You are on page 1of 48

Even Collins TAJANSTVENI JAHA Sunce je tek izalo i njihove duge sjene pruale su se po zemlji.

Oni su ih utei promatrali, ravnomjerno se njiui u sedlima. Predio oko njih se budio, spremajui se vjerojatno za jo jedan uaren dan. Na prozirnom plavom nebu nije bilo ni oblaka. Samo je tu i tamo kruio neki leinar u potrazi za hranom. Ti leinari su pomalo brinuli dvojicu jahaa. No, ipak, nisu im pridavali osobitu panju. Zabrinjavalo ih je neto drugo. Sto su dalje jahali, znaci o prisutnosti Indijanaca bili su sve uoljiviji. Prvo su to bila ugaena ognjita kraj potoka i rijeke Pecos, pa tragovi nepotkovanih konja. Posebno ih je uznemirio osedlani konj bez jahaa kojega su zamijetili na nekoliko stotina metara od sebe. Sve je to govorilo da su Indijanci, najvjerojatnije Komani, zbog neega uznemireni i da su krenuli iz svojih sela, namazani ratnim bojama. Kao i drugdje, i tu u junim predjelima Toxaaa, bijeli ljudi doseljenici, esto au varali Indijance, proganjali ih, krili meusobne ugovore i slino. Nije to bila osobitost samo toga dijela Divljega Zapada. Oko podneva su stigli do mjesta nad kojim su upadljivo kruili leinari. Sputali su se na zemlju pa opet uzlijetali. Clive Williams izvue puku iz navlake ali ga Joe Baklev sprijei da pripuca. - Nije poeljno ovdje pucati! - odgovorio je na Cliveov upitni pogled. -Pucanj bi mogli uti i oni koje ne elimo sresti. Dojahali su blie i ugledali una-kaeni le nekoga mukarca. Bio je skalpiran. Sjahali su, uzeli lopate kratkih drki i poeli kopati grob. Sahranili su nepoznatog, a dvadeset minuta kasnije nastavili put. - Tko li je on mogao biti? Kod sebe nije imao nikakvih dokumenata -prvi je progovorio Clive Williams. - Nesretnik koji je, tko zna kako i zato, naiao na neku osvetniki ili pljakaki raspoloenu grupu Indijanaca. U ovim predjelima to nije nikakva rijetkost. Moda emo neto vie saznati. -Vjerojatno je bio neoprezan primijeti Williams. 1 li DESPERADO POSEBNO PROUKTNO I/DAN.IK

- To je sigurno! - potvrdi Joe Bak-ley. - U ovakvim vremenima, kad su Indijanci uznemireni, kad su na ratnoj stazi, ovjek ne treba jahati sam. Mora imati barem jednoga partnera, mora drati oi stalno otvorene. - Misli li da emo ovdje uspjeti s naim poslom? - Ovdje je stoare vrijeme pregazilo, Clive. Oni su zadovoljni u ovim dolinama. Uzgajaju stoku i prodaju je u bescjenje trgovcima zelenaima za koje se slobodno moe rei da su pljakai. Trgovci dolaze ovamo iz San Antonia i Lareda, ovdje stoku kupe vrlo jeftino, otjeraju je do eljeznice i prodaju po neusporedivo viim cijenama. A goveda sada, poslije rata, ima i poludivljih, niijih. - Znai, ako bismo nas dvojica uspjeli nabaviti osrednje stado goveda i otjerati ga na sjever, na primjer, do Wichite, dobro bismo zaradili? - U to ne treba sumnjati, Clive! -potvrdi iskusniji Baklev. 0 svemu tome dogovorili su se ranije, ali je mlai i neiskusniji Clive VVilliams unato tome volio priati o njihovom zajednikom poslu. Prerijama, brdima i dolinama Te-.Kii.sii pasla su u to doba velika stada j'.oveda. Texas je imao mnogo goveda, ii mulo novca. To je mnoge hrabre i ovane ljude, poput Clivea William-iiii i Joea Baklevja, natjeralo da raz-miNle kako bi se stanje moglo promijeniti. Poeli su drukije gledati na daleku eljeznicu u Kanzasu i na car-hI.vo goveda u Texasu. Nagrada za te opiiHiiu i naporne pothvate bio je no-vite, mnogo novca. Novac koji je i (indn, kao i Hada, inio ljude uglednim, poAUrvnnini i monima. l'nliivlcoiu |)iisliji'|)()dneva ugledali mu |ma"h guveda. Milu mi to mlada, po-lliilivtln urla kuja mu pobjegla kad su Ih iiiili'ilnh I Joe i Clive su im hv obradovali. Bio je to oit doka/ da mi pnrilijii dugog putovanja stigli na plodim zoni-Iju, u podruje pravih stoara Do veeri su vidjeli jo govedu. Bila su zdrava ali prilino mrava. - Ovo jesu mrava goveda, ali su mlada i izdrljiva - objanjavao je Joe Baklev Cliveu Williamsu. Nakon dobre hrane njihovo meso bit e vrlo kvalitetno. Sljedeega dana naili su na mali potok. Jahali su pokraj njega nadajui se da e naii na nekoga stoara. Usput su izbrojili nekoliko stotina grla koja su dolazila napiti se vode iz potoka. Odmah su poeli raunati koliko bi ta goveda vrijedila u Kanzasu. Kad su na sjeveru ugledali stup dima, obojica zaustave konje. Paljivo su promatrali crni dim koji nije mogao potjecati od zapaljene prerij-ske trave, jer se uzdizao s jednoga mjesta. - Skoro sam siguran da gori neki plast sijena ili neija staja - ree Joe Baklev. - Poar je udaljen od nas oko pet kilometara. - Da li da ojaemo tamo? - upita Clive Williams. - Bojim se da su to uinili Indijanci. Zato bismo nepotrebno riskirali? - Moda je nekome tamo potrebna naa pomo! - odgovori Joe Baklev i potjera konja, a Williams ga je slijedio. Zgaritu su prili oprezno ali su se brzo uvjerili daje opreznost suvina. Na mjestu poara koji se u meuvremenu ugasio, nisu zatekli nikoga. Vidjeli su samo ostatke spaljene staje i tragove nepotkovanih konja. Procijenili su daje bilo desetak napadaa. Promatrali su dolinu koja je sjedne strane bila omeena visokim brdom. Joe se okretao u sedlu, motrei na sve strane. I'USKUNO PROLJETNO IZDANJE - Eno je! - napokon je uzviknuo. * - to to vidi a ja ne vidim? - upita Clive. - Kuu! Brvnaru! Tek kad je paljivo pogledao u smjeru koji mu je Joe pokazao, Clive je ugledao brvnaru koja je jednim dijelom bila ugraena u brdo. Bila je teko primjetna jer je izgledala kao dio brda. Vie je sliila maloj tvravi nego kui. Osim to je bila ukopana u brdo, bila je pokrivena debelim slojem brvana i zemlje. I zidovi su, do polovice malih prozora, bili zatieni busenima zemlje. Vlasnik je oito bio oprezan, nadao se napadu i pripremio se za njega onoliko koliko je mogao. Joe i Clive potjerae konje blie kui ali su se zaustavili kad su ugledali uperenu puanu cijev. - Hej! Sklonite tu puku! - viknu Joe Baklev. Neko je vrijeme vladala tiina. - Tko ste vi? Koga traite? - napokon viui upita netko iz kue. - Sluajno smo prolazili. Vidjeli smo dim pa smo svratili da vidimo to se dogaa. Izgleda da su vas posjetili Indijanci! - objanjavao je Clive Williams. - Da, bilo je neprilika, a pitanje je jesu li prole! - odgovori nevidljivi sugovornik. Zautio je i neto kasnije izaao, i dalje drei puku. Joe i Clive tek tada primijete da je oko kue iskopan dubok rov pa su se zbog toga ovjeku, dok je

izlazio, vidjele samo glava i ramena. Pokraj njegu stajala je djevojka od oko sedamnaest godina, takoer s pukom u ruci. Djelovala je otresito i odluno, a pridolim! je promatrala znatieljno i ispitivaki. - Tko su oni, oe? Nikada ih nisam vidjela - rekla je, ne prestajui ni trenutka promatrati Joea i Clivea. - Stranci, Helen. Stoari. Vidi kako su odjeveni. Pravi kauboji. ula si ih, rekli su da su samo u prolazu. Ne boj se, Helen! - zavrio je. Joe Baklev i Clive Williams sjaha-e. Prili su ovjeku i djevojci koji su u meuvremenu izali iz rova. Rukovali su se, iako se na domainu i dalje primjeivala suzdranost. Saznali su da se ovjek zove Jack Perry, a da mu je djevojka, koja se zvala Helen, kerka. Ponaala se slobodno, kao otresit mladi. Bila je lijepa, srednje visine, izraenih oblina, crne kose i crnih oiju. Njezin otac, Jack Perry, imao je oko pedeset godina, crte lica bile su mu grube a govorio je promuklo. - Helen i ja ovdje ivimo prilino dugo - ukratko je objasnio. - Moja ena, Helenina majka, ve odavno je umrla, ne u Texasu nego prije nego to smo doli ovamo. Imam dvojicu kauboja, a moda ih i nemam, moda sam ih samo imao... Poslao sam ih po pomo kad sam zakljuio da e nas Indijanci sigurno napasti. - ini se da pomo nije stigla na vrijeme primijeti Clive. - To je oito! - potvrdi Jack Perry. - Jednoga od mojih ljudi Komani su ubili nedaleko odavde. Ne znam to se dogodilo s drugim. Joe Bakley zamoli Jacka Perryja da mu opie drugog kauboja i tada je shvatio da je to ovjek kojega su sahranili dok su jahali ovamo. Rekao je to Perrvju. ovjek i njegova kerka obore glave. Vidjelo se da im je teko. A njihova iscrpljena lica govorila su da im nije bilo lako posljednjih nekoliko dana, DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 3

dok su Komani bili na njihovom imanju i oko njihove kue. - Hajdemo pripremiti dobar obrok, a poslije: toga moemo razgovarati uz vruu kavu. - predloi Clive Williams. - Mi nosimo sa sobom zalihe hrane, imamo suhoga mesa, kave, slanine, eera, duhana... - Ne znam jesam li uope poslije svega gladan! - uzdahnu Jack Perry. - Hrane imamo i mi, i to dosta. U svakom sluaju, vrijeme je da uemo u kui i neto pojedemo. Hajde, nai ste gosti. Djevojka je utke ila pokraj njih. Dvojica su jahaa ostavili konje u koralu iza kue, a zatim uu u kuu. Prostorija u koju su stupili bila je hladna i mrana, ali ugodna. Joe Bakley i Jack Perry sjednu za stol na sredini prostorije i ponu ozbiljan razgovor. U kutu prostorije, pokraj tednjaka, bili su djevojka i Clive Williams. - Ja u pripremiti hranu, ako mi dopustite, Helen - ree on. Zaueno ga je pogledala pa joj je morao objasniti: - Neko sam vrijeme radio kao pomonik kuhara. Znam pripremiti dobro jelo, ne brinite. - Dobro, ali ja u vam pomagati. Inae, ovdje sam kuhala za oca, dvojicu kauboja i sebe i mogu vam rei da se nikada nisu alili. - Vas dvojica se kod nas moete osjeati kao kod svoje kue - ree -Jack Perry. - Vidim da ste poteni ljudi.. Dok je brzo i spretno pripremao jelo, Clive je priao lijepoj Helen o sobi i svojom dosadanjem lutalarkom ivotu. Ona je uglavnom poticala vatru, diidavala mu ono to je traio i slu-t'inln njegovo prianje. Njemu se inilo dii ffu slua vrlo pozorno, a dok je sluala znatieljno ga je gledala svojim velikim, izraajnim oima, u kojima se ogledalo povjerenje. Kad je zavrio priu svoje nevesele biografije i ona je nekoliko reenica rekla o sebi. - Tata i ja ovdje smo ve nekoliko godina - poela je. - Mama je odavno umrla, jo dok sam bila mala i ivjela u Oklahomi. Radili smo puno, a osobito tata - govorila je kao da pria nekoj svojoj prijateljici, vrnjakinji. -Ne bi se moglo rei da smo ivjeli loe, ali bili smo prilino usamljeni. Tata se nerado druio s drugim ljudima, nerado sklapao prijateljstva. Ne znam zato je takav... . - Nisu svi ljudi isti! - nasmije se Clive. - Tvoj otac je samo pretjerano oprezan a to u dananjoj situaciji nije nita udno. Danas oprez spaava ivote. Doista ima mnogo loih ljudi ovdje, na Zapadu. Loih i divljih i treba biti neprestano na oprezu. Ve su razgovarali kao stari, dobri prijatelji, ne obraajui nikakvu panju na Jacka Perryja i Joea Baklevja koji su priali o Komanima i njihovim nakanama. - Hoete li zauvijek ostati ovdje, Helen? - iznenada je upita Clive. - Nisam sigurna, ne znam! - slegnula je ramenima. - Tata ponekad kae da trebamo otii nekamo, na bolje i sigurnije mjesto. To govori ve mjesecima, a sada, poslije ubojstva dvojice naih kauboja, vjerujem da e ubrzati donoenje takve odluke. U posljednja dva mjeseca ve smo triput napadnuti. - to ete napraviti sa stokom, ako odluite otii? - Mislim da emo je ostaviti. Tata i ja ne moemo sami tjerati stoku na istok, a ovdje nam za nju nitko nee dati ni dolara. Texas je pun goveda i ona nikome ovdje ne trebaju. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE Veera je u meuvremenu bila gotova. Helen postavi stol, iznese kruh i svi sjednu za stol. - Clive - obrati se Joe Bakley svom partneru. - Predloio sam naemu domainu neto to e mu pomoi da doe do novca i omogui mu da se izvue iz teke situacije. - Helen i ja smo takoer razgovarali o opasnostima koje im prijete ako ostanu ovdje, zbog izlaska Komana iz svojih sela i njihovog iskopavanja ratne sjekire. - Rekao sam Jacku Perrvju za posao koji bi mogao ostvariti samo uz nau pomo. Nitko od nas ne bi loe proao. Ti i ja stekli bismo dovoljno kapitala da kasnije negdje ponemo od poetka. Je li bilo tako, Jack? Perry se zadovolji potvrdnim ki-manjem glave. - O emu to govori gospodin Bak-ley, oe? - upita Helen. Perry se okrenuo prema njoj. - Kerko, ve sam ti nagovijestio da trebamo otii odavde. Ve smo due vrijeme u ivotnoj opasnosti. Mislio sam da ostavimo stoku, ali dolaskom ove dvojice potenih mladia sve se promijenilo. Neemo otii praznih ruku. Zajedno emo potjerati i goveda, a to je ve neto sasvim drugo! - zadovoljno je zavrio. Clive Williams upitno pogleda Joea Baklevja. - Doista je tako, Clive! - potvrdi Joe. - Otjerat emo stoku na sjever, do eljeznice i tamo emo je prodati barem deset puta skuplje.

- Nemamo ljude za taj posao, Joe! Osim toga, mi smo planirali odjahati dalje na sjever i tamo hvatati naputena, poludivlja goveda. - I ti i ja imamo neto novca. Ve emo neto smisliti. - A ljudi? Teko emo tjerati stoku do Wichite. Moramo nai kauboje. - Ti, Jack i ja znamo oko stoke. Helen e takoer biti korisna. - Usput emo sigurno naii i na Komane koji su na ratnoj stazi. Da i ne govorim o banditima koji e nam takoer pokuati oduzeti stoku. - Prije no to krenemo, svakako u pronai jo neke ljude! - ree Joe Bakley. - Vjerujem da u ih nai. Put e biti dugaak i teak, ali mislim da se ti toga ne boji. Uostalom, pola ivota proveo si u sedlu. - Dogovorili smo se da novac od prodane stoke na kraju puta podijelimo na dva dijela - umijea se Jack Perry. - Polovica vama, a polovica meni i mojoj kerki. - Tono, pristao sam na to! - potvrdi Joe Bakley. - Krdo emo otjerati do Wichite jer se tamo postie najbolja cijena. Inae, Perrvjeva stoka bi propala da nije nas. - Tako je, bio sam uvjeren da e mi stoka propasti dok se vas dvojica niste pojavili! - ree Perry. Kanio sam da Helen i ja odemo odavde samo s najnunijim stvarima. Clive Williams je obojicu paljivo sluao. - Koliko ima goveda, Jack? - upitao je. - Sedamsto-osamsto grla, ali nisam sasvim siguran. Uglavnom su to mlada goveda. - I ti bi sve to ostavio? - udio se Clive. - Da si bio ovdje posljednjih tjedana i doivio ono to smo Helen i ja doivjeli, ne bi se udio. Vie od mjesec dana nismo smjeli izai iz kue, a spavali smo na smjenu, straarei. Susjedi su mi ubijeni, kauboji takoer, poeli su mi paliti imovinu. to ovdje mogu oekivati, to Helen moe oekivati? Zato sam odluio otii, makar i bez stoke! DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 5

- Razumijem. Kad si vidio nas dvojicu, doao si na ideju da pokua spasiti i stoku. - To je bila moja ideja, Clive! - ponovno se javio Joe Baklev. -vIdeja koju je Jack odmah prihvatio. to se tie kauboja, pronai emo ih bez problema, jer je Texas pun nezaposlenih ljudi. - Mislim da ste vas dvojica to dobro smislili - napokon se izjasni Clive Williams. - Nadam se da emo uspjeti u tom velikom poslu. Ipak, na Indijance i bijele razbojnike ni jednoga trenutka ne smijemo zaboraviti. - I neemo, ne brini! - ree Jack Perrv. - Svi smo spretni s orujem. Kupit emo dovoljno municije i prvo emo pucati na svakoga tko nam se priblii, a tek onda postavljati pitanja! Poslije jela otili su na spavanje. Mlada Helen instinktivno je osjetila da se rjeava i njezina sudbina i bila je uzbuena. Prije nego to je zaspala razmiljala je o Cliveu William-su i Joeu Baklevju, i o onome to ih oekuje iduih dana. II Sljedeeg dan i, poslije doruka, Joe Baklev, Jack Perrv i Clive Wil-liams sjedili su u kuhinji koja je sluila i kao blagovaonica i kao dnevna soba, i razgovarali, neprestano pu-ei. Joe Baklev, kao najiskusniji, drugoj dvojici je detaljno izlagao plan tjeranja stoke na sjever, u Wiehitu. Baklev je dobro poznavao pulovo i predjele Texasa, Oklahome i Knn/.a-sa. Cesto je njima jahao kno f.oni skikn, kao voda karavana, ili Uno ovjek koji idi; od injostii do nijenln I.i'b '?,<(<!i (lol)llf Baklevja su poznavali mnogi jahai Zapada. Dobio je nadimak Texas Joe. Ljudi su pamtili njegovu plavu kosu, energino, muevno lice i sive oi. A posebno su pamtili njegovu vjetinu i brzinu potezanja revolvera iz navlake. Neki su ga znali i kao vrlo odlunog i opasnog ovjeka koji nije trpio uvrede na svoj raun. U to su se mogli uvjeriti mnogi koji su ga pokuali vrijeati ili poniavati. Zbog toga su ga Clive Williams i Jack Perrv bez mnogo kolebanja izabrali za vou i paljivo ga sluali kako iznosi plan puta. Upravo kad je Joe zavrio, s praga se zauo Helenin glas: - Doi ovamo, tata! - O emu je rije, kerko? - odazove se Jack Perrv ustajui. - Neki jaha. Izgleda da dolazi k nama. - Jesi li sigurna da je samo jedan? - trgnuo se Clive Williams. - Nema ih vie? Moda su Indijanci? - Doista je samo jedan i dolazi s june strane. Trojica mukaraca su uzela puke i izala pred kuu. Promatrali su usamljenog jahaa koji im se brzo pribliavao. Vidjelo se da nije tedio konja. Ve nakon nekoliko minuta ugledali su visokog i snanog ovjeka, upadljive, crne brade. - Iza njega nema Indijanaca -javio se Joe Baklev. - Tko zrm tko je on i to trai ovdje? Jack, poznaje li ga? - Rekao bih da j,;n nikuda nisam vidio -~ odgovori IVrrv. - Uostalom, pihVIuijmo. I Inkom t5o Nikli, pa emo od njega (*ulJ ono ftto iiiih zanima. Nm izglnd Iroin, tmurni ovjek je diijiiliim n ilvorir'it.o i polako ujahao, l'iir'mo Imjci, '/nntioljno ih promatra(3 DKSI'KItADO FDMKHN) l'UOLIHTNt I 1ZDAN.IK - Tko si ti, strance? - upita Joe Baklev, paljivo promatrajui prido-licu u kaubojskom odijelu, dobro naoruanog. Nije mu se svidjelo to je neznanac zamalo unitio konja, jaui oito brzo i bez odmora, iako je djelovao dobroudno. - Zovem se Mark. Mark Hidell. - Postoji li neki poseban razlog zbog kojega si dojahao ovamo? - Trenutno bjeim od Komana. Napustili su sela namazani ratnim bojama. A kad Komani iskopaju ratnu sjekiru treba biti oprezan, ako hoe ostati iv. Dok sam jahao, nekoliko puta naiao sam na njihove tragove. Zato sam toliko tjerao konja i poelio drutvo. - Cime se bavi? - Uglavnom ne biram posao. Prilino se razumijem u poslove oko stoke. - U kojemu smjeru jae? - Poao sam na sjever. Tamo je mnogo sigurnije. - Izgleda da si naao drutvo, Mark. Po tebi se vidi da si umoran. Odvedi konja u koral i skini mu sedlo pa se doi odmoriti. - Odmor je i meni i mom konju doista potreban - kimnu Hidell. Odveo je konja u koral i rasedlao ga, a ostali su se vratili u kuu, razmiljajui o njemu. Umirivalo ih je to to je pridolica izgleda doista bio sam. Desetak minuta kasnije Mark Hi-dell, umiven i opranih ruku, pridruio im se za stolom u kui. Da budem iskren, nadao sam se dn (in u ovim predjelima naii na neki rnn gdje u se malo okrijepiti rekao je. - Mogu vam rei da sam vrlo zadovoljan to nisam pogrijeio.

l)n te upoznam s drutvom, Mrk, Ju sam Joe Baklev, negdje me znaju i kao Texas Joe. Ovo je moj prijatelj i partner, Clive Williams. Zatim je doljaku predstavio vlasnika imanja i njegovu kerku koja je upravo kuhala kavu. Mark Hidell je utke kimnuo y,h\ vom svakome ije je ime i prezime Joe Bakley spomenuo. Paljivi promatra mogao je primi jetiti da ga je Jack Perrv promatrao pomalo sumnjiavo, isto onako kao to je u poetku promatrao Joea i Cli-vea. Uostalom, u to doba to nije bilo nita neobino jer je od svakog nepoznatog ovjeka prijetila opasnost i mnogi su svoju neopreznost platili glavom. Joe Baklev je primijetio kako Jack Perrv sumnjiavo promatrao Marka Hidella. Perrv izgleda nikome ne vjeruje, pomislio je i bio je u pravu. Sigurno je u prolosti imao neugodna iskustva s nekim ljudima, ali to je njegova stvar, zakljuio je. - to sada namjerava, Mark? Vjerojatno ima neki plan o tome kuda e i od ega e ivjeti - upitao je. - Oko mene nema nikakvih tajni, ljudi! - nasmije se Hidell pijui vruu kavu. - Ve sam vam rekao, jaem sa zapada na sjever. Trenutno mije najvanije da se to vie udaljim od Komana a kasnije u vidjeti to u. U poetku sam htio ostati ovdje, u ovim krajevima, i na nekom rancu se zaposliti kao kauboj ali su mi Komani poremetili planove. Ne ostaje mi se u njihovoj blizini. Moda bih ostao samo kratko vrijeme dok se dobro ne odmorim i ne pripremim za naporan put koji me oekuje. Za to vrijeme mogao bih platiti hranu i spavanje ili to odraditi na neki nain. - Clive i ja smo u slinoj situaciji, Mark - pone objanjavati Joe Baklev. - Sluajno smo dojahali ovamo, na ran Jacka Perrvja. I mi ovdje kaDESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 7

nimo ostati samo nekoliko dana, dok sve ne pripremimo za odlazak na dugo i opasno putovanje. - Dogovorili smo se da otkupimo Perrvjevu stoku, daje skupimo i otjeramo na Istok, gdje bismo za nju mogli dobiti mnogo vie novca - kratko objasni Clive Williams. - Tono! - potvrdi Jack Perry. - I meni je ve dosta Zapada i ovoga to se ovdje dogaa. Niti ja ne elim ostati ovdje, osobito sada kad su Ko-mani stavili ratne boje i iskopali ratnu sjekiru. Posebno moram otii zbog toga to imam ker. - Ako nema posebnih planova, Mark, moe nam se pridruiti - pone Joe Baklev. - Trebaju nam kau-boji, gonii stoke. Na taj bi nain ubio dvije muhe jednim udarcem. Jahao bi na sjever u drutvu, to je svakako sigurnije a i zaradio bih neto novca. Sto nas je vie to bolje, Mark, osobito zbog ratobornih Komana ali i ne samo zbog njih. Mnogi opasni ljudi, razbojnici i ubojioe, moe sresti na Zapadu. to nas bude vie, tee e se odluiti da nas napadnu. - Koliko imate goveda? - postavi Mark Hidell prvo konkretno pitanje. - Oko osamsto grla, ne znam tono - odgovori Jack Perry. - Prebrojit emo ih kad ih sve pronaemo i prikupimo. Hidell ih je paljivo promatrao. - Vas trojica, a osamsto grla. Izgleda da su vam doista potrebni kaubo-ji! - rekao je. - Nismo ba u tako tekoj situaciji jer se jahai uvijek mogu pronai -ree Joe Baklev koji je pomislio da ih Hidell eli ucjenjivati da mu to vie plate. - Izlaz se uvijek moe nai.' Ako ti ne bude tjerao krdo s nama, tjerat o ga netko drugi. Naravno, to sam ti ve rekao, nitko od tebe ne 1 rai da radi besplatno. Hidell je utio, razmiljajui to i kako bi odgovorio. Izgledao je neodluno. Drutvo mu je bilo neophodno, radi vlastite sigurnosti, a zbog neega kao da se kolebao bi li im se pridruio ili ne. - U takvoj sam situaciji da ne mogu birati! - napokon je odluio. - ak bih mogao rei da mi vaa ponuda savreno odgovara. S vama u doista biti sigurniji. - Onda je sve dogovoreno! - odah-nu Joe Baklev. - Svoju zaradu e dobiti poslije obavljenog posla. Visina zarade ovisit e o cijeni koju emo za stoku dobiti u Wichiti. U svakom sluaju poteno emo ti platiti i nee imati razloga biti nezadovoljan! - zavrio je. - Trebam li jo neto znati o tom poslu? - Hidell je podigao svoje guste obrve. - Voa puta sam ja, a moj zamjenik je Clive. To je sve. - Jasno, Joe! - kimnu Hidell. - Da budem iskren, sve ovo je za mene ispalo bolje nego to sam se nadao. U vaem drutvu osjeat u se sigurnije, a i vi u mom. Kad poinjemo sakupljati stoku? - Ve sutra, to prije odemo odavde to bolje! - ree Jack Perry. - Zato i mislim da bi bilo najbolje da to prije odemo na spavanje kako bismo sutra rano ustali i radili. Tako su i napravili. III Posao nije bio lak ali su ipak brzo napredovali, najvie zahvaljujui tome to je velika veina stoke stalno pasla uz potok, jer je tu trava bila najsonija. H DUSPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE ljudi su radili punom snagom, e-li'i Sto prije zavriti taj mukotrpni pomni i otputovati. I lelen ih je opskrbljivala hranom i vodom. Ispostavilo se da je ona i odlina kuharica i svi su zbog toga bili zadovoljni. Bilo im je jasno da e i ona na putu za Wichitu dati puni doprinos, jer je i odlino jahala i bacala laso, a bila je dobra i s pukom to se u ta teka i opasna vremena osobito cijenilo. Svemu tome u vezi djevojke, najvie se radovao Clive Williams. esto ju je promatrao dok je obavljala razne poslove. Uvijek kad je imao vremena razgovarao je s njom, a ona je zapaala njegovu panju koja joj je bila ugodna. Godila joj je njegova susretljivost, a i ona se u razgovoru najee obraala upravo njemu. Zato su ve poslije dva dana postali odlini prijatelji koji se dobro razumiju. To su primjeivali i ostali, ali nikome to nije smetalo. Njihov odnos davao je vedrinu i optimizam cijelom njihovom opasnom pothvatu. Posao na skupljanju stoke dobro je napredovao i zato to ih Komani posljednjih dana nisu uznemirivali. I pored toga oni su neprekidno bilo vrlo oprezni i stalno su se kretali dobro naoruani, spremni da napad Komana doekaju olovom. Na kraju drugoga dana sakupili su petsto grla stoke. Zbog toga su bili vrlo zadovoljni. A treega dana ujutro, kad su se okupili oko doruka, utvrdili su da .Joe Bakle:y nije s njima. Pitali su se kinin jii njihov voa mogao odjahati ini' mu u I vrdili da nema niti njegovoga konju - Ziuifl li neto o njegovom odla-nktit UiuhoUl Hto prijatelji? - upita Jtiok l'tti'ry Cllvoa Williamsa. Clive slegnu ramenima. - Doista ne znam. Nita mi nije rekao, a nije mu obiaj odjahati i nikome se ne javiti. - im je uzeo konja, nije nigdje u blizini.

- To ne mora znaiti nita loe, Jack! - Clive je pokuavao smiriti domaina. - Sigurno je imao dobar razlog da tako naglo odjae. - Mogao nas je obavijestiti o svom odlasku! - jo je uvijek nepovjerljivo gunao Jack Perry. - Moda je iznenada morao krenuti, a mi smo jo spavali pa nas nije htio buditi. Vratit e se on, ne trebamo brinuti zbog njegovoga odlaska -umirivao ih je Clive Williams. - Poznajem ga i znam daje poten ovjek i siguran sam da nas ne bi ostavio bez svoje pomoi sada, kad smo najvei dio posla prije puta na sjever ve obavili. - to da sada radimo? - upita Mark Hidell koji je dotad utio. - Nastavit emo raditi iako Joe nije ovdje. Ako emo imati sree, danas bismo mogli zavriti poslove sakupljanja stoke, a trebamo popraviti kola i pripremiti ih za dug put - odgovori Clive. - To je dobra ideja - podri ga Jack Perry. - Ne smijemo gubiti vrijeme ako elimo otii odavde prije nego nas posjete Komani. Nitko se nije bunio i pola sata kasnije svi su radili to su bolje mogli. Joe Bakley se te noi probudio rano, prije zore i tiho ustao, trudei se da bude to tii kako ne bi jo nekoga probudio. Isto tako tiho izveo je konja iz korala iza kue, osedlao ga i odveo dalje u umu pa tek tada uzja-hao. Jahao je prema Tirdvilleu, gradiu koji je od ranca Jacka Perrvja bio udaljen oko tridesetak kilometara. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 9

lil'ilvill" .liM'll Mitkln.vjil nije lim |imI|iiiiiii nepoznat. Mio je u njemu |HijM nekoliko godina. Znao je da u lom tipino teksakom gradiu uvijek ima ljudi koji trae posao a znaju julinl.i, rade oko stoke i znaju pucati. A upravo takvi su mu bili potrebni. Ujahao je u glavnu ulicu Tirdvil-lea, prekrivenu debelim slojem ute praine, oko devet sati prije podneva. Sunce je ve pripeklo i postalo je toplo. I Joe Baklev i njegov konj bili su ve prilino umorni. Prvo je konja odveo u staju i predao ga konjuaru, zahtijevajui da ga dobro istimari, napoji i nahrani. Poslije toga je odetao u salun "Potkovicu", u kojemu je ve bio. Znao je da se u "Potkovici" okupljaju kauboji, raneri, kockari i besposleni ljudi koji oekuju da e ih tu pronai netko kome je potrebna radna snaga. Baklev se nadao da e meu ljudima u "Potkovici" pronai ljude kakvi su mu potrebni, one koji znaju raditi oko stoke i sluiti se revolverom i pukom, a ele napustiti juni Texas i otii do Wichite, daleko od Komana i njihove iskopane ratne sjekire. A znao je i to da u junom Texasu nije lako doi do posla, pa je i s tim raunao. Ispred saluna malo je zastao i eirom s odijela pokuao ukloniti prainu, a zatim je vratio svoj "stetson" na glavu i uao. Unutra je bilo prohladno i polum-rano, za razliku od toplote i jarke svjetlosti sunca vani. Glavna prostorija saluna bila je dugaka oko dvadesetak metara i iroka desetak. S desne strane nalazio se dugaak drveni ank, a ispred njega, na podu, bila je metalna ipka za noge. Za veinom (.olova ve su sjedili ljudi, puei i razgovarajui, povremeno otpijajui gljnje vlMkijn iz, rnttn na Ntolovima ispred njih. Joe Baklev prie Sanku i nanloni se laktovima na njega. Od mravoga barmena bubuljiavog lica zatraio je pivo i odmah otpio nekoliko gutljaja jer je bio edan, a zatim se upola okrenuo prema prostoriji iza svojih lea i paljivije pogledao goste. Ljudi su bili razliite starosti i razliito odjeveni, ali jedno je svima bilo zajedniko. Svi su bili naoruani, isto kao i on. U navlakama ispod pojasa nosili su po jedan ili dva revolvera. Baklevja to nije zaudilo jer je i on u navlaci imao "colt 45", revolver od kojega se odvajao samo kad je odlazio spavati, a ponekad ak ni tada, ovisno o tome u kakvom se drutvu nalazio. Zbog toga su ga mnogi smatrali i nazivali revolveraem, protiv ega se nije bunio jer mu je to na neki nain i odgovaralo. Bilo je poznato da on vrlo brzo povlai svoj "colt" i da precizno puca, iako je revolver potezao samo u situacijama kad doista nije imao drugoga izbora, kad je na to bio prisiljen, najee u samoobrani. Promatrajui ljude u salunu pogled mu se due zadrao na ovjeku koji je sjedio sam za stolom uvkutu velike, zadimljene prostorije. inilo mu se da taj usamljenik ni na koga nije obraao panju, da je zabavljen nekim svojim mislima. I on je, takoer, pio pivo. Sve je na ovjeku bilo osrednje. Od godina, kojih je imao oko trideset i pet, do kose i odijela, koje je bilo mjeavina kaubojskog i europskog. Bio je i srednjega rasta i srednje razvijen, ni mrav niti debeo. Neupadljivi ovjek u svakom pogledu. Jedino to je Joe na njemu zapazio bile su njegove ive, inteligentne oi i njegov nemiran pogled koji je stalno vrludao, kao IO DKSPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE na ulju. Joe Baklev je zbog neega bio siguran da taj neupadljivi ovjek koji je djelovao nezainteresirano za sve to se oko njega dogaa, zapravo paljivo motri na sve i sve zapaa, da je spreman reagirati u djeliu sekunde ako zakljui da je to potrebno. Nitko nije ni uao niti izaao iz saluna, a da ga taj neupadljivi ovjek nije paljivo osmotrio, iako se trudio da se njegovo zanimanje ne primijeti. Primijetio je i Joea kako ulazi i prilazi anku i nije ga vie isputao iz vida. Joe Baklev je to, naravno, takoer zapazio, ali je odluio da na stran-evu zainteresiranost ne obraa pozornost. Razmiljao je na koji bi nain zapoeo razgovor s barmenom, kako bi od njega saznao ima li u gradiu nezaposlenih ljudi spremnih da rade kao gonii stoke na sjever, u Wi-chitu. U meuvremenu, barmen je sve ee punio ae i raznosio pie. Narudbe su stizale sa svih strana, neki gosti su ve previe popili, razgovori su postajali sve glasniji. Osobito su bila glasna trojica kau-boja koji su sjedili za stolom u sredini prostorije, zbog ega su bili jo upad-ljiviji. Buno su raspravljali, oito ve pijani. Okretali su se prema anku, neprekidno dozivajui barmena da im donese jo viskija i piva. Joe ih je zapazio ali ga nisu zanimali. Upravo kad je barmen Joeu dodao drugu au piva, jedan od trojice bunih kauboja, crvenokosi div izraenih miia i irokih ramena, naglo ustane sa stolca, prie anku i stane pokraj Joea, pred kojim je na anku stajala puna aa hladnog piva. Neprijateljski je pogledao Joea koji ga je mirno gledao, oekujui to e crvenokosi poduzeti. - Slui si.rance ti moji prijatelji i ja ekamo pie ve pola Hala! viknu crvenokosi uplaenom harinenu, Zar ja, Morgh H.i^hl, da dobijem |in;e poslije prijavili slranacit?

- Odmah, Morali, ndmiili! iifcui bano ree uplaeni barinen, Kvn, ve toim tebi i l.vojim prijateljima - Propalice ne ino^u ilohili pjrn prije Morgha Rigbl.n! viknu crvenu kosi i namjerno srui -loevu au |>ivn sa anka. Pivo se cijedilo ni/, Joevu koAulju, a aa se razbila. U salunu nastanu tiina. Joe shvati da ga crvenokosi /.eh izazvati. No, on mirno otrese kii|>l,|i< piva s koulje, kao da s<> nita nije il> godilo i ree zbunjenom barnienii - Molim vas, dajte ini ruj^o pivu' uljudno je zatraio, kao da ne nula > u nekom otmjenom lokalu u Mi'eiftln neke europske prijestolnici', a ne u salunu malog, pranjavog grada u ju nom Texasu. Jedino oni koji su ga dobro pozna vali mogli su zamijetiti da su inu pla vosive oi postale za nijansu otrije, a glas hladniji, ali u salunu, na aloul. nije bilo onih koji su bolje poznavali Joea Baklevja. Barmen se u neprilici pomaknu kako bi ponovno napunio au pivom, oito se kolebajui koga bi prvo |><> sluio. - Pazi to radi, bubuljiavi! upn zori ga crvenokosi. - Za njee.a nvil|e vie nema pia! On odlazi, odmah ml lai! Okrenuo se prema Joeii i Miiafciui ga gurnuo. - Odlazi, je li, sl.ranre? Odjednom ti se strano uri! Joe Baklev duboko uzdahnu, klin ovjek koji su miri sa Hiidiiiiioiii t hullt, odjednom, kno daju (<lui| ilo<lirm>, dl jevom rukom jis miaim udiiiiu ufvm DESPERADO POSEBNO PROLJETNO |/J)AN.II! 11

nokosog u trbuh, a kad se ogromni ovjek od iznenadnog udarca presa-vio u struku, Joe ga podigne na noge i koljenom snano odozdol udari u lice. Udarac je bio toliko jak da se u tiini saluna jasno ulo kako se lomi eljust. Od siline udarca tijelo crvenokosog se ispravi, a Joe Baklev to iskoristi da zada i posljednji udarac. Njegova noga ponovno se podigne i udarac vrhom izme pogodi crvenokosog napadaa u osjetljivo mjesto meu nogama. Crvenokosi ovjek padne na prljavi pod saluna "Potkovica" i ostane nepomino leati. Sve se tako brzo odigralo da nitko nije stigao reagirati pa je dotadanja borba bila potena: jedan protiv druJoe udari dlanom o dlan, kao da eli oistiti ruke koje je zaprljao, zatim desnu aku spusti na drku svoga "colta" 45, a lijevom uzme novu au piva sa anka i otpije nekoliko velikih gutljaja. Iz oiju su mu sijevale sive iskre, a po energinom izrazu njegova lica vidjelo se da je spreman na sve. Kao da je inst'nktivno osjeao da to nije kraj njegovih neprilika toga dana. Istodobno su ustala dvojica prijatelja isprebijenoga crvenokosog i ponu prilaziti Joeu s dvije strane, drei "coltove" u rukama. Ve to je Joeu bilo dovoljno da zakljui kuko pred njim nisu fer borci, ni'jjo obine podmukle ubojice. Prili hu inu na udaljenost od .svega nekoliko koraka i tada se zaunta-vili, NIAI, ernokoBi bradonja podmuklo h - Zna li to si napravio, strance, time to si pretukao Morgha Righta? Potpisao si vlastitu smrtnu presudu, eto to si napravio! Bartonove ljude u ovome gradu nitko ne smije nekanjeno udarati! Joe je utio, napetih ivaca, i ekao nastavak. - Amose, idi sa strane i razoruaj ga! - naredi bradonja drugom napadau. - Ako e se micati, pucat u u tebe, strance, i to bez oklijevanja! -jo jednom je upozorio Joea. - Nemoj to ni pokuavati, Amose, jer bit e mrtav ovjek! - upozori ga Joe. - Poi e sa mnom u pakao, a moda emo tamo krenuti sva trojica istodobno! Amos se ukoio kao daje naiao na neki nevidljivi zid, a gosti koji su sjedili u blizini ustanu i ponu se sklanjati s linije pucanja. Oni oprezniji, kojima je pripadao i bubuljiavi barmen, izali su iz lokala, ne elei riskirati. - Onda nas pokuaj ubiti, strance! - podrugljivo ree bradonja, drei Joea na nianu svoga "colta", tako da Joe doista nije imao nikakvih izgleda. - Hajde, ba bih elio vidjeti kako e to izvesti! Ni Billy Kid, Doc Holliday i Whyath Earp zajedno na tvom mjestu ne bi imali nikakvih izgleda! - Odlazite dok ste ivi! - blefirao je Joe. - Zar vam se toliko uri u pakao? - Brojat u to tri, a onda emo te Amos i ja napuniti mecima, strance! - cerio ko crnokosi bradonja. - Sluaj dobro, poinjem. Dakle, jedan... dva... - Prestani! - zaula se gruba na-rudbn iza leda ovjeka koji je brojao. - U ruci drim igraku koja bljuje vruo olovo! Hajde, obojica spustite "eoltove" i udaljite se od njih! Uinite to, prije nego to ja ponem brojati. \'i MUMI'KIIADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE Situacija se odjednom promijenila, i to bitno. Joe Bakley je neoekivano dobio saveznika. On nije mogao vidjeti ovjeka koji je to govorio, ali je bio napet do kraja i spreman iskoristiti priliku koja mu se tako iznenada ukazala. Bradonja se munjevito okrenuo. Poeo je pucati jo dok se okretao, ali su to bili nasumce ispaljeni meci, bez ciljanja, i nisu pogodili onoga kojega je elio pogoditi. Kad se ponovno okrenuo i kad je napokon dobro vidio svog protivnika, ovaj pritisnu okida "colta". Iz cijevi izleti zrno i pogodi bradatoga napadaa u lice, tono u mjesto izmeu obrva. Od siline udara zrna ispaljenog iz neposredne blizine bio je odbaen, pao je na lea i teko se sruio na pod saluna, mrtav jo prije nego to je pao. Dok se to dogaalo, istodobno je tekao i drugi obraun, tako da zbunjeni i uplaeni gosti saluna "Potkovica" nisu znali kuda bi prije pogledali, jer se sve dogaalo vrlo brzo. U trenutku kad se bradonja okretao kako bi pucao na ovjeka iza svojih lea drugi napada, Amos, za trenutak je pogledao u njega. A taj trenutak bio je dovoljan strijelcu kakav je Joe Bakley da brzinom munje izvue "colt" iz navlake i povue okida. Dva pucnja, iz dva "colta", odjeknula su u istom djeliu sekunde. Zrno iz Amosova "colta" odnese Joeu eir s glave dok je njegov metak pogodio Amosa u lijevu stranu grudi, tono u srce i trenutno ga usmrtio. U salunu nastane agor. Svi su govorili istodobno. Joe je tek tada imao vremena |in gledati u ovjeka koji mu je, loje lulu sasvim sigurno, spasio ivol.

Njegov spasitelj bio je onaj udni, osrednji ovjek koji je clol.nil njedm sam za stolom u kutu i nemirnim |><> gledom pratio sve to se dogaa u na lunu, ali glumei nezainteroHirnnoHl i ispijajui svoje pivo. Prili su jedan drugomu, Hptmlili "coltove" u navlake i rukovali mo. - Hvala ti, prijatelju! - govorio je Joe, steui ruku tom ovjeku ne.nin nog pogleda i brzih pokreta. - Ja Ham Joe Bakley. - Nije bilo poteno s njihove slin ne, nisu ti ostavili nikakve izglede, zato sam se umijeao! - objasni dnijji ovjek. - Inae, ja sam Pliil Sinule ton, ali ne vjerujem da ti to ime nei-Mo znai. - Predlaem da zavrimo s piem, a da zatim popijemo jo po jedno, na ravno na moj raun! osmjehnuo ne Joe. - Trenutno doista nemam nikak voga posla! - kimnu Phil Singlel.on. Pridruit u ti se - dodao je. Sjeli su za onaj isti stol u kutu, /a kojim je dotad sjedio Phil Singlel.on. Njegova aa piva jo je uvijek bila na stolu, a Joe je svoju donio sa sanka. U salunu je sada bilo buno i lula je guva. Neki ljudi su, po nalogu lm buljiavog barmena, iznosili dvojicu ubijenih, dok su drugi iznijeli crvenu kosog Morgha Righta i odnijeli ga lijeniku, jer je jo uvijek bio u diibii koj nesvjestici, a lice mu je bilo Oiiilno nakrivljeno zbog slomljeno el|nt<li Ljudi su priali o maloprijiiftnlMiii uli raunu i o tome kako je Mui^li KifiM jedini imao sree, lako (''n nnUlII lrn| no unakaen, barem eo bili Hlv, (tu rili su. Bubuljiavi barmeu upi'ttvn |tf nio Philu Singlol.mm i -turu U 1 ' DESPERADO POSEBNO PROLJETNI > i

nove ae piva, kad je u salun uletio onii, sredovjeni ovjek sa utom zvijezdom na koulji. Imao je crne oi otroga pogleda, a crna kosa na slje-pooicama bila mu je prosijeda. erif je prvo kratko razgovarao s bubuljiavim barmenom, od kojega je uo to se dogodilo, kako je dolo do tunjave i pucnjave i tko je sve izazvao, a zatim je polako doao do stola za kojim su sjedili Joe i Phil. Oni su ga promatrali kako im se pribliava. Mirno su ga doekali. Ma kakav da je bio taj prosijedi erif i ma za koga je radio, znali su da im ne moe nita jer se radilo o samoobrani. Bilo je previe svjedoka da bi se sve moglo predstaviti drukije. - Ja sam Slim Seansi, erif Tirdvil-lea - uljudno je rekao. - Ovdje su ubijena dva ovjeka. Vas dvojica ste ovdje stranci. Zanima me to imate izjaviti o obraunu u kojemu ste sudjelovali i iji je rezultat dvostruko ubojstvo. - Sjednite, erife, i popijte s nama pie! - pozove ga Joe Baklev, pokazujui slobodan stolac. - Pivo ili viski? - Budui da vas dvojica pijete pivo, popit u i ja au piva. Bubuljiavi barmen na Joeov znak odmah donese pie. Dvojica za koje se sada kopaju grobovi izazivali su me, uperili su cijevi svojih "coltova" u mene, traei dit im Hii suprotstavim orujem, to bi bilo pravo Hiimoiibojstvo. Samo su e-luili dii dodirnom drku svoga "col-lit", im dn ponu pucati. Da mi ovaj ovjek iiiji pomogao, sada bih sasvim igunio i jn bio mrtav, zajedno s umnu dvojicom, koje bih, vjerojatno, UMphl pnVI'Nll NM Mobom. Nlmlu ml jo* uvijok rekli kako so uvelu, ljudi - Ja sam Joe Baklev, a ovo je moj prijatelj i, vjerujem, moj budui poslovni partner, Phil Singleton. Na njegove posljednje rijei Singleton ga zaueno pogleda ali nita nije rekao. - Jasno mi je da je u pitanju samoobrana i da ste isti pred zakonom, obojica! - kimnu erif. - I barmen mi je ispriao istu priu. Ona trojica su vas provocirali, elei vas ubiti bez ikakvoga razloga. Pretpostavljam da ih nikada prije toga niste vidjeli? - Nisam, a nije niti Phil! - potvrdi Joe za obojicu. - Navratio sam popiti hladno pivo jer mi je grlo bilo puno praine poslije dugog jahanja. Njima se to nije svidjelo, pokuali su me izazvati i sada za dvojicu kopaju grobove, a treega su odnijeli kod lijenika, ali on nikada vie nee biti onakav kakav je bio! - Trebamo li potpisati izjave, erife? - prvi put se javio Phil Singleton otkako je erif sjeo za njihov stol. - Potpisat ete ih, to je obina formalnost, ima i dovoljno svjedoka koji priaju isto! - odmahnu erif. Ipak, elio bih da vas dvojica to prije od-jaete iz Tirdvillea. - Zato, erife? - upita Phil. - Zbog vae sigurnosti. Ovdje ste stranci pa ne znate da su dvojica ubijenih i onaj trei, teko povrijeeni, ljudi s platnoga spiska najbogatijeg ranera i bankara u Tirdvilleu. Njegovi kauboji su istodobno i revolve-rai i jedino se na njegovom rancu ne boje Komana, jer su jai od njih. Njegov ogroman ran i njegova banka potpuno su sigurni. Za toga ovjeka radi i Johnnv Clarke kojega zovu i Johnnv Ubojica. Bojim se da e taj raner i bankar, kad uje za smrt dvojice svojih jahaa i kako je nastradao trei, poslati revolveraa da vas H IH'lMPMKAnO PO8KBNO PROLJETNO IZDANJE ubije, kako bi osvetio svoje ljude. Skoro sam siguran da e to pokuati. - uo sam za Johnnvja Ubojicu! -nehajno kimnu glavom Joe Baklev, ali se nije mogao stei dojam da se boji tog po zlu znanog revolveraa. -A kako se zove taj moni raner i bankar za kojega radi Johnny Ubojica i koji vlada Tirdvilleom i okolicom? - Jim Barton! - promrmlja erif. -Kaem vam, zbog vas bi bilo dobro da to prije, najbolje odmah, odjaete. Jim Barton e svakako na cijeli obraun sasvim drukije gledati. On ne smije dopustiti da ostanu nekanjeni oni koji premlauju i ubijaju njegove ljude. To bi kodilo njegovom ugledu u Tirdvilleu i meu ranerima u okolici. Stalno mora dokazivati da je ovdje glavni ovjek i da sve mora biti onako kako on eli. - Znai, ako Joe i ja hoemo ostati ivi, trebamo to prije otii iz Tirdvillea, erife? - upita Phil Singleton. - Dobro ste me razumjeli! - potvrdi erif. - Na vaem mjestu odmah bih otiao do staje, uzeo konja, osed-lao ga i odjurio prije nego to Jim Barton poalje kaznenu ekspediciju, na elu s Johnnvjem ubojicom. - Toliko nam se ba ne uri! - ote-gnu Joe Baklev. - Ne brinite, erife, odrasli smo i znamo paziti na sebe! - potvrdi i Phil Singleton. - Javit emo vam se prije nego to odemo i potpisat emo nae izjave! - dodao je. erif ispije svoje pivo i ustane. - Kako hoete, ljudi! - progunao je, nemono sleui ramenima. - Samo vam pokuavam spasiti ivote, a vi se ponaate tako kao da vam nije stalo do njih. Jedino opravdanje za vas je to ne znate

koliko je tvrdoglav, surov i opasan Jim Barton. Bojim se da e, kad to budete biti prekasno da odjaete. Zatim im je kimnuo glavom i i/,it-ao iz saluna, ispraen pogledima mi-zonih. IV Za vrijeme jela Joe Baklev je Philu Singletonu ispriao kako je i zbog ega dojahao u taj dio Texasa, zajedno s mladim Cliveom Williamsom. Is-priao mu je i da je u Tirdville doao zbog pronalaenja kauboja koji bi, zajedno s ostalima, tjerali krdo Jacka Perrvja na sjever, sve do Wichit.e. Priopio mu je i sve stoje znao o Jac-ku Perrvju, njegovoj kerki Helen, Marku Hidellu... Phil Singleton ga je strpljivo i paljivo sluao. Samo povremeno postavljao bi neko pitanje, kada mu neto nije bilo jasno. Joea je pomalo udilo to njegovog novog prijatelja zanimaju i detalji o ljudima o kojima je priao, ali nije htio o tome razmiljati. Na kraju Joe odluio Sin^letouu postaviti konkretno pitanju: - Ima li ti trenutno neki konkretan posao, Phile? Pretpostavljam da se razumije i u tjeranje stoko, pored svega ostalog? Zapravo, Joe nikako nije mogao odrediti ime se Phil Siiigleton stvarno bavi. Stoje njegov posao, pitao se. Mogao je biti kauboj, ali i profesionalni kockar, pa ak i revolvora. Philova zatvorenost samo je pojaavala Joeovu znatielju. -Trenutno ne radim nita. Odmaram se i uivam u hladnom pivu i viskiju! - osmjehnuo se Singleton. -Inae, znam radili mnoge poslove. Izmeu ostalog, radio sam na ranevi-ma i kao kauboj, tako da znam raditi DESPEEADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 15

oko stoke. Ipak, ovamo sam dojahao nekim poslom koji s tobom nema nikakve veze. Mogu ti rei toliko da traim jednoga ovjeka, ali nemoj me pitati ni tko je on ni zbog ega ga traim! - pomalo tajanstveno je zavrio. - Naravno da te neu ispitivati o onome o emu ne eli govoriti, Phi-le! - odmah se izjasnio Joe. - Ono to mene zanima je bi li pristao sa mnom i ostalima iz grupe tjerati krdo goveda do Wichite? Bio bi dobro plaen po obavljenom poslu, ovisno o cijeni koju bi u Wichiti postigli za stoku. Naravno, posao nije lak, treba prijei stotine i tisue kilometara, rizino je ali, ako nema neto bolje... Phil Singleton je utke razmiljao. Joe Baklev je strpljivo ekao. - Pristajem, Joe! - ree Singleton i krto se osmjehnu, kad je do kraja popuio cigaretu. - Tvoj sam ovjek i jahat u s tobom! Ovdje inae vie nemam to traiti! - Dogovoreno, Phile! - ree Joe, pruivi mu ruku da bi rukovanjem potvrdili dogovor. - Kakav je program za dalje? - upita Singleton. - Uzmi sobu za nas obojicu. Moramo se odmoriti. Vjerojatno emo tek sutra krenuti na ran Jacka Perrvja. - Kuda e ti? - Pokuat u pronai jo jednoga jahaa koji bi krenuo s nama. Trebamo tjerati oko osamsto mladih govedu. To je velik posao, Phile. Sada nas, /.ujedini u tobom, ima petoro muka-i'M't! i jednu djevojka, Perrvjeva ker. U rudu, Joe! - kimnu Singleton. TI uli i pokuftaj pronai jo nekoga ll*t te t.l odgovarati, a ja u uzeti Hulili i ii nju t'Mi primijeti nae stvari. tt* liniju knmiijo potraiti? - Mislim da u biti ovdje. Ve u smisliti neki nain na koji u se zabaviti. Ne brini za mene, odrastao sam. Joe plati raun i izae iz saluna. Singleton zavri sa svojim piem, a onda napusti salun i obavi sve to mu je Joe rekao. Barmen mu je pomogao u tome. Kad je odnio stvari u sobu koja se nalazila na katu iznad saluna, Phil Singleton nije znao to bi radio dok se Joe Baklev ne vrati. Zato se ponovno spustio u salun koji se u meuvremenu napunio ljudima koji su se sakupili da od oevidaca uju sve o prijepodnevnom obraunu. Kad se Phil pojavio mnogi su ga zainteresirano pogledali, kao jednog od glavnih aktera obrauna o kojemu su priali. Za stolom s desne strane ulaznih vrata u tijeku je bila partija pokera. Philu Singletonu bilo je dosadno. Stajao je pokraj anka, nezadovoljan samim sobom. U Tirdvilleu nije pronaao ovjeka za kojim je ve dugo tragao. Osim toga, glupo se upleo u taj sukob koji ga se ustvari uope nije ticao ni na koji nain. Stojei pokraj anka, dao je znak bubuljiavom barmenu da mu napuni au viskija. Tko zna, moda e mi upravo posao s tim Joeom Barklev-jem pomoi da pronaem onoga kojega traim, pomislio je. ovjeka kojega ve mjesecima proganjam i iji trag slijedim uporno kao najuporniji lovaki pas. Razmiljajui, ispijao je au za aom, pripaljivao cigaretu za cigaretom i poslije odreenog vremena ve je bio prilino pijan. No, kad je shvatio da je pijan nije prestao piti i nije se popeo u sobu, ve je nastavio piti, jo bre nego dotad. IM IUWJiJHAIH> I'OHEHNO PROLJETNO IZDANJE Bio je nervozan i to se Joe Baklev tako dugo ne pojavljuje, a samom mu je bilo dosadno. Nitko ga nije uznemirivao i nitko mu nije dosaivao. Ali sada, omamljen alkoholom, Phil Singleton je poelio drutvo. Okrenuo se prema stolu pokraj vrata, za kojim su sjedili kockari i poeo ih paljivo promatrati, ni sam ne znajui zato. Ve na prvi pogled moglo se vidjeti da ti ljudi igru shvaaju vrlo ozbiljno. Taj dojam je pojaavala i hrpa papirnatog i metalnog novca na stolu. Igrai su govorili samo ono najvanije. Najavljivali su svoje sudjelovanje u igri, poveavali ulog ili odustajali kad su imali loe karte. - Tko su oni ljudi tamo? - upitao je barmena. - Ne prilazite im, gospodine. Onaj u crnom odijelu je John Clarke, zvani Ubojica. On radi za Jima Bartona a za njega su radila i ona dvojica to ste ih vi i va prijatelj ubili. Opasan je i brz revolvera. Pripiti Singleton nije bio impresioniran. Naprotiv. - Ipak u otii do njihovoga stola i pogledati igru! - rekao je, zapliui jezikom. - Protiv toga nitko od igraa valjda nee imati nita protiv. - Bojim se da e biti neprilika, gospodine! - oprezno ree barmen. Ne obazirui se na njegovo upozorenje, Phil prie kockarima i stane pokraj stolcana kojemu je sjedio John Clarke. ak je i au spustio na stol, pokraj revolveraeve ae. - Nadam se da vam nee smetati -rekao je.

U crno odjeveni revolvera i dalje mu nije posveivao nikakvu pozornost. Na njegovom licu nije bilo nikakvoga izraza. Gledao je u svoje kttrtc i nije se micao. Pijani Singleton se nagnu, pogleda njegove karte i u opoj tiini, zapliui jezikom, pone komentirati: - Ja bih zamijenio dvije karte! - rekao je. John Clarke i dalje ostane utljiv i, barem prividno, miran. No, neto kasnije, progovorio je: - Neki pijani tvor savjetuje mi to da radim! Meni, Johnu Clarkou! Upozorite ga da se udalji, inae u ga ja udaljiti! - Johne, hoe li kartati ili se tui, odlui sam! - upozori ga jedan od ljudi za stolom. - Ne moe istodobno raditi i jedno i drugo. - Ja nisam tvor! - mrmljao je Singleton, crvenoga lica od alkohola. -Ja nisam nikakav prokleti tvor! John Clarke iznenada podigne Sin-gletonovu au i jednim pokretom izlije sav viski u njegovo lice. Ovaj napravi korak natrag, rukavom obrie viski s lica, a zatim iznenada zamah-nu i snano oamari Clarkea. Od snanoga udarca Clarke je skoro pao sa stolca, ali se brzo pribrao i skoio, s "coltom" u ruci. - Potezi, kopile! - povikao je, blijedoga lica i s ubilakim sjajem u oima. - Potegni i umri! I on i ostali u salunu promatrali su Phila Singletona s neskrivenim uenjem. Jer, Singleton se glasno smijao, kao da je uo dobru alu. - Nee valjda pucati u nenaoruanog ovjeka!? - zamuckivao je, odo-bljalog jezika. - Iako radi za najmonijeg ovjeka u Tirdvilleu i okolici, i po njegovom nalogu ubija ljude, ipak ne smije pucati u ovjeku buss oruja! Ni Jim Barton poslije toga no bi te mogao zatititi! To bi bilo obino, hladnokrvno ubojstvo, a ovdje, u Texasu, ubojice jo uvijek vjeaju! - Ubit u te s orujem ili bez oruja! - siktao je John Clarke. - UohUiDESPERADO POSEBNO PROLJETNO J/DANJE 17

lom, ekam te za deset minuta na ulici ispred saluna. Dotle, idi u svoju sobu i donesi revolver! Zatim se okrenuo prema trojici ljudi koji su sjedili za istim stolom. - Moemo nastaviti partiju, gospodo. Imamo vremena za jo jedno dijeljenje prije nego to izaem, obavim mali posao i odmah se vratim! - hladnokrvno je rekao. - Idem odmah po "colt"! - pro-mumlja Singleton i teturajui krene prema stubama. U salonu se zaulo nezadovoljno gunanje. Ljudima je bilo jasno da se priprema hladnokrvno ubojstvo jer je bilo oito da je Singleton bio toliko pijan da protiv trijeznog i brzog Joh-na Clarkea nema nikakvih ansi. Singleton se tekom mukom popeo na kat, drei se za rukohvat, otvorio vrata sobe i naglo uao unutra, zamalo se sruivi. Pokraj prozora je stajao zabrinuti Joe Baklev i gledao na ulicu. - Nisi pronaao ljude? - promrmlja Singleton, trudei se da to manje zamuckuje. - Nisam naao ljude kojima bih mogao vjerovati! - potvrdi Joe Baklev. - Nije mi ni ao. Nas petorica emo uspjeti nekako otjerati stoku do Wichite. Ti si bio dolje, u salunu, je li? Uao sam kroz sporedan ulaz, iz dvorita, pa te nisam vidio. Singleton mu nita ne odgovori. 1 lototurao se do vjealice i uzeo svoj opa.sa s revolverom. Idem ubiti tog kurvinog sina! tekom mukom je govorio, tako da ga j<< Joe Baklev jedva razumio. On je nitmi rekao da sam tvor!... lli'j, Nl.uni! - zaustavi ga Baklev. 0 floinu novoriA, dovraga!? - upit.uo * tiliMii... ld<iin ga ubiti... - Koga, Phile? Hou znati, partneri smo i veliki sam ti dunik! Hou znati to se dogaa! - Ne treba... Meni ne treba pomo!... Idem ubiti Johna Clarkea!... Oamario sam ga... eka me dolje, na ulici, ispred saluna... - U stanju u kojemu se sada nalazi, Phile, nema nikakvih izgleda da neto uini protiv Johna ubojice! -upozori ga Joe Baklev. - Nikakve, razumije li, nikakve! Gledao sam ga kako puca. I da si trijezan bio bi bri od tebe, a pijanog e te ubiti prije nego to dodirne drku svoga "col-ta"! - Ostavi me i pusti da proem! Neu da me Clarke eka i da pomisli da sam kukavica! - poeo je vikati sve pijaniji Singleton. Joe Baklev tek tada shvati koliko je njegov novi prijatelj pijan. Priao mu je i iznenada ga akom udario u bradu, a kad se Singleton zanio, prihvatio ga je da ne padne i spustio na krevet. Zatim izae iz sobe i za sobom za svaki sluaj zakljua vrata, iako je bio siguran da se Singleton nee uskoro osvijestiti. Brzo je proao kroz salun koji je bio skoro prazan jer su svi izali na ulicu kako bi prisustvovali revolve-rakom obraunu. Joe Baklev je ugledao Johna Clarkea im je izaao na drvenu verandu ispred saluna. Stajao je na sredini ulice i pufiio, oito He dosaujui, jer je i njemu bilo jasno da mu u nadolazeem obraunu ne prijeti nikakva opasnost. Kad He Joe Baklev pojavio iznenaeno gn jo pogledao. - Nisam tebe oekivao nego tvog prijatelja! - rekao je. - Zato ne izlazi? Uplaio se? IH DKMI'KIIADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE - On spava! - spokojno ree Joe Baklev i to glasno, tako da su mogli uti i znatieljnici koji su se okupili i sluali njihov razgovor. - Hoe li pucati u ovjeka koji je toliko pijan daje pao i zaspao im je ugledao krevet? Moda jedino takve i moe ubiti, Clarke? Ovakve kao ja svakako ne bi mogao, jer ovakvi bi ubili tebe! - O emu to govori, dovraga? -prasnu Clarke. - Idi i pozovi tog kurvinog sina inae u doista otii po njega, dovui ga na ulicu i ubiti ovdje, pred svima, kao ugavoga psa, to je i zasluio! - Nikoga ti nee ubiti! - pod-smjehnuo mu se Joe Baklev istim, spokojnim glasom. - Nee ubiti nikoga, ali e biti ubijen! Doao sam ovamo zamijeniti svoga prijatelja, Clarke! Doao sam te ubiti, na poteniji nain nego to si ti njega elio ubiti! Revolvera duboko uzdahnu. - Zar ti se toliko uri umrijeti, ovjee? Zar ne zna tko sam ja? - Uskoro e biti samo grob, s kriem na kojemu e biti ispisano tvoje ime! - izazivao ga je Joe Baklev. - U redu, ako ti se ba toliko uri umrijeti! - slegnu ramenima Clarke, kao da se miri sa sudbinom. Hajde, sii s verande i zauzmi mjesto na ulici. Neka ti praina ne smeta, ionako e uskoro leati u njoj! Joe Baklev polako sie niz tri drvene stube. Sada vie nije bio na verandi nego na pranjavoj glavnoj ulici Tirdvillea. Doetao je do sredine ulice, licem okrenutim prema Clarkeu. - Potezi! - doviknu mu Clarke. -Karte me ekaju na stolu! Trebam zavriti partiju! - Ovo je tvoja posljednja partija, Clarke! - izazivao ga je Joe Baklev. -

It'lpilHII o i/uail Sljedeu partiju igrnl. nvi m vni/imn u paklu! Znatieljnici na vhiuhIi niipolo mu pratili svaku izgovorenu rije i hviiIu njihov pokret. Clarke je nosio vii nisko na revolvera. Ruke- su inu bi njih, prstima je skoro oirivnu Iznenada je, munjevitom brzinom, zgrabio revolvere i potegnuo ili. Hl i gao je izvui oba, ak i pripuenli, luni gaje pogodio prvi Bakleyjev iiinl.nk, i to po sredini prsa. Na licu mu se po javio izraz beskrajnog iznenaenja Stigao je ispaliti jo dva metka ali oni su samo podigli male oblake praine na ulici dok je drugi metak Joen Itnk leyja pogodio revolveraa u lice i obo rio ga na lea, gdje je ostao nnponu no leati, jo uvijek steui drke "coltova" mrtvim akama. Bakley makinalno iz opasne; i i/vadi dva nova metka i ugura ih u spremite "colta", umjesto ispaljenih, a zatim se okrene prema znatieljnici ma. - Je li obraun bio poten? - povi-kao je. - Ima li netko primjedbi? Nitko mu nije odgovorio. Iz grupe se izdvoji erif Slim Scnn si. Priao je Baklevju i zagledao se u njega, kao da ga prvi puta vidi. - Obraun je bio poten! - rekno je glasno, tako da su ga mogli uti i Iju di na verandi. - Jasno sam vidio da ste ga pustili da prvi potegne hviijc "coltove", pa ste tek onda pucali. Joe Bakley napokon spusti hvoj "colt" u navlaci. - Da ga nisam ubio, on bi ubio mog prijatelja Singletona koji je toliku pijan da je jedva stajao i koji jt> /impim im je uao u sobu! - objimnlo jt< Hitri-fu. - Volio bih imati prijatniju kuji bi to uinio za mene! - progundit ftei il DESPERADO POSEBNO PRO1J10TNO IZDAN.IK H

- Ako nemate nikoga tko e platiti pokop za Clarkea, ja u to uiniti -ree Joe Baklev. - U njegovim depovima svakako ima dosta novca! - objasni erif. - Na taj nain mrtvac e sam platiti svoju sahranu. To je uobiajena .praksa ovdje, u Tirdvilleu, Baklev. Sto vi sada kanite? - Odjahati na ran Jacka Perrvja. Nisam im se javio kad sam polazio i vjerojatno se pitaju gdje sam. - I ja mislim da trebate to uiniti, Baklev. Clarkov moni poslodavac vjerojatno e poslati svoje ljude da osvete Clarka, a ja vie ne elim pucnjavu u Tirdvilleu. Ovdje ste samo pola dana a ve su trojica mrtvi, a jedan je doivotno unakaen. Uzjaite konja i idite, Baklev. Borba je bila potena i nema nikakvoga razloga da vas zadrim! - Singleton je toliko pijan da ne vjerujem da e moi jahati. Past e iz sedla. Zar ne bismo mogli ostati do jutra, da se on naspava? - Ne! Morate odmah odjahati! S Bartonovog ranca ve je svakako krenula kaznena ekspedicija ovamo, u Tirdville! Probudi svog prijatelja, prebaci ga preko sedla i odlazite, obojica! Kaem ti, neu vie pucnjave u Tirdvilleu! Baklev uzdahnu, a zatim se okrene, vrat,i u sobu, probudi Singletona polijevajui ga hladnom vodom, plati sobu i odvue Singletona do staje. Sam je osedlao oba konja, Singletona stavio u sedlo jednoga i vezao ga da ne padne, a zatim i sam skoio u sedlo. Jahao je prvi, drei za uzde Sin-gletonovu konja. Clive Williams je ostao na verandi i kad su svi ostali, umorni od napornoga posla toga dana otili u sobu i legli spavati. Brinulo ga je to se Joe Baklev jo ne vraa. Clive je dobro pretpostavio da je Joe odjahao u Tirdville da pokua angairati jo ljudi. Uostalom, Joe mu je to jo ranije spomenuo, a Clive je u Joea imao povjerenja. Upravo je popuio cigaretu i spremao se ui u kuu kad je zauo topot konjskih kopita, a odmah zatim iza zavoja su se pojavila dvojica jahaa. Zahvaljujui mjeseini Clive je u prvome prepoznao Joea Baklevja dok mu je lice drugog ovjeka bilo nepoznato. Jahai sjahae kod potoka kako bi sprali prainu s lica, pa tek onda priu Cliveu. - Bio si u Tirdvilleu, je li? - upita on. - Da! - umorno potvrdi Joe Baklev. - Jo prije smo govorili o tome da nas je premalo da tjeramo osamsto goveda. Jutros sam se vrlo rano probudio i odluio odmah otii u Tirdville. Nadao sam se da u tamo pronai ljude kakvi su nam potrebni. Je li ovdje bilo sve u redu? - Da - potvrdi Clive Williams. - Jedino smo bili zabrinuti zbog tebe i pitali smo se zato si tako iznenada odjahao, a da se nikome nisi javio. Ostalima sam objasnio da si svakako imao dobar razlog za to. - U svakom sluaju, uspio sam u onome to sam kanio. Doveo sam novog ovjeka koji e jahati s nama. Ru-kuj se s njim, Clivo. Zove se Phil Singleton, trenutno je bez posla, zna razne poslove, radio je i oko stoke, a meni je u Tirdvilleu spasio ivot. O tome u ti kasnije priati. Clive i Singleton su se rukovali, a tada su iz kue izali i ostali, privueni glasnim razgovorom i frktanjem konja. Joe Baklcv predstavi Singletonu sve svoje ljude. Helen je predstavio kao odrjeitu i pametnu djevojku, tako da je pocrvenjela. 20 DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE Odmah se povukla u kuu, a mukarci prvo popue jo po cigaretu pa i oni uine isto. Sljedeega jutra rano su se probudili i dorukovali, a odmah zatim napravili plan za taj dan. - Helen, ti poi s Philom i pokai mu gdje sakupljamo goveda - obratio se Joe Baklev djevojci. - Onda odja-ite na drugu stranu kanjona i dotjerajte odande preostala grla. Crnokosa djevojka kimnu glavom i odmah ode pripremiti konja za jahanje. - Clive, ti daj Singletonu svu potrebnu opremu. Jack, ti idi s Markom, pregledajte kola i popravite ih, ako je na njima neto pokvareno. Clive i ja emo sakupljati stoku i obavljati sve druge poslove, da prije veeri napravimo to vie. Svi su kimnuli glavom i odmah se razili. Ostao je jedino Clive Williams. - U gradu smo imali neprilika, ali s te strane naem poslu ne prijeti nikakva opasnost - pone Joe Baklev. -Ali opasnost nam prijeti s druge strane. - Komani, je li? - Da! Singleton i ja smo, dok smo jahali ovamo, na pojedinim mjestima jasno vidjeli njihove tragove. Nepotkovani konji i jahai u mokasinama. - Neprekidno sam se bojao da e se to dogoditi. - To jo nije sve, Clive. U jednom trenutku u daljini sam prijetio trojicu Komana. Imali su ratne boje na licima. Nisam ni skrenuo pozornost Singletonu na njih. Bio je pijan i nisam bio siguran kako e reagirati. Nisam mislio da e se uplaiti nego da e napraviti neto nepromiljeno, recimo pucati na njih. Siguran sam da on nije kukavica i da je spretan s orujem. - Utoliko bolje za sve nas. Dobar borac u ovim krajevima uvijek dobro doe. Da i ne govorim o opasnostima koje nas oekuju na putu na koji se spremamo krenuti.

- Koliko je grla do sada skupljeno? - Oko sedamsto, moda neto vie. Nismo imali vremena prebrojiti ili tono. Ako se potrudimo, tijekom dananjega dana mogli bismo zavrili s tim poslom. - to ti misli, ima li nas sada sa Singletonom dovoljno za tjeranje stoke do Wichite? - Posla e biti mnogo, tjerao si stoku i zna kakav je to posao, Joe! Morat emo raditi od jutra do mraka, ukljuujui i Helen. Ako usput ne bude velikih neprilika, uspjet emo! - Siguran sam da emo uspjeti! -izjasni se Joe Baklev. - Ja nisam siguran, ali se nadam! -bio je oprezniji Clive. - Uostalom, to je ono to smo kanili napraviti. Sada ne moemo natrag kada bismo i o-ljeli. - Slaem se s tobom i zadovoljan sam. Ipak, i ti i ja moramo pripaziti na ljude koji su oko nas i s kojima emo poi na taj dugaak i opasan put. Tko zna tko su oni i kakvi hu doista? Clive ozbiljno kimnu glavom jer je i on razmiljao na isti nain. Pred smiraj dana vratili su se -liick Perry i Mark Hidell. Bili su /.adovolj ni i raspoloeni. Bilo je oilo da mu uspjeli osposobiti Perrvjeva kola i do bro ih pripremiti za dugaak put do Wichite. U kui su zatekli -loea Ituklcvjn i Clivea Williamsa kako pripremaju veeru. Odmah su ili obnvijeNlili dit jo s kolima sve u rodu i da hu Migui ui <ln e izdrati dugo putovanje, (luk mi. pripremili i bave zn vodu, ali JoA Ih DESPERADO POSEBNO PUOIJKTNO IZDANJK 21

nisu napunili da bi voda bila svjea kad e krenuti. - Ve sutra moemo krenuti! - zadovoljno je govorio Jack Perry. - Ovisi koliko goveda sada imamo u krdu. Vidjelo se da jedva eka da krenu na sjever, iako je bio vlasnik ranca. - Danas je skupljeno jo oko stotinu grla - odgovorio mu je Clive Wil-liams. - Sada ih ima neto preko osamsto. To je sasvim lijepo krdo. Topot konja u trku prekinuo je njihov razgovor i sva su se etvorica okrenuli. Oekivali su Helen i Phila Singletona ali su se zaudili to tako brzo jau neravnim terenom. Zato su razmijenili zabrinute poglede. - to se dogodilo? - povika Joe Baklev kad se dvoje jahaa pribliilo. - Neprilika! - odgovori djevojka skaui s konja. - Naletjeli smo na Komane! - Vidim da ste ivi i nepovrijeeni! - zadovoljno ree Joe Baklev. - Jedino ste uzbueni, ali to je razumljivo. to se dogodilo, Phile? - obratio se Singletonu. - Tjerali smo nekoliko grla stoke prema kanjonu. Bili smo zauzeti poslom i nismo obraali pozornost ni na Sto drugo. Kad sam pogledao gore, na Ht.ijiMic iznad kan;ona, tamo sam primijetio trojicu Romanca na konjima. Jesi li puca na njih? - ozbiljnim plimom upita Joe Baklev. Pm, nv hi se moglo rei da nisam mIi'khu ramenima novi jaha Joea tlnkli'V.jii dok mu je nemirni pogled lurliuin u .liicva na Cliveovo lice i "Im nt rtu, Hlo mu napravili Komani? Ni' i i liuft niflta! Samo su sjedili 'tihi- vujili ftat'onih ponija i proimiI i luilni mu muimo tjerajui IH imii<> Iti iijjt< bilo bezazleno i . i vit Mulin iln luul Indijanci I" "in.il i ii|n, (Mulu mm Mprrinaju napasti. To mi se ini i nekako loginim jer da nas nisu eljeli napasti ne bi gubili vrijeme sjedei na konjima i promatrajui nas. - to si napravio? - to sam mogao napraviti, Joe? Napad je najbolja obrana, je li? Umjesto da im dopustim da oni napadnu nas, ja sam napao njih. - Da, tako je bilo! - zadovoljno potvrdi Helen sjajnih oiju. - Oh, da ste samo vidjeli kakav je gospodin Singleton majstor sa svojom "vinehe-sterkom"! Tata, moda su upravo ta trojica Komana ubili nae kauboje i skalpirali ih! - obratila se ocu. - Helen, ne prekidaj Phila! - ukori ga Joe Baklev. - Nisi svjesna to nam sve Philov nerazumni postupak moe donijeti, ali to u svakom sluaju nee biti nita ugodno! ini mi se da ni tvoj pratilac ni ti niste postupili onako kako treba, ali sada, to je - tu je! Nastavi, Phile, i reci mi to se zatim dogodilo? ponovno se obratio Sin-gletonu. - Napravio sam ono to sam mislio da je najbolje. Oekivao sam da u biti napadnut, pa sam prvi napao. Uzeo sam puku iz navlake na sedlu, nanianio i pritisnuo okida. Nisam bio siguran da u pogoditi, ali sam ih elio zastraiti. Meutim, imao sam sree i jednoga sam pogodio. Pao je s konja i vie nije ustao. - I onda ste dojahali ovamo? - Ne, ne odmah. I Helen je uzela puku i poela pucati. Pratalo je kao na strelitu. - Jesu li Indijanci odgovorili na vatru? - Nisu. Pogodili smo konja jednoga od njih. Pokupili su ranjenog ili mrtvog druga i odnijeli ga na preostala dva konja. Mi smo priekali da se udalje pa smo tek tada potjerali nae konje ovamo. I'OMKHNO PROLJETNO IZDANJE - Bili su iarani bojama ne samo po licu nego i po tijelu - doda djevojka. - To sam dobro vidjela. - Zar misli da nismo dobro postupili? - upita Singleton. - Ne znam to da mislim! - Joe Baklev rairi ruke. - Moda su ti Komani samo prolazili i nisu imali namjeru napasti. Moda e ih tek va napad izazvati da se osvete. Singletonu se Baklevjeve rijei nisu svidjele. Vidjelo se daje iznenaen to mu Baklev predbacuje zbog onoga stoje uinio, iako ne ba izravno. - Joe, shvaa li ti da su to bila trojica Indijanaca iz plemena Komana, najgorih prerijskih ubojica koje je Te-xas ikada vidio? Helen kae da su i po licu i tijelu bili ukraeni ratnim bojama, to znai da su iskopali ratnu sjekiru i da su na ratnoj stazi. A kad su Komani na ratnoj stazi nema tog bijelca kojega

e ostaviti na ivotu! - Ne vrijedi vie troiti rijei na to! - uzdahnu Joe Baklev. - to je napravljeno, napravljeno je! Jasno mi je da si elio najbolje, a jesi li napravio najbolje - to emo tek vidjeti! - Misli li da e obavijestiti ostale, da e poi naim tragovima i da e nas napasti? - upita Singleton. - To emo tek vidjeti! - ponovi Joe. - Sad je dosta prie. Vie ne moemo gubiti vrijeme. Moramo misliti na nae poslove. Do jutra bismo trebali dovriti pripreme. Ti, Perry i Helen, pobrinite se za hranu i vodu, a mi emo srediti sve ostalo. Ne zaboravite da se do jutra trebamo malo i odmoriti, jer emo cijeli sutranji dan, osim Helen, provesti u sedlima. Singleton kininu glavom i s Jac-kom Perrvjem i njegovom kerkom odmah ode. I ostali su radili cijele veeri, do duboko u no, a ustali su u ranu zoru, obavili |ii>Nl}mhi|i> |Mi|Mi'inc i krenuli. Ni.Mii ?,i'l,|i<li ilnd ludi liniitiMo'-n Putovanje u |hh'i>i|mi ihh hili, lako ni jeiiniiHltivhu Hln|i, naviknula ui u krilu, b|h dno kad Me y,nn <lit Ju lill<< u>i Neka grla su bila viftii ilihi toma, podivljala od boltu* l|) ni, bez ikakve kontroli, i nu goniima velike problemu jm mi Ml no pokuavala napunili.! kulu Svi koji su tjerali hI.oIui ubrali II bili prekriveni crvenkaHtnm lnkt kom prainom. Jahali su ml JutfH iln veeri oko krda, viui, pnujuti I |iiu-klinjajui najtei posao im mv ljutu, kaubojski posao. Tek kad je prolo nekoliko dimu bilo im je neto lake jer se i Htoka sve vie umarala, pa su se; i nnjjngu nastija grla poela smirivati i priiUli bika predvodnika kojega je prvih ihi-koliko dana vodio Jack Pcutv, vozu-nog uzetom. Treega dana na veer ulogorili hu se pokraj jednoga potoka. Nakon vo-cere su legli, a straari su obilazili krdo. Straarili su svake noi, mi miiiji' nu, jer je trebalo uvati Htoku i ud ih> predvidivih neprilika - napada div ljih zvijeri, pokuaja bu'utfa Nl-nkn, |m kuaja krae... Sljedeega dana u rimo jutro, upui vo dok su se spremali krenuli, it krda se izdvojio mliuli luk I pnlii'iio prema umarku. Za njim )i uilimili krenulo nekoliko mliulili km vrt l'ivl je to primijetio Mnrk lliilull, m|immvhu i potjerao konju da priuiijuft* |iltl Kitici koja se udaljavala. Oko stotinu motah' ii|m(> iulitin je Phil Sinj-doton, n llii i <\?)u hao i (!livo NVIIHmiiim i |m i->I 'i VidiO tO HO iII moi. DESPERADO POSEBNO IMIOUKTNH l/l' U i li:

- Ne razumijem zato ti nisi pucao, Phile? - rekao je. - to se s tobom dogaalo? Sve si vidio, a bio si vie nego dvostruko blii pumi i Hidellu nego ja. Singleton mu nekoliko trenutaka nita nije odgovorio. Onda, kao da se prisjetio da se Clive to njemu obraa, trgnuo se i pogledao ga. - Situacija mi se nije uinila tako ozbiljna! - rekao je. - Promatrao sam to se dogaa. Nije mi jasno zato se ti uzbuuje. Nita se, zapravo, i nije dogodilo. Barem nita strano. Dobro, Hidell je zbog vlastite neopreznosti pao s konja i moda se malo natukao. Zar zbog toga treba troiti rijei? - Ne razumijem te, Phile! I sam si vidio da je Mark bio potpuno bespomoan, leao je na zemlji poluonesvi-jeten od tekoga pada, dok mu se ova opasna zvijer brzo pribliavala. - Clive je u pravu, Phile! - umijea se Joe Baklev. - Mark Hidell je mogao biti rastrgan, a ti mu nisi ni pokuao pomoi. Nije mi jasno zato nisi pokuao pomoi mu. Sutra e moda ti biti u nekoj tekoj situaciji i oekivat e pomo nekoga od nas. Phil Singleton mirno pripali cigaretu. - Moete se vi uditi koliko hoete, ali ja sam ovakav kakav sam i ne kanim se promijeniti! - otegnuto je odgovorio. - Kaem vam, ne elim se mijenjati! Brinem samo o sebi i ni o kome vie! Ne pomaem nikome osim u izuzetnim sluajevima. Ali, ne traim ni pomo od drugih. Moje miljenje je da svatko o sebi treba voditi rauna. Zato da se uzbuujem ako je Hidell bio toliko neoprezan da je dopustio konju da ga zbaci? Kako mene /ni ini okrene i upitno po- moj konj nije zbacio? Neka drugi put [lolima. bude oprezniji, pa nee sebe dovoditi !'I: i K ) I'OKBNO PROLJETNO IZDANJE Onda se to dogodilo. Kad je Mark Hidell dojahao do ruba ume i spremio se zaustaviti bika i krave, iz ume reui izjuri velika puma i ogromnim se skokovima pone pribliavati Hidellu. Konj pod Hidellom se od straha poeo propi-njati. Iznenaen i nespreman, Hidell u jednom trenutku padne s konja, a puma poe k njemu, dok je uplaeni konj panino odjurio. Clive Williams, koji je jo bio daleko, vidio je cijeli prizor kao na dlanu. Puma je ve bila sasvim blizu bespomonom Marku, a tridesetak metara dalje na svom sedlu mirno je sjedio Phil Singleton i promatrao to se dogaa i ne pokuavajui pomoi Hidellu. Odluivale su sekunde. Clive zgrabi svoju puku, paljivo naniani i pritisne okida. Odjeknuo je pucanj, puma odskoi, a zatim se prevrne u zraku i teko padne na travu pokraj ruba ume. Hidell je bio spaen. Clive polako potjera konja prema njemu, promatrajui ga kako oprezno ustaje, opipavajui sam svoje udove da bi provjerio je li ozbiljno povrijeen. Singleton je i dalje mirno sjedio na konju, nezainteresirano promatrajui teko ranjenu pumu, Clivea i Marka 11 Mirila. Na oznojenom konju dojahao je i .Ine Baklev. Kvi mi se neko vrijeme utke gledali, povremeno promatrajui i pumu kuju ho grila u samrtnim trzajima. Mnrk lliell se zahvalio Cliveu to mu ju punio ivot.. Ovaj samo odmahnu nikom kao da je htio rei da nije Mi'hiiii ttlftl.ii oHobito. I 'li i 'l u opasnost, a nas zadravati! - zavrio je. - Moda si u pravu, s tvoje toke motrita! - nezadovoljno mu ree Mark Hidell. - Ne trai pomo i ne prua je. Ali, ja u tvoje dananje ponaanje zapamtiti. Do Wichite je dugaak put i tko zna to nas sve oekuje! Vjerujem da emo biti potrebni jedni drugima, bit emo upueni jedni na druge, tko zna, moda e i tebi zatrebati moja pomo? Ako do toga doe, dobro u razmisliti da li da ti pomognem! Nemirni pogled Phila Singletona kliznu preko lica Marka Hidella. - Ostavi me na miru! - ljutito je rekao. - Ne diram te, ne diraj me! Ako ti se ne svia moje ponaanje, moemo na nesporazum rijeiti orujem! Stani nasuprot mene i povuci "colt"! Tko ostane iv, taj e biti u pravu! - vikao je. Iz njegovoga pogleda zraila je mrnja koju ostali nisu mogli razumjeti. - Neemo o tome vie govoriti i gubiti vrijeme! - presijee daljnji razgovor Joe Baklev. - eka nas puno posla! Odjahao je do Helen koja je ve sjedila na kolima kojima je upravljala cijelo vrijeme putovanja. Objasnio joj je da kola preacem otjera do sljedeeg mjesta na kojemu e logorovati, da ne mora ii za krdom u oblaku praine. Poslije toga vratio se na svoje mjesto gonia iza stada gdje je praina uvijek bila najvea.

Krdo se pokrenulo i tjerali su ga cijeli dan, sve do smiraja sunca. U novom logoritu doekala ih je Helen koja je ve pripremala veeru. Poslije veera djevojka pozove Joea Baklevja u stranu i obavijesti ga da je, dok je tjerala kola preacem, primijetila nepoznatog jnhafa kuji ju ju neprekidno pratio, Nije se pokuAnvim prlltlliMI-i kolima. Zadovoljavan nm tintu lit hudo stalno na istom nMto|nujU ml nju Nije se ni krio. - Izgledno je knu oliiOnu kitulin| kn jemu se nikuda ne fluri /.iivrAlfn jt - Naravno, ni; znam |',d|n li! mu mimIm mogao nalaziti. Joe Baklev nije /.iiiiu iHo miInIH! (> toj obavijesti. - Za sada nikomu nifttn u limiti tw moj govoriti, Helen zamolio |u liju vojku. - Moram razmiHlitl, - Ni Cliveu? - Ni Clivou! potvrdio ju M< znam to bih mislio o tomu Nlju im jasno tko je mogao hiti tvoj |.i\|hiimIvu ni pratitelj. Moda ju ndjnliitii ilulki i vie ga nikada neemo vldjull? Cllvi e te sigurno pitati <> rumu Nino rtu govarali, ali ti izininli nulti uvjei Ijt odgovor. Eno, ve mtH proiniitrtt, Ml gurno je ljubomoran. Ali, ju ti kiiftiun da je on dobar momak! - /.nvrlMo |t< Ona se malo zbuni i pocrveni, tih joj je ipak bilo ugodno mi/.nnnji iln Clive prati njezino kretanju, Ulivntil<> se ve nekoliko puta kako nvu i>Vi-razmilja o njemu. Priznala je samoj nulu da joj no Ini visoki i lijep mladi uvidu, ali to 111K me ne bi priznatu ni/aAto na MVlJulu Sljedeega dana polako u napit dovali. Stoka je mirno iflln i UMpuI |t sla sonu, zelenu travu, No, ljudi su liili napeti, lou |u im-mislio i ipak ohavijuNtio (!||vwi Wll liamsa o tajaiiMlvunom ilWtMiiietl kn|l je juer prijetio Hulim, u Mtilliu mm Im priopili i oHtalimn. Svi su ho odmah fcnltl'lnnli Joe i (Jlive mu bi, dl"' < < \- i njima Htoku, ponovno > i i nm dana i iivljuk \- .'IjI< ii ioi DESPERADO POHNHNO PKOiMi i NO !^$Nt|?

sve strane, pokuavajui utvrditi prati li ih nepoznati. Uvjerili su se da su njihove sumnje opravdane. Ugledali su ga na oko dva kilometra iza stada. Due su ga promatrali. Bilo im je jasno da i on vidi njih, isto kao to oni vide njega, i da je upravo zato jo vie' usporio svoje kretanje. Da bi napravio vei razmak izmeu sebe i njih. Bilo je oito da im se iz nekih svojih razloga ne eli pridruiti, ve ih prati, jaui na pristojnom udaljenosti iza njih. Dogovarali su se bi li neto poduzeli. Kolebali su se to da uine kako bi rijeili zagonetku neznanca koji ih je pratio. No, nita prihvatljivoga nisu mogli smisliti. Toga dana tjerali su krdo sve do manje rijeke koja se zvala Biyar. Tu su zastali da se krdo odmori i da naprave logorite za no. Nedaleko od toga mjesta nalazilo se naselje koje se sastojalo od svega nekoliko kua i prodavaonica. Clive i Helen su se kolima odvezli do toga naselja i tamo su kupili namirnice koje su im bile neophodne za daljnje putovanje. Pred zoru je na Clivea i Joea doao red da paze na stoku. Jahali su oko goveda koja su mirno odmarala, pre-ivajui. Obojica su bili zadovoljni ponaanjem stoke. Priviknula se na putovanje i sada je vie nije bilo teko goniti, kao prvih nekoliko dana. Vano je bilo i to to su se goveda, unato putovanju, ugojila i to su dobro izgledala. Joe je poznavao teren i zahvaljujui njemu kretali su se predjelima koji su obilovali hranom i vodom i to je stoci godilo. Nisu tjerali,goveda jer su onda gubila na teini. eljeli su je u Wichitu dotjerati u to boljem stanju da bi postigli to bolju cijenu grla. Sada su se nalazili na teritoriju Oklahome i ve su sa vie optimizma gledali na svretak velikoga posla koji su zajedno zapoeli. - Nita ne govori o naem tajanstvenom posjetitelju, Joe - u jednom trenutku pone Clive o onome o emu je stalno mislio. - Zar misli da o njemu ne trebamo razgovarati, da je bezopasan? Odmah u ti rei, ako tako misli, ne slaem se s tobom. Joe Baklev pripali cigaretu i uvue dim duboko u plua. - Ne znam to bih ti rekao, Clive! -iskreno je rekao. - I ja mislim o njemu. Razmiljam o njegovom udnom ponaanju. Moda nekoga trai u ovim krajevima, nekoga ili neto. Ne znam trai li ba nas, prije sam sklon misliti da nismo mi u pitanju. Zbunjuje me to to nam ne prilazi. Ali, nikad se ne zna... - Samo nam je jo on bio potreban! Imamo Hidella i Singletona. Ne trpe se, ak bih rekao i da se mrze, i imam dojam da emo s njima na ovome putovanju jo imati problema. A i stari Perry mi izgledao kao da je zbog neega uplaen. Neprekidno se okree na sve strane. Ni o njemu ne znam to da mislim. - Moramo biti strpljivi i paljivi, Clive! - smirivao ga je iskusniji Joe Baklev. - Moramo neprekidno motriti na njih dvojicu i paziti da se ne sukobe. Tebi i meni posao i zarada su najvaniji, a kada putovanje zavri i kada prodamo stoku, neka obojica idu dovraga, neka rade to hoe, neka se poubijaju, ako e im to predstavljati zadovoljstvo. Reci mi, ini li mi se ili je tebi svakim danom sve vie stalo do Helen? - Rekao bih da dobro zapaa, Joe! - bez oklijevanja potvrdi Clive. - Sve 26 DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE bolje uviam da je ona ve odrasla djevojka i da je vrlo lijepa. - Ta tvoja razmiljanja su, znai, prilino ozbiljna? - Pa, ne bih rekao da su ozbiljna, barem ne za sad. Tko zna kako bi to prihvati njezin otac, iako mi se ini da joj nisam mrzak i dosadan. - I meni se ini da je tako, Clive! -potvrdi Joe Baklev. - Ona je doista lijepa, spretna i otresita djevojka, a rekao bih da je i vrijedna, to je takoer vrlo vano. Ne bi bilo loe da po zavretku ovoga posla sve proslavimo jednom svadbom. - Jo je rano za razmiljanje o tome - nespretno se branio Clive Wil-liiiniH. - Trenutano vie mislim o tajanstvenom neznancu koji nas prati nego o Helen. Moda bih mogao zaostati iza krda, i onog jahaa priekati na pogodnom mjestu pa ga iznenaditi. - to bi time postigao, Clive? Ovo je slobodna zemlja i svatko moe jahati kuda hoe. - Mislim da bih mogao, milom ili silom, natjerati ga da nam kae zato nas prati i to eli od nas. Reci mi, to misli o tome? - Nisam siguran hoe li uspjeti sam u tome - bio je sumnjiav iskusni i oprezni Joe Baklev. - Ali, ne kaem da ne bi vrijedilo pokuati. Inae, ne pada mi na um nita drugo to bismo u ovoj situaciji mogli poduzeti. A ne smijemo postaviti zasjedu i pucati u ovjeka samo zato to nas prati. - U redu, onda smo se dogovorili -kimnu Clive. - Ja u zaostati i odabrati neko pogodno mjesto za zasjedu. Prije toga u sakriti konja. Pokuat u saznati ono to nas zanima bez uporabe sile, a silu u

uporabiti samo ako bude neophodno. - Pokufiiyj, Ollvn, Ali, |il'l|<f**l molim to! Nikud n nw snu* Ikti *Ih h sli i tko je Ato Hpi'untttii ulMhMlI AI bude u opaniioHll, puru,) IM vi, it> ti vodi u opasnost vliiritlll Plvitll Juditi je to ti elim rei I -Ne brini, Joe, ni'O'ii mu iln|Hinlili da me iznenadi i nita iiim'U iIhIiIimII) -umirivao gaje Clive. Zolmi Mlli'l u Kanzas, elim da prodamo utuku, tlu-bijem svoj dio i oenim Ilolcul /ritu budi siguran da neu dopustili iln nn se neto dogodi! Drago mije stoje tako! - kininu Joe Baklev i odjae dalje, da bi vratiti junicu koja se udaljila natrag u krdo. Ujutro su krenuli dalje, odmah poslije doruka, nakon neophodnih priprema. Poslije odreenog vremena, skriven velikim oblakom praine, Clive se uspio neprimijeen odvojiti od stada i zaostati. Poslije toga zastao je da bivrazmislio to dalje da poduzme. ovjeka koji ih je pratio nije vidio, ali se nadao da e se ubrzo pojaviti. Zato je krenuo natrag, prema strancu kojega je oekivao. Neto kasnije je sjahao, sakrio konja u umarku, a onda produio pjeice. Kanio je pronai skriveno i udobno mjesto s kojega e moi vidjeti cijeli okoli, a gdje njega nitko nee primijetiti. Pronaao je takvo mjesto, legao na travu i poeo promatrati okoli. Posebno gaje zanimao dio puta kojim je, po njegovom miljenju, stranac trebao proi. Vrijeme je sporo prolazilo. Jedim sat, dva, tri... Clive je zbog neega bio hvc nigur niji da stranca ipak nee oeknli. Taj udni ovjek nejasnih nukana vjo* rojatno gaje ipak vidio. Modu mulu jae u istoj liniji s krdom, a ud izu njega, kao prethodnih dimu? Modu' DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJU 27

je napustio dalje praenje krda? A moda je jednostavno negdje zastao i sjahao, ekajui da Clive ode pa da i on produi? Njemu se oito nije urilo. Zbog toga Clive odlui prekinuti beskorisno ekanje i vratiti se stadu koje je u meuvremenu prilino odmaklo. Pronaao je svoga konja i pourio kako bi stigao krdo. Kad se u jednom trenutku okrenuo i pogledao iza sebe, nije se ba zaudio kad je na udaljenosti oko dva kilometra ponovno ugledao tajanstvenoga stranca. Nije znao to da misli. Joe Baklev i ostali jahai nisu se obradovali onome to im je ispriao kad je stigao do njih. Ali, na to su morali brzo zaboraviti jer je sunce nemilosrdno prilo, stoka je bila edna, a u okolici nije bilo vode. Trebalo je nekoga poslati da odjae dalje i pokua pronai neki izvor. Da bi ispravio vlastitu pogreku zato to nije uspio iznenaditi tajanstvenog jahaa koji ih je pratio, Clive Wil-liams se dobrovoljno javio da on pokua pronai vodu. Na potok je naiao tek poslije dva sata jahanja. U poetku nije bio zadovoljan jer mu se uinilo da je voda previe prljava za pie, ali se kasnije sjetio da je prema izvoru sigurno istija. Zbog vode e krdo morati malo skrenuti s predvienog puta, ali je to bilo beznaajno naspram ednih goveda koja su ve mjesec dana bila na I > 11 ti i. Ulogorili su se kasno naveer, kad I1 plin innik. I ljudi i stoka bili su premoreni i zato su se odmah poslije uluiMiin viuVri!, koju je pripremila Union u/, pomo l'hila Singletona, Kpritmili nn Hpnvnnjc. Singlcton je i tlnl]r iiiipriiiilrlJMlii gledao Marka Hidella, trudei se da ga barem pogledom iivcira. Prije no to je legao, premoreni Clive Williams se zahvalio Helen na ukusnoj veeri, a zatim doao do Joea Baklevja. - Na tajanstveni pratitelj mi ne da mira! - rekao je. - Ne znam to bih mislio o njemu. - Prokleto je uporan! - potvrdi Joe Baklev. - Jae iza nas u oblaku praine koju krdo podie ali ne namjerava odustati. I dalje ne pokazuje nikakvu elju da dojae do nas. Zatim su obojica zaspali. Sljedea dva dana prola su u stalnom kretanju na sjever i tjeranju goveda. Sve je bilo uobiajeno, nije se dogaalo nita nepredvieno. I njihov tajanstveni pratitelj ponaao se uobiajeno. Prethodnoga dana preli su Cana-dacu rijeku i sad su se kretali travom obrasloj dolini uz nju. Zahvaljujui blizini vode i sonoj travi nije im smetala toplina kao prijanjih dana, koji su bili uareni i sparni pa je bilo teko disati. Na jahaa dva kilometra iza krda svi su se navikli pa mu nisu posveivali osobitu pozornost. Samo bi se povremeno okrenuli i pogledali prati li ih jo. U oblaku ute praine nisu mogli razaznati crte lica ali su jasno vidjeli da mu je konj aren. Treega dana, u trenutku kad je Clive na konju dojahao u blizinu kola kojima je Helen upravljala ona ga pozove i zapone razgovor: - Jesi li i dalje zabrinut zbog tajanstvenog jahaa iza nas, Clive? - upitala ga je. - Zato bih bio zabrinut? Nas je vie, pa ak i ako nam eli nakoditi to mu nee poi za rukom jer emo ga lako sprijeiti. UH DKfil'KKAim I'OSKHNO PROLJETNO IZDANJE - Moe pokuati natjerati stoku u stampedo.' - Da bi to pokuao mora prii blie. A on to ne smije jer bismo ga otjerali mecima naih "vinchesterki". Da se nisi zaeljela novog drutva, djevojko? Moda smo ti mi, koje stalno gleda od jutra do mraka, ve dojadili? - Niste mi dojadili, Clive. A osobito mi ti nisi dosadio! - osmjehnula mu se. - Drago mi je to to ujem, ako govori istinu, Helen. - Nemam nikakvoga razloga lagati, Clive! Znam da si pristojan i dobar mladi i drago mi je to si takav. A sada, oprosti, moram zavriti pripremanje hrane! - iznenada se okrenula na drugu stranu, kao da joj je neugodno zbog onoga to je rekla. No, neto kasnije ponovno ga je pogledala. - Hej, Clive, gledaj tamo! Varaju li me oi ili nam se na pratitelj na arenome konju pribliava? On se odmah okrenuo i zagledao na put kojim je krdo nedavno prolo. Helen je dobro vidjela. Stranac se nalazio oko kilometar i pol iza krda i jahao je neto bre nego to je to inio prije. Sve je to uoio i Phil Singleton koji je dotrao do Clivea. - to misli o ovome? - upitao ga je- Nita! - slegnu ramenima Clive. - Vidim da nam se pribliava. Pretpostavljam da e nam danas prii jo blie.

- Hoe li dojahati do nas? - To samo on zna, a moda se i on jo koleba. Mislim da nam, barem za siidn, od njega ne prijeti nikakva opa-Hiiost. Sam je, a mi pazimo na njega. Ne moe nam prii neprimijeen. Idi mi svoje straarsko mjesto, Phile, i budi oprezan. Neka ti "vinchesterka" bude pri ruci. Evo, ve pada mrak, pa emo vidjeti to e se dogoditi. - Clive, ti to ne zna, ali ja odlino pucam i iz "vinchesterke" i iz "col-ta". Ako doe do pucnjave na mene se moe osloniti kao na samoga sebe. - To je dobro, Phile. Moda e nam tvoja vjetina biti potrebna. Do Wi-chite se jo mnogo toga moe dogoditi! Phil Singleton nerado poslua Clivea. Vidjelo se da je elio biti medu onima koji e doekati stranca na arenom konju da bi vidio to e se dogoditi, ali je ipak otiao na svoje straarsko mjesto. Jo odreeno vrijeme sve je teklo po starom. Tajanstveni jaha i dalje ih je pratio, ali sada oito sve bre. Bilo im je jasno da im se pribliava. Sto im je bio blii, uzbuenje Joea Baklevja i njegovih kauboja bilo je sve vee. Primjeivalo se da su naj-nervozniji bili Mark Hidell i Phil Singleton. I vlasnik stada, raner Jack Perry, udno se ponaao. Svaki tren je zaustavljao konja, okretao se u sedlu i promatrao stranca koji je jahao iza njih. Onda bi potjerao konja da stigne ostale, da bi ve poslije nekoliko desetina metara ponovno zastao i okretao se. Iskusni Joe Baklev je sve to primjeivao. Nije znao to bi mislio o takvom, neuobiajenom ponaanju svojih ljudi. Zato je utio i mirno jahao pokraj stada, pazei na stoku i, kao i ostali, oekujui to e se dogodili. Oni koji su se nadali da e im ho jaha toga dana pribliiti naveer osjeali su se iznevjerenima, kao da ih je prevario. Dan je proao u napornom DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJU 29

radu, kao i ostali, a pred no su se zaustavili i skupili oko veere. No, tada se napokon dogodilo ono to su svi s nestrpljenjem oekivali. Kad je pao mrak, neznanac im se sasvim pribliio i poslije kratkog zaustavljanja na oko stotinu metara od njih, pridruio im se dojahavi polako do logorske vatre. Stoka je bila tiha, konji takoer. Kauboji su sjedili oko vatre. Neznanac mirno dojaha do njih, zaustavi konja i sjae. Ponaao se kao da je lan njihove druine koji je imao neto vie posla nego ostali, pa je malo zakasnio na veeru. Nitko od ljudi koji su sjedili oko vatre nita nije rekao. Sjedili su i promatrali ga. Svi su oekivali da on prvi progovori. - Dobra veer, svima! - bile su prve rijei koje je izgovorio. Zainteresirano su ga promatrali ali su i dalje utjeli. Nitko nije odgovorio na njegov pozdrav. Onda pridolica pone paljivo zagledati lica ljudi koji su sjedili oko vatre. Promatrao ih je kao da meu njima trai nekog poznanika. Due je zadrao pogled na Heleni-nome licu. Izgledalo je kao da se udi to u drutvu pranjavih kauboja vidi i djevojku. Nije bilo uobiajeno da ene prate mukarce na takvim tekim i dugotrajnim putovanjima punim opasnosti. Na kraju, stranev pogled ostane na licu Joea Baklevja, kao da je instinktivno osjetio daje taj ovjek najvaniji, da je on voa. Pridolica je imao etrdesetak, godina. Bio je srednje visine, koat i vitak, lica preplanulog od sunca ali svijetle kose i brade koju nije brijao desetak dana. Nos mu je bio orlovski, a pogled plavih oiju otar i pronicljiv. Rasedlao je konja koji se odmah malo udaljio i poeo pasti. Stranac se ponovno okrenuo Joeu Baklevju i zagledao se u njega. - Neto mi govori da si ti voa ove druine - poeo je, djelujui jo energinije bez konja nego li na konju. Opasa mu je bio irok, a s desne strane nisko mu je visio "colt" dugake cijevi, koji tu svakako nije bio samo za ukras: ovjek je djelovao samosvjesno i opasno. - U pravu si, strance! - ree Joe Baklev. - Ja vodim ovaj posao i voa sam ovih ljudi dok posao zbog kojega smo se okupili ne bude zavren. Zovem se Joe Baklev. - Ja sam Bili Right. Poslije toga ponovno nastane tiina. Prekinuo ju je Clive Williams, skoro dvije minute kasnije. - Strance, Bille Right, ti svakako ne spada u ljude koji mnogo priaju! - rekao je. - Ipak, jasno ti je da nas zanima zato nas danima prati, a ne prilazi nam i da oekujemo od tebe objanjenje zato si se tako ponaao. - Nisam ja vas pratio. - Zar misli da smo slijepi, Bille Right? Jasno smo vidjeli kako jae dva kilometra iza nas. - Jednostavno sam jahao u istome smjeru, nisam vas pratio! - branio se Bili Right. - Jahao sam svojim poslom i svojim putem. Ni na koji nain nisam vam smetao. Tek danas sam se neto vie zainteresirao za vas i odluio vam se, barem na neko vrijeme, pridruiti. - Odakle takva nagla promjena raspoloenja? - upita Clive Williams. .iO DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE Vidjelo se da je nepovjerljiv i da nm pria Billa Righta ne djeluje uvjerljivo. - Pridruit u vam se samo ako mi vi to dopustite! - rekao je Bili Right, namjerno ne odgovorivi na Cliveovo pitanje. - Vae zanimanje za mene i moje ponaanje mogu razumjeti. Zato si me i ekao u zasjedi, neki dan, je li? Odmah sam te vidio i priekao sam da ode, pa sam tek onda i ja krenuo. Clive "VVilliams se trgnuo. Joe Baklev zakljui da bi razgovor mogao krenuti u pogrenom smjeru i odlui se uplesti. - Moda bi bilo dobro kada bi nam rekao zato jae sam ovim opasnim predjelima, Bille Right? poeo je. -Mora priznati da to u ovo vrijeme, kad su Komani napustili svoje vig-vame, namazali se ratnim bojama i iskopali ratnu sjekiru, nije normalno a ni pametno. A ovdje ima i dosta razbojnikih bandi koje e prije napasti nekoga tko je sam nego one koji su u drutvu i mogu se braniti. Bili Right pripali cigaretu i otpuhne dim prema zvjezdanom nebu. Pogledom je preao preko lica svih prisutnih da bi ga ponovno zaustavio na licu Joea Baklevja. - Trenutno imam vrlo vaan posao - rekao je. - Trudim se da izbjegnem susret s razbojnikom bandom koja se od nedavno pojavila u ovim krajevima. Ti razbojnici su surovi i ne znaju za milost. Gori su nego Komani! Ima ih oko petnaest, a predvodi ih crnobradi Clive. Kad je pridolica zavrio, ponovno zavlada neugodna tiina.

Ljudi nisu znali to bi mislili o njegovoj prii. Oekivali su Komane, a sad su uli da im vea opasnost prijeti od bijelih razbojnika. Za bandu crnobradog Clivea uli su svi koji su se bavili gonjenjem stoke na sjever. Ljudi iz te bande brzo su se kretali tako da su pljakali na teritoriju nekoliko drava. Za njima su bile organizirane potjere, ali se banda uvijek uspijevala izvui, zahvaljujui obavjetenjima koja je dobivala od nekih ljudi iz potjere. To su bili doista surovi, nemilosrdni zloinci koji su ubijali ljude esto i zbog samo jedne krave! Bilo je sasvim vjerojatno da se banditi sada ele doepati krda koje su gonili Joe Baklev i njegovi ljudi, jer su se nalazili u predjelima gdje je stoka ve imala dobru cijenu. - Jesi li siguran da je banda crnobradog Clivea iza nas? - po prvi put se javio Jack Perry. - Sasvim sam siguran! - bez oklijevanja potvrdi Bili Right. - Jo prije sam uo da su u ovim krajevima. Kasnije sam ih ak i vidio, ali sam se na vrijeme sakrio, tako da oni mene nisu vidjeli. Od tada se trudim da se udaljim od njih i da ih izbjegnem. Kaem vam, ti zloinci su vrlo opasni! uo sam da prisilno ukljuuju nove ljude u bandu. Mislio sam da znate da su iza vas. - Nismo znali. Oekivali smo Komane, a ne bijele razbojnike! - odgovori Joe Baklev. - Tvoje vijesti su me ozbiljno zabrinule, strance. - Mislim da su bijeli banditi opasniji od crvenih! -javi se Phil Single-ton. - Bolje su naoruani, a pohlepniji su i nemilosrdniji od Indijanaca. Oni nemaju to izgubiti a mogu mnogo dobiti. Ucijenjeni su, proganjaju ih potjere i ako budu ivi uhvaeni mogu oekivati samo vjeala. - ao mi je to sam vam donio loe vijesti! - kao da se pravdao Bili Right. - Znam da oko gonjenja ovako velikoga stada ima dosta posla i doDESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 31

nIh problemu, Ipuk, boljo jo dii ci I > 11 v I,) i vm 11 -111 i) moguem napnilu banditu ci'iioIm-ikIi)^ (llivcu, nego cln va.s njihov iiii|)ml iznenadi. Im' Itaklev j<' paljivo gledao i slu-Aiio Hilln Righlu. Inko je po prirodi bio HUiDiijirav, .Joeu je Rightovn priu /.vunln | > i * i I i <> 11 c > uvjerljivo, jer je znao xn liande bijelili razbojniku koje u za-MJedi eekiuu ponire i otimaju stoku. .IohI li naiao i na Komane? -u I >i (ik > je. NiHiim! - odmahnu Right. - Da budem iskren, oekivao sam da u nigdje naletjeli na njih i iznenaen Huni ftl.o se U) 11 i.j < ^ dogodilo. Pretpo-Ht.avljain da ne negdje na nekom drugom mjestu dogodilo neto znaajno 7,n njih, morla su se plemena zavadi-la ili ih je napala vojska. Mogue je da ih je to odvuklo s ovih prostora. Nadam se da si u pravu, strance! progunda Mark Hidell s oiglednim olakanjem. - Samo nam Komani nedostaju i to sada, kad smo preli viAo od pola puta! Bille Right, razumije li se ti u poslove oko gonjenja stoke? - iznenada upita Joe Baklev. l'rioliea se trgnuo i iznenaeno C,a pogledao. Ti doista ne gubi vrijeme, o-v|nflnl - promuklo je rekao. - Znai li lo du mi nudi posao? Moglo bi se i tako rei, Bille. Ovi-iii o tome Sto e mi odgovoriti. Odgovorit u ti ono stoje istina, Jur nemam nikakvoga razloga lagati ti, iloi> Hukley. Radio sam oko stoke nll hi1 (lii|;o. Ipak, najosnovnije poslo-vm /nam dime ni se bavio nko nisi stoar, V nastavi rloe Bakley. - U ovim ni ne ponl.oji ba veliki izbor HJMiliiinnjii. Ne bih rekao ni da si far-JltUl, Dill trnovite - Pa, kad me ve pita, mogu ti rei da sam ono to ljudi nazivaju re-volveraima. Iznajmljujem svoj revolver i svoju puku onome tko ima dovoljno novca da plati moje usluge. Tim poslom sam se do sada najee bavio, jer je najbolje plaen i dobro ga radim. Svi s poveanim zanimanjem pogledaju snanoga stranca prodornog pogleda. On se pravio kao da ne primjeuje njihove znatieljne poglede. - Ubija ljude za novac, je li? - pro-guna Clive Williams. - Pa, ne bi se to moglo nazvati ba tako! - otegne Bili Right. - Istina je da ubijam za novac, ali samo kad sam napadnut. Svojim protivnicima uvijek pruim priliku jer znam da sam bri od njih. To su uglavnom ljudi za kojima su raspisane tjeralice, ubojice i pljakai, koji su na neki nain do tada uspijevali izbjei hapenje. Veina onih koje sam ubio nisu ni zasluili da ive. - udan si ti ovjek! - tiho ree Jack Perry. U glasu mu se zbog neega osjetio strah, kao da se uplaio za svoj ivot. Zbog toga su ga neki od prisutnih, osobito Bili Right, zaueno pogledali. - U posljednje vrijeme se ne bavim tim poslom - doda Right. - Barem ne profesionalno, za novac. Trenutno pokuavam obaviti jedan posao za svoj raun. - Znai, ipak nisi sluajno ovdje, u ovim krajevima - postavi mu Joe Baklev novo pitanje. Revolvera unu pokraj vatre i ponovno paljivo pogleda lice svojih prisutnih. Posebno je zadrao pogled na Marku Hidellu, koji je stajao neto dalje od vatre, leima oslonjen na kola. il'J! |I|1NINHAI>() POKKHNO PROLJETNO IZDANJE - Da, nisam sluajno u ovim krajevima, Joe! - potvrdio je i jo ih jednom iznenadio. - Traim jednoga ovjeka i pratim njegov trag. - Tko je taj ovjek? - upita Clive Williams. - Pa, ja nisam lovac na ucijenjene ljude ali taj ovjek je. Idui za njegovim tragom otiao sam u Texas i stigao u Oklahomu. Poznaje li netko od vas nekog lovca na ucijenjene glave koji se trenutno nalazi u ovim krajevima? - iznenadio ih je pitanjem. - Poznavao sam jednoga ali je taj poginuo u Kaliforniji, ubijen je u Sa-eramentu - odgovori Joe Baklev. -Inae, s takvim ljudima nikad nisam imao nikakve veze. Uvijek sam ih smatrao nekom vrstom leinara i izbjegavao ih. Mislim da ni moji ljudi do sada, nisu imali posla s lovcima na glave. ak i da poznajem nekoga od onih koji se bave tim krvavim poslom, budi siguran da ti to ne bih rekao, Bille Right! - Zato, Joe? - Zato to mene zanima samo posao koji obavljam i nita vie. Ne elim nikakve neprilike u svojoj druini. Malo nas je u odnosu na broj grla koje tjeramo, premoreni smo i jedva ekam da obavimo posao, dotjeramo stoku u Wichitu, prodamo je i uzmemo teko zaraeni novac. Sto e tko poslije toga raditi sa svojim dijelom, ne zanima me. - Znai, to su pravila igre u tvojoj druini, Joe?

- Da! - kimnu Baklev. - To su pravila, a ako ti ne odgovaraju, moe odmah ponovno osedlati konja i odjahati. - Jasno mi je da ne eli neprilike, jasno mi je i zato ih ne eli, i vjerojatno si u pravu! - pomirljivim glasom ree Bili Right. - Ipak, ne moe mi zabraniti da pokuam ostvariti ono to elim. - Ovisi o emu je rije, Bille! - upozori ga Joe Baklev. - Meni je ve sada jasno da ti nisi lovac na ucjene, Joe. Jednostavno, nema takvo lice. Ljudi tvoje vrste nikad ne obavljaju takve prljave poslove. To ostavljaju drugima. Poduhvati lovaca na ljude su posebni i nisu za svakoga. Ponekad se ti lovci predstavljaju kao trgovci, kockari ili kau-boji i mogu se sresti na mjestima na kojima se ovjek ne bi nadao da e ih sresti. No, ponavljam, potpuno sam siguran da ti nisi od tih, pa pristajem na tvoju ponudu da radim za tebe dok stoka ne stigne u Wichitu. Naravno, ako ponuda jo vrijedi. Izgledalo je kao da se Joe Bakley koleba. Okrenuo se prema Cliveu William-su i upitno ga pogledao, kao da ga pita za miljenje. - Ja sam za to da ga primimo, Joe! - odmah ree Clive Williams. - Potreban nam je svaki ovjek, svaka puka i svaki "colt"! Ne zaboravi na razbojnike koji nas prate, a nisam siguran da se i Komani nee pojaviti! - To je tono, posla doista imamo previe, a ni opasnosti koje nam prijete nisu za podcjenjivanje suglasio se Joe Bakley. - Svaka puka bit e nam dragocjena. U redu, ako hoe jahati s nama, mora potivati naa pravila igre, Bille! - rekao je. Jack Perry i Phil Singleton nisu bili za to da se Bili Right pridrui druini. Njima se, poslije kraeg oklijevanja, pridruio i Mark Hidell. - I ja mislim da nam on nije potreban, Joe! - rekao je oklijevajui Hidell. - Zato? - Zato to nam takav ovjek ne moe donijeti nita dobroga. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 33

Svi su se okrenuli prema njemu jer je on rijetko govorio. Bio je najutlji-viji u druini, korektno je obavljao poslove koje mu je Joe davao i nikad se ni zbog ega nije bunio. Obino se utke slagao sa svim to bi Joe Baklev odluio i rekao, ne protestirajui. I Bili Right ga je sada pogledao, ispitivaki i sumnjiavo. - Kako se ti zove, gospodine? -upitao je. - Moe li se to saznati? - Naravno da moe - kimnuo je Mark. - Zovem se Mark Hidell i nemam nikakvoga razloga kriti svoje ime ili se zbog neega stidjeti. Nisam lovac na ucijenjene glave, ako te to zanima. To je sve to ti mogu rei o sebi. - Jesi li lovac na ucijenjene ljude ili ne, u to jo nisam siguran! - zagonetno ree Bili Right. - Tvoje miljenje o meni uope me ne zanima! - promuklo se nasmijao Mark Hidell. - Isto tako nisam siguran ni za ostale! - nastavi Bili Right. - Siguran sam jedino u Joea Baklevja da on nije ovjek koga traim. Naravno, nije sumnjiva ni djevojka. - To je moja kerka! - javi se Jack Perry. - A ja sam vlasnik goveda koje gonimo. Nadam se da ti ni ja nisam sumnjiv, strance? - To emo jo vidjeti, rano je da bilo to kaem - odgovori Bili Right. - Kako taj lovac na ucijenjene glave i/gleda? - upita Clive Williams. Ne, znam mnogo o njemu. Ima preko trideset godina, prilino je razvijen i voli puniti u leda. Sada o njemu znate otprilike onoliko koliko i ja. Ovi\j razgovor treba odmah preliti l! premjee priu Joe Baklev. -Kumio je i nko odmah ne legnemo, Milim neemu moi ustati i nastaviti ii'in|i>n|n Mluke, l'orrv i l'hile, idite straariti prvu smjenu. Ostali odmah na spavanje! Tko nije veerao neka na brzinu veera. Clive, Bili i ja emo jo malo ostati pokraj vatre, da se dogovorimo o nekim stvarima. Bili Right ostaje s nama, odluio sam! Joe, Clive i Bili ostali su pokraj vatre, a ostali su se razili. - Ne znam koliko je ozbiljno sve to to si rekao, Bille - pone Joe Baklev ka su ostali sami. - Imam dojam da nita nisi izmislio. - Svaka rije koju sam rekao istinita je! - potvrdi Bili Right ozbiljnoga lica. - Nisam laljivac, Joe. - U redu, ali zar doista misli da je taj lovac na ucjene, za kojim traga, ovdje, meu nama? Nekako mi to zvui nevjerojatno! - ree Joe Baklev. Bili Right pripali novu cigaretu. - Rei u vama dvojici, budui da u vas ne sumnjam. Potpuno sam siguran da je on ovdje. Imam pouzdana saznanja da je tako. Bilo bi predugo, a nije ni potrebno priati kako sam i od koga to uo. Osobno ga ne poznajem, ne znam ni kako tono izgleda, ali sam siguran da u ga ipak otkriti. A uvjeren sam da e mi i on sam, svojim ponaanjem, u tome pomoi. - ekaj, Bille, ini mi se da te ne razumijem! - Joe Baklev prijee rairenim prstima kroz kosu. - Pred svima si rekao da vie ne radi za novac, a da nisi ni lovac na ucjene. A sada kae da proganja nekog ovjeka. O emu je rije? - Ovo je osobna stvar, Joe. Nije posao. - Hoe rei da ti se taj ovjek osobno zamjerio? -Da! - Ako nije tajna, na koji nain? - Taj podlac je prole godine u Ari-zoni ubio mog mlaeg brata. - Kako i zbog ega? (I III'IMI'KHAIH) I'OHKBNO PROLJETNO IZDANJE - Pucao mu je u lea, da bi naplatio ucjenu za njegovu glavu. - Znai, tvoj brat je bio ucijenjen? -Da. - to je napravio? - upita Clive Williams. - Zamjerio se zakonu i pobjegao. Raspisali su potjernicu i nagradu za njegovu glavu. Lovci na glave poeli su tragati za njim, zbog zarade. Jedan od njih ga je pronaao i pucao mu u lea. Naravno, ubio ga je. Da mu je dao priliku, ne bih nita poduzeo. Ne bih o tome ni govorio. Ovako, moram pronai toga ubojicu s lea i osvetiti brata. To mu dugujem, bio mi je jedini brat. - Sto e napraviti ako ga otkrij e? - Ubit u ga! Ni trenutka se neu kolebati. Samo, ja neu pucati u lea, dat u mu priliku da se brani. Dok je to govorio, Bili Right je djelovao vrlo samouvjereno, energino i odluno. Clive Williams ispitivaki pogleda Joea Baklevja. Ve ga je dovoljno poznavao da bi po njemu mogao zakljuiti da se ni njemu revolvera ne svia. Ali, shvatio je daje Joe, unato tome, spreman primiti u druinu Bil-la Righta, jer po svaku cijenu eli zavriti zapoeti posao - otjerati krdo do Wichite, prodati ga i dobiti novac. Sljedee Joeve rijei uvjerile su Cli-vea da je u pravu. - Primit u te, ali samo pod jednim uvjetom, Bille - rekao je.

- Kojim uvjetom? - upita revolvera. - Moe se dogoditi, iako je u to teko povjerovati, da se lovac na ucjene, koga trai, nalazi meu nama. - Skoro sam siguran da je tako, Joe! - prekine ga Bili Right. - Ja nisam, ali kaem da se to moe dogoditi, kao to se moe dogoditi da ga ti otkrije. elim da mi obea, ako se to dogodi, da e s njim obraunati tek kad zavrimo posao. - To je tvoj uvjet? -Da. - Znai, ako ne pristanem na taj uvjet mogu odmah otii? - Da! - vrsto potvrdi Joe. Pridolica je utio. Clive Williams vie nije mogao izdrati i umijeao se: - Bille, ti kao da ne shvaa opasnu i ozbiljnu situaciju u kojoj se nalazimo. Mi radi vlastite sigurnosti moramo znati to smjera i kako e se ponaati. Nismo spremni nita riskirati. Ako e se obraunavati s nekim za vrijeme gonjenja stoke, moglo bi se dogoditi da je nikada ne otjeramo do Wichite, a mi to sebi ne moemo dopustiti. Clivove rijei zvuale su ozbiljno i situacija je postala zategnuta. Bio je to odluujui trenutak od kojega je mnogo toga ovisilo. Nitko nije zao to e se dogoditi. Hoe li revolvera povui svoj "colt" ili e pristati na Joeo-ve uvjete, pa e sve zavriti dogovorom? Sve je u tim trenucima ovisilo samo o Billu Rightu. - Ne volim kada netko na taj nain razgovara sa mnom, mladiu! - obrati se revolvera mladom Cliveu Wil-liamsu. - Bolje da razgovaramo nego da budemo sudionici u pucnjavi koju nitko od nas ne eli! - Joe Baklev je podrao Clivea. - Dovraga, izgleda da ste obojica u pravu! - nasmijao se Bili Right. - Dosta dugo proganjam tog ubojicu koji puca u lea, pa mogu jo malo priekati! Neka bude kako si ti rekao, Joe! - Moemo se rukovati da potvrdimo dogovor - predloi Clive. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 35

- Rukovat u se s vama tok kada budem potpuno siguran <ln niti jedan od vas nije ubojica kojega trnim! -uozbiljio no rovolvoraft. - Neka bude kako smo m dogovorili, Billc! Ti puzi na nas, ali u svakom trenutku budi svjestan toga da i mi pazimo na tebe. Meutim, to nikako ne umije ometati normalno obavljanje iiasVg posla. Zapamti, najvanije je da sl.ado dotjeramo do Wichite i da ga prodamo, da bismo moglo isplatiti ljude. - Dogovoreno, Joe! - suglasi se Bili Right. - Ima li odmah neki posao za mene? - Nemam odmah. Idi i odmori se, spavaj, a ja u te probuditi dva sata prije zore. Nas dvojica emo biti jutarnji uvari. A ti, Clive, odmah obii stoku i pogledaj jesu li Phil i Jack na svojim mjestima. Ako je netko od njih zaspao, probudi ga. - Meni se ne spava i spreman sam za jo neki posao - obrati se Clive Joeu koji se ve spremao krenuti. - Kada obie krdo i dvojicu uvara moe odjahati dio puta koji smo danas proli. - Zato? - Provjeri je li banda crnobradog Clivea blizu. Ali, budi vrlo oprezan, jer ako te prvi primijete... Ubit e te! - Neu im priutiti to zadovoljstvo! - samouvjereno ree Clive Williams. - Od sada emo svake noi morati paziti i na te proklete bandite! - uzdahnu Joe Baklev. - Kao da i bez njih nismo imali dosta posla! Joe i Bili Right otili su na spavanje, a Clive "VVilliams osedla konja i pone jahati oko stada. No je bila tiha i mirna. S vremena na vrijeme urlikom bi se oglasio poneki kojot ili lii se uo krik none ptice u potrazi za plijenom. Clive u jednom trenutku pomisli da to moda i nisu ivotinje. Iza tih glasova mogli su biti i ljudi. Komani ili banditi. Pribrao se i postao mnogo paljivijiV Ta no je prola mirno. Banditi su svoju prisutnost otkrili tek sljedeega jutra, kad je izalo sunce. Na jednom od okolnih breuljaka pojavila su se dvojica. Vjerojatno izviai. Nisu se ni trudili prikriti svoju prisutnost. Bili su uvjereni da im krdo ne moe izmai i da im je plijen siguran. Bili su brojniji i bolje naoruani od kauboja, a i bolje su rukovali orujem. Neto kasnije, na istonoj strani pojavila su se jo trojica jahaa. Jaha-li su mirno, konje su tjerali polako, korakom, kao da nemaju nikakvoga posla. Nekoliko minuta kasnije, s raznih strana pojavilo se jo nekoliko grupi-ca bandita koji su se ponaali isto kao i oni ranije. Bilo je oito da su preko noi opkolili cijelu dolinu u kojoj se krdo nalazilo. Jahai Joea Baklevja psujui su punili puke i revolvere, spremajui se za obraun, do kojega e sigurno doi. Nitko vie nije mislio na svoje planove. Sva su lica bila zabrinuta. Nisu znali kako e se banditi ponaati i to e poduzeti. Nain koji su banditi odabrali za svoje pojavljivanje bio je zbunjujui. Baklev i njegovi ljudi nisu znali bi li bilo bolje da ostanu tu gdje jesu i da doekaju napad bandita ili da potje-raju stoku dalje. :M DKHl'KRADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 0 svemu tome najvie je razmiljao upravo Joe Baklev. On je bio iskusan ovjek i u borbama s Indijancima i u borbama s banditima. Ipak, sada nije mogao odluiti to bi bilo najbolje. I njega je najvie zbunio nain koji su pljakai stoke odabrali da im pokau svoju nazonost. Dojahao je do Clivea Williamsa i obratio mu se: - Ne znam to da mislim, Clive. Zbunjuje me to to su se ovako pokazali. Kao da ele pokazati da su brojano nadmoni i da nas ele zaplaiti. to ti misli o situaciji u kojoj se nalazimo? - Nemam iskustva, Joe. Jo nikada nisam tjerao krdo koje su napali razbojnici. Ipak, udim se to nas nisu napali iznenada, dok je veina spavala. Trebali su pretpostaviti da smo sada spremniji za borbu. - Mislim da nas ni sada nee napasti - ree Joe Baklev. - Sve je ovo samo trik, ele nas zbuniti i uplaiti, da ne znamo to da napravimo. Udarit e kasnije, kad budemo nervozniji. Vjerojatno smatraju da e na taj nain lake doi do krda, a to je jedino to te bandite zanima. - To je pakleni plan! - ree Clive Williams. - Misli li da e uspjeti? - Uspjet e ako im mi to dopustimo! Mogue je da oni planiraju neto drugo, neto ega se mi jo uvijek nismo sjetili, pa i ne znamo kako bi se obranili. Petnaest minuta kasnije neto se poelo dogaati. Dvojica bandita sa zapadne strane upadljivo su odloili svoje oruje i polako potjerali svoje konje prema krdu. Jahali su jedan za drugim. Prvi jaha je lijevu ruku podigao, lako da je to svatko od kauboja oko krda jasno mogao vidjeti.

To je moglo znaiti samo jedno: pregovore. Joe Baklev i Clive Williams ostali su na mjestu na kojemu su se do tada nalazili. Ostali kauboji slijedili su njihov primjer. - Misli li daje u pitanju prijevara, Joe? - upita Clive. - Mislim da nije - izjasnio se Joe. -Pretpostavljam da su smislili neto posebno, neto to mi nikako ne oekujemo. A sada poinju ostvarivati taj svoj lukavi plan. - Ubrzo emo saznati to kane. Evo ih, jau upravo prema nama. Tako je i bilo. Kad su predstavnici bandita doja-hali na udaljenost od svega nekoliko metara od Clivea i Joea, zaustavili su svoje konje. Snaniji i stariji od dvojice poeo je govoriti: - Jaemo za crnobradog Clivea. Za njega ste sigurno uli. Na ef eli ovo krdo. Moemo se sporazumjeti. - Krdo nije za prodaju - odgovori Joe Baklev. - Barem ne ovdje, na ovome mjestu. Dotjerat emo ga do Wichite i postii mnogo bolju cijenu. - Niste me razumjeli, kauboju. Crnobradi Clive ne eli kupiti vae krdo. On eli da mu ga poklonite. Ako to napravite, moete odjahati dalje. Nee vam se nita dogoditi. - Znai, trebali bismo vam dati stoku u zamjenu za nae ivote? - Tono! - potvrdi razbojnik. - Stoku moete opet stei, a jednom izgubljeni ivot je izgubljen zauvijek! - Muimo se s tom stokom due od mjesec dana! - Predajte ih nama pa se vie neete muiti! Dajemo vam priliku da ostanete ivi! - A ako odbijemo? Pljakai su bili vrlo samouvjereni. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 37

- Napast emo vas kad e nama odgovarati. Pobit emo vas i uzeti krdo. Protiv nas nemate nikakve izglede! - A djevojka? to ete s njom? - Ona e ostati iva. ene ne ubijamo, barem ne odmah. Meutim, mnoge se same ubiju! Lice Clivea Williamsa problij edi od teko suzdranog bijesa. Poelio je potegnuti "colt" i ubiti obojicu drskih razbojnika. Bio je spreman suprotstaviti se Joeu Baklevju ako ovaj pristane na neki kompromis s razbojnicima. Tek u posljednjem trenutku uspio se svladati, upozoren Joeovim otrim pogledom. Joe Baklev se trudio zadrati sa-mokontrolu. Znao je da ne smije prenagliti, jer bi to moglo sve upropastiti. Svaki nesmotren potez, svaka nesmotrena rije, mogli su imati tragine posljedice za sve. Uinilo mu se da bi bilo najbolje da stvar odugovlai. Moda e im se u meuvremenu ukazati neka povoljna prilika da se spase? Pomislio je da bi bilo korisno uti i miljenje drugih ljudi iz druine, moda ponuditi pljakaima polovicu goveda, a ne cijelo krdo... - Ne mogu vam odmah odgovoriti! - zato je rekao. - Nas dvojica ne moemo odluiti u ime svih. Moramo se dogovoriti s ostalim ljudima koji rade s nama. Odjaite, a mi emo vas kasnije pozvati i priopiti vam nau odluku. - Nikakva dogovaranja i odugovlaenja ne dolaze u obzir! Morate nam odgovoriti sada, ili emo vas napasti i pobiti! -- Onda je odgovor ne! Neete dobiti krdo dok je i posljednji od nas iv! Znamo pucati, znamo se braniti, u to i''cl,c Hn i sami uvjeriti! Obojica pljakaa bili su iznenaeni takvim odgovorom. Bilo je oito da su mislili da e svi jahai napustiti krdo i pobjei, spaavajui ivote. - Kajat ete se zbog toga! - upozorio ih je glavni pregovara. - U toj borbi vi nemate nikakve izglede! Nas ima mnogo vie i spretniji smo s orujem. Zar doista elite poginuti zbog sedamsto ili osamsto grla stoke? - Odlazite! - naredi Joe Baklev. -Odlazite odmah, inae ne jamim za vae ivote! Obojica razbojnika okrenue konje i galopom odjau. - Rekao si im tono ono to bih im i ja rekao! - proguna Clive Williams. - Pitanje je jesam li pametno postupio! - odgovori Joe Baklev, duboko diui i nastojei se smiriti. Doista ih je vie i nai izgledi da im se suprotstavimo skoro su nikakvi. Obojica su prila ostalima koji su ih nestrpljivo oekivali, elei uti rezultat pregovora. Sasluali su ih psujui i preklinju-i. Najvie straha i nervoze pokazao je vlasnik stoke, Jack Perry. Izgledao je uplaeniji od svoje kerke, koja je mirno stajala oslonjena na kota kola, drei "vinchesterku" u ruci. Dugo su razgovarali to i kako napraviti. Na kraju, jedino to su se uspjeli dogovoriti bilo je da je najbolje nastaviti tjerati krdo kao da se nita nije dogodilo. Utoliko prije to mjesto na kojem su se nalazili nije bilo povoljno za obranu i to bi u sluaju stampeda svi mogli stradati od vlastitih goveda. Neto kasnije su pokrenuli krdo. Svi su bili dobro naoruani i spremni zapucati na prvog pljakaa koji e im se pribliiti. I Helen je pokraj sebe na sjedalu imala dvije "vinchesterke". IMjnkai koji su do tada bili sa h straha krda povukli su se. Vjero-lnt.no su i oni bili iznenaeni odluko in gonia da brane krdo koje su tjerali i sada su se negdje skupljali da bi hv. dogovorili to da naprave. - Jasno je da e nas napasti, samo je pitanje gdje, kako i kada! - ree Joe Baklev Cliveu Williamsu. Sve prednosti su na njihovoj strani. Ima ih vie, bolje poznaju teren, vjetiji su s orujem i bolje su naoruani. Oni e odabrati mjesto napada. Nama pre-ostaje samo da budemo vrlo oprezni, da ih otkrijemo na vrijeme i da odmah ponemo pucati, da im ne dopustimo da nam priu. - Otvoreni napad na nas skupo bi ih kotao! - mrtio se Clive Williams. - Mnogi od njih bili bi pogoeni, prije nego to bi uspjeli u svojoj nakani. A to njima svakako ne odgovara. Nadali su se da e do stoke doi bez rtava i bez ispaljenog metka! Dan je bio topao i sparan. Jahaima oko krda vrijeme kao da nikada od poetka putovanja nije prolazilo tako sporo. Nita neobino nije se dogaalo. Cijeloga dana nisu uspjeli vidjeti niti jednog pljakaa, iako su paljivo osmatrali na sve strane. Svaki jaha je besprijekorno obavljao povjereni mu posao. Joe Baklev bio je najaktivniji. Nije tedio ni sebe ni konja, neprekidno je bio u sedlu i u pokretu, svuda je stizao, sve je vidio i pomogao je svakome kome je njegova pomo bila potrebna. Neka su se grla neprekidno pokuavala odvojiti od krda, to je dovodilo do guve i trailo veu angairanost kauboja. (/live Williams je koristio svaki slobodan trenutak da dojae do kola kolima je upravljala Helen. Nastojao je

razgovarati s njom da bi je oraspoloio i opustio. Hrabrio ju je, vie mislei o njoj njego o sebi. to je dan vie odmicao i to su bili blii veeri, svi su bivali sve nervozniji i sve nestrpljivije su oekivali zavretak dnevnih poslova. Bili su umorni i ljudi i stoka. Kauboji su toga dana tjerali stoku neto bre nego obino jer je Joe Baklev elio krdo prije ponoi dotjerati na breuljak nedaleko rijeke Cimeron. Raunao je da bi imali vee izglede protiv bandita ako budu iznad njih i to je bilo tono. U tom sluaju pljakai bi im se morali pribliavati mjeseinom osvijetljenom prerijom i predstavljali bi jasno uoljive mete. Osim toga, kad bi i stigli do brda, morali bi napasti iz podnoja, pa bi tako opet bili u loijoj situaciji. Kad su stigli na odredite svi su vidljivo odahnuli. Napetost je neto popustila, iako je jo uvijek bila prisutna i nitko nije bio oputen. Poeli su pripremati noni logor, radei to bez ikakvih iluzija. Mnogi od njih mislili su da e im to biti posljednja no. Iznenada, na sjeveroistoku su ugledali oblak praine koji se kretao. Znali su da to ne mogu biti pljakai jer su oni bili bono, s obje strane. Nisu smjeli ni pomisliti da im moda dolazi pomo. Veerali su u tiini, u pogrebnoj atmosferi. Svi su bili zadubljeni u misli, svatko je bio dovoljan samome sebi, nikome nije bilo potrebno niije drutvo. Te noi, nitko od njih nije uspio zaspati. Skakali su s orujem u rukama na svaki um, krik none ivotinje ili nagli pokret nekog goveda. Smjene su se smjenjivale cijele noi, jaui oko krda s prstima na okidaima "vinehesterki". Nitko se nije UH DKHPKRAIK) POSEBNO PROLJETNO IZDANJE ESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 39

bunio. Kao da su, jaui oko krda, manje mislili na opasnu situaciju u kojoj su se nali i na male izglede da se iz te situacije izvuku ivi i nepo-vrijeeni. to se zora vie pribliavala, napetost se ponovno poveavala. Ljudi su postajali uznemireniji. Izgledalo je kao da svi oekuju napad pljakaa upravo u svanue. Jaui oko krda Clive Williams se trudio ne misliti na poloaj u kojem su se nalazili. Bio je svjestan da e se dogoditi ono to se mora dogoditi i da on svojim razmiljanjem nimalo ne moe poboljati situaciju. Zato su mu misli odlutale u prolost, u rodni kraj. Sjeao se sa sjetom mladosti u Pueblu i roditelja koje dugo nije vidio. Sjeao se djeakih igara i prijatelja iz kole. Pranjavi i prljavi grad u kojemu je nekada ivio sad mu je izgledao vrlo lijep. Kako bi lijepo bilo vratiti se u rodni kraj, razmiljao je. Osnovati vlastiti ran u travnatoj dolini neke rijeke u blizini umovitih planina... Da, njegov Kolo-rado bio je doista lijep... Onda se odjednom trgnuo, emu nada misliti o tome, emu takvo razmiljanje o prolosti i budunosti kad je pred njim moda jo samo nekoliko sati ivota? Jer, nebo je poelo bivati .svjetlije, zora je dolazila... KnH je svanulo svi su se okupili oko kola gdje ih je ve ekala Helen koja takoer nije spavala te noi. Zbog togn je doruak bio spreman raniji' nngo obino, isto kao i vrua luivn. l(i(? Bnklev se popeo na kola i dale-lui/,orom oMinotrio okoli. Nije bilo ni liiigu pljakaima. A joA jufair hu bili tu, iza njih, i s ulije Mlnmr krda. 'IVU km-mije hu Haznali da je onaj Ut Ai koji hu vidjeli pred smiraj prethodnoga dana podigla eta ren-dera koji su tragali za bandom crno-bradog Clivea. Ali, unaprijed obavijeteni o dolasku teksakih rendera, razbojnici su pobjegli, nestali iz toga kraja podbadajui svoje brze konje, zaboravljajui krdo koje su eljeli oteti, mislei samo na to kako da se spase. VI Mark Hidell nije bio utljiv kad bi bio blizu Jacka Perrvja. Onda je koristio svaku priliku, svaki trenutak da ga provocira, da mu dobacuje, da ga na svaki nain izaziva. To mu je najee polazilo za rukom kad bi Perrvja pitao za njegovu prolost, pravei se da se dobronamjerno zanima za prolost ovjeka koji s njim jae. A Jack Perry se trudio, kad je god mogao, izbjei razgovor s Markom Hidellom. Ali, kad bi ih Joe Baklev odredio u istu smjenu, da zajedno uvaju stoku, onda nije mogao izbjei nasrtljivog Hidella. Dolazilo je do unih rasprava i vrijeanja, tako da su ih Joe Baklev i Clive "VVilliams nekoliko puta morali opominjati i umirivati. Toga dana su za sobom ostavili rijeku Cimeron i tako stupili na tlo drave Kanzas. Put pred njima, do rijeke Arkansas, do Wichite, jo je uvijek bio dug, ali su znali daje mnogo laki, da je ono najgore ve iza njih. Ipak je bilo lake i zbog toga to su sada ulazili u predjele pune trave i vode, i vie nisu morali voditi rauna o Indijancima kojih u Kanzasu vie nije bilo jer su bili potisnuti na Zapad. Jedino ega su se morali bojati bile su bande razbojnika i pljakaa, ali su se nadali da e imati sree i da ih .....KMI'KKADn . l'OSEBNO PROLJETNO IZDANJE pljakai nee otkriti sada, kad je ono najgore ve ostalo za njima. No ak i dobri izgledi za uspjean zavretak toga dugog i tekog posla nisu popravili sumorno raspoloenje jahaa. Bili su prljavi, premoreni, pospani i pretjerano nervozni, spremni planuti i posvaati se i zbog najmanje sitnice. Bilo im je dosta stoke i svega. Jedva su ekali da putovanje zavri i da se obraunaju, ne samo to se tie novca. Posebno su taj trenutak eljno oekivali Bili Right i Mark Hidell. Phila Singletona su morile neke teke misli o kojima nikome nita nije govorio, ali je postao utljiv i jo vie se izdvajao od ostalih. Da, svi su bili nervozni i ma koliko se trudili da se to po njima ne vidi, svoje osjeaje nisu uspijevali prikriti. Joe Baklev i Clive "VVilliams su znali da je vlasnik goveda, Jack Perry, sumnjiav u odnosu na sve. Ipak, obojica su primijetili da se u posljednje vrijeme Perrvjeva sumnjiavost i netrpeljivost uglavnom usredotoila na Marka Hidella. Hidell je i dalje provocirao Perrvja uvijek kad bi mu se za to pruila prigoda, kao da ga je namjerno elio iivcirati. Jednoga od narednih dana Hidell je i od Clivea Williamsa zatraio dodatne informacije o vlasniku krda. - Zna li moda vie o to Perrvju od nas ostalih, Clive? - upitao gaje. - Ne znam to te zanima - iznenaeno odgovori Clive. - Zna li neke podatke o njemu, neto iz njegovog ranijeg ivota?

- Kakve podatke, dovraga? - Cime se Perry bavio prije nego mI,o je doao u Texas? - postavi konkretno pitanje Hidell. - Bilo bi bolje da o tome pita njega. Cliveu Williamsu nije se svidio ni Hidell ni Perry, i nije se elio mijeati u njihove odnose. Ipak, zapazio je da je Hidell u posljednje vrijeme postao priljiviji. Sjetio se da ga je Hidell ve nekoliko puta pitao kojim putem e ii do Wichite i raspitivao se o detaljima toga puta. O istom se raspitivao i Phil Singleton. - Pitao sam Perrvja odakle je doao u Texas ali mi nije htio odgovoriti - prekine ga u razmiljanju Mark Hidell. - Zar ti ne primjeuje njegovo udno ponaanje? - Imam dojam da se svi mi prilino udno ponaamo - Clive Williams je elio zavriti razgovor koji mu nije odgovarao. - Neprekidno ga provocira. Pitaj njega odakle je. - Kaem ti da sam ga pitao! Pobjegao je od mene! Nije mi jasno zastoje ivio sam sa kerkom na onom rancu daleko od sviju, kao da se elio od nekoga sakriti. Nije primao posjete, nije imao prijatelja. I sada se ponaa kao da se boji vlastite sjene. Zato neprekidno pazim na njega. - Pazi na njega? - trgnuo se Clive. - Zato? - Zato to vjerujem daje on ovjek koga traim. - Nisam znao da nekoga trai, Mark. - Ti si ovjek koji zna utjeti pa u ti rei o emu je rije. Ja sam lovac na ucjene. Vjerujem daje Jack Perry ucijenjen zbog neega stoje napravio. Najvjerojatnije zbog ubojstva. Imam iskustva i osjetim takve ljude. - Dovraga! Samo nam je jo to trebalo! - Nisam ja molio da me uzmete, Clive. Joe je to elio, ako se sjea. Prihvatio sam jer nisam imao to raditi. Sada vidim sa nisam pogrijeio. DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 41

Siguran sam da Jack Perry ima prljavu prolost i da je zbog neega ucijenjen. Na njemu u dobro zaraditi. Ne pokuavaj me sprijeiti u tome. - Dogovor je da se svi osobni obrauni ostave za vrijeme kada stignemo u Wichitu i prodamo stoku! podsjeti ga Clive. - Trudit u se drati dogovora. O ovome to sam ti sada ispriao nemoj nikome priati. Posebno uti pred Billom Rightom. Sada ti je jasno da sam ja ovjek kojega on trai. Clive Williams se trgnuo. - Zar si ti onaj lovac na ucjene koji je njegovoga brata ubio s lea? - Takav je moj posao! - slegnu ramenima Mark Hidell. - Dolazim u sukob s raznim zloincima. - Ti to naziva poslom, Mark! - Kaem ti da je to posao koji je neophodan, koji je koristan za sve. Lovci za zloince istrebljuju zloince i time spaavaju mnoge ljudske ivote, spaavaju mnoge ljude koje bi ti zloinci opljakali i ubili. - Ne zanima me sve to, Mark! -uzdahnu Clive. - U svakom sluaju, imam tvoje obeanje da nee nita poduzeti dok ne stignemo u Wichitu i prodamo stoku. Trudi se da tako doista bude. Dva dana poslije toga razgovora Clive Williams nije izdrao i ipak je obavijestio Joea Baklevja o svemu. uvi o emu se radi Baklev se vrlo uznemirio. Zar sada, pred samim ciljem, pred kraj dugog puta, da doe do krvavog obrauna meu ljudima unutar druine? Bilo mu je jasno da bi posljedice bile tragine, a to bi dovelo u pitanje i daljnje gonjenje stoke. Joe Baklev je morao sam sebi priznati da je ponaanje Jacka Perrvja doista takvo da pobuuje sumnju. Moda so on tako ponaao zbog grinje savjesti ili iz straha da e ipak, kad-tad, biti otkriven, nagaao je. Prisjetio se Perrvjevog udnog, usamljenog i zabaenog imanja, njegove sumnjiavosti i njegovoga straha kad je saznao da Bili Right traga za nekim ovjekom. Nije znao to poduzeti da bi smirio situaciju i sprijeio krvavi sukob. Te veeri Baklev se dogovorio s Cliveom da on ostane i pripazi na stoku, a sam je odjahao pronai vodu. Dugo je jahao mjeseinom obasjanom noi, ali vode nije bilo. Oko ponoi je zaustavio konja, rasedlao ga i saple-to, napravio sebi leaj najednom proplanku, legao i odmah zaspao. Ujutro se probudio svje i odmoran pa je nastavio put. Tek oko podneva otkrio je potok bogat bistrom vodom. Kad se goveda dobro napiju i odmore nee vie biti nikakvih problema, zadovoljno je zakljuio. Odluio je da na povratku pokua neto uloviti jer im je bilo potrebno svjee meso. Nadao se da e naii na neku antilopu ili srnu. Srndaa je uspio ubiti kasno poslijepodne. Ali, izgubio je dosta vremena i do krda e stii nou, jer je jo bio prilino udaljen. Tako je i bilo. Dojahao je do krda neto prije ponoi i zaudio se kad je primijetio da su se neka goveda ra-trkala i da nema gonia koji bi ih vraali natrag. To ga je uznemirilo jer se to jo nikada nije dogodilo. uvari nisu bili pokraj krda. Bre je potjerao konja prema vatri. Kroz tihu no do njega su dopirali uznemireni povici. Stigao je do vatre, bacio na travu ulovljenog srndaa i ugledao kako Clive Williams dri za koulju na prsi42 DKSPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 11 ni Marka Hidella i grubo ga drmao diik mu ostali neto vikali. Mjnhao je i tek tada primijetio Ho-Innu kako klei pokraj beivotnog ti-|lu svog oca i plae. - to se ovdje dogodilo? - upitao je, upustivi aku na drku svog "colta". - Mark je ubio Perrvja! - odgovori uzbueno Clive Williams. - Taj prok-I etnik gaje ubio, iako mije obeao da U) nee uiniti! - Neka mi netko ispria to se dogodilo! Clive, pusti Hidella, vidjet emo to emo s njim! - Ja u ispriati to se dogodilo -javio se Phil Singleton. - Priaj, Phile! - Po ponaanju Perrvja i Hidella tijekom cijeloga dana nije se moglo oekivati da e doi do ovoga. Radili su zajedno. Naravno, nisam mogao uti o emu su razgovarali, ali je sigurno da je Hidell neim provocirao Perrvja. Primijetio sam da u nekoliko navrata Perry bjei od Hidella ali je ovaj iao za njim i nastavljao ga provocirati. ini se da je to provociranje danas bilo vrlo otro i uporno i da Perry vie to nije mogao podnijeti. - Skrati priu, Phile! Reci mi ono najvanije! - Veeras, kad smo se skupili oko logorske vatre, Hidell je nastavio provocirati Perrvja. Spominjao je neki zloin koji je Perry, navodno, poinio prije dosta godina i ostao nekanjen. Na kraju mu je rekao da je zloinac. U to vrijeme Clive je bio pokraj vatre, otiao je obii goveda. Perry je skoio i poeo vikati. Rekao je daje prije desetak godina sudjelovao u nekoj kradi goveda i da je tom prilikom pucao u

nekog ovjeka, ali da nije siguran da gaje ubio. Meutim, erif gaje okrivio za to ubojstvo i morao je bjeati. ()<l tada se krio i ivio je poteno. to se zatim dogodilo? > il /mi ii.il i l ni |i-im .il|iUM> i uli' n>tn I|M llhli'll III' <>(> kao dn iirjiui' i|( i vrijedi, \hu ni < \\t\ jct.io nm ju ilii < i |n u VVichili i jiuilh i im' njegovu glnvil l'i'iiv gubio i pokilfiitu |i l" bila je to i>;ni iiinfliit je bio iHHiN|Hiii>illv<i hi#| iil l'i'i m i ubio gn. Mili KijjIiI I )M nm ttlMtti* sli. - Moda je i ilulii'i) filn ti |it' ' jeali! - progumlM Jm ItnkM kon je ipak zakon, Izgledalo jo dit mi mm I trntnll intii smirili i da su poflnll li'MKVuitlJii miljati o svemu. Ipak, napetost mi 1 il kod svih. Bili Right je i/glodan niU/ruliiv niji. To se vidjelo po ohvcIiiIiMuiiii i/ rau njegovoga lica. U jednom Iroiiu tku okrenuo se prema .lou llnklcvju - Izgleda da je mom tra^nuju i lutanju doao kraj! Osjeao Nam dn (ta se to dogoditi. Ve sam ponumnjuo nw Hidella ali sada sam siguran da je on lovac na ucjene koji je ubio i nojevu brata pucajui mu u lea. Trebao mi je dokaz i imam ga! - Vai odnosi me ne zanimaju! Da sam znao o Hidellu ovo to sada znam, svakako ga ne bih pozvao da jae u nama. Ali, nama su bili potrebni ljudi... - Ne shvaate, vi nita ne shvaate! - vikao je Mark Hidell. - U pitanju su moj posao i zakon. Onda, kad sam otkrio tvoga brata, nisam mogao uiniti nita drugo osim onoga to sam uinio! Postupio sam po zakonu! U pitanju je bio moj ivot!... - Pucao si mu u lea, kukavice! -povie Bili Right. - Platit e mi za to! - On je bio zloinac! - Nisi mu dao priliku! DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 43

Zloincima se ne daje nikakva priliku! Zul.o si i l'errvja danima provocirao! Da bi )',a naveo na lo da povue "i'iill", jer hi znao daje daleko sporiji od tebi1! Ti mi obino smee i ja u te ubil.il Nijn lono! IVrrvju sam elio prijaviti Aorifu u VVichiti! l/ir>,tft, llidellu! I kukavica si! Mojemu bratu si pucao u leda zato stoje bio bri od lebe! Znao si da bi te ubio u poftlenoj borbi! A Perryju si toboe dao priliku, a to je zapravo bilo obieno hladnokrvno ubojstvo! Nije tono!... Nije tono!... Danas sam vidio da si prilino brz, hI.o je zauujue s obzirom kako Hti inae ponaa. Sada vidim daje i tvoje uobiajeno ponaanje samo trik! Izigrava tromog i priglupog ovjeka, a zapravo si podmukla i brza zmija! Ali, ja u te ipak ubiti! Mislim da bismo sada trebali pokopati Jacka Perrvja! - prie im po-...... '''i" w;n;nms koii ie do tada kopati ijncka Perrvja! prie p novno 01 ive Williams koji je do tada bio kod Helen, pokuavajui je utje-t'ul.i. - () ostalom se moemo i kasnije dogovorili. Bille, ti si dao rije da ga neefi ubili prije nego to stignemo u VViehitu! Odrat u obeanje! - potvrdi l'.ill Uiulit. Kad zavrimo zajedniki posao radi h njim to hoe, ali imaj u vidu Ha iij(if(it Sliti zakon! Hit i'1 u potena borba i zakon mi m'tfo moi nisla. Hada je sve jasno. Hajde, obavimo no Alo moramo da se odmorimo priju HUlriiHnjei'.'a dana. Ja u prvi ii i ni Ni ruu II/Hi mi i i/, kola lopate i poeli ko-i'iill grob. IiIimM dani prolazili su u utnji i Imvljnnju ponlova stoke. Sada je svi-""' lulu tu1'! li-'c jer .lack l'errv vie nije bio s njima da im pomae. Ostao je pokopan na jednom travnatom breuljku u Kanzasu. Helen je bila tuna ali nakon nekoliko dana se pribrala. Za to je najzasluniji bio Clive Williams koji se trudio odvui joj misli i malo je razvedriti. Do Wichite im je ostalo jo oko sto i pedeset kilometara. inilo im se da e taj put protei u miru. Za sto pedeset kilometara trebalo im je oko deset dana jer su prelazili oko petnaest kilometara na dan. Bili Right se drao svojeg obeanja. Nije uznemirivao Hidella, a on mu se sklanjao s puta. Tih dana izbila je i prva svaa izmeu Joea Baklevja i Clivea William-sa. - Perrvjevom smru pripast e nam vie novca nego to smo oekivali -poeo je razgovor Joe Baklev. - Kako to misli? - upita Williams. - Helen je iva i ona e dobiti dio koji bi pripao njezinom ocu. To je sasvim logino i poteno. - To je previe novca da bismo ga ostavili jednoj djevojci. - Ne elim o tome razgovarati, Joe! Ona e dobiti ono to joj pripada! - Vidjet emo u Wichiti! A sada prestani, evo dolazi djevojka. Ne elim da uje o emu razgovaramo. - Gotov je ruak! - obavijesti ih Helen. utke su se pridruili ostalima, ispod velikog hrasta, u hladovini njegove lisnate kronje. Jo dva dana tjerali su krdo u miru, bez ikakvih problema. Odnosi Joea i Clivea osjetno su zahladili. A tada se dogodilo neto to ih je sve uzbudilo i prisililo da zaborave meusobne svae. Naime, jednoga juii ri i: .i <) t.ra primijetili su da ih je napustio Phil Singleton. - to da sada radimo, Clive? - lju-tito je pitao Joe Baklev. - Sad nas je doista premalo za tjeranje ovako velikog krda. Ja ipak nisam za to da za-stanemo i da sve propadne. Kada pomislim koliko smo se namuili, putujui dovde... - Nisam ni ja za predaju, Joe! Moramo pronai neko rjeenje! - Da ostavimo jedan dio stoke ovdje, a da potjeramo samo polovicu? Po ostale bismo se vratili, iako su doista mali izgledi da bismo ih ovdje zatekli. - To nije rjeenje, Joe! I oko maloga krda ima posla skoro isto kao oko velikog. - Ne znam to da radimo! Doista ne znam! Clive osedla konja i izjae. Pratio je trag konja kojeg je jahao Phil Singleton. Za to vrijeme, oko petnaest kilometara daleko od krda, sedmorica bandita sjedili su oko logorske vatre, pili lo viski i dosaivali se. Svi su bili dobro naoruani. Meu njima se isticao, dranjem i visinom, ovjek koji se zvao Peter Moore. On je stajao malo po

strani od ostalih, utljiv i zamiljen. Gledao je nekuda u daljinu. Drugi su se glasno smijali, priajui i psujui. Od galame se probudio ovjek koji je do tada spavao neto dalje, na pokrivau rairenom pokraj stijene. Bio je to Phill Singleton. Priao im je proteui se i zijevajui. - Izgleda da sam dugo spavao - rekao je. - Jeste li razmislili o onome to sam vam rekao kad sam dojahao? - Nita drugo nismo ni radili. Rekao si da u krdu ima oko sedamsto grla? - upita voda, Peter Moore. -Bilo ih je vie ali su neka pobjegla a neka su pojedena, je li? - Tono! - potvrdi Singleton. - Ti poznaje teren na kojemu su oni sada. Da ih tamo napadnemo ili da ekamo povoljniju priliku? - Niti jedna varijanta za nas nije opasna. Ipak, mislim da e oni ovamo stii prekosutra. To znai da e biti jo umorniji nego to su sada, tako da e nam biti laki plijen. Ova Plava dolina je posljednja ozbiljna prepreka za krdo prije nego to stigne do Wi-chite. Krdo s juga mora proi ovuda, jer je ovo jedini prolaz kroz planinu. Mislim da je najbolje da ih upravo ovdje doekamo. - Slaem se! - ree Peter Moore. -Od sutra e jedan na ovjek pratiti krdo. Bit e to lagan posao za nas! Nitko od njih nije mogao pretpostaviti da njihov razgovor sluaju dva paljiva uha i da ih cijelo vrijeme promatraju dva paljiva oka... A sljedeega dana malobrojni gonii Joea Baklevja, sada i bez Clivea Williamsa, nastavili su uz izuzetne napore tjerati veliko krdo. Helen je bila najzabrinutija zbog Cliveova nenajavljenog odlaska i to se vidjelo po njezinom uznemirenom licu. Nekoliko puta je pitala Joea Baklevja misli li da e se Clive vratiti, a on joj je uvijek odgovarao isto: - U to sam potpuno siguran, Helen. Clive Williams nije ovjek koji bi nestao kao utvara u magli, kao to je to uinio Phil Singleton. Mislim da ga on prati, da bi utvrdio zbog ega ju Singleton pobjegao od nas. I sam sam se kolebao bih li to napravio, ali me Clive preduhitrio. - ekajte! Pogledajte tamo, onaj oblak praine to nam se brzo priDESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 45

bliava! Moda je to Clive, moda se vraa! - To je Clive! - doviknu im Mark Hidell koji je imao dalekozor. - Dolazi! Nekoliko minuta kasnije Clive Wil-liams zaustavi umornoga konja pokraj njih. Sjahao je i priao im, a svi su se okupili oko njega. - Naao sam Singletona! - poeo je govoriti bez ikakvog uvoda. - Odja-hao je kod svojih bandita. Spremili su nam zasjedu, ali ja sam ih prislukivao i poznajem njihov plan. Sada moram lei, premoren sam... Dok je Clive spavao u kolima stado je polako napredovalo. Svaki goni bio je obuzet svojim mislima. Joe Baklev bio je najzabrinutiji i najuznemireniji. Neprekidno je razmiljao, pokuavajui smisliti neki nain da izbjegnu bandite i da s krdom stignu do Wichite. Goveda kao da su im htjela olakati posao pa su mirno ila prema klancu iz kojega je vodio uski prolaz u Plavu dolinu u kojoj su ih oekivali pljakai. Joe Baklev je pomiljao da iznenada napadnu bandite, da bace na njih dinamit koji su imali u kolima, da za-obiu njihovu zasjedu, ako je to ikako mogue... Ipak, odluio je konanu odluku donijeti kada uje plan Clivea William-sa. A Clive se probudio tek naveer, kad se krdo zaustavilo i kad je stoka ve legla, mirno preivajui. Njegov plan nije bio ni jednostavan ni lak, s obzirom da ih je bilo malo. U predveerje sutranjega dana, ako sve bude u redu, trebali bi stii do ulaza u Plavu dolinu. Clive im je priopio i to da je Peter Moore odluio poslati izvidnicu, da ih prati. Miindiii su eljeli u svakom trenutku znali gdje se krdo nalazi. - Kad bismo krdo zaustavili na nekoliko kilometara od prolaza, banditi bi pomislili da do sljedeeg podneva imaju vremena doekati nas i sve nas pobiti, a da stoku otjeraju. To e umanjiti njihovu opreznost tijekom noi. - to predlae? - Bit mojega plana temelji se na tome to e nas oni oekivati sljedeega dana u podne. A mi emo pokrenuti stoku ne u zoru, da stignemo do njih u podne sljedeega dana, nego odmah poslije ponoi, po mjeseini. - to emo time dobiti? - upita Joe Bakley. - Ako krenemo odmah poslije ponoi, stii emo u prolaz pred zoru, potpuno neoekivano. Bit emo iza krda i pucnjavom i povicima natjerati stoku u stampedo. - Ima li netko drugi prijedlog? -upita Joe Baklev. Nitko mu nije odgovorio. - U tom sluaju, moramo prihvatiti tvoj plan, Clive! Rizian je, ali boljeg nemamo! Zatim su poeli razgovor o detaljima Cliveova plana, tako da kad sljedeega dana krenu iz logora svatko od njih tono zna to treba raditi da bi plan uspio. Znali su daje to njihova jedina prilika da ostanu ivi i da s krdom stignu do Wichite. Bili Right i Mark Hidell povremeno su se sumnjiavo promatrali, znajui da ih na kraju puta eka i meusobni obraun koji jedan od njih dvojice sigurno nee preivjeti. Cijeli taj dan tjerali su stoku bez incidenta, osim to je Joe Baklev u dva navrata primijetio ovjeka kojega je voa razbojnika, Peter Moore, poslao u izvianje, da prati kretanje krda i gonia. Vrijeme je sporo prolazilo. Kad je pala no ulogorili su se na ranije od(Milunoin mjestu, obavljajui uobia-)nm< poslove za nono logorovanje. Mili su svjesni da ih izvia razbojniku i dalje promatra. .loeje poslije veere uzjahao konja Ih malo obie okolicu. Kasnije je sja-Iimo i pjeice uao duboko u prolaz. Hujao se da su razbojnici otili na neko drugo mjesto i obradovao se kini je poslije nekog vremena, otprilike dva kilometra daleko, ugledao va-Iru. Pljakai su se nalazili tono na onome mjestu koje im je Clive Wil-linms opisao i to je Baklevju i njegovim jahaima odgovaralo. to je tie i neprimjetnije mogao, vratio se u logor i ispriao ostalima to je vidio. Svi su bili zadovoljni zbog toga. Neto kasnije, poslije kraega odmora, pojahali su konje i poeli dizati goveda. Dosta teko su je pokrenuli jer je stoka bila premorena. Ipak, sporije nego obino, goveda su ustala i krdo se napokon pokrenulo, u miru i tiini. Dva sata kasnije uli su u najui dio prolaza koji je bio dugaak nekoliko milja. Joe Baklev je odjahao naprijed. Zora se pribliavala. Joe se vratio pola sata kasnije i naredio da svi jahai prijeu iza zadnjega dijela krda, a iza njih su bila kola kojima je upravljala Helen. Mahnula je rukom Cliveu, poeljevi mu sreu. - Potjerajte goveda bre, ali jo uvijek u najveoj tiini! - bila je sljedea naredba Joea Baklevja. Zora je svitala kad su ugledali va-Itu u logoru bandita. Joe izvadi "vin-rliesterku" iz navlake i pone

pucati u smjeru vatre i jahaa koji su spavali oko nje. I ostali su uinili isto. Pucnjava, uasna vika i nekoliko baenih tapia dinamita uinili su da stoka podivlja. Osjeajui da opasnost dolazi odostraga, goveda su jur-nula naprijed, predvoena velikim bikom predvodnikom, ruei i unitavajui sve na to su naili. To je bio uasan, luaki stampedo koji nita nije moglo zaustaviti. Krdo je naletjelo na pospane bandite koji su zbunjeno trljali oi, uope ne shvaajui to se dogaa. Bik predvodnik je naletio na Phila Singletona i sruio ga, a zatim je cijelo krdo pretralo preko njegovoga tijela i preko tijela ostalih pljakaa. Jedino je Peter Moore uspio iz svoje "vinchesterke" ispaliti nekoliko metaka, prije nego to je otiao u pakao, zajedno s ostalima. Jedan od tih metaka pogodio je visoko u nogu Clivea Williamsa. Povreda je bila ozbiljna jer je metak prekinuo jednu od glavnih arterija i Clive je poeo ozbiljno krvariti. Neto kasnije kliznuo je s konja na travu i onesvijestio se. Pronala ga je Helen, previla mu nogu i uz Joeovu pomo smjestila u kola. Clive je poslije toga tri dana proveo u bolnici u Wichiti. Lijenici su mu operirali nogu i operacija je uspjela. No, bolesnik je bio toliko premoren da se probudio tek treega dana od operacije. Prvo je iznad svoga lica ugledao lijenika u bijelom ogrtau, a onda, na stolcu pokraj kreveta, Helen koja mu se osmjehivala. Bio je zbunjen i u poetku nikako nije mogao shvatiti gdje se nalazi. Sjeao se krda, gonjenja stoke, zasjede u klancu, stampeda, Joea Baklevja... - Clive, u bolnici si! - poela mu je objanjavati. - Noga ti je operirana 4(i DKSPKRADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE DESPERADO POSEBNO PROLJETNO IZDANJE 47

ali sve e biti u redu i nee imati nikakve posljedice. Brzo e biti kao i prije, kau lijenici. Nita ne brini, odmaraj se. - Priaj mi o svemu to se dogodilo od kada sam izgubio svijest - tiho je zatraio. - ao mi je ako te Joe Bak-ley prevario i uzeo ti novac od prodaje krda, novac koji ti pripada... Mislio sam da u ga u tome moi sprijeiti, i uspio bih, samo da sam bio tamo. - O emu to govori? - zaueno ga je upitala. - Pa, ti si jo u bunilu! - Govorim o Joeu Baklevju i o novcu od prodaje krava, novcu koji ti pripada... Uhvatila ga je za ruku. - Ne smije tako govoriti o Joeu, Clive! - rekla je. - Sluaj, sluaj to se dogodilo... Ispriala mu je da je Joe uz pomo nekih ljudi koje je pronala uspio dotjerati krdo do Wichite i prodati ga trgovcima koji su mu ponudili odlinu cijenu, veu nego to se nadao. - Sada smo bogati, Clive! Ne misli dobro o Joeu, a on je najbolji ovjek na svijetu! - Nije ba tako, Helen! - zauo se glas Joea Baklevja s vrata, jer je upravo ulazio. - Clive o meni ima mnogo loije miljenje nego ti. Tko zna, moda je u pravu? Ni sam sebe dovoljno ne poznajem. Doao sam se pozdraviti s vama. Mislim da ete vas dvoje nastaviti ivjeti zajedno, negdje na nekom predivnom rancu u Kolo-radu, negdje gdje je trava sona i zelena, gdje je rijeka puna pastrva, gdje su ume guste, gdje je zrak ist, gdje je priroda netaknuta... I tome se radujem, iskreno se radujem!... Mladi i djevojka razmijenie zaljubljene poglede. - Bili Right i Mark Hidell su se meusobno poubijali - obavijesti Joe Clivea. - Od svih nas koji smo sudjelovali u gonjenju stoke do Wichite jedino vas dvoje ste doista imali sree. Osim mene i vas dvoje, svi ostali su poginuli! Neko vrijeme svi su utjeli. - urim, odlazim iz Wichite! - nastavi Joe Baklev. - Idem ponovno na Zapad, tamo je mjesto ovakvim ljudima kao to sam ja. Sav novac je u banci, nisam uzeo niti dolara! Moj dio je moj poklon za vae vjenanje! Za uzvrat od vas traim samo jedno! Da prvome sinu koji vam se rodi date moje ime i da me se ponekad sjetite! Nita vie! Okrenuo se i izaao prije nego to su mu mogli odgovoriti. KRAJ DESPEIIADO - \YESTERN ROMAN POSEBNO PROLJETNO IZDANJE Nakladnik: BOOKGLOBE d.o.o. Horvatovac 100, Zagreb i) EvcnCoUins Direktor: NebojaRadi Urednik: Bernard Radovi Distribucija: TISAK d.d., Zagreb Unos i prijelom: TERCI JA d.o.o., V.;\y,\<!> Tisak: VORAK, Zagreb Godina izdanja: 2003. KA SVIM KIOSCIMA!