Kraljeva Sutjeska, STUDENI 2004.; broj 3., godina I.

; Cijena 1KM - inozemstvo 2 Eura

Kraljeva Sutjeska online

ELEKTRONIČKO TISKANI VJESNIK

Ime joj je Katarina!

impresum

TEMA BROJA

Vaša reklama

na webu

FRANJEVAČKI SAMOSTAN KRALJEVA SUTJESKA Vjeko Tomić
Glavni i odgovorni urednik Za izdavača:

Osnivač:

Posljednja bosanska kraljica Katarina

Dražen Filipović
Uredničko vijeće

REPORTAŽA

Nikolina Pavlović, Dražen Filipović, Andrijana Pavlović Elektroničko-tiskani vjesnik KS online, Kraljice Katarine br. 1; FRANJEVAČKI SAMOSTAN, 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH +387 32 779 015
Telefon: Adresa uredništva:

Dani kraljice Katarine

EKSKLUZIVAN RAZGOVOR

Novi načelnik općine Kakanj

u časopisu

+387 32 779 291 ksonline@kraljeva-sutjeska.com www.kraljeva-sutjeska.com UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj. U KM 3385902200045719 za časopis. Devizni račun, 0000-013854 BLZ 20506, Sparkasse, fra Antun Perković, Franziskaner Platz 1, A-6330 Kufstein za “Kraljeva Sutjeska on line”
Grafičko oblikovanje: Bankovni račun: Elektoničko izdanje: E-pošta:

Fax:

NAŠA BAŠTINA

Ašikovanje Život kraljice Katarine Samo su tarabe ostale
DIJASPORA

Dražen Filipović Vjekoslava Tomić MEDIA, Zenica 300 primjeraka
Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12 srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanost, kulturu i šport časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. točka 10. zakona o porezu na promet proizvoda. Naklada: Tisak: Lektura:

Sutješko-kakanjska večer u Zurichu

EKOLOGIJA

Tko to tamo baca smeće?! Faza 122: ekološko pošumljavanje - kolumna
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

3

Aktualnosti

RIJEČ UREDNIKA
Štovani čitatelju! Pred vama je novi primjerak lista Kraljeve Sutjeske. Kao i u prošla dva nastojali smo vam prikupiti najzanimljivije informacije i događanja iz našeg kraja. Prošli su lokalni izbori a što je došlo-ostalo iza njih čitajte u aktuelnostima. Također smo pripremili razgovor s novim od građana izabranim načelnikom općine Mensurom Jašarspahićem- Surijem. Za temu broja smo odabrali proslavu 526 godišnjice od smrti poslejdnje bosanske kraljice Katarine sa svim pratečim događanjima. Nismo zaboravili ni povjesna i kulturno-običajna zbivanja iz našeg podnevlja. Ekološjki problemi nas stalno pritišću, još jedna deponija čeka milost mještana i općinski rukovoditelja. Glavni urednik
Nažbilj i Lipnica dobijaju telefone a Ratanj ne. Riječ je o:

skandalozno!

REZULTATI OPĆINSKIH IZBORA

Kanali prokopani kroz selo, a telefoni zaobišli kuće!

Katastrofa zvana izbori
Izbori su bili i prošli. Rezultati se zbrajaju ali već sada je jasno da su na općini Kakanj jedini gubitnici, već 12. godinu zaredom - Hrvati. Manje od 50% ih je izišlo na izbore. Jedva koji od njih da se uspio izboriti za mjesto u općinskom Vijeću s liste HDZ i liste SDP. Na izborima za načelnika Hrvat Katičić i tako nije imao nikakvih izgleda. Prvi razlog tome je da su od progona 1993. Hrvati u općini Kakanj od do jučer najbrojnijeg naroda deklasirani na običnu nacionalnu manjinu. Potom ih je nevjerojatnom matematikom za izbore registrirano tek 1200?! Iako ih na općini Kakanj živi oko četiri i pol tisuće. Tako barem kazuje crkvena evidencija župa Kakanj, Kraljeva Sutjeska i Vukanovići. Znači li to da u ove tri župe imamo tri tisuće katoličke djece i mladeži do 18 godina starosti koji ne izlaze na izbore? Vjerojatno ne. Ovi koji nam kroje kapu u OHR i lokalnim odnosno kantonalnim vlastima, rade što hoće i bez nas o nama

REZULTATI IZBORA PO STRANKAMA TE BROJ MJESTA U OPĆINSKOM VIJEĆU

NAZIV POLITIČKE STRANKE odlučuju o svim bitnim pitanjima pa i o tome tko će a tko neće biti upisan u biračke popise. Tako je pravo glasa uskraćeno za barem dvije tisuće Hrvata koji tu žive “od stoljeća sedmog”, imaju možda i nove CIPS osobne iskaznice ali se nisu uspjeli naći na magičnim popisima birača. Poslije toga uslijedio je neodaziv i nezainteresiranost birača, nevjerica da se na ikakakve pozitivne procese može utjecati biranjem stranaka i ljudi. Najveći dio Hrvata time se u općini Kakanj predao na milost i nemilost brojnijima i zainteresiranijima. Šteta jer je propuštena lijepa prilika da se mijenja sadašnji loš položaj našeg naroda u ovom dijelu naše zemlje. Neregistriranjem i neizlaskom na izbore, optiranjem za Hrvatsku, dijasporu, Kanadu i Australiju, Hrvati sutješkog i kakanjskog kraja su kazali da ih ne interesira njihovo bolje sutra ovdje. Svoj politički značaj izjednačili su s onim koji su ovdje imali 1854. Šteta! NARODNA STRANKA RADOM ZA BOLJITAK STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE - SDA STRANKA PENZIONERA/ UMIROVLJENIKA BIH – SPU BIH BOSANSKOHERCEGOVČKA PATRIOTSKA STRANKA - BPS NOVA HRVATSKA INICIJATIVA – NHI STRANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU – SBIH BOSANSKA STRANKA – BOŠ SOCIJAL DEMOKRATSKA PARTIJA BIH – SDP HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH – HDZ

GLASOVA % MANDATA U OV 1,20% 0 43,57% 14 3,27% 1 0,31% 0 1,56% 0 13,79% 4 1,44% 0 29,74% 9

ANKETA 17% 80% 3%
Čisti slučaj i stvar kako BH Telekom projektira svoje poslove Namjeran propust i diskriminacija hrvatskog sela Ratanj Nema informacija pa ne znam

Više od sedam godina hrvatski povratnici u selu Ratanj kod Kraljeve Sutjeske žive u neuvjetnim ili dopola obnovljenim kućama, bez ikakva zaposlenja, a dugo su bili i bez struje. Sve su to izdržali u nadi da će se poboljšati uvjeti za život, pa su živjeli za trenutak kad će u domovima dobiti i telefone, koji bi im bili jedina veza sa razasutom rodbinom po cijelom svijetu. I kada je napokon krenuo projekt telefonizacije, uslijedili su šok i nevjerica, jer su telefoni zaobišli Hrvate Ratnja, a cijela priča sigurno je nezabilježena u BiH. BH Telecom Zenica počeo je projekt uvođenja telefona, tj. telefonske linije od bošnjačkog sela Lipnice sve do Kraljeve Sutjeske, gdje je i glavna centrala. Na toj trasi je i Ratanj, ali su ovdašnji hrvatski povratnici jednostavno izostavljeni iz cijelog toga projekta. Da stvar bude još gora, kanali za telefon već su prokopani kroz Ratanj, i to kroz neke od njiva ovdašnjih povratnika, a telefoni se ipak neće provesti do samih domova. Ovo je sramota za cijeli svijet. Kanal su prokopali kroz moju vlastitu njivu, a mene su, kao i ostale povratnike u Ratnju, izostavili, te nam još govore da ćemo telefone dobiti za dvije-

tri godine jer smo tobože dio općine Vareš. To je skandalozno jer je Ratanj oduvijek bio u kakanjskoj općini i ovo je čista diskriminacija hrvatskih povratnika te pokušaj da se na miran način ponovo vrate u izbjeglištvo - požalio nam se povratnik Ilija Stojčić, koji se u Ratanj vratio još 1997. godine i koji je morao nabaviti mobitele i plaćati visoke račune kako bi se čuo s djecom i unučićima u izbjeglištvu. Ogorčeni povratnici u Ratanj su istaknuli da im je u BH Telecomu rečeno kako će telefone dobiti skupa sa selom Dragovići u vareškoj općini, koje je od Ratnja udaljeno osam kilometara, i to preko dva brda. Isto tako rečeno im je kako nema novca za uvođenje telefona u Ratanj, a potrebno je manje od 100 tisuća KM. U susjednom hrvatskom selu Klanac, koje graniči s bošnjačkim selom Nažbilj i u koje se do sada nije nitko vratio, ostavljeno je 70-ak priključaka za telefon, dok je u Ratnju dvadesetak povratničkih obitelji, ali telefon neće dobiti. U Ratnju je ovih dana obnovljena i kapelica, život se polako vraća, a dosta je i iseljenih Hrvata iz toga sela koji žele obnoviti obiteljska imanja, ali će ova priča oko telefona zasigurno biti veliki kamen spoticanja. Frano Matić Objavljeno u Večernjem listu

novi-stari načelnik
Kndidat Općinskog odbora Socijaldemokratske partije Kakanj za općinskog načelnika - Mensur Jašarspahić Suri nakon drugog kruga predbrojavanja glasova izabran je za novogstarog načelnika općine Kakanj.

5,14% 2

Rezultati preuzeti s Press stranice općine Kakanj www.kakanj.com.ba

4

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

5

est Fotovij

putovi

SPOMEN NA POSLJEDNJU BOSANSKU KRALJICU Svijetla kruno roda svoga, Katarino kraljice! Vjernog puka bosanskoga sveta zagovornice! Ne slave te kazivanja o proslavi ratničkoj, nego tvoja darivanja kruha djeci patničkoj! Tuđina ti tijelo skriva u hladnome grobu tvom, al’ ostaješ vječno živa u narodu hrvatskom! Katarino, dušo sveta, naš te žarko moli dom: domovina daj da cvijeta srećom, mirom, slobodom! Živi spomen tvoga lika čuvaju u Bosni svoj djeca tvojih podanika u duši prastoljetnoj!

Tema broja

Ima neka d(r)uga cesta
Općina Kakanj ostala bez centralnog grijanja nakon spora poslovodstva Tremoelewktrane i J. P. Grijanje Kakanj zbog dva milijuna maraka neplaćenog duga. Kada će spor biti riješen još se ne zna. Jedino čemu se možemo nadati je produženom miholjskom ljetu.

Izborni rat je okončan a iza njega su ostali brojni neskinuti plakati i “ogrebani” putovi. Takav jedan je i put Čatići - Kraljeva Sutjeska. Kao što je već najavljeno trebala je početi sanacija ove cestovne dionice a umjesto toga došlo je do stagnacije. Nekoliko dana prije izbora strojevi su izišli na teren. Pokušali su pripremiti put za asfaltiranje a kada će se to dogoditi nitko ne zna. Sada se na dionici pojavljuju pukotine pa udubljenja. Ako se zadrži ovo stanje preko zime bolje nam je ići pješice jer asfalta neće ni biti. Je li ovo još jedna predizborna floskula ili je riječ o projektu koji čeka pravog izvođača. Ovo drugo je poželjnije no hoće li što ostati od prijašnjeg puta?

Ime joj je Katarina!

Napisala: Nikolina Pavlović Posljednja bosanska kraljica Katarina je na prostoru Bobovca i Kraljeve Sutjeske provela 17 godina. Na ovaj prostor dolazi 1446. godine udajom za kralja Stjepana Tomaša. Padom Bosne 1463. godine posljednja bosanska kraljica napušta Bosnu izgovarajući, po narodnoj predaji, ove riječi:

vareš

Krajem rujna prije općinskih izbora predsjednik Federacije Niko Lozančić povratnicima je darovao nesvakidašnji dar: kamion građevnog materijala koji je odmah podijeljen osobama s popisa ureda za povratnike općine Kakanj.

EKO NAPREDAK - J P Čistoća Kakaknj uradila svoj posao na Aljinića

U Varešu je 19. listopada 2004. godine otvorena nova zgrada Pučke kuhinje “Kruh sv. Ante”. Gradnja je počela krajem mjeseca svibnja ove godine, nakon što su sredstva za kupnju placa stigla iz Caritasa njemačke pokrajina Baden-Wurtenberg. Inače, sva potrebna sredstva za gradnju objekta i opremanje prostorija osigurao je Biskupijski Caritas grada Freiburga zahvaljujući angažmanu socijalnog djelatnika Mije Vidovića koji je Varešanin po rođenju. Ukupna vrijednost svih radova iznosi 115.000 KM. Osim prostorija pučke kuhinje u ovom objektu bit će smješten ured karitativne udruge Majka Terezija, te prostorije za smještaj starih i napuštenih osoba. Dodajmo da Pučka kuhinja u Varešu djeluje nešto više od 6 godina i u njoj se godišnje napravi i podijeli preko 46.000 obroka. Vjerojatno bi i općini Kakanj bila potrebna jedna ovakva ustanova jer nažalost mnogo je potrebitih oko nas. Preuzeto s Vareš home page

Gladna nahrani

«Zbogom ostaj moja Bosno slavna I u tebi do tri dobra moja»
misleći pri tome na izvor Radakovicu, ribu iz Bukovice i pšenicu iz Liješnice. Ove riječi potvrđuju njenu ljubav i odanost sutješkom kraju i narodu kojem je nesebično pomagala. Ta altruistička ljubav je bila uzvraćena od strane njenog odanog puka koji i danas žali za svojom dobrom kraljicom. Zbog toga seoske žene i danas nose na glavama crne marame kao simbol žalosti za svojom kraljicom. Suživot kraljice Katarine i njenog puka rezultirao je živim sjećanjem na njen lik i danas 526 godina od njene smrti. Dan kraljicine smrti 25. listopad, tradicionalno se obilježava u sutješkom samostanu i crkvi Spomendanom kraljice Katarine. Spomen na posljednju bosansku kraljicu je i ove godine kao i predhodnih obnovio sutješki zbor pjevajući spomen-pjesmu kraljici bosanskoj, koju je napisao fra Ladislav Fišić a uglazbio fra Slavko Topić.
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

čestitka

Uredništvu župnog lista “Krstitelj” čestitamo izdavanje 50. broja.

6

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

7

Tema broja

8

Nedavno sam u staroj očevoj kući pronašla svoj molitvenik iz djetinjstva. Listajući ga sjećala sam se kako smo kao djeca učili pratiti sv. misu na latinskom. Znam kako nas je sve obradovalo kad se u crkvenu liturgiju uveo hrvatski jezik. Sve smo bolje razumjeli i počeli smo u obredu sv. mise istinski sudjelovati. Nekako sam se teško navikavala kad se uveo običaj da se pod misom pružanjem ruke zasvjedoči drugima mir i ljubav. To mi je donekle remetilo pozornost praćenja sv. mise, a u tim godinama nisam ni poimala suštinu riječi «Mir Gospodnji bio vazda s vama». Pomalo formalno i sa snebivanjem pružali smo ruku jedni drugima. Onda su došle godine ovog rata i pokazale nam svu vrijednost riječi «mir» - vrijednost onog unutrašnjeg mira, a i mira uopće. Raspršeni na sve strane, rasuti i izgubljeni tražili smo ga i pod sv. misom. Pružajući ruku najčešće nepoznatim ljudima bila sam zahvalna na svakom iskrenom osmijehu upućenom meni, a silno tužna kad bih u nečijem pogledu pročitala ono: «Ah, izbjeglica».

Mir s vama!
Kad sam se poslije godina izbivanja ponovo našla u našoj sutješkoj crkvi i tu kod oltara blažene kraljice Katarine stala uz starice u našoj sutješkoj nošnji, tek tada sam znala da sam opet kod kuće. Pružajući ruku i želeći im mir gledala sam ih kako rado pružaju ruku jedna drugoj okrečući se oko sebe da koga ne preskoče, a i kako bi kad se sve poznaju i niti života su ih godinama čvrsto vezale. S onom do sebe je curovala i istog su se dana vjenčale, s onom je bila u porodilištu, ova iza nje je kuma njenom djetetu, a ova ispred ima sina koji je s njenim zajedno u Americi – i tako bi dugo mogli nabrajati.Većina ih sad živi sama i usamljeno. Mnogima je jedini kontakt s drugom osobom ovaj u crkvi kad pruže jedna drugoj ruku. A kad se tu još nađe nečije dijete i pruži im ruku, vidi se kako im se na trenutak ozari lice i bar na čas ispune odavno prazne ruke i prazna krila. Po izlasku iz crkve često pitaju: «Je li to tvoje unuče? Imam ih i ja al’ su «tamo». Eh, insan ih osta željan», i tiho produže dalje. Već poslije nekoliko nedjelja i meni su rado pružale ruku i pravile mi mjesto da sjednem u klupu do njih. Raspitale su se one već i tko sam i iz kojeg sam sela, tko mi je mati i tko su mi babe. A ja sam pružajući im ruku često željela glasno reći: «Mir s vama sve moje Ane, Mare, Kate, Anđe, Luce… Mir s vama i hvala vam što svake nedjelje nađete snage u sebi da po svakakvom vremenu i u tim godinama dođete u našu sutješku crkvu. Hvala vam za radost koju osjetim svaki put kad se zabijele vaše košulje i zacrne vaše okruge tu kod naše kraljice Katarine». Tko zna – možda i ja pružajući vam ruku i želeći mir tražim davno izgubljeni miris babine košulje i topli dodir materine ruke.

Piše: Vjekoslava Tomić

Od svih do sada znamenitih žena srednjovjekovne Bosne svakako je najdublji trag ostavila kraljica Katarina Vukčić Kosača svojom tragičnom životnom sudbinom, kroz koju se mogu pratiti zadnje godine bosanskog kraljevstva. Katarina Vukčić Kosača je rođena oko 1424. godine u gradu Blagaju. Kći je Stjepana Vukčića, uglednog bosanskog plemića iz obitelji Kosača i majke Jelene Balšić, kćeri Balše III. vladara Zetske kneževine. Rano djetinjstvo i mladost provela je u domu svojih roditelja, odgajana u duhu toga vremena. U to vrijeme njezin otac Stjepan bio je glavni oslonac svoga strica Sandalja Hranića koji umire 1435. godine. Nakon stričeve smrti Katarinin otac postaje upraviteljem stričeva imanja. Katarina je budno pratila radnje svoga oca od koga je naslijedila odlučnost i pravilnu procjenu političkih događaja. Navršivši dvadesetu godinu života, došlo je do promjene na bosanskom prijestolju po smrti kralja Tvrtka II. (1421. – 1443.). Na bosanski tron dolazi Stjepan Tomaš (1443. – 1461.), koji je već na početku svoje vladavine imao problema sa neposlušnom vlastelom i težio da poboljša svoje stanje obzirom da je i sam bio nezakonit, a živio je u vanbračnoj zajednici sa Vojačom, ženom niskog roda, kojoj je samo obećao da će je vjenčati. Zbog čega se i obratio papi Eugenu IV. (1431. – 1447.) koji ga je 29. 05. 1445. god. proglasio zakonitim kraljem Bosne i riješio obaveze prema Vojači. Ubrzo dolazi do pomirenja između kralja Stjepana Tomaša i Stjepana Vukčića Kosače. Kralj Stjepan Tomaš upravo je u tom vremenu tražio za sebe ženu i po nagovoru svojih savjetnika izbor je pao na Katarinu, kćer Stjepana Vukčić Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća 26. 5. 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. I tako Katarina postaje bosanskom kraljicom. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčić Kosači moćnog saveznika u ratu protiv Turaka. Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se franjevci. Sam Papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem po Bosni je gradila crkve: crkvu Presvetog Trojstva u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u Jajcu, crkvu Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku sa kraljem Stjepanom Tomašom, kraljica Katarina je rodila troje djece: kćer Katarinu, sina Sigismunda i još jednog sina o kome se ništa pouzdano ne zna. Navodno na otoku Mljetu u jednoj crkvi ima ploča kod oltara na kojoj piše da je tu sahranjen sin

POVIJESNI OSVRT NA ŽIVOT KRALJICE KATARINE Mijo Šain PRVI DIO

(1424.-1478.)
kralja Stjepana Tomaša. Početkom srpnja 1461. godine, umire kralj Stjepan Tomaš pod sumnjivim okolnostima. Kraljica Katarina postaje udovica u 37 godini života sa dvoje nejake djece, Sigismundom koji je imao 12 do 14 godina i Katarinom koja je imala 10 godina. Na bosansko prijestolje dolazi Stjepan Tomašević (1461. – 1463.), sin Tomašev iz prvog braka sa Vojačom, koji naslijeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom i majkom i ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u Sutjesci te na Bobovcu. Ovim političkim potezom kralj Stjepan Tomašević je stekao naklonost velikog bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, za što ga je ovaj priznao kraljem. Kraljevina Bosna brojala je zadnje dane svoje samostalnosti. U svibnju 1463. god. moćni turski sultan Mehmed II. el Fatih (1451. – 1481.) kreće sa 150.000 tisuća vojnika na Bosnu, koju osvoji bez velikih gubitaka zauzimanjem najvažnijeg kraljevskog grada Bobovca, a kralja Stjepana Tomaševića zarobi kod Ključa i pogubi kod Jajca. U narodu ostade izreka «da je Bosna šaptom pala». U svom pohodu na Bosnu, Turci su u ropstvo odveli Sigismunda i Katarinu, djecu kraljice Katarine. Kraljica Katarina se tada nalazila u posjeti svom bratu Vladislavu te tako izbjegla zarobljavanje. Poslije toga odlazi u srpnju 1463. god. u Dubrovnik iz razloga da se privremeno skloni od najezde Turaka te da riješi političke odnose Dubrovačke Republike i Bosne u novim prilikama. U Dubrovnik je sa sobom donijela mač svoga muža kralja Stjepana Tomaša gdje ga je i ostavila s namjerom da se preda njezinu sinu Sigismundu ako se oslobodi turskog ropstva.
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

Katarina Vukčić Kosača

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

9

Reportaža

PETA SMOTRA FOLKLORA “DANI KRALJICE KATARINE”

DANI KRALJICE KATARINE
U organizaciji Hrvatske folklorne skupine “Bobovac” Čatići, organizirana je već tradicionalna Peta smotra folklora “Dani kraljice Katarine”, 24. listopada, 2004. god. Prva smotra folklora održana je u Čatićima, Druga i Treća u Kraljevoj Sutjesci, Četvrta u Kaknju, a ova Peta ponovno u Kraljevoj Sutjesci. Znači da je HFS “Bobovac” ovom Petom smotrom obilježila mali jubilej. Predstavnicu organizatora, predsjednica Hrvatske folklorne skupine «BOBOVAC» Čatići, Ana Dojčinov otvorila je ovu kulturnu manifestaciju, govorom u kojem je istakla: Veliki značaj tradicije hrvatskog bića na ovim prostorima potvrđuje i to da žene župe Kraljeva Sutjeska, uz tradicionalnu narodnu nošnju, kao znak žalosti za posljednjom bosanskom kraljicom Katarinom, od njene smrti, do današnjih dana, na glavi nose crnu maramu. Smotru folkloru započeli su domaćini, članovi HFS “Bobovac” Čatići, koji su od svog osnutka nastupali na brojnim smotrama folklora, kako u BiH, tako i na međunarodnim smotrama folklora u Hrvatskoj. Takođe dio svog programa, iz bogate riznice Sutješkog kraja prezentirali su u Gelzenkirchenu (Njemačka) i Ziruchu (Švicarska), a u svojoj općini su organizirali po peti put smotru folklora pod nazivom «Dani kraljice Katarine» Članove HFS «Bobovac» su otpjevati izvorne pjesme iz Župe Kraljeva Sutjeska, koje su 14. svibnja 2004. godine u organizaciji Ansanbla LADO i Matice Hrvatske - ogranak Sarajevo, pjevali u Koncertnoj dvorani «Vatroslav Lisinski» u Zagrebu, na koncertu pod nazivom «Pjesme i plesovi Hrvata BiH». To je zajedničko pjevanje «u dvoje» muškarca i žene, a ovakav način interpretiranja je dopušten, prema tradicijskim normama, samo ukoliko su pjevači u rodbinskim vezama i ako im se glasovi slažu jačinom i bojom. Otpjevali su pjesmu: «Snijeg pade, drumi zapadoše...» a poslije je mješovita pjevačka skupina otpjevala «Daj mi prodaj Ano, pola bašče svoje...»
kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

Iz Žepča su stigli članovi Hrvatskog katoličkog kulturno umjetničkog društva «OGNJIŠTA» Lug – Brankovići, a predstavili su dio svadbenih običaja žepačkog kraja.

Članovi Hrvatskog kulturno – umjetničkog društva «Sveti Ante – Cim» iz Mostara predstavili su nam igre i pjesme iz Hercegovine Dok su sudionici Kulturno – umjetničkog društva «Fadil Dogdibegović – Dikan»» iz Kaknja predstavili Igre iz Centralne Bosne. Članovi Hrvatske folklorne skupine «Kulin ban» Čemerno – Ilijaš, izveli su prelo - sa izvornim pjesmama i plesovima.

Pokrovitelji smote: 1. Nevladina organizacija “FONDACIJA”, 2. Načelnica općine Kakanj, gđa Mirha Kulović, 3. Hrvatsko kulturno društvo “NAPREDAK” Kakanj, 4. “Alternativa” Kakanj, 5. Gospodin Dragoslav Matošević, 6. MZ Kraljeva Sutjeska 7. Gvardijan sutješkog samostana fra Vjeko

Tomić,

Željezničarsko kulturno – umjetničko društvo «Željezničar» Sarajevo predstavilo se, Igrama iz šire okolice Sarajeva. Članovi kulturno – umjetničkog društva «PROSVJETA» iz Kaknja zapjevali su izvorne pjesmama uz gusle i zasvirati kolo uz frulu. Igrama iz Vranduka predstavili su se Članovi Kulturno – umjetničkog društva «Željezara» iz Zenice. Članovi Kulturno umjetničkog društva «IZVOR» Žabljak iz Usore, predstavili su pjesme i plesove iz Usore. Pri samom kraju nastupa folklornih grupa Hrvatska folklorna skupina «BOBOVAC» iz Čatića prikazala je dio svadbenih običaja iz Kraljeve Sutjeske pod nazivom «Duvačenje mlade».

Članovi Folklorne skupine Zavičajnog kluba «ŽERAVAC» predstavili su se pjesmama i plesovima Plehanskog kraja.

Po završetku kulturnog programa, svim sudionicima i pokroviteljima Pete smotre folklora podijeljene su zahvalnice. Photo by KS online Tekst: Ana Dojčinov
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

10

11

Razgovor
RAZGOVOR S NOVOIZABRANIM NAČELNIKOM OPĆINE KAKANJ, MENSUROM JAŠARSPAHIĆEM SURIJEM

RAZGOVOR S NOVOIZABRANIM NAČELNIKOM OPĆINE KAKANJ - Je li povratak prognanih još uvijek moguć? Koliko se može utjecati na povratak nakon deset godina prognanstva? Povratak je moguć uz ulaganja u obnovu kuća i gospodarstvenih objekata, te stvaranje uvjeta za zapošljavanje i samozapošljavanje, kvalitetno obrazovanje, stipendiranje studenata povratnika itd. Treba nastojati stvarati partnerske odnose općine s višim organima vlasti: vladom županije i vladom FBiH. Razgovarao: Dražen Filipović - Koji su po vašem mišljenju prioriteti za općinu Kakanj? Izrada strategije razvoja koja treba obuhvatiti stvaranje uvjeta za zapošljavanje posebno mladih i žena, zatim izradu projekta industrijske zone, rješavanje ekoloških problema, unapređenje sporta i kulture, infrastrukture grada i mjesnih područja: uređenje putova, ulične rasvjete, sportskih objekata, rješavanje problema opskrbljivanja pitkom vodom, zaštita kulturno-povijesnih spomenika, stvaranje uvjeta za otvaranje malih i srednjih poduzeća za proizvodnju zdrave hrane, te s finalnom proizvodnjom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih prerađevina, te šumskih plodova, unapređenje turizma i razvoj proizvodnih kapaciteta finalne prerade drveta, izradu projekta izgradnje gradskog bazena sa pratećom infrastrukturom. -Tijekom izbora bila je primjetna velika apstinencija birača. Što mislite koji su razlozi lošeg odziva birača? Učestalost izbora i neispunjavanje izbornih obećanja. Nesređenost biračkih popisa, prepoznatljiva imena na popisima koja se često ponavljaju, te osjećaj običnog čovjeka da što se više govori o demokraciji on ostaje sve siromašniji (sve veći broj nezaposlenih, nedostatak nužnih uvjeta za upošljavanje povratnika, posebno veliki broj nezaposlenih mladih i žena, invalida rada i rata) osjećaj besperspektivnosti i otuđenosti vlasti od naroda. na našem području, dok sredstva od prodaje električne energije i nus proizvoda odlaze prema sjedištu Elektroprivrede u Sarajevo. U 2005. godini treba konačno razriješiti probleme zagrijavanja grada Kaknja s prigradskim naseljima, također i međusobne odnose između J. P. Grijanje Kakanj, općine

Novi početak sa starim-novim načelnikom

-Vi ste već jednom bili izabrani za načelnika naše općine, ali ste pod čudnim okolnostima smijenjeni. Kako doživljavate vaš novi - stari izbor? Bio sam uvjeren da ću ponovno pobijediti zato što je na prosvjednom skupu, koji je inače spontano organiziran od strane građana na centralnom gradskom trgu i to uz jaku kišu, izišao veliki broj ljudi da podrži moj ostanak na funkciji načelnika, tj. da spriječe moju smjenu. Tada je posebno zamijećen veliki broj mladih, djece i umirovljenika. Nakon toga, jedna nevladina organizacija je organizirala potpisivanje peticije za moj ostanak na toj funkciji. Nju je potpisalo 12 tisuća građana. Smjena je bila čisto politički čin zato što sam bio načelnik iz reda SDP-a. Smijenjen sam na inicijativu SDA stranke uz pomoć HDZ i S BiH. Potporu za kandidiranje dali su mi članovi SDP čiji sam predsjednik, zatim NHI-a i više udruženja građana općine Kakanj. - Formirano je novo općinsko vijeće. Kako ocjenjujete novoizabrane vijećnike? Jesu li, po vama, sposobni da vode naše građane i narode? Ja bih bio sretan da budu bolji od starih vijećnika i da imaju više osobne inicijative. Ima jedan broj novih ljudi od kojih očekujem da će se više baviti problematikom svih struktura stanovnika općine Kakanj, između ostalog da će se više baviti problemima povratnika, mladih, retardiranih, starih i iznemoglih osoba, vjerskih, zdravstvenih i obrazovnih ustanova i razvoja medija.

Kao načelnik očekujem učešće mladih ljudi u smislu novih inicijativa oko organizacija rada i zapošljavanja mladih, te njihovog afirmiranja u organima vlasti
-Izbori su za nama. Što je s putovima koji su započeti prije izbora te dovedeni u još gore stanje, problemom grijanja koji nas prati pred samu zimu, ekološkog zagađivanja koje se nastavlja bez ikakvih sankcija? Tko će to i kako riješiti? Putove koje je započela raditi Vlada županije treba uz pomoć poslanika u skupštini županije s područja općine Kakanj tražiti da završi u toku ove godine. Isto se odnosi i na putove koji se financiraju od strane Vlade FBiH, također uz poslaničku aktivnost zastupnika iz Kaknja u Parlamentu FBiH. Općinsko viječe Kakanj i načelnik općine trebaju najozbiljnije razmotriti sadašnje stanje odnosa između javnih poduzeća od značaja za FBiH i u skladu s Ustavom FBiH tražiti da se u konačnici ostvare partnerski odnosi u korištenju prirodnih bogatstava. Nakon iskorištenja prirodnih bogatstava iz viška vrijednosti konačnog proizvoda korist mora imati i općina Kakanj. Povrat novčanih sredstava od prodaje nus proizvoda iz Termoelektrane Kakanj kao što su šljaka i pepeo itd. Lokalna zajednica dugo godina samo trpi štete zbog rada takvih kapaciteta

Kakanj i Elektroprivrede BiH Sarajevo, što podrazumijeva potpisivanje novih ugovora koji će poštivati interesne odnose između općine i Elektroprivrede. - Građani pitaju: što trebamo učiniti za zajedničko bolje sutra? Da se ljudi udruže i formiraju što više udruženja građana iz svih oblasti života i rada. Što više javnosti u radu vijeća i načelnika, uz organiziranje i održavanje što više okruglih stolova, javnih tribina, otvorenih razgovora kroz programe radija i televizije, kao i kroz pisane medije. Otvoriti sve probleme koji tište sve interesne grupe građana i tražiti odgovore na mnoga neriješena pitanja i probleme na cjelokupnom području općine. Iznalaziti rješenje učešća svakog pojedinca u organiziranju života u zajednici. Kao načelnik očekujem učešće mladih ljudi u smislu novih inicijativa oko organizacija rada i zapošljavanja mladih, te njihovog afirmiranja u organima vlasti, u svim javnim poduzećima i javnim ustanovama koje gravitiraju našoj općini. Iskustva starijih i suvremen pogled mladih na budućnost moraju na koncu rezultirati stvaranjem uvjeta za blagostanje na našem području.
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

12

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

13

Naša baština

OBIČAJI IZ DAVNINA

Ašikovanje

Pripremio: Mijo Šain Ispod kuće braće Trgovčević – Gluvić nalazio se manji objekat zvani Pekarica vlasnika Marijana Pavlovića zvanog Marić. U Pekarici je pekao male lepinje koje je narod zvao ljepčići, te meso govedinu, janjetinu i teletinu. U poslu mu je pomagao sin Marijan koga su po ocu zvali Marić. Iza objekta je imao mesaru gdje je prodavao svježe meso. Dok je Marićeva žena Kata koju su svi poznavali po nadimku Kaja imala kavanu u prizemlju kuće gdje je posluživala kavu i čaj. U istom smjeru preko puta Kajine kavane bila je kuća Joze Šarića koja se i danas nalazi na istom mjestu. U prizemlju kuće bila je kavana a iznad ulaznih vrata stajala je tabla sa natpisom Kavotočje. U kavani su se mogli popiti samo kava i čaj. Kavana je nastavila rad i poslije II svjetskog rata, a poslije Jozine smrti rad u kavani nastavili su Jozina žena Janja i sin Augustin. Godine 1960. kavana se zatvara i u istom prostoru otvara se trgovina trgovačkog poduzeća Velepromet – Visoko. Nakon raspada ovog poduzeća u istom prostoru otvorena je

Dućani, kovačnice, gostionice i kavane na Pijesku pred Drugi svjetski rat

Sjećajući se mladosti baba Mara je često govorila ovako: - Kakve ove današnje cure. Zagledaju se u jednog momka i ništa ne vide osim njega. Eh, koliko sam ja momaka imala! S koliko sam ih ašikovala! - Pričaj baba Maro. - Ovako ti je to bilo. Kad djevojčica stasa, zacuri se, prvi znak da je zrela za ašikovanje je da stavi dukat na čelo kad se obuče nedjeljom i pođe k misi u Sutjesku. Poslije mise, na Pijesku kod kola, već bi se zagledali momci i cure. Tu bi se igralo, pjevalo i gledalo. U poslijepodnevnim satima bi se odvajali oni koji su išli na Teševo, u Ratanj, Kopljare i Poljane, a mi bi krenuli cestom prema Čatićima. Već kod Gluvića kuće bi me «poteg’o» prvi momak. Povuci bi me za rukav košulje i to je bio znak da hoće sa mnom ašikovati. Tako bi zajedno došli do sutješkog groblja. I tu bi često igralo kolo, a onda bi odlazili oni koji su išli u Trnovce, Pavloviće, Seoce, Bijelo Polje, Bištrane.

Već tu bi se znao pridružiti drugi momak pitajući: «Može li smjena?» Nekad je bilo teško reći koji može ostati. Onaj kome kažem da ide («otresem ga») znao bi se naljutiti, a ponekad je cura znala dobiti i šamar zbog toga. Tako ti je to bilo. S drugim momkom sam ašikovala do Ljevanke, a onda sa sljedećim do Pranjana (današnji dom na Aljinićima), pa onda opet do Jozana (Marijina Voda). Tu bi otišle Miljačićke, Zaješke, Slapničke, a mi bi produži dalje do Pod Bjelaviće, i dalje do Markove kuće na početku Čatića. Sad izračunaj kol’ko sam momaka promijenila svake nedjelje. - Kako si znala koji je «onaj pravi»? - E, pa kad uzmeš amanet, kad izabereš, onda se zna da se udaješ i nema više drugih momaka. - Pa baba Maro, kako ste to ašikovali? - A šta ja znam. Pričali smo nešto. Nemoj me tako gledati. Drugo je to vrijeme bilo. Meni

je moj ćaća reko kad sam se zacurila: «Čuvaj ćeri obraza i nemoj me osramotit.» Pravo da ti kažem nisam ni znala šta mu to znači, al’ sam to upamtila. Ni jednog se tog s kim sam ašikovala ne stidim ni danas, a i ovaj moj da me je ostavio prid oltarom nisam se bojala. Hajde da joj povjerujemo, a možda ipak ima i onog: Ostarile pa zaboravile. - Eto tako se to ašikovalo od Sutjeske do kuće. Mladež se sastajala i po prelima, mobama, pjerovima. Nedeljom i blagdanom se poslije večere izlazilo na selo i tu bi se do duboko u noć pjevalo, igralo i ašikovalo. Dolazili su momci i iz drugih sela – završila je. Poslije ove priče babe Mare jasno mi je što sad za svakog drugog, trećeg djeda na župi kad čuje da je umro kaže: «E, pokoj mu duši. Ja sam s njim ašikovala.»
Napisala: Vjekoslava Tomić

privatna trgovina pod nazivom Brkin dućan čiji je vlasnik Miroslav Šain – Pavlić. Lijevo od kavane Joze Šarića nalazila se kuća Ilije Trgovčevića zvanog Malan i Ilija Malanov. U prizemlju kuće nalazila se kavana u kojoj su se mogli popiti kava i čaj s malim čokaljima rakije i ruma (pojedini gosti su miješali ove napitke). U kavani su se mogle pročitati novine koje su se nalazile na držačima od bambusa. Prema kazivanju Ilija se dva puta ženio a druga žena se zvala Anica i imala je nadimak Sarajka. Ilija Trgovčević je imao i mesaru

gdje je prodavao ovčije meso – bravetinu. Poslije smrti muža Ilije obiteljsku tradiciju je nastavila njegova žena Anica zvana Sarajka koja je i sama vršila klanje sitne stoke i njihovu prodaju. Povremeno je sama išla na trgovačke pazare u Travnik i Bugojno gdje je kupovala sitnu stoku i poslije je preprodavala. Njihov sin Ivo koga su zvali Ivo Malanov je nastavio ovu obiteljsku tradiciju. Ivo je radio u mesnici u Varešu zajedno sa svojim rođakom Pericom Trgovčević. Prvi je od svoje generacije imao motocikl na kojem je i poginuo kod Vareša vrlo mlad.

Josip Brđanović Tel: 032 779 091 Mob: 061 433 470 E-mail: ivanb91@bih.net.ba Web site: www.kraljeva-sutjeska.com/turistinfo

TURISTiNFO

posjetite naš e stolno mje sto

14

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

15

Napisala: Julijana Matanović

Samo

su

16

Moj dobar prijatelj ne voli džipove. U svojim tekstovima koje piše za ugledni politički tjednik dotakne ih redovito kada želi naglasiti nečiju oholost. Kroz vozače džipova nastoji približiti čitateljima tipove ljudi, koji su ispit iz kolegija „naglo bogaćenje“ položili u najuglednijim klinikama za pojačanje i impregniranje vlastite kože. Pretpostavljam da se na ulicama velegrada ljuti na vozila koja zauzimaju dva a ne jedno parkirališno mjesto, da im upućuje rečenice koje bi vozila trebala prenijeti svojim bahatim vlasnicima, da poželi šakama, zaboravljajući na postojanje riječi nježno, lupati po njihovim haubama, posebice onda kada se ozbiljno približe pročelju zgrade u kojoj stanuje. Kako adresu u osobnoj karti nije promijenio već punih trideset godina, ne može se pomiriti s činjenicom da je došlo vrijeme da i u vlastitu kuću, zbog ogromnih prometala namijenjenih savladavanju prirodnih prepreka a ne gradskoj vožnji, mora ulaziti uvlačeći stomak. Nekoliko puta dnevno, prisilnom vježbom trbušnih mišića on se nakratko rješava tri presudna centimetra i uspijeva se provući do ulaznih vrata. Njegova višegodišnja ljutnja, u kojoj je džip postao ključna riječ za stanje našega društva, dovele je do toga da odnedavno i sama drukčije pogledavam na, moram priznati, vrlo privlačne vozače crnih terenaca i da im u tih nekoliko sekundi, koliko na crvenom stoje uz mene, pronađem manu zbog kojih bi ih žena trebala odmah napustiti, a najbliži općinski sud proglasiti krivim po bilo kojem članku zakona. Priznajem da je zbog mog ponašanja u prometu bilo itekako korisno da se odlučna

imenica džip pojavi u nekom drukčijem kontekstu. Vojko ima nekih problema s džipom, malo će kasniti. Rekao mi je to, nakon riječi dobrodošlice, mladi župnik, tek imenovan u selu do kojeg sam stigla autom srednje klase, u metalik sivoj škodi za čijim je upravljačem sjedio vikar obližnjega samostana. Da bismo prešli tridesetak kilometara bilo nam je potrebno punih šezdeset minuta. Mnogi o ovoj ljepoti ne znaju ništa, nažalost ni oni koji su sate utrošili polemizirajući o Andrićevoj pripadnosti i porijeklu građe za njegove romane, bilo je sve što sam rekla vozaču koncentriranom na uskost ceste uz koju čudno plavkasta crnogorica zaklanja pogled prema provalijama, zgarištima i ljepoti koja šuti nad nekad ponosnim srednjovjekovnim bosanskim kraljevstvom. Bilo je nedjeljno poslijepodne, krajem rujna i župni je dvor mirisao na svježe vapno. Učitelj vozi džip?, upitala sam gospođu srednjih godina koja je u trenutku mog ulaska ustala ispred računala i velikim koracima prešla prostoriju nesvakidašnja oblika. Njezina je dužina sadržavala najmanje četiri njezine širine. Čula se škripa poda. Majstori nisu pričekali da se drvo osuši, pomislila sam sugerirajući si miris svježine tek srušenih stabala kakva sam viđala u djetinjstvu odlazeći sa susjedima u jesenjske sječe. Primila sam sitnu šaku, hladnu i mokru. Na njezinoj površini bila su istetovirana tri križa. Uz njihove rubove koža je bila svjetlija, gotovo blijeda. Doimala se poput pastpartua koji ima zadaću snažnije naglasiti središnji motiv slike. Svoje

tarabe ostale

je ime izgovorila neobičnim naglaskom. Primijetila je da sam, usprkos što je vidim prvi put, očekivala da će se predstaviti baš tako. Naši su roditelji vjerovali da se kraljica postaje imenom. Ovdje smo sve Katarine, ali stoljećima više nijedna nije kraljica. A moj kolega stvarno vozi džip, dodala je spuštajući visinu svoga prodornoga glasa. Način na koji je izgovorila „vozi džip“ uklapao se u sliku kakvu mi je u naslijeđe darovao moj prijatelj novinar. Dodatno sam je obojila ženskim komentarom koji bi bio jasniji kraljici rođenoj prije šest stoljeća nego svim onim ženama koje su u naslijeđe dobile njezino slavno ime. Zamišljam kako džip prestižnog modela prolazi pokraj učiteljice i ne zastaje. Osjećam ljutnju koju prekida stvarna Katarina dodirujući mi rame. Čini to kao da me moli da pažljivo poslušam njezino obraćanje monitoru. Upituje ga prepoznaje li i on osobu koja je došla u selo u koje više ne pristižu ni bolesti. - Nema ih tko donijeti, dodaje netko od prisutnih u sobi.

Učiteljica je, u tom trenutku, vratila pogled prema meni. Ne znam je li osjetila moju zbunjenost izazvanu obraćanjem spravi na radnom stolu ispod prozora ili je htjela zatražiti ispriku zbog toga što se namjerava vratiti na mjesto na kojem se nalazila prije moga ulaska. Kimnula sam glavom. Primila je to kao dopuštenje za odlazak. Rečenicom „A gdje je mali?“ napuštala je središnji dio prostorije i odlazila prema monitoru. Žurila je na način na koji ja žurim noću. Mjesecima već. Nakon što na stropu spavaće sobe ne uspijem pronaći popratne riječi melodije koja iza ponoći uspavljuje susjedni trg i samo u tragovima ulazi kroz poluotvoren prozor, započinjem rečenicama potpisivati dolazeće note. U njima pričam o sebi. Opisujem se neispavanom, govorim kako ustajem iz kreveta, navlačim na sebe bakin teget plavi mantil, prije pola stoljeća kupljen na tršćanskoj tržnici, izlazim na slaboosvijetljenu ulicu i ispred sebe, na dvadesetak metara, primjećujem muškarca koji baterijsku lampu približava papiriću sakrivenom u šakama desne ruke. Priznajem da mu osjećam lice, iako je od našeg posljednjeg susreta prošlo više od pola moga života i da udaljenost između naših tijela savladavam u tri koraka. Samoj sebi sličim na ženu s čarobnim čizmama koja nakratko postaje vlasnica moći izmišljene samo za bajke. Stavljam ruku na površinu s koje dolazi svjetlo i muškarcu zaklanjam slova koja čuvaju adresu moga stana. I tada glazba sa susjednog trga utihne. Rečenice se nakratko pokažu na stropu i nestanu. Šakama, pod pamučnim bijelim pokrivačem, pokrivam koljena, oživljavam dodir upisan u svakoj stanici kože i blažim bol nastalu u zamišljenom hodu. Župnik mi je prišao. Slutio je da sam zbunjena Katarininom neobičnom komunikacijom. Učiteljica dolazi nedjeljom u naš dvor, govorio je dok je ona iz zbirke suvremenog pjesnika čitala stihove i pogledavala u ekran. Prepoznavala sam riječi pjesme Lastrićev monolog nad Bosnom. Njezini su se sinovi i unuci uspjeli spasiti i izbjegli su negdje na sjever Njemačke, nastavljao je. Za nju sam nabavio kameru i sada nedjeljom, uvijek u isto vrijeme, zajedno piju kavu. Ona sjedi ovdje, a oni u svom domu gore. Gledaju se ovako preko ekrana, razgovaraju, nazdravljaju i zaboravljaju na ono što je bilo. - Ali i ne govore o onome što će biti, dodao je onaj isti glas koji je pojasnio zbog čega u njihovo selo ne stižu bolesti.

U prostoriju je ušla domaćica s poslužavnikom kave. Prostorija je počela mirisati na jutro. -Gdje si parkirao kad se nismo nimalo stresli, čula sam muški glas. Zasigurno sam bila zaokupljena tužnom slikom obiteljskih komunikacija, posebnom vinjetom na građevini koju su potpisivali arhitekti zaduženi za političku i povijesnu modernizaciju srednjobosanskoga prostora, kada nisam primijetila učiteljev ulazak. - Kod tarabe dolje, da vas ne stresam. Rukom je pokazao prema prozoru uz koji je sjedila Katarina. Prišla sam Vojku koji mi je mojoj ispruženoj šaci približio svoj lakat. Prsti su mu, na obje ruke, bili crni, uprljani uljem. Osjetila sam tvrdoću tkanine njegova tamnog sakoa. Koracima, nalik Katarininim, došla sam do prozora. Ispred ograde koja je okruživala nekoliko preostalih zidova spaljene kuće, stajao je vojnički džip iza kojeg se naslućivao oblak dima. Oblik je svjedočio o njegovim godinama i neobičnom obiteljskom naslijeđu. - Čudite se, upitao me. To sam sam napravio, skupljao sam dijelove na odlagalištima, u ratu. Srećom kad je u voznom stanju, inače trideset kilometara pješice svaki dan, od grada do ovih mojih pet učenika u selu i nije tako malo. Šutjela sam. Željela sam da on, koji je u nedjelju došao samo zbog toga da bi me upoznao, nastavi svoju priču. Umjesto nje, izgovorio je još jednu rečenicu. - Samo su tarabe ostale. Rekao je to dovoljno glasno da mogu čuti i oni koji su negdje na sjeveru ispijali kavu čiji će im okus još dugo ostati stran. Imala sam osjećaj da se zbiljska i elektronička slika stapaju u jednu, da se blagavaonica učiteljicina sina preseljava u prostor izgubljenoga dvorišta, da unuci preskaču ogradu i da se prostorom širi miris zagorjela mlijeka. Zamišljala sam da se do učiteljeva džipa uparkirava najnoviji model prestižnoga proizvođača i da sa suvozačkog mjesta izlazi moj dobar prijatelj, kolumnist u prestižnom političkom tjedniku. A kada sam mu nakon povratka iz prostora srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva priznala da sam ga se sjetila gledajući džip učitelja Vojka, nasmiješio se uz obećanje da će u nekoliko narednih tekstova zaboraviti na svoju dragu metaforu. U sljedećem je broju objavio tekst pod naslovom „Samo su tarabe ostale“ i ni u jednom retku nije zabilježio riječ sastavljenu od sedmog, trinaestog i dvadeset i drugog slova abecede.

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

17

Dijaspora

Sredinom listopada u Zurichu je održana sutješko-kakanjska večer. Promotori ovog susreta veći dio svojih priloga namijenili su samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Najprije je slavljena sveta misa koju su služili gvardijan iz Čakovca fra Ilija Mijatović, rodom iz Poljana, naš gvardijan iz Kraljeve Sutjeske zatim župni vikar iz Livna, fra Željko Brkić rodom s Aljinića te fra Karlo Lovrić voditelj HKM u Zuirchu. U propovijedi je fra Ilija sve potakao na ljubav prema rodnom kraju, vjeri koju smo tamo primili u baštinu. Misi je prisustvovalo oko 300 vjernika, neki od njih su bili obučeni u narodnu sutješku nošnju. Pod misom se pjevalo “Hvaljen Isus Marijo”, “Zdravo tijelo”, te “O, Marijo”. Upravo onako kako se pjeva i dan danas u Kraljevoj Sutjesci. To je dakako izmamilo ne jednu suzu u oku naših iseljenika. Misno je slavlje nastavljeno kulturno zabavnim programom u kojem su više od pet stotina naših iseljenika i njihovih gostiju zabavljale izvorne skupine Plehanski odjeci te folklorna skupina Vrhbosna iz Njemačke. Zabava je potrajala

duboku u noć. Najveći dio prihoda od večeri namjenjen je kao pomoć crkvi i samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U organizaciji susreta volonterski je sudjelovalo više desetina naših iseljenika pod vodstvom gosp. Blaške Šarića, promotora ovih susreta. Njima ide najviše pohvala za organizaciju ovog velikog posla kao i domaćoj župi Sv. Kristofera u Niederhasliju te našoj HKM Misiji u Zurichu. Kao posebni gosti večeri, zabavi su prisustvovali hrvatski konzul

Bosno moja u srcu te nosim

Živa zajednica

Hodočašće bosanskoj kraljici

brojnih iseljenika kojih je samo u Švicarskoj više tisuća, te za afirmacju naše sutješke baštine, nošnje, kola i pjesme, naših običaja, a toga u tuđini nikad nije dosta u vremenu kad nas osporavaju sa svih strana samo zato što smo iz Bosne. Upravo zbog toga potičemo i sve naše druge iseljenike razasute po cijelom svijetu, da po uzoru na naše ljude u Švicarskoj koliko mogu njeguju svoj vjerski, narodni i kulturni identitet.

Pripremila: Andrijana Pavlović Povodom obilježavanja Spomendana kraljice Katarine 25. listopada, na Bobovcu kraljevskom gradu je 23. listopada slavljena sveta misa u 11 sati. Misu je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju brojnih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Počast posljednjoj bosanskoj kraljici na Bobovcu su iskazali brojni hodočasnici koji su došli iz cijele Bosne i Hercegovine. U svojoj propovijedi kardinal Puljić je istaknuo bitnu povijesnu ulogu kraljice Katarine, znamenite žene, koja je i dan danas duhom prisutna u narodu Sutješkog kraja. Kardinal je pozvao sve da ponovno pohode ovo kraljevsko mjesto slijedeće godine točnije 22. listopada 2005. U nedjelju uz brojne hodočasnike slavljeno je središnje misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Misno slavlje je predvodio fra Ilija Stipić, župnik iz župe Jajce, uz koncelebraciju fra Petra Anđelovića, provincijskog duhovnog asistenta trećoredaca naše provincije, fra Gabrijela Tomića, upravitelja svetišta u Olovu, fra Vijeke Tomića, našeg župnika te drugih svećenika. Kraljica Katarina je ostala zapamćena u narodu kao dobra kraljica, koja je imala sluha za običnog čovjeka. Iako je bila u izgnanstvu u Italiji bez djece koju nije uspjela vratiti, za Bosnu se borila čitav svoj život, istaknuo je fra Ilija. Tijekom mise cijeli puk se prisjetio vremena u kojem je posljednja bosanska kraljica Katarina kraljevala u našem Stolnom mjestu. Nakon mise održana je izborna skupština svjetovnog franjevačkog reda, koju je predvodio fra Petar Anđelović. Na skupštini je izabrano novo vijeće reda.

u Zurichu gosp. Ivan Bulaja te gđa. Albertina Kaufmann, glavna suradnica karitativnog društva. Susret je bio odlična prilika za međusobni kontakt

Fotografija i tekst: Blažica Šarić

18

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

19

Životna sredina
JOŠ JEDNO DIVLJE ODLAGALIŠTE SMEĆA, OVAJ PUT U ČATIĆIMA

kritika čistog uma
KOLUMNA O TABU TEMAMA

Tko to tamo baca smeće?!
Fotografija i tekst: Iva Tomić U Čatićima kao i u skoro svim okolnim selima već duže je vrijeme organizirano voženje smeća, ta usluga košta 3 KM mjesečno, ali izgleda da je i taj iznos nekim ljudima previsok. I baš kada smo pomislili da je napokon naš narod postao koliko-toliko obazriv prema našoj prirodi i da se ta ekološka svijest podigla na neku veću razinu, otkrivamo još jednu divlju deponiju koja izgleda postaje pravo odlagalište za sve ono što nekima smeta u kući i oko kuće naravno! Nadomak Čatića, na cesti koja vodi prema Turbićima postoji skretanje na mali putić koji je nekada trebao da se asfaltira i da se olakša pristup Poljicu, međutim iz nekih razloga se odustalo od te namjere i ovaj put nećemo tražiti razloge tome. Kakogod, taj put sada služi svemu onome što ne bi trebalo. Tu se nalazi pravo malo more staklenih boca, plastičnih kesa, plastičnih cijevi, kanti i još dosta toga što se neće razgraditi… nikada! Ljudi ili ne znaju ili šute ili ih jednostavno ne zanima. Nikome ne smeta jer nije u njiegovom dvorištu i njega se to ne tiče. Ali, vrlo uskoro i taj jadni komad zemlje će postati premalen a valjda onda kada jedno jutro i u nečijem dvorištu osvane neka deponija onda će možda netko reći: Dosta! Do tada, neki će i dalje šutjeti, a neki će se nadati da će ovaj tekst malo posramiti te ljude koji odlažu tu smeće te će prestati sa tim, jer ipak to je okolina u kojoj mi živimo, naša djeca i možda jednog dana i njihova djeca. Mislimo malo o budućnost.

Faza 122: ekološko pošumljavanje
Ne bi se baš mogo pofaliti a sigurno i većina drugih mještana Kaknja da živim u zdravoj životnoj sredini. Kakanj je grad koji je naučio trpiti za ciljeve boljeg (drugom) sutra. Kolko se samo mi više žrtvujemo za dobro BiH? Ne vjerujete! Prvo smo im kao ljudi dali da nam izgrade Lektranu pred nosom zatim Cimentaru pa onda sve moguće prateće objekte. Sve je to u interesu općeg dobra. Žrtvujte se malo stanovnici općine Kakanj za naše dobro, ovaj... zajedničko nam dobro! Prije dvije hevte medijski je prostor proparala vijest kako Lektrana ulaže u ekologiju. Zaista bi čojek pomislio to je velka stvar. Al ajd pitajte Čatićane i to one s gonje strane teste ili one do deponije uglja kako ekologija cvjeta na njiovim krovovima i prozorima? Ma krasno cvijeta, svako dva dana moraju čistiti prozore. Prošlo je gotovo dvadeset godina od kad je izgrađeno odlagalište uglja a uprava se fali kako sad nije više tako strašno. Imamo prskalice koje sprečavaju ugljen da se upali te sadimo stabla (pošumljavamo) krajobraz odlagališta koji će u dogledno vrijeme prerasti u čarobnu šumu. Da ne živim tik do deponije divio bi se tim erojskim zafatima ekoloških osvješćenih zagađivača. Nažalost uprava Lektrane nije otkrila nikakvu toplu vodu. Ta ista stabla su mogli zasaditi petnaest godina ranije ili možda nije tada bilo drveća za posadit? Ma žalili smo se mi njima al nema fajde jer smo mi sitne ribe. Direktor nam veli uvijek istu stvar, da se trude da nas manje zagade al moramo bit zadovoljni jer i drugima nije ništa bolje. Trpte još malo pa će vam za petnestak godina i šuma izniknit. A mene interesuje kome smo mi to zgriješili? Ispadne na kraju da je deponija tu bila prije sto godina a mi smo doselili do nje da se nadišemo čistog zraka. Vala im je i ta logika blesava. A možda ljudi nemaju para? To je sigurno tako, nema se para. Pa radnici na Lektrani imaju mizerne plate da bi svako od nas želio tamo radit. Kako noćni život u Čatićima? E mi ti imamo sasvim drugačiji noćni život, umjesto izlazaka u kafiće i slušanja muzike mi slušamo rad strojeva po cijelu noć a napolju svijetli kao u nijednom disku.(slika gore) Kad god proviriš kroz prozor nisi sam, neko ti je uperio reflektor u prozor i bulji u te iz velike željezne grdosije. Samo se čudim što nas nisu zaposlili tamo - nama je najbliže a mogli bismo raditi kad ovi drugi odmaraju. Proizvodnja ne smije da trpi samo naprijed za dobro naše nam drage BiH. Napiso: Glavni u(v)rednik

Posjete svakim radnim danom od 9. do 12. i popodne od 13. do 18. sati. Cijena ulaznice: 3 KM, za skupine od 20 osoba1KM. Molimo najavite svoju posjetu barem dan prije. Kontakt: 032 779 015

Blago muzeja i knjižnice samostana u Kraljevoj Sutjesci.

posjetite
www.kraljeva-sutjeska.com

više informacija nego ikad!

naš portal
STUDENI 2004. - kraljeva sutjeska online

20

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

21

info box
sarajevo

iz župnog ureda
Umrli u našoj župi u zadnje vrijeme: 23. 10. 2004. Mijo Radoš (1927.) s Marijine Vode 21. 10. 2004. Mato Bojić (1931.) u Čatićima 20. 10. 2004. Jelka Bešlić (1921.) u Čatićima 23. 09. 2004. Jaga Ćorić (1928.) u Poljanima (Petrinja) 23. 09. 2004. Perica Trgovčević (1925.) u Kraljevoj Sutjesci 21. 09. 2004. Slavica Ković (1927.) u Ratnju (Čapljina) 20. 09. 2004. Ivan Jurić (1932.) na Seocu Počivali u miru Božjem Kršteni u istom periodu u našoj župi: 09. 10. 2004. Andrea Biletić iz Čatića-Rampa, kći Slavka i Veseljke Biletić 04. 10. 2004. Martina Jozić s Aljinića, kći Dragana i Kristine Jozić 11. 09. 2004. Jana Bojić iz Čatića, kći Darija i Ilinke Bojić Vjenčani u istom periodu u našoj župi: -nije bilo vjenčanja

Vaši dojmovi
pisma
Podrška Ratnju
Pozdrav svim Hrvatima župe Kraljeva Sutjeska. Podrška povratnicima u Ratanj, a u tu akciju podrške trebali bi se uključiti i svi posjetitelji ovog vrijednog portala. Treba pokrenuti javnu kampanju kako bi se riješio taj problem sa telefonima u Ratnju. Jasno je kako su ti ljudi gore u Ratnju zaboravljeni od svih pa im zato treba i pomoći te stati uz njih da bi se izborili za svoja osnovna ljudska prava kao što je taj telefon. Frano M.

 Pišite nam vaše komentare,
sugestije i primjedbe o našem portalu i časopisu!

Dana 22. rujna Narodno kazalište u Sarajevu bilo je svjedokom hvale vrijednog etnografskog i kulturnog događaja. Naime, predstavljena je knjiga Igre, napjevi i narodni običaji Kraljeve Sutjeska i šire okolice autora Hajrudina Hadžića. Ovo je bila prigoda da se izbirljivoj sarajevskoj publici uspješno predstavi i naše folklorno društvo “Bobovac” izvedbom dijela svadbenih obićaja sutješkog kraja.


Pozdrav svima ma koliko da vas ima!
Sve vas pozdravlja i puno zdravlja i veselja svima od ČATIĆA DO KOPJARA želi Vlado. Uskoro se vidimo na svinjokolji, a za pečenje rakije sam okasnio ŠTETA...VIDIMO SE... Međimurja, ali ne živi nitko iz Kraljeve Sutjeske. Lijep pozdrav iz Göppingena u Njemačkoj. Ivo Jozić

nove klupe u čatićima
Krajem rujna u kapelu Čatići postavljene su nove klupe koje su donirane iz Njemačke uz veliko zalaganje našeg vrijednog mještanina Franje Bešlića koji trenutno živi u Munchenu. Iako su klupe već korištene, dobro su očuvane. Prijašnje klupe su takođe bile poklonjene, a sada su premještene u kapelu u Bjelavićima.

amulanta


Djela a ne samo riječi
Po anketi (koja se postavlja na portal) se može primjetiti da sada mnogo više ljudi posjećuje ovu stranicu! Vrlo je atraktivno napravljena, informativna i zabavna. Malo po malo i naš kraj mogao bi oživiti. Sve je moguće, ali ne dopustimo da to ostanu samo riječi nego počnimo djelovati. Svi koji imaju dobre ideje što UČINITI da se popravi situacija dolje, neka se prijave na forum! Tako se možemo korisno družiti. Nisam stručnjak ali sigurna sam da ima i takvih među nama. Ovim putem pozdravljam sve drage prijatelje i poznanike, svoj rodni kraj i naš samostan.

Folklorijada u Frankfurtu

Bravo i samo naprijed

sto godina crkve
Dana 22. rujna proslavljena je stota obljetnica od donešenja odluke o gradnji Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci. Tom prigodom franjeci su održali Kapitul na kojem je nazočne fra Bernardin Matić upoznao sa detaljima gradnje samostana. Gradnja je započeta 1906., a dovršena dvije godine kasnije po projektu arhitekta Josipa Vancaša. Crkva i samostan čine jednu cjelinu koja svakog posjetitelja zadivljuje svojom ljepotom.

Ambulnta Kruha svetog Ante u Sutjesci bi mogla doživjeti sličnu sudbina kao i škola ako se ne riješi imovinski-pravni spor s vlasnicima objekta. Po svemu sudeći do konca godine naš bi kraj ostao i bez ove vrijedne ustanove čiji su trudbenici učinila mnogo dobra u ratnom razdoblju te

Hvaljen Isus i Marija! Htio sam vas samo obavijestiti da smo predstavljali Kraljevu Sutjesku na Folklorijadi Katoličkih misija održanoj prije dva tjedna u Frankfurtu. Da je bilo ocjenjivanje za prvo mjesto mislim da bi naši mladići i djevojke osvojili prvo mjesto. Sve u svemu bilo je lijepo vidjeti djevojke i mladiće obučene u narodnu nošnju koja potiče iz jednog hrvatskog dijela BiH. Ovdje većinom žive Hrvati iz Bosanske Posavine, Slavonije, Hercegovine i

22

Redovito pratim vaš portal kao i svaki broj časopisa koji je izašao. Podržavam vas u potpunosti te mislim da imate podršku cijelog sutješkog kraja (bilo ovdje ili u iseljeništvu). Ovom prilikom pozivam sve zainteresirane da doprinesu našem mediju jer zajedno smo jači. Ovo je jedinstvena prilika da kažemo svoje mišljenje, međusobno se pomognemo te razbijemo medijsku blokadu ovog kraja. Mislim da bi svaki Hrvat našeg kraja trebao biti aktivan bilo u kojem vidu: sve što nam je vrijedno, stekli smo zajedno! M. M. iz Aljinića

kraljeva sutjeska online - STUDENI 2004.

Posjetite naše stolno mjesto!

Bobovac i Kraljeva Sutjeska

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful