Ante Tomić Građanin pokorni biblioteka AMBROZIJA knjiga 151.

glavni urednik: Nenad Rizvanovic Ante Tomić Građanin pokorni copvright © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o. 10010 Zagreb, Dračevička 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr za nakladnika: Boško Zatezalo urednik: Nenad Rizvanovic lektura i korektura: Ivana Zima Gatar grafička priprema: V.B.Z. studio, Zagreb tisak: Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006. Ante Tomić Građanin pokorni biblioteka AMBROZIJA knjiga 151. copyright © Ante Tomić i V.B.Z. Ali rights reserved. Copyright © 2006. za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o. Zagreb CIP - Katalogizacija u puBflKaciji s^. ^ Nacionalna i sveučilišna knjny^jttb- Zagreb ' UDK 821.163.42-92 <SzJl^&^s& TOMIĆ, Ante Građanin pokorni / Ante Tomić - Zagreb ; V.B.Z., 2006. - (Biblioteka Ambrozija ; knj. 151) ISBN: 953-201-601-5 300720029 sadržaj: 7 ŽUPANIJSKA PANORAMA 8 Dalmacija za odrasle i napredne 12 Luftmadrac u erekciji 17 Mladene, pazi bager 20 Projektantski ured Mujo & Haso 24 Đavo u Imotskom 33 PRIZORI IZ OBITELJSKOG ŽIVOTA 34 Mališani na crno 39 Kako sam se odrekao Sotone 42 Every sperm is sacred 46 Klub boraca, pionirska kategorija 51 Pravo ja, ključ u ruke 55 Stari prdonja u pederskoj majici 59 Omiljeni izborni predmet 53 Udao se sin 67 Junferi s bogoslovije 72 Vlaj u Americi 77 PISMO PIŠEM, TINTA Ml SE PROLI 78 Dobar dan, ovo je pljačka 83 Poker s policijom 89 Horror kod rakijskog kazana 94 Vjera u Boga i hrvatska droga

100 105 110 115 120 125 129 135 136 140 143 146 150

Med dakle postojim Pisac s onog svijeta Svijet je bolesno mjesto Majka se ne amortizira Pravednik među kokošima Program za zbrinjavanje rođaka Trgovina stara dvije tisuće godina DAS KAPITAL Sreća ispod čepa Veliko korporacijsko srce Bitak u boci Spuštenih gaća na Svjetskom prvenstvu Gabriel Garcia Karlobag Karlovac Virovitica Marquez 153 Dijete za predsjednika 155 FUCKING HRVATSKA 156 U ime oca i sina 159 Drugi put me nemojte oslobađati 163 Pijetao u vinu 167 Azilanti su gori od gnoja 172 Magisterij iz daktilogarfije 176 Nije se smijelo reći da si pička 180 Teci Eufrate, Tigrise teci 184 Državni interes lično i personalno 188 Ivice Beskičmanovići 192 Besmrtnici s velikim penzijama Županijska panorama Dalmacija za odrasle i napredne Doba je godišnjih odmora i svi ste, jasno, dobrodošli u Dalmaciju. Nama bi ovdje, doduše, bilo zgodnije da ste novac koji namjeravate potrošiti na ljetovanju naprosto poslali poštanskom uplatnicom, ali ako ste već došli, stisnut ćemo se malo, naći će se postelja i za vas. Smeta li vam ako vas stavimo u garažu? Tamo je već jedna obitelj Nizozemaca, bračni par s troje djece, ali oni su kod traktora, vas ćemo smjestiti na drugu stranu, na luftmadrace ispod police s alatom, pesticidi-ma i herbicidima, vrećama sjemenja i rasparenim blatnjavim gumenim čizamama. Koliko to košta? A slušajte, gospodo draga, apartman košta, ako nemate para, što ste uopće dolazili na more. Zahod? Ma, koji zahod, gospodine, vidi šume oko nas... I tako se vi smjestite u garaži kod jedne krasne obitelji negdje na Visu i dva tjedna kenjate iza grma, dok vas visoka suha trava škaklje po guzi, i trudite se ne razmišljati o zmijama, ježevima i crnim udovicama. Mislite da vas nitko ne vidi, ali svako jutro gazda izađe na terasu i veselo vam mahne. "Kako ide?" "A evo, može nekako." "Triba li papira?" "Ne treba, hvala." "Ako išta triba, nemojte se vi ustručavat pitat", reče on srdačno. "Mi smo tu zbog vas... Da posli ne pričate kako van je u nas bilo loše." Srce su ti Dalmatinci, ali, znate, i oni su samo ljudi. Nemojte to zaboraviti. Ima nekih stvari u vas koje njih nesumnjivo smetaju, samo im njihova pristojnost i anđeoska dobrota ne dopuštaju da vam kažu. U nastavku ovog teksta dao bih vam nekoliko

savjeta, uglavnom jezične naravi, kojih biste se svakako morali pridržavati na godišnjem odmoru. Pod jedan, vrlo je važno, ako ste se pošli okupati, nemojte kazati: "Idem u vodu." Ili, ako se raspitujete o temperaturi tekućine u koju se upravo bacio vaš bračni partner, ne smijete upitati: "Kakva je voda?" Voda je Sutla, Kupa, Korana, Mrežnica, gazirana i negazirana Jamnica, voda je ponekad u plućima ili u koljenu, ili je probila iz vaše kupaonice u stan susjeda ispod vas, voda je, da oprostite, na Bundeku i Jarunu, ali to kamo ste došli ljetovati, u Sukošanu ili u Mimicama, nije voda, nekakav banalni hadva-o, nego more. Dalmatinci su zbog nečega, možda i iracionalno, vrlo osjetljivi na tu razliku, a vi je lijepo prihvatite i nemojte se praviti pametni. Nemate nikakva razloga počinjati sitničave polemike o kemijskom sastavu Jadrana. Kada odete na zimovanje u Austriju, službenika na skijalištu svakako nećete upitati: "Kakva je voda?", je li tako? E, pa ako ste se već navikli da snijeg nije voda, naučite da je i za more prikladna samo jedna imenica — more. Zatim, deklinacija imena vaših domaćina. Pozove li vas na večeru neki, na primjer, Mate, a vi kažete: "Idemo na večeru kod Matea", Mate će možda i zažaliti što vam je ispekao skuše na gradelama. Pogriješili ste padež na njegovu imenu i to njemu može biti vrlo bolno. Vi idete na večeru "kod Mate", makar negdje opet možete reći i da idete "kod Matota". Nije uvijek jednako. Kada vaš mali na plaži, na primjer, uzme lopaticu od nekoga Stipe, rečenica: "Mislave, vrati Stipetu njegovu lopaticu" negdje će izazvati smijeh kupača, a drugdje je opet, na Hvaru, recimo, savršeno ispravna. Nema jasnog pravila kako se dek-liniraju imena u Dalmaciji, od mjesta do mjesta je drukčije, ali potrudite se malo, naćulite uši, nemojte biti oholi, upijajte lokalni govor. Pogledajte kako to radi Milan Bandić. Znate li vi uopće da je Bandić zapravo Hercegovac? Eto vidite, a po govoru nikad ne biste rekli, jel'da? Ne očekujemo od vas da to odmah perfektno naučite, jer to nije ni lako. Čitav svjetonazor je u jeziku i od vas bi, naravno, bilo previše očekivati ga da usvojite samo zbog dva tjedna godišnjeg odmora. No, pokušajte makar svojim jezikom ne živcirati lokalno stanovništvo. Vidite, Dalmatinci govore muževno, otresito i malo nemarno i to je stvar s kojom se, naravno, možete rugati, kako se u "Večernjoj školi" prekrasno izruguje Zlatan Zuhrić. On je tako pažljivo i s ljubavlju napravio svoju karikaturu Dalmatinca da to nijednog od nas uistinu neće pogoditi. Štoviše, jako nam se sviđa. Ali, dopustite s druge strane da je i nama ovdje dolje smiješna jezična tankoćutnost Sjeverne Hrvatske te se, barem dok ste na odmoru, suzdržite od umanjenica. Vjerujte, svaki vaš deminutiv raskrvari nam uho. Nemojte, recimo, od konobara tražiti "kavice" i "pivice". Imajte razumijevanja, čovjek je jutros od šest na nogama i ne treba mu vaše preseravanje s tepanjem za kavu i pivo. Ako ćete još reći "vinčeko", bolje stavite kacigu na glavu. U Zagrebu ili Krapini je možda slatko čuti da je netko negdje jeo "ribice", bože mili, ima svakakvih perverznja-ka, ali taj izraz će u Baškoj Vodi ili Brelima izazvati posvemašnju zgranutost personala restauracije. Ako tražite ribice", najbolje čemu se možete nadati je porcija girica ili gavuna. I pravo vam budi, bolje niste ni zaslužili. Jer, ako ćete i zubaca od četiri kila nazvati "ribicom", to je, oprostit ćete, uvredljivo. Također, nemojte miješati vrstu plesa i popularne latinoameričke glazbe naglašenog sinkopiranog basa i bogatih udaraljki s umakom od ukuhanih rajčica i mediteranskih začina na maslinovom ulju — salsa nije isto što i šalša. A ne dao vam bog da šalšu, recimo, zamijenite s kečapom. To vam ne bih savjetovao čak ni ako imate dopunsko zdravstveno osiguranje. Dalje, ako biste na odmoru jeli dinje, najbolje što vam možemo savjetovati je da na tržnici naprosto pokažete prstom na žuti plod, jer Dalmatinci, da zbune neprijatelja, imaju nekoliko naziva za to voće. Negdje je "cata",

negdje "pipun", negdje "milun". Ono pak što vi zovete "dinja", ovdje je lubenica, s izuzetkom Šibenika i okolice, kako već Šibenčani u svemu moraju biti mimo normalnog svijeta, gdje lubenicu zovu "čentrun". Jedan od grubljih jezičnih nesporazuma koji vam se može dogoditi u Dalmaciji jest i da vam jednog dana, na primjer, dođe netko s uznemirujućom vijesti da se vaša supruga "pokarala" s nekim na plaži. Dogodi li vam se tako nešto, to nije razlog da ubijete i nju i njega. Stanite, duboko uzdahnite, rano je za odlazak u bračno savjetovalište, Centar za socijalni rad, razvod i podjelu imovine. Čovjek vam je naime rekao da se vaša supruga posvađala, a ne da je, naočigled sviju na plaži, čak i pred maloljetnicima, spolno općila s nekim naočitim Dalmošem. Eto, našlo bi se vjerojatno još toga što bih vam mogao savjetovati, ali ovdje ću se zaustaviti. Jer, vidite, pored svih dobrih savjeta, nitko vam ne može dati jamstvo da neki mamlaz na plaži neće ipak skontati da ste vi purgeri i uzeti vam dvjesto pedeset kuna za sat iznajmljivanja sandoline. '•Jtfrfl* Luftmadrac u erekciji Vidjeli ste to bezbroj puta. Kad netko ude u more, otpliva nekoliko metara dalje od svih i stane u mjestu, rukama samo lagano veslajući da se održi na površini, a na lice mu se spusti neki zamišljen, malo kao i sentimentalan izraz. Što on tada čini? Mokri, naravno. Znate već kako more na neobičan način potiče tu fizološ-ku potrebu. Svi to radimo, a neki bezobraznici čak i gledaju, djetinje očarani, kako se njihova žuta mokraća rastvara dolje u plavetnilu. Čovjeka tada valja ostaviti na nekoliko sekundi, jer znamo kako je neugodno prekidati mlaz iz mjehura. Nemojte mu prilaziti, a i dosta je loš trenutak da zaronite između njegovih nogu. Pravilnikom o sigurnosti na uređenim kupalištima, međutim, ovo je maleno veselje odnedavno izvan zakona. Jedna marljiva činovnica u Ministarstvu prosvjete i sporta zaključila je naime da dosta pišanja u moru. Kakve to veze ima sa sigurnošću na kupalištima? Stvar je očita. More se zagrijava mokraćom kupača. Onda se od toga topi polarni led. Razina mora raste. Dok praznite mjehur u plićaku Bačvica vi to možda i ne uočavate golim okom, ali ako nastavite s tim divljaštvom, već kroz kojih dvadesetak godina gradovi uz more, Marseille, New Orleans, Singapur, svi redom će biti potopljeni. Kod nas će se more, procjenjuje se, podići sve gore do Korenice. Glavno jedriličarsko natjecanje u zemlji bit će Udbina Match Race. Morali smo dakle odlučiti - ili da ovaj tren prestanemo pišati ili da se lijepo pozdravimo s Primoštenom. Ministarstvo prosvjete odgovorno je odlučilo umjesto nas, a nije to jedino dobro što smo dobili njihovim vrijednim zakonskim aktom. Po novome, između ostalog, zabranjeno je i jesti i piti na uređenim kupalištima. I to isto valja pozdraviti. Neki sendvič ili sladoled, kriška lubenice ili breskva još bi nekako i mogli proći, ali naš neodgojeni narod, vidjeli ste, čim dođe na plažu, istog časa naloži roštilj. Kolone kupača spuštaju se prema plaži, koji s telećim butom, koji sa svinjskom polovicom preko ramena. Pa onda posijeku jednu do dvije česmine, kamenjem ograde dio žala, upale vatru i čučeći, očiju crvenih od dima, prevrću komade na gradelama. Miris oprljenog mesa pritom im tako razjari apetit da upravo ne mogu dočekati da bude gotovo pa jedu brzo i pohlepno, uopće se ne obazirući što je ostalo od ognjišta. I onda, jasno, od njihova roštilja kasnije izgori šezdeset hektara borove šume, makije i niskog raslinja, nekoliko vinograda, a vatrogasci jedva spase selo. A naši junaci ništa. Zvaču kotlete pod tamarisima i baš ih briga za požar. Tko je zapalio šumu, pitaš ih. Četnici, kažu. Bestidniji od njih čak će pričati kako su vidjeli jednog s kokardom kako je s kantom benzina protrčao pored njih...

jer su . a da udaljenost između kupača. a onda barem za iduću sezonu. Molim da se u Pravilnik o sigurnosti na uređenim kupalištima unese da se u more ne smije ulaziti brže od 0. Korisna je napokon i uredba da kupači ne smiju biti pijani ili drogirani. Pijani i drogirani kupači su prava napast jer obično. o uobičajenim igrama mališana. Pravilnikom Ministarstva obrazovanja svakako bi valjalo ograničiti njihovu dubinu. koliko je njih upalo u dječje rupe na plažama. mora biti najmanje deset metara. a do vas je druga obitelj. Napokon dolazimo do meni možda najužasnije pojave na plažama. čamac. Pozdravimo ministra Primorca: Hura! Hura! Hura! Premda. posebno opisivati problem. plivali slobodnim stilom.. podižeš se na prste odgađajući onaj stravični trenutak kada će ti neki sićušni val liznuti jaja. Koliko im zraka treba za njihove plažne rekvizite. na primjer. I njih i vas ima jednako. njihova formulacija ostavlja puno mjesta nagađanjima. ne računajući djecu u pratnji roditelja. vama je jedva ostalo za disanje. labud. zamisli se nad sladoledom od šumskog voća i marelice s čokoladnim preljevom i mrvicama lješnjaka. Ispočetka su se činili pristojnim i skromnim ljudima. Čovjek ne pazi. a onda se neka budala pored tebe zatrči za balunom i svega te polije. oprezno pružaš noge.. Ili barem da gadovima daju manje lopatice. Ti predmeti. Ali nekakav će se red. iskreno govoreći. da se metaforički izrazim. nadamo se. urudžbeni broj 533-11-05-1. drugi luftmadrac. uistinu mogu biti i zdravstveni problem. Predmeti na napuhavanje. Ima još puno nepravilnosti i javaš-luka na našim plažama pa bih Ministarstvu uputio nekoliko smjernih sugestija da se razmotre ako ne za ovu. Ne govorim. lopta. da se čovjek kupa bez čarapa.3 km/h. aligator. precijene vlastite mogućnosti.. više ne dolaze bez kravate. iskopali sebi malu rupu pa zabili glavu u pijesak. Otplivaju. kolo. Govorim o pravim grobovima koji nastanu kada se udruži njih nekoliko malih zlikovaca. Zemljina atmosfera se praktično prepolovi dok oni završe i modri u licu beživotno popadaju po tlu. Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta. od 27. Nijemaca i domobrana poslije drugog svjetskog rata valjda nisu toliko pobacali u kraške jame. Zasukao je kupaće gaćice i prihvatio se posla. da bi u jednom trenutku otkrio kako leži na dnu bunara i zaprepašteno gleda plavi kružić neba gore visoko. Složit ćete se sa mnom da čovjek vjerojatno nikad u životu nije bliže ubojstvu kao u ovakvim prilikama. dakako. Ne treba. i do kilometar i po. Da kupači. na primjer. vjerujem. jedan luftmadrac. Ili da se ne dogodi. Ministar Primorac jedini je imao volje i smionosti da se suoči s problemom. Neki bi čak došli na plažu s lopaticom i grabljicama. Dođete. dječje kopanje u pijesku također je doseglo zabrinjavajuće razmjere. valja priznati. a oni i dalje pusu. barem na javne plaže.Temeljem Pravilnika o sigurnosti na uređenim kupalištima. Pluća vam kolabiraju dok ih sve napunite zrakom. Jedni su. Zaputiš se u more lagano. na primjer. u stanju kakvom jesu. zebra. svi ste doživjeli tu neugodnost. s obitelji na plažu. a treći su se izvalili leđno kao da se ta stvar baš nimalo ne tiče. mravojed. a znalo je i toga biti. Pod jedan. kada naprave dvorac s plitkim jarkom uokolo. no onda su počeli puhati. ali njima treba četiri puta više prostora. kit ubojica. A ne možete ih napuhane donijeti. a zapravo su neplivači. Čitav plastični zvjerinjak poskakuje uokolo. ovim Pravilnikom uvodi red u jedno područje u kojemu je dosad bilo puno diletantskih improvizacija. Ili zarone pa ih po dva dana ne vidiš. ipak znati. ili kada izdube neku besmislenu rupu dubine petnaestak centimetara i napune je morem. travnja ove godine zabranjeno je kupati se u neprimjerenom kupaćem kostimu. klasa 620-01/05-03/223. ako pretjerate s njima. dupin. i pusu. ja mislim da se tu mora još dosta toga napraviti. i pusu. drugi prsno.. Ministarstvo detaljnije ne opisuje kakav je primjeren kostim. Zatim. prskanje na plažama.

Sad je tu romantičnu bijedu dobio uživo. premda ima. ti Dalmatinci. tri. četiri: "Sve što triba za ljubav je žena. kroz stare bermude se češka po preponama. Složite li ih sve u niz. Zeznute su dalmatinske pjesme." Eh.. pjevači sjajni od krljušti. a da ni u jednoj jedinoj sekundi ne < saznate ama baš ništa o stvarnosti pod vašim prozorom. koji ustrajno jaši magarad. sve govore o svijetu koji je iščeznuo. bageri Ministarstva zaštite okoliša. Meni su pare iznad svega. čitav grad će gledati za vama.i ma vesla. tradicionalne ili novokomponirane. nego u susjeda upitati motokultivator. kanalizacije.. nema tekuće vode. umjesto da ustane i pritisne prekidač na zidu. po prilici. to bi valjda čitav tjedan.. Dolenčićeva režija. Toliko je revao da je lijepo biti bez ičega. pa Mladen Grdović je. "Hoćeš li biti siromašan . hostese koje je neki ušmrkani stilist zamotao u zavjese. škilji u sunce i daj mu samo dvije slane srdele i čašu vina i on je sretan.. prostornog uređenja i graditeljstva ipak su ga ostavili bez ičega. pjevaju i baš ih briga.. festivalski orkestar. opet. tugovat će u mraku. doduše. Premda se ovaj cvrčak zbilja pokušao otrgnuti svom tegobnom usudu i uložio cijelih četristo tisuća eura u pet apartmana u Kozinu. s gitarom na pustoj hridi..nezgrapni za nošenje. Vinko Coce. Oliver Dragojević. Neka mu | dogori svijeća.. očajno ćete ustanoviti da vam luftmadrac u erekciji. "Nije u šoldima sve". Idemo. Svake je godine. čovik i moreeee/ I jedna mala kuća od soli na obaliii.. basnu o cvrčku i mravu. bez da ijedna dvaput svira. i Goran Karan. je'n. I poslao mu bagere u Kozino. sve je gotovo za još jedan debilni estradni falsifikat života u Dalmaciji. Ezop i La Fontain bili su u pravu. ne možeš pobjeći od sudbine. što ističem kao poseban kuriozitet.. Na repertoaru klape Dalma-cijacement.. O svemu ovome volio bih da pozorno razmisle u Ministarstvu znanosti. u pjesmama i video spotovi. obrazovanja i sporta i ponesu se trezveno i odgovorno kao i do sada. jubilarni. jebi ga. ja nemam previše razumijevanja za umjetnički život. Matrice za novih četrdesetak pjesama. vjerojatno bih obolio na živce od bijesa. čini se. Čitav se olimpijski osmerac nije naveslao kao j Oliver. sponzori u prvim redovima. boem. s druge strane. E.. telefona ni centralnog grijanja. ne stane na stražnji sic. čini mi se. Kao materijalist.. Tu.. dalmatinske pjesme totalno su neuvjetne za stanovanje. I što sad? Ništa.. Pokušate li s pumpom na benzinskoj crpki. dan i noć tamburalo. Ili je barem takvu poruku posljednjih dvadesetak godina slao svojim pjesmama. a nema kuću. dva. pazi bager Znate. Grdoviću je lako. Rušenjem bespravnih apartmana kao da su se Grdoviću perverzno osvetile sve glupe dalmatinske pjesme o sreći u neimaštini.dobro". kraj đardina. savršeno je svejedno. treba nekakva autocesta. Ali. Hoda u poderanim japankama. ne zna za električnu struju.. nema na ovom svijetu sreće za umjetnika.. osim toga. teško ćete shvatiti što tom narodu. menadžeri u trenirkama. cvrčak — pjeva. dvostruki cd i kaseta. uopće. da je valjda i Bogu dosadio. dosta dobar motorni brod. Bile tradicionalne ili novokomponirane. dva. je'n. na primjer. još malo i opet će neki jubilarni Splitski festival. rekao je Bog. A ako pođete pješke. scenografija Ivice Propadala. pjeva Mladen bezbrižno. Kad je čovjek. kupaju se. Opet će se jecati nešto o . da se tako izrazim. Evo. sredinom devetnaestog stoljeća. nema ni jedne jedine pjesme gdje se spominju betonske kuće. Mladene. Slušate li dalmatinske pjesme. naravno. radije će motikom I okopati masline.. zamišljeno zagledanog u pučinu. Da ne govorim o tome da od velikog napuhanog dupina nećete vidjeti kud idete pa će vas udariti kamion. prije svakog posla pitam za honorar i da meni sruše pet apartmana. Hvala.

Onda bi nekako došlo podne. i taj balon mu prsne u lice. do nje još jedna. korupcijom. zadivljeno gledajući kako muškarci s čačkalicama u zubima odmjeravaju građevinu na kojoj su upravo nalijevali drugu ili treću betonsku deku i zajedno s vlasnikom autoritativno razgovaraju o rasporedu prostorija u njoj . A onda se jednom dogodi konkretan čovjek u konkretnoj situaciji. otraga kupaonica i špajza... divlju gradnju... u imotskom kraju.. gdje se ovo događa.. naprijed kuhinja s blagovaonicom. netko me. nezaposlenošću.. sve neobuzdaniji. Pleme ga prezirno odbacuje kao što će Aboridžini. . Nije. prijatelj ili tetak. Okupljeni muškarci prvih sat vremena izvanredno bi se zabavljali gledajući me kako ubacujem pijesak u miješalicu. divljom gradnjom i zapuštenim deponijama. to se u društvu ne bi računalo ozbiljnije nego da se oglasio češljugar na grani iznad naših glava. čempresima i srdelama. Idemo. ispunjen krivnjom da nisam zaslužio svoj obrok. tri.. jasno. dva. smatra se strašnim hendikepom kada je netko nespretan s lopatom. pjevač više nije vladao situacijom. ja bih se smjerno smjestio na kraju klupe i uglavnom šutio. sa stečajevima. ulju u svići.kamenim kućicama. kriminalom. cvrčcima. biva užasniji. vinu u bukari.. kako život u Dalmaciji. korupciju i nepotizam. jer nije ovo disko klub Aurora u Primoš-tenu u tri ujutro. draga publiko. ubacujem je možda ponešto pretjerano reći. sutona na moru i brancina na gradelama. je'n. neki susjed. na primjer.. nije ni za ženidbu. um-ca-ca um-ca-ca kič je. Mladenu Grdoviću Ministarstvo prostornog uređenja sruši bespravne apartmane.. je'n. odbaciti mladića koji ne umije kopljem pogoditi koalu. a iz neke bi gostionice u plitkim modrim loncima žene donijele komade pušeće janjetine pa bismo svi oprali ruke i posjedali za stol improviziran od dasaka pod obližnjom murvom. Kao autsajder s beznačajnim socijalnim šansama. Welcome to Dalmatia.ondje će biti spavaća soba. nego imate sve što Dalmacija doista živi. ali je isto malo čudno da u tisućama pjesama baš nijednom nisam čuo ništa što se doista tiče našeg života ovdje. tiho bi se smijuckali i proricali mi strašnu budućnost. mogao građevinskim inspektorima reći: "Ajmo. a papci u ferrarijima kako "nije u šoldima sve"... nema rasušenih leuta. dva. veterani s njemačkih visokograd-nji. a majstori zidari. jer koji bi kreten gradio kuću koja bi se otopila na kiši. "Čekaj. a di su ti skale?" upita netko znatiželjno. a domaćin bi mi još bunovnome gurnuo lopatu u šake.. Čim su banuli bageri pod njegovu kuću. načuo sam ponešto o eskapizmu u umjetnosti.. kolapsom privrede. ne više od toga. o galebovima. Zapravo. pozvao da pomognem naliti betonsku ploču na njegovoj obiteljskoj kući ili vikendici. Kao Mister Bean mahao bih dugačkom alatkom u neočekivanim smjerovima i rasipao pr-žinu uokolo. bjesneći zbog uskog okruglog otvora na miješalici.. čini mi se. Tko nije za lopatu. poljubaca pod borovima. Odjednom više nema male kuće od soli. Grdović upravo nije mogao ništa. o majkama u crnini. o žuljevitim ribarskim rukama. Jer... kada smo se već iz sredine devetnaestog stoljeća hitro prebacili na početak dvadeset prvog. šovinizam. Uzrujani pjevač psuje četnike i komuniste i poziva se na prijateljstvo s premijerom. a ako bih štogod i kazao. Dobro. Štoviše. opajdare u tanga-ma lelekat će o djevojačkoj kreposti. svi ruke gore!". na navodno nemale zasluge koje je učinio pjevajući mu u predi-zbornoj kampanji. suza u djevojačkom oku. tuuu saaam sjeeebaaan jaaa. a ja se nisam na vrijeme sakrio i nije mi padala na pamet uvjerljiva isprika pa bih došao sutradan rano ujutro u starim hlačama i poderanim tenisicama na gradilište.." jektantski ed Mujo & Haso Dvaput možda ili tri puta u životu. morate razumjeti.. četiri: "Da-aalmaaatiiinaaac saaam. baš kao što je nikada nije ni bilo. crnog vina. Mučaljivo bih dakle glodao janjeću lopaticu.

zakonima ljudskim i matematičkim.. možete pretpostaviti da čovjek mrzi knjigu. Uto najiskusniji majstor uzme plosnatu zidarsku olovku iza uha i raširi pred sobom masni papir u kojoj su to jutro u dućanu mješovite robe zamotali tirolsku.. odluči se. uopće nije mislio na to.. Na svom kraju stola ja se kratko zacerekam zamišljajući ga kako se uz fasadu. gdje se razigrani otomanskoštajer-ski stil dosjetljivo prožima s korejskom secesijom. barem u novinama.". ali njegova vikendica nepogrešivo odaje kako prezire obrazovanje.. kaže brzo skicirajući. Možete jasno vidjeti u kako smo dubokom dreku kada i vlast ljetuje u smradu iz prekrcanih crnih jama. kuhinja ide malo istočno. čini uzaludnom kada vidite tu kuću.. Vidjeli ste ih. Kada god vidite da je neki osioni diletant. a nema stubišta. zametne živahna društvena igra. Ja bih nešto rekao. malo zapadno. kupaonica i. Ako slomi nogu.. ruga ideji sklada i sustava. ne more.. kume. dozvolio da se smijem? Da možda ja ne mislim da je ovo neka zajebancija? U mrtvoj tišini sada svi pola minute po prilici gledamo nesretnu kuću. lijepog i logičnog. i vi. Ili špajza ili skale. kužina i primaća. Potpredsjednik Sabora vjerojatno je završio nekakav fakultet. a ku-žinu. Đavo u Imotskom . Prekaljeni me gastarbajteri strogo pogledaju. U osnovi on nije ništa bolji od mojih zemljaka gastarbajtera s četiri razreda pučke. sva se civilizacija. Spavaće sobe šetaju sa sjevera na jug. Jutarnji je prije nekoliko dana tako donio fotografiju vikendice potpredsjednika Sabora.za čitavo mjesto ja bih se dao okladiti da nije bilo ozbiljnijeg plana od nekih grubih crteža na škarniclima. ali se ne usudim. a kada se nekoliko tisuća takvih nade na jednom mjestu. Medicina također. vjerojatno bez jasnog plana. Tko je meni. naposljetku. umiješa se netko i tu se. po ukrasnom bršljanu vere u spavaonicu i sve se glave u času okrenu prema meni. Projektantski studio Mujo & Haso. ukratko.. od temelja do sljemena. ovo druga. Pritajili su se unutra pa dišu na trsku. a kasnije na papirnatoj vrećici iz koje su istresli breskve. ovako ćemo". "ovo je jedna spavaća. "E... Vjerujte mi.. čekaj. vidio sam bezbroj ovakvih kuća.. skale!" "A špajza?" upita vlasnik kuće plaho. Vidiš. onaj graditeljski karcinom koji vlast godinama malodušno gleda kako se širi golom kamenom nizinom ispod Velebita . Ono košmarno ilegalno naselje kuća za odmor u Viru pokraj Zadra. dobijete vikendaško naselje bez kanalizacije. tek što dimnjak prolazi točno po sredini dječje sobe." "A. Studij arhitekture za njega je gubitak vremena. evo ga. posvemašnju nepovjerljivost prema kulturi. skućili i neki stvarno važni ljudi u ovoj zemlji. da provamo banj stavit na ovu stranu."Skale?" zgrane se domaćin i momentalno problijedi od užasa. Građevinski se konzilij napokon usaglasi s rješenjem u kojemu se neočekivano našlo mjesta i za stubište i za smočnicu. poseri ga. svemu onom znanju koje je čovječanstvo brižljivo skupljalo posljednjih nekoliko hiljada godina. a u kupaonicu se ulazi preko balkona. takav netko obično će otići nekom šarlatanu vidaru da mu namjesti kost. kao malo složeniji križić-kružić. reda. "Čekaj. U svemu što on radi prepoznat ćete duboku. ne pretjerujem. bijedniku. tako nešto sazidao. Čitavo se to čemerno zdanje. Napravio je kuću na dva kata. Ta narančasta strahota izgleda kao da su je ad hoc projektirala dva sezonska radnika iz Vareša poslije četvrte gajbe mlakog Ožujskog. najprije na papiru od tirolske. besramno kršeći i građevinske i sanitarne propise. a kupaonica panično trči po čitavom unutrašnjem obodu kuće. Najljepše u ovome ipak je da su se u Viru.

srušila inspektorica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. a onda zastao misleći: "Šta zajebaju. kovrčav. žutim otrcanim špicaricama gotovo skočio na pločnik Šetališta Stjepana Radića.. bio je gavran. Divlje. maj gad!". rid. Intresting liti taun. Prešli su ulicu. i šiljata bradica bila mu je sasvim sijeda. s . da tako kažemo. Sve zauzeto".. Onaj obojene vrane kose svejednako je zurio u plafon. Potom tresak nekih vrata. stariji. Riđi je ponizno pritrčao i otvorio hotelska vrata lagano se naklonivši. "Ou. I za policijski izvještaj kasnije će to ponoviti svi očevici nemilih zbivanja što su taj dan pogodili ovaj tihi dosadni gradić. gavranasto. pomažući si štapom.. teško je to reći. Riđi s kovrčama pohotno se nacerio. rekao je recepcioner. a gavran je oštro. suhonjav. ali je u njegovoj pojavi. koje ni najzaneseniji ljubitelj tih životinja ne bi nazvao pjevom. Treći u ovome društvu. začulo se s drvoreda duž ulice. "Iksjuzmi?" "No rums. javio se promuklo stariji sa sijedom bradicom. poželio je ridokosi recepcioneru pa iz džepa modrog sakoa izvukao maleni narančasti turistički priručnik i nespretno promucao: "Moulim uas. Milisav Jovanović. sa sijedim korijenom što je na razdjeljku virio iz tjemena. nema.Rano UJUTRO trojica neobična izgleda stubama uz tržnicu popela su se na glavnu imotsku ulicu. zgranuo se gost. sitno gazeći za ovim sa štapom. "Kako to nema?". Gavranu je bilo ime Milisav. dugih ruku što su virile iz modrog odijela koje kao da je uništeno u kemijskoj čistionici. masne. Helmut Mayer. Onaj s bradicom. Jedan tridesetih godina. podignute se brade ponosno osvrnuo lijevo i desno niz ulicu i zadovoljno coknuo. koji je u Imotskoj krajini snimao dokumentarac o samoukoj osamdesetogodišnjoj kiparici. blijeda nadula lica i crne. zapovjedno pogledao oko sebe i cvrkut se u trenu zaustavio. u prašnjavim sivim hlačama i bijeloj košulji. Po svemu je izgledao kao čovjek. govna. kao vosak žutom nosu. S napola odjevenim sivim balonerom i kovčegom u ruci niz stepenice se s krikom skotrljao terenski agent Zagrebačke pivovare. pao je na dno stuba još s pjenom za brijanje na jednom obrazu. u oštrom. uočljivo obojene kose." "O. mrzovoljno je šepao drugi." Nekoliko koraka iza njega. jedna souba ipak fri!". a redatelj državne televizije. zalizane. Za početak. onaj sa štapom iskrivio je lice od nelagode." "Nema". kako su ptice na stablima uznemireno zacvrkutale kada su se pojavila njih trojica. zaglušujuće struganje. ovi govori naški. Muškarac s bradicom zamišljeno je pogledao u strop i iznenada se začula nekakva lomljava gore u hotelu. Zapravo. velikom. trebamo tri jednoukrevetne soube. Ušli su u predvorje. viknuo je zadovoljno riđi u modrom odijelu. u crnom dugom kaputu i hlačama koje su mu u naborima padale preko cipela. sa slomljenom štiklom na lijevoj cipeli.. bilo nešto. kazao je kratko recepcioner. Ponovno lomljava. koji je govorio naški. bio je Nijemac. Tri sobe u hotelu neočekivano su se ispraznile. "Intresting. Recepcioner je sumnjičavo uzeo osobne dokumente došljaka. Napokon. U hotelsko se predvorje.." "I nema nikakue čens da netkou moužda danas oud-lazi? Gou houm?" Recepcioner je odmahnuo glavom da nema šanse.. "Gud morning". premda to gotovo nitko nije primijetio. bilo je čudno. On se prvi poletno popeo. "Tako. a ovi čita.

a onda. "provjerio san ji. Deset minuta. dopustite". "Diego!"." "Gospodaru. kada su trojica stranaca sišla stepenicama i zastala da na recepciji uzmu nekoliko besplatnih turističkih brošura.. drobeći kikiriki zubima. možda i stotinu zrna. bio je nikaragvanski građanin. pokazujući fotografiju u turističkom letku. Upućeniji bi u te stvari već po tome mahnitom oku prepoznali lažljivca Aštaroha. sve je u redu. "Evo. Petnaest. "Dobro je". hitnuo u zrak i sve ih. naravno. jasno. bez glasa sruši na pod iza pulta." Balan se kreštavo zacerekao. nazvao policiju. tek što su oni zamaknuli stepenicama." . Diegu se vidljivo sviđala ta pažnja te je slao poljupce djevojkama. javio se gavran Milisav Jovanović. I nema ga. "Vot?". ali ti isto javi ako bude štagod nova. Tamo je ležao i nekoliko minuta poslije. već svi čuli za inspektora bez glave i goste koji su skupa s prtljagom popadali niz hotelske stepenice. "Pliz alou mi introdus majself Ajm e men ov velt end tejst Ajv bin eraund for e long. spremajući u džep novčanicu od tri tisuće kuna. dok je gomila prestravljeno zurila u njih. obasja svjetlo spoznaje i on se užasnuto. štono se reče. do jednoga. nosi glavu pod rukom. evo ti napokon inspektora Mladena." Uz lijepe kamene trokatnice hodali su Starčevićevom ulicom prema zapadu. u prvi tren ne shvaćajući što se ovome dogodilo. Dvojica demona u pratnji svoga gospodara Sotone izašla su na toplo svibanjsko jutro i prošetala stotinjak metara do Ujevićeva trga.putnom ispravom izdanom u Policijskoj upravi Stara Pazova. sve dok gospodar nije rekao da ga to živcira. "Modro jezero". long jir Stoul meni e menz soul end fejt. a onda ga. Kad. javio se gavran. Samo mu se smaragdnozeleno lijevo oko nervozno okretalo u svim smjerovima. poslušno klimne. a Aštaroh je polutiho pjevao pjesmu za koju je znao da će nervirati gospodara. Crvenokosi Armando Diego nije ništa rekao. što ti je naslijede socijalizma". jer su u gradu. rekao je Nijemac Mayer dvojici drugova pokazujući na beživotnog recep-cionera. inače čudovište u judeokršćanskoj predaji poznato po imenu Balan. zarežao je Sotona kojega je mučio njegov višestoljetni giht. Crveni Aštaroh uzeo je zatim bacati u zrak i u usta loviti kikiriki koji je konobar ostavio pred njima. Hotelski službenik upisao ih je u knjigu gostiju. "Propalica leži i ništa ne radi. nije promaknulo da je jedan od njih Srbin. Smjestili su se za jedan stol pred kafićem. Dvadeset. "Stipe". Dežurni s druge strane telefonske linije pohvalio je njegovu budnost i za desetak minuta poslao mlađeg inspektora u civilu. kojega je recepcioner poznavao budući da se oženio njegovom rođakinjom. koji se zvao Armando Diego Maradona. ali mu je to brzo dosadilo pa je cijeli sadržaj zdjelice. promumljao je ovaj punih usta. gospodine". dao im ključeve soba. a ridokosi. Inspektor je zapisao brojeve soba i popeo se gore. "Prestani. Smatrao je svojom građanskom dužnošću prijaviti ove mutne tipove jer mu. "Fala. "ja mislim da je to ipak otomanska navika". kaže glava pod inspektorovom rukom. Recepcioner se već zabrinuo. rekao je Sotona konobaru kada mu je ovaj krenuo vratiti ostatak. dočekao u razjapljenim čeljustima.. a zna se dobro što su Srbi nama napravili. kazao je konobar zahvalno. Stipe. "Ja bih to svakako želio vidjeti.

ponavljao je bijesno sa šakama u boksačkom gardu." Koji crv: "Da. ja san vaš!". šapnuo je Balan osvrnuvši se. "Tu je... Sotona i njegova dva druga oprezno se nagnu preko ruba. on je naš!". taj?" rekao je Mayer. Vratili su se zatim u hotel i do mraka se odmarali u svojim sobama. čitavih sedamnaest." "Čuj. blatnjavog crva iz čovjekove glave. spusti se sotonistu na rame pa mu gurne žuti kljun u nos. kaže Diego. ne obazirući se na Diegove provokacije. zatrči se urlajući prema rubu jezera i baci se u ponor. izvlači. dok je crv uvijajući se pobjegao u grmlje. rekao je na koljenima. a onda lagano uze izvlačiti žutog. "Vot du ju vont?. koji crv?". "Uzmi me." "Jes". Uzmi me sa sobom. znači. "Budimo precizni. negdje . "Ja san iz crkve ukra čavle Isusove i trnovu krunu da vas dozoven. reče Balan. naposljetku je imao taj gadni crv. "Pur stjupid ful." "Pa kako ću te uzet kad si živ? Ja ti uzimam samo mrtve". dreknuo je s tla stariji. izvlači. "Ja san vas dozva". pogleda ih svu trojicu očima punima nade pa ustane." Gavran prhne u zrak." Petar K. "kil jorself. "Vič vorm?". Diego ga je dočekao. zajeca sotonist. za đavla." "Pa što si me zva?" "A eto. upitao je Sotona Balana. messire". "A čavle ti Isukrstove.. a Balan se sažali na jadnika te mu prisno šapne. Izvlači on. Gospodaru tame. kaže Sotona. "Zašto da te uzmem?" "Uzmi me. razumno će Sotona. izvlači i izvlači." "A ti si. složi se Aštaroh. "Ja. cijuknuo je Diego. upita Balan još gledajući jadno izlomljeno tijelo koje se zaustavilo dolje na jednoj litici. ponovi Aštaroh. popizdit ću od dosade. Ovaj uze gorko ridati. Gospodaru". Dočekali su ga u parku. Samo je u jednom trenutku." "Neki mi crv uša."Ide li za nama?". ja glavon. "A koji će nam kurac".. "Oćemo li ga uzet?". "Oprosti". zapušteni muškarac hvatajući se za krvavi nos. "Ne udaraj." "Prestani više s tim engleskim". "Ubij se. jesi vidio budale". Sotonu je bolio palac na nozi i postao je izvanredno neraspoložen. Točnije. Pročeprka ondje nekoliko trenutaka dok je ovaj vrištao od užasa. zbog alkoholizma prerano umirovljeni profesor latinskog Petar K. Izletio je preda nj iza jednog rascvalog jorgovana. sumnjičavo će Balan. Vot du ju vont?". obrecne se Gospodar na Diega. Umirovljeni profesor ostane cvileći na zemlji. viknuo je gavran Milisav veselo.. skaku-ćući u svome tijesnom modrom odijelu i žutim špicaricama pa ga s dva direkta odalamio po nosu. za đavla. a možda i osamnaest metara. "Hi iz uan ov as!". "Ne udarajte! Ne udarajte. ovisno kako ga mjerite..

i opet i opet. Armando Diego Aštaroh za to se vrijeme spremao za izlazak. I opet. kazao je kondukter očajno. čuo glas koji mu je iz daljine donio vjetar. gdje se molilo za istjerivanje đavla. Goran B. kao metak u srce. ne. Ramena su mu se tresla. zapalio je hotel. Moj grijeh. "Đava će mi pomoć". "Moj preveliki grijeh". ta su se dva stiha ponavljala. Pa jedan iz Ričica. Cijela se Imotska krajina. Pa još jednom. Skrušeno su se molili zajedno s ostatkom vjerničkog mnoštva. I stvar je bila riješena. kazao je ridokosi i udario se šakom u prsa. četrdesetdvogodišnji kondukter. Prizori iz obiteljskog života Mališani na crno ... a nekoliko se njih zgadeno okrenulo. kazao je ridokosi treći put i tako je zasmrdilo da se narod pred crkvom Svetog Frane panično razbježao. imao je sve uvjete za invalidsku penziju. riječju. "Đava će mi pomoć. Goran se već godinama žali na bolove u kralježnici. reć bi. Malo poslije. podižući pogled u nebesa. I kada se udario. Jer iz oka mog reka suza teče. mišlju. a on se gušio u suzama. "Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama braćo da sagriješih vrlo mnogo.. ponovio je on i opet se udario i podrignuo." Samo što je on to rekao. Goran B. djelom i propustom. na prozor njegove sobe spustio se veliki crni gavran. Takav je to strašan plač bio da su se neki tek sutradan popodne umirili.. penjao se na šank i razbijao boce. ogledala i štokove neutješno ridajući na pjesmu Dare Bubamare.. Valjda ti neko more pomoć". I to je po prilici sve što smo od ove trojice iz podzemnoga svijeta mogli vidjeti u Imotskom. a naposljetku ga je. On je jedini od njih trojice imao poleta zabavljati se pa je otišao u jednu imotsku diskoteku i razvratno plesao. na divlji ritam turbofolka uvijao se i oko djevojaka i oko muškaraca. brada drhtala. a iz usta mu je izašao smrad po trulim jajima. pogledao ga i lagano mahnuo krilom prema njemu. kao nikad u to doba. prestrašeno skupila u hramu Božjem. Zapravo. Prvo se slomila jedna djevojka iz Podbablja. momak i cura iz Runovića." Muzika se u tom trenutku zagonetno zaustavila i pjesma je krenula otpočetka. dok je demon Aštaroh sjedio na šanku ozareno gledajući preda se i plakao. kazao je netko očajno i Princ tame je pozvao Balana k sebi. I ne samo on. Đavao mu je pomogao. kad pokuša ustati iz naslonjača. lagano je podrignuo. Tu u crkvenom dvorištu nekoliko je njih vidjelo dvojicu. sjedio je sa ženom ispred televizora u primaćoj sobi u svojoj kući u Vinjanima Gornjim i nezadovoljno gledao papir koji mu je taj dan došao poštom. ali invalidska ga komisija ustrajno odbija poslati u penziju. danas su ga već četvrti put odbili. "Moj grijeh!". nego je ostao pred vratima. I za četvrt sata cijela je diskoteka tukla glavama o zidove. sve dok nije došla ispovijed na red. "A koga ću nać". Evo.". Narod se sutradan u zoru okupio na misi. otkrit će da je nepokretan od pasa nadolje. Pa jedan par. Velik dio njih nije ni mogao ući. Sotona je u sobi negdje do jedanaest mijenjao programe na televizoru i kada nije našao ništa što bi želio gledati. rukama sklopljenima na prsima. pogodila pjesma Dare Bubamare. "Neka pukne grom. Pa njezina starija sestra. jednoga rideg u uskom modrom odijelu i jednoga crnog kao gavran.oko osam navečer. rekla je njegova žena. nebo da preseče. Puna je crkva bila. I opet. "Pa nadi nekoga.

koje sranje!. moj tata?! Čovječe. Kada vidite slične slučajeve u svjetskom tisku. mama. zašto zaboga naposljetku sama sebi ne prizna da se zeznula? Ljubav je slijepa. dogodi se.." Dječak znatiželjno podigne glavu i pogleda je bistrim očima. ja bih rekao: "Oprostite.. da meni dovedu tih pet mamlaza. a žena se nakašlje i drhtavim glasom reče. On kaže da ti nisi njegovo dijete. potvrdi žena i postiđeno obori glavu. Zašto ta žena tako bezumno ustrajava na vlastitoj pogrešci. U posljednjih nekoliko mjeseci. Nego. barem ako mene pitate... nekoliko se takvih slučajeva zaredalo po našim novinama — Ljubo Cesić. to si rekla sad meni i nikomu više. to se da razumjeti. "Dobro je. sjetit ćete se. "Srca ti Isusova!" opsuje dječak. izaberi kojega god hoćeš da ti bude tata". "A koja je dobra vijest?" "Pa. jesi li ti sigurna da on baš ne želi da me prizna? Što ako se predomisli i dođe nam kasnije praviti probleme?" "Neće. I uopće. pa Mladen Grdović. "Stjepan Tuđman.Žena tiho ude u sobu gdje se četverogodišnji dječak na podu igrao s kockama. mi je sasvim besmislena. da." . kad god je neka očajna žena preko novina prozvala nekakvu vucibatinu s kojom je nesmotreno zanijela i rodila. Muka i poniženje koje ona i mali moraju otrpjeti. kažu. Neobičnim se slučajem za roditeljstvo optužuju samo neki muškarci koje bi eventualno tek poslije moždanog udara i potpune uzetosti jedne strane tijela poželjeli za roditelje." Mali problijedi od užasa. Da ja moram birati. "Tvoj otac je Stjepan Tuđman. Ipak." "Yes!" odahne dječak. slijepa. a sve da bi on za roditelja dobio jednog takvog slabića i luzera.." "Neće da me prizna za sina?" "Ne. kaže mali. Slušaj.. njezina stvar.." "Nije mi to drago". On neće da te prizna. nisu vrijedni ni sedamdeset kuna sudskih biljega na tužbi za dokazivanje očinstva. daj prvo lošu". ja nijednom dosad nisam vidio da je muškarac uistinu vrijedan ženina sramoćenja. kaže mama. vidi. ali dobro. Umjesto da se noktima i zubima bori da njezin jedinac dobije časno prezime osnivača hrvatske države. "mama ti ima nešto važno reći.. sinko. ako može. mentalno retardirana i u kolicima.. kada se već ona prevarila s krumpirom od Stefa Tuđmana. pa onda onaj Stipe Čačija. ovi naši. Uostalom.. počne ona. "Koji Stjepan Tuđman? Onaj. "Imam jednu dobru i jednu lošu vijest". "Ajde.. Jesi li me čula? Još mi samo treba da u vrtiću saznaju da je taj tikvan moj.. kumeći da dijete dobije njegovo prezime i alimentaciju. kaže." Ovako nekako zamišljam da je ona nesretnica koja Stjepana Tuđmana tuži za očinstvo njezina djeteta trebala razgovarati sa svojim sinom.. Mislim. O djetetu da i ne govorim. zavrti dječak zabrinuto glavom. Ali. ja bih radije ostao siroče. poredaju ih u vrstu kao na policijskom prepoznavanju i kažu: "Evo. dobro izgleda kad ti u dokumentima stoji "Ime oca: Mick Jagger". ova petorica nabrojanih. trebala je. kada nekakve manekenke progone Micka Jaggera ili Borisa Beckera da su im napravili dijete. takvu promašenu i beskorisnu osobu kakav je mlađi sin pokojnog predsjednika.?" "Onaj Stjepan Tuđman". Ako ništa drugo. "Franjo". naprosto zaboraviti tu stvar. nemojmo se zezati. nemoj se više zezat s tim. mogla je bar dijete poštedjeti toga užasa. pa onaj bezveznjak iz grupe Neki to vole vruće i napokon Stjepan Tuđman. Kod nje je bila gluha. Čučne do njega i pomazi ga po kosi..

Moje je mišljenje. izvede u zoološki vrt. ali. obično oko drugog pučke. ali njihov je inat zapravo slijep i u konačnici štetan. trebate zapravo biti sretni da ste ga se riješili. nelagodno se osjećam i što se dotičem nekih tuđih intimnih drama. a ispod samo kratka poruka: "Shit happens!" Kako sam se odrekao Sotone . ali zapravo zašto ne? Neka im bude. toj će se nezahvalnoj maloj životinji lice iskriviti od gađenja. Događa se u divnim. Znate to i sami ako imate djecu. možda za deset godina ispadne sjajno? Sve ovo što govorim. A i to nije najgore.. Ljubo Ćesić i Mladen Grdović dobri su možda još samo za reklamiranje kontracepcijskih pilula. I tko zna. Zamislite samo da ste dijete i da vam Mladen Grdović dođe na roditeljski sastanak. svako dijete treba obitelj. svega mi. Kao da odnosi očeva i djece i bez toga sudskog cirkusa nisu dovoljno užasni. kada će vaše sunce. koju još od vrtića nosi u sebi? Razumijem. s pjesmom 'Medu moj i šećeru'. ne znam zbog kojeg bi to bezdušnog oca njegovo izvanbračno dijete mrcvario po sudovima i vodio na DNK testove? Vrijedi li to dvije tisuće kuna alimentacije? Prezimena svakako ne vrijedi. pije li ti tata?" "Ne pije više. složit ćete se: gore da je njihov nasmiješeni portret. recimo. kao i uvijek. savršeno skladnim obiteljima. da čujete: "Dragom sinu. svjestan sam." Ili na radiju. stvar je sasvim izvan voljne kontrole i ako budala ne želi znati za vas." Na pola puta do kasarne ja bih se na nekom stablu objesio od muke.. ono što se sada čini strašnim. ja ne bih volio da se to zna. jer ono je valjda ipak važnije. razumjeti bijes i povrijeđenost žena koje su se odlučile za tako mučan postupak. početi govoriti kako ga vi sramotite.. A sada pomislite kako je to kada imate oca koji ne želi znati za vas? Kakav to pakao mora biti kada imate trinaest i čini vam se da se čitav svemir urotio protiv vas? Kada se u djetetu dodatno razgori ona mržnja prema ocu. Stipe Čačija. a druga se djeca zbog nečega počnu zapanjeno skupljati oko nas. kome uistinu treba neki Stjepan Tuđman za oca? Stjepan Tuđman. Silvestar Dragoje. Da mi je Mladen Grdović otac. Dosta je da zamislim Cesića Rojsa kako se naginje nada me i pita: "Oćeš da ti tata kupi sladoled?" i mene istog trena hladan znoj probije. Vrhunac užasa ipak bi bio da mi je Ljubo Cesić otac. Ma. "Mali. ponovno ću kazati. u povodu odlaska na služenje vojnog roka. Ljude ne možete natjerati da vas vole. potpuno beznačajno i neobavezujuće. Do korijena vlasi će mrziti sve što vi predstavljate. A to je tek početak! Jer. uistinu. ali pustite vi ta "pozdravite moga tatu" preseravanja. Pomislite. Mogu.. no ono će svejedno. I to je sve savršeno normalno. u neku ruku ide u prilog tuženim očevima. Možete se koliko god hoćete truditi da ugodite svom potomstvu. osjećati još samo duboki i iskreni prezir za sve što vi kažete i učinite. nekako mi se čini da je bolje puno ne čeprkati po tom emocionalnom dreku. jer zašto bi itko želio prezime gada koji njega ne želi. na primjer. dakako. jedan je otac. znam što ćete sada reći. Bila bi to divna kampanja. gnjev žena koje su ostale noseće s propalicom koja ih je ostavila i prirodna mi je njihova potreba za makar i sudskom satisfakcijom. Jer.Okej.. vaš ljubimac. Tko bi sutradan preživio od zajebavanja u školskom dvorištu. ali čisto djeteta radi. tata me. ha-ha-ha. osim toga. i to je previše. sve najljepše želi njegov tata Silvestar Dragoje Šomi." "A ne pije ni manje. Samo što zinete.. samo koju godinu kasnije dolazi "Rocky Horror Picture Show" u pedagoškoj literaturi poznat i kao pubertet.

djeca i odrasli. tutnuo jednu dosta respektabilnu novčanicu u džep na prsima. a ja sam podigao palac i vedro im namignuo. bez ostatka. razriješeno istočnog grijeha. jer je takav red. naravno. samo što sam tada držao svijeću s trobojnicom i dvije grančice asparagusa. Osim.. uostalom. upravo predinfarktni smijeh. promijenilo od vremena kada sam ja skupio svoju neveliku kolekciju sakramenata. početkom devedesetih. recimo. kao usjeve. rekao je on ozbiljno. pokraj filodendrona. ako za kuma nije uzeo nekog vozača viljuškara. Kako je bio konac svibnja i vrlo toplo. Kumova se dobro ne sjećam. bijela košulja i razdijeljak na lijevoj strani mojoj su babi bile i ostale vrhunac muške elegancije. ispeglane na crtu. nedjeljom je obično u nekoj župnoj crkvi. kasnije se nisam baš pretrgao oko toga. Bio je to zapravo ilegalan čin. i ta je slika kod svih koji su je vidjeli. ovo sam već radio". napunio tankove blagoslovljenom vodom i prskao narod redom. Iskreno. naime. Slično su me uslikali i tri godine kasnije. svijeća mi se otopila i nekako tužno klonula preko ruke. tren prije nego će me fotografirati. s jednom rukom držim njihovo čedo. makar mi neki od vas to zacijelo neće povjerovati. krstili jedne tople lipanjske noći 1970. od '90. ne razbija igračke i ne gleda televiziju više od dva sata dnevno. no ta djeca su opet postala vrlo solidni mali ljudi. do '95-. izazvala bezuman. Kako mi ta stvar dobro ide. bilo je malo kvalificiranih kumova. Štošta se toga. moram priznati. Žao mi je samo da tada nisam vidio kako je kada se krste odrasli. odrekao Sotone i svega sjaja njegova. zajedno s roditeljima. Mene su. Koliko je njih u to vrijeme. ponekad i čitave obitelji. s prosjekom pet-nula-nula. da ne laže i ne krade. Jedna je. "nemate brige. I svaki put sam. Premda sam. da se pohvalim. Nenad Ivanković. krstila su se poduzeća. Fotografirali su me tada prije nego ću otići u crkvu nekakvom užasnom polaroidom kamerom. pet puta uime nekog djeteta spremno sam se. pamtim da su roditelji s druge strane krstionice prestravljeno gledali kako nonšalantno.Pet puta dosad bio sam kršteni kum. u svom najboljem odijelu svjedočio nečijem primanju vjere. čak od-likašica. Hlače od kamgarna. u stavu mirno. da poštuje oca i majku. dok je sve okolo spavalo. čitavi kvartovi i naselja. otprilike kao cijepljenje protiv šarlaha i dječje paralize. Bila je to masovna akcija. u stilu. Kojih desetak godina kasnije. kum postao samo zahvaljujući vrlo osobitim okolnostima. Tko je imao sve sakramente. ili čak dvije. obećao svećeniku da ću se. Petoro mališana držao sam u naručju kada ih je župnik polio blagoslovljenom vodicom po čupici. Da nas je milicija zaustavila. Pretpostavljam da njih kumovi ipak ne drže na rukama. recimo. Rekao bih da kao kum imam vrlo visok postotak uspješnosti. Krstili su se redom. . a ja sam gledao u objektiv i lukavo odšutio da mi u šestom još ne pijemo kavu. ispovjedio sam se i pričestio u modrim hlačama od kamgar-na i bijeloj košulji sa znatnim postotkom sintetičkih vlakana. na krizmi. Bilo je to deficitarno zanimanje. Kaptolu bi zapravo bilo puno zgodnije da je unajmio kakav poljoprivredni avion. zauzeti da moje kumče dobije doličan kršćanski odgoj. sve je pod kontrolom. postao sam možda i pomalo bahat. dosta je krupan muškarac i teško mi je zamisliti da je njega netko donio do krstionice. Peti put kad je bilo. U to vrijeme. ali lako može biti da su se zvali Prle i Tihi. sigurnim glasom. na birou nisi uvijek mogao naći ljude toga profila. ogranci Hrvatske demokratske zajednice. u trećem osnovne. "Da imaš za kavu". u šestom razredu. jer mi je kum. ali ja sam već bio bolje volje. u trećoj smjeni. moji bi se dosta namučili objašnjavajući da nisu krijumčari djece.

ne bi valjalo.. Tih se godina nekako krstio i Go-ran Ivanišević. Legli ste. a neka djevojčica. "Ti. Ja slučajno nisam. "Milice!" dreknete vi. jer bi tjedan na moru ili negdje Alpama za sve njih stajao približno koliko i čitavo hotelsko poduzeće. prošlo je desetak godina otada. samo je Boris Dežulović bio uspješniji od mene. "Katarina!" Opet ništa. Ivanišević je u međuvremenu ipak osvojio Wimbledon. viđali ste je već po stanu. A onda dođe gripa i vama petnaestoro djece u tri ture čitava dva tjedna zajapureno bunca u postelji. sve dok vam se u jednom času ona nekako ne pojavi negdje na rubu svijesti i vi osjetite da je tu nešto čudno. sjedeći malo dalje na sagu podvinutih nogu. uočite taj detalj. Zatim glumice i fotomodeli. desetak tisuća domaćih zadaća zajedno s njima napisati i tek možda nešto manje idiotskih pjesmica za naučiti napamet. Ne. Marija!.. pokušajte zamisliti koliki bi vam ormarić za cipele trebao. a nije ni Boris. filmski redatelji i dramski prvaci. Imate li petnaestoro djece. Every sperm is sacred Vjerojatno bi bilo zgodno imati petnaestoro djece. neće biti da je susjedova. Sto znam. zaključite. koje je dječje bolesti preboljela. Nisam valjda rekao ormarić. "Blaženka. Da nas je više.? . a koji. oficira i oficiruša." Petnaestoro djece. Čir bi nas uništio da je potrajalo. a šipkov čaj kuhate u loncu za iskuhavanje veša. za ferije ih nećete nikamo voditi. Malena je. narodnih poslanika.. pjevači. Elem.. moglo biti dosta nezgodno. SlaviceL. Kad biste imali petnaestoro djece. ministara i ministarki. odijeva lutku. baš mi je drago da smo se upoznali. ambasadora. ni je li dijete vaše ili je možda negdje iz susjedstva došlo. za pravo reći. kažeš. nema sumnje. na primjer. nije osvojio kao nekrst. s tim bogatim fotomaterijalom dočekao sam devedesetu i ostvario plodnu karijeru peterostrukog kuma. možete li to zamisliti? Sto dvadeset razreda osnovne škole proći s njima i šezdeset razreda srednje.. Svi su kapaciteti popunjeni. u koji razred ide i je li pričešćena. čini mi se. sportaši. Pogledate djevojčicu i shvatite da ne znate kako se ona zove. Osim ako možda još negdje neka župna crkva ne radi u trećoj smjeni. Zaključili su valjda da imamo dosta katolika. ali kako joj je ime i kad se rodila. Krstili su se novinski komentatori. u kiselom smradu trideset tenisica. curica shvati da se njoj obraćate i bojažljivo vas pogleda. vaša. upravo ničega se o njoj ne možete sjetiti i to vas već malo živcira. Ostanete dakle kod kuće. vraže!" viknete ozlojeđeno. Španjolski kolonisti u Srednjoj i Južnoj Americi valjda u čitavom stoljeću nisu toliko Indijanaca preveli na katoličku vjeru.. Suze nam udare na oči kad se danas sjetimo koliko smo tih godina izjeli po krstitkama. koliko je u pet godina ovdje krš-teno partijskih sekretara. samo što biste ih morali naučiti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima. tata". Ivana!" Napokon.. I dugo je ne primjećujete. limun kupujete direktno od veletrgovaca. reče dijete plaho.. Kler je izgleda postao izbirljiviji u pitanju pastve. pa se i oženio i dobio djevojčicu. Malenu je ovih dana neki svećenik negdje odbio krstiti. Mala se Ivaniševićeva mora malo strpjeti.I tako. Ajde. "JadrankaL. Bez toga bi. kasnije odana pera državotvorne štampe. Ne znam tko je njemu bio kum. prvih tajnika i drugog diplomatskog osoblja. Dijete se ne okreće. bar dok se ne završi onih desetak tisuća započetih crkava. "Kako ti je ime?" "Blaženka. s novinama na kauč poslije objeda. Ne znate.

I ukrug i svaki protiv svakoga. koji su tako odgovorno planirali djecu. kaže priča. kada njih slušate. a Joško je opet po svojim opunomoćenicima poručio Mati da će mu se mlade krvi napiti. a Caritas i Merha-met će se valjda pobrinuti za ostalo. Svi su se vjerski vode u Hrvatskoj oko toga u pet minuta složili. ali našao bi se svakako i neki zlonamjernik koji bi primijetio da je velečasni imao razumne roditelje. mi-mogredno ispričao i dirljivu priču kako je u njegova oca i matere bilo njih devetoro. Ne. ali sretni. na primjer. grlili se sa zločincima. ili sedamnaest. međutim. da se njih petoro školovalo od crkvenih milodara. primijetili ste možda. nemoj. a ho-džama i fratrima i protama ni na kraj pameti nije bila svetost njihovih života. a da oni uopće nisu komunicirali. A sve je to. prije koju godinu nisu imali baš nikakvih problema što je netko u Gračacu metkom u zatiljak ubio staricu. boguugodan i halal. a i pokoja curica. nema veze. ako treba. Ma. Žene koje su pobacile. dakako. Pravoslavni svećenici tjerali su svoje vjernike protiv pastve katoličkih pastira. One su zle. biti ubijen još i više. Mate iz šestog C zavjetovao da će promijeniti lični opis nekom Jošku iz petog A. dobrohotno zaključiti da su oni zacijelo vrlo pobožna obitelj. Ne čini li se vama ta stvar logičnom? Oni su završili u sjemeništu. redom su kurve što su sa sadističkom nasladom usmrtile plod u sebi. svima bih njima bio uzoran vjernik. Popovi i hodže. oni ga doživljavaju kao nakaznu obijest. ili trinaestoro. a tri sestre da su časne. Za svih petnaestoro. S druge strane. koji su se opet svojim autoritetom zauzimali za granatiranje džamija. Štoviše. Kada se tako neki svećenik pohvali da je njemu i brat svećenik. Zar to nije neobično? Isti oni što su danas silno uzrujani što se u ginekološkim ordinacijama usmrćuju ljudski embriji. u sebi obično neće naći ni trun žaljenja za strašnu fizičku i emocionalnu traumu očajnica. Da ja imam petnaestoro djece. Školskom hodnicima ranije bi se pronio glas kako se neki. Jer su i oni sami.Na razmišljanje o ovoj neobičnoj temi potakao me zajednički dokument što su ga predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica u Hrvatskoj prije nekog vremena potpisali za zabranu pobačaja. blagoslovili su tenkove i haubice. Klub boraca. sa svakom trećom nedjeljom slobodno. rat je trajao četiri godine. da im opljačkaju i zapale selo. pionirska kategorija Kad sam ja išao u školu. koje su to možda učinile zato jer negdje za dvije i po tisuće kuna rade dvanaest sati sedam dana u tjednu. smrt je bila sveta. zagovarajući vjernicima povećanu proizvodnju potomstva. Kako to da nijednom od tih popova nije palo na pamet da je možda baš mnogočlana obitelj pravi razlog da su oni postali to što su postali. i ne smiju izgubiti taj posao. od onih što su se već tada palile na . poticali su vjernike da pucaju u druge vjernike. za veliki odmor gotovo uvijek ste mogli pogledati dobru tučnjavu u dvorištu. ili koliko već žena može roditi prije nego iscrpljena umre u četrdeset trećoj. što iz toga uopće zaključiti? Možete. dat ćemo ga u sjemenište. one moraju roditi. I oni su. ne razmišljaju o tim stvarima. Vjerski poglavari. Prekriže ruke na trbusima i drže se učeno. naprosto jer u kući nije bilo kruha za njih devetoro. vrlo često odrasli u sličnoj obitelji. zbog svetosti života. Kada govore o abortusu. glupe i bešćutne. Tisuće su zagnojile po brežuljcima. naravno. Ubiti je tada bilo tada boguugodno i halal. pa bi se svi dečki. Pa i ako koji od njih bude i malo blesav. na primjer. bili siromašni. ali uistinu su tikve. Dosta mi je tajanstveno kada se dogodio obrat da je svećenicima svet postao život. svejedno je čiji. Neki od njih zapravo i ne vole puno razmišljati. naposljetku. da ih otjeraju iz kuća. Mnogi je naš svećenik.

sve dotad smo nas dvojica bili u odličnim odnosima.nasilnike i koje će puno kasnije vjerojatno postati mušterije SOS telefona. Potom je dolazilo nekakvo rudimentarno hrvanje. ali nekad ga opet razjari. cijenio se kao vrhunsko bo-rilačko umijeće. Ili barem da zvuči kineski. Najpopularnije je bilo potući se "na šake". poželio sam nekoga razbiti i tražeći prikladnog kandidata. štogod da si rekao. Službeno su postojale tri discipline. seoske tučnjave. u krugu znatiželjnika. Publika se sa svojim sendvičima i sokićima razočarano razišla. čitajući o djeci koju tuku. a ja sam jeknuo i srušio se. Teo je kratko kriknuo i plasirao jedan jedini. kako vidite. zbaci protivnika sa sebe i borba se. zadirkuju ili na neki drugi način zlostavljaju vršnjaci u školama. . prikuje mu ruke uz tlo i ovaj plačnim glasom prizna: "Predajem se!" Ako dječak na tlu ne želi priznati da je izgubio. na golemo veselje okupljenih. tako navukli na karate. učinila je da zviz-nuti nekoga nogom u glavu dobije neki lijepi smisao. dok sam ja ostao ležati na zemlji. bio pristojan dječak. prije dvadeset pet godina. sjetio sam se njega. Školski šampion u ovoj disciplini smatrao se najjačim učenikom uopće. Elem. "na nezgodno misto". ali kvalitetan udarac nogom u moje prepone. Mnogi su se. To poniženje obično demoralizira oborenog na zemlju i on se zaista preda. s nosom u prašini. nas dvojica. ja sam mislio da je to kao izmišljeno za mene i baš tu disciplinu sam izabrao kada sam u četvrtom razredu jednom Teu poručio da ću mu jebati sve po spisku. dok su Joško i Mate. Našli smo se dakle u dvorištu na velikom odmoru. samo što je još valjalo vrištati na kineskom. Kako nitko od nas nije govorio kineski. činio mi se da više odgovara mojoj naravi od obične. da ne bude zabune. nastavi. sjedne mu na trbuh. Bogzna što je meni bilo kada sam pomislio da bih mogao biti dobar u karateu. a čitava borba trajala je možda četiri sekunde. najmlađu disciplinu zvali smo "na karate". Potreslo me. zvala "na povaljivanje". u kojemu protivnici prilaze jedan drugome panično mašući rukama u svim smjerovima. raščupani. Taj jeTeo. neosviješteni boks. Prizvao sam u uspomeni ove trenutke prije nekoliko dana. onome gore propozicije dopuštaju da iz usta pusti tanak mlaz sline po njegovu licu. nije bilo upravo nikakvog razloga da se potučemo. koristili u vrlo čednom značenju. treću. Glagol "povaliti" u tim smo godinama. Možda sam se malo i sramio svojih predaka koji nisu od toga napravili umjetnost i filozofiju kao Istočnjaci. krvavih noseva i poderanih modrih đačkih kuta. ucjenjuju. kao i sve vas vjerojatno. slabunjavog i malešnog. oproštajno pismo osmogo-dišnjaka koji se namjeravao baciti s prozora zbog dječaka koji ga je maltretirao pa sam se pokušao sjetiti jesam li ja u toj dobi imao sličnih problema. I mislim da sam baš u tom času. k tomu. shvatio kako sam ja zapravo jedan intelektualac i pacifist. Novi trend u štemanju. priča o tomu kako se budistički redovnici mlate istom onom predanošću s kojom oni katolički prave sir. Ono što smo mi zvali karateom jednostavno je uključivalo sve opisano u prethodne dvije plemenite vještine. Napokon. jedan nasuprot drugome. No. Borba u ovoj disciplini po pravilima je završavala kada jedan protivnik zarobi drugoga ispod sebe. da on skupi snagu koju možda nije ni znao da ima. uvozna roba. zagovornik mirnog rješenja sukoba. nisi se mogao prevariti. Užinali smo svoje sendviče od parizera i zadovoljno srkali "Dvojni C". Rekao bih da je krivo to da sam se volio smatrati progresivnim mladim čovjekom. predano mlatili jedan drugoga. neka je sotona valjda ušla u mene. koje je đačka populacija. barem u Imotskoj krajini. kako bi rekla moja baba. zajapureni. okupili iza zgrade da gledaju kako se dva mamlaza valjaju u prašini. uostalom. Bezuman. To je bio posljednji put da sam se potukao.

Ima. tjelesno nerazvijen i imao sam klempave uši.. vrijedilo je sresti tog zagonetnog stranca. teta u vrtiću ili slaboumni dječji pisac počnu umiljato meketati o divnim. Pravo ja. u toj dobi netko će možda biti i zločestiji nego kada odraste. pa i da ponekad. smotan. Nešto što je Hegelu trebalo pola života da shvati. Dostava besplatna. ključ u ruke. sretniju. Po svemu. da bi dokazali svoju odanost grupi. da su se tada bavili bullvingom. Zločesto bih dodao da smo povodljivo uvezli pojam za koji uopće nemamo riječ u našem jeziku. jer upravo i nema drugog načina da oblikujete nazore. da nisu nevina. Nervira me kad neka učiteljica. A opet. u školi doživio išta nalik onome što se danas zove bully-ing i baš zato. . šarmantniju i naočitiju osobu koja desetljećima živi u meni. kažnjavati onoga koji je različit. spremno će. imati slične torbe i pernice. Ja želim da moja djeca upoznaju zlo. ovi su nudili za dva mjeseca. trenutaka kada je to vrlo korisno znanje. ako uzmete u obzir da na kraju dobijete pravo ja. reikija. Štoviše. da ste me prije samo tjedan dana pitali što mislim o tome. Može biti da sam u krivu. transcendentalne meditacije. Čuvao sam ga negdje medu papirima i zagubio. sitnije: "Mogućnost plaćanja u tri rate. najbolje što meni se moglo dogoditi u školi je da me vršnjaci objese na mesarsku kuku. netko i sa sedam godina može biti pogana osoba. rugaju se jedni drugima. i to mi je slomilo srce. divljački su nasrtali jedni na druge. osjete zloću u sebi. igračke. Ali opet nisam siguran da takvo ponašanje treba sankcionirati. štoviše. ništa mi se ozbiljno nije dogodilo. a ponekad i sa sadističkom nasladom. a slučajno imam dječaka jednake dobi. moraju se slično odijevati i češljati. bar dok ja to nisam sam zatražio. Ruku na srce." Znam da nije bilo skupo. Oni su se između sebe znali zabaviti. O djeci nemam predrasuda. regresije ili nečega sasvim šesnaestog. Mislim. imao sam sretno djetinjstvo. u tri obroka. Ne pamtim ni da sam ja. Ukratko. ali ja ne doživljavam osobito lošim kada se djeca međusobno zadirkuju i izazivaju. Kada sam odabrao politiku miroljubive koegzistencije. Ja sam bio čudak. No. ne pamtim više. školskim štemerima to nije smetalo. ni bilo tko koga poznajem. zašto ne. tada sam vidio oproštajno pismo osmogodišnjaka samoubojice. stalno uspoređujući svoje postupke s postupcima drugih. s ovom pričom o bulh/ingu mislim da moramo biti vrlo pažljivi i znati za mjeru. hipnoze. Premda je. Ona žive u svojim malim diktatorskim svjetovima u kojima svi moraju biti isti. Odrastao sam medu ljudima koji nisu na glasu kao osobito pitomi. znate i sami. Tek puno kasnije djeca će shvatiti da nije bogzna kako uljudno kreveljiti se pokazujući prstom na nekoga tko je drukčiji. svakako bi me označili kao moguću žrtvu. zacijelo bih vam kazao da se u tome jako pretjeruje. čak ni kad bih mogao. baš kao što smo izmislili da treba kupovati pitku vodu u plastičnim bocama. kada bi bili kadri takvo što napraviti. sedmogodišnjaci bi vjerojatno otvarali konclogore. bio za tečaj samopo-moći. Potrudit ću se. To je uzbudljiva emocija i ja im je ne želim uskratiti. Pravo ja. Oblikujući svoje nazore. činilo mi se. Sjećam se samo natpisa: "Otkrijte pravo ja!". iskreni i bezazlenim klincima. Znam. tu pametniju. a nas crve prezrivo su ostavljali na miru. ključ u ruke Oglas je. recimo. a dolje. da njih dvoje postanu dobre osobe. Rekao bih vam još da smo izmislili problem za koji do jučer nismo ni znali da ga imamo. Za razumnu svotu. autogenog treninga. jasno. dosta teško odrediti pravu mjeru kada imate osmogodišnjaka koji želi umrijeti. moraju slično govoriti. Nisu me tukli.. priznat ću još jednom. Uistinu. Oni nemaju baš nikakvo poštivanje za različitosti. ali bih volio i da nauče biti bezobrazni. djeca budu užasni konformisti.Dječji psiholozi.

da mi se moje pravo ja svidi. Kao u "Frank's Wild Year . ako znate tu pjesmu od Toma Waitsa. Sa ženama je lakše. mudriji i sigurniji u sebe. a imao sam puno pitanja organizatorima tečaja. a onda se oglas. tko zna. znate. Gledate neku djecu kako se smiju i pomislite kako biste dali sve na svijetu da samo na sekundu možete biti oni. koje se tečajevima prodaje u tri rate? Ili kad magazini pišu o tome. naravno. Ovo je iz jedne pjesme Boba Dvlana. sretniji sam.. i ja sam potpuno zaboravio na tu stvar. na primjer. ili je baptist ili hare krišna. one kad su nezadovoljne obično samo sjednu i plaču da nemaju što obući. pravog ja s kojim se dosad nisam imao čast upoznati. Napunio sam trideset pet godina. dosta je uobičajena kod okruglih rođendana. djeco. okrugli rođendani su uvijek prilika za propitivanje nekakvih gluposti kao što je pravo ja. da moje pravo ja glasa za Demokratski centar. osjećate se tjeskobno i tuđe u svom životu. je li neuljudno kazati da ga ne bih uzeo? Sto ako je moje pravo ja pljunuti Mladen Grdović. to pravo ja. odjeća koju nosite nije vaša odjeća i posao kojim se bavite nije posao za vas. priznajem. možda živio nečijim tuđim životom. narode. zaturio negdje među papirima.? Pitanja su mi se danima rojila po glavi dok sam se spremao telefonirati ljudima. što ako na tečaju slučajno nađem tuđe pravo ja? "Oprostite. Dobro. Ta pojava zacijelo vam je poznata. gdje na dvadeset pitanja . to nije vaše pravo ja. opet. lako može biti i da sam ga bacio. što ako mi se pravo ja ne svidi? Otkrijem li.. onaj neobični trenutak kad svi zvukovi oko vas nekako iščeznu i vi se začuđeno okrećete. a djeca udri u plač. što ako mi veličina mog pravog ja ne bude odgovarala? Ako mi bude usko u ramenima. nije vam jasno kako ste se tu našli. a rukavi prekratki? Može li se pravo ja prati u vešmašini i je li postojano na visokim temperaturama? Skuplja li se po dužini? Daju li garanciju na pravo ja i imaju li ovlašteni servis? Gdje se mogu kupiti rezervni dijelovi za pravo ja? Je li uz doplatu moguće dobiti pravo ja koje perfektno vlada portugalskim. nego od jednog Miroslava iz suprotne smjene. jasniji sam. Potom. Osjećam se ugodno u svojim tridesetima. kako sam već kazao. jede. Što je to uopće. smršavite i počešljate šiške na čelu? Koji zajebant sastavlja one novinske testove. Neugodno bi me se dojmilo i da sluša grupu Scorpions i da mu je omiljena knjiga "Mali princ".spava." Osim toga. razumno pretpostavio da mi je u najboljem slučaju ostalo još toliko i uplašio se da sam sve dosad. nije baš ni sasvim zakonit. ilegalni pakistanski useljenik. misleći kako nikad zapravo nije podnosio tog psa. što ako se ne svidi mojoj ženi? Ili mojoj djeci? Ja dođem i slavodobitno rečem: "Evo ga. koja plače sa mnom kada gledam tužne filmove i jauče kad cupkam dlačice iz nosa. Pod jedan. a muškarci bi odmah čitavu kuću zapalili. što ako navija za Dinamo? Ej. žene mi čak kažu i da bolje izgledam nego kad sam imao dvadeset dvije. a onda se zaputi prema sjeveru. osobito među muškarcima. ubio bih ga da navija za Dinamo! A dosta bi mi teško palo i saznanje da moje pravo ja ne bi uzelo više od dvjesto kuna u "Milijunašu". čak i da ne bude ništa od toga. kad do jučer sasvim regularan tip sjedi u parkiranom autu s druge strane ceste gledajući svoj dom u plamenu. U redu. no osjećaj vam je svakako poznat. ja se na trideset peti rođendan nisam baš ovako osjećao. je li oni vraćaju pare? Zatim. Na oglasu je bio broj telefona koji zbog nečega nikad nisam nazvao. Moj prijatelj Igor kaže da sam ja krizu srednjih godina pregrmio još u devetnaestoj i to nije sasvim neistinito. ako ne nađem pravo ja. ovo je vaš pravi tata". Napokon. ovo je možda ponešto radikalan slučaj krize srednjih godina. Sve do prije neki dan. hoda i tušira se sa mnom. Ali. ili voli nositi žensko rublje. razumije se. koji su to autoriteti za pravo ja da vam suvereno poručuju da promijenite radno mjesto. toga boljeg.

nisam siguran da bih je želio upoznati. b ili c. Velika je to stvar. jer znate kako je to kada s obitelji. Izljubio sam se s najbližima. to shvatio. Gazimo tako ja. ličinki da bude leptir. Pa ako i ne izaberu najbolje. Pa kaže: He's walking contradiction. naučio sam se nositi s tim. Punoglavcu je pravo ja da postane žaba. s ovim sam mislima ja dočekao trideset petu. nese-ser. jednog cool frajera koji je upravo ušao u drugu polovicu tridesetih. da bi naposljetku opet nekim slučajem izabrale ono najbolje za mene. svi su vaši porazi zapravo bili pobjede. Pobijedili ste već samim tim što ste ostali živi pored svih tih budala koje se motaju po vašoj glavi i vuku svaki na svoju stranu. a vi zaslužujete bolje. koje iza leda ogovaraju jedan drugoga. uspinjući se zapuhan i znojan strmom motovunskom kaldrmom. vjerujte. Tri kovčega. mladih punoljetnika s irokez frizurama. Draže mi je vjerovati da sam više ili manje sretno •¦ ->. Ili možda ne zaslužujete. sami odlučite. sa ženom i dvoje djece. i dvojica nepalskih šerpa prema vrhu. ništa što ste učinili nije bilo pogrešno. a onda smo zajedno pojeli tortu koju mi je punica ispekla. seljaci i poštena inteligencija raspojasano plešu. pomagali su mi nositi prtljagu. taman kad je bilo najuzbudljivije. Žao mi je nekih drugih ljudi kojima sam u prošlosti nesmotreno nanio bol. ja trčim za bebom s voćnom kašicom u jednoj ruci i žlicom u drugoj. Kada shvatite da nema pravog ja. Dosegnuti pomirljivost u nepomirljivosti različitih ličnosti u sebi samome je moj recept za krizu srednjih godina. i pognut izlazim iz kina šaptom se ispričavajući ljudima jer se baš u pola filma. to sam ja!" Čak i da postoji. bila je to vrijedna lekcija. Stari prdonja u pederskoj majici Motovunski filmski festival je tradicionalno divan. dječja kolica i laptop. Partlv truth and partlv fiction. nema znatnije šanse da se plasira medu deset najinteligentnijih stvari koje sam napravio u životu. Dok narod oko mene besposleno žmiri u sunce. svjetski poznati alpinist Stipe Božić. ponekad i potpuno oprečne stvari. ali sebe baš nimalo ne žalim. koje žele različite. Kasnije sam stavio da mi svira jedan stari album Krisa Kristoffersona. istog časa bi ga vrijedilo skončati. putni frižider. Ipak. a kasnije je uspavljujem. Eto. Bila je tamo jedna prava pjesma za mene. ali ja znam da ne postoji takva osoba za koju bih sa stopostotnom sigurnošću kazao: "Evo. što ja jesam i što nisam. Pravo ja je za jednostanične organizme. Dvojica festivalskih volontera. nego da je svako vaše ja jednako punovrijedno. sa svim onim što treba da se jedan brak mit kinder uspješno presadi iz svog .odgovorite s a. ukratko. ako mene pitate. kroz prozor gledajući kako dolje na ulici radnici. zbrojite bodove i dobijete jednostavno i nedvosmisleno tumačenje što je vaše istinsko biće i u kojem se smjeru treba razvijati? Kad bi život bio tako jednostavan. Doći s djetetom od osamnaest mjeseci na najzabavniji tulum u zemlji. spojen od nekoliko osoba. Već sam prvi dan. Taking every wrong direction On his lonelv way back home. negdje putujete na nekoliko dana. Pet motovunskih dana jasno mi je dalo do znanja koje je moje mjesto na svijetu. Zove se "The Pilgrim: Chapter 33". Koje se nadvikuju u meni i ne podnose međusobno. moja malena istovarila u pelenu. koji sam sam sebi kupio za rođendan. trideset pet godina radim na tome i dosta mi dobro ide. samo što sam ja ove godine s djecom. ruksak. naučiti sam sebi oprostiti za sva sranja. svi su vaši krivi potezi bili pravi potezi.

od anarhista u vreći za spavanje na plaži pod tamarisom pretvorio si se u malograđansko čudovište koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode. Sve neke pederske La coste majice mi je spremila pa sad izgledam kao predsjednik Uprave Privredne banke. "Napravit ću vizit-karte". a ja ga često citiram. što da čovjek napravi? Mogao bih se. ali sad sam se već navikao. imaju ocean ilegalne muzike u mp3 formatu za koju su bili dovoljno pametni da je sasvim besplatno sprže jedni od drugih. beznadno se uvaljuju djevojkama. U malenom treptaju oka. "Majku ti božju. Ona me je. kao oni ocvali bikeri u kožnim prslucima s resama. sad. praviti kao da se ništa nije dogodilo. pijani. kratka duhovita opaska motovunskog volontera. Neobično je to. uvijek napola ozbiljno. bezuvjetni. kao da je Andy Warhol. ruku na srce. i u jednom trenutku makar poželio da ona bude pošteno snimljena. "AnteTomić. Mislim. a "Once in a Lifetime" odTalking Head-sa zvuči jednako uzbudljivo kao i prije dvadeset pet godina i nije se. ja nikad nisam ni bio bogzna kakav cool tip. Pamtim sam sebe u potpuno istovjetnim prilikama. samo zato jer imam para za to. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. da se ne lažemo. prijatelj mojih ljubaznih pomagača. u trenu me je osvijestila i shvatio sam kakav sam sredovječni papak postao. Ona i inače vrlo često bolje od mene zna što mi je prilično. Ne smeta mi čak ni kada na manje od deset metara od moje postelje u četiri ujutro na dva puta dvjestopedeset vata razvale . dakle. usput dobaci. dao sam Universal Record-su stočetrdeset kuna za taj besmisleni cede i on sada stoji na polici iznad mog radnog stola kao neporeciv dokaz da mlade budale solidno zriju u stare budale. perčinima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha. sam sebi smiješan u što sam se pretvorio. često nisu ni zaslužili da ih itko normalan čuje. recimo. mnogo toga promijenilo. malo možda i tužno. Nemam. a što nije i kad valja prestati s majmu-niranjima. s nekom svečanom autoironijom. Zbunjeni. rekao bih na prvi pogled. tip ima stvari k'o Britnev Spears. Kada smo se raspakirali u Motovunu. drukčije je.. A opet jest. u onim godinama što nas dijele ja ništa osobito pametno nisam naučio.. drage čitateljice i dragi čitatelji. a ja sam asshole kojega će diskografska industrija opljačkati za nekakve jubilarne. nezadovoljno sam primijetio da mi nije u kovčeg stavila majicu s White Stripesima. ništa ozbiljnije zamjeriti tim klincima. ali nekako nemam volje za to. recimo. digitalno remasterirane albume u ograničenim nakladama. učini ti se. dakako. koji ovdje vjerojatno nije donio mnogo više od četkice za zube i nekoliko komada veša u maloj torbici preko ramena. sramni poraz svih mojih frajerskih uobrazilja. 'Trn too old for this shit". gdješto je možda i prerevna u tome. a samo časak kasnije vučeš putni frižider s voćnim kašicama i rižolinom. ali ovo je bio potpuni. naravno. rekao sam prije neki dan ženi. razumna. kao neki Bozo Prka na godišnjem odmoru. naš poznati književnik". dok je glumio producenta te krasne buke. rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oružju". a jedan momak. Nizašto. Djeca po motovunskim kaletama pokazuju prstom i kikoću za mnom. gledajući studentariju kako pleše s druge strane ceste. Oni. E. s knjižicom od trideset dvije strane i bonusom prethodno neobjavljenih pjesama i de-mo-snimaka koji." Ta jedna jedina rečenica. u jednom času imaš dvadeset i čini ti se da će ti čitav život biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock. prekrasni..prirodnog staništa na neko drugo mjesto. Uspavao sam bebu pa sad gol do pasa pušim naslonjen na prozor. Nedavno sam tako kupio digitalno obnovljen prvi album Velvet Undergrounda. To mi je isprva smetalo. Dobro. upozorila da je u ovoj zemlji previše debila koji ne bi razumjeli moj vic. sa sijedim brčinama. kakve bi supruge valjda i trebale biti..

"Motore" od Divljih jagoda. a oni tamo s druge strane u prosjeku petnaest godina manje i više ili manje skladno živimo jedni do drugih. vjerojatno i Harlev Davidsona. Djeca će im. Teško da bi išta bilo neistinitije. no ne bunim se. domovina njihova omiljenog vokalno-instrumentalnog sastava. i bit će razumni i oprezni. ali sam razumno zaključio da to više nije za mene. sramio bih se i ja na njegovu mjestu. dakako. ali ni ja bogme ne bih više spavao u šatoru. od svih djevojaka u razredu. govori taj idiot pružajući ruku. Djeca su. U redu. Vi ste dvanaest godina krvarili nad njezinim domaćim zadaćama. sami će se čuvati. znamo. misle valjda oni. Oni se. ali inače ne shvaćaju zašto bi trebali razmišljati o tome. ne razumije. ali za sina. Ljude koji su krvavo posvađani oko stvari koje obično nemaju nikakve veze s njihovim životima. "Grupa se zove Amputacija noge. Ne zamjeram mu. u majici s natpisom "Slaver". Vi slaboumno želite vjerovati da se čuvaju. razumljivo. Dobro. vodili je na francuski i čekali ispred glazbene škole." "Am-pu-ta-cija noge". lakomislena i baš nimalo se ne čuvaju. a u vrijeme nastanka pjesme pogotovo nije imala. "Upisat će obou na konzervatoriju?" "Nas nekoliko sviramo death metal". ne bi mijenjali sa mnom. malo ste vjerojatno i sramežljivi i ne znate kako biste s njima razgovarali o seksu. Osim toga. A naravno da ne ispadne dobro. koji je takav majmun da uopće nije shvatio ironiju. kći mi je još mala i ništa pod milim bogom. Imam dvoje djece i moram paziti da ne ispadam budala pred njima. novac i poštovanje koje sam nekako stekao u međuvremenu. zacijelo bi sa živom znatiželjom pogledali. objasni zet. Krešimir je muzičar". sam uočio da me se povremeno srami. bez ičije pomoći naći ispravan put. Fućka im se kako se adolescenti upućuju u intimne odnose. Ne izlazim na prozor da im svima redom psujem majku. ali naposljetku opet niste. . u ovome kao ni u čemu drugome. "Tata. recimo. Sada bih. Omiljeni izborni predmet Rasprava o spolnom odgoju u školama traje već nekoliko mjeseci s neobjašnjivom ravnodušnošću šire javnosti. Poželite u tom trenu razbiti neki tanjur i pođete već rukom prema kredencu. Neke stvari su mi u životu. koji gdjekad strastveno brinu tuđe brige. ni danas nema. pokrili ste oči rukama i pustili ih da srljaju nadajući se da će sve ispasti dobro. Pa još sa zadnjom protuhom u školi. ponovite vi mračno gledajući kćer. a ona će vam dovesti kozičavog heavy metalca žutih zuba. Kakve ste popisane sreće. nerazumna. sebi mogao priuštiti Fender Stratocaster. Elem. u čemu je problem. Dobro je jer nema zavisti medu nama. samo bi ih možda upozorio da su stihovi "U daljini čuju se kao gromovi/ Autoputom prolaze kao vjetrovi" zapravo krivotvorina. ja imam trideset pet. krenut će kad im dođe vrijeme mriještenja instinktivno kao jegulje u Sargaško more. Nemaju stav o tome i ne nedostaje im. srećom. "A je li?" upitate glumeći ushit. Jednom ili dvaput možda vam je i palo na pamet da bi trebalo nešto napraviti. "Meni nije". da im to netko donese na video kaseti. kažete vi zlovoljno i ne pada vam na pamet da se rukujete s njim. koji ima devet. tako razvijenu cestovnu infrastrukturu. jer Bosna i Hercegovina. "Drago mi je". tuku se u gostionicama zbog nečega u čemu nemaju baš nikakvog osobnog računa. a onda se sjetite da ste ih još prekjučer sve polupali. Previše mi se sviđa ova udobnost. Strah vas je razmišljati o tome pa potiskujete tu misao. javi se uto poniznim glasom vaša glupa jedinica. jedino će se vaša kći s maturalca vratiti noseća. kao da ne zanima seksualnost mladih. došle u krivo vrijeme. ali skriveno u sebi i sami znate da ne.

Šteta je učinjena. da netko inteligentan i odgovoran podigne haubu i djeci pokaže motor. uistinu malo radikalna i čovjek ne zna za koji bi se odlučio. Da je seks. Da je dragi Bog. pa i solidna trojka. ponekad prekrasan.. vi nećete praviti galamu oko toga. a koji put pomislite kako bi u spolnom odgoju za djecu koja se posebno ističu trebalo uvesti i dodatnu nastavu. svakakvim ništarijama dao mogućnost da se razmnožavaju i da ne bi bilo jako razumno s njima podijeliti tu radost. ako ne možete pobijediti sram pred vlastitom djecom. Jedino veselje koje će vama preostati u životu jest da će vam unuka nevjerojatnim slučajem ispasti bistro dijete. gdje bi ih uputili u zadovoljstva s lisicama. ali da nekoliko kratkih časova slasti mogu biti uzrok desetljeća muke. a poslije podne bi opet. i od smjene ministra policije. Krešimir će uskoro useliti u vaših četrdeset kvadrata u visokom prizemlju i slušati Black Sabbath na vašem stereu.. Sto je bilo. neće biti znatnije koristi. a nekoliko civilnih organizacija drugi. svaki na svoj način. ali shvaćate što želim kazati. i od toga čija su imena u zapečaćenim optužnicama Međunarodnog suda za ratne zločine. ali vjerujem da ste shvatili zašto je važno da vaša djeca na vrijeme dobiju neke teorijske spolne spoznaje. Biskupi misle da se protiv tjelesnih iskušenja valja boriti postom. baš i ne želite da vašem djetetu to postane omiljeni predmet. Oni će vam jedino savjetovati da ne budete baš jako drogirani u postelji. Nasred dnevne sobe će mahati masnom kosom zaneseno svirajući nevidljivu gitaru. halterima i prezervativima s okusom vanilije. Amputacija noge. a vaša kći će ga... koja je u međuvremenu promijenila ime u Poremećena psiha. naravno. ne baš doslovno. Osim ako do kraja života ne mislite jesti iz metalnih tanjura. možda malo radikalan primjer. molitvom i batinama. gledati s obožavanjem. ali opet. priznajte. Zabrinulo bi vas. Ili da vam kći dođe i kaže: "Tata. će o vašem trošku napraviti demo snimke. Koji put vam se dopadne crkveno rješenje da se svima od trinaeste do dvadeset prve prepone zaliju u beton. Zaposlit će se kao skladištar u Pevecu. spolni odgoj je bitan. Neka bude četvorka na polugodištu. no od toga. Ponekad ti se do podne čini da bi ponovno valjalo uvesti muške i ženske gimnazije u kojima ne bi bilo nikakvog spolnog odgoja. Usprkos svemu. a death metalac će završiti karijeru kako obično završavaju karijere death metalaca. Crkva predlaže jedan. Dobro. a punkeri se s druge strane uopće ne bi borili. Ako je vama samima već neugodno razgovarati o tome. nastavnica me izabrala za županijsko natjecanje iz seksualnog odgoja. da vam sin ima baš sve petice iz toga. s dlanovima položenim na golemom trbuhu. nema vam koristi bjesniti. Da je opasno kockati se s njima. za vas svakako važnija i od rebalansa državnog budžeta. možda i nesmotren u svojoj dobroti. ah. istina. voditi je na francuski. ovo je ponešto uopćena interpretacija ova dva stajališta. dočekivati ispred glazbene škole i." "A di je natjecanje?" . pa je nejasna posvemašnja ravnodušnost na to kakav ćemo spolni odgoj u školama odobriti. što da vam dalje pričam. predložio i izborni predmet za djevojčice kojima se sviđaju djevojčice i dječake koje privlače dječaci. prijateljici učiti seksualni odgoj pa još da ostane spavati tamo. bilo je.No. Krvarit ćete nad njezinim domaćim zadaćama. U redu. Vi ćete se lijepo pozdraviti sa svojim parama. Spolnu higijenu i venerične bolesti da i ne spominjemo. Kako bilo. korisno je imati nekoga nastavnika koji će im objasniti da je u onoj ljepljivoj mliječi desetak milijuna sićušnih gadova koji samo čekaju da im zeznu život. izvaljena u naslonjaču. ali su oba. Ta je stvar. uz spolni odgoj. Ovo je. na primjer. razumije se. Zbog svega toga vrijedilo bi potrošiti nekoliko školskih satova. složit ćemo se. kako bih rekao. vi je još uvijek volite pa ćete njezinom dripcu od muža posuditi pare za tonski studio. Da ode.

ja baš dobro ni ne shvaćam smisao toga Gay Pridea. Ovaj se smračio.. Mladiću. prestravljeno pogleda tatu. Pederi i lezbijke će se ženiti i udavati. samo govorio da ne valja pušiti pakistanskim useljenicima. Mama zadrhti. Sve do prije neki dan tako se. u posljednje vrijeme malo šuštali u traženju svojih prava. pa reče. Takvo što uostalom već se da vidjeti na trulom Zapadu. cijenio jedino etnički čiste. imali deklariranog homoseksualca za vodu desnice. Također. u tamnim odijelima. reče tata pa zabode viljušku u meso. U Nizozemskoj su. dobro". "to se i na tebe odnosi. Vjerujete li da bi se u bliskoj budućnosti negdje u nas mogao dogoditi ovakav razgovor? Ja sam tvrdo uvjeren. u Španjolskoj je prije nekoliko dana donesen zakon o legalizaciji homoseksualnih brakova. Ipak. on je. ili u salonu namještaja gdje kupuju neku stravičnu ružičastu spavaću sobu. kaže sin i na sam spomen voljenog bića licem mu se razvuče osmijeh. baku kako zamišljeno jezikom namješta zubnu protezu. "Tata! Mama! Ja se oženio!" Tata zastane s viljuškom iznad lijepog komada teletine."U Baškoj vodi. "Svejedno". a stariji sin ih sve svečano pogleda. prije nego su ga ubili. stupanj uvažavanja različitosti u njihovu društvu. s tom stvari ste se zeznuli. kako god okrene.. mlađeg brata u crnoj "Metalica" majici i sestricu umrljanu špinatom u stolici za bebe. što je tu vrijedno nekakvog osobitog osjećaja . tu se već otvara jedno mnogo strasnije pitanje. kojemu baš ništa nije smetalo ako bi koji muškarac popušio drugom muškarcu. "A je li? Pa za koga." "Ajde. već za koje desetljeće najkasnije. ne dolazi u obzir. kako se skupa s rodbinom i prijateljima drže za ramena u vlakiću u svadbenoj sali neke periferijske krčme. u samo nekoliko dana u Kanadi i u Španjolskoj legalizirani su istospolni brakovi pa će valjda i u nas za koju godinu biti normalno vidjeti njih dvojicu. Zapravo. Čovjek je. bogati?" "Za jednog dragog momka iz Knina". Mama je baš odnijela tanjure za juhu i vratila se s telećom pečenkom. ali društvo će prozračiti visoka tolerancija prema seksualnim manjinama. Ali. na primjer.." "Ma. upravo vjenčanih." "Muža". no budite oprezni ako ćete po tome procjenjivati civiliziranost. Premda su naši homoseksualci. Hrvat. tata.. Dapače. "Iz Knina?" ponovi on gušeći gnjev u sebi. uzgred kazano." Još vam samo treba da vaša mala svoje teorijsko znanje iz tog područja praktično provjerava s nekim darovitim mladićem iz Vrgorca. ili se barem slama. da ne podcjenjujemo to što se dogodilo. što bi se reklo. nije znalo hoće li se ove godine uopće održati parada homoseksualnog ponosa. roditelje. Nacionalne netrpeljivosti ostat će zacijelo jednako užasne kao i prije dva stoljeća. ali baskijski teroristi svejedno će i dalje detonirati bombe po madridskim supermarketima. jedan se fašizam slomio. možda ni vi sami niste imali dobar spolni odgoj? Udao se sin Nedjeljni objed u jednom našem katoličkom domu. prave holandske tulipane. primjerice. treba primijetiti. jesi li upamtio". Mislim. nastavi on pokazujući na klipana u "Metalica" majici. Da ti ne bi palo na pamet da mi ovde kakvog Muslimana dovedeš za ženu. jedna mala sloboda je ostvarena. kaže tata žvačući. Razmislite dobro. "A čiji je?" "Naš. ispravi ga mama... Vidljivo mu je laknulo. "Samo mi nemojte Srbe dovodit u kuću.

u očima "normalnih". kojega je silno zaintrigiralo novo kanadsko obiteljsko zakonodavstvo. Pierre leži na kauču dekom pokriven do brade beživotno buljeći u telefon na stoliću. i dalje živjeti u grijehu. prekinuo me on. zanos i razočaranje." A meni se otvorilo pred očima. rekao je taj praktični Imoćanin jednostavno. "Ne znam što mi je. bulji u telefon. pederi i lezbijke mogu biti i malogradani i šovinisti. A onda Marinko dobije svoje papire i." Pierre još uvijek leži na kauču. heteroseksualnom budućnosti. rekao sam zbunjeno.. ne znam. pederu jedan!" Pierre plače. u slobodnom prijevodu s francuskog. pa ti nisi." "Ne razumiješ". kakve se neslućene mogućnosti otvaraju s njima. A oni su zapravo vrlo često sasvim obične osobe koje žele nešto tako konvencionalno kao što je brak." "Nego?" "Nego zbog papira". Zanimljivo je kako je većina ljudi homoseksualnost smatra prvorazrednim grijehom." "Ali.. uspjeh španjolskih i kanadskih homoseksualnih aktivista bit će zacijelo vrijedan poticaj i njihovim kolegama u Lijepoj našoj. a onda se on odvoji od nje. meni se tek stidljivo odškrinulo prije neki dan. Lišće pokriva Montreal. što na crno montira spuštene stropove od gipsanih ploča. ili mi barem nisi rekao da jesi. "Da dobijem kanadsko državljanstvo.. perverznjaci. Goli se grle neko vrijeme. Mogao sam vidjeti svaki detalj njihove romanse. kako već odmahuju nevjenčani parovi govoreći: "Ah. bolestan svijet... pede!" Ili. Marinko šeće pustim perivojem.. Pierrea što se nevino zaljubio u Marinkovu otresitost i njegove bicepse i ovoga našijenca koji šuti i trpi.. nekog Pierrea. "Va te faire chier. to uopće nije loša ideja. Ta neće valjda ovi naši sada odmahivati rukom na brak. Slijedi montažna sekvenca. budale. na primjer.. čuju se gudači u offu. "Vidiš." Neće valjda naši pederi i lezbijke. zadrti. "Pa. sjetna . uočljivo mršaviji. Medu njima je gotovo. Nema baš nikakve razlike između vas i njih. Marinko odlazi iz lošeg braka u potrazi za svojom pravom. pokorno jede sirovu ribu u japanskim restoranima i sluša Pierreove prijatelje kako oduševljeno blebeću o francuskim sirevima i free jazzu. čudeći se upravo da ja ne shvaćam tu oči-glednost. napokon reče ono što mu je dvije godine stajalo na duši. recimo. U trenutku sam mogao zamisliti čitavu ljubavnu dramu između plahe neiskvarenosti nekog kanadskog homoseksualca. Mnogi od njih su i predani vjernici i voljeli bi da to mogu obaviti u crkvi. "Ne bih se ja zapravo za njega oženio. Marinko. "Čekaj. ovo mi se nikad prije nije dogodilo. što se kaže... pogleda tužno u svoje prepone i reče. i nekog našeg Marinka. valjda se ni pederi nemaju čega sramiti. blijed. "Poserem se na tebe. to znači da bih se ja sad mogao oženit za jednog Kanađanina?" upitao me on zamišljeno. dekadenti u svilenim kućnim ogrtačima sa zmajevima na leđima. Homoseksualci su. valjda bi mogao". Na drugoj strani grada Marinko sa ženom na krevetu. kada sam razgovarao s jednim zemljakom. nezamislivom tjelesnom opačinom. samo malo. iz Quebeeca. malko sirovog seoskog momka iz Runovića. Odani su svojem partneru i žele da to društvo prizna. njezin uspon i pad. to je samo komad papira. već na izlazu iz montrealske vijećnice..samopoštovanja.. Kako bilo. savjetnika u agenciji za odnose s javnošću. u najkraćemu nisu ni veće ni manje smeće od ostatka čovječanstva. Što bi sve mogli značiti homoseksualni brakovi. ali znate kako bismo rekli mi u Splitu .ako Niko Kranj-čar već nosi majicu "Ponosan kaj sam purger".

ali ja znam da bi to bio baksuz. protiv općinskog tajnika i poštara. "Prijatelju. jer je ženi obećao ranije doći. ne bih volio da mi oženjeni svećenik blagoslovi kuću. Zar sami ne vide kako je celibat sjajna stvar. jer su njih četiri. ni žene koja će im prijetiti razvodom ako ne odu u goste njezinoj glupoj sestri. u ljetno predvečerje. i za herbarij i modele letjelica. a i peder s druge strane." "A di ćeš sad". kao dijete u postelju. "Fra Mladene. Rezultat je četrdeset osam naprema dvadeset devet. a velečasni bi ga pohvalio zbog toga. no ako itko od njih želio poslušati moje neobvezujuće i beznačajno mišljenje. vlasnik mjesnog dućana mješovite robe. na primjer. Ne pitajte zašto. kaže župnik. razumin te. Na svećenstvu je samome da odluči hoće li ukinuti taj drevni zavjet. Krasni im sati prolaze neopa-zice i željeli bi da nikad ne prestane njihovo druženje. neobična pojava. kaže tajnik. ili kartali briškulu i tresetu. na primjer. svaka čast". kad sunce nisko nad brdima rumenilom oblije kamenjar i makiju. Junferi s bogoslovije Ne znate vi kakva je to ljepota. Telefon na stoliću zvoni. dragi čitatelji. koji god da je hobi izabrao. dok četvorica trbušastih gladijatora izludujuće precizno valja i bespoštedno bom-biza teške drvene kugle okovane čavlima. bolje im je da zašute. "Ženi san reka doć do devet. ne poznajući traume roditeljskih sastanaka i bankovnog minusa te je zbilja nejasno koji je to vrag u njih u posljednje vrijeme ušao. kako bi bez svoje kreposne aure bili puno neza-nimljivije osobe? Osobno. svaka ti dala!" vikne trgovac oduševljeno." "Moran". Laici u to pitanje zapravo ne bi smjeli dirati." Premda ga zapravo ne razumije. Svećenik s odobravanjem i puno poštovanja klimne tuđem nastojanju da bude dobar suprug i otac. jer što bi drugo od pedera i očekivao." "Ako je žena u pitanju. uvijek je tako. "Koliko je?" pita župnik s drugog kraja zjoga ne obazirući se na provokaciju. Kuća koju bi blagoslovio župnik s bračnim . Sva se slast života skupila u divnim časovima kad malo po-digneš hlače. jedva primjetno podrhtavajući na sitnom nabijenom pijesku. kad bi igrali na balote. mekano lizne i odbaci protivničku balotu pa se zaljubljeno stisne uz crveni bulin. pognut se kratko zatrčiš i lagano. kad se ti više misliš zenit?" Žive mirno. Premda je on sam. a mater ih nikad nije upitala: "Sinko moj. još ovu da završimo pa iden kući. da su se ovako gorljivo raskokodakali o ukidanju celibata. ispustiš balotu. ne strahujući od bračnih užasa. "Ajde. a ona se pravocrtno sjuri niz duguljast zjog. "Pierre. ostajao zadnji i u svojem je bezbrižnom samačkom življenju uvijek imao vremena i za balote. i župnik. zastaje. moja jedina ljubavi!" kaže Marinko glasom koji drhti od suza. plače. Razmišlja neko vrijeme. ili otići brati šparoge. pijuckati hladan gemišt i igrati na balote. "Dva naša. Ljubav je. bez stresa. Nemaju malu djecu koja će gurnuti komad žice u utičnicu. Otkud bi on razumio kako je to kad žena nekoga čeka? Ali. i za mali balun i stolni tenis. kolokvijalno "zadruge". Zjog uz gostionicu. Nekoliko sam puta na ovome mjestu zamjerio Crkvi što se ružno miješa u intimu vjernika i nepošteno bi bilo da se ja sada miješam u njihovu. "kad nismo nego smo počeli. Vidio sam to nekoliko puta. iako sam nema baš veze s tim. Katolički svećenici mogu spokojno zaspati na kauču poslije objeda s knjigom na prsima. skupljati minerale i promatrati ptice. Zatim potrči prema govornici s druge strane ceste. još poslije ručka počeli. netko bi ustao i otišao. reče fra Mladen. publika sjedi na prevrnutim plastičnim gajbama od sokova. i za karte.pogleda. gad bezobrazni." "Pu!" pljune općinski tajnik nezadovoljno. upravo kad je najslađe.

Politička tribina izgledala je kao maturalac friz-erske škole. da mi se njih dvoje pojave na vratima. kao da je Elvis Aaron Preslev osobno ustao iz groba. Tako bih ja s razumijevanjem gledao na slabost svećenika koji je popustio grijehu puti. rekao bih. koje od vjernika možda manje zahtijevaju. oženjen je svećenik neuzbudljiv poput svih nas drugih oženjenih bezveznjaka. kako i priliči ljubavnicama tih svetih ljudi. Pjevaju u crkvenim zborovima spuštena pogleda. Ne napušta ih krivnja da su ga navele u grijeh i odvojile od Boga i nikad ne traže brak. a one osobito drske će i zanijeti pa privesti nesretnika na DNK vještačenje. Ali. ja sam ga osjećao. Mogu.. Ljubav. Neprijavljenu. međutim. čini mi se. Ovo sada. pomislim da bi klince trebalo pohapsiti. ja im ne bih otvorio. štoviše. premda ne bih volio da se vjenčavaju. samo njega. sa zdjelom fritula. nije baš za tisak. Samo su one. a možda se čak upiše i u Hrvatsku stranku prava.. I ta se čarolija ne smije razbiti. prijete da će ti banuti na vrata. malo mi se. Žene naprosto ta dva zavjeta. Neodgojeno traže da se razvedeš i oženiš za njih. i sviđa kad čujem da je koji od njih uzgredno bludno sagriješio. u puno je komotnijoj situaciji od oženjenog muškarca s ljubavnicom. što se mene tiče. Sina da mi krsti netko oženjen. svećenike ne osuđujem. Netko bi to nazvao karizmom. kao začarane zurile u junfera s bogoslovije i prekidale ga pljeskanjem. Svećenik s ljubavnicom. a ako im dragi na misi krišom namigne. Sasvim dobronamjerno. Iz publike nas je pomamno gledalo. Da imaju ženu. vraga nas. ne shvaćaju jednako obavezujućim. Jer. ali je s druge šašavo i čovječno. baš nimalo se ne naslađujući njihovim posrnućem. Recite i sami. ali su mnogo zadrtiji. opet. svećenički i bračni. ja ne bih imao nikakve dvojbe — mali će završiti kao džepar i kokainski ovisnik. Da mi župnik s gospodom dođe čestitati Božić. unaprijed kontajući da će to u nedjelju okajati u ispovjedaonici. a teško je s njim živjeti. kada sam jednom vodio nekakvu političku tribinu s jednim naočitim i pametnim popom. zapravo. Katoličke zabrane znaju biti velike i teške. ali za svaki grijeh možeš dobiti oprost. priznajem. nije tim ljudima koji put ni lako. nego se još mora braniti od žena koje upravo njegova čistoća uzbuđuje. samo neka je ne zovu nezakonitom. proturječna kako samo ljubav može biti. kako znate. recimo.. Kao kad kupiš auto u Posušju. napokon. po prilici sedamdeset pari ženskih očiju. ali ja bih se poslužio nepristojnijim izrazom. Mnogi vjernici tako ponekad zeznu. ne samo da se svećenik zavjetuje na čistoću. Oni bi se sada ženili. imati i djecu. pristojno bih okrenuo glavu da vidim gdje netko od njih ašikuje s kakvom gospođicom. razvratnice. da samo za njih specijalno te večeri otpjeva "Love Me Tender". Kako ih žene gledaju. nastaje iz ljubavne nemogućnosti. zvuči malo cinično. jer ja uvijek kada čujem nezakonita djeca. Jer. To možda jest malo licemjerno s jedne strane. one se zacrvene. jecajući od oduševljenja. osvjedočio sam se prije nekoliko godina. prostorija je drhtala od njega. Čovječnije nego u nekim drugim crkvama. muškaraca gotovo da i nije bilo. pomalo pripada samoj naravi katoličke vjere. One ne žele da se zna za njih. znate.. Nikada kao tada nisam osjetio takav bezumni tjelesni mag-netizam. sutradan bi do temelja izgorjela u požaru od kvara na instalacijama. Premda se on nije mene ticao. meni bi bilo draže da ga krše potajno kao dosad. zar to nije tražiti kruha svrh pogače? . Tko je. ali cinizam nekako.prstenom na ruci. ali na crno. siguran sam. Te sam večeri shvatio da svećenički celibat nije ni upola strašan kao što sam mislio. Ako svećenici dakle ne mogu živjeti s celibatom. ikada čuo da je neki svećenik pozvan na dokazivanje očinstva? Svećeničke ljubavnice su plahe i smjerne. Bez papira. znaju biti vrlo zahtjevne. Svećenici zapravo imaju diskretne i nezahtjevne ljubavnice kakve žele oženjeni muškarci i to im nije dosta. Ljubavnice oženjenih muškaraca.

kažu. Neka od njih tako su lukavo sastavljena da me to podsjetilo na psihotest koji sam jednom davno ispunjavao na regrutaciji. oni mene u Ameriku. samo litru domaće travarice. pa kud puklo. Pobjedonosno se smiješeći rasklopi ga visoko u zraku da ga svi vidimo. ali ga nisam zapamtio. "Je li sve u redu?" "U redu je moj. Automatski se zatvore sva vrata. "Jeste li sudjelovali u genocidu?" pitali su me. Čitavo vrijeme sam sjedio na njemu. sve ćemo vas pustiti unutra. Odgovorio sam da nisam. Neka ljubazna starija gospoda. gaće. Cincinnati u Ohiu. imala je ime na pla-stificiranom kartončiću na prsima. "I'm sorry.. opet. dakle. Amerikanka. a ja. gospodine! Da biste došli u Ameriku. prođe i to." Puste. Nosite li neko oružje? Ne. Moji kupe kartu preko Frankfurta za Cincinnati." U to dolazi avion s velikom grupom domaćeg stanovništva. . Ali.. Sve će biti u redu. lijepo se oduzmem do užasa. a police officer u kutu diskretno stavi ruku na pištolj za pašom. a onda me prepredeno pogleda i upita: "Who packaged your bags?" "Yes!" bubnem ja izbezumljeno. oprostite. klimne ona i nastavi. koji se do Trilja četiri puta izgubim. vidim ja odmah. Meni udari crvenilo u obraze. "Kako si mi mogla staviti grickalicu za nokte u kufer?!" sikćem ja malo kasnije u mobitel ženi. Ispred aerodromskog šaltera s natpisom "Non-U. morate najprije odgovoriti na bezbroj pitanja. citizens" nas dvjesto pedeset po prilici ulizivački se smijemo šalama policijskog narednika Bru-cea koji viče: "Ne paničarite. što da im odgovorim? I jesam i nisam. nisu provjeravali.. netko će se usrećiti ako je oženi. ispod natpisa "U. majice.. dođem ja nekako do Frankfurta. Srebrenica? Joj.. Srećom. S. tješe me moji. a dolare sašili u podstavu kaputa. ne znam kako sam zaboravio na to. da ti ne kažem što. pomislih živčano grickajući vršak penkale. primjerice. ne. Ako te tko bude štogod pitao. Vrećicu kikirikija stjuardesa samo što mi nije bacila u krilo. pravit ću se blesav.. zamišljeno lista moj pasoš. Ja se tu malo saberem i skontam da me pita tko je spakirao moj kartonski kufer koji smo posudili od susjeda. otvara loptice čarapa. ti samo govori "yes". Premda zapravo i nije bilo tako lako. Okej. do you understand what I'm asking you?" "\/" i" Yes! "Who packaged your bags?" ponovi ona polako. I stvarno bude sve u redu. Pedantno čeljade. ljudi.. Bruce. a sgt. dali su mi adresu strica Joze u Pittsburgu i evo me u Americi. Je li prtljaga bila stalno sa mnom? Jesam li je ostavljao bez nadzora? Je li netko nepoznat mogao staviti štogod u moj kufer? Ma kakvi. Sad imam dosje!" S reputacijom međunarodnog terorista. "Sranje. odgovaram spremno. u tom času. ona iz džepića na neseseru izvadi grickalicu za nokte s malim. u formularu za ulaznu vizu. O. uđem dakle u avion za Ameriku i primjećujem da su svi malo hladniji prema meni. sve vrati kako je uzela. Ima možda malo veću guzicu.. ne znam što bih rekao. "My wife" kažem. Kad. "Zašto?" upita ona nevino. iza njezinih leda. a tamo još pitanja. ovolicnim nožićem sa strane. Ako budu provjeravali. košulje. detektor na metal oštrim pištanjem porekne sve što sam kazao. Uđem napokon u Ameriku. Djevojka s gumenim rukavicama uze premetati po mom kovčegu. naglašavajući svaku riječ. ali bože dragi.Vlaj u Americi Posudili smo od susjeda kartonski kufer. koja Amerikanka nema malo veću guzicu? Napokon. školovanog u elitnim palestinskim kampovima.

Još sam im samo ja nedostajao. jer puno ljudi nema socijalno osiguranje. raširi ruke i svečano se prodere: "Dobro došli natrag u Sjedinjene Američke Države. Vidiš da je nesretnom čovjeku već preko glave ovakvog života. Napokon. lupkaju kreditnom karticom ili legitimacijom po dlanu. Posao je dobar. "Pa šest mjeseci?!" pita ga zapanjeni službenik.. ne biste vjerovali što se sve nade." "Oh. sve ćemo mu krafne pojesti. Ljudi.. "Jesi li ti vidio bezobraznika". američkih propalica. kao da nije preko oceana došao. Za koji drek sam došao? Jesam li ja normalan? Imaju oni dovoljno i svojih.S. ovdje je jedan red za sve. ili se hlade štednom knjižicom kao lepezom. Dobro. "Gospodine. Amerikancima je doista malo potrebno da budu sretni. Stric Jozo lijepo me dočekao. kažete vi uvrijeđenome povlačeći se na kraj dugačkog reda građana. ali ako negdje neoprezno stanete i netko samo nasluti da vi ugrožavate njegovo prvenstvo ispred šaltera.. I. Citizens". ovo je pljačka Poštovani gospodine državni odvjetnice. uključi se i neki penzioner. kaže neka žena. Stric prije neki dan našao nekakav stetoskop pa smo nas dvojica jedan drugoga pregledali. primijetili ste vjerojatno. Osjetite u njegovu pogledu kako bi vam rado noktima izvadio jetra i još je onako krvavu i toplu požderao. "kao da smo svi mi ovdje blesavi. nevaljalci jedni. ? Dobar dan. zareži kao vukodlak na vas. bloodv hell.. ogorčena rasprava o moralnom posrnuću zapadne civilizacije. Još jednom mi uzimaju otiske prstiju i fotografiraju me. . Uđete i u prvi čas možda ne osjetite napetost u prostoriji. svi se čine mirni dok premještaju težinu s jedne noge na drugu. zamišljajući kako biste im svima lijepo opalili nogu u guzicu.. nigdje nisu tako nervozni kao u redu u banci. Ponovno pitanja. Ovdje moraš tako. . baš". gospodine. oprostite". ali ispod obrazine službene ljubaznosti jasno sam mogao osjetiti kako brkati policijski službenik živčani. nego je baš ovaj čas iz teretane. ozbiljno klimne.P Ea $ 0 a—oE ." I tu se zametne kratka. nas dvojica u kamionu za smeće pjevamo ustaške pjesme da se cijeli Pittsburg ori. zavrti glavom i duboko uzdahnuvši letargično zvekne ljubičasti žig u njegovu putovnicu. dame i gospodo! Nedostajali ste nam ovdje!" Iz grupe se začuje oduševljen pljesak. a Amerikanac ga još jednom sumnjičavo pogleda. evo mene u Americi. Dvije se bakice razdragano zakikoću. s otrcanom crvenom Adidasovom torbicom. ili kradomice jezikom pokušavaju izvući mesno vlakno što se zavuklo između zuba. Rano ujutro. Mi emigranti. zašto cijelo vrijeme skakućem? Moram na zahod. nije baš ovako zvučalo. dok vi na kraju reda ukočeno zurite preda se.12 c a. I što još da vam kažem? Čuvajte mi Hrvatsku. istina. a on podmuklo gleda za vama i čisto mu je žao što ste se ispričali. Pakistanski biznismen u otučenim koledžicama. "Ma. zaposlio me u svojoj firmi. Za susjednim šalterom jedan je Pakistanac došao službeno u Ameriku. Ludi Amerikanci nove novcate stvari bacaju..

... rekla je žena poslušno uzimajući vreće preko staklene pregrade. Možda samo za centimetar me promašio. a onda napokon dođem na red pa me još i službenica iživcira. ponovio je on. vi još niste čuli kako ja vi. kazao je on podižući naočale da me bolje vidi. "Vi.. gospodo. da imamo čast raditi s profesionalcem. a komad žbuke otkinuo sa stropa i rasuo od udarca o pod baš pokraj mene. "Ante!". pokazao je pljačkaš pištoljem na ženu iza printe-ra. no mi smo se svejedno uplašili. gura se nekako". Vidjelo se kako vlada sobom i da mu ovo vjerojatno nije prvi put. Uplašeno sam se trgnuo zaklanjajući glavu rukama i pognut okrenuo." "Četrnaest tisuća kuna u novčanicama od dvadeset? Pa što vi mislite.. ne znam točno što. "Sta je s tobom?" "A.. četiri doživotne robije plus obavezna mjera psihijatrijskog liječenja. kaže Mislav. autoritativno koračajući prema šalterima i naoko nezainteresirano šarajući pištoljem po prostoriji. vidjevši tada na vratima muškarca s crvenom bejzbolskom kapicom. "O. kazao je on. kad ga je policija odvela jer je prebio razrednika. oprostite". molim vas. kao da se predaje partizanima na Bleiburgu. vi". tren ili dva razmišljao. prešutjeti u ovoj priči. nemojte vikati. jebo te život. "mogu vam ovo isplatiti samo u novčanicama od dvadeset kuna. "Vi". vidiš.. Nisam ga vidio. Samo budite mirni i ništa vam se neće desiti". da sam ja s viljuškarom došao?" "Gospodine.. govorim ja jedva se kontrolirajući da ne počnem vikati. čekaj malo. Žena je uplašeno izvirila. tako. mogao je stajati na metar i pol od mene. iz razumljivih razloga. reče ona. kad je nešto zaglušno prasnulo. "Nabijte malo". "Otiđite do sefa i napunite ovo". "Kako to mislite da nemate krupnih novčanica?". "Mislave?" Pljačkaš me je zapanjeno pogledao. primijetio sam. Jedna u mini-ci dosta se zgodno naguzila iza velikog printera. Bum! Još jednom. zapovjedio joj je kriminalac izvukavši odnekud dvije crne najlonske vreće. "Eto. Tek sam tada shvatio daje to ona što je mene posluživala. prezime ću mu. Nešto u tonu njegova glasa. Bankovni službenici. "Ovo je pljačka." . već su prepadnuto polijegali po sintetičkom tepihu iza šaltera. Pogledao sam pažljivije muškarca pod crvenom kapom. Stražnjica u minici se promeškoljila. Neki je djedica svečano podigao ruke. a ja sam sebično pomislio kako je sreća da me službenica još nije isplatila.. "U tebe?" "Nije loše. Stakla su se stresla. ali kao da sam ga negdje." Bum! Nisam ni završio rečenicu. rekao je muškarac s crvenom kapom i naočalama za sunce sabranim poslovnim tonom.Stojim ja tako u utorak oko podne tri četvrt sata u banci i u mislima sam već životinjski zaklao čitavu poslovnicu. tamnim naočalama i velikim crnim pištoljem u ruci. a onda se razvedrio. Osamnaest godina. "Ne znam hoće li dvije biti dosta". a ja sam se malo trgnuo." "Ja vičem!? Gospodo draga. jesi li to ti?!" Mislav M. vjerojatno naviknuti na ovakve situacije. od trećeg gimnazije.

" "Nije ti se svidjela?" "Ma." "Bilo mi je drago da sam te vidio. govorim ja. "da mi po-mogneš ovo odnijeti do auta?" "Nisi daleko parkirao?" "Tu iza ugla. E. "a što ste vi to meni lijepoga napravili da bih ja vama sada vraćao uslugu?" Mislav preko stakla uzme od nje one vreće.." "Ajde. recite mu da ovo ne radi." "A nije lako ženi kad je sama. danas svi misle da znaju opljačkati banku. Ostali smo u dobrim odnosima. "Treba li ti para?" "Neka. reče. može biti. jedva smo se dovukli do njegova Forda Escorta. svaki dan se pljačka." "Točno tako. krovopokrivači." Ja je zgranuto pogledam. Policija ne radi svoj posao pa se svakakve budale polakome za lakom zaradom". ja virnem u jednu. Upadneš unutra s pištoljem. ja malo duže zagnojio u zatvoru. "Imaš li sekundu"." "Gospodine". nije uvijek ovako. "Ma." "Hvala ti puno. a ona se sva zajapuri od gnjeva." "Točno tako". drugi put." "Ne znam. reče on skidajući rukavice i bacajući ih u auto. pričaj. I sve je gore i gore. reče Mislav gorko. a Mislav zatakne pištolj za pas i uzme jednu vreću od mene." "Policija ne radi svoj posao. ništa joj ne zamjeram. "Pa kako kada.. "Dobar ti je ovaj posao". "Oprostite." "I meni isto. odgovorim joj prijekorno. daj. obrati se meni tada molećivim glasom ona službenica vukući dvije crne vreće prepune novca. Eto ga. "vi ga poznajete. rečem ja službenici. što je novoga u tebe? Čuo sam da si se oženio. Vidiš i sam po novinama. baš mi je glupača krasno došla na volej." Uzmem ja one vreće i krenem prema vratima. složio se Mislav. otvarajući prtljažnik. svako malo se neki amater ubaci. hvala." "I razveo.. majstore". "I meni ste još rekli da nemate krupnih novčanica". "Automehaničari. domaćice." "Ajoj!" "Da. ona je majka moje djece. Bilo je dobrih dvadeset kila u svakoj. Kako nikada nikoga ne uhvate. a Mislav otvori preda mnom i još na izlazu napravi dugi švenk pištoljem po poslovnici. oni od jutros već dvaput opljačkani. Napokon. "bilo mi je zadovoljstvo poslovati s vama. mogao si ti to bolje. trgovci. baš lijepo.. čovječe. a ona kod kuće sama. Izađemo mi na ulicu. "Gospodo".. upita me tada Mislav. znaš kako je." "Ajde. "Nego.." . Bude dana da ne zaradiš ni da pokriješ benzin i municiju."Ona zadnja knjiga ti nije bila baš bogzna što.. teško je više i naći banku da nije probijena. zakurac.. daj." "Koliko djece imaš?" "Dvije curice. gospodo". nastavnici.

Mladen se on zove." "Je li dozvoljena gradnja?" "Nije. "Gdje?" "Kod Supetra. Mi ga milostivo ostavljamo u vjeri kako je izvrstan u tome. ." Zagrlimo se mi i poljubimo." "Ono". nego samo veselo zamahne glavom. Više se zabavljamo. Nekolicina nas svakog četvrtka do u sitne sate igramo poker. vjerojatno nesvjesno. negdje oko tri ujutro. "Ja ne idem". "Mladene". "Ante. ajde posudi mi pare". a ne drži nego par sedmica. rijetko kada netko dobije ili izgubi više od pedeset tisuća eura. koji si ti lopov!". "sa-beri se. odlučim krenuti dosta oštro. ne da se on. vlasnik pizzerije. reče profesor razočarano bacajući karte. "Tvoje tri". Elem. govorim mu ja." "Onda šetaj. uvijek kada se gradi da u ruci ima sjajne karte. a mi smo petorica sasvim prosječnih građana. voli blefirati. "šta je to." Ostanemo dakle Majami Viče i ja. "i još dvije preko. Znate i sami kako je. dobro odriješiti kesu da ja odam svoga školskog kolegu. Nije to neko ozbiljno kockanje. On me gleda svojim malo stisnutim. a ja ostanem na parkiralištu. Morat će. Profesor nam ide na živce jer je oprezan i odustaje ako nema barem tri iste. mala ti studira u Zagrebu. on ode. "E. već potkraj partije. mesar je hipohondar i smeta mu duhanski dim. podignem ja. kao da bi kazao "eh.. 'oćemo li. Stavim tri hiljadarke na sredinu stola." "I meni je dosta za večeras". zamoli me vlasnik pizze-rije poniznim glasom. u jednom času." "Živcira te kad pričam?" "Ništa mene ne živcira".." "Tvoje dvije i još dvije"." "Imam zemlju na Braču". a policajac. koliko biste vi ponudili? Vaš Ante Tomić Poker s policijom Poštovani gospodine ministre K i r i n e . to sam mogao i mislit'. pa posegne za novčanicama pred sobom i izbroji. dragi?" govorim mu ja. gospodine Bajiću. pronicavim policijskim očima i superiorno se smiješi kao da me je upravo uhvatio gdje razbijam staklo na kiosku. "Onda. vlasnik pizzerije zapravo više nije vlasnik pizzerije. ali to za sada znamo samo nas petorica. Kirin uranio s božićnicom?" "Šuti i igraj. stane nešto pjevušiti. a on ništa ne reče. prije dva tjedna. kaže. "nego igraj. razmišljajući koliko da tražim od policije za informaciju o pljačkašu banke. reče Viče nervozno bubnjajući prstima po stolu. redovni profesor na elektrotehnici. govorim ja. Onda. bogami. premda je poznato da Viče. narod nema para. ja u jednom dijeljenju dobijem dvije dame. za prijatelje Majami Viče."Nema na čemu. ali kako sam tu večer već skupio nekakav sitniš od sedamnaest tisuća i nije strašno ako dio izgubim. policijski inspektor i ja. koji se zove Viče. Mesaru baš u tom trenutku oštro zapišti sms poruka od ljubavnice i on se uljudno ispriča zbog uznemiravanja. kaže mesar mašući dlanom ispred lica. jedan mesar.

. zakovrne očima i bez svijesti se sruši sa stolice. "Šta imaš? Brzo". Meni vrijedi. pa ne možeš to tražit' od mene"... Osamnaest hiljada eura sada leži pred nama dvojicom i ja se već mislim povući. "Mislili su neki. on nema toliko". Sranje od karata". "Nije ti fora. kad on drekne. kaže. Posli dugih lita Hrvatska se budi.."Nemaš ništa". zamisli.. začudio se mesar gledajući beživotnog službenika Ministarstva unutrašnjih poslova. a onda i značkom.. "Bože dragi. umiješa se vlasnik pizzerije. Skupio sam novac sa stola pa ustao. to mi je sve što. Siromah je čak imao par desetki.. kaže mesar. s kartama koje su mu ispale iz ruke i rasule se po podu. izbroji dvije hiljade i doda još jednu. "A ništa. a onda žustro. a on svaki dan zove da me pita za zdravlje. promuca Viče. "Kako kome.. "A šta ti misliš?" "Ja nemam toliko!" "Stvarno.. baj. ali ja čujem napetost u njegovu glasu. potvrdim mu ja. prekoračio obeznanjenog inspektora i otišao pjevajući. "Značku i pištolj!" "Molim?!" "Policijsku značku i službeni pištolj. dvije tetke". I tako ja od prije četrnaest dana imam Vicinu značku i pištolj. govorim ja. tri. reče. A sad evo opet nova zora rudi. "značka i pištolj su mi kruh. kaže policajac ispitivački zureći u mene." "Prvoklasna. Crven bijeli plavi više se ne krije... Sve izokola nas dvojica kao razgovaramo. "Oćeš li i futrolu?" upita on vadeći pištolj ispod pazuha.. Raselit nas triba da nas manje ima. Viče". U vukovarskoj gimnaziji. već nas neće biti. još sam u dobitku. mislim u sebi.". Tu na našoj zemlji naš se barjak vije. "šta ima u tebe?" "Ništa. Baj." . "Ej".. kroz zube zatuli. prekinem ga ja i već krenem da ću pokupiti plijen. "Baš ništa. kako je on uopće prošao sistematski na policijskoj akademiji". prije nego se predomisli. Bubne koliko je dug i širok po podu. uveli bridž u izbornu nastavu." "Nema veze"... odgovorim mu ja pokazujući karte. i pogleda me nekom mješavinom užasa i gnjeva. ne treba mi ovo.. proštenje inspektor. K vragu. pomislim ja i sve one pare koje sam imao pred sobom odlučno gurnem na sredinu. brbljamo o glupostima.. Prevarit ću te. "Stoj!" Ja makinalno dignem ruke uvis." Tresne on oružjem na stol." "A je li? Tako znači stoje stvari". "Ne treba." "Đubre jedno".. evo. dvije. "dat će mi koliko ima i još neka stavi. "Kurva si ti." "Čuj. moj Viče. "Sta je to?" pita Viče začuđeno. Ni veselje svoje nisu znali kriti." "To još uvijek ne vrijedi toliko"." "A onda ništa. četiri hiljade. gledam televiziju. Kad u tom času Majami Viče jedva čujno. a da nećeš ni znati što ti se dogodilo. zamislio se na trenutak. a on momentalno ublijedi...

kao što bi se vjerojatno složio i da sam mu rekao da su se Crnogorci iskrcali na Jupiter. Dobar dan. izašao sam na terasu i sprašio okvir u nebesa. daj". ili možda i znate. A gdje radite? Ime oca. kunem vam se. Na primjer." "Da. on se sada prirodno skanjuje sjesti za kartaški stol.. pazim ja na to. što se to mene tiče? Pa. Osobnu kartu. eto. ne. Prošli tjedan nije mogao doći jer je od djeteta uhvatio nekakvu virozu s visokom temperaturom i povraćanjem. "Ma.." "Nema problema. gospodine Kirin.. složim se. prekrižim se ja zgranuto i desnom i lijevom. razmislit ću o tome."Ma. Vrhovi brda osvanu u oblacima.. molim vas lijepo. savjestan službenik. "znaš zašto te zovem?" "Zbog pištolja i značke?" "E. dobro. E. "Nego". Kao poslušan. a ona otvara prtljažnik. kada rečeni propis nije bio na snazi te je opijanje i kockanje još bilo dopušteno." "Paaa. priča mi žena sutradan za ručkom."." "Dat ćeš mi revanš." Za sve ovo vrijeme moj kartaški pajdaš Viče strpljivo čeka da nas dvojica ponovno sjednemo za stol. "mrtav galeb nam dolje u vrtu. govorim joj ja namigujući. počne on oprezno. vidite. A imate li momka. nije valjda zabranjeno. Unaprijed zahvalan. "kakvi sve manijaci hodaju oko nas. a ne da kao budala šeće s praznom futrolom ispod ruke.. kako je u našim selima kada dođe jesen. Ljubice? Kako. I to ga je netko izgleda metkom ubio. vjerujem da se može nazvati opravdanom upotrebom vatrenog oružja. što će im bridž? Neka daju djeci nešto što će im biti korisno u životu. Dat ću ti revanš." Dva tjedna on čeka na taj uzvratni susret. "Vrlo zanimljivo. da. tako razgovaramo.. Ne znate vi. Drugi put sam zaustavio jednu u autu i zamolio je da mi pokaže trokut. Kad je Lju-bičić pobijedio Davidenka. osim sjajnih crvenih gumenih čizmica školske djece što gaze lokvama. Pištolj nisam puno koristio. Ljubica. izgubio prije dva tjedna. to je razlog zbog kojega vam pišem. mislio sam na drugi trokut. to je Vukovar. složi se Majami Viče. Živko. predvojničku. Ta mi je odalamila šamar.. zeleni čempresi budu gotovo crni." "U ime Oca i Sina. je li? Lijepo ime. na čitav svijet se spusti siva zavjesa kiše i sve pod njom potamni. "Ali. Ma.." "Ne. Molim vas." "Nemoj me zezat. imaš pravo". a smeđi i ljubičasti mulj od gnjilih zrna kuha u bakrenim kodovima . On je to... AnteTomić Horror kod rakijskog kazana Uvažena gospođo ministrice. dopustite nesretniku samo dva dijeljenja. a žuta trava posmedi." "Baš zanimljivo". dok ja nosim njegovu značku sa sobom i legitimiram gospođice. zamisli". a kako će Viče vratiti službenu imovinu ako nas dvojica opet ne zaigramo poker. tek jedan put. Zgodna je to stvar za upoznavanje mladih dama. U kiselkastom vonju u pljesnivim konobama mlado vino se otače u bačve od rosfraja. čuj. Zaustaviš je na ulici i sve mic po mic. začudi se on tobože. Fermentacija šećera u alkohol zgodno se podudara sa sumračnim jesenjim raspoloženjem. sve su stvari beživotne i bez boje. zezam te. a ovaj tjedan. Da. gospodine ministre. Prije neki dan uprava policije je zabranila svojim zaposlenicima da se kockaju i opijaju.

kaže učiteljica prijekorno. a samoubojice iz bunara cvile da im platiš zadušnicu. nezasitnom rodbinom. politička i kulturna historija. Joskan. Gotovo da bih uzeo kanticu boje i na njemu napisao: Ovo je Hrvatska! "Hoće li to. s njom je. kurvo. umjetnika. pusti da i ja čujen!" U studenim jesenskim noćima vukodlaci zavijaju na seoskim krovovima. mi popijemo i za tri dana više ni ne pamtimo da smo je imali. štošta toga. vlast mu je. vukodlacima.. Bura fijuče. vjerujem. reče očevidac strašnim glasom. Pod plavom zastavom sa žutim zvijezdama nema. Trbušasti rakijski kazan. blagom . sedamdeset litara. ratnika. neka samo procuri prva rakija. pa pripovijedamo o političkim prilikama u zemlji i sire. vještice pretvaraju mlijeko u krv. bez nekakva jasna razloga. kao da je to neka količina. vampiri bešumno lete po golim stablima. domaće rakije. netko će se već. krenuo je možda u ambulantu po lijekove za ženu koja je teški srčani bolesnik. kažu. Ona je odgojila bezbrojne naraštaje naših najboljih muževa. neobjašnjivo genijalni ili neobjašnjivo kretenski postupci naših vladara. bili su. u trećem razredu. A što njima u Bruxellessu smeta naša lozovača od četrdeset pet gradi? Mi je napravimo. Čudovišta izranjaju iz sjenovitih uglova i kruže pustim sokacima. sadistički. maznuo po pola litre. "Tomiću. recite po duši.. Doista. makar u fusnotama. Nevolja je velika. zabraniti ovo veselje. dok se curak vruće rakije kroz čistu gazu toči u pletenke. ukine. Moj brat i ja ove subote pečemo rakiju. Ne pamtimo kad popijemo. no kad je rakija posrijedi. šuti". ima drugog posla. vodi dicu leć!" "Nemoj. na pustom križanju. Ne dajte našu rakiju. svi oni iracionalni momenti. Gospodo ministrice. na velikom odmoru. većim dijelom nadahnuti ovim destilatom. za marendu. "Ajde. "Ti. opet si pio". slavnih učenjaka i izumitelja. Pa ja bih još u osnovnoj školi. a narod zgrbljen na stočićima oko usijanog kotla ljušti krumpire pečene u žeravi i šaptom pripovijeda o vješticama. oganj proždire grabove cjepanice i suhu kukuruzovinu. ukletim dušama ubojica koje baš nekako u ovo doba stanu šetati selom. ili ima zakazano ročište u nekoj od nebrojenih imovinskih parnica koje je zametnuo sa svojom pokvarenom. Kad god mali čovjek ima neku svoju sitnu radost. vampirima. a studen po leđima. za pravo reći. Stis-nuli smo se oko kotla. kraj kojega upravo sjedimo moj buraz Tomo i ja. nije u tome stvar. "Kad u neka doba". tek tako. u ponoć. Tako vam je to. on sluša glas iz svog srca i laganim korakom. Kuhamo ocijeđeni mošt. ćaća. "vukodlak!" "Ivanka. vrag je odnio. dođi malo k nama". a drugome ukradu pršut ili kakav komad alata iz garaže. nekome obi-jesno kucnu na zamagljen kuhinjski prozor. obično kod neke ruševine obrasle kupinom. vrućina nam na licima. zovnemo ga mi. Europska će nam zajednica. odgovorim joj ja pospano dižući glavu s klupe. pod hladnom srebrenom svjetlosti mjeseca susresti s nekom bijelom sablasti. ali dobro. govorim vam kao roditelj roditelju. jedan je od posljednjih biljega našeg nacionalnog integriteta. naravno. ispisana čitava naša vojnička. dok kiša sitno kucka po limenoj strehi. momci?!" viče nam dolje s ceste susjed Joskan. Ona je tajni sastojak naše povijesti. nego. bila je s nama i u porazima i u pobjedama.i destilira u bistru lozovaču zbog koje se poneki seljak i prije vakta na onome svijetu susreo s pokojnim ocem i materom. nego nesretni narod loče samo industrijske otrove.

ne pita." "Vukodlak ti uzeo vozačku dozvolu?!" Susjed Joskan turobno klimne. prosudi o njegovoj kakvoći. a mi gledamo za njim. "skidaj kotao." "Ma. jer rakija je upravo tek prije nekoliko minuta procurila. "Oćeš popit još jednu?" "To se." "Vukodlak. kaže on vrteći glavom. kaže moj brat stidljivo. suha grabovi-na pucketa u ognjištu. a onda se sruši i otkotrlja niz mokru travu sve dolje do ceste. da on." "Da je ostavimo još malo!" "Ma kakvi". jedva se primjetno strese. moji momci". "A dobro. "Kako je izgledao?" upita Tomo preneraženo. Zatvori Joskan. rakija se pekla. sad je taman kako treba. kao znalac. cokne jezikom i pohvali. "pričao kako sam prije tri godine. Ako ne ide. Što će ostati od njegova života jednom kada mi uđemo u EU? To ja vas pitam. ne ide.. reče i malo kao vukući desnu nogu ode za svojim poslom. "Ja bih je isto još koji minut pustio". "Eto ga. gospodo ministrice vanjskih poslova i europskih integracija. "Ali. "U njega osmero"." "Šta sedamnaest!" "Sedamnaestoro djece. momci moji. nastavi. složim se. čisto tehnički gledano. Tomo i ja uplašeno skočili na noge. "Uzeo mi vozačku dozvolu. gore u brdu. pamet u glavu". a Joskan ponovno doda čašicu jer se takva strašna priča s vukodlacima bez runde upravo i ne može izgovoriti. Mi klimnemo.. na kraj sela sreo vukodlaka!" "Boga mi. oči i najprije kao sramežljivo primakne biće-rin usnama. "a u mene sedamnaest. reče Joskan pa s mukom ustane. "poslušaj mene. ti valjda bolje znaš". dakle. što će moj siroti susjed Joskan imati kada mu vi i vaši pajdaši iz Bruxelessa zabranite domaću rakiju? . kažem točeći starini treću čašicu. Tomo mu ponovno natoči i on opet spremno potegne. Ono što smo natočili našem dragom susjedu je takozvana prvina. kaže on tihim glasom ližući gornju usnu. "Jeste li oženjeni vas dva?" pita Joskan. "A jesam li ja vama"." "Ne valja. slušaj"." Oprosti. kerozin. reče stari autoritativno. "Pa znaš valjda kako vukodlak izgleda. kako je izgledao!" namršti se Joskan. "Čuj. Stisnuo se na klupici do Tome koji mu dodaje čašicu još vrućeg alkohola iz kućne radinosti." Kiša sitno tuče po limenoj nadstrešnici. Joskane. a onda odrješito trgne. baš nekako u ovo doba." Tomo i ja se začuđeno pogledamo. nešto od vas. Sve curice. a on zum! Nismo ni vidjeli kad ju je popio. a Tomo upitno pogleda rakijski kotao. no on već ustaje i pozdravlja nas visoko podignutom rukom. kao da se pita što to nas dvojica pravimo. ja se ne sjećam da si nam to pričao. reče Joskan. kažem ja pokazujući Tomu. reče Joskan malo kao i uvrijeđeno vraćajući mu čašicu. sedamdeset postotni alkohol." kaže Joskan zamišljeno. djeco.uzbrdicom dotrči u nas. "A imate li djece?" Opet klimanje. dobro govoriš". Napravi nekoliko teturavih koraka us-tranu kao da pleše kolo. "Dobro je". sinko dragi. "K'o grom! Bit će. "Vukodlak". nemoj više mučiti ženu.

nećete ga vi znat. Ali. "Ajmo". pravo zareć. nebili se moglo napravit za vrtit janjce otoga. miloga mi Isukrsta. kaže Robi. samo smo čekali oćelimu otkinit glavu ili ćemu samo izvadit oko. evo. da i ne govorin. Vi se ovde zajebajete. umal me nije šlag strevio." A mi. "Šta fali nedilji?" "Ma." "Ajde. Ante Tomić Vjera u Boga i hrvatska droga Poštovana gospođo Delpont. "O." Robi se malo bolje zagleda u televiziju. ljudi". a tamo Nikica. "u iston ovon otelu. jeli tako? Kad. unika doba. kolikogod nas je bilo u gostijoni. ponovi Robi. "Ja bi iša ako ćemo podilit za gorivo". "Dobro. "kosve ide sauton?" "Ja ne mogu. Nikice. Triba brzo radit. Izaden ja prid garažu. brate." Četvorka ga strogo pogleda. zaustavi se on. konju! Nega Kanari." "Pa nije ti ovo Šolta. usmij. Srdačno Vaš. govori Četvorka. u redu je". "Ljudi. nebi da se kuća zapalila. ovo lito na Šolti." Kad san ja to čujo. Dava lipi odnijo i vas i onoga izdajnika Sanadera skupa svami. a o Mesiću. ogrnijo se zastavon ki da će na utakmicu i samo šta ne trči nizcestu. čoviče!" "Antu Gotovinu?!" "E. Mašina dobra. pa ja san ovdi bijo na godiš-njen!" vikne samo unika doba Robi. ki ovi zid ovde. a general Gotovina je pa u ruke zločinačke međunarodne zajednice. "učinilo mi se zbog suncobrana. ja u garaži baš gledan neki elektromotor od ventilatora šta mi je ujac Dražen do-nijo. uredu je. mislijo san u subotu zaklat gudina. samo je triba dobro uzemljit da ne trese pa da te janje ne ubije. sačekaj minut. Šnjin se nije za šalit jer se ličijo od postreumatskog sindroma. daju slike otela di su uvatili generala. božemiprosti. a vidiš da mu nešto nije pravo. Jebiga. je". "Šta?" "Gotovinu je ujtilo. a ni prije rata. Jasan već zva naše doli u Kaštelin. "A. rodijakmi od žene. nije u interesu da zbog dvakila pečenog glavu izgubiš. Četvorka okrene glavu odnjega. nije bijo baš udobre sa živcin. Mise svi okrenili prema njemu. rečen ja. . ćelave su mi gume". Četvorka je odma sazva hitni sastanak Stožera doli u Monaku. ajnc a. "Ovdi". gledamo televiziju. dobro. "Sad je bilo na vijestin. "Di si bijo na godišnjen?" začudijo se Četvorka. A ublidijo. "dosta je bilo pizdarija. kaže. ništa. kaže. govori Robi i pokazuje na televiziju. moreš štaoš odnje.Razmislite o tome. "Nikice!" viknen mu ja. U nedilju se sprema veličanstveni skup potpore na splickoj rivi. niko ništa ne govori. ki da je kogod umro. javi se Nikica. četvrtak iza podne nekako bilo. od nedilje si se moga više i prisvuć!" "A ti ne znaš?". ne mogu virovat. Kako je pogleda Robija." "Pa di u nedilju". iden i ja stebon. prosa je Dejvis-kup. korejska. Prošle nedi-lje." Sili mi u Monaku. U nas su isto bili vaki modrikasti. reka san. Pusta vika. "Ajmo. čujen ja kako se vanka narod us-trka.

Robi i brat-mu Marijo sa ženon. Ali. a Četvorka se okriće pun sebe i svako malo podiže kajiš ki da mu gaće spadaju. "Provokator! On će meni obučen u jugoslavensku zastavu doć na veličanstveni skup potpore generalu Gotovini. govorin ja Nikici. Jedino Četvorki nešta nije pravo. pa sve do Splita mava hrvackon zastavon. go-vorin ja. neda se Četvorka. kaže Nikica. "Di!?" "Tamo. Stoji on i skoro ni ne aplauzira. šta se obuka u plavu vindjaknu. Odo muse ja malo krvi napit. već bilo podne i kvarat kad smo došli na rivu. a izanji u Nikičinon Opelu ja. "Gledaj ga. Više su. Došli mi u Split. iden ija stebon". onako. jerbo je Robi najprije promašio ulaz u grad." . "Vjera u Boga i hrvatska droga!" I opet njizi dva udri usmij. Stojimo mi na rivi. kaže Četvorka... govori Četvorka." Ode on. Tako je i zadnji put bilo."Gorivo će ti Stožer nadoknadit"." "Gledaj ti njega. "Baš mije drago da idemo na veličanstveni skup"." A đavla nema problema. Čuvaj račun.. a para nikad. Neću mu to lako zaboravit. a Brzi sa zadnjeg sica dobaci. svako malo nami pokrije šoferšajbu. "Danas moramo bit ki jedan. Nikica. smećkaste. Vjera u Boga i hrvatska sloga!" "Svi smo mi Ante Gotovina". pa dok smo parkirali. koja je na povratku s veličanstvenog skupa nešto tila kupovat u Emeceti. Vidi se šta je inteligencija. "Ma. a glas mu se trese kako se naljutijo." "A i gaće mu nisu skroz bile. govorin ja. Ljudi govore. Karlo i Brzi čitavin puton jedan drugomu dodavali neku malu cigaru i kreveljili se. ali dojednom to klizi ki pjesmica. stani ovde". "Drugi put ćute upoznat šnjin. a ja ostade ki posran. nego ki malo bacaju na. to je kuća Maksovi. Uto počme veličanstveni skup. reče. samo mu noge ostale u autu. "Samo donesi račun. naprid Četvorka. koto srni reć. "Eno Tompsona!" vikne Robi. A zastava. gleda pridase i muči. ispod one palme!" "Krvi mi. Tompsone!" zovne ga Nikica koliko ga grlo nosi pa raširi ruke i zapiva "Jasenovac i Gradiška stara. "Ih!" kaže Nikica. Nisi moga ljucki ni razgovarat odnji. I tako mi pošli sudva auta.. Sve in.. Samo se u jednom trnu prenijo pa gleda nekog čovika šta je sta sa strane. u čemu je on doša na veličanstveni skup. koji s papira." A Tompson se zbog nečega zacrveni ki rak i uteče od nas. Skoro zakasnili na veličanstveni skup." "Pa nisu baš crvene. kaže Četvorka. Četvorka u Dicmu šijo na prozor. "a ja se iden sekund javit Rojsu." "Nemoj. baš mi ga nimalo nije bilo ža. "A je i unas ima učeni ljudi".. Karlo i Brzi otišli na ćevape i taj dan više ji nismo vidili. mo-lin te Bogon. gledaj ti njega"." "Onda nema problema. bile gaće i crvene postole. mater mu četničku jeben". Tompson! Tompsone! O. Dobro ji napo puta nismo izbacili." "Koga?" "Onoga tamo kod onoga kafića. Kod Klisa umal u provaliju nismo odletili. Karlo i Brzi.. bilo smišno. Kad se posli nekoliko minuta vratijo ljut jerbo mu nisu dopustili da govori na veličanstvenon skupu. ja ne znan dasan u životu toliku vidio. brate." "Čekaj. "Baš bi volijo upoznat čovika. koji napamet.. "Budite vi ovde".

Ni njega taj dan više nismo vidili. Zacijelo ste se i sami dosad sreli s nekim takvim bijednim lupežom.. Vidimose. On smiono našamara nekoliko stotina stranica citata. "Nego. Ante". kao mangupi što su nekada prodavali cigle. još uvik ga nismo vidlili. ali moglo je bit oko dvista iljada ljudi. pa i sami ste napokon. suočen sa žalosnom istinom da tu idiotariju nitko priseban ne bi kupio u knjižari. nije". premda je u to teško povjerovati. Da vidi koliko nas ima. Jedino šta smo iz novina saznali da je protiv njega podignuta kaznena prijava jerbo je napa policajca u civilu. Završijo skup i ja i Nikica ponovno u auto. zavrti Nikica glavon." I "Uuuu".. "da je bilo sad sve nas koliko nas ima u aute pa pravo u Brisel. žena ne radi. gospodo Delpont. Plaća mala. to smo ja i rodijak mi od žene Nikica. kaže Nikica." Vozimo se mi tako nazad u selo. poškakljate me da se nasmijem. upita mene unika doba Nikica. "di je tačno Brisel?" "Kako di je? Pa u Švicarskoj. Ante Tomić. ja mislin. Nijedan ništa ne govori još pod dojmon od veličanstvenog skupa. "Nišan broja. dogovorit ćemo se". gdje fakultetski nastavnici." "Bilo je. Ne znam kako ćete se boriti s akademskim reketom. završili nekakav fakultet i zacijelo je i u vašoj kutiji s papirnim otpadom za reciklažu završio poneki vrijedni znanstveni doprinos stanovitog sveučilišnog autoriteta. Dragane. No. pa ih dade štampati u nekim bože te sačuvaj ružnim sjajnim koricama s nekakvim kočopernim naslovom." "Nema problema.. većim dijelom prepisano znanstveno štivo u jadnom uvezu. kažen ja. . gdješto s navođenjem izvora." "To bi bilo super. vidjeli ste tu stvar. "ti si subjektivan. Tek iza Klisa javi se on prvi. znao sam da ne mogu. da bi zatim. i jače otoga. Da mi nismo šaka jada ki šta ona misli. uto i kiša lagano počela padat. devedeset drugo godište. ako ovi dana ispridkuće vidite sivi fordeskort. "Baš tako. pa se doktor lijepo dosjetio: tko ne kupi knjigu. ucjenjivao studente." "A šta misliš". Tako. omladini besramno uvaljuju svoje traljavo. a?" "Karli Delpont?" "E. nema potpisa. Mogu li vas zvati Dragan? Ma. Proložac Donji Med dakle postojim Cijenjeni gospodine Primorac! Kao ministar znanosti vjerujem da niste propustili nedavno objavljene rezultate istraživanja o korupciji na našim sveučilištima." "Na vrata da joj dođemo?" "E. a gdješto i bez toga." "Nemoj. ha. govorin ja. "Za toliki put morat ćemo podilit troškove benzine.." "I da mi znademo bit i gori nega šta jesmo". neka mu ih uboga Ankica Tuđman prepiše učisto. Vidjeli ste to. samo se zezam.. Vi biste na ispit? Ha.. gdje se otkrilo da studenti u strahovitom postotku moraju kupovati knjige od svojih profesora. Za pravo reć. istakne Nikica.

a ne da kružim kao kiša oko. Kakav med? Pa domaći. ministre. Najprije bismo izgubili pare na remiju u studentskom domu. recimo. Pet tisuća godina star med. A bit smo. nijedan grčki filozof. nastavi on napokon. "Za Parmenida". Neću mu napisati puno ime. Takve mi je još najslađe baciti. da se vratim na temu. znate kako bi on to lukavo radio. Aristotelovoj Poetici. Dakle. Sokrata. dobro ste čuli. "bitak je jedan. . spoznavali i mi u klupama. i za muškarca i za brkove. neka stvar. siromašnih studenata iz provincije. Evo. vjerujte. Joj. Imao sam i ja jednog takvog profesora. Nije ni važno. B. izvlačio novac iz nas. na cijelom svijetu da ga tražite. Tu sada nastupa dramska pauza. u Platonovim dijalozima. a onda bi nas još i on oderao za med. jer znate kakva je ta sveučilišna mafija. Drži on. a o slučaju da i ne govorimo. jedan. dakako. jednog B. drage kolegice i kolege". i nekakav predsjednik pčelarske zadruge. Kada se naviknete. Med. ili su nam je barem studenti sa starijih godina otkrili. A vječan je i nepromjenjiv jer se med. samo mi skuplja prašinu na polici. vječan i nepromjenjiv. Ja i ne znam da ima neki industrijski. vječan i nepromjenjiv".. nema. Što je muškarac bez brkova? Ma. Da. Čak i neke koje sam sam napisao. U tom medu je parmenidovski bitak. je naime imao košnice. Elem. kolegice i kolege. kako je taj B." Bio je senzacionalan taj B... jer takvog meda kakav je u nas u okolici K. Dolazio je povremeno na fakultet natečen od pčelinjih uboda. računajući kako ću baš zbog nekoliko lažno ganutljivih redaka na trećoj stranici biti osobito pažljiv prema njegovoj knjizi. u najkraćemu. Talesa. predavanje o Parmenidu.. kod Heraklita. u Zenonovoj aporiji kod njega se utrkivale pčela i kornjača.Nemojte mi reći samo da se skanjujete baciti knjigu? Meni to nije nikakav problem. Profesor nas sve značajno pogleda nadmoćno se smiješeći. je inače držao kolegij iz povijesti filozofije. vječno i nepromjenjivo? Med! On je jedan. ja dnevno bacam dvije do tri. On je u svemu nalazio med.. "može kazati da je jedno. počne B. nikada ne kvari. sad se ne mogu sjetiti oko kojega grada kruži kiša u onoj poslovici. Ali. A znate što mi je najdraže? Kada mi neki autor napiše posvetu. B. neće biti ništa lošiji za jelo od onoga koji su vrijedne pčelice jučer donijele u košnicu. bez meda ne bi spoznao bit. a seminari kada bi nam ih vratio bili su ulijepljeni medom. da oprostite. zaboli me. "A za što se još. ide lako. Dočekaju vas u mraku pa mlate smotanim seminarskim radovima. mislim. svečano se uspravljajući za katedrom. korupcija na sveučilištima. da. bio je čak. da ga iskopate iz nekih ruševina na Kreti. ako ga pravilno čuvate na suhom i toplom.

U zagradama: ističe se. jer se B. koliko da vam stavim?" "Pa. on se prepredeno domislio da nama prodaje svoje proizvode. bit je. zapišite mi za svaki slučaj dvadeset pet. Zapravo ništa ne očekujem od vas. "propolis ćemo naći i kod Spinoze. za niskotiražne autore." "Ja bih. E. javi se Kragićka. pa možete biti mirni. "koncentracija vam nije baš najbolja. ako može. da ne duljim. crno naslikanom čekiću što u crvenom trokutu malo ukoso pada težom stranom. sarkastično bi kazao vraćajući vam indeks.. u njegovu Teološko-političkom traktatu. tako. pa što ne bi padali i čekići. Drugi su nas profesori ucjenjivali da kupujemo njihove knjige. kolegice i kolege". "Tomiću. ali i na otoku. ja bih uzela četrdeset". dragi kolega". možda znate gdje je ta ulica u Splitu? Od Vukovar-ske se vijugavo spušta prema Pazaru presijecajući četvrt lijepih. "Eh. Izvrsno. samo se sprdam. Kako da ne. Ostavite to. U ponedjeljak popodne prolazio sam Ulicom LavaTol-stoja. "padaju kiša i snijeg. Kragićka. Budite mi pozdravljeni. Dimom je tjerao pčele iz košnica." B.No. A cijenio bih i ako. "Kragićka. a spominje ga i Berkelev u svoja Tri dijaloga između Hilasa i Filonusa. što se dogodi. Hodam ja tako pokraj jedne takve skele u Tolstojevoj pa se u sebi nasmijem šašavom upozorenju na njoj.. a on već na prvom predavanju zapisuje narudžbe. gospodine ministre. ja sam vam ispričao svoj slučaj. nisam ni završio . već kako zakon fizike propisuje.. Kao da vam nedostaje meda u prehrani. Posljednjih mjeseci tu se živahno obnavlja te je svako toliko neka zgrada pod skelama." Najesen se vraćamo na fakultet." "Da vam ne bude malo?" "Pa dobro. piše: Kragić 40. neposredno spoznatljiva istina. med kod Leibnitza i Descar-tesa na kontinentu. bila ova kako tržište baš i nije pretjerano cijenilo parmenidovski bitak... Ja milosti ne tražim niti bih vam je dao. pomislim ja. u Lockea i Humea. nadolje. U svim dokazima Božje egzistencije. a vi vidite može li se tu išta uraditi. Med je i po sebi i za sebe. ne pišem vam zbog državne stipendije za pisce. Ante Tomić Pisac s onoga svijeta Poštovani gospodine Biškupiću. u suprotnome... Eto. a kod B. pa se nesretnik ugušio. reče B. profesore. koliko ćete vi meda ove godine kupiti?" "Nešto sam mislio. U zagradama: posebno se ističe. deset litara." Tišina je u prostoriji. nakon što je zapisao narudžbu. poznata štreberica. ho.. da vas čujem?" "Profesore. Dapače. "Izvrsno. ministre. kolegice. premda malo oronulih četverokatnica. lišće s listopadnog drveća i vlade u Južnoj Americi. Sto je med značio Heideggeru i Wittgensteinu. Stari profesor svojim starim nalivperom škripavo zapisuje: Tomić 25. Kragićka. nagodinu više nije pojavio. kao mnogo puta dosad. nažalost nismo saznali. ništa ne uradite. Štoviše. ako malo i pretekne. zašarafljujući nalivpero. zrele kruške." "Naravno. O drugoj stvari bih vam pričao. no nama se još dugo činilo da njegov duh poput roja gnjevnih radilica zuji fakultetskim hodnicima.." "Vidite. "Ho." I. da". Vjerojatno pretpostavljate zašto vam pišem i već vas vidim kako se mrštite." I opet počne kao i lani." "Izvolite. "I. uzela i malo propolisa. jedino u čemu se inače nepomirljivi empiristi i racionalnisti mogu složiti jest da je med supstancija. da uzmem sedamnaest kila. bi prošao na ispitu samo ako si pazario desetak staklenki.. profesore.

gospodine ministre. naći ćete neke od najjetkijih rečenica o uzaludnosti naših života. "Ne diše". napućene mesnate usne. smrtan i zato jer je dijelom tjelesna slast.. negdje gore s krova.. upravo kao da me nema.ovu vrijednu misao. mladi ste. O čemu bi dakle mogao razmišljati jedan klinički mrtav humorist gledajući sa strane kako neki penzioner svojim pjegavim rukama žustro pritišće njegovu prsnu kost? Znate o čemu sam ja razmišljao? O tome kako je svijet pokvaren. čovjek ima iste cipele kao ja.. jesam li rekao da se to ne baca. Jedan penzioner s vrećicama u rukama kleknuo je pokraj muškarca što je beživotno ležao na pločniku. Meni je tu sad već nešto sumnjivo. molim te". osvrnuo se oko sebe. "Gospođice. Majke mi.. đubre jedno.. što je na vratima videoteke preko puta upravo na mobitel razgovarala s nekim. "dajte mu vi. pa to vam je živa istina. mrtav mrtavcijat. vidiš na njoj da je stručna u umjetnom disanju. "Dovde se osjeti da nisi oprao zube. obratim se onoj iz videoteke. začepio nos i uhvatio puhati zrak u pluća. "Ljubo. drugi put neugodno. a djevojka utegnuta u uskoj trenirci. On je u opuštanju mišića. Čini se da sam samo ja uočio kada je on. mislim se ja. Stisnem oči od gađenja." Pridem ja znatiželjno malo bliže mjestu nesreće. masirajući mi tobože srce. ja sam humorist. možda sekundu ili dvije. bilo je. a onda nepovratno iščezne. Smijeh je. "Živio kralj Petar Karađorđević!". kao da gledaš utakmicu afričkih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo ili triler s Nicholasom Cageom." "Gospođice". da te jebo. Povirim preko glava okupljenih. kod Twaina i Hašeka. kaže penzioner. Napravio sam korak ili dva. rekla je. Vidite.. znate što je napravio? Ukrao mi je novčanik. kriomice zavukao ruku pod moju . s nekim idiotskim osmijehom kao da mi je u ustima tetin kolač za koji se moram pretvarati da je fenomenalan. ili se barem to trudim biti. Ti više ne pripadaš tome svijetu i zapravo ti je svejedno. pa to sam stvarno ja! Ležim dolje na asfaltu sklopljenih očiju. jebo te čekić. Penzioner.. što dođe nenadano." Opet ništa. mene nešto bubne u glavu i zacrni mi se pred očima. osim toga. nije dugo potrajalo. božanstven i predivan." Gospođica ima krasne. Ne možete se smijati ako ne dišete.. Humor je sav u trenutku. u zraku što bučno izlazi iz pluća. Jedino što vidim. Stojiš sa strane zapanjeno promatrajući kako se trude da te ožive i navijaš da im uspije. ubićeš jednom nekoga dolje!" No. Ali.. čini mi se. Baš zato u klasičnoj humorističkoj literaturi. Ne možete istim ljudima dvaput ispričati istu šalu. "E. Prvi put bude lijepo. a onaj penzioner što je prvi došao naginje se nada me. Smeđe samtane hlače baš kakve ja nosim. viknem ja iznenada koliko me grlo nosi i još visoko podignem šaku. sunce ti žarko. slučajnosti. ali nekako bez žara. E. preda mnom. a bol je tamo neobjašnjivo nestala. kao ono. svejednako ljubopitljivo zure dolje u moje tijelo i penzionera što mi je zabacio glavu. Čitali ste zacijelo o izvan tjelesnom iskustvu onih koji su doživjeli kliničku smrt. I smeđe čarape. zbunjeno sam ustao i uhvatio se za zatiljak. gle.. Kao da ne čuje što govorim. a u humoru je uvijek nekako skrivena svijest o prolaznosti. "trebalo bi mu dati umjetno disanje. nećeš mi vjerovati. Baš te briga hoće li neka propalica pucati u leda Nicholasu Cageu. Neka je žena vrišteći trčala prema skeli. Zadnje što sam čuo. Još dobro ne vidim siromaha od gomile što se učas skupila oko njega. a ljudi ponovno ni da me pogledaju. Ravnodušni na moj rojalistički ushit. tipa ubio čekić s krova. ona se niti ne osvrne na mene. djede. digne se kao val i zapljusne vas ugodom." "Nemoj ti. ovdje sad.

treba dodijeliti državne stipendije za stvaralaštvo. badava. Kao Dragutin Tadijanović. Vaš T-Mobile. gurnuo u svoju najlonsku vrećicu na tlu. Polako je padao mrak pa sam zaključio da je dosta zajebancije. lukavo računajući kako će im Ministarstvo kulture poslije njihove smrti obnoviti rodnu kuću sa spomen pločom. kada mi je došla poruka na mobitel. "Ej. Obuku se lijepo oni i žene pa zadovoljno šeću s rukom pod ruku i sve gledaju neće li slučajno na nekom vidjeti zidu modru ploču sa svojim imenom. Vratio sam se. nije vam više stalo ni do čega. vaša mi je telefonska kompanija upropastila užitak. prekinuvši me usred uzbudljivog poglavlja. I namjerno ne uzimaju stambeni kredit. Ante Tomić Svijet je bolesno mjesto Cijenjeni gospodine Mudriniću. "Ništa". Ali. osvrne se plaho oko sebe pa zadovoljno potrči sitnim koracima. što pišu za vječnost i njima. A ja. da vi i vaše ministarstvo ne trebate osjećati baš nikakvih obveza prema meni. danas jesu. "Šta je?! Je li igra mečka?" rekao sam mrzovoljno ustajući. izvadio mi lisnicu iz džepa i hitro je. moram priznati. slažem se. Ja bih." Opsovao sam i izbrisao poruku. Ali. Sklopio sam knjigu i razmišljao o vama. Kratko je zapištala. autobiografski zapisi Boba Dvlana. ali štivo mi. a on. nekako više nije bilo slatko. ali ovo što ja radim. mimogred-no kazano. napokon. "Nema mu pomoći. Srdačno vas pozdravljam. iskreno. Meni su sve to budalaštine. tih četiri hiljade kuna mi je draga obiteljska uspomena!" vičem ja. mislio da pođem za njim. Možda je nešto važno. tek što je zamakao iza ugla. sretno se cerekajući žutim zubima. Kako sam vam već kazao. i ne tražim više od toga. Što me briga za rodne kuće naših klasika? Ne osjećam ni srh želje da vidim Krležin sudoper ili Andrićevu sećiju. bilo je to samo upozorenje nekog vašeg anonimnog službenika: "Poštovani. Ali. ova niska i bezbožna zadovoljstva u lošim vicevima. pomislio sam. Glavobolja mi se vratila i bio sam gladan. da bi se napokon neopazice izvukao iz gomile pa zakoračao umornim i teškim korakom čovjeka nemoćnog pred smrću. Mene ne zanima biti besmrtan u svojim djelima. Vratio sam se u svoje tijelo i otvorio oči. ostavi mi novčanik. Na trenutak sam. a gomila je uzdahnula. kao zmija. Molimo vas da ih što prije podmirite. Čitao sam knjigu u kafiću danas oko podneva. Čini mi se kako gotovo mogu čuti kako u sebi broji do dvadeset. gospodine ministre. . kad ste mrtvi. onda ipak odustanem. Samo to sam vam htio ispričati. želimo vas podsjetiti da imate nepodmirena dugovanja za korištenje usluga T-Mobilea. pa da ga plašim u snovima i u gluho mu doba zveckam tanjurima u kuhinji." Gledam ga kako stoji nad mojim mrtvim tijelom glumeći tronutost. Neki pisci već sada mjerkaju ulice koje će zahvalno potomstvo jednom nazvati po njima. moji su se sigurno već zabrinuli što me nema. "Živ je!" viknula je oduševljeno ljepotica iz videoteke. no svejedno me omela. doduše. Barem ako ste humorist.jaknu. Krenem za njim. gospodine Biškupiću. a sutra nisu. reče stari razočarano ustajući i podižući vrećice. ako može. Ja te neugodnosti ne znam ignorirati. Pošao sam naći onoga penzionera da mu se malo krvi napijem. radije bio fizički besmrtan. ponovno me nitko ne čuje. Ima književnika. vratio se čitanju. do svoga lesa na pločniku u Tolstojevoj ulici.

Tamilski tigrovi. nevažno za priču. ali ja očito griješim. vaši su njemački poslodavci zacijelo zadovoljni s vama. i ne sluti da ga netko gleda iz obližnjeg šipražja. vi još uvijek na tajanstven način opstajete kao predsjednik Uprave najveće telekomunikacijske tvrtke u zemlji. . izgladnjeli. s kalašnjikovima u znojnim dlanovima i nekim novim raketnim bacačima koje su im nedavno poslali njihovi prijatelji iz Langleva u Virginiji. Neki će policajac to popodne. Na Sri Lanki. Dioničar T-Coma upravo ništa pod milim bogom nema protiv njih. zbog njih vrijedi preletjeti nekoliko tisuća milja. darovati veliki ružičasti ručnik T-Coma. vi meni nikada niste djelovali kao odveć umna osoba. baš kao što su vam u devedesetima perfektno odgovarali HDZ-ovi orangutanski poslovni običaji. Ajme. znate kako je.Iskreno. on je sebe možda počastio s dva tjedna odmora negdje u tropskom pojasu. on sada na trijemu pred bungalovom na plaži u bijeloj lanenoj košulji pije martini što mu ga je donio neki krasni dvanaestogodišnji Hindus. ali vjerojatno je vrlo ugodno biti dioničar T-Coma. Neka zalutala jedinica. dokono gricka maslinu iz martinija zureći u rumen što se razlila po oceanu. sauni. Lijeni i korumpirani cejlonski policajci sutradan se ujutro neće ni potruditi da shvate što je medu pougljenjenim ostacima jednom bilo njemački turist.. da im je postalo svejedno na koga pucaju. jednom dobrom životu koji mu omogućavaju milijuni zadovoljnih kretena u T-Comovim kolonijama. Čovjek ne može oka skinuti s tih čarobnih dječaka. Mudriniću. ali baš su mi zgodno došli za ovu priču. solariju i injekcijama botoxa. U suton na trijemu Klaus. U ovim tužnim jesenjim danima kada se mrak brzo spusti. United States of America. teretani. Nikada nisam upoznao nijednog. Ali. gospodine Mudriniću. tako su dragi. tridesetak njih u mas-kirnim uniformama i prljavim turbanima na glavama vire kroz visoku paprat.. krezubi. a što njegov dvanaestogodišnji prijatelj domorodac. nervozni. za svu dobrotu kojom ga je mališan nesebično zasipao. pametno skrbite o njihovu ulaganju. recimo. razveseliti ženu neočekivanim darom s prizorišta dvostrukog ubojstva. ima šezdeset godina. primjerice. on ni ne zna da postoje nekakvi Tamilski tigrovi. Zadovoljan je sobom. Da me je prije nekoliko godina netko upitao. Otkud sad oni. Korporacijska civilizacija nije vas zatekla nespremna. štoviše. s nejasnim će motivom ispaliti u osvijetljeni prozor bungalova protutenkovski projektil. koji će prodorno fijuknuti kroz mlačnu tropsku večer. Klaus je već naumio kako će ovome svome siročetu na rastanku. ne znam. Držite se unatoč dramatičnim mijenama u firmi i nedvojbeno je da ste se lijepo snašli u međunarodnom kapitalizmu. Pokušavam zamisliti takvog nekakvog pjegavog crvenokosog Nijemca o čijoj investiciji vi. kazao bih mu da će vaša karijera biti svršena prije nego uvenu gladiole od Tuđmanova pogreba. kada se vrati s posla. Taj neki Klaus iz Baden Badena. No. no djeluje mlade zahvaljujući povrću i bijelom mesu. brinete. a da ih je upoznao. plemeniti i krotki. dugo nakon što je i zadnji hadezeovski privredni genijalac očekivano skončao u činovničkom sivilu ili u zatvoru. Tko je ondje? Ne lezi vraže. generalno uzevši. Oni već tako dugo tumaraju prašumom. Neka se samo smrači i Klaus ode na počinak. samo na jednom kraju malo nagorjelim lijepim ružičastim ručnikom. možda bi čak i podržao njihovu pravednu borbu. dakle. razderati mrežu za komarce i eksplodirati u spavaonici. majko! Ti tamnoputi mršavi maloljetni Hindusi vrane kose i bisernih zubi. s tim bezumnicima se ne da razgovarati. neobrijani. No.

ali kolonije su uvijek nesigurne. možda i nije tako pouzdan kako se čini. konju!" Da sam to mogao. no sada znam da ste bistar čovjek. to mi je možda još najdraže. Srce moje za tobom cvili". Nema broja na koji možete uzvratiti na opomenu. Dopuštam da vi možda mislite drukčije. vi to možda ne vidite. Mudriniću? Jednom sam vas možda podcjenjivao.. ne znam zašto sam zabrinut za vas.Kakva je ovo blesava priča. obično s nekim nevinim povodom. Shvaćate o čemu vam govorim. pa svako toliko. provali iz njih. Ne. Ujutro uz kavu proučavam skamenjena. solarije i botox. cvijete mili. razlije se kao kanalizacija ulicama neki crni gnjev. U centrali kompanije. gledajte. Vaš T-Mobile". Vidjeli ste nedavno u Francuskoj. Oni uistinu ne žude za socijalnom jednakosti. kada neki ožalošćeni vjerovnici napisu: "Otišao si na način ružan . ali ja upravo ne mogu pojmiti moralnu niskost obitelji koja je štedjela na pokojniku. Politika je T-Coma. a onda vam nekakvo marokansko kopile jednu noć zapali Peugeot 607. Ne mislim samo na neke polulude gerilce iz prašume. cijeli je problem u tome što nisam mogao odgovoriti na nju. što su se zbog nečega nazvali kao NBA momčad. dragi dida Cijelo selo sada rida". neki domišljat srok. Iskreno. kad bolje razmislim. Čitate li vi osmrtnice? Ja redovito. volio bih se vratiti Dvlanovoj autobiografskoj prozi. nekoliko stihova. na diku i njima i umrlome. želimo vas podsjetiti da imate nepodmirena dugovanja za korištenje usluga T-Mobilea. ne moram vam crtati da se nikada zaista ne možete opustiti. vaš zahvalni pretplatnik. ili "Zbogom. Ma. naposljetku. i kada pod sliku stave neku pjesmu. oni samo žele vaše povrće i bijelo meso. Karl Mara je bio u krivu kada je mislio da se njihov očaj može kontrolirati. nego općenito govoreći. Kada netko od njih meni ljubazno pošalje: "Poštovani.. Molimo vas da ih sto prije podmirite. A sada oprostite. otvorenost prema korisnicima. Molim vas da upozorite svoje suradnike na to. nikad vam ja ne bih pisao. saune. A cijenim. svijet je bolesno mjesto prepuno zavidnika koji samo vrebaju zgodan trenutak da vam otmu vašu sreću. ali. drago mi je vidjeti kako su se ljudi potrudili da to ispadne čestito. pitate se vi sada. sve je okej. gospodine Mudriniću. vidite u čemu je stvar! Kada sam dobio onu SMS poruku od vaše kompanije. Ali. Oni nisu organizirana. ozbiljna politička snaga. Mislite da ste sigurni. i baš mi je zanimljivo vidjeti koga taj dan pouzdano neću sresti u gradu. poetsku minijaturu poput: "Uvenuo si. iz ureda na vrhovima staklenih poslovnih tornjeva. Znam da nije sve u novcu. ja bih njemu rado srdačno odgovorio: "Odjebi. zapravo. Osmrtnice bez slike s indignacijom odbijam čitati. opet. prepadnuta lica iz starih osobnih isprava. taj korporacijski kapitalizam u kojemu ste se nenadano sjajno snašli. ili na primjer. Ante Tomić Majka se ne amortizira Poštovani ministre zdravstva. dizajnirana realnost u kojoj ružičaste latice sniježe po gradovima. ponekad još s tragom žiga policijske stanice na desnom gornjem rubu fotografije. tere-tane. gospodine Mudriniću? Pa.

poškropi sanduk. reče on iznenada zabrinutim šapatom. staroj treba ugraditi pejsmejker. "Pa opet dobro". priznajte.. vidi bogati". Ali. pa je li daju garanciju?". pomalo se pravite važni. jer znate i sami kako su sprovodi važni u životu obitelji. ruku na srce. on nas poslao specijalistu u bolnicu. ubode u prsi." "Što joj treba?" "Ugraditi pejsmejker. "Dvije tisuće eura". makar samo na sat. Srce joj je slabo.. naljuti se stric Luka. pošljunčenom stazom između čempresa. "A kolika joj je penzija?" upita." .. gledam ja osmrtnice prije nekih mjesec dana i otkrijem da mi je umrla jedna tetka. "Šta je bilo?" "Materi mi je slabo. Mi je vodili u liječnika. a Mirko i žena su nezaposleni. da ne duljim. nego.. hodamo mi u dostojanstvenom dvoredu za lakiranim sandukom. tjerali da joj kažemo hvala. kako se zove. Mutno se sjećam samo nekih zamazanih mentol bombona kad bi nam došla u goste i kako su brata i mene. gotovo je nisam ni prepoznao na slici. tri godine.. Ako ne ugradi pismejker. tko ga pravi?" "Ne znam ni to. netko uto ispriča i kakav vic pa se svi potiho kesimo u pogrebnoj povorci. što ja znam.. nije važno. "ako platiš pismejker. "Ljudi. diskretno se nagnuvši. kad iza mene jedan tetak. "ništa mu ne daj!" "Ne razumiješ u čemu je stvar". Ništa strašno. nije zapravo moj tetak. kaže stric cinično. kaže doktor. Da vam ne pričam naširoko. ali ovako je dvije tisuće eura. pokidane veze medu rođacima. a iza jednog spomenika izviri neobrijani trubač i gotovo do neprepoznatljivosti iz-masakrira "Tišinu"." "Ma. "Mirkova mater Milena ima njemačku penziju. vidite neke ljude na koje ste već malo i zaboravili. čini mi se. proštenje tetak." "Svejedno.. kaže tetak teško uzdahnuvši. objasni mi stric Luka tiho. Takav je snažan pjesnički živac u našem narodu. "Čekaj. a tetak me nesigurno pogleda. Saznate što je novo u njihovim životima. nema više prebijene kune u kući. gotovo je. ne znam zašto. pokazujete jedni drugima fotografije djece. "Mislim." Pogrebna se povorka upravo tada nekako zaustavi pokraj svježe iskopane rake i svećenik mrzovoljno promrmlja molitvu. Obnove se." "Kako ne znaš. kosne vas kada tako nešto pročitate. jebi ga". duže od pola godine ako joj ga ne ugradi. Mirko se on zove. dobacim ja šapatom." "Đubre jedno". doktor mi je objašnjavao. Neka japanska firma. dalji rod. upita stric Luka. prosikćem ja ogorčeno. ali nisam dobro čuo. i Milena umre. stric Luka tetka Mirka. I tako. Elem." "Pa. nešto specijalno nedostajali. Makar i ne poznavali toga koji je umro. ne košta ništa ako imaš vezu. Ne može napraviti pet metara.Sto hiljada ostao nam dužan". Ako on ne ugradi to. a ne daju garanciju. "recite mi vi šta da radim". shvatite to tek čitajući osmrtnice. koliko to košta?".. dobro. "Četristo eura". "Ne daju. Neće. reče stric računajući u glavi. odem ja na sprovod. a da se ne zapuše i oznoji. uložena sredstva ti se vrate u manje od pola godine." "Pejsmejker. Nije da su vam." "Mama ti se amortizira". "uzeli bi ti pare. ali bude vam zbog nečega drago što ste ponovno s njima. a koliko ona može živjeti s pismejkeron?" "A dvije. A čiji je taj aparat.

. a stric Luka i ja smo oborili glave. žene vazda nezadovoljne. a tetak Mirko rezignirano zašuti piljeći preda se. Puno pozdrava. Prošlo je od toga mjesec dana ili možda malo manje. ali bi bilo dobro da se i u ovoj djelatnosti uvede malo reda. pitam ja strica. Ove se jeseni naredali jedan za drugim pa više i nemaš što pričati s rođacima. Nekoliko neoporezovanih tisuća mjesečno svakome dobro dođe. jer tetak Mirko nikad nije imao smisla za te stvari. E. a ni sestra mu. plaće su male. a usput je i dvije hiljade eura bacio u rupu u zemlji. Jednog dana. uvesti neki šalter za reklamacije? Ili makar da donesete uredbu da se onaj koji takvog liječnika prebije kao vola u kupusu izuzima od kaznenog gonjenja. živote. Kao da kaže: "Eh. jebem li te. i rastali. "Ne može to Japanac napraviti. Stojimo stric Luka i ja malo dalje od ostatka društva dok trubač svira "Falu". "a stara umrla na operacijskom stolu. Bi li se mogao u bolnicama. uzme pare i sluša pejsmejker koji sada hrda dva metra pod travom. nasmije se stric posprdno. gospodine ministre. reče ovaj uvjereno. gdje ti živiš?!" Lopata mokre zemlje tada je bubnula o mrtvački sanduk. kao mom tetku." "Mirko dao dvije hiljade eura. ja nisam protiv običaja da liječnici uzimaju mito. "Gdje?" On pokaže bradom na sanduk koji su dvojica grobara upravo spuštali u pravokutnu rupu u ilovači. dodam ja raznježeno. Pjesmicu joj nisu stavili. austrijski pansioni u siječnju svake godine sve skuplji. Boga mi dragoga. meni će biti drago. Tetka mrko gleda ispod nabranih obrva na fotografiji iz pasoša. Utorak ujutro ja otvaram novine. Kao da je to mala stvar? Vjerojatno će se siromah morati negdje zaposliti. a mama umrla?" Stric Luka klimne. "Pa je li liječnik vratio pare?" Stric opet ništa nije kazao. doduše. a tko ne može. premda radi odlične tapiserije. Morao sam vam ovo ispričati. Sjećate se kako su u onim starim pasošima fotografije bile šupljom zakovicom učvršćene za koricu? Sprovod bio u srijedu popodne. Priča što slijedi možda će vas iživcirati." "A jedna je mama". svoju omiljenu rubriku. koliko je točno cijena određene zdravstvene usluge. "Mirko nije htio platili pejsmejker?" "Tu je pesmejker". Da se razumijemo. slika je tu. umrijet će mi mater. i ne da vam netko. nego me samo prezrivo pogleda. Eto. sinko moj dragi. "Platio budala". naravna stvar". Ono svježih viceva što smo imali potrošilo se zadnji put. tetak Mirko je slomljeno zaridao. na primjer. gotovo posramljeni njegovom nesrećom."Japanci!". Do kraja više ništa nije kazao. netko će ga umlatili trubom. da vam ukazem kakva je strašna korupcija u našim bolnicama." "Misliš?" "Ma. "Odjebi to. Sve to stoji. Ali. toliko. kaže Luka. "I šta je bilo?". Malo kasnije smo se. Zaboga. a tamo teta Milena.. Ante Tomić Pravednik među kokošima Gospodine Čobankoviću. Ako se to dogodi. da se zna tko može uzeti novac od pacijenta." "Ali. . kaže Luka zagonetno.

. Dum!. Na televizoru su se nizale poznate slike policajaca kako preventivno lome vratove peradi. "Izađi. Ako imaš malo nekog zrnja. ako boga znate!" Koji je vrag u ovo doba." "Što bi htjela?" pitao sam nenajavljenu gošću. Otac. "Ništa posebno za mene ne moraš spremati.. mati. dobri čovječe!" javi se još jednom onaj glas. spašavaj.. lijevo nikoga. No." Stajao sam nekoliko časaka ne vjerujući što se događa. "Prijatelju dragi. Pokazao sam joj da skrene u kuhinju.. temperatura se činila normalna. evo. Gledam desno — ništa. "Ljudi!.. gladna i više mi ni do čega nije. svi su sada bili mrtvi. nastavila je ona. Ova je dobacila kapu pijetlu. I sada čitava jedinica specijalne policije stoji oko stoga kukuruzovine i moli purana da izađe i vrati čovjeku kapu. gledajući hranu u kredencu. od prekjučer popodne. na moje golemo čuđenje. i ponovno prazno stubište. gledao sam kasne vijesti o otkriću virusa ptičje gripe u Slavoniji. đavo odnio i njega i dilera koji mu prodaje smeće. kada je pojela. čitav njihov kokoši-njac i sva perad u selu. Ljudi!" Dum!.. Smeđa. "Druže". a ono opet. ljubavi. ja zadovoljna.U ponedjeljak navečer malo prije ponoći. Puran se sakrio pod stog kukuruzovine u dnu dvorišta." "Ajde. Dum!. Gledam ja lijevo — ništa. No. Sve da i mene sada zadave. više mi je svejedno. bježim. Trgnem se i shvatim da sam sanjao. nećemo ti ništa". sada negdje kao odozdo. a tamo nikoga živog nije bilo. Odjednom. kokoš. ovo je bilo drukčije.. Došla je iz Slavonije. kljun joj nije curio. pomislio sam zlovoljno.. Desno nikoga.. sedmero sestara. Cijelo selo su pobili. a tamo. Bunovno gledam oko sebe. DumL Dum! Neki sitan glasić zatim zavapi.." Istresao sam dvije šake pahuljica u plastičnu zdjelicu i stavio na pod pred nju. ljudi. Dum!. vjere mi moje. Pogledam ja dolje. "sve nas pobiše. malo raščupana. na mojem otiraču. domaća." "A koje si vjere?" "Katoličke. Dum!. a mene tada probudi neko lupanje. ispričala mi je kasnije. a lupanje se ponovi. Ostaviš li me. Spavaj. Nije se valjda susjed. Dum! "Pomagajte. Otvorim ja ponovno.. govori u kukuruzovinu policijski zapovjednik namigujući kolegama. Pijetao je dodao puranu.. brat. "Nitko. Umorna sam. otvorio sam vrata. Bježeći kroz ." "Divno. a kokoš je uzela pohlepno kljucati. "Imaš li ti neko ime?" "Sofija". "Nećeš mi donijeti neistinu u kuću?" "Neću. upadaj!" Kokoš je ušla u hodnik malo vukući desnu nožicu. kaže kokoš molećivo.. "Tko je to?" pitala je moja žena iz sobe. Nije imala suzne crvene oči.. Dum!. "svega ti na svijetu.. ja ću ti bome ovdje." "Imam žitne pahuljice. Zatvorio sam vrata i krenuo u kupaonicu. jedna je patka ukrala kapu nekom policajcu i preko čitavog je dvorišta bacila drugoj patki. "Braćo! Hrvati! Pomagajte!" cvili netko. sve po mraku. molim te". a ja. "Spašavajte. Sve sam to već bio vidio u ranijim vijestima." Sagnuo sam se pa je dobro promotrio i pipnuo joj čelo. ponovno predozirao.. napola spavajući u naslonjaču. rekla je ona kroz zalogaje. na tvom pragu krepati.

"Osim Mije. "Žena ti jutros nije navraćala. lomili vratove njezinoj rodbini. "znam ja tebe i tvoje folove. Jozo".. što da ti pričam. naravno." Ujutro me probudila buka iz dnevne sobe. neće te Bog spasiti. Navečer mi je trajekt za Italiju. rekla je kokoš. "Chicken Reel" Nitty Grittv Dirt Banda. što ti sada planiraš? Mislim.." "Nije. spasili su se samo ona i tetka joj Marija. nije prošlo deset minuta. upitao sam je još samo izlazeći iz sobe. a on tamo na stubištu počne siktati. što ti je za vidjeti. rekla je da sam njezin heroj i poljubila me. "Chicken Shack" Blues Brothersa. Još u pidžami oteturao sam tamo. na sreću. Susjed Jozo namjestio strogu isljedničku facu. koja je. kaže Jozi nadvirujući se preko moga ramena. rekla je Sofija umorno uvlačeći gla. Ako ti imaš neku kokoš tamo u stanu. Gas joj je drhtao dok je opisivala kako su policajci. kokoši mu nisu bile dovoljno dobre. pretrčavajući autocestu. Tomiću". "Nego". zasad još sigurno. "Sta je. dolazi Jozo sam s puškom da i tebe i nju na mjestu ubije. dobro. kaže Sofija. vraga! Kao da je njega ijedna labudica i blizu pustila ksebi. "kao da sam čuo nekakvo kokodakanje tu kod vas. rekli su mi. debil. kad. a onda je i tetka sinoć poginula pod nekim turskim šleperom. "ja ti sutra idem. Nitko od njih do prije dva dana nije ni čuo za ptičju gripu. "Slušaj. U jednom sam trenutku i ja izašao na prozor i iznervirano mu viknuo.. molim te". vu medu krila. Štoviše. kaže. odreda pristojnoj. "Rufus Thomas." Zalupim mu vrata pred nosom. "u nevolji svašta otkriješ da znaš.voćnjak.. Neću ja zvati policiju." "I. normalnoj domaćoj peradi što je udarnički nesla jaja.. pederu?!" A on. nemoj misliti da te tjeram. pizda mu materina?! Hoćete da nam policija upadne ovdje?!" Naravno. "Znam". "i ja volim Rufusa Thomasa i čitav Staxov katalog šezdesetih. Nikad ne bih pomislio da je u mojoj kolekciji CD-a toliko pjesama o peradi. Nisu se družili sa zaraženim labudovima. Budala. Mijo?" "Mijo je jedan pijetao"." "A tko je." Ostatak dana proveli smo opreznije. moja žena. nama zvoni na vratima.. Ne. čovječe! Nema boljega od ovoga"." Napravio sam joj ležaj na podu u dnevnoj sobi i ostavio je da se naspava. "Dixie Chicken" Little Feala. "Ain't Nobodv Here But Us Chicken" Lousa Jordana i. govorim mu ja. ali jeste li vi normalni. Uglavnom je čučala pokraj muzičke linije sa slušalicama na ušima. Žena se ništa nije ljutila što sam pustio kokoš u kuću. dvoje djece i kokoš Sofija plešu na "Do the Funky Chicken" od Rufusa Thomasa. slušajući "Eggs of Your Chickens" od Flatlandersa. ne. bila prosječno visoka domaća kokoš te se nije morala saginjati prolazeći pokraj prozora. prijateljima i susjedima. ali ni ovdje nisi sasvim sigurna. "Oprosti. "nisam znao da kokoši govore?" "E. govorim joj ja stišavajući stereo. oprosti. "Chicken Blues" Mississippi Johna Hurta. Italiju?!" "Tamo je.. objasnila mi je Sofija. Jadnik se sramio onoga što jest pa se motao oko labudica i stalno pričao kako je ovu ili onu povalio. A susjed Jozo nas je čitav dan vrebao s prozora. "Chicken Skin Mu-sic" od Rya Coodera. Sin je upozoren da u školi pred djecom ništa ne lane o Sofiji. jezivo se cerekajući." "Čuj. moj prijatelju". ." "Pa je li on mogao donijeti gripu?" "Ma. "koji bi se upicanio pa odlazio labudovima na jezero." "Nemaš problema".

čiji je grob opet zauzimala Zdenka R.. AnteTomić Program za zbrinjavanje rođaka Poštovani gospodine Šukeru.. Pokazao sam mu srednji prst i navukao zavjese. sve dok šef jedno popodne nije morao voziti mater u bolnicu pa ostavio Milu samog da neku dječju sobu ofarba u boju ciklame. "Pa što ti onda nije bilo jasno?" "Pa nije rekao koji dio ciklame hoće. nespokojni da im se nije koji klijent negdje zagubio. Mile je marljivo miješao boje. a tamo. Bogu hvala. ali to nije nikad potrajalo dulje od mjesec do dva. "Gospodine Schindleru. službeno sućutan i susretljiv. kada su mu kazali da više ne dolazi nakon što je jednog Megana spustio s dizalice ne znajući da je majstor pod kolima. ali onako. I to je lijepo štimalo tri tjedna po prilici. diplomirani inženjer šumarstva. poslušan. Mile mjesec i pol dana dočekivao mušterije i bio uljudan s njima. čuo kako cijuče. nesiguran. umjesto pokojnog oca. slučajno se otkrilo. Zapravo. gospodine Cobankoviću. cijela soba u zelenoj boji. Mikulić uvijek treba radnike.. umirovljenog profesora zemljopisa. eh. Prazan kovčeg. otkrilo se da je u grobu Helene G. Vratio se čovjek da vidi što je naš Mile napravio.. Pričekali smo mrak da izađemo iz kuće i iznijeli Sofiju pokrivenu u nosiljci za bebu. Bilježim se bez štovanja. najprije smo ga dali u jedan ovlašteni servis Renaulta. a posla nigdje. da je u proračunu već predviđeno gotovo milijardu kuna za njihove plaće i da ste vi naprosto oduševljeni što je toliko mladih ljudi željno državne službe pa vam pišem zbog jednog svog rođaka. a to je bilo poslije možda pola godine nakon nemilog incidenta u Renaultovu servisu. tajnik Hrvatskog karate saveza. U trajektnoj luci našao sam se s dobrim prijateljem. Drugi put.. kaže. cvijet ili stabljiku. ali uz uvjet da ovaj zaposli Milu. već bio oženjen. sve dok jednom prilikom neki ljudi nisu otvorili sanduk i tamo. neki Mikulić. S vlasnikom je dogovorila nešto nižu najamninu. Pročitao sam prije neki dan u novinama da vaša vlada planira zaposliti novih tri tisuće i osamsto službenika u državnoj upravi. kaže Mile pokunjeno. "Je li ti čovjek lijepo rekao da staviš boju ciklame?". našli Helenu G„ sopranisticu koja je pokopana dva dana ranije. "Je". Mile se on zove. Četiri rebra čovjeku autom slomio i probio mu plućnu maramicu. koji ju je smjestio u svojoj kabini. malo je glu. upitala me je žena dok smo mašući s doka ispraćali Kraljicu mira put Ancone.ništa nije rekao. pomorskim časnikom. nego je samo podigao ruke kao da drži pušku i bezglasno opalio metak u mene. Josipa Z. verao se po ljestvama i mazao zidove vapnom. Došao Mile u ponedjeljak i ostao nekako do iza podneva. on bi se tu i tamo i zaposlio. dok se u vječnom počivalištu Luke R. liječnica stomatologije. leži Luka R. prošlo je više od sedam godina kako je školu završio. U pogrebnom poduzeću mjesecima su prevrtali račune. derali se mi svi skupa na Milu. tako je bilo. a vi i vaš stožer za borbu protiv ptičje gripe možete me lijepo. Vlasnik servisa. Kada se klupko počelo odmotavati. igra balote sa stricem Slobodanom pa mu je jedne subote kazao da dovede maloga u ponedjeljak i da ga ostavi tjedan dana za probu. smjestio Ivica D. nego je mislio da se to uključio alarm.. Momak ima dvadeset šest godina i čestit je. Ako se pokaže dobar. Eto. da vam ne kažem što. Mile ga je." Koji mjesec nakon toga kuma Slavica iznajmila je poslovni prostor jednom pogrebnom poduzeću. Nije se udala za njega jer je on. Siromah. Kako je završio za automehaničara. U grobu Zdenke E nije bilo nikoga.. ali je tip bio voljan uzeti Milu za naučnika. Na kraju su ipak . teta Biserka našla nekog soboslikara preko ženidbenih oglasa. jeste li zadovoljni?". drag.

krivotvorili poslovne knjige. Svi su pokojnici štimali, a rođak Mile dobio je otkaz. Dugo nakon toga nije izlazio iz kuće. Možda i dvije godine ležao je u zamračenoj sobi. Slabo je jeo i malo spavao. Vjerovao je da je u onom praznom kovčegu ipak bilo nekoga i da će mu tajanstveni mrtvac već jednom doći u san. Naposljetku ga je spasila teta Nevenka. Energično je upala u Milinu u sobu, razmakla zavjese i izvikala se da je dosta izležavanja. Ona mu je našla posao. "Javi se ovom gospodinu", rekla je pružajući Mili papirić s imenom i brojem telefona. "'Ko je on?", upitao je Mile slabašnim glasom. "Serviser semafora." Mile je proveo čitavih deset dana na tom poslu i vjerujem, gospodine ministre, da vam ne moram ni pričati kakav je to užas na kraju ispao. Sada je već više od godinu i pol nezaposlen i svima nam je teško zbog njega. Tata mu je u invalidskoj penziji, a mama nikad nije radila, voljeli bismo da nekako zbrinemo nesretnika. Državna služba za njega bi bila savršena. Državnim je službenicima posao nezahtjevan jer imaju kretena za poslodavca pa kada smo u novinama vidjeli vijest o tri hiljade i osamsto novih činovnika, nekoliko se nas, neovisno jedni o drugima, sjetilo našeg rođaka. On bi bio jedan valjan, malo lijen, malo tup birokrat. Trebao bi doduše svladati nekoliko vještina, no mi smo se već pobrinuli oko toga. Prije neki dan, na primjer, radili smo s pečatima. Ja sam upirao žigom u ljubičasti jastučić i pružao ga njemu pred usta. "Hukni!" "Huuu!" "Jače!" "Huuuuuuu!!!" "Dobro je!" Tako smo u dva popodneva svladali pečatiranje. Sa stricem Slobodanom Mile je prošao tečaj užinanja bureka. A znate već kako naši državni službenici užinaju burek? Burek je ležao u ladici pisaćeg stola i Mile ga je morao jednom rukom lagano kidati i jesti, dok je drugom tobože nešto pisao. S tetom Biserkom tjedan nakon toga vježbao je odnose sa strankama. "Dobar dan, došla sam po izvod iz matične knjige rođenih." "Dobar dan, izvolite sjedite. Recite mi, molim vas, vaše ime i prezime i kada ste i gdje rođeni." "Ne, ne, ne, ne i ne! Glupane jedan!", povikala je teta Biserka razjareno. "Koliko puta sam ti rekla. Kaže se: 'Dođite sutra, danas smo zauzeti." S kumom Slavicom Mile je svladao sram od uzimanja mita. Ona bi, glumeći stranku, spustila plavu omotnicu na stol, a Mile bi, kao slučajno, gledajući kroz prozor, omotnicu pokrio knjigom. Još nam je ostao najteži dio obuke. S tetom Neven-kom Mile sutra počinje vježbati kako pretrpati radni stol registratorima i živčano puhati, bubnjati prstima po stolu, užurbano hodati od ureda do ureda, bespomoćno širiti ruke, uvrijeđeno zuriti u ekran kompjutora, kako, u najkraćemu, učiniti da izgleda kao da državni činovnik ima posla preko glave. Prođe li i ovo veliko iskušenje, a svi smo u obitelji uvjereni u uspjeh, naš rođak Mile će, gospodine Šukeru, biti savršeno spreman na sve izazove državne službe. Ne kažem, ne morate ga odmah staviti za šefa svog kabineta jer pretpostavljam da i vi imate nekog glupog rođaka za to mjesto, ali ako biste ga stavili za zamjenika načelnika Porezne uprave, vjerujte mi, momak vas ne bi razočarao. Očekujući vaš pozitivan odgovor, srdačno vas pozdravljam, Ante Tomić Trgovina stara dvije tisuće godina

Uzoriti gospodine Bozaniću, Vama ne moram posebno objašnjavati što je to konkurencija. U dvije tisuće godina koliko postoji, vaša se firma mnogo puta ogledala u slobodnoj tržišnoj utakmici religijskih uvjerenja. Različiti su proroci uokolo nudili svoje robe i usluge, no vaš dućan nikada nije ostao bez mušterija, premda se čak i niste osobito trudili širiti asortiman proizvoda ili modernizirati poslovanje. Dobro, ne kažem, nije vam uvijek bilo lako. Od crkvenog raskola nema vas na ruskom tržištu, pa je i Muhamed uzeo Bliski istok i sjevernu Afriku, potom Martin Luther, koji je otišao od vas, ukrao softver i registrirao vlastito poduzeće, pa kojekakve manje, ali uvijek neugodne sekte što svakodnevno niču — svi su lakomi na vaše krvavo stečene milodare. Razumijem sve što ste napravili zbog zaštite svojeg poslovnog interesa. Osnivač kompanije je, istina, bio milosrdan čovjek koji je propovijedao da treba ljubiti brata svojega, ali što je naivac imao od toga? Skončao u trideset trećoj bez kučeta i mačeta i još su mu se rugali dok je umirao. Njegov je tragični primjer bio jasna poruka i nadahnuće. To se vama više nije ponovilo. Tržište se oštro kontroliralo, pa i ognjem i mačem ako je bila potreba. Ako se već s kakvim bezvjernikom nije dalo nalijepe, za primjer drugima bi mu izvadili oči, raskomadali ga i zapalili na lomači. Pošteno, gospodine Bozaniću. Neka se zna što je red. Ako vi negdje hiljadu godina imate trgovinu, ne mogu sada nekakvi, što ti ja znam, Hugenoti iznijeti štand pa složiti nekakve svoje svete sličice, krunice i raspela pod tendom i, ajmo, navali narode, spas duše u po cijene, ponuda vrijedi do isteka zaliha. Biznis nema brata svojega, s konkurencijom treba biti nesmiljen. Opustiš li se malo, netko ti odmah zabije nož u leda. Evo, primjerice, vi niste zapravo tražili puno - neka sve radi normalno šest dana u tjednu, al' sedmi je, nedjelja, vaš. Čak ni pola radnog vremena niste bili otvoreni, a dušmani su vam i to htjeli zeznuti. Nedjelja ujutro, misni dan, a kolone se automobila uputile put periferije. "Kamo ide ovaj svijet?", zavapite vi očajno. U Mercator, uzoriti. Na Mercator. Po zalihe. Nekakvi Mercatori, Konzumi, Getroi, Kerumi, Emez-zete, Tommvji, kako li se danas sve, Bože sačuvaj, zovu ti heretici, posluju ne poštujući dan Gospodnji, a narod im, ne zovete ga vi uzalud stadom, ide kao mutav, utrkuju se s trgovačkim kolicima tko će više potrošiti. I sve neki mladi svijet, radno sposobno stanovništvo, imaju para. Vama na misama ostale samo neke babe u crnini, ružno ih, brate, i vidjeti, složile se u crkvenim klupama kao vrane na dalekovodu, a da ih sve okreneš ne bi pedeset kuna iz njih istresao. U novčaniku nemaju nego odrezak od penzije i sliku svetog Ante. Remeta donese vrećicu s lemozinom pa broji za stolom u sakristiji... "Dvadeset, trideset, pedeset, sedamdeset, osamdeset..." "Dobar nam je inkas ove nedjelje", dobacite mu vi zadovoljno skidajući misnicu. "Brojim lipe, uzoriti", upozori vas remeta. Za to vrijeme na drugom kraju grada milijuni se slijevaju u ušća blagajni trgovačkih centara. Građani, umjesto da se krijepe vašim propovijedima i u mislima predaju Bogu, kontempliraju hoće li uzeti mortadelu s maslinama ili bez njih. Vi im nudite Kraljevstvo nebesko, a oni čitaju deklaracije na deterdžentima i računaju jesu li dosta potrošili za kvalifikaciju u nagradnoj igri trgovačkog lanca.

Kako se boriti protiv toga? Pa ne možete vi predanim vjernicima dijeliti turističke aranžmane. Mercedes S klase tko prije izmoli milijun Zdravomarija? Ne budite smiješni. Ne možete, osim toga, ni kao nekad što je bilo, ubijati herezu. Takvo nekakvo vrijeme došlo da vam ne bi dopustili da sjekirom odrubite glavu Željku Kerumu. Nije da se to mnogima ne bi svidjelo, ali zakon je da se ne smije. I što sada? Zatvoriti ih nedjeljom, naravno. Vidite, gospodine Bozaniću, kada sam prvi pročitao što vi predlažete, onako, privatno govoreći, ne mogu reći da mi se baš jako svidjelo, ali razmišljajući duže o tome... da znate, to uopće ne bi bilo loše. Ne, uzoriti, to je upravo sjajna zamisao i ja sam vas u tome spreman svim srcem podržati... Pod stanovitim okolnostima, naravno. Kakvim okolnostima, pitate? Pa, gledajte, to s konkurencijom i mene muči. Ja sam, kako ste možda načuli, pisac. Dobar pisac, ako mi je dopušteno primijetiti. Nažalost, nisam jedini. Ne poimam zašto, što to ima u ludim knjigama, a nema u mojima, ali, eto, čitaju se i drugi. Narod je stado, ne zna prepoznati prave vrijednosti, nego čita neke... ah, da vam ne nabrajam. E, sad.... Sluša li netko ovo što mi razgovaramo?... Ja bih posebno istaknuo jednoga Miljenka Jergovića, ne znam jeste li čuli za njega? Dobro, nije važno. On je isto dobar pisac i vole ga, možda, i više nego mene. Zapravo, kritika ga sigurno više voli. Jedna glupa krava, na primjer, svaku njegovu knjigu hvali u nebesa, a mene redovito, da oprostite, posere. Osim toga, Jergović piše kao blesav. Jednom sam bio kod njega i sve sam se okretao po stanu, neću li u nekoj sobi vidjeti da netko štrika na kompjutoru, kao Alexandre Dumas što je imao, majstorska radionica Miljenka Jergovića, on im skicira likove i zaplet, a oni dalje rade sami. Ali, nema nikoga. Izgleda da skot stvarno sve sam piše. Kad sam to shvatio, mene je hladan znoj probio. Bilo mi je jasno da nemam nikakve šanse. Da ne duljim, evo što bih vam ja predložio, gospodine Bozaniću. Vaš se problem zove Kerum, Emezzeta, Getro, Metro, Tommy i štatijaznam, a moj je Miljenko Jergović. U prošlosti, ja sam, istina, imao stanovitih problema s Crkvom, ali ako se dogovorimo oko ove stvari, mislim da bismo od sada mogli puno bolje surađivati. Dakle, ja bih se svojim ugledom novinskog komentatora zauzeo da se vama nedjeljom zatvore trgovački lanci, a vi meni nekako sredite da se... hmm... zatvori Miljenko Jergović... Pa tako, na jedno četrdeset godina... Dobro, može i trideset, ali da mu ne date pribor za pisanje. Mislim, stvar nema smisla ako on izađe s četiri hiljade stranica zatvorskih memoara. Eto, gospodine Bozaniću, to bih vam predložio, a vi razmislite nekoliko dana pa mi javite što ste odlučili. Dodao bih još samo da sam se ja vjenčao u crkvi, a Jergović nije. Hvaljen Isus i Marija! Ante Tomić (0 (0 (0

a Sreća ispod čepa Coca-Cola je organizirala nagradnu igru u kojoj će dobitnici biti otkriveni satelitom. Netko će otvoriti bocu, a negdje u centrali kompanije zasvijetlit će, pretpostavljam, crvena točkica na satelitskoj snimci Hrvatske i operater će, sa samo nekoliko klikova mišem, hitro locirati sretnika. Zum — Ličko-senjska županija. Zum... zum — Gračac. Zum... zum... zum — Ulica blei-burških žrtava broj tri. Zum — stan Orešković. Tročlana komisija nagradne igre, s javnim bilježnikom, dvije hostese i nekolicinom fotoreportera ulazi u stan, u kojemu je Ž. O. (34), otprije poznat policiji, cijelo jutro vagao i pakirao marihuanu i baš je maloprije uzeo Coca-Colu iz frižidera da se osvježi. Menadžer korporativnih komunikacija svečano mu uručuje ključeve Hvundai Tuscona, dvadeset tisuća kuna i dvije ulaznice za utakmicu Hrvatska -Brazil, dok Ž. O. žmiri s bocom u jednoj ruci i džointom u drugoj i nije mu baš bistro što se događa, osim da je, sva je prilika, opet nešto zajebao. "Pronađi dobitnu bocu, a mi ćemo pronaći tebe", kaže proizvođač gaziranih sokova. Dobro, lijepo od njega, ali vjerojatno ima i onih koji ne bi željeli da ih nadu. Mislim, tu se ugrožava privatnost, ljudska prava. Način izvlačenja dobitnika u najmanju se ruku može nazvati policijskim. Zamislite, na primjer, da je general Ante Gotovina još u bijegu. Pet se godina čovjek skriva od vlasti, a i onda se zezne kupujući Coca-Colu na benzinskoj pumpi. Ili da Coca-Cola, recimo, pronađe sretnog dobitnika u opatijskom hotelu, a on je u to vrijeme, prema onome što je rekao ženi, trebao biti na službenom putu u Vinkovcima. Žena mu sutradan otvori novine i ništa joj nije jasno, sve dok negdje na slici, u drugom planu, iza muža koji se kiselo osmjehuje primajući nagradu od predstavnika Coca-Cole, ne uoči... koga, molim vas lijepo? Svoju najbolju prijateljicu. Učenik markira s kontrolnog iz latinskog. Putem kupi Coca-Colu. Kako će on sutra razredniku objasniti gdje je bio? Tko će mu vjerovati kad kaže da je morao otići baki u bolnicu? Braća Ivica i Libero Mateković otmu sina generala Zagorca i drže ga na tajnoj lokaciji. General Zagorac ne želi platiti otkupninu. Svi su nervozni. "Isuse, kako sam ožednio", kaže u neko doba Ivica. "Ajde, donesi nam nešto da popijemo." "Što da donesem?", upita Libero. "Paaa... što ja znam. Donesi nam dvije Coca-Cole." Libero Mateković ne znajući, slučajno kupi Colu sa satelitskim predajnikom. Zum... zum... zum... i eto ti vraže, propade im otmica. Vidite, bezbroj je načina da vam neka nagradna igra zezne život. Pa i bez Coca-Cole. Konačno, u svakom trenutku u ovoj zemlji organizira se, neću pretjerati ako kažem, pet stotina nagradnih igara. Trgovački lanci i dnevne novine, televizijske i radijske emisije, telekomunikacijske kompanije, pivovare, tvornice čokolade, proizvođači namještaja, sanitarija i bijele tehnike, kompjutorske tvrtke, banke, čak i državne i javne ustanove, omamljuju vas snovima o lakim parama, novim automobilima, televizorima i putovanjima za dvoje. Kada biste se htjeli tome ozbiljno posvetiti, mogli biste cijeli dan izrezivati kupone, guliti etikete, skupljati čepove i slati SMS kodove, profesionalizirati se kao igrač nagradnih igara i potrošiti pet hiljada kuna poštarine i telefona, sa zrelim izgledima da dobijete Moulinexov mikser, DVD o dinosaurima i majicu "Žuja je zakon". Ljudi znaju biti veoma strastveni u tome. U malim su oglasima prijašnjih godina nudili i po dvadeset hiljada kuna za štapić sladoleda sa stanovitim slovom. Pomamivši

zbunio se čovjek." Odeš li. nekog siromaha. Rečenica "Hoćeš da ti tata kupi sladoled?" tih dana nije izazivala osmijehe na licima mališana. nekoga stvarno spremnog u svakoj prilici pomoći bližnjemu. šumsko voće." "Kretenu. Baš prije neki dan jednom sam takvom u košaricu dobrostivo spustio svoj kupon za nagradnu igru Osječke pivovare. obitelji su žderale sladolede dok im usta nisu utrnula. Koga god da izvuku. koliko god bile štetne i koliko vas god živciralo besmisleno ponavljanje jednoga iscrpljenog marketinškog trika. čovjeka plemenitog. na minutu u zahod. jedna od odurnijih navika u kafićima. a netko za stolom kaže... ne volim to. jer sam sladoled." Luzeri koji sudjeluju u nagradnim igrama pivovara meni su možda još najužasniji. rekao sam mu. a kada ih više nisu mogli jesti. on se propio samo zato jer je htio putovati u Portugal i imati veliki plazma ekran u dnevnom boravku. a ne da preda mnom stoji bezimena boca. Kako?". Trebate zbilja vidjeti kako se ja ganem kada vidim prosjaka na ulici. ja." "Ajde." "Ne dam. zašto ljudi. uz grickanje plastične žličice za kavu i bacanje zgužvanog papirnatog rupčića u pepeljaru. nagradne bi igre možda mogle biti korisne u nekim drugim stvarima. što se izvalio na kartonu ispred dućana.. "Ipak si je ogulio". Veliko korporacijsko srce Rijetkost je danas naći dobrog čovjeka. E. Znam jednoga koji je u posljednjih deset godina skupio valjda pet milijarda pivskih čepova." Drugi te opet nagovaraju da skupljaš čepove i guliš etikete s boca. kućno kino. pivske čepove ili izrezivali novinske kupone. mnogima više nije bio važan. Ne. dođe piće. pa da u finalu nagradne igre jednoga dana izvuku da budu gradonačelnik Osijeka. Četiri male bukove letvice. bilo koji ljudi. na primjer. privjesak za ključeve i liječenje od alkoholizma o trošku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. nesebičnog i požrtvovnog kao što sam. evo tek primjera radi. Automobil. s utisnutim slovima imena tvornice. mrvice lješnjaka. vikend u Španjolskoj i mnoštvo drugih vrijednih nagrada samo tako sam . D i O. "Pa jesi li barem štogod dobio?" "Nisam. Plav Station. "Odlično". Poštom je poslao pivovarama natrag toliko lima da je tanker mogao napraviti. kažeš mu ti prijekorno." "Ne. otapali su ih u kipućoj vodi. samilosnog i velikodušnog. on iskoristi situaciju pa je skine. Mercedesom A klase. znam i za takve slučajeve. jagoda. Guljenje etiketa s boca meni je. "Imam D i O". ono po čemu sladoled jest što jest. Pritom moram istaknuti da on uopće nije bio klasični pijanac. međutim. Opet. "Daj da ti skinem etiketu. Hoću vidjeti što pijem. Svejedno. povjerio mi se tada jedan znanac. L. čokoladni preljev.se za glavnom nagradom. vanilija. Gledam. "Sada ti još nedostaju dva I i T. Tvornica je nagradom igrom učinila da im se smuči." "Neću. skuter. recimo. što si peder. a sve što je dobio zauzvrat bila je jedna kapa. bile su esencijalne. prije neki dan Đapića u ovim novinama gdje igra košarku i mislim. Nagradne igre uništile su mu život. ne bi skupljali štapiće sladoleda. svi punoljetni građani RH su pozvani. "Pa da složiš cijelu riječ: I-D-I-O-T.. On se pokajnički nasmiješi. ne bi se zeznuli kao s ovim košarkašem.

jer ih on čini samo zato jer mu je njegovo srce tako zapovjedilo. s istom fotografijom i tekstom ispod nje. naime. koji dobrostivoj telefonskoj kompaniji imaju zahvaliti da im više neće biti uskraćene snježne radosti.. daruj ga nekom klubu liječenih alkoholičara." Dječak je otišao neutješno plačući. ali jednom davno nas su učili da je pristojno biti skroman i samozatajan.. mogli biste simultano čitati cijelu dirljivu priču o slijepim i slabovid-nim mališanima.. pognoji je i zalijevaj. Ne znam. to nije važno. na četvrtini stranice otisnut plaćeni oglas u kojemu je svekolikoj novinskoj publici ove zemlje objavljeno da je T-mobile. prskaj i podre-zuj i za kojih desetak godina imat ćeš mnogo ukusnih i zdravih plodova od kojih će tvome jadnom starom ocu biti puno bolje. Ako imaš rakijski kotao viška. Važna je namjera. drago dijete". kažem ja. slomio je moj smisao za humor. Tako ja uvijek volim reći. do u zadnje slovo jednak. čini mi se da je bila štitnjača na stvari.. Oglašavajući vlastito djelo milosrđa telefonska je kompanija.. posrijedi je svinjarija daleko preko ruba dobrog ukusa. pogledajte!. redovito sam ostavljao ostatke od našeg ručka ispred susjedovih vrata. Do prije pola godine. radije bih se spomenuo jednog drugog dobročinstva. uopće nije želio prijeći ulicu. ali nekako mi se sve ovo čini vrlo nečasnim. ali da ne biste pomislili da se hvalim. Može vam se činiti da pretjerujem. Može biti da sam ja staromodan. Mene je to tako dirnulo da sam mu dao košticu breskve.. Jutarnji ili Večernji. Novi list. rekao sam mu. Drugi put opet ispred kafića mi je došao romski dječak s medicinskom dokumentacijom iz koje se ne baš sasvim jasno vidjelo da njegov tata treba nekakvu hitnu operaciju. u svima je. nego je išao u sasvim drugom smjeru.. evo. naježim od toga. može biti da su u korporacijskom kapitalizmu ovakve stvari uobičajene. Dobro se ne radi zbog društvene počasti. Istinska je velikodušnost čovjekova unutarnja potreba. Vidjeli ste vjerojatno tu stvar u novinama. "Evo ti ova koštica breskve. vjerujem. kada tu slijepu i slabovidnu djecu razvali na četvrtinu stranice u svim novinama koje su taj dan izašle. vrijedno ga plijevi. Kolekciju starih pornografskih časopisa odnesi u obližnje sjemenište. Uopće. Da ih stavite sve preda se. koje god novine da čitate. a kada izraste maleno stabalce. Oglas u formi novinskog teksta. s jednakim naslovom i podnaslovom. Ovo sada zvuči strašno uzvišeno i sam sebe mrzim zbog toga. od mene ćete čuti mnogo korisnih savjeta kako treba djelovati za naše zajedničko dobro. potrošila znatan dio od svote koliko je to djelo samo po sebi vrijedilo. ali ja mislim da svakako nisu puno manje od onoga što su dobili invalidni skijaši. A jednom sam i nekom slijepcu pomogao da prijeđe ulicu. a ja sam bio tako potresen vlastitom dobrotom da se i sada.ostavio nepoznatom čovjeku na cesti. Ali.. no to je bila greška. Razumno je upitati. priznajem. volio bih da se mogu opušteno šaliti kao u uvodu ovog teksta.. Baviš li se sportskim padobranstvom. sve dok me on nije usrdno zamolio da to više ne činim. uhvatila me je mala snaga. darovao milijun kuna skijašima s invaliditetom. izašao je u svim novinama. recimo.. Što ću. nego je ono samo u sebi zadovoljno s tim što je dobro. zašto jeT-Mobile . Odgojeno se čeljade ne treba hvaliti svojim dobrim djelima. Slobodnu. kojoj ne treba vanjski poticaj. Globus. bez razlike. da spomenem i to. On. Kada sam u srijedu ujutro listajući novine shvatio da sam vidio pet u dlaku jednakih tekstova s naslovom "T-Mobile pomaže skijašima s invaliditetom". ili kako se već to poduzeće danas zove. Bog zna koliko su te reklame stajale T-mobile. ali kada netko napravi reklamu od toga da pomaže slijepu i slabo-vidnu djecu. ali prostaštvo telefonske kompanije. takav sam čovjek. Štošta bih vam tako mogao lijepoga savjetovati. ne zaboravi donirati svoje organe. "pa je stavi u zemlju. njihov besramni reklamni humanizam.

Možda bi zbog ovog nemilog incidenta trebalo razmisliti o novom Zakonu o telefoniranju? Možda bi se upotreba telefona trebala ograničiti samo na osobe s nula promila u krvi? Možda bi policija trebala oduzimati mobitele. u frižiderima u dnu samoposluživanja svatko će naći etiketu koja mu je najbliža. Telefonsko poduzeće. shvatiš naposljetku. Voda vam se prelijevala preko prstiju. objesio telefonski aparat na prsi. nije jeftina. a Boris Dvornik lijepo se začudio kada je iz novina saznao da je telefonski razgovarao s Batom Živojinovićem. Voda s plavom etiketom upravo nije ništa drukčija od one na slavini. ubojstva i razbojstva. koji u ovome slučaju nisu neznatni. svaki.. To se danas nosi. ponekad učini nešto plemenito. dere se moja žena. poštovanja vrijedna svota. možda bi o trošku Ministarstva unutrašnjih poslova RH valjalo organizirati edukativnu akciju "ako piješ.. Što se može razumjeti. Na našem tržištu velik je izbor ukusno dizajniranih prozirnih plastičnih bočica. dosta je bilo staviti dlan pod slavinu. hvataš konobara za testise ili pristupiš Nezavisnim demokratima. ne zovi Boris Dvornik morao bi dakle početi piti vodu. ne biste se mogli nasititi njezina finog okusa. Sjedim pred lokalom. napravilo je dobro djelo tek zbog njegove marketinške vrijednosti. no čovječanstvo lomi okove i grabi naprijed u sjajnu budućnost. u hodu. kao da im nije voda.. Razuma pomračenog rakijom gdjekad napraviš neke vrlo čudne stvari. rodoljubna poezija. ali ona je mogla biti uvećana za troškove novinskog oglašavanja. Moj znanac bio je potpuno zgranut kada su ga obavijestili da je prethodnu noć pokušao korumpirati prometnog policajca nudeći mu svoj gebis. da sam se zakitio nekim crvenim modelom Iskre iz Kranja. Štoviše. hladna i sasvim besplatna. recimo. danas samo sitno gucnu i brzo začepe. Do jučer.uplatio samo milijun kuna? To je. bistra. Važna je namjera. u kojoj nam se neslućeno otkrivaju potrebe za koje do jučer nismo ni znali da ih imamo. još gore. tu dolazimo do šaljivog paradoksa. dinamičnu osobu što pije stojeći. a gdje bi ti drugo i mogao biti. Tako ja uvijek volim reći. ne sića ama baš niti jedne riči" koju je razmijenio sa starim prijateljem. Da je oglas izašao samo u jednima. što te natjeralo da počupaš susjedov paradajz. A možda bi me. dok ovi klinci. legitimirali bi me i pozvali bolnička kola tek što bih provirio na ulicu. koji je odjednom podijelio sedamsto otkaza. čak i taj bezobrazni T-Com. nego dvanaestogodišnji viski u plastičnim bocama od pola litra. nešto što ćete eventualno razumjeti tek nakon četiri semestra kemije. i prevarili da nisu stvar dali baš u sve novine. možda bih pomislio: "Vidiš. Bitak u boci Svakakve se strahote događaju u pijanstvu. Dvornik "odgovorno tvrdi kako se. Pohlepno biste je pili. vodu koja će ga predstaviti kao modernu. silovanja. međutim. otkud tvoj frižider na ulici. ako ste bili žedni. Za tri kune u dućanu kupit ćete pola litre nečega na čemu piše da je "prirodna izvorska voda". i gledam djecu kako prolaze. primijetio sam. zbog popijenog alkohola.. naravno. isključivati pijance iz telefonskog prometa. tko zna. Sutradan zapanjeno pokušavaš proniknuti zašto si obrijao obrve." Brojnost reklama. sa svojom bezbojnom čuturicom u ruci i mobitelom na šarenoj platnenoj vrpci oko vrata. Prije petnaestak godina jako biste se začudili da vidite nekoga gdje hoda s flašom vode ili. ali to je činjenica koja zapravo vrijedi za . s plavom etiketom gdje je mudrijaš iz marketinške agencije nadrobio nešto o kalciju i magneziju. beziznimno. s telefonom na ogrlici. No. sasvim je razgolitila njihovu stvarnu namjeru. voda iz dućana. Da sam ja 1990. vodu kojom će izraziti individualnost i slobodan duh. tučnjave. troškovi oglašavanja su toliki da je razumno sumnjati da sav smisao pomaganja skijaša s invaliditetom zapravo i jest u tome da se stvar oglasi.

proštenje centarfor s druge strane vrata. Miral. notorni ha-dvao. kako valjda priliči tekućini bez boje. kremšnita koje su pojeli u četvrtak navečer pa sada spuštenih gaća očajni sjede na klozetskim školjkama. Ono što vam curi iz vodovodne cijevi nije. "Ja zatvaram zadnje izdanje i treba mi za naslovnicu njegova ekskluzivna izjava. najbolja pera našeg sportskog žurnalizma. upita znatiželjno novinar Sportskih novosti. da budem sasvim iskren. Jana i Cetina. U kubični metar. ali je zato pljačka tisuću puta spektakularnija. koji se nije uspio uvući u tijesnu pret-prostoriju nužnika.. uvijek isti. proizvedeno elektrolizom. Gorska. dakako. matematički izraziti. zemlju? Koja je iduća stvar u okolišu koju će zatvoriti u nerazgradivu ambalažu i reklamirati kao "prirodnu" i "izvorsku"? Kad sam ja bio mali. kako je još prije šest hiljada godina uočio Tales iz Milesa. iz hotelskih nuž-nika u Wolfsburgu. neće zavitlati bocu u glavu. naši su reprezentativci sljedovali crijevnu zarazu od nekih. što ti to znači?" "Uoah!". osnovano se sumnja. uzdahne Ivica.vatru. Nitko vam. jesi li dobro?" "Ngh". "Ivice. Malo me. koji je otpočetka ove afere u stalnoj vezi s uredništvom u Zagrebu. dok izvjestitelji sa Svjetskog nogometnog prvenstva. za šest kuna u samoposluživanju ćete kupiti dvije male boce. i prepadne što nam budućnost donosi.svaku vodu u ovoj zemlji. doduše. koji je praelemet kojega će sljedećeg početi pakirati . mi smo danas ravno tisuću puta blesaviji nego u vrijeme kada je bilo dovoljno pružiti dlan ispod slavine. "Sto je rekao? Što je rekao?". s mikrofonima i kamerama i blokovima za pisanje dežuraju ispred njihovih vrata. Može se dakle vrlo precizno. kroz paprat i gnjilo lišće. Izračunajte sami. sa sasvim neznatnim razlikama koje ne mogu prepoznati vaše okusne bradavice. Je li 'Ngh!' ili 'Uoah!'?" "Stavi 'Uoah!'" "Je li meka stolica?" .. razbjesni se dežurni urednik u Zagrebu. teklo je pod istim korijenjem bukava. nego je iz iste ilovače i vapnenca. "Rekao je 'Ngh!'". dobaci kolega s Hrvatske televizije. Bistra. Trudom i zalaganjem marketinških stručnjaka ona se danas zove Studena. iz istih je planina i jednako dobro za piće kao i ono u boci iz samoposluge. nasilje televizijskih i novinskih reklama. U frižiderima u dnu samoposluživanja poredane su bezbrojne bočice nečega što je. razmislite samo o jednoj stvari — tako ste blesavi da vam nogometaši prodaju vodu. No. nema fizičkog nasilja. reče u mobitel reporter Jutarnjeg lista. Krenete li rukom prema maloj prozirnoj boci u frižideru u dnu dućana. mangupi na uglu prodavali su prolaznicima cigle. Sveti Rok. Tko bi se pobunio da mu ne treba cigla. osnovnih stvari. okusa i mirisa. stane ravno tisuću litara vode. Spuštenih gaća na Svjetskom prvenstvu Tek što su došli u Njemačku. toga se valjda sjećate iz osnovne škole. "Sada je rekao 'Uoah!'". "Slušaj. zrak. "Sto mu to znači?" "Ivice. dobio bi je u glavu. Ovdje je nasilje tek duševno. ne možemo tako raditi". litru vode sa nekakvim zvučnim naslovom. Ovo s vodom u dućanima dosta je slično tomu. To da su počeli boce puniti bitkom pa je k tomu to postao takav biznis da i Dario Šimić ima punionicu. Voda. Zabrinuto prate razvoj situacije i izravno se javljaju u program s lica mjesta. za istu svotu vodovod vam negdje prodaje i čitav kubik tekućine potpuno jednakog sastava. meni je bjelodan primjer da nije svaki progres nužno dobar. donedavno je bila anonimna.

Nakon svega ubija nas sekiracija jesu li naši dečki kakili. za Brazil uvijek igra JEDAN Ronaldhino. ističu oni. Ovo posljednje je najgore. pobijedili JEDNU Nizozemsku. psihički me sasvim uništi. a u Arsenalu je JEDAN Thierrv Henry. "Bit će to JEDNA teška utakmica. Znate kako navijači s tribina ponekad bacaju vrpce toaletnog papira. sraćke. potkradaju mamu. baš kao i Talijani koji također imaju JEDNU svoju igru." "Znači. organizira utakmicu između pjevača i bivših nogometaša. a već pola godine trpim maltretiranje televizijskih reklama za pivo i LCD televizore. mentalno potpuno iznurujuće. E. milijuni zure u ekrane i otvaraju novine proklinjući zlokobni crijevni virus koji se okrenuo protiv hrvatskih interesa. To je. sav trud. Četiri godine priprema za najveću nogometnu priredbu. sve je jedno. Olić i Balaban — meka. igramo protiv JEDNOG Brazila. osim toga. Nacija je na nogama. bilo koje. puše tatine cigarete. na primjer. Re. I kakve smo usrane sreće. Što je sa Šimićem?" "Šimić . u Milanu trojica Ševčenka. savršeno je svejedno. Mi smo u Francuskoj '98.. Nijemci. Neuspjesi Real Madrida ne trebaju nas zavarati. idiotski. onda je samo jedno. Sve što zapravo trebate znati kada govorite o nogometu je da s vremena na vrijeme ispred imenice. one of a kind. da i mi pomalo postajemo taoci te neumjerenosti. Kažete mi da sam zločest? Dobro." "Pršo?" "Pršo nije išao na stranu. Misle li oni to zbilja ili je netko od njih možda donio kokain na pripreme? Nevolja je. no stavite se na moje mjesto. Hrvatski će reprezentativci istrčavati na teren iscrpljeni proljevom. ali i mi imamo JEDNU svoju igru i svoje igrače kao što su JEDAN Dado Pršo i JEDAN Robert Kovač. jesam. živ-ciranja. Na primjer. a ni za Argentince se opet ne bi moglo reći da nemaju JEDNU svoju igru. pare. znojni. prodaju između sedam i jedanaest cedeova po albumu i znaju za Do. Milan u svojim redovima ima JEDNOG Ševčenka. a u Arsenalu čak sedmorica Thierrvja Henrvja. možete. jer to je ipak JEDAN Real Madrid. a dalje ne bi pa da ga ubiješ. Pjevači koji su se tu okupili uglavnom žive s roditeljima. imaju JEDNU svoju igru. ta će probavna agonija potrajati idućih mjesec dana. pa u ovome slučaju to će biti humana gesta. jedan Brazil. u borbi za treće mjesto. Njihov rječnik. sve je sada na kocki zbog jednog sumnjivog deserta i jedne jedine. televizija ih je nazvala Zvijezdama i oni su se u trenutku prepoznali u tome imenu i spremno odazvali pozivu. Ne volim nogomet. lupite broj jedan/jedna/jedno. . međutim. Televizija. blijedi i drhtavih nogu. u nogometnom svijetu kraljuje neumjerenost. ulijevaju do pet litara u rezervoar." Ljudi iz nogometa sve moraju istaknuti. naravno. Deset minuta programa s nekim trenerom i bivšom nogometnom legendom. jer ako je nešto jedno. da oprostite. Fa i So. Možete li im ikako pomoći? Zapravo. jedan Dado Pršo. kažu dalje naši nogometni znalci. glatko će izgubiti sve tri utakmice u kvalifikacijskoj skupini i osramoćeni se vratiti u domovinu. U jednoj novinskoj anketi čak su sedmorica naših reprezentativaca rekla kako očekuju da Hrvatska pobijedi u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva. kao da bi uopće moglo biti da su u reprezentaciji Brazila dvojica Ronaldhina." Tako se iz minute u minutu prati zdravstveno stanje u našem kampu. Isuse! Primijetili ste možda kako svi naši nogometni autoriteti zbog nečega neumjereno vole broj jedan.tvrda."Meka. jedinstveno.. jedna Barcelona. No.. i nagradne igre i bezbrojne posebne emisije u kojima stručnjaci s malom maturom analiziraju igru ove i one reprezentacije. Mi. No.

ma koliko ga puta pročitao. Gabriel. Štoviše. Pa i svakome bi normalnom to bilo neugodno. pogledao sam ovlašno. "da umjesto fiškal stavim odvjetnik." Sjetio sam se te anegdote prije neki dan prolazeći ispod reklame razapete preko ulice. ljudi bez skromnosti. Nego. Hvala ti što si me upozorio. "Nemoj to ni slučajno napraviti. blagoslovljenih darom da ne spoznaju niti će ikada spoznati vlastitu beznačajnost. podigao pogled i vidio da je zbilja Marquez posrijedi. doznao sam uskoro. gleda kriomice okreće li se tko za njim. nije. uzgred. ne znam kako se tebi čini ta ideja. mene bi bilo malo sramota.. a da prođe Mick Jagger. kazao je moj prijatelj polako da ga izdavač može razumjeti. "Znaš. Ali. vjerojatno bi mu viknuo: "Šta je. a ni tada. Predstava na Splitskom ljetu stvarno je "Pukovniku nema tko da piše".. te su malo popravili naslov. mene svaki put udari poput šamara i za to . pi. da se moraju odgovorno ponašati jer se srednjoškolke ubijaju zbog njih i mamlazi su u to izgleda stvarno povjerovali." "Misliš?" "Razapet će te ako to učiniš". kada pukovnik kaže da će jesti govna. televizija je ipak našla nekolicinu njih. znaš. kada je dohvatio Krležinog "Hrvatskog boga Marsa". pa sam nešto mislio.. a i redateljici Delmestre ne bi bilo drago da ljubitelji kazališta medu članovima Hrvatske čiste stranke prava pomisle da je to nekakav srbočet-nički komad. gotovo ga razgnjevilo da u školama daju nešto tako nepismeno. Pročitao je napreskok nekoliko stranica i čisto se začudio koliko je lošeg hrvatskog u toj knjizi. Odjeneš mu sintetički dres s natpisom Zvijezda i on se kočoperi okolo. "Fiškal. "A ja sam mislio da je to super ideja. Puno. samo što je intendant Štrljić. nema drugoga. no prije ipak malo uzeo prelistati te knjige. jer ga je knjiga baš iznenadila. a onda zastao i pokušao se sjetiti odakle mi je poznat taj naslov? Kao da sam nešto slično čitao? Nije li ono Garcia Marquez napisao knjigu koja se tako nekako zvala? Vratio sam se pod reklamu. može biti da mu je to bilo prvi put u životu. Davno je bilo kad je on išao u školu." "Kako da popraviš?!" zgranuo se moj prijatelj. dadače. "štampaj knjige i ništa ne diraj. Skupili su ih. brate. rekao mu je moj prijatelj razumno. zaključio da to ne zvuči dovoljno hrvatski." Reci. izjadao se naposljetku rečeni nakladnik mom prijatelju. Prošao sam nekoliko metara. soldat i šta ti ja znam. Nevjerojatno je lako zapravo napraviti zvijezdu. primjetio sam kod Krleže puno nekih riječi koje djeca danas ne razumiju". još je prije tridesetak godina preveo Milivoj Telećan i to je izvanredno napravio. Štoviše. Dosjetio se čovjek osnovati ediciju lektirnih naslova. nije puno uživao u lijepoj riječi. Ali. Milan Štrljić je nacionalno svjestan dramski umjetnik. "Huh!" uzdahnuo je nakladnik.. "Taj Krleža.. "Pukovniku nema tko da piše". Završetak te male knjige.. ruku na srce.. Jaggeru. objasnili im da su slavni.. poziva da na jubilarnom pedesetom Splitskom ljetu pogledamo predstavu "Pukovniku nema tko pisati". pomislio sam. "Pukovniku nema tko pisati"? To je valjda nastavak "Pukovniku nema tko da piše"..Da mene netko upita da igram nogomet za Zvijezde. ili netko bistar kao on. "Pa tako". šta se ne javljaš?!" Gabriel Garcia Karlobag Karlovac Virovitica Marguez Prijatelj mi pripovijeda kako ga je stanoviti nakladnik upitao za savjet. Hrvatsko narodno kazalište. kazao je poduzetnik nevino. umjesto soldat vojnik i tako. ispravio ga je izdavač. da ja to malo popravim." "Ti bi preveo Krležu?!" "Popravio". Bih li bar to mogao malo ispraviti?" "Marjane".

zar ne bilo zgodno imati predsjednicu koja će odijevati lutke. Kada tako nešto vidite. "Čuj".je svakako dijelom zaslužan i taj sjajni hrvatski prevoditelj. Djelo je. zašto mi ne bismo bili prva zemlja u čitavoj povijesti. Koristim ovu priliku da otklonim sve nedoumice — istina je. kao što bi napokon trebali zašutjeti svi ti mudrijaši koji nas svakodnevno maltretiraju pitanjima poput: je li ispravno vau-vau ili je duhu hrvatskog jezika ipak prikladnije av-av? Pored takvih tipova. Taj oglas zbunio je mnoge koji me znaju ili čitaju. ja podržavam Jadranku Kosor. Prepadnuti valjda da im netko od brojnih ljubitelja kazališta medu članovima Hvidre ne bi zbog toga otkazao pretplatu. dosad štampano u nekoliko desetaka tisuća primjeraka i u našoj je kolektivnoj memoriji upisano pod naslovom "Pukovniku nema tko da piše". A Strljić i nije usamljen primjer. ali ljudi me zbilja nazivaju i zaustavljaju na ulici pitajući je li to istina. reče mi poznanik prijekorno. Dijete za predsjednika Među imenima takozvanih javnih osoba. naći još četristo milijuna do pola milijarde sličnih primjera da hrvatski pisci. nisu znali hrvatski." O dadakanjima kod Krleže već je bilo govora. Znam da zvuči otrcano. veleposlanike dočekivali intoniranjem "Zeke i potočića" i povremeno ih odlikovali najvišim . Taj medo. Uistinu. čini mi se. "pa nećeš mi valjda reći da je Tin Ujević pisao dobrim hrvatskim?" "A ti ćeš možda meni reći". izašla je "Bolja polovica hrabrosti" od Ivana Slamniga. Taj prijevod naposljetku zacijelo su i koristili kada su u HNK Split adaptirali roman. Mogli bismo zatim navesti i Tina Ujevića. u novinama se prošli tjedan našlo moje bezvrijedno ime. uostalom. Onako. nagađaju da posrijedi svakako mora biti neki drugi Ante Tomić. skupljati salvete. puno intrigantnija. pratio ju je kroz cijelu kampanju i čini se da je zbilja važan član njezinog predizbornog tima. maleni novinarski i književni ugled dao ugraditi u kampanju te gospode. koji pjeva "tamo da putujem. kojom će upravljati maloljetna osoba? Zamislite samo. Mnogo je razloga zbog kojih smatram da je ona doista zavrijedila da nas vodi idućih pet godina. odgovorim mu protupi-tanjem. u ovoj zemlji naposljetku doista više neće imati tko da piše. pravo pitanje više nije može li žena biti predsjednik. bez nekakvog posebnog reda. tamo da tugujem. sve je bilo uzaludno. na primjer. objasnila je novinarima." Mogli bismo. da za prvog čovjeka u državi izaberemo dijete. ne ide im u glavu da bih ja svoj s mukom stečen. Stvar je. ali malo previše dadače. medu najboljim našim romanima dvadesetog stoljeća. sportaša i umjetnika koji podržavaju predsjedničku kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice. Kosoričin plišani suradnik stavlja nas pred ozbiljniju civilizacijsku kušnju. teško je to reći u jednoj rečenici. Gabrielu Garcfji svaka čast. u splitskom su kazalištu odlučili da bude "Pukovniku nema tko pisati". Baš prije nekoliko tjedana u biblioteci Večernjeg. gdje se predsjednička kandidatkinja dala uslikati kako grli plišanog medvjedića. uputiti da pogledate posljednji Globus. Ova zemlja je puna ljudi koji inače pasivno vladaju materinjim. preskakati laštik i mnogim se svjetskim državnicima omiliti svojim ljupkim tepanjem? Zašto Pantov-čak ne bismo ofarbali u ružičasto. mogao bih vas. da uzmemo ediciju "Pet stoljeća hrvatske književnosti". Zašto? Čujte. No. ali spremno i autoritativno nastupaju u lingvističkim debatama po birtijama. "da hrvatski znaš bolje od Tina Ujevića?" Podigao je obrve i zašutio. Dopustite da vam pročitam ni više ni manje nego prvu rečenicu te velike knjige: "Odlučio sam da se zaustavim i da se smirim. prihvatimo li Štrljićeve jezične norme.

Računam.državnim priznanjem. međutim. draga i poslušna djevojčica. veleposlanike dočekivali intoniranjem "Zeke i potočića" i povremeno ih odlikovali najvišim državnim priznanjem. uzorna i u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima. tko zna. ali sam zaključio da mi je pametnije praviti se blesav. uzorna i u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima. Funkcioniranje državnog aparata. . isticao sam kako je ona. Redom Danice s likom Ivice i Marice? Meni se to čini vrlo zanimljivim izazovom. Premijer vuče na jednu stranu. a predsjednik države na drugu. Meni su kvadrati ispred politike. Neka to ostane među nama. to je sasvim isključeno. a predsjednik države na drugu. državna će politika biti dječja igra. pledsjednicu Lepublike Hlvatske. S tom ženom. Predsjednička kriza bit će okončana prokušanim načinima tradicionalne pedagogije: premijer će predsjednici ukinuti džeparac i zabraniti crtane filmove. Objašnjavajući prolaznicima kako se moje ime našlo medu onima koji podržavaju Jadranku Kosor. Predsjednička kriza bit će okončana prokušanim načinima tradicionalne pedagogije: premijer će predsjednici ukinuti džeparac i zabraniti crtane filmove. kad su me već zamijenili za drugog čovjeka. p. S Jadrankom Kosor. možda bih se. draga i poslušna djevojčica. ali ne sumnjajte da će Ivo Sanader to znati riješiti. gdješto može biti mučno i frustrirajuće. Kao otac dvoje djece na jednoj strani i humorist na drugoj. Računam. ponekad i dogodi neki nesporazum s Banskim dvorima pa ona demonstrativno sjedne na pod i uhvati ljuti to udarati šakama po tepihu. Objašnjavajući prolaznicima kako se moje ime našlo medu onima koji podržavaju Jadranku Kosor. Možda se. Meni su kvadrati ispred politike. Funkcioniranje državnog aparata. p. pledsjednicu Lepublike Hlvatske. Kao otac dvoje djece na jednoj strani i humorist na drugoj. ponavljao sam posljednjih nekoliko dana svima koje je zanimalo otkud moje ime pored njezinog imena. ponekad i dogodi neki nesporazum s Banskim dvorima pa ona demonstrativno sjedne na pod i uhvati ljuti to udarati šakama po tepihu. isticao sam kako je ona. s. ali sam zaključio da mi je pametnije praviti se blesav. ja vam upravo ne mogu preporučiti prikladniju osobu. s. Dajte svoj glas za Jadlanku Kosol. možda bih se. Premijer vuče na jednu stranu. a u osobito teškim situacijama možda je i otjera u krevet bez večere. ja vam upravo ne mogu preporučiti prikladniju osobu. osvjedočili smo se u slučaju smjene šefa Protuobavještajne agencije. državna će politika biti dječja igra. Dajte svoj glas za Jadlanku Kosol. preskakati laštik i mnogim se svjetskim državnicima omiliti svojim ljupkim tepanjem? Zašto Pantov-čak ne bismo ofarbali u ružičasto. tko zna. mogao utrpati u neki četverosobni stan koji Ministarstvo branitelja gradi za stradalnike Domovinskog rata. ne garantiram. a u osobito teškim situacijama možda je i otjera u krevet bez večere. bez sumnje. S tom ženom. bez sumnje. međutim. Fucking Hrvatska skupljati salvete. Možda se. ali ne sumnjajte da će Ivo Sanader to znati riješiti. kad su me već zamijenili za drugog čovjeka. ponavljao sam posljednjih nekoliko dana svima koje je zanimalo otkud moje ime pored njezinog imena. Onaj Ante Tomić s novinskog oglasa Jadranke Kosor zapravo nisam ja. S Jadrankom Kosor. mogao utrpati u neki četverosobni stan koji Ministarstvo branitelja gradi za stradalnike Domovinskog rata. to je sasvim isključeno. ne garantiram. Onaj Ante Tomić s novinskog oglasa Jadranke Kosor zapravo nisam ja. Neka to ostane medu nama. gdješto može biti mučno i frustrirajuće. Redom Danice s likom Ivice i Marice? Meni se to čini vrlo zanimljivim izazovom. osvjedočili smo se u slučaju smjene šefa Protuobavještajne agencije.

koje se uostalom prvi put spominje još u dalekom jedanaestom stoljeću. a troje malodobne djece je živjelo u bijedi. stvar koja je svakako za osudu i s čim možeš suosjećati je da je stradala i Hebrangova obitelj. sviđa živjeti u Fuckingu. nije lako sasvim se uživjeti u tragediju da se ta pravda naposljetku krvavo obra-čunala s Andrijom Hebrangom. Naš ministar zdravstva u to se vrijeme zvao Markovac. A nećete vidjeti da su baš svi tako tvrdo ukopani u svome identitetu. Ili kada se Senad Galijašević probudi kao Senna M. koje sumnjivo srpski zvuči. kakvih je u tom strašnom vremenu bilo na tisuće i teško je naći sućut baš za svakoga. po prilici. ma kako ono sramotno zvučalo. Štoviše. to mu je ime možda i spasilo život. ističu da je Fucking zdrav. koja zainteresiranima za njihovo ljupko selo nudi detaljne informacije na više od trideset milijuna porno sajtova. šanse za školovanjem. čak i ne samo kada govorimo o naseljima. nego hrabro i samosvjesno ustraju na svome čestitom imenu. a onda u neko doba odluči postati Bob Dylan. No. U Gornjoj Austriji ljudi mogu hrabro i samosvjesno zadržati ime svoga mjesta. Ali. zaposlenjem ili napredovanjem. bilo pa prošlo. važan čovjek. Prođe dakle pola stoljeća pa još i malo više i u novinama vidiš da se ministar zdravstva Andrija Hebrang izrugivao s nekim televizijskim novinarom koji se jednom. Promjena ponekad dođe poslije mučnog dvoumljenja nekoga komu su zbog imena umanjene socijalne šanse. Njegov tata. Zbog pogrešnog imena ponekad se nećete oženiti ili udati. ti ponosni ljudi ne odustaju. Ipak. a nisu nepoznati slučajevi ni da se gubila glava. kao kada se netko slučajno nastrijeli vlastitom puškom. ne ponovilo se. u jahaćim čizmama upadali u nacionalizirane građanske salone. Hebrang je na dugo vrijeme bio izbrisan iz historije. jedan od onih što su '45. a na mramornoj ploči koje desetljeće kasnije uklešu im nešto posve drukčije. promijenio u . na fotografijama gdje je nekada stajao u monografijama se pojavljivao sablasni antički stub. Neki se rode s jednim imenom. ravnodušni na tražilicu Google. mora postati Markovac.Fucking Hrvatska U ime oca i sina Žitelji Fuckinga u Gornjoj Austriji referendumom su odlučili ne mijenjati naziv mjesta. No. a danas se zove. valjda bi skapali od neljudske mržnje režima. Ipsilon. ovdje se zbog te sramote gubi glava. Drug Markovac našao se dakle izrugivati s drugom Ipsilonom. U Heb-rangovu slučaju meni je još teže. zvao Jovanović. i to nije uvijek sasvim bezazleno. dobro. kako smo rekli. Njega je pogubio sustav koji je sam pomogao sagraditi. Supruga mu je završila u zatvoru. došla mu je glave komunistička pravda koju je sam zagovarao. prije više od pola stoljeća. Dosta dobra ilustracija ovoga je naš donedavni ministar zdravstva. u neprijateljskom okruženju. bio je komunistički moćnik. unatoč njegovu opscenom značenju na engleskom jeziku. jer je čovjek bio. Onda su ga njegovi drugovi s nejasnim optužbama uhapsili i pogubili. navodno. da bi preživio. poručuju. koji se zove baš kao i on. Bilo mu je neviđeno smiješno da je netko svoje obiteljsko ime. To što se dogodilo Hebrangu ja vidim. kao nesreću u lovu. Ovdje fucking Hebrang. Ne srame ga se. čist i dobar za odgoj djece. Da nisu promijenili prezime. jednom davno. Njima se. doktor Andrija Hebrang. Ako već Andriji Hebrangu nije smetalo kada se komunistička pravda krvavo obračunavala s buržoazijom i kulacima. U inat aerodromskim carinicima koji namiguju listajući njihove pasoše i turistima što im obijesno kradu putokaze. visoko u partijskoj nomenklaturi. ne znam. Bila je to strašna priča. ponavlja se. pod tim je imenom završio gimnaziju. kao na primjer kada se netko zove Robert Zimmerman.

Prošlo je dosta godina. fucking Mi-lutinovića. jer on to zna. napisao nekoliko knjiga. uistinu. barem na ovim geografskim širinama. Tako je to u ovoj zemlji otkad pamtimo. gotovo uvijek. pa više nisam onaj čovjek kakav sam bio 1995. Ni Tom Waits više nije onaj čovjek koji je napisao "Christmas Card From a Hooker In Minneapolis". ali ja sam se borio!" A ti začuđeno podigneš glavu s kave. Evo. Spoznajno i čuvstveno oblikovala su me nova iskustva. Taj dragi starac. koji je podigao kažiprst i svima u lokalu uzvišeno objavio: "E. Drugi put me nemojte oslobađati Jedanaesta godina teče kako je rat završio. dio je otišao iz zemlje. nema smisla naglas izgovarati jer se nemaš volje svađati s budalom. koja se prepoznaje po osebujnim prezimenima kao što su Jovanović. nogometaši na stadionima. Pa što onda. ribari na otvorenom moru. naravno. Aksentijević. Ponekad i doslovce. filmskih scenarija i kazališnih komada. onako po austrijsku. osvjedočili smo se da tom lutku mnoge stvari ne ulaze u njegovu drvenu glavu i zapravo sve što još možemo poželjeti je da mu premijer Sanader. Nitko nije. budući da je živio tamo. Ovaj čas. kada su ih izbacivali iz stanova. Mnogo tih fucking Jovanovića. Takve stvari. Život je svakodnevna borba i tko bi se više osvrtao na nekoga besposličara koji na ime sumnjive invalidnosti svakog mjeseca od Jadranke Kosor dobiva pet tisuća kuna i s trosjeda se bori još samo s čudovištima iz Play . ministar je stariji čovjek i možda se dobro ne sjeća nekih epizoda iz doba momaštva. sada ću baš napisati još jedan tekst o tome. borim se s bijelim ekranom i lijenošću. zatvarali i ubijali. hrvatsko Ipsilon. Kada su oni što se pogrešno zovu ostajali bez posla. No. osobe. knjige. koji je tu stvar osobno iskusio. U posljednjih jedanaest godina dobio sam djecu. očekivali bismo ipak malo više razumijevanja za taj problem. više u muci nego u veselju strpljivo gradim ovaj tekst. a oni najlukaviji su promijenili ime. Ali. Milo-šević i slično. Tek što su se državni neprijatelji jednom davno zvali Hebrang i Dilas i još nekolicina. dok ovo pišem. napokon kaže: fuck off. No. čisto bi se začudio kako se^od tog vremena u ovoj zemlji malo toga promijenilo. Arsenijević. svađao se i pomirivao. na primjer. što bismo mi više s tim da se netko prije jedanaest godina borio? Ja se. liječnici se bore s bolestima. Gledamo naprijed. otkrivao muziku. Od ministra zdravstva. Baš kao i nekadašnji gimnazijalac Andrija Markovac.prikladnije. Ljudi su toliko izluđeni da više ne znaju kako se zovu. gubio stare i upoznavao nove prijatelje. Milutinović. studenti s ispitima. a danas je to čitava jedna etnička skupina. naš ministar. kada se bavim nečim što odavno nema nikakva utjecaja na moj život. doličnije. Jugoslavija ministrove mladosti i Hrvatska devedesetih uistinu u mnogočemu su bile slične države. pomisliš u sebi. a ja ne prestajem razmišljati o tome vremenu i događajima. putovao. kada se s krivim prezimenom nisi mogao upisati u školu. Zašto? Bit će svakako da sam glup. Neki se električari za to vrijeme bore s kvarovima na dalekovodima. fucking Arsenijevića i sličnih fucking Srba let-jelo je sa svojih poslova i iz stanova. ostavljajući svoju prošlost iza sebe i svakog jutra nad šalicom espressa razmišljamo u čemu bi nas naš vlastiti život taj dan mogao iznenaditi. svaki dan borim. dio ipak ostao u zemlji. ponekad i na dva metra dubine. filmovi i ploče. s druge strane šanka prene nas glas nekakva uhranjenog ratnog vojnog invalida sa Sportskim novostima pod rukom. To je tako. I sve me to prirodno mijenjalo. televizijske serije. a broj novinskih članaka ne bih znao ni ugrubo prebrojiti. advokati se bore u sudnicama.

ne pamtim ni što sam prošle godine napisao. što se to mene tiče? "E. meni uistinu ne znači mnogo. jednako kao što ga nije odredilo nikome tko vrijedno radi svoj posao i svakog jutra s nestrpljenjem čeka čime će ga vlastiti život taj dan iznenaditi. Ali. Nemojte me miješati s njima. što je slučaj sa znatnim brojem naših ratnih invalida? Sto u mom životu odavno više išta znači nekakav domobran. Čovjek se naprosto plaši da Jadranka Kosor ne zaboravi na njegovu mirovinsku uplatnicu. Zadovoljan sam. Kad se njih trojica osvrnu po svoj svojoj nepokretnoj i pokretnoj imovini. ja razumijem zašto se on toga svega tvrdo sjeća.. Ni on ni ja zacijelo ne bismo imali problema većih od onih koje sada imamo. da kucnem u drvo. Zrtvovat ću svoj mir da bih se svađao s budalom. Ni za što od onoga što se dogodilo u devedesetima ne mislim da je bitnije odredilo moj život.Stationa? Što me briga za njega? Jedanaest godina. Kada Jadranka Kosor milki po kosicama ratnu siročad. Anti Jelaviću i Vladimiru Seksu. Otvorim ponekad neki stari tekst u kompjutoru i živo se zapanjim vlastitim rečenicama. No. nisu moje društvo. mimo država ili čak protiv njih. drukčije bi ti pisao da te nisu takvi ljudi oslobodili". ne trebate mi objašnjavati što je nju raznježilo. "Ohladi malo. napisao mi je otprilike jedan čitatelj prošli tjedan na sajtu Jutarnjeg i naljutio me. ej! Daje komponirao "Hey Jude" pa živi od tantijema. Kako god da se zvala država u kojoj živim. Ta joj je siročad donijela vrlo lijep život. da je osvojio Wimbledon ili snimio "Apokalipsu danas". ja bih se sam borio za svoju slobodu i sigurnost. Nikada je nisu određivali i neće. mnogo je vode prošlo ispod mosta. Davno je to bilo. Državi ne dugujem baš nikakvu zahvalnost. bez repova. tko bi se više sjećao. prijatelju". Kako bi izgledao moj život da me Davor Domazet Lošo. Ja. jer jer je moj račun kod domovine uglavnom pasivan. knjige i scenarije. neskromno će vam možda zvučati. premda bi u civilu za istu stvar jedva dobio dva tjedna bolovanja? Dobro. mogu im reći da nemam na čemu. što mi ide i što sam čist. ne zavidim ni njima ni protuhama koji su zajebali invalidsku komisiju. moj. oprostit ćete. Što bih radio da nije bilo Davora Domazeta. nije oslobodio? Štogod vam taj glagol značio. tko god da je na vlasti. Tomiću. . Rat je nesumnjivo donio veliku sreću Ljubi Česiću. Branimira Glavaša i Četvrte gardijske? Čistio bih štale negdje u Vojvodini. drago mi je što su se ljudi snašli i ne moraju svako jutro ustajati i odlaziti na posao. ali ja sam bolji. Moj buraz bi gradio hidroelektrane. novinar i pisac. Kako bih onda pamtio da je netko prije dvanaest ili petnaest godina mjesec ili dva čučao na nekakvom brdu i ondje sretnim slučajem zaradio neku lakšu bolest. njezina je zahvalnost razumljiva i ljudska. pa sad. a porez svake godine ohoho preplatim. Četvrta gardijska brigada ili netko peti. To ću naglas izgovoriti. rekli bi mu. Idemo vikati jedan na drugoga. Osjećao bih se dosta mizerno da Domazet Lošo. ali oni. mene veseli društveni uspjeh ovo troje zaslužnih Hrvatica i Hrvata. recimo. Ako očekuju moje hvala. Branimir Glavaš. jasno mi je zašto se s ponosom sjećaju toga vremena. sasvim sam zaboravio kada je to bilo. Bio bih vjerojatno. Građanskim zanimanjem sam novinar i pisac.. već bi svima dosadio. ne žalim zbog toga. a ja bih pisao novinske članke. Stvari u životu tako naprosto idu. koji je zbog izvanrednih okolnosti upalu pluća pretvorio u siguran mjesečni prihod do kraja života. a navečer na slamarici molio za zdravlje i dug život Slobodana Miloševića? Ne bih. Glavaš i Četvrta gardijska određuju mjeru moje slobode. Svakog dana iznova. Ne zadužujem se kod nje. Da me ne biste pogrešno shvatili. Ona znamenita Kennedvjeva o tome što biste vi dali domovini i što bi domovina dala vama.

a seljačka služavka svojim oblim bijelim rukama zadavi živinu u drvenom koritu u dvorištu. I sad. kvalificirani za rad i s dugim i s kratkim cijevima. vjerujem. kao kada rijeka izbaci leš utopljenika. to da se otkrilo da je jedan od naših "heroja. pa i budalasto. iz Francuske je tako došla nekolicina gospode što su služili u Legiji stranaca. pardon. No. To traje u vražju mater i naposljetku gotovo ti bude žao da si pucao u kopile. naprosto. pa su bili neugodni i. izučili zanat u tuđini i stekli znatno iskustvo u ubi. i značkom Nogometnog kluba Orašje. Svakakvo se ratno smeće posljednjih godina tako naplavilo po našim novinama. u poglavlju "Jela od živine". Okolnosti su vam. neoprezno bi.. maknuti s kolnika. poznate. a posljednji slučaj. pa krk-lja. Što ćemo. ravnodušno i bez truna kajanja. Kako bi to rekli u "Velikom Politikinom kuvaru". Prije petnaestak godina ovdje je tako došla potreba da se eliminira. Lijepim i svečanim pričama o domovini skrivali smo se od tog užasa i to se neko vrijeme čak i nekako držalo. objektivno uzevši. trese se i iznemoglo zove ženu ili majku. da je to gadan. bilo je nekih vrijednih Hrvata u inozemstvu. godine počinje rečenicom: "Dajte devojci da petlu zako-vrne vratom. okretni i s bajunetom i s ručnim granatama. Štošta . uznemirujući čin s kojim ne može baš svatko živjeti." Tako se to nekada činilo u boljim kućama. Shvatili bismo da ubijanjem prelaziš granicu koju pristojan čovjek ne smije prijeći. ako je potreba. znate. Mladići. pa se drži za krvavu ranu. a dio upisali na katolički vjeronauk. kako smo rekli. shvatili smo da trebamo profesionalca koji će to napraviti umjesto nas. i drži je tupa. te strahote isplivale pred nama i zgranule nas. dio tih ljudi se mašući oružjem prepriječio na cestama. dogodi se i to ponekad. Osim toga. hvala lijepa. nama je trebala djevojka. bilo isključiti mogućnost da pravoslavac puca u vas. Smrt je uvijek neugodno gledati. Nije ugodno znati sve krvave detalje tog posla. a da je u ratu ponekad poželjno ono što je u miru socijalno nedopustivo. a on padne.Pijetao u vinu Recept za pijetla u vinu. rastrčali bi se da joj stave mirisne soli pod nos. u "Velikoj Politikinoj kuvarici" iz 1929. Gazdarica bi se možda od užasa onesvijestila da to pokuša. nama je dosta bilo reći da je rat. očerupa ga i očisti mu utrobu. stanoviti broj građana srpske nacionalnosti. dosta njih koji su malo popili. svejedno o čijoj se radilo. doista su u malo vremena riješili naš mali problem. naše gore list. gadne i nasilne poslove gospode bi zapovjedile djevojci. uništavanju žive sile i materijalno-tehničkih sredstava. Jer. izmičući se tek da je ne ogrebe kandžama. prilično precijenili vlastitu snagu i značaj. dio njih potjerali. krklja. trese se i stenjući zove majku i ženu. Ti junaci. ne zločinaca" u Francuskoj ima debeo policijski dosje. za njih ne bi ni željeli znati. Mi smo dali "devojci da petlu zakovrne vratom. u stanju ubiti čovjeka. uistinu ide u red veselijih. kupili su automatsko oružje od švercera i strašnim se glasovima grozili da će razjuriti srpsku bandu dok si rekao keks. Kad smo trijezno promislili o tome. Ako su naši sokolovi zapalili neku kuću previše ili greškom likvidirali nekog penzionera. da tako kažemo. trebao ih je netko ubiti. Ostanu ti za čitav život ti trenuci kada je on umirao pred tobom. Ošineš ga rafalom po prsima. Čak ni ako je pravoslavne vjere. pa ste onda vi taj koji padne. malo su i popili. koji su se smjesta javili da bi pomogli. Možda bi nas užasnula tupa ravnodušnost ubijanja. očerupa ga i očisti mu utrobu" i nismo željeli gledati kako ona to radi. Dio građana hrvatske nacionalnosti spremno se javio da obavi taj posao. nepromijenjena izraza sve dok se zadnji put lagano ne tržne. mnogi od nas. I medu njima je bilo. uskoro se otkrilo da to ne ide baš lako. razumije se. spremno su se odazvali na vapaj iz domovine.. Ali. ili barem zaplašiti. onda su. Dio Srba su ubili. ili bismo se možda prepali ubojičine mahnitosti. Konkretno. nije zgodno pucati u čovjeka. Srećom. kako se obično popije u takvim situacijama.

U moje su susjedstvo doselili neki ljudi. Kamion kutinske registracije parkirao je u našoj ulici i to. Izvirili smo van i zgranuto ih gledali gdje unose frižider. Baš nas je uzrujalo kada su doselili. U ponedjeljak je to bilo." "U ime Oca i Sina. barba Dra-ganova žena. Hrvatski je vitez u prošlom životu. petnaest godina. kauč i fotelje. Naslov onog filma nema veze s istinom — nema oficira i džentlmena. teta Zoro?" "Momak u Kutini ubio strica i strinu. recite i sami. a ne da još kupi i stan u našoj ulici. "Jesi li vidio bezobrazluka". otimao ljude i pljačkao. Barba Dragan. Kroz čitavu se njezinu slavnu prošlost u nju brižljivo novačio svjetski ološ. viknula je u jednom trenutku barba Draganu žena iz Kutine. Mogu oni navući bijele rukavice i zakititi se zlatnim gajtanima. a javnost se našla silno začuđena kada je to saznala.. televiziju. njih petero.. Ljudi." "Majko mila! I sad ta gamad doselila ovdje. još samo treba da nam donesu neku svoju neizlječivu kutin-sku bolest ovamo. jedan od desetak i drugi od. Napokon. krevete. Jer.. Azilanti su gori od gnoja Dopustite da vam ispovjedim jedan svoj užas. ubijao je urođenike i palio njihove kolibe po bivšim francuskim kolonijama. što mi znamo kakvi su običaji ondje u njih? Jesu li oni neki kriminalci? Vole li ukrasti? Peru li se u Kutini? Mijenjaju li veš? Kakve su im seksualne navike? Bože sačuvaj. a barba Dragan se namrštio i uvrijeđeno zatvorio prozor. izjadao mi se poslije ogorčeno taj umirovljeni zastavnik. "Ne smijem ti ni reći šta sam jutros pročitala u novinama". tako. i sasvim mala djevojčica. nastavi teta Zora. neki ljudi koji su prešli granice koje se pristojan čovjek nikada neće odvažiti prijeći. on je bio u Legiji stranaca. našeg sokola smo kao takvoga i prigrlili kada smo prije petnaestak godina imali onaj mali cestovni problem sa srpskom manjinom." . iz Kutine.se toga se u ratu dogodilo čemu se ne možemo smijati. ali ono što rade u osnovi nije puno drukčije od mesarske prakse.. to ste trebali znati prije nego što ste naručili pijetla u vinu. Kupili su stan u zgradi preko puta. dok još nije bio hrvatski vitez." "Jednim metkom?!" "Zamolio ih da stanu jedno iza drugog. "Šta. "Dobar dan". Nije nam drago ni kada netko dođe na nekoliko dana. vojno lice u penziji. dakako. stolice. nikad ne biste pomislili da neki bijednici iz Kutine mogu imati toliko stvari. "Još mi krava i 'dobar dan' kaže. govori mi jučer na stubištu teta Zora. Ako hoćeš valjano obaviti takav posao. Posebno ne netko iz Kutine. Zapravo. motrio ih je službenim dalekozorom i učas alarmirao sve nas kada su ovi krenuli iskrcavati namještaj. Sto je. "Iz puške". u ovome što bi nas trebalo čuditi? Čovjek nije otišao u Francusku da uči antropologiju na Sorboni. ne volimo strance. znate. I zato vam se nema koristi sada iščudavati. međutim." Mi. dvojica dječaka. prekrižim se ja zaprepašteno. Za Legiju stranaca trebaš malo ozbiljnije propasti. vrata do nas. "Jednim metkom oboje ih smaknuo. bračni par srednjih godina. kutije. no ovome je dopušteno. do ovog slučaja nismo ni znali koliko su nam mrski ljudi odande. nije prošlo neprimijećeno od nekolicine starijih građana koji uvijek dežuraju na prozorima i balkonima.". naprosto moraš biti bezobziran. mnogo kutija. U toj mnogostruko odlikovanoj vojnoj jedinici ne završiš ako si propao na studiju oboe na konzervatoriju.

da zaustavi doseljavanje iz Kutine. Jer. to što su oni pokušali je junaštvo za koje sumnjam da bih imao hrabrosti. odlučila sagraditi nuklearnu elektranu. Kada ih policija otkrije negdje na graničnom prijelazu ili u zabačenom kutu nekog robnog terminala. No. gradonačelnik Žmegač ne prosvjeduje zbog toga. no što ona znači u ovom pojedinačnom slučaju? Da je Vlada. složit ćemo se. Ili da se netko dosjetio da se životinjske strvine spaljuju negdje u okolici. Tomiću. Upravo iz te mučnine nastao je ovaj ksenofobični uvod. i sad se stresem dok vam ovo pričam. nekome već. vidim li još jednom da se onaj kutinski mulac igra s mojim malim. On ne bi maknuo umjetni.. Njemu i njegovim sugrađanima smeta jedino azi-lantski gnoj." Ja izletim na prozor. Sinoć sam se probudio. ako niste o tome vidjeli vijest u novinama od petka. Ali. Kutina i njezini stanovnici su mi se jutros malo smučili. lokalna vlast i građani su se razbjesnili zbog te odluke. ja bih svejedno radije sjeo i ručao s njima. na primjer. teško bi se plasiralo medu deset idealnih mjesta za odgoj djece. preko planina i pustinja. Ovo sam. Ali. . daleko im lijepa kuća. podsjetimo i da Kutina ima petrokemijsku industriju. to neće završiti bez prolijevanja nevine hrvatske krvi. ili zdravstva. doduše. pa što oni imaju dolaziti k nama. no na jednome mjestu u tekstu opet sitno izviruje njegova istinska frustracija. promrzao trucka u mračnom skrovištu pod kartonskim kutijama i nema baš nikakve garancije da ga policija negdje neće otkriti. Ja sam danas čovjek uništenih živaca. Možete li uopće zamisliti očaj onoga koji je prodao sve što je imao i dao svoj život u ruke šverceru pa se danima. sasvim iskren da vam budem. na koji bi zagonetan način nekoliko desetaka ilegalnih emigranata natrpanih u dvoranu s posteljama na kat moglo sjebati taj dražesni hrvatski gradić? Da stvar bude apsurdnija. Pa dobro. njih bih poštovao. kažete vi. kineskih ili turskih jadnika je obično nekoliko tisuća kilometara puta i bogzna na što sve smrdi taj izmučeni svijet.. prije nego ih deportiraju. reče Zora. Neke azijske siromahe. zove mene u tom času žena. problijedjela kao kreda. moglo je bili dva iza ponoći. znate što. istjera ih iz švercerskih hladnjača i kombija. brzo u kuću!" Evo. sanitarnoj inspekciji. baterijskom ih lampom osvijetli šćućurene ispod sanduka na kamionskim prikolicama. moje strpljenje je pri kraju. nego s Davorom Žmegačem. Huh! Zezaš se. naravno. Tu se proizvode umjetna gnojiva. Pravo je građana. Mi ne dolazimo k njima. Iza tih iranskih. "da budu upućeni u pitanja koja su važna za njihov život i uvjete života njihovih obitelji". Premda. Možda bih trebao pisati Mesiću ili Sanaderu. šaptao sam rastrojeno u mraku. trebalo je na nekoliko tjedana staviti negdje u žicu i nekome se u Vladi učinilo zgodnim da to bude zgrada prometne policije na ulazu u Kutinu. "Andrija! Andrija. i to bi se svakako loše odrazilo na kvalitetu života i znatno bi snizilo cijene poslovnih prostora u Kutini. silno se trudi da ne kaže što ga zapravo ljuti. to bi svakako utjecalo na uvjete življenja ondje. "Mali nam se vani na ulici igra s klincem iz Kutine. pogledajte. Svega mi. Ta je tvrdnja nedvojbeno istinita. Vlada Republike Hrvatske. odlučila je smjestiti Centar za azilante u Kutini. "Ante". zezam se."Ništa mi ne govori". poručuje on ogorčeno Sanaderu i Kiri-nu. Azilanti vjerojatno ne mirišu najugodnije. i očajno mislio što da napravim. S azilantima bih imao o čemu razgovarati. Ali. ili ministru policije. Gradonačelnik Davor Žmegač. sve izmislio. gradonačelniku. Susjedstvo tvornice umjetnih gnojiva.

da ste me prije pitali. Možete se zacijelo zamisliti na njihovu mjestu. Vidimo se za četrnaest dana. kako je "Magistre Đapiću!" toga popodneva na Poljudu zvučalo kao ludo dobar vic. Ne sjećam se više zašto sam pristao. potpuno suprotno mojoj prirodi. Boris Dežulović je kupio karte za zapadnu tribinu. ni ja zapravo ne bih želio živjeti s vama. Samo o tome vrijedilo bi napisati čitav tekst. ne bi se puno prevario. zašto ih ne želite pokraj sebe? Bilo bi mi drago mi se javi netko iz Kutine i objasni mi to. mislio sam. ne misleći što radim. kao i uvijek što se rugamo kada se netko bez jasna razloga umisli. osobito ovdje na Mediteranu. sto pedeset godina robije. na utakmicu Hajduk . o tome kako su se svi oko mene. čekajući da vječni derbi počne. "Magistre Đapiću!" ponovio sam obijesno. Turci. tako da sam nakon gotovo četiri godine kontinuiranog izlaženja ove kolumne dobio cijeli tjedan odmora. Priznajem. no to ću ostaviti do neke druge prilike. U svečanu ložu je ušao predsjednik Hrvatske stranke prava. ali bi naš život. Znate već kako izgleda svečana loža na bilo kojem nogometnom stadionu? Da bez razmišljanja. koliko me je grlo nosilo. s druge strane. Magisterij iz daktilografije Nikad prije nisam tako nešto napravio i sam sebe nemalo sam iznenadio kada se to dogodilo. sjajno zabavljali dok sam vikao. željeli bolji život za sebe i svoju djecu. Prolazeći pokraj stadiona sve do prije koju godinu sam. mogli gledati zaslužne privredne kriminalce i pronevjeritelje državnih para i interesa kako se penju do svojih besplatnih mjesta. nešto. Za one iz Kutine. Inače. Prije dvije godine po prilici prijatelji su me nagovorili da pođem s njima na Poljud. Ti Iranci. bio puno tužniji da povremeno ne izludimo nekog jadnog redikula što se lažno izdaje za biznismena. Ilegalni useljenici su ljudi poput vas. ja sam vas u u uvodu ovoga teksta sasvim lako zamislio. ali ja je se s veseljem prisjećam i prepričavam. osjećam samo prezir. jer me nogomet baš nimalo ne zanima.Dinamo. dok se magistar Đa-pić ozareno osvrtao tko ga to želi pozdraviti. Mučan mi je njihov strah od ljudi koji upravo nisu ništa drukčiji od njih. ponijelo me div-ljaštvo gomile i lagao bih kada bih rekao da mi se nije svidjelo. zakleo da nikada ne bih mogao napraviti. tko li već.ili da ga švercer neće izbaciti u nekoj šumi. slučajno. Jedan jedini put u životu sam osjetio kako je to kada bezimen u masi vičeš ludosti. ili se zakiti s nečim što mu ne pripada. Rekao bih da su tome krive meni inače potpuno nesvakidašnje okolnosti. glavni urednik novina koje držite u ruci napokon je uslišio jednu od mojih bezbrojnih molbi za pomilovanje. ako vi ne želite živjeti s azilantima. a nije im se posrećilo. zaurlao: "Magistre Đapiću!" Društvo oko mene prvo me zaprepašteno pogledalo. samo su. nije bogzna što. Onda se počelo cerekati. iz sveg glasa. kao i svi. Njegovu razdraganost poslije smo komentirali kao očit znak posvemašnje duševne zaostalosti. upravo uz svečanu ložu pa smo. a ja sam iz gomile. uostalom? Čovjeka su uhvatili da je prepisao magistarsku radnju i to se činilo prekrasnim povodom za bezdušno podjebavanje. Zašto i ne. osokoljen smijehom prijatelja i susjeda na tribini. recimo. I tako je završila ta moja mangupska zgoda. Rugali smo se gospodinu magistru. Kinezi. Kako bilo. I sada dolazi čudni trenutak. brat bratu. opernog pjevača ili atletskog . Ovoga bih puta o drugome. tih dvjestotinjak kvadrata tribine vrijedi. On je riskirao više nego će itko od nas ikada riskirati i ja mu se divim zbog toga. Uzgred rečeno. kada sam učinio nešto za što bih se. Nije možda ljudski ni kršćanski. poznati i nepoznati. redom pohapsiš sve što se tamo zateklo. za bijednu gomilu ravnodušnih na tuđu nesreću. ili čak i ubiti. mislio da je to neka stanica za tehnički pregled vozila ili tako nešto.

počnem pjevušiti: "I can't get no satisfaciton. ali vi ste zapravo ni više ni manje. palo mi je na pamet. sociologiju ili nešto sasvim deseto. samo izaberite. To da je netko prepisao magisterij bilo je dosta ridikuloz-no. Od Suda u Splitu već smo navikli na svašta. I nije se obazirao na nas. Ovdje je naime dokazano da je Đapić prepisao. povijest. trebate samo tečaj daktilografije. uvjeren sam. koji misle da se uspjeti može samo vlastitim trudom i pameću. zezam se neko vrijeme i dođe mi jednostavna fraza. prvi put sam tada čuo to ime.prvaka. spretniji u daktilopisu obavi to u dva mjeseca. no nakon ovog. podje-bavali ga kao redikula u kolodvorskoj restauraciji. No. tako sam se i ja smijao. ali sudac Robert Pešutić u tome ne nalazi baš ništa zazorno i osudujuće. djeco moja. dobitnik Oscara za najbolji film. Odakle ta dobrohotnost. ili nam se barem tada tako doimalo. "Na Drini ćuprija". Možda bi i njegovu diplomsku radnju vrijedilo pozornije proučiti? Možda bi se i u njegovom originalnom doprinosu velikoj pravnoj znanosti našlo nekih rečenica. pasaža ili čak čitavih poglavlja koji bi se otkrili sumnjivo slični nečijim tuđima. ako sam dobro zapamtio. o jednom zagrebačkom intelektualcu. Ne znam jeste li išli za tim. ili barem ništa više ni manje nego je Đapić magistar. Mi smo tjerali šegu s njim. Ja sam. Nevjerojatna koincidencija! A drugi put. E-dur. više da imam neke riječi uz koje bih svirao. što se dogodilo? Uključim radio. U presudi Općinskog suda u .. kazao je lakonski taj sudski autoritet. mladenačka lirika. sa svojim osobitim doživljajem autorstva. jeste li možda koji put. Mislim se. dok je Ante Đapić ganjao karijeru. "Gospođica". Zatim. da je to već napisao. navodi optužnice bjelodano su potvrđeni. možda bismo trebali razmisliti da tu ustanovu napokon počnemo. Prošlo je. i kada završite. Sudac Pešutić. a on je vjerojatno već prepisivao doktorat. a magistar Đapić je pred Općinskim sudom u Splitu oslobođen svake krivnje za svoju znanstvenu krivotvorinu. tako prije nekog vremena napisao roman "Kiklop". snimili i kućnoj video kolekciji sačuvali "Titanic". a nema toga puno. hoću li ih tužit? Ma. kad je bilo na televiziji. na primjer. baš tu moju stvar sviraju. otvorio je mogućnost da za znanstvenu karijeru. I znate što su mi kasnije otkrili? Neki Ranko Marinković." I što mislite. međutim. I tada. ponekad i nesvjesno. nego što sam ozbiljno mislio skladati pjesmu. Pravaški je prvak dobro znao kako to ide u nas. Dogodi se to čovjeku. znao da ga nikakav sud neće osuditi zbog onoga što je učinio. bilo kakvu. kakva korist od toga. financirati iz proračuna za teatar. izgubljenom u burnim povijesnim zbivanjima uoči drugog svjetskog rata. On je već tada. na primjer? Posudite u biblioteci sabrana djela Ive Andrića i prekucajte ih učisto.. Ako spis dođe u suca Pešutića. istom onom logikom s kojom je Anto Đapić postao magistar prava. "Travnička hronika". neću. pomislim. "Velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara". fiziku. A-dur. Taj splitski općinski sudac. svakakav je šljam od tamo izašao pobjednički podignutih ruku. dvije godine. ili "Nepomirljive" od Clinta Eastwooda ili Coppolinog "Kuma"? Imat ćete svakako nešto od toga. on će razbojnike osloboditi. hoćete li pravo. Melkior Tre-sić sam ga nazvao. zašto ostati samo na znanosti? Zašto to ne bi vrijedilo i u književnosti? Ili na filmu. potpuno burlesknog slučaja. totalni plagijat. uzmem malo gitaru. zgodno je zvučalo. kemiju. a tamo neki Rolling Stonesi. Sto bi se i obazirao na neke luzere. opet. kako je i red. Do zadnje note me ljudi skinuli. Mislite da ovo ne može biti? Vama je sve ovo smiješno? Eh. vi se možete smatrati dobitnikom Nobelove nagrade za književnost. svršio je vjerojatno isti onaj pravni fakultet gdje je Đapić postao magistar. nekoliko tuceta pripovijetki i eseja. ja mogu samo naslutiti.

okolo će objašnjavati da je upravo EU ta koja je poražena. Slučajno. baš nitko u Bruxellesu to ne bi primijetio. noseći na sebi u odjeći i obući koliko prosječna četveročlana obitelj ne potroši u mjesec dana. Umjesto da prihvate poraz.Splitu sadržana je sama bit ovoga lopovskog društva. turobnim okolnostima usprkos. nitko od njih ne bi poginuo zbog Čavoglava. A ne bi. S takvim ludostima nema straha. poručuje tako europskim ministrima jedan novinar. baš na isti dan kada nas je Europa odbila. Mi zapravo nismo ozbiljno ni željeli ući u to bijedno društvo. Kada vidite selo iz čuvenog ratničkog napjeva. nego pristati na sramotne ucjene Europske unije. molim vas. Nije se smjelo reći da si pička Kad nas Europska zajednica neće. nije me toliko pogodila sama vijest o odgodi pregovora. u nekim se kafićima točio Guinness i pjevao "Danny Boy" i "Rocky Road To Dublin". mnogi su i ovog tjedna ostali vedrog i bezbrižnog raspoloženja. Snaći će se možda i naše vukojebine bez njih.. što ja znam. Grabili su brzim koracima. nedostajalo ni meni. Europa. Obrazloženje suca Pešutića u osnovi nije ništa moralnije ili nemoralnije od znamenite Rojsove uzrečice: "Ko je jamio. nećemo ni mi nju. zaštitnika Irske. Meni se čini jadno i glupo. trebamo više nego oni nama. Čavoglave na izvoru rijeke Čikole doista su mogli napasti samo neki glupi i nepismeni četnici. Zapravo. U srijedu mi se nije činio osobit problem da mi je Europa zaključala vrata. zvuči ponosno. šta vam je. iskreno rečeno. navodno. ispunili smo sve uvjete za primanje u Uniju. U Zagrebu sam se zatekao. nikome ne bi nedostajalo tih nekoliko jadnih kuća u kamenjaru. u čudu će otkriti da mi već slavimo sve njihove praznike. to je sve što trebate naučiti. volio bih objasniti tom novinaru. Razmišljao sam kako ću ih navečer u Dnevniku vidjeti kako govore da nama nitko ne treba. dajte. shvatite koliko su Srbi bili maknuli pameću u ono vrijeme kada su se upinjali da ga osvoje. Neki su ih novinari možda čekali. . kada ionako svi kradu. neću vam lagati. ali ja u tome. uistinu nikad nije željela ići u Čavoglave. Ovakvom je smiješnom. Jer. Na koljenima da nas mole da dođemo. koliko su me onespokojile budale što su samodopadno likovale zbog odgode." Ako ikad poželite sjesti u svečanu ložu poljudskog stadiona.. pretpostavljam. Svi su nekamo žurili. Gledao sam dakle te pametnjakoviće. Sjedio sam ispred kafića u centru i gledao neke naše ugledne desničare kako promiču pločnikom u dobro sašivenim tamnim odijelima i talijanskim cipelama od dvije tisuće kuna. Njemu to. Europska zajednica? Ma. opet. a zaklinju se u puru i opanke i baš su mi pokvarili dan. jamio je. koje je izmislila pivarska industrija i proizvođači čokoladnih bombona. ali mi je vijest iz Bruxellesa baš teško pala. U vrhu Europske unije sjedi ipak bistrija i školovanija čeljad. Ali. mi bismo ih odbili. Nama je lijepo i samima. tko je ikada spominjao to selo.. pubertetskom uvrijedenošću dio građana dočekao vijest da je Vijeće ministara u Bruxel-lesu odgodilo početak pregovora o našem pristupanju Uniji. Štoviše. ljudi bi sada htjeli da izgleda kao da se nismo ni borili. U nekim se lokalima tako recimo slavio blagdan svetog Patrika. čak i one potpuno blesave. Tko ih šiša. Samo smo se zezali. a ništa na njima neće biti iz domaćih tekstilnih pogona. što voze njemačke limuzine od dvjesto tisuća eura. ne bih želio sudjelovati. Kada Unija jednog dana ipak dođe u nas. ti ljudi će se snaći i bez naših vukojebina. njegov vrhovni zakon i istina zašto osuđivati nekoga za krađu. a ja sam ga jednom vidio. vjerojatno da bi negdje u neku kameru svečano izjavili da će radije jesti travu. Da Čavoglave jedno jutro zagonetno iščeznu. O Europskoj uniji uistinu nemam osobito lijepo mišljenje. mi njima. sve dok u četvrtak ujutro nisam otkrio da su me zaključali u kavezu s majmunima. "Nećete u Čavoglave".

Unatoč izazovnoj temi. Teci Eufrate. Tigrise teci Nije mi sasvim jasno što će u mom životu promijeniti perzijsko porijeklo Hrvata o kojemu će. zapravo je dan posvećen ženskom spolnom organu. A onda su se i neke pjevačice upecale. nećemo više ni tražiti da nas prime u Europu. srpnja. Paul McCarthney se deklarirao kao prijatelj vagina. ali nisam nikad čuo da neka od njih govori. prosinca gledali direktan prijenos svečane akademije u beogradskom Sava centru. Ja joj pridem. ja mislim. Dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine." Meni bi se. Vagine s kojima sam se ja imao čast upoznati meni doista nikad ni a nisu rekle. Vagine ga diljem naše domovine proslavljaju svečano i radno. Patrick Day i voljenima darujemo srcolike bombonijere na Dan zaljubljenih. "Mislim. ja znam. Što to znači? Imam li ja tamo. postali velika fora. radi se o zapanjujuće neizazovnom štivu. zar nije divan naš podanički mentalitet i pomo-darsko oduševljenje s kojim smo prigrlili sve praznike koje nam je zapadni kapitalizam donio. To može biti bilo koji dan između Valentinova i 8. seksualnom oslobađanju ili borbi protiv nasilja nad ženama. dapače i vidio sam da vagine imaju usne. "Vaginini monolozi" su. i svakog 22. Ali su." Žena je na ovu moju opasku uvrijeđeno ušutjela. jedna potpuno nevjerojatna feministička priredba koja se i ove godine održala u nekoliko naših gradova. Počnemo li za koju godinu klati tuke za Dan zahvalnosti. a danas dubimo bundeve za Noć vještica. kakvi su to monolozi?" upitao sam prijateljicu kada mi je došla ushićeno opisivati nedavno splitsko izdanje ove fešte. kućo stara. oko . Ante. s članicama armijskog ansambla što u sivomaslinastim minicama ozareno stupaju na "Hej vojnici vazduhoplov-ci".. nalijevamo se tamnim pivom za St.A kada tako nešto vidim. onda se i ja razveselim. učiti pučkoškolci. Holivudskim se glumicama zbog nečega svidjela čudakinja koja ih je napisala. Od svih novih zapadnjačkih praznika meni je ipak najdraži V-Day. zajedno s ozonskim omotačem i amazonskim prašumama. valjda zato što je žena. Recite i sami. bilo je samo pitanje časa kada će ta stvar doći i u nas i kada će neka naša glumica virnuti u gaćice i na golemo zaprepaštenje otkriti nevjerojatnu stvar — ona dolje ima istu tu stvar o kojoj Ensler piše! Tako danas imamo V-day. ipak bila sabrani-ja. sve je pažljivo zapamtila i naposljetku napisala knjigu ženskih ispovijedi o njihovom doživljaju vlastitog spolovila. tako da nisam od nje više ništa uspio izvući. Čitaju se "Monolozi" i čuva uspomena na doba mraka kada se nije smjelo reći da si vagina. Pravo da vam kažem. čak i dva para usana. Pa se valjda i Sting zauzeo da se zaštite vagine. Bono Vox je vjerojatno agitirao da se otpišu dugovi vaginama u Trećem svijetu. na primjer. eto. ako vam je slučajno promaklo o čemu se tu radi. A silno me zanimalo.. Jedino što se zna jest da okupljenima valja čitati "Vaginine monologe" američke književnice. Puni mu je naziv Dan vagine. I naravno. nas će primiti u Sjevernu Ameriku. marta. Strah me je i zamisliti kako bi to izgledalo. više i ne znamo koji po redu. V-Day. Još do jučer blagovali smo pečenu prasetinu i igrali badminton negdje na ledini uz rijeku za 27. i zapravo je nejasno čemu je točno posvećen. kao literatura potpuno beznačajnom. pizdarija. Eve Ensler je. momentalno noge odsjekle. po novome. zbrkanom pamfletu nevjesto sastavljenom od općenitih feminističkih istina. glumice i aktivistice Eve Ensler. ja bih se vjerojatno malo i prepao da mi je koja od njih štogod zinula. "Čekaj. Potrudio sam se naći i pročitati to neveliko djelo i ne bih vam ga preporučio. kao što im samo ime kaže. Tko šljivi Europu. a vagina kaže: "Gdje si.

Izaći ću naposljetku iz toga skromnog prahrvatskog doma u vrelo bagdadsko popodne i stisnutom se šakom put rodakovih prozora prijetiti: "Vrak vam mater. kucat ću od vrata do vrata i pitati: "Je li se vi možda mene sjećate?" "Ante?! Pa jesi li to ti?!" viknut će napokon neki Ha-san i pustiti me u svoj stan te ćemo sjediti podvijenih nogu na ćilimu u dnevnoj sobi. Posrijedi je uistinu totalno beznačajan podatak koji zapravo jedva zaslužuje deset redaka u stručnom časopisu.Gangesa. na uzorku od pedeset osam muškaraca. dvoriti čajem i datuljama. ne kažem da hoću. jer još koliko idući tjedan namjeravam tamo potražiti svoje rođake. doći na red pitanje nasljedstva. Otkrit ćemo. . Ja ću. na kojemu Hasan danas godišnje izvuče dvjesto tisuća barela nafte. kao kada bi netko napravio veliku predizbornu anketu na pedeset osam punoljetnih stanovnika Dugopolja ili Muca i objavio epohalni nalaz da Hrvatska demokratska zajednica osvaja devedeset osam posto glasova. da najbližima baš ne upadnem praznih ruku. Čekat će nas teške utakmice s Južnom Korejom i Nepalom. Razmetati se rezultatima koje si dobio na istraživanju tako malenog uzorka znanstveno je vrijedno. a onda sve drskije objašnjavat će mi kako sam se ja svega toga odrekao u velikoj seobi naroda prije kojih hiljadu i trista godina. u četrdeset pet posto njih našao više od dvadeset tisuća godina star takozvani azijski. gdje li već. nego tek jedan od čak sedamnaest suradnika. na primjer. Napokon. dok će nas Hasanova žena. Morat ćemo.. po prilici. Konačno ćemo saznati na koga imamo plave oči. koje mi je prodavačica u samoposluživanju ljubazno zamotala u bijeli papir. no ja ću ustrajavati na svojim povijesnim pravicama. duša od žene. a moja teta. u četrdeset pet posto njih našao stanoviti kromosom. Otkrićem azijskog podrijetla našega starog naroda ja sam se istog časa uhvatio raspitivati o avionskim linijama za Bagdad. smatrati da bih i ja trebao imati stanovitu korist od toga. a Hasan će opet misliti da ne bih. dvadeset deka kave i vinjakom. kako vidite. nekadašnji nasad naranči našeg djeda Hamze. igrati nove kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. vrlo bijedna znanstvena referenca. neku zemlju možda? Neku livadu ili šumu da je prodam pa da kupim stan ovdje? Koja je inače praktična korist od toga da je ministar Dragan Primorac. Za tako nešto ja mislim da ga ne bi trebalo pustiti ni do švedskog stola na nekom simpoziju genetičara. prisjećati se sretnih dana kada su naše obitelji o trošku sindikata skupa ljetovale u Basri. Safeta. uopće nije glavni autor. jasno. usput. osim toga. koji je bespravno podignut na mojoj parceli? Što ako se otkrije da moja obitelj posjeduje dvije trećine Pakistana? Stvar je. Taj Mahal. a malo se smijući. Isprva ljubazno. istražujući na pedeset osam muškaraca iz Hrvatske. prirodno. na primjer. ipsilon kromosom? Hoće li mi taj izvanredni znanstveni nalaz priznati u zemljišniku ako se ja poželim uknjižiti na neki indijski hram boga Višne? Ili ako bih ja srušio. rođake za koje nismo znali da imamo. je ruku na srce.. a kamoli da bismo zbog njega pravili reviziju povijesnih udžbenika za osnovne škole. sve dok teta Safeta ne dođe s isukanim jataganom iz kuhinje. Listat ćemo stare fotoalbume Hasan i ja i malo plačući. se vas bum tužil!" Nebrojeno se mnogo toga otvara s veličanstvenim genetskim nalazom ministra Primorca. S kutijom napolitanki. morat ćemo smiriti i pobunu u Kurdistanu i zaratiti sa Sjedinjenim Američkim Državama. vrlo osjetljiva. Nećake koje smo bezuspješno tražili preko Arene. kojem. ako se uopće može biti ozbiljan kada je ministar Primorac u pitanju. A onda će. A sada ozbiljno. nego samo glasno razmišljam. To da je on u nekom članku.

nabijao na kolac . puno prije povijesti i genetike. pravo za reći. užas onih časova s električnim upaljačem eksploziva u znojnom dlanu. Na užas etničkih čistunaca. Nacisti su napokon bolovali od sličnih boljetica i liječili se genetskom teorijom o arijevskom narodu koja je. čine se da su imali smisla pred vječnim erotskim blaženstvom. doslovno ili u prenesenom značenju. Ako je uopće slast. svjedoči o njegovim ružnim traumama. u tih tisuću i tristo godina nema tko nas nije. napokon. To svakako mora da je lijep prizor za mučenika što je svoje smrtno tijelo maločas ostavio sitno nasjeckano uokolo neke zapadne ambasade ili trgovačkog centra.. najmanje dvije od njih sedamdeset u svakom trenutku imaju one dane u mjesecu . Napokon.. rekao bih da je puno više onih prvih. a ovaj mu ponosno pokazao nekakvu oslikanu glinenu posudu koju je dobio negdje u Turskoj. je li to vrijedno ponosa. Što bismo napokon i dobili da se otkrije kako je nekakvo zamazano hrvatsko pleme prije tisuću i tri stotine godina došlo ovamo baš iz Azije? Znate i sami. kako znamo. Tko bi više.Slučaj vrlo sličan ovome imali smo. To da je netko uopće uzeo za radnu hipotezu neslavensko podrijetlo Hrvata. ali. uzmimo da jest. ovdje se suočavamo sa zagonetkom za koju nisam čuo kako je rješavaju teroristički teolozi. Kako teroristi obično umiru u ranim dvadesetima ili čak mladi. Sto ako onaj famozni. dobro. kada je Branko Uvodić razgovarao s pokojnim Franjom Tuđmanom. mogao sto posto kazati da je netko u četristo sedamdesetom koljenu baš iz tog i tog sela ispod Himalaja. Državni interes lično i personalno Teroriste što su dali život za vjeru u islamskom raju navodno dočekaju sedamdeset dvije djevice. Njemci. i Hrvati su se zaljubljivali u osobe druge nacionalnosti. i sve ono maltretiranje na plus četrdeset u palestinskom kampu za obuku.. završio nekakav ozbiljan fakultet. Sam je povod za njih. koliko uopće traje? Pohotniji možda obave cijelu stvar u šest mjeseci. Dragan Primorac je. suzdržanijima ostane za dvije ili tri godine.. prije šest ili sedam godina. meni to ništa ne smeta.Avari. Matematičkom vjerojatnošću. Morate imati strašnih problema s identitetom da biste se bavili takvim ludorijama. jednokratna slast. za razliku od pokojnika. ali našim šovinistima vjerojatno ne bi bilo drago čuti da su i Cigani iz Azije. bila samo neznatno znanstveno neu-temeljenija od teorije Dragana Primorca. osim toga. u njihov odnos s junakom se uvukla dosada. a u dženetu zacijelo ne poznaju probleme s erekcijom. No. no Tuđman je taj crvenim i bijelim kvadratićima oslikani keramički lonac smatrao za neporeciv dokaz azijskog podrijetla Hrvata i držao ga u svom uredu kao ključ velike povijesne tajne. uostalom. Talijani. azijski ipsilon kromosom u meni zapravo nije od prije tisuću godina. čini pozvanijom psihijatrijska znanost. Turci. iscrpljujući marševi. Urlanja. I te probleme ne smijemo podcijeniti. a djevice su postale zlovoljne šutljive žene. Siroti dečko brzo isprazni sve frustracije od odricanja u vjerskim školama i što dalje? Prošlo je ono treperavo vrijeme ljubavnog zanosa. Djevojke se pod prozračnim velovima uvijaju nudeći junaku svoje netaknute tjelesne umiljatosti. nakon toliko vremena. no njegovi su znanstveni zaključci možda tek neznatno manje blesavi. U rješavanju ovog problema meni se uistinu. mizeran. Netko normalan u to bi zasadio geranij ili asparagus. Povijest i genetika tradicionalno su omiljene znanosti svih nacionalista. ali to traje. nego tek od onoga age što je prije tri stoljeća s veseljem konzumirao svoje pravo prve bračne noći na mojoj nevoljnoj kaurskoj čukun-čukun-čukunbabi? Narodi su se miješali. hitra sastavljanja kalašnjikova vezanih očiju i. možda ćete se sjetiti. Djevičanstvo je. Mučenik vjere dakle ima sedamdeset dva vrhunska seksualna zadovoljstva. nekakav keramički pitar neznatno bolji od onih što se prodaju u Pevecu. Mislim.

ponovit ću. štogod stavite. kaže. smaknuća civila u Gračacu i životinjska mučenja ratnih zarobljenika u Lori. socijalna država. A zašto i ne. a domovina neće imati znatnije štete. a bez nekog jasnog razloga. znate i sami. fotografiju na kojoj se umjetnik iskolačenih očiju znoji u patriotskoj ognjici? Njegovo se čelo žari i vjede pote. hrvatskih znanstvenika. sinje more svijetu reci. Samo malo. opet.. Nemam nikakvih problema . jer smo vidjeli i konclogor u Dretelju. pršut.. slane inćune. ili se neutješno rasplaču samo ako je on ostavio otvorenu pastu za zube. aha. ja sam mila si nam jedina. Čovjek nema ni pet minuta fronta. premda.. lopov ili budala. ja mislim da je to lijep dokaz kako je Republika Hrvatska milosrdna. kada je za domovinu prije nekog vremena valjalo proliti jednu drugu tjelesnu tekućinu.. no viceve. Zgodna je ilustracija ovoga o čemu govorim i nedavna afera s ministrom Primorcem. Ministar nam se lecnuo. pa i dužnost je države. gospodine dragi. preko suradnika. Oprostite. ja uistinu nemam ništa protiv toga.. borba protiv alkoholizma. državni interes je po prilici kao pizza. ali neće dopustiti da ga to omete danas kada pjeva o svetosti domovine. No.. naslovnicu Škorinog posljednjeg albuma. ako ćemo pravo." I evo ga opet. Ali ne. A čitava vječnost je pred njima. Dragan Primorac i njegova smiješna znanstvena teorija je u ovome doista neviniji primjer. ušpicio se. zaštitna cijena pšenice.. čija su navodno spektakularna genetska otkrića njegovi ponizni suradnici htjeli ugurati u program osnovnih škola. koji na ovaj način ne samo da pokušavaju rušiti ugled ministra hrvatske države. Huh! Nisam baš siguran da to vrijedi smrti u devetnaestoj. stvar je više ili manje proizvoljna.. a on krene na vas teškom građevinskom mehanizacijom ministra hrvatske države. i ponovno. no. da zapravo i ne čudi da nam je ovako loše. da zbrinjava nemoćne slučajeve. što bi rekla moja baba. To je vrlo zabavan vic. Mislim. On je autentični.. Svirao je za društvo u kutu. područje od posebne državne skrbi. evo ga. uostalom? Miroslav Skoro će uzeti neku sitnu paru za to. Više i ne pamtim koliko se ludorija u posljednjih petnaest godina branilo kao vrhunski državni i narodni interes.. pa ćemo se sada pozabaviti samo onim što je uslijedilo nakon što se svekolika nacija krepko i od srca nasmijala vlastitom perzijskom podrijetlu. kulen. vi nekome kažete da je ovo ili ono. ananas. Savudrijska vala i Miroslav Skoro.. Kad god bi nekome pokušao kazati da je ubojica. meni to uistinu ne smeta. Nema recepta. invalide i netalentirane tamburaše. Vidjeli ste. nezahvalnoj javnosti poručio: "Poštovani kolege. pravilno dojenje.. samo na trenutak razmislite 0 istini. a samim tim i Republike Hrvatske. istinu govoreći. krivi papir. hrvatske znanosti i Republike Hrvatske u cjelini. otkup pšenice.i sklone su divljim izljevima iracionalnog bijesa. moralnim vrijednostima i dubini nakana ljudi. zašto ja ovo čitam?. sve prolazi. tek zato što on je sam tako odlučio. Što je to državni interes? Kako sam ja to shvatio promatrajući više pozivanja na taj vrhunaravni autoritet u posljednjih petnaestak godina. na primjer. estradni glasnogovornik državnih interesa. Ni ženama ni muškarcu taj užas nikad ne prestaje. Štoviše. feferone. nema smisla dvaput pričati. ja sam državni interes lično i personalno. Za domovinu i narod baš sve može biti od presudne važnosti. O ministrovim smo otkrićima azijskih korijena našeg naroda već pisali. on bi se svečano uspravio 1 rekao: "Ne. poticaj domaćoj proizvodnji. ispričavam se. Dravo teci.. Ali. samo malo. ja sam Hrvat!" Toliko je takvih samo radilo za naše zajedničko dobro.. taj vojni obveznik je imao pametnijeg posla. koji su se zakrilili jednakim alibijem. teci Savo.

Ponizno se ke-seći nekom." Dva i po sata kasnije njih dvojica. a ona drugo.. iscrpljeni i gladni. volio smatrati državnim interesom. "Psihijatrija". laže pokvarenjak. "Glavni tajnik za sporedna pitanja". još uvijek bezglavo tumaraju beskrajnim hodnicima čitajući natpise: "Europska komisija za smokve i datulje". "Spremište za metle". na stol pred liječnika iz torbi vade sir. sad na drugu. Portir ih pita znaju li gdje su krenuli. "U slučaju požara razbij staklo". a onda reče. Dramski program Hrvatske televizije. a žena mu. Miroslava Škoru. dugačkim bolničkim hodnicima. prometnu signalizaciju. NK Hrvatski dragovoljac. pola milijuna branitelja. da svi moraju nositi žute cipele. Pekmez od borovnica? Dajte ga ovamo! Evervthing goes. nema pršuta!" nasmiješi se doktor nadmoćno. Sanader se posluži Žužulovim češljem. "Ne pljuj na pod". Đakovačke vezove.. Sav se zgrčio.da proglasite državnim interesom što god vam padne na um. Da ne bi on rekao jedno.. a vrhovno biće u bijelom ogrtaču samo zamišljeno šuti. "A pršut?" "Nema pršuta. Casak kasnije eto ih unutra.. "A di je Ante Gotovina?" . čini se. obećavaju da će uskladiti zakonodavstvo. Sve kontroliramo. nije sasvim sigurna je li u lijevoj ili desnoj nozi. Vidiš odmah. neuki i izgubljeni. Nove fosile. jedno sivo zaklano pile. Da ne bi jedan rekao jedno. savršeno sam spokojan da živim u državi koja će.. "Dječja kirurgija". s torbama u rukama. Zamislite seljaka. "Eh. kao da bi rekao: "Nema problema. ugostiteljske normative. "Visoki povjerenik za niskogradnju". Bit će mi lakše. Meni slobodno recite da sam kreten. Lutaju tako njih dvoje. doktore". Nezadovoljno gleda žrtvene darove na oltaru neko vrijeme u tišini. što ću ja s vama?" Seljak se zacrveni. Jadransko more. I nadu naposljetku seljaci ordinaciju kamo su ih uputili i prije nego će ući još jednom utvrde što će kazati. Nju nešto probada. Zbunjeno sriču natpise: "Urološka ambulanta". brižne u suze. od užasa. a drugi opet nešto sasvim suprotno. jaja. "Oca vam lopovskog. trgne i prekine ih. nadu napokon kancelariju koju su trebali. Sad šepa na jednu. "Središnji odbor za crijevne zaraze i meku stolicu". bocu rakije i opleteni demižon domaćeg vina. Ipak. Zaustave se na trenutak pred vratima da pritegnu kravate. "Radaona". velebitsku degeniju. ako Europa to traži od nas. Veseli me da je znanstveni mediokritet ministar prometa. Na mene ne računajte.. Tek što bih na kraju dodao jest da se ja ne bih. nezainteresiranom euročinovniku. Jadranku Kosor.. ni u kom slučaju. Antuna Vr-doljaka. Nekoliko minuta kasnije eto ih unutra. Meni je sve to super. Idu tako Ivo Sanader i Miomir Žužul u Bruxelles. šmrkanje kokaina i Čiru Blaževića kao takvog. Terezu Kesoviju. Ivice Beskičmanovići Ivo Sanader ide u Europu otprilike kao neki seljak kada ide u grad u bolnicu. ružmarin. Službenik s druge strane stola u to se. Visoku delegaciju Republike Hrvatske već obuzme neugodno čuvstvo da se vrte u krugu. "Ured za guštere i gmazove". uplašeno zvjerajući. fišpaprikaš. donijet će zakon. "Dežurna sestra". došao sa ženom. a Žužul se samo samouvjereno naceri i digne ruku... kaže seljak brzo i ukoči se. stari. u sjedište Europske unije. bez razlike.. Žužul Sana-derovim zubnim koncem. velikodušno prigrliti sve i svakoga. međutim. I usklade priču. medugorske vid-jelice. Trpajte na tu pizzu što vam je volja.

sjetit ćete se kumordinara Zorža. za svaki slučaj. neočekivano osjetite malo radosti pod stare dane. kada vidite. pravo da vam kažem. Kao kada netko odsjedne u luksuznom hotelu pa ukrade ručnik iz sobe. Besmrtnici s velikim penzijama Jesu li akademici zbilja besmrtnici? Ne znam. Birokrat u sjedištu Europske unije. meni više uopće nije važno gdje je ta osoba. HAZU ne radi. silno se trse ostaviti dojam svjetskih ljudi.. somelieri. kaže Sanader brzo. u iznošenoj odjeći svog gospodara i hoda uokolo podignutog nosa. ."Nema Gotovine. kada se sramite zbog drugoga. s brižljivo složenim svilenim rupčićem u džepu na prsima. a onda se razotkriju u sitnim. kad je to bilo. nego da i dalje glupo i sramotno mulja... kako znate. a onda se povremeno vrati u selo. seljaka koji služi u gospodskoj kući u gradu. Džentlmeni. Iskreno. I ukoči se. operni pretplatnici. prezrivo njušeći svoj glibavi zavičaj. čini mi se. da mene sutra Akademija primi u svoje članstvo i ja postanem jedan od naših besmrtnika. Poznat vam je. ili kada Jadranka Kosor izjavi da ne bi prijavila Gotovinu jer ga ne bi prepoznala. Zaustavite sada ovaj kadar i pogledajte dobro ovu dvojicu osramoćenih političara. a seks — ohoho.. Sve bi mi bilo draže od vlasti koja slabo-umno laže. Kažem u prenesenom značenju. naravno. gospodine". jer to je više ili manje staračko zadovoljstvo. da mene sutra prime u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. taj osjećaj. Premda bi svejedno bilo zgodno ući u društvo najumnijih ljudi ove zemlje. a u Bruxellesu tako glupo i seljački lažu i izmotavaju se. ili tako blesav. Sto se mene tiče. Dođe vam poštar s omotnicom sa žigom najviše znanstvene i umjetničke ustanove u gornjem lijevom uglu. nema Gotovine! Sunce vam banditsko. superiorno se cereći. E. po prilici. četka odijela. "Eh. Članovima Akademije liječnik je već zabranio da jedu masnu hranu. laže seljak.. primaju uglavnom ljude u ozbiljnim godinama. Svakako. Elem. umišljenog strica Ivice Kičmanovića. Barem iz televizijske ekranizacije Kovačićeva djela. skamenio se čovjek i samo živčano trepće. moj gospodine. da se ja sramim zbog njih. Ima u našoj književnosti lik koji vjerojatno poznajete. sasvim lijepo možete zamisliti kako su se našli.. jer to ne može biti baš sutra. da je netko nešto ukrao u samoposluživanju.. više bih volio da Ivo Sanader već jednom u Bruxellesu stisne zube i kaže: "Nećemo vam izručiti Gotovinu". Tako se ja jadno i provincijski osjećam zbog vlasti koja više od godinu dana mekeće istu neuvjerljivu laž da ne zna gdje je odbjegli osumnjičenik Međunarodnog suda za ratne zločine. sad drugoga pa reče. jasno. I onda. Vidiš odmah. Neugodno vam je umjesto nekoga tko je. alkohol ni čuti. Napokon. a Žužulu zadrhti brada i počne tiho jecati. otpisao im i slano i slatko. na primjer. ipak ne bih prodavao grobnicu. Ja ovo pišem u subotu.. Ante Gotovina može za pedeset godina umrijeti od starosti pod lažnim imenom negdje u brazilskoj prašumi. sutra je nedjelja. nisam nikad pucao ni u jednog akademika. gleda sad jednoga. Primjećujete li koliko su slični? Njih dva brata uboga. a nedjeljom. vjerujem. Razmeću se poznanstvima s moćnim ljudima i samozalj ubij eno prevrću po ustima engleske fraze kao čokoladne bombone. Skorojevići u plavim odijelima. idiotskim greškama. ili i jedno i drugo. ili kada gledate emisije Petra Vlahova. savršeno odgovara opisu ove dvojice... ili tako bestidan. Pa i Žužul. kao lažljivi nakupac što prodaje jalovu kravu. A vama od ganuća grunu suze na oči pa spremno vadite iz vitrine čaše za sebe i listonošu. mislim da. frequent flvers. da sam ne poznaje neugodu. Ovdje su velika gospoda. u romanu "U registraturi". tako se. Za koju godinu. ponašaju ovi naši kumordinari. kada ste se već pozdravili sa životom i svim smrtnim slastima. premijer i ministar diplomacije u ostavci. lasti cipele i prazni noćne posude. Mogu nas nikada ne primiti u Europsku zajednicu. što ću ja s vama?" Sanader se zarumenio od stida. a koji.

Jer. medicinar. vragolasto mu namiguju. a vi?" Od toga blaženog jutra sve vam se promijeni.. Uđete u mesnicu. Stipe. Zaslužnih je građana svake vrste toliko da je iščezla svaka. ti si u Akademiji.. dakako. ne dao Bog. Ja ću Cedevitu. izazivački se cereći.. filolog ili medu glazbenim umjetnicima i muzeolozima. i "To je onaj akademik. zamotavao loj. Do jučer ste za njega bili ušljivi profesor u otrcanoj flanelskoj košulji kojemu je. zaboravite na to. Mrze nas kao pse. a onda se iznenada. pravo je pitanje. naivni. no bez ostatka će znati da primate pet hiljada penzije i četiri hiljade mjesečne nagrade preko toga. Pola stoljeća su se zlopatili u nekakvom Ruderu Boškoviću. opet. E. a iza vas šapću. Bogu hvala. U Švedskoj . citira članke. U dva naša udruženja književnika registrirano je valjda sedam stotina članova. sada. a varalice ih zavode da ulože novac u nekakav nemogući posao. a dolje piše: "Nek' ti ovaj medo reče koliko ti želim sreće". a tamo u kutu nekolicina penzionerki igra kanastu pa ga skrivećki odmjeravaju. neskriveno vas obožava. Srdačno vam se javljaju neki ljudi s kojima se inače niste ni pozdravljali. Nema hercegovačkog sela koje nije dalo barem jednoga generala. plati. Mi smo Hrvati takav jedan dobrostiv narod. ne dođe netko tko je nemjerljivo zadužio domovinu. onaj. Član HAZU ude u neki umirovljenički klub na čašu malinovca. Jer ti časni umnici sve do prijema u Akademiju obično su skromno živjeli od profesorskih plaća i nesigurnih autorskih honorara. svi se dižu i govore. Premda se koji put. treba li nama baš toliko za-služnika.." Pa i mesar vas nekako lijepo. a da vam ususret. Dobra je stvar da je tih akademika toliko da opet nije velik pritisak. nakon što su popili." "Koji akademik?" "Onaj." Akademijina penzija učini ljude neobično omiljenima. Baš ih briga jeste li vi u Razredu za prirodne znanosti. Ako nekom akademiku. da. Čovjek zna sve o vama. našli u prilici da im se svijet umiljava samo zbog njihovih para. Sto ćete. šalju poljupce i ljubavne poruke na malim roza papirićima. naizust deklamira vaš doktorat. milostivije gleda."Susjed. gledajte. kako se zove?" "Ivo Andrić?" "Nije Andrić. nekako se drukčije zove. opće je poznato da nas nitko ne voli. može biti i vrlo opasno. ali taj na kraju obično pita da mu budete jamac za stambeni kredit. višegodišnji znanstveni rad za dobro svoga hrvatskog naroda.. umre žena. zateknete u Unešiću u dva i trideset iza ponoći. ne manjka. "Ajde.. Nas Hrvate. a sada baca na panj pred vama krasan komad teleće plećke. Nobelova nagrada. nađete istinski zaprepašteni kako je netko upućen u vaš samoprijegorni. uvijek možete otpraviti čovjeka kod nekog kolege. Nacrtan medo. a branitelja Domovinskog rata tek je nešto manje od pola milijuna. Da. od ovog tjedna ih je 154 redovna u HAZU. čak i teorijska mogućnost da se. za priliku. takvi su ljudi. Na tržnici malo kasnije seljanka vam brižljivo bira rajčice. dobro ste čuli. Po cijelom kvartu već se pronio glas o pismu što ste ga jutros primili od Akademije i svi već znaju ono što je već našem narodu najzanimljivije.. naravno. već sutra se može ponovno oženiti. da nazdravimo. U svojoj šezdesetoj ili sedamdesetoj otkrivaju rodbinu za koju prije nisu znali. a nakon svega bi im došao redikul sa srednjom uzaludnom koji je napravio roštilj s vodenim hlađenjem. Njih nam. posebice akademika? Treba. klimava koraka.. U kafiću opet. Sve to. Kolika vam je sada penzija.

nego mi se uvod. Ako nas već u svijetu tako bezobrazno zaobilaze. Oscar. hoćeš vodoravno.čim vide: "ime oca: Ante". kako je neki Miroslav Radman akademik u Francuskoj.. nećemo te onda za društvene. skupi se i u nas učenih ljudi. O tome sam zapravo želio pisati. evo. ista priča. ja električar!" "O. evo. ne bi im se sirevi upljesnivili. Neki će zavidljivci. ajde đavlu. Ali Islam Latinski. Islama Grčkog. sve redom. doduše. na primjer. Knjižnica Zelina 540027423 . Pa i ova sada priča. što nama drugo preostaje nego da se sami častimo i slavimo. kako se reče.. "Ajde. rećemo. Nagradu Američke filmske akademije možda i možeš dobiti ako si rodom iz pravoslavnoga sela. I sad. akademika. Što će nama taj Radman. malo po malo. ovaj naš — ma ne dolazi u obzir.. što mi možemo napraviti kada nas tako otvoreno i bezočno diskrmi. pitam ja vas. budi predsjednik Akademijina Razreda za društvene znanosti. bogati. Odgovor se sam nameće. čovjek nema šanse. a u nas ga nisu primili.. hoćeš okomito. drage Hrvatice i Hrvati? On je u Francuskoj pa eto mu tamo.. Da su Francuzi tako pametni. kazati kako Francuska ima samo četrdeset akademika. Rješavaju križaljku. razumiju se u sve što ih upitaš. Ali što nas briga Francuska. malo odužio. Ne idemo mi vami pa ne morate ni vi nami. ti Jure.." "Kako. dismrki. nego za prirodne znanosti. U Los Angelesu to se strogo gleda." I tako. pardon.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful