vizuo-motorna koordinacija, brzina procesiranja, koncentracija,
fleksibilnost, frustraciona tolerancija
80
E G IQ = 101
E % MD = 38 – 11 = 27
E Vrlo vjerojatno deterioracija
E Anksiozan za vrijeme testiranja – ubrzanog misaonog tijeka, beznađe i
besperspektivnost
E 5 godina na ratištu
E Prije 1 g. hospitaliziran, ambulantni tretman
E Nemogućnost kontrole impulsa
E Socijalna izolacija, problemi u komunikaciji
E Problemi sa spavanjem i apetitom
E Glavobolje, teškoće koncentracije, teškoće pamćenja recentnih događaja
E Mišljenje rigidno, koncentracija i pamćenje otežano, teškoće održavanja mentalnog
napora – organska cerebralna disfunkcija alkoholne etiologije
M, 39 g., 11 god. školovanja, perač
autobusa
0
2
4
6
8
10
12
Inf Raz Pam Rač Slič Strip Dopunj Koc Pred Šifr
Vlado
V prosjek
NV prosjek
E V IQ = 96
E Sniženja:
E Pamćenje – auditivno KP, tolerancija na anksioznost i frustraciju, pažnja,
koncentracija, efikasnost mentalne kontrole
E NV IQ = 76
E Sniženja:
E Kocke – apstraktno mišljenje, analiza/sinteza, vizuomotorna koordinacija, osjetljiv na
prava oštećenja inteligencije
E Šifriranje – vizuo-motorna koordinacija, brzina procesiranja, koncentracija,
fleksibilnost, frustraciona tolerancija
E Kocke ispod prosjeka NV skale – moždano oštećenje ?
81
E Rezultat na NV skali znatno snižen – moguće zbog poremećaja mišljenja
E Šifriranje ukazuje na funkcionalne smetnje – zakočenost, teškoće u situacijama koje
traže brzo i točno reagiranje
E % MD = 39 – 5 = 34
Procjena specifičnih problema WB skalom
Teškoće u učenju
Þ Teškoće u razvoju vještina čitanja, pisanja, govorenja, mišljenja ili računanja
Þ Slabija sposobnost procesiranja informacija
Þ Osoba je normalne inteligencije, no postoji diskrepanca između postignuća i
intelektualnih sposobnosti – disfunkcija SŽS
Þ Cilj procjene: odrediti jake i slabe strane pojedinca te kreirati optimalan program
Područja procjene
Þ Razvojno – kognitivni procesi
Þ Postignuće
Þ Zahtjevi okoline
Þ Reakcije drugih na teškoće osobe
Þ Interakcije s drugim faktorima kao:
Þ Strah od neuspjeha, interpersonalna prilagodba, slični problemi u obitelji
Postoji li specifični WB profil koji ukazuje na teškoće u učenju?
Þ 20% osoba s dijagnozom teškoća u učenju ima niske rezultate na: informiranosti,
pamćenju, računanju i šifriranju
Þ Navedeni subtestovi mjere:
Þ Brzinu procesiranja informacija, vizualno KP, vizuomotornu koordinaciju
(Šifriranje)
Þ Numeričke sposobnosti i sposobnost nizanja (Pamćenje i Računanje)
Testni rezultati djece – WISC-III
Þ Djeca s teškoćama u učenju – posebno niski rezultati na pamćenju, računanju i
šifriranju
82
Þ Djeca s ADHD posebno loši rezultati na računanju i šifriranju
Þ Velik broj djece nema taj rezultat
Bannatyne, 1974.
Þ Najviši rezultati na testovima koji traže spacijalne sposobnosti: Predmeti, Kocke,
Nedostaci na slikama
Þ Umjereni rezultati na testovima pojmovnih vještina: Razumijevanje i Sličnosti
Þ Najniži rezultati na subtestovima koji uključuju nizanje po nekom pravilu ili
vremenskom slijedu
Þ Stečeno znanje – rezultati na Informiranosti i Računanju
Zaključak
Þ Osobe s teškoćama u učenju postižu bolje rezultate u zadacima koji uključuju
funkcije D hemisfere (simultano procesiranje – npr. Predmeti, Kocke, Dopunjavanje
slika)
Þ Lošije rezultate postižu na zadacima sekvencioniranja (nizanja) – Pamćenje, Strip,
Šifriranje
Mentalna retardacija
Definiranje
Þ Nespecifičan, heterogeni poremećaj
Þ Javlja se od rođenja do 18 mjeseci života
Þ Opća inteligencija je za 2 SD ispod prosjeka
Þ Uz nisku inteligenciju javljaju se teškoće u nezavisnom funkcioniranju osobe, te
teškoće u rješavanju svakodnevnih problema
Þ Potrebno je manje naglašavati razinu nesposobnosti, već se usmjeriti na tip podrške
koji je osobi potreban
Þ Identificirati kako se može maksimalno pospješiti funkcioniranje osobe uz pružanje
najbolje podrške
Þ Značenje interakcije osobe i njezine okoline
DSM-IV klasifikacija – određuje stupanj ozbiljnosti retardacije
Þ 50/55 do 70 lakša
Þ 35/40 do 50/55 umjerena
Þ 20/25 do 35/40 teška
Þ oko 20/25 vrlo teška retardacija (ne može se provjeriti standardiziranim testovima)
Dvije opće kategorije
Þ Obiteljska retardacija – slabo genetsko nasljeđe, siromašna okolina, neki mogući
organski faktori
83
Þ Lakša retardacija, bolje adaptivne sposobnosti
Þ Organska retardacija – teža, povezana s neurološkim disfunkcijama i genetskim
oštećenjima
Þ Osobe koje trebaju veću skrb, no mogu obavljati rutinske dnevne aktivnosti
Zaključak
Þ Najteži testovi: Informiranost, Računanje i Rječnik
Þ Problem s verbalnim razumijevanjem
Þ Najjednostavniji testovi: Dopunjavanje slika i Slaganje predmeta
Þ Zasićeni faktorom perceptivne organizacije
Darovita djeca
Þ V i NV IQ > 130
Þ Djeca sa specifičnim sposobnostima – glazba, pokret, umjetnost – klasificiraju se kao
darovita iako IQ nije nužno > 130
Þ Procjenu valja nadopuniti:
Þ Testovi postignuća, analiza uradaka djece, procjena eksperata
IQ i darovitost, IQ i kreativnost
Þ IQ ograničava definiranje darovitosti
Þ Odnos inteligencije i kreativnosti
Þ Mnoge osobe visokog IQ ne postižu mnogo u životu
Þ Značenje:
Þ Motivacije
Þ Discipline
Þ Okolinskih mogućnosti – poticaji
Þ Obrazovanja
Delinkvencija
Þ Viši rezultati na neverbalnom dijelu testa – Dopunjavanje slika, Strip, Slaganje
predmeta
Þ Niski rezultati na testovima koji pokazuju školsko postignuće – Informiranost,
Računanje, Rječnik
Þ Rezultati na subtestu Sličnosti relativno visoki u
Þ Teškoće u prosuđivanju – sniženje na Razumijevanju
Þ Teškoće u adaptaciji i konformiranju školskoj situaciji – sniženje na testovima koji
mjere usvojenost školskih/akademskih informacija
84
Neuropsihologijska procjena
Uvod u kliničku neuropsihologiju
• Primjena znanja iz neuropsihologije (odnos mozga i ponašanja)
• Područja ispitivanja:
• Spoznajne funkcije (jezične, numeričke, prostorne)
• Motoričke funkcije
• Emocionalne osobine (izražavanje i razumijevanje emocija)
• Osobine ličnosti
• Mentalni poremećaji (depresija, Sch)
Psiholozi ispituju znakove i simptome neuroloških deficita pomoću:
• Povijesti bolesti,
• Intervjua,
• Testiranja,
– Procjene inteligencije,
– Specifičnih sposobnosti
Ciljevi neuropsihologijske procjene
• Diferencijalna dijagnoza:
• razumjeti i kvantificirati efekte oštećenja mozga na intelektualne, motorne i
emocionalne funkcije
• odrediti prirodu oštećenja (težina i stupanj) i uputiti na moguće područje oštećenja
• otkriti blaža odstupanja koja se ne otkrivaju drugim dijagnostičkim postupcima
(efekti trauma glave ili rani simptomi degenerativnih bolesti)
• identificirati neuobičajenu moždanu organizaciju koja se javlja kod ljevorukih
pojedinaca ili kod ranih moždanih ozlijeda
• Planiranje tretmana i rehabilitacije
– Rad s članovima obitelji
• Evaluacija tretmana
Razlike između oštećenja i nesposobnosti
• Oštećenje (impairment) se odnosi na normativne usporedbe podataka dobivenih
testovima
• Nesposobnost (disability) se odnosi na kontekst u kojemu se pacijent nalazi (životni
uvjeti, okolina, interesi)
85
Što uključuje procjena?
• Predznanja iz psihologijskog testiranja, funkcionalne neuroanatomije, neurologije i
psihopatologije
• Poznavanje resursa društvene zajednice (mogućnosti rehabilitacije, grupe za podršku,
radne i edukacijske mogućnosti)
• Fleksibilni, kreativni, problemu usmjereni pristup svakom pojedinom pacijentu
Implikacije za procjenu
• Identificirati konkretne poteškoće koje pacijent doživljava – prva razina
• Identificirati relativno dobro očuvane funkcije koje se koriste u razvoju
kompenzacijskih strategija – druga razina
Neuropsihologijska procjena
• Testovi i postupci uključeni u neuropsihologijsku procjenu variraju u funkciji
različitih faktora:
– Cilja procjene
– Neurološke (ne) oslabljenosti ispitanika
– Temeljitosti pregleda
• U neuropsihologijskoj procjeni koristi se veći broj testova; minimalno sljedeći testovi:
– Test inteligencije
– Test ličnosti
– Perceptivno-motorički i/ili Test pamćenja.
• Ukoliko se identificira oštećenje, ispitanik (pacijent) će se uputiti na daljnje puno
detaljnije ispitivanje.
Povijest i razvoj kliničke neuropsihologije
• 50-tih godina prošloga stoljeća: Halstead, Reitan i Goldstein u SAD-u, Rey u
Francuskoj i Luria u SSSR-u
• HR baterija (1947.) je bila uspješna u određivanju prisutnosti mozgovnog oštećenja,
lokacije i prirode postojeće lezije – kvantitativni pristup
• tri L: Lezija, Lokalizacija i Lateralizacija
• Luria (1966.) – zasniva svoj rad na idiografskom pristupu: postavlja hipoteze o
mogućem uzroku pacijentova ponašanja koje testira putem kliničkog promatranja –
kvalitativan pristup
• Christensen (1979.) – organizira Lurijine postupke u fleksibilni oblik testiranja
hipoteza, priređuje testni materijal i standardizira upute za primjenu: Luria-Nebraska
baterija
Uvod u intervju
• Svaka valjana procjena treba započeti pažljivo pripremljenim intervjuom jer intervju
omogućava:
• integraciju podataka o problemu pacijenta s njegovim “backgroundom”,
• identifikaciju faktora koji mogu interferirati s točnošću interpretacije podataka
dobivenih neuropsihologijskom procjenom,
• postavljanje hipoteza o tome što je u osnovi kognitivnih i ponašajnih problema na koje
se pacijent žali te stoga prethodi neuropsihologijskom testiranju.
86
Povijest bolesti
• Tipična neuropsihologijska procjena počinje pažljvim bilježenjem podataka iz životne
povijesti osobe; obično iz slijedećih područja:
– Medicinska povijest pacijenta.
– Medicinska povijest pacijentove obitelji.
– Postojanje ili ne razvojnih teškoća.
– Psihosocijalna povijest.
– Priroda, težina i progresija bolesti kroz vrijeme
Neuropsihologijsko ispitivanje mentalnog statusa
Neuropsihologijska procjena uključuje sljedeća područja procjene
• Svijest
• Emocionalno stanje
• Mišljenje – sadržaj i jasnoća
• Pamćenje
• Percepcija
• Izvođenje aktivnosti – motorno funkcioniranje
• Jezik
• Govor
• Dominantnost hemisfera
Neuropsihologijsko testiranje
Faktori koji mogu ometati uradak na neuropsihologijskim testovima
• prethodne ozljede mozga, moždani udar, urođena ili prethodna neurološka stanja
• apsans (epileptički napad)
• akutna bol i različite tjelesne smetnje (glavobolje, deprivacija od sna, ekstreman umor)
• periferna senzorna i motorna oštećenja
• trenutne i kronične bolesti (dijaliza, karcinom, HIV, poremećaj štitnjače, srčani
problemi, epilepsija)
• zlouporaba alkohola i droge
• uzimanje lijekova (antikonvulzanti, antidepresivi, antipsihotici, litij)
• psihijatrijske bolesti (depresija, Sch)
• psihosocijalni stresori
• snižena motivacija ili simulacija
• negativna interakcija pacijent - ispitivač
• kulturalne i jezične razlike
• premorbidne sposobnosti i obrazovanje
• zvanje i zanimanje
• prethodno iskustvo s testnim materijalom i vježba
87
• složenost testa
Neuropsihologijski testovi
• Testovi i postupci procjene uključuju različite aspekte funkcioniranja:
– Perceptivno funkcioniranje.
– Motorno funkcioniranje.
– Verbalno funkcioniranje.
– Pamćenje.
– Kognitivno funkcioniranje.
• Koriste se za procjenu oštećenja ili nesposobnosti te kao dopuna procjene liječnika.
Testovi mogu pomoći u procjeni:
– Promjena mentalnog statusa,
– Abnormalnosti u funkcioniranju prije nego li se detektiraju strukturalne
abnormalnosti,
– Jakih i slabih strana pacijenata,
– Sposobnosti ustrajanja u zadatku,
– Promjena u funkciji vremena.
Problemi povezani uz neuropsihologijsku procjenu
º Istraživanja se provode retrogradno (od poznatih promjena u ponašanju do
pronalaženja mjesta lezije)
º Izbor pacijenata za istraživanja - specifični kriteriji: pogodniji pacijenti koji
boluju od tumora mozga čiji je opseg oštećenja poznat (tumori koji rastu
unutar ovojnice - meningeomi; utječu na funkciju mozga pritiskom na okolno
tkivo) negoli pacijenti s tumorima koji se šire velikom brzinom ili koji rastu
difuzno - glioblastomi - infiltrativni tumori koji urastaju u okolno tkivo
(maligni tumori)
º Problemi povezani uz osjetljivost testova
º ako je oštećenje zahvatilo veći dio mozga nema potrebe za korištenjem testa
veće osjetljivosti
º kod manje lezije, efekti na ponašanje specifičniji, potreba za osjetljivijim
testom
º Vrijeme potrebno za procjenu
º Primjena samo jednog testa nije dovoljna već je potrebno korištenje većeg
broja testova, što traži određeno vrijeme - često 6 ili više sati (nekoliko
susreta).
º Pojedinci s organskim oštećenjem podbacuju na neki testovima, dok drugi s
poznatim cerebralnim oštećenjem uspješno rješavaju iste testove
º Faktori koji u interakciji s moždanom patologijom otežavaju interpretaciju testnih
rezultata
º neadekvatni testovi za osobe starije životne dobi i kulturno deprivirane
pojedince,
º premorbidna inteligencija,
º spolne razlike,
º snižen rezultat nije uvijek znak organiteta.
º Utjecaj demografskih varijabli - obrazovni i kulturalni faktori utječu na testne
rezultate - potreba za odgovarajućim normama
88
º postupci neuropsihologijske procjene ne mogu lako diskriminirati osobe sa stvarnim
MO od teških disfunkcija koje su psihogeno uvjetovane
Je li oštećenje žarišno ili difuzno?
º žarišno oštećenje - moguće ga je lokalizirati (odrediti žarište); povezano sa
specifičnim i ograničenim kognitivnim, afektivnim i ponašajnim disfunkcijama
(kapsulirani tumori - benigni, specifične traume, žarišne infekcije, cerebrovaskularni
poremećaji)
º difuzno oštećenje - prate ih obuhvatniji poremećaji; posljedica su anoksije ili hipoksije
(uslijed začepljenja arterije), zaraznih bolesti, degenerativnih bolesti, zloporabe
lijekova
Je li oštećenje posljedica uništenja moždanog tkiva ili bolesti?
º uništenje moždanoga tkiva, primjerice, ranjavanje vatrenim oružjem - ograničeni
simptomi koji se specifično odražavaju na ponašanje
º bolesti moždanoga tkiva (rane ili infekcije) - generalizirana moždana oštećenja i
ponašajne disfunkcije širih razmjera
Je li oštećenje progresivno ili nije?
º Prognoza o tome radi li se o progresivnoj bolesti ili o bolesti stabilnih uvjeta značajna
je za informiranje pacijenta, za programe intervencije i rehabilitacije
º Do progresivne deterioracije dovode - difuzno moždano oštećenje, infekcije,
pothranjenost.
º Ne dovode do progresije - udarci glave, aneurizme - proširenja arterija,
cerebrovaskularni poremećaji - cirkulacija krvi blokirana ateromima
(degenerativne promjene arterija s posljedicom formiranja krvnih ugrušaka -
tromba)
Je li oštećenje akutno ili kronično?
º Veći dio oporavka smetnji u ponašanju i kognitivnoj sferi odvija se u vremenskom
intervalu 1-2 mjeseca nakon moždane traume.
º Ako se radi o žarišnom moždanom oštećenju oporavak može trajati cijeli niz godina.
º Kod kroničnih moždanih disfunkcija - moždane i ponašajne deterioracije postaju
sve raširenije i sve teže.
º Mlađe osobe (30 godina ili mlađe) postepeno uspostavljaju svoje funkcije dok stariji
rijetko uspijevaju.
Je li oštećenje organsko ili funkcionalno?
º Osobe s težim psihološkim problemima mogu pokazivati teškoće slične
simptomima koje izaziva MO, kako u ponašajnoj tako i u kognitivnoj sferi.
º Pogrešna dijagnoza - negativne posljedice u socijalnoj prilagodbi i obzirom na
oporavak koji se postiže terapijom.
º Ako se greškom dijagnosticira MO - posebno dg. koja uključuje degenerativne ili
difuzne promjene, može se odustati od psihoterapije i/ili se može dati pogrešna
farmakoterapija.
89
º Oba postupka štetna - pogoršanje stanja ili smanjenje vjerojatnosti oporavka
Kako razlikovati neurozu od organiteta?
• blaga indiferentnost
• simbolički značaj simptoma
• varijacije simptoma ovisno o situaciji
• sekundarna dobit
• slabo vjerojatni simptomi - reaktivna konverzivna stanja
Simptomi koji idu u prilog organitetu
º Prisutnost motoričkih i specifičnih senzornih oštećenja, ako su ograničeni samo na
jedan dio tijela (lateralizirani)
º Teškoće u razlikovanju organskog moždanog oštećenje i kronične Sch.
Velik broj simptoma lezija prefrontalnog režnja slično znakovima shizofrenije
º konfuzija
º poremećaj mišljenja
º indiferentnost u odnosu na socijalne norme
º nedostatnost perceptivnog i motornog slijeda
º progresivni gubitak pamćenja
º perseveracija
º smanjena verbalna fluentnost
º smetnje raspoloženja
Simptomi lezija temporalnih režnjeva i slični manično depresivnom poremećaju
º promjene raspoloženja
º napadi bijesa
º iracionalnost
º progresivni gubitak pamćenja
º propadanje logičkog rezoniranja
º teškoće u percepciji kompleksnih oblika
Neuropsihologijska procjena pamćenja
Pamćenje
E Promjena ponašanja kao rezultat iskustva, pohranjivanja informacija i samog procesa
njihova pohranjivanja
E Senzorno pamćenje (ikoničko, ehoičko)
Þ Ikoničko – vidno senzorno pamćenje (200-500 ms)
Þ Ehoičko – slušno senzorno pamćenje
E Kratkotrajno pamćenje (KP)
Þ Ograničenog kapaciteta, kratkog trajanja
Þ Slični pojmovi: neposredno, aktivno ili radno pamćenje – stadij stjecanja
Þ Osjetljivo na neurofiziološki poremećaj (gubitak svijesti), interferenciju
E Dugotrajno pamćenje (DP)
Þ Neograničenog kapaciteta, trajno
90
E Konsolidacija – prijenos iz KP u DP
E Enkodiranje – manipulacija informacijama koje se pohranjuju
E Dosjećanje – pristup pohranjenim informacijama
Þ doziv (samopotaknuto dosjećanje)
Þ prepoznavanje (percipiranje informacije kao poznate)
Þ ključ za dosjećanje (događaj, osjet, doziv potaknut verbalnim ključem)
Kategorije pamćenja
E Deklarativno
Þ Znanje činjenica
Þ Epizodičko pamćenje – informacije o iskustvima u određenom trenutku i na
određenom mjestu (osobe, mjesta, događaji – autobiografsko pamćenje)
Þ Semantičko pamćenje – općenita naučena znanja i činjenice o svijetu (pojmovi,
pravila, značenja, nezavisno od specifičnih događaja)
Þ Zahvaćeno klasičnim amnezijama
E Nedeklarativno, proceduralno
Þ Informacije o tome kako nešto učiniti (navike, postupci i vještine)
Þ Implicitno pamćenje
Þ Stječe se nesvjesno
Þ Sačuvano u klasičnim amnezijama
Poremećaji pamćenja
E Pripadaju najčešćim kognitivnim problemima s kojima se pacijenti obraćaju svom
liječniku i psihologu
E Uzroci tim poremećajima se kreću od genetskih preko neuroloških i metaboličkih
disfunkcija do emocionalnih i psiholoških problema
E Iako su učenje i pamćenje međusobno povezani procesi, poteškoće s učenjem se
najčešće javljaju u djece školske dobi i adolescenata, dok se poteškoće s pamćenjem
javljaju u starijih osoba
E Dob, formalno obrazovanje i inteligencija su relevantni faktori koje treba uzeti u
obzir pri interpretaciji rezultata na testovima povezanim s učenjem i pamćenjem
E Provođenje dobrog početnog intervjua i prikupljanje osobnih i medicinskih podataka
pacijenta je dio standardno dobre kliničke prakse
E EEG, CT, MRI nalazi, izvješća članova obitelji i drugih značajnih osoba
Mjere za procjenu pamćenja
E Wechslerove skale pamćenja (Wsp-I Wsp-II)
Þ primarno ispituje verbalno pamćenje
E Bentonov test vizualnog pamćenja (Bentonov test vizualne retencije)
Þ neverbalno pamćenje
E Rey-Ostterieth test precrtavanja i dosjećanja složenog geometrijskog lika
Þ neverbalno pamćenje
E Pojedini subtestovi Wechslerove skale inteligencije
Þ Pamćenje, Računanje, Šifriranje
Korištenje testova za procjenu pamćenja u kliničke svrhe
91
E Određivanje funkcionalne promjene - npr., ako se sumnja u početak demencije,
pacijent treba biti testiran nekoliko puta kroz nekoliko mjeseci kako bi se utvrdila
eventualna progresivna deterioracija
E Pomoć pri dijagnozi - uključuje više od same procjene oštećenja pamćenja: npr.,
procjena se može vršiti sa svrhom identifikacije jesu li problemi pamćenja uzrokovani
lezijama frontalnog režnja ili se radi o relativno čistoj amneziji kao kod Korsakovljeva
sindroma; ili jesu li deficiti u pamćenju uzrokovani lezijama mozga ili postoji
mogućnost psihogenih uzroka
E Detaljan opis stanja pacijenta - npr., pacijent s ozljedom glave može biti ispitivan s
ciljem procjene jesu li njegova oštećenja pamćenja i drugih kognitivnih sposobnosti
preteška za normalan povratak na posao i kako će ona utjecati na njegovo
svakodnevno funkcioniranje
E Odabir vrste rehabilitacije
Wechslerova skala pamćenja (Wsp-I)
E ispitivanje pamćenja adolescenata i odraslih (od 18. godine nadalje)
E sastoji se od 7 subskala:
Þ Opće informacije i podaci o sebi, Orijentacija, Mentalna kontrola, Pamćenje
brojeve, Logičko pamćenje, Asocijativno pamćenje, Vizualna reprodukcija
E Opće informacije i podaci o sebi
Þ uključuje jednostavna pitanja o datumu rođenja te opće poznatim činjenicama
E Orijentacija
Þ prostorna i vremenska orijentacija
E Mentalna kontrola
Þ test pažnje, osjetljiv na organsko oštećenje
E Pamćenje brojeva
Þ odgovara subtestu Wechslerove skale inteligencije
Þ upućuje na slabiju pažnju i koncentraciju
Þ ako je pamćenje brojeva unatrag niže od pamćenja unaprijed radi se o:
E sniženoj mentalnoj fleksibilnosti i/ili teškoćama u zadržavanju
mentalnih slika brojeva
E teškoćama u izvođenju - zadražavanje informacija u KP uz istodobno
manipuliranje tim informacijama
E Logičko pamćenje
Þ neposredno dosjećanje priča razmjerno je stabilno kroz srednju životnu dob,
počinje opadati u starijoj dobi
Þ odgođeno dosjećanje počinje opadati već od 30. godine, na rezultate utječe
obrazovanje, nema jednoznačnih podataka o utjecaju spola
Þ Pamćenje brojeva u funkciji dobi i logičko pamćenje obzirom na dob (neposredno i
odgođeno pamćenje)
92

E Asocijativno pamćenje
Þ test verbalne retencije
Þ sposobnost novog učenja, dobar pokazatelj moždanog oštećenja
Þ dobar u otkrivanju manipulacije
Þ kod lezija L hemisfere smanjena uspješnost kod neposrednog i odgođenog
dosjećanja
E Vizualna reprodukcija
Þ neposredno vizualno pamćenje
Þ ne pokazuje dobre osobine u razlikovanju lezija D i L strane mozga; iako je
zadatak neverbalan lako ga je opisati riječima
Wechslerova skala pamćenja (Wsp-I) - zaključna razmatranja
E izračunava se kvocijent pamćenja - nema osobito značenje za neuropsihologijsku
procjenu - pamćenje ima više različitih aspekata pa ga nije moguće opisati
jedinstvenom vrijednosti
E Wsp I i II ne uključuje mjere odgođenog pamćenja, niti odvojene indekse za verbalno i
neverbalno pamćenje
E većina zadataka mjeri verbalno pamćenje
Bentonov test vizualne retencije (BVRT)
E Klinički istraživački instrument za procjenu vizualne percepcije, vizualnog pamćenja i
vizuo-konstruktivnih sposobnosti
E Dobro razlikuje teškoće pažnje koje su karakteristične za brojne psihijatrijske i
neurološke pacijente
E Korelacija s inteligencijom od .46 do .71, poželjno je koristiti test kod osoba barem
prosječne inteligencije (donja granica IQ=80)
E Opadanje uratka na ovom testu javlja se nakon 50-te godine
E Postoje 3 alternativne, paralelne forme, C, D i E, svaka sa po 10 predložaka
E 4 metode primjene
E Svaka se forma sastoji od 10 crteža s jednim ili više likova. Većina crteža sadrži 3 lika
što test čini osjetljivim na probleme vidnog zanemarivanja
E Ispitivač bilježi broj i tip pogreške
E Vrijeme primjene oko 5-10 minuta
Načini korištenja BVRT
93
E Oblik A - crtež se gleda 10 sekundi i potom odmah reproducira prema sjećanju
E Oblik B - ispitanik promatra crtež 5 sekundi i potom odmah reproducira prema
sjećanju (komparacija vremena za procesiranje podražaja)
E Oblik C - ispitanik precrtava likove što omogućava odvajanje pamćenja od
perceptivno-motornog aspekta zadatka
E Oblik D - reprodukcija lika slijedi nakon određenog intervala retencije. Crtež se
promatra 10 sekundi, retencija je 15 sekundi, nakon čega slijedi reprodukacija
Vrste pogrešaka kod BVRT
E Pogreške se prebrojavaju i klasificiraju po tipu
E Postoji 6 vrsta pogrešaka:
Þ ispuštanje ili izostavljanje
Þ distorzije
Þ perseveracije
Þ rotacije
Þ pogreške lokalizacije
Þ pogreške u veličini
Rezultati istraživanja
E Korelacija s testovima inteligencije oko 0.70, preporučuje se primjena ako je IQ barem
80 (donja granica za primjenu testa)
E Rezultati ovise o dobi – od 8 do 14/15 godina rezultati rastu i dostižu razinu odraslih
osoba što se zadržava do 40 godina
E Između 40-50 godina rezultati pomalo opadaju, iznad 50. godine sve izrazitije
Interpretacija rezultata
E Odstupanje od očekivanog rezultata (prosječan broj grešaka za dob) za dvije pogreške
– vjerojatno oštećenje funkcije vizualnog pamćenja
E Odstupanja za tri pogreške – značajno oštećenje funkcije vizualnog pamćenja
E Odstupanje za četiri ili više pogrešaka – teže oštećenje funkcije vizualnog pamćenja
# Primjer, M, 40 god. SSS
E U svakoj seriji se prema normama za ovu dob očekuje 5 pogrešaka
E Ako je broj pogrešaka 7 – to je za dvije više od prosjeka
E To ćemo interpretirati u smislu vjerojatnog oštećenja funkcije pamćenja
E Rezultati se određuju za svaku seriju posebno
Primjer pogrešaka kod BVRT
94
# Perseveracije lika iz prethodnog crteža



E Perseveracija perifernoga lika
95
# Distorzija
# Rotacija
96
Tipične organske pogreške
Þ ispuštanje ili izostavljanje - najčešća pogreška (depresivni pojedinci ili s
poremećajem vizualnog pamćenja); izostavljanje perifernog lika – tipična
organska pogreška
Þ distorzije – ako su izmišljeni dijelovi likova, do potpune bizarnosti - Sch
Þ perseveracije – tipična organska pogreška; popunjavanje praznina u
pamćenju; najdiskriminativnije pogreške – indikativno ako je 20% takvih
grešaka
Þ rotacije – krakteristične za organitet (45, 90, 135, 180 stupnjeva); osim
rotacija stabilizacije nisu organske pogreške
Þ pogreške lokalizacije – nije tipična za organitet, više ukazuje na smetnje
koncentracije nego pamćenja
Þ pogreške u veličini – pogreške tipične za organitet, relativno su rijetke, osoba
ne uočava razlike u veličini likova
Rey-Osterrieth test složenog lika
E Test mjeri:
Þ vizuospacijalne konstruktivne funkcije i
Þ vizualno pamćenje
E Dva oblika zadataka:
Þ prectravanje i
Þ reprodukcija po sjećanju (od 3 do 30 min)
E Elementi koji se ocjenjuju:
Þ tip konstrukcije
Þ točnost i bogatstvo reproduciranog lika
Þ brzina rada
Þ ponašanje za vrijeme izvođenja
97
Lik A iz testa Rey-Osterrieth testa
Točnost i bogatstvo reprodukcije lika
# Primjeri nekih od 18 elemenata čija se točnost reprodukcije ocjenjuje
98
Usporedba uratka na testu zdrave osobe i osobe s anterogradnom amnezijom
Diskriminacija lik/pozadina – odvajanje lika od pozadine
99
Wechslerova skala inteligencije (WB-II)
E Subtest pamćenja (jednako kao Wsp)
E Subtest računanja
Þ češće povezan s lezijama L hemisfere, no susreće se i kod lezija D hemisfere
E Subtest šifriranja
Þ najosjetljiviji test na moždano oštećenje
Þ sniženje je posljedica lezija na različitim područjima mozga
Þ upućuje na teškoće u brzini procesiranja informacija i/ili učenja, nizanja,
koncentracije te vizuo-motornih sposobnosti
Neuropsihologijska procjena
Područja procjene
O Perceptivne sposobnosti
Þ Vizualne/Vidne
Þ Auditivne/Slušne
Þ Taktilne/Didir
O Motorna koordinacija i ravnoteža
O Konstruktivne perceptivno-motorne sposobnosti (senzo-motorne sposobnosti)
O Verbalne/Jezične sposobnosti
O Pojmovno rezoniranje
Testovi perceptivnih i motoričkih sposobnosti
Vizualna percepcija
O Test prepoznavanja lica ili facijalnog prepoznavanja (Benton i Van Allen, 1973.)
Þ 54 zadatka
Þ Prepoznavanje lica s predloška (kriterija) između 6 sličnih lica (6 zadataka)
Þ Prepoznavanje 3 fotografije osobe snimane sprijeda među 6 fotografija
snimanih iz drugačijeg kuta (24 odgovora)
Þ Prepoznavanje lica snimljenih sprijeda pod različitim svjetlom – traže se 3
fotografije između 6 predloženih (24 odgovora)
Poremećaji facijalnog prepoznavanja
O Uključena percepcija i pamćenje
O Facijalna agnozija ili prosopagnozija – nesposobnost prepoznavanja lica poznatih
osoba, uključeno pamćenje
O Defekt diskriminacije nepoznatih lica – ne zahtijeva pamćenje ili ranije iskustvo
Þ Pretpostavlja se da se radi o disfunkciji D hemisfere
100
Þ Neka istraživanja ukazuju na bilateralne lezije temporalno-okcipitalno i
parijetalno-okcipitalno – razlog rijetkosti poremećaja
Vizualno prepoznavanje
O Svi testovi poznatih lica temelje se na dozivu pohranjenih informacija – imaju
komponentu pamćenja
O Pacijenti s oštećenjem LJ hemisfere = prepoznaju, ali teško imenuju osobe
O Pacijenti s oštećenjem D hemisfere = teškoće prepoznavanja
Neki testovi vizualne percepcije
O Test skrivenih riječi i likova (Talland, 1965.)
Þ Traže se jednostavni među složenim likovima i jednostavne riječi u
besmislenom nizu slova
Þ npr. arbomorentg
Þ Test posebno osjetljiv na lezije Brokinog i Wernickeovog područja, te
frontalnog režnja općenito
O Prepoznavanje i doziv riječi i slika (Battersby, bender, Pollack i Kann, 1956)
Þ Prezentiraju se poznate riječi npr. Soboslikar
Þ Prezentiraju se simetrični likovi (uz vertikalnu os)
Þ Zadatak: pročitati riječi i opisati likove
Þ Test pogodan za identifikaciju ograničenja u vidnome polju – osobe će vidjeti
samo dio riječi (npr. slikar) ili lika (npr. desni)
Hooperov test vizualne organizacije
O Sposobnost organizacije vizualnih podražaja
O 30 zadataka – fragmentirane slike
O Dob 13-69 godina (ribe, svijeće, knjige ...)
O Ispitanik pogleda razbacane dijelove i odgovori što prikazuje slika
O Uključena: vizualna analiza i sinteza, formiranje pojmova, KP, DP, pisano i verbalno
označavanje poznatih objekata
Þ Test uključuje i imenovanje, oni s lezijama D postižu niže rezultate, ali su niski
i rezultati ispitanika s oštećenjima LJ
Disfunkcije vizualne percepcije
O Vizualna agnozija – nesposobnost razumijevanja ili reagiranja na vizualne podražaje
Þ Vizualna predmetna agnozija – deficit imenovanja, prepoznavanja ili korištenja
predmeta, vizualno prezentiranih (LJ okcipitalno područje)
Þ Simultana agnozija – percepcija jednog po jednog aspekta podražaja
Þ Prozopagnozija – nesposobnost prepoznavanja lica (D okcipitalne lezije)
Þ Agnozija i anomija boja – povezano s LJ lezijama
Testovi auditivne percepcije
O Seashore test ritma (Seshore i sur., 1960.)
O Subtest testa glazbenih sposobnosti
O Diskriminacija ritmova – 30 parova (ponekad međusobno jednaki, ponekad različiti)
Þ Ispituje deficite neverbalne auditivne percepcije
101
Þ Povezani s afazijom i bilateralnim lezijama
O Test percepcije govornih zvukova (Reitan i Davis, 1974.)
Þ 60 besmislenih riječi, sve sadrže glas “ee” snimljen na vrpcu
Þ Na listu za odgovore je 60 grupa po 4 riječi – ispitanik podcrtava riječ koju je
čuo
Þ Čuje “weej” odabire između “weech, yeech, weej, yeej”
O Test auditivne oštrine i diskriminacije
O Najviše grešaka – oštećenja LJ hemisfere, temporalni režanj
O Osjetljiv na poremećaj pažnje – bilateralne i desnostrane lezije
O Koordinacija vizualne i auditivne percepcije
Disfunkcije auditivne percepcije
O Auditivna (slušna) agnozija – nesposobnost razumijevanja i diskriminiranja
auditivnih podražaja
Þ Lezije D temporalno:
Þ Amuzija (gluhoća za tonove, melodiju, slabija percepcija ritma i tempa glazbe
ili govora)
Þ Agnozija za zvukove (nesposobnost interpretiranja značenja neverbalnih
zvukova)
Þ Deficiti u selektivnoj pažnji kod dihotičnog slušanja
Þ Lezije LJ temporalno:
Þ Wernickeova afazija (receptivna afazija) – oštećeno razumijevanje govora –
osoba čuje govor u slušnom korteksu, ali ne razumije
Testovi taktilne percepcije
O Taktilna percepcija i prepoznavanje prstiju (Reitan i Davison, 1974.)
O Ispitanik je zatvorenih očiju, ispitivač mu dodiruje ruke komadićem vate
Þ Najprije odvojeno, potom obje ruke zajedno
Þ Potom dodiruje različite prste svake ruke – ispitanik prepoznaje o kojem se
prstu radi
Þ Može se svaki prst označiti brojem od 1-5
O Pisanje slova/brojeva po dlanovima (ili prstima) (Reitan i Davison, 1974.)
Þ Ispitanik je zatvorenih očiju
O Prepoznavanje predmeta koji se osobi stavljaju na dlan (bez vidne informacije)
Taktilna nepozornost i taktilno prepoznavanje
O Taktilna nepozornost
Þ Uz lezije D hemisfere, parijetalni režanj
O Astereognozija (taktilna agnozija)
Þ Nesposobnost prepoznavanja predmeta dodirom (parijetalni režanj), predmet
osoba drži u ruci s povezom na očima
O Agnozija prstiju (nesposobnost imenovanja ili identifikacije prstiju) – LJ hemisfera
Motorna koordinacija i ravnoteža
O Test oscilacije prstiju (Reitan i Davison, 1974.)
Þ Ispitanik udara kažiprstom što brže može – telegrafska tipka, 10 sek
102
Þ Ruka je stabilna, miču se samo prsti
Þ Najprije s dominantnom, potom s nedominantnom rukom
O Kløve-Matthewsova baterija motorne stabilnosti (Reitan i Davison, 1974.)
Þ 7 testova stabilnosti i motorne koordinacije
Þ Koordinacija u labirintu: vertikalni labirint prelazi se elekt pisalom, 2 puta
svakom rukom, vrijeme i br. grešaka;
Þ Stabilnost u vertikalnoj brazdi i
Þ Stabilnost u horizontalnoj brazdi širine 4mm;
Þ Statička stabilnost: elekt pisalo stavlja se u otvor i održava se mirnim 15sek
bez oscilacije ruke;
Þ Stabilnost odmora: ruka se oslanja na površinu;
Þ Ploča s otvorima: 25 čunjića svaki se postavlja u otvor;
Þ Udaranje stopalima: stopalom se osciliora na pedali jednom pa drugom nogom
max brzo – elekt brojač
Teškoće motornog funkcioniranja
O Frontalni režanj:
Þ Primarno područje: kontrola pokreta, uključuje i govorni aparat – usnice, jezik,
farinks
O Motorna usporenost (smanjena spontanost i frekvencija voljnih
pokreta)
O Motorna perseveracija (nesposobnost vršenja kognitivnih i ponašajnih
preokreta, rigidnost)
Þ Sekundarno područje: organizira pojedinačne pokrete u sekvencu
O Lezije – gubitak finih motornih pokreta
Voljno-motorno funkcioniranje
O Apraksija odijevanja – nemogućnost odijevanja zbog perceptivne dezorijentacije
Þ D parijetalni režanj
O Konstruktivna apraksija – nesposobnost crtanja ili konstruiranja trodimenzionalnih
konstrukcija
Þ lezije LJ i D parijetalnog režnja
O LJ lezija: smanjena sposobnost verbalne analize i motorne kontrole
O D lezija: oštećenje centra spacijalne analize
O Ideomotorna apraksija – nesposobnost izvrašavanja pokreta kojega osoba dobro
razumije, ispravna koncepacija radnje
Þ LJ parijeto-okcipitalni dio
O Ideacijska apraksija – nesposobnost dosjećanja ili vršenja pokreta koji nisu navike,
nemogućnost predočavanja slijeda pojedinih dijelova radnje
Þ LJ parijeto-okcipitalni dio
O Disgrafija – teškoće pisanja
Þ LJ parijetalno ili temporalno
O Akalkulija – nesposobnost računanja
Þ Teškoće pisanja brojeva – frontalni režanj, LJ parijeto-okcipitalno ili
orijentacije desno-lijevo (LJ parijetalno)
Þ Nesposobnost percipiranja prostornih odnosa brojeva – D parijetalno
103
Testovi konstruktivnih senzo-motornih spsobnosti
O Test rotacije kocaka (Satz i sur., 1970.)
O Test taktilnog postignuća (Reitan i Davison, 1974.)
Þ Sposobnost održavanja adekvatne snage i brzine pokreta
Þ Taktilna percepcija
Þ Sposobnost rješavanja problema
Þ Sposobnost učenja
Þ Automatsko pamćenje
Þ Rezultat za: dominantnu, nedominantnu ruku, obje ruke, ukupno vrijeme,
pamćenje, lokalizacija
O Bender-gestalt test vidno-motorički test (Bender, 1938.; Hutt, 1969.)
O Bentonov test vizualne retencije (Benton, 1974.)
Þ Vizualno pamćenje
Þ Vizualna percepcija
Þ Vizuokonstruktine sposobnosti
O Rey-Osterrieth test složenog lika (Rey, 1941.; Osterrieth, 1944.)
Þ Vizuoperceptivne funkcije
Þ Vizuospacijalne konstruktivne funkcije
Þ Vizualno pamćenje
Testovi jezičnih sposobnosti
Þ Test žetona (Boller i Vignolo, 1966.)
O Ispitivanje razumijevanja verbalnih zahtijeva u osoba s blagim
poremećajem
O Žetoni u 5 boja: crvena, plava, zelena, bijela i žuta
O Dva oblika: krug i pravokutnik
O Dvije veličine: veliko i melo
O 61 naredba
Þ “Pokažite mi krug”
Þ “Ako postoji crni krug, podignite crveni pravokutnik”
Þ Test kontroliranih asocijacija (FAS; Benton i Hamsher, 1976.)
O Ispitivanje spontane produkcije riječi koje počinju određenim slovom u
određeno vrijeme
Þ Screening test za afaziju (Halstead i Wepman, 1959.)
Þ Imenovanje uobičajenih predmeta
Þ Slogovanje jednostavnih riječi
Þ Prepoznavanje slova i brojeva
Þ Pisanje i čitanje kratkih rečenica
Þ Jednostavne računske operacije
Þ Glasno ponavljanje riječi ili rečenica koje se usmeno zadaju
Þ Prepoznavanje dijelova tijela
Þ Lijeve i desne strane ...
Þ Boston test za afaziju (Goodglass i Kaplan, 1972.)
104
Þ Konverzacijski govor i izlaganje, slušno razumijevanje, usmeno izražavanje,
razumijevanje pisanog govora, pisanje
Poremećaji govornih/jezičnih funkcija
O Lezije sekundarnih područja temporalnog režnja (posebno LJ)
Þ Wernickeova afazija ili receptivna afazija - poremećaj razumijevanja govora
Þ Nominalna afazija – poteškoće u nalaženju adekvatnih riječi
O Teškoće govorenja, postaje nesuvisao zbog teškoća u praćenju
semntičkih odnosa
O Lezije sekundarnog područja frontalnog režnja
Þ Dizartrija – nesposobnost produkcije brzog i točnog govora ili nesposobnost
recepcije – adekvatnog diskriminiranja fonema
O Lezije tercijarnih područja frontalnog režnja
Þ Brokina afazija – pogođen ekspresivni jezik, osoba razumije većinu riječi,
govor oštećen, nefluentan, agramatičan, pisanje prikladno, imenovanje slabo,
ponavljanje i čitanje loše
Testovi pojmovnoga rezoniranja
O Test kategorija (Halstead, 1947.; Reitan i Davison, 1974.)
Þ Sposobnost rješavanja problema, prosuđivanja, apstraktnog mišljenja,
formiranja pojmova, mentalna efikasnost, podrazumijeva i komponentu
pamćenja
O Test utiranja puta (Reitan i Davison, 1974.)
Þ Percepcija, sposobnost rješavanja problema, motorička brzina i koordinacija te
održvanje pažnje na dva aspekta situacije
O Wisconsin test sortiranja karata
Testovi kognitivnog funkcioniranja općenito
O Teškoće apstraktnoga mišljenja relativno česta posljedica moždanog oštećenja.
O Popularna mjera verbalnog apstraktnog mišljenja je Subtest Sličnosti iz WB/WAIS:
Þ Po čemu su slični predmeti ...?
O Interpretacija poslovica još je jedan način ispitivanja apstraktnoga mišljenja
O Neverbalni testovi apstraktnoga mišljenja su:
Þ Testovi sortiranja karata
Þ Testovi sortiranja predmeta
O Moždano oštećenje može se odraziti kao deficit u vještini organiziranja i planiranja, ali
i kao smanjena sposobnost rezoniranja
Bender gestalt vidno-motorički test
(Visual motor gestalt test)
Upotrebljivost testa
Þ Koristi se za ispitivanje vizuo-motorne percepcije djece i odraslih
105
Þ Donja dobna granica je 4 ili 5 godina
Þ Kao razvojnu skalu možemo ga interpretirati do 11.-12. godine života
Test je namijenjen za procjenu:
Þ Razvojnog stupnja ili razvojnih karakteristika djece
Þ Analiza ličnosti djeteta ili odraslog
Þ Procjena mentalne retardacije djece i odraslih
Þ Procjena deficita povezanih s različitim cerebralnim oštećenjima ili bolestima
Þ Procjena neurotskih, psihopatskih ili psihotičnih poremećaja kod djece ili odraslih
Primjena i ocjenjivanje
Þ Uključuje 9 likova
Þ Prvi označen slovom A, a ostali brojevima (1-8)
Þ Lik A služi za demonstraciju, a njega ocjenjujemo samo po kriteriju prostornog
odnosa prema drugima
Þ Zadatak ispitanika je precrtati likove na list papira
Ocjenjivanje prema Pascal i Suttell-ovoj (1951.)
Þ Ocjenjuju se pojedine reprodukcije i protokol u cjelini
Þ Ako je protokol bez odstupanja – ocjenimo ga s 1 bodom
Þ Ispitanika ocjenimo prema tablici koja odgovara njegovom kultuno-obrazovnoj razini
Þ Rezultati na testu ne koreliraju s inteligencijom, ukoliko je inteligencija u granicama
normale
Pravilo za razlikovanje funkcionalnih i organskih poremećaja
Þ Ako se u protokolu odrasle osobe normalne inteligencije nađu odstupanja koja se
obično javljaju u djece ispod 9 godina i koja se NE javljaju uz psihotične poremećaje
– možemo to smatrati indikatorom organskog oštećenja
Þ Odstupanja koja se javljaju uz psihijatrijske poremećaje upućuju na funkcionalno
uvjetovane deficite
Problemi s bodovanjem
Þ Iako je prethodno pravilo dobro teorijski postavljeno, na temelju testnih rezultata nije
moguće razlikovati organičare i kronične psihijatrijske bolesnike
Þ Jedna od čestih pogrešaka koja se javlja kod organičara, ali ne samo kod njih i ne kod
svih, je perseveracija
Þ Kritična granica iznad koje se rezultati smatraju odstupajućima je 72 (80) boda (ova)
Huttov sustav ocjenjivanja za odrasle
Þ Temelji se na bodovanju testnih znakova – različite karakteristike crteža:
Þ Raspored crteža na listu
Þ Položaj lista pri crtanju
Þ Omjer u veličini crteža
Þ Promjene u oblicima crteža
Þ Raspad likova
Þ Motoričke odredbe reprodukcije (nekoordiniranost, smjer i brzina pokreta,
ritam kretanja)
106
Þ Metoda rada ispitanika (planiranje, predviđanje, skiciranje)
Testni znakovi kao dio testnih sindroma
Þ Ovaj je pristup usmjeren na utvrđivanje psihopatologije:
Þ Znakovi organskih oštećenja: rotacije, skiciranje, teškoće s likovima koji se
prekrivaju, perseveracija, raspad likova, ponavljanje crteža, pojednostavljenje,
fragmentiranje, čuđenje zbog neadekvatnosti
Najčešći znakovi shizofrenije
Þ Rotacije
Þ Regresija ili primitivizacija
Þ Kohezija
Þ Ekstremne promjene kuteva
Þ Pojednostavljenje
Þ Bizarna obrada
Þ Fragmentacija
Þ Bizarne asocijacije
Istraživanja na pacijentima
Þ Lezak (1995.) – najlošiji je uradak bolesnika s parijetalnim desnim lezijama
Þ Bolesnici s lezijama D hemisfere više su skloni rotacijama i fragmentacijama
Þ D i LJ-strane lezije mogu uzrokovati ispuštanja i dodavanja
Þ Rezultati na LB ne mogu se koristiti za zaključke o lateralizaciji lezija
Istraživanja na alkoholičarima
Þ Bobić (1985.) dobiva značajne razlike alkoholičara i zdravih te razlike između
podskupina alkoholičara
Þ Rezultati ukazuju na povezanost kroničnog alkoholizma i disfunkcije desne hemisfere,
zbog bolje usvojenosti verbalnih funkcija one su manje osjetljive na efekte kroničnog
alkoholizma od spacijalnih funkcija
Bender Gestalt test
Þ Nastaje 1938.
Þ Ograničen fokus rezultira u nižoj osjetljivosti testa i velikom broju falš negativa
Þ Bender test je kratak neverbalni test, slikovni test. Zadatak je isključivo reprodukcija
likova.
Þ Zadatak zahtijeva vizualnu-asocijativnu sposobnost, motornu koordinaciju i
sposobnost integracije perceptivnih i motoričkih vještina kako bi se postigla pažljiva
reprodukcija.
Þ Sami rezultati na Bender Gestalt testu nisu dovoljni za postavljanje diferencijalne
dijagnoze između neuropsihologijskog oštećenja i emocionalnoga poremećaja.

107

Neuropsihologijske baterije
Fleksibilne baterije
• Definicija: Specifični testovi posebne namjene koji se odabiru za ispitivanje
jedinstvenih aspekata pacijenta i postojećeg problema
– Kliničar odabire testove koje uključuje u bateriju što je upravo suprotno
fiksnim (unaprijed pripremljenim) skupinama testova.
Problemi se odnose na:
– Integriranje nalaza dobivenih svakim pojedinim testom.
– Testovi se često preklapaju, troši se puno vremena za testiranje i bodovanje.
“Prepackaged” ili unaprijed pripremljene baterije
• Definicija: namijenjena opsežnom ispitivanju pacijentovog neuropsihologijskog
funkcioniranja.
– Pogodna za manje iskusne ispitivače, manje zahtjevna.
Dva pristupa
• Fiksni baterijski pristup (kvantitativan, sveobuhvatan)
• Kvalitativan pristup (pristup testiranja hipoteza)
Detekcija oštećenja
• Prvi pristup koristi fiksnu bateriju testova koja se daje pacijentu
• Ono što želimo znati je – koje su funkcije oštećene, a koje su očuvane.
• Predstavnik ovoga pristupa je Halstead – Reitanova neuropsihologijska baterija.
108
Halstead-Reitanova neuropsihologijska baterija
• Sastoji se od 8 subtestova (neki navode 5-7):
1. Test kategorija:
• Rješavanje problema, apstraktno mišljenje, formiranje pojmova,
mentalna efikasnost
• Uključuje i pamćenje
• Pogreške na ovom testu uključene su u izračun Halsteadova indeksa
oštećenja
2. Test taktilnog postignuća:
• Sposobnost održavanja snage i brzine pokreta, taktilna percepcija,
rješavanje problema
• Sposobnost učenja i automatskog pamćenja
• 6 rezultata (dominantna, nedominantna, obje ruke i 3 rezultata
uključena u indeks oštećenja – vrijeme, pamćenje, lokalizacija
3. Seshoreov test ritma:
• Diskriminacija različitih neverbalnih zvukova, održavanje pažnje i
koncentracije, koordinacija uho, oko i ruka
• Rezultat uključen u indeks oštećenja
4. Test percepcije govornih zvukova:
• Diskriminacija verbalnih obrazaca, a uz auditivnu percepciju verbalnih
podražaja, uključena je vizualna percepcija
• Kooordinacija uho, oko, ruka
• Sposobnost održavanja pažnje i koncentracije
• Rezultat uključen u indeks oštećenja
5. Test oscilacije prstiju:
• Test jednostavne motoričke brzine i koordinacije
• Rezultat dominantne ruke uključen u indeks oštećenja
6. Test utiranja puta:
• Percepcija, rješavanje problema, motorička brzina i koordinacija
• Oblik B – održavanje pažnje na dva aspekta podražajne situacije
Oblik A i Oblik B – iz Halstead-Reitanove baterije
109

7. Screening test za afaziju:
• Otkrivanje disnomije, aleksije, apraksije, akalkulije, agrafije, konfuzije lijevo-
desno, disartrije (poremećaj artikulacije)
• Ne omogućuje jasno određenje receptivnih i ekspresivnih komponenti afazije
8. Ispitivanje senzorne percepcije:
• Taktilna, auditivna i vizuelna percepcija
• Unilateralno i bilateralno podraživanje
9. Test snage stiska rukom:
• Mjera motoričke snage
10. Test osjećaja za vrijeme:
Dodaju se još:
• WAIS
• MMPI
• Wsp
• Wisconsin test sortiranja karata
• Bentonov test procjene orijentacije linija
• Psiholog mora biti dobro istreniran.
• Potreban je cijeli dan za ispunjavanje baterije (4.5-5 h).
• Interpretacija zahtijeva dobro istreniranog neuropsihologa.
• Visok stupanj kliničke i psihometrijske pouzdanosti za većinu testova u bateriji.
Prednosti i nedostaci baterijskog pristupa
Oblik
A
8
2
4
3
1
9
5
6
10
7
Oblik B
A
2
4
B
1
C
D
E
3
5
110
• Prednosti
– Lakše se koristi za istraživanja
– Bolje norme
– Lakše se nauči
• Nedostaci
– Vremenski neekonomične
– Može previdjeti uzroke
– Teškoće u prilagođavanju pacijentima (više je usmjerena na testove negoli na
pacijente)
Luria-Nebraska neuropsihologijska baterija
• Oblik 1 sadrži 11 skala, oblik 2 ih sadrži 12.
• Skale procjenjuju kognitivne procese i funkcije.
• Koristi se umjesto H-R baterije jer oduzima 1/3 njezina vremena i može se primijeniti
i kod pacijenta u bolničkim uvjetima (koji leži).
• Ispitana je psihometrijska utemeljenost; u velikoj je mjeri zasičena verbalnih faktorom
i daje velik broj falš negativa.
• Motoričke funkcije
• Motorička brzina
• Kinestetski pokreti
• Koordinacija
• Konstrukcijske sposobnosti
• Vještine motoričkog oponašanja
• Verbalna kontrola jednostavnih motoričkih ponašanja
• Ritam
• Mjera auditivno-motoričkog funkcioniranja
• Taktilne funkcije
• Mjeri različite aspekte taktilne osjetljivosti
• Vizualne funkcije
• Mjere perceptivnih vještina bez uključivanja motoričkih funkcija
• Receptivni govor (razumijevanje govora)
• Ekspresivni govor (fluentnost i artikulacija govora)
• Pisanje (sposobnost komuniciranja pisanim znakovima)
• Čitanje (sposobnost čitanja)
• Računanje (sposobnost numeričkog rezoniranja)
• Pamćenje (verbalno i neverbalno)
• Intelektualni procesi (složeno rezoniranje i vještine rješavanja problema)
Prednosti i nedostaci kvalitativnoga pristupa
• Prednosti
– Prilagođen pojedincu
– Naglašava proces
– Vremenski ekonomičan
– Mnogo dublji
• Nedostaci
– Fokus na slabim stranama pacijenta
– Težak za istraživanje
– Traži vrlo bogato iskustvo
Perspektiva
111
• Neuropsihologijska procjena vrlo je vitalno područje koje doživljava snažnu
ekspanziju.
• Osim lokalizacije područja oštećenja i deficita, postoji potreba za razumijevanjem
kognitivnih snaga i slabosti pacijenata te korištenje navedenih nalaza u prevenciji,
tretmanu i rehabilitaciji.
Vizualna percepcija – vizualno pamćenje
Test izmiješanih likova – zadatak je pronaći sve predmete koji su skriveni u liku.
4 Standardizirana mjera kognitivnoga stila i analitičke sposobnosti.
4 Zadatak:
– Pronaći jednostavne oblike izmiješane u većem, složenom liku.
– Rezultat je prosječno vrijeme u sekundama potrebno za prepoznavanje
jednostavnih likova.
– Veći rezultat ukazuje na teškoće u analizi dijelova odvojeno od cjelovitog
oblika.
112
Predmeti koji su izmiješani u liku
P r o c j e n a p o n a š a nj a
Teorijska okosnica
¤ Ponašanje produkt interakcije pojedinac-okolina (bihevioralna perspektiva)
¤ Čovjek je kontinuirano angažiran u konstruiranju svoga života i svoje okoline, ali se
konstantno oblikuje kroz iskustva koja nudi okolina
Procjena ponašanja
113
¤ Primjena interakcionističke teorije ljudskog funkcioniranja u praksi
– Bihevioralni terapeut postavlja si pitanje: “Koja specifična situacija predstavlja
fizičku, interpersonalnu i psihološku okolinu klijenta i kako se isti ponaša u
smislu modifikacije okoline?”
Cilj bihevioralne procjene
¤ Određivanje načina na koji pacijent reagira u vlastitoj životnoj okolini te određivanje
načina kojima se ponašanja i okolinski uvjeti mogu modificirati
¤ Rezultat je postizanje nove i bolje kombinacije ponašanja i situacija
¤ Potrebno je prikupiti precizne informacije kako bi se definirale životne situacije i
modeli ponašanja pojedinca
Tradicionalna i bihevioralna procjena
¤ BP – dobivanje terapijski relevantnih informacija, usmjeravanje na ponašanja i
direktno opažljive karakteristike okoline
¤ BP – značaj prikupljanja podataka koji daju jasne odgovore na praktična pitanja o
tome koje su kombinacije ponašanja i situacija posebno stresne za klijenta
¤ BP – promjena specifičnih ponašanja i situacija u cilju dobrobiti klijenta
¤ BP – specifična; ne opisuje se ličnost, niti se osobama pripisuju različite dijsgnostičje
etikete (npr. Sch) već se opažaju specifična ponašanja klijenata i opisuju specifične
situacije u kojima se ponašanja javljaju
¤ BP – dobiva se uzorak trenutnih interakcija klijenata u svakodnevnom životu; TP –
idnetificiranje crta koje su u osnovi ponašanja pojedinca, otkrivanje psihodinamike ili
općih spsosobnosti
¤ TP – strategije koje omogućavaju analizu različitih elemenata procjene – nedostatne
jer ne obuhvaćaju uzorke ponašanja i situacija nužne za razumijevanje klijenata; BP –
empirijska identifikacija ponašanja i situacija važnih za dobrobit klijenta – u mjere
procjene uključeni relevantni aspekti ponašanja i situacija
¤ BP – prikupljanje i povezivanje informacija dobivenih od klijenata, ne samo prije i
poslije, već i u tijeku kliničke intervencije
Metode bihevioralne procjene
¤ Prirodno opažanje
¤ Samomotrenje
¤ Samoiskaz klijenata o specifičnim situacijama
¤ Analogija
¤ Procjena značajnih drugih
Prirodno opažanje
¤ Direktno opažanje u stvarnim životnim situacijama
¤ Opažanje osobe u njezinom prirodnom ambijentu, u kontekstu koji je stvarno dio
života osobe
¤ Dobiva se uzorak ponašanja i situacijskih faktora relevantnih za pojedinca
Prirodno opažanje – kako ga organizirati?
¤ Što će se opažati?
¤ Koja ponašanja i aspekti situacije zaslužuju pažnju?
¤ Formulirati kategorije koje će se opažati
114
¤ Uključiti samo ponašanja koja su značajna u treminima ciljeva klijenata i kliničara
– Primjerice: ako je cilj opažanje interpersonalne interakcije, ponašajne
kategorije koje se opažaju mogle bi biti “započinje razgovor”, “održava
kontakt očima”
¤ Što će pomoći u formuliranju kategorija? – kliničko iskustvo, ranija istraživanja,
teorije, studije slučaja
Operacionalno definirati ponašanja koja se opažaju
Kategorija Operacionalna
definicija
Nedostatna
operacionalna definicija
Naredba Aktivnost koja mora biti
izvedena, a uključuje
riječi: moraš, zapovijed,
nema alternative,
naredba ...
Energična izjava o
aktivnosti koja se mora
izvesti
Negativni afekt Oosba izražava neg
emocije riječima:
žalostan, ljut,
depresivan, uplašen ...
Izražava neugodan
afekt, izgleda anksiozno
i napeto
Selekcija opažača
¤ Visoko kvalificirani opažači (opažanja mogu biti pod utjecajem teorije)
¤ Članovi obitelji, prijatelji, nastavnici, kolege (ograničen broj kategorija koje se
opažaju)
¤ Samoopažanje (klijent opaža svoje ponašanje)
Odabir jedinice analize
¤ Jedinica vremena ili ponašanja koje se procjenjuje
– Primjrice - riječi ili rečenice koje se izgovaraju svake 3 minute
¤ Odrediti kontekst u kojemu se odvija procjena
– Primjerice – terapijska seansa ili 20 minuta školskog sata
¤ Odrediti razdoblje u kojemu će se mjeriti baseline
– Primjerice – za terapijsku seansu to bi mogao biti period od 2 tjedna; za školski
problem: 4 tjedna u prvom i drugom semestru
¤ Ne postoji pravilo u odabiru jedinica koje se opažaju
– Patterson barem 2 tjedna kako bi se dobila reprezentativna slika interakcije
¤ Definiraju se različito ovisno o cilju
¤ Vremenske jedinice koje se odabiru za opažanje mogu utjecati na rezultate ako se
opažena ponašanja odvijaju u dužim vremenskim rasponima ili
¤ Kada ponašanja značajno variraju kroz različite situacije (roditelji strogi prema djetetu
ako se loše ponaša, a kasnije nježni i smireni)
Kako će se registrirati ponašanje?
115
¤ Intenzitet – na skali od 0 do 10 bodova intenzitet topline koju osoba ispoljava
¤ Trajanje – broj minuta koliko traje konverzacija
¤ Frekvencija – broj javljanja nekog agresivnog ponašanja (udaranje, psovanje)
¤ Prisutnost ili odsutnost ponašanja – je li se ponašanje javilo ili ne (bez obzira na
trajanje, frekvenciju i intenzitet)
Kako opažati?
¤ Opažači direktno sudjeluju i fizički su prisutni u prostoru u kojemu se opaža
– Problem ometanja i utjecaja na rezultate
¤ Jednosmjerna zrcala
– Reducira negativnosti prisustva opažača
¤ Kamera i video
– Korisna jer se može pregledavati više puta
¤ Audio zapis
– Kvaliteta zvuka, gubitak vizualne informacije
¤ Bilježenje
– Zaboravljanje, propusti, nema vizualne informacije
Oblik bilježenja
Ponašanje Frekvencija događaja
10:30-11:00 14:30-15:00
Udara
Neudovoljava zamolbi
Prekida razgovor
Postavlja pitanja
Diže ruku
II IIII
III
II
II
III
Bilježenje ili čekiranje - Posljedice za roditelje
Antecedenti za
dijete
Zapovijed Pohvala Negativnost
Poslušnost II IIII II
116
Negativnost I I I
Interakcija II III II
Opažanje u obitelji
¤ Patterson (1977.) – sistem kodiranja ponašanja za agresivne, predelinkventne dječake
¤ 28 odvojenih kategorija ponašanja (registriranje svakih 6 sekundi)
¤ Opažač se usmjerava na jednog po jednog člana obitelji (5 minuta), potom prelazi na
drugog člana i to 2 puta opaža svakoga u tijeku jedne seanse opažanja
¤ Opažanje se provodi jednom dnevno (trajanje 1-2 sata) u periodu od 10-15 dana
Opažanje u razredu
¤ Socijalni i psihologijski problemi – u školskoj situaciji
– Strah, agresivnost, destruktivnost, nedisciplina
¤ O’Leary koristi sistem opažanja u razredu
Kategorija Definicija
Fizičko ometanje a) Udaranje po klupi
b) Udranje prijatelja iz razreda
c) Bacanje predmeta
Verbalno ometanje a) Glasno razgovara s drugom djecom
b) Glasno govori samome sebi
c) Glasno doziva nekoga
Inicijativa a) Dijete započinje konverzaciju
b) Dijete upućuje komentar drugome
Opažanje hospitaliziranog pacijenta
¤ Paul i sur. (1980.) – kontrolna lista – služi procjeni ponašanja u psihijatrijskim
bolnicama
– Opažanje svakog pacijenta po 2 sekunde jednom svakih sat vremena (kada je
budan)
– Profil za cijeli dan – uzorak dnevnih aktivnosti i ponašanja
117
¤ 4 područja: neprijateljska ponašanja (napadi, samoozljeđivanje), kognitivne distorzije
(nekoherentni razgovori, osmijeh izvan konteksta), shizofrena dezorganizacija
(ljuljanje, pogled u prazno), primjerena ponašanja (razgovor s drugima, čitanje)
Opažanje u terapijskom procesu
Ponašanje terapeuta Primjeri
Poticanje klijenta
- Kratka verbalna ili neverbalna
interakcija koja pokazuje da terapeut
prati klijenta zaintersirano
“Točno”
“Vidim”
Direktno vođenje
- Jasne instrukcije koje se daju
klijentima u cilju poduzimanja nekih
aktivnosti
“Pokušajte razgovarati o tome sa
svojim suprugom”
“Pokušajte ovaj tjedan slijediti
distraktore koje ste pripremili”
Ohrabrivanje
- Eksplicitni znakovi simpatije,
odobravanja, razumijevanja,
optimističnih očekivanja u odnosu
na klijenta
“Nemojte brinuti”
“Mogu razumijeti razlog zbog
kojega se osjećate tako depresivno”
“Žao mi je što to čujem”
Pouzdanost opažanja
¤ Suglasnost opažača koji nezavisno provode opažanje – interopažačka pouzdanost
– Dobro uvježbani suglasni čak 80%
¤ Reaktivnost – ljudi mijenjaju svoje ponašanje kada su opažani
¤ Distorzije opažača – pretpostavke o tome kako bi se trebali opažati; primjerice,
poznavanje E i K skupine kod provjere efakata tretmana
¤ Utjecaj grupnoga mišljenja – ukoliko su opažači zajedno duži vremenski period
Valjanost opažanja
¤ Ispitati jesu li ponašajne kategorije reprezentativne za neko ponašanje u
svakodnevnom životu – sadržajna valjanost
¤ Vanjska valjanost – opažanje reprezentativnog uzorka ponašanja različitih
pojedinaca u različitim situacijama i vremenskim rasponima (npr. Obitelj opažati u
različito doba dana, kroz različite momente i što više članova)
¤ Konkurentna valjanost – usporedba podataka dobivenih opažanjem i procjenom
drugih
Samomotrenje
¤ Opažanje vlastitih aktivnosti i interakcija
¤ Umjereno do visoko pouzdano
¤ Što su interakcije složenije pouzdanost opada
– Interakcije s roditeljima, nastavnicima
118
¤ Ručni brojači – pritiskom na dugme registrira se javljanje ponašanja
¤ Lista za samomotrenje – kartončić kojega je lako nositi uza sebe – čekira se javljanje
nekog ponašanja
¤ Dnevnik ponašanja – registriranje događaja
Samoiskaz ili samoprocjena
¤ Retrospektivan i kumulativan – sjećanje pojedinca o modelima ponašanja
– Primjerice, “Postajete li smeteni kada morate govoriti pred grupom?”
¤ Postoje upitnici i skale:
– Beckova skala depresivnosti (1972.)
– Beckova skala anksioznosti
– Inventar strahova (Wolpe i Lang (1964.)
– Inventar bračnog zadovoljstva (Weiss i sur., 1973.)
Procjene analogijom
¤ Psiholozi su kreirali analogne situacije koje koriste kao zamjena značajnih situacija iz
života u procjeni klijenata
– Testovi tipa papir-olovka (opis situacije i ponuđeni odgovori)
– Role playing (od ispitanika se traži da se ponaša kao u realnoj situaciji)
Opažanja značajnih drugih
¤ Roditelji i nastavnici procjenjuju
– Thomas Achenbach (ček lista ponašanja)
¤ Samoprocjena
¤ Nezrelost, hiperaktivnost, agresivnost, delinkventnost, autističnost ...
¤ Podudaranje procjene roditelja, nastavnika, djece (od 6-18 godine)
Opažanje ponašanja i funkcionalna analiza ponašanja (FAP)
Bihevioralna procjena
119
º Usmjerenost na ovdje i sada
º Izravna uz minimalni stupanj inferencije (zaključivanja, generaliziranja)
º Ključna ponašanja identificiraju se i opažaju
º Usmjerenost na antecedente, ponašanje (behavior) i konzekvence
(consequences)
· A-B-C shema
Opažanje ponašanja/bihevioralno opažanje
· Opažanje ponašanja i procjena ponašanja
º Može biti formalno
· Tjedno samoopažanje raspoloženja i aktivnosti
· Izbjegavanje fobičnog objekta mjereno u formalnoj procjeni
º Neformalno
· Opažanja u tijeku strukturiranih ili polu strukturiranih intervjua
º Samomotrenje (self-monitoring) prema opažanju drugih
· Uobičajeno samomotrenje kod depresije može uključivati procjenu
efikasnosti i ugode,
· Kod anksioznosti obično se uključuje procjena raspoloženja i ponašanja
izbjegavanja
· Problem reaktivnosti kod korištenja izravnog opažanja
Područja procjene: Procjena ponašanja i opažanje
Neformalno...
Mama pita sina da stavi čašu u sudoper
Dječak baca čašu
120
Majka nastavlja razgovor na telefonu i ignorira
Bihevioralni model
Pretpostavke
· Problemsko je ponašanje funkcionalno za pojedinca (služi određenoj svrsi).
· Ponašajni deficiti povećavaju vjerojatnost ponašajnih problema.
· Tretman se mora usmjeriti na funkciju nekog ponašanja.
· Poželjno ponašanje mora zamijeniti nepoželjno ponašanje.
· Roditelji/nastavnici igraju znčajnu ulogu u procjeni i tretmanu.
Temeljni principi ponašanja
· Ponašanje se javlja pod utjecajem neposrednih antecendenata i konzekvenci
(consequences).
A ¬ B ¬ C
· Kompetitivnost ponašanja
º Poželjno prema ne poželjnom ponašanju
Faktori koji utječu na operantno ponašanje
· Posljedice
º Specifični potkrepljivači
º Obrazac zadavanja potkrepljenja
º Vrijeme zadavanja potkrepljenja
º Opseg potkrepljenja
· antecedent
º Stvaraju uvjete za ponašanje - pokretači
º Diskriminativni podražaji
· Obrasci zadavanja potkrepljenja za suprotna ponašanja (kompetitivna ponašanja)
· Obrazac zadavanja kazne za ciljano ponašanje
Provođenje funkcionalne procjene - analize
Što se procjenjuje?
· Problem ponašanje
· antecedent
Okolnosti u kojima se javlja problem-ponašanje
Događaji koji povećavaju motivaciju za problemsko ponašanje
- zadirkivanje zbog izgleda
- prekid veze
· Konzekvence
Ishodi (fizički i socijalni) ponašanja koji potkrepljuju ponašanje
- uspješno mršavljenje
- komplimenti prijatelja
- osjećaj samokontrole raste
121
· Alternativna ponašanja
Koja biste poželjna ponašanja željeli umjesto problema kojega imate?
Metode procjene u funkcionalnoj analizi (pitati – opažati – testirati)
1. (pitati) Indirektna procjena
- bihevioralni intervju
- upitnici i skale procjene
2. (opažanje) Direktna procjena opažanjem
- opis A-B-C sheme
- “ček” liste procjene - bilježenje A-B-C shema (obrazaca)
3. (testiranje) funkcionalna analiza
- manipuliranje antecedentima i/ili konzekvencama i testiranje načina na koji utječu na
problem
Pitanja u funkcionalnoj analizi
· Problem-ponašanja
- Opišite sva ponašanja uključena u problem.
- Može li se predvidjeti ponašajna sekvenca?
· Antecedenti
- Kada, gdje i s kim se problemsko ponašanje javlja?
- Koji uvjeti, situacije i aktivnosti vode do problemskog ponašanja?
- Postoje li emocionalni ili ponašajni prediktori problemskog ponašanja?
- Je li problemsko ponašanje vezano za uzimanje lijekova, zdravstvenih stanja, boli,
nelagode, problema sa spavanjem, ostalim biološkim faktorima ili događajima iz okoline?
· Konzekvence
- Što se događa nakon što se pojavi problem-ponašanje?
- Kako se osobe iz okoline ponašaju na pojavu problem-ponašanja?
- Što donosi ponašanje pojedincu?
- Što osoba izbjegava ili od čega se udaljava time što se angažira u problem-
ponašanju?
· Alternativna ponašanja
- Što osoba može raditi umjesto da iskazuje problemsko ponašanje?
- Hože li to poželjno ponašanje ukloniti problem-ponašanje?
- Može li se osoba angažirati u tom ponašanju?
- Što prevenira javljanje tog ponašanja? Ili Kako ga prevenirati?
Vrste potkrepljenja
· Pozitivna socijalna potkrepljenja
- Dobivanje pažnje (briga, željena reakcija, emocionalni odgovor, rasprava)
- Dobivanje željenoga predmeta ili aktivnosti (opipljive posljedice, stvari, privilegije,
aktivnosti
· Automatska pozitivna potkrepljenja
- Dobivanje senzorne stimulacije / samo-podraživanje
122
· Negativno socijalno potkrepljenje
- Izbjegavanje zadataka, aktivnosti, interakcija, osoba
· Automatsko negativno potkrepljenje
- Olakšavanje boli, anksioznosti, ili drugih averzivnih podražaja (uklanjanje
averzivnih podražaja)
Zadaci za rad u malim grupama
· Za svaki od 4 navedena slučaja procijenite koje biste testove i metode procjene
koristili za svakog klijenta u postupku procjene i utvrđivanja dijagnoze
a. Marko je došao u rehabilitacijski centar prošloga tjedna. Prije 20-tak dana
zadobio je ozlijedu glave u prometnom udesu. Upućen je na psihologijsku procjenu kako bi se
odredio opseg kognitivnog oštećenja. Koje biste mjere koristili u procjeni?
b. Nina se osjeća depresivno. Izolirala se od obitelji i prijatelja, nije sposobna za
rad. Njezina obitelj strahuje da bi nina mogla počiniti suicid. Obratili su se psihologu za
pomoć i savjet. Koje biste mjere koristili u procjeni?
c. Nikola sporo napreduje u školi u odnosu na vršnjake. U školi je nemiran i
agresivan i s izrazitim naporom i teškoćama obavlja svoje domaće zadaće. Učiteljica razmišlja
o ponavljanju razreda i moli mišljenje psihologa. Koje biste mjere koristili u procjeni?
d. Muškarac dolazi na hitni trakt bolnice. Konzultiraju psihologa: muškarac ne
zna svoje ime, ne može reći u kojem gradu živi, niti zna objasniti kako je došao do bolnice.
Koje biste mjere koristili u procjeni tog pojedinca?
Marko
Marko je došao u rehabilitacijski centar prošloga tjedna. Prije 20-tak dana zadobio je ozlijedu
glave u prometnom udesu. Upućen je na psihologijsku procjenu kako bi se odredio opseg
kognitivnog oštećenja. Koje biste mjere koristili u procjeni?
º liječnički pregled (neurolog),
º procjena mentalnog statusa,
º opažanje ponašanja,
º test inteligencije,
º neuropsihologijski testovi,
º intervju sa značajnim drugim osobama - heteroanamneza
Nina
Nina se osjeća depresivno. Izolirala se od obitelji i prijatelja, nije sposobna za rad. Njezina
obitelj strahuje da bi nina mogla počiniti suicid. Obratili su se psihologu za pomoć i savjet.
Koje biste mjere koristili u procjeni?
º Klinički/strukturirani intervju,
º upitnik ličnosti – MMPI-2,
º “ček liste” ili skale procjene (npr. Beck Depression Inventory BDI),
º izborno: projektivne tehnike – TAT, Rorschach
Bihevioralni terapeut: objektivne mjere procjene, opažanje ponašanja, samomotrenje –
efikasnost i ugoda
123
Nikola
Nikola sporo napreduje u školi u odnosu na vršnjake. U školi je nemiran i agresivan i s
izrazitim naporom i teškoćama obavlja svoje domaće zadaće. Učiteljica razmišlja o
ponavljanju razreda i moli mišljenje psihologa. Koje biste mjere koristili u procjeni?
º klinički intervju,
º procjena ponašanja i
º opažanje u terapiji i u školi,
º liječnički pregled - neurolog, pedijatar, okulist, ORL
º “ček” liste za procjenu nastavnika i roditelja ili skale procjene,
º testovi inteligencije i postignuća.
Nepoznati muškarac
Muškarac dolazi na hitni trakt bolnice. Konzultiraju psihologa: muškarac ne zna svoje ime, ne
može reći u kojem gradu živi, niti zna objasniti kako je došao do bolnice. Koje biste mjere
koristili u procjeni tog pojedinca?
º liječnički pregled
º procjena mentalnog statusa
º strukturirani klinički intervju
º procjena kognitivnog funkcioniranja - pamćenje
Dijagnostika psiholoških poremećaja
· Klinička procjena prema psihijatrijskoj dijagnozi
º Procjena – idiografski pristup
· Određuje ono što je jedinstveno za svakog pojedinca, njegovu ličnost,
kulturno porijeklo ili socijalne okolnosti
º Dijagnoza – nomotetski pristup
· Daje prednost informacijama koje se temelje na specifičnim
problemima; određeuje uključivanje/isključivanje općih kategorija
problema
º Obje značajne u planiranju tretmana i intervenciji
· Dijagnostička klasifikacija
º Klasifikacija – javlja se u različitim znanostima
º Razvija kategorije temeljene na zajedničkim karakteristikama
Dijagnoza i klasifikacija psiholoških poremećaja
· Dva klasifikacijska sustava
º Međunarodna klasifikacija bolesti i zdravstvenih problema International
Classification of Diseases and Health Related Problems (ICD-10); objavljuje
je Svijetska zdravstvena organizacija
º Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja Diagnostic and
Statistical Manual of Mental Disorders (DSM); objavljuje APA; sadašnji
DSM-IV i DSM-IV-TR (text revision).
124
DSM-IV
· Temeljne karakteristike
º Pet osi koje opisuju cjelovitu kliničku prezentaciju
º Jasni kriteriji za poremećaje
º Poremećaji su kategorizirani u veće skupine
º Empirijski temeljena klasifikacija
· DSM-IV osi
º Os I. – veći poremećaji
º Os II. – stabilniji, trajniji problemi (npr. poremećaji ličnosti, mentalna
retardacija)
º Os III. – medicinska stanja povezana uz abnormalno ponašanje
º Os IV. – psihosocijalni problemi
º Os V. – globalna klinička procjena adaptivnog funkcioniranja
Pitanja za razmišljanje
· Mogu li prednosti dijagnoze prevazići njezine potencijalne nedostatke?
· Je li taj odnos različit za djecu i informacije (bilješke) dobivene iz školske
dokumentacije negoli za odrasle i informacije dobivene iz medicinske dokumentacije?
O čemu ovisi vrijednost procjene
125
Psihologijski nalaz i mišljenje
Kliničko zaključivanje
• Razlikuje se obzirom na:
– Ciljeve (klasifikacija, deskripcija, predikcija)
– Teorijske modele u osnovi (psihodinamski, bihevioralni, fenomenološki)
– Razinu apstrakcije (viša ili niža razina)
Kako promatrati prikupljene informacije?
• Primjer: U hotelskoj sobi pronađena osoba koja se predozirala tabletama za spavanje.
Spašena zahvaljujući sobarici koja ju je na vrijeme pronašla.
• Ako promatramo opisani događaj kao uzorak ponašanja možemo zaključiti:
• Klijent ima pristup opasnim lijekovima.
• Osoba nije željela biti spašena jer nitko nije znao o pokušaju suicida.
• Moguće da osoba ponovi taj postupak.
• Ako promatramo opisani događaj kao korelat ponašanja, čak iako nemamo druge
informacije o klijentu, zaključujemo na temelju znanja o sličnim primjerima:
• Klijent je vjerojatno žena, srednjih godina, razvedena ili živi sama (najčešće
karakteristike osoba s pokušajem suicida).
• Osoba je vjerojatno depresivna.
• Osoba ima vrlo malo emocionalne podrške od obitelji i prijatelja.
126
• Zaključujemo na temelju poznatih činjenica o ponašanju i znanja o tome što obično
korelira s tim ponašanjem.
• Na informacije možemo gledati kao na znak drugih, manje očitih stvari o klijentu.
Pokušaj suicida kao znak ozbiljnih problema:
• Klijent agresiju usmjerava prema sebi.
• Klijentovo ponašanje reflektira intrapsihičke konflikte.
• Uzimanje tableta predstavlja nesvjesni poziv u pomoć.
• Ovi zaključci idu izvan dobivenih informacija u smjeru neke teorijske orijentacije.
Kako interpretirati dobivene informacije?
Podaci su
uzorci
ponašanja
Niska razina
zaključivanja
Bihevioristička
teorija u osnovi
Izvori
podataka:
intervju,
testovi,
opažanje,
osobna
dokumentacija
Obrada
informacija:
formalna i
neformalna –
subjektivna
prosudba i
FAP
Podaci su
korelati
ponašanja
Niska do
umjerena
razina
zaključivanja
Različite
teorije
Izvori podataka
intervju,
testovi,
opažanje,
osobna
dokumentacija
Obrada
informacija:
formalna –
statistička
analiza
podataka
Podaci su
znakovi
ponašanja
Visoka razina
zaključivanja
Psihoanalitička
ili
fenomenološka
teorija
Izvori
podataka:
intervju,
testovi,
opažanje,
osobna
dokumentacija
Obrada
informacija:
neformalna –
subjektivna
prosudba
127
Pogreške kod kliničkog zaključivanja
• Velika količina informacija povećava kliničarevo uvjerenje o ispravnosti zaključka, ali
ne nužno točnost zaključka
• Snažan dojam prvih informacija
• Osobna pristranost, predrasude
• Teorijska orijentacija
• Iluzorne korelacije
• Utjecaj situacije, vrste klijenta, uloženog napora
Vrste kliničkih nalaza
• Klinički pristup (neformalni)
– Kliničko iskustvo, vještina
– Teorijski model kliničara
– Subjektivnost
– Značenje sposobnosti i kreativnosti kliničara
• Statistički pristup (formalni)
– Matematičko-induktivni proces
– Objektivnost
– Određivanje relevantnih događaja, ponderiranje i normiranje rezultata u
odnosu na relevantne varijable
– Analiza temeljena na statističkom zaključivanju
Psihologijski nalaz
• Karakteristike:
– Jasnoća (primjerene dužine, ne pretjerati u tehničkim informacijama, jasnoća
jezika)
– Relevantnost (obzirom na cilj procjene)
– Korisnost (informacije koje nisu dostupne iz drugih izvora, ne pretjerano
općenite)
Struktura nalaza
• Podaci o klijentu i cilj ispitivanja
• Sadašnji status klijenta (izgled, simptomi, manifestne karakteristike ličnosti, bračni
status, posao)
• Intelektualno funkcioniranje (opisno IQ, pojedinačne intelektualne funkcije, način
mišljenja i rješavanja problema, intelektualna efikasnost)
• Struktura i dinamika ličnosti (crte, tendencije, afektivni status, motivacija, dominantni
konflikti)
• Dijagnostička klasifikacija i preporuke (dijagnoza, odgovor na specifična pitanja –
koja se nalaze u uputi za procjenu, preporuke za tretman ili daljnju procjenu)
Pitanja na koja treba odgovoriti nalazom
• U čemu je problem klijenta?
128
• Koje je porijeklo i posljedice problema?
• Koje su specifičnosti klijenta?
• Koji su potencijali?
• Kakva je prognoza?
• Kako pomoći ispitaniku?
Nalaz i mišljenje prema Kendall, Norton-Ford (1991.)
• Podaci za identifikaciju
• Pitanje na koje se u nalazu traži odgovor (razlog upućivanja)
• Obiteljska i socijalna povijest te sadašnji kontekst
• Opažanje ponašanja
• Primijenjeni testovi
• Rezultati testiranja
• Zaključak
Što sadržava nalaz i mišljenje?
• Podaci o klijentu i cilj ispitivanja
• Sadašnji status klijenta:
– Bio-somatske karakteristike (izgled, bolesti, naslijeđe)
– Sadašnji simptomi (teškoće na koje se žali)
– Manifestne karakteristike ličnosti (podaci ranijih testiranja ili heteropodaci)
– Interpersonalni odnosi (brak, posao, socijalni kontakti)
• Intelektualno funkcioniranje
– IQ opisno i pojedinačne intelektualne funkcije
– Način mišljenja i riješavanja problema
– Intelektualne efikasnost
• Struktura i dinamika ličnosti
– Crte i sklonosti
– Afektivitet
– Motivacija
– Ego funkcije (obrane, ego snaga, kontrolni mehanizmi, kognitivni stil, stav
prema sebi, odnos prema realitetu)
– Dominantni konflikti
– Moralni principi i vrijednosti
• Interpretacija ličnosti u cjelini
• Dijagnostička klasifikacija (po potrebi)
• Odgovori na specifična pitanja
• Preporuke za tretman
129

Rijeka, 2004./2005.

Uvod u kliničku psihologiju
Pitanja na koja ćemo odgovoriti:  Što je klinička psihologija?  Gdje rade klinički psiholozi?  Što rade klinički psiholozi?  Kako postati klinički psiholog?

Definiranje kliničke psihologije
 Witmer (1912.): – Proučavanje pojedinca korištenjem znanstvene metode (opažanje, eksperiment) – Pomaganje pojedincu u cilju postizanja promjene i ostvarivanju osobnih potencijala (pedagoški tretman) – Usmjerenost na upoznavanje i tretman pojedinca bez isticanja psihopatološkog aspekta ■ Woodworth (1937.): - Klinički psiholog pomaže kod odgojnih problema, profesionalne orijentacije, obiteljske i socijalne prilagodbe, prilagodbe na uvjete rada - Naglasak na primijenjenom i edukativnom aspektu kliničke psihologije  Klinička sekcija Američkog psihološkog društva (APA): - Klinička ψ je primijenjena grana ψ čiji je cilj definiranje sposobnosti i ponašajnih karakteristika pojedinca - Koristi različite metode mjerenja, analize i opažanja - Integracijom podataka sa socijalnom anamnezom, podacima liječničkog pregleda, daje preporuke u cilju optimalne prilagodbe pojedinca  Korchin (1976.): - Klinička ψ bavi se razumijevanjem i unaprijeđivanjem ljudskog funkcioniranja - Usmjerena je na pomaganje pojedincima koji imaju problema, korištenjem najboljih, trenutno dostupnih, znanja i tehnika - Kroz istraživanja nastoji poboljšati znanja i tehnike potrebne za buduće intervencije  Kanadsko psihološko društvo (1993.): - Klinička ψ je široka primijenjena i istraživačka grana unutar ψ - Primijenjeuje principe procjene, prevencije, ψ rehabilitacije u situacijama psihološke nelagode, nesposobnosti, disfunkcionalnog i rizičnog ponašanja u cilju poboljšanja psihološke i fizičke dobrobiti - Uključuje (1) znanstvena istraživanja i (2) kliničke usluge, usmjerene na istraživanja i skrb za pacijente, tako da dobivene informacije utječu na praksu i istraživanje - Širok pristup problemima (individualnim i interpersonalnim), sastoji se od dijagnostike, savjetovanja, tretmana, razvoja programa, administracije i istraživanja koji uključuju različitu populaciju - Postoji preklapanje između različitih područja unutar kliničke ψ – savjetodavna, klinička neuropsihologija ...

2

Aktivnosti kliničkih psihologa
 (1) Procjena – Prikupljanje informacija o ponašanju, sposobnostima, problemima ... – Dijagnostika – Selekcija kandidata za radno mjesto – Izbor optimalnog zanimanja – Opis karakteristika ličnosti – Izbor tehnika tretmana – Pomoć u pravnim odlukama – Izbor osoba za istraživanje u kliničkoj psihologiji – Utvrđivanje bazične razine ponašanja – baseline – Utvrđivanje zrelosti – za roditeljstvo, školu, operativni zahvat  (2) Tretman - Psihoterapija, savjetovanje - Modifikacija ponašanja - Individulano ili grupno - Jedan ili više terapeuta (3) Istraživanja - Neuropsihologija - Stres, suočavanje, socijalna podrška - Evaluacija terapije - Razvojni problemi - Konstrukcija i validacija testopva - Bračni, obiteljski problemi - Ishodi tretmana (4) Podučavanje - Nastava, edukacija studenata - Edukacija drugih struka (socijalni radnici, liječnici, nastavnici, pravnici) - Edukacija klijenata u terapiji (posebno CBT) - javnost (5) Konzultacije - Uključuje prethodne aktivnosti - O pojedinačnim slučajevima - O različitim programima (npr. prevencije) (6) Administracija i rukovodne funkcije - Zdravstvo - Prosvjeta - Socijalna skrb

3

socijalna psihologija  Psihologija ličnosti  Psihometrija 4 . dijabetes). neurologija. bipolarni poremećaj .Zašto se obratiti kliničkom psihologu?     Diskrepanca između onoga što osoba čini i onoga što bi željela činiti Osoba nije u stanju sama riješiti problem Osoba ne uspijeva učiniti nikakvu promjenu iako bi to željela Osoba je nezadovoljna. agorafobija. onkologija. svijesno i racionalno mišljenje  Opća. ali joj nije jasan problem – psiholog će pomoći u definiranju problema Problemi zbog kojih se pojedinci obraćaju psihologu:          Anksioznost (GAP. poremećaji u hranjenju. hipohondrija) Kontrola boli Prestanak pušenja Kontrola stresa Poboljšanje kvalitete izvođenja u sportu     Radna mjesta kliničkog psihologa  Bolnice i klinike (psihijatrija. interna medicina (npr.. govora i sluha)  Dječji domovi Odnos s drugim znanostima  Psihopatologija – opća pravila javljanja i manifestacije patoloških oblika ponašanja. seksualni problemi.) Obiteljski problemi Teškoće u komunikaciji Teškoće u školi Zdravstveni problemi (zloporaba alkohola/droga. pedijatrija. audiologija (fonologija)  Centri za mentalno zdravlje  Škole  Ustanove za MNRO  Zatvor  Industrija i organizacije  Centri za rehabilitaciju (npr.. socijalna fobija.) Opsesivno-kompulzivni poremećaji Akutni stresni poremećaj PTSP Depresija (velika depresivna epizoda. somatoformni poremećaji – somatizacija. rješavanje problema. specifične fobije . konverzivne smetnje. priroda i razvoj mentalne bolesti  Psihijatrija – patološki dio pojedinca  Savjetodavna psihologija – problemi življenja. razvojna. sadašnjost.. gastointestinalne smetnje. neurokirurgija. ovisnosti.. kirurgija ginekologija i porodništvo. pretilost. više negoli problemi mentalnog zdravlja.

Bernstein. 3. 4. 2. njegove jake i slabe strane s ciljem donošenja odluka  91% psihologa u praksi bavi se procjenom  Povijesni trendovi: – Intervju – Opažanje ponašanja – Više dimenzionalan pristup Glavni razlozi korištenja procjene  Glavna područja i tipovi procjene: – škole – psihijatrijske klinike – medicinski kontekst – forenzični kontekst – industrijski / organizacijski kontekst Primjeri upita u kliničkoj procjeni  Boluje li osoba starije životne dobi. & Millich (2003.Procjena u kliničkoj psihologiji Obilježja procesa procjene  Procjena: proces kojim vrednujemo karakteristike pojedinca. blago moždano oštećenje?  Je li mladoj depresivnoj ženi.) Grafički prikaz faza kliničke procjene: Ⅰ Ⅱ Ⅲ Prikupljanje Ⅳ Procesiranje Izvještavanje 5 Planiranje . koja se žali na probleme u pamćenju. s ranijim problemom ovisnosti. Planiranje postupka za prikupljanje podataka Prikupljanje podataka Integracija/interpretacija podataka i formiranje zaključaka Izvještavanje o rezultatima procjene  Nietzel. potrebna hospitalizacija?  Je li osoba s blago odstupajućim profilom ličnosti pogodna za posao policajca? Proces kliničke procjene 1. koja je moguće i suicidalna. svjedočiti na sudu?  Pokazuje li mladi muškarac. od demencije?  Može li se depresivnom adolescentu pomoći CBT psihoterapijom?  Može li stariji gospodin osumljičen za krađu u trgovini.

Planiranje kliničke procjene  Što želimo znati? – Dob. ličnost . obitelj.. usmjeriti se na socijalni. spol. ali unutar konteksta njegove životne povijesti 2..)? – Koja ćemo pitanja postaviti na svakoj razini? – Koje ćemo specifične tehnike procjene koristiti?  Značajni su: – Orijentacija kliničara (teorijski model) – Poznavanje relevantnih istraživanja – Poznavanje pouzdanosti i valjanosti metoda procjene (PT i OT) – Preferencija i iskustvo kliničara Ciljevi kliničke procjene  Klasifikacija – Dijagnostička klasifikacija (diferencijalna dijagnoza)  Deskripcija – Više informacija. težina. prilagodba .  Kako to možemo učiniti? – Koliko se želimo posvetiti pojedinoj razini funkcioniranja (inteligencija.. socijalni odnosi. visina.postupka prikupljanja podataka podataka informacija o rezultatima i postavljanje procjene hipoteza 1. kulturni i fizički kontekst ponašanja – Omogućava: prikupljanje podataka prije tretmana.. inteligencija. Prikupljanje podataka Izvori podataka u kliničkoj procjeni  Intervju  Testovi  Mjere samoprocjene  Procjena ponašanja (opažanje) 6 . planiranje tretmana i evaluacija promjena nakon tretmana  Predikcija Studija slučaja  Načini prikupljanja podataka – Autoanamneza – Heteroanamneza – Opažanje – Rezultati psihodijagnostičkog ispitivanja – Osobna dokumentacija  Spoznaja pojedinca u njegovoj cjelovitosti  Otkrivanje psihopatologije  Prednost: fleksibilnost  Upoznavanje trenutnog statusa.

profesionalnog. Osobna dokumentacija Ključni elementi kod prikupljanja podataka intervjuom  Optimalna razina odnosa – kvalitetniji odnos točnije i brojnije informacije  Odgovori klijenta vode sljedeća pitanja kliničara – Ne reprezentativni odgovori klijenta (stres. Obrada i interpretacija podataka dobivenih procjenom     Odrediti vrstu zaključka Kako formulirati zaključak? Problem točnosti zaključivanja Kako izbjeći pogreške kod zaključivanja? 7 .. neispavanost. . kliničkog. ne postavljaju se pitanja u smjeru suprotnom hipotezi Testiranje  Test: sistematski postupak opažanja i opisivanja ponašanja pojedinca u standardiziranoj situaciji  Uži pojam u odnosu na procjenu  Dvije velike skupine testova – Intelektualno funkcioniranje – Ličnost Testovi inteligencije  Testovi inteligencije: uključuje široku lepezu sposobnosti u cilju procjene opće razine mentalnog funkcioniranja ispitanika  Testovi sposobnosti: procjenjuju opću razinu inteligencije ispitanika u cilju prepoznavanja izvora akademskih (školskih) problema  Testovi vještina (urođenih sklonosti): koriste se za predviđanje budućeg uspjeha u školi. kombinira svoja opažanja s teorijom  Hipoteze provjerava postavljanjem pitanja (intervju) i testiranjem – Hipoteza se odbacuje ili prihvaća  Polustrukturirani ili ne strukturirani intervju Nestrukturirani intervju  Prednosti – Fleksibilnost – Jedinstvenost pojedinca – Idiografski bogati  Nedostaci – Osobna i kulturna pristanosti – Primjerice: netočna prva impresija vodi do pogrešne hipoteze koja se dalje potvrđuje izazivanjem očekivanih odgovora. edukaciji ili na poslu  Testovi postignuća: mjere trenutne vještine u odnosu na obrazovne ciljeve školskih programa ili drugih edukacija 3. rezultata istraživanja.. kliničar postavlja hipoteze.) – Značenje interpretacije odgovora dobivenih od klijenata (utjecaj teorije ličnosti. osobnog iskustva)  Na temelju odgovora klijenta.

etničku pripadnost)  Bilježiti ili snimati – Pamćenje nije savršeno  Tražiti povratnu informaciju o točnosti procjene  Imati dobru teorijsku podlogu. osobnih opisa  Točnije procjene: – Klinička dijagnoza – Mentalni status – Kratkoročno predviđanje nasilnosti – Interpretacija podataka testova (WAIS.Izvori pogrešaka u kliničkoj procjeni  Kliničar ne vodi računa o temeljnoj zastupljenosti nekog ponašanja u populaciji  Efekt primarnosti – ranije prikupljenim informacijama daje se veće značenje – Kliničar često ne traži suprotne informacije koje opovrgavaju prvu pretpostavku Točnost percepcije  Postojanje individualnih razlika – Dob nije važna – Žene su nešto bolje od muškaraca – Značajna povezanost s inteligencijom. MMPI-2) – Evaluacija kompetentnosti – Rezultati neuropsihologijskih testova – Biografski podaci Kako povećati točnost procjene?  Koristiti jasne. emocionalnom prilagodbom – Slaba povezanost s kliničkim iskustvom  Visoka točnost: – Temeljiti procjenu na podacima intervjua + testiranje + statistička interpretacija (ne subjektivna)  Slabija točnost: – Korištenjem PT. Izvještavanje o rezultatima procjene  Psihologijski nalaz i mišljenje – Teorijska orijentacija – Naručitelj procjene – Cilj procjene 8 . strukturirane ili polustrukturirane intervjue – Važno kod hitnoća (osoba opasna za sebe ili druge)  Razmišljati i o informacijama koje ne potvrđuju našu hipotezu o nekoj dijagnozi – Umanjuje pristranost (samoispunjujuća prognoza)  Voditi brigu o specifičnim kriterijima DSM-IV – Tako se izbjegava pristranost vezana za spol. te podatke o zastupljenosti nekih poremećaja u populaciji 4.

)  Efekt ispitivača – minimalni neverbalni znakovi  Emocionalno stanje klijenta (motivacija.. motiva . suicidalnost..)  Postupak selekcije za radno mjesto – Osjećaj pritiska “Moram dati osobne informacije jer u protivnom neću dobiti posao!”  Klinička situacija procjene: – Dobivanje informacija obično nije problem jer one služe za razumijevanje problema i pomaganje  Informirati o svrsi provođenja testiranja i načinu korištenja dobivenih podataka Etiketiranje i ograničavanje slobode  Samoispunjujuća prognoza – Očekivanja povezana uz neku etiketu  Socijalna stigmatizacija – Izolacija i izbjegavanje  Korištenje dijagnoze kao opravdanje za neke postupke – Osoba je “žrtva” bolesti 9 .Etički principi u kliničkoj procjeni        Razvoj profesionalnog odnosa klijent-kliničar Invazija privatnosti Etiketiranje i socijalna stigma Kompetentno korištenje instrumenata Interpretacija i korištenje rezultata testiranja Informiranje o rezultatima procjene Čuvanje mjernih instrumenata Profesionalni odnos klijent-kliničar  Dijete od 10 godina  Inteligencija ispitana WISC testom  Verbalno potkrepljenje i prijateljska konverzacija dovodi do povišenja rezultata za 13 IQ jedinica u usporedbi s neutralnijom interakcijom (1 SD)  Rosenthal (1966. stavova. zlostavljanje .. anksioznost)  Sviđanje klijenta (što se klijent više sviđa kliničaru – kliničar ga pozitivnije procjenjuje) Invazija privatnosti  Testovi ličnosti – koliko zadiru u privatnost (prikrivanje emocija.)?  Informacije dobivene od klijenta mogu se koristiti samo uz njegovu dozvolu – Izuzetne okolnosti (prava maloljetnika..

 Paziti na obrazovnu razinu osobe koja prima informaciju!! Čuvanje testova  Pažnja kod pohranjivanja testova  Ne fotokopirati Različiti konteksti kliničke procjene     Psihijatrijski kontekst Opći medicinski kontekst Pravosudni kontekst Školski kontekst Psihijatrijski kontekst  Postavljanje formalnih psihijatrijskih dijagnoza nije dovoljno (DSM-IV) – Osoba dg. nego da dijete po sposobnostima spada u (2%) najbolju djecu obzirom na dob.. manja sposobnost suočavanja sa stresorima vs. prostorne odnose. efiaksno ponašanje Kompetentno korištenje instrumenata  Poznavanje testova i njihovih nedostataka  Adekvatan trening  Poznavanje psihopatologije  Testove mogu koristiti samo kvalificirane osobe  Testovi se moraju koristiti u namjeni za koju su konstruirani Interpretacija i korištenje testnih rezultata  Nisu dovoljne norme i “kritični rezultat”  Uvažavanje jedinstvenih karakteristika pojedinca + relevantni aspekti testa – Visoka razina testne anksioznosti utječe na sam test  Pažnja – norme zastarijevaju!!  Zastarijevaju i testni rezultati (retestiranje!!!) Informiranje o rezultatima procjene  Jasnoća povratne informacije  Kompetentnost – To je već dio intervencije – Primjerice. pasivna. Preuzimanju odgovornosti. roditeljima nije relevantno reći da je IQ = 130. kao manično depresivna – Dijagnoza ne govori o tome koliko je osoba opasna za sebe ili druge – Može li osoba živjeti sama? – Kakva joj je skrb potrebna? – Koje aktivnosti može obavljati? – Koja je terapija najpogodnija? 10 .– Osoba je bespomoćna žrtva. perceptivne sposobnosti ... te da je dobro s obzirom na manipulativne sposobnosti. aktivacija.

razina onesposobljenosti.. MMPI-2) simulaciju ili konverzivnu neurozu ili hipohondriju ili depresiju ili . afektivitet. dijagnoza  Teškoće komunikacije psihologa i psihijatara jer polaze od različitih konceptualnih modela u opisu pacijenata – Psihijatar: medicinski model. najefikasnijih strategija.. alergije. prekvalifikacija.. predikcija Pravosudni kontekst 11 . mogućnosti rehabilitacije.)  Psihološki faktori povezani uz nastanak i održavanje bolesti  Nošenje s operativnim zahvatima  Rehabilitacija pacijenata s kroničnom boli  Pretilost  Rad sa srčanim bolesnicima  Somatizacije  Situacije u kojima liječnik traži mišljenje psihologa?  Emocionalni faktori povezani uz medicinske komplikacije  Procjena neuropsihologijskih deficita  Liječnik: Kako funkcionira mozak?  Neuropsiholog: Kako funkcionira osoba s lezijom mozga?  Tretman ovisnosti  Tretman kronične boli Tipična područja procjene  Postoji li intelektualna deterioracija?  Je li neuropsihologijski deficit razlog promjena i poteškoća u ponašanju?  Sugerira li testni profil (npr..  Priroda i raširenost moždane lezije. sposobnost uvida. rizični faktori. prilagodba na obitelj i prijatelje  Evaluacija osobe prije kirurškog zahvata  Ozbiljnost stresne reakcije na zahvat  Ozbiljnost ranih znakova psihologijskih poremećaja kod djece  Psihologijski status. Pomoći psihijatru kako bi se maksimalizirala korisnost procjene – Osjetljivost na pravnu i skrbničku odgovornost  Psihijatri često traže procjenu adekvatnosti za neki oblik terapije. ishoda terapije – Otpor klijenta. njezina lokacija. glavobolje . model bolesti – Psiholog: teškoće življenja i funkcioniranja u društvu  Kliničar prevodi svoje zaključke i nalaze u konceptualni model jasan za psihijatra te koristan i primjenjiv obzirom na rješavanje problema Opći medicinski kontekst  2/3 pacijenata koji dolaze liječniku ima psihosocijalne teškoće  Od osoba s medicinskom dijagnozom 25-50% ima specifičan psihološki poremećaj koji se javlja uz medicinski  Brojni tradicionalno “liječnički problemi” imaju značajan udio psihosocijalne komponente (astma.

SCH  autori najavljuju lažne pacijente  u naredna 3 mj. otkriveno 10% lažnih pacijenata. izricanje mjera za malodobne osobe počinitelje krivičnih djela Simulacija Mentalna bolest – mentalno zdravlje  Ubrojivost Procjena kompetentnosti  Razumije li suđenje?  Hoće li surađivati?  Implikacije osude? Predikacija štetnosti Odluke o skrbništvu nad djecom (mentalno zdravlje roditelja. raspolaganju imovinom.           Procjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka i kvaliteta informacija Psihološka evaluacija kompetentnosti/sposobnosti tužene osobe da izdrži suđenje Procjena odgovornosti Procjena mentalnih deficita Održavanje teze mentalne bolesti ili moždanog oštećenja (branitelj) Odlučivanje o skrbništvu. kvaliteta odnosa.)  8 studenta (lažni pacijenti)  izjavljuju da imaju slušne halucinacije  u bolnici se ponašaju “normalno” – negiraju halucinacije. dg. privrženost) Školski kontekst  Teškoće u učenju  Mjerenje intelektualnih sposobnosti  Procjene teškoća u ponašanju  Oblikovanje obrazovnog plana  Procjena dječje responzivnosti na intervenciju  Promjene u programu Što je abnormalno ponašanje? Koje su granice mentalnoga zdravlja?  Rosenhan (1973. niti jedan nije upućen  Problematičnost dijagnoza Razlike u definiranju kriterija mentalnog zdravlja  Statistička rijetkost?  Konformiranje normama? 12 .

izuzetna darovitost  Samo rijetka ponašanja (npr.) – seksualno ponašanje studenata – učestale homoseksualne sklonosti – znači li da je to ponašanje normalno?  Učestalo ne znači uvijek poželjno  Statistički model koji varira ovisno o regionalnim ili subkulturnim okolnostima nije zadovoljavajući  Mentalna retardacija vs. nije područje psihopatologije  Visoka anksioznost – ne krši socijalne norme. velika depresija ulaze u statistički rijetka ponašanja) Konformiranje normama?  Socijalni model – abnormalno ponašanje je kršenje socijalnih normi  Mentalno zdravo ponašanje je prilagođeno ponašanje. izučava se u psihopatologiji  U zapadnoj kulturi postala su gotovo normativna ponašanja – jesu li patološka?:  Opsjednutost dijetama  Mršavost  Kontrola uzimanja hrane Razlika istok . prostitucija – kršenje socijalnih normi. Indonezija – ekstremna agresija kao odgovor na kulturni pritisak ekstremne kontrole agresije i uvažavanja autoriteta  uživanje droga  Kriminal.zapad  Zapad – pragmatični aspekt društvenog ponašanja  Individualnost  Svrsishodnost  Aktivnost  Istočnjačka kultura – rad za zajednicu Subjektivna nelagoda? 13 .Malezija. halucinacije. uklapanje u društvene norme  Etičnost?  Prihvaćanje socijalnih normi u uvjetima totalitarnih režima  Toleriranje neuobičajenih ponašanja  Amok (čovjek koji trči) . Subjektivna nelagoda?  Nesposobnost ili disfunkcija?  Neočekivanost? Statistička rijetkost?  Statistička rijetkost kao kriterij abnormalnog ponašanja (statistički model)  Normalno je ono ponašanje koje je najučestalije  Jesu li neudate Ž i neoženjeni M “normalni”?  Kinsley (’48.

srama. obiteljske ili profesionalne probleme za pojedinca  Osoba ne može postići svoje ciljeve  Uživanje sredstava ovisnosti – nesposobnost na poslu. strah od utapanja realan ukoliko osoba nije plivač Neočekivanost ponašanja?  Neočekivani odgovori na okolinske stresore – anksioznost koja nije proporcionalna situaciji  Navedene definicije – parcijalne. ideja  npr.. bez doživljaja krivnje.Medicinski model  Definiranje duševnog zdravlja kao odsustva svih znakova koji dovode do dezintegriranosti pojedinca  Što je s neurozama. obitelji . depresivnost – velika osobna patnja  Psihopatija – nanošenje boli drugima. kriznim stanjima..  Fobija od letenja – osoba ne može napredovati na poslu  Transvestitizam – nije nužno nesposobnost  Štetnost disfunkcije je ključna  npr. Unutarnji osjećaj blagostanja (dobrobiti) pojedinca prema osobnoj patnji / nelagodi  Nije potrebna vanjski vidljiva devijantnost  Anksioznost. situacija. kršenje normi  Fiziološko stanje nelagode – ne ulazi u tu skupinu  Nedostaci:  Teško je odrediti što je osobna patnja  Subjektivnost  Stupnjevi patnje ili uznemirenosti teško su usporedivi  Patnja relevantna za psihopatologiju nije očekivana u datoj situaciji  Tuga – očekivana reakcija na gubitak Nesposobnost ili disfunkcija?  Izaziva značajne socijalne. fobije – osobe nisu “programirane” na način da se boje predmeta. ne mogu se primijeniti na svaku dijagnozu Mentalno zdravlje kao odsustvo bolesti .Humanistički model  Definiranje optimalnog psihološkog funkcioniranja 14 . “problemima življenja”?  Definiranje zdravlja kao odsustva bolesti gotovo nemoguće ekspanzijom psihijatrije  Eysenck (’75)  bolest è bihevioralni poremećaji è zdravlje Mentalno zdravlje kao ideal .

. nastoji dobiti informacije o mišljenjima i vjerovanjima druge osobe – verbalno izražavanje intervjuirane osobe usmjereno na intervjuera – odgovori klijenta odnose se na pitanja i komentare intervjuera  Sullivan: – oblik vokalne komunikacije između dvije osobe – više ili manje dobrovoljna komunikacija. sindromi  Promjene u DSM klasifikaciji  Ograničenja DSM klasifikacije DSM-IV . .Klinički sindromi  Os II.Opća medicinska stanja  Os IV.Poremećaji ličnosti  Os III. .Psihosocijalni problemi  Os V . kontakt kliničar-klijent – razvija se progresivno u cilju nalaženja karakterističnih životnih shema pojedinca – identificiraju se sheme koje posebno ometaju pojedinca ili one koje donose prednosti  Matarazzo: – oblik konverzacije u kojoj dvije (ili više) osoba sudjeluje u verbalnoj i neverbalnoj interakciji 15 . Samoaktualizacija  Pozitivno određenje zdravlja  Realizacija vlastitih potencijala  Sposobnost racionalnog mišljenja  Autonomija. .intervjuer. simptomi vs.Procjena općeg funkcioniranja Intervju Definicije intervjua:  Maccoby i Maccoby: – intervju je verbalni kontakt licem u lice u kojemu jedna osoba . autentičnost  Preuzimanje odgovornosti DSM-IV Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje  Definiranje  DSM klasifikacija mentalnih poremećaja  Znakovi vs.Osi  Os I.

igra Tehnike intervjuiranja:  Nedirektivne tehnike 16 . Poticanje i opažanje emocionalnog reagiranja klijenta  3. 4. Uspostavljanje emocionalnog odnosa kliničara-klijenta Teškoće u ostvarivanju intervjua:  priroda klijentovog stanja ili bolesti  psihotično stanje . Susret dviju ili više osoba licem u lice.psihijatrijske bolnice  eksploracijski intervju (opis problema.– svrha je ostvarivanje prethodno definiranog cilja Karakteristike intervjua: 1. Prikupljanje podataka o klijentovim značajnim problemima i događajima  2. škola. 3. deskripcija. prethodi tretmanu)  procjena mentalnog statusa  Orijentacija  informiranje klijenta o tijeku procjene. koje se mogu vidjeti. tretmana ili istraživanja  Davanje povratnih informacija o rezultatima procjene  Krize (Centri za krizna stanja)  podrška i pomoć  prikupljanje podataka važnih za procjenu  Opažanje Koji se procesi ostvaruju intervjuom?  1. uvodni) intervju  cilj: utvrđivanje prirode problema  Identifikacija problema  dijagnostički (klasifikacijski) intervju . drugi daje informacije Kliničke situacije u kojima se koristi intervju:  Ulazni (prijemni.jedan prikuplja.otežana komunikacija  adolescentna populacija  osoba dolazi na poticaj roditelja . 2.prilagoditi sadržaj i način  podatke daje vrtić. roditelji  opažanje interakcije roditelčj-dijete  crtež. čuti i sporazumijeti Unaprijed poznata svrha Razgovor usmjerava kliničar (intervjuer) koji sužava ili proširuje teme Kliničar i klijent imaju određene uloge .teškoće u suradnji  djeca .

Rekao je dobro i otišao. Tada ste vidjeli da je uzeo sav namještaj. tempo  Nema pritisaka oko bolnih/neugodnih točaka  Lakše se gradi odnos klijent-kliničar Aktivno slušanje  odgovara se klijentu na način koji pokazuje razumijevanje  poticaj da nastavi u istom smjeru. Ali me strah kada se ujutro probudim. strah me novog dana. Parafraziranje (formulirati i ponovno izjaviti) iskazuje:  pažljivo slušanje  omogućuje klijentu korigiranje.način. zaista ne. ta je svinja sve odnijela. ako je kliničar nešto krivo shvatio – – –  Parafraziranje kao znak pažljivog slušanja: K: Ponekad mi se čini da život nije vrijedan življenja… P: Ponekad je zaista teško. Što je dobro znati o intervjuu? STRUKTURA INTERVJUA  osnovna dimenzija intervjua  stupanj u kojemu intervjuer određuje sadržaj i tijek razgovora  Razlikujemo:  strukturirane i  nestrukturirane intervjue 17 . Parafraziranje u svrhu pojašnjavanja: – – K: Rekla sam suprugu da ne želim više biti s njim. Direktno pitanje – P: Koliko se često tako osjećate? – K: Ponekad. Rekli ste suprugu da ne želite živjeti s njim. “Jasno”. K: Kada se tako osjećam. neznam što da radim… Ne želim umrijeti. Kasnije ste se vratili u stan jer ste nekamo izašli. Kada sam se vratila. “Ja sam uz vas”. razumijem…. onoga što me očekuje. da kaže više o tome  “Da. sve je bilo prazno … P: Ok. pa je on otišao. čini se da je previše. da vidimo jesam li dobro razumijela.– – – – Pitanja otvorenog tipa  Što vas je dovelo k meni?  Hoćete li mi reći nešto o problemima koje ste spominjali telefonski? Prednosti  Klijent slobodno započinje razgovor .

STRUKTURIRANI INTERVJU       pitanja unaprijed planirana i određena sistematični podaci koji se mogu uspoređivati i analizirati jednostavniji u primjeni za manje iskusne kliničare dobrih psihometrijskih karakteristika mogu se koristiti u istraživanjima nedostaci:  visoka strukturiranost smanjuje fleksibilnost  smanjena mogućnost stvaranja ugodnog odnosa s klijentom Otvoreno ili zatvoreno pitanje?  Imate li dugo vremena navedene smetnje?  Koliko traju navedene smetnje? – bolje Primjer direktivne tehnike:  Osjećate li se bolje kada je vaš suprug kod kuće?  Kako se osjećate kada je vaš suprug kod kuće?  Izbjegavati pitanja koja sugeriraju odgovore  Muči li vas dugo ovaj problem? Izbjegavati pitanja koja se temelje na nepotvrđenim izjavama  Jesu li vaši problemi sa spavanjem teški kada ste u depresivnoj fazi?  Rekli ste da ste često depresivni. Možete li opisati kako se tada osjećate? NESTRUKTURIRANI INTERVJU  mogućnost poticanja klijentovog emocionalnog stanja  eksploracija jedinstvenih detalja iz života pojedinca  fleksibilnost  problemi:  halo efekt  samoispunjujuća prognoza  efekt primarnosti nedostaci:  pogreške ili propusti u procjeni  problemi valjanosti i pouzdanosti  ispitanici često odgovaraju u skladu s očekivanjima  kliničar odobravanjem ili smiješkom (socijalno potkrepljenje) potiče klijenta da više govori o nekoj temi Intervju mora zadovoljiti neke ciljeve:  Pomaže u procjeni:  klijentovih kvaliteta (jakih strana)  razine prilagodbe 18  .

):  klijenti procjenjuju kvalitetu intervjua na temelju doživljaja o tome koliko intervjuer razumije emocije i emocionalnu poruku  neverbalni aspekt komunikacije je moćniji Značenje nekih neverbalnih znakova:  kontakt očima .uključenost  rigidan stav tijela . verbalnu fluentnost. kontakt očima Pojašnjavanje  kada nam se čini da klijent nije u potpunosti izrazio nešto vezano za temu razgovora – izbjegavanje  zamolimo klijenta da potkrijepi primjerom (ilustriranje specifičnog problema) 19 . razinu energije.pitanja otvorenoga tipa  doznajemo: značajne informacije.)  način na koji se prima poruka ovisi o:  55% facijalna ekspresija  38% intonacija glasa  7% izrečeni sadržaj Taktike intervjuiranja  početak intervjua .defenzivnost  pokretanje ruku . problematična područja.nervoza ili relaksiranost  Mehrabian (1972. molim vas …  ukazuje na aktivno slušanje: klimanje glavom. anksioznosti  dobivamo i nepotrebne informacije  središnji dio intervjua (umjerena razina direktivnosti) o Facilitacija  održava i potiče tijek razgovora • Recite mi više o tome… • Nastavite. ton glasa.   prirode i razvoja problema dijagnoze relevantnih biografskih informacija Kliničar bi u tijeku intervjua morao iskazati:  iskrenost  prihvaćanje  razumijevanje  genuin interes  brigu Istraživanja  Dimatteo i Taranta (1976. asertivnost.

odvajaju se od svojih emocija Započeti pitanje s:  "Kako gledate na taj događaj?”  "Po vašem mišljenju.Empatija  olakšava otvaranje  Razumijem da vam je to zaista teško … Konfrontiranje  kada klijent izražava kontradiktorne informacije  konfrontiranje može izazvati anksioznost  dobro je ponuditi alternativu:  Što bi bilo kad …  bolje ga je koristiti kod već izgrađenog odnosa jer može izazvati defenzivnost i deterioraciju  završna faza intervjua .direktna. kako se dogodilo da …?"  vjerojatnije da će odgovor ići u smjeru deskripcije negoli defenzivnosti  usmjeravanje klijenta na emocije Postavljati pitanja o:  Tko upućuje klijenta?  Što je problem?  Koliko dugo problem traje?  Koliki dio općeg funkcioniranja pokriva problem?  Što je do sada koristio/la da prevlada problem? U tijeku intervjua nastojimo doznati:  Što je problem?  Gdje problem dolazi do izražaja?  Koji je raspon problema?  Koga to smeta i u kojoj mjeri?  Kako klijent gleda na problem?  Kakva je njegova želja za promjenom?  Kakve su mogućnosti za promjenu? Specifične emocionalne reakcije:  Anksioznost  Ne požurivati klijenta i zadržati mirnoću  Iskazati simpatiju bez pritiska  Biti što određeniji . zatvorena pitanja  ne smiju biti kruta  služe pojašnjavanju nejasnoća  izbjegavati pitanja koja počinju sa "Zašto?"  pojačavaju defenzivnost klijenta  klijenti postaju racionalni.ne spekulirati o etiologiji 20 .

Ublažiti testnu anksioznost Kada vas klijent pita što mislite da nije u redu s njim .uputnu dijagnozu i sl. pročitamo nalaz .) Prikupljanje podataka  Povijest pojedinca ima tijek i sadržaj Prikupiti što je više moguće o obje komponente (kada? i što?) Poticati klijenta da što više govori o svojoj povijesti Ponekad se dijagnoza prerano postavlja Izbjegavati prerano zaključivanje intervjua Potreba za strukturom u intervjuu Izbjegavati evaluaciju klijenata Dva temeljna oblika pitanja pitanja otvorenoga tipa pitanja zatvorenoga tipa (specifična. direktna) Otvorena pitanja zahtijevaju više iskustva i veći angažman intervjuera 21 • • . netko iz tima govori nam o klijentu.preusmjerite pitanje na njega te ispitajte što klijent misli da ne valja kod njega  Ljutnja  Prepoznati i dozvoliti iskazivanje ljutnje  "Mogu primijetiti da ste ljuti i frustrirani"  Prihvatiti ljutnju aktivnim slušanjem klijenta  Ispitati faktore koji su doprinijeli ljutnji  prihvatiti razloge koje navodi klijent čak iako se s njima ne slažemo  Priznati vlastite pogreške   Korištenje intervjua u kliničkoj procjeni Inicijalni susret • Prva impresija • Ponekad nastaje prije negoli vidimo klijenta – prethodno dobijemo neke informacije o klijentu (npr.

Jako sam se uzrujao pa me je uhvatila užasna glavobolja!" P: "Što ste još zamijetili?" K: "Pojavile su mi se svjetleće iskrice te ukoćenost desne ruke!" o Neke se informacije mogu dobiti direktivnim pristupom no zahtijevaju više vremena Kada koristiti direktivni pristup? o klijenti s demencijom ili delirijem 22 . ne žele obznaniti neke detalje iz vlastitoga života) o Ponekad kliničari teško toleriraju tišinu Primjer intervjua Psiholog: "Kako vam mogu pomoći?" Klijent: "Boli me glava!” P: "Možete li mi reći više o tome?" K: (nakon šutnje) "Počelo je jučer nakon što sam se posvađao sa suprugom.Specifična i direktna pitanja mogu dovesti do preranog zatvaranja intervjua Pitanja otvorenog tipa  Ponekad nezgodna  Klijent može odgovoriti vrlo kratko • može značiti da je klijent sramežljiv • možda želi biti u središtu pozornosti • može značiti da je klijentu izrazito nelagodno  Klijent odgovara neodređeno • klijent sklon dramatiziranju • klijent nastoji nešto prikriti Pretpostavljaju da je klijent sklon verbaliziranju problema Koriste se u početnoj fazi intervjua: • Primjer: "Kako vam mogu pomoći?" Klijent daje odgovor koji će po sadržaju i obliku pomoći kliničaru u razumijevanju njegova problema Kako odgovoriti klijentu koji daje kratke odgovore na otvorena pitanja? o 3 načina: – facilitiranje: "Recite mi više o tome …” – šutnja – direktna pitanja (zatvorena pitanja) – ° Prva dva načina bolja su u prvim fazama intervjua Uloga šutnje Šutnja kod mnogih izaziva anksioznost o Anksioznost pomaže kod uklanjanja prešućivanja u tijeku intervjua (klijenti se nastoje obuzdati.

prirodan ♣ Izražavanje primjerenih emocija: "Žao mi je što to čujem …" ♣ Ispoljavanje ljutnje ili gađenja rijetko pomaže ♣ Moguće je ispitati nekonzistentnosti u informacijama ♣ Osobne anegdote moraju se ograničiti na profesionalni aspekt odnosa (ne na moralni ili politički) Empatija ♣ Emocionalno razumijevanje (ne emocionalno stanje) • osobna uznemirenost . bodrenje.povremenim dodirivanjam klijenta (hrabrenje.jasnim predstavljanjem kliničara. – strah od stranaca – značenje igračaka dijete školskoga uzrasta 23 . Prisutnost dijeteta u tijeku intervjua pomaže u prisjećanju na značajne simptome te pojedinosti razvoja djeteta (informacije daje roditelj). iskren. poticanje).informiranjem klijenta o tome što će se raditi Genuinost ♣ Biti svoj. .intervjuer se koristi uglavnom opažanjem.sjedenjem na način da je pogled u jednakoj razini (kontakt očima). govor tijela ♣ Osobni prostor ♣ Jesu li kongruentni izraženim emocijama? Prilagođavanje intervjua uzrastu klijenta: ako je klijent malo dijete . . .tijek intervjua pod snažnim je utjecajem razvojne razine djeteta malo dijete .empatija Razine reaktivnosti (odgovora na reakcije klijenta): K: "To je bila najstrašnija bol koju sam ikada doživio!” • ignoriranje: "Ispričajte samo činjenice” • zamjenjivanje: "Zvuči prilično strašno” • dodavanje: "Jeste li se bojali da možete umrijeti?" Neverbalni aspekti komunikacije: ♣ Neverbalna komunikacija.o psihotočni klijenti o mala djeca ? o klijenti s visokom nelagodom Koje su karakteristike kliničara značajne za klijenta? o poštivanje o genuinost o empatija To je klijentima češće značajnije od bilo kojih terapijskih strategija Poštovanje ♣ iskazuje se klijentima: .

” • P: "Koji su vaši simptomi?” • K: "Umor.nedostaju detalji iz njegove životne povijesti o ulazi se u intervju tipa da/ne odgovora o mogu pomoći: pitanja otvorenog tipa • P: "Recite mi u čemu je problem?” • K: "Zbog njega sam i došao. zahtijevni klijenti Nemojte davati obećanja koja nećete moći održati Dajte klijentu odgovornost Zamislite se nad izjavom klijenta da ste jedina osoba koja ga razumije Klijent koji se jako kontrolira o Klijent se suočava sa stresom tako da kontrolira situaciju 24 o o . neobičan umor. djeca) o Ispitivanje mentalnog statusa Teški intervjui o Klijent koji je šutljiv .” • P: "Možete li mi reći nešto više o tome?" ° uzeti neko vrijeme: ostati tiho neko vrijeme kako bismo vidjeli hoće li to pomoći klijentu da se oslobodi klijent koji je nesuvisao: uljepšava svoju životnu priču nepovezanim/neznačajnim detaljima može pomoći direktivnost: ponovno usmjeravanje klijenta bez grubosti • P: Čini se da vam je bilo vrlo teško u toj situaciji. mogućnost veće interakcije u tijeku intervjua  raste značenje psihosocijalnih faktora Specifičnosti intervjua obzirom na dob: . … No kako je naše vrijeme ograničeno. možda mi možete reći više o razlogu vašeg dolaska danas o o Klijent koji je neodređen/nejasan .adolescent o intervjuirati ga samog o uspostavljanje povjerljivosti o taktičnost o ponekad sličan intervjuu koji se provodi s djecom Specifični razvojni izazovi – starija dob: o Značenje iznošenja najznačajnijih životnih događaja (revija) o Uvažavanje autonomije klijenta o Što ako je klijent dementan ili nije u stanju pružiti informacije o vlastitoj životnoj povijesti? o Pronaći drugi pouzdan izvor informacija (supružnik.dvosmislena životna priča može pomoći ako: • ponudimo mogućnost izbora ili opis: – P: "Kako ste se osjećali ljuto ili uznemireno?” • potaknemo specifične detalje – P: "Recite mi više o tome što podrazumijevate pod …" Zavisni.

manipulativni klijent • zanimljiv. iskazi ili pojmovi) 25 . bez grubosti  Ostati nepristran i smiren Procjena ličnosti Pojam ličnosti     Opis individualnih razlika i konzistentnosti u ponašanju Skupina crta organiziranih na specifičan način Dinamički odnos intrapsihičkih snaga Specifični obrasci ponašanja u osnovi ličnosti Metode procjene ličnosti  Strukturirani nestrukturirani testovi – Nestrukturirani testovi dolaze iz teorija ličnosti Æ projektivne tehnike – Strukturirani testovi dolaze iz empirijskih analiza podataka Æ objektivne tehnike  Strukturirani i nestrukturirani intervjui Objektivni pristup u procjeni ličnosti  CILJ: znanstveni opis karakteristika ili crta ličnosti pojedinaca ili grupa koji daje mogućnost predviđanja ponašanja – Jasni.o Pružiti mu detaljno objašnjenje o onome što će se događati u procjeni i intervjuu o Dati odgovornost klijentu Klijent koji dramatizira. šarmantan • napastan  Potrebno je često davanje povratne informacije  Biti direktivan . specifični podražaji (pitanja.usmjeravati na ljubazan način.

OT usmjerene na opisu crta. Nedostatak osobnog kontakta kliničara i klijenta. čak ometajuća – Sposobnost snimanja trenutnog stanja. Stav ispitanika prema ispitivanju i testnom materijalu  Spremnost na otvaranje i razgovor o vlastitoj patologiji  Skale valjanosti – rješenje problema (npr. K skala kod MMPI)  Nezainteresiranost i neobrazovanost 4. prednost: objektivnost i mogućnost kvantifikacije 2. intrapsihičke procese. Odgovor NE znači: Ne.. slike . imam često glavobolje ili Ne.– – – Testovi tipa papir-olovka Višestruki izbor ili točno/netočno Jedan aspekt ličnosti ili različite dimenzije Projektivne tehnike  Ličnost pojedinca determinirana je načinom interpretacije podražaja ili pojmova  Dvosmisleni ili nestrukturirani podražaji (mrlje tinte.Manje jasan sadržaj približava se PT Psihometrijske karakteristike upitnika  Upitnici za ispitivanje elemenata trajne strukture ličnosti – Faktorizirani upitnici. Rijetko imam glavobolje. preciznost i procjena specifičnih osobina ličnosti Kako prevladati taj nedostatak? Konstrukcija višedimenzionalnih upitnika i uvođenje kvalitativne analize – rješava taj problem (npr. neopterećenost prethodnog psihičkog stanja interferiranjem Zavisnost testa od pojave koju mjeri 26 . uobičajenog stila pojedinca  PT – neodređeni i dvosmisleni podražaji. Prednost kod masovnih i trijažnih ispitivanja. 1. visoko pouzdani  Upitnici za “snimanje stanja” – Pouzdanost nepotrebna.)  Reflektiranje primarnih nesvjesnih struktura ili dinamike ličnosti Razlika objektivnih i projektivnih tehnika  PT usmjerene na dinamiku ličnosti. nedovršene rečenice. nedostatak: u pojedinačnoj procjeni i radu s malim uzorcima – traži se osjetljiviji kriterij.. profil analiza kod MMPI) 3. OT dobro definirani podražaji koji uključuju ograničene odgovore  PT sadržaj se interpertira s obzirom na tipičnost svakog pojedinca. Problem semantičkog sadržaja upitnika  Značenje DA i NE odgovora  Npr.  Važan je semantički doživljaj odgovora koji kod određene populacije izaziva određeni odgovor . OT uspoređuju se odgovori ispitanika na testu s normama drugih ispitanika na kojima je test primijenjen Prednosti i nedostaci tehnika samoprocjene 1. nemam nikad glavobolje.

ne samo konkretno ponašanje – Npr. ali dovoljna osjetljivost skupine čestica  Valjanost      Vrste homogenosti  Ukoliko upitnik mjeri crte – homogenost (unutrašnja konzistencija) je osnovni uvjet  Ukoliko mjeri trenutno stanje – mora imati homogenost na razini čestica. Savjesnost – Nedostatak: mjere stabilne crte.  Faktorsko-analitički upitnici – Eysenckov EPQ. opisuju konstrukt. upitnik temeljen na Murrayevoj teoriji potreba – “Uvijek čitam novine od zadnje stranice. depresija ..Reprezentativnost (nezavisnost od sistematske pogreške i predhodnih uvjerenja) Primjerena dužina testa (eliminira se slučajna pogreška) Standardiziranost Objektivnost u ocjenjivanju Unutrašnja konzistencija (homogenost na razini čestica). Sch.” – Potreba za pravilima  Empirijski upitnici – sakupljanje tvrdnji velikog broja ispitanika – analiza odgovora – utvrđivanje specifičnih odgovora za pojedine skupine – Čestice koje najbolje razlikuju dvije skupine – uključuju se u test – Npr. MMPI-201 – EPQ – 16 PF 27 . Ekstraverzija. EPI – Catell 16 PF – Petofaktorski upitnik ličnosti  Neuroticizam. Otvorenost. ali čestice moraju biti dovoljno heterogene da registriraju promjene (osjetljivost) Još neki problemi OT  Set odgovaranja – prema očekivanjima  Socijalna poželjnost  Utjecaj socio-kulturnih faktora – Mjere nastale u drugoj kulturi – problem primjene u našim uvjetima – Pitanje normi Vrste objektivnih mjera ličnosti  Teorijski upitnici – Čestice iz teorijskog koncepta. Ugodnost.. MMPI. ne stanja – Koriste se u istraživanjima i trijaži Vrste upitnika  Višedimenzionalni upitnici – MMPI-2.

– PIE – Cornell Index  Unidimenzionalni upitnici – BDI. STAXI .ljutnja Minnesota Multiphasic Personality Inventory .MMPI Hathaway i McKinley (1940) MMPI-201     4 kontrolne 8 kliničkih skala 201 čestica Klinički značajni rezultati > 70 MMPI-2     4 kontrolne skale 10 kliničkih skala 567 čestica Klinički značajni rezultati > 65 Kontrolne skale ? – ispitanik ostavlja prazno ili zaokruži oba odgovora L – skala laži (socijalna poželjnost) F – skala rijetkih odgovora (naglašavanje osobne patologije. nezreli. manje od 10% normalnih ispitanika) K – korekcijska skala (defenzivnost ili obrana) Kliničke skale           Hs hipohondrija (1) D depresija (2) Hy histerija (3) Pd psihopatska devijacija (4) Mf maskulinost – femininost (5) Paranoja (6) Psihastenija (7) Shizofrenija (8) Hipomanija (9) Socijalna introverzija (0) Hipohondrija (Hs. briga za sebe i zdravlje. pesimistični. skala 1)     Razlikuje hipohondre od ostalih psihijatrijskih bolesnika Visok rezultat: somatske tegobe. pasivno-agresivni Nizak rezultat: odsustvo bolesti i brige za zdravlje 28 . zabrinutost bolešću egocentrični. STAI – anksioznost.

naivnost i zavisnost.Histerija (Hy. društvenost. socijalna izolacija. kontrola • Zaokuplje mislima.somatske tegobe. povraćanje. bolovi u prsima  Visok rezultat . u konfliktnim situacijama – kanaliziranje na tijelo  Visok rezultat . konvencionalnost. f usporeno osjećaj de 29 . potreba za odobravanjem i prihvaćanjem (sviđanjem)  Nizak rezultat – cinizam. specifično reagiranje na stres. obrana od odgovornosti  K skala povišena – inhibiranost. srčane tegobe. konvencionalnost. glavobolje. mučnine. Skala 3) D  Psihogeni senzorni ili motorni poremećaji  Problemi spavanja.

visoke interpersonalne osjetljivosti  Nizak rezultat: dobra uravnoteženost  Visok rezultat na Pa i Sc = paranoidna sch • Otuđenje o školi. neemocionalne žene  Sniženje kod Ž: nježne. neodgovornost. kompetentne. osjećaje proganjanja. savjesne. emocionalnost. kreativnost. biraju zanimanja koja su tradicionalno muška. skrommna. teškoće sa zakonom Umjeren rezultat: sklonost avanturi. uporna. samokritična. socijabilnost. rigidna. emocionalne. asertivnost. konvencionalna. traženje ugode. imaginacija Nizak rezultat < 45: osoba se pretjerano kontrolira.Psih Psihopatska devijacija (Pd. sposobne • Paranoja (Pa. širok raspon intelektualnih interesa  Sniženje za M: maskulini M – dominantni. Skala 4) • • • Ekstremno visok rezultat: agresivnost. sumnjičavost. veličine  Umjereno povišenje: osoba meka srca. nestabilnost. sumnjičavost  Tvrdnje obuhvaćaju ideje odnosa. zaokupljeni tjelesnom snagom. radoznalost. deluzijska vjerovanja. pažljiva. feminine. uravnotežena. spontane. narcisoidni  Visok rezultat za Ž: identifikacija s tradicionalnom muškom ulogom – maskuline Ž  Povišenje kod Ž: zainteresirane za muške aktivnosti. Skala 5)  Visok rezultat za M: nedostatak identifikacije sa stereotipom spola – feminini M  Povišenje za M: stidljivost. ali pasivna Maskulinost-femininost (Mf. usmjerenost na sebe. kompetitivne. nezavisni. preferiraju akciju. proble autoritetom društva Umjereno p 30 . Skala 6)  Identificira osobe u paranoidnim stanjima. interpersonalna senzibilnost.

često pogrešno interpretira tuđe motive  Česte OK misli. prijateljska naklonjenost  Shizofrenija (Sc. loš kontakt s realitetom. sklonost perfekcionizmu. zabrinutost. rigidnost. praznovjerni strahovi. pogrešno shvaćena  Ako je povišena i skala 4 (Pd) – indikator nepovjerljivosti i otuđenja. pažljivost. rigoroznija  Sniženje: relaksiranost. napetost. fobično ponašanje. toplina. sumnjičava. opsesivnost – mišljenje tipa ruminiranja. Visok rezultat: hipersenzibilna osoba. okolinu doživljava opasnom. Skala 7)  Visok rezultat: anksioznost. neodlučnost. kompulzije i fobije Psihastenija (Pt. ekscentrično ponašanje. može postojati interes za filozofiju. religiju  Vrlo visok rezultat: bizarnost. neobične misli. povjerenje u druge 31 . udaljena od socijalnih situacija. bizarni senzorni doživljaji (halucinacije). slab kontakt s relitetom  Sniženje: prijateljska naklonjenost. pedantnija. Skala 8)  Visok rezultat: teške smetnje. konfuzno i bizarno mišljenje  Povišenje: otuđena osoba. samokritičnost. oprezna. povućenost. napetost. pažljivost. prilagodljivost. zatvorena. teškoće koncentracije  Ako je povišena i skala 2 (D) – indikator nelagode  Povišenje: zabrinutost. deluzije. može reagirati hostilno i agresivno  Umjereno povišenje: sramežljivost. što je rezultat viši osoba je rigidnija.

27 i ostali rezultati povišeni npr. hospitalizacija na psihijatriji  Voditi računa o cjelokupnoj konfiguraciji testa – relativni vrhovi i sniženja  Svaka skala > 65 ili < 30 značajna za interpretaciju  Interpretacija koja se obično primijenjuje – dvošiljna ili trošiljna  Pojedinačni skor koji se posebno promatra. gregarnost Određivanje valjanosti profila  Defenzivni stil – minimiziranje patologije – disimulativni profil – L i K > 60 – F < 45 – 6 kliničkih skala < 50 – niti 1 skala nije > 60  Potenciranje patologije. inhibiranost  Nelagoda s obzirom na suprotni spol. 18/81. neoriginalnost. 28/82  Sniženja (T=35-40)  Jače strane funkcioniranja  Modificiraju visoke rezultate na ostalim skalama Tipični profili 32 . sramežljivost. nisko samopoštovanje. slabo razvijene socijalne vještine. prihvaćaju blaže karakteristike  T>65 – snažnije karakteristike pojedinca. uz progresivni porast ukazuju na suštinske karakteristike razvoja ličnosti  Visoki rezultat neki definiraju u rasponu 70-80. 17/71.Socijalna introverzija (Si. verbalna fluentnost. odbacuju se ekstremni opisi. konzervativnost. povućenost. više vole biti sami ili s nekoliko bliskih prijatelja  Visok rezultat: nelagoda u grupnoj interakciji. Skala 0)  Pojedinci koji su introverti u socijalnom smislu. prekomjerna kontrola  Sniženje: orijentacija prema van. trijade i tetrade (2-3 skale s najvišim rezultatima)  Ako su uz dvošiljno povišenje npr. samopouzdanje. asretivnost. 12/21.anksioznost – integrirati sve interpretacije 27/72. 1 i 8 – najbolje je dati opis koji se odnosi na sva navedena povišenja . a neki kao najviši rezultat u profilu  Značenje zbivanja iz života pojedinca npr. submisivnost. skromnost. pretjerano naglašavanje – simulativni profil – L i K < 45 – F > 70 – nazubljen profil s više šiljaka – 6 kliničkih skala > 70 – niti 1 skala nije < 50 Interpretacija rezultata  Umjereno povišenje (T=60-65) – pažljivo izvođenje interpretacija. nema značenje izvan konteksta ostalih skala  Objašnjavaju se odnosi između skala tj. šiljci  Cjelokupna analiza profila – kodni sistemi – tipološki pristup  Sekvencijalni pristup – dijade. plašljivost  Umjeren rezultat: zavisnost. ozbiljnost.

. 0 – internalne strategije suočavanja. nepoduzetnost. anksiozne osobe. teško udovoljava zahtijevima testiranja 33 . 2. 7. mučnina. autoprijevoznik (br. spava cijeli dan. često Sch. 40 g. ništa ga ne zanima. nervoza . loše raspoloženje  Visok rezultat na skali 8. teški za tretman  Skale 2. Skale 4 i 9 – acting out – impulzivnost. niska frustraciona tolerancija. konflikti. antisocijalni pojedinac – alkohol. noćne more s ratnim sadržajem. sniženog emocionalnog tonusa  za vrijeme intervjua plače. opija se  apatija.psihoza  Profil 8/9 – Sc i Ma > 70 – F > od L i K profil psihotičnih pojedinaca. anksioznost. pod terapijom  zatajenje u svim aktivnostima. povremene misaone blokade i mnestička zatajenja  unatoč motiviranosti. ako je Sc > Pt za 10 bodova . glavobolja. 9 – eksternalne  Profil 2/7 – depresivnost. distraktibilnost.neurotski trijaz Primjeri: M. niti veseli  dobro orijentiran  psihomotorno usporen  bezvoljan. dezorganiziranost. skale 4. 1)  dolazi u pratnji supruge  traumatsko iskustvo na ratištu (7. u nekim slučajevima manično-depresivna slika – pojačan aktivitet. smanjena sposobnost introspekcije  Profil 1. 3 – depresivne. sklone somatizaciji – bolovi. 6. osamljivanje. visoka tenzija. bezperspektivnost.5 mj)  hospitalizacija na psihijatriji. smetnje spavanja. nervoza.

gospodina Mirka – depresivna simptomatologija s naglašenom anksioznošću – Nesposobnost relaksacije. nesanica. neadekvatni interpersonalni odnosi M. 50 34 . pasivno-zavisno obilježje. uznemirenost. teškoće obavljanja svakodnevnih aktivnosti – Energija usmjerena na kontrolu osjećaja – Ako se situacija prolongira – osoba nauči živjeti sa svojim nezadovoljstvom i nedostatkom satisfakcije – Teškoće u započinjanju aktivnosti – Dg. apatija. nervoza – Usporeni pokreti i govor. pretjerana zabrinutost – Izrazito povišenje (> 70) – teškoće suočavanja – Umjereno povišenje – dobar terapijski ishod – Najčešća dg.Interpretacija  2/7: depresija. nedostatak energije – Osjećaj neadekvatnosti. afektivni poremećaj (poremećaj raspoloženja) ili poremećaj prilagodbe s depresivnim raspoloženjem  2/3: depresija. osjećaj socijalne neadekvatnosti – Anticipacija problema (anksiozno mišljenje) – Ranjivost u odnosu na realne i imaginarne prijetnje.

paranoidne deluzije  Pt < za 10 bodova od Pa i Sc – paranoidna dolina  Dg. mentalna konfuzija – Iritabilnost. tjeskobe  Umor. fobije. studentica  Problem  Prilagodba na studij  Strah od neuspjeha  Ne snalazi se  Teškoće u učenju  Ne prilagođena društvu  Osjećaj odbačenosti  Osjećaj anksioznosti. paranoidna psihoza MMPI-2 i MMPi-201: prikazi slučajeva Sanja. zavisnost + povišenje na skali 8 i 1 – somatske deluzije – halucinacije vezane uz vitalne funkcije  6/8 – sumnjičavost. povućenost. depresija – Osjećaj neadekvatnosti. malo prijatelja – Osjećaj krivnje. inferiornost. plačljiva  Osamljena  Loše mišljenje o sebi 35 . 21. namjere drugih krivo se tumače – Udaljeni od drugih. proživljava neadekvatne emocije. apatija. god. tjelesni simptomi  Bezvoljna.Interpretacija  3/2 – nedostatak energije. anksioznost – Bizarni sadržaji mišljenja  Česte deluzije veličine – upravo kod ovog gospodina  Osoba depresivna. pasivnost. nepovjerenje.. kontrola emocija – Situacijski stresovi potiču depresivnost  3/1 – zabrinutost za zdravlje – Ako je 3> 1 – manipulacija kroz tjelesne smetnje.

Pro 110 100 90 80 70 60 MM 36 .

povučena bez energije. nemirna 7 (Pt) = 101  napetost  anksioznost  osjećaj inferiornosti  nesigurnost. nedostatak energije. nedostatak samopouzdanja  D5 – prepuštanje mračnim mislima Sc=88  Sc1 – socijalno otuđenje – smatra da je drugi ne razumiju i da loše postupaju s njom  Sc2 – emocionalna otuđenost – strah. nisko samopoštovanje  D2 – psihomotorička retardacija: bezvoljna.110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 L F K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0 2 (D) Depresija= 92  D1 – subjektivna depresija: nezadovoljstvo. briga i depresija  Sc 5 – pomanjkanje ego uspješnosti – razdražljiva. izbjegava ljude  D3 – poremećaj tjelesnog funkcioniranja: žali se na brojne tjelesne simptome  D4 – mentalna otupjelost: problemi pažnje i koncentracije. osjećaj inferiornosti. neodlučnost  pretjerano reagiranje na beznačajne probleme  nesnalaženje u društvu  depresivnost  sklonost ruminacijama • Klinički zn povišenja – Pt 37 . depresija. očaj  Sc4 – pomanjkanje konativne ego uspješnosti – teško se nosi sa svakodnevnim životom.

Pd4 = 70  neshvaćena  otuđena  izolirana  udaljena od drugih  optužuje druge za svoje probleme  usmjerena na sebe  neosjetljiva. sam 38 . nepažljiva Pd Pa = 83  osjetljiva na omalovažavanje i prihvaćanje  suzdržana u socijalnim kontaktima  puna povjerenja dok ne doživi da je prevarena  marljiva i moralistična • Pd4.90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 Pd 1 Pd 2 Pd 3 Pd 4 Pd 5 Društvena otuđenost. dru otuđeno • Pd5.

bolna osjetljivost = 72  osjetljiva  lako se uznemiri  osamljena  neshvaćena i distancirana P Hs = 77  nejasni tjelesni simptomi  zaokupljenost sobom  nezadovoljstvo  snižena razina učinkovitosti Si = 83  Si1. ideje proganjanja = 87  doživljava svijet prijetećim i opasnim mjestom  osjeća se neshvaćeno i nepravedno okrivljena  sumnjičava i nepovjerljiva  druge okrivljuje za svoje probleme  T>65 . stidljivost =74  Si2.Pa1. otuđenost od sebe i drugih =72 • Pa1. bol 39 . društveno izbjegavanje =65  Si3. ide proganja • Pa2.ideje proganjanja?? Pa2.

stidljivost = 74  stidljiva u društvu  neugodno joj je u društvu  nije društvena  nije sklona započinjanju odnosa Si3. nema povjerenja u druge ljud)  Osamljena. otuđenost od sebe i drugih = 72  osjeća se otuđeno od drugih i sebe  distancirana  sumnjičava  nepovjerljiva  loša slika o sebi  drugi su je razočarali Zaključak:  Rezultati ispitivanja upućuju da:  Dominiraju anksiozni i depresivni simptomi  Percepcija svijeta kao opasnog (nitko je ne razumije. zabrinutost za mišljenje drugih  Mogućnost – poremećaj ličnosti – izbjegavajući tip?? • Si1. napeta hiperosjetljiva  Sklona preuveličavanju simptoma  Dominiraju brojni strahovi.76 74 72 70 68 66 64 62 60 Si1 Si2 Si3 Si1. druš izbjegav 40 . stid • Si2.

23 godine.Tamara. ne može se nositi s problemima  D4 – mentalna otupjelost  Nedostatak energije  Napetost  Problemi pažnje i koncentracije  Nedostatak samopouzdanja  D5 – prepuštanje mračnim mislima  Stalno “prežvakavanje  Mračne misli P 41 . studentica  Hipohondrija – strah od bolesti  Izražena anksioznost  Opsesivno-kompulzivne smetnje  Ekstreman strah od trudnoće i/ili HIVa  Odbija testiranje na HIV  Na zabavi pod utjecajem alkohola – bila s dečkom (nije sigurna jesu li imali odnos ili ne)  Jak osjećaj krivnje u odnosu na dečka s kojim je u stabilnoj vezi Klinički značajna povišenja  2 (D)=68 i 7 (Pt)=68  D1 – subjektivna depresija  Nesretna  Nervozna  Teškoće koncentracije.

21 godina. gubitak kontrole  Si (Si3) – otuđenost  TRIN = 80 – nedosljednost odgovora točno Suzana.Ljestvice sadržaja i dopunske ljestvice  Anksioznost  Opsesivnost  Depresija  Neprilagođenost studiju  Odgađanje i briga  PTSP: briga. krivnja. studentica  Purgativna anoreksija  Izgladnjivanje  Pothranjenost  Gubitak menstruacije  Želja za mršavošću  Nezadovoljstvo tijelom  Perfekcionizam  Povremena prejedanja (subjektivna) + povraćanje P 42 .

..  8 (sc) = 84  Sc1-društvena otuđenost  Sc2-emocionalna otuđenost  Sc3-pomanjkanje kognitivne ego uspješnosti: strepnja za zdravlje. povišenja na temeljnim ljestvicama  7 (Pt) = 76  3 (Hy) = 67  Hy3 – trajna iscrpljenost  Hy4 – tjelesne tegobe  0 (Si) = 72  Si2 – socijalno izbjegavanje  Si3 – otuđenje od sebe i drugih – nisko samopoštovanje. depresija. teškoće pažnje i koncentracije. Prosac . udaljena od drugih Depresija 2 (D) = 76  D1 – subjektivna depresija  D3 – poremećaj tjelesnog funkcioniranja  D4 – mentalna otupjelost  D5 – prepuštanje mračnim mislima  Th. kritičnost. neshaćena. čudne misli  Sc4-pomanjkanje konativne ego uspješnosti: život doživljava kao muku.Značajna povišenja na temeljnim ljestvicama . osjećaj neefikasnosti Valjanost profila  F=96. očaj.. nemir. ne može kontrolirati osjećaje  Sc6-bizarni senzorni doživljaji – tijelo doživljava na neobičan način Paranoja 6 (Pa)=83  Pa1 – svijet doživljava prijetećim i opasnim  Pa2 – bolna osjetljivost – osamljena. brige  Sc5-pomanjkanje ego uspješnosti: impulzivnost. ako je < od 100 još uvijek je profil interpretabilan  F-K index (index disimulacije) – računa se s brutto rezultatima: 22-5=25  Vjerojatnost da profil nije valjan  F-K = +25 odgovara psihijatrijskim Ž pacijenticama 43 ..

 Fb = 89 – odgovori na posljednjih 189 čestica, neobični odgovori: postojanje psiholoških teškoća, ali kako je F blizu 100 moguće da je pretjerivanje u patologiji – upitna valjanost??  TRIN = 65 – umjereno povišenje – nekonzistentnost odgovora TOČNO + visok F rezultat = postojanje patologije ili pretjerivanje u simptomima  VRIN = 46 – niži rezultat + visok F = patologija ili pretjerivanje (nekonzistentno odgovaranje) 

Profil 86/68
Sumnjičavost i nepovjerljivost Udaljenost od drugih, malobrojni prijatelji Inhibirana, sramežljiva Smanjena sposobnost prosuđivanja, teškoće koncentracije Osjećaj krivnje, inferiornosti, mentalna konfuzija  8 > 7 (Sc > Pt)  Depresivnost, neodgovarajući afekt, fobičnost, paranoidne deluzije ?? – vezano uz tijelo  Paranoidna dolina  Iako su 6, 8 i F skala > 80 profil ne mora biti nevaljan      Osobine ličnosti profila 68/86  Nesigurnost, nisko samopoštovanje  Ostali je doživljavaju kao ne suviše prijateljsku osobu  Negativistična, iritabilna, lako mijenja raspoloženje

44

       

dg. depressio – liječnik opće prakse u komunikaciji lagano napeta, distancirana, sniženog raspoloženja lako se uspostavlja kontakt prije 1 godine, obraća se psihijatru za pomoć – zbog tjeskobe i nezadovoljstva stabilna osoba, urednog radnog i socijalnog funkcioniranja probleme dovodi u vezu sa somatskom bolešću prije 3 god. podvrgnuta operaciji potištena, razdražljiva, poremećaj spavanja, teškoće pamćenja

Zaključak  Sklonost pasivizaciji, potiskivanju i negiranju  Impulzivna i razdražljiva  Problemi u komunikaciji, povlaćenje  Upućena neurologu (na WB skali prisutna deterioracija) kako bi se isključio organitet

M, 4
Disimulativni profil  Uputna dg. psychosis paranoides  Distanciran, nepovjerljiv, oprezan  Misaono i senzo-motorički lagano usporen  Emocionalno zakočen  Nema spontane facijalne ekspresije i uobičajene modulacije 45

 Profil ličnosti: negira psihopatologiju, prikazuje se u socijalno poželjnom svijetlu  L i K = ili > 60; F<45; 6 skala < 50

Objektivne mjere u ispitivanju ličnosti
Multidimenzinalne i unidimenzionalne mjere ličnosti ♣ MMPI-2 ♣ MMPI-201 ♣ CPI ♣ EPQ ♣ PIE ♣ BDI ♣ STAI ♣ STAXI ♣ BULIT

Californija psihološki inventar (CPI)
Sastoji se od 462 čestice -18 skala (Gough 1957.) Podsjeća na MMPI (178 potpuno jednakih čestica, 35 sličnih, 215 nastaje isključivo za CPI) Nema čestica koje uključuju simptome Primjenjiv grupno i individualno od 12. do 70. godine Rezultati se izražavaju u T vrijednostima (M=50; SD=10) Revidiran 1987. godine - dodane su skale empatije i nezavisnosti Mjeri tipične obrasce ponašanja, osjećaja, mišljenja i stavova povezanih uz socijalno funkcioniranje, etiku i obiteljske probleme Nije zamišljen kao dijagnostički instrument već kao mjera za opis karakteristika ličnosti "normalnih" pojedinaca, ne onih s problemima Služi boljem razumijevanju ličnosti pojedinca Koristi se u procjeni ličnosti u profesionalnom razvoju i selekciji, procjeni interpersonalne neprilagođenosti i predikciji antisocijalnog ponašanja Pokriva četiri područja: ♣ socijalna moć i socijalni utjecaj (dominacija, sposobnost u usporedbi sa socijalnim statusom, socijabilnost, socijalna prisutnost, samoprihvaćanje, nezavisnost, empatija) ♣ zrelost, osjećaj odgovornosti, socijalizacija i interpersonalne vrijednosti (odgovornost, socijalizacija, samokontrola, tolerantnost, dobar dojam, osjećaj zajedništva, osjećaj osobne dobrobiti) ♣ potencijal za uspjeh i intelektualna efikasnost (postignuće kroz sposobnost konformiranje, postignuće kroz nezavisnost, intelektualna efikasnost) 46

dobro razmisli prije svakog postupka. dominantnosti. odgovori DA-NE ♣ EPQ-R: dodana skale kriminaliteta i ovisnosti 47 . reagira polako. obrazovanje) ♣ klinički rad s adolescentima ♣ dijagnostika i razumijevanje interpersonalnog ponašanja za normalnu populaciju ♣ procjena samokontrole. bezbrižna ♣ ne kontrolira dobro osjećaje. suzdržana. teško se umiruje ♣ stalna zabrinutost i okupiranost stvarima koje bi mogle krenuti po zlu ♣ nizak rezultat: stabilna osoba.♣ stavovi i intelektualni femininost/maskulinost) interesi (psihološki senzibilitet. nakon uzbuđenja brzo se pribere i smiri ♣ osoba je obično mirna. komunikativna osoba. burno reagira na podražaje. uspješnosti na različitim studijima (medicina. česta depresivnost ♣ emocionalna osoba. Interpretacija ♣ analiza rezultata pojedinačnih skala ♣ analize relevantnih povišenja u odnosu na homogene grupe skala ♣ viši rezultati: ukazuju na kvalitete koje su tradicionalno povoljnije ♣ niži rezultati: manje povoljne vrijednosti ♣ Koristi se za: ♣ savjetovanje: predikacija resposnzivnosti u terapiji. pouzdana. fleksibilnost. 1964) ♣ sadrži skalu socijalne poželjnosti (L) Skala neuroticizma ♣ visok rezultat: anksioznost. ne povodi se za trenutačnim porivima. dobro se kontrolira. ne gubi lako strpljenje Eysenck Personality Questionnaire (EPQ) ♣ uz prethodno navedene skale mjeri i psihoticizam (P) (Eysenck & Eysenck. sklona rizicima i uzbuđenjima. znatiželjna. nije uvijek pouzdana ♣ nizak rezultat: introvertirana osoba. zabrinutost. 1975) ♣ 90 ptanja. povučena. optimistična. postignuća ♣ primjerice. sumorno raspoloženje. visok rezultat na dimenziji sposobnost u odnosu na socijalni status: ne znači da je jedna od crta pojedinca visok status već da pojedinac u repertoaru ima takve crte koje ga mogu dovesti do visokog postignuća u socijalnom statusu Eysenckovi upitnici ličnosti Eysenck Personality Inventory (EPI) ♣ mjeri dimenzije neuroticizma/emocionalna stabilnost (N) i introverzije/ekstroverzije (I-E) (Eysenck & Eysenck. pesimistična. reakcije su slabijeg intenziteta. nije zabrinuta Skala ekstraverzije ♣ visok rezultat: društvena.

nešto manje s E ♣ blago korelira s N Skala avanturizma ♣ avanturizam je krajnje izražena sklonost k rizičnom ponašanju povezana s ekstraverzijom.mjere dva različita tipa naglosti ♣ avanturizam je negativno povezan s neuroticizmom. sudbine.EPQ/IVE (impulsivnost. sudbina. pa bi tako i skala trebala biti istraživanja pokazuju njezinu višedimenzionalnost skala ima heterogeni sadržaj. tvrdnje nisko koreliraju s ukupnim rezultatom . slučajnost .veća emocionalna uzbudljivost ♣ negativno korelira s psihoticizmom Mjerenje specifičnih osobina ličnosti Lokus kontrole o Rotter (1966) razvija mjeru lokusa kontrole .depresija i beznađe problem dimenzionalnosti skale prema Rotteru konstrukt je jednodimezionalan.eksternalni lokus kontrole ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ Istraživanja pojedinac s internalnim lokusom kontrole .internalni lokus kontrole o Kontrola nad ishodima svojega ponašanja pripisuje se snagama izvan sebe .sreća. oslanjaju se na psihoticizam.eksternalna kontrola o Pojedinac koji može kontrolirati i determinirati zbivanja u svojoj okolini . utjecajnih ljudi .kako interpretirati rezultat? 48 .uspješniji u savladavanju životnih problema eksternalni lokus .generalizirano očekivanje pojedinca da će određeno ponašanje biti potkrepljeno postići željeni ishod o Sastoji se od 29 parova tvrdnji o Percipira li pojedinac svoje uspjehe i neuspjehe u zavisnosti od svojega ponašanja (internalna kontrola) ili su rezultat sreće. avanturizam i empatija) Skala impulsivnosti ♣ impulsivnost je abnormalni ili patološki aspekt sklonosti rizičnom ponašanju ♣ impulsivne osobe pokazuju nedostatak planiranja i predviđanja posljedica svoje aktivnosti ♣ visoko korelira s P. odnosno ekstraverziju . svjesni rizika kojem se izlažu ♣ avanturizam i impulzivnost međusobno koreliraju. manje s psihoticizmom ♣ avanturisti skloni rizičnom ponašanju. N djeluje poput kočnice koja inhibira avanturizam ♣ N unosi plašljivost u traženju uzbuđenja kod ekstraverata Skala empatije ♣ empatija pozitivno korelira s neuroticizmom .

kako se ispitanik obično osjeća Anksioznost kao stanje ♣ Pred vama se nalaze tvrdnje pomoću kojih se možete opisati. kakvi su ishodi njegova ponašanja ♣ Primjeri čestica: U mnogim slučajevima čini mi se da sudbina određuje što će mi se dogoditi.uopće ne 1. 1 .gotovo nikada 2 . Nemojte se dugo zadržavati na pojedinoj tvrdnji. Nervozan sam i ne mogu se smiriti 23.jednodimenzionalna skala eksternalnosti ♣ mjeri fatalističku orijentaciju . U životu dobro prolaze oni ljudi koji su za to predodređeni. Nema točnih i netočnih odgovora. predodređenost. femininost.gotovo uvijek ♣ ♣ ♣ ♣ 21. već izaberite odgovor koji najbolje opisuje vaše trenutačno stanje. Psihološka androginost ♣ Bem (1974) istražuje maskulinost i femininost kao karakteristike ličnosti ♣ Razvija Inventar seksualnih uloga ♣ 60 karakteristika ličnosti M.trajnija dispozicija ličnosti. Osjećam se sigurno 3.sudbina. Osjećam se ugodno 22. Napeta sam Anksioznost kao crta Zaokružite broj koji točno odgovara tvrdnji koja opisuje kako se općenito osjećate. Što se treba dogoditi. 1. Osjećam se smireno 2. F i neutralnih ♣ M i F ne promatra na kontinuumu već kao dvije nezavisne dimenzije koje omogućuju karakteriziranje pojedinaca na temelju rezultata na dimenziji M i F (rezultata ispod ili iznad medijana) ♣ 4 moguće kombinacije: maskulinost.često 4 . 1990) . Voljela bih biti sretna kao drugi ljudi 49 2 .prolazni uvjet ♣ crta .ispitanik bi morao dati odgovore koji najbolje opisuju kako se trenutno osjeća ♣ anksioznost kao crta .i dogodit će se. sreća i slučajnost određuju što će se pojedincu dogoditi.katkada 3 .Pročitajte svaku tvrdnju i zaokružite broj koji najbolje opisuje kako se sada u ovom trenutku osjećate.malo 3 . Zadovoljna sam sobom 24. androginost. Loše stvari u životu mi se događaju jer nemam sreće. u smislu reagiranja na određen način ♣ anksioznost kao stanje . nediferenciranost Anksioznost ♣ Spilbergerova skala anksioznosti (STAI) ♣ razlikuje anksioznost kao crtu ličnosti i kao stanje ♣ stanje .umjereno 4 .jako .Bezinović (1988.

socijalno izbjegavanje. neodlučnost.92 ♣ ako se mjeri depresija kao stanje. zamaranje. gubitak apetita ♣ raspon rezultata od 0-63 ♣ prijemjena traje 5-10 minuta. pesimizam. niži rezultat od uobičajenog rezultata za normalne pojedince 50 . razdražljivost. autor Beck.73-. očekivanje kazne. gubitak apetita. osjećaj promašenosti. krivnje. kašnjenje u radu. nezadovoljstvo. nezadovoljstvo sobom. godine. suicidalne ideje. nesanica. somatska preokupiranost. samooptuživanje. evaluacija napredovanja ♣ ispituje sljedeća područja: žalost. godine ♣ koristi se za procjenu kognicija vezanih uz depresiju kod psihijatrijskih pacijenata i normalnih depresivnih pojedinaca ♣ nastao opažanjem stavova i simptoma depresivnih psihijatrijskih pacijenata ♣ skala uključuje listu od 21 simptoma gdje se intenzitet simptoma procjenjuje na skali od 0 do 3 ♣ područja: osjećaj promašenosti. gubitak težine. revidirana 1971. teškoće spavanja. krivnju. dovoljno je 5-6 godina školovanja za razumijevanje pitanja ♣ klinički depresivni pojedinci ili slabo prilagođeni ne klinički pojedinci imaju 10-30 bodova ♣ koeficijent unutarnje konzistencije . epizode plača. niska razina energije ♣ ♣ ♣ ♣ ♣ Bodovanje: 5-9 bez depresije ili minimalna depresija 10-18 niska do umjerena 19-29 umjerena do teška 30-63 teška depresija ipod 4 negiranje depresije.STAI ♣ Istraživanja sa STAI skalom potvrdila su postojanje distinkcije stanja i crte ♣ Dio skale koji se odnosi na stanje pokazuje promjene pod utjecajem stresa npr. očekuje se veća fluktuacija rezultata i niža test-retest pouzdanost ♣ dobro diskriminira psihijatrijsku od nepsihijatrijske populacije ♣ čestice se odnose na simptome depresije po DSM ♣ koristi se za identifikaciju iracionalnih vjerovanja i relevantnih simptoma depresije ♣ korisna u terapijskom radu. ispita ♣ Dio koji se odnosi na crte ostaje relativno nepromijenjen Beckova skala depresivnosti (BDI) ♣ nastaje 1961. iritabilnosti. promjene u slici tijela.

. potreba za kontrolom okoline. ♣ trijažni instrument za ispitivanje neuroticizma koji mjeri njegove različite aspekte Sadrži sljedeće skale: ♣ slobodno lebdeću anksioznost (generalizirana.97 Crown-Crispov indeks iskustva (CCII) ♣ nastaje 1966. godine ♣ u Hrvatskoj tiskan 1994.pedantnost. u stresu izražavaju simptome histerije. ponekad kod borderline ličnosti ili je depresija značajno visoka Upitnik za mjerenje agresivnosti (Žužul.88-. dopunjen 1979.zadihanost.zabrinutost. nelagoda ♣ fobičnu anksioznost .) ♣ situacijska stabilnost agresivnosti . agresija je reakcija na određenu situaciju (frustrativne ili provocirajuće situacije) ♣ stabilnost agresivnog ponašanja s obzirom na dob (od 8-19 god.♣ iznad 40 moguće pretjerivanje depresije. nije jasan objekt straha) . slijeđenje rutine. klonulost. od 19-30 god. 8-30 god. probavne smetnje. točnost. umor.potištenost. odbojnost prema promjenama. visina ♣ opsesivnost .površni i promjenjivi osjećaji. pretjerano izražavanje emocija. osjećaj tuge ♣ histeriju .promjena situacije dovodi do promjene u ispoljavanju agresije ♣ korelacije s Eysenckovim dimenzijama ličnosti i s MMPI ♣ pouzdanost od .. glavobolja.. usporenost kretnji i mišljenja. pretjerana ovisnost o drugima. osjećaj napora u životu. iscrpljenost ♣ depresiju .zatvoreni prostor. uživanje u dramatičnim situacijama 51 . bolest. uzrujanost. panika. 1987) Mjeri slijedeće aspekte agresivnoga ponašanja: o Verbalna manifestna agresija o Fizička manifestna agresija o Indirektna (prenesena agresija) o Verbalna latentna agresija o Fizička latentna agresija Žužulov model agresivnosti (1989) ♣ ne postoji unutarnji instinkt za agresivnim ponašanjem. provjeravanje ♣ somatske manifestacije anksioznosti .

interpretacija tih podražaja reflektira: – Potrebe.) Predstavljen kao mjerni instrument za ispitivanje osobina ličnosti – Korištenje u kliničkoj praksi – Istraživanja ličnosti (neklinički rad) Istraživanja o motivaciji za postignućem pokazala su dobru konstruktnu valjanost TAT podražaji • Strukturiraniji od nekih drugih PT. Christina Morgan i Henry Murray Murray teorija potreba (1938. deset predložaka (neobične. iskustva. osjećaje. neuobičajen podražajni materijal • Neodređena uputa • Subjektivna interpretacija i ocjenjivanje • Projektivna hipoteza: kada čovjek pokušava razumijeti dvosmisleni ili neodređeni podražaj. Ž i djeci (starije i mlađe ispitanike) • Ne koriste se svi predlošci već se odabere set koji odgovara osobi (životne situacije) • Murray vjeruje da: – 1. misaone procese Razlozi zbog kojih se PT koriste • Ispitanik (klijent) ne mora čitati – nije potrebna pismenost • Teže je simulirati negoli kod objektivnih mjera • Široke mogućnosti ispitivanja dinamike ličnosti Test tematske apercepcije (Thematic Apperception Test – TAT) • • • • 1935. dramatične bizarne situacije) Smjernice • Ispitanik ispriča priču koja uključuje opis zbivanja na slici – Što rade likovi – Što su radili u prošlosti (što je dovelo do te situacije) – Što će biti u budućnosti 52 .Projektivne tehnike • • Najkontroverzniji testovi ličnosti Kritizirane od brojnih znanstvenika i psihometričara. deset predložaka (svakodnevne situacije) – 2. ali još uvijek često korištene u kliničkoj praksi Temeljne značajke • Dvosmislen. manje ambivalentni podražaji • 30 predložaka + 1 bijeli predložak • Predlošci namijenjeni M.

konflikte. metoda polovica konzistentno niska • Teškoće u ispitivanju valjanosti – Spangler (1992... Područja • Prilagođenost obitelji 53 .22 Tehnike dopunjavanja • • • • • Test nedovršenih rečenica Rosenzweigov test frustracije Nedovršene rečenice (Sacks) Ispitanik u svoje odgovore projicira teškoće. emocionalne i motivacijske aspekte ličnosti Serija započetih rečenica koje stimuliraju određenu vrstu odgovora npr. • Majka je odgovorna za .30... Za roditelje djece s emocionalnim problemima: • Kada se moje dijete loše ponaša . distance.. smjernica priče. • Moj sin . složeno) • Interpretacija uključuje traženje kongruentnosti između slikovnih podražaja.– – Osjećaji i razmišljanja likova Ishod priče Standardizacija • Primjena nije potpuno standardizirana • Originalno se primjenjivalo 20 predložaka u 2 susreta • Obično se daje 10-12 predložaka (manji broj nije uputno primjenjivati) • Kliničar zapisuje verbalne odgovore i vrijeme reakcije Bodovanje • Bodovanje je razrađenije negoli kod nekih drugih PT (dugotrajno. konflikata i sadržaja same priče Psihometrijske karakteristike • Brojni stručnjaci smatraju da je nemoguće ispitati psihometrijske karakteristike TAT testa • Svaki pozitivan nalaz ima svoje negativnosti i nedostatke • Neke varijable kao što je potreba za postignućem – visoka pouzdanost • Test-retest pouzdanost .) meta-analizom pokazuje da je prosječna r između TAT i drugih kriterija .19-..

muškarcima. obitelji • Otkrivanje psihodinamički značajnih materijala u berem jednoj od četiri rečenice Seksualnost • Stavovi prema ženama. podređeni i suradnici na poslu • Osjećaji prema ljudima izvan obitelji • Mišljenje o tome što drugi misle o nama Doživljavanje samoga sebe • Strahovi • Osjećaji krivnje • Osobne težnje • Procjena vlastite kompetentnosti i sposobnosti • Prošlost i budućnost Primjena • Adolescenti i mlađi odrasli – Donja granica 12-14 godina • Prosječna inteligencija • Individualna i grupna – Zaokruživanje rečenice za koju ne može odmah dati odgovor – Pojašnjenje nejasnih odgovora Metrijske karakteristike • Pouzdanost: zadovoljavajuća – 2 od 3 psihologa slagala su se u 92% slučajeva kod 1 500 pacijenata • Korelacija u procjenama psihologa i psihijatara .• • • Seksualnost Interpersonalni odnosi Doživljavanje i shvaćanje samoga sebe – Bras (1979. heteroseksualnim odnosima • Brak • Seksualni odnosi Interpersonalni odnosi • Stav prema prijateljima. majci.48-.57 – Slaganje interpretacija 77% Interpretacija • Odgovori se prepisuju u protokol – (15 područja X 4 nedovršene rečenice) 54 .) slovenski psiholog prilagođava Sacksove rečenice Prilagođenost obitelji • Stav prema ocu. znancima • Nadređeni.

realno mišljenje – Autistično mišljenje • Afektivno alogično (neprimjereno) – Bijeg u mašti Što iskoristiti u pisanju nalaza? • Područja konfliktnosti i poremećenosti • Međuodnos različitih područja (stavova) • Struktura i dinamika ličnosti – Regiranje (impulzivno ili na vanjske podražaje) – Emocionalna prilagodba (kontrola. konfliktnost. pretjerana kontrola • Zrelost mišljenja – Zrelo/nezrelo – Prihvaćanje odgovornosti – Razumijevanje potreba drugih vs.• • Prilagođenost (npr. naglost) – Zrelost (npr. – lakša ili manja poremećenost (1). inhibicija. egocentričnost • Način mišljenja – Dobar kontakt s realitetom • Logično. inhibiranost. – nisu primijećeni poremećaji (0): – nije jasno (x) Osobine ličnosti pojedinca • Način reagiranja – Unutarnji impulsi ili vanjski podražaji • Emocionalne reakcije – Impulzivnost. teškoće prilagodbe) skala od 0-2 – znatna (2). Obitelji) Stupanj poremećenosti (npr. socijalna i obiteljska prilagodba) – Percepcija realiteta Rosenzweigov test frustracije • • • 24 karikature (stripovi) Jedna osoba je frustrirana Zadatak klijenta: – reći što bi odgovorila frustrirana osoba 55 .

kronično bolesne djece i djece s perceptivno-motoričkim smetnjama Metrijske karakteristike  Najbolje kad su crteži korišteni za procjenu intelektualne zrelosti 56 .. debljina i pritisak linije. neuropsihologijskih disfunkcija.)  Interpretacija namijenjena odraslim pojedincima  Procjena kognitivnih oštećenja (uvjetovanih psihopatologijom). kvaliteta)  Deskriptivna interpretacija (veličina. sjene)  Burns (1982. (1993.) Kinetički crtež obitelji  Obiteljska dinamika.)  objektivni sustav ocjenjivanja za procjenu emocionalnih indikatora i razvojne razine funkcioniranja  Mitchel i sur. evaluacija terapije kod zlostavljanja djece.) Crtež obitelji  Globalna interpretacija (raspoloženje. udaljenost-bliskost. mentalne retardacije Ostale ekspresivne PT  Buch (1948.))  Interpretacija ličnosti na temelju teorije PT  Crtež osobe suprotnoga spola  Koppitzin (1968.) Test nacrtaj kuću-stablo-čovjeka  Hulse (1951.• • Dob: djeca (4-13 godina) i odrasli Vrednuje se smjer i vrsta agresije Ekspresivne projektivne tehnike Goodenough test nacrtaj čovjeka  Kognitivna sposobnost djece na temelju kvalitete crteža. 1984. broja i točnosti detalja  Najtočnije u dobi od 3 do 10 godina  (do nepunih 16) Crtež osobe (Draw–A-Person) (Machover (1949.

slabije su izražene osobine ličnosti i emocionalna stanja  Djeca imaju slabije obrambene mehanizme ličnosti pa snažnije i izravnije iskazuju emocionalna stanja kroz crtež Postupci za interpretaciju  Objektivno ocjenjivanje  Kognitivna zrelost  Neprilagođenost  Emocionalne smetnje  Impulzivnost  Kognitivna oštećenja  Opći dojam  Crtež kao cjelina (raspoloženje. osjećaji)  Što crtež govori o klijentu. prozirnost (vide se organi. neravnoteža tijela (figura je nagnuta). Umjereni rezultati kod globalnih procjena (razina prilagodbe. selfu. percepciji suprotnog spola  Razmatranje specifičnih detalja  Veličina.63)  Korelacije s akademskim postignućem (od niskih do umjerenih) Odrednice za interpretaciju  Hipoteza o slici tijela (body image)  Crtež osobe na naki je način slika osobe same ili nekog njezinog aspekta (kako se doživljava. seksualna diferencijacija. poruka. spolne karakteristike Prepoznavanje impulzivnosti (12. impulzivnost. stavovima o tijelu. ego ideal)  Dobne karakteristike  Kod dječjih crteža kognitivna zrelost je primarni faktor.-18. pojednostavljenje glave i tijela. anksioznost)  Najlošiji rezultati kod specifičnih aspekata ličnosti  Valjanost (najbolji rezultati korištenjem kvantitativnih kategorija):  Dobra diskriminacija dobi djece (5 do 17 godina)  Korelacije s testom inteligencije (. rijetki detalji. karakteristike linija  Integracija  Podaci iz intervjua. rezultati testiranja Interpretacija kroz objektivno bodovanje  Kognitivna zrelost  Neprilagođenost i emocionalne smetnje  9 karakteristika koje diskriminiraju odrasle osobe s teškoćama: • Izostavljanje značajnih detalja. distorzije / neproporcionalnost. godine)  Kratko vrijeme crtanja  Agresivan sadržaj  Opća kvaliteta crtanja  Teškoće u spajanju linija  Izostavljanje važnih detalja 57 . siromašna kavliteta.22 do .

izolacija  Jača linija: osoba se štiti od izvora anksioznosti  Tanke linije: nesigurnost. anksioznost. no empirijski nisu potvrđeni:  Veliki likovi = emocionalna ekspanzivnost ili “acting out”  Umanjeni likovi = emocionalni pritisak. osjetljivost na vanjski svijet. nedostatak energije  Umjerena veličina crteža – visoka razina energije i samopoštovanja  Ekstremno veliki crteži – maničnost. smanjena količina energije. ideje veličine  Brojnost detalja:  Puno detalja: osoba upravlja svojom anksioznošću tako što postaje opsesivnija  Malo detalja: izbjegavanje. 1929. nepovezanost elemenata): nisko samopoimanje. percepcija stresa i pritiska Problemi s ekspresivnim tehnikama  Mogući odnosi. slaba prilagođenost  Velike (emocionalne smetnje)  Boja: Emocionalni naboj. slabe proporcije. anksioznost  Sjene: Znak anksioznosti  Distorzije:mogu biti posljedica neuropsihologijskih deficita)  Umjerene (krivo postavljeni detalji. zbjegavanje. agresija  Distorzije ili izostavljeni detalji = konflikti povezani uz izostavljene dijelove  Velike ili jako istaknute oči = Paranoja Chapman i Chapman – “Testni rezultati su ono što mi mislimo da jesu”  Tendencija precjenjivanja veličine korelacije u koju se vjeruje da postoji  Ili tendencija zamjenjivanja korelacija sa semantičkom asocijacijom  Vrlo otporno na promjenu  Ostaje čak i kod negativnih korelacija Projektivna tehnika Mozaik (Lowenfeld.)  Koristi mozaik u utvrđivanju emocionalne stabilnosti kod djece  Razlikuje lošiji školski uspjeh i pad sposobnosti uvjetovan emocionalnim smetnjama  Razlikuje emocionalne smetnje koje su posljedica mentalne zaostalosti ili organskog oštećenja Bras (1975.) 58 . neodlučnost. Specifično izostavljanje  Skromne proporcije  Neadekvatno nacrtana ramena Interpretacija strukture i oblika  Veličina: povezana sa samopoštovanjem i energijom osobe  Ekstremno mali crteži: nizak self-koncept. depresija. anksioznost. sramežljivost  Duge trepavice kod muškaraca = homoseksualnost  Istaknute linije = tenzija. mentalni deficit  Obilježja linije:  Ranjivost.

romb. bijela + smeđa i siva boja Primjena  Što je osoba mislila kod oblikovanja uzorka?  Što predstavlja uzorak?  Što je osoba željela napraviti?  Asocijacije (na što je podsjeća mozaik)  Sviđanje  Voli li u životu slične stvari? Vrste mozaika  Normalan sustav:  lik je spontano zamišljen. zelena.  boje i sadržaji skromni.  više nepovezanih mozaika  Zaokupljenost detaljima  Neadekvatne emocionalne reakcije i ponašanje  Oštećen sustav  Izrazitije oštećenje  Organiziranost lika dosta dobra  Zanemarene boje  Ili boja OK. no nepotpun oblik  Jako oštećen sustav  Nesređenost ili jako loša organiziranost  Neodređen sustav  Loša produkcija  Slaba kooperativnost Upotrebljivost testa  MT potrebno je povezivati s drugim testovima LB. izgledu  Djelomice oštećen sustav:  vanjski oblik se prepoznaje. Rorschachovim testom  Korisno ga je primijeniti uz TAT i NR Koristan u otkrivanju  Dezorganizacije kod organiteta  Pojednostavljenja kod MNR  Jednostavne.  prepoznatljiv. rasplinute. žuta.  odgovara realnom liku po boji. obliku. WB-II (WAIS). neobične organizacije kod Sch  Smišljeno nedostatne organizacije kod simulacije  Nesposobnost usmjeravanja i strukturiranja kod depresivne psihoze Neuroze 59 . različite vrste trokuta)  Plava. crvena. crna. Razrađuje oblik Mozaik testa kojega mi koristimo  400 pločica (kvadrat.

okvire s vrhovima okrenut unutra. složeni uzorci  Pripijeni uz podlogu. stješnjenog izgleda  Uspješni uzorci s pojedinim neurotskim karakteristikama  Uzorak s praznom sredinom (osjećaj praznine kod osobe) Organska oštećenja  Velike teškoće  Nesposobnost ostvarivanja zamišljenog uzorka i korigiranja uratka  Nesposobnost pokušavaju ispraviti izradom malih uzoraka 4-5 pločica  MT ne pomaže u diferencijalnoj dijagnostici. laskanje  Brzo i veselo reagiraju na test. razgovorljivi  Mozaici jednostavni. nezainteresirani  Nedostatak koncentracije  Koriste pretežno crnu boju. dominira crvena boja  Naglašenija boja od oblika Shizofrenija  Gotovo svi pacijenti reagiraju na MT. čak i vrlo uznemireni  Način približavanja pacijentima koji ne žele govoriti  Pacijenti sastavljanjem mozaika otkrivaju unutarnja stanja i stupanj regresije  MT omogućava uspostavljanje odnosa s klijentom  Često koriste jednu boju ili samo crno-bijele pločice 60 . godi im nagovaranje. rubni uzorci  Gotovo uvijek ukazuju na neurozu  U tijeku terapije uzorci se približavaju sredini  Ponekad nerazumljivi uzorci  Ljudski likovi izobličenih dijelova tijela  Mali. obično šareni. izgube kontrolu i više ne mogu dalje  Ponekad ispune cijelu podlogu pločicama različitih oblika – prisilno dodavanje  Česti su apstraktni. ponekad bijelu i sivu  Plava i crna boja zajedno ukazuju na tužno raspoloženje i depresivnu usmjerenost  Izrađuju redove. ali ukazuje na stupanj i težinu oštećenja  U težim slučajevima pacijenti su neuspješni  U blažim slučajevima teškoće su manje i brzo nestaju – dobivamo karakteristične uzorke – manje geometrijske mozaike Depresivna stanja  Ne pokazuju želju za sastavljanjem  Nedostatak inicijative. strelice u padu Manična stanja  Poduzetni. Poremećen odnos prema materijalu  Počinju nešto sastavljati.

latentno i manifestno  Ispitivaču je dozvoljena velika sloboda u interpretaciji. već ga razmišljanje čini takvim. aktualno i prošlo. procese mišljenja  Shakespeare. ranija uvjetovanja. značajno i trivijalno.-1960. 1939): kada osobe nastoje razumijeti nejasne ili ambivalentne nestrukturirane podražaje. iskustva. 61 ." Problem  Problem je odgovoriti na pitanje: Koje se specifične potrebe. ranija uvjetovanja i procesi mišljenja reflektiraju?  Projektivni testovi mogu podjednako reflektirati realno i imaginarno. iskustva.Projektivne tehnike Rorschachov test mrlja Projektivna hipoteza  Projektivna hipoteza (Lawrence Frank. Hamlet "Ništa nije toliko ni dobro ni loše. osjećaje. što validaciju testa čine gotovo nemogućom  Ovi su testovi vrlo popularni u psihoanalitičkom razdoblju 1940. svjesno i nesvjesno. interpretacija koju daju reflektira njihove podražaje. osjećaji.

i III. ali su doveli do problema u standardizaciji Što je Rorschach?  Podražaji su nastali ispuštanjem tinte na papir te presavijanjem papira (simetrija)  Odabir nije slučajan: 10 predložaka sadašnjeg testa odabrano je iz tisuća predložaka koje je Rorschach generirao  Od deset predložaka – 5 crno/bijelih. privukao je malu pozornost  David Levy prenosi ga u SAD  Njegov student. godine (Kerner)  On zaključuje da neki ljudi produciraju vrlo zanimljive interpretacije mrlja  1896. godine Alfred Binet sugerira da se mrlje mogu koristiti u procjeni ličnosti (ne psihopatologije)  Na temelju tih sugestija objavljeni su radovi  Prvi set tipičnih odgovora objavljen je 1910. a prvi tekst pod naslovom Configurational Tendencies in Rorschach Responses (1933. 3 u bojama (VIII. švicarski psihijatar prvi sugerira da se odgovori ispitanika primjenom testa mrlja mogu koristiti kao dijagnostički instrument (1911. Samuel Beck. bodovanja i interpretacije.)  1921.) 62 .Rorschachov test mrlja  Rorschachov test – ranije jedan od najčešće korištenih testova:  Podaci iz 1971. – X. Psychodiagnostik (ubrzo nakon toga umire. piše brojne članke i knjige o njemu.).)  Brojni drugi korisnici Rorschacha također objavljuju radove o tom testu  Nastali su tako brojni načini primjene. godine obajvio je knjigu o testu mrlja. u dobi od 38 godina)  Rorschachov test nije bio dobro prihvaćen. godine (Whipple)  Herman Rorschach. 2 crveno/siva (II. popularizira njegovo korištenje. godine pokazuju da je korišten u 91% od 251 slučaja kliničke procjene  Čini se da je jedan od najčešće korištenih testova općenito  Citiran u brojnim kliničkim istraživanjima Povijest  Prvo korištenje mrlja kao projektivne tehnike spominje se još 1857.

Primjena Rorschachovog testa  Primjena obično ide uz vrlo kratku uputu i uz što manje informacija  Ispitivač pita “Što bi to moglo biti?” i ne daje nikakve znakove ili ograničenja o onome što se očekuje kao odgovor  Anksiozni ispitanici često postavljaju pitanja. ali dobivaju samo neodređene odgovore  Bolje je sjediti pored ispitanika kako bi se izbjeglo bilo kakvo davanje neverbalnih znakova  Ukoliko osoba odgovori samo jednom asocijacijom. valja reći: “Neke osobe vide više od jedne stvari”  Bilježi se položaj predloška i vrijeme reakcije  Predlošci se pokazuju dva puta  Prvi put dobivaju se odgovori – faza slobodnih asocijacija  U drugoj primjeni odgovori se elaboriraju – faza analize (ispitivanja)  Ispitivač postavlja sljedeća pitanja: 63 .

dimenzionalnost. hospitalizirani – poremećaj ličnosti. F = povezanost. životinjskog (FM). D = uobičajeni detalj. životinjski (A). difuzija sjena. % W odgovora (cjelina). tekstura. 1) Lokalizacija: Gdje na predlošku ispitanik vidi navedeni odgovor?  List za dogovore koristi se za obilježavanje lokacije (mjesta)  W = cijeli. determinante : oblik (kvaliteta). Dd (česti detalji).= slaba forma (povezanost)  4) Sadržaju: Što vidimo?  ljudski (H). D (uobičajeni detalji). razvojna kvaliteta. pokret.4). sjena (T = tekstura)  Ispitivač postavlja pitanja o:  3) Formi: Koliko je dobro odgovor povezan s mrljom?  F+ = dobra forma.  DW (konfabulacijski) odgovori uzimaju se kao znakovi poremećaja. malen broj odgovora povezuje se s mentalnom retardacijom. prirodni (N)  Ispitivač vrednuje popularnost/originalnost: Koliko je čest navedeni odgovor? Bodovanje  Dobivaju se određene kvantitativne informacije:  Primjerice. neživog (m)  Boja (C). popularni odgovori  Korištenje normi za 5 skupina: ne pacijenti. depresijom i defenzivnošću  Brojni pokušaji procjenjivanja valjanosti znakova ostali su nerazjašnjeni. refleksija i uparivanje (egocentrizam). ambulantni nepsihotični pacijenti. F. boja (kromatska/akromatska). – lokacija. DW (konfabulirajući detalji)  Odstupanje od normi može značiti da protokol nije valjan ili moždano oštećenje ili emocionalne probleme ili nisku mentalnu dob (ili samo originalnu osobu)  Procjenjuju se sljedeće kvantitativne mjere:  % W odgovora može se povezati s općom inteligencijom (r = 0.  Odgovori koji uključuju pokret sugeriraju snažnu impulzivnost ili visoki motoričku aktivnost. DW = konfabulirajući odgovor  2) Determinante (odrednice): Što je determiniralo odgovor?  Oblik/forma (F)  Percepcija pokreta: ljudskog (M). problem replikacije ili nalaza u suprotnosti s procjenama eksperata  Kvalitativna analiza: analiza sadržaja  Ne postoje specifična pravila  Sugerira se da se protokoli analiziraju u kontekstu ostalih rezultata klijenata i kliničkih informacija  Exnersov sustav ocjenjivanja – razvijen 1974. Dd = neobičan detalj. depresivni i schizofreni Psihometrijske karakteristike 64 .

jedan odgovor na svaku kartu. adaptacijom na vanjske uvjete. Ključne aktivnosti inteligencije dobro procjenjivati.)  Mogući pristup: slijepa dijagnoza dobivena na temelju protokola  U jednom istraživanju. standardizirane upute.)  Inteligencija je sveobuhvatni pojam koji uključuje pojedinčevu sposobnost da djeluje svrsishodno. Nezworski. karte se odabiru prema snazi. dobro razumjeti i rezonirati. Lilienfeld i Garb (2003.9 Kritike i alternativni testovi mrlja  Wood. 65 .1-0. 85% protokola povezano je s opisima slučajeva  Istraživanja pouzdanosti nalaze r u rasponu od 0. postupka primjene i ocjenjivanja (Exner.):  prosuđivanje koje nazivamo zdravim razumom. praktičnom sposobnosti. Wechsler (1958.) – smatraju ga varijacijom astrologije i čitanja dlana  Alternativni test – Holtzmanov test mrlja – standardizirani instrument  Paralelna serija od 45 karata. Psihometrijske karakteristike ne mogu se određivati na uobičajen način  Valjanost i pouzdanost postaju besmislene zbog neograničenog broja mogućnosti odgovaranja i interpretacije te zbog nedostatka univerzalne. misli racionalno te se efikasno nosi sa zahtjevima okoline.  Korištene skupine – studenti prema psihoticima. 1974. inicijativom. 22 varijable odgovora koje su se gruppirale u 3 kompozitna rezultata:  Perceptivna zrelost  Perceptivna osjetljivost  Psihopatologija Inteligencija Definiranje inteligencije  Binet i Simon (1916.

problem kod odraslih  propadanje MD zbog bolesti.standardizirani rezultat na testu sposobnosti koji se uspoređuje s uratkom ostalih pojedinaca neke dobne skupine Spearman (1927. testovi služe u praksi (klasifikacija i predikacija)  Cilj Binetovog rada: korektna klasifikacija inteligencije djece Binet  Kronološka (KD) i mentalna dob . mora se razmatrati uz nagone. praktična ili apstraktna.godini. jedinstvani za posebne probleme 66 . za 3-godišnje dijete ima različito značenje negoli za 14-godišnjaka  zaostajanje trogodišnjaka ozbiljnije (velike promjene u inteligenciji na mlađem uzrastu) Termanov IQ (1916.godišnjak će po ovoj formuli imati IQ=66. prožima sve vrste intelektualnih aktivnosti  “s” faktori .specifični. Inteligencija se mora promatrati kao manifestacija ličnosti u cjelini.)  “g” faktor .opći. može biti socijalna. starenja onemogućava korektnu procjenu Revizija Stanford-Binet testa  Wechslerov koncept devijacijskog IQ  DIQ .prosječna intelektualna sposobnost unutar specifične dobne skupine  MD/KD .relativni položaj pojedinca u odnosu na osobe slične kronološke dobi  dobri zadaci: raste broj točnih riješenja s dobi  loši zadaci: nema povezanosti dobi i točno riješenih zadataka Binetov IQ  Problemi s Binetovim IQ:  različito je značanje IQ za različite dobne skupine  zaostajanje od jedne god. Teorije inteligencije     Psihometrijska tradicija Neuro-biološka tradicija Razvojna tradicija Teorije procesiranja informacija Psihometrijska tradicija  Individualne razlike u inteligenciji  Binet: teorijsko razumijevanje inteligencije. a 14-godišnjak IQ=93  Termanova revizija IQ ukazuje na nižu MD kod različitih uzrasta  MD maksimalna u 16.  Za Wechslera int.)  IQ=MD/KD x 100  3. interese. potrebe.

logičko-matematičke. pamćenje. intrapersonalne  Ne spominje samo klasične tipove sposobnosti mjerene testovima  Inteligentna osoba može imati atletske sposobnosti.)  Teorija se temelji na 120 faktora (kasnije 150)  Operacije. većina testova inteligencije zapravo ne mjeri te konstrukte  Potrebno je voditi računa o diskrepanci između teorije i prakse kada se interpretira IQ  U procjeni inteligencije dominiraju psihometrijski testovi (Stanford-Binet. glazbene i dobro poznavati sebe Vernon (1950.bez globalnog IQ  Teorija nastaje faktorskom analizom  pokušaj izoliranja različitih vještina za uspješno rješavanje zadataka  Primarne mentalne sposobnosti:  verbalne. numeričke.)  Zbog čega su dječji odgovori točni ili ne?  Određeni obrasci odgovaranja karakteriziraju različite dobne skupine 67 . induktivno rezoniranje Gardner (1983.)  Novija konceptualizacija specifičnih intelektualnih faktora  Sedam relativno nezavisnih sposobnosti:  jezične. glazbene.. fluentnost. interpersonalne. sadržaji. “g” faktor integrira i poboljšava većinu sposobnosti pojedinca Thurstone (1938.)  Inteligenciju čine specifične i odvojene sposobnosti . perceptivne.1988. tjelesnokinestetske.)  Intermedijalna pozicija između objedinjujućeg g-faktora (Spearman) i multifaktorske teorije (Thurston)  Hijerarhijski model  Na vrhu g-faktor koji objedinjuje sve sposobnosti niže razine  Sljedeća razina verbalno-obrazovnih i prostorno-mehaničkih sposobnosti  Najniže su specifične sposobnosti Guilford (1967. spacijalne. produkti  Inteligentno ponašanje je njihova interakcija  5 operacija (kognitivnih procesa)  4 sadržaja  6 ishoda ili produkata  oslikava konvergentno mišljenje Ograničenja psihometrijskog pristupa  Teorije inteligencije pokušavaju razumijeti njezinu prirodu. spacijalne. Wechsler) Razvojne teorije inteligencije  Piaget (1950.

-11. akomodacija) Faze kognitivnog razvoja  Senzomotorna (do 2. budućnosti  Simbolička igra  Imitacija Konkretno operacijska faza  Usvaja se konzervacija  Dijete može zbrajati. klasificirati  Javlja se serijacija  Dijete je manje egocentrično. simboličkog mišljenja  Unutrašnji “govor”  Svijest o prošlosti. sadašnjosti.poseban oblik biološke adaptacije između osobe i okoline (asimilacija. godine)  Predoperacionalna (2.neuroanatomski i neurofiziološki proces u osnovi ponašanja koja se smatraju inteligentnim  Halstead (1961.)  Biološka teorija inteligencije  Moždane funkcije koje se odnose na inteligenciju nezavisne od kulture (biološka osnova) 68 . Kvalitativne razlike u mišljenju osoba određene dobi  Inteligencija . više socijalno  Teškoće u provođenju operacija nezavisnih od okoline Formalno-operacijska faza  Razvoj odraslog načina razmišljanja  Apstraktno mišljenje  Formiranje i testiranje hipoteza  Korištenje dedukcije  Evaluacija rješenja Neuro-biološka tradicija  Postoji neurološka osnova inteligencije . oduzimati. + godina Senzomotorna faza  Refleksne reakcije koje se razvijaju od jednostavnih do sve složenijih mentalnih shema  Faza završava prvim znakovima unutrašnjih ili simboličkih konstrukata  Traje do druge godine života Predoperacionalna faza  Razvoj jezika. godina)  Formalno-operacijska faza (11. godine)  Konkretno operacijska faza (7.-7.

obrazov)  razvija se do 40. g. god. transformacija.)  Središnji integrativni faktor  sposobnost organizacije iskustva  ranije učenje (background) obiteljska iskustva integriraju se s novim iskustvima  adaptivna funkcija  Apstraktni faktor  sposobnost grupiranja stvari u različite kategorije  percepcija sličnosti/razlika između predmeta. nakon 20.  osjetljiva na moždana oštećenja  neverbalna. godine. polako pada i Hebb (1972.)  A inteligencija  urođena i biološki data  sposobnost rješavanja problema  ne može se mjeriti psihologijskim testovima  B inteligencija  određena okolinom  ovisna o iskustvu  reflektira kumulirano znanje osobe  mjeri je većina testova inteligencije Tradicija procesiranja informacija  Modeli usmjereni na procese više negoli na sadržaje  Razumijevanje operacija. mentalnih procesa.)  Fluidna inteligencija  rješavanje problema  percepcija odnosa.. oslobođena kulture  raste do 14. polako propada  Kristalizirana inteligencija  relativno trajna  razvija se interakcijom fluidne inteligencije osobe i faktora okoline (kultura. događaja.Halstead (1961. pojmova  Faktor snage  cerebralna snaga  sposobnost isključivanja afekata kako bi se intelektualne sposobnosti mogle rasti i razvijati  Usmjeravajući faktor  određuje smjernice ili fokus sposobnosti nekog pojedinca  način na koji će ponašanje i intelekt biti izraženi Cattell (1963. manipulacija  Usvajanje i pronalaženje informacija 69 .

 Kako se informacije primaju. usmjeren cilju. znanje  Komponencijalna. iskustvena inteligencija  Inteligencija je svrsishodan proces. uskladištavaju i pronalaze te kako ti procesi izazivaju odgovore  Većina modela uključuje  strukturne komponente (KP. može uključivati efikasno procesiranje informacija  Unutrašnje iskustvo osobe i socijalni kontekst iskustva  Inteligencija kao socio-kulturni fenomen  Nisu u svakoj kulturi ista ponašanja adaptivna  Značenje ispitivanja inteligencije Sternberg vidi u praktičnoj inteligenciji 70 . kontekstualna. DP)  funkcionalne komponente (transformacije. izvođenje.)  Metakomponente. procesi)  Sternbergova trijarhička teorija (1985.

71 .

– radno pamćenje.5-7 godina. Nezadovoljan Stanford Binetovom mjerom inteligencije (usmjerena na djecu i daje jedan rezultat) 1939. 72 . verbalni i neverbalni IQ WAIS-III daje četiri indeksa: – Verbalno razumijevanje. Verbalni i neverbalni testovi Verbalni: • Rječnik (WAIS) • Informiranost • Razumijevanje • Pamćenje brojeva • Računanje • Sličnosti Neverbalni: • Nedostaci na slikama • Strip (poredak slika) • Slaganje kocaka • Slaganje predmeta • Šifriranje Skale i norme za WAIS/WB • • • • • • • • Za svaki subtest određuje se prosječan rezultat M=10 SD=3 Rezultati na subtestovima verbalnog i neverbalnog dijela međusobno se zbrajaju i dobivaju se kompoziti Tri su kompozitna rezultata: verbalni.90. kasnije nazvana WAIS. globalni. Za neverbalnu skalu pouzdanost je oko . SD=15) Pouzdanost WAISa Unutarnja konzistencija i test retest pouzdanost su oko . – perceptivna organizacija i – mentalna brzina. razvija dječju verziju WISC. 1949.Wechslerove skale inteligencije • • • • • • David Wechsler radio je u bolnici Bellevue Hospital. neverbalni.95 ili više za globalnu i verbalnu skalu. (M=100. razvija Wechsler-Bellevue skalu inteligencije.70 do . 1967.83. Struktura WAIS testa Globalni IQ. nastaje WPPSI za djecu od 2. Generalno je pouzdanost nešto niža na subtestovima neverbalne negoli verbalne skale.90 Unutarnja konzistencija za pojedine subtestove kreće se od . Test-retest je oko .

moždanim oštećenjima. odgovoriti različito no ipak korektno Neki rezultati zasićeni jezičnim vještinama idu u prilog bijeloj djeci. Danas je najčešće korišten test WISC-III • • • • • • • • Najpopularniji test za procjenu intelektualnih sposobnosti djece od 6 g. teškoćama učenja. do 16 g. Parkinsonovom bolesti.90 Kritike na sadržajnu valjanost Pregledom specifičnih čestica – pristranost – neka djeca nemaju mogućnost učenja određenog materijala Pripadnici nekih etničkih skupina mogu. Strategije su medijatori vještina i izvođenja zadataka.) – Teorija različitosti u procesiranju – različite strategije mogu dovesti do efikasnih rješenja za različite tipove zadataka. Budući trendovi • • Kompjutorska primjena i bodovanje Nove skale 73 . srednje ili više klase Čime mogu biti uvjetovane razlike na testovima? • • • Moguće da su razlike na testu uvjetovane obrascima rješavanja problema koji karakteriziraju različite subkulture R. Sličan WAISu no s lakšim zadacima. i 11 mj. Goldman (1973. verbalni i neverbalni IQ Mnogi subtestovi jednaki WAISu Unutarnja konzistencija i test-retest pouzdanost oko . Globalni. na nekim česticama.Valjanost WAISa • • Za WAIS-III analize pokazuju tipične obrasce za skupine pacijenata s demencijom Alzheimerova tipa. D.

Wechslerova skala inteligencije – Načini interpretacije Interpretacija globalnog IQ Izuzetno superiorna inteligencija Superiorna Visoko prosječna Prosječna Nisko prosječna Granična Mentalna retardacija ili intelektualni deficit 130 i više 120-129 110-119 90-109 80-89 70-79 69 i niže 74 .

5 do – 1.5 ispod subtestnog prosjeka (-) 3 ili > ispod subtestnog prosjeka (--) + 1. neuroze  Oštećenje LJ hem niži verbalni IQ. a D hem niži neverbalni IQ Intersubtestna analiza (Profil analiza)  Rezultat istog pojedinca na različitim subtestovima  Izračunati srednji subtestni rezultat – sumu ponderiranih vrijednosti podijelimo brojem korištenih subtestova  Iznimka: ako je razlika V i NV IQ > 15 (kod globalnog IQ = 80-110) prosjek računamo posebno za V i NV skalu  Kod globalnog IQ = 80-110 značajno je svako odstupanje od prosjeka subtestova veće od 1.5       1. značajno je svako odstupanje > 1 (4/4 = 1) Značenje odstupanja od testnog prosjeka > ili < od 1.5 iznad subtestnog prosjeka (+) 3 ili > iznad subtestnog prosjeka (++) 1. organska oštećenja.Procjena intelektualne efikasnosti      Razlika V IQ/ NV IQ Intersubtestna analiza Intrasubtestna analiza Analiza verbalizacije Indeks deterioracije Interpretacija verbalnog i neverbalnog IQ  Značenje diskrepance V-NV od 15 ili > bodova  Mogući razlozi gubitka efikasnosti su:  Poremećaji mišljenja  Organski poremećaji  Emocionalne smetnje  Do 10 bodova razlike su uobičajene  Razlike od 20 ili > bodova česte kod psihijatrijskih bolesnika. samo kod 2% normalnih  Veće razlike češće među inteligentnim ispitanicima  Visoko razvijene verbalno-apstraktne sposobnosti koje nadmašuju neverbalne  Većina psihijatrijskih bolesnika V IQ > neverbalnog: psihoze.5 – 2.5 – 2.5 iznad/ispod subtestnog prosjeka (0) Na osnovu intertestne varijabilnosti Wechsler je izradio testne psihosindrome 75 . kritično odstupanje određujemo tako da:  M subtestova / 4  Ako je M subtestova = 4.5 ponderiranih bodova  Ako je G IQ < 80 ili > 110.

2               Šifriranje: vrlo nisko u odnosu na V skalu NV skala snižena Indikacija depresivne usporenosti Rezultata na NV skali niži što je depresivnost jača Gubitak pažnje i koncentracije Pad motivacije Strip: sniženje često zbog sadržajne neprilagođenosti našoj populaciji M.8 /4 = 3.8 /4 = 2.7  M NV = 8. 5 18 16 14 Testni psihosindromi (diferencijalno-dijagnostički znakovi)  Sindrom mentalne podnormalnosti  NV IQ > V IQ 76 . kritično odstupanje određujemo tako da:  M subtestova / 4  M V = 14.8 Ako je G IQ < 80 ili > 110.8 M NV skale = 8.V IQ = 136 NV IQ = 106 G IQ = 126 Zbog razlike od 20 bodova računamo prosjek posebno za V i NV skalu M V skale = 14.

perseveracija  Neuspjeh: Predmeti. kod opsesivno-kompulzivne slike obrnuto  Opsesivci bolji rezultati na Informiranosti.     Nizak G IQ  Mala intertestna varijabilnost  Metoda pokušaja i pogrešaka  Ograničena sposobnost učenja  Nekritičnost prema neuspjehu  Kod brojeva unatrag često ne razumiju uputu Sindrom psihoorganskog oštećenja  V IQ > NV IQ  Mala intertestna varijabilnost  Nizak rezultat kod pamćenja unatrag  Niske kocke – smetnje vizuomotorne koordinacije Neurotski sindrom  V IQ > NV IQ  Umjerena intertestna varijabilnost  Metoda pokušaja i pogrešaka  Nedostaci na slikama + kocke > strip + predmeti  Konverzivne slike bolji rezultati na NV skali. dopunjavanje slika. konverzivna neuroza obratno – bolji na Razumijevanju Sindrom mladenačke sociopatije (delinkventnost)  NV IQ > V IQ  Predmeti + strip > kocke + nedostaci na slikama  Mala subtestna varijabilnost  Ponašaju se živahno i samopouzdano u tijeku testiranja  Manje efikasni u apstraktnom mišljenju od vršnjaka  Strip relativno visok – oštećenje u socijalnoj inteligenciji postoji u ponašanju. ne u percepciji  Dobro uočavaju značaj socijalnih odnosa – iskorištavaju za manipulaciju drugima Sindrom shizofrenije  V IQ > NV IQ  Velika intertestna varijabilnost. veća na V skali  Sastavljanje predmeta niže od rezultata na Kockama  Strip + Razumijevanje < Predmeti + Kocke  Smanjena mentalna efikasnost  Usporeno i manje fleksibilno mišljenje. računanje – praktične situacije  Teško uočavaju sličnosti/razlike – Sličnosti  Najbolji rezultati na Informiranosti – najmanje spontane verbalizacije Intrasubtestni varijabilitet  Ispitivanje uspjeha unutar istog subtesta  Zadaci poredani od lakših prema težim  Očekuje se da ispitanici više griješe na težim zadacima 77 .

 U pojedinim slučajevima ne postoji očekivani raspored  “cik cak” profil kod početne shizofrenije Mentalna deterioracija Prirodno propadanje mentalnih sposobnosti počinje oko 30. platoa i opadanja Razlikuje otporne (sporo propadajuće) i neotporne (brzo propadajuće testove MD – opadanje mentalne sposobnosti koje je veće od prirodnog gubitka. godine Wechsler smatra da kod svih testova postoji faza uspona. pojava uvjetovana patološkim promjenama organske prirode  Mentalne sposobnosti koje brže propadaju kod prirodnog starenja – osjetljivije i na patološke promjene (koeficijent deterioracije)      KD = (suma otpornih – suma neotpornih) / suma otpornih x 100  Oduzeti ponderiranu vrijednost prirodnog opadanja mentalnih sposobnosti za dob ispitanika (popravak) Otporni i neotporni testovi  Otporni  Informiranost  Razumijevanje  Dopunjavanje slika  Sastavljanje predmeta  Neotporni  Pamćenje  Računanje  Kocke  Šifriranje % MD  Gubitak od 20% ili više ukazuje na opadanje ili oštećenje inteligencije bez objašnjenja uzroka  Nema objašnjenja za negativnu deterioraciju  Pomaže u identifikaciji “sumnjivih” slučajeva ili deterioriranih s većom sigurnošću 78 .

5/4 = 0. pažnju i koncentraciju Ukazuje na poremećaj osnovnih misaonih operacija (teškoće razlikovanja bitno/nebitno) Sniženje: sastavljanje predmeta Teškoće perceptivne i misaone organizacije i vizuo-motorne koordinacije Sniženje: šifriranje Teškoće vizualne retencije. kritično odstupanje određujemo tako da:  M subtestova / 4 M V = 7/4 = 1. ne kroničnih (Matarazzo.75 M NV = 3. trajnijeg mentalnog napora i koncentracije. teško se prebacuje s jednog na drugi sadržaj Sniženje: kocke Gotovo uvijek najviše na NV skali (kod zdrave osobe) NV dio jako nizak zbog poremećaja mišljenja Sniženje: pamćenje i računanje – teškoće pažnje i koncentracije M. 1972.5 Ako je G IQ < 80 ili > 110.875 Razlika V i NV IQ > 20 bodova javlja se samo u 4% slučajeva Ako je razlog tome moždano oštećenje – onda je to kod akutnih ozljeda.                      V IQ = 85 NV IQ = 57 G IQ = 70 Zbog razlike od 20 bodova računamo prosjek posebno za V i NV skalu M V skale = 7 M NV skale = 3.) Sniženje: dopunjavanje slika Mjeri perceptivnu organizaciju. rigidnost. 26 psihoo 10 9 8 7 79 .

analiza/sinteza. frustraciona tolerancija 14 80 . vizuomotorna koordinacija  Šifriranje – vizuo-motorna koordinacija. apstraktno mišljenje. izbor riječi  Histerici – verbalna dramatizacija. Kod ponavljanja brojeva unatrag griješi već kod lakših nizova  % MD = . koncentracija. Sch)  Slične verbalne karakteristike pojedinih kategorija kliničke populacije  Stil. sintaksa.21 Analiza verbalizacije  Kvalitativna analiza  Proučavanje govora (izraz mišljenja – npr. 49  V IQ = 102  Sniženja:  Pamćenje – auditivno KP. koncentracija  Računanje – KP. individualiziran riječnik M. numeričko rezoniranje  NV IQ = 100  Sniženja:  Kocke – apstraktno mišljenje. pažnja. brzina procesiranja. tolerancija na anksioznost i frustraciju. moraliziranje  Opsesivci – bogat. fleksibilnost.

beznađe i besperspektivnost  5 godina na ratištu  Prije 1 g. problemi u komunikaciji  Problemi sa spavanjem i apetitom  Glavobolje. teškoće pamćenja recentnih događaja  Mišljenje rigidno. pažnja. frustraciona tolerancija  Kocke ispod prosjeka NV skale – moždano oštećenje ? 12 81 . 39  V IQ = 96  Sniženja:  Pamćenje – auditivno KP. fleksibilnost. koncentracija i pamćenje otežano. koncentracija. ambulantni tretman  Nemogućnost kontrole impulsa  Socijalna izolacija. tolerancija na anksioznost i frustraciju. teškoće koncentracije. osjetljiv na prava oštećenja inteligencije  Šifriranje – vizuo-motorna koordinacija. koncentracija. teškoće održavanja mentalnog napora – organska cerebralna disfunkcija alkoholne etiologije M. brzina procesiranja. efikasnost mentalne kontrole  NV IQ = 76  Sniženja:  Kocke – apstraktno mišljenje. analiza/sinteza. hospitaliziran. vizuomotorna koordinacija. G IQ = 101  % MD = 38 – 11 = 27  Vrlo vjerojatno deterioracija  Anksiozan za vrijeme testiranja – ubrzanog misaonog tijeka.

govorenja. slični problemi u obitelji Postoji li specifični WB profil koji ukazuje na teškoće u učenju?  20% osoba s dijagnozom teškoća u učenju ima niske rezultate na: informiranosti. računanju i šifriranju 82 . vizualno KP. pamćenju. pisanja. Rezultat na NV skali znatno snižen – moguće zbog poremećaja mišljenja  Šifriranje ukazuje na funkcionalne smetnje – zakočenost. vizuomotornu koordinaciju (Šifriranje)  Numeričke sposobnosti i sposobnost nizanja (Pamćenje i Računanje) Testni rezultati djece – WISC-III  Djeca s teškoćama u učenju – posebno niski rezultati na pamćenju. interpersonalna prilagodba. računanju i šifriranju  Navedeni subtestovi mjere:  Brzinu procesiranja informacija. no postoji diskrepanca između postignuća i intelektualnih sposobnosti – disfunkcija SŽS  Cilj procjene: odrediti jake i slabe strane pojedinca te kreirati optimalan program Područja procjene      Razvojno – kognitivni procesi Postignuće Zahtjevi okoline Reakcije drugih na teškoće osobe Interakcije s drugim faktorima kao:  Strah od neuspjeha. mišljenja ili računanja  Slabija sposobnost procesiranja informacija  Osoba je normalne inteligencije. teškoće u situacijama koje traže brzo i točno reagiranje  % MD = 39 – 5 = 34 Procjena specifičnih problema WB skalom Teškoće u učenju  Teškoće u razvoju vještina čitanja.

Strip. Nedostaci na slikama  Umjereni rezultati na testovima pojmovnih vještina: Razumijevanje i Sličnosti  Najniži rezultati na subtestovima koji uključuju nizanje po nekom pravilu ili vremenskom slijedu  Stečeno znanje – rezultati na Informiranosti i Računanju Zaključak  Osobe s teškoćama u učenju postižu bolje rezultate u zadacima koji uključuju funkcije D hemisfere (simultano procesiranje – npr. Kocke. 1974. te teškoće u rješavanju svakodnevnih problema  Potrebno je manje naglašavati razinu nesposobnosti. već se usmjeriti na tip podrške koji je osobi potreban  Identificirati kako se može maksimalno pospješiti funkcioniranje osobe uz pružanje najbolje podrške  Značenje interakcije osobe i njezine okoline     DSM-IV klasifikacija – određuje stupanj ozbiljnosti retardacije  50/55 do 70 lakša  35/40 do 50/55 umjerena  20/25 do 35/40 teška  oko 20/25 vrlo teška retardacija (ne može se provjeriti standardiziranim testovima) Dvije opće kategorije  Obiteljska retardacija – slabo genetsko nasljeđe. neki mogući organski faktori 83 . Predmeti.  Najviši rezultati na testovima koji traže spacijalne sposobnosti: Predmeti. Šifriranje Mentalna retardacija Definiranje Nespecifičan. Kocke. Djeca s ADHD posebno loši rezultati na računanju i šifriranju  Velik broj djece nema taj rezultat Bannatyne. siromašna okolina. heterogeni poremećaj Javlja se od rođenja do 18 mjeseci života Opća inteligencija je za 2 SD ispod prosjeka Uz nisku inteligenciju javljaju se teškoće u nezavisnom funkcioniranju osobe. Dopunjavanje slika)  Lošije rezultate postižu na zadacima sekvencioniranja (nizanja) – Pamćenje.

Računanje i Rječnik Problem s verbalnim razumijevanjem Najjednostavniji testovi: Dopunjavanje slika i Slaganje predmeta Zasićeni faktorom perceptivne organizacije Darovita djeca  V i NV IQ > 130  Djeca sa specifičnim sposobnostima – glazba. Lakša retardacija. Slaganje predmeta  Niski rezultati na testovima koji pokazuju školsko postignuće – Informiranost. analiza uradaka djece. procjena eksperata IQ i darovitost. IQ i kreativnost     IQ ograničava definiranje darovitosti Odnos inteligencije i kreativnosti Mnoge osobe visokog IQ ne postižu mnogo u životu Značenje:  Motivacije  Discipline  Okolinskih mogućnosti – poticaji  Obrazovanja Delinkvencija  Viši rezultati na neverbalnom dijelu testa – Dopunjavanje slika. no mogu obavljati rutinske dnevne aktivnosti Zaključak     Najteži testovi: Informiranost. pokret. Strip. umjetnost – klasificiraju se kao darovita iako IQ nije nužno > 130  Procjenu valja nadopuniti:  Testovi postignuća. povezana s neurološkim disfunkcijama i genetskim oštećenjima  Osobe koje trebaju veću skrb. bolje adaptivne sposobnosti  Organska retardacija – teža. Rječnik  Rezultati na subtestu Sličnosti relativno visoki u  Teškoće u prosuđivanju – sniženje na Razumijevanju  Teškoće u adaptaciji i konformiranju školskoj situaciji – sniženje na testovima koji mjere usvojenost školskih/akademskih informacija 84 . Računanje.

prostorne) Motoričke funkcije Emocionalne osobine (izražavanje i razumijevanje emocija) Osobine ličnosti Mentalni poremećaji (depresija. interesi) 85 . – Specifičnih sposobnosti Ciljevi neuropsihologijske procjene • Diferencijalna dijagnoza: • razumjeti i kvantificirati efekte oštećenja mozga na intelektualne.Neuropsihologijska procjena Uvod u kliničku neuropsihologiju • • • • • • • Primjena znanja iz neuropsihologije (odnos mozga i ponašanja) Područja ispitivanja: Spoznajne funkcije (jezične. Sch) Psiholozi ispituju znakove i simptome neuroloških deficita pomoću: • • • Povijesti bolesti. – Procjene inteligencije. Intervjua. motorne i emocionalne funkcije • odrediti prirodu oštećenja (težina i stupanj) i uputiti na moguće područje oštećenja • otkriti blaža odstupanja koja se ne otkrivaju drugim dijagnostičkim postupcima (efekti trauma glave ili rani simptomi degenerativnih bolesti) • identificirati neuobičajenu moždanu organizaciju koja se javlja kod ljevorukih pojedinaca ili kod ranih moždanih ozlijeda Planiranje tretmana i rehabilitacije – Rad s članovima obitelji Evaluacija tretmana • • Razlike između oštećenja i nesposobnosti • • Oštećenje (impairment) se odnosi na normativne usporedbe podataka dobivenih testovima Nesposobnost (disability) se odnosi na kontekst u kojemu se pacijent nalazi (životni uvjeti. Testiranja. okolina. numeričke.

) – organizira Lurijine postupke u fleksibilni oblik testiranja hipoteza. problemu usmjereni pristup svakom pojedinom pacijentu Implikacije za procjenu Identificirati konkretne poteškoće koje pacijent doživljava – prva razina Identificirati relativno dobro očuvane funkcije koje se koriste u razvoju kompenzacijskih strategija – druga razina Neuropsihologijska procjena • Testovi i postupci uključeni u neuropsihologijsku procjenu variraju u funkciji različitih faktora: – Cilja procjene – Neurološke (ne) oslabljenosti ispitanika – Temeljitosti pregleda U neuropsihologijskoj procjeni koristi se veći broj testova. priređuje testni materijal i standardizira upute za primjenu: Luria-Nebraska baterija Uvod u intervju • • • • Svaka valjana procjena treba započeti pažljivo pripremljenim intervjuom jer intervju omogućava: integraciju podataka o problemu pacijenta s njegovim “backgroundom”. Ukoliko se identificira oštećenje. kreativni. Lokalizacija i Lateralizacija Luria (1966. grupe za podršku. identifikaciju faktora koji mogu interferirati s točnošću interpretacije podataka dobivenih neuropsihologijskom procjenom. postavljanje hipoteza o tome što je u osnovi kognitivnih i ponašajnih problema na koje se pacijent žali te stoga prethodi neuropsihologijskom testiranju. neurologije i psihopatologije Poznavanje resursa društvene zajednice (mogućnosti rehabilitacije. funkcionalne neuroanatomije.Što uključuje procjena? • • • • • Predznanja iz psihologijskog testiranja.) je bila uspješna u određivanju prisutnosti mozgovnog oštećenja. lokacije i prirode postojeće lezije – kvantitativni pristup tri L: Lezija. minimalno sljedeći testovi: – Test inteligencije – Test ličnosti – Perceptivno-motorički i/ili Test pamćenja. • • Povijest i razvoj kliničke neuropsihologije • • • • • 50-tih godina prošloga stoljeća: Halstead.) – zasniva svoj rad na idiografskom pristupu: postavlja hipoteze o mogućem uzroku pacijentova ponašanja koje testira putem kliničkog promatranja – kvalitativan pristup Christensen (1979. Rey u Francuskoj i Luria u SSSR-u HR baterija (1947. Reitan i Goldstein u SAD-u. 86 . radne i edukacijske mogućnosti) Fleksibilni. ispitanik (pacijent) će se uputiti na daljnje puno detaljnije ispitivanje.

ispitivač kulturalne i jezične razlike premorbidne sposobnosti i obrazovanje zvanje i zanimanje prethodno iskustvo s testnim materijalom i vježba 87 . antidepresivi. antipsihotici. – Priroda. epilepsija) zlouporaba alkohola i droge uzimanje lijekova (antikonvulzanti. srčani problemi. težina i progresija bolesti kroz vrijeme Neuropsihologijsko ispitivanje mentalnog statusa Neuropsihologijska procjena uključuje sljedeća područja procjene • Svijest • Emocionalno stanje • Mišljenje – sadržaj i jasnoća • Pamćenje • Percepcija • Izvođenje aktivnosti – motorno funkcioniranje • Jezik • Govor • Dominantnost hemisfera Neuropsihologijsko testiranje Faktori koji mogu ometati uradak na neuropsihologijskim testovima • • • • • • • • • • • • • • • prethodne ozljede mozga.Povijest bolesti • Tipična neuropsihologijska procjena počinje pažljvim bilježenjem podataka iz životne povijesti osobe. moždani udar. – Postojanje ili ne razvojnih teškoća. Sch) psihosocijalni stresori snižena motivacija ili simulacija negativna interakcija pacijent . – Medicinska povijest pacijentove obitelji. HIV. litij) psihijatrijske bolesti (depresija. poremećaj štitnjače. deprivacija od sna. karcinom. – Psihosocijalna povijest. urođena ili prethodna neurološka stanja apsans (epileptički napad) akutna bol i različite tjelesne smetnje (glavobolje. obično iz slijedećih područja: – Medicinska povijest pacijenta. ekstreman umor) periferna senzorna i motorna oštećenja trenutne i kronične bolesti (dijaliza.

• Problemi povezani uz neuropsihologijsku procjenu  Istraživanja se provode retrogradno (od poznatih promjena u ponašanju do pronalaženja mjesta lezije)  Izbor pacijenata za istraživanja . – Abnormalnosti u funkcioniranju prije nego li se detektiraju strukturalne abnormalnosti.  spolne razlike. – Promjena u funkciji vremena.• složenost testa Neuropsihologijski testovi • Testovi i postupci procjene uključuju različite aspekte funkcioniranja: – Perceptivno funkcioniranje.  snižen rezultat nije uvijek znak organiteta. potreba za osjetljivijim testom Vrijeme potrebno za procjenu  Primjena samo jednog testa nije dovoljna već je potrebno korištenje većeg broja testova. – Pamćenje.infiltrativni tumori koji urastaju u okolno tkivo (maligni tumori) Problemi povezani uz osjetljivost testova  ako je oštećenje zahvatilo veći dio mozga nema potrebe za korištenjem testa veće osjetljivosti  kod manje lezije.često 6 ili više sati (nekoliko susreta).  premorbidna inteligencija.specifični kriteriji: pogodniji pacijenti koji boluju od tumora mozga čiji je opseg oštećenja poznat (tumori koji rastu unutar ovojnice .  Pojedinci s organskim oštećenjem podbacuju na neki testovima. utječu na funkciju mozga pritiskom na okolno tkivo) negoli pacijenti s tumorima koji se šire velikom brzinom ili koji rastu difuzno . dok drugi s poznatim cerebralnim oštećenjem uspješno rješavaju iste testove Faktori koji u interakciji s moždanom patologijom otežavaju interpretaciju testnih rezultata  neadekvatni testovi za osobe starije životne dobi i kulturno deprivirane pojedince. – Motorno funkcioniranje. što traži određeno vrijeme .glioblastomi . Koriste se za procjenu oštećenja ili nesposobnosti te kao dopuna procjene liječnika. Testovi mogu pomoći u procjeni: – Promjena mentalnog statusa. Utjecaj demografskih varijabli .potreba za odgovarajućim normama     88 . – Kognitivno funkcioniranje. – Jakih i slabih strana pacijenata. efekti na ponašanje specifičniji. – Verbalno funkcioniranje.meningeomi. – Sposobnosti ustrajanja u zadatku.obrazovni i kulturalni faktori utječu na testne rezultate .

benigni. postupci neuropsihologijske procjene ne mogu lako diskriminirati osobe sa stvarnim MO od teških disfunkcija koje su psihogeno uvjetovane Je li oštećenje žarišno ili difuzno?  žarišno oštećenje . kako u ponašajnoj tako i u kognitivnoj sferi. Pogrešna dijagnoza . žarišne infekcije. primjerice. cerebrovaskularni poremećaji) difuzno oštećenje . Mlađe osobe (30 godina ili mlađe) postepeno uspostavljaju svoje funkcije dok stariji rijetko uspijevaju.posebno dg. zaraznih bolesti. pothranjenost.generalizirana moždana oštećenja i ponašajne disfunkcije širih razmjera  Je li oštećenje posljedica uništenja moždanog tkiva ili bolesti?   Je li oštećenje progresivno ili nije?  Prognoza o tome radi li se o progresivnoj bolesti ili o bolesti stabilnih uvjeta značajna je za informiranje pacijenta.moguće ga je lokalizirati (odrediti žarište).udarci glave. Kod kroničnih moždanih disfunkcija .negativne posljedice u socijalnoj prilagodbi i obzirom na oporavak koji se postiže terapijom.moždane i ponašajne deterioracije postaju sve raširenije i sve teže.difuzno moždano oštećenje. povezano sa specifičnim i ograničenim kognitivnim. može se odustati od psihoterapije i/ili se može dati pogrešna farmakoterapija. Ako se greškom dijagnosticira MO . ranjavanje vatrenim oružjem .proširenja arterija. infekcije. afektivnim i ponašajnim disfunkcijama (kapsulirani tumori . aneurizme .prate ih obuhvatniji poremećaji.ograničeni simptomi koji se specifično odražavaju na ponašanje bolesti moždanoga tkiva (rane ili infekcije) . cerebrovaskularni poremećaji . posljedica su anoksije ili hipoksije (uslijed začepljenja arterije). specifične traume.  Ne dovode do progresije .cirkulacija krvi blokirana ateromima (degenerativne promjene arterija s posljedicom formiranja krvnih ugrušaka tromba) Je li oštećenje akutno ili kronično?     Veći dio oporavka smetnji u ponašanju i kognitivnoj sferi odvija se u vremenskom intervalu 1-2 mjeseca nakon moždane traume. koja uključuje degenerativne ili difuzne promjene. za programe intervencije i rehabilitacije  Do progresivne deterioracije dovode . degenerativnih bolesti. Ako se radi o žarišnom moždanom oštećenju oporavak može trajati cijeli niz godina. Je li oštećenje organsko ili funkcionalno?   Osobe s težim psihološkim problemima mogu pokazivati teškoće slične simptomima koje izaziva MO. zloporabe lijekova uništenje moždanoga tkiva.  89 .

interferenciju  Dugotrajno pamćenje (DP)  Neograničenog kapaciteta. Oba postupka štetna .pogoršanje stanja ili smanjenje vjerojatnosti oporavka Kako razlikovati neurozu od organiteta? • • • • • blaga indiferentnost simbolički značaj simptoma varijacije simptoma ovisno o situaciji sekundarna dobit slabo vjerojatni simptomi . Velik broj simptoma lezija prefrontalnog režnja slično znakovima shizofrenije         konfuzija poremećaj mišljenja indiferentnost u odnosu na socijalne norme nedostatnost perceptivnog i motornog slijeda progresivni gubitak pamćenja perseveracija smanjena verbalna fluentnost smetnje raspoloženja Simptomi lezija temporalnih režnjeva i slični manično depresivnom poremećaju  promjene raspoloženja  napadi bijesa  iracionalnost  progresivni gubitak pamćenja  propadanje logičkog rezoniranja  teškoće u percepciji kompleksnih oblika Neuropsihologijska procjena pamćenja Pamćenje  Promjena ponašanja kao rezultat iskustva. pohranjivanja informacija i samog procesa njihova pohranjivanja  Senzorno pamćenje (ikoničko. aktivno ili radno pamćenje – stadij stjecanja  Osjetljivo na neurofiziološki poremećaj (gubitak svijesti). ako su ograničeni samo na jedan dio tijela (lateralizirani) Teškoće u razlikovanju organskog moždanog oštećenje i kronične Sch. ehoičko)  Ikoničko – vidno senzorno pamćenje (200-500 ms)  Ehoičko – slušno senzorno pamćenje  Kratkotrajno pamćenje (KP)  Ograničenog kapaciteta. trajno 90 . kratkog trajanja  Slični pojmovi: neposredno.reaktivna konverzivna stanja Simptomi koji idu u prilog organitetu   Prisutnost motoričkih i specifičnih senzornih oštećenja.

doziv potaknut verbalnim ključem) Kategorije pamćenja  Deklarativno  Znanje činjenica  Epizodičko pamćenje – informacije o iskustvima u određenom trenutku i na određenom mjestu (osobe. Računanje. Šifriranje Korištenje testova za procjenu pamćenja u kliničke svrhe 91 . mjesta. CT. MRI nalazi. dok se poteškoće s pamćenjem javljaju u starijih osoba  Dob. događaji – autobiografsko pamćenje)  Semantičko pamćenje – općenita naučena znanja i činjenice o svijetu (pojmovi. postupci i vještine)  Implicitno pamćenje  Stječe se nesvjesno  Sačuvano u klasičnim amnezijama Poremećaji pamćenja  Pripadaju najčešćim kognitivnim problemima s kojima se pacijenti obraćaju svom liječniku i psihologu  Uzroci tim poremećajima se kreću od genetskih preko neuroloških i metaboličkih disfunkcija do emocionalnih i psiholoških problema  Iako su učenje i pamćenje međusobno povezani procesi. značenja. Konsolidacija – prijenos iz KP u DP  Enkodiranje – manipulacija informacijama koje se pohranjuju  Dosjećanje – pristup pohranjenim informacijama  doziv (samopotaknuto dosjećanje)  prepoznavanje (percipiranje informacije kao poznate)  ključ za dosjećanje (događaj. nezavisno od specifičnih događaja)  Zahvaćeno klasičnim amnezijama  Nedeklarativno. proceduralno  Informacije o tome kako nešto učiniti (navike. formalno obrazovanje i inteligencija su relevantni faktori koje treba uzeti u obzir pri interpretaciji rezultata na testovima povezanim s učenjem i pamćenjem  Provođenje dobrog početnog intervjua i prikupljanje osobnih i medicinskih podataka pacijenta je dio standardno dobre kliničke prakse  EEG. osjet. poteškoće s učenjem se najčešće javljaju u djece školske dobi i adolescenata. izvješća članova obitelji i drugih značajnih osoba Mjere za procjenu pamćenja  Wechslerove skale pamćenja (Wsp-I Wsp-II)  primarno ispituje verbalno pamćenje  Bentonov test vizualnog pamćenja (Bentonov test vizualne retencije)  neverbalno pamćenje  Rey-Ostterieth test precrtavanja i dosjećanja složenog geometrijskog lika  neverbalno pamćenje  Pojedini subtestovi Wechslerove skale inteligencije  Pamćenje. pravila.

počinje opadati u starijoj dobi  odgođeno dosjećanje počinje opadati već od 30.zadražavanje informacija u KP uz istodobno manipuliranje tim informacijama  Logičko pamćenje  neposredno dosjećanje priča razmjerno je stabilno kroz srednju životnu dob. godine nadalje)  sastoji se od 7 subskala:  Opće informacije i podaci o sebi. Orijentacija.. godine. pacijent treba biti testiran nekoliko puta kroz nekoliko mjeseci kako bi se utvrdila eventualna progresivna deterioracija  Pomoć pri dijagnozi .npr.. Pamćenje brojeve.npr. ako se sumnja u početak demencije. Logičko pamćenje. ili jesu li deficiti u pamćenju uzrokovani lezijama mozga ili postoji mogućnost psihogenih uzroka  Detaljan opis stanja pacijenta ..uključuje više od same procjene oštećenja pamćenja: npr. Vizualna reprodukcija  Opće informacije i podaci o sebi  uključuje jednostavna pitanja o datumu rođenja te opće poznatim činjenicama  Orijentacija  prostorna i vremenska orijentacija  Mentalna kontrola  test pažnje. Asocijativno pamćenje. Određivanje funkcionalne promjene . Mentalna kontrola. pacijent s ozljedom glave može biti ispitivan s ciljem procjene jesu li njegova oštećenja pamćenja i drugih kognitivnih sposobnosti preteška za normalan povratak na posao i kako će ona utjecati na njegovo svakodnevno funkcioniranje  Odabir vrste rehabilitacije Wechslerova skala pamćenja (Wsp-I)  ispitivanje pamćenja adolescenata i odraslih (od 18. osjetljiv na organsko oštećenje  Pamćenje brojeva  odgovara subtestu Wechslerove skale inteligencije  upućuje na slabiju pažnju i koncentraciju  ako je pamćenje brojeva unatrag niže od pamćenja unaprijed radi se o:  sniženoj mentalnoj fleksibilnosti i/ili teškoćama u zadržavanju mentalnih slika brojeva  teškoćama u izvođenju . procjena se može vršiti sa svrhom identifikacije jesu li problemi pamćenja uzrokovani lezijama frontalnog režnja ili se radi o relativno čistoj amneziji kao kod Korsakovljeva sindroma. na rezultate utječe obrazovanje. nema jednoznačnih podataka o utjecaju spola  Pamćenje brojeva u funkciji dobi i logičko pamćenje obzirom na dob (neposredno i odgođeno pamćenje) 92 .

dobar pokazatelj moždanog oštećenja  dobar u otkrivanju manipulacije  kod lezija L hemisfere smanjena uspješnost kod neposrednog i odgođenog dosjećanja  Vizualna reprodukcija  neposredno vizualno pamćenje  ne pokazuje dobre osobine u razlikovanju lezija D i L strane mozga. paralelne forme. C.pamćenje ima više različitih aspekata pa ga nije moguće opisati jedinstvenom vrijednosti  Wsp I i II ne uključuje mjere odgođenog pamćenja.zaključna razmatranja  izračunava se kvocijent pamćenja .71. Asocijativno pamćenje  test verbalne retencije  sposobnost novog učenja. D i E. Većina crteža sadrži 3 lika što test čini osjetljivim na probleme vidnog zanemarivanja  Ispitivač bilježi broj i tip pogreške  Vrijeme primjene oko 5-10 minuta Načini korištenja BVRT 93 . vizualnog pamćenja i vizuo-konstruktivnih sposobnosti  Dobro razlikuje teškoće pažnje koje su karakteristične za brojne psihijatrijske i neurološke pacijente  Korelacija s inteligencijom od . svaka sa po 10 predložaka  4 metode primjene  Svaka se forma sastoji od 10 crteža s jednim ili više likova. iako je zadatak neverbalan lako ga je opisati riječima Wechslerova skala pamćenja (Wsp-I) . poželjno je koristiti test kod osoba barem prosječne inteligencije (donja granica IQ=80)  Opadanje uratka na ovom testu javlja se nakon 50-te godine  Postoje 3 alternativne. niti odvojene indekse za verbalno i neverbalno pamćenje  većina zadataka mjeri verbalno pamćenje Bentonov test vizualne retencije (BVRT)  Klinički istraživački instrument za procjenu vizualne percepcije.46 do .nema osobito značenje za neuropsihologijsku procjenu .

 Oblik A . godine sve izrazitije Interpretacija rezultata  Odstupanje od očekivanog rezultata (prosječan broj grešaka za dob) za dvije pogreške – vjerojatno oštećenje funkcije vizualnog pamćenja  Odstupanja za tri pogreške – značajno oštećenje funkcije vizualnog pamćenja  Odstupanje za četiri ili više pogrešaka – teže oštećenje funkcije vizualnog pamćenja # Primjer. preporučuje se primjena ako je IQ barem 80 (donja granica za primjenu testa)  Rezultati ovise o dobi – od 8 do 14/15 godina rezultati rastu i dostižu razinu odraslih osoba što se zadržava do 40 godina  Između 40-50 godina rezultati pomalo opadaju. nakon čega slijedi reprodukacija Vrste pogrešaka kod BVRT  Pogreške se prebrojavaju i klasificiraju po tipu  Postoji 6 vrsta pogrešaka:  ispuštanje ili izostavljanje  distorzije  perseveracije  rotacije  pogreške lokalizacije  pogreške u veličini Rezultati istraživanja  Korelacija s testovima inteligencije oko 0. Crtež se promatra 10 sekundi.crtež se gleda 10 sekundi i potom odmah reproducira prema sjećanju  Oblik B .reprodukcija lika slijedi nakon određenog intervala retencije. iznad 50.ispitanik precrtava likove što omogućava odvajanje pamćenja od perceptivno-motornog aspekta zadatka  Oblik D .70. M. retencija je 15 sekundi.ispitanik promatra crtež 5 sekundi i potom odmah reproducira prema sjećanju (komparacija vremena za procesiranje podražaja)  Oblik C . SSS U svakoj seriji se prema normama za ovu dob očekuje 5 pogrešaka Ako je broj pogrešaka 7 – to je za dvije više od prosjeka To ćemo interpretirati u smislu vjerojatnog oštećenja funkcije pamćenja Rezultati se određuju za svaku seriju posebno     Primjer pogrešaka kod BVRT 94 . 40 god.

# Perseveracije lika iz prethodnog crteža  Perseveracija perifernoga lika 95 .

# Distorzija # Rotacija 96 .

više ukazuje na smetnje koncentracije nego pamćenja  pogreške u veličini – pogreške tipične za organitet.najčešća pogreška (depresivni pojedinci ili s poremećajem vizualnog pamćenja).Tipične organske pogreške  ispuštanje ili izostavljanje . osoba ne uočava razlike u veličini likova Rey-Osterrieth test složenog lika  Test mjeri:  vizuospacijalne konstruktivne funkcije i  vizualno pamćenje  Dva oblika zadataka:  prectravanje i  reprodukcija po sjećanju (od 3 do 30 min)  Elementi koji se ocjenjuju:  tip konstrukcije  točnost i bogatstvo reproduciranog lika  brzina rada  ponašanje za vrijeme izvođenja 97 . 135. do potpune bizarnosti . popunjavanje praznina u pamćenju. osim rotacija stabilizacije nisu organske pogreške  pogreške lokalizacije – nije tipična za organitet. najdiskriminativnije pogreške – indikativno ako je 20% takvih grešaka  rotacije – krakteristične za organitet (45. 90. 180 stupnjeva).Sch  perseveracije – tipična organska pogreška. izostavljanje perifernog lika – tipična organska pogreška  distorzije – ako su izmišljeni dijelovi likova. relativno su rijetke.

Lik A iz testa Rey-Osterrieth testa Točnost i bogatstvo reprodukcije lika # Primjeri nekih od 18 elemenata čija se točnost reprodukcije ocjenjuje 98 .

Usporedba uratka na testu zdrave osobe i osobe s anterogradnom amnezijom

Diskriminacija lik/pozadina – odvajanje lika od pozadine

99

Wechslerova skala inteligencije (WB-II)
 Subtest pamćenja (jednako kao Wsp)  Subtest računanja  češće povezan s lezijama L hemisfere, no susreće se i kod lezija D hemisfere  Subtest šifriranja  najosjetljiviji test na moždano oštećenje  sniženje je posljedica lezija na različitim područjima mozga  upućuje na teškoće u brzini procesiranja informacija i/ili učenja, nizanja, koncentracije te vizuo-motornih sposobnosti

Neuropsihologijska procjena
Područja procjene
 Perceptivne sposobnosti  Vizualne/Vidne  Auditivne/Slušne  Taktilne/Didir  Motorna koordinacija i ravnoteža  Konstruktivne perceptivno-motorne sposobnosti (senzo-motorne sposobnosti)  Verbalne/Jezične sposobnosti  Pojmovno rezoniranje

Testovi perceptivnih i motoričkih sposobnosti Vizualna percepcija
 Test prepoznavanja lica ili facijalnog prepoznavanja (Benton i Van Allen, 1973.)  54 zadatka  Prepoznavanje lica s predloška (kriterija) između 6 sličnih lica (6 zadataka)  Prepoznavanje 3 fotografije osobe snimane sprijeda među 6 fotografija snimanih iz drugačijeg kuta (24 odgovora)  Prepoznavanje lica snimljenih sprijeda pod različitim svjetlom – traže se 3 fotografije između 6 predloženih (24 odgovora)

Poremećaji facijalnog prepoznavanja
 Uključena percepcija i pamćenje  Facijalna agnozija ili prosopagnozija – nesposobnost prepoznavanja lica poznatih osoba, uključeno pamćenje  Defekt diskriminacije nepoznatih lica – ne zahtijeva pamćenje ili ranije iskustvo  Pretpostavlja se da se radi o disfunkciji D hemisfere

100

 Neka istraživanja ukazuju na bilateralne lezije temporalno-okcipitalno i parijetalno-okcipitalno – razlog rijetkosti poremećaja

Vizualno prepoznavanje
 Svi testovi poznatih lica temelje se na dozivu pohranjenih informacija – imaju komponentu pamćenja  Pacijenti s oštećenjem LJ hemisfere = prepoznaju, ali teško imenuju osobe  Pacijenti s oštećenjem D hemisfere = teškoće prepoznavanja

Neki testovi vizualne percepcije
 Test skrivenih riječi i likova (Talland, 1965.)  Traže se jednostavni među složenim likovima i jednostavne riječi u besmislenom nizu slova  npr. arbomorentg  Test posebno osjetljiv na lezije Brokinog i Wernickeovog područja, te frontalnog režnja općenito  Prepoznavanje i doziv riječi i slika (Battersby, bender, Pollack i Kann, 1956)  Prezentiraju se poznate riječi npr. Soboslikar  Prezentiraju se simetrični likovi (uz vertikalnu os)  Zadatak: pročitati riječi i opisati likove  Test pogodan za identifikaciju ograničenja u vidnome polju – osobe će vidjeti samo dio riječi (npr. slikar) ili lika (npr. desni)

Hooperov test vizualne organizacije
     Sposobnost organizacije vizualnih podražaja 30 zadataka – fragmentirane slike Dob 13-69 godina (ribe, svijeće, knjige ...) Ispitanik pogleda razbacane dijelove i odgovori što prikazuje slika Uključena: vizualna analiza i sinteza, formiranje pojmova, KP, DP, pisano i verbalno označavanje poznatih objekata  Test uključuje i imenovanje, oni s lezijama D postižu niže rezultate, ali su niski i rezultati ispitanika s oštećenjima LJ

Disfunkcije vizualne percepcije
 Vizualna agnozija – nesposobnost razumijevanja ili reagiranja na vizualne podražaje  Vizualna predmetna agnozija – deficit imenovanja, prepoznavanja ili korištenja predmeta, vizualno prezentiranih (LJ okcipitalno područje)  Simultana agnozija – percepcija jednog po jednog aspekta podražaja  Prozopagnozija – nesposobnost prepoznavanja lica (D okcipitalne lezije)  Agnozija i anomija boja – povezano s LJ lezijama

Testovi auditivne percepcije
 Seashore test ritma (Seshore i sur., 1960.)  Subtest testa glazbenih sposobnosti  Diskriminacija ritmova – 30 parova (ponekad međusobno jednaki, ponekad različiti)  Ispituje deficite neverbalne auditivne percepcije 101

      Povezani s afazijom i bilateralnim lezijama Test percepcije govornih zvukova (Reitan i Davis. sve sadrže glas “ee” snimljen na vrpcu  Na listu za odgovore je 60 grupa po 4 riječi – ispitanik podcrtava riječ koju je čuo  Čuje “weej” odabire između “weech. yeech.)  Ispitanik je zatvorenih očiju  Prepoznavanje predmeta koji se osobi stavljaju na dlan (bez vidne informacije) Taktilna nepozornost i taktilno prepoznavanje  Taktilna nepozornost  Uz lezije D hemisfere. predmet osoba drži u ruci s povezom na očima  Agnozija prstiju (nesposobnost imenovanja ili identifikacije prstiju) – LJ hemisfera Motorna koordinacija i ravnoteža  Test oscilacije prstiju (Reitan i Davison. 1974. weej. temporalni režanj Osjetljiv na poremećaj pažnje – bilateralne i desnostrane lezije Koordinacija vizualne i auditivne percepcije Disfunkcije auditivne percepcije  Auditivna (slušna) agnozija – nesposobnost razumijevanja i diskriminiranja auditivnih podražaja  Lezije D temporalno:  Amuzija (gluhoća za tonove. 1974. 1974. yeej” Test auditivne oštrine i diskriminacije Najviše grešaka – oštećenja LJ hemisfere. melodiju.)  60 besmislenih riječi. potom obje ruke zajedno  Potom dodiruje različite prste svake ruke – ispitanik prepoznaje o kojem se prstu radi  Može se svaki prst označiti brojem od 1-5  Pisanje slova/brojeva po dlanovima (ili prstima) (Reitan i Davison. 1974. 10 sek 102 . ispitivač mu dodiruje ruke komadićem vate  Najprije odvojeno. ali ne razumije Testovi taktilne percepcije  Taktilna percepcija i prepoznavanje prstiju (Reitan i Davison. slabija percepcija ritma i tempa glazbe ili govora)  Agnozija za zvukove (nesposobnost interpretiranja značenja neverbalnih zvukova)  Deficiti u selektivnoj pažnji kod dihotičnog slušanja  Lezije LJ temporalno:  Wernickeova afazija (receptivna afazija) – oštećeno razumijevanje govora – osoba čuje govor u slušnom korteksu.)  Ispitanik udara kažiprstom što brže može – telegrafska tipka.)  Ispitanik je zatvorenih očiju. parijetalni režanj  Astereognozija (taktilna agnozija)  Nesposobnost prepoznavanja predmeta dodirom (parijetalni režanj).

 Stabilnost odmora: ruka se oslanja na površinu.  Udaranje stopalima: stopalom se osciliora na pedali jednom pa drugom nogom max brzo – elekt brojač Teškoće motornog funkcioniranja  Frontalni režanj:  Primarno područje: kontrola pokreta. ispravna koncepacija radnje  LJ parijeto-okcipitalni dio  Ideacijska apraksija – nesposobnost dosjećanja ili vršenja pokreta koji nisu navike. 2 puta svakom rukom. jezik. LJ parijeto-okcipitalno ili orijentacije desno-lijevo (LJ parijetalno)  Nesposobnost percipiranja prostornih odnosa brojeva – D parijetalno 103 . rigidnost)  Sekundarno područje: organizira pojedinačne pokrete u sekvencu  Lezije – gubitak finih motornih pokreta Voljno-motorno funkcioniranje  Apraksija odijevanja – nemogućnost odijevanja zbog perceptivne dezorijentacije  D parijetalni režanj  Konstruktivna apraksija – nesposobnost crtanja ili konstruiranja trodimenzionalnih konstrukcija  lezije LJ i D parijetalnog režnja  LJ lezija: smanjena sposobnost verbalne analize i motorne kontrole  D lezija: oštećenje centra spacijalne analize  Ideomotorna apraksija – nesposobnost izvrašavanja pokreta kojega osoba dobro razumije. 1974.)  7 testova stabilnosti i motorne koordinacije  Koordinacija u labirintu: vertikalni labirint prelazi se elekt pisalom. vrijeme i br. uključuje i govorni aparat – usnice. nemogućnost predočavanja slijeda pojedinih dijelova radnje  LJ parijeto-okcipitalni dio  Disgrafija – teškoće pisanja  LJ parijetalno ili temporalno  Akalkulija – nesposobnost računanja  Teškoće pisanja brojeva – frontalni režanj. grešaka.  Stabilnost u vertikalnoj brazdi i  Stabilnost u horizontalnoj brazdi širine 4mm.  Statička stabilnost: elekt pisalo stavlja se u otvor i održava se mirnim 15sek bez oscilacije ruke. miču se samo prsti  Najprije s dominantnom. potom s nedominantnom rukom  Kløve-Matthewsova baterija motorne stabilnosti (Reitan i Davison.  Ploča s otvorima: 25 čunjića svaki se postavlja u otvor. farinks  Motorna usporenost (smanjena spontanost i frekvencija voljnih pokreta)  Motorna perseveracija (nesposobnost vršenja kognitivnih i ponašajnih preokreta. Ruka je stabilna.

.) 104 .)  Ispitivanje spontane produkcije riječi koje počinju određenim slovom u određeno vrijeme  Screening test za afaziju (Halstead i Wepman. 1974. Osterrieth..Testovi konstruktivnih senzo-motornih spsobnosti  Test rotacije kocaka (Satz i sur. plava. lokalizacija  Bender-gestalt test vidno-motorički test (Bender.)  Bentonov test vizualne retencije (Benton. zelena.)  Ispitivanje razumijevanja verbalnih zahtijeva u osoba s blagim poremećajem  Žetoni u 5 boja: crvena. Hutt. 1974. 1938.)  Sposobnost održavanja adekvatne snage i brzine pokreta  Taktilna percepcija  Sposobnost rješavanja problema  Sposobnost učenja  Automatsko pamćenje  Rezultat za: dominantnu. 1941. podignite crveni pravokutnik”  Test kontroliranih asocijacija (FAS.)  Test taktilnog postignuća (Reitan i Davison. 1972. 1944.)  Vizuoperceptivne funkcije  Vizuospacijalne konstruktivne funkcije  Vizualno pamćenje Testovi jezičnih sposobnosti  Test žetona (Boller i Vignolo. obje ruke. 1969. 1970.. bijela i žuta  Dva oblika: krug i pravokutnik  Dvije veličine: veliko i melo  61 naredba  “Pokažite mi krug”  “Ako postoji crni krug. Benton i Hamsher. 1966.)  Vizualno pamćenje  Vizualna percepcija  Vizuokonstruktine sposobnosti  Rey-Osterrieth test složenog lika (Rey. ukupno vrijeme.)  Imenovanje uobičajenih predmeta  Slogovanje jednostavnih riječi  Prepoznavanje slova i brojeva  Pisanje i čitanje kratkih rečenica  Jednostavne računske operacije  Glasno ponavljanje riječi ili rečenica koje se usmeno zadaju  Prepoznavanje dijelova tijela  Lijeve i desne strane . 1959. 1976.  Boston test za afaziju (Goodglass i Kaplan.. nedominantnu ruku.. pamćenje.

govor oštećen.poremećaj razumijevanja govora  Nominalna afazija – poteškoće u nalaženju adekvatnih riječi  Teškoće govorenja. usmeno izražavanje.. razumijevanje pisanog govora. 1974. sposobnost rješavanja problema. Konverzacijski govor i izlaganje. pisanje prikladno. prosuđivanja. formiranja pojmova. apstraktnog mišljenja. mentalna efikasnost..)  Percepcija. agramatičan. 1947. imenovanje slabo. ponavljanje i čitanje loše Testovi pojmovnoga rezoniranja  Test kategorija (Halstead. nefluentan. 1974. Reitan i Davison.?  Interpretacija poslovica još je jedan način ispitivanja apstraktnoga mišljenja  Neverbalni testovi apstraktnoga mišljenja su:  Testovi sortiranja karata  Testovi sortiranja predmeta  Moždano oštećenje može se odraziti kao deficit u vještini organiziranja i planiranja. ali i kao smanjena sposobnost rezoniranja Bender gestalt vidno-motorički test (Visual motor gestalt test) Upotrebljivost testa  Koristi se za ispitivanje vizuo-motorne percepcije djece i odraslih 105 .  Popularna mjera verbalnog apstraktnog mišljenja je Subtest Sličnosti iz WB/WAIS:  Po čemu su slični predmeti . podrazumijeva i komponentu pamćenja  Test utiranja puta (Reitan i Davison. slušno razumijevanje. motorička brzina i koordinacija te održvanje pažnje na dva aspekta situacije  Wisconsin test sortiranja karata Testovi kognitivnog funkcioniranja općenito  Teškoće apstraktnoga mišljenja relativno česta posljedica moždanog oštećenja. pisanje Poremećaji govornih/jezičnih funkcija  Lezije sekundarnih područja temporalnog režnja (posebno LJ)  Wernickeova afazija ili receptivna afazija . postaje nesuvisao zbog teškoća u praćenju semntičkih odnosa  Lezije sekundarnog područja frontalnog režnja  Dizartrija – nesposobnost produkcije brzog i točnog govora ili nesposobnost recepcije – adekvatnog diskriminiranja fonema  Lezije tercijarnih područja frontalnog režnja  Brokina afazija – pogođen ekspresivni jezik.. osoba razumije većinu riječi.)  Sposobnost rješavanja problema.

a ostali brojevima (1-8)  Lik A služi za demonstraciju. ritam kretanja) 106 . ukoliko je inteligencija u granicama normale Pravilo za razlikovanje funkcionalnih i organskih poremećaja  Ako se u protokolu odrasle osobe normalne inteligencije nađu odstupanja koja se obično javljaju u djece ispod 9 godina i koja se NE javljaju uz psihotične poremećaje – možemo to smatrati indikatorom organskog oštećenja  Odstupanja koja se javljaju uz psihijatrijske poremećaje upućuju na funkcionalno uvjetovane deficite Problemi s bodovanjem  Iako je prethodno pravilo dobro teorijski postavljeno. smjer i brzina pokreta.-12. godine života Test je namijenjen za procjenu:      Razvojnog stupnja ili razvojnih karakteristika djece Analiza ličnosti djeteta ili odraslog Procjena mentalne retardacije djece i odraslih Procjena deficita povezanih s različitim cerebralnim oštećenjima ili bolestima Procjena neurotskih. na temelju testnih rezultata nije moguće razlikovati organičare i kronične psihijatrijske bolesnike  Jedna od čestih pogrešaka koja se javlja kod organičara.)     Ocjenjuju se pojedine reprodukcije i protokol u cjelini Ako je protokol bez odstupanja – ocjenimo ga s 1 bodom Ispitanika ocjenimo prema tablici koja odgovara njegovom kultuno-obrazovnoj razini Rezultati na testu ne koreliraju s inteligencijom. je perseveracija  Kritična granica iznad koje se rezultati smatraju odstupajućima je 72 (80) boda (ova) Huttov sustav ocjenjivanja za odrasle  Temelji se na bodovanju testnih znakova – različite karakteristike crteža:  Raspored crteža na listu  Položaj lista pri crtanju  Omjer u veličini crteža  Promjene u oblicima crteža  Raspad likova  Motoričke odredbe reprodukcije (nekoordiniranost. ali ne samo kod njih i ne kod svih. psihopatskih ili psihotičnih poremećaja kod djece ili odraslih Primjena i ocjenjivanje  Uključuje 9 likova  Prvi označen slovom A. a njega ocjenjujemo samo po kriteriju prostornog odnosa prema drugima  Zadatak ispitanika je precrtati likove na list papira Ocjenjivanje prema Pascal i Suttell-ovoj (1951. Donja dobna granica je 4 ili 5 godina  Kao razvojnu skalu možemo ga interpretirati do 11.

 Metoda rada ispitanika (planiranje, predviđanje, skiciranje)

Testni znakovi kao dio testnih sindroma
 Ovaj je pristup usmjeren na utvrđivanje psihopatologije:  Znakovi organskih oštećenja: rotacije, skiciranje, teškoće s likovima koji se prekrivaju, perseveracija, raspad likova, ponavljanje crteža, pojednostavljenje, fragmentiranje, čuđenje zbog neadekvatnosti

Najčešći znakovi shizofrenije
        Rotacije Regresija ili primitivizacija Kohezija Ekstremne promjene kuteva Pojednostavljenje Bizarna obrada Fragmentacija Bizarne asocijacije

Istraživanja na pacijentima
    Lezak (1995.) – najlošiji je uradak bolesnika s parijetalnim desnim lezijama Bolesnici s lezijama D hemisfere više su skloni rotacijama i fragmentacijama D i LJ-strane lezije mogu uzrokovati ispuštanja i dodavanja Rezultati na LB ne mogu se koristiti za zaključke o lateralizaciji lezija

Istraživanja na alkoholičarima
 Bobić (1985.) dobiva značajne razlike alkoholičara i zdravih te razlike između podskupina alkoholičara  Rezultati ukazuju na povezanost kroničnog alkoholizma i disfunkcije desne hemisfere, zbog bolje usvojenosti verbalnih funkcija one su manje osjetljive na efekte kroničnog alkoholizma od spacijalnih funkcija Bender Gestalt test  Nastaje 1938.  Ograničen fokus rezultira u nižoj osjetljivosti testa i velikom broju falš negativa  Bender test je kratak neverbalni test, slikovni test. Zadatak je isključivo reprodukcija likova.  Zadatak zahtijeva vizualnu-asocijativnu sposobnost, motornu koordinaciju i sposobnost integracije perceptivnih i motoričkih vještina kako bi se postigla pažljiva reprodukcija.  Sami rezultati na Bender Gestalt testu nisu dovoljni za postavljanje diferencijalne dijagnoze između neuropsihologijskog oštećenja i emocionalnoga poremećaja.

107

Neuropsihologijske baterije
Fleksibilne baterije
Definicija: Specifični testovi posebne namjene koji se odabiru za ispitivanje jedinstvenih aspekata pacijenta i postojećeg problema – Kliničar odabire testove koje uključuje u bateriju što je upravo suprotno fiksnim (unaprijed pripremljenim) skupinama testova. Problemi se odnose na: – Integriranje nalaza dobivenih svakim pojedinim testom. – Testovi se često preklapaju, troši se puno vremena za testiranje i bodovanje. •

“Prepackaged” ili unaprijed pripremljene baterije
• Definicija: namijenjena opsežnom ispitivanju pacijentovog neuropsihologijskog funkcioniranja. – Pogodna za manje iskusne ispitivače, manje zahtjevna.

Dva pristupa
• • Fiksni baterijski pristup (kvantitativan, sveobuhvatan) Kvalitativan pristup (pristup testiranja hipoteza)

Detekcija oštećenja
• • • Prvi pristup koristi fiksnu bateriju testova koja se daje pacijentu Ono što želimo znati je – koje su funkcije oštećene, a koje su očuvane. Predstavnik ovoga pristupa je Halstead – Reitanova neuropsihologijska baterija.

108

Halstead-Reitanova neuropsihologijska baterija
• Sastoji se od 8 subtestova (neki navode 5-7): 1. Test kategorija: • Rješavanje problema, apstraktno mišljenje, formiranje pojmova, mentalna efikasnost • Uključuje i pamćenje • Pogreške na ovom testu uključene su u izračun Halsteadova indeksa oštećenja 2. Test taktilnog postignuća: • Sposobnost održavanja snage i brzine pokreta, taktilna percepcija, rješavanje problema • Sposobnost učenja i automatskog pamćenja • 6 rezultata (dominantna, nedominantna, obje ruke i 3 rezultata uključena u indeks oštećenja – vrijeme, pamćenje, lokalizacija 3. Seshoreov test ritma: • Diskriminacija različitih neverbalnih zvukova, održavanje pažnje i koncentracije, koordinacija uho, oko i ruka • Rezultat uključen u indeks oštećenja 4. Test percepcije govornih zvukova: • Diskriminacija verbalnih obrazaca, a uz auditivnu percepciju verbalnih podražaja, uključena je vizualna percepcija • Kooordinacija uho, oko, ruka • Sposobnost održavanja pažnje i koncentracije • Rezultat uključen u indeks oštećenja 5. Test oscilacije prstiju: • Test jednostavne motoričke brzine i koordinacije • Rezultat dominantne ruke uključen u indeks oštećenja 6. Test utiranja puta: • Percepcija, rješavanje problema, motorička brzina i koordinacija • Oblik B – održavanje pažnje na dva aspekta podražajne situacije

Oblik A i Oblik B – iz Halstead-Reitanove baterije

109

agrafije. Interpretacija zahtijeva dobro istreniranog neuropsihologa. apraksije. aleksije. konfuzije lijevodesno. Test osjećaja za vrijeme: Dodaju se još: • WAIS • MMPI • Wsp • Wisconsin test sortiranja karata • Bentonov test procjene orijentacije linija • • • • Psiholog mora biti dobro istreniran. Potreban je cijeli dan za ispunjavanje baterije (4. Prednosti i nedostaci baterijskog pristupa 110 . disartrije (poremećaj artikulacije) • Ne omogućuje jasno određenje receptivnih i ekspresivnih komponenti afazije 8. akalkulije. Ispitivanje senzorne percepcije: • Taktilna. auditivna i vizuelna percepcija • Unilateralno i bilateralno podraživanje 9. Screening test za afaziju: • Otkrivanje disnomije. Visok stupanj kliničke i psihometrijske pouzdanosti za većinu testova u bateriji.Oblik A 8 2 4 5 3 7 6 10 E 4 Oblik B 1 A 2 1 9 D B 5 3 C 7. Test snage stiska rukom: • Mjera motoričke snage 10.5-5 h).

Skale procjenjuju kognitivne procese i funkcije. Motoričke funkcije • Motorička brzina • Kinestetski pokreti • Koordinacija • Konstrukcijske sposobnosti • Vještine motoričkog oponašanja • Verbalna kontrola jednostavnih motoričkih ponašanja Ritam • Mjera auditivno-motoričkog funkcioniranja Taktilne funkcije • Mjeri različite aspekte taktilne osjetljivosti Vizualne funkcije • Mjere perceptivnih vještina bez uključivanja motoričkih funkcija Receptivni govor (razumijevanje govora) Ekspresivni govor (fluentnost i artikulacija govora) Pisanje (sposobnost komuniciranja pisanim znakovima) Čitanje (sposobnost čitanja) Računanje (sposobnost numeričkog rezoniranja) Pamćenje (verbalno i neverbalno) Intelektualni procesi (složeno rezoniranje i vještine rješavanja problema) • • • • • • • • • • Prednosti i nedostaci kvalitativnoga pristupa • Prednosti – Prilagođen pojedincu – Naglašava proces – Vremenski ekonomičan – Mnogo dublji Nedostaci – Fokus na slabim stranama pacijenta – Težak za istraživanje – Traži vrlo bogato iskustvo • Perspektiva 111 . Koristi se umjesto H-R baterije jer oduzima 1/3 njezina vremena i može se primijeniti i kod pacijenta u bolničkim uvjetima (koji leži). Ispitana je psihometrijska utemeljenost. oblik 2 ih sadrži 12. u velikoj je mjeri zasičena verbalnih faktorom i daje velik broj falš negativa.• • Prednosti – Lakše se koristi za istraživanja – Bolje norme – Lakše se nauči Nedostaci – Vremenski neekonomične – Može previdjeti uzroke – Teškoće u prilagođavanju pacijentima (više je usmjerena na testove negoli na pacijente) Luria-Nebraska neuropsihologijska baterija • • • • • Oblik 1 sadrži 11 skala.

 Zadatak: – Pronaći jednostavne oblike izmiješane u većem.• • Neuropsihologijska procjena vrlo je vitalno područje koje doživljava snažnu ekspanziju. postoji potreba za razumijevanjem kognitivnih snaga i slabosti pacijenata te korištenje navedenih nalaza u prevenciji.  Standardizirana mjera kognitivnoga stila i analitičke sposobnosti. Vizualna percepcija – vizualno pamćenje Test izmiješanih likova – zadatak je pronaći sve predmete koji su skriveni u liku. – Rezultat je prosječno vrijeme u sekundama potrebno za prepoznavanje jednostavnih likova. Osim lokalizacije područja oštećenja i deficita. tretmanu i rehabilitaciji. 112 . složenom liku. – Veći rezultat ukazuje na teškoće u analizi dijelova odvojeno od cjelovitog oblika.

ali se konstantno oblikuje kroz iskustva koja nudi okolina Procjena ponašanja 113 .Predmeti koji su izmiješani u liku Procjena Teorijska okosnica p o n a š a nj a  Ponašanje produkt interakcije pojedinac-okolina (bihevioralna perspektiva)  Čovjek je kontinuirano angažiran u konstruiranju svoga života i svoje okoline.

interpersonalnu i psihološku okolinu klijenta i kako se isti ponaša u smislu modifikacije okoline?” Cilj bihevioralne procjene  Određivanje načina na koji pacijent reagira u vlastitoj životnoj okolini te određivanje načina kojima se ponašanja i okolinski uvjeti mogu modificirati  Rezultat je postizanje nove i bolje kombinacije ponašanja i situacija  Potrebno je prikupiti precizne informacije kako bi se definirale životne situacije i modeli ponašanja pojedinca Tradicionalna i bihevioralna procjena  BP – dobivanje terapijski relevantnih informacija. otkrivanje psihodinamike ili općih spsosobnosti  TP – strategije koje omogućavaju analizu različitih elemenata procjene – nedostatne jer ne obuhvaćaju uzorke ponašanja i situacija nužne za razumijevanje klijenata. usmjeravanje na ponašanja i direktno opažljive karakteristike okoline  BP – značaj prikupljanja podataka koji daju jasne odgovore na praktična pitanja o tome koje su kombinacije ponašanja i situacija posebno stresne za klijenta  BP – promjena specifičnih ponašanja i situacija u cilju dobrobiti klijenta  BP – specifična. već i u tijeku kliničke intervencije Metode bihevioralne procjene      Prirodno opažanje Samomotrenje Samoiskaz klijenata o specifičnim situacijama Analogija Procjena značajnih drugih Prirodno opažanje  Direktno opažanje u stvarnim životnim situacijama  Opažanje osobe u njezinom prirodnom ambijentu. ne opisuje se ličnost. niti se osobama pripisuju različite dijsgnostičje etikete (npr. TP – idnetificiranje crta koje su u osnovi ponašanja pojedinca. Primjena interakcionističke teorije ljudskog funkcioniranja u praksi – Bihevioralni terapeut postavlja si pitanje: “Koja specifična situacija predstavlja fizičku. Sch) već se opažaju specifična ponašanja klijenata i opisuju specifične situacije u kojima se ponašanja javljaju  BP – dobiva se uzorak trenutnih interakcija klijenata u svakodnevnom životu. BP – empirijska identifikacija ponašanja i situacija važnih za dobrobit klijenta – u mjere procjene uključeni relevantni aspekti ponašanja i situacija  BP – prikupljanje i povezivanje informacija dobivenih od klijenata. ne samo prije i poslije. u kontekstu koji je stvarno dio života osobe  Dobiva se uzorak ponašanja i situacijskih faktora relevantnih za pojedinca Prirodno opažanje – kako ga organizirati?  Što će se opažati?  Koja ponašanja i aspekti situacije zaslužuju pažnju?  Formulirati kategorije koje će se opažati 114 .

Oosba izražava neg Izražava neugodan emocije riječima: afekt. a kasnije nježni i smireni) Kako će se registrirati ponašanje? 115 .. ljut.riječi ili rečenice koje se izgovaraju svake 3 minute  Odrediti kontekst u kojemu se odvija procjena – Primjerice – terapijska seansa ili 20 minuta školskog sata  Odrediti razdoblje u kojemu će se mjeriti baseline – Primjerice – za terapijsku seansu to bi mogao biti period od 2 tjedna.. uplašen . a uključuje aktivnosti koja se mora riječi: moraš. i napeto depresivan. studije slučaja Operacionalno definirati ponašanja koja se opažaju Kategorija Operacionalna definicija Nedostatna operacionalna definicija Naredba Aktivnost koja mora biti Energična izjava o izvedena. za školski problem: 4 tjedna u prvom i drugom semestru  Ne postoji pravilo u odabiru jedinica koje se opažaju – Patterson barem 2 tjedna kako bi se dobila reprezentativna slika interakcije  Definiraju se različito ovisno o cilju  Vremenske jedinice koje se odabiru za opažanje mogu utjecati na rezultate ako se opažena ponašanja odvijaju u dužim vremenskim rasponima ili  Kada ponašanja značajno variraju kroz različite situacije (roditelji strogi prema djetetu ako se loše ponaša. ponašajne kategorije koje se opažaju mogle bi biti “započinje razgovor”.. nastavnici.. Uključiti samo ponašanja koja su značajna u treminima ciljeva klijenata i kliničara – Primjerice: ako je cilj opažanje interpersonalne interakcije. kolege (ograničen broj kategorija koje se opažaju)  Samoopažanje (klijent opaža svoje ponašanje) Odabir jedinice analize  Jedinica vremena ili ponašanja koje se procjenjuje – Primjrice . teorije. naredba . ranija istraživanja. “održava kontakt očima”  Što će pomoći u formuliranju kategorija? – kliničko iskustvo. izvesti nema alternative. prijatelji. zapovijed. izgleda anksiozno žalostan. Negativni afekt Selekcija opažača  Visoko kvalificirani opažači (opažanja mogu biti pod utjecajem teorije)  Članovi obitelji.

gubitak vizualne informacije  Bilježenje – Zaboravljanje. nema vizualne informacije Oblik bilježenja Ponašanje Frekvencija događaja 10:30-11:00 14:30-15:00 Udara Neudovoljava zamolbi Prekida razgovor Postavlja pitanja Diže ruku II II III IIII III II Bilježenje ili čekiranje .    Intenzitet – na skali od 0 do 10 bodova intenzitet topline koju osoba ispoljava Trajanje – broj minuta koliko traje konverzacija Frekvencija – broj javljanja nekog agresivnog ponašanja (udaranje.Posljedice za roditelje Antecedenti za dijete Poslušnost Zapovijed Pohvala Negativnost II IIII II 116 . propusti. frekvenciju i intenzitet) Kako opažati?  Opažači direktno sudjeluju i fizički su prisutni u prostoru u kojemu se opaža – Problem ometanja i utjecaja na rezultate  Jednosmjerna zrcala – Reducira negativnosti prisustva opažača  Kamera i video – Korisna jer se može pregledavati više puta  Audio zapis – Kvaliteta zvuka. psovanje) Prisutnost ili odsutnost ponašanja – je li se ponašanje javilo ili ne (bez obzira na trajanje.

predelinkventne dječake  28 odvojenih kategorija ponašanja (registriranje svakih 6 sekundi)  Opažač se usmjerava na jednog po jednog člana obitelji (5 minuta).) – sistem kodiranja ponašanja za agresivne.) – kontrolna lista – služi procjeni ponašanja u psihijatrijskim bolnicama – Opažanje svakog pacijenta po 2 sekunde jednom svakih sat vremena (kada je budan) – Profil za cijeli dan – uzorak dnevnih aktivnosti i ponašanja 117 .Negativnost I I I Interakcija II III II Opažanje u obitelji  Patterson (1977. (1980. destruktivnost. agresivnost. potom prelazi na drugog člana i to 2 puta opaža svakoga u tijeku jedne seanse opažanja  Opažanje se provodi jednom dnevno (trajanje 1-2 sata) u periodu od 10-15 dana Opažanje u razredu  Socijalni i psihologijski problemi – u školskoj situaciji – Strah. nedisciplina  O’Leary koristi sistem opažanja u razredu Kategorija Fizičko ometanje Definicija a) Udaranje po klupi b) Udranje prijatelja iz razreda c) Bacanje predmeta a) Glasno razgovara s drugom djecom b) Glasno govori samome sebi c) Glasno doziva nekoga a) Dijete započinje konverzaciju b) Dijete upućuje komentar drugome Verbalno ometanje Inicijativa Opažanje hospitaliziranog pacijenta  Paul i sur.

pogled u prazno). shizofrena dezorganizacija (ljuljanje. primjerena ponašanja (razgovor s drugima. primjerice. čitanje) Opažanje u terapijskom procesu Ponašanje terapeuta Primjeri Poticanje klijenta “Točno” . poznavanje E i K skupine kod provjere efakata tretmana  Utjecaj grupnoga mišljenja – ukoliko su opažači zajedno duži vremenski period Valjanost opažanja  Ispitati jesu li ponašajne kategorije reprezentativne za neko ponašanje u svakodnevnom životu – sadržajna valjanost  Vanjska valjanost – opažanje reprezentativnog uzorka ponašanja različitih pojedinaca u različitim situacijama i vremenskim rasponima (npr. samoozljeđivanje).Eksplicitni znakovi simpatije. odobravanja. nastavnicima 118 . optimističnih očekivanja u odnosu na klijenta “Nemojte brinuti” “Mogu razumijeti razlog zbog kojega se osjećate tako depresivno” “Žao mi je što to čujem” Pouzdanost opažanja  Suglasnost opažača koji nezavisno provode opažanje – interopažačka pouzdanost – Dobro uvježbani suglasni čak 80%  Reaktivnost – ljudi mijenjaju svoje ponašanje kada su opažani  Distorzije opažača – pretpostavke o tome kako bi se trebali opažati. razumijevanja.Kratka verbalna ili neverbalna “Vidim” interakcija koja pokazuje da terapeut prati klijenta zaintersirano Direktno vođenje “Pokušajte razgovarati o tome sa . 4 područja: neprijateljska ponašanja (napadi. Obitelj opažati u različito doba dana. osmijeh izvan konteksta). kroz različite momente i što više članova)  Konkurentna valjanost – usporedba podataka dobivenih opažanjem i procjenom drugih Samomotrenje  Opažanje vlastitih aktivnosti i interakcija  Umjereno do visoko pouzdano  Što su interakcije složenije pouzdanost opada – Interakcije s roditeljima. kognitivne distorzije (nekoherentni razgovori.Jasne instrukcije koje se daju svojim suprugom” klijentima u cilju poduzimanja nekih “Pokušajte ovaj tjedan slijediti aktivnosti distraktore koje ste pripremili” Ohrabrivanje .

nastavnika.. agresivnost...) – Inventar bračnog zadovoljstva (Weiss i sur. autističnost .) – Beckova skala anksioznosti – Inventar strahova (Wolpe i Lang (1964. hiperaktivnost. Ručni brojači – pritiskom na dugme registrira se javljanje ponašanja  Lista za samomotrenje – kartončić kojega je lako nositi uza sebe – čekira se javljanje nekog ponašanja  Dnevnik ponašanja – registriranje događaja Samoiskaz ili samoprocjena  Retrospektivan i kumulativan – sjećanje pojedinca o modelima ponašanja – Primjerice. djece (od 6-18 godine) Opažanje ponašanja i funkcionalna analiza ponašanja (FAP) Bihevioralna procjena 119 . “Postajete li smeteni kada morate govoriti pred grupom?”  Postoje upitnici i skale: – Beckova skala depresivnosti (1972. delinkventnost. 1973.) Procjene analogijom  Psiholozi su kreirali analogne situacije koje koriste kao zamjena značajnih situacija iz života u procjeni klijenata – Testovi tipa papir-olovka (opis situacije i ponuđeni odgovori) – Role playing (od ispitanika se traži da se ponaša kao u realnoj situaciji) Opažanja značajnih drugih  Roditelji i nastavnici procjenjuju – Thomas Achenbach (ček lista ponašanja)  Samoprocjena  Nezrelost.  Podudaranje procjene roditelja.

.    Usmjerenost na ovdje i sada Izravna uz minimalni stupanj inferencije (zaključivanja. Mama pita sina da stavi čašu u sudoper Dječak baca čašu 120 . ponašanje (behavior) i konzekvence (consequences)  A-B-C shema Opažanje ponašanja/bihevioralno opažanje  Opažanje ponašanja i procjena ponašanja  Može biti formalno  Tjedno samoopažanje raspoloženja i aktivnosti  Izbjegavanje fobičnog objekta mjereno u formalnoj procjeni  Neformalno  Opažanja u tijeku strukturiranih ili polu strukturiranih intervjua  Samomotrenje (self-monitoring) prema opažanju drugih  Uobičajeno samomotrenje kod depresije može uključivati procjenu efikasnosti i ugode.  Kod anksioznosti obično se uključuje procjena raspoloženja i ponašanja izbjegavanja  Problem reaktivnosti kod korištenja izravnog opažanja Područja procjene: Procjena ponašanja i opažanje Neformalno.. generaliziranja) Ključna ponašanja identificiraju se i opažaju Usmjerenost na antecedente.

analize Što se procjenjuje?  Problem ponašanje  antecedent Okolnosti u kojima se javlja problem-ponašanje Događaji koji povećavaju motivaciju za problemsko ponašanje . Temeljni principi ponašanja  Ponašanje se javlja pod utjecajem neposrednih antecendenata i konzekvenci (consequences).prekid veze  Konzekvence Ishodi (fizički i socijalni) ponašanja koji potkrepljuju ponašanje .pokretači  Diskriminativni podražaji   Obrasci zadavanja potkrepljenja za suprotna ponašanja (kompetitivna ponašanja) Obrazac zadavanja kazne za ciljano ponašanje Provođenje funkcionalne procjene .Majka nastavlja razgovor na telefonu i ignorira Bihevioralni model Pretpostavke  Problemsko je ponašanje funkcionalno za pojedinca (služi određenoj svrsi).  Roditelji/nastavnici igraju znčajnu ulogu u procjeni i tretmanu.  Ponašajni deficiti povećavaju vjerojatnost ponašajnih problema.komplimenti prijatelja .osjećaj samokontrole raste 121 .  Poželjno ponašanje mora zamijeniti nepoželjno ponašanje. A à B à C Kompetitivnost ponašanja  Poželjno prema ne poželjnom ponašanju  Faktori koji utječu na operantno ponašanje  Posljedice  Specifični potkrepljivači  Obrazac zadavanja potkrepljenja  Vrijeme zadavanja potkrepljenja  Opseg potkrepljenja  antecedent  Stvaraju uvjete za ponašanje .zadirkivanje zbog izgleda .  Tretman se mora usmjeriti na funkciju nekog ponašanja.uspješno mršavljenje .

Kada. aktivnosti   Automatska pozitivna potkrepljenja . problema sa spavanjem.upitnici i skale procjene 2. gdje i s kim se problemsko ponašanje javlja? .Što osoba izbjegava ili od čega se udaljava time što se angažira u problemponašanju?  Alternativna ponašanja .Dobivanje pažnje (briga. .Dobivanje senzorne stimulacije / samo-podraživanje 122 . (testiranje) funkcionalna analiza . privilegije.opis A-B-C sheme .Što se događa nakon što se pojavi problem-ponašanje? .Može li se osoba angažirati u tom ponašanju? . stvari. rasprava) . (opažanje) Direktna procjena opažanjem .Koji uvjeti.Može li se predvidjeti ponašajna sekvenca?  Antecedenti . boli.Što osoba može raditi umjesto da iskazuje problemsko ponašanje? .Opišite sva ponašanja uključena u problem. emocionalni odgovor.manipuliranje antecedentima i/ili konzekvencama i testiranje načina na koji utječu na problem Pitanja u funkcionalnoj analizi Problem-ponašanja .Dobivanje željenoga predmeta ili aktivnosti (opipljive posljedice. (pitati) Indirektna procjena .Je li problemsko ponašanje vezano za uzimanje lijekova. zdravstvenih stanja. željena reakcija. ostalim biološkim faktorima ili događajima iz okoline?  Konzekvence .Postoje li emocionalni ili ponašajni prediktori problemskog ponašanja? .bilježenje A-B-C shema (obrazaca) 3. Alternativna ponašanja Koja biste poželjna ponašanja željeli umjesto problema kojega imate? Metode procjene u funkcionalnoj analizi (pitati – opažati – testirati) 1. nelagode.Kako se osobe iz okoline ponašaju na pojavu problem-ponašanja? . situacije i aktivnosti vode do problemskog ponašanja? .bihevioralni intervju .“ček” liste procjene .Što prevenira javljanje tog ponašanja? Ili Kako ga prevenirati?  Vrste potkrepljenja Pozitivna socijalna potkrepljenja .Hože li to poželjno ponašanje ukloniti problem-ponašanje? .Što donosi ponašanje pojedincu? .

heteroanamneza Nina Nina se osjeća depresivno. ne može reći u kojem gradu živi.  intervju sa značajnim drugim osobama . osoba Automatsko negativno potkrepljenje . aktivnosti.  izborno: projektivne tehnike – TAT. samomotrenje – efikasnost i ugoda 123 . Koje biste mjere koristili u procjeni? d. Marko je došao u rehabilitacijski centar prošloga tjedna. nije sposobna za rad. Izolirala se od obitelji i prijatelja. Koje biste mjere koristili u procjeni?  liječnički pregled (neurolog).Izbjegavanje zadataka. Prije 20-tak dana zadobio je ozlijedu glave u prometnom udesu. Koje biste mjere koristili u procjeni?  Klinički/strukturirani intervju.  “ček liste” ili skale procjene (npr. Negativno socijalno potkrepljenje . Koje biste mjere koristili u procjeni? c. anksioznosti. Učiteljica razmišlja o ponavljanju razreda i moli mišljenje psihologa. nije sposobna za rad. Koje biste mjere koristili u procjeni? b.Olakšavanje boli. U školi je nemiran i agresivan i s izrazitim naporom i teškoćama obavlja svoje domaće zadaće. Njezina obitelj strahuje da bi nina mogla počiniti suicid.  procjena mentalnog statusa. Nina se osjeća depresivno. ili drugih averzivnih podražaja (uklanjanje averzivnih podražaja)  Zadaci za rad u malim grupama Za svaki od 4 navedena slučaja procijenite koje biste testove i metode procjene koristili za svakog klijenta u postupku procjene i utvrđivanja dijagnoze a.  test inteligencije.  opažanje ponašanja. Konzultiraju psihologa: muškarac ne zna svoje ime. Nikola sporo napreduje u školi u odnosu na vršnjake. Obratili su se psihologu za pomoć i savjet. Koje biste mjere koristili u procjeni tog pojedinca?  Marko Marko je došao u rehabilitacijski centar prošloga tjedna. interakcija. Izolirala se od obitelji i prijatelja. Upućen je na psihologijsku procjenu kako bi se odredio opseg kognitivnog oštećenja.  neuropsihologijski testovi. Beck Depression Inventory BDI). opažanje ponašanja. Obratili su se psihologu za pomoć i savjet. niti zna objasniti kako je došao do bolnice. Muškarac dolazi na hitni trakt bolnice. Rorschach Bihevioralni terapeut: objektivne mjere procjene. Upućen je na psihologijsku procjenu kako bi se odredio opseg kognitivnog oštećenja. Njezina obitelj strahuje da bi nina mogla počiniti suicid.  upitnik ličnosti – MMPI-2. Prije 20-tak dana zadobio je ozlijedu glave u prometnom udesu.

Konzultiraju psihologa: muškarac ne zna svoje ime. Koje biste mjere koristili u procjeni?  klinički intervju. pedijatar. 124 .Nikola Nikola sporo napreduje u školi u odnosu na vršnjake.pamćenje Dijagnostika psiholoških poremećaja  Klinička procjena prema psihijatrijskoj dijagnozi  Procjena – idiografski pristup  Određuje ono što je jedinstveno za svakog pojedinca. ne može reći u kojem gradu živi.  procjena ponašanja i  opažanje u terapiji i u školi. kulturno porijeklo ili socijalne okolnosti  Dijagnoza – nomotetski pristup  Daje prednost informacijama koje se temelje na specifičnim problemima. okulist. Učiteljica razmišlja o ponavljanju razreda i moli mišljenje psihologa.  testovi inteligencije i postignuća. određeuje uključivanje/isključivanje općih kategorija problema  Obje značajne u planiranju tretmana i intervenciji Dijagnostička klasifikacija  Klasifikacija – javlja se u različitim znanostima  Razvija kategorije temeljene na zajedničkim karakteristikama  Dijagnoza i klasifikacija psiholoških poremećaja  Dva klasifikacijska sustava  Međunarodna klasifikacija bolesti i zdravstvenih problema International Classification of Diseases and Health Related Problems (ICD-10). ORL  “ček” liste za procjenu nastavnika i roditelja ili skale procjene. objavljuje je Svijetska zdravstvena organizacija  Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM). njegovu ličnost. niti zna objasniti kako je došao do bolnice. objavljuje APA.neurolog.  liječnički pregled . U školi je nemiran i agresivan i s izrazitim naporom i teškoćama obavlja svoje domaće zadaće. sadašnji DSM-IV i DSM-IV-TR (text revision). Koje biste mjere koristili u procjeni tog pojedinca?     liječnički pregled procjena mentalnog statusa strukturirani klinički intervju procjena kognitivnog funkcioniranja . Nepoznati muškarac Muškarac dolazi na hitni trakt bolnice.

poremećaji ličnosti. – veći poremećaji  Os II. mentalna retardacija)  Os III. trajniji problemi (npr. – medicinska stanja povezana uz abnormalno ponašanje  Os IV. – psihosocijalni problemi  Os V. – globalna klinička procjena adaptivnog funkcioniranja  Pitanja za razmišljanje  Mogu li prednosti dijagnoze prevazići njezine potencijalne nedostatke?  Je li taj odnos različit za djecu i informacije (bilješke) dobivene iz školske dokumentacije negoli za odrasle i informacije dobivene iz medicinske dokumentacije? O čemu ovisi vrijednost procjene 125 .DSM-IV  Temeljne karakteristike  Pet osi koje opisuju cjelovitu kliničku prezentaciju  Jasni kriteriji za poremećaje  Poremećaji su kategorizirani u veće skupine  Empirijski temeljena klasifikacija DSM-IV osi  Os I. – stabilniji.

Psihologijski nalaz i mišljenje Kliničko zaključivanje • Razlikuje se obzirom na: – Ciljeve (klasifikacija. • Moguće da osoba ponovi taj postupak. fenomenološki) – Razinu apstrakcije (viša ili niža razina) Kako promatrati prikupljene informacije? • • Primjer: U hotelskoj sobi pronađena osoba koja se predozirala tabletama za spavanje. razvedena ili živi sama (najčešće karakteristike osoba s pokušajem suicida). • Osoba ima vrlo malo emocionalne podrške od obitelji i prijatelja. • Osoba je vjerojatno depresivna. Ako promatramo opisani događaj kao korelat ponašanja. predikcija) – Teorijske modele u osnovi (psihodinamski. čak iako nemamo druge informacije o klijentu. Spašena zahvaljujući sobarici koja ju je na vrijeme pronašla. zaključujemo na temelju znanja o sličnim primjerima: • Klijent je vjerojatno žena. deskripcija. bihevioralni. • Osoba nije željela biti spašena jer nitko nije znao o pokušaju suicida. srednjih godina. 126 • . Ako promatramo opisani događaj kao uzorak ponašanja možemo zaključiti: • Klijent ima pristup opasnim lijekovima.

testovi. teorija testovi. opažanje.• • • Zaključujemo na temelju poznatih činjenica o ponašanju i znanja o tome što obično korelira s tim ponašanjem. Kako interpretirati dobivene informacije? Podaci su uzorci ponašanja Izvori podataka: intervju. manje očitih stvari o klijentu. • Uzimanje tableta predstavlja nesvjesni poziv u pomoć. • Klijentovo ponašanje reflektira intrapsihičke konflikte. Pokušaj suicida kao znak ozbiljnih problema: • Klijent agresiju usmjerava prema sebi. Ovi zaključci idu izvan dobivenih informacija u smjeru neke teorijske orijentacije. osobna dokumentacija Visoka razina Psihoanalitička Izvori zaključivanja ili podataka: fenomenološka intervju. zaključivanja opažanje. Na informacije možemo gledati kao na znak drugih. razina testovi. osobna dokumentacija Niska razina Bihevioristička zaključivanja teorija u osnovi Obrada informacija: formalna i neformalna – subjektivna prosudba i FAP Obrada informacija: formalna – statistička analiza podataka Obrada informacija: neformalna – subjektivna prosudba Podaci su korelati ponašanja Podaci su znakovi ponašanja 127 . opažanje. osobna dokumentacija Niska do Različite Izvori podataka umjerena teorije intervju.

predrasude Teorijska orijentacija Iluzorne korelacije Utjecaj situacije. manifestne karakteristike ličnosti. dominantni konflikti) Dijagnostička klasifikacija i preporuke (dijagnoza. tendencije. ali ne nužno točnost zaključka Snažan dojam prvih informacija Osobna pristranost. ne pretjerano općenite) Struktura nalaza • • • • • Podaci o klijentu i cilj ispitivanja Sadašnji status klijenta (izgled. afektivni status. preporuke za tretman ili daljnju procjenu) Pitanja na koja treba odgovoriti nalazom • U čemu je problem klijenta? 128 . motivacija. uloženog napora Vrste kliničkih nalaza • Klinički pristup (neformalni) – Kliničko iskustvo. posao) Intelektualno funkcioniranje (opisno IQ. način mišljenja i rješavanja problema. bračni status. vrste klijenta. simptomi. jasnoća jezika) – Relevantnost (obzirom na cilj procjene) – Korisnost (informacije koje nisu dostupne iz drugih izvora. vještina – Teorijski model kliničara – Subjektivnost – Značenje sposobnosti i kreativnosti kliničara Statistički pristup (formalni) – Matematičko-induktivni proces – Objektivnost – Određivanje relevantnih događaja. pojedinačne intelektualne funkcije.Pogreške kod kliničkog zaključivanja • • • • • • Velika količina informacija povećava kliničarevo uvjerenje o ispravnosti zaključka. intelektualna efikasnost) Struktura i dinamika ličnosti (crte. ponderiranje i normiranje rezultata u odnosu na relevantne varijable – Analiza temeljena na statističkom zaključivanju • Psihologijski nalaz • Karakteristike: – Jasnoća (primjerene dužine. ne pretjerati u tehničkim informacijama. odgovor na specifična pitanja – koja se nalaze u uputi za procjenu.

kognitivni stil.) • • • • • • • Podaci za identifikaciju Pitanje na koje se u nalazu traži odgovor (razlog upućivanja) Obiteljska i socijalna povijest te sadašnji kontekst Opažanje ponašanja Primijenjeni testovi Rezultati testiranja Zaključak Što sadržava nalaz i mišljenje? • • Podaci o klijentu i cilj ispitivanja Sadašnji status klijenta: – Bio-somatske karakteristike (izgled. stav prema sebi.• • • • • Koje je porijeklo i posljedice problema? Koje su specifičnosti klijenta? Koji su potencijali? Kakva je prognoza? Kako pomoći ispitaniku? Nalaz i mišljenje prema Kendall. ego snaga. bolesti. Norton-Ford (1991. naslijeđe) – Sadašnji simptomi (teškoće na koje se žali) – Manifestne karakteristike ličnosti (podaci ranijih testiranja ili heteropodaci) – Interpersonalni odnosi (brak. odnos prema realitetu) – Dominantni konflikti – Moralni principi i vrijednosti Interpretacija ličnosti u cjelini Dijagnostička klasifikacija (po potrebi) Odgovori na specifična pitanja Preporuke za tretman • • • • • • 129 . kontrolni mehanizmi. posao. socijalni kontakti) Intelektualno funkcioniranje – IQ opisno i pojedinačne intelektualne funkcije – Način mišljenja i riješavanja problema – Intelektualne efikasnost Struktura i dinamika ličnosti – Crte i sklonosti – Afektivitet – Motivacija – Ego funkcije (obrane.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful