Sve ljudske kulture, od klasične i biblijske, do one Indijanaca Sjeverne i Južne Amerike, dijele mit o drevnom potopu, katastrofi

koja se spustila s neba i uništila ljudsku rasu. U ovoj knjizi autor povezuje taj univerzalni kulturni fenomen s pričom o izgubljenoj civilizaciji Atlantidi, koja je nestala u jednom danu i noći u velikoj kataklizmi. 1

Uvjerljiv dokaz o iznenadnoj propasti legendarne civilizacije BIBLIOTEKA Nakladnik "STARI GRAD" Za nakladnika Zdravko Cikuša Urednici biblioteke Božica i Zdravko Cikuša Prijevod Petra Štrok Likovno rješenje naslovnice Zlatko Bilandžija Grafička priprema Aurelije Tisak Ekološki glasnik, Zagreb Frank Joseph UNIŠTENJE ATLANTIDE Uvjerljiv dokaz o iznenad propasti legendarne civilizacije STARI GRAD Zagreb, 2004. Naslov izvornika Frank Joseph THE DESTRUCTION OF ATLANTIS Compelling Evidence of the Sudden Fall of the Legendary Civilization First published in the USA by Bear & Company, a division of Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition published by arrangement with Inner Traditions International, Copyright © 2002 by Frank Joseph Copyright © za hrvatski jezik STARI GRAD 2004. Nijedan se dio ove knjige ne smije repoducirati bilo kakvim mehaničkim, fotografskim ili elektroničkim postupkom, ili u obliku fonografske snimke niti se smije pohraniti u povratni sustav, prenositi, prevoditi na neki drugi jezik, ili na bilo koji drugi način kopirati za javnu ili privatnu uporabu bez dozvole izdavača, pri čemu
2

se isključuju kratki odlomci koji se smatraju "poštenom uporabom" za potrebe proučavanja, a označeni su navodnicima. , . , , . JQJ,9 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb UDK 001.94(309) JOSEPH, Frank Uništenje Atlantide : uvjerljiv dokaz o iznenadnoj propasti legendarne civilizacije / Frank Joseph ; prijevod Petra Štrok>. - Zagreb : Stari grad, 2004. (Biblioteka Saturn) Prijevod djela: The destruction of Atlantis. ISBN 953-6716-327-2 I. Atlantida - Studija II. Legendarne zemlje - Znanstvene zagonetke III. Potonuli kontinenti ~ Znanstvene zagonetke 440916192 Sadržaj Predgovor ................................................................. 4 Uvod: Ludilo Atlantide.................................................5 I. "U jednome danu i noći" Rekonstrukcija ................15 II. Gdje je Atlantida? ...........................................36 III. Kraljica legendi ...............................................76 IV. Vatra s neba ....................................................90 V. Kako je uništena Atlantida? .............................. 127 VI. Kada je uništena Atlantida? ............................... 158 VII. Život u Atlantidi ............................................ 174 VIII. Otkrivanje Atlantide ........................................188
3

IX. Priča o Atlantidi ispripovijedana u jednome dahu ... 191 Epilog: Mi kao Atlantiđani ........................................195 Bilješke ...............................................................199

Predgovor Atlantida! Sama riječ izaziva oduševljenje, znatiželju i nevjericu izmiješanu sa željom da doista postoji. Naraštaji istraživača bili su opsjednuti izgubljenom civilizacijom, a milijuni ljudi koji su pročitali bezbroj knjiga o toj temi, pitali su se je li ta kratka Platonova priča o potonulome gradu ipak ono što mnogi pretpostavljaju - samo "mit" i, prema tome, kako riječ govori, izmišljena stvar ili osoba o kojoj se govori kao da je postojala. Pri stvaranju svoje knjige, koju sam utemeljio na sumerskim tekstovima zapisanima na glinenim pločama prije više tisučljeća, suočio sam se s Herkulovim zadatkom dokumentiranja i dokazivanja da su događaji, o kojima govore drevni narodi, doista stvarni, a ne "mitovi" - bajke nastale suviše živom maštom. Frank Joseph je zavidnom jednostavnošću demistificirao Atlantidu i rekonstrukcijom odveo čitatelja u to legendarno mjesto. Tako se čitatelj pridružuje pomorskom kapetanu u njegovu uzbudljivom dolasku u svetu luku. Navodeći gdje, kada i kako je Atlantidu zadesila njezina sudbina, Joseph gotovo neprimjetno okončava raspravu o "Mitu ili stvarnosti". Baveći se uništenjem Atlantide, on uvjerava čitatelja da je ta otočna država doista postojala. Ponudivši uvjerljivo mjesto, vrijeme i uzrok katastrofe, učinio je opravdanim svaki dokaz koji bi se još uvijek mogao pronaći nakon toliko mnogo tisuća godina. Uništenje Atlantide opisuje grad, središte otočnog carstva, suočenog s dizanjem mora i nebeskim katastrofama. Budući da smo i sami suočeni s globalnim zatopljenjem i porastom razine mora, objašnjenje prošlosti Franka Josepha trebalo bi osobito zainteresirati čitatelje na cijelom planetu. Zecharia Sitchin, autor The Lost book of Enki i The Earth Chronicles

4

5 . majstorski izrađen mozaik čiji su se izvorni dijelovi i živahne boje potpuno sačuvale nakon dva tisučljeća. dok je dragocjena tekučina prskala po isprženoj zemlji. izražajan nos i usta otvorena kao da nekoga dozivaju. a potom se priljubio uz rimski pločnik. postao je lud. samoinicijativno se imenovao mojim vodičem do Lixusa. kao da izgovara mantru. Starac koji je "stvorio" tu sliku prestao je trljati kamenje. Dragocjen sadržaj moje čuture bio je žrtva ljevanica bogu vode. žuta poput zlatnoga žita. Trenutak poslije bilo je neprepoznatljivo. koji je razotkrio svoje bezvremeno lice samo onoliko dugo koliko je trajalo žrtvovanje.UVOD Ludilo Atlantide "Don Quijote je čitajući postao gospodin. Bio je to prikaz boga oceana. Njegovo se lice iskrivilo u groteskan. Moj prijatelj. Usprkos tome. otkrivajući debeo vrat. grčkog Posejdona. Ispraznio ju je stojeći. Ja nisam govorio arapski. pa sam mu nevoljko prepustio ostatak vode u mojoj čuturi. " George Bernard Shaw Prosijed Arapin u svojoj dugoj crnoj galabiji gunđao je i rukom nestrpljivo pokazivao prema mojoj čuturi. spustio je dlan svoje desne ruke na prašnjavo kamenje i protrljao ga kružnim pokretom. pri čemu je prikaz gotovo istodobno počeo blijedjeti.i obris lica. Mrmljajući dubokim i tihim glasom. koji je došao istraživati sumorne ruševine drevnoga grada kako bi otkrio tragove još starije civilizacije. modra. krezub osmijeh. Postupno se iza portreta otkrivala živopisna slika mora s mnoštvom dupina. Popunjavale su se sjene i raskošne boje tijela. modre oči. U Sjevernoj Africi voda i život znače isto. Povjerovavši u ono što je pročitao. Na smeđe-sivoj površini su se postupno počeli razotkrivati nejasni obrisi mozaika. Svijetle boje izgubile su sjaj. nije govorio engleski. na šupljikavom kamenju su se počele razabirati boje . Kada je prolivena voda ishlapila na sjevernoafričkome suncu. koji je također izgledao prilično drevno. a ja sam bio sam. mozaik je potpuno nestao.karneolsko crvena. rimskoga Neptuna. Dok je starac tako mrmljajući trljao pod. iznova se utopivši u nerazlučivom smeđe-sivom pločniku. Lice je postalo mutno kao da je prekriveno maglom i oblakom. morsko-zelena . široka ramena i velik trozub. te dugi zlatni uvojci. pogani Amerikanac u zaboravljenome kutu muslimanskog Maroka. Isprva velike.

Prepoznatljivi rimski stupovi i svodovi stoje na kamenim ruševinama starijih. Cilj te potrage leži skriven poput mozaika. ona je bila neovisno kraljevstvo Mauretanija. pretpovijesne slagalice mnogo veće od svih mjesta koja sam posjetio. gdje je grčki filozof Platon prvi put ispripovijedao priču zbog koje sam krenuo u lutanja. Rimske su samo gornje i najmlađe ruševine u arheološkoj zoni.vještina izrade nevjerojatno je podsječala na slićno masivno. Bili su raštrkani poput mrvica kruha pred gladnom pticom. Prije Mauretanaca. u Irskoj. preko Atene. uz obalu tamnoplavog Atlantskog oceana. vabeći me uvijek prema sljedećem svetome mjestu. Dlanom ruke sam prešao preko jednog od tih masivnih. prije svega. vođen k odgovorima koje sam tražio. savršeno obrađenih monolita i zadrhtao od uzbuđenja. Poput opsjednutog čovjeka s misijom. nalik doživljaju već viđenog . Ruševine se nalaze u blizini razrušenog grada Larachea. pustinjskim pijeskom u sjeni Velike piramide. No. Posvuda sam skupljao dijelove izgubljene. doživio Lixus. podzemnog hrama etruščanske Italije. "Grad svjetla". kakvim su ga ostavili Rimljani. Nekoliko tjedana prije toga. ondje su živjeli Feničani iz Kartage. drevno kamenje koje sam dotaknuo visoko u Andama u Južnoj Americi i na dnu oceana pokraj otoka Biminija. tko je gradio gradove prije njihova dolaska? PITANJE ŽIVOTA I SMRTI Maroko je bio središnja točka moje potrage ukorijenjene u opsesiji. u Wisconsinu. koji su ponekad ugrožavali moj život. jahao sam na konju. Svugdje gdje sam putovao osjećao sam se zaštićen od ljudi i događaja. 6 .Moj susret s Neptunom kao da je personificirao potragu zbog koje sam stigao iz svog doma u Colfaxu. nepoznatih arhitekata. U Turskoj sam s bedema Ilija promatrao veliku ravnicu na kojoj su Grci i Trojanci vodili kobnu bitku. na sedlu od crvene kože. fotografirao i. Na obalu Maroka stigao sam samo kako bih istraživao. putovao sam od najstarije poznate grobnice na svijetu. Prije negoli su Rimljani kolonizirali sjeverozapadnu Afriku. odgovora nikada nije bilo dovoljno. 88 km istočno od Floride. No. U Gornjoj dolini Nila čuo sam svoje korake kako odzvanjaju u golemu Hramu pobjede Ramzesa III. no odgovarajučom bi metodom mogao biti otkriven.

te me ostavila u nesvijesti na ulicama Cuzcoa. niti će ikada biti. Lanzatore. od Wisconsina do Louisiane sam tražio humke s reljefima ptica i zmija. Katkada je cijena koju sam platio za ta i mnoga druga putovanja. Sve te pustolovine imaju samo jednu osnovnu svrhu . jer na svojim putovanjima neprestano otkrivam nove dimenzije u beskrajnoj potrazi za pričom. rodno mjesto Apolona. Ondje su me tri čovjeka pokušala udaviti. Zeus. pak. No. Iako je ova knjiga već tiskana. To premašuje granice uobičajene intelektualne znatiželje. novca i opasnosti koja ugrožava moje fizičko postojanje. Neki instinktivan povod. nakon nebrojeno mnogo tisućljeća. Na Lanzaroteu sam se gotovo utopio kada sam zbog plime ostao zatočen u špilji na obali mora. boga svjetla i prosvjećenja. Tenerife u Atlantskome oceanu. i Gran Canaria.ili se. koja su mi promijenila život. mogao bi obrazložiti što se dogodilo s radosnom opsesijom moga života. energije. gdje sam pronašao otisak samoga Atlanta. Ondje sam se uspinjao meksičkim piramidama. koja nikada neće biti potpuno poznata.da se iznova povežu s onime što je izgubljeno. može opravdati izvrgavanjem golemim količinama vremena.otkrivanje korijena civilizacije. U Peruu nisam imao toliko sreće.Popeo sam se na goru Idu na Kreti kako bih vidio špilju u kojoj se rodio vrhovni bog s Olimpa. obilježavaju put Sunca. U Tangeru sam pobjegao pred bandom razbojnika. spasio sam se tako što sam se štapom za hodanje spustio u grotlo vulkana. to bi bila tek djelomična objašnjenja. preko mora do divovskih geoglifa fantastičnih životinja i divovskih ljudi nacrtanih u peruanskoj pustinji. Morao sam posjetiti i druge otoke Santorini u Egejskome moru. Moja potraga me odvela daleko od Staroga svijeta. Najiskrenije se nadam da će se čitatelji ove 7 . čije visoke. stožaste piramide još uvijek. koji se ne može objasniti riječima. Taj moj cilj može se racionalno obrazložiti . te Delos. alkemijsku uzbuđenje pretvaranja dramatične legende u povijesnu stvarnost . I drugi su istraživači bili i još uvijek jesu začarani poput mene. čije zlokobne planine još uvijek seizmički podrhtavaju. Ta idée fixe nije samo moja. ona nije dovršena. Poslije istoga dana. prelazila materijalnu vrijednost. a ne tako daleko od kuće. čiji je srpast oblik nastao vulkanskom erupcijom koja je isparila planinu. te do najazgonetnijeg bolivijskog grada visoko u planinama.

Sviđalo mi se to njegovo suvislo stajalište. poput mnogih drugih čitatelja nisam se mogao oteti dojmu da on izravno pripovijeda stvarne događaje. smatrajući je tek slučajnom. nisam mogao odbaciti mogućnost da se iza toga mita skriva neka stvarnost. od razdoblja Homo erectusa i paleolitika do preddinastičkoga Egipta i drevne Mezopotamije. Podrobno sam proučio svaku točku Platonovih Dijaloga. dok iznenada nisu bili uništeni u geološkoj katastrofi koja je imala razmjere nuklearne.. podvodnu arheologiju. U proljeće 1980. postoji nešto mnogo više. te 8 . koji su se dogodili stvarnim likovima i na stvarnome mjestu. Lost Continents ("Izgubljeni kontinenti"). Sprague de Campa. Čitajući Timeja i Kritiju. ne odviše zanimljivom legendom. prvu knjigu o Atlantidi koju sam pročitao. No. Neke od njih su bile smiješne. Iako sam još uvijek smatrao da je Atlantida izmišljena. osjećao sam da se u njegovim riječima skriva nešto više. Do tada ništa nisam znao o Atlantidi.naravno. no sve su nudile nešto što je navodilo na razmišljanje. druge prihvatljive. Istraživao sam pojavu pomicanja Zemljine ploče. arheoastronomiju i osobito povijest. koja je gotovo premašivala razmjere mojih bilježaka. koji je opstao gotovo dvadeset četiri stoljeća. za njihovo dobro! Groznica me uhvatila veoma blago. Iznova sam pročitao Lost Continents i proučio sve knjige navedene u njezinoj bibliografiji. Kr. Većina suvremenih znanstvenika odbacuje njegovu pripovijest kao alegoriju. Njegovi Dijalozi predstavljaju najstariji poznati izvještaj o Atlantidi. Uronio sam duboko u prošlost. koji su uživali i slavili u svojim blistavim hramovima i palačama. No. i koji je on tako džentlemenski odbacio. arheobiologiju. SPOZNAT ĆEMO SEBE Odgovor bi se mogao nalaziti u rukopisima filozofa Platona iz četvrtoga stoljeća pr. poput mnogih drugih čitatelja djela velikog mislioca. Pisao je o carstvu na prekrasnome otoku u oceanu na kojemu su živjeli veoma nadareni ljudi. komparativnu mitologiju. vulkanologiju. dok sam prebirao po knjigama u knjižnici u Chicagu. De Camp je uvjerljivo i zabavno pisao o najhitnijim argumentima o postojanju Atlantide. OTKRIJEMO LI PROŠLOST. ostavivši u meni osjećaj da u tome mitu. izazvao je više pitanja nego odgovora.knjige barem približno toliko zaraziti . istodobno od dopunskog istraživačkog materijala gradeći veliku knjižnicu. opovrgavajući tvrdnje razumnim geološkim zaključcima i dostupnom povijesti. kupio sam primjerak knjige L.

utvrdivši zajedničke teme i obrasce. čija se vrijednost može prepoznati samo ako se promatra iz pravoga kuta. točno je da postoji veoma malo fizičkih dokaza o njezinom uništenju. Bio sam suočen s istom dilemom kao i astronomi Clube i Napier u njihovoj srodnoj studiji The Cosmic Serpent ("Kozmička zmija"): "Nijedan pojedinac nema dovoljno znanja da potpuno znanstveno analizira više od djelića dokaza. bila je zastrašujuća i uzbudljiva. moja se istraga nije suzila nego još više proširila. da sam o tome slučaju mogao raspravljati na nekom sudu. No. koji se odnosi na neku temu. ne mogu reći kada sam točno utvrdio da je Atlantida doista postojala. koji su uglavnom dvosmisleni. Nisam pokušavao ugurati činjenice u neke unaprijed stvorene predodžbe. Cjelokupno objektivno stajalište o čitavoj civilizaciji počelo se oblikovati tek nakon što sam iznova proučio mnogo skupljenog i organiziranog materijala. koji su se stalno ponavljali. Naime. Međutim. Konačna spoznaja da je to mjesto ipak postojalo. Potraga za Atlantidom bila je nezadovoljavajuća i nedostižna. Nisam pokušavao dokazati ili opovrgnuti postojanje Atlantide. Isprva sam osjećao da nisam dostojan napisati knjigu o Atlantidi. nisam arheolog. Nakon više godina istraživanja. Jedina osoba koja bi mogla napisati knjigu o Atlantidi morala bi biti genijalan stručnjak za više od deset različitih znanosti. Međutim. Ta perspektiva se oblikovala ispravnim povezivanjem različitih dijelova podataka. Poput dijelova mozaika Neptunove glave koje je otkrio stari Marokanac. nego ustanoviti razlog zbog kojeg se tako dugo zadržala u ljudskoj mašti.američkih kultura u meksičkoj dolini i Andama. znao bih da raspolažem dokazima dovoljnima da ishodim osuđujuću presudu. U to me nije uvjerio nijedan presudan dokaz. sve veći porast specijalizacije znanja može rezultirati 9 . moji su zaključci nastali na temelju dostupnih podataka. Prije kraja desetljeća. podaci koje sam skupio bili su dovoljni da dokažu postojanje Platonova potonuloga grada. Upravo suprotno. S druge strane. želio sam više znati. potpunoj slici. a ta tema je suviše opsežna čak i za stručnjake na bilo kojem polju istraživanja. ali me istodobno obogaćivala jer je odgovor na jedno pitanje redovito nametao nekoliko novih pitanja. Nisam mogao ni zamisliti da će me znatiželja odvesti do tako golemog projekta. Osjećao sam još veći izazov i bio sam odlučniji nego ikada da odgonetnem zagonetku. Što sam više naučio. Atlantida se postupno razotkrivala u jednoj.

sjevernom Njemačkom. Hebridima. Bahamima. Dovoljno je reći da u svetim hodnicima akademije danas vlada snažna dogma." Nijedan plaćeni arheolog danas ne smije dotaknuti temu Atlantide. takva knjiga već postoji . izbjegavaju spomenuti riječ koja počinje slovom "A". ogorčeni T. Sardiniju. Ustvari. Godine 1841. Spitz-bergen. Ameriku. pa i dalje od njih. da svojom čarobnom zrakom još uvijek potapaju brodove. putovali su nasumce. koja zahtijeva da nitko ozbiljno ne obraća pozornost na izvjesne zabranjene teme. zahtijevalo bi stvaranje posebne knjige. Atlantida se povezivala s drevnom Trojom. I gdje su stigli? Tvrde u Afriku. čak i drugim planetom. SVE OSIM ATLANTIDE Postoje opravdani razlozi zbog kojih ozbiljni istraživači. Stručnjak smije pridati značaj pojedinostima. bez obzira jesu li ili nisu profesionalci.. noseći sa sobom više ili manje težak teret učenosti. da su njezini stanovnici-izvanzemaljci još uvijek živi i da stanuju ispod Sjevernog pola. a pogreškama zato što će stručnjak pokušati suviše naglasiti značenje jednog ili drugog podatka iz svog polja istraživanja. Švedsku.sterilnošću i pogreškama: sterilnošću zato što se obuhvatna slika može previdjeti. bez obzira želi li je objasniti ili odbaciti. no nitko ne prosuđuje teoriju evolucije samo zato što se ona može primijeniti na leteće vjeverice Istočne Azije. Perziju i Cejlon. Palestinu. Rečeno im je da su Atlantidu osnovali svemirci. čitateljima koji nisu upoznati sa sadašnjim. Pružiti objašnjenje razloga njihove ekstremne odbojnosti prema svemu što se odnosi na Atlantiđane. Martin napisao je u Etudes sur le Timee de Platon: "Mnogi znanstvenici koji su krenuli u tu potragu. predložili su teoriju da se Atlantida nalazila na Kreti. no vođeni samo svojom maštom i hirom. te mnoge druge izmišljotine zbog kojih svaki razuman istraživač odbacuje ideju o potopljenom gradu gotovo kao halucinaciju. Atenu. dok najnovija tumačenja "difuzionista" pretpostavljaju da je riječ o Antarktiku.The Hidden History of the Human Race ("Skrivena povijest ljudske rase"). prilično bijednim okolnostima suvremene američke arheologije." Istraživanjem sam otkrio da su Atlantiđani imali svoj utjecaj na svim navedenim područjima. Ta nemogućnost lociranja prave Atlantide ne postoji od nedavno. stoga ne treba čuditi što su istražitelji otkrili zanimljive tragove izgubljene civilizacije na međusobno veoma udaljenim mjestima. H. Iako su neka od tih mjesta možda doista bila atlantidske kolonije ili utočišta njezinih 10 . Privilegirani znanstvenici koji su istraživali tu priču.

do tada nebrojeno puta iskorištene podatke. u ulozi reportera. Prema tome. odlučio sam izvoran tekst predstaviti kao temelj kojemu ću dodavati najnovije materijale. te poslije radio kao reporter-istraživač u Winnetka Paper. arheolozi ne odobravaju popularizaciju svog rada. Dokazi koje sam skupio tijekom tih dugih. Jedan od razboritijih atlantologa iz ovoga stoljeća. opsežnih putovanja nisu samo potvrdili većinu mojih prvotnih zaključaka. Prihod koji sam od nje dobio uložio sam u sljedećih osam godina mojih prekomorskih istraživanja. Uništenje Atlantide je 11 .preživjelih stanovnika. ne začuđuje što većina stručnjaka s prijezirom odbacuje samu ideju Atlantide. pripremila da razlučim činjenicu od fantazije. nego su ih proširili mnogo dalje od poglavlja prvog izdanja. Konačno. možda mogao otkriti istinu. subjektivno usredotočuje na pojedinačne dijelove cjeline. Mislio sam da bih." S obzirom na nepromišljene tvrdnje iznesene o "izgubljenom kontinentu". James Bramwell. Kada mi se ukazala mogućnost drugog izdanja knjige. netko drugi. bilo kao potpunu izmišljotinu ili kao pogrešno tumačenje drevnih događaja u Egejskome moru. bio bi spremniji razvrstati istinu zakopanu ispod desetljeća službenog neprijateljstva i fanatičnog ekstremizma. Možda me upravo činjenica da sam studirao novinarstvo na Sveučilištu u Južnom Illinoisu. sam grad se ne može identificirati ni s jednim od njih. reporterov je zadatak da skupi što je više moguće dokaza i potom ih poreda u suvislu sliku. inače to uopće nije Atlantida. osim arheologa ili okultista. koji se. Knjige o Atlantidi uglavnom sadrže tek rekapitulirane. pet puta veće od izvornika. koja će biti predstavljena općoj javnosti. ATLANTIDA ŽIVI! Dakle. jezgrovito je izjavio: "Atlantidu moramo razmatrati kao da se nalazila u Atlantskome oceanu. Rezultat toga je opsežno i prošireno izlaganje. u svojoj prirodi. S druge strane. Gomile špekulacija koje okružuju rasprave o Platonovoj priči predstavljaju prepreku koju moraju premostiti svi iskreni istraživači kako bi stigli do istine. Na taj način su polje istraživanja ostavili otvorenim za istraživače koji ne raspolažu akademskim kvalifikacijama. kako bih pronašao smisao koji leži u drevnoj tajni. knjigu Uništenje Atlantide objavio sam 1987. pristupanjem Atlantidi kao arheološkoj detektivskoj priči. Oni su posve napustili temu Atlantide kako bi izbjegli napore da je objasne.

pak. Službeno stajalište o navodnim prvim ljudskim civilizacijama u Mezopotamiji i dolini Nila. Neki od njih su odbačeni jer su opovrgnuti suvremenim istraživanjima.bez obzira koliko uvjerljivo. Dogme prošlosti više ne počivaju na čvrstim temeljima o kojima su toliko dugo ovisile. što se uglavnom čini.jedinstvena knjiga jer pruža. Taj dokaz je ovdje predstavljen u uvjerljivom kontekstu bliskoistočnog brončanog doba. nepostojanje bilo kakvih veza između drevnih naroda Meksika i Perua . Glavni cilj ove knjige je da u čitateljevoj mašti pokuša oživjeti izgubljenu civilizaciju. Same činjenice moraju se razviti tako da više nalikuju tragovima fascinantnog misterija. koja su suviše radikalna da bi ih se razmatralo. nov dokaz koji u većem dijelu nikada prije nije bio dostupan širem čitateljstvu. Možda su upravo zato toliko nepopustljivi branitelji teorije o Atlantidi kao mitu. koje se propovijedaju kao sveto pismo Akademije. od kojih neki posjeduju izvanredne znanstvene kvalifikacije. Neophodan je potpun pomak svijesti. pa čak ni starijim istraživačima potonule civilizacije. No.takva i slična uvriježena stajališta ubrzano potkopavaju teška pitanja. od poznate nam povijesti. neophodan je uvjerljiv činjeničan temelj na kojemu će se predstaviti objašnjavajuća teorija uz vjerodostojnu rekonstrukciju. Ti dokazi objavljeni u prethodnim publikacijama predstavljeni su u novome svjetlu. Misterij. Afrike ili Azije do obje Amerike. Nije dovoljno samo isticati činjenice . Da bi Atlantida živjela u umu. Suhoparno ponavljanje dokumentiranih teorija neće uskrsnuti Kraljicu Legendi iz njezina vodenog groba. Svijest o Atlantidi sljedeća je na popisu pitanja. nepomaknutog. javno iznose svoje ozbiljne dvojbe o zastarjelim teorijama. koja postavlja nov naraštaj istraživača. to je ujedno i najeksplozivni]e od svih pitanja. rekonstruirao sam svakodnevni život u Atlantidi . nego beživotnim sastojcima pukog nagađanja. jer odgovor na njega može katastrofalno uništiti službeni nauk. jer sve više istraživača. a neki su se uklopili u novo gledište o Atlantidi. ispituje teorija koja sve dokaze ujedinjuje u obuhvatno rješenje.kako je izgledalo šetati ulicama Atlantide pokraj njezinih hramova i palača. svjedočiti posljednjem 12 . za šest tisuća i petsto godina. Bliskog istoka. Nakon mnogih desetljeća nijekanja suviše je toga što bi mogli izgubiti. isticanje nemogućnosti da su drevni pomorci mogli preploviti ocean od Europe. Pomoću činjenicama potvrđenih elemenata te sjedinjujuće teorije.

Lišimo li ovo istraživanje tih aspekata. ne ističe tvrdnje. Kada su Atlantiđani bili na vrhuncu svog društvenog razvoja. Atlantiđani su upravo jednog od najmističnijeg lika Atlanta . No. No. Ovo istraživanje. ostavimo li po strani paranormalne špekulacije. neiskusnih povjesničara i samozvanih medija. nego spoznajom povijesne činjenice da je Atlantida doista postojala. Propast civilizacije (a stotine ih je nestalo prije naše) uvijek je bolan. Pravo čuđenje ne proizlazi iz paranormalnih neizvjesnosti. budući da su nadutošću i pohlepom zlouporabili temeljna načela uzvišenosti. njihovo je društvo nestalo u zaborav. Kultura Atlantiđana bila je potpuno usmjerena k postizanju duhovne moći posredstvom mističkih umijeća. misticizam u ovoj knjizi nije "kanaliziran" ni izazvan nekim čarobnim kristalom.danu kroz oči samih Atlantiđana.i razlog njezina uništenja. Naime. Ne može li se legenda o Atlantidi uvjerljivo premetnuti u dostupnu. Dopustio sam da se bilo kakva magija. No. priznate povijesti i komparativnog mita. budimo barem toliko pošteni da slijedimo činjenice bez obzira kamo nas one odvedu.štovali kao utemeljitelja astrologije. racionalnu teoriju. Atlantida nas upozorava da moramo posegnuti duboko u naše duše. Ono izbjegava okultne i izvanzemaljske teorije koje diskreditiraju povijesnu Atlantidu u očima stručnjaka i javnosti. Ono se isključivo oslanja na bolje utvrđene podatke i suvislo izvedene zaključke suvremene znanosti. previdjeli bismo razlog postojanja Atlantide . svojevoljno razvije. Nadao sam se da će takva rekonstrukcija događaja oživjeti temu koja je predugo bila mučena od strane profesionalnih istraživača. No. Činjenična Atlantida dovoljno je fantastična. ona je duboko ukorijenjena u misticizmu. 13 . Zašto bi činjenica o povijesnom postojanju Atlantide bila zanimljiva ili bitna? Osim što je ona prava kolijevka civilizacije. tada je ona doista samo legenda nedostojna naše znatiželje. koja je možda prisutna u toj priči. Naime. Nezemaljski aspekt priče o Atlantidi ne može se izbjeći čak ni razboritim proučavanjem. tek tada je svijet stvorio sličnu međunarodnu civilizaciju. ne prepušta se špekulacijama koje nisu potvrđene suvremenim razumijevanjem prošlosti. prema tome. koja se uglavnom temelji na dokumentiranim mjerilima. to ne znači da Atlantidi nedostaje mistična dimenzija.

njezina fizička odsutnost ne obeskrjepljuje njezinu priču. Budući da je uništenje grada imalo kataklizmičke razmjere. iako godinama nije bio uočen. koji su omogućili njegovo promatranje. Drugim riječima. da je Rim iznenada nestao na vrhuncu svoje carske slave. No još od početka dvadesetog stoljeća ozbiljno se razmatrala mogućnost postojanja tog planeta. Iako materijalan dokaz o postojanju Atlantide još uvijek nije otkriven. Sve dok Atlantida ne bude otkrivena. Fizički zakon uzroka i posljedice može se primijeniti i na zakone ljudske povijesti. zahvaljujući izumu mnogo snažnijih teleskopa. Moramo razmisliti o vlastitom ponašanju. usmjerit ćemo naše istraživanje u tome smjeru do konačnog mogućeg otkrivanja i identificiranja atlantidskih predmeta. istinu o njoj možemo naučiti promatranjem njezina utjecaja na druga društva. U SJENI ATLANTIDE Atlantida se može oživjeti skupljanjem i usporedbom dokaza. Na taj način. povijesnog i mitološkog dokaza onih naroda koji su bili u doticaju s Atlantiđanima. vjerovalo se da Pluton postoji zbog njegova vidljivog utjecaja na Uran i Neptun. priču ćemo moći slijediti prije svega upravo posredstvom književnog.on je otkriven 1930. Urana i Neptuna i otkrili gravitacijske poremećaje koji se nisu mogli pripisati drugim planetima. 14 . ne ostavivši za sobom nikakve materijalne dokaze svog postojanja. ne samo kao narod nego kao vrsta. osobito jer dopuštaju razmnožavanje sila koje prijete osnovnom opstanku njihova društva. Sačuvana svjedočanstva ljudi koji su bili u dodiru s Atlantiđanima na vrhuncu njezina carstva.Amerikanci nemaju pravo pretpostavljati da će njihova civilizacija postojati vječno. jer su astronomi već tada poznavali kretanja njegovih susjeda. prije nego nas uzdrmaju posljedice našeg ludila. da bismo shvatili koliko je usporedba s Atlantidom bitna za današnje pokretače i vođe svijeta. Naprimjer. Zanemarujemo ga na svoj rizik. o njemu bismo ipak mnogo toga znali na temelju sačuvanih svjedočanstava društava na koje je izravno utjecao. također nam mogu mnogo otkriti. Sličan primjer je otkriće planeta Plutona . Atlantida je vrhovni i klasičan primjer na kojemu moramo učiti.

veliki kotlovi u obliku kruna. blještali su brončanom bojom.drevna luka na kontinentalnoj obali . Mnogo su puta prije toga prešli taj dug put Kronovim morem koji je iznosio 80 morskih liga. o čiju je palubu konopljom bio privezan među granjem poslagan teret s brončanim predmetima. svijenog pramca broda. zurilo je spokojno preko mirnog vodenog prostranstva. jer je njihov kapetan na keju žrtvovao Posejdonu mladoga bika.kolijevka zemaljske civilizacije uništena u ogromnom strahu i krivnji.nestajala je u ružičastome jutru. Vrhunac zastrašujućeg masovnog istrebljenja od tada odjekuje u umu svih naraštaja. 15 . PRVO POGLAVLJE "U jednome danu i noći" Rekonstrukcija I kad' se dolje. jer je riječ o kolektivnoj traumi naše vrste . Svećenici su odnijeli većinu mesa. tronošci urešeni motivima zmija. Bio je to teretni brod s jednim jarbolom i križnim jedrima. duboko nakloniti. Iscijelimo to nestalo sjećanje na naše korijene prisjećajući se velike slave koju smo postigli. Trideset i dvoje ljudi. dolje taj grad spusti. oslikano modroljubičastom bojom. Elasippos . Atlantida je mnogo više od uobičajenih arheoloških problema. tad' će mu se Pakao. koji su tvorili posadu. Bili su to kaleži za žrtve ljevanice. poput tereta koji su nosili. EdgarAllan Poe. Iza visokog. ona je više od onoga što možemo izraziti riječima. Iz. ali nepromišljeno izgubili. Oko žene pod pramcem. "Grad u moru" Osamljeno bijelo jedro ukrašeno slikom crne grabežljive sove. dižući se s tisuća prijestolja.No. koji su spržili sjećanje čovječanstva do današnjeg doba. a brodskoj posadi je bilo dopušteno da ponese nekoliko zalogaja. Ustvari. prije nego postupak samouništenja ponovimo istim kobnim pogreškama. Znali su da će vrijeme i dalje biti vedro. kipići bogova i čudovišta. Vrijeme je da se probudimo iz te more. koje se talasalo nježno poput grudi titana. u neprestanim noćnim morama naše kolektivne podsvijesti o kojoj univerzalno svjedoče mitovi svih ljudskih društava. razmotalo se glasnim lomatanjem i udahnulo prvi dah zore na moru. usred nezemaljskih jecaja.

Trenutak poslije. ratni brodovi su se poslušno raštrkali prema sjeveru i jugu uz signale zastava i trublja. Nekoliko trenutaka poslije. Kao i na teretnjaku. grimiznu ost samoga boga mora.Ostatak je bačen u more kao dar bogu. na pramcu su se iznad razine mora isticale naslikane oči. "Za vesla!". Ubrzo su mogli razabrati zastrašujuće slike na njihovim jedrima nacerene lubanje. razotkrivajući stilizirane glave zmija i ptica grabljivica. zlatnu munju . iz širokih valova izbijali su ovnovi za rušenje bedema. Bučan gavran pušten je iz svoje male drvene krletke i svi su gledali kako se Apolonova ptica hitro uzdiže svojim blještavo crnim krilima. gramzljive gavrane. mašući svojim crvenim kacigama urešenim konjskim grivama. Iz ruke u ruku su se prenosile čuture s vodom. brzi ratni brodovi pišteći su odmicali vodom uz lijevu i desnu stranu teretnjaka. pod njim. jurnuo je ravno prema zapadu. Kapetan je uskoro ugledao malu armadu ratnih brodova kako krivudaju pod istim vjetrom. koje su uz zvuk skretanja brodova na moru. stražar na jarbolu poviče: "Atlas!" 16 . razmetljivim potezima. Prije nego je kapetan uspio zapovjediti promjenu kursa kako bi izbjegao napad flote. Pramac i krma su se uzdizali na valovima. Sunce se približavalo svom vrhuncu. koji je nježno otpuhivao njegov teretnjak na njegovu kursu. kada ga čak ni on svojim sokolovim okom nije mogao vidjeti. kružeći sve više iznad njihovih glava. pozdravno klicajući preko uskog pojasa vode. Oklopi su im svjetlucali pod podnevnim suncem dok je zasjenjeni teretnjak klizio između šest ratnih krstarica. još uvijek promatrajući oslobođenog gavrana. Mala flota je ubrzo zaostala za brodom dok nije konačno nestala na istočnom horizontu. Nakon trenutka kolebanja. a časnicima i običnim pomorcima u jednakoj su se mjeri dijelile naranče. kobne znakove neprijatelja Dalekog Zapada. a stražar na košu jarbola je povikao: "Brod na vidiku!" Svi koji u tome trenutku nisu obavljali svoje dužnosti pogledom su prelazili preko zapadnog obzora. toliko blizu da je njegova posada mogla vidjeti njihovu golemu dužinu i obujam. no. koji je sada izgledao tek kao crna točka koja iščezava iza oblaka na nebu. odzvanjale više glazbeno nego vojnički. Ratni brodovi su se približavali dugim.strašne. Vojnici su se naguravali na ogradi palube. datulje i mogranji. povikao je kapetan.

"Onaj koji nosi" -bilo je to dobro ime. Nakon manje od jednoga sata. kojima su putovali konji i zaprežna kola.kameni kip iz gorgonskih legendi o Meduzi. Teretnjak je klizio između nekoliko izbočina potopljenih stijena. Za pomorce je to značilo upozorenje da izbjegavaju te opasne vode. te pokoja kočija bogatog veleposjednika ili dvorskog službenika. dijelom prekrivenim oblakom. s izbočinom na sredini koja se strmo uzdizala. silueta je poprimila oblik štita položenog na zrcalnu površinu mora. nejasno otkrivajući obrise tijela diva. poput nevidljive ruke same božice Alkione. Atlas. Neke od njih su bile smještene visoko na obroncima brda. od kojih su jednu na neobičan način oblikovali neumorni prsti vjetra i valova da nalikuje brodu bez jarbola sličnom njihovu . Čak su i pridošlice iz velikih civilizacija redovito ostajali zapanjeni političkom. teretnjak je ušao pod golemu sjenu gorja Atlas. 17 . Brod iz Elasipposa približavao se obali. koje je rastjeralo golemi prekrivač od oblaka. te kormilar uhvati dršku kormila na krmi. ali istodobno sposobni za veliko nasilje.kulturno napredni. koji oslonjen na jedno koljeno pridržava nebeski svod nad otokom. okrenute prema istočnome dijelu oceana. dok je svjež povjetarac. a širokim pogrbljenim ramenima oslanjao se o nebo. Istodobno je bio veličanstven i zastrašujuć. Vidjeli su prostrane vile sa zidovima od bijeloga vapnenca i velike privatne kuće s krovovima prekrivenima crveno-narančastim crepovima. Taj pogled na otok s mora oduvijek je oduševljavao promatrače. veći od života . Približavajući se glavnome gradu otoka s istoka. Veslačima je dopušteno da se privremeno odmore. koje se uzdizalo visoko iznad mora obasjano niskim suncem. Postupno su se otkrivale ceste uz obalu. Trenutak poslije slika se opet promijenila. i obilazeći je plovio prema jugu. otpuhivao brod prema luci. Osvajači iz Atlantide osobito su svojim podanicima izgledali kao ljudski produžeci njihove domovine. Zaposlena posada povremeno bi skrenula pogled prema zemljoradnicima i njihovim obiteljima. arhitektonskom i geološkom snagom kojom je izbijalo to prilično sablasno mjesto.DOLAZAK NA ATLANTIDU Kapetan je zapovijedio promjenu smjera plovidbe. Veliki planinski vrh skrivao se iza oblaka. koji su radili na poljima pšenice. ovaj put u kolosalan stup gotovo antropomorfnog oblika. Beživotne oči broda zurile su ravno ispred u tamnu siluetu na obzoru.

uzdizala se crna vulkanska stijena. Od temelja do otprilike polovice zida. oslikavajući oblake debelim grimiznim prugama i ulijevajući tamnocrvenu boju u more kojim je plovio teretnjak. Kada se promatrao iz blizine. već tada poznatoga po svojim krugovima od golemog kamenja. trgovačkim brodovima u obliku vrčeva iz zemalja Unutrašnjega Mora. crveno sunce uzdizalo se poput ulaštenog titanova štita visoko iznad ruba svijeta. bedem je izgledao kao da dotiče nebo. koji su mogli izbacivati kamenje teško četvrtinu tone. Da se ijedan od njih uspio usidriti na obali. Krovovi kula bili su dovoljno prostrani da se na njih smjeste katapulti. pa se činilo da su mnogo viši od dvanaest metara. Širok. divio se visokome zidu na drugoj strani luke. teške spužve namočene zapaljenim uljem ili velike košare pune otrovnih zmija na palubu neprijateljskog broda prije nego se mogao približiti kopnu. bio je sastavljen od bijelog kamena plovučca ispod gornjeg. Ti bedemi s kruništima i tornjićima. pogled na tu kolosalnu utvrdu opet ga je ispunjavao strahopoštovanjem. Oči teretnjaka zurile su prema širokoj luci. koji je stajao na svome mjestu visoko na pramcu. kojim se mjerilo kretanje Sunca. njegova bi posada bila bombardirana. a golemo. Kao i mnogo puta do tada. najužeg obruča od crvene tufe. okruživali su čitav unutrašnji grad. Kapetan. Atlantiđani su u svim stvarima bili toliko opsjednuti grandioznošću. koji su se nježno uzdizali sa svog temelja. Iako je glavni grad bio jedinstven i samo zbog svojih golemih bedema. visok oko tri metra. samo je planina Atlas izgledala viša od toga zida. njezinim divovskim dokovima krcatima kosim triremama iz sjevernog kraljevstva Mestora. Promatraču na brodu koji se približava obali. Masivne kule s kruništima i "puškarnicama" čuvale su posebne regimente strijelaca i kopljonoša. Kapetan je zapovijedio da se smota jedro i veslači vrate na svoja mjesta. da ih nitko nije mogao oponašati. međusobno razdvojenih dosegom luka. crni red potpuno se suprotstavljao svjetlucavim pločama od ulaštene bronce umetnutima u zidove. koji su u slučaju napada branili čitav grad neprobojnom unakrsnom vatrom. Sljedeći red. Vesla se uzdignuše i spustiše uz odmjeren ritam bubnja hortatora dok je brod tromo skretao prema obali. koji su umalo potonuli među Heraklovim 18 . koji su se sužavali prema vrhu zida. Taj dojam su još više pojačavali obruči od raznovrsnog obojenog kamenja.Uskoro se s desna pojavila velika luka.

nalik opremljenim jedrenjacima koje su susreli na putu. bijelog cedra i namještajem od bronce. To je bila tržnica samoga Atlanta. koji su umalo potonuli među Heraklovim stupovima na zapadu. a krajevi spona škripavo su se provukli među složena drva. koje su pripadale izaslanicima iz novoosvojene Etrurije. koja je dijelom okruživala i graničila s velikim zidinama.stupovima na zapadu. mali teretnjak iz Elasipposa vješto se usidrio na pristaništu. Lica i često različita tijela koja su napučivala taj vječni sajam bila su jednako raznolika stora. Posada teretnjaka iz Elasipposa bacila se u taj trgovački vrtlog. prekrasnim. gospodarsko središte njegova carstva. a ubrzo su im se pridružili kapetan i prvi časnik. koje su pripadale izaslanicima 19 . koji su stajali u luci čekajući popravak. prekooceanskih putovanja do rudnika bakra na Vanjskom Kontinentu. umorni od dugih. trgovačkim brodovima u obliku vrčeva iz zemalja Unutrašnjega Mora. obojenih tkanina. ali zastrašujućim ratnim brodovima Konfederacije. istodobno napadnom i opojnom. rijetkih mirisa i velikog perja koje se svjetlucalo na suncu poput azurita. Pramac i krma bili su osigurani. koji je upravo stigao noseći u ruci poslovnu knjigu i posrebreno pero za pisanje. brodovima krcatima glazbenicima i njihovim neobičnim instrumentima iz savezničke Libije. Upravo se na toj širokoj aveniji nudila. bijelog cedra i namještajem od bronce. neskladu međunarodnih glasova. koje su neprekidno čuvale grad svojim visokim stražarskim kulama. koje je živjelo danju i noću. trgovačkome brodu iz Azaesa s teškim teretom od skupocjenih.civiliziranog i nerazvijenog. gdje je gotovo sve i svatko bio na prodaju. raskošnim jahtama od svjetlucavog. prizora i mirisa. gdje su pritjecala bogatstva iz trideset šest kultura u uzbudljivom. kupovala i prodavala roba iz glavnoga grada otoka i većine ostatka svijeta . Raspuštena posada otrčala je na obalu u nadi za dobrom zabavom. Neposredno iza luke nalazila se široka avenija. dok su njihov kapetan i prvi časnik ostali na brodu kako bi nadgledali iskrcavanje dragocjenih brončanih predmeta s dvorskim bilježnikom. Spretne ruke uhvatile su bačenu užad. kojim se mjerilo kretanje Sunca. raskošnim jahtama od svjetlucavog. već tada poznatoga po svojim krugovima od golemog kamenja. teretnjacima koji su škripali u pristaništima. GRAD ZEMALJSKIH UŽITAKA Uzdignutih vesala.

iz sjevernog Euemona. brodovima krcatima glazbenicima i njihovim neobičnim instrumentima iz savezničke Libije. prekooceanskih putovanja do rudnika bakra na Vanjskom Kontinentu. koje je živjelo danju i noću. umorni od dugih. a krajevi spona škripavo su se provukli među složena drva. teretnjacima koji su škripali u pristaništima. obojenih tkanina. ali i ćudi. Posada teretnjaka iz Elasipposa bacila se u taj trgovački vrtlog. gospodarsko središte njegova carstva. rijetkih mirisa i velikog perja koje se svjetlucalo na suncu poput azurita. čije se nerazumljivo 20 . Spretne ruke uhvatile su bačenu užad. koje su neprekidno čuvale grad svojim visokim stražarskim kulama. Upravo se na toj širokoj aveniji nudila. a ubrzo su im se pridružili kapetan i prvi časnik. gdje je gotovo sve i svatko bio na prodaju. mali teretnjak iz Elasipposa vješto se usidrio na pristaništu. istodobno napadnom i opojnom. Imali su ledeno-plave oči i glasove duboke poput Atlantova. trgovačkome brodu iz Azaesa s teškim teretom od skupocjenih. koji su stajali u luci čekajući popravak. nalik opremljenim jedrenjacima koje su susreli na putu.civiliziranog i nerazvijenog. gdje su pritjecala bogatstva iz trideset šest kultura u uzbudljivom. Bilo je ondje dobrodušnih divova s kovinasto-zlatnom kosom čvrsto svezanom iza njihovih širokih. Raspuštena posada otrčala je na obalu u nadi za dobrom zabavom. kupovala i prodavala roba iz glavnoga grada otoka i većine ostatka svijeta . snažnih glava. Neposredno iza luke nalazila se široka avenija. Uzdignutih vesala. Bilo je i osornih muškaraca snažnih kostiju i vatrene kose. ali zastrašujućim ratnim brodovima Konfederacije. kada tuli iz dubina svoje planine. koji je upravo stigao noseći u ruci poslovnu knjigu i posrebreno pero za pisanje. dok su njihov kapetan i prvi časnik ostali na brodu kako bi nadgledali iskrcavanje dragocjenih brončanih predmeta s dvorskim bilježnikom. Lica i često različita tijela koja su napučivala taj vječni sajam bila su jednako raznolika kao i mnoštvo blistave robe i bezbroj usluga koje su se nudile na tržnici. neskladu međunarodnih glasova. Pramac i krma bili su osigurani. koja je dijelom okruživala i graničila s velikim zidinama. Viši od njih bili su plavocrni muškarci iz Istočnog Kontinenta. prizora i mirisa. To je bila tržnica samoga Atlanta.iz novoosvojene Etrurije. Bilo je i prestrašenih. tamnosmeđih čovječuljaka okićenih perjem toliko da bi netko mogao pomisliti da su doletjeli preko oceana iz svog šumovitog kraljevstva Maje. prekrasnim.

Ta skupocjena kovina trebala je zadiviti strane posjetitelje gotovo barbarskim luksuzom Atlantiđana. ali istodobno omogućio nastanak brončanoga doba na Bliskome istoku. od voća i lepeza do zavjetnih kipića i mirisa. koji su prodavali gotovo sve . Dva kopnena prstena okruživala su središnji otok. koji su presijecali grad u svim pravcima. Vodeni prsteni su bili spojeni sustavom kanala. središnji kositrom. klizile su poput magličastih prikaza između redova glasnih uličnih trgovaca. Osim njih bilo je još mnogo stranaca. davno su otkrili bogato nalazište ruda na zaleđenom sjeveru Suprotnog Kontinenta. po kojemu se razlikovao od svih gradova poznatoga svijeta. ali većina ih je došla u Atlantidu radi obilja robe kojom je trgovala sa svijetom. uglavnom stranih.brbljanje miješalo s neprestanim klopotanjem velikih ogrlica od bjelokosti. blistav i monumentalan. koji su samo oni iskopavali.bili su čest prizor. pa su tako ukrasili unutarnji zid orichalcumom. koji im je donio veliko bogatstvo. Bio je položen u koncentričnim krugovima. a unutrašnji prstenje bio obložen svjetlucavim orichalcumom. koje su im vi sjele oko dugih vratova. Domaći Atlantiđani. a njihove visoke. Sva kraljevstva drevnoga svijeta morala su od 21 . Neki su bili dio Konfederacije. Svaki prsten bio je posve okružen visokim zidom. a vanjski broncom. Ratnici u atlantidskoj vojsci . Iza vreve tržnice i divovskog zida koji ju je pritiskao uz luku. grimizne kacige urešene konjskim grivama poskakivale su iznad svjetine. poput vječno izloženih dragulja na caričinoj kruni. s vratima i otvorima prema tri prostrane luke na južnoj obali. Bilo je i trgovaca. džepari i prostitutke. Zahvaljujući njihovim velikim pomorskim vještinama. koji su se rijetko viđali među zbijenom svjetinom. ležao je grad. Neopaženo su prolazili kroz razdragano mnoštvo.pješaci. Kroz svjetinu su se probijali ratari i radnici. Dražesne kurtizane s ljubičasto obojenim očima. bili su mudri astrolozi s dugim bradama odjeveni u duge halje. ulični glazbenici i prosjaci. otpremali i prodavali. Orichalcum je bilo ime kojim su Atlantiđani nazivali najplemenitiji bakar na Zemlji. strijelci i mornari . Razmetljivo su pokazivali kovine koje su ih obogatile. međusobno jednako udaljenim kopnenim i vodenim prstenima.od zdepastih bačvi punih aromatičnih začina do čutura s vinom i bačvi s pivom. Od tada su Atlantiđani gospodarili svojim izvorom. Sveti grad je imao neobičan izgled.

gdje se kriomice moglo popravljati i opremiti nekoliko velikih ratnih 22 . Kule i kapije čuvale su obje strane mostova. značajnih pobjeda. mornare i pješadiju. Ondje su se nalazili prostrani uredi njezine mornarice. a oni su ljubomorno čuvali svoje prekomorske izvore kao najveću državnu tajnu.npr. koji su se organizirali povodom nekih važnih proslava . Bez nje. poručnici su uvježbavali strijelce. Prirodni vrući i hladni izvori pretvoreni su u raskošno urešene kupelji za ljude i životinje. Admirali i generali su planirali strategiju.Atlantiđana kupovati bakar od kojega su stvarali broncu. podzemna doka. zgrade za vježbanje i barake za časnike svih činova. No. U CITADELI U kopnenom prstenu iza trobojnog zida. stvoritelja konja. čvrsto su svojim surlama držale krive sablje duge dva metra. Iako je pristup toj vojničkoj zoni bio uglavnom zabranjen za javnost. Bronca je bila i najvažniji sastojak za izradu suvremenog oružja. Najudaljeniji od njih bilo je najveće trkalište drevnoga svijeta. ona je bila otvorena tijekom utrka i drugih sportskih događaja. slavlja u čast Posejdona. svijetom se širila carska snaga atlantidskih osvajača. kojima su mogli ploviti čak i najveći brodovi prema svim dijelovima Atlantide. osvajači novih zemalja ni branitelji nisu mogli računati na uspjeh. ili nekog uglednog gosta. koji je okruživao grad. koji su bili raskošno urešeni kipovima bogova i junaka. kopljonoše i bacače. zastrašujuće životinje u nazubljenim oklopima. Na jugozapadnoj. nadsvođeni kanali. vojnici na konjima i kočijama natjecali su se u taktičkoj pokretljivosti s organiziranim brigadama sastavljenima od slonova. Taj vojnički kopneni prsten bio je povezan s drugim prstenom kamenim mostovima. te teže opremljene ratnike s mačem i štitom. kapetani su učili svoje mlađe zapovjednike i mornare pomorskim vještinama. Iz tog okruglog sjedišta. goleme. vanjskoj obali kopnenog prstena nalazila su se dva divovska. od kojih je svaki bio dovoljno prostran da njime istodobno prolaze dvije ratne kočije. Dopunske zgrade su bile smještene na obje strane trkališta. Ono je kružilo oko čitave sredine kopnenog prstena. u kopnenom prstenu su se nalazili i hramovi (uglavnom posvećeni bogovima rata) i prostrani vrtovi s obiljem plodova i mjesta za razonodu. nalazilo se vojno sjedište Atlantidskog Carstva. Ispod svakog prstena prolazili su golemi.

Njihove su zgrade bile najljepše u čitavom carstvu. koji su više nalikovali prorezima. umjetnika. koji su se uzdizali na hramskome zabatu. budući da je čitav otok obilovao prirodnim građevinskim materijalima.Posejdonov hram. zbornim pjevanjem i najraznovrsnijom glazbom. carske garde. a premašivala ih je samo palača carske obitelji. Na svim zgradama su se nalazili veliki i mali kipovi. Duhovna i intelektualna elita je živjela u monumentalnim. povezivali su unutrašnji i središnji dio otoka. Ti golemi inženjerski pothvati rezultat su vojnih. bio je dom brojnih religija. suncem obasjanim dvorištima i cvijećem urešenim balkonima. srebra i orichalcuma. Za razliku od vreve vojnog kopnenog prstena. koje se suprotstavljalo pozlaćenim kipovima boga i njegovih božanskih pratitelja. POSEJDONOV HRAM Kraći mostovi i kanali. ovo unutrašnje utočište iza blještavog zida od orichalcuma odzvanjalo je zvukovima zanatlija. raskošnim i ugodnim zgradama s toplom i hladnom tekućom vodom. kultova svjetla i mraka i polje tihe borbe između svećenika i čarobnjaka. inženjera i elitnih ratnika. U sumornoj tišini u kojoj se osjećala neka nevidljiva prisutnost. Bio je prikazan kako stoji 23 . pokraj stropa. svetim hramovima unutrašnjeg prstena. U unutrašnjem. druge su bile profinjeno obojene različitim bojama. privatne kuće i zgrade carskih velikih svećenika. ali i civilnih potreba. koji je bio toliko visok da mu je velika glava gotovo probijala krov zgrade. Neke su bile izgrađene od jednobojnog kamena. gdje se nalazio dom cara i njegove obitelji. Tijekom dana svjetlost je prodirala u prostranu unutrašnjost kroz nekoliko uskih prozora. Široki i visoki poput titana. koju su izvodili „flautisti i harfisti. murali s mitskim prizorima i podovi prekriveni višebojnim mozaicima. bili su potpuno prekriveni listovima srebra. poput onih koji su se protezali vanjskim prstenom. bio prekrasno izrađen od izrezbarene bjelokosti i prošaran geometrijskim ukrasima od zlata. uzdizao se divovski kip Posejdona od alabastera. On je. Njihovi tvorci su strahovali od osvete svih osvojenih neprijateljskih zemalja. U svetim gajevima i mračnim. vanjski zidovi goleme zgrade od bijeloga kamena. manjem kopnenom prstenu nalazili su se veličanstveni hramovi. svite služinčadi i nevjerojatna arhitektonska i duhovna značajka Atlantide . znanstvenika. pak.brodova.

Ondje su slobodno pasli sveti bikovi. uspinjao se stupovima i čak prekrivao čitav pod. a u njega su smjeli ući samo veliki svećenici. ali i stranci koji su stigli iz udaljenih krajeva Carstva. Povlašteni vidovnjaci su ondje dolazili proricati budućnost. Prvi od njih bio je kip Atlant. To su bile Nereide. koji se kotrljaju pod jurećim bogom. no nisu pretrpavali zgradu. Hram je blještao od mnoštva oblikovanog orichalcuma koji je prekrivao zidove. najmanjeg. 24 . središte najstarije religije misterija na otoku. Upravo je ondje Posejdon spavao sa smrtnicom Kleitom i tako začeo carsku lozu. Sveto zdanje je bilo zatvoreno zlatnim zidom. "Pupak svijeta". To mjesto je bilo rezervirano za mnogo manje svetište. od blještavog sedefa ukrašenog listovima orichalcuma i zlata. koja je ionako bila suviše velika. a možda i na Zemlji. bilo je mnogo drugih kipova. Kočiju su vukli krilati konji od bijeloga kamena. najsvetijeg i najvažnijeg na Atlantidi. po kojemu su velika sveta planina i sam otok dobili ime. Osim njega. koja je osobito štovala boga mora. Neposredno iza hrama nalazio se sveti gaj s velikim. koji je nalikovalo velikome jajetu. koji su prikazivali zlatne dječake koji jašu dupine. koji je prikazivao božanstvo i njegova djela. I grad je nazvan po njemu . koje su posvećivali bogataši iz Atlantide. koji su nekoliko puta godišnje prinosili darove deset savezničkih kraljevstava na žrtvenom oltarnom kamenu. Tijekom noćnih ceremonija. koje su uzgajali svećenički pomoćnici do trenutka kada su se odabirali za žrtvovanje najvažnijih otočkih obreda. Monumentalni prikazi prvih kraljica i kraljeva okruživali su čitavu unutrašnjost. svjetlucao je pod plamenom zapaljenih tronožaca poput snova Drugoga svijeta. Hram je bio pravo sveto skladište. ispred okruglog bazena stajao je veliki oltar ukrašen izrezbarenim reljefom. zelenim pašnjakom. Posejdona je okruživalo sto manjih kipova od sivoga kamena.Atlantida. kada su ljudi živjeli u špiljama. akoliti škole misterija. iako je bio veoma blizu njega. koji je bio poput otoka. okruženoj bazenom čiste vode. Posejdonov hram nije se nalazio u samome središtu otoka. Prije Posejdona. Čitav spomenik je počivao na uzdignutoj okrugloj platformi. koje je imalo osobito veliko značenje za stanovnike otoka.u čudovišnoj kočiji. nalik na školjku. oni su predstavljali zapjenjene valove. "Atlantova kći". čiji su korijeni sezali daleko u pretpovijest. To je bio izvorni Omphalos.

CARSKA PALAČA U blizini akropole nalazila se carska palača. U blizini su se rasprostirali dugački redovi povrtnjaka. Nekoliko malih slapova žuborilo je pokraj ukrasnog grmlja i pokojih kipova bogova i božica prirode. vrhunski izrezbarenog tvrdog drveta s nekoliko desetaka stolaca od 25 . nego su predstavljali solarno. Careva žena i kćeri obrađivale su svoje vrtove. Vrhovi visokih. Ptice prekrasnog narančastog i žutog perja s nevjerojatno dugim repovima. limunima. muško i lunarno. srebrni kip koji je rastvarao dvoja golema vrata obložena pločama od graviranog zlata.Taj oltarni kamen je izvorno bio rastopljeni kamen izbačen iz Atlasova kratera. narančama. vulkanskom otočkom tlu raslo je različito cvijeće. koji su bili neophodni i najvještijim vinarima. mogranjima i stablima smokava. pjevale su neobične pjesme dok su letjele među vrhovima stabala. nego je odisala profinjenom monumentalnom jednostavnošću. Palača nije bila samo carev dom. Oni nisu simbolizirali samo čuvare. To dvorište puno života i boja stvaralo je spokojan ambijent kraljevske rezidencije. Glavni je ulaz bio visok. a pčele su krivudale preko cvjetnih pokrivača. jabukama. Nakon što se ohladio. gdje se počeo štovati zbog osobite moći i velikog značaja. bili su ukrašeni nizom plavih crepova. koji su se navodnjavali iz dva prirodna izvora. koje se rasprostiralo do vanjske kapije s podrezanom živicom. Na izvanredno plodnome. koji su bili poslagani ispod blago nakošenog crvenog krova. koji su nenametljivo pridavali dašak svetosti pravokutnom dvorištu. koji se povezivao s prvim otočkim kraljevima.zlatni i srebrni. Sa svake strane praga nalazio se jedan kip psa u stvarnoj veličini . nego i izvršno središte njegove carske vlasti i dvorana za primanje uglednih gostiju iz drugih dijelova carstva i izvan njega. Ta velika vrata vodila su u prostranu dvoranu. urešen. Bila je okružena velikim dvorištem. potom bačvama za gaženje grožđa i svim drugim predmetima. U njemu se nalazio 2 hektara širok voćnjak s kruškama. nije se isticala napadnom raskoši. Iako je bila doista veličanstvena. donesen je na to mjesto. broncom prekrivenih zidova palače. žensko načelo drevnog psećeg kulta. U njezinu središtu je stajao dug stol od crnog. Na drugom kraju zelenog dvorišta nalazio se vinograd s drvenim raspinjalima na kojima se istodobno moglo sušiti nekoliko stotina grozdova.

grožđem. Atlantida je bila kraljica oceana. a čitav otok obilovao je raznim voćem. gdje je car. Neke od njih. koju su obrađivale zajednice marljivih. konzularni sastanci i druge svjetovne konferencije. potomaka istrijebljenih mastodonata koji su prije nebrojeno tisućljeća prešli davno potopljene kopnene mostove od Sjeverne Afrike. Sjedila je u središtu carske mreže. Budući da ga je grijalo gotovo tropsko sunce. s čijih su se vrhova spuštali potoci čiste vode za gradove i privatne posjede. ječmom. neprobojno štiteći glavni grad od snažnih vjetrova. koja se rasprostirala od Male Azije na istoku. Zemlja u Atlantidi obilovala je životinjama. s visokim naslonom. ne začuđuje da su se čak i kasniji naraštaji stranaca prisjećali tog mjesta kao Otoka blaženih. 26 . koje su istkale žene iz kraljevskog doma. koji su često udarali u njihove obronke. uspješnih zemljoradnika uz pomoć sustava navodnjavanja. U pčelinjacima se proizvodio med. ali i osvježavao blag. Iza te dvorane nalazila se soba s prijestoljem. koji su nosili baklje. mesom i mlijekom. oceanski povjetarac. Otok je bio raj za najrazličitije mnoštvo ptica.istog materijala. rasprostirala se plodna i vječno zelena nizina. koje su se ondje skupljale sa svih strana oceana. pšenicom. Uz zid dvorane za prijeme stajali su zlatni kipovi nagih mladića junaka u stvarnoj veličini. pokraj većih. To je bila lijepa slika pejzaža sa šumovitim dolinama i visokim planinama. su ležala mala sela. Čitav otok je bio prošaran strmim planinama. Bila je toliko moćna da je mogla nazvati carstvo svojim imenom. koje su sa svih strana dodirivale Atlas. preko mora na dalekom zapadu do obala Suprotnoga Kontinenta. vuču bogataških kočija i utrke. gozbe. uvozili su se iz unutrašnjosti Europe. poput velikih krda konja koji su se uzgajali za ratovanje. orasima. OTOK BLAŽENIH Iza veličanstvenog grada okruženog trostrukim zidovima. Bilo je tu ugodnih livada i mnoštvo slatkovodnih jezera. Druge su oduvijek živjele na otoku. kukuruzom. u skladu s vrhovnom moći svoje najviše službe. gdje se njezina vojska borila u Trojanskome ratu. vladao carstvom s čijom se veličinom i utjecajem ne može mjeriti nijedno carstvo prije ni nakon njega. Tu su se odigravale svetkovine. Zanimljivo je da je među njima bilo i slonova. presvučenih prekrasnim prekrivačima. oranje.

A nekada bi se kule njegova grada opasno zanjihale. Pod njegovim velikim. duboko iz njegove utrobe čula se potmula tutnjava. Katkad bi se njegovo tmurno lice zažarilo. dugo nakon nastanka konkurentskih religija. kvrgavim granama. koji su vjerojatno bili izrezbareni iz orichalcuma i prikazivali su zmiju sa sedam grba koja iz svoje čeljusti riga ovalno Kozmičko Jaje. čiji je prijeteći vrh često prekrivao veliki oblak. bacajući sablasno. koja je bila značajni dio carske agresivne pomorske politike. No. Izvanredan rezultat tih sveopćih pranja i umivanja bila je visoka razina higijene. mudrim svećenicima koji su se okupljali ispod umornih grana Drveta života.kobni znakovi upozorenja. što je utjecalo i na opće zdravlje stanovništva. a tlo je drhtalo pod stopalima zabrinutih Atlantiđana. To su bile ostenta . Vješti promatrači neba saznali su 27 . koje su više nalikovale jezerima. mlaki i hladni izvori pretvoreni su u brojne kupelji. značili su mnogo više. No. To su bili samo znakovi kojima bi podsjećao svoj narod da je još uvijek živ. kako bi iz njega iscijedili svetu Zmajevu krv. Zmajskog drveta. planina Atlas. drvo koje je postojalo još u doba kada su na otok prvi put stigli lovci. S vremena na vrijeme. Privatne kupelji aristokracije bile su gotovo jednako raskošne. postojalo je jedno stablo koje se nijedan drvosječa nije usudio dotaknuti svojom sjekirom. bućkali su se radni slonovi i sveti bikovi. U palači su se nalazile kupelji za kraljevsku obitelj. Drevni atlantidski kult misterija imao je svoje sljedbenike.Velike. Postojale su čak i velike kupelji za konje ukrašene motivima Leukipe. Fino. U golemim kupeljima. koji su slijedili životinjska krda preko davno porušenih kopnenih mostova Istočnoga Kontinenta. Bilo je to Drvo života. ružičasto svjetlo na cijeli grad i većinu otoka. sve do posljednjih dana carskog doba Atlantide. Prirodni vrući. dok su javne bile dostojne kraljevih osobnih odaja u bilo kojoj drugoj zemlji. drevne kraljice Atlantide. blistave bjelokosti i svijetle bronce. koje su izrađene od glatkog mramora. guste šume opskrbljivale su uspješnu otočku trgovinu drvom. Na njegovim nižim granama visjeli su zveckajući kipići. A iznad tog blaženog otoka uzdizao se stup svijeta. koja je imala iscjeliteljska svojstva. svećenici i sljedbenici pradavne religije okupljali su se kako bi izvodili proljetne obrede sa zlatnim srpom i slomljenom grančicom imele. otporno drvo uvijek je bilo neophodno za održavanje carskih brodova.

to je bilo prije mnogo stoljeća. izazvati kaos. grimiznim kraljevskim ogrtačem. hoće li dopustiti prirodi da nasrne na njegovu civilizaciju? Zemlja se nekoć štovala kao živa majka svega što postoji. radi nekoliko neprirodnih pojava? Ako je prijetnja o kojoj su govorili doista tako velika. koji su više bili zainteresirani za bogatstva koja su stjecali svojim materijalizmom i militarizmom. koja će ih uskoro zadesiti. Pitao se jesu li smrtnost ljudi i fizički svemir doista uzročno povezani. prekrivajući ga zlatom izvezenim. Je li car primijetio neobičnu tišinu u svom svetom gaju? Naime. Car je saslušao svoje svećenike. Prisjetio se ekspedicije u zemlju Delte na istoku. nakon što su razočarani svećenici izašli iz dvorane za primanje. stoga. Neki slonovi su postali neposlušni i pobjegli su od svojih čuvara. s kojima su nekada zajedno stvorili veliki instrument. odbijajući se vratiti na trkalište. za čije su otpremanje potrebne čitave flote teretnjaka. I ljudi su izgledali sumorno. koji su spasili svijet od katastrofe instalirajući posebnu napravu uz pomoć tamošnjih radnika. Njihove slutnje su potvrdili brojni drugi znakovi o kojima se izvještavalo iz svih krajeva carstva. čak i da im je to bilo dopušteno. koji rezultiraju tako velikim količinama orichalcuma. čitav otok je obavijao zloslutan muk. Tjednima prije toga počele su letjeti u svim smjerovima i nikada se više nisu vratile. ali im je rekao da su i prije griješili u takvim stvarima. koze više nisu davale mlijeko. koji je visio o uskom. car je rastreseno vrtio prstima kristalni privjesak. I druge su se životinje neobično ponašale. Osim toga. Tragična je činjenica bila da su Egipćani. strašnom sudbinom. Car je zamišljeno sjedio na svom prijestolju. zlatnom lancu na njegovu vratu. te da će uznemirujući njegove odane podanike. što su naumili učiniti? Napustiti Atlantidu. Pohlepne ruke 28 . sve mjere opreza bi bile beskorisne. obuzeti nekakvom mješavinom straha i pomirenja s nepoznatom. nisu je mogli popraviti. gdje su otišli njegovi preci. Naprava je nestala u ruševinama. ptice su otišle. Bogovi su bili posrednici između ljudi i kaosa. No. Razgnjevi li ih ne pridržavajući se njihovih zakona.da im prijeti opasnost i odlučili su to povjeriti caru. Bez njihovih pjesama. najmoćnije kraljevstvo koje je ikada postojalo na svijetu. osobito u to nesigurno doba prije mogućeg rata. danas bili neprijatelji Atlantiđana. Danas se duboko u njezinu tijelu u Atlantidi obavljaju rudarska iskopavanja velikih razmjera. a atlantidski znanstvenici. laku vam noć! No. Konji su se propinjali na stražnje noge.

29 . U tome trenutku. no zabrinut vladar nije znao kako da iz njega izađu. Na dugačkom stolu u velikoj dvorani bili su izloženi brončani predmeti. Osim toga. od kojega će iskovati strašna oružja za ratovanje. ravnodušan prema silama koje su ih stvorile. diljem otoka Atlantide. mnogo zabrinutiji svećenici uočili su druge životinjske znakove. No. Atlantiđani su bili opsjednuti mišlju o osveti dalekome Egiptu zbog poraza. Sve su odletjele. bježeći pred trojanskim požarom. vani. iznenada je počeo panično zavijati i potom pobjegao kroz otvorena vrata. koji su uglavnom razmišljali samo o osobnoj koristi. Car se nespretno pokušao našaliti. dozivali nebo u pomoć. njegov omiljeni lovački pas. koji je postao suviše obuzet materijalnim dobrima. Više nisu odavali ni počast Besmrtnicima. Od tada. Stručnjaci za auspicij također su bili preneraženi . na što su se kapetan i dvorjani poslušno nasmijali. STRAŠNI ZNAKOVI Rano ujutro sljedećega dana. I on je duboko razmišljao o svojem narodu. rekavši kako je njegov pas umjetnički kritičar. Pojavili su se znakovi koji su zbunili i ispunili očajem čak i obične ljude. Zgranuto su pročitali proročke jetre koza žrtvovanih na velikome Posejdonovom oltaru. histerično su se ponašale. jer je atlantidska kraljevska obitelj zadržala dugu tradiciju prema kojoj je povremeno bila dostupna običnome puku. Njihova audijencija nije bila osobit događaj. kao da im nije bila dovoljna vlast nad čitavim oceanom i dijelovima svijeta za koje drugi ljudi nisu ni znali da postoje. Činilo se da su on i njegovi preci vodili svijet u bogohulan krug. koji im je u prošlosti nanio lukav stari faraon Merenptah. za razliku od prošlih vremena kada su oci i djedovi otočana. A one koje su služile kao kućni ljubimci.nekoliko desetina kraljevstava posežu za visoko kvalitetnim bakrom. Pridružilo im se nekoliko dvorskih službenika i vojnika iz carske garde. izjavio je da su obrtnici iz Elasipposa najvještiji na svijetu. koji je tijekom predstavljanja neopaženo drijemao u kutu dvorane. a car. kapetan teretnjaka iz Elasipposa i njegovi časnici bili su carevi gosti u palači. u pretjerano srdačnom raspoloženju.na otoku nije ostala nijedna slobodna ptica. najznačajnija osoba u carstvu bila je znatiželjna.

pokraj njegovih iznenada presušenih fontana. To samo ljubomorni bogovi iziskuju našu pozornost. Glavni astrolog ih je predvidio mjesecima prije. Ne. pa ga je skupina slijedila izvan dvorane kroz sveti gaj. Oko cara su se okupile uznemirena žena i kći. objasnio je nezabrinuto car. Negdje iz palače čuli su se krici muškaraca i žena. No. dok se veliki svijećnjak od gotovo prozirnih morskih školjki njihao poput klatna na pozlaćenom lancu. pa je čak i car gubio svoju kraljevsku prisebnost. Nitko ga nije ni pokušao zaustaviti. Taj veliki svećenik je otplovio nekoliko tjedana nakon što su njegova pretkazanja primljena sa službenom ravnodušnošću. gaseći neke svoje zapaljene plamenove šireći i sužavajući sjene. Gospodaru! Moramo smjesta napustiti ovo mjesto!" "Ustani". svećenik zadužen za promatranje planine Atlas nenajavljeno se pojavio pred carem. Kaleži i kipići su klopotali i zveckali. konačno je zapovijedio. njegovi su gosti bez daha zašutjeli. POČINJE "Vaše Veličanstvo!". Nervozno je vrtio prstima kristalni talisman koji mu je visio oko vrata.Kanali su bili preplavljeni tisućama mrtvih riba. dok je na otoku vladalo neobično mirno vrijeme. "Ovuda". Pod se zamjetljivo počeo njihati gore dolje pod njihovim stopalima. no svaka sljedeća riječ mu je zapela u grlu." Taj put se njegovi okupljeni podanici nisu mogli nasmijati. nakon čega se iznenada začuo snažan tresak zida koji je pao. a potom i drugi brončani predmet pao je zveckajući i kotrljajući se na pod. "Potres". Najuznemireniji od svih bio je svećenik posebno zadužen za promatranje ponašanja gorja Atlas iz svetišta izvan grada. "Planina se izobličila zbog sablasne izbočine na njezinoj jugoistočnoj padini! Iz nje prijeti strašna opasnost. ostente nisu bile dobre. ponegdje prekrivene gustim oblakom i obasjane neprekidnim neobičnim azurnim munjama bez gromova. koja su još uvijek bila izložena pred carem. Dok je stajao u svojoj promatračnici. "Često ih imamo. Jedan. zapovjedio je car promuklim glasom. Sada su se ostvarivala u brončanim predmetima iz Elasipposa. 30 . koje su stvarali ljudi okupljeni pod njime. a tuljenje prestrašenih slonova već je počelo živcirati Atlantiđane. Danima je stanovništvo bilo obuzeto nekom neobjašnjivom sjetom. plašile su ga neke navodno natprirodne pojave na vrhu planine.

Kapetan iz Elasipposa pozvao je svoje ljude na vesla i izdao zapovijed svom mrkom caru oslonjenome o kormilo na krmi. "Krenite prema kanalu!". namreškanoj od podzemnih gibanja. Uočila je da se oko njih nalazi mnogo drugih brodova. koji je iznenada zapuhao. čiji se iskrivljeni odraz krova vidio u vodi.Tlo pod njima se pomicalo. Potom neizvjesna tišina. no posve svjestan njezina značaja. Jutarnje svjetlo postupno se mijenjalo dok se čudovišan oblak od ugljeno crnog pepela ubrzano širio nebom. a mogla je prepoznati i neke od njihovih vlasnika pokraj jedara. koji je presijecao središnji kopneni prsten. uske brodove. "Kapetane. "Ja ću preuzeti kormilo". koji su ubrzano cijepali skupocjen ljubičasti baldahin na sredini broda. a potom je istu zapovijed ponovio kapetanu broda koji ih je slijedio. a nekoliko minuta poslije nastupila je velika vatrena oluja uz zaglušujuću grmljavinu. zapovjedio je car. Carica je povukla ljubičast. otežavajući im hodanje. ovaj nije prestao. povikao je i potom se pridružio ostalima. dobrovoljno se javio. usidrenih u malome kanalu koji vodi do Posejdonova hrama. kao da je munja pogodila jarbol. "Bacite sve ovo preko palube!". Njegova uska jahta s bijelim trupom i pozlaćenim detaljima nije bila prostrana. prevrnuo je stolac nalik na prijestolje u vodu o koju su se već razbijali valovi. Brodovi su jurili poput strijela daleko od središta otoka s palačom i hramom. za razliku od zvuka oluje. bio je udaljen tek nekoliko 31 . preuzmite zapovjedništvo". jednoličnom tonu. no nitko nije posrnuo. dok su se ostali izbezumljeno naguravali u duge. Nadsvođeni kanal. potom uz unutrašnji kopneni prsten. pa je carska jahta dosegnula brzinu kao nikada prije. Dobrovoljne veslače očaj je tjerao da izdrže fizičke napore veće od onih koje trpe galijoti. prekrivala je njihovu domovinu. njegovih luksuznih plovila. Car je poveo malu skupinu do srednje velikih brodova. Tamna sjena popraćena zvukovima snažnijima od grmljavine. čije su se raskošne kuće i veličanstveni hramovi rušili pred njihovim očima. Oko njih je bučno pljuštalo tisuće užarenog kamenja. od kojih su neki bili veliki poput stijena. povikao je car veslačima. Čuli su zvuk groma. Na susjednome je brodu plovila careva obitelj. No. a on je odlučivao koji će od muškaraca upravljati kojim brodom. školjkama ukrašen šal preko ramena kako bi se zaštitila od hladnog vjetra. Iznenada se čuo strašan udar groma. Bez riječi. nego se zadržao u zastrašujućem.

Ispružio se da pogleda što se događa vani. Uznemirivali su ih i čudovišni. lica prekrivenog pepelom. a veslači su uhvatili svoja vesla. nerazumljivi zvukovi koji su odzvanjali tunelom. no muškarci smrknutih lica i dalje su veslali u tišini. 32 . Bojne uljanice. ugasile su se i oba su kapetana morala upravljati brodovima uz pomoć slabog svjetla lanterni na pramcu i krmi svojih brodova. nekontrolirano su gorjeli. kao da će potpuno prekriti plavo nebo ugljeno crnim pokrivačem od pepela. dok su im jedra nestajala u plamenu poput suhog lišća u vrtlarevoj vatri. Prizor koji ih je dočekao posve ih je prestravio i gotovo pokolebao. Svi su bili uništeni. pri plovidbi ih barem nisu ometali drugi brodovi. Carica i njezine kćeri su plakale. No. Obje su jahte krenule prema tajnome kanalu. ne pružajući im nikakav navještaj spasa. Car i njegova improvizirana posada izašli su iz posljednjeg vodenog prstena kroz kraljevski kanal. U trenutku kada se njezin suprug. OSVETA BOGOVA Kada su konačno stigli do kraja kanala. Gusti oblak brzo se širio iz smjera Atlasa. Svi ostali brodovi bespomoćno su zapeli u krcatome moru. Tama je nadvladala jutro. neko brzo gibanje na obali vanjskog kopnenog prstena iza broda odvratilo mu je pozornost. Nekoć vrhunski uvježbani konji. okrenuo da je pogleda.zamaha veslima. kapetan iz Elasipposa je zaustavio brod. koji je iskopan mnogo godina prije toga kao sklonište u slučaju slične opasnosti. Njihovo urlanje bilo je jednako zastrašujuće kao i krici ljudi koji su se utapali. Kapetan iz Elasipposa vješto je manevrirao svojim brodom oko kočije. a čuli su se očajni povici ranjenika. Izgledalo je kao da je nebesko bombardiranje prestalo. More je bilo zatrpano desecima slomljenih. Posvuda je bilo pougljenjenih krhotina i zastrašujuće unakaženih tijela. a oba broda su kliznula u podzemni mol prije nego su ih pogodile vulkanske bombe. Dozivali su pomoć dok su pokraj njih prolazili već prenapučeni brodovi. Površina mora iznenada se opet zapjenila uslijed seizmičkog podrhtavanja. "Krenimo!". U tome trenutku je nastupila nova dimenzija užasa. Neki od njih. to dugo putovanje kroz tamu bilo je zastrašujuće. besciljno i panično su trčali kopnom. koja je plutala na visokim valovima. koji su i dalje plutali. Stišale su se i druge seizmičke aktivnosti. zapaljenih čamaca i brodova. koje su inače neprestano gorjele. koje su čuvari napustili. glas mu je snažno odzvanjao niz tunel. No.

koji su sukljali iz planine Atlas. spontanu tužaljku iz tisuća grla. grleći svojim teškim valovima čak i luku na kojoj su stajale gomile ljudi. praćen udarima gromova. no ni na trenutak ne puštajući svoja vesla. car je uočio neobičnu bijelu traku. čak ni njihovo mahnito veslanje nije moglo zaglušiti neprestanu grmljavinu. no. raspršio je čudovišan oblak i otpuhnuo brodove natprirodnom brzinom daleko od Atlantide. kojemu se pridružio još jedan i potom mnoštvo glasova. Iako su car i njegova pratnja doživjeli nezamisliv strah od kada su prvi put isplovili iz središnjeg otoka. i očiju gotovo zasljepljenih od pepela i suza. odmorivši se da uhvate zrak. Odlučio je ne odati tu spoznaju drugima. Vidjeli su ga kako stoji na krmi. snažan vjetar.Muškarci su na trenutak odložili svoja vesla. nego pozdravu. Vjetar se stišao gotovo jednako brzo kao što se pojavio. iz smjera eruptirajućeg Atlasa. Veslači su namrgođeno prionuli na svoja vesla i isprva nitko na obali nije primijetilo male. sitnu figuru s uzdignutom desnom rukom visoko iznad glave. sive pare. koja su dozivala svog odlazećeg cara. konačno su stigli u glavnu luku na južnoj obali. kako slijedi njegovu jahtu. prekrivali svijet zastorom duboke tame. trljajući oči podlakticama. Kako su odmicali prema vanjskome zidu. zastrašujući oblak veličine crne planine spustio se nisko nad grad. Svjetina je očajnički pokušavala nadglasati vulkansku tutnjavu Atlasa preko daleke udaljenosti. lijepe brodove koji plove prema uzburkanom. a 33 . dok su kraljevske jahte svakim sljedećim zamahom vesala odmicale sve dalje. u tome trenutku se iz zbijene svjetine začuje povik prepoznavanja. koja kao da je odjekivala s neba i zemlje. Rad im je još više otežavao pepeo. rezignacije i štovanja. jedra su izdržala. Krici su prerasli u jednolično pjevanje. iako izrađena od platna. što je više sličilo znaku blagoslova. U njihovu jednoglasju nije se osjetila osuda. Nekoliko trenutka poslije. Zrak je postajao hladniji dok su neprestani grmljavinski oblaci. koji su istoga časa utihnuli. Kašljali su i pljuvali. No. Iznenada. koji su vikali. No. nego samo tragičan spoj tuge. otvorenom moru. Neki od njih su se međusobno histerično tukli. nadajući se da posada na brodu koji ih je slijedio to neće uočiti i razmišljajući koliko će još dugo raspadajuća smola moći spajati trup. Pristaništa i molovi bili su zakrčeni gomilama prestrašenih ljudi. Na trenutak zbunjen. Brodovi su gotovo letjeli iznad uznemirenih valova. potpuno ga obavijajući. shvatio je da u vodi ključa boja s njezinih dasaka. koji se spuštao poput teške.

dok su trčeći ulicama pred nemilosrdnim bombardiranjem plamtećeg kamenja pokušavali uhvatiti dah iz užarenog zraka. Grad je obuzelo ludilo. kolijevka civilizacije. Vrh gorja Atlas pretvorio se u divovski stup svjetlosti. umirala je pred njihovim uplakanim očima. koja se sklonila uz njezino podnožje. Velike vile. srebrno pročelje opustjelog Posejdonova hrama bilo je obasjano sablasnim sjajem. tresući njezine daske i sijući strah u njihovim grudima. ubrzano gutajući veličanstvene hramove i privatne kuće. koji su danima ili čak mjesecima prije toga. koji su odjekivali daleko na pučini. Na tisuće gorućeg kamenja pljuštalo je poput raštrkanih zvijezda na bespomoćan grad. koji je pržio nebo. Kolektivno jecanje čulo se preko širokog vodenog prostranstva. Na središnjem otoku. Muškarci su očajnički obuhvatili dlanovima lice i otvoreno plakali. Tek su u tome trenutku ljudi na kraljevskoj jahti čuli strašne udare gromova. Nedaleko. neko je iznenada povikao. koja su se nalazila pokraj tih zasljepljujućih rijeka. a car je iza sebe vidio kako se jedna od stražarskih kula s više katova istrgnula iz svojeg visokog zida i srušila među svjetinu.kapetan iz Elasipposa opet je osjetio da preuzima kontrolu nad jahtom. konji i ljudi bacali su se u uzavrelu vodu u kojoj su živi spaljeni. napustili su ukleti grad. Uočio je da preko nesigurnog oceana juri mnogo brodova svih veličina i izgleda. čak i čitava sela. Unutra je crvena magla ispunjavala tamu. Bujica užarene lave slijevala se niz obronke planine. koji se počeo urušavati oko palog boga mora. u posvećenom zdanju gdje 34 . paleći šume brzinom kojom ni najbrža životinja nije mogla trčati. Tisuće Atlantiđana nestalo je pod ruševinama zgrada u koje su se sklonili. stoljećima građena velika Atlantida bila je raskomadana. a divovski kip se prevrnuo razbijajući hramski zid. eksplodirali su u plamenu. Slonovi. Lavine rastopljenog kamenja spalile su polja i pretvorile rijeke u paru. SVIJET U PLAMENU "Pogledajte boga!". Svetu planinu su zahvatili grčevi. gnjevna usta Atlasa i dalje su rigala slapove tekuće vatre niz svoje padine u svim smjerovima. Čitava. Njihova prekrasna domovina. Iznenada se pod snažnim udarima rascijepio na četiri dijela. Golema. Njihovi kapetani. shvatili i poslušali kobne znakove. Neki su već odmaknuli daleko iza obzora.

koja je prigušeno odjekivala daleko preko oceana. mirno. Nestvaran prizor povremeno su prekidali udari vulkanske grmljavine. Kozmičko jaje. nego blagoslovljenim što je preživio najgori holokaust kojem su ljudi ikada svjedočili. ovol Nitko nije očekivao da će se dogoditi nešto tako veliko. Bilo je suviše razmišljati o ironičnom povratku kapetana u njegov dom na Istočnome Kontinentu. No. koji je nestajao u sablasnome plamenu. Žalio je zbog posade koju je ostavio za sobom. u njemu su se miješali osjećaj ponosa i samilosti. No. AGONIJA Kako se približavala večer. iako neuobičajeno. još uvijek je upravljao kormilom. "proklinjući me. Iscrpljen od borbe za opstanak.su Posejdon i Kleita začeli lozu atlantidskih kraljeva. kako bi Pupak svijeta premjestili na drugo mjesto u nekoj dalekoj zemlji. što su oni u usporedbi s gradom. Promatrajući njezinu urođenu dostojanstvenost. No." Okrenuo se prema brodu neposredno iza sebe. činilo mu se da se i dalje dosađuje kao carica. koji su teško oštetili grad. njegovi svećenici-čuvari uzeli su blagoslovljen kamen. Prije samo dva dana. "To me bog zove da se vratim". paleći kuće. zanijemjela od straha. Ne. Kakvu će priču ispričati! Njegova obitelj i prijatelji mu neće povjerovati. čije se carstvo iznenada smanjilo na dva broda puna iscrpljenih izbjeglica. čak i sela. car. Za nekoliko sati. koja je bila blizu. a umjesto carske haljine. uništenjem civilizacije? Na otoku je i prije bilo potresa. Unaprijed upozoreni na veliku opasnost. ramena joj je prekrivao istrgnut komad jedra. Pogled mu je bio uperen prema otoku na zapadu. "Elasippos!". Povremeno bi i planina Atlas eruptirala. otokom smrti. U krilu su joj zgrčeno spavale male djevojčice namrgođenih lica. obasjavajući kilometrima daleko more crno poput nafte. ostalo je stajati prazno svetište Omphalos. razmišljao je. razmišljao je o svojoj kući. U njemu je sjedila njegova žena. Barem je more bilo. izlazeće sunce će zlatom obasjati lice 35 . koji je upravljao kormilom! Osjećao se sretnim. zbog svog broda koji je izgubio. a putovanje do Elasipposa rutinsko. putovao je do Atlantide noseći uobičajen teret od brončanih predmeta u običnome teretnjaku. Sada se vraćao zapovijedajući carskom jahtom u društvu samoga cara.

mora. koji su se njihali na valovitom polju kamena plovučca i neprepoznatljivog brodskog tereta . Taj udar je probudio njegove kćeri. Posejdone!". Buka se postupno pojačavala dok konačno nije ispunila svijet. podložnim iznenadnoj promjeni. Dok su im se oči iznova privikavale na mrak. koje će slijediti. zurili su u noć. Potonula je "u jednome danu i noći" uslijed seizmičkih 36 . Will Durant Platon nas izvještava da je Atlantida bila glavni grad velikog otoka "izvan Heraklovih stupova". nisu čule sve glasniji zvuk drukčiji od grmljavine. mnogo jače sunce.ostacima nestale civilizacije. ugledao je sto pedeset metara visok vodeni val. da su daske na palubi zadrhtale toliko da je car pomislio da će se razletjeti. koje su počele plakati. Većina putnika. Tiho. koju kao da je proizvodio neki nezamislivo velik vodopad. jednoličan zvuk grmljavine. a čak i na ovoj udaljenosti. Posljednji glas koji je car čuo pripadao je kapetanu iz Elasipposa: "Milost. Srećom. koje su ubrzo opet zaspale. čuli su potmuo. bez riječi. Za sada se mogao samo upravljati dalekim. čuo se samo njihov plač. blještavo svjetlo je nestalo. Iznenada kao što se i pojavilo. među njima nijedna preživjela duša. poput milijun dlanova koji oduševljeno plješću na završetku neke predstave. koje danas nazivamo Gibraltarskim prolazom. a val se kotrljao prema istoku. Potom. koju su ostavili iza sebe. Kao da se na zapadu pojavilo novo. osim kapetana i njegova tjeskobnog cara. drijemala je u trenutku kada se mrak iznenada pretvorio u nešto svjetlije od dana. No. zaogrnuvši sve tamom. Kako se ocean smirivao. Preživjeli su ostali skamenjeni od buke. Zora je obasjala ocean zatrpan tisućama kvadratnih kilometara ljudskih i životinjskih leševa. no samo na trenutak. svi na palubi su i dalje osjećali trpak okus sumpora na jezicima. koji je skupljao snagu i ubrzano im se približavao sa zapada. Oblaci pepela posve su prekrili noćno nebo. Carica je utješila svoje kćeri. DRUGO POGLAVLJE Gdje je Atlantida? Civilizacija postoji geološkim pristankom. treperavim svjetlom goruće Atlantide. Udarni val brzo se pomaljao iz mraka udarivši dvije male jahte tako snažno.

gibanja. Istraživači se više od dvije tisuće godina pitaju je li se na opisanome mjestu doista mogao dogoditi takav događaj. Mnogi tvrde da nije, pa su počeli istraživati druge dijelove svijeta. No, slijedimo li Platonovu priču, prostor o kojemu on govori pruža neke intrigantne mogućnosti. Srednjeatlantski greben je nazupčana brazda, raspuklina na dnu Atlantskoga oceana, koja se proteže od Arktičkoga kruga do područja koje se nalazi na istoj zemljopisnoj širini kao i vrh Južne Amerike. Taj procjep na dnu mora nastao je pomicanjem istočne i zapadne kontinentalne ploče. Tim pomicanjem i nabiranjem, iz rastopljene unutrašnjosti Zemlje izbija magma, uslijed čega se stvaraju podmorske planine. Nekada su te planine toliko velike da im vrhovi probijaju površinu mora, te tako nastaju otoci. Budući da je Srednjeatlantski greben podložan oprečnim silama, nasilni geološki poremećaji, kao što su vulkanske erpucije i tsunamiji (destruktivni valovi nastali podmorskim potresima), uobičajeni su, u kontekstu geološkog vremena. Takvom aktivnošću, golemim podmorskim nabiranjem rastuće, gomilajuće magme, nastao je Island. Iz dubina Sjevernog Atlantika, pokraj jugozapadne obale Islanda, u studenom 1963. izronio je otok Surtsey obavijen velikim oblakom pare i munja. Iako je otok širok samo oko 3,5 km2, uzdiže se oko 170 m iznad površine mora. Dvjesto godina prije toga, britanski pomorci su otkrili nepoznat otok u Atlantskome oceanu, koji su nazvali po svom brodu, Sabrina. Vrativši se nekoliko mjeseci poslije s potencijalnim doseljenicima, otok je nestao pod valovima. Godine 1447., kapetan Alonso Leone otkrio je otok sjeverozapadno od San Miguela u Azorima. Nazvao ga je Asmaida i taj veliki otok naselili su Portugalci, koji su ondje stvorili svoje farme, gradove i luke. Međutim, neposredno prije 1555., bili su prisiljeni napustiti otok jer je počeo ubrzano tonuti u more nakon erupcije njegovog, do tada uspavanog vulkana. Stanovnici su uspjeli pobjeći, ostavivši za sobom sve što su posjedovali. Mali dio otoka ostao je iznad površine i danas je poznat pod imenom Barentska stijena. Otprilike 260 godina nakon prve erupcije, Barenetha je nestala, a danas je to mjesto poznato kao morsko brdo Milne.

37

Otok Nyey otkriven je između Grenlanda i Islanda 1783.; nestao je 1830. Otok "stup" Geir fuglasker (Great Auk Skerry), srušio se u more nakon manje od jednog dana seizmičkih podrhtavanja. Sredinom 60tih godina 20. st., na površinu Sjevernog Atlantika izronila su dva otoka, koja su potom opet potonula. Prije nego su nestali, Syrtlingur se uzdizao 63 m iznad mora, a Jolnir je bio širok 15 km2. Ti i slični primjeri upućuju na iznimno aktivno i nesigurno morsko dno, a drevni i suvremeni povijesni zapisi svjedoče o nastanku i nestanku katkad velikih kopnenih područja u iznimno kratkom vremenskom razdoblju. Jasno je da se postojanje i iznenadan nestanak Atlantide može usporediti s geološki veoma nestabilnim Srednjeatlantskim grebenom. Krajem 60-tih godina 20. st., sonde istraživačkih brodova, među kojima je bio i Glomar Challenger, zabilježile su postojanje potopljene kopnene mase, otprilike veličine današnjeg Portugala i pravokutnog oblika, koja se rasprostirala zonom rasjeda uz Srednjeatlantski greben. Madeira i Kanarski otoci možda su njezini jedini površinski ostaci. Gotovo je sigurno da ispod površine srednjeg Atlantika postoji velik otok, prilično neodređenog oblika. Godine 1971., u relativno plitkim vodama Vemske zone pukotine, plovni bageri Sveučilišta u Miamiju otkrili su vapnenački kamen natopljen granitom; granitne geološke formacije otkrivene pod morem nazivaju se "kontinentalnim stijenama", jer predstavljaju dijelove kopnenih masa, kojima su nekada pripadale. DIJELOVI IZGUBLJENOG KONTINENTA Geolozi iz tvrtke Esso Petroleum i sa Ženevskog Sveučilišta, sljedeće su četiri godine proučavali uzorke vapnenca i granita. Ustanovili su da sadrže fosilne ostatke, koji su se oblikovali kada se vapnenac nalazio manje od trideset metara ispod površine oceana. Na pločama su otkriveni i tragovi plimnog djelovanja, što upućuje na to da se veliki otok kojemu su pripadale, nekada nalazio iznad razine mora. Omjeri kisika i ugljičnog izotopa potvrdili su da se vapnenac na zraku rekristalizirao od oblika kalcita s visokim do onoga s niskim udjelom magnezija. Reporter časopisa New Scientist je izvijestio da je vapnenac uzet s vrha "ostatka kontinentalnog bloka, koji je ostao nakon što se Atlantik pretvorio u ocean." Prisutnost fosila iz mezozoika u otkrivenom vapnencu, ukazuje na to da je otok nastao prije otprilike 230 i 65 milijuna godina, u dugome
38

razdoblju međusobnog razdvajanja euroafričkog i američkog kontinenta. U tom postupku, ostavili su za sobom kontinentalan dio ili blok otprilike na pola puta između Antila na zapadu i Gvineje na istočnoj obali Afrike. Taj kopneni ostatak pod morem možda je dio veće potopljene kopnene mase ili rascijepanog niza kopnenih masa, koje leže uz istočne rubove Srednjeatlantskog grebena sve do točke na sjeveru paralelne s Britanskim otočjem. Nije poznato kada je potonuo kontinentalan otok na Vemi. No, okomite brazde na njemu nastale su u doba kada se otok uzdizao iznad površine mora. Nije sigurno koliko je dugo otok bio suh. Geolozi ne znaju ni kada je potonuo na svoj današnji položaj. No, činjenica da su još uvijek vidljive okomite brazde, upućuje na to, da to nije bilo tako davno; oceanografi pretpostavljaju da se to dogodilo u posljednjih 7000 godina. U svakom slučaju, Kanari i Madeira također su sastavljeni od kontinentalnih stijena. Veoma davno, kopnena masa zajednička svim otocima, otrgnula se od euroafričkog kontinenta uslijed utjecaja suprotstavljenih sila, koje su prouzročile pomicanje ploča. Tako se kontinenti, koji leže na litosferskim pločama, pomiču licem Zemlje pod utjecajem podzemnih sila iz užarenog središta Zemlje. Tijekom vremena, mezozoički dio kontinenta postupno se preplavljivao prodirućim morem dok, možda već 17 000. god. pr. Kr., otok nije potpuno nestao pod površinom. Danas se još samo vrhovi njegovih najviših planina uzdižu iz valova, kao što su Azori, Madeira, Kanari i ostala otočja. Kada se taj otok veličine Portugala otrgnuo od EuroAfrike, tanki kopneni mostovi još uvijek su povezivali dvije odvojene kopnene mase. Nedvojbeno je da su ti mostovi postojali. Tim međunarodno sponzoriranog projekta "Deep Sea Drilling" ("podmorsko bušenje"), otkrio je 13. srpnja 1976. planinski lanac koji povezuje najjužniji vrh Grenlanda s europskim kontinentom preko Irske i Engleske. Obje zemlje su sačuvani ostaci tog kopnenog mosta, čiji drugi dio leži na dubini od 1200 m ispod mora. Kanari su bili dio drugog kopnenog mosta, što su pokazala podmorska istraživanja, koja su otkrila da se sedam udaljenih otoka prvotno dodirivalo. Kopneni most koji povezuje kanarski otok Fuerteventura s Lanzaroteom, otokom najbližim Maroku, otkriven je na prilično maloj dubini nakon Drugog svjetskog rata. Wilhelm Shreiber je napisao: "Planinski lanac Atlas [u Maroku] pruža se prema Atlantskome oceanu, gdje se prilično naglo otkida. Prema tome, legenda o sudbini otoka Atlantide mogla bi
39

se temeljiti na prirodnoj katastrofi u kojoj je progutan završetak planinskog lanca." Sjeverna Afrika i otoci u Atlantskome oceanu vjerojatno su bili tako fizički povezani do prije barem 17000 godina, što dokazuju muški i ženski ostaci kromanjonaca otkriveni na Tenerifima, najvećem kanarskom otoku. Ti prvi ljudi nisu bili pomorci, nego lovci, koji su nedvojbeno prešli preko kopnenog mosta iz Afrike, slijedeći migrirajuća životinjska krda. Prije samo pet ili šest tisuća godina, Britanija je još uvijek bila povezana s Europom kopnenim mostom između Dovera i Calaisa. Otok u Atlantiku možda je sve do nedavno bio povezan sa sjevernom Afrikom. No, otok veličine Portugala sigurno je bio poplavljen prije nastanka nekakve civilizacije. Istraživanja na polju orogeneze (znanosti o postanku gorja), tektonskih pomicanja ploče i kontinenata, pokazuju da se geološka promjena na kontinentalnoj razini ne odvija ubrzano (barem ne prema ljudskim mjerilima). Podizanje i spuštanje mora i kopnenih masa mjeri se u više stotina tisuća ili milijuna godina, a ne "u jednome danu i noći". Nekada je ta postupna promjena vidljiva u slučajevima relativno manjih područja, kao što su Azori, čiji otok Flores danas znatno tone, dok Corvo istodobno raste. Na te pojave utječu iste polagane, no vidljive geološke sile, koje su nekad progutale mnogo veći atlantski otok. DOKAZ S DNA MORA Suvremene mape morskoga dna otkrivaju da današnji otoci u Atlantskome oceanu pokraj afričke obale leže na podzemnom platou, na rubu potonule kopnene mase, koja je povezana s južnom obalom Iberije. Taj kopneni most, koji se danas zove Azorsko-gibraltarski greben, protezao se od europskog kontinenta do velikog otoka u Atlantiku, koji se tada još uvijek nalazio iznad morske razine. Oceanografi su prepoznali lanac potopljenih planina, koje se rasprostiru od tog grebena, povezujući Srednjeatlantski ocean s obalom Iberije. Podmorskim bušenjem jezgre u Azorskom otočju, otkriveni su ostaci slatkovodne alge na dubini od čak 3600 m, koji dokazuju da su se otoci nekad nalazili više od 3 km iznad svoje današnje razine. Inače neobjašnjiva prisutnost slatkovodnih algi na tako velikoj dubini,
40

Tako su barem smatrali znanstvenici 1898. On je zaključio da ti uzorci dolaze s bivše plaže. pokazuje kako moramo oprezno razlučivati sve dostupne materijale. ponavljali su priču o potrganom sidrenom užetu otkrivenom na morskom dnu pokraj Azora.potvrđuje otkrića dr. Maria Klinova je ploveći na brodu Sovjetske Akademije znanosti Mihail Lomonosov 96 km sjeverno od Azora. Osim njega. profesora geologije pri Sveučilištu u Columbiji 1949. među kojima i bazaltne krhotine. Zato je dr. Ewing zaključio da se pijesak s plaže nije mogao oblikovati pod vodom. zato što fina zrnca koja je otkrio nisu sadržavala veće dijelove stranog materijala. Mauricea Ewinga. koje su se mogle oblikovati samo u suhim vremenskim uvjetima. Osim toga. drugi "dokazi" otkriveni na dnu Atlantskog oceana mogu nas odvesti u krivome pravcu. koji su te tahilitske krhotine prihvatili kao potvrdu postojanja potonulog kontinenta. Osobito ju je zainteresirala činjenica da su uzorci mogli nastati uslijed atmosferskih pritisaka kakvi postoje samo na suhom kopnu. Taj dokaz više nije uvjerljiv. s više od 3 km ispod površine mora i daleko od svih današnjih plaža. Tako atlantolozi posjeduju veliko i sverastuće tijelo provjerljivih dokaza. Godine 1963. Iako se tijekom vremena taj materijalan dokaz potvrdio. najbliže kopno je bilo udaljeno više od 2000 km. Posljednjih sto godina. nego uz kopnenu obalu koja je nebrojeno mnogo stoljeća bila podložna valnim gibanjima na morskoj razini. Od tada su geolozi naučili da se bazaltno staklo može oblikovati na zraku i pod vodom. Pri tome je isključio mogućnost da se pijesak s obale prenosio plutajućim ledenim santama početkom glacijalnih razdoblja.. Ewinga prikupila je uzorke jezgre s dna oceana. kojima se mogu poslužiti u obrani svoje teze o postojanju kopnene mase u srednjem Atlantiku. gotovo svi pisci koji su pokušavali utvrditi uvjerljivu geologiju Atlantide. što znači da uzorci možda nisu nastali u doba kada se dio Atlantide nalazio iznad razine mora. koja se nalazila na razini mora. ekspedicija National Geographic Societya pod vodstvom dr.. otkriveni su komadići oceanskog dna. Ploveći Srednjeatlantskim grebenom u blizini Azora na istraživačkome brodu prikladno nazvanom Atlantida. Rusko otkriće pokazuje da su se tahiliti otkriveni šezdeset i pet 41 . izvadila neobično kamenje s više od 1800 m dubine. dr. a činjenica da ga ljudi i dalje upotrebljavaju za potvrdu tvrdnji o postojanju Atlantide.

koji su se ondje taložili posljednjih deset tisuća godina. Te vrste su pripadale najraznolikijim skupinama. slične onoj otkrivenoj u Grebenu Sierra Leone.godina prije. od kojih su neke uspijevale u prebivalištima bogatima hranjivim tvarima. to nisu bili jedini otkriveni uzorci. nošene snažnim strujama. suhoj okolini." SLUŽBENI OTPOR ATLANTIDI Švedski znanstvenici otkrili su i silikonizirane ostatke kopnenih biljaka 2. koje svoj teret od slatkovodnih dijatomeja izbacuju na udaljenosti od 930 km od obale. Mogli bismo pomisliti da je tako veličanstveno postignuće švedske ekspedicije potaknulo zanimanje javnosti za uzbudljivim otkrićima njezinih istraživača i nadahnulo čitavu znanstvenu zajednicu da ponovno 42 . što je sukladno jednome od mogućih datuma konačnog potonuća otoka veličine Portugala u Atlantskom oceanu.5 km ispod površine oceana. Istraživanjima dr. Klinove prethodila su istraživanja stockholmskog Muzeja Riks 1957. Njihov brod Albatros dvije godine je plovio oko svijeta. Kolbe je odgovorio: "Prihvatimo li slabu mogućnost o muljevitim strujama s afričke obale." No. tada bismo trebali objasniti kako je ta struja mogla uopće nositi taj teret na takvu udaljenost i istodobno se uspeti više od 1000 m da bi ga izbacila na vrh podmorskog brda. Dijatomeje. Obilje tih organizama na izvjestan način dokazuje da su nekad na otoku u središtu Atlantskog oceana postojala slatkovodna jezera. ugledni paleobotaničar R. istražujući dubine svih oceana. ipak oblikovali iznad razine mora. tek su u srednjem Atlantiku pronašli organski dokaz potopljene kopnene mase. u podmorskom području poznatome pod imenom Greben Sierra Leone. Rene Malaise je izvijestila da su članovi švedske Ekspedicije za istraživanje dubokih mora otkrili fosilizirane slatkovodne dijatomeje otprilike tri kilometra ispod srednjeg Atlantika. bile su stare sedamnaest tisuća godina. Dr. male alge. No. koji su tvrdili da su dijatomeje stigle u more iz Afrike. Kolbe. 920 km od zapadne obale Afrike. svi uzorci su otkriveni ispod sloja morskog taloga. Velika raznolikost organizama upućuje na to da su dugo vremena rasli u velikome broju u prostranoj. W. Osim toga. to nije uvjerilo kritičare. katalogizirao je više od šezdeset isključivo slatkovodnih uzoraka dijatomeja uzetih s dubine od 2400 m. a neke u siromašnijima. No. vjerojatno vulkanskih ostataka. Malaisein kolega.

oceanografska mapa blaga koja bi buduće lovce na Atlantidu mogla odvesti do najvećeg arheološkog otkrića svih vremena. Osobito je vrijedno pohvale kada jedan od njihovih članova. No.istražuje atlantsku kolijevku civilizacije. ravnatelj Odsjeka za geologiju pri Sveučilištu u Michiganu. koji su 1972. uložimo u otkrivanje mehanizma koji uzrokuje ta drastična spuštanja oceanskog dna?" Svatko tko zna kakva dogmatska klima vlada u suvremenim znanstvenim ustanovama.ta riznica dragocjenih podataka.. za većinu plaćenih stručnjaka. uništilo bi profesionalne karijere takvih neovisnih mislioca. kojemu je dosta bijednog stanja koje vlada u suvremenoj znanstvenoj misli. te im onemogućilo pristup znanstvenim publikacijama u kojima bi mogli predstaviti otkrića o kojima bi njihovi kolege istraživači mogli međusobno raspravljati. Isticanje stajališta koja podupiru mogućnost stvarnog postojanja Atlantide. Malaise. Tragično je da do danas nitko nije ozbiljno razmotrio obilje uvjerljivih dokaza. razumjet će koliko su hrabre bile primjedbe dr. svaki navještaj o riječi koja počinje slovom "A". politički je nepodoban. Landesa. Sredozemno more nalazilo više stotina metara ispod svoje današnje razine. predstavili uvjerljiv dokaz da se u doba pliocena (prije oko 5 milijuna godina). kao tragači za istinom. Očito je bilo mnogo lakše stići do tako velikog otkrića nego ga objaviti. odlučuje prekinuti šutnju i glasno reći što je očito. Oni tiho leže u Muzeju Riks . u doba najvećih napada njegovih kolega na dr. U svom godišnjem "Sigma XI" pismu upućenom Politehničkom Institutu Virginije 1958. U časopisu Scientific American je napisano: 43 . Kenneth Landes. koju sada rasipamo na uzaludne pokušaje objašnjavanja istine. koje su skupili dr. o kojoj ću poslije raspravljati. Malaise i njezini kolege. Landes je odlučno upitao: "Možemo li mi. mogućnost prekomorskih putovanja u obje Amerike prije Kolumba ili nekih drugih teorija oprečnih općeprihvaćenim hipotezama. No. Jedan od takvih primjera predstavljaju profesionalni istraživači tvrtke "Oasis Oil". još uvijek zatvarati oči pred očitom činjenicom da su velika područja morskog dna okomito tonula na udaljenostima mjerenima u kilometrima? Zašto ne prihvatimo tu činjenicu i svu energiju. znanstvenici establišmenta ravnodušno su slegnuli ramenima i potom odlučili zastrašiti atlantologe nepromišljenim teorijama o krećanskoj Atlantidi. Jedan od takvih junaka bio je dr.

"Svoj rukopis nisu mogli objaviti u znanstvenom časopisu. Veći dio njegove površine vjerojatno je dugo tonuo. postupno taloženje te velike kopnene mase nad dubokim. postupno opadanje. U svom članku "Nova otkrića u Srednjeatlantskom grebenu" u časopisu National Geographic (svibanj 1949. koji su prouzročili njegovo dugotrajno.). to su bili snažniji pritisci koji su konačno i sami eruptirali. spajala je s Euro-Afrikom staza dugih kopnenih mostova i nalazio se iznad osobito nestabilnog seizmičkog područja. Ewing je napisao da se greben sastoji od: "više slojeva vulkanskog pepela. dok je eksplozija 44 . koji se nekoliko milijuna godina nalazio iznad razine mora sve dok nisu nastupili geološki poremećaji. koji su utjecali na tako sićušnu točku. On se oblikuje kada se iz središnjeg otvora nasilno izbacuju lava i krhotine kamenja. vjerojatno je izazvalo mnogo eksplozivnije konačno potonuće otoka. dr. sile koje su milijunima godina potapale kontinentalnu kopnenu masu mogle su za samo nekoliko sati potopiti jedan vulkanski otok. koji se naziva kompozit. koji je povezivao Azore s Madeirom i Kanarima. Jednom koncentrirane. Anak je eksplodirao 1883. vječnim vatrama Srednjeatlantskog grebena. snagom većom od dvjesto atomskih bombi od dvadeset megatona. mogao bi se usporediti s velikom nuklearnom eksplozijom." Prvotni otok u Atlantskome oceanu. Njegov 420 m visok vrh doslovno je ispario. REALNO UNIŠTENJE Usprkos nevoljkosti većine znanstvenika da razmotre dokaze. čini se da najuvjerljiviji geološki podaci kojima raspolažemo ukazuju na postojanje srednjeatlantskog kontinentalnog otoka. a na dnu Tihog oceana nastala je rupa duboka 570 m na jednome kraju. Kataklizmički učinak takvih nezamislivih pritisaka. No. što je vjerojatno bilo i uzrokom njegova potonuća. Najbolji poznati primjer kompozita je vulkan Anak na otoku Krakataua u Sundskom prolazu između Jave i Sumatre. To je rezultiralo najrazornijim mogućim vulkanom. jer nitko ne bi prihvatio tako skandalozno tumačenje. Što su se duže rastopljene sile Srednjeatlantskog grebena skupljale u unutrašnjosti i ispod gorja Atlas." Danas se akademici još uvijek opiru nepopularnim idejama poput znanstvenih autoriteta od kojih je Leonardo da Vinci bio prisiljen skrivati svoja istraživanja.

pa je uglavnom izbjegavaju. Urušena planina u ponoru Hirondelle je drugo moguće mjesto izgubljenog otoka. Isključena je mogućnost da je ta pojava uzrokovana prenapučenošću i nedostatkom izvora hrane. ŽIVO SVJEDOČANSTVO Postoje i drugi primjeri neobičnih prirodnih pojava. Ti mali glodavci kreću na to putovanje pojedinačno. Dr. *Lemmus lemmus. arktički glodavac sličan poljskom mišu 45 . No. stručnjaci za životinje ne razumiju zašto se događaju takve samoubilačke migracije. upravo način na koji se odvija taj postupak ukazuje na nešto osobito u njihovoj seobi.izbacivala dva metra dugo kamenje 40 km daleko u atmosferu. usporedo s Grebenom.točnije. potopivši trideset šest tisuća ljudi. stotine tisuća europskih leminga* odlaze s norveške obale plivajući prema Atlantskome oceanu. prešli smo ponor Hirondelle na azorskoj platformi. a ne u skupinama." Samo dobro opremljena ekspedicija može utvrditi je li taj urušeni vulkanski otok doista mjesto izgubljene Atlantide. Ewing je izvijestio da je otkrio znakove slične katastrofe u pretpostavljenoj blizini Platonove Atlantide: "Ploveći južno. gdje prije svog utapanja panično mlataraju u potrazi za kopnom. koja se spušta do 1 809 hvata [3240 m]. koja je izgledala kao da se nekad davno u prošlosti ondje urušio vulkan. Njihove masovne selidbe u ocean potpuno se suprotstavljaju svemu što znamo o tim stvorenjima. pri čemu će se kretati samo uz obalu. bazi otoka. Oba ispunjavaju osnovne preduvjete za to . gdje je naš dubinomjer pokazao veliku rupu. pridružujući se ostalima tek kada ih se skupi dovoljno da tvore veliku masu. Svake tri ili četiri godine. oba su se nalazila iznad morske razine u pretpostavljenoj blizini Platonova izgubljenog grada prije nego su potonula uslijed prirodne katastrofe. Četrdeset pet metara visok val koji je izazvala erupcija kotrljao se više stotina kilometara oceanom od središta eksplozije. U rijekama ili jezerima će plivati samo ako im je život ozbiljno ugrožen. koje upućuju na to da je u dalekoj prošlosti postojao veliki otok u Atlantskome oceanu. Leminzi su prirodno neskloni vodi.

u kojemu je sigurno i zaštićeno živjelo nebrojeno mnogo naraštaja ptica i drugih životinja? Geološki i biološki dokaz potvrđuje priču o katastrofi u Atlantskome oceanu. koje se nalazi bliže pretpostavljenoj sjeverozapadnoj obali danas potopljene kopnene mase ispod Azora. još uvijek se ne može potvrditi dokaz o njezinu potonuću. Myopus i Synaptomys). u 46 . izgubljeni otok. Je li njihov samoubilački nagon bihevioralan obrazac nastao prije mnogo tisuća godina. to nisu jedine životinje koje nagon za samouništenjem privlači u srednji Atlantik. možda prije samo nekoliko tisuća godina. čiji su mnogi naraštaji nedvojbeno posjetili to kopno prije njegova nestanka. lete visoko iznad mora. doista postoji kopnena masa velika poput navodnoga kraljevstva. koji ih tjera na seobu na veoma daleke udaljenosti. ako je moguće. Umjesto toga. Njihova stalna. instinktivna povezanost s nekadašnjim otokom upućuje na to da se on u mlađoj geološkoj prošlosti. Potonula kopnena masa. insekata i drugih životinja. čija prebivališta nisu geografski povezana s takvim otokom. iako mužjaci prije konačnog pada ne kruže besciljno.Životinjski bihevioristi ističu da leminzi. kružeći iznad pustih vodenih prostranstava i potom iscrpljeno padaju na površinu. Tri druge vrste leminga (Dicrostonyx. nalazi se u području iznad koje lete leptiri Catopsila.. Neke vrste norveških ptica. događaju u gotovo istom području središnjeg Atlantika. te catopsila iz Gvajane i sargaških jegulja. u blizini zone raspukline u Vemi otkrili geolozi Sveučilišta u Miamiju. osobito orlovi i sokolovi. ne sudjeluju u takvim masovnim. Slično se ponašaju i leptiri Catopsila iz Gvajane. vjerojatno nalazio iznad morske razine. kada je neki davno nestali kopneni most povezivao norvešku obalu s otokom u Atlantskome oceanu. koje su stvorili ljudi ili druge životinje. uvijek traže kopnene prijelaze i slijede putove. Životinjski bihevioristi izrazom nostophilia opisuju nagon izvjesnih ptica. koju su 1971. Zanimljivo je da se selidbe norveških leminga i ptica. No. barem ne u razdoblju srednjeg i gornjeg neolitika (drugim riječima. Postoji li u evolucijskom pamćenju i instinktima njihovih potomaka neko bihevioralno sjećanje na velik. Snažan nagon za seobom tjera nekoliko desetaka tisuća sargaških jegulja u smrt u području Atlantskog oceana. samoubilačkim selidbama. koji lete iznad potopljenog atlantskog otoka. Iako je utvrđeno da ispod oceana u području o kojemu se govori u legendi. oni uranjaju ravno u valove.

A potvrde li se biološki i geološki dokaz. no gotovo je nevjerojatno da je ikada postojala jedna velika kopnena masa. uslijed kojih su tonule sve veće površine kopna. smjestivši na njemu Atlantidu. povijest i vidljive aktivnosti Srednjeatlantskog grebena posve odgovaraju području oceana o kojemu je pisao Platon. koje su međusobno geografski veoma udaljene." No. stignu do istih zaključaka. njihova uvjerljivost dobiva novu razinu. arheologijom. Kenneth Caroli.možda upravo 47 . pak. prvu atlantsku kopnenu masu doista je tvorilo nešto veoma nalik kontinentu. rastrganim dijelovima tkanine. velike kopnene mase. dugačkim. kada posve različite znanosti. a koje se skupljaju na otvorenome moru u istom području nekadašnje. koji je tako nestao.doba kada je na otoku moglo postojati napredno društvo). njezino dugotrajno tonuće vjerojatno je počelo još njezinim rođenjem. Kanarski bazen i Iberska dubinska dolina u Zapadnoeuropskom bazenu. sve dok se čitav kontinent nije suzio do te mjere da izgleda kao područje manje od današnjeg Portugala . kao što su geologija i biologija. tu su i neobjašnjive samoubilačke migracije različitih životinjskih vrsta. komparativnom mitologijom i drugim znanostima. koja se nalazi na navodnom mjestu Platonova otoka. bili su kopno (iako se vjerojatno nisu dodirivali) dugo oko 4600 km i široko oko 2400 km. Ti podaci ne mogu potvrditi postojanje Atlantide. napisao je sljedeće: "To je možda veličina današnjih ostataka otoka. Međutim. Konačno. istodobno potkopale njezine temelje u neobuzdanom dnu oceana. Kopnena masa u Atlantiku nedvojbeno je pretrpjela mnoge kataklizmičke poremećaje. duboke Zemljine sile možda su se doista otvorile i progutale otok koji je stršio iznad grebena. Usprkos tome. to je bilo davno prije razvitka čovjeka. kako ću pokazati. jer su iste sile koje pomiču kontinente i koje su stvorile to područje u središnjem Atlantiku. Ona je vjerojatno nalikovala rezancima koji se prostiru površinom oceana ili. No. Osim toga. ugledan atlantolog i novinar časopisa Ancient American. poviješću. ATLAS SE USPINJE Uvučene između euroafričkog kontinenta koji se pomicao prema istoku i američkog koji se pomicao prema zapadu. tada vjerojatnost može prerasti u sigurnost.

u povijesno doba. gotovo uvijek iz skrivenih razloga. To su otoci Atlas. koje su neprestano nadraživale sile koje su odvajale kontinente. I on je počeo propadati. na što upućuje i obilje dokaza. koji je gurao vulkanske rupe u zemlju iznad sebe otpuštajući uzavrelu magmu. Nastavljajući se odvajati od zajedničkog središta. Mnogo poslije. Atlantski kontinent je stajao iznad tog hrbata. neki ekstremni teoretičari povremeno su. seizmički nestabilne zone. s kontinenta su se rasprostirali dugi. što podsjeća na Platonovu priču o Atlantidi. a ne geološka anomalija. ostavljajući iznad površine mora samo vrhove svojih najviših planina. o potonuću otoka pokraj Trinidada u britanskoj Zapadnoj Indiji.ono koje su otkrili geolozi i istraživači Sveučilišta u Miamiju na brodovima Glomar Challenger i Atlantis. Hrbat nije mogao vječno podupirati tako veliku kopnenu masu. Ta teorija bi mogla objasniti postojanje dijela kontinenta u Atlantiku. koja je stoga. od kojih su neka prilično neobična. Kanari i Madeira . Portugala i drugih dijelova Europe.i svi su vulkanski aktivni i seizmički nestabilni. Taj i slični primjeri potvrđuju da je središnji Atlantik najvjerojatnije mjesto na kojemu se mogla dogoditi prirodna katastrofa slična onoj koju je opisao grčki filozof. nakupljeni pritisci bili su suviše snažni za relativno sitan otvor Atlasa. postojale su i druge. te je otok konačno uništen u katastrofi sličnoj onoj koja je zadesila Krakatau žestinom nuklearne eksplozije. Teorija o pomicanju ploča počela se prihvaćati krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. u sve širem morskom dnu su nastajale velike pukotine. kopneni mostovi do Maroka. koje su tako stvarale duge. Najnovije od tih ekscentričnih 48 . Novine Associated Press izvijestile su 24. koji je nestao u samo jednome danu i noći. JE LI ATLANTIDA BILA MALI GRČKI OTOK? Iako većina istraživača povezuje Atlantidu s Atlantskim oceanom. Atlantidu je zadesila jedna od najspektakularnijih kataklizmi.dok su se euroafrički i američki kontinent međusobno razdvajali. a morsko dno se širilo. No. tijekom vremena sve više propadala u more i konačno se pretvorila u otok manji od Portugala. ali i njegovo spuštanje i konačno uništenje uslijed vulkanske erupcije . smještali taj otok u druga područja. studenog 1934.

ustvari. ruševine Atlantide. Minojce je ta prirodna katastrofa posve iznenadila. Otok Tera bio je dio minojskog trgovačkog carstva. Šezdeset metara visok vodeni zid preplavio je Kretu i opustošio njegove obalne luke. dijelom i zbog grčkih osvajača. Otok je doslovno progutalo more. On je premjestio Atlantidu iz Atlantskog oceana na otok Kretu u Sredozemnom moru. a iskopavanja na Santoriniju su otkrila stariju. ustvari. šovinistički pokušaj dijela atlantologa da povežu svoje nacionalno podrijetlo s izgubljenom civilizacijom. čije se ime još uvijek s štovanjem spominje u krugovima difuzionista.tumačenja dijelom su prihvatili profesionalni arheolozi i povjesničari. koji su u nju uključili otok Santorini u Egejskom moru. Frost. Njihova podrška toj teoriji o grčkoj Atlantidi bio je posljednji nesretan. Henrietta Mertz. bio vulkanska planina. Na temelju tih 49 . Knosos. dok je poznati kanadski atlantolog nedavno napisao da ona leži u moru pokraj Labradora. otok u Sjevernome moru uz obalu Njemačke. nisu mnogo pridonijeli istrazi. No. Prema tome. T. Barem jedan švedski istraživač je rekao da se Atlantida nalazila u Švedskoj. Marinatosa i dr. te je njihova civilizacija nestala. još su više štetni motivi koji navode profesionalne znanstvenike svih nacionalnosti (a danas osobito Amerikanaca) da izjednačavaju Kretu ili njezine susjedne otoke i Atlantidu. koji je prije Prvog svjetskog rata pisao za časopis Journal of Hellenic Studies. Takvi nadriznanstveni motivi koji navode istraživače da prikladno smještaju Platonov otok u svojoj domovini. Mali otok je. Njegovu hipotezu su od tada proširili (što možda ne iznenađuje) mnogi grčki znanstvenici (uključujući Galanopoulasa. tako da nisu bili u stanju organizirati učinkovit otpor protiv Mikenaca. koji se u drevno doba zvao Tera. napisao je da je bila u Engleskoj. Britanac. vjerojatno zato što ono ne bi uzdrmalo njihove predrasude o prekooceanskim plovidbama u pretklasično doba. Njemački pastor Jurgen Spanuth je tvrdio da je Atlantida Heligoland. naprednu civilizaciju koja je nekad cvjetala na tom području. bitno je shvatiti zašto žele objasniti Atlantidu takozvanom minojskom hipotezom.). bila je uvjerena da su zemljani nasipi iz doba prije Kolumba u njezinoj domovini SAD-u. a jedan drugi. dok su potresi koji su nakon toga uslijedili teško oštetili glavni grad u unutrašnjosti. koja je eruptirala gotovo na isti način kao i Anak na Krakatau. Tu teoriju je iznio K.

koji pretpostavljaju da je sam pisac preuveličao svoj izviještaj radi zanimljivije priče. kojeg Platon u svojoj Kritiji navodi kao prvog atlantidskog kralja nakon Atlanta. trgovali dragocjenim metalima i upotrebljavali slonove. ili pak. kojeg je opisao Platon. Jedan takav primjer je grad Helice u Korintskome zaljevu. nego u Egejskome moru. kao model svoje idealne države. navode se kao književni dokaz o uništenju Tere. Minojsku kulturu na Kreti doista su izgurali Mikenci iz unutrašnjosti Grčke. ili obje zemlje. kao što se Atlantida opisuje u Dijalozima. koja je nestala nakon što je najveća planina na otoku eksplodirala i potonula u more. Eumelos se spominje na drevnom grčkom natpisu u Teri. bila vulkanski otok i da su njezini stanovnici živjeli u naprednoj talasokraciji. Atlantiđani i Minojci gradili su velike palače i snažne gradove. Ustvari. kao i na Platonovoj Atlantidi. prevoditelji koji su pogrešno protumačili izvornu verziju priče o Atlantidi. Ti teoretičari isključuju Atlantski ocean i Azore zato što navodno u posljednjih 7200 godina u tome području nije potonuo nijedan otok. minojske teorije tvrde da se samo u Egejskome moru nalaze relativno male površine kopna. Teoretičari tzv. Te očite nedosljednosti spretno odbacuju neki znanstvenici.događaja koji su se zbili više od tisuću godina prije njegova vremena. Tera je bila manja minojska kolonija. Eumelos. Postoje sličnosti između atlantidske kulture opisane u Platonovoj priči i onoga što arheolozi znaju o minojskoj civilizaciji u istočnom Sredozemlju. Platon je oblikovao Atlantidu po uzoru na Kretu ili Teru. osim te opće usporedbe. Brojne legende o potopu. minojska hipoteza se raspada. osobito babilonski ep o Gilgamešu. no čini se da je taj 50 . bikovi su bili dio obrednih ceremonija na drevnoj Kreti. Točno je da je i Tera. poput Atlantide. koja je bila napisana na egipatskom. mala predstraža. a ne njezin glavni grad. spominje se i na minojskome otoku Melosu. koje je iznenada nestalo pod površinom mora. U vodama zaljeva Santorini čak se i danas može vidjeti koncentričan oblik atlantidskog glavnog grada. imali su talasokracije (vladavinu koja se temelji na geografskoj i političkoj prevlasti mora nad kopnom). Tera je bila samo mali dio velike Platonove Atlantide i nije se nalazila u Atlantskome oceanu. i uništena je 7800 godina nakon katastrofe opisane u Dijalozima. No. prakticirali su kult stupa. Naprimjer.

dodana velika površina kopna. kojemu je čak još 1926. što su navodno učinili Atlantidani." Dakle. bili bi odavno zakopani pod hrpom lave. no njihovi gradovi na Kreti nisu bili okruženi visokim zidovima ni utvrdama -usporedite neutvrđen Knosos ili Faistos s Atlantidom okruženom naoružanim kulama i bedemima. a ne vojna osvajanja. koji je bjesnio Sredozemljem. Svi tragovi topografije. Minojci nikada nisu pokušali okupirati Italiju ili Libiju. Minojci su bili iznimno neratnički narod. Građevine poredane u obliku koncentričnih krugova prevladavaju u Atlantskome oceanu. a možda i potpuno nenasilan. ugledna geologinja i stručnjak za vulkanologiju.postupak bio uglavnom. koji je bio više zainteresiran za trgovačka. a ne u Sredozemlju. izvijestila je da podzemna topografija u Santoriniju: "nije postojala prije erupcije vulkana u brončano doba. pogrešno se smatralo da mlađe geološke značajke predstavljaju drevni grad. te britanski Stonehenge. Osim toga. kojom su se borili protiv gusara i osiguravali putove međunarodne trgovine. koja radi u Američkom institutu za geološka istraživanja. Neki teoretičari tvrde da su vidjeli takav koncentričan. dok su Atlantiđani opisani kao agresivni i ratoborni. a sigurno se nije događao u razmjerima Platonova Atlantidsko-atenskog rata. dok se Platonova priča mnogo više bavi ratom između dva neprijateljska naroda. nego s katastrofom koja ih je poslije oba zadesila. čiji najviši dijelovi oblikuju te otoke. ti vodeći minojski gradovi arhitektonski su bili poredani u obliku četvrtaste mreže. koja je postojala prije urušavanja. Na temelju svih podataka kojima o njima raspolažu znanstvenici. Jedan od najistaknutijih pisaca o toj temi nedavno je napisao: "Teorija o tome da je Tera bila Atlantida uglavnom počiva samo na njezinom kataklizmičkom uništenju. okrugao tlocrt pod vodom u zaljevu. koji je nastao nakon što se vulkanska planina na Teri srušila u more. No. 51 . Dorothy B. za razliku od Atlantide koja je imala oblik koncentričnih krugova. Vitaliano." Slučaj pogrešnog identiteta Minojci su raspolagali velikom mornaricom. na što ukazuju i okrugli hramovi na Kanarskom otočju. nego je nastala uslijed kasnijih aktivnosti koje su prouzročile stvaranje otočja Kameni u središtu zaljeva. niti su ikada zaprijetili osvajanjem Egipta.

toliko je mali da je nemoguće da je 52 . kakvi postoje "izvan Heraklovih stupova". Samo ta činjenica je dovoljna da dokaže da je Platon opisivao mjesto u Atlantskome oceanu. luku kakvu opisuje Platon ne bi bilo moguće izgraditi na istočnom Sredozemlju jer bi glavni kanal bio zatrpan bez valova plime i oseke. koje Platon povezuje s Atlantidom. Ništa slično nije postojalo u Knososu i drugim minojskim gradovima.Caroli ističe da je: "atlantidski glavni grad ležao na prostranoj ravnici okruženoj visokim planinama na velikome otoku. Sumerani. kao što se spominje u Kritiji. a ne u Egejskom moru. kao i opis zavjetnih darova. odgovara feničkome hramu iz brončanog doba. Knosos i Faistos nisu imali luke jer su se laki minojski brodovi mogli transportirati na obalu. Kanali i irigacijski sustav. budući da su Minojci svoje vjerske službe obavljali u svetim špiljama i svetištima na vrhu brda. koji nisu oblagali svoje javne građevine kovinom. Tera ne odgovara tom opisu. bili su iznimno veliki i složeni. Atlantida je imala međusobno povezane kanale i nalazila se pokraj mora. Oni su štovali čitav niz božanstava od kojih su najveći bili Majka Zemlja. On opisuje Posejdonov hram kao zgradu sa zidovima prekrivenima metalom. Faistos i Knosos su se nalazili u unutrašnjosti i nisu imali kanale. koji neki znanstvenici povezuju s kraljem Eumelosom iz Platonovih Dijaloga. božica lova i bog zvijeri. Kartaga. nema nikakva krećanska obilježja. U svakom slučaju. pa čak i astečki glavni grad. koji Platon opisuje kao središnju značajku atlantidske civilizacije. ukrasnim tornjićima i barem dva stupa. Oni uopće ne nalikuju kipovima kakve su gradili Minojci. koji su morali biti vezani u lukama s dubokom vodom. zidove i stupove metalom." Veliki Posejdonov hram. Tenochtitlán. Krećani i Terani nisu oblagali podove. Kipovi kraljeva i kraljica također više nalikuju egipatskima ili čak etruščanskima. Kinezi. a ne u javnim hramovima. kao što su činili Atlantiđani u Platonovom opisu. Takva građevina. koja su bila obložena kovinom. urezivali natpise na stupove ni gradili kolosalne kipove u krug. imali su divovske vodovode slične onima koji se pripisuju Atlantidi. Osim toga. Maye i narod Chimu. Minojski otok Melos. Ništa ne ukazuje na to da su štovali Posejdona ili Atlanta. Golem Posejdonov kip više podsjeća na egipatske ili klasične grčke skulpture. gotovo nalik onima kakve su gradili Egipćani. koji je postojao prije Inka. Tir. za razliku od prekooceanskih atlantidskih brodova.

pišući da Atlantida leži iza Heraklovih stupova. Osim toga. Ime atlantidskog kralja Muzeja. Možemo povući neke paralele između Eremona. a osobito ne neki koji se nazivao 'Heraklovi stupovi'. Aztlan je bio otok astečkih predaka na istoku. podsjeća na indijansko pleme Muvscas iz Kolumbije. Sjeverne Afrike. koje se zove Gades današnji Cadiz na atlantskoj obali Španjolske. drevnog irskog kralja koji je preživio potop i atlantidskog kralja koji se spominje u Kritiji.bio glavni grad velikoga kraljevstva. Atlantidske stanovnike obalnog Maroka. on opisuje Atlantidu kao "Aflantvkos nesos" "atlantski otok". opisali su Diodor Sicilski i Herodot. Homer u Odiseji (I. kojeg spominje Platon." Reductio ad absurdum . Atlantidu ili Atlantovu kći iz grčkoga mita. Kanara. Eumelosa bismo samo uz veliku maštu mogli premjestiti u Egejsko more.sva mjesta koja Platon smješta "u" Heraklove stupove. Atlantidska imena pronalazimo diljem atlantske Europe. Oni tvrde da su se pravi Heraklovi stupovi nalazili upravo u tom području. za koje Homer govori da se nalazi istočno od Atlasa. a ne u Gibraltarskom prolazu. nijedan drugi atlantidski kralj ne može se povezati s tim krajem svijeta. u čijoj mitologiji također pronalazimo legendu o potopu. Iako nisu uspjeli dokazati da su se Heraklovi stupovi ustvari nalazili u Melejskom prolazu. Taj podatak koji navodi Platon je točan. pokrajina na kanarskom otoku Lanzarote. nego izvan Melejskog prolaza pokraj grčkog Peloponeza. Iako je to jedino ime koje se spominje u Dijalozima. Caroli objašnjava: "Između Egipta i Krete ili Tere ne postoji nikakav prolaz. podsjeća na Taegaetu. Teugueste. a koje se ne pojavljuje nigdje u istočnom Sredozemlju. koja je postojala prije osvajanja. nije pri tome mislio da se otok nalazi u Atlantskome oceanu. čime se prvi kralj Atlantide nedvojbeno smješta izvan Egejskog mora. U Kritiji se tvrdi da je Eumelos vladao područjem u blizini Heraklovih stupova. te zaprijetili Egiptu i Grčkoj . tvrde da su Atlantiđani navodno osvojili Italiju i Libiju. No. a ne na temelju činjenica. čak i Meksika i Kolumbije. Teoretičari minojske teze tvrde da Platon. 53) opisuje Atlanta kao: "čuvara Heraklovih stupova". što je geografski nemoguće ako je pri tome mislio na Melejski prolaz.dovođenje do apsurda 53 .

koji se nalazio pokraj aleksandrijske obale. Potonulo Apolonovo svetište u Halieisu u južnoj Grčkoj ili potonuli otok Paros sa Svjetionikom. u časopisu Science pojavio se članak o otkriću zubi mastodonta i mamuta u atlantskom kontinentalnom pragu. ali značajan izvještaj o slonovima na Atlantidi istodobno pruža vjerodostojnost njegovoj priči i potvrđuje da se njegovo potonulo kraljevstvo nalazilo u blizini Atlantskog oceana. Vulkanska planina na Teri doista se srušila. U Kritiji se izvještava da su na Atlantovu otoku postojali slonovi. očita je činjenica da Kreta nije potonula u more. "Patuljasti slonovi" doista su naseljavali Kretu. kao što se navodno dogodilo s Atlantidom. Kr. Zagovornici teorije o egejskoj Atlantidi mogli bi tvrditi da je taj otok bilo koji od desetak drugih nalazišta pod morem. pak. Iberiji. Asiriji. Hetitskome carstvu. nije mogao učiniti takvu pogrešku. no otok i danas postoji. Kr. tisuću godina prije pojave prvih ljudi i četiri tisućljeća prije početka minojske civilizacije. Čini se da velike pogreške postoje i u grčkom prijevodu izvornih egipatskih tekstova. u Egiptu..Otok Atlantida navodno je bio bogat dragocjenim kovinama. Ugledan britanski istraživač Andrew Collins je istaknuo: "Egiptolozi koji su proučavali taj problem zaključili su da se takva pogreška nije mogla dogoditi." Zatim. U Kritiji se opisuje da su grad i otok bili potpuno uništeni. pak. jer se ta životinja štovala i u unutrašnjosti Grčke. tristo do 54 . imali lakše kočije za jednog ili dvoje ljudi. pr. Na Teri nikada nisu postojali slonovi. pr. koji je čuo priču o Atlantidi od hramskih svećenika u delti Nila oko 550. U toj usporedbi izvjesnu ulogu igra i još jedna životinja. Činjenica da su Atlantiđani i Minojci prakticirali obrede s bikovima ništa ne dokazuje. diljem zapadne Europe još u neolitu i paleolitu. Atlantiđani su raspolagali teškim kočijama. Godine 1967. mogli bi biti jednako uvjerljivi kandidati kao i Tera. na Kreti i Teri ih je bilo malo. Atenski zakonodavac Solon. kojima je upravljalo troje ljudi. jedan od sedam čuda drevnoga svijeta. no izumrli su oko 7000. Hijeroglifi kojima su se označavali brojevi 100 i 1000 izgledaju posve različito. Minojci su. bilo tko drugi. Platonov kratak. koja se uvozila iz Afrike. Obrtnici na oba otoka radili su predmete od bjelokosti. ili. uzmemo li u obzir egipatske oznake za brojeve 100 i 1000.

što.petsto kilometara od obale Portugala. koja je okrenuta prema mjestu na kojemu se nalazila Atlantida i nalazi se na spoju nestalog kopnenog mosta. potvrđuju i otkrića u dubinama mora. poznato je da su slonovi naseljavali sjeverozapadnu obalu današnjeg Maroka.postojanje slonova na Atlantidi i činjenica da su Atlantiđani obilno upotrebljavali bjelokost . Platon ne bi nikada znao da su slonovi nekad naseljavali područje svijeta.dokazuju da su postojala krda tih životinja. talozima treseta. Naime. koji je ležao u Sjevernome moru pokraj otoka Rugen." Osim toga. koji su oduvijek postojali na Atlantovu otoku. nekad slavna tržnica koju su progutali morski valovi. Brojni uzorci izvađeni su s dubine od oko 100 m iz najmanje četrdeset različitih podmorskih nalazišta uz Azorsko-gibraltarski greben. Otočje Fernando Noronha bilo je sporna točka između Velike Britanije i Portugala. obilježen je Usedom. Ta dva naizgled nepovezana podatka iznesena u Dijalozima . kako se čini. Kr. sve dok nije potonulo 1931. Ocean potonulih otoka Postoje mnogi primjeri koji mogu opovrgnuti minojske teoretičare. Njegovih pet tisuća stanovnika bavilo se unosnom trgovinom s Njemcima. Autor članka u časopisu Science je zaključio: "Očito je da su slonovi i drugi veliki sisavci naseljavali to područje u glacijalnom stadiju niskih razina mora u posljednjih 25000 godina. grad o kojemu je riječ je Vineta. koji je vodio u ocean još u dvanaestom stoljeću pr. Atlantida nije bila jedini grad i otok koji je potonuo u Atlantiku. te u uleknućima u kojima su se prvotno nalazile slatkovodne lagune. Na Janoniusovu zemljovidu Janonius iz 1649. Slavenima. koje danas prekriva ocean. nakon tjedan dana seizmičkih podrhtavanja. koji se nalazio na sjeverozapadnom kutu otoka Usedoma. Platon i Homer su napisali da su Atlantiđani mnogo upotrebljavali bjelokost od koje su izrađivali raskošno ukrašene stropove. Osim ako to nije pročitao u izvornom dokumentu u kojemu je opisana Atlantida. koji tvrde da u Atlantskome oceanu nije potonula nikakva velika kopnena masa. Isti otok je pet stoljeća prije toga spomenuo arapski kartograf Edrisi. Zubi su otkriveni u potopljenim obalnim linijama. Te značajke dokazuju da je to područje nekoć bilo suho kopno. Arapima i pokrštenim 55 . Izvor tog dragocjenog materijala možda su doista bili slonovi. pješčanim nanosima nastalima udaranjem površinskih valova o obalu.

Poput njegova drevnog grada. među kojima je i sat koji se 56 . Djelomično je ponovno izronio na površinu oko 1310. lipnja 1692. st. Sjevernofrizijski otok Rungholt. a dvije njegove planine su se pomaknule gotovo pola kilometra. Trgovci iz Rungholta su na vrhuncu svoje snage održavali uspješnu trgovinu s Hamburgom i Flandrijom. Nevjerojatno je da je većina zgrada još uvijek stoji. nakon dvjesto godina. Port Royal je otkriven suvremenom podvodnom istraživačkom opremom na dnu Karipskog mora. koji se nalazio pokraj otoka Suedfalla. proučavao još uvijek vidljive brazde od oranja. Naravno. je potpuno nestala. Andreas Busch. a većina povjesničara je sumnjala da je ikada postojala. iako nije bio velik poput Usedoma. također je bio naseljen prije nego je potonuo otprilike u isto doba.. kapetani i stanovnici Port Royala obogatili su se trgovinom i gusarenjem. U 1 lh i 43 min. 7. Sljedeća tri stoljeća uglavnom se vjerovalo da je ta luka postojala samo u legendama. Tek 60-ih godina prošlog stoljeća. iako se u njezinoj blizini još uvijek otkrivaju kovanice i brojni drugi manji predmeti. dok je njihov grad razmetljivo blještao luksuzom i obiljem. nijedan od tih otoka nije bio Atlantida. Više od osam hektara otoka nestalo je pod valovima. koju je Spanuth pogrešno poistovjetio s Atlantidom. Nevjerojatno je da je ugledan arheolog s kraja 19.. otok je pogodio niz iznimno snažnih potresa. nakon čega je Vineta napuštena i postupno. koja je potonula nekoliko tisuća godina prije Usedoma. Katastrofa je trajala samo tri minute tijkom kojih je poginulo dvije tisuće ljudi. st. Velike i male otoke progutalo je more za samo nekoliko dana ili sati. utjecaju i dekadenciji. koje su za sobom ostavili ratari iz Rungholta. čitav grad i njegova velika luka urušili su se u more. Na vrhuncu njegove moći.Vikinzima iz Danske. Vineta je potopljena civilizacija. Vikinzi su opljačkali to mjesto 1098. no oni pokazuju da se njezina sudbina nedvojbeno dogodila u geološkom području Atlantskog oceana. skliznula u more. luka čiji su kapetani bili veoma dobro upoznati s gusarstvom. Do kraja 17.. Port Royal je bio središte moći i grijeha. To mjesto je bilo nadaleko poznato od Britanije do Indije po svom bogatstvu. a neprestano se otkriva stotine predmeta. Do 1304. o čemu svjedoče trgovački zapisi sačuvani u Ghentu. po Kr. Uništenje jamajkanskoga grada Port Royala bilo je slično kao i uništenje Platonova velegrada.

te gotovo 2 milijuna američkih dolara. a ako se i poslužio pučkom predajom o minojskoj Kreti. Hutchinson je ustvrdio: "Jasno je da Platon nije poistovjetio Atlantidu s Kretom. koja je postojala više od tisuću godina prije pada minojske Krete. no. a ne objašnjavanje Platonove priče. čak i prije njegovih ekspedicija. Osim toga. Stručnjak za drevnu egejsku kulturu. nema nikakvih zajedničkih elemenata s Platonovom pričom. mitskom osnivaču Tere. Možda doista postoji minojski pehar oslikan prikazom bika uhvaćenog u mrežu [Vaphejski pehar. nije mogla nastati na temelju uništenja Tere. no odbacuje minojsku hipotezu: "Doista ne vjerujem da je atlantski mulj živi pijesak Svrtesa (u Egejskom moru). smatra da je Platonova priča o Atlantidi najstariji poznati primjer znanstvene fantastike.. svaka potraga za detaljnim 57 . potvrđujući tako vrijeme katastrofe. R. kao što nisu uvjerljive ni druge Frostove pojedinosti. No. Staroga zavjeta i starih mitova. Cousteau svojim istraživanjima nije otkrio ništa nalik Atlantidi. grčka predaja o Tereju. dok sumnjičavcima koji pokušavaju opovrgnuti Atlantidu za to treba mnogo više vremena.zaustavio točno u trenutku kada je otok pogodio potres. kao ni navještaje o nečemu što bi se moglo povezati s Atlantidom. nije bio svjestan njihove međusobne povezanosti." Prevoditelj Dijaloga. minojski predmet otkriven u mikenskom području u unutrašnjosti Grčke]. privučen pomodnom teorijom čiji je cilj bio opovrgavanje. zagovornici minojske hipoteze nailazili su na neodobravanje među svojim kolegama.. No. objavljenih u izdanju "Penguin Books". ne vidim nikakvu stvarnu vezu između Platonova prilično složenog obreda i onoga što znamo o biku iz Minosa . Desmond Lee. Na taj način. koje mu je ustupila monegaška vlada za istraživanje mora oko Santorinija. jednoga će dana razotkriti i Platonov izgubljeni otok. Minojska hipoteza je 70-ih godina prošlog stoljeća bila toliko popularna među arhelozima da je slavni oceanograf Jacques Cousteau utrošio mnogo vremena i energije. jer mitovi o potopu karakteristični za bliskoistočnu civilizaciju sežu do vremena sumerske civilizacije. mnogo naprednija tehnologija od one kojom je otkriven Port Royal. W. Labirint pogrešnih informacija Legenda o potopu poput one iz epa o Gilgamešu. Povjesničari su za manje od tristo godina odlučili otrgnuti Port Royal iz legende i priznati mu stvarnost.

No. Neke od tih jezgri imaju godišnje slojeve. čini održivom. kako tvrde.. Caroli objašnjava sljedeće: ".. zato što pepeo pada na ledene pokrivače i tako utječe na njihov kemijski sastav." Iako se minojska hipoteza. podrobnijim razmatranjem se ona raspada. u Dijalozima se Atlantida opisuje kao neprijatelj Platonove idealne države. Analizom kemijskog sastava tih jezgri mogu se pronaći 'vrhunci kiselosti'. Ugaoni kamen o koji se oslanjaju njezini branitelji je datum erupcije vulkana na Teri jer. Njihova starost seže više tisuća 58 . Njihovim proučavanjem utvrđeno je kakva je klima vladala u prošlosti na Zemlji. koji opisuje Platon. poput godova na stablima ili sedimentnih glacijalnih naslaga na dnu jezera. kako ističe Lee. od kojih je većina vidljiva golim okom kao tamne pruge na ledu stvorene pepelom. Kao posljednji. očajnički pokušaj da opravda kretsko tumačenje. Šupljim cijevima koje su se upotrebljavale kao bušilice. upravo je ta katastrofa prouzročila propast minojske civilizacije 1485. a ne okrugao. i tu griješe jer.podudarnostima između Atlantide i minojske Krete posve je osuđena na neuspjeh. idealan grad Megaera. da je to pogrešno shvaćanje ponovio čak i izdavač na koricama prijevoda samoga Leeja! U svakome slučaju. povijesti i komparativne mitologije. Geolozi su na temelju tragova otkrivenih u uzorcima ledene jezgre ustanovili datum ključne erupcije. možda ne samo na prvi pogled. Osim tsunamija koji su opustošili obalu drevne Krete i potresa koji su uništili njezine gradove. povijesni okvir u kojemu će predstaviti svoju ideju o savršenoj kulturi u obliku izmišljene Atlantide. uvukavši ih u mračno doba iz kojega se više nikada nisu izvukli. grčka vojska je iskoristila prirodnu katastrofu da nametne rat smetenim Minojcima. Kr. No. bio je četvrtast. pr. Egejska Atlantida ne odgovara Platonovu izvještaju i ona protuslovi dokazu geologije. uzorci leda otkrivaju 'porast kiselosti' u doba velikih erupcija. dovoljan je samo jedan dokaz koji će jednim udarcem oboriti minojsku hipotezu. njezini zagovornici tvrde da je Platon upotrijebio opće opise događaja u Teri kao nejasan. izvađene su duge jezgre (duge nekoliko desetina metara) iz Grenlanda i Antarktika. koji je davno pao. Toliko je puta istaknuto da je Platon izmislio Atlantidu kao model svog idealnog društva.

Kr. nepotpunost onoga dijela jezgre iz Camp Centuryja smatrala se djelomičnom potvrdom da je erupcija nastupila u sedamnaestome stoljeću pr. engleskim i njemačkim stablima pokazali su slične obrasce. No. pr.-29. Caroli je o tome izvijestio: "Veoma visoka kiselost postojala je otprilike sedam godina prije ili poslije 1645. što je suviše kasno i u izvjesnoj mjeri "nepotpuno" za minojske teoretičare. uz vanjsku varijablu od 20 godina prije ili poslije 1645. Podaci iz ledene jezgre još su uvjerljiviji. Kevin Pang je otkrio kineske natpise o nečemu što bi mogao biti fenomen "pokrivača od prašine".godina u prošlost. pr. primijenjene su mnogo preciznije metode u Dye 3 u južnom Grenlandu. Godovi na irskim. Datum erupcije Tere podudara se s Pangovim istraživanjem. koja se detaljno proučavala radi eventualnog datiranja erupcije Tere. Kr. Proučavanjem godova stabala na američkom Jugozapadu otkriveni su neprirodno uski godovi iz 1626. pr. povezanog s velikom erupcijom koja se dogodila otprilike u doba nastanka dinastije Shang." Ustanovljeno je da se to dogodilo 1390. Kr.. koji su podatke iz ledene jezgre preradili još i metodom datiranja radioaktivnim ugljikom. pr. Kr. Godovi na stablima iz Amerike. a njegova izračunavanja su potkrijepljena predloženim datumima erupcije Tere. Godovi na deblu izvučenome iz kineske močvare. 59 . Dalje. Pang je na temelju astronomskih izračunavanja smjestio dinastiju Shang u razdoblje od 1625. te na stablima u Grčkoj i Turskoj također potvrđuju da se erupcija dogodila početkom 1600. Šesnaest godina nakon bušenja u Camp Centuryju. Azije i Europe potvrđuju da je riječ o 1620. Kr. 50 godina više ili manje.. pr. To je godinama bila jedina dovoljno stara jezgra. Kr. Prema tome. do 1575. u Camp Centuryju na sjeveru središnjeg Grenlanda. i 1628. pr. tada su na scenu nastupili dendrokronolozi. gotovo sto pedeset godina prije prvotne pretpostavke minojskih teoretičara. Većina podataka iz Tere dobivenih metodom mjerenja radioaktivnim ugljikom također potvrđuju taj datum (koji je ispravljen). Kr." Propast teorije Danas je jasno da je Tera eruptirala između 1623. Najstarija od tih 'dugih jezgri' bušenjem je izvučena 1963. Kr. pr.. Značaj tog protuslovlja potkopava čitavu njihovu hipotezu.

Caroli ističe: "Po svemu sudeći. bilo "zlatno doba minojske keramičke industrije. budući da je u Kreti linearno B pismo bilo rasprostranjenije od starijeg linearnog A pisma. Faraon Amenhotep III. pogrešnim datumom i bez mračnoga doba koje je nakon toga navodno uslijedilo. Philip Betancourt je ustanovio da je 13. pr. ne mnogo. no i u njoj nailaze na opreke svojoj tvrdnji da je minojska civilizacija uništena erupcijom Tere. Nakon erupcije nije uslijedilo mračno doba ni gubitak pismenosti. pr. čak sto godina nakon izvornog. sa svojim karakterističnim morskim motivima. Kr. Kr. pr. s pogrešnom vrstom katastrofe. nego su nakon nje doživjeli svoj vrhunac. Caroli zaključuje: "Prema tome. koji su sto godina nakon navodnog uništenja još uvijek bili naseljeni. Robert Drews.. Što nam time ostaje? Vjerujem. Minojci nisu samo preživjeli erupciju. koji je nastupio godinama nakon katastrofe na Teri. Kreta je ostala nastanjena i uspješna više od 400 godina nakon događaja na Teri.. bez pomorske civilizacije uništene u katastrofi. Štoviše. pismenost se proširila u mikenskom razdoblju. minojska hipoteza ostaje bez rata. Kr." 60 ." Zagovornici egejske Atlantide traže potvrdu u egipatskoj povijesti. st. netočnog datuma erupcije Tere. koje smješta erupciju Tere oko 1485. predstavlja vrhunac umjetnosti krećanske kulture. tvrdi da gospodarstvo i kultura na Kreti nisu drastično propadali nakon 1400. istraživač koji prihvaća ortodoksno datiranje.jer minojska civilizacija nije nestala uslijed prirodne katastrofe. U najpodrobnijoj analizi krećanske lb lončarije ikada poduzetoj. To se nije dogodilo nakon erupcije Tere. On iznova ističe da je nakon atlantidske kataklizme na Egejskom području nestalo pismo. Kr." Kasnija minojska lb lončarija. priznaje da je minojska civilizacija u to doba još uvijek bila "bogata i uspješna". kao što to opisuje Platon u svom djelu. pr. kada je istraživanjem u okolici Knososa otkriven dokaz o konačnoj okupaciji od strane Minojaca 1380. poslao je svoje ambasadore u gradove na Kreti. znanstvenik s Princetona i stručnjak za brončano doba. Egipatski izvještaj je potvrđen krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Neki znanstvenici tvrde da je linearno B pismo u izvjesnoj mjeri naprednije i istančanije sredstvo komunikacije od bilo kojeg prethodnog egejskog pisma. Čak i A. Kanta.

Atlantskome. Da je 61 . smanjili njezin glavni grad na veličinu malog otoka. razdvajajuće linije preko oceanskog dna. otkrivena podzemna formacija. krivotvoren portret koji tek neznatno nalikuje izvorniku iz Dijaloga. Bijedan materijal koji podržava takvu slabu teoriju. Izbacili su većinu pojedinosti izloženih u Dijalozima. Veliko kamenje pravih kutova. neki vodeći atlantolozi koji vjeruju da se izgubljeni otok nalazi u Bahamima. te Atlantiđane pretvorili u Krećane. Prikladno je zapakiravši za javnost. geografski i teoretski. Atlantida kao Minos možda može uvjeriti nesnošljive profesionalce. Slučaj završen. Platon je "Atlantidom" prerušio Kretu/Teru. Krivi su jer su učinili upravo ono zbog čega su oduvijek osuđivali atlantologe . odbacujući sve rasprave o Atlantidi kao najgore krivovjerje. To mjesto. Suviše dugo progonjeni Platonovim sablasnim izgubljenim otokom. dobili ponižavajući. po kojemu je i dobila ime . preobrazili Atlantidu od Platonove neprijateljske u njegovu idealnu državu. kada je 1967. koji su se odavno željeli riješiti problema Atlantide tako da ne ugroze kredibilitet znanstvene dogme.5 m ispod površine mora. premjestili Atlantidu iz Atlantskoga oceana u Egejsko more. malog otoka 80-tak km istočno od Miamija. Rekli su da su vapnenac oblikovali valovi prije sedamnaest tisuća godina. prilagodili priču kako bi odgovarala njihovoj neuvjerljivoj kronologiji.silom su ugurali činjenice u unaprijed stvorenu teoriju. Profesionalni kritičari odmah su ustvrdili da se radi samo o šljunku. počelo se ozbiljnije razmatrati tek krajem šezdesetih. koje se rasprostiralo oko 570 m daleko u dvije ravne. u blizini sjeverne točke Biminija. koji ne priznaju ni najmanju mogućnost da su drevni ljudi mogli ploviti u prekooceanske zemlje. i to je sve što trebate znati.Minojsku su hipotezu prije svega zagovarali konvencionalni znanstvenici. prestali su se boriti protiv Atlantide. Prvi istraživači su pretpostavili da je riječ o popločenoj cesti. ATLANTIDA U BAHAMIMA? Minojskim teoretičarima se suprotstavljaju. No. time su. otkriveno je samo 5. te da se ne razlikuje od drugih prirodnih formacija koje postoje na svijetu. zasjenjuje obilje dokaza koji potvrđuju postojanje Atlantide u oceanu. mnogo dalje na zapadu. u najmanju ruku. njezino prekoatlantsko carstvo sveli na kut istočnog Sredozemlja. pa su je prigrlili izokrenuvši njezinu priču kako bi potvrdili svoje ukorijenjene predrasude.

ostavši iznad morske razine do oko 960. koji ne postoji u šljunku. osobito ako se one nalaze pod vodom. pretpostavlja se da on potječe iz stotinama kilometara udaljene države Georgije. Godine 1995. dok su blokovi na Cesti debeli 62 . koje tvori cestu Bimini potpuno razlikuje od šljunka koje se nalazi u plitkim vodama uz zapadnu obalu Biminija. Šljunak je debeo samo nekoliko centimetara. koji inače ne postoji nigdje na Bahamima. otkriveni su komadići mikrita. a otprilike tisuću tristo godina poslije opet je izronila. koji su ponegdje položeni jedan iznad drugoga. Međutim. dokazuje da ju je nedvojbeno izgradio čovjek. šljunak ima oblik pomalo četvrtastih pločica. nego im se rubovi često preklapaju poput loše poredanih zubi. za razliku od tri ili četiri sloja kamenja na Cesti. geolozi ističu da krajem pleistocena valovi nisu mogli stići do mjesta. međusobno spojeni blokovi. koje nisu međusobno uredno spojene niti položene jedna iznad druge. pr. budući da se takva formacija na tom mjestu nikako ne bi mogla prirodno oblikovati. kamenje otkriveno na Bimini cesti katkad se razlikuje geološkim sastavom . vidljiva činjenica da Cesta prolazi dijagonalno uz bivšu. koje se danas naziva Cesta u Biminiju. u jednome je pronađen aragonit. što protuslovi kemijskoj uniformnosti prirodnog šljunka.. sveučilištarci bi odmah spremno ustvrdili da ju je izgradio čovjek. otkriven je kalcit. budući da se ne slažu s idejom da takve građevine iskaču iz granica konvencionalne arheologije. dok se svijaju usporedo s obalom. Prirodno nastali šljunak na otoku sastoji se od jednog sloja. ronioci su ondje otkrili granit.npr. a ne čovjeka. zato što je ona stajala suviše visoko iznad razine mora. god. drevnu obalnu liniju Biminija. Kamenje na Cesti su iznimno veliki. Cesta se završava posve neprirodno u obliku slova J. pr. oni još uvijek odbacuju sve što postdatira njihovu izjavu i tako i dalje tvrde da je ta formacija nastala djelovanjem prirode. pravokutni. to su mjesto proglasili "prirodno nastalim". god. Boliviji ili Meksiku. Osim toga.Cesta u Biminiju otkrivena na kopnu u Peruu. a u njemu najbližem drugom kamenu. Tu građevinu je prekrio ocean tek oko 2800. Oko tri kilometra dalje. No.. U uzorcima jezgre koji su poslije uzeti s tog mjesta. Čak će i amaterski ronioci uočiti da se kamenje. koja su na tome mjestu poduzeta sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća. Iako je pretpostavka skeptičnih stručnjaka opovrgnuta bušenjima jezgre. Kr. Kr. Sama.

Njihova se sjećanja poklapaju s navigacijskim kartama s početka 20. kakvi se viđaju na pretpovijesnim građevinama u Andama u Cuzcu. od kojih je svaki težio oko 4 t. oko pet kilometara sjeveroistočno od Biminija. Taj brod je očito sudjelovao u izvlačenju masivnog kamenja iz podvodnih prudina Moselle. pratio sam predsjednika Organizacije Atlantide. Sacsahuamanu i Machu Picchuu. spasioci s Floride navodno su premjestili sve osim donjega toka Ceste. koje su se izvodile oko 1930. koje upozoravaju na nepoznatu. bilo je ekonomično putovati samo osamdesetak kilometara do Biminija po blokove. koje se nalaze 6 m ispod površine. zdrobivši njezin parni kotao i razbivši desnu stranu broda. prevezavši goleme blokove u građevinske ustanove u luci Miamija.5 i širokih 1 m. Ondje smo otkrili nekoliko desetaka pravokutnih kamenih stupova. Prije potonuća. budući da u Floridi nedostaje dobrog građevinskog kamena. Cesta se sastoji i od nekoliko ugaonih kamenova s urezima. koji su među urođenike 63 . koji se mogu umetnuti u klinove.nekoliko desetaka centimetara. naseljavali su Bimini prije dolaska Španjolaca u šesnaestome stoljeću. Godine 1997. Usporedbom šljunka na zapadnoj strani Biminija i kamenja na sjevernoj točki. Na južnom rubu tog nalazišta bila je potopljena ribarica duga oko 45 m. Vjerojatno je sudjelovao u operacijama spašavanja. Još nevjerojatnija je činjenica da cesta Bimini nalikuje masivnim zidovima Lixusa u Maroku. podvodnu opasnost sjeverno od Biminija. Nekoliko velikih stupova ležalo je na vrhu olupine. koje su prije tristo godina na taj otok doveli španjolski trgovci robljem. st. Naravno. Indijanci Lucavan iz plemena Arawak. nedvojbeno se zaključuje da oni nisu nastali uslijed djelovanja istih sila. s gospodarskog gledišta. koje tvori Cestu. Većina današnjih stanovnika Biminija izravni su potomci zapadnoafričkih Crnaca. koja se srušila u more uslijed neke velike geološke sile. Williama Donata na istraživanje podvodnih prudina Moselle. pri čemu je jedan od njih probio njegov trup i potopio ga.. Nalikovali su ruševinama goleme zgrade. Još kao djeca mogli su vidjeti kako se tijekom oseke valovi prelamaju o njezino najviše kamenje. u prosjeku dugih oko 2. Stariji stanovnici tvrde da je današnja Cesta samo dio onoga što je postojalo još 20-ih godina prošlog stoljeća. Nevjerojatna je sličnost između Ceste i tih građevina.

Lucavani su svoj otok zvali "Mjesto Zidova". Na kopnu nisu otkrivene nikakve građevine u obliku zidova.). Egipatsko podrijetlo te riječi potvrđuje sličan lukobran u luci u Aleksandriji na delti Nila. nego više nalikuje ostacima zidane obale. urođeničkih stanovnika Kanarskog otočja. Egipatski lukobran dugačak je otprilike kao i građevina u Biminiju i ima sličan oblik slova "J". Znači li ta nevjerojatna sličnost da su Egipćani izgradili cestu Bimini ili su i Egipćani i Bahamci prihvatili graditeljsku tehnologiju. Kr. Zanimljivo je da riječ "bimini" odgovara egipatskoj riječi baminini. To bi mogla biti izvedenica španjolske riječi za "polovicu". Min je bio i zaštitnik putova. koji su mu se molili za vodstvo i zaštitu na dugim putovanjima. na kojemu su se prvi put usidrili nakon dugih prekooceanskih putovanja? Egipatska dinastička civilizacija počela je 3100. Jezikom Lucayana. što. Min je bio drevnoegipatski bog putnika. koju su sa sobom doveli Atlantiđani na obje strane svijeta? 64 . pr. Kr.-1070.-30.doveli crne robove. međutim. Građevina u Biminiju ustvari nije cesta. koje se nalazi gotovo točno preko puta u Atlantskome oceanu. Kr. koja znači: "počast [ini] duši [ba] Mina [Min]". pr. koje su prekrile "ruke mora". Osim toga. Osim toga. koja je izvorno bila ovalnog oblika. prije no što bi oštro zaokrenuli prema istoku. tvrdili su da su Bahami nekad bili dio mnogo veće kopnene mase. pr. Jesu li egipatski pomorci znali za taj otok. otok se zvao Guanahani. može prevesti kao "Otok Ljudi". ravno do Azora i Europe. a potonula je samo tristo godina poslije. koji je vjerojatno izgrađen u razdoblju Novoga Kraljevstva (1550. Nije poznato filološko podrijetlo imena "Bimini". ono se na jeziku Guancha. a sigurno je obnovljen u doba Ptolemejevića (323. Lucavani su Bimini nazivali i "Mjestom Vijenca" ili Krune. Takvo tumačenje u izvjesnoj mjeri potvrđuje i njezin položaj na sjevernome kraju otoka. Iako više nije poznato točno izvorno značenje tog imena. Cesta je u to doba stajala iznad razine mora. pa se to drevno ime vjerojatno odnosi na golemo kamenje koje leži pod morem nedaleko obale. nema mnogo smisla.). što bi se moglo odnositi na okrugao oblik građevine. zato što bi brodovi koji su možda isplovljavali s tog mjesta plovili sjevernoameričkom strujom. koja bi ih vodila uz Istočno primorje sve do zaljeva Maine na sjeveru. Osim toga. lukobrana ili nekog drugog dijela nekakve luke.

6. atlantolozi su otišli korak dalje. Od tamo se može jednostavno doći do dva druga otoka. ipak 65 . U desetom tisućljeću pr. bez podcjenjivanja njihovih značajnih postignuća. Nalazi se pod vodom u Atlantskom oceanu. Kao što je slučaj s minojskom hipotezom. 3. pa je bilo i dovoljno velikog kopnenog područja da na njemu može postojati kraljevstvo s glavnim gradom. te su pretpostavili da Cesta obilježava mjesto na kojemu se nalazila Platonova potonula civilizacija. no podrobnijim razmatranjem se ono raspada. Nalazila se iznad površine mora u doba koje navodi Platon. Iako su navedene točke neosporne. koji je prvi 1968. Davida Zinka. ustvrdio da je Cesta Bimini umjetno izgrađena i jedan je od najvećih američkih znanstvenika 20. međunarodno poznatog lingvista. Amerike). more oko obale Bahama bilo je niže nego danas. predsjednika i osnivača "Organizacije Atlantida" u Kaliforniji. Kr. te "Suprotnog Kontinenta" (tj. protumačimo li njegov izvještaj doslovno. koji su potrošili nebrojeno mnogo tisuća sati i svog novca na istraživanje tog mjesta. dr.Hipoteza o Biminiju Iako je utvrđeno drevno podrijetlo građevine u Biminiju i činjenica da su je izgradili ljudi. potom Dimitrija Rebikoffa. 2. postoje mineralna rudna vrela. kao što je bilo i u Atlantidi. No. stoljeća. činjenice. Odlikuje se iznimno velikim proporcijama. bahamsko objašnjenje se na prvi pogled čini uvjerljivim. koji je vjerojatno više od ikoga istraživao to mjesto. Istraživači nalazišta u Biminiju uključili su u svoj rad ugledne istraživače kao što je Manson Valentine. na vrhuncu moći Platonove Atlantide. Charlesa Berlitza. i Williama Donata. podmorskog istraživača svjetskog ugleda. Riječ je o velikim istraživačima. na temelju njih se ne može tvrditi da je Bimini izgubljena Atlantida. barem što se tiče njezine posljednje faze krajem brončanoga doba.. koji je danas vodeći stručnjak za istraživanje zagonetke Biminija. 4. 5. prije svega iz sljedećih razloga: 1. U Biminiju. što se može povezati s atlantidskim načinom izgradnje. i još uvijek organizira profesionalne ekspedicije istraživanja te podmorske građevine.

Posve je apsurdna i ideja da su na Biminiju postojali slonovi ili konji. Čak i da Bahamski otoci iznova preuzmu oblik kakav su imali u desetom tisućljeću pr. Caroli tvrdi: "Položaj i topografija Biminija i obale Bahamskog otočja nimalo se ne uklapaju u Platonov opis. A što je možda najznačajnije. ne postoji ni dokaz o prirodnoj katastrofi koja je uništila sve "u jednome danu i noći". osim činjenice da ona [Cesta] leži u Atlantskome oceanu i da se danas nalazi pod vodom. Ondje ne bi bilo ni jezera i livada." Roneći u podmorskoj špilji pokraj bahamskog otoka Androsa. ukazuje na to da su stalaktiti i stalagmiti stvoreni stotinama tisuća godina prije današnjeg doba. kao ni žile dragocjenih ruda iz njezina vapnenačkog temelja. podvodnim ronjenjem i sonarnim istraživanjima. Prekrivanje i otkrivanje Ceste u Biminiju 66 . Ne bismo vidjeli ni crveno. palače. dubina od oko 48 m na kojoj je otkrio špilju. osim ako su se te značajke subjektivno protumačile na temelju samih otoka. Samo neki vjeruju da je prije toliko mnogo godina mogla cvjetati civilizacija poput one opisane u Dijalozima. Jacques Cousteau je otkrio stalaktite i stalagmite. Oni su se mogli oblikovati samo kada se špilja nalazila iznad morske razine. More daleko od obale nedvojbeno je veoma duboko. za koje je Platon rekao da se upotrebljavalo kao građevinski materijal. nije otkriven Posejdonov hram. kule niti bilo koja druga velika građevina povezana s Atlantidom. No. koju su konfiguraciju previdjeli čak i najodlučniji atlantolozi. Unatoč dugogodišnjim istraživanjima iz zraka. bijelo i crno vulkansko kamenje. iako je more uz obalu Bahama toliko plitko da se oboreni zrakoplov može lako vidjeti golim okom. U području Bahama ne postoje ni tragovi koncentričnog tlocrta Atlantide ili njezinih velikih kanala. Kr. Bimini kao Atlantida isključuju svaku mogućnost atlantidsko-atenskog rata ili vojnih operacija protiv Egipta. kakve Platon opisuje u svojoj Atlantidi.. na njima ne bismo vidjeli visoke planine ni plodne ravnice. s obzirom na ono što znamo o naizmjeničnom rastu i padu razine mora. Bahami su oduvijek bili suviše suhi i neplodni da bi na njima mogle rasti velike šume ili uspijevala poljoprivreda. no sonarna očitanja ni tamo nisu ništa otkrila.isključuju Bahame kao moguće mjesto na kojemu se nalazila Atlantida. kakve su postojale na otoku Atlantidi.

" Otkriće i neprestana istraživanja Ceste predstavljaju jednu od najvećih znanstvenih pustolovina dvadeset prvog stoljeća. predsjednica komercijalne oceanografske tvrtke "Napredne digitalne komunikacije". Promatrajući jedan od monitora koji je skenirao dno oceana. Zelitsky je iznenađeno uočila sonarnu sliku nekakve kamene građevine. A. koja 67 . koji su mogli prenositi televizijsku sliku s velikih dubina Karipskog mora. koje su istraživale 70tih godina građevinu na Biminiju. Castrova vlada ju je unajmila da pronađe dragocjena rudna nalazišta u kubanskom moru. ono bi ipak moglo biti prvi otkriveni primjer atlantidske civilizacije. svojim istraživačkim brodom Ulises uz sjeverozapadnu obalu Kube. ako Bimini nije Atlantida. plovila je 14. a ne jedan kataklizmički događaj.predstavlja postupne promjene razine mora. Davida Zinka. A. koji se vraćaju s dragocjenim teretom visokokvalitetnog bakra iz Amerike . koji su iskoristili prednost izvora slatke vode na otoku i prikladan položaj sjevernoameričke struje da izgrade luku za svoje brodove. poput Tere i Krete.Platonova "Suprotnog Kontinenta" . pod time mislio da ona leži tisućama kilometara daleko od Gibraltarskog prolaza? Golema kamena građevina pokraj sjeverne točke Biminija. nakon uništenja otoka. Možda su je doista izgradili Atlantiđani. Ako je to točno. Bimini je još uvijek kopno. i kao takav prepoznat. zaključio je: "Iako je malo vjerojatno da je riječ o Atlantidi. za koje je Platon tvrdio da su Altantiđani uklopili u svoju arhitekturu. strateški smještenu na ulazu u Sredozemlje. sigurno je djelo velike pomorske civilizacije. svibnja 2001. Konačno. Naime. ATLANTIDA NA KUBI? Ruskinja Paulina Zelitsky. koji je osobno istraživao to mjesto. Članovi ekspedicija "Poseidia" dr. tada postoji još veća veza između Ceste i Atlantide. ROV). rekavši da se Atlantida nalazila "izvan Heraklovih stupova".u domovinu. to se ipak može odnositi na djelatnosti naroda koje Platon naziva 'Atlantiđanima'. Caroli. najpreciznijim sonarima s dvostrukom frekvencijom i vozilima na daljinsko upravljanje (tzv. Njezina tvrtka je bila dobro opremljena za taj zadatak satelitskim sustavima za pozicioniranje morskoga dna. bili su uvjereni da su u njezinom tlocrtu otkrili obrazac svetih brojeva (pet i šest). je li Platon. koje nije nestalo u moru.

ne možemo zamisliti uslijed kakvog seizmičkog poremećaja bi građevina mogla nježno pasti bez oštećenja da dubinu od 660 m. Iznenađuje činjenica da je samo dvije godine prije toga. britanski pisac Andrew Collins poistovjetio Kubu s izgubljenim otokom Atlantidom. atlantolozi moraju biti razboritiji.se nalazila na dubini od 660 m. jer su Karibi suviše daleko da bi Atlantiđani mogli osvajati Europu i Egipat. god. na tome mjestu se nije mogla nalaziti njegova Atlantida. kubanska građevina je u izvjesnoj mjeri bila dijelom obložena metalnim pločama i natpisima nalik na proto-grčko ili etrursko pismo. Linda 68 . trebat ćemo odgovoriti na neka teška pitanja. da bi nešto moglo potonuti tako duboko. prije više od 65 milijuna godina. Kr. Dodatnim istraživanjem mjesta koje se nalazilo na velikoj dubini. navodno je otkrivena megalitska građevina nalik britanskom Stonehengeu.ostaci atlantidske luke u Americi. Zelitskvjini opisi zidova prekrivenih nekom kovinom identični su onima iz Platonove Kritije. No. Danas se to mjesto još uvijek istražuje kako bi se potvrdilo arheološko podrijetlo kubanskog podmorskog nalazišta. ono ipak opravdava daljnja istraživanja i ukazuje na to da bismo mogli otkriti nešto iznimno značajno. pr. ako se na Kubi nalazi drevna građevina. naizgled netaknuto. U svakom slučaju. Svoje rezultate su podijelili s direktorima kubanskog Nacionalnog znanstvenog instituta. pogodila većinu drevnoga svijeta. tada ona doista može biti atlantidska. stići gotovo kilometar ispod površine oceana? Razina mora nije se mnogo promijenila još od doba dinosaura. ("Je li Atlantida otkrivena u Karipskome moru?". No. Zelitskvjino otkriće slično je Cesti u Biminiju. No. Naprimjer. Prije nego ti problemi budu ispravno riješeni. Raspolažemo sa suviše malo podataka o kubanskome otkriću da bismo mogli donijeti konačne zaključke. koja je oko 1200. Osim toga. kako je umjetno izgrađena građevina mogla. No. ideja o Kubi kao o Atlantidi posve je neutemeljena. uključujući Atlantidu. Obje građevine možda su potonule uslijed iste prirodne katastrofe. Zato je zapovjedila da se Ulises približi tom mjestu. nakon čega je počelo detaljno proučavanje neobičnog nalazišta svim visoko-tehnološkim instrumentima. Ako to doista bude učinjeno. osim mogućnosti da je ona bila kolonijalna stanica. usprkos tome.

Ako se Atlantida doista nalazila u takozvanom bliskom oceanu. kao i njegov drugi suvremenik. Osim toga. sve geološke sile koje su putovale od Srednjeatlantskog grebena. spomenuo je iste okolnosti u svom djelu Meteorologica. Katastrofa na Atlantidi možda je bila toliko velika da je onemogućila prolaz iz Sredozemlja u Atlantski ocean.. tada se to dogodilo na tome mjestu.. koji je smjestio Atlantidu zapadno od Tartessosa. Jesu li podvodne prudine na rubu oceanografske zone pukotine ostaci te velike vulkanske erupcije? Otprilike pedeset godina prije Timeja i Kritije. osim toga.Moulton-Howe u "redovnoj kolumni" u emisiji "Od obale do obale s Artom Bellom" 19. gdje se nekim dijelovima mora više ne može ploviti zbog mnoštva mulja i morskih trava. Ako je Atlantida doista bila uništena. Rimski geograf i povjesničar iz 1. geograf Scylax iz Karijande opisao je u svom djelu Periplus ocean: "iza Heraklovih stupova. 69 . fenički admiral Himilko. gdje ga moramo tražiti? Platon nam govori da se Atlantida nalazi "iza Heraklovih stupova".artbell. st. www. Strabon." Platonov najpoznatiji učenik Aristotel. MOGUĆE LOKACIJE ZA ATLANTIDU Ako se potonuli grad ne nalazi na Bahamima ili u Egejskome moru. citirao je svog grčkog prethodnika Eratostena. Platon izvještava da se nakon potonuća otoka tim područjem nije moglo prolaziti zbog podvodnih prudina i obilja vulkanskog otpada.com). mrveći se. pomicale. nalazi se pokraj središnje točke jednog od geološki najdinamičnijih područja u Atlantskome oceanu. tijekom svog putovanja oko Iberije do Britanije. no čini se da pri tome misli na mjesto neposredno iza Gibraltarskih vrata. to područje je poznato po svojim prudinama. pa se na nekim mjestima morsko dno nalazi na dubini manjoj od 60 m. što je prilično općenit opis. tada je ležala na stražnjem dijelu nesigurnog seizmičkog područja. studenog 2001. neposredno iza Gibraltara. skupile su se eksponencijalno nakupljajući energiju sve dok nisu dosegnule vrhunac na rubu tog rasjeda. koje se naziva Oceanografskom zonom pukotine. Dijelom zbog granice nestabilnog tektonskog rasjeda između euroazijskih i afričkih ploča koje su se. današnje Huelve u južnoj Španjolskoj. Taj položaj najbolje se poklapa s Platonovim opisom i.

koje je plutajuće kamenje svezao u nekakvu ljepljivu smjesu.Rimski pisac i upravitelj Plinije Mlađi. U dvanaestom stoljeću. izvijestio je o brojnim pješčanim nanosima neposredno izvan Heraklovih stupova još u doba Carstva oko 100. koji je izbacio velike količine kamenja plovučca. Godine 1783. koji je živio sto godina poslije. 70 . a more je zakrčeno zemljom. Rimski biolog Klaudije Elijan.. dok ga valovi polako pretvaraju u pijesak. Plutajućeg kamenja ima toliko mnogo da često predstavlja opasnost brodovima među koje se upliće. kojom je opasno ploviti u Javanskom prolazu i koja se ondje zadržala godinama. Oceansku plovidbu onemogućile su i neke erupcije u novije doba. dobitnik Nobelove nagrade opisao je učinak posljednje erupcije vulkana Anak na Krakatau: "veliko kamenje s mnoštvom mjehurića i plovučaka. pretvorio se u debelo more mulja. eruptirao je otok Sumbawa." Težak pepeo koji se nataložio u području Krakataua." Ta svjedočanstva mnogih klasičnih učitelja uvjerljivo potvrđuju da se u području oceana. koje se opisuje kao mjesto na kojemu se nalazi Atlantida. 48 km od Islanda eksplodirao je podmorski vulkan. dogodila velika geološka katastrofa. plitko područje oceana iza Gibraltarskog prolaza. slavni arapski geograf Edrizi izvijestio je o maurskim pomorcima iz Lisabona. po Kr. Filon Judejski napisao je sljedeće o Atlantidi: "postala je more." Plutarh je opisao da se morem iza Heraklovih stupova: "otežano prolazi zbog mulja i snažnih struja. Svante Arrhenius. Godine 1815. zbog čega izgleda kao da je čvrsto. koje dolaze iz velike zemlje [potonule Atlantide]. izvijestio je da je brodovima bilo zakonom zabranjeno zadržavati se u području Heraklovih stupova duže od dopuštenog vremena zbog opasnih podvodnih zapreka. tako da brodovi nisu uopće mogli ploviti tim područjem. koji je iz sebe izbacio toliko mnogo vulkanskog otpada da su zakrčenim vodama mogli ploviti samo najveći brodovi. koje se raspršilo u radijusu od 240 km.. te oblikuju pličine. koji su ploveći na brodu "Magrurinu" bili prisiljeni promijeniti kurs prema Kanarskome otočju nakon što su naišli na neprohodno. Njegov suvremenik. kojim se nikako nije moglo ploviti jer je bilo prepuno ponora i vrtloga. pluta po moru.

tumači otkrića suvremene geologije samo jednom rečenicom: "Strmi obronci Srednjeatlantskog grebena. dogodila se u Atlantskome oceanu iza Gibraltarskih vrata nakon što je Atlantov otok pogodila prirodna katastrofa. koje se najviše može smatrati mogućim mjestom na kojemu se nalazila drevna Atlantida. zbog svojih podvodnih prudina za Portugalce čak i danas predstavlja najbolje ribolovno područje. Kako je Caroli istaknuo: "Atlantska kora je suviše tanka da bi na njoj mogla ležati čak i najmanja kontinentalna platforma. Je li pri tome mislio da je Atlantida moćnija od svih kraljevstava Libije i Azije ili da je geografski velika kao današnja Turska i obalna Sjeverna Afrika od granice Egipta do Tunisa? Čak i da je Atlantida bila tako velika kopnena masa. oceanografi su 50-tih godina prošlog stoljeća počeli odbacivati mogućnost o postojanju kontinenta u Atlantskome oceanu. on pri tome upotrebljava riječ mezon. a ne "veće". Tako je klasični atlantolozi." A Francis Hitching iz Kraljevskog arheološkog instituta u Londonu. no mnogo većih razmjera. Slična situacija." Platonov opis Atlantide obično se prevodi kao: "veća od Libije i Azije zajedno. Točno je da je u prošlosti. bila bi ipak mnogo manja od kontinenta. ostavivši za sobom duge prudine na dubini od 18 do 40-tak metara. opisuju samo kao veliki otok. no on je nestao davno prije 71 . Možda su Helena Blavatska i njezini teozofi prvi istaknuli ideju o Atlantidi kao kontinentu u devetnaestome stoljeću. kao što su Ignatius Donnelly i Lewis Spence. Ne možemo točno reći kada se Atlantida počela označavati kao "izgubljeni kontinent".. U svakom slučaju." No.Krajem 20. st. ne opisuje da se potonula civilizacija nalazila na kontinentu. To područje. ATLANTIDA NIJE "IZGUBLJENI KONTINENT" Nijedan drevni pisac. u središnjem Atlantiku postojao otok veličine Portugala. urušio se 36 m visok otok Jolnir u središnjem Atlantiku. što znači "silno". popularnost te ideje je bitna jer ona umanjuje značaj tumačenja ozbiljnih istraživača. Erupcija planine Atlas bila je toliko snažna da je preobrazila more oko njega oko tri tisućljeća nakon toga. uključujući Platona. isključuju mogućnost da je ondje postojao izgubljeni kontinent. Primjenjujući sve naprednije podvodne instrumente. kao u slučaju Stjenjaka ili Alpi.

Egipćani su bili okruženi svojim tradicionalnim neprijateljima na istoku i zapadu. opisuje sustav saveza s drugim kraljevstvima. Hetiti. koji su naseljavali Bliski istok od Sinaja preko Anatolije. Hiksi i dr. U Kritiji se opisuje sve čime su raspolagali Atlantiđani. neobičan je za jednog Grka. Narode koji su živjeli u Libiji nazivali su Libbu ili Temehu. nego da je mnogo moćnija od svih tih kraljevstava. operacije Atlantiđana u zapadnoj Italiji i Libiji. i tako dalje. opći uvid u obranu gradova. Na temelju toga može se pretpostaviti da u izvornoj egipatskoj verziji nije pisalo da je Atlantida geografski veća od neodređenih područja. kao što navodi i sam Platon. ljudske snage. No. Asirci. ne i Grk. koji potvrđuje da je taj izvještaj ipak egipatskog podrijetla. PRIČA O DREVNOJ ŠPIJUNAŽI Caroli navodi još jedan unutarnji dokaz. Trojanci. na kojima su živjeli Libijci i "Azijci". Libija je u njegovo doba bila samo usko područje koje se rasprostiralo sjevernoafričkom obalom Sredozemlja između alžirske i egipatske granice. U tom slučaju. pješadije i bojnih kola. mnogo više od povijesti. popisi različitih vrsta i količine oružja. Naime. Čak i da pretpostavimo da je Platon ta područja geografski uspoređivao. Ova libijsko-azijska analogija koja se pojavljuje u Dijalozima najvjerojatnije je doslovan prijevod izvornog egipatskog teksta. Činjenica da se izvještaj usredotočuje na vojne pojedinosti navodi na pretpostavku da se ono temelji na izvješću egipatskog špijuna. Egipćani su svoje strane neprijatelje nazivali rasom i stanovništvom. Atlantidsko Carstvo je doista zaratilo s 72 .nego su Platon i svi civilizirani ljudi znali za to mjesto. Caroli vjeruje da to predstavlja unutarnji dokaz. priča o Atlantidi. tipovi i broj njihovih ratnih brodova. koju je prenio Platon. nazvani su jednostavno zajedničkim imenom "Azijci". koji je osobno posjetio Atlantidu u tajnoj obavještajnoj misiji. kao "veće" od Libije i Azije. Egipćanin je pri tome prirodno podrazumijevao Libiju i Aziju. Ta područja zajedno mogla su biti velika otprilike kao Španjolska. dobiva još veći značaj. no nikako nisu imala dimenzije kontinenta. Izraelci. koji upućuje na to da je priča. koliko novca se ulagalo u troškove mornarice i vojske. a ne narodima koji imaju svoje jasno određene granice. "Azija" se sastojala otprilike od zapadnog dijela Turske. Opis Atlantide u Dijalozima. Raspravljajući o svojim neprijateljima. koju je Solonu ispripovijedao egipatski svećenik.

Kada su u petnaestome stoljeću ondje stigli Španjolci. između faraona Ramzesa II. pokraj sjevernoafričke obale. Gran Canaria bi bio posve opustošen. nakon bitke kod Kadeša u Siriji. Doista. No. tlo mu je plodno. posebno se navode "Narodi Mora". istodobno čini uvjerljivom ideju o dovoljno velikome otoku na kojemu je mogla postojati ljudska zajednica i o njegovom geološkom uništenju. koje se spuštaju u široku ravnicu prema Las Palmasu. petroglife s prikazima Atlanta. Kr. zato što je bio podvrgnut istim silama koje su ih oblikovale i. uništile. jedna od najplodnijih spisateljica na tom području. tako. pr. Carolijeva pretpostavka da se Timej i Kritija temelje na izvješću špijuna.Egiptom. svojim dimenzijama predstavlja otok Gran Canaria. i hetitskog cara Muvatalija. koji su predstavljali zajedničku prijetnju protiv kojih su obojica prisegnula da će štititi svoj narod. Dok su se u prošlosti atlantolozi morali oslanjati na jednostavna promatranja i nesigurne teorije. prije čega je između dviju država vjerojatno vladalo razdoblje napetosti. koji je okružen drugim visokim planinama. u slavnom mirovnom sporazumu sklopljenom 1283. potvrđuje da je težište Platonove priče upravo rat između Atlantide i Atene. Klima na Gran Canariju je čitave godine umjerena. koji su sačuvali svoju usmenu predaju o Atlantidi. Da Los Pechos eruptira snagom Krakataua. glavnome gradu i morskoj luci. Pri tome moramo imati na umu da taj teoretski otok mora biti u skladu s geološkim parametrima svih drugih otoka u središnjem oceanu. te su gradili obredne građevine od koncentričnih kamenih krugova u atlantidskom stilu. naišli su na urođeničke stanovnike Guanche. Taj otok se u najvažnijim značajkama slaže s Platonovim opisom Atlantide. I dok ta nova tehnologija nedvojbeno potvrđuje da u Atlantiku prije nastanka drevnih civilizacija nije postojao nikakav kontinent. nije nevjerojatna. u nekim slučajevima. te slatkovodnim izvorima. Taj otok povremeno potresaju veliki seizmički poremećaji. Gotovo je okruglog oblika i u njegovu središtu se nalazi vulkan (1920 m visok uspavani vulkan Los Pechos). 73 . Dobar primjer. bogato je voćem i gustim šumama. danas se tajne mora razotkrivaju podvodnom tehnologijom na temelju baze podataka koja se sve brže skuplja. god. iako se to ne može dokazati. Maria Settegast. čvršće dokaze za to moramo potražiti na dnu oceana.

Područje uništenja bilo je golemo. Obronak planine se stanjuje. Ako je otok Atlantida bio veličinom i oblikom tla nalik Gran Canariji. iako ne bez posljedica. bez obzira koliko snažno. no nije potpuno potonuo u moru. istraživači mogu samo nagađati o točnom načinu na koji je bila uništena. kao što je Sabrina. No. Njegov okomit otvor bio je suviše uzak da zadrži erupciju. Santorini je preživio erupciju. Nekada je kupola od lave iznad te rupe suviše teška ili je otvor suviše mali da se pritisak otpusti okomito. mogla je uništiti više od pola otoka. potpuno su nestali pod valovima. pak. koji uzrokuju odrone zemlje. koje zato lateralno izbijaju iz vulkana. Eksplozija Tere ili Krakataua imala bi učinak nekoliko puta veće kataklizme. U prostoru s magmom (divovskoj rupi u bazi vulkana) skuplja se pritisak težeći izaći na površinu. Takav primjer je erupcija brda Saint Helen u Washingtonu 1980.MEHANIZAM UNIŠTENJA Do sada sam pokušao utvrditi da se Atlantida nalazila na velikome otoku u Atlantskome oceanu. no druga bi polovica. Po čemu se te dvije katastrofe razlikuju? Eruptira li vulkan okomito. snaga eksplozije putovat će ravno prema gore i dolje i na taj način će zona uništenja biti ograničena. zahvaljujući podmorskoj geologiji. Sve dok ostaci potonulog otoka ne budu doista otkriveni i istraženi. tako da je eksplodirala jedna cijela strana planine. brdo Saint Helen je vulkan srednje jačine. uslijed čega je poginulo trideset 74 . Drugi otoci u Atlantiku. Vulkanolozi tu pojavu nazivaju Pelejskom erupcijom. najvjerojatnije u Srednjeatlantskom grebenu. Čini se da istina leži negdje između. No. možemo isključiti neke načine uništenja. prema brdu Peleeu koje je lateralno eksplodiralo u svibnju 1902. sve manje materijala zadržavaju unutarnje sile. kao što je bio slučaj s Platonovom Atlantidom. Zato taj pritisak u unutrašnjosti proizvodi snažne seizmičke udare. Lateralne erupcije odvijaju se na sljedeći način. eruptira li vodoravno. mnogo manji otok u Egejskome moru. oko 400 km zapadno o Gibraltara u nestabilnoj zoni rasjeda. područje zahvaćeno eksplozijom bit će mnogo veće.. snažna erupcija nalik onoj koja se dogodila na Teri. iako teško oštećena. Taj zaključak je krajnje tradicionalan jer potkrjepljuje Platonovu priču suvremenim dokazom. ostala. koji tvrde da je Atlantida bila kontinent ili barem velik otok u Bahamima ili. Međutim. Ono se razlikuje od zaključaka nekih mojih kolega atlantologa.

potonula bi (ili. u svojim Dijalozima. bila otok. tvrde da se zemlja otvorila duboko ispod baze vulkana. Više od tri petine kopna potonulo je u Indijskom oceanu. Nyeya. No. Helena. 75 . umjesto da je okružena šumama na kopnu. a ne kopno. Dakle. točnije. rezultirala bi urušavanjem kupole s lavom (koja bi uslijed svoje težine sama implodirala) i razornim urušavanjem čitave planine ili barem onih njezinih dijelova. kolovoza 1883. Port Royal je potonuo uslijed potresa. moguće je da su za uništenje bile odgovorne seizmičke sile. gdje se dogodila ta eksplozija. Upravo se to dogodilo s vulkanom Anak. Geir fuglaskera. Syrtlingura i Jolnira. veći dio otoka je potonuo u more. razumno je pretpostaviti da je otok Atlantida uništen erupcijom vulkana. pri čemu je u nju ušlo nekoliko milijuna tona morske vode. bila bi usisana ili uvučena) ispod površine oceana. Emily i Per Ola D'Aulaire. u otvor s magmom bi se ulila nezamislivo velika količina mora. No. koji su plutali iza Heraklovih stupova. Težina mora koje se ulijeva i koja se ubrzano povećava. da je sv. pretpostavimo da je planina Saint Helen. koji se nalaze iznad erupcije. Helena bio otok. čije su tri četvrtine mase potopljene pod morem. kako je opisano u Kritiji. Nakon eksplozije. koji su plovili do Sundskog prolaza. nisu mogli nastati potresom. koja je prasnula kroz otok. velike količine kamena plovučaka. a otoci poput Sabrine. Uslijed pobočne eksplozije u kojoj se odjednom otvorila čitava strana planine. postupno bi se pretvorili u paru. Platon nigdje ne spominje riječ "vulkan". Dakle. Milijuni tona vode koja utječe u užarenu jamu. ATLANTIDA KAO GEOLOŠKA STVARNOST S obzirom na geološke značajke središnjeg Atlantika. Krakatau bi potpuno nestao da erupcija Anaka nije bila samo djelomično lateralna eksplozija. koji je eruptirao u 5:30 h 27. On piše da su Atlantidu i njezin grad "uništili potresi". nisu potonuli uslijed vulkanskih erupcija.tisuća stanovnika otoka Martinique. Voda se u istome trenutku pretvorila u super-užarenu paru. spojena s tlakom koji se skuplja u jami s magmom. Na sličan način je eksplodirala i planina sv. Iako je malo vjerojatno.

Ona se prekida neposredno prije opisa prirode njezina uništenja. svibnja 1984.Bez obzira na sve. koja je utjecala na čitavo čovječanstvo. Platonova priča o Atlantidi je nedovršena. Platon je umro prije nego je uspio dovršiti taj projekt. gdje se nalaze drevni zapisi o toj kataklizmi? Postoji li u drevnim izvorima dokaz da je takvo mjesto uopće postojalo? Prije nego uopće počnemo raspravljati o Atlantidi. srušila se u more. uvjeren da je neoprezno odbacivati grčke legende. na dubini od oko 300 m. među kojima je i izvještaj o Atlantidi. Ovdje predstavljena svjedočanstva suvremene oceanografije i geologije predstavljaju najznačajnije znanstvene materijale. Čini se da je to privremeno ostavio po strani kako bi dovršio Zakone u kojima također raspravlja o potopu na Atlantidi. kada se točno dogodila katastrofa i što ju je prouzročilo? TREĆE POGLAVLJE Kraljica legendi I ja sam. Dr. među podmorskim brdima između Srednjeatlantskog grebena i zapadne obale Portugala i Maroka. koji je svojom veličinom. koja navodi primjere stvarnih događaja. No. koje potječu iz Egipta. Ako je Atlantida doista uništena u velikoj katastrofi. na temelju kojih se trebaju izvući moralne pouke. Kritiju i Zakone kao trilogiju. filozofsku povijest svijeta. 3. Dokazi nas navode na zaključak da je Atlantida (barem u svojoj posljednjoj etapi) bila otok. poput vas. moramo raspolagati nekom povijesnom potvrdom njezina postojanja. o potonulom otoku koji su zvali Atlantida. Kompjutorska analiza njegovih djela potvrđuje da su tri Dijaloga napisana potkraj njegova života. Nakon Pelejske erupcije njezinog najvišeg vulkana. Njezini ostaci danas leže u oceanu. Izgleda da je Platon zamislio Timeja. koji uvjerljivo potvrđuju pretpostavku o atlantidskoj katastrofi. No. u pismu autoru. veliki atenski filozof ostavio nam je tragove o tome što se doista dogodilo. 76 . Usprkos njegovoj nedovršenoj priči. Thor Heyerdahl. geološkim sastavom i topografijom najviše nalikovala Gran Canariju i da je bila smještena oko 400 km zapadno o Gibraltarskog prolaza. Toliko nam govori znanost.

koji se bave samo čvrstim dokazima dobivenima iskopavanjima. promicao mit kao nešto mnogo više od bajke ili pučke predaje. Tvrde da je mit suviše nejasan i suviše podložan tumačenjima. Ono obezvrjeđuje bogato naslijeđe čitavih naroda odbacujući ga kao beznačajno. Upravo je taj čovjek. Isprva su uspješno osvajali zemlje u Sredozemlju sve do Italije i Libije. kojoj je svrha propovijedanje nekog primitivnog morala pod krinkom zabavne bajke? Većina profesionalnih povjesničara upravo tako tumači mit. tijekom vremena iskrivljena do neprepoznatljivosti brojnim pripovijedanjima. koje je stekao prije svega pomorskim i rudarskim vještinama. što rezultira kratkovidnim objašnjenjem povijesti i previđanjem potencijalno bitnih dokaza. Za njih je on mašta ili. jeka nekog prošlog događaja. više manje potpun. st.Najstariji i. više od ikoga. suvremeni kritičari tvrde da je ona mit. i predstavlja tragičnu bahatost. Dok su se napadači povlačili. Atlantiđani su bili kreposan narod. dao je Platon oko 350. novi naraštaji povjesničara. no poslije su bili suočeni s ozbiljnom prijetnjom Egipta i egejskih naroda. u najboljem slučaju. no s materijalnim obiljem nastupila je dekadencija. Iako Platon u svojim Dijalozima nekoliko puta ponavlja da je njegova priča istinita. uslijed koje je potonuo pod morem nakon "jednog dana i noći". koja se danas zove Gibraltarski prolaz. koji su ih istisnuli natrag u njihovo središte u oceanu. izvještaj o Atlantidi i njezinu uništenju. čitav otok je iznenada zadesila prirodna katastrofa. god. mnogo stoljeća nakon uništenja glavnog grada carstva. beznačajna pučka predaja. koje je vladalo većinom svijeta iz otoka u Atlantskome oceanu iza Heraklovih stupova. No. odgojenih na životnome radu Josepha Campbella. Takvo materijalističko gledište prevladava u znanstvenoj misli većinom 20. pr. U većem dijelu svoje povijesti. sve više odbacuju kao zastarjelu dugo ukorijenjenu dogmu materijalističkih znanstvenika. Kr. On je napisao da je Atlantida bila središte velikog carstva. sve dok ih konačno nisu porazili Grci. U svojim pronicavim knjigama i predavanjima pokazao 77 . Srećom. a ne povijest. Usmene narodne predaje sačuvane nebrojeno mnogo naraštaja. što je mit? Je li to samo priča.. Njezin narod je dosegnuo vrhunce civilizacijske moći i raspolagao je rudnim bogatstvima. pa su uskoro krenuli u vojna osvajanja. nemaju gotovo nikakav značaj među plaćenim stručnjacima.

zajedničke teme. izgubljeno je kada je padom Kartage 146. kada su 525. koji su iznimno značajni. Tijekom kampanje u Galiji. napisanih zlatom na goveđoj koži. ocu mavanske arheologije: "Stvaranjem i usponom kršćanske crkve. Kr. Prema Augustusu Le Plongeonu. Odlučimo li povjerovati Tertulijanu i drugim crkvenim piscima. Campbell je pokazao da postoje dva osnovna tipa mita: podsvjestan i povijesni. koje ne poznaje pismo. god. Zapisi se gube. kao sredstvu njegova očuvanja. Nije li najbolji način da društvo. koji se stoljećima iznova ponavlja. pr. u kojemu je bilo pohranjeno tisuće pisanih zapisa o medicini. Grci su se osvetili zbog tog čina kada je Aleksandar Veliki opljačkao Perzepolis. knjižnice izgaraju u plamenu. kršćani su u prvim stoljećima kršćanske ere. pri čemu je uništeno dvanaest tisuća svezaka Magija. potvrđuje kako se "kolektivna podsvijest" svih ljudi izražava putem mita. Kr. Pri tome su uništena sva književna djela drevne Grčke.je kako svaki mit. univerzalnost mita je poetska manifestacija snova. pr. Kir Veliki spalio je tisuće svitaka o medicini i drugim znanostima. potpuno je nestalo iz ljudskih umova. sravni sa zemljom. filozofiji. Julije Cezar je zapovjedio da se druidsko učilište. zemljopisno i kulturno odvojeni. pa čak i slova urezana u kamenu erodiraju. Poslije su Perzijanci pod vodstvom Darija I. Otprilike pola milijuna svitaka. nego iznimno bitan događaj ispripovijedan u obliku drame. osim Homerovih pjesama. zazirali od svih 78 . opustošili atenski Pisistratus. čitavo zapisano znanje Fenikije. KRALJICA LEGENDI IZGARANJE SJEĆANJA ČOVJEČANSTVA Povijesni mit nije nikada beživotan izvještaj prikladan za birokratske arhive. poput onih u egipatskoj i grčkoj civilizaciji. god. putem mita? Pismo nije jamstvo trajnosti . nedvojbeno govori o nečemu veoma značajnome. izgorio Atenaeum. sačuvali iste. Po uzoru na velikog švicarskog psihologa Carla Gustava Junga.pismeni dokumenti mogu biti uništeni. njegove perzijske horde opljačkale hramove u Tebi i Memfisu. sačuva one dijelove svoje povijesti. Drugim riječima. I on i Jung su pokazali kako činjenica da su različiti narodi. kemiji i astronomiji. sjećanje na takve zemlje [Atlantidu] koje je još uvijek postojalo među učenicima. koji su zajednički svim ljudima.

" Vrhovni čin anti-intelektualizma dogodio se kada je gnjevna svjetina zapalila Veliku knjižnicu u Aleksandriji. smatrali ih đavoljim djelima. Činjenica da su takva sjećanja sačuvana tisućljećima nakon što su nestali ljudi kojima su pripadali. Predaja koja se ukorijenila u svijesti naroda postojat će toliko dugo koliko i ljudi. u kojima su bila pohranjena djela filozofa i zapisi o njihovim istraživanjima u svim granama ljudskog znanja. dok je većina pisane povijesti svedena na pepeo. "Plakali su kao da im palim djecu".umjetnosti i znanosti. koje je bitno za identitet ljudi. poslije su zapalili muslimani. koji na najbolji način osigurava njezino očuvanje tijekom vremena. Zatvoreni u ljusci poetske mašte. samo dokazuje koliko iznimno velik značaj ima mit za buduće naraštaje. te spaljene knjige nikada neće biti pročitane. Mit nije ni bajka ni laž. Ostali su samo mitovi. danas se zadržao samo mit o tome. Maye su posjedovale zapise o drevnim precima na velikome otoku u Atlantskome oceanu. No. kao i književnost. koje su. Tako je povijesni mit sačuvano sjećanje u pjesničkom obliku. škole u Aleksandriji. sigurno plutaju vremenom. a ako u njima postoji nešto što protuslovi Kuranu. Pisani zapisi zapadne civilizacije doslovno su izgorjeli u plamenu. koji su potom spaljeni. stoga. Kako je napisao Robert 79 . Zato su uništili sve njihove tragove kao i sve kulturne ustanove. Što bi svaki atlantolog dao da može hodati dvoranama velike Aleksandrijske knjižnice ili Ateneuma u Kartagi! Nažalost. biskup De Landa je prisilio Maye na Jukatanu da skupe na veliku hrpu svoje ilustrirane knjige. rukom oslikane. Nekoliko tisuća rukopisa koji su spašeni.neka bitna povijesna ili psihološka istina pohranjena u obliku. zapalili su knjižnice u Serapionu i druge hramove učenja. koji su vjerovali da knjige nije potrebno sačuvati sadrže li one već sve ono što je rečeno u svetome Kuranu. dobri biskup je poslije ponosno izvijestio svoje nadređene u Madridu. i oni čuvaju povijest. na drugome kraju svijeta. Mnogo kasnije. prema tome. Ne iznenađuje. tada su ionako heretičke. nego upravo suprotno . presavinute papire od brezovine. u kojoj je bilo pohranjeno više od milijun svezaka. da postoji veoma malo pisanih izvora o Atlantidi. pripisivali muzama i. Zatvorili su akademije u Ateni. zato što je ona postala organsko produženje njihove duše.

Graves. Ništa drugo ne može objasniti priču koja je od tada. čak genijalnih istraživača s najrazličitijih polja znanosti. No." Zadatak povjesničara ili mitologa sastoji se u tome da oprezno oljušte suvišne slojeve poetskog uljepšavanja. Činjenica da taj ciklus traje već trideset i dva stoljeća posve je opravdana i razumljiva. ubrzano se potvrđuje kao povijesna činjenica. zahvaljujući sve većem broju sposobnih. povratak u barbarstvo. Mit o Atlantidi nije isključivo psihološki ni povijesni. za razliku od bilo koje druge. kontroverza Atlantide danas je življa nego ikada. Ono što je počelo kao stvaran događaj i putem mita se preobrazilo u poricanje. Uništenje Atlantide je najsnažnije sjećanje naše vrste jer smo se upravo ondje prvi put uzdigli od divljaštva do civilizacije. Vrijeme neprestano teče. nastavila proganjati maštu svih naraštaja. ali samo uz pomoć barem dijela njegove priče. jednom kada se shvati njihov jezik i uzmu u obzir pogreške u prijevodu. tek počela razvijati. a to će neizbježno i biti. čiji ih zaključci neizbježno vode do nestale kolijevke civilizacije. vladalo je svijetom pet stoljeća nakon toga. koja je neophodna za točnu identifikaciju potonuloga grada. koji su se godinama taložili i na taj način stignu do jezgre činjenica oko kojih se mit oblikovao. Povijesno Veliko ubojstvo preobrazilo se posredstvom mita. 80 . nego oboje. to najveće od svih otkrića će pokazati veličinu njegova ljudskog značaja. koji je progutao civilizaciju. U njegovu središtu se nalazi stvaran događaj. te pogrešna tumačenja obreda i namjerne promjene. budući da se tehnologija. čak i kada se dogodi. učinjene iz moralnih i političkih razloga. pouzdani jednako kao i povijest. jedan od najznačajnijih pisaca i mitologa dvadesetog stoljeća: "Sve su to iznimno značajni zapisi o drevnim religijskim običajima ili događajima. koje smo potom izgubili u jednome kataklizmičkom trenutku u kojemu je uništen velik dio čovječanstva. duboko traumatičan i univerzalan da je spržio sjećanje čovječanstva do srži naše kolektivne podsvijesti. koji postoji do danas zato što živi u našoj podsvijesti. Mračno doba neznanja. Ustvari. dosegnuvši vrhunac materijalne i duhovne moći. koja se sačuvala tisućljećima u mitovima preživjelih s obje strane strašnoga oceana.

jasno se poziva na Solona. bolestima ili mnogih drugih nevolja." Geološka katastrofa koja je zadesila Atlantidu nije pogodila samo područje Atlantskog oceana nego se proširila. a među njima su se nalazili i Karfi. Platon iznova naglašava da je njegov izvještaj točan. Međutim. obojica mislite o drevnim legendama? Ima li u njima iole istine? Klinija: O kojim legendama govoriš? Atenjanin: O onima koje kazuju o uništenjima čovječanstva u poplavama. To je veoma zanimljivo jer su Zakoni druga Platonova knjiga. te priče u cjelini svi smatraju istinitima. kako bi se u njima smjestilo prognano stanovništvo. koje su za sobom ostavile samo neznatan dio ljudskog roda. Robert Drews.PLATONOVA DRUGA IZVJEŠĆA O ATLANTIDI Najstarija potpuna verzija priče o Atlantidi nalazi se u Platonovim djelima Timej i Kritija. Neobično je da većina znanstvenika. o jednom od tih masovnih uništenja. koja se bavi atlantidskom katastrofom. Na sličan način. te Krećana i Spartanca Klinija. sve do Egejskog mora i Male Azije. To djelo ima oblik razgovora između Atenjanina." Tu. koji je ležao na visini od 840 m. Zakone. pjesnici su božanski nadahnuti. Istraživači takva naselja nazivaju "izbjegličkim gradovima". iako osuđuju Timeja i Kritiju kao izmišljotinu. te još viši Kastro. što je povijesna činjenica. Njihovi stanovnici su prvotno živjeli u 81 . često kažu ono što se stvarno dogodilo. smatraju da se Zakoni temelje na stvarnoj povijesti. pa pjevajući svoje himne uz pomoć svojih Gracija i Muza. atlantolozi rijetko spominju i citiraju njegovo manje poznato djelo. zaključio je da su naselja na Kreti bila žurno izgrađena visoko u planinama. Klinija: Ah. na čijoj se nedovršenoj epskoj poemi temelje Dijalozi o Atlantidi: "Atenjanin: Jer. ugledan stručnjak za to razdoblje. Atenjanin: Razgovarajmo. "Atenjanin: Što. onome koje je izazvao Veliki potop. Ta djela su opsežno razmatrana u mnogim drugim studijama i na oba se pozivam i navodim ih u ovoj knjizi. dakle. koji je najvjerojatnije sam Platon. kao i u svojoj čitavoj priči o Atlantidi. onda.

izgubljeni su i svi alati. nakon što su se vode povukle.. prekrilo brončano doba pokrovom neznanja. prvi povjesničar klasične Grčke. sigurno su još uvijek strahovali spustiti se s planina u doline. ugodnim gradovima uz obalu." U Zakonima se opisuje mračno doba.prekrasnim. veliko obilje plodne zemlje ostalo je prazno za preživjele i mali broj njihovih životinja. a njihovi stanovnici prisiljeni pobjeći kako bi spasili život. Nekolicina onih koji su izbjegli pred uništenjem bili su planinski pastiri.. a potom i u Zakonima: "Kada su bogovi istrijebili Zemlju. o samim stvarima o kojima ovdje raspravljamo. tek oskudna žeravica čovječanstva. I možemo pretpostaviti da su tada bili potpuno uništeni gradovi u nizinama i na obalama mora." Taj motiv je spomenuo Platon najprije u Timeju. sačuvan samo najmanji trag sjećanja? Klinija: Doista. usporedimo li to s razdobljem prije Potopa ili našim dobom. Atenjanin: Osim toga. Jer. Klinija: To nedvojbeno možemo pretpostaviti. pr. oružja i predmeti. Tukidid. ne mogu. Doista. možeš li zamisliti da je.neizmjerna i strašna pustoš. koji su vodili takav život pukog preživljavanja. a one koji su živjeli u gradovima preplavilo je more. Svi ti gradovi bili su doslovno iznenada uništeni. doista je oko 1200. napisao je 82 . o njihovom potonulom gradu. stočari i pastiri su pobjegli u planine. improvizirana sela visoko u hladnim planinama. koja je ostala gorjeti na visokim vrhovima. Atenjanin: Tada možemo zaključiti da su brojni naraštaji ljudi. kao i sva znanja iz vremena prije uništenja ." To mračno doba o kojemu govori Platon. bili posve neupućeni u razna umijeća. Kr. no. Povukli su se u privremena. najblaže rečeno. državnom uređenju i zakonima. Okolnosti u kojima se našlo čovječanstvo nakon te nesreće bile su ovakve . Doslovno sva djela i postignuća zapadne civilizacije do toga su doba bila zaboravljena ili pretvorena u mit. Drews primjećuje: "Možemo samo zamisliti što ih je natjeralo da izgrade gradove na tako groznim mjestima. kada se civilizacija nakon uništenja Atlantide navodno iznova vratila u neznanje i kaos: "Atenjanin: U to su vrijeme potpuno uništeni gradovi u nizinama i na obalama mora.

) Visoka metalurgija. Platonove tvrdnje iznesene u Zakonima nevjerojatno se podudaraju s povijesnim zapisima Staroga i Novoga svijeta. on daje naslutiti da je prvotno društvo bilo osobito napredno. Zanimljivo je da su nepoznati rudari od 3000. do 1200. Njihovim uništenjem bila je izgubljena i tajna rudnika u Michiganu. pr. društvo je posve nazadovalo u razvoju. koji je bio i slabije kvalitete. Kr. Kr. gdje se upotrebljavala za izradu oruđa i oružja. Da je smatrao da među njima postoji ikakva veza. tada bi to sigurno istaknuo u 83 . kao što tvrde minojski teoretičari.da se prije osmog st. bakar i druge kovine. te objašnjava zašto je do njegova doba sačuvano samo najmanje sjećanje o društvu koje je postojalo prije tog uništenja. Navodeći znanstvena otkrića koja su izgubljena u katastrofi." To je osobito zanimljiv odlomak. kataklizma koja je uništila otok bila je toliko velika. Platon tvrdi da je to mračno doba nastupilo nakon potopa. Kr. to je kvalitetnija i bronca. koja je prekrila civilizaciju. gotovo pola milijarde kilograma. god. Nestala je većina iskopanog američkog bakra.. Zato su dugo godina nakon toga bile izgubljene i sve vještine za koje su potrebni željezo. pr. Osim tehnologije te nestale civilizacije. Zanimljivo je da Platon u svojim Dijalozima uopće ne uspoređuje Atlantidu i Kretu. Platon nam pripovijeda da su se između Staroga i Novoga svijeta nalazili Atlantiđani. Neki istraživači vjeruju da je ta dragocjena ruda prevezena teretnim brodovima u Europu i na Bliski istok. pr. st. što je početak i završetak brončanog doba Staroga svijeta. doslovno je prestala postojati nakon 13. Platon navodi da su izgubljene i bitne rude: "Atenjanin: Željezo. koja je označila to doba.. narod koji je bio iznimno sposoban u pomorstvu i iskopavanju bakra. Osim toga. u Grčkoj nije dogodilo ništa povijesno značajno. Što je viša kvaliteta bakra. da se stoljećima nakon toga nije moglo sigurno ploviti iza Sredozemnog mora. bakar i svi rudnici bili su zatrpani u Potopu i nestali. (Bronca nastaje kombinacijom kositra i cinka s bakrom.. iskopavali najbogatije rudnike bakra na svijetu u michiganskom Gornjem poluotoku. U Starome svijetu su bile mnogo rjeđe zalihe bakra. jer se brončano doba doista završilo brzo nakon što su iznenada nestale zalihe bakra. U četiristo godina intelektualne tame. s čime se nije moglo usporediti ništa sve do pada Rimskoga carstva.

Drugim riječima. na početku I. kada je lovio. no Platon ga uopće ne pokušava povezati s pričom o Atlantidi ili Potopu." Tako Menés bojažljivo stane na leđa velikoga gmaza. te da njegov suvišak dovodi do propadanja i konačnog uništenja. iako pjesnički. Upravo je zato iznova naglašavao da je Atlantida stvarno postojala. Dok promatramo međuigru činjenice i metafore. Da je priča o Atlantidi samo bajka. Primjeri koji slijede. knjige Zakona. želio prikazati kao povijesnu parabolu cikličke prirode civilizacije. da bi Platon mogao zaključiti svoju tvrdnju. međusobno razdvojeni prostorno. njihovom prvom dinastičkom faraonu. njegovi se psi odjednom okrenuše protiv njega i počeše ga progoniti do obale Nila. vremenski i kulturno. Platon navodi da je Atlantidu. Želio je pokazati kako društva prolaze cikluse rođenja. KRALJICA LEGENDI ZAŠTO JE PLATONOVA PRIČA O ATLANTIDI TOČNA Potkraj III. Mit o Menesu Drevni Egipćani pripovijedali su priču o Menesu.navedenome odlomku. preklinjao je Menés. Jednoga dana. nisu samo naš prvi i potpuni izvor priče o Atlantidi. krokodilu". iznova se ponavlja u vremenu kako se čovjek vraća u svoje prvotno stanje bijede. koje većina arheologa smatra posve izmišljenim i alegoričnim. koji ga 84 . mogu netaknutom sačuvati povijest. faraone. odabrani su jer predstavljaju univerzalnu snagu mitova koji kroz mnoga stoljeća. budući da je Klinija bio Krećanin. ta je priča morala biti istinita. Tako je napisao: "Atenjanin: Prizor ove titanske sage koju opisuju naše drevne legende. spasit ću te od tvoje nevolje jer proričem da ćeš jednoga dana biti kralj ujedinjenog Egipta. da je uspio dovršiti svoj projekt. "O. Ustvari. mladosti i materijalnog ispunjenja u zreloj dobi." Platonovi Dijalozi. njegova analogija ne bi imala smisla. nego predstavljaju i temeljni most između povijesti i mita. knjige Zakona spominje se Minos. za nas je bitno da razumijemo kako mitovi mogu poslužiti kao pouzdane vremenske kapsule velikih događaja. "prebaci me na svojim leđima na drugu stranu rijeke i obećavam da ću ti dati grad u svojem novom kraljevstvu!" Zvijer mu odgovori: "Naravno.

U drugoj verziji priče. U njemu se nalazilo umjetno jezero za svetog krokodila. nije pronađen kajak nasukan na obali (koji se danas čuva u muzeju u Aberdeenu). već je tada. Zanimljivo je da je njegova kći bila Sebeknefru. koji se pripovijedao i u rimsko doba. koji je vladao s Menesom i koji je kao nagradu za svoju vjernost dobio grad Shedet. neposredno prije političkog ujedinjenja doline Nila. koja je postala kraljica nakon prerane smrti njezina sina. Ljudi Finn Škotske i irske priče pripovijedaju o ljudima Finn. tijelo mu je mumificirano i njegovo mjesto je zauzeo drugi krokodil. Ondje krokodil skupi svoju braću i zajedno se pridruže kralju u borbi protiv pobunjenih pasa. u kojemu će ta stvorenja štovati ljudi iz cijeloga Egipta. Tu priču su pripovijedali svećenici iz svetoga grada Shedeta. sve dok 1685. dok su ga njegove sluge dvorile i čuvale. se poistovjećuje s mitskim kraljem. zlatnim naušnicama i ogrlicama. Stanovnici područja u unutrašnjosti isprva su smatrali da je taj mit izmišljen. faraon Amenemhat III. koji su u svoja kraljevska imena i naslove umetnuli ime boga. Njezino ime je izvedenica imena vjernog boga-krokodila. 85 . drevna egipatska alegorija o krokodilu pokazuje kako se politički čin u dalekoj prošlosti sačuvao više tisuća godina u obliku mita. Amenemhat je bio vladar dvanaeste dinastije i živio je tisuću sedamsto godina prije grčkog povjesničara Diodora Sicilskog. Nakon pobjede. Iako nije sigurno je li Menes doista postojao. rijetko i kriomice iskrcavali na sjevernim obalama Britanskog otočja. stvorenjima koji su se mogli preobražavati u morske životinje i koji su stigli na obalu u obliku tuljana. Mit. koji su Grci zvali Krokodilopolis. koja su simbolizirali psi (nedvojbeno s omalovažavanjem). Istraživanja su pokazala da su se Eskimi s Grenlanda nepoznato mnogo stoljeća. neka namjesništva u preddinastičkom Egiptu. bio star više od tri tisuće godina. doista su se opirala kralju. U svakom slučaju. koji ih je želio ujediniti u jednu državu.sigurno prenese na suprotnu obalu rijeke. Menes održi svoje obećanje i podigne velik grad u nomi ili namjesništvu krokodila. Kada je umro. Ona je bila prva među brojnim vladarima. u kojemu je on lijeno plivao ukrašen kristalima. Poznato je i da je slika krokodila bila totem vladara Donjeg Nila. koji je zabilježio taj mit u svojoj Bibliotheca histórica.

odbivši priznati da je taj krater nastao padom nekog nebeskog tijela. koja se rasprostirala 1200 m preko kružno oblikovanih ravnica u području kanjona Diablo u Arizoni. zaključili su da su Hopi i Zuni svjedočili padu meteorita.krater nastao padom meteorita 86 . Indijanska plemena Hopi i Zuni tvrde da je krater nastao kada je Bog izbacio iz neba plamtećeg demona. da je taj ponor stvorio pali vrag. Europljani su prvi put ugledali obrubljenu jamu u obliku kugle. G.Budući da su Eskimi uvijek bili odjeveni u tuljanovu kožu. Udarac je bio toliko žestok da je zbog tog događaja bilo prestrašeno nekoliko naraštaja ljudi nakon toga. Konačno. Zato se to mjesto i zove kanjon Diablo. poput mnogih drugih. Gilbert je još 1891. On se nalazi 30-tak km zapadno od Winslova i dubok je 170 m. pa bi u njega moglo stati dvadeset nogometnih igrališta. Profesionalni astronomi su prijezirno odbacili te tvrdnje. koji neizbježno tijekom vremena srašćuju sa svim usmenim predajama. koji su stigli na to područje.8 km. Gilbert je bio glavni geolog Američkog geološkog instituta. Mitolozi koji su zabilježili indijansku priču o Barringerovom krateru. Škotsko-irski mit. K. pa se njegova riječ smatrala zakonom. kako je mnogo poslije nazvan prema obitelji koja još uvijek posjeduje zemlju na kojemu se nalazi. njegov bi vrh bio u razini površine. iako se njegov posjet tom mjestu svodio samo na površan obilazak. doista su izgledali kao preobraženi ljudi Finn. Mit o meteoru Krajem šesnaestog stoljeća. * astroblem . tako da bi u njega mogla stati zgrada od 60 katova . Opseg tog kratera iznosi oko 3. koji je rezultirao astroblemom*. tijekom stoljeća se oblikovao na stvarnim povijesnim temeljima. danas je otvoren za javnost. ogoljen bajkovitih opisa. Zabilježili su da su Indijanci rekli prvim Španjolcima. Barringerov krater. Indijanci tu veliku rupu štuju kao sveto mjesto i podsjetnik na to da moraju slijediti volju Boga. Njegova tvrdnja se sljedećih sedamdeset godina smatrala dogmom.postavi li se spomenik Washingtonu na dno kratera. izjavio da je taj krater ugasli vulkan.

konačno su razjašnjene dramatične pojedinosti njegova sastava. Drugim riječima. utvrđuje starost kamena do posljednjeg trenutka kada se rastopio. njezini kraljevi vladaju određenim zemljopisnim područjima i njezine kolonije nose njihova imena. ljudi su u Arizonu stigli prije oko 30 000 godina. materijal s ruba kratera podvrgnut je novoj metodi datiranja radioaktivnim kalijevim izotopima u izotopima argona. koji su odletjeli više stotina metara od središta udara. koji je proizveo Barringerov krater. kakvi mogu nastati samo udarom meteorita. Većina meteora sastavljena je od kamenog kalupa. koji je izbačen visoko u zrak iznad mjesta udara meteorita.Tek je 1960. "sat" se ponovno pokrenuo zato što je plinoviti argon zatočen u rubu kratera mogao izaći. mjerenje količine argona koji se oblikovao u radioaktivnim ostacima. nedvojbeno potvrđeno da je krater nastao uslijed pada meteorita. pri čemu je u samo nekoliko sekundi istisnuo više od 300 milijuna tona kamenja. kao svojevrsnog sata. 87 . Međutim. Krater je nastao udarom meteorita od nikla i željeza širokog oko 45 m i teškog 100 000 t. No. Prema tome. koji sadrži nikal i željezo. kritičari tvrde da Indijanci ili njihovi preci nisu mogli svjedočiti padu meteorita. bili su teški gotovo 5000 tona. Istraživači koji su skupili više tisuća tona kapljica veličine pješčanog zrna. zato što se to dogodilo prije 50000 godina. Kao što navodi Platon u svojim Dijalozima. bez obzira na to. koji je putovao gotovo 72 000 km/h ili 40 km/sek. Kada su se oni uslijed udarca rastopili. Udarom je nastao krater dubok 210 m. Izgleda da je taj velik događaj zabilježen u urođeničkim plemenskim mitovima prije nego što su znanstvenici stigli do sličnog zaključka. jer je analizom zemlje kremenjače utvrđeno da se mineral oblikovao pod visokim pritiscima. Neki od njih. U krateru promjera 160 km otkriveno je i mnogo krhotina nikla i željeza. S obzirom da se utvrdila prava priroda astroblema. koji je izbacivao 175 milijuna tona vapnenca i pješčenjaka na udaljenost od gotovo 2 km. utvrdili su da su se zgusnule iz divovskog oblaka kovinaste magle. Snažnim pritiscima koje je pod zemljom izazvao udar meteorita. Meteorit je udario o zemlju snagom od dvadeset milijuna tona dinamita ili atomskih bombi od 4 ili 5 megatona. male koncentracije grafita pretvorene su u mikroskopske dijamante. od kojih su neki komadi bili teški čak 630 kg.

Kr. Iako je natpis na njemu napisan nepoznatim jezikom. Veliki monolit koji stoji na obali Lanzarotea. Kalifornija). najistočnijem kanarskom otoku. gdje su njihovi izravni potomci utemeljili etrušćansku kulturu nakon nestanka civilizacije njihovih predaka—pomoraca. na što ukazuje i ovaj model koji se čuva u muzeju u Las Palmasu. Izvornik je nastao po uzoru na zgradu.Ruševine etrurske kule na obali pokraj Tarquinije. Najstarija građevina na svijetu. što potvrđuju i brojni indijanski izvještaji. Koncentričan tlocrt Cuicuilcove piramide iz doba prije Asteka. koju su njezini kraljevski trgovci vidjeli tijekom svojih velikih trgovačkih ekspedicija u Africi oko i 470. obavijena je pučkim predajama o potopljenom kraljevsku.još uvijek se može vidjeti na području Tenerifa. (Rosicrucian Museum. Datum izgradnje tog megalita u Britaniji također se poklapa s usponom i padom Atlantide brončanoga doba. New Grange u Irskoj. koja se nalazi u južnom predgrađu Mexico Cityja. Stonehenge se podudara s numeričkim i koncentričnim značajkama monumentalnih građevina na Atlantidi. koji govore o narodu koji je ondje stigao nakon uništenja njihove domovine u Atlantskome oceanu. jasno ukazuje na utjecaj Atlantide. pri čemu su prstenovi međusobno povezani nasipima . Vjerna rekonstrukcija etrurskog hrama u Via Giulia u Rimu veoma nalikuje atlantidskim svetim građevinama. San José. koji predstavljaju svete brojeve i podsjećaju na tlocrt Atlantide. u Sacsahuamanu. pr. Model grobnice kraljice Hatšepsut u Deir el—Bahriju u zapadnoj Tebi u Gornjem Egiptu. 88 . te pruža uvid u atlantidski monumentalan stil izgradnje. onaj na podnožju monolita ima oblik koncentričnih krugova s pet i šest prstenova. Atlantidska arhitektura identična je građevinama koje se nalaze na drugim krajevima svijeta. Atlantidski graditeljski stil -koji Platon opisuje kao koncentričan. Atlantiđani su vladali i zapadnom Italijom. najvećeg kanarskog otoka. Prema Platonu. visoko u Andama i na obrednom mjestu iz doba prije Inka.

svoju su povijest posve očuvali usmenom predajom. a ne na plemenskom sjećanju. Ono što su Hopi i Zuni znali u posljednjih dvadeset sedam stoljeća. pokazuje u srži pravu prirodu povijesnoga mita. kako vjeruju). doista naseljavali područje oko kratera i. prema tome. slični događaji. Navaho Indijanci su u Arizonu stigli prije samo 600 godina iz sjeverozapadnog Pacifika. Crne ptice Daleko od Arizone.5 km prije otprilike 2 700 godina. narod Tlingit. oni su mogli svjedočiti toj kataklizmi. (Fotografija u vlasništvu Geološkog muzeja u Reykjaviku) Meteor veličine kamiona stvorio je ovaj krater u Arizoni širok oko 1. uzrokovali su propast civilizacije brončanog doba. (Fotografija u vlasništvu Muzeja meteorskog kratera u Barringeru.Prizor koji podsjeća na preživjele stanovnike Atlantide. koji ih je posjetio 1786. kojoj je pripadala i Atlantida. čiji zajednički mit očito predstavlja sjećanje na stvaran događaj. Arizona) KRALJICA LEGENDI Meteorit je pogodio Arizonu prije samo 2700 godina. Iako se u njihovom mitu francuski brodovi opisuju kao divovske. Početkom devetnaestog stoljeća. koji žive u istom području. crne ptice s bijelim krilima. koji živi na Aljasci i sjeverozapadnom Tihom Oceanu. Manje od tisuću godina prije toga. nalik onoj koja se možda dogodila na Atlantidi i potonuće Surtseya 1963. to područje je zabranjena zona jer vjeruju da je sveto sve što je dotaknula munja (koja je proizvela krater. Podrijetlo Hopa i Zuna. američki antropolog G. pjesnička maska predaje dovoljno je prozirna da omogući 89 . prema tome. seže duboko u pretpovijest američkog Jugozapada i. Majka i njezina djeca na Islandu promatraju erupciju. francuskim pomorcem La Perouseom. koje se nalazi u tom području. Iznenađeno je otkrio točan i detaljan opis prvog kontakta plemena sa suvremenim Europljaninom. suvremenim stručnjacima je trebalo devedeset godina da to potvrde. Za Navaho Indijance. T. koji promatraju posljednje trenutke svoje opustošene domovine. Njihovo tumačenje se temelji na sprženom kamenju. Emmons je proučavao tlingitski mit. ali mnogo većih razmjera. vjerojatno su svjedočili udaru meteorita. Oprečnost između predaje Hopa i Zuna te Navaha. U to doba su Hopi i Zuni (ili barem njihovi izravni preci). pa nisu mogli vidjeti udar meteorita.

Zajedno s komplementarnim arheološkim i geološkim dokazima. Atlantida je ovjekovječena u svijesti različitih naroda. te sjećanje plemena Tlingit o njihovu susretu s tehnološki nadmoćnijom kulturom. mit preuzima oblik snažnog. 90 . koji je imao veliko značenje za Tlingite. I upravo ta četiri tipa mita predstavljaju sve vrste svjetskih mitova. koji sadrže sjećanje na Atlantidu u kolektivnoj svijesti čovječanstva. ipak su toliko međusobno slični da predstavljaju nevjerojatan dokaz o postojanju potonule civilizacije. koji je utjecao na sve pretke i toliko strašan da živi i dalje. sve do dana kada sam. bolje se upoznavši s orijentalnim jezicima.opsežnu rekonstrukciju stvarnog događaja. pokazuje da osnovna povijest stvaranja naroda može biti sačuvana u mitu poput kukca u jantaru. Potop je bio iznimno velik događaj. čak i tisućama godina čuva sjećanje o značajnim događajima iz ljudske povijesti. Kulture različitih naroda spaja nešto mnogo veće od legende. Odabrao sam ova četiri primjera zato što oni predstavljaju tipove mitova. uvjerljivog argumenta u korist povijesne Atlantide. Iako su mitovi koji opisuju Atlantidu i njezino uništenje široko rasprostranjeni. Athanasius Kircher. Pjesnički opisi Hopa i Zuna jednog izvanrednog prirodnog događaja. univerzalna. velika drama koja odjekuje u pučkim predajama svih kontinenata. Oedipus a Egyptiacus Jedan od velikih svjetskih mitova je i priča o Potopu. koji su kulturno toliko različiti i međusobno odvojeni tisućama kilometara. Egipatska priča o Menesu ili Amenemhatu i krokodilu. To je zajedničko nasljeđe čitavog čovječanstva. Škotsko-irske priče o neobičnim ljudima Finn pokazuju na koji način su u mitu obuhvaćeni susreti s predstavnicima posve različitih kultura. ČETVRTO POGLAVLJE Vatra s neba Priznajem da sam dugo vjerovao da je sve to [mitovi o Atlantidi]puka bajka. zaključio da se sve te legende ipak temelje na velikoj istini. koji su sačuvali vjerodostojan portret Atlantide. dokazuju da mit doista stotinama.

postojale neovisno i prije kontakta s misionarima. koji su njihove mitove uskladili s kršćanskim učenjem. kao univerzalna noćna mora u našoj kolektivnoj podsvijesti. Americi.tisućljećima. Jednako je bitno istaknuti da su ostale urođeničke priče. koja se štuje kao božanska. dijele u osnovi istu predaju. koje. ali velikom broju priča (možda čak 75 %). atlantidskog boga kiše. Richard Andree. Veliki potop predstavlja događaj u kojemu se junak spašava kako bi utemeljio novo društvo. u 66 % priča junak je dobio prethodno upozorenje od božanstva. niti je pronalazimo samo u njoj. koji živi iznad Arktičkog kruga i Patagonci iz Tierra del Fuega na dnu Južne Amerike. dr. Polineziji. Znanstvenici Le Haye i Morris skupili su i statistički analizirali 215 verzija priče o Potopu iz mnogih kultura. Iako su danas nominalno kršćani. koje postoje diljem svijeta. koji naseljavaju sjeverna i zapadna područja Oaxace. Mixteci. Gotovo svi poznati izvještaji o potopu međusobno su povezani zajedničkim temama. Nevjerojatno je da Berberi u Maroku i Indijanci Chinook u Britanskoj Kolumbiji. koji su širili riječ Biblije na različitim krajevima svijeta. pripadnici kultura koje su sačuvale tu priču tvrde da su potomci junaka. Africi. u suštini. koji su propovijedali među Mixtecima. Priča o Potopu ne potječe iz Knjige Postanka. 67 % uključuje podatak o spašavanju životinja obitelji. 66 % opisuje Potop kao posljedicu ljudske pokvarenosti. Starozavjetno tumačenje samo je jedno od više petsto verzija. u 77 % spominje se veliki brod. Te globalne sličnosti nisu posljedica djelovanja kršćanskih misionara. Ustanovili su da u 88 % tih priča postoji obitelj. U neodređenom. koje sadrže tragove biblijskog utjecaja. ne temelji na Noinoj priči iz Postanka. Poznavali su je Hopi Indijanci iz Arizone i Grci Platonova doba. zato što 91 . koji predstavlja sredstvo bijega. koji je preživio Potop. Šamiji u Finskoj i Maori u Polineziji. pripovijedaju istu priču. koje je skupio u Europi. U gotovo istom postotku. dokazao je da se 62 od 86 nasumce odabranih priča o potopu. nikada nisu napustili svoja stara božanstva i još uvijek štuju Tlaloca. Tu priču pripovijeda narod Inuit. Arheolozi vjeruju da njihova kultura pruža osobito dragocjen uvid u najdublju srednjeameričku prošlost. Australiji i Aziji. Ugledan antropolog i geograf. To dokazuje i primjer prvih španjolskih misionara.

te među plemenima Orinoca. uzmemo li u obzir da su oni bili povezani s Olmecima iz 1500. Ono je dio sustava povijesnog naslijeđa. u Vera Cruzu i Monte Albanu oko 1500. koje su utvrdili Le Haye i Morris. opisuju junaka koji je preživio potop kao visokog. afričkim i bliskoistočnim legendama o potopu tvrdi se da je stigao sa zapada preko istog oceana. pr.Viracocha u Peruu. koje su zajedničke mnogim svjetskim pričama o Velikom potopu neovisno nastale. U većini sjevernoameričkih mitova govori se da je stigao preko Atlantskog oceana s istoka. "SVIJET. Zaključio je da su sve nastale na temelju univerzalnog sjećanja o nekoj velikoj katastrofi. Strickling dao je svoje gledište o postocima.su Mixteci najvjerojatnije bili povezani s Olmecima. god. Isto tako. koje su sačuvali narodi u obje Amerike i u Tihom oceanu. Kr. zajedničkog izvora. IZAZOVE BOGOVE DA POŠALJU UNIŠTENJE" James E. Tane u Polineziji. nego da ima izvor "u čvrsto ukorijenjenoj rasnoj memoriji zajedničkoj svim ljudima. bradatog muškarca svijetle puti. god. Na istu ideju stigao je i veliki prirodoslovac Alexander von Humbolt još sredinom devetnaestog stoljeća: "Vjerovanje u veliki potop nije ograničeno samo na jedan narod. mogle nastati samo iz jednog. nakon što je voda potopila njihovu domovinu u Staroj Crvenoj zemlji!" Mixtečka priča postojala je možda tri tisuće godina prije dolaska kršćana u 16. Stručnjak za statistiku i kontrolu industrijske kvalitete. Kada su Španjolci počeli propovijedati Mixtecima starozavjetnu priču o potopu. koji su k našim precima stigli na velikoj splavi preko Mora Izlazećeg Sunca. Obično se tvrdi da je imao crvenu kosu . prema tome. to je priča o Nati i njegovoj ženi Nani." 92 . Gotovo svi mitovi o potopu. o kojemu naznake pronalazimo raštrkane među Maypurima s velikih vodopada. jednom od najstarijih meksičkih civilizacija. u europskim. posve statistički nevjerojatna i da su.npr." On je bio uvjeren da to "povijesno naslijeđe" ne pripada samo južnoameričkim Indijancima. st. Kon Tiki . pr. SUVIŠE OBIJESTAN. Kr. koja se ulijeva u Cauru. Red Horn u mitu Winnebagosa (Ho Chunk) iz Wisconsina. Strickling je zaključio da je mogućnost da su teme. Indijanci su je odmah prepoznali: "Da. Indijancima s područja rijeke Erevato.

neovisno je stigao do istih zaključaka. provlači se jedna uznemirujuća tema. iako veoma zanimljiv i čak uvjerljiv. Beaumontovo djelo je poslužilo kao temelj slavnoj knjizi Immanuela Velikovskyja. R. U međuvremenu. Worlds in Collision ("Svjetovi u sudaru"). uključujući ruskog fizičara Sergija Basinskyja. H. Dokaz tih "katastrofičara". katastrofa koja je zadesila Atlantidu bila je rezultat udara dijela kometa. teorija o 93 . U svojoj drugoj knjizi o toj temi. u kojoj se raspravlja o mogućnosti da je iznenadan nestanak pretpotopne civilizacije bio uzrokovan udarom nebeskoga tijela. Age of Fire and Gravel ("Ragnarok. Corli prvi je zaključio da se dio kometa sudario sa Zemljom i pri tome uništio Atlantidu. slavni francuski astronom G. U razdoblju Drugog svjetskog rata. No. ugledan izdavač znanstvenih knjiga. Za njih je suviše nevjerojatna ideja da je jedna kataklizma mogla biti izazvana mnogo većom katastrofom.. opsežno raspravlja da je otočka civilizacija nestala uslijed sudara kometa i Zemlje. U doba kada su službeni znanstvenici ismijavali samu ideju o "kamenju koje pada s neba". Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Ignatius Donnelly. S. mnogi astronomi pozivali na njegove ideje u pokušaju da objasne fenomen koji se dogodio u Tunguziji osamdeset dvije godine prije toga. Njegovo stajalište su podržali samo neki njegovi suvremenici.Kroz mnoga univerzalna izvješća o Potopu. Bellamy. Prvo obuhvatno istraživanje problema Atlantide započeo je oko sto godina poslije otac atlantologije. iako su se još 1990. koji je tvrdio da je nekoliko velikih udara meteora na Zemlju bilo dovoljno snažno da prouzroči uništenje Atlantide i istodobno stvaranje Australije. njegova pretpostavka je odbačena kao neodrživa fantazija. uglavnom se temeljio samo na zaključcima i indicijama. Ragnarok. sastavljenog od smrznutih krhotina. Prema njegovom obrascu o "Kozmičkom ledu". možda upravo zato što je samo uništenje Atlantide bio veliki geološki događaj. Hoerbigerov suvremenik. Neki istraživači to ne mogu prihvatiti. kada je "kozmički led" iz Enckeova kometa navodno eksplodirao iznad sibirske tundre. Teorija tog Nijemca osuđena je na međunarodnoj razini zbog političkih razloga. Godine 1785. Britanac Comyns Beaumont. doba vatre i šljunka"). Hoerbigerove ideje je potvrdio drugi poznati britanski istraživač. Donnellyjevu teoriju je oživio i potkrijepio kozmolog Martin Hoerbiger.

Otto Muck. Među njima je i najveći svjetski stručnjak za Halleyev komet. pisao o velikoj stazi kratera diljem Južne Karoline. Da bismo rekonstruirali sve te predaje. središnji dio priče. teorija dr. Oni su javno objavili da vjeruju da je Atlantida bila uništena udarom ili nizom udara nebeskih tijela. jedan od vodećih astronoma 20. koji se prepolovio i uzrokovao geološku lančanu reakciju čitavom dužinom Srednjeatlantskog grebena. i obično se ne može izdvojiti iz mase od preko petsto poznatih legendi o potopu. bio je vlasnik više od dvije tisuće patenata. Kamiensky. koji se navodi kao neposredan uzrok Potopa. te Jack Hills s uglednog Nacionalnog laboratorija u Los Alamosu.izvanzemaljskom uzroku počela se 1964. mitske predaje iz cijeloga svijeta slikovito su opisivale nebeski holokaust. član poljske Akademije znanosti. između ostalog. kada je bivši njemački raketni stručnjak. profesor N. izumitelja cijevi za disanje prilikom ronjenja. dr. Njegova knjiga The Secret of Atlantis ("Tajna Atlantide"). potvrđivati uvjerljivim materijalnim dokazima. Snažan navještaj izvanzemaljskog uzroka Potopa nalazimo u Platonovom nedovršenom opisu Atlantide. Boney. On tvrdi da su one nastale uslijed udara malog asteroida. Edgerton Sykes. on je integralan. na koje je utjecala ta kataklizma. Mucka se smatrala utemeljenom. pri čemu je uništena Atlantida. koji je bio toliko strašan da su se njegove posljedice osjetile na čitavome planetu. glavnom izvoru podatka o 94 . a njihovo mišljenje dijeli i vodeći atlantolog poslijeratnog razdoblja. Taj univerzalan mit nije jedinstven. M. reprezentativni primjeri iz različitih zemalja i naroda. u trenutku svoje smrti 1965. U mnogima od njih. trebali bi pružiti dovoljan uvid u prošlost. trebali bismo napisati još jednu knjigu. M. koji radi na Sveučilištu u Sofiji u Bugarskoj. U svrhu ovog istraživanja. predstavlja svojevrstan presedan jer je ohrabrila druge sveučilišne znanstvenike da javno objave svoja otkrića. st. Zbog njegovog velikog akademskog ugleda kao. PLATONOV NAVJEŠTAJ O NEBESKOJ KATASTROFI Tisućama godina prije nego su suvremeni znanstvenici nevoljko počeli prihvaćati mogućnost da je Atlantida uništena nekom kozmičkom pojavom. koja seže do rupa na dnu oceana. Kao veteran tima Wernera von Brauna za istraživanje dirigiranih projektila u Peenemündi.

Voda je uništila gotovo sve ljude. te je ona zadrhtala i zatresla se. pa čak i njegovih Nereida. obrati im se ovim riječima. Atlantidu je zadesio potop. Zato pozove svoju besmrtnu braću u svoje veličanstveno obitavalište. Uskoro se kopno nije razlikovalo od mora. koja je uslijedila. Najveći rimski pjesnik s početka carskog doba. iz Platonova načina pripovijedanja jasno se zaključuje da je Zeus odlučio osobno kazniti Atlantiđane. i kada se pred njim pojaviše. potom sudjelovanje boga mora koji je stvorio Atlantidu. Posejdon. a kralj bogova je odlučio uništiti ljudsku rasu. odluči ga kazniti i smanjiti im broj kako bi ih ukrotio. zgrade i gradove. bila nebeske prirode." 95 . Jupiterov gnjev nije zadesio samo njegovu vladavinu na nebu. Morske nimfe Nereide odjednom su začuđeno pod vodom ugledale šume. čiji "gnjev nije zahvatio samo njegovu vladavinu na nebu. "Nekoć je na Zemlji vladala takva pokvarenost da je Pravda pobjegla na nebo. Osim toga. Ovidije. Zeus. No." Ovidije je odlučio upotrijebiti neke iste elemente priče u Kritiji.potonuloj civilizaciji. stado. u ovom prijelomnom trenutku može značiti samo to da je katastrofa. umrli su od gladi. Neptun je udario Zemlju svojom osti. poslao mu je u pomoć valove. uključujući podatak da je pokvarenost čovječanstva bio moralan uzrok katastrofe. Neptun. U suprotnome bi sazvao niže bogove i naložio im da izvrše njegovu zapovijed. dotad vrlo. a oni koji su se od nje uspjeli spasiti. u svojim je Metamorfozama ukratko dovršio Platonov izvještaj (upotrijebivši latinska imena boga Zeusa i Posejdona kao Jupitera i Neptuna). u njezinu potpunome uništenju pomogao bog mora." Priča se prekida u trenutku kada treba biti objavljeno kakva će sudbina zadesiti Atlantidu. bacača munja. Zeusu. pa je vladaru neba. Činjenica da Platon spominje Nebeskoga Oca kao uzročnika katastrofe može značiti samo to da je ona imala kozmičke razmjere. njegov modri morski brat. no prvo pojavljivanje Zeusa. vidjevši kako je iskvareno njegovo. koji vlada zakonom i vidi sve stvari. nebeski aspekt kataklizme pripisuje se Jupiteru. Posljednje rečenice prije opisa uništenja u Kritiji glase: "I dobri bog nad bogovima. koje se nalazi u središtu svemira i s njega se pruža pogled na čitav svijet. Opis udaranja Zemlje njegovom osti očita je pjesnička analogija seizmičkih podrhtavanja.

Najstariji od njih. preživjeli su Potop. većina akademika smatra da je ta priča izmišljena. No. Njegov mlađi brat Kar naselio se na zapadnoj obali Male Azije. vjerovalo se da je Atlant čovjek koji pridržava nebeski svod. Muž i žena. koji je vladao nakon Potopa. koji smatraju da su Pelazgi Mikenci iz brončanoga doba ili njihovi izravni preci. te o vremenu nakon Potopa. Deukalion i Pira. bez obzira koliko su kratki. o Foroneju.GRČKA SVETKOVINA POVODOM SJEĆANJA NA POTOP NA ATLANTIDI Drugi mitski elementi. Foronej je imao dva sina. to nisu mislili i drevni Grci. kako kazuje grčki mit. gdje je osnovao drugi narod mora. koji se spominju u Dijalozima. koji se naziva Prvi i o Niobi. Nakon Potopa je bila pretvorena u kamen (na taj način su se opisivali učinci neke nebeske kazne) i zauvijek prekrivena vodom. Kao što kip podupire zgradu. poveo je svoje sljedbenike Pelazge ili "Narode mora". 96 . neposredno nakon kojega se na nebu. počeo im je pripovijedati o najdrevnijim stvarima u našem dijelu svijeta. bila je Atlantova unuka." Nioba. točnije stup u obliku žene koja služi kao potporanj nadvratnika. koji su donijeli atlantidsku kulturu na područje Egejskoga mora. takozvanim Antesterijama. kako su ih Grci nazivali. koji je po njemu dobio ime Karijci. koja je poslije pripadala atlantidskoj kraljevskoj kući. Što se tiče Foroneja. Potvrdu o stvarnom postojanju Pelazga i Karijaca nalazimo u zapisima egipatske Dvanaeste dinastije u kojima se opisuju Weshi ili narodi mora s egejskog područja. krajem veljače ili početkom ožujka. druge osobe koja se spominje u priči. ukazuju na sudjelovanje bogova u atlantidskoj kataklizmi. Atenjani su taj događaj obilježavali svake godine trodnevnom svečanosti. Naravno. Solon ga naziva "Prvim" zato što je on bio prvi kralj-smrtnik. bila je majka Foroneja. i s njima utemeljio prvu civilizaciju na Peloponezu. Njihovu povijesnu stvarnost potvrđuju i suvremeni arheolozi. Prije tog strašnog preobražaja.karijatida je arhitektonska značajka. pojavila strašna vatra. jer se održavala u mjesecu antesterionu. Upravo se njihovo ime povezuje s Atlantidom . Ta je riječ izvedenica imena "Caryea". U Timeju on piše: "Kada ih [Egipćane] je [Solon] navodio da govore o drevnome dobu. koji se provlače Platonovom pričom. o životima Deukaliona i Pire. Pelazg. koju je spomenuo samo jednom. koji obično predstavlja nebo.

No. trinaesti dan u mjesecu. riječ je o poginulima u Potopu. U svakom slučaju. Deukalion se također štovao na toj svečanosti zato što je on posvetio vino na tlu Grčke kako bi zahvalio bogovima za svoje spasenje. Faeton pade na 97 . pa se ta svetkovina poklapala s razdobljem zrenja prošlogodišnje vinove loze i početkom proljeća. Čuvši očajne molitve božice majke zemlje. Zeus udari svojom munjom neposlušnog vozača kočije. koji su se ulijevali u pukotinu nastalu potresom. ljudima i samome nebu zaprijetilo je uništenje od kočije koja se uzdizala natrag prema nebeskome svodu i potom se iznova spuštala prema našem ugroženom planetu. što još više potkrjepljuje naše praznovjerje. koji su razuzdano jurili među zvijezdama. nezakoniti sin Helija. te se spustili na Zemlju. Zemlji. Veliki potop je navodno uzrokovao legendarni lik. na što je ovaj nevoljko pristao. Naime. te je mladić odjurio prema izlazećemu Suncu.naime. Međutim. uključivala i obred žrtvovanja brašna i meda. Zanimljivo je i da njegovo ime znači "mornar novog vina" (deuco-halieus). između ostalog. Osim toga. konji pojure prema svojim stajama na zapadnome nebu.Deukalionu i Piri se tradicionalno odavala počast petka 13. uskoro je izgubio nadzor nad snažnim i brzim konjima. tom svečanošću se sačuvao povijesni podatak o Velikome potopu.Faeton. mladi Faeton je nagovorio svog oca da mu dopusti da zajaše njegovu kočiju. Antesterije su počimale pridavanjem žrtava ljevanica Dionizu iz netom otvorenih bačava. kada su se štovali Deukalion i njegova žena. za koje se vjerovalo da ponovno žive kroz misterij Dioniza. Geje. Ta svečanost je. zašto bi se inače u dan sjećanja na potop uključio takav obred? Antesterije su se održavale i u čast boga vina Dioniza. Oslobođeni ulara. bio je i dan mrtvih. koji se pojavljuje na početku Timeja . pretvarajući šume u pustinje i paleći gradove. Je li to izvor našeg praznovjerja? Nije jasno je li trinaesti dan Antesterija obilježavao dolazak Deukaliona i Pire u Grčku ili dan Potopa. Poput mladića koji poželi ključeve obiteljskoga automobila. boga koji je nebom vozio sunčevu kočiju. Čini se da taj aspekt ceremonija ima atlantidsku značajku . čime se oponašala Deukalionova zahvala. FAETON U grčkome mitu.

Kr. mitski lik. kometi se gotovo uvijek opisuju kao "kosmati" ili "dugokosi". koji utječe u Atlantski ocean. koju je izazvao dječak svojom divljom vožnjom. koja se okreću oko Zemlje i neba. rimskoj verziji u kojoj on pada u rijeku Eridan. dok će manje biti izazvane na bezbroj drugih načina. a sam je konačno poginuo od udara munje. sin Helijev. Za njime ostade samo trag zapaljene kočije.vatrom zahvaćenu Zemlju i kosa mu se pretvori u plamen. U brojnim drevnim zapisima. Faeton. koje preplaviše čitav svijet i ugasiše vatru. U Timeju svećenik govori sljedeće: "Bilo je i bit će mnogo različitih nesreća. napisao da ta drevna priča pripovijeda o prirodnoj katastrofi. već 1821. koji se sudario sa Zemljom. uslijed čega se uzburkaše vode. U najstarijoj verziji tog mita. Međutim. još od vremena egipatskog velikog svećenika iz Platonove priče o Atlantidi." Činjenica da je Platon uključio Faetona u svoju priču. otprilike u blizini Atlantide. Veliki genij Goethe možda je bio prvi koji je. st. Iako je ta priča ispripovijedana u obliku mita. "velikom rijekom" koja okružuje planet Zemlju. plamteću kosu tragičnoga junaka. Najpoznatija priča o njemu sačuvana je u kasnijoj. Ta goruća gomila srušila se u more. Eridan znači "velika rijeka" i često se povezuje s Oceanom. koje će uništiti čovječanstvo. pr. kozmički događaj. pod "Etiopijom" se podrazumijevala atlantska obala sjeverne Afrike. No. uzjahao kočiju koju su vukli konji njegova oca. Onaj koji svijetli Čini se vjerojatnim da je Faeton.. za koju se obično smatra da je današnji Po. koji je pao na Zemlju. koji simbolizira stvaran. Faeton uranja u more uz zapadnu obalu Etiopije. od kojih će najveća biti vatra i voda. te zapalio sve što postoji na Zemlji zato što je nije umio voziti putem svojega oca. te velik požar koji se iznova ponavlja nakon dugih vremenskih razdoblja. (Sve do 1. Phaethon znači "Onaj koji svijetli" ili "Plamena zvijezda". znanstvenici su vjerovali da je priča o Faetonu mit o kometu. u stvari. Postoji priča. nedvojbeno ukazuje na to da je želio istaknuti nebeski uzrok svog nedovršenog opisa uništenja Atlantide. ona ustvari označava promjenu smjera tijela. a govori o tome da je nekoć davno. što podsjeća na dugu.) Rimski turisti u Egiptu su čak i početkom carskog doba pogrešno 98 . koju ste čak i vi sačuvali.

a potonje je muška verzija imena Kleita. nakon njegove smrti. Jačanjem kraljevstva Mauretanije. U svom djelu Povijest Etiopije. "Etiopija" je premještena na svoj današnji položaj između Sudana i Somalije. pa je povijest zaboravila njezinu prvobitnu lokaciju. u kojemu opisuje događaje koji su se dogodili u blizini Mauretanije. napisao je ljetopis. Kr. Ono se može prevesti kao "Atove zmije" ili "planinske zmije". koja se nalazila u današnjem Maroku. kada se Etiopija još uvijek smatrala zemljom na obali Sjeverne Afrike..Alkionej i Klidon. nalik ljiljanima. oplakivale druge Atlantide . koje je vjerojatno glasilo otprilike At-iops. Rimski učitelji su čak potkraj carskog doba smještali Etiopiju u područje današnjeg Maroka u Sjevernoj Africi. Atlantide. kralja Etiopije. on opisuje narod Guanche s Tenerifa. Činjenica da ih se naziva "Etiopljanima" proizlazi iz grčke transliteracije starijeg imena. Marcellus. koje su često odlazile u očev sveti vrt na otoku u zapadnome moru. koji su stigli iz Atlantide kako bi pomogli Trojancima. kralju Prijamu: "Hesperide.vjerovali da kip Amenhotepa III. Najstariju poznatu verziju mita o Faetonu ispripovijedao je Hesiod u osmome stoljeću pr. koja je tada bila rimska vazalna kraljevina smještena uz sjeverozapadnu obalu Afrike. st. u Tebi prikazuje Memnona. no bitno je da se završni prizor s vatrom izvorno dogodio u Atlantskome oceanu. koji su putovali sa zapada u daleka područja. ispod Heraklovih stupova. Grčki mitolog nedvojbeno je zabilježio mnogo stariji mit. kako bi se borili u Trojanskome ratu. koja je začela atlantidsku kraljevsku lozu. smrtnice iz Platonove Kritije. To ime ima neke atlantidske značajke. Tvrdi se da su Memnona. Napisao je da su oni: "sačuvali sjećanja.Plejade. Ta pogreška je posljedica očite sličnosti između imena egipatskih i etiopskih vladara. koja se rasprostirala od krajnjeg istoga do krajnjeg zapada. najvećeg kanarskog otoka. Prvo je bilo i ime kralja Sherije. što se također može odnositi na skupinu ratnika. povjesničar s početka 3. koji je bio iznimno 99 . Memnon je bio vođa deset tisuća Etiopljana.. od kojeg su sačuvani samo neki dijelovi. koja su im prenijeli njihovi preci s otoka Atlantide. koje nisu samo filološke. Kvint iz Smirne je rekao svom stricu. posljednjega atlantidskog vladara iz Homerove Odiseje." Hesperide su bile kćeri Atlantove. odvele su me daleko preko Oceana. Očito je da je Memnon bio vođa vojnika. Najbliži Memnonovi časnici imali su atlantidska imena .

velik i dugo je vladao svim otocima u Atlantskome oceanu. na što ukazuje činjenica da je spomenuo njezina kralja istoga imena: "I sam Atlant se borio.. kada je shvatio da čitavome svemiru prijeti uništenje." Helije je nakon tragedije zastro svoje uprljano lice velom. koja pruža život." Kataklizma Grčki pjesnik iz petog stoljeća. a vatra sve narode pretvara u pepeo. koji su konačno uništeni u potopu. napisao je da je Zeus poslao sveprožimajuću vatru na Titane (Atlanta i njegovih devetoro braće Atlantiđana). Veliki gradovi i njihove utvrde nestaju. nego ukazuje na fizičke posljedice vulkanske katastrofe na preživjelim Atlantiđanima. Nonnos. tu je Etiopija jasno smještena u Atlantski ocean. pripovijeda da je Potop bio posljedica Faetonova pada: "Legenda kazuje da su vode prekrile sve planine i poplavile mnoge gradove. dan je prošao bez sunca. njegov je otac u strašnoj žalosti skrivao svoje prekriveno lice i. koje se nekoliko stoljeća nakon njezina uništenja povezivalo s Atlantidom. Plinije Stariji jasno je rekao da se Etiopija prvotno zvala Atlantia! Fenomen vela od prašine Na temelju drevnih izvora koji su se tada još uvijek nalazili u Aleksandrijskoj knjižnici. Lukrecije.. nalazi toliko mnogo pepela. Tu je nedvojbeno riječ o uništenju Atlantide. da je sunčeva svjetlost posve oslabljena i ono izgleda kao da je "prljavo". Ustvari. Ovidije pripovijeda da je Geja uzvikivala: "Toliko je mnogo pepela preko mojih očiju i toliko mnogo preko moga lica!" Dalje piše da je Jupiter odlučio kazniti čovječanstvo "vatrom s neba". ne mogavši više nositi plamteće nebo na svojim ramenima . To je pjesnički opis pojave. Guenon je zaključio da je "Etiopija" postkataklizmičko ime." Značajno je spomenuti da riječ "kataklizma" potječe od 100 . Preplavila je sva kopna i vode Oceana. pretvorio je katastrofu u Potop. starorimski učitelj.kada se u atmosferi nakon velike vulkanske erupcije ili udara meteora. ali i u blizini same Atlantide." Dakle. srušila se u vatru." No. povjerujemo li onome što smo čuli. Hesiodov opis je ipak najdramatičniji: "Zemlja. no. Zemlja i nebo zagrlili su se tako silno da je čitava Zemlja bačena u kaos. koju vulkanolozi i klimatolozi nazivaju "veo od prašine" . dok su planeti jurili s visine prema dolje. koji je nakon toga uslijedio. Ovidije je zapisao sljedeće: "Jer. Aithiops ("spaljena lica") ne odnosi se na istočnoafričke Crnce.

Odvojimo li tu pjesmu od mita o Faetonu. Kada je Noa upozorio svoje bližnje o prijetećoj sudbini. pjesnički opis astronomskog događaja. A 101 . zaključili su: "Malo je vjerojatno da se ova priča ni na čemu ne temelji. poput Atlantiđana. ali snažna poplava u kojemu je poginulo toliko mnogo ljudi da bismo mogli govoriti o uništenju čovječanstva. još uvijek bismo imali dovoljno dokaza da zaključimo kako je Atlantida tragično uništena u potopu uzrokovanom nekom nebeskom pojavom. koja ne znači neku opću katastrofu. Mnogo poznatija od mita o Faetonu vjerojatno je hebrejska priča o Noi." Sto godina prije njega. pišući o mitu o Faetonu. Rudolf Englehardt: "Dakle. ustvari uslijedila kratkotrajna. Noin naraštaj je. koja znači "zla zvijezda". dijeli i drugi poznati astronom. Isto tako je zanimljivo da riječ "katastrofa" proizlazi iz grčke riječi.grčke riječi kataklysmos. No. Mit o Faetonu osobito povezuje velik udar i veliki požar nakon kojeg je uslijedio sveopći potop. potječe od riječi kojima se izvorno opisivalo samo uništenje? Slavni astronomi Clube i Napier. zbog čega ga je Bog odlučio uništiti. nego upravo "potop". umirujući element stvarnosti. No. mnogo je manje poznato da se i u toj priči spominje Atlantida i komet. Ignatius Donnelly je jezgrovito usporedio Faetona s njegovim i budućim naraštajima: "To je priča o općem požaru kako ga tumači civilizirani um. imamo betona koji će nas od nje zaštititi.. BIBLIJSKA ATLANTIDA Da je do danas sačuvana samo priča o nesmotrenom sinu boga Sunca. srž mita ostaje ista kod svih autora i jasno opisuje udar .. koja je zadesila Atlantidu. Ovidije je očito shvaćao da je mit. ostat će nam veoma vjerna predaja o svjetskom požaru uzrokovanom udarom kometa. koji je ispripovijedao." Opisavši Faetonov pad kao: "zvijezdu koja pada s mirnog neba"." Isto gledište Victora Clubea i Billa Napiera. Odbacimo li 'pjesnički' element. Možemo li na temelju iste terminologije zaključiti da sudbina. ta drevna katastrofa nad katastrofama dobiva dublji. s obzirom na količinu u suštini istih izvješća iz više stotina društava sa svih krajeva svijeta. koja se tumači kao Faetonov pad. iz izvora moramo zaključiti da je nakon vatrene katastrofe. objašnjenje mitom i urešen pjesničkim cvjetovima i listovima. opisan kao pokvaren i grješan. oni su mu bahato odgovorili: "Što je taj potop? Bude li potop vatrom.

zakotrljao se planinom i dolinom. od drevnih Hebreja na Bliskom istoku do Asteka u Meksiku. jedna od njih . Čini se da su događaji koji su slijedili neposredno nakon Potopa bili istodobno seizmički i nebeski: "Zemlja se zatresla. Iz nosnica mu dim se diže. pokrenuše se. Ti događaji su uslijedili kada je Bog: "rastvorio ustave nebeske uklonivši dvije Plejade. munje su sijevale. koje će zaustaviti svu vodu koja može poteći iz Zemlje. gromovi udarali. Sunce se smračilo. ugljevlje živo od njega plamsa. Jahve baca "zvijezde" (meteorite) iz Plejada. raskošno prekrivene dragocjenom kovinom. povezuju s kišom i poplavama. kako bi se Gornje i Donje vode . uzdrmaše se temelji gora. mi smo toliko visoki da nam ne može stići do vratova. imamo metalne ploče.možda zato što su se vrhovi planina smatrali utočištima u kojima su mogli potražiti spas u slučaju takve nesreće. U Psalmu 18:8-16 slikovito se opisuje plamteći komet ili kiša meteora kako rastvara morske dubine: "I zemlja se potrese i uzdrhta. (Tehom je izvedenica imena babilonske božice Tiamat. uništenje Atlantide prepoznajemo u riječima preživjelih u katastrofi. koje je odvojio u dane Postanka . U grčkome mitu. Bez obzira koliko je taj potop velik. On 102 . istodobno je: "izlio vatru na pokvarene". "Prostranost" toga otoka. Atlantove kćeri. tada će ga štititi od svakoga zla." Kao i u Timeju. iako je Nebeski Otac prije svega kaznio čovječanstvo vodom. mogli bismo povezati s izjavom njegovih stanovnika: "mi smo toliko visoki da nam ne može stići do vratova" . iz usta mu oganj liznu. koja simbolizira prvobitni kaos koji je vladao prije stvaranja svijeta." Neposredno nakon snažnog potresa spustio se veo od prašine i nastupile su nebeske eksplozije. čime počinje Potop.bude li potop vodom.muški i ženski element Tehoma." Iz ovog odlomka je jasno da. Ako ga je Bog spasio od te najgore od svih nesreća. i tu se pretkazuje "potop vatrom" nakon kojeg će uslijediti "potop vodom".Elektra nestaje nakon što pošalje svoga sina Dardana iz njihove domovine.ponovno ujedinile i uništile svijet kozmičkim zagrljajem. koja je potonula u moru. jer On gnjevom planu. "Metalne ploče" grješnika ukazuju na snažne zidove Atlantiđana.) Osim toga. a zaglušujuć zvuk kakav se nikada prije nije čuo. kako ga opisuje Platon. Zviježđe Plejada mnoge različite kulture. Na drugome mjestu u Starome zavjetu. Plejade su Atlantide. njezini temelji zadrhtali.

U Otkrivenju sv. kako su taj bliskoistočni grad zvali njegovi stanovnici tisuću godina nakon njegova osnutka početkom 1. Ogrnu se mrakom kao koprenom. Morska se dna pokazaše. Jahve s neba zagrmje. vjerojatno zato što ima oblik apokaliptične mješavine vizija. Sheen objašnjava da se u Novome zavjetu pod imenom "Babilon" podrazumijeva svaki veliki grad. Ivana Božanskog nalazi se možda najslikovitiji od svih drevnih opisa uništenja Atlantide. Na keruba stade i poletje. na krilima vjetra zaplovi. Kada govore o velikome i moćnome gradu. biskup Fulton J. pod nogama oblaci mu mračni. Odape strijele i dušmane rasu. niti ga je uništio razoran komet. niti je nestao u moru . Posljednja knjiga Novoga zavjeta obično se rijetko čita i najmanje se razumije. oni ne znaju pravo ime grada koji opisuju. na temelju drevnih tekstova i stranih predaja iz kojih potječu i starozavjetne knjige. od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. čije se ruševine i danas nalaze u blizini al-Hillaha u Iraku. Navodno su je napisali nepoznati autori u posljednjoj četvrtini 1. Drugim riječima. Za njih je grad bio Babilon. te knjige proroka Daniela i Ezekiela. Bahb-Ilim. Kada Ivan iz Patmosa prosvjeduje protiv "grješnog grada" radujući se njegovoj božanskoj kazni. on upozorava svoju i buduće civilizacije da će ih Bog jednako strašno kazniti.. st. izbaci munje i na zemlju ih obori. Slavni bibličar.. simbolizma i alegorije. ima svrhu propovijedati moralne lekcije uz navođenje povijesnih primjera. Taj pokvareni grad on naziva "Babilon". tisućljeća pr. Ta zabuna se rješava kada shvatimo da pisci Biblije nisu imenom "Babilon" nazivali samo glavni grad Babilonskog carstva. Svevišnjega glas se ori. prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim. god. kao i Platonovi Dijalozi." Atlantida u Otkrivenju Biblijska izvješća o atlantidskoj katastrofi ne nalazimo samo u Knjizi Postanka i Psalmima.nagnu nebesa i siđe. Kr. 103 . Otkrivenje. od olujna daha gnjeva njegova. no iz teksta se poslije saznaje da nije riječ o istome drevnom velegradu. po Kr. po Kr. nije se nikada nalazio na otoku. osobito Postanak. veličanstveno mjesto čiji se pravi identitet izgubio davno prije nego su moralisti počeli pisati oko 175. pisci Biblije ga nazivaju "Babilon". i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine.kako se opisuje u Otkrivenju.

bilo je uobičajeno opisivati jedan grad imenom drugog velikog i slavnog velegrada. prekrivenu bogopogrdnim naslovima. osobito njihovi kraljevi.] . Poslije se umjesto njega upotrebljavalo ime 'Rim'.. zato što Rim prije razdoblja Makabejaca još nije vladao Bliskim istokom.] . glavni dio te priče je sačuvan u dovoljnoj mjeri da ga njezini autori oblikuju u duhovnu alegoriju. Kr. Tako je postojalo nekoliko "Babilona".Caroli ističe: "Babilon nije jedino ime koje se upotrebljava u ovom kontekstu. koji je poznat i pod svojim grčkim imenom Berosus. pr. Atlantidski aspekt u Otkrivenju najuvjerljivije potvrđuje Berosusova tvrdnja iznesena u Babyloniaci da su njegovi kaldejski svećenici imenom "Babilon" označavali pretpotopni grad. koju je opisao Platon. preveo je Babyloniacu.u duhu u pustinju. Kr. ako je Otkrivenje doista nastalo prije 2. pr. Taj "prvi grad". st. Ona je sjedila u središtu velike talasokracije. ali i 'Sodoma'. tada se ono ne odnosi na Rim. Deset rogova koje si vidio to je deset kraljeva . imala je sedam glava i deset rogova. kako ga on naziva. knjigu sastavljenu od tri sveska. A "Babilon" o kojemu govore može biti samo Atlantida.. [Kraljevi koji su vladali Atlantidom. "Dođi da ti pokažem sud nad velikom Bludnicom koja sjedi na mnogim vodama [Atlantida je žena . Ako je. [Atlantida je navodno bila okružena brdima i planinama. Drugim riječima. knjiga nastala u trećem ili petom st. [U Kritiji se opisuje da su zidovi svetih i javnih zgrada u Atlantidi bili bogato urešeni dragocjenim kovinama i kamenjem... s kojom su blud provodili kraljevi zemlje. pak.Atlasova kći. tada je analogija s Rimom još manje vjerojatna." U svakom slučaju. Sedam je glava sedam gora na kojima Žena sjedi..]. Belusur. U njoj on piše da su povjesničari riječ "Babilon" često upotrebljavali kao opisni naslov. koja se rasprostirala diljem sjevernog Atlantskog oceana. No. Razlog zbog kojega su Židovi i prvi kršćani upotrebljavali ta imena je jasan.] i nakićena zlatom i dragim kamenjem s biserima. Žena je bila obučena u grimiz i skerlet [Platon piše da su Atlantiđani. možda je bio upravo Atlantida... ali i stvarno ime grada. odijevali raskošne grimizne halje. što jasno potvrđuju i sljedeći odlomci Otkrivenja. koja se posve razlikovala od 104 . grčki prijevod povijesti i kulture njegova grada. i koja je napojila stanovnike zemlje vinom svoga bluda! I prenese me -[anđeo] . 'Tir' i 'Egipat'. i tu opazih Ženu koja sjedi na skerletnoj Zvijeri..

" (Otk. veliki grad.. A nebo iščeznu kao knjiga koja se smota. Na to uslijediše gromovi.tako velik bijaše taj potres.... svi . što odgovara i deset kraljevstava.. 6:13-15) VATRA S NEBA "Zatim anđeo uze kadionik.. . izgorje trećina stabala... 17:1-18) ". grmljavine. Jer njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opačina.povijesnog Babilona. .) (Otk. napuni ga vatrom sa žrtvenika i prosu je na zemlju. izlazili su iz mora.. Pojavi se tuča i oganj. Tad izgorje trećina zemlje. pade na trećinu rijeka i na izvore voda. kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji . rodbinski povezanih.." (Otk. Tada pade s neba velika zvijezda. [Jasan opis velikog kometa. munje i potres zemlje. i baci je u more izjavljujući: 'Tako će jednim zamahom biti strmoglavljen Babilon. I treći anđeo zatrubi .. [Atlantiđani su nadzirali trgovinu bakrom. veliku poput mlinskog kamena.. 8:5-10) "Tada jedan snažan anđeo uze stijenu.robovi i slobodni . koji bijahu uništeni "u jednome danu". 18:3-8) "Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i sedam rogova. i to bi bačeno na zemlju.] ..... kao što svoje nezrele plodove strese smokva kad je zatrese silan vjetar. mogućnici. koja je gorjela poput zublje. (Otk.] Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju. Zemaljski kraljevi.sakriše se po špiljama i gorskim pećinama." [Usporedite ovaj odlomak s Platonovim Dijalozima. A Žena koju si vidio jest Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje. U taj čas nastade velik 105 . vojskovođe. velikaši.. gdje se Zeus razgnjevi nad pokvarenošću Atlantiđana.i jer su se zemaljski trgovci obogatili njezinom pretjeranom raskoši. koji je obilježio brončano doba. i velik potres zemlje. te se trećina mora pretvori u krv: tako poginu trećina živih stvorenja u moru i propade trećina lađa. 18:21).] . Eto.. Na glavama mu sedam kruna. izgorje sva zelena trava.. Sa svojih se mjesta pokrenuše sve gore i svi otoci. tako snažan! Veliki Grad prasnu u tri komada i srušiše se poganski gradovi. zato će je u jednom jedinom danu zadesiti zla ." (Otk. Nešto kao velika užarena gora bijaše bačeno u more. bogataši. smiješani s krvlju. .. . 12:3-4) Zvijezde s neba padoše na zemlju. Platon piše da je u Atlantidi bilo deset kraljeva. i neće se više naći! (Otk.

potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom." (Otk.. Tada trećina Sunca. dovest ću.. silni grade.. a postojao je sve do kraja 13. lana i grimiza. U njima se Atlantida naziva "Tir". veliki grade Babilone. 16:20) "Plakat će i tugovat će za njom kraljevi zemlje koji su s njom provodili blud i uživali. Stojeći daleko od straha pred njezinom mukom. skerleta i svakovrsnog miomirisnog drveta. Isukat će mačeve na mudrost tu divnu. 18:9) "Zemaljski trgovci plaču i tuguju jer nitko više ne kupuje njihove robe.. kad opaze dim njezina požara. jer je u jednom jedinom času došao sud na te!'" (Otk. i dan izgubio trećinu svoga sjaja. poglavlju.. mornari i svi koji rade na moru stadoše daleko i viknuše kad ugledaše dim njezina požara: 'Koji je grad bio sličan ovome velikom gradu?' I posuvši pepelom svoje glave. koji bi zato izgledao "krvavo" crven. veliki grade.]" (Otk. 106 . od mjedi.. 16:18-19. i u potresu poginu sedam tisuća osoba. "A sada te. [Gust oblak pepela zasjenio bi Mjesec. a cijeli mjesec postade kao krv. na te tuđince [pobjednički Mikenci iz Platonova atlantidsko-atenskog rata] najnasilnije među narodima [taj naslov se nikako ne može primijeniti na Tir]. svakovrsnih predmeta od slonove kosti. 18:17-19) ". 8:12) Navedeni odlomci iz Otkrivenja slikovito opisuju uništenje Atlantide. viknuše kroz plač i tugu: 'Jao! Jao. st.Sunce postade crno kao tkanina od kostrijeti. evo. i ljepotu ću ti okaljati. kao što se u Otkrivenju ona zove "Babilon". trećina mjeseca i trećina zvijezda bijaše udarena tako da su pomrčali za trećinu." (Otk.. od skupocjenog drveta. jer je opustošen u jednom jedinom času!"' (Otk.. i 28. 18:11) "Svi kormilari i svi koji plove od mjesta do mjesta. 6:12. u 27. . robe od zlata i srebra. dragog kamenja i bisera. valovi smrskaše. Sličan opis postoji i u starozavjetnoj Knjizi proroka Ezekiela. svile. evo.] . 11:13. željeza i mramora. no predstavljaju slikovit opis sudbine Atlantide. naricat će: 'Jao! Jao. [Nakon kataklizme nastupila je pojava vela od prašine. Grad Tir je u klasično doba bio luka na južnoj obali Libanona..potres zemlje: sruši se desetina grada. u kojem su se obogatili njegovim raskošnim bogatstvom svi vlasnici lađa na moru. Grad i uništenje koje opisuje Ezekiel nemaju nikakve fizičke sličnosti s povijesnim Tirom. a noć isto tako. Svi otoci iščeznuše a gora nestade.

More preplavljuje Zemlju dok se gnjevna zmija Midgaard svija pokušavajući se domoći kopna. kao kod Platona i u Bibliji.. u tome potopu. Taj brod je metafora uništenja svijeta i masovnog izumiranja. posljednjem uništenju svijeta.. junaci odlaze u Hel. a nebo se cijepa na pola.] Vuk Fenris stiže razjapljenih čeljusti. 18-19) SUMRAK BOGOVA Opise katastrofe uzrokovane udarom kometa ne pronalazimo samo u Bibliji. te o nebeskom srazu.. Ovdje taj izraz služi kao metafora za nebesku pojavu.] Uto se dogodi veliko čudo . Sunce se smračuje. Izgledale su poput lastavica. No. Ta kozmička katastrofa izrazito podsjeća na onu koja se dogodila na Atlantidi. kerube zaštitnice. U nordijskom epu Edda. [I tu se govori o pomračenju Sunca uzrokovanom golemom količinom pepela. Sve je više čulnih grijeha. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oči onih što te motre. [I ovdje. Gornja mu vilica seže do neba.] Dugo 107 . [Naglfar je sablastan. koje umorne od dugog putovanja uranjaju u valove. Iz očiju i nozdrva izbija mu vatra. 27:34. nailazimo na isti moralni uzrok nadolazećeg uništenja . Naglfar otplovi na pučinu. zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta. a donja do Zemlje." (Ez.istrgoh te. što je bio velik gubitak. koja će uzrokovati uništenje. krilati sluga Božji koji obitava na najvišem nebu i izvršava Njegove naloge. Postoje doba mača. doba sjekira.] . 28:7-8) ". Njime upravlja divovski Hrym. doba umorstava. Zvijezde će padati s neba.] Zvijezde s neba već su jurile i padale s nebeskog svoda. Pustih oganj posred tebe da te proždre.bacit će te u jamu da umreš najsilnijom smrću od onih što umiru na pučini morskoj!" (Ez. Doba oluje.. kralj bogova Odin pogiba ili nestaje u Ragnaroku. [Komet koji se približava mitološki je predstavljen u obliku proždrljivog i smrtonosnog nebeskog vuka. Svi koji te poznaju među narodima. Hrym je svojevrsna nordijska kombinacija smrti s kosom i Harona. koja se izbacila u atmosferu nakon erupcije planine Atlas. 28:16. divovski brod izgrađen od noktiju mrtvih ljudi. Skandinavci također imaju svoju priču o katastrofi. Oklopi se raskaljuju napola. ispred ognjenoga kamenja. nestade zauvijek.vuk proždrije Sunce. "Svijet je težak. splavara u podzemnome svijetu iz grčkoga mita. Zemlja tone u more. Planine se sudaraju.pokvarenost čovječanstva. [kerubin od hebrejskog keruvim.

Barem jedan suvremeni pisac tvrdi da je Asgaard "graničio" s Ginnungagapom. pojedinosti su koje ukazuju na to da je riječ o Atlantidi." Najstariji poznati nordijski mit potječe iz oko 1200. sigurno je kanarski otok Tenerife. Kada snijeg prodire iz svih strana svijeta i hladnoća je toliko velika. usprkos krvoproliću i teškim uvjetima koji su nastupili nakon kataklizme. Možda je Asgaard. mjesto na kojemu se dogodio Ragnarok nazvano je Ginnungagap. Zemlja 108 .nakon toga ljeta bijahu bez Sunca. usporedba s Atlantidom još je vjerojatnija budući da je on potonuo tijekom Ragnaroka. Sunce ne pruža nikakvu radost. sjeverni Atlantski ocean." U sagama se nekoliko puta spominje da Asgaard. obitavalište bogova. koja se pojavila poslije. dvoje ljudi je preživjelo. i nalazi se u knjizi Voelupsa (usmene predaje koja je zapisana u trinaestome stoljeću). god. No. Istrijebili su ih Španjolci u šesnaestome stoljeću." U priči Potop na Gylflju. koja je bila toliko snažna da se ta godina pamti kao "godina bez ljeta". U njoj se opisuje uništenje svijeta koje je imalo kozmičke razmjere: "Sunce postaje crno. njegovu su vulkansku planinu Teide zvali Aide. gdje se nekoć nalazio Asgaard. Bili su to Lif i njegova žena Lifthraser: "Nije ih ozlijedilo ni more ni Surtova vatra. gdje su se nalazili ostaci potonulog Asgaarda. Kada je Edda pretvorena iz usmene u pismenu predaju. Odinov plavi ogrtač. bili su rasno europski narod i imali su svoju priču o Atlantidi. prije nego je potonuo u zaborav. Ljudi koji su na tom otoku živjeli prije osvajanja. bio Atlantida i tijekom stoljeća je u mitu postupno premješten na nebo. pr. Tri su takve zime prošle bez ljeta.. S obzirom na to. na sličan se način opisuje ista kataklizma: "Sunce će postati crno. tajanstveni Guanchi. a vrijeme loše. Zemlja tone u more. pa obitavaju na ravnicama Ide. Ti domoroci. nego na rajskome otoku u Atlantskome oceanu. što je uzrokovalo pad temperatura na čitavome svijetu. Kr. a vjetar snažan. Prema Donnellyju: "Skandinavski Olimp vjerojatno je bila Atlantida. S neba jure užarene zvijezde. nije bio na nebu. [To je jasan opis klimatskih poremećaja koji su uslijedili. činjenica da je bio zaštitnik pomoraca i utemeljitelj oceanske kulture. kao što je bio slučaj nakon erupcije indonezijskog vulkana Tambora 1815. zato što su oblaci pepela onemogućili prodor sunčeve svjetlosti. "Ravnice Ide".

će potonuti u more, s neba će nestati sjajne zvijezde. Dim bjesni i vatra koja suklja plamenovima, oblizuje samo nebo." ATLANTIDSKI ALBION Brojne britanske predaje o potopu sačuvane su dugo nakon što su se izgubili njihovi polupovijesni, legendarni korijeni iz brončanoga doba. Elementi mitova iz međusobno veoma udaljenih područja spojeni su u nacionalne epove, kao što su priče o Camelotu. Dok se tragovi kralja Arthura mogu pronaći u ranom srednjem vijeku, Merlinovi korijeni sežu mnogo dalje, u doba pretkršćanskih druida; neki dijelovi mita o njemu odjekuju neolitskim elementima. U većini tih dugotrajnih predaja Engleska se naziva "Albion", što je ime Atlantove braćeblizanaca, koji su vladali Engleskom kao dijelom Atlantidskog carstva. William Blake, engleski pjesnik iz osamnaestog stoljeća, sačuvao je tu drevnu predaju u svojoj pjesmi Amerika, proročanstvo: "Albionski anđeo stajaše sam pokraj kamena noći i ugleda užas nalik kometu. Silna sablast zasja, okaljavši hram svojim krvavim zrakama. S tih golih, sjenovitih brda između Amerike i obale Albiona, kojeg opustoši Atlantsko more, pogledom potraži atlantska brda, jer s njihovih sjajnih vrhova možeš prijeći u zlatan svijet, gdje drevna palača, arhetip moćnih carstava, uzdiže svoje besmrtne vrhunce." Blake je povezao približavanje prijetećeg kometa, koji se mogao vidjeti iz Britanije, sa sudbinom Atlantide. OD LAPONIJE DO AMERIKE Sjeverno od Merlinove Britanije i skandinavskih barda, koji su pjevali o Ragnaroku, na dalekom Arktičkom krugu Laponci još uvijek pripovijedaju priču o Jubmelu, strašnome osvetničkom bogu, koji je odlučio kazniti čovječanstvo zbog njegove pokvarenosti. Njihov mit sadrži neke od najslikovitijih opisa padajućeg kometa i strašnog potopa, koji je nakon toga uslijedio. "Spustio se sam bog neba. Njegov strašan gnjev planuo je crvenim, plavim i zelenim plamtećim zmijama. Svi se sakriše, dok su djeca plakala od straha. Bijesni bog je progovorio: "Skupit ću čitavo more i pretvoriti ga u veliku kulu s vodenim zidovima, koju ću baciti među vas, pokvarena djeco Zemlje i uništit ću vas i sva živa stvorenja!" Vodeni zid se pjenio, jurio morem i uzdizao do neba, udarajući o sve na svome putu, sve dok planine i visoravni više nije otkrivalo Sunce,
109

koje više nije sjalo na nebu. Zemlja se ispuni jecajima ljudi, dom čovječanstva i mrtva tijela kotrljahu se tamnim vodama." Ako su usporedbe između semitske Biblije iz Bliskog istoka i nordijske Ede, te laponskih mitova iz Sjeverne Europe nevjerojatne, koliko su tek nevjerojatni opisi potopa na Atlantidi koje susrećemo na suprotnoj strani oceana, među američkim Indijancima. Iako svi oni u biti pripovijedaju istu priču, pojedinosti se razlikuju, što upućuje na to da su ta izvješća nastala više ili manje neovisno jedna od drugih. Suviše ih je mnogo da bismo ih na ovome mjestu naveli, no neki od njih veoma dobro ukazuju kako se katastrofalan potop duboko i živopisno urezao u sjećanje gotovo svih indijanskih naroda na sjevernoameričkom kontinentu. Junak Suekha, iz predaje naroda Pima, koji je preživio potop, pobjegao je pred golemim tsunamijem koji je nastao kada je u more udarila divovska "munja". Indijanci u Oklahomi pripovijedaju o velikoj svjetlosti koja se pojavila na nebu: "no ubrzano su se približavali valovi veliki poput planine." Nakon toga: "Zemlja je dugo bila prekrivena tamom." Sva plemena uz Upper Great Lakes s obje strane američko-kanadske granice dijele isti drevni mit, koji se još uvijek duboko štuje kao jedna od njihovih najsvetijih usmenih predaja. On kazuje o vremenu kada su ljudi živjeli u skladu s Božjim zakonom. No, nakon mnogo godina obilja, postali su sebični, iskvareni i iskorištavali su prirodna bogatstva Zemlje. Na vrhuncu njihove raskalašenosti, s neba se spustila "bradata zvijezda", koja je pala u Atlantik. Ondje se nalazio otok, koji su ljudi najokrutnije iskorištavali i koji je tada progutao ocean. "Od nekad moćnog, razvijenog područja na kojemu su živjeli ljudi, ostalo je samo prostrano more", koje je prekrila: "uzburkana masa valova." Nekolicina preživjelih očajnički je pokušavala stići do preostalog kopna, gdje su prisegnuli sebi i svojim potomcima da će se uvijek sjećati strašnog potopa kao upozorenja da ne ponavljaju greške iz prošlosti. Verzije predaje s područja Velikih Jezera nalazimo diljem sjevernoameričkog kontinenta, od Floride do Britanske Kolumbije. Apaši još uvijek svoju pradomovinu na istoku nazivaju zvučnim imenom "Plameni otok" Ona se nalazila daleko preko Mora izlazećeg Sunca, urešena velikim zgradama, kanalima i plodnom dolinom, palačama i hramovima, visokom, svetom planinom i lukama za "velike
110

kanue", što veoma podsjeća na Platonov opis Atlantide. U mitu se objašnjava da je: "Vatreni Zmaj ustao i njihovi su preci morali pobjeći u planine daleko na jugu." Drevni Egipćani na nevjerojatno sličan način pišu o Aalu, "Plamenom otoku", velikome otoku na moru na Dalekom Zapadu. I na njemu je bilo mnogo planina, širokih kanala, obilja plodova i grad s palačom, okružen velikim zidovima ukrašenima dragocjenim kovinama. Koliko je poznato, Aalu se prvi put spominje u knjizi Uništenje čovječanstva, povijesti Novoga Kraljevstva (1299. god. pr. Kr.), otkrivenoj u grobnici faraona Setija I. u Abydosu, gdje se nalazi Osireion, podzemni spomenik Velikome potopu, koji se opisuje u tom izvješću. Očito je da su Apaši i Egipćani, iako međusobno razdvojeni tisućama godina i kilometara, znali za isti Plameni otok, vulkanski otok Atlantidu. VATRA S NEBA Ne iznenađuje ni činjenica da su Maye svoj simboličan ekvivalent astečkog Aztlana nazivale imenom Alau, kako tvrdi August Le Plongeon, prvi čovjek koji je iskopao ruševine Maya na Jukatanu.48 Egipatski Aalu i mayanski Alau očito potječu iz istog izvora, koji je utjecao na oba naroda, bez obzira koliko su međusobno zemljopisno i vremenski udaljeni. Indijanci Chehalis, susjedi Apaša, pamte doba kada je: "čitava Zemlja bila u plamenu. Nakon vatre stigla je voda, koja je potopila čitavu Zemlju, čak i planine." Američki Indijanci sjećaju se Potopa Ideja o tome da je komet uzrokovao Veliki potop osobito je izražena u mitu, koji su sačuvala mnoga plemena sjeverno od Rio Grande. U njemu se pripovijeda kako je demon gurnuo u vatru glavu boga, koji je spavao na nebu pokraj zvijezde, koja mu je služila kao logorska vatra. Bog se probudio od straha jer mu je plamen zahvatio dugu kosu. Dok je panično trčao nebom, posrnuo je i pao na Zemlju. Trčao je šumama i planinama, paleći ih sve, dok čitav svijet nije zahvatio strašan požar. Dok je tako trčao, na zemlju su mu padali pramenovi kose, gdje su pustili korijenje i izrasli u duhan. U tom općem uništenju preživjela je samo ta biljka. Konačno je stigao do oceana, te skočio u vodu kako bi ugasio vatru na svojoj kosi. Pri tome je izazvao velik potop, koji je
111

zahvatio čitavu Zemlju i ugasio vatru koju je uzrokovao bog. Otada se duhan smatra svetom biljkom i upotrebljava se u ceremonijama, kojima se obilježava sjećanje na Veliki potop ili u obredima za sigurnu plovidbu preko opasnih voda. U predajama i povijesnim zapisima s mnogih krajeva svijeta, kometi se često opisuju kao "kosmati". Tipičnu verziju priče o potopu na Atlantidi poznaju Indijanci Cherokee, koji izvorno potječu iz Velikih Jezera, odakle su odselili u istočni Tennessee i na zapad država Karoline. Oni su sačuvali priču o Unadatsug, "Skupini", zvijezdama koje se na zapadu nazivaju Plejade. Zvijezda s "platnenim repom" koja je pala na Zemlju pripadala je upravo tom zviježđu. Na mjestu udara, iznenada je izrasla divovska palma, a ugasla zvijezda se pretvorila u starca, koji je upozorio ljude na prijeteći potop. Palma je vjerojatno pjesnički opis oblaka gljive, koji nastaje nakon udara meteora. Mit Cherokeja nevjerojatno nalikuje grčkoj priči o Elektri, izgubljenoj Plejadi, koja je svojim padom prouzročila potop, te hebrejskoj priči o potopu u kojoj Jahve baca zvijezdu Plejada, čime uzrokuje katastrofu. Zviježđe Plejada se od Arktičkog kruga do Cape Horna poistovjećuje s sveopćim potopom, nakon kojega su preživjeli ljudi utemeljili nova društva. Sedam Sestara su bile Atlantide, Atlantove kćeri, a činjenica da se one u mnogim slučajevima povezuju s drevnim potopom, potvrđuje realnost Platonove potonule civilizacije, no istodobno pokazuje da je ona imala glavnu ulogu u pretkolumbovskim američkim kulturama. Osim u Europi, Plejade se i u Sjevernoj Americi poistovjećuju s Atlantom. To se potvrđuje i u mitu o Machitu Indijanaca Hopi. I on je poput Atlanta: "podignuo nebeski svod na svojim ramenima" i potom pozvao sedam djevica, koje su istkale Mjesec. Nakon toga su uzašle na nebo u obliku svog zviježđa. "Machito je ustanovio vrijeme i godišnja doba, kao i putove nebeskih tijela. I bogovi nebeskog svoda su se pokoravali Machitinim zapovijedima od dana njihova postanka do danas." Za Grke je Atlant bio izumitelj astronomije i astrologije. I Hopi i Grci su Plejade opisivali kao sestre. Priča Hopia o potopu nevjerojatno je slična verziji iz nordijskih Edda: "Planine se strašnim udarcem srušiše u more, a mora i jezera pljusnuše o zemlju." Neposredno nakon toga, čitav se svijet: "pretvorio u led". Hopi vjeruju da je u potopu uništeno Treće Doba čovječanstva,
112

Za astečke svećenike je izlazak zvijezda Plejada značio početak nove godine. kao što je Zeus udario Faetona svojom munjom.. Njegovo ime znači "Ogledalo koje se dimi". Svećenici su nakon toga otišli na Brdo zvijezde. Piltzintli se smatrao božanskim zaštitnikom masovnih seoba. Iznenada se uzdignu planine vatrene boje.) Arthur 113 .taj silazak i ponovno rođenje kao zvijezda pripisuju se i Faetonu.koje nazivaju Kurskursa i kojim se imenom označava i bakrena ili brončano-crvena boja izlazećeg Sunca. Kurskursa se opisuje kao dugo razdoblje povijesti u kojemu su ljudi gradili velike gradove i međusobno vodili dugotrajne ratove sve dok gotovo čitavo čovječanstvo i njihovi gradovi nisu bili uništeni u katastrofi. kao dio svojih dužnosti. koji podsjeća na Faetona. U Codex Chimalpopca opisuje se događaj sličan Platonovom uništenju Altantide.koje je neposredno prethodilo našem dobu. (Očita je filološka i druga sličnost između Aztlana i Atlantide. Svaka godina s pedeset i dva tjedna počela je točno kada su Plejade prešle preko Pete kardinalne točke (zenita neba) u ponoć sredinom studenog. iznad obale Jukatana. koje je nekoć okruživalo astečki glavni grad Texcoco. velikog otoka u Moru izlazećeg sunca. promatrati Plejade u istome trenutku svake nove godine. "Onoga koji sjaji". Tezcatlipocha je pao s neba nakon što ga je bog rata. jest Piltzintli. Izrezbareni reljefi s njegovim likom nalaze se u ceremonijalnom središtu Maya u Tulumu. koji pada s neba i pokraj kojeg stoji Sunce.erom sveopćeg potopa . a on se još danas štuje u meksičkoj dolini u kršćanskom obličju Santa Nina de Atoche. Huitlipochtli udario svojim kopljem. svaki novi car morao je. što podsjeća na grčkog Faetona. "Bog koji roni". Prikazanje kao muškarac s kosom u plamenu i dimu.." Drugi lik iz astečke predaje. a već tisućama godina ga poznaju gotovo sva srednjeamerička društva. Asteci su vjerovali da je on poveo njihove pretke iz pradomovine Aztlana. koje se nalazi na poluotoku koji izbija u središte jezere. koji se dogodio "u jednome danu i noći": "Nebo se približilo Zemlji i u jednome danu sve je potonulo . Tezcatlipocha je "pao u vodu". Njihovo pojavljivanje se poistovjećuje s Četvrtim dobom . U Codex Fuenleal saznajemo da je Tezcatlipocha prvotno bio bog Sunca. no uzdigao se i pretvorio u zviježđe . prije nego ga je uništila katastrofalna poplava. I ova indijanska predaja snažno odjekuje elementima priče iz Platonove Kritije. Kako bi potvrdio svoju moć.

Schopenhauer je još 1851. Prije dovršetka piramide: "na nju je pala vatra. naprimjer." Natpis na jeziku Náhuatl ispod astečke slike hrama u Choluli glasi: "Plemenitaši i gospodari." Oceansko podrijetlo Boga koji roni naglašava se i darovima. koja je prvotno bila visoka oko 66 m. Astečki saveznici iz doba kada su ih u šesnaestome stoljeću pokorili Španjolci. koji su živjeli u doba izgradnje piramide u Choluli. izgradiše ovo utočište kako bi se u njega mogli sakriti u slučaju takve nesreće.te popločenom ceremonijalnom cestom ili scabe. Tvrdi se da su tu golemu građevinu podigli "bijeli divovi" nakon katastrofalnog potopa. ovdje se nalaze vaši dokumenti. Cholula znači "Mjesto vodenih izvora". iz kojeg razdoblja potječe i divovski spomenik u Teotihuacanu ." Pretpostavlja se da se on počeo graditi u prvom stoljeću po Kr. napisao: "Između mnogih. U Choluli se nalazi veličanstvena piramida. zbog čega su radovi bili obustavljeni. između Platonove Atlantide i Aztlana. bio je narod koji je živio u Choluli. ogledalo vaše prošlosti.. koje mu ostavljaju vjernici . koji. S obzirom na meteorit koji se u njoj čuvao i priče o potopu. prošlost vaših predaka. koji se dogodio mnogo stoljeća prije toga. koja je ubila njezine graditelje. U 114 . oko 160 km udaljene od glavnog grada Tenochtitlána (današnjeg Mexico Cityja). izvorno američkih i drevnih europskih imena nalazimo još nevjerojatnije sličnosti. nalazi se knjiga Popul Vuh. Na vrhu piramide u Choluli nekoć je stajao hram (koji je nakon španjolskog osvajanja zamijenjen crkvom). koji je trajao "jedan dan i jednu noć". poglavlje). koja vodi od njegova hrama u Tulumu izravno u vodu.morskim školjkama . Civilizacija Maya postojala je prije Asteka. u strahu od potopa. Među nekolicinom izvornih dokumenata. kao. piramida predstavlja najsnažniji dokaz da je kataklizma na Atlantidi bila uzrokovana nebeskom pojavom.Piramida Sunca (vidi 5. u kojem je bio pohranjen meteorit: "koji je pao s neba ovijen plamenom loptom". koju je početkom kolonijalnog razdoblja. urođeničkih stanovnika Guatemale i predstavlja najznačajniji izvor podataka o podrijetlu i povijesti Maya. na španjolski preveo Mayanac. koji su sačuvani od požara kršćanskih misionara. dok joj je baza bila gotovo dvostruko šira od egipatske Velike piramide. a piramida je možda podignuta u znak sjećanja na potop. Ta knjiga je napisana na jeziku Quiche.

osim njega sačuvani su i drugi." Iako je Popul Vuh najobuhvatniji mayanski dokument takve vrste. The Quest for Atlantis ("Potraga za Atlantidom")." Usporedite ovu rečenicu iz Chilam Balama sa starozavjetnom pričom o Noi: "Kad oblake nad Zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže. Ill. I Velika zmija se sjuri s neba. obećali su preživjelima da će živjeti u miru: "I pojavi se duga kao znak da je uništenje završilo i da počinje novo doba. dr. savije se natrag čitav ocean. koji su utažili svoj gnjev. spomenut ću se Saveza svoga. Nebo je palo. bogovi. poput Atlanta. Nakon katastrofe. U jednom odlomku knjige Chilam Balam ili "Nikada zaboravljeno uništenje".opisu Potopa. iznenadnom naletu vode. str. Nebo počne padati u pari i vatri. Itzamna se nekada opisuje kao bradati stari Bijeli čovjek. i čitavo kopno potone u poplavljujućim vodama" (R. Velika vatra je gorjela nad glavama ljudi. koji su nestali u katastrofalnoj poplavi preko Mora izlazećeg Sunca.. u Popul Vuhu se kazuje da se na nebu pojavio strašni bog Huracán u obliku goleme vatre.." Mayanska priča završava ovako. koji je sa svojom ženom Ixchel. More se otvorilo. kao spomen na uništenje svijeta. koje se povezuje s Velikim potopom u kojemu su preživjeli prvi utemeljitelji kulture u Srednjoj Americi. na svojim ramenima nose nebeski svod." Ceibaje veliko drvo koje raste u Guatemali. zelenom. 112). a Zemlja potonula kada se uzdigoše četiri Bacaba kako bi uništila svijet. Bijelom gospom. saznajemo: "u jednom. A nebo se uruši s Velikom zmijom i kopno potone u more. Lice Zemlje se smračilo. "Tada se u središte postavi Velika majka Ceiba. Atlantidski karakter ove predaje naglašavaju i Bacabi. New York: Manor Books.. a njezina koža i dijelovi kostiju padoše na Zemlju. Cedric Leonard.. Itzamna i Ixchel. Nastupila je velika poplava. Konačno. Ixchel je prikazana kako pluta na 115 . stigao na obalu Jukatana donijevši sa sobom vještine i znanosti civilizacije. Velika zmija se otrgne s neba. 1979. ljudi koji. Ceiba se možda može povezati i s prethodno spomenutom legendom Cherokeeja. filoz. u kojoj se na mjestu udara meteorita pojavila divovska palma. izazvavši tako sveopći potop: "Sve je bilo uništeno i u ruševinama. nakon čega je pao u Istočno more. u posljednjem. U mayanskom kodeksu i hramskoj umjetnosti. vodenom udarcu. Potom se vode podignu u strašan potop. gdje se još uvijek štuje kao sveto biće.

Veliki potop personificiraju upravo muškarac i žena. budući da se čini da prirodna pojava." U peruanskom mitu se opisuje da su se Ande. Ime Indijanaca Itza potječe od Itzamne. možemo reći da. kada je nebo zaratilo sa svijetom. Dresdenski kodeks prikladno završava opisom Itzamne kao goleme zmije koja pada na Zemlju rigajući vatru. kao i Atlas. koji su stigli u "velikim kanuima" na istočnu obalu Kolumbije: "Anđeo se pojavio u golemoj vatri s neba i sve ih pobio. koja tu nema ulogu preživjele u potopu. upućuje na pad neobično velikog meteorita. koji je donio civilizaciju u Južnu Ameriku. iako se Itzamna. oduvijek smatrao izumiteljem astronomije i astrologije. gdje je stigao nakon strašnog potopa. Kolumbija. koji su desetljećima živjeli i radili među Indijancima. koja se opisuje u vezi s njihovim uništenjem. S njome se nalazi i Ixchel. ocu Anellu Oliviji. koji je uništen u Potopu.Viracocha bio je svjetloputi stranac. obiluje predajama o atlantidskom potopu." Naime. Oni su izgradili veliki opservatorij El Caracol (Puž jer je okrugao) u Chichen Itzi. ispoljavajući: "svoju moć bacajući munje na obronke planina i paleći šume. priču o plemenu "bijelih divova"." Američki antropolog Adolph F. nego okrutne žene koja na glavi nosi šešir u obliku nebeske zmije i prevrće vazu iz koje se na Zemlju izlijevaju vode Potopa. kao i Itzamna. kao spomenik i repliku izvornog Itzamninog hrama na otoku. od kojih je jedna utjecala na drugu-sudar meteorita sa Zemljom izazvao je niz vulkanskih erupcija. praskom otvorile. što simbolizira materijal izgubljen u Potopu. te su se tako oblikovali njezini kanjoni. Indijanci Muyxca ispripovijedali su botaničaru Ciezi de Leonu i kraljevskom ljetopiscu. ustanovilo da je El Caracol bio opservatorij.vodi. 116 . On istodobno utjelovljuje dobrohotnog donositelja kulture i samu kataklizmu. koja se nalazi uz Atlantski ocean. čiji se sadržaj izlijeva u vodu. kataklizma je uključivala obje pojave. ne možemo isključiti mogućnost neke vulkanske aktivnosti. Bandelier zaključuje: "Što se tiče načina na koji su "divovi" istrijebljeni. Atlantidski El Dorado Andski Kon Tiki . Zanimljivo je da se tek 1960-tih. Pokraj nje se nalazi nekakav kovčeg. U drugim mavanskim izvorima.

zbog čega je na podnevnom suncu sjajio poput živog kipa. još više se potvrđuju podrijetlom samoga mjesta. krater koji je nastao uslijed pada meteora i koji je sada ispunjen vodom. prema Platonu. Urođenici vjeruju da je jezero Guatavita nastalo nakon nebeske katastrofe. koje se povezuju s Guatavitom. Njega su čamcem dovezli do središta Guatavite. a kraljevski plavi ogrtač simbolizira modru odjeću. koji je potonuo u oceanu. gdje su mu golo tijelo presvukli smolom i od glave do pete ga prekrili finom zlatnom prašinom. možda posredstvom velikih krhotina meteora. nosili atlantidski kraljevi. koju su. koji je pratio komet. U međuvremenu. kako bi sudjelovali u obredu inicijacije novog plemenskog poglavice. nakon koje su se na Zemlju slile sve vode s mora. koja se zove Catenamanoa . Noin grad se zvao "Pozlaćen" (što je bio i naslov plemenskog poglavice u ceremoniji na Guataviti). Veza između Atlantide i ove ceremonije postaje još očitija nakon što pročitamo priču o potopu Indijanaca iz Orinoca. uz atlantsku obalu Brazila. Slična izvješća pronalazimo u Venezueli među Indijancima Arawak. Iako nije poznato kada je to jezero točno nastalo. ostavljajući za sobom dugi. koji pripovijedaju o Velikom Duhu. Muyscasi su izvodili obrede kraljevske inicijacije na jezeru Guataviti. prvi put su ga ogrnuli u modri kraljevski ogrtač. Nakon što je izašao iz jezera uz radosne povike svojih podanika. koje je nastalo nakon pada meteorita. kojeg su zvali "Pozlaćen". koji je uništio Atlantidu. Na obali se okupljalo tisuće ljudi. To je bio veličanstveni glavni grad otoka. To jezero je astroblem. budući da je zaranjao u središtu svetog jezera-kratera. koji se izvodi u području koje postoji od pretpovijesnog doba. Južnije.Noina voda.U planinama iza Bogote. Nakon toga je zaronio u jezero. koji je pogodio andske visoravni. obiluje pojedinostima atlantidske katastrofe. svjetlucavi. zlatni trag na iznimno čistoj i bistroj plavoj vodi. navedeni obred. Očito atlantidske pojedinosti. Zlatna prašina koja se isprala s njegova tijela. oduševljeni Indijanci na obali su bacali zlatne kipove i druge dragocjene predmete. usmena predaja i obredni običaji lokalnog stanovništva ukazuju na to da se to dogodilo kao posljedica udara kometa. koji je kaznio njihove pretke "vatrom s neba". simbolizira bogatstvo Pozlaćenog izgubljenog u moru. Indijanci Tupinamba štovali su 117 . Prema tome. Novoizabrani kralj Muyscasa poistovjećivao se s Noinim potonulim gradom.

118 . Tupinambe pripovijedaju kako je: "nebo prasnulo i komadi pali na Zemlju. ZLA ZVIJEZDA NAD AZIJOM I TIHIM OCEANOM Ista priča postoji i na zapadu. kopno potone u moru. prije nego je potonuo. no istodobno je uništila drevnu civilizaciju i većinu njezinih stanovnika. pripovijeda od Hawaja do Tahitija. ali s istom osnovnom temom. bog neba Taaroa. Tako je nastao Tahiti. "bijelom otoku". opisuju "crni oblak" koji je prekrio nebo u doba Velikog potopa: "Udari munja i začuje se grmljavina. Ona se pod različitim imenima. preko Samoe i Mikronezije.Monana. u golemoj prirodnoj katastrofi. koje govore o grješnom čovječanstvu. Maorski mit govori o svećeniku. nakon koje je uslijedio sveopći potop. da je: "prevrnuo svijet u more". (Zanimljivo je spomenuti da hinduska predaja kazuje o pradomovini u potonuloj Attali. nebeske vatre koja je prijetila uništenjem svijeta. nezadovoljan ljudima koje je stvorio. koji su se uzdizali nad vodom. crne oblake. koji se." Kada su ih španjolski redovnici pitali odakle potječe taj mit. Iznenada se uzdigne more i. Drevnoga. Nebo i Zemlja zamijeniše mjesta. No." Na južnom kraju kontinenta nailazimo na slične predaje. koji je molio za spasenje od velike. u kojemu je potonulo sve osim nekoliko aurusa ili planinskih vrhova. Taj miris preraste u dim. Tupinambe su im odgovorili da su njihovi preci stigli s "bijelog otoka" Caraibe. toliko se razgnjevio na ljude jer nisu slušali njegovu volju. Na Zemlji nije ostalo nijedno živo stvorenje. koji su otplovili na brodu u neku zemlju u samoanskom arhipelagu. koje je u drevnoj prošlosti bilo kažnjeno nebeskom vatrom i divovskom poplavom. Plemena Yaman i Pehuenche iz Tierra del Fuega također govore o tom vremenu." Tada je nestalo gotovo čitavo čovječanstvo. kapi koje su padale nisu bile nalik na kišu. na otocima u južnom Tihom oceanu i Polineziji. koji je. koja je ugasila vatru. U tahićanskom mitu.) Indijanci Mataco u Gran Chacu u Argentini. Njegove molitve su uslišane divovskom poplavom. Prvi tvrde da je Potop izazvala božica Mjeseca. odlučio uništiti ih prvom strašnom vatrom koja je pala s neba. osim muškarca i žene. kao što je kod Maya to učinila Ixche. koji se pretvorio u velike. te ubili sve i svakoga. nalazio iza mora na istoku. Bile su poput vatre. Tipična je samoanska verzija: "Uto se proširi strašan miris.

Kasnije je bog mora. potopivši tako velika kopnena područja. no duše ubijenih djevica uzašle su na nebo. pretvorio se u divovskog kita i utonuo u more. daleko od drevne Grčke. Kada su im se ljudi odbili klanjati. koja počinje s Rangijima. U području jezera Taupo u Novome Zelandu. te havajski Nu'u. koje su se povezale nakon najgoreg uništenja izazvanog potopom. Sjećanje na atlantidsku katastrofu postoji u čitavoj Aziji. jer su pobjegli: "na velikoj splavi na vrhu koje se nalazila kuća". Zemlja je postala vruća. poplavio je čitavu Zemlju. Duga Kiša. pak. koji je napao svijet pod krinkom kometa. Australski Aboridžini tvrde da je divovska zmija na nebu. koji je proždro sedam sestara. koji 119 . Biblijski Noa. pripovijeda se o bogu rata. pronalazimo u sjevernotajlandskoj priči o Thenima. On se borio protiv divovskog nebeskog zmaja. Većina Polinežana pripovijeda priču o potopu. Nakon velikog uništenja čovječanstva. Noa kod Orinoca i Nu-Mohk--Muck-a-nah kod sjevernoameričkih Mandana. nebo se preokrenulo. Junak ga je ubio neposredno prije nego je ubo i osmu. TawhiriMatea. koji su zaratili protiv boga oluje. Kane. Verzije mitova o potopu iz Vijetnama. koji je ukrcao svoju obitelj i životinje na veliki brod. bog Ua-Roa." Japanski Susa-no-wo bio je drevni bog oceana i uništenja. napao boga mora Tangarou. pripovijedaju kako je: "kći zlog duha bacila mnoštvo stijena u more. zajedno s motivom duge potvrđuju istinitost istog kozmičkog događaja. U toj azijskoj zemlji. Sunce se smračilo u doba izlaska Plejada. Nata kod Mixteca.Havajsku verziju priče o potopu ispripovijedali su kapetanu Cooku domoroci na obali Kone: "U to doba. Rongomaiju. Tako su se uzdigle vode i progutale čitavu zemlju. uništili su svijet u potopu iz kojega su se spasile samo tri obitelji i njihova stoka. On je. bogovima koji se poistovjećuju s nebeskim silama. Kako bi pomogao svom bratu. Selunzi iz arhipelaga Mergui uz južnu obalu Mvanmara. postavio dugu na nebo u znak njihova spasa. duhovima neba. Potomci tih obitelji poslije su iznova napučili Zemlju. Burme i Laosa. zvijezde se smatraju sestrama. kojim su se spasili od potopa uzrokovanog divovskim plimnim valom. Zmajeva krv je preplavila Zemlju. prekrila vodom čitavu Zemlju." Havajci još uvijek govore o Nu'uu. Potom je označila kraj katastrofe pretvorivši se u dugu. Yurlunggur. I Zemlja je izašla iz svojih krhotina.

s vremenom su postali pohlepni. (Ta verzija nevjerojatno nalikuje mitu o postanku. I oni govore o potopu koji je uništio većinu čovječanstva. egoistični i bahati. Mjesec i zvijezde padali su na sjeverozapadu. bezobzirni stanovnici su se izrugivali njegovom snu." "Peiroun! Peiroun!" Tajvanska legenda opisuje Mauri-gasimu. kada je Tien Ti. Samo su kralj Peiroun i njegova obitelj ostali dobri i nesebični. Jedan osobito grešan čovjek odlučio je prevariti Peirouna. Jedne noći. Yeu. Car Neba .) U drugom kineskom tekstu objašnjava se kako su se: "srušili stupovi koji podupiru nebo i zadrhtali lanci na kojima je visjela Zemlja. pa je krišom ušao u hram nakon njegova zatvaranja i premazao lica kipova crvenom bojom. skupio je svoju obitelj i sva njihova 120 . kralj je sanjao strašan potop koji će uništiti Mauri-gasimu ako se zacrvene kipovi In-fo-ni-wooa i Awuna. na što ukazuje i činjenica da istu temu pronalazimo među Ainuima. mora i oceani sjuriše se prema jugoistoku. prastanovnicima Japana. No. Zemlja ja pala i razbila se na komadiće. Sunce. Njegovi su stanovnici godinama živjeli kreposno. koji pripovijedaju gotovo sva plemena s područja Rio Grande. gdje je potonula Zemlja. st. veliko i bogato otočno kraljevstvo s palačama i hramovima. te je pretvorio u novu zemlju.je nastao uslijed kozmičkih događaja. sažalio se nad ljudima koji su se utapali. Ta enciklopedija sastavljena od 4320 svezaka uključivala je podatke o vremenu. Još u doba kada je Marko Polo posjetio Kinu. Ti bogovi stvaranja i uništenja štovali su se u njegovu hramu. gdje se spustilo nebo. Drugi bog. zbog divovske kornjače koju je iz oceana uzdigao Veliki Duh. Izbio je velik požar. kako bi ih spasio od Potopa. te je pozvao divovsku kornjaču s dna oceana. Bjesnila je poplava. Kr. Gotovo svi američki Indijanci nazivaju svoj kontinent "Otok Kornjače". Kada je sljedećeg jutra kralj ugledao obojene kipove. koji su izvorno bili Kavkažani i čija prisutnost na otocima seže sve do četvrtog tisućljeća pr. rijeke.kao kineski ekvivalent Zeusa pokušao izbrisati čovječanstvo s lica Zemlje sveopćim potopom: "Planeti su promijenili smjer. kada se ona još uvijek uređivala. u Carskoj knjižnici je bila pohranjena velika enciklopedija u kojoj se navodno nalazilo sve znanje drevnoga svijeta do 14. a vode su se iz njezinih grudi silno uzburkale i preplavile Zemlju". Ti mitovi su veoma drevni. No.

U toj priči se slikovito opisuje ubrzano približavanje kometa: 121 . te otplovio na jugozapadnu obalu Kine. kralj Perion i njegova obitelj bili su jedini preživjeli s Amadisa. Ne iznenađuje ni činjenica da je ta priča opstala toliko dugo. Citirajući Kaempfera. premijerno izvedenu 1922.dobra.stigle iz različitih krajeva svijeta. kao što su i druge preživjele atlantidske obitelji -Noah-Noa-Nata-Nu'u . Indija se sjeća katastrofe Potop se opisuje u nekoliko značajnih indijskih mitova. koju je Jules Massenet uklopio u svoju operu Amadis. zato što je astečki glavni grad bio okružen vodom i presijecan kanalima.]. egipatska i francuska predaja toliko su duboko ukorijenjene u pretpovijesti da možemo zaključiti kako su te međusobno veoma udaljene narode posjetili pripadnici obiteljidonosioca kulture (Peiroun-Parihu-Perion) iz Atlantide. do božje kazne neposlušnim ljudima. U staroj francuskoj pučkoj predaji. od kojih dva na najbolji način oslikavaju nebeske aspekte atlantidskog potopa. Ondje je osnovao prvu kinesku dinastiju. njihova potonulog kraljevstva. brojnim narodima i različitim kulturama. odakle su stigli u Britaniju. te viču: 'Peiroun! Peiroun!'" To izvješće uključuje sve zapadne mitove i sadrži teme zajedničke četirima kontinentima. te upozorio svoj narod da će se utopiti ne napusti li ukleti otok. od bogovablizanaca In-fo-ni-wooa i Awuna (Platon tvrdi da su atlantidski kraljevi bili blizanci). mogao je vidjeti kako Mauri-gasima i njegovi stanovnici iznenada nestaju u moru. do osnutka novih kraljevstava nakon uništenja otočke civilizacije. Mahapralaya. Blackett je izvijestio: "Danas [1883. Azijska. Egipatska verzija Atlantide je zemlja Punt. "Velika kataklizma". u Monte Carlu. usporedio ga je s Amadisom. kao da bježe. još dok je plovio na svom brodu. osobito u južnim pokrajinama. Zaprepašćuje koliko je ova tajvanska priča slična izvješćima iz zemalja daleko od kineskih mora. Kada je Hernán Cortés prvi put ugledao Tenochtitlán. gdje su utemeljili novu dinastiju. No. na što upućuje i bretonska legenda. oni [lokalni kineski ribari] odlaze na pučinu veslajući. jedna je od najstarijih sačuvanih hinduskih legendi. koji su izgrađeni u stilu njihovih atlantidskih predaka. kojom je vladao kralj Parihu. Čini se da postoje čak i filološke sličnosti između Amadisa i Atlantide.

" Oni se nazivaju Daitye. "Zatrovani pohlepom i ludošću. U Mahabharati se ono zove "Trostruki Grad". Potom opet ispusti glasan zvuk i nastupi strašan prizor. To stvorenje naraste u samo jednome satu do veličine najvećega slona. okrećući svoje oči boje vina i podižući rep. ponosno pokaže dvije svoje najbjelije kljove. čije su istočne obale bile okrenute prema obali Afrike. koja su postojala na svijetu. zapovijedi svojim besmrtnim bogovima da bace nebeski 122 . mnogo općenitije. "okruglo"). pr.sanskr. koji odjeknu i protrese sve krajeve svemira. I. Sva se voda pokrene i iz nje se uzdignu valovi. on se temelji na stvarnim događajima. Sam grad je zamislio Maya. koje su stajale jedna uz drugu. no. Svaki od tih gradova imao je svog kralja. prema osti koju je Shiva. točno u doba kada je Atlantida dosegnula vrhunac svoje moći i potom nestala. postupno su ih iskvarili zemaljski užici. silom Boga. spusti se iz područja zraka i zaroni glavom u vodu. besramno su počeli voditi uništavajuće ratove protiv svih gradova i sela. koja mu se spuštala s obje strane vrata i podižući vlažne dlake svoga tijela. izađe stvorenje u obliku bijelog i iznimno malog nerasta. iako su bili krcati gospodskim palačama. U odlomku naslovljenom Drona Parva (XI. no nižima od bogova. On je podigao još dva velika i raskošna grada u "obliku kotača" (chakrastham . stvoritelj otoka.)." Najpoznatiji takav ep je Mahabharata. što je razljutilo nebeske sile. Stvoritelj. te ostade u zraku. "I sastojali su se od kuća i palača s velikim zidovima i prostranim trjemovima. darovao njegovom stanovništvu."Iz biti Brahme [neba]. Kr. ulice su bile široke i prostrane. st. to su bili i Asure.. opisuje se uništenje Tripure. Ponosni i pokvareni Daitye smatrali su sve ostale ljude podređenima i robovima. koji su se dogodili između 15.stvorenjima većima od ljudi. bogatog i moćnog oceanskog kraljevstva. dok duh-čuvar mora zadrhti od straha i glasno zaplače moleći za milost. bića nalik grčkim Titanima . lišeni osjećaja morala. I bile su ukrašene raznovrsnim palačama i prolazima s velikim vratima. Prema Enciklopediji Britannici. "veoma inteligentan". Tresući dugom grivom. Potom. Iako je ta rasa izvorno bila kreposna." Bogovi su se okupili da odluče kako da ih kazne. Iznenada ispusti zvuk najglasnijeg groma. i 11. Zato Brahma.

KATAKLIZMA SE ŠIRI PLANETOM Južnije. koji je stvorio Altantidu. st. Zend-Avesta. Nedvojbeno je da je u Mahabharati opisano uništenje Altantide. Njihovo je društvo postalo suviše materijalistički orijentirano i vodili su osvajačke ratove. koji je udahnuo kako bi spasio svijet.ostiju. prorok Zaratustra piše o Tistrvji. U Mahabharati . Brahma je indijska inačica boga Zeusa. Shiva je udahnuo oblak tame. Daitye su bili Asure.što bi na grčkome značilo Atlantiđani.projektil. a obojica su zapovjedili svojim nebeskim silama da se obruše na Tripuru-Atlantidu.kao i kod Platona . a takav sličan tip kraljevske konfederacije opisan je i u Kritiji. koji je prekrio planet. U dijelu naslovljenom Vendidad. Kako bi spriječio umiranje svih živih stvorenja na Zemlji. kako to opisuje i Platon. koji dijelom predstavlja povijest prvih ljudi. "oni s Atlanta". Biljke su uvenule. Kr. sve obale oceana su ključale.saznajemo da su se neposredno prije kataklizme okupili bogovi. oba su bila talasokracije sa središtem na otoku "u Zapadnome oceanu" iza obala Afrike. Atlant i njegovi sljedbenici također su bili nalik titanima. Gradovima Daitya vladali su kraljevi. Oni ga odmah poslušaše: "Hrabri Mahadeva sruši u more rajski grad Daityaa. bili su poredani u krugove i okruženi visokim zidovima. pr. oružja boga mora Posejdona. koja je bila u obliku padajućeg projektila. a nekolicina preživjelih ljudi umrla. životinje uginule od gladi. koji je prekrio sunčeve zrake i obavio svijet tamom. sve 123 ." Na nebu se pojavi veliki crni oblak. baci ih u Zapadni ocean. troglavoj zvijezdi koja je pala s neba: "Nebo je ključalo. na koji načinje prekrasno opisan razoran komet. koje su potonule pod morem. Njegovi stanovnici su se zvali Daitye . Oba su grada bila krcata velikim kućama. palačama i hramovima. Titani. Paleći te Asure. U njoj se nalaze svi osnovni elementi uključeni u Platonove Dijaloge. koji je sadržavao "Snagu Svemira". priča o potopu kazuje da je "more progutalo" dvadeset i pet palača i četrdeset tisuća ulica. potječe iz 13. Samo ime Tripura potječe od oznake tog kraljevstva . To uništenje je nastupilo posredstvom "Snage svemira". u Šri Lanki. Otada se njegovo grlo često prikazuje indigo-plavom bojom zbog golemog dima pepela."oni iz Aitye" . Sveta knjiga perzijskih zaratustrijanaca.

mogli bi predstavljati sedam Plejada. razgnjevio nad grešnim ljudima i odlučio ih uništiti sveopćom poplavom. čarobnim moćima. koji se nasukao na dalekom otoku: "Odjednom sam čuo buku nalik na grmljavinu. tada je divovski junak. Mora više nisu preplavljivala kopno i čovječanstvo je spašeno. stao usred voda i svojim juju. Obatala.. Najpoznatiji od njih potječe čak iz sredine trećeg tisućljeća pr.." Zanimljivo je da osobito ističe jedno mjesto. svezao Olokuna u sedam lanaca. Oprezno je podigao svojega nesretnog gosta i "u svojoj velikoj čeljusti" ga odnio u svoje "počivalište". narod Yoruba pripovijeda nekoliko verzija priča o Potopu. Nakon što je njihov teretnjak potonuo zbog oluje. divovskog... otok blaženstva u kojemu ništa ne nedostaje i sve je ispunjeno dobrim stvarima . stabla su se žestoko protresla i zemlja je zadrhtala. U njoj su nestala mnoga kraljevstva. a "sedam lanaca" koji označavaju svršetak Potopa.u njegovu središtu je ključalo. mnogo podsjeća na Atlanta. U njima se govori kako se bog mora Olokun. Nakon toga susreta nastupila je velika poplava. "Priča o mornaru koji je preživio brodolom". Taj afrički Obatala. U udaljenim područjima donjeg Konga. čije se obale nalaze posred valova . Ondje mu je ispričao priču o "tome otoku u moru. iako je sigurno mnogo stariji. pa sam pretpostavio da je to val koji udara u obalu. koje se u brojnim drugim povijesnim mitovima ističe kao mjesto na kojemu je komet ili meteor pao u more." Ti geološki poremećaji navijestili su dolazak Zmijskog Kralja. nailazimo na usmenu predaju koja govori o drevnome dobu kada se: "Sunce susrelo s Mjesecom i na njega bacilo blato. No. Kr. zbog čega je slabije svijetlio. div koji stoji usred mora. 124 . Na Zlatnoj obali zapadne Afrike." Priča o mornaru koji je preživio brodolom Sjeverno od Konga. pripovijeda o mladiću koji je plovio na brodu u društvu svojih kolega rudara. drevni Egipćani su pripovijedali nekoliko mitova o potopu. koji su iskopavali bakar. bradatog stvorenja prekrivenog zlatom i lapis lazulijem. a tijekom stoljeća je više puta izmijenjen. No. koje bi se moglo odnositi na središnji Atlantik.. preživio je samo junak.

(Čak je kraljica 125 .sve to upućuje na geološki nestabilne uvjete i na to da se Atlantida nalazila usred oceana. Brada koju je nosio bila je znak kraljevske vlasti. kao i samu Atlantidu. kralj svoje kraljevstvo zove "otok blaženih". onda." Zmijski Kralj se u priči naziva "Princom zemlje Punt". dakle. više nikada nećeš vidjeti ovaj otok. velik si u svom imenu Velikoga Zelenila [mora]. kojim se sigurno nije označavalo samo jedno zemljopisno područje. nalazio se usred mora ("obale se nalaze posred valova") i to je bila "daleka zemlja o kojoj ljudi ništa ne znaju" . također odjekuje atlantidskim tonovima. Njegov otok je bio seizmički nestabilan ("zemlja je zadrhtala"). kada napustiš ovo mjesto." Taj opis Ozirisa kao čovjeka-boga i donositelja kulture." On je vladar otočkog kraljevstva. Oziris se u egipatskom mitu opisuje kao "zmijski kralj". kralj je darovao svom gostu mnoštvo darova.daleka zemlja o kojoj ljudi ništa ne znaju. Upravo kao što novozavjetni pisci imenom "Babilon" opisuju sve bogate gradove. Zmijski Kralj nije izmišljen lik. te ga upozorio: "No. iz riječi Zmijskoga Kralja jasno se zaključuje da je taj otok bio Atlantida: "Pretvorit će se u valove.." Nakon četiri mjeseca." Howey komentira: "Oziris je. bilo je svih lijepih i čudesnih stvari u neograničenom obilju. bio zmija koja leži u oceanu i okružuje svijet. koji je putovao čitavim svijetom. okrugao si kao krug koji okružuje Hanebu. otok Zmijskoga Kralja zvao Punt? Kenneth Caroli tvrdi da su Egipćani poznavali nekoliko mjesta istog imena.. Osim toga." Zašto se. U Tekstovima iz Piramide piše: "Ozirise. pretvorivši je u pepeo. nego moćnog vladara. a obitelj su mu "zmije" . Na tome otoku koji je ležao pod suncem. Egipćani su imenom Punt nazivali strane zemlje obilja s kojima su prijateljski trgovali. "nije spomenuo mladu djevojku koja je slučajno stigla do mene i na koju je pala nebeska vatra. Tako su Grci i Rimljani opisivali otoke u Atlantiku.. Njegov izgled naglašava njegov carski položaj.. Pretvorit će se u valove. no ne kao divovske zmije. Opis otoka kao bogatog i plodnog ("u kojemu ništa ne nedostaje i sve je ispunjeno dobrim stvarima") također podsjeća na sljedeći odlomak iz Kritije: "Na otoku se nalazilo sve što im je bilo potrebno za život. propovijedajući o vrijednostima civilizacije i svom kultu ponovnoga rođenja. Gle." Doista.

nepovezano ili tek nastalo slučajem. s globalnog gledišta.) "Ljuske" od zlata i lapis lazulija su. Fenomen nostofilije. palaču) simbolizira kraljevu zapovjednu moć. Činjenica da je njegov brod s rudarima plutao veoma blizu otoka Zmijskoga Kralja. instinktivan je nagon kod životinja. na kojoj se navodno obogatila Atlantida. Čini se da je mornar sudjelovao u unosnoj trgovini bakrom. "pretvorivši ga u pepeo"? Osim ove egipatske verzije priče o katastrofi. koji su naraštajima sačuvali sjećanje o njemu. koji povezuju gotovo sva društva na Zemlji. skupljaju se na otvorenom području Atlantskog oceana. poglavlju. koji se spominje u 3. Iako ovi primjeri predstavljaju samo dio od više stotina poznatih izvješća o potopu. njegovo kraljevsko odijelo. Je li moguće da i mi posjedujemo svojevrsnu nostofiliju za dalekom i izgubljenom pradomovinom? Dok druge životinje svoje sjećanje iskazuju u obliku samouništenja.Hatšepsut tijekom svoje vladavine povremeno morala nositi lažnu bradu. Je li Priča o mornaru koji je preživio brodolom sjećanje na mit o katastrofi. da se sjećanje o njoj usadilo u obliku narodne svijesti ljudske vrste.na koju je pala nebeska vatra.i o uništenju velikoga grada. čak i leptira. ukazuje na to da se nalazio u neposrednoj blizini Atlantide. "vatri s neba" koja se obrušila na atlantidski "otok blaženstva". možda ga ljudi izražavaju univerzalnim mitom o Velikom potopu." Atlantida znači "Atlantova kći". Brodolomac koji "u velikoj čeljusti" (čuvari naoružani oštrim oružjem) biva prenesen u "njegovo počivalište" (odnosno. Upravo suprotno. naravno. 126 . često smatraju svetim. ptica. mit o Potopu i sve njegove varijacije predstavljaju svjedočanstvo o prirodnoj katastrofi . Neke vrste jegulja. koji je potonuo u moru. koji ih tjera da se vrate u neku daleku domovinu ili mjesto razmnožavanja. priča o Atlantidi postoji diljem svijeta u sličnim mitovima. glodavaca. čak se i na temelju njih zaključuje da je nekad davno. pretvorivši je u pepeo. uobičajena odjeća od lapisa i zlatnog nakita. globalna kataklizma toliko duboko utjecala na čovječanstvo. Nemoguće je da je toliko mnogo zajedničkih elemenata. Najuvjerljiviji i istodobno neobjašnjiv element priče o Zmijskome Kralju je "mlada djevojka . na mjestu gdje se nekad davno nalazio velik otok. koji slikovito opisuju isti događaj i koje ljudi.

kao što je Palestina ili Sicilija. Kel. poput snova pojedinaca. u znak svoje pobjede u najopasnijoj pomorskoj invaziji njegova kraljevstva. iako se događaji koje toliko živopisno. oko 1180. Ondje. Natpisi na hramu opisuju da su ti naoružani pomorci bili veoma ambiciozni: "Položili su svoje ruke na zemlje na samome obruču Zemlje. često ubacivali mitske likove radi dramatizacije 127 . nalazili su se Denyen. iako je i u njima iskrivljen osjećaj vremena. Utvrđivanje mogućih vremenskih parametara drevnih događaja je posao arheologa. a ne datira prošlost. Kr.Narodi mora . a ne mitologa. Sheklesh i dr. "Egzaktni znanstvenici" moraju utvrditi kada i kako se dogodila svjetska katastrofa. pr. Medinet Habu ili Hram pobjede (možda i "Pobjede protiv Hanebua"). Čini se da su ta mjesta dobila ime po različitim Narodima mora. čak i točno opisuju.PETO POGLAVLJE Kako je uništena Atlantida? Mrki Posejdon potrese Plameni Otok iz njegova dubokog temelja i baci njegove bezbožne stanovnike u valove. Znanstvena potraga koja treba utvrditi kada i kako se dogodila ta katastrofa. Među brojnim plemenima ili možda ograncima Meshwesha. prijeteća sila čiji su brodovi plovili čitavim Sredozemnim morem. I oni.tim imenima su se katkad označavala određena područja. o kojoj govore mitovi gotovo svih ljudskih društava. koji su ih osvojili nakon rata s Egiptom. Hanebu ili Meshwesh .. ne mogu pripisati nekom određenom razdoblju. Peleset. povjesničara. još uvijek se nalazi najbolje sačuvan ceremonijalan kompleks Novoga Kraljevstva u dolini Nila.bili su strana talasokracija. Smisao je mita da opisuje." Medinet Habu je ogromna građevina. realističnih pojedinosti. nakon više od tri tisuće godina. Dio pjesme Dioniza s Rodosa Mitovi su lucidni snovi čovječanstva. Natpisi na hramu nisu mit. kako su Egipćani vjerojatno nazivali Gibraltarski prolaz. izgradio je Ramzes III. počinje u Egiptu. geologa i astronoma. velika. Mitovi čuvaju povijesne istine obavljene slojevima pjesničkih metafora. koji su prepisivali službena izvješća o egipatskoj pobjedi. u zapadnoj Tebi. Na tom impresivnom primjeru faraonske arhitekture još se uvijek. nego povijest. mogu biti puni konkretnih. uočavaju tragovi izvorne boje. iako su pisari. sve do "Devetog luka". .

tjerajući ili zarobljavajući branitelje. Egipćani su ispitivali časnike Hanebua i zapisivali njihova svjedočenja. nezaustavljiv val naoružanih vojnika i ratnih brodova.opisa događaja. sa sjeverozapada (iz istog smjera iz kojega je stigao oblak pepela) je stigla najveća neprijateljska flota koju su Egipćani ikada vidjeli. svezani o dug lanac koji im visi oko vrata. No. pr. ponavljaju se egipatska izvješća. nad zemlju nadvili strašni kobni znakovi: "Ljudi su hodali nalikujući draguljnim pticama [gavranovima]. kao što je Ipuwerov papirus.. Ubrzo su pokorili obrambene gradove na egipatskoj obali i osvojili različite kopnene gradove uz ušće Nila. a njihovi portreti su urezani u zidove Hrama pobjede -ruku svezanih na leđima ili preko glava. Vjerovalo se da su neobični događaji strašni znakovi upozorenja zbog njegove vladavine. pa su im izgorjele kosti posred tijela." Sunčeva svjetlost je bila veoma slaba. Svi su bili obuzeti strahom. njegovom obitelji. Isprva se činilo da su Hanebui. Velika Sekhemetina vrućina izmiješala se s njihovom. 128 . Hanebu. zahvaljujući briljantnoj strategiji Ramzesa III. Osvajači su potom s lakoćom prešli preko svih vojnih prepreka. Prije njihova pogubljenja. uništio njihov korijen. osvajači su nadvladani i protjerani natrag na more. koje su im stajale na putu. ubijajući. Tako su napisali da su se u godini Ramzesova krunjenja. govore o svijetu koji se gotovo preokrenuo u kozmičkoj kataklizmi. Osvajali su jedan grad za drugim. nekoliko su puta snažno napali Egipat s mora i kopna. Mnogi od njih su zarobljeni. paradiraju pred faraonom. vojnicima i mnoštvom gledatelja. koju je napisao Židov Midraš. i vještini njegovih strijelaca. nebo je bilo uvijek tamno.. Kr. Poraženi neprijatelj im je odgovorio da su očajni jer su izgubili domovinu. Pitali su ih zašto su napali Egipat. jer u ta vremena nije se na ljudima mogla vidjeti bijela odjeća. koji su vodili konfederaciju drugih Meshwesa. Doista. čija je vojska brojila više desetina tisuća ljudi. dvorjanima. Drugi sačuvani dokumenti. U Knjizi Izlaska iz hrama u Al-Arishu. Progonila ih je strašna zvijezda repatica .. a zrak neobično hladan zbog "velike tame" koja se nadvila nad Egiptom. Natpisi na Medinet Habuu govore: "Najveći od njihovih gradova potonuo je pod valovima. jedan nesretnik za drugim. iz velike baklje sukljao je plamen s neba kako bi pronašao njihove duše. pet godina nakon toga. 1198.

spajaju se u Medinet Habuu. Mikenjani. Prije iznenadne katastrofe. On je nalikovao Platonovom potonulom gradu. Ona pružaju pogled na Atlantidu kao stvaran svijet i tako nam je približava kao nikada do sada. Hetitsko carstvo rasprostiralo se većinom Male Azije. svi su nestali (osim jednoga). Jasno je da je jedini događaj iz drevne povijesti." Tvar zbog koje je bijela odjeća Egipćana postala crna i koja je prouzročila hladnu tamu. a njihovi suparnici Trojanci vladali su trgovački strateškim područjem Dardanela iz svog bogatog središta u Iliju. strašnog uništenja. njihova središta i većina gradova su izgorjeli. koja nije pogodila samo Atlantski ocean. No. uništenje Atlantide. sva ta kraljevstva su bila na vrhuncu svoje gospodarske. Egipat je bio na vrhuncu svoje slave. Bilo je nezamislivo zastrašujuće i razarajuće. a Asirci su na jugu kontrolirali središnji Bliski istok. za razliku od mnogih nakon njih. Samo je Egipat preživio 129 . koja je prestrašila ljude. otvara jedinstvena vrata u prošlost. a preživjeli stanovnici su se sakrili visoko u planinama. Najhitniji elementi povezani s tim izgubljenim gradom . Domovina Naroda mora koju je uništila naziva se Netero. Zemlja Meshwesha odjednom je uništena. no ne u obliku spekulativnog mita.Kel i Meshwesh s mora stvoreni su kao oni koji ne postoje. U doba kada su Narodi mora napali Egipat i kada je Netero potonuo pod valovima. s glavom lavice.rat Atlantiđana i Egipćana."u jednome danu i noći. nebeska pojava koja je prouzročila potonuće njihova otoka . koje su zapadni vjetrovi nosili preko Sredozemlja do doline Nila. vladali su Istočnim Sredozemljem. dogodila se jedna od najvećih katastrofa. nisu doživjela postupno. u razdoblju od samo nekoliko desetljeća. koji odgovara ovom slikovitom opisu. zapadna civilizacija je dosegnula visok stupanj kulture. unutrašnje propadanje. nego zabilježene povijesti. vojničke i umjetničke moći. Čini se da ta društva. "LANAC UNIŠTENJA" Svjedočanstvo zapisano u kamenu na Ramzesovom Hramu pobjede. koja su sve do ovoga trenutka bila skrivena. Sveti Otok. Naime. Sekhmet je bila egipatska božica. padala je s gustih oblaka pepela. To uništenje imalo je transkontinentalne razmjere. koji su nastali nakon erupcije planine Atlas." Ova posljednja rečenica može se usporediti s Platonovim opisom duljine trajanja atlantidske katastrofe . kako opisuje Homer.

Istodobno. poljoprivreda . pougljenjenog drveta i troske iz blatnih opeka. 130 . Dalje na zapadu. pr. u trenutku je nestalo. Norshuntepe . gospodarstvo. U isto vrijeme je izgorio i neimenovani hetitski grad-zamak. Rimski učitelji.sve to dokazuje da su uništeni u velikoj vatri. a čovječanstvo je sljedećih petsto godina ubrzano propadalo u mračno doba divljaštva. Krajem trinaestog i početkom dvanaestog stoljeća pr. god. Kr.zabilježili su niz kataklizmi u Maloj Aziji. izgorjela je poput slame. Srušeni su sami temelji civilizacije.uništenje. U Anatoliji (današnjoj Maloj Aziji). Osim poznatijih drevnih sila. U stoljećima koja su uslijedila. snažna granična utvrda Mashat Hoeyuek. koja je stoljećima uspješno branila od osvajača. što je Drew opisao kao "nadaleka" uništenja. umjetnost. Vlada.. arhitektura. kao i Elam. Izgorjele su i brojne utvrde. Dinastija Shang u dalekoj Kini. nestali su i babilonski Kasiti. Na ruševinama Hatuše. Kr. koju su uništile kiše pepela.sve što je između 3000. koji je čuvao strateške pritoke rijeke Seyhan. god. moćan narod koji je stoljećima ratovao s Hetitima. medicina. znanost. i 1200. dosegnulo vrhunce dostignuća. uključujući sva veća naselja koja su pripadala do tada neuništenom Hetitskom carstvu. uništeno je i napušteno doslovno stotine gradova i sela diljem civiliziranog svijeta. koje su se rastopile na nezamislivo visokoj temperaturi . god. Kr. sve bitne i manje značajne građevine iz brončanog doba. Lidar Hoeyuek. stotinama kilometara jugoistočno. gradovi i sela uz gornji Eufrat u istočnoj Anatoliji. utvrđeni gradovi Tarsus i Mersin uništeni su u sveopćem požaru. pr. nakon njega je počeo ubrzano propadati i više nikada nije dostigao staru slavu. istraživači su pronašli goleme količine pepela.veliki i mali gradovi potpuno su uništeni u masovnim požarima. No. Tille Hoeyuek. carskog središta. I oni su izgorjeli u sveprožimajućem plamenu oko 1200. Otprilike sto kilometara istočno. bezakonja i neznanja. nestala su u požaru oko 1200. pomorstvo. književnost. ostali su bili zaboravljeni sve dok ih nisu otkrili suvremeni arheolozi. Kr. nekolicina preživjelih naselila se u napuštenim gradovima. Fizički dokaz o uništenjima u Anatoliji potvrđuje da su drevni povjesničari zapisali istinu . pr. veliki grad Milawata promatrao je preko Egejskoga mora svoje neosvojive bedeme. koje su se dogodile neposredno nakon Trojanskog rata. iznenada se srušila.

Prema Pauzaniju. Enej i njegova obitelj svjedoče snažnom udaru meteorita. Svi gradovi uz rijeku Oront pretvoreni su u pougljenjene. a grad koji je ležao na njegovim padinama srušio se u ponor pun vode. na dnu jezera su se mogle vidjeti ruševine grada. otkrili su ploče od ilovače u pećnici. trgovačka središta i utvrde. također je uništen u sveopćem požaru. u Iliju je otkriven dokaz o velikoj geološkoj katastrofi. Joniju i Troadu. Mnogo manji obalni grad u blizini.Plinije Stariji i Strabon. zabilježili su da su: "čitava sela nestala" u dotad neviđenim geološkim katastrofama. Arheolog B. a vatra je opustošila područje od Sirije do egipatske granice. Svi carski posjedi egipatskih faraona na tom velikom području. te prije njih. kojeg su izazvali iznimno snažni morski potresi ili pad velikog meteorita u Jonsko more. Ras Ibn Hani. Tipičan primjer tog uništenja predstavlja manji grad Alalah. a močvare su iznenada toliko narasle da su postale jezera. Ugarit je bio jedan od najstarijih. ustvari bilo ime zemlje koja okružuje Ilij. najvećih i najmoćnijih gradova na Bliskom istoku. koje su Rimljani poslije zvali Via Mariš. Grci Pausanija i Demoklej. Iako su ga tisućljeća dijelila od toga uništenja. koja je pogodila njegove mnogo moćnije susjede. koji je otkrio slavni arheolog Leonard Wooley. bio je zapanjen onime što je otkrio: "Izgorene ruševine najgornjih kuća pokazuju da je grad zadesila ista katastrofa. Hrouda. U Vergilijevoj Eneidi. Te iznenadne promjene vjerojatno su bile uzrokovane divovskim tsunamijem. Suvremeni arheolozi koji iskopavaju to nalazište. koje su pogodile Lidiju.) Obližnje brdo Sipil se "prevrnulo". tinjajuće ruševine." Kataklizma se proširila do južnog Levanta. napisao je 131 . Zapisali su da je Troja tada bila "potopljena". koje kao da su ondje iznenada ostavljene usred dana. pretvoreni su u hrpe pepela. pokraj obale sjeverozapadne Anatolije. koji je pao posljednjega dana trojanskog rata. trojanski glavni grad. Ustvari. (Ovdje treba spomenuti da je ime "Troja". U doba trojanskog rata. iako se tradicionalno upotrebljava u istom kontekstu kao njezin glavni grad. veliki gradovi i mala sela. zadesila je slična katastrofa. koji je iznenada prekinuo svakodnevni život u njemu. koji je dvadeset godina iskopavao nalazišta na Levantu. koji je poslije postao jezero Saloae. koje je tijekom vremena prekrio mulj. gdje je požar zahvatio grad Lahiš.

posve je izgorio u plamenu. uključujući susjedni grad Mideju. Ista sudbina zadesila je gotovo sve velike gradove u tom području sve do Mesenskog zaljeva. Veličanstveni Tirint. te manja središta poput Kidonije. napuštenih naselja u Grčkoj. Riječni grad Menelaion i njegova velika. kao i Iolcosa. Popis spaljenih. Svi veliki gradovi na Cipru izgorjeli su do neprepoznatljivosti ili su iznenada napušteni. Mikena je bila toliko strašno uništena u požaru da od njezine citadele nije ostao nijedan kvadratni centimetar. tvrdi se da su u Grčkoj: "gotovo sva velika središta u unutrašnjosti uništena u požaru. potom je preplavila vodena bujica. Kr. a i Kreta je pretrpjela sličnu nesreću kao i mikenska Grčka. Od veličanstvenog Iolkosa daleko na sjeveru do lučkog grada Xeropolisa na obali Euboe. Zidovi su se istopili pod nezamislivo visokom temperaturom. Od 320 grčkih gradova i naselja koja su postojala još 1200. st. toliko je bio pogođen katastrofom da su se velegrad i sve u njegovoj neposrednoj okolici. god.sljedeće o naslagama pepela: "Ti spaljeni slojevi dokazuju da se dogodila velika katastrofa. 132 . tako da je njegova pougljenjena zemlja četiri stoljeća nakon toga ostala pusta. ljudska naselja su pretvorena u divovske plamene kotlove. god. U dalekom Argolidu na sjeveroistoku Peloponeza. utvrđena palača. pr.. iskopavali desetke naselja na Peloponezu s kraja brončanog doba. nije pogodila samo unutrašnjost. iznenada su napuštena u trenutku kada je plamen progutao slavnu Nestorovu palaču u Pilosu. otprilike sto naselja raznih veličina i značaja iznenada su napuštena ili do temelja izgorjela. u kojemu je nedavno bio podignut veliki bedem protiv neke velike prijetnje s mora. kao i na Peloponezu. Kataklizma koja se dogodila 1200. pr. SPALJIVANJE HOMEROVE GRČKE Prema arheolozima koji su sredinom 20. možda je samo četrdesetak njih deset godina poslije još uvijek bilo naseljeno. koji je također desetljećima istraživao bliskoistočna nalazišta iz brončanog doba." Wiesner. doslovno raspršili u požaru. piše o "lancu uništenja" od Troje do Palestine. Dvjesto gradova i sela. veoma je dug. Kr. od kojih su većina mali. a neka od njih su od tada bila potpuno napuštena". Ruševine toga grada. Citadela na otoku Parosu izgorjela je do temelja. Vatra je progutala i veličanstvene gradove Knosos i Maliju. Ona se proširila čitavim Egejskim morem.

prouzročen snažnom vulkanskom erupcijom ili sudara nekog nebeskog tijela sa Zemljom. 10:22. točno u doba globalne kataklizme. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u 133 . bio možda mnogo više pogođen nego što nam to otkrivaju fizički dokazi. Poznato je i da je jedna od posljedica velikih geoloških poremećaja." Tekstovi iz Medinet Habua nastavljaju se na sličan način: "Nil je presušio i zemlju je zadesila suša. Rijeka se usmrdje. raskošna palača za moćnije plemenitaše] je uništena. U Papirusu Ipuwer piše: "Kapije. Tuča je mlatila. koje su vladale u Egiptu sredinom trinaestog stoljeća pr. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti. koji je često krvave boje zbog visoke razine crvenkaste tufe. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. koji se oslobađaju tijekom udara ili zračne eksplozije. tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke. koji su se zbivali u susjedstvu.." Vulkanski plinovi stvaraju velike količine pepela." Te egipatske zapise potvrđuje starozavjetna Druga knjiga Mojsijeva. U Egiptu više nije bilo pastira. Mnogi elementi Izlaska podsjećaju na faraonske zapise i na sličan način opisuju pojavu vela od prašine. i munje sastavi sa zemljom. tri je dana trajala. stupove i zidove progutala je vatra. Osim tog velikog zagađenja vode: ".PATNJA EGIPTA Egipat je tim događajima.. koja su padala na Egipat. Naprimjer. kroz nju munje parale."" Caroli tvrdi da: "kometi sadrže otrovne metale i plinove.spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku. Poznatija kao Izlazak.. Vode su beskorisne. 23)." (Izl. seizmolozi u Kini su dugo na temelju iznenadne pojave tisuća zmija predviđali neposrednu opasnost od potresa. Natpis u Medinet Habuu. poglavlju te knjige (stihovi 20 i 21): "Sva se voda u Rijeci prometnu u krv." A natpisi na zidovima Medinet Habua govore: "Kuća Tridesetorice [golema. Zemlja se trese. 24 i 25): "Jahve zagrmje i pusti tuču. Na nebu vlada potpuna zbrka. zagađujući tako zemlju i vodu. Kr. Rijeke i jezera u koji bi pale veće količine pepela.. krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. Budući da u dolini Nila nikada nisu postojali vulkani. znanstvenici se općenito slažu da ona opisuje okolnosti. Razoran pad meteora slikovito je opisan u Izlasku (9:23. koji kaže: "Vode su beskorisne". oblaci pepela vjerojatno su odnekuda doplovili ili su nastali od ostataka nebeskih tijela.. Ribe u rijeci pocrkaše. pomor životinja. podsjeća na odlomak u 7. poprimili bi grimiznu boju i više ne bi bili pitki.

pr. Kr. izgorjele prije 11. Kr. No. U drugim. Iz strašne baklje sukljao je plamen s neba da uništi njihove duše i opustoši njihovu zemlju. Stanovništvo Grčke svedeno je nakon 1200. Anatolija i Bliski istok (i. Kr. manje civiliziranim krajevima. što znači da ju je nešto drugo opustošilo. Močvare tresetne mahovine u istočnim Alpama. kako su Egipćani nazivali Atlantidu. st. kako je pokazala analiza peluda. Kosti su im gorjele i pekle se u njihovim udovima. Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani. Anatolija. Caroli piše da je u samo nekoliko godina: "stanovništvo na područjima pogođenima katastrofom palo s četvrtine na desetinu njihova dotadašnjeg broja. nego planskim spaljivanjem. uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi." Natpisi na Ramzesovu Hramu pobjede opisuju još stravičnije događaje u Libiji. EUROPA U PLAMENU Grčka. Budući da su to bila najciviliziranija i najnaseljenija područja Europe i sjeverne Afrike. njihova izvješća o katastrofi prilično su dobro dokumentirana.njoj. Planinski borovi ne mogu se zapaliti udarom munje. iako možda u manjoj mjeri. Izgorjela je većina Njemačke. Nemoguće je procijeniti koliko je točno ljudi poginulo u katastrofi. ljude i životinje. prije trideset i dva stoljeća. na samo jednu stotinu prethodne veličine. koja se do tada smatrala relativno plodnom i bogatom zemljom: "Libija postade pustinja. pr. Neki zaključci se mogu izvući iz činjenice da su. VELIKO UBIJANJE Nisu nestale samo palače i carstva. Analizom peluda također je ustanovljeno da je čitavo područje Crne šume. st. pr." Taj opis nevjerojatno nalikuje onome koji govori o uništenju Netera. uglavnom rasla borovina. Kr. ukazuju na to da je u zapadnoj Europi vladala do tada možda najveća suša. potpuno izgorjelo. u kojoj je do oko 1200. Kreta i manji otoci u istočnom Sredozemlju. u to doba u Crnoj šumi nije živjelo mnogo ljudi. Ostaci tresetišta s kraja 12. Grčka." 134 . pr. god. čak i Britanija bile gotovo potpuno nenaseljene. koje leže na visini od 2340 m. sadrže ostatke šuma koje su. god. istraživači su morali pronaći dodatne tragove. Egipat i Libija) istodobno su izgorjeli u vatri.

Arheološki dokaz o velikoj katastrofi koja se dogodila oko 1200. god. pr. Kr., potvrđuju klimatski i geološki podaci. Mnoga pogođena mjesta pretrpjela su štete od potresa, od kojih su neke bile iznimno velike. No, na nekima se ne uočavaju nikakvi znakovi seizmičkih aktivnosti. Osim toga, sva područja u blizini naseljenih središta ili u udaljenim područjima, uništena su u iznimno razornoj vatri, koja je negdje sigurno bila popraćena potresima. U svakom slučaju, čini se da osnovni uzrok katastrofe nije bio seizmički (jer se tragovi pukotina, koje nastaju potresom, nalaze na kamenim temeljima samo nekih nalazišta). Većina znanstvenika nevoljko objašnjava vatreno uništenje koje se dogodilo u brončanom dobu. Uglavnom pretpostavljaju da se radilo o dugotrajnim sušama ili o potresima. No, nijedan od tih uzroka ne bi mogao izazvati toliko veliku i razornu kataklizmu, koja je desetkovala civilizaciju. Neki vjeruju da je uzrok smanjenja broja stanovnika u području Sredozemlja bio napredak u tehnologiji izrade novog oružja, osobito mačeva. Tako pretpostavljaju da su neki naoružani, nepoznati barbari veoma brzo porazili svoje mnogo civiliziranije žrtve. Točno je da su nekim područjima pogođenima požarom harali pljačkaši, koji su sudjelovali u Atlantidskom ratu koji opisuje Platon. No gradovi koje su oni napadali nalazili su se na obali i tvore tek sitan dio svih uništenih mjesta. Ilij su spalili ahejski Grci, no nije bio potpuno uništen kao mnoga druga mjesta u Anatoliji, budući da je nedugo nakon toga, to trojansko središte bilo ponovno naseljeno u 12. st. pr. Kr. Ne postoji dokaz da su neki nepoznati barbari navodno srušili civilizaciju bez otpora. Do velikih požara, sva kraljevstva brončanoga doba nalazila su se na vrhuncu svoje snage i moći. Nije logično da su se Mikenci, koji su nedavno ishodili pobjedu u Troji, ili Hetiti, koji su osvojili većinu Anatolije, bez borbe predali nediscipliniranim divljacima, bez obzira koliko su možda bili dobro naoružani. Oni koji vjeruju u teoriju o osvajačkim hordama moraju prihvatiti činjenicu da su ti nepoznati barbari bili toliko neuki da su spaljivali velike gradove i sela iz puke zabave; napadači nisu ni pokušali naseliti te opustošene gradove niti iz njih uzeti dragocjenosti. Pljačkaši zainteresirani samo za plijen zaobišli bi beznačajne gradove i sela
135

orijentiravši se na bogatstvo u velikim gradovima. No, mala naselja u Grčkoj, Anatoliji i drugdje, bila su u istoj mjeri uništena u požaru kao i raskošni i bogati gradovi. Dokaz o požaru rasprostire se izvan uništenih naselja sve do mora. Švedska ekspedicija od 1947.-48., pod vodstvom Hansa Petersona, izvadila je uzorke jezgre s dna Sredozemnog mora, u kojima su otkrivene naslage foraminifera (krednjaka, malih školjki) prekrivenih debelim slojevima pepela, a koje potječu s kraja 13. st. pr. Kr.17 Prema tome, pepeo kojim su prekrivena mjesta na kopnu nije nastao ljudskim djelovanjem. Da bi se tako veliko područje zemlje moglo opustošiti u samo nekoliko godina, bilo bi potrebno više milijuna navodnih pljačkaša. Promatrano s gledišta sveopće katastrofe, sva objašnjenja o vojnim osvajanjima padaju u vodu. Uzrok tako velike, iznenadne i sveopće katastrofe leži negdje drugdje. Oko 1200. god. pr. Kr., južna Europa s umjerenom klimom iznenada je postala hladnija i vlažnija, dok je Sredozemlje postalo neplodno zbog velikih količina pepela u atmosferi. Klimatski podaci o Atlantskome oceanu otkrivaju oštar, hladan val koji je nastupio u 13. st. pr. Kr., a vrhunac mu je bio 1159. god. pr. Kr., kada je eruptirao vulkan Hekla na Islandu. Taj događaj nije bila izolirana geološka pojava, nego je označio završetak niza povezanih kataklizmi koje su trajale četrdeset godina. Hladno vrijeme nije vladalo samo na Atlantiku, nego su temperature padale u svim krajevima svijeta. Uz čitavu zapadnu obalu Sjeverne Amerike, od današnje južne Kalifornije do Aljaske, klimatolozi su zabilježili pojavu iznenadnog zahlađenja, koje je počelo 1200. god. pr. Kr. Arheoklimatolozi su ustanovili da se tada iznenada spustila razina jezera Great Salt. Istodobno, ta Eajanska faza, kako je nazivaju (dugo razdoblje nepromjenjivih, toplih temperatura), kao što je bio slučaj uz istočnu obalu otoka Vancouvera, iznenada se prekinula. Arheolozi su ustanovili da je ta dramatična promjena klime nastupila u isto doba kada su ljudi kulture Windmiller ubrzano napuštali područje središnje Kalifornije. Njezini stanovnici su se očito raspršili u svim smjerovima. Istraživači su pronašli dokaz o nasilnim, masovnim pogibijama i velikim požarima. Vrhunac hladne faze Zemlje dogodio se oko 1100. god. pr. Kr. i trajao je otprilike sljedećih četiristo godina. To razdoblje niskih temperatura i
136

nedostatka sunčeve svjetlosti uzrokovanog pojavom golemog vela od prašine, gotovo se posve podudara s prikladno nazvanim "mračnim dobom", koje je vladalo od kraja brončanog do početka klasičnog doba. Dijagram u časopisu Science pokazuje dramatičnu promjenu temperature, koja je nastupila posve iznenada oko 1200. god. pr. Kr.20 Zanimljivo je da je područje Sredozemlja, koje je nekad bilo toplo kao i Karibi, nakon 1200. god. pr. Kr. zahladilo. Švedski klimatolog Otto Peterson, pokazao je da se klima u Britaniji u brončano doba trajno promijenila nakon 1200. god. pr. Kr. Nad Britaniju se spustilo ogromno polje niskog tlaka zraka, koje je prouzročilo toliko obilne kiše da opravdano možemo zaključiti da je bila riječ o potopu. U susjednoj Irskoj, u tom razdoblju su doslovno nestali godovi stabala. Caroli tvrdi: "Treba spomenuti da su nastupile dvije pojave vela od prašine, koje su imale globalne posljedice - prva 1628. pr. Kr. [erupcija Tere], a druga više od četiristo godina poslije. Zajedno su predstavljala najveća plinska isparavanja u epohi holocena i označavaju jednu od njegovih osnovnih promjena. Budući da čitavu epohu holocena obilježavaju četiri glavna klimatska razdoblja, ta činjenica ukazuje da su se u drugom tisućljeću pr. Kr. dogodile iznimno razorne geološke promjene. Da su se katastrofalni udari dogodili u vodi, umjesto prašine bi se stvorila golema para. Vodena para koja u gornjoj atmosferi nije postala takozvana "dijamantna prašina", pala bi natrag na Zemlju u obliku bujice vode na razini pravog potopa." GLOBALNE VULKANSKE ERUPCIJE Vatrena stihija uzrokovana katastrofom probila je granice Europe i proširila se na ostale krajeve svijeta. Požar i oblake pepela popratile su dotad neviđene vulkanske aktivnosti. Caroli piše: "To razdoblje bilo je katastrofalnije čak i od opasnog petog i osmog tisućljeća. U njemu je bilo mnogo više vulkanskih erupcija nego u nekom drugom razdoblju holocena. Veliki komet koji prolazi blizu Zemlje i stvarni udari meteorita, još bi više uzdrmali Zemljinu koru. Osobito su ranjivi bili rubovi Zemljine ploče. Isto tako, udari i/ili bliski prolazi kometa uzrokovali bi vulkanske aktivnosti. Presudan utjecaj bi imao bliski prolaz kometa zbog svoje mase i relativne udaljenosti od površine Zemlje."

137

Masa tog razornog kometa u brončanom dobu morala je biti iznimno velika da može izazvati velika opterećenja na seizmički aktivnoj Zemlji. Povjesničar i istražitelj Joseph Jochmans ističe: "Nedavne kompjutorske simulacije su pokazale da bi komet ili asteroid, koji pogodi jednu stranu Zemlje, izazvao seizmičke valove u čitavoj unutrašnjosti planeta. Budući da bi se zbog zaobljenosti Zemlje fokusirali, valovi bi se međusobno susreli na drugom mjestu, točno na suprotnoj strani mjesta udara, te bi velika energija koja bi se pritom oslobodila, poremetila površinu i izazvala niz globalnih vulkanskih aktivnosti." Erupciju planine Vezuv u jugozapadnoj Italiji, uslijed koje su 79. god. po Kr., kako je poznato, uništeni Pompeji i Herculanum, izazvale su tri velike erupcije, koje su počele 1200. god. pr. Kr. i trajale su sljedećih sto godina. Vulkan u Ischiji u Italiji također se iznenada probudio. Istodobno je nepoznati vulkan u južnoj Arabiji, koji je do tada i poslije bio neaktivan, počeo dugotrajno izbacivanje golemih količina plinova. Pokraj Tihog oceana, na poluotoku Kamčatki, daleko na istoku Rusije, planuli su vulkani Avachinsky i Sheveluch. U međuvremenu su se probudili vulkani skupine Omuroyama-amagami na japanskom otoku Honšuu. Od njih je eruptirao golemi Atami-san, pri čemu mu se cijeli istočni obronak srušio u more. (Atami-san je toliko velik da se današnji grad Atami, s više od petnaest tisuća stanovnika, nalazi u njegovom uspavanome krateru.) Američki kontinent preko Tihog oceana bio je potresan vulkanskim aktivnostima. Planina Saint Helen tri puta je snažno eruptirala: prvi put 1200. god. pr. Kr., potom pedeset godina poslije i konačno na prijelomu 12. st. pr. Kr. Otprilike u isto doba probudila se planina Baker u Washingtonu. Od 1200. do 1100. god. pr. Kr., planina Shasta u Kaliforniji, te vulkan Newberry i krater Belknap u Oregonu, obasjali su sjeverozapad plamenom svjetlošću. I u Centralnoj Americi je eksplodirao vulkan San Salvador u El Salvadoru. Istražiteljica Henriette Mertz pretpostavlja da su ti događaji bili prouzročeni geološkim poremećajima i dodaje još jedan element toj katastrofi. Ona tvrdi da se: "Karipska ploča sudarila sa Sjevernoameričkom oko 1200. god. pr. Kr.... Karipska ploča se nagnula i otklizala pod veći rub sjeverne ploče, gnječeći rubove dok se raspadala u dubinama Brazde Puerto Rico. Posljedice koje je uzrokovala u

138

koja je poplavljena nepojmljivo golemom količinom vode prije tri tisuće i dvjesto godina. Upravo se ondje. Ti vulkani su zajedno izbacivali toliko velike količine plinova da je čitavo područje sedam otoka. te Saba na Saint Eustatiusu.. nedvojbeno je točna. Mertzina pretpostavka o tome da su se u navedeno doba dogodili veliki geološki poremećaji u Karibima. Ocean je bio uzburkan od otoka Ascension u južnom Atlantiku do Hekle na sjeveru. U to doba je eruptirala planina Pelee na otoku Martiniqueu. Pretpostavlja se da se to dogodilo oko 1178. ukazuju na nagomilavanje slojeva pepela oko 1200. god. eksplozija planine Furnas (Furna de Fernao Jorge) u Azorima. bilo prekriveno slojevima lave i pepela. pr. koje je najbliže pretpostavljenom području na kojemu se nalazila Atlantida. koji prekrivaju površinu od 7280 km2. pr. bila je snažnija od one koja je uništila Pompeje i Herculanum. dok su na Antilima eksplodirala još tri vulkana nepoznate jačine.Atlantskome oceanu i uz obalu Zaljeva sigurno su bile zastrašujuće! To je bio divovski tsunami! Kako je nezamislivo bio visok taj val i kakvom je snagom putovao kopnom i morem?!" Dokaz za taj seizmički val pronašla je u dubokoj špilji Russell u Alabami. Kada su krajem 40-tih godina 20. izravno povezao erupciju planine Furnas s katastrofom na Atlantidi. Uzorci leda s Grenlanda i Antarktika. pr. Dr. Istraživač James Churchward je još 1935. kada je eruptirao islandski vulkan Hekla. Analizom uzoraka leda 139 . Otok Candlemas u južnom Atlantiku. u Atlantskome moru. dogodila najveća koncentracija vulkanskih erupcija. Kr. Kr. Sjevernije od njega. Fuerteventuri i Lanzaroteu. H. Kr. Schminke s Mineraloškog Instituta u Bochumu u Njemačkoj. oceanografi su bili iznenađeni otkrićem golemih količina pepela na dnu Atlantskog oceana. Time je osobito bilo pogođeno Kanarsko otočje. do 1159. toliko je snažno eruptirao da je izbacivao pepeo gotovo 4000 km daleko. Vulkanske erupcije su bile osobito snažne na Gran Canariji. st. god. počela prva istraživanja morskog dna. O. a slični tragovi vulkanske aktivnosti postoje i na Granadi. god. Prisutnost tih debelih slojeva pepela dokazuje da su se uz Srednjeatlantski hrbat nekoć događale snažne vulkanske aktivnosti. tvrdi da su drvene grede i debla stabala na Gran Canariji bili pokriveni lavom prije otprilike 3075 godina.

najstravičniji prizor vjerojatno je predstavljao središnji Atlantik. Kretu i Istočno Sredozemlje. Balkan. napisao je da su. više od dvije tisuće godina poslije.. Istodobno. zastirući svjetlo Sunca. pr. pr. Vulkani su eksplodirali i diljem američkog sjeverozapada. Čak i prije konačnog bjesnila uništenja. Kr. Međutim. Znanstvenici se slažu da su ti međusobno povezani i simultani događaji predstavljali: "najveću katastrofu u povijesti svijeta". Tekstovi na zidovima Medinet Habua govore: "Strašna zvijezda repatica ih je progonila [osvajačke Narode mora] . također izvješćuju o pojavi nevjerojatno zastrašujućeg kometa. Kr. god.. pružao se spektakularan prizor. god. st. Razorne količine pepela promijenile su klimu i ubile više tisuća ljudi u Britaniji i Kini. bila smještena u središnjem vrtlogu te kataklizme. do 1194. koji su otkrili da se rub atlantske obale sjeverozapadne Afrike (uleknina Draa) iznenada spustio: "uslijed velikih tektonskih pomicanja" oko 1250. Diodor Sicilski. dvadeset i pet godina više ili manje.. od Arabije do Rusije i Japana. obala sjeverne Afrike umirala je od geoloških grčeva. i početkom 12. nekoliko godina nakon trojanskog rata.s Grenlanda utvrdilo se da su se ti dramatični događaji dogodili u razdoblju od 1191. uslijed čega su se snizile i temperature na svijetu. Njegovo svjedočanstvo su potvrdili.. u svjetskim mitovima o Velikom potopu stalno se spominje neka nebeska pojava.30 GLOBALNA KATAKLIZMA Iz zamišljenog satelita koji je kružio oko Zemlje neposredno nakon 1200. No. Grčki povjesničar iz 1. Povijesni zapisi iz doba kataklizme krajem 13. Anatoliju. Kr. No. jednu od: "najstravičnijih u povijesti svijeta. nažalost. istraživači i geolozi Borchard i Hermann. pr. Istočno od te vatrene stihije.. južno do Antila i El Salvadora. pr. visoki. vidjele su se bezbrojne erupcije vulkana. što bi mogao biti i datum potonuća Altantide. Kr. gusti oblaci dima i pepela ogrnuli su čitav planet velom od prašine. st. gdje se koncentrirala sva vulkanska snaga. Divovski požar je obuhvatio južnu Njemačku. god. velika baklja je 140 ." Atlantida je. Kr.. dugotrajni potresi izobličili obalu Mauretanije (današnjeg Maroka). koja se često opisuje kao strašan komet koji se srušio u more i izazvao Potop. Bliski istok i možda dijelove Donjeg Egipta i Libije. što je moglo prouzročiti to globalno uništenje? Geološka objašnjenja posve su nezadovoljavajuća. pr.

se divio golemom kometu koji je obasjavao nebo." Čini se da natpis iz Ras Šamre. vidjeli smo da su Egipćani vjerovali da su Libijci ubijeni zato što je: "strašna baklja sukljala plamen s neba kako bi uništila njihove duše i opustošila njihovu zemlju.. u Ugaritu u Siriji. izbacujući vatru koja je: "palila šume i livade Devet Lukova. što je poslije zabilježio na glinenim pločama.. Dvorski pisari njegova unuka Ašurdana I. pr. kojih je. oko 1124. god. Isti komet pojavljuje se čak i u kineskom dokumentu iz istog razdoblja. pr. god. Kr. s obzirom na globalni raspon katastrofe. Poslije se 'Sirijom' nazivalo čak i područje u blizini Hatuše.). pa bi se to moglo neizravno odnositi na uništenje domovine Hetita. pr. Sekhmet je izgledala kao: "okrugla.. god. uništila njihov korijen." Dok su Asirci vodili rat protiv Hetita za kontrolu sjevernog Iraka 1244. Na prijelomu sljedećeg stoljeća. gdje se opisuje kao: "velika zvijezda čija je vatra progutala Sunce. veličanstvenog grada koji je potpuno izgorio početkom 12. zabilježili su pojavu velikog kometa. što. Kr." Nije poznato jesu li bila spaljena sva područja Devet lukova (od Gibraltarskog prolaza do Sirije) ili samo zemlja koja se nalazila točno u Devetome Luku. plamena zvijezda. koji su vladali Ugaritom.. Kr. koji je jurio nebom iznad njegova oslabljenog Asirskog Carstva oko 1179. božica vatrenog uništenja s glavom lavice. pr. Ubila je ljude u sirijskoj zemlji i pobrkala dva sumraka i sjedišta zviježđa. Gadnog od posljednjih faraona Devete dinastije. civilizirani svijet je dosegnuo vrhunac svog kulturnog razvoja. koja je bacala vatrene plamene u svojoj oluji"." Do sredine 13. a tu pojavu su zabilježili i njegovi pisari. Prema natpisima koji potječu iz vladavine Setija II." Tu kataklizmu je navodno izazvala Sekhmet.sukljala plamenom s neba kako bi pronašla njihove duše. Kr. njihov car Šalmanasar I. pr. nije preuveličano. pr." Caroli komentira: "[izrazom] 'Sirija' obično se opisivala ravnica istočno od Oronta i zapadno od zavoja Eufrata. god. prema Platonu. veliko carstvo 141 . Kr. predviđa prijeteću opasnost: "Zvijezda Anat je pala s neba. na što upućuje i spominjanje: "šuma i livada". Ako je riječ o potonjem. Wainwright navodi jedan kasniji egipatski tekst: "Vatra se širila od kraja neba do kraja Zemlje". koji je vladao do 1210. st. Osim toga. st. Divovski komet je uznemirio i babilonskog kralja Nabukodonosora I. tada se radi o području u neposrednoj blizini Atlantide. Kr. na otoku bilo u obilju.

vjerovanje da prirodne katastrofe utječu na događaje u svijetu. No. st. koji je bio domaćin popularne televizijske serije Svemir. prema teoriji evolucije. Uništenje Atlantide koje je opisao Platon. oni su imali tek slučajne posljedice na osnovne geološke i evolucijske procese.. Geolozi su tu Darwinovu teoriju prihvatili kao osnovno načelo svoje znanosti. on se ironično podsmjehivao svjetskim predajama u kojima se kometi opisuju kao opasne pojave. uzrokovale krhotine kometa koji je putovao blizu Zemlje. na to je ukazao i dr. Naime. Egipat je počeo propadati i više se nikada nije oporavio. No. Poslije u istoj epizodi. Pougljenjeni ostaci ruševina na Bliskome istoku i među tresetištem u Bavariji. On je.Hetita ležalo je u pepelu. bilo je dio te sveopće kataklizme. Carl Sagan. Početkom 80-tih. vulkanske erupcije. među profesionalnim i amaterskim istraživačima bio je veoma pomodan "katastrofizam". Sve do sredine 19. SVEPRISUTNA PRIJETNJA GLOBALNE KATASTROFE Kolika je mogućnost da je prije više od tri tisuće godina golemi komet mogao prouzročiti propast civilizacije? Većina znanstvenika je sve do nedavno prijezirno odbacivala tu ideju. milijunima godina. Sljedbenici te nove dogme smatrali su da je Zemlja postojan mehanizam u kojemu se fizičke promjene odvijaju progresivno sporo tijekom dugih vremenskih razdoblja. No. koji su se odvijali gotovo nemjerljivo tromo. Potresi. njegovi sljedbenici su još uvijek propovijedali teoriju o mirnoj postupnosti. Sagan je svojim gledateljima otvoreno rekao da su događaj koji se dogodio u Tunguziji 1908. pak. najviše objavljivani američki astronom. kada je eksplozija jačine 12 megatona opustošila 1820 km2 sibirske šume. st. iako su se već tada isticali nedostaci tog tumačenja. pa čak i rijetki udari meteorita dogodili su se iznenada i bili su veoma razorni. Potom je rekao da bi Zemlja mogla biti uništena da se nešto slično dogodilo 142 . a velike šume zapadne Europe potpuno su izgorjele. najveće koju je civiliziran čovjek ikada doživio. Uniformizam je prevladavao u prirodnim znanostima većim dijelom 20. Na početku četvrte epizode. svjedoče o prirodi te katastrofe. što je rezultiralo gledištem koje se naziva "uniformizam". ta se promjena odvijala postupno. ali lijepim "snježnim grudama"). te astronomske pojave usporedio s prljavim. o sudbini Atlantiđana pripovijeda samo mit. koje nedužno kruže oko Sunca.. homerska Grčka i Troja su pretvorene u pepeo.

neki su uznemireno uočili da postoji veza između nekoliko poznatih masovnih izumiranja na Zemlji i periodičnih prijetećih udara asteroida i kometa u prošlosti. Ta sumnja se još više potvrdila jednoga tjedna u srpnju 1994. koje su ikada postojale na Zemlji. Teorije o iznenadnom nestanku dinosaura temeljile su se na ideji da je jedan veliki predmet. Ili. pak. Da je umjesto Jupitera udario u Zemlju. pri tome su previdjeli nedostatke te teorije o Jupiteru-zaštitniku. No. poginulo bi tristo tisuća ljudi. oboje. pao u Karipsko more.. izumrla bi sva živa stvorenja na njoj. što se moglo vidjeti teleskopima sa Zemlje.tijekom Hladnoga rata. što bi izazvalo osvetu među suparnicima i sveopće uništenje. Općeprihvaćenost teorije da je udar nekog nebeskog tijela prouzročio iznenadne i globalne promjene. ili su. "rojevi" velikih meteorita bombardirali čitav planet nebeskom artiljerijskom vatrom. a zgrade u polumjeru od 20 km bile bi sravnjene sa zemljom. Naime. Nekolicina preostalih uniformista i dalje je pokušavala dokazati da Jupiter štiti Zemlju od takvih nesreća. Toliko o nedužnosti kometa! Već su 70-ih takva razmišljanja počela bivati opreznija. Općenito se počela prihvaćati teorija da je dvije trećine vrsta. Da se eksplozija u Tunguziji dogodila u Londonu. izumrle zbog neke izvanzemaljske kataklizme. Čak i prije tog astronomskog sudara. jer svojom velikom masom privlači potencijalno opasne krhotine. pa su čak i najveći skeptici morali priznati da je neki svemirski sudar prouzročio masovno izumiranje vrsta prije šezdeset i pet milijuna godina. To ih je navelo na pitanje jesu li na evoluciju života na našem planetu utjecale kataklizme uslijed periodičnih udara nebeskih tijela. kada su materijalni dokazi pokazali da su mnoge vrste na Zemlji izumrle uslijed udara nekog nebeskog tijela. njegovo veliko gravitacijsko polje istodobno djeluje poput daleko bačene 143 . kada je komet udario u naš najveći susjedni planet. U svakom slučaju. možda asteroid. zato što bi se pretpostavilo da je riječ o nuklearnom napadu. desetljećima nakon tog otkrića skupljeno je još više dokaza. baca veliku sumnju na nauk uniformnosti. pak. izazvavši niz eksplozija jačine četrdeset milijuna megatona. Za astronome i znanstvenike. Shoemaker -Levy je bio znak upozorenja. Komet Shoemaker-Levy sunovratio se na Jupiter.

prije kraja godine. U rujanskom izdanju časopisa National Geographic iz 1986. poput one koja je uništila dinosaure. objavljena je zapanjujuća fotografija snimljena 10. Udarac tog asteroida. Isprva se pretpostavilo da je južnoafrička vlada izvodila tajna ispitivanja atomskog oružja. Iako se ta udaljenost čini dovoljno sigurnom. Asteroid se toliko približio našem planetu da je blago izobličio njezinu putanju. U povijesti su se doista dogodili katastrofalni udari nebeskih tijela. čiji je promjer bio od 150 do 300 m. izazvao bi eksploziju jačine dvije tisuće megatona i vatrene oluje koje bi se širile u radijusu od 80 km. one se događaju u razmacima od više milijuna godina. On je pripadao skupini Apollo.ribarske mreže. a bio je širok čudovišnih 10 km. što bi bilo dovoljno da izazove eksploziju snage 5 megatonskih bombi. koja vuče komete ili asteroide i meteorite prema unutarnjim planetima Sunčeva sustava. Da je putovao oko 320 km 144 . kada je astronom Henry Holt. god. uočio malu "nuklearnu" eksploziju u južnom Atlantiku. Čak i da postoji mogućnost katastrofa. rujna 1979. ožujka 1989. Ni prolaz asteroida iz 1989. Izračunali su da je bio težak oko 1000 t. koja je zasula središnju Kinu. poginulo je oko deset tisuća ljudi uslijed meteorske kiše. otprilike 640 km jugoistočno od Cape Towna u području otoka Prince Edward. a osobito da se dogodi u našem vremenu. Na njoj je bio prikazan golemi meteor. No. da je taj predmet ušao u našu orbitu samo šest sati poslije. Da je udario u Zemlju. grupi asteroida koji kruže relativno blizu Zemlje. kolovoza 1972. Prema tome. Scmidtovim teleskopom na planini Palomar otkrio da je asteroid promašio naš planet za samo 720 000 km. na njoj ne bi ostalo ni jednog živog stvorenja. koji je usred dana letio iznad jezera Johnson u Wyomingu. Ta blažena pretpostavka drsko je odbačena 23. Godine 1490. znanstvenici su shvatili da je u more pao veliki meteorit. nije bio jedini susret. po Kr. sudario bi se sa Zemljom i uništio našu civilizaciju.. Američki satelit je 22.. pogodio bi nas. Da mu je putanja bila oštrija za samo jedan kut od one u ionosferi. U veljači 1936. gotovo je nemoguće da se takva katastrofa dogodila u povijesti čovječanstva. Astronomi su na temelju te fotografije zaključili da je predmet promašio naš planet samo zato što mu je gusta Zemljina atmosfera skrenula putanju.. drugi je asteroid okrznuo naš planet. Mi volimo misliti da Zemlja sigurno putuje svemirom.

kako su Egipćani nazivali nebesku katastrofu koja je uništila Atlantidu. kao što su kometi. poput mnoštva osa u osinjaku. Sudar sa samo jednim od njih. Meteorit promjera 45 m. one procjenjuju da čak četiri tisuće asteroida. Do sredine 90-tih. prolaze na udaljenosti od 384 000 km od Zemlje. poglavlje)." Otprilike šest od njih imaju promjer veći od 8 km. To se događalo i prije. David Rabinowitz sa Sveučilišta u Arizoni tvrdi da barem pedeset manjih. Da neko drugo nebesko tijelo velike mase i brzine prođe dovoljno blizu tog oblaka. otkrili su oko 150 tijela: "dovoljno velikih da unište ljudsko društvo. udario bi u Atlantsko-indijski greben. U tom slučaju. astronomi počinju uočavati asteroide. sve je više jasno da ima mnogo asteroida različitih veličina. prouzročio bi kraj naše civilizacije.6 km. što znači da su nam bliži od Mjeseca. a možda i sva živa stvorenja. svijet bi doživio istu kataklizmu. koji mogu oblikovati oblak iznad našeg planeta. U 145 . Izračunavanje mogućih sudara neće biti moguće prije nego li se identificiraju svi prijeteći predmeti u bliskom svemiru. koji bi mogli uništiti ljudsku civilizaciju. koji predstavljaju opasnost za Zemlju. promjera od 5 do 50 km. Da je umjesto pustinje u Arizoni udario Atenu. otočku domovinu Naroda mora. službeno mu je ime "asteroid 2340 Hathor" . no jednako potencijalno smrtonosnih meteora. znanstvenici Američkog geološkog instituta i Sveučilišta u Arizoni. promjera oko 1. u smjeru jugozapada. što je dovoljno da opustoše naš svijet. izdanak geološki nestabilnog Srednjeatlantskog grebena. Čak i tada. klasična civilizacija bi nestala na samome početku i tako bi se promijenio tijek ljudskog razvoja.dalje. Zahvaljujući ubrzanom tehnološkom razvitku suvremenih svemirskih teleskopa. Veliki predmet koji zabrinjava astronome doista putuje uz Zemljinu putanju i mogao bi se jednom sudariti s našim planetom. čije putanje presijecaju Zemljinu. svake godine prelaze Zemljinu orbitu. te procjene mogu onemogućiti drugi čimbenici. mnogi od tih asteroida sunovratili bi se prema Zemlji u obliku "roja" meteorita. Astronomi prate kretanja doslovno tisuću kometa i asteroida. stvorio je Barringerov krater prije dvadeset i sedam stoljeća (vidi 2. Možda mnogo češće nego što mislimo. seizmičku lančanu reakciju koja je uništila Atlantidu. Iako astronomske studije nisu potpuno dovršene. Iako velika većina ne prijeti izravnim sudarom s našim planetom. Ironično.

osobito nakon sudara Jupitera i Shoemaker-Levyja. pa se pretpostavlja da je taj fenomen možda i najstariji. znanstvenici i vlada počeli su mnogo ozbiljnije shvaćati izvanzemaljsku prijetnju. Ugledni astronomi Victor Clube i Bill Napier zaključili su da je tijekom proteklih tri tisuće godina. otac H-bombe. kako ih je Clube opisao. u Los Alamosu u New Mexicu. To je i jedini komet 146 . koja se događa svakog ljeta i jeseni. Utvrdivši da ima najkraće orbitalno razdoblje (oko 3. koje su uglavnom bezazlena zrnca: "fosilni ostaci". one se nazivaju Tauridima. Meteorska kiša Taurida sastavljena je od svijetlih. NEBESKI BIK No. skupina NASA-inih stručnjaka je izglasala "plan opreza". Edward Teller. Tauride u njihovim posjetima Zemlji prati komet. tako da nakon nekog vremena budu izbačeni iz Sunčeva sustava. sjajnih krhotina. No. pružaju li nam astronomija ili geologija doista neki uvjerljiv dokaz da su te posljedice uzrokovane udarom kometa ili asteroida? Odgovor na to mogao bi se pronaći proučavanjem meteorske kiše. Na konferenciji održanoj 1992. Neke od tih vatrenih kugli toliko su sjajne da mogu trenutno obasjati čitav krajolik. Razgovara se čak i o primjeni Star Wars-programa kao obrani od izvanzemaljskog otpada. gdje su se sastali vodeći astronomi. koji je nazvan prema astronomu koji je izračunao njegovu putanju. koja je opustošila svijet na završetku brončanog doba. Zbog njihova očita podrijetla. kada je noćno nebo prekriveno zvijezdama padalicama iz zviježđa Bika (ili Taurusa).svakom slučaju. velike kozmičke zmije koja je nekada lebdjela na nebu iznad Zemlje. predložio je nekoliko mogućih načina praćenja i uništavanja prijetećih asteroida. otkrio je i da je po nečemu jedinstven. Eksplozija takve jačine doista bi izazvala takvu katastrofu. Johannu Franzu Enckeu. Na sve druge komete utječu bliski susreti s Jupiterom. Na završetku konferencije. prema kojemu bi dirigirani projektil izbacio atomsku napravu ispred prijetećeg nebeskog tijela kako bi skrenuo njegovu putanju daleko od Zemlje.3 godine) od svih poznatih kometa. Enckeova putanja ostaje ista izvan Jupiterova gravitacijskog polja. fizičari i političari. no čine se bezopasnima. postojala barem "mala šansa" da se dogodi svemirski sudar jačine deset tisuća megatona.

plinova. usprkos njegovoj blizini. koje su ljudi ikada vidjeli na nebu. Pioneer Venus. te opet 1983. koji putuju zajedno i redovito iznova prolaze veoma blizu Zemlje. koji se dogodio prije gotovo pet tisuća godina. kada je ona putovala na svojoj dugoj putanji između Marsa i Jupitera. Danas s oslabljenim Enckeom putuje Oljato. Oljato je istraživala svemirska letjelica bez posade. postupno raspadao. kojeg danas tek neznatno vidimo. promjera manjeg od 2 km. koji je vjerojatno bio Enckeov bliski prethodnik. Ruski astronomi Ivan Astapovič i Dmitri Terenteva tvrde da su u srednjem vijeku: "Tauridi bili iznimno snažna kiša meteora". je svemirski kostur tijela koje je nekoć pulsiralo astralnom vatrom dugom oko 96000 km. neobična hrpa prašine. No. Godine 1200. Godine su utjecale na ono što je. pripadaju meteorskoj struji Enckeovih Taurida. poplave. koja je nazvana po češkom znanstveniku koji ju je otkrio.. sastavljen od plutajućih odbačenih manjih meteora. "S njima se ne mogu usporediti čak ni najveće kiše meteora. proto-Enckeov komet je sigurno izgledao kao najstravičnije vatreno čudovište. gubeći svoj žar.. Ništa drugo ne može objasniti potrese. neobičan kamen širok oko 2 km. Ta mjerenja su upućivala na to da je svemirska sonda. isto tako ističu da čak dvjesto asteroida. nastala je sudarom asteroida. koja se približila asteroidu. Ta Stohlova struja.kemijskog otiska kometa. Encke je tijekom vremena izgubio masu i toliko oslabio da izgleda kao blijeda nebeska svjetlost. Kr. zbog čega je bliži Zemlji od svih drugih kometa. kada je nastupila katastrofa kojom je završilo brončano doba. bio mnogo impresivni) i prizor. 147 . ili svoga prvobitnog tvorca. asteroida i bilijuna fragmenata meteora. Oljato je ustvari oštećen vrh mrtvog kometa. ušla u polje magnetiziranog plina . Tauridski pojas okružuje prostran omotač u obliku cijevi. prije samo deset stoljeća.. čiji su magnetomjeri pritom zabilježili iznenadne promjene u njegovom magnetskom polju. koja je izbacivala četrdeset i dvije vatrene kugle. pr. Tako je izgledao Oljatov komet u doba uništenja Atlantide. koji je ispuštao Oljato. Godine 1982. Clube i Napier tvrde da su šanse da samo tri asteroida dijele putanju s Enckeom 1:1 000 000.u orbiti skupine Apollo." Jasno je da se Encke. Ta golema. Iako on izgleda kao asteroid. Čak su i promatrači na Zemlji svojim teleskopima mogli vidjeti blijedi trag plina.

Kr. dalje u poglavlju 14:24: "Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. god. posve se podudara s masovnim uništenjem svijeta." Ljudi koji su dugo prije toga promatrali tu pojavu nedvojbeno su znali da će ona zaprijetiti Zemlji. što se očito odnosilo na Atlantide Sličan bliski susret dogodio se početkom 20. da im svijetli. otkrila su da je Zemlja prošla kroz rep Halleyeva kometa 1198. katastrofa se vjerojatno nije sastojala samo od jednog asteroida koji se sudario sa Zemljom. danju u stupu od oblaka. 30. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. Kr. P. br. a noću u stupu od ognja. pr.. A. Caroli tvrdi: "Izračunavanja koja su potvrdili i objavili astronomi s kalifornijskog Laboratorija za mlazni pogon (J. god. koje se tada dogodilo" (Caroli. god. U 148 .." (Izl. okršaj s Halleyevim kometom i Encke-Oljatom 3100 godina prije toga. 13:21-22). zabilježio vatreno potonuće Neterua. god. kada je faraon Ramzes III. te meteorita širokih možda nekoliko desetina metara i dovoljno velikih da stignu do površine Zemlje. L. No. Tek ujesen 2001. i intenzivno se nastavljali sljedećih gotovo sto godina. pr. nagle klimatske promjene.erupcije vulkana. 13. U Izlasku piše: "Jahve je išao pred njima. Kr. sve krhotine su neizbježno padale na zemlju.. La Jolla). Tako su mogli putovati i danju i noću. no bez katastrofalnih posljedica. studenog 2001. nego i od gotovo neprestanih udara svemirskih krhotina različite snage do gustih kiša vatrenih kugli.). Taj zlokoban komet vjerojatno se godinama mogao vidjeti na nebu i postupno se sve više približavao Zemlji. se utvrdilo da se Encke-Oljato. st. uzrokovao je dodatan gravitacijski poticaj. svez. da im put pokazuje. čime je potonji komet odgurnut na mnogo opasniju putanju za Zemlju. No. suše. 9. zbog čega sljedećih skoro sto godina nije bilo ljeta i jeseni. koji su se počeli događati oko 1240. zato što je dvije trećine površine Zemlje bilo prekriveno vodom. požare. Newsletter. rujan 2001. pr.. od kojih je većina izgorjela spuštajući se kroz mezosferu (sloj atmosfere koji se nalazi oko 50 km iznad Zemlje). uslijed nekog nebeskog sudara. Kada se to konačno dogodilo. vela od prašine i kiše pepela. Većina tog svemirskog materijala vjerojatno je pala u more. budući da su ti udari bili žestoki i dugotrajni. Dolazak dvaju većih kometa 1198. gotovo sudario s našim planetom. osobna prepiska. 11.

pr. Mnogi od sto sudionika stigli su čak iz Japana. SAD-u (Great Salt Lake). i Basa Van Geela. znanstvena zajednica se tek 1997. Boliviji (Titicaca) i Argentini (Lago Cardiel).. općenito složila da je nestanak civilizacije brončanog doba izazvao ubojit komet. Aljasci i Antarktiku. god. koje su se događale prije 1000. Sjeverne Amerike i Australije. na Bliskom istoku." Istaknuli su kako se oko 1200. Irskoj (Loughnashade). pokazale da je oko 1000. Kr. koji su se događali od petog tisućljeća pr. geologa iz francuskog Centra za znanstvena istraživanja. osobito dramatična klimatska promjena dogodila u Europi. Franzen tvrdi da su analize hrastovih tresetina u Švedskoj. jezero Van u Turskoj naraslo je čak 72 m. Razine jezera drastično su se povisile. direktora opservatorija Armagh u Sjevernoj Irskoj. među kojima je i završetak brončanog doba. količina i broj udara na more i kopno imali bi katastrofalne posljedice.. Baileya. Kr. Kr. Čak i da samo mali dio meteorita stigne do Zemljine površine. te arheolog Thomas B. Tresetišta u Steng Mossu u Northumberlandu šesterostruko su se povećala. istaknuli su da su neuobičajena globalna zahlađenja i katastrofalne poplave. pr. Zaključili su: "Očito je da su ti događaji nastupili iznenada i da su se događali na svim krajevima svijeta. Kr. Larsson sa Sveučilišta u Umei. Među govornicima su bili i ugledni znanstvenici poput astrofizičara Marka E. Kr. Švedski fizičar Lars Franzen sa Sveučilišta u Goeteborgu. pr. st. do početka 11. Vodeći astronomi. Jednoglasno su zaključili da mnoštvo fizičkih i kulturoloških dokaza potvrđuje kako su periodični bliski susreti s velikim kometima. bili sablasni znakovi nebeske kataklizme. Marie-Agnes Courty. iznenada pala velika količina kiše. obje Amerike. s obzirom na to da je taj zastrašujući komet tada mogao proizvesti udarce jačine više stotina ili čak tisuća artiljerijskih projektila. Kanadi (Wald Sea Basin). god. Engleskoj i Irskoj. geolozi i klimatolozi sastali su se u srpnju na trodnevnom simpoziju u koledžu Fitzwilliamu u Cambridgeu povodom međunarodne konferencije Društva za interdisciplinarna istraživanja. Iako neki atlantolozi tvrde da je Veliki potop prouzročen nekom nebeskom pojavom. Larsson navodi da je iznenadan porast razine jezerä zabilježen u Švedskoj (Federsee). uzrokovali masovna uništenja na površini Zemlje. koja su se događala tijekom nekoliko razdoblja. god. pr. posljedice su bile katastrofalne. 149 . paleoekologa sa Sveučilišta u Amsterdamu.svakom slučaju.

a okolnosti i događaji su očito mnogo utjecali na mračno doba. iskopavši krater u morskome dnu dubok 270 m. vjerojatno u podvodni greben na atlantskoj. Kr.-1000. Obrtnici i umjetnici su gotovo nestali bez traga. Oljato..5 km) pali negdje u područje istočnog Atlantika." Franzen i Larsson su utvrdili da je žarište katastrofe. ovisno o nagibnom kutu kometa u odnosu na Zemlju. To nije bila prirodna pojava. izgubljeno je i umijeće pisanja. stvarajući tutnjajuće vodene zidove. tehnika obrade metala svedena je na razinu primitivne. Komet je iznad Sjeverne Amerike ispustio razornu bombu koja je eksplodirala snagom nuklearne bombe u dolini Ohija. a lončarija. pr.. Kr. No. koji su preplavili i uništili sve stanovnike na otocima. Britanski antropolog Richard Desborough rekao je sljedeće o razdoblju Plenard: "promjene koje su nastupile bile su prilično fantastične. klimatolozi ih već dugo tumače kao okolnosti koje su obilježile razdoblje Plenard od 1250. zapadnoj obali Afrike/Europe . pr. koji se proširio unutrašnjošću sve do Alabame. asteroid se srušio u vodu i eksplodirao snagom milijun megatona. Uslijed toga je nastao 300 m visok vodeni zid. Eksplozija je izazvala erupcije vulkana od Antila do El Salvadora. Svemirske bombe padale su preko Tihog oceana. izazvavši pakleni niz vulkanskih erupcija u Washingtonu. koju je imao prije samo jednog stoljeća.Iako javnost općenito nije upoznata s tim otkrićima. bilo je malo novih kamenih građevina. ubijajući sve na svom putu. ispalio je predmet širok oko 2 km. 150 . bilo u blizini Atlantide: "Čak pretpostavljamo da su relativno veliki asteroidi ili kometi (promjera oko 0. Putujući brzinom sto puta većom od brzine 9 mm metka. Globalne temperature iznenada su se spustile za gotovo 2° C i padale su obilne kiše. Prešavši iznad Kariba. koja se dogodila u brončano doba. st. broj stanovnika Zemlje smanjio za desetinu od brojke." DETALJAN OPIS GLOBALNE ATLANTIDSKE KATASTROFE Dok se Zemlja okretala na svojoj osi. bombardirao je čitavo područje iznad ekvatora do podnožja Arktičkog kruga. a još manje velikih. osim u prvim etapama. god. masivnih zdanja. što je dijelom sigurno i njegov uzrok. proto-Enckeov komet. lišena je svrhe i nadahnuća.. Oregonu i Wyomingu. što je imalo uglavnom posljedice na sredozemnim dijelovima Afrike i Europe. koje je uslijedilo. no također s globalnim posljedicama. najzanimljivija je činjenica da se do kraja 12.

Švedski arheolog Adolf Aberg govori da je tada: "sve neočekivano 151 . pretvorena je u pustinju. Molokai i Oahu. koje su uništile nekoliko uspješnih kultura brončanog doba. valovi koji nastaju podvodnim potresima. Dok je prolazio iznad Anatolije. koja se tisućama kilometara daleko ispuštala nemilosrdnim udarima nebeskih krhotina. njegov nekoć plodan susjed. Neumoljivi potresi razorili su faraonove veličanstvene hramove. Indija i Bliski istok bili su geološki izmrcvareni neumoljivim udarima s neba. Stanovnici Krete u Egejskome moru pobjegli su visoko u planine kako bi se spasili od požara i potresa. pretvorivši ih u zadimljene ruševine. stigao je trenutak "Vatre s neba". Stotine gradova i naselja s više stotina tisuća stanovnika diljem Male Azije. ne mogu doseći visinu tristometarskog vala. S neba se spustila prava vatrena poplava u obliku grmljavinskih valova. Tako golemi val mogao je nastati samo nakon udara velikog meteorita ili asteroida. Oljato je izazvao katastrofalne vulkanske i seizmičke pojave diljem Japana i istočne Rusije. Nekoliko velikih rijeka koje utječu u mađarsku ravnicu. Oljato je osobito pogodio kolijevke zapadne civilizacije. dok je božanski gnjev zaprijetio Donjem Egiptu vatrenom smrću. koji su pogodili njihove gradove i sela. Europu i Bliski istok.Na havajskim otocima Lanai. Maui. palača i hramova. koje je zamijenio čudovišan plamteći sjaj stotina naselja. Približavajući se Aziji. No. citadela. Kina je bila prekrivena razornim olujama korozivnog pepela. Požar je uništio trgovačka središta u Palestini i sirijske utvrde. U središnjoj Grčkoj ugasilo se svjetlo civilizacije. iznenada su se prelile i potopile tu prostranu nizinu. Libija. divovski vodeni zid je izbacio naslage nestvrdnutog koralja oko 300 m iznad razine mora. iznenada je postalo njihov ubojica. Čitavo područje su preplavile vodene bujice. Hatuša. izgorjela je u paklenoj vatri. koji je preplavio havajske otoke. Tsunamiji. More koje je tisućama godina hranilo Grke. središte moćnog Hetitskog Carstva. Požare u obalnim gradovima i lukama ugasile su velike i jednako razorne poplave. jer su se atmosferski nitrogen i kisik spojili s dušičnom kiselinom. iznenada su spaljeni.

završilo. S obzirom na njegovu veličinu. Kanarski otoci Gran Canaria. Drhtanje koje se približavalo brzinom zvuka proširilo se podmorskim temeljima Atlasa. razorni geološki poremećaji širili su se dužinom Srednjeatlantskog grebena. uništio je Crnu Šumu sve do švicarskih Alpa. Taj zastrašujući predmet bio je dovoljno sjajan i nakon 152 . potonuo je u oceanu kojim je stoljećima vladao -istome oceanu po kojemu je dobio ime." Najveći požar koji se ikada dogodio u Europi. koji se probudio kao bijesna zmija Midgaard iz nordijskog mita. s većinom svojih prestravljenih stanovnika. Ostavivši za sobom zapaljene kontinente. koji je sigurno bio toliko strašan da je ostavio neizbrisiv trag u predajama svih naroda. Fuerteventura i Lanzarote. nagomilavajući oblake od pepela od otoka Ascension do Candlemasa u Južnom Atlantiku i Hekle na Islandu. Vulkani su grmjeli izbacujući potoke magme. eksplodirali su u plamenu dok se obližnja obala sjeverne Afrike grčila od seizmičkih udara. Morski potresi uzrokovali su nastanak 150 m visokih tsunamija. koje će zajedno uništiti čitav otok. izazvavši eksploziju svete planine. nakon čega u zemlji nije ostao nijedan ljudski trag i činilo se da je napuštena. Ljudi koji su promatrali taj bliski susret s kometom zacijelo su bili prestravljeni prizorom. najgore je tek trebalo nastupiti. koji su udarali brzinom od 240 km/h. Barem jedan meteorit je udario u geološki osjetljiv Srednjeatlantski greben. Poput oštre boli koja prolazi kroz živac. moćan i iskvaren grad. jedan zid vulkana lateralno je eksplodirao. blizinu i snagu. stvarale su zaglušujuću buku. Bogat. preživjeli stanovnici Zemlje sačuvali su taj događaj u obliku mita. Ne mogavši zadržati veliku količinu magme koja je snažno izbijala. Pepeo je prekrio čitavu Britaniju. ubivši većinu svih živih bića u njoj. No. Nezamislivo velik vodeni zid preplavio je njegovu utrobu u kojoj su se skupljale voda i vatra. HUMAK VELIKE ZMIJE Dok je Oljato uništavao svijet. Encke-Oljato se mogao vidjeti na nebu čitav dan i noć. preko granice rasjeda na kojemu je ležala Atlantida. Oljato je izbacio salvu svemirskih bombi u ocean brzinom od 32 000 km/h. koji su svjedočili i preživjeli tu kataklizmu. Dok su padajući probijale zvučni zid.

uključujući solsticijske izlaske Sunca. vjerojatno je služilo kao obredno središte. Potom su na njega naslagali hrpe zemlje. Kr. dogodio se u najudaljenijim arheološkim parkovima u Sjevernoj Americi. koje su se potom oblikovale. Divovski val koji je proizveo bio je jednako razoran kao i nebeska kataklizma. savršene proporcije tog lika ukazuju na tehnički i umjetnički napredak njegovih tvoraca. bez obzira odakle se promatra. najbolje se vidi iz zraka.zalaska Sunca da je obasjavao noćno nebo jednoličnom. Golemi humak Velike zmije. Taj nasip je izgrađen veoma planski. Bez obzira tko su oni bili. oni koji su pogodili kopno već su erodirali. za sobom nisu ostavili nikakav trag. 153 . s visine od oko 60-180 m. Drugi udar. god. uz pomoć standardnog sustav mjerenja i orijentacije. Oba su izvorno pripadala dvjesto tona teškom predmetu od nikla i željeza. tinjajućom svjetlošću. Budući da to mjesto nije nikada bilo naseljeno. koja je usmjerila taj meteorit i njegove smrtonosne pratioce prema našem planetu. završava u obliku velike spirale. pribor ni oružje. Taj reljef ukazuje na to da je na njegovoj izradi radila organizirana skupina radnika. pr. U New York City muzeju izloženo je dvadeset tona meteorita. No. No. koji se nalazi pokraj Locust Groovea u dolini Ohija. izbacujući jaje iz razjapljenih čeljusti. šumovitog grebena. arheoastronomi su ustanovili da su grbe na zmiji postavljene u skladu s različitim nebeskim pojavama. koji pripada lokalnom muzeju. Odabrali su plosnato riječno kamenje zbog veličine i uniformnosti. Tri od nekolicine njihovih preostalih tragova. je 376 m dug zemljani reljef divovske zmije sa sedam grba. Jedan njegov dio pohranjen je u Copenhagenu u Danskoj. a predstavlja i veoma neobičan primjer. dok su na zemlju poslagali grumene gline kako bi oblikovali zmijolik obrazac. Iako se taj reljef jasno raspoznaje i sa zemlje. koji se srušio na Cape York pokraj sjeverozapadne obale Grenlanda oko 1000. U blizini humka nije otkriveno nikakvo oruđe. koja se svija preko visokog. svjedoče o najstrašnijoj prirodnoj katastrofi u povijesti civilizacije.5 m i širok oko 6 m. a još bolje s 12 m visokog tornja. vještih umjetnika i inženjera. postoji li neki drugi dokaz da je ta katastrofa bila doista uzrokovana kozmičkom pojavom? Većina meteorita nestala je u moru. Početkom 90-tih. Rep visok 1. sablasnom.

koja je stvorila taj krater. jasno je da taj reljef simbolizira sjećanje na veliku kozmičku katastrofu. prakticiraju ofiolatriju. tvrde da su ga izgradili njihovi prethodnici. Mandani nisu smjeli posjećivati humak Velike zmije. Opisavši Okipu riječima i slikom. za razliku od ostalih plemena u Ravnici sačuvali najopsežniju ceremoniju sjećanja na Veliki potop. koji su preživjeli uništenje njihove domovine na otoku daleko u Istočnom oceanu. koja se pamti kao "Treći izlazak" (ili Pojavljivanje). dok se drugi oštro uzdižu. On je okupio ljude i 154 . iako nekoliko plemena na zapadu. portretist i istraživač drevnog američkog Zapada.Humak Velike zmije nije jedinstven samo zbog savršenosti svoje konstrukcije. kao što su Hopi. Simboli jaja i zmije nisu uobičajeni u plemenskim kulturama ostalih indijanskih naroda Ravnice. koji nalikuju onima u Meteorskom krateru u Arizoni. S obzirom da se humak Velike zmije nalazi na vrhu grebena velikog astroblema. prvi ljudi koji su živjeli u blizini tog nasipa.5 km ima goleme pukotine. zabilježio je kako čitavo mandansko selo glumi u drami o Potopu. vodio je Pahana. klanu Zmije. On leži na vrhu jedne formacije. koji ustvari nikada nisu stigli do površine. više nisu mogli podnositi ugnjetavanje dominantnih graditelja nasipa. Indijanci se mažu bojom dobivenom od biljnih vlakana kako bi nalikovali preživjelim svjetloputim ljudima crvene kose. To su bili moćni i zastrašujući potomci ljudi koji su preživjeli "plimni potop" u Meksičkom zaljevu. Hopi tvrde da su njihovi preci pripadali srodnom plemenu. čiji se model tijekom svečanosti nalazi u središtu sela. pa čak ni gledati u smjeru gdje se on nalazio. "Bijeli brat". Neki blokovi koji su nastali strmo se spuštaju. štovanje zmija. pa se opisuje kao "kriptovulkanski". Prvi istraživači su zaključili da je taj nasip nastao uslijed vulkanskih pritisaka s dna. Ta svečanost se naziva Okipa. To još više potvrđuje i činjenica da je sedam grba na zmiji postavljeno u skladu s nebeskim pojavama. Konačno. te su se odselili na zapad pokraj rijeke Missouri. mogli nastati samo udarom predmeta promjera oko 60 m. Seobu Zmijskog klana. koji su onamo stigli u velikoj. Temelj u krugu promjera 6. Indijanci Mandan. Hopi verzija Velike zmije sadrži mnogo atlantidskih elemenata. a njoj je prisustvovao i George Catlin. koji je putovao brzinom od oko 72 000 km/h. drvenoj lađi. Njihovo sjećanje o Zmijskom humku osobito je zanimljivo zato što su Mandani. Od tada se ustanovilo da su pukotine i blokovi.

stigli su u dolinu Ohija. ŠKOTSKI ZMIJSKI NASIP Nasip nalik Velikoj zmiji u Ohiju nalazi se čak i u Škotskoj. podigli su žrtvenik bogu-zmiji u znak zahvalnosti što su preživjeli katastrofu. lokalne pučke predaje ne govore ništa o nasipu u Loch Nellu. Naime. Putujući dalje prema zapadu. pogrešno vjerujući da je pod njim skriveno zlato. čime ističu svoje oceansko podrijetlo. zabilježili su da su njihovi preci bili Ofiti . završava spiralom. preživjelih stanovnika izgubljenog otoka u Atlantskome oceanu i graditelja nasipa u obliku zmije koja bljuje jaje. Međutim: "mala okrugla uzvisina od velikog kamenja teško je izgorjela kada se nalazila u njegovom [reljefu u Ohiju] središtu." Kamenje na škotskom nasipu također je služilo kao oltar. pougljenjene orahove ljuske i kosti). koji su nazvali Tokchii . no kamenje je bacio i rastrgao neki neuki posjetitelj. 155 . Nedugo nakon iskrcavanja na Istočnoj obali. koje od Hopija razdvaja pola svijeta i više tisuća godina.Zmijski ljudi .sa Zapadnog mora. u blizini mirnog Loch Nella. a ondje su iskopani i spaljeni materijali (zemlja. Nekoliko kilometara od hebridske obale. iako je veoma oštećen. čija je oznaka bila zmija koja nosi jaje u čeljusti. gdje su podigli nasip Velike zmije. poput zmije u Ohiju. no i njezin rep. čime se razlikuje od zemljanog nasipa u Ohiu. Grci.Čuvar s Istoka -prema strani svijeta s koje su stigli bježeći pred Potopom. ima oblik zmije koja izbacuje jaje iz svoje čeljusti. No. Škotska zmija se zapravo nalazi u Glen Feochanu u zapadnoj Škotskoj. a činjenica je i da su izbjegli strašno uništenje svoje domovine. rasvjetljuju geoglif u Ohiju. On je otkriven na obali jezera Loch Nell. Škotska zmija je duga oko 30 m i ima tri grbe. Jaje na reljefu u Loch Nellu je kamena mogila. bila duh regeneracije.životinje u velike čamce od trske. kojima su otplovili u nov život u Americi. Potomci Zmijskog klana još uvijek nose ukrase od morskih školjaka. Veoma je zanimljivo da Hopi tvrde kako potječu od Zmijskog klana. u zaselku Dalnaneun ili Mjestu ptica gdje se doista i danas u velikom broju skupljaju galebovi. u blizini obalnog grada Obama i. Okipa ceremonija Mandana i Hopi predaje o Zmijskom klanu. zmija je. svija se bioglif preko tri čunja planine Ben Cruachan. prema njihovu vjerovanju.

simbolički prikazuju prirodnu katastrofu. koja je bila toliko velika da je istodobno pogodila oba kontinenta. god. koje je izbačeno "iz Ofionovih čeljusti. Tvrdili su da su Pelazgi izašli iz Kozmičkog jajeta. koja je stvorila "kripto-vulkanski" pejzaž na kojemu leži. pr. od Biblije do astečkih mitova.Ta slika je dugo nadahnjivala i izazivala čuđenje lokalnih stanovnika. Graditelji nasipa Velike zmije sigurno su svjedočili padu meteorita. pr. napisao je: "Nek' kaže onaj tko zna. na što ukazuju veliki izljevi lave. opisuju kao zmajevi ili zmije. Fizička sličnost između američke i škotske zmije i njihova približno ista starost. stvorila ga je "vatra s neba" koja je opustošila Zemlju. Pretpostavlja se da je lik u Ohiju izgrađen oko 1200. podzemni hram od okruglog kamenja. jasno navode na zaključak da su njihovi tvorci nastojali prikazati komet koji izbacuje meteorit. Kr. Veličina zmije u Ohiju. i zmijski nasip u Škotskoj je povezan sa svojom neposrednom okolinom. Čini se da su ta dva nevjerojatno slična lika. Pretpostavlja se da je taj zemljani nasip izgrađen oko 1000. Drevni Grci su pripovijedali o svojim prethodnicima Atlantiđanima. prema tome." 156 ." Otprilike 90 m od nasipa nalazi se mali.. na zidovima Hrama pobjede u zapadnoj Tebi. te "jaje" koje izlazi iz njezine čeljusti. George Blackie. koje su zvali Pelazgi. Dalnaneun je bio stalno naseljen od početka neolitika do kasnog brončanog doba i u čitavom pretpovijesnom Argyllshireu imao je kultno značenje. no spojena vremenom nastanka. Kao što geoglif u Locust Groveu vjerojatno simbolizira meteorsku kataklizmu. zašto ondje leži silna zmija. koji se još uvijek mogu vidjeti kilometrima oko Obana. Njihovo krivudavo putovanje nebom podsjeća na zmiju. glava joj na kopnu. a osobito široki obalni pojas okamenjene magme. na što upućuju otkriveni predmeti koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Obanu. Kometi se tradicionalno. to područje je nekoć bilo veoma geološki nestabilno. međusobno razdvojena Atlantskim oceanom. st. potvrđuju atlantidsko podrijetlo obiju građevina. Nebeska zmija koja izbacuje meteorit ne nalazi se samo u dolini Ohija i Škotskoj. pjesnik iz 19. Naime. To su bili oni isti Narodi mora o kojima su pisali pisari faraona Ramzesa III. koji je iskopao krater u kojemu se taj lik nalazi. god. Kr. a golemi rep uz obalu lijepog Loch Nella. 100 godina više ili manje i.

slučajno izbacio sjeme u vode. koji se uzdiže na zapadnome rubu astroblema. močvare na jugu središnjeg sibirskog platoa. 157 . izazvavši poremećaje u Zemljinoj kori. eksplodirao je objekt osam kilometara iznad Yuzhnoye Bolota. bio je meteorit koji je pao u ocean. te ljude koji su od nje bili udaljeni 96 km.Najstariji mit o postanku u Grčkoj govori da je Ofion (Zmija) plivao sam u primordijalnom moru prije početka vremena kada je Borej. Osamdeset godina nakon tajanstvene eksplozije analizirana su stabla. SIBIRSKA VATRENA KUGLA Početkom prošlog stoljeća potvrđeno je da je Encke-Oljato mogao uzrokovati globalnu kataklizmu prije tri tisuće i dvjesto godina. Beta Tauridi. još uvijek opasan. koja su u njoj bila oštećena. stari komet je izgubio gotovo sve svoje razorne moći. što personificira uzburkanost neba. imala je mnogo različitih posljedica . Ofion ga je progutao i ubrzo je iz njegovih čeljusti izraslo Kozmičko jaje. okrznu naš planet svakog ljeta između 24. Očito je da ova priča sadrži iste ideje na koje navodi humak Velike zmije. istoga dana kada se dogodila Tunguska katastrofa 1908. bog sjevernog vjetra. Količina materijala koji padne u Zemljinu atmosferu najveća je 30. Dakle.od golemih komada svemirskog leda do pada izvanzemaljskog svemirskog broda. Šest godina prije katastrofe Prvog svjetskog rata. Ta katastrofa. asteroidi i brojne manje krhotine. spalivši tisuću petsto jelena na udaljenosti od oko 50 km od točke udara. lipnja. i oni su potom postali donositelji kulture. koje su preživjeli pripadnici atlantidskih Naroda mora. srpnja. "Sjeme" koje je Borej slučajno ispustio. jasno je da je taj komet. lipnja i 6. Ta eksplozija je imala snagu dvanaest megatonskih bombi i izazvala je požar koji je uništio 3120 km2 šume. koja je poslije dobila ime Tunguska katastrofa. Nebesko tijelo koje je palo u Sibir imalo je promjer oko 150 m i ispustio je toliko energije kao i planina Saint Helen. koju je izazvao čovjek. koja je eruptirala 1980. na temelju čega se ustanovilo da je glavni krivac za to bio asteroid. iako u već poodmakloj dobi. Možemo samo zamisliti što je bio u mogućnosti proizvesti na vrhuncu svoje snage prije trideset i dva stoljeća. Od tog drevnog pokolja.

Kr. ostali još uvijek vjeruju u izgubljeni kontinent. u izdanju Scrippsova Instituta za oceanografiju. još uvijek smatraju da je ona uništena sredinom desetog tisućljeća pr. a ne kontinentu. prije samo dva ili tri milijuna godina. Zbirka tih otkrića objavljena je 1995. Atlantida se najčešće smješta na kontinent. koja je omogućila oceanografima još veći pogled na svijet pod valovima. No. koji je iznenada potonuo u Atlantskome oceanu prije 11600 godina. Knjiga VII. prije svog nestanka. budući da su Atlantiđani navodno. njihovo društvo se možda oblikovalo u tisućljeću pr. a gotovo sigurno prije više od dvanaest tisuća godina. Prema tome. ili čak prije. Dok ih sve više priznaje mogućnost da je Atlantida možda doista bila otok. Zimi su živjeli u špiljama. 158 . No. Ondje se možda nalazio veoma velik otok.tektonski mehanizmi našeg planeta nisu mogli izazvati potonuće velike kopnene mase u vrijeme i na mjestu koje ističu sljedbenici te teorije. Kr.ŠESTO POGLAVLJE Kada je uništena Atlantida? Jer ti si božanstven i imaš dar sjećanja i pripovijedanja. To bi značilo da je ta civilizacija nastala mnogo prije. Tom događaju su vjerojatno prethodila stoljeća kulturnog razvoja. pripadali su magdalenskoj kulturi i bili su nomadski lovci. Eneida. Ljudi koji su živjeli u gornjem paleolitiku ili starom kamenom dobu. a ljeti u šatorima. neki atlantolozi su pretpostavili da je ondje postojalo neko civilizirano društvo. dosegli visoku razinu civilizacije. Na tim kartama se ne vidi ništa nalik potonulom kontinentu u Atlantiku. otprilike veličine današnjeg Portugala. Vergilije. Teško je zamisliti kako se opsežnim istraživanjima i satelitskim mjerenjima oceanskog dna. nego one upućuju na zaključak da kontinent nije ni postojao . koje su od kraja 40-tih poduzimali profesionalni istraživači iz nekoliko desetaka zemalja. Iako većina atlantologa sve više prihvaća ideju o Atlantidi kao o otoku. nije mogao otkriti kontinent. do mene je stigla samo najtiša jeka velike priče. Nema nikakvog dokaza da je u središnjem Atlantiku postojalo išta nalik kontinentu. njihova stajališta se neprestano potkopavaju sve bržim razvojem podvodne tehnologije. Na nesreću sljedbenika teorije o kontinentalnoj Atlantidi. koji još nije otkriven.

Predmeti poput igala s ušicom. Magdalenci su izrađivali kameno oruđe. čak i kola koja su vukla konji. No. to nisu bili Platonovi Atlantiđani . Atlantida o kojoj govori Platon je sigurno grad iz brončanog doba. Iako su životinje prikazane iznimno realistički. Četvrto 159 . stvarali veličanstvene kipove. Oni su tehnološki bili mnogo primitivniji u usporedbi s civiliziranim Atlantiđanima opisanima u Dijalozima. Iako su proizvodili vatru iz prirodnih izvora i možda su čak razumjeli neka svojstva kremena. Njihovo najviše postignuće su višebojne špiljske slike s prikazima lova. Prema tome. koja je omogućavala zemljoradnju tijekom čitave godine. gdje se govori o umjerenoj. ljudi su prikazani tek kao duguljasti. uvjeti na koje su ondje naišli nisu odgovarali onima opisanima u Kritiji. Iako im je kultura zanimljiva. BAJKA O ATLANTIDI Ljudi iz gornjeg paleolitika nedvojbeno su prešli preko tada još uvijek postojećih kopnenih mostova između današnjeg Portugala i Atlantova "otoka". krzno. Nije bilo ni brodova.Te nomadske skupine su se povremeno okupljale u privremenim selima uz rijeku s najviše šest stotina stanovnika. Najbolji primjeri te umjetnosti kamenoga doba nalaze se na zidovima špilja u Lascauxu u Francuskoj i Altamiri u Španjolskoj. koje je izumljeno tek dvije tisuće godina poslije. luka ni kanala. a ne naselje iz starog kamenog doba. plosnati likovi. koji su se odlikovali naglašenom seksualnošću i plodnošću. bila je slična onoj koju su dosegnuli Indijanci Sjeverne Amerike prije dolaska Europljana u 16. ne može se reći da su Magdalenci stvorili nešto nalik na civilizaciju. iako su predstavljali vrhunac tadašnjih čovjekovih postignuća. Nosili su životinjsku kožu. nisu poznavali pismo. koje su ugrađivali u kosti ili drške od rogova. st. stilizirane kipiće ili bezlične žene. razina kulture krajem razdoblja gornjeg paleolitika. gotovo blagoj klimi. Usprkos tome. izumljena su mnogo tisuća godina poslije.pomorci i osnivači carstva. Čini se da su tim Venerinim kipićima lovci pokušavali kontrolirati sile prirode. Paleolitski umjetnici su običavali oblikovati i male kultne predmete. Atlantidske kočije. nisu imali oruđe za paljenje vatre. te luka i strijela bili su novi izumi. Magdalenci nisu gradili gradove. obrađivali metale i nisu poznavali umijeće poljoprivrede i navodnjavanja. i ogrlice od školjki. putovali preko velikih vodenih površina.

da je moramo posve izdvojiti iz konteksta vremena u kojemu je navodno cvjetala. suhe zime. koji bi upućivao na to da je tada postojala Atlantida. otok i njegova civilizacija bili su nevidljivi. sadrže izvorno izvješće. vladalo je prije jedanaest tisuća godina. kako je rekao. koji. Što se tiče arheoloških i antropoloških zapisa. tada morate prihvatiti i činjenicu da ona nije imala nikakvog utjecaja na europske ili afričke kulture tijekom stoljeća. U dolini Nila nije otkriven nijedan dokaz o postojanju nekog pisma prije kraja četvrtog ili početkom trećeg tisućljeća pr. No. do 385. pr. koji je pripadao civilizaciji koja je navodno stoljećima ili tisućljećima cvjetala većim dijelom Europe. Vjerujete li da je atlantidska civilizacija postojala tijekom starog kamenog doba. Caroli tvrdi: "Istraživači koji se oslanjaju na doslovno datiranje Atlantide moraju dokazati da je prije dvanaest tisuća godina postojalo pismo. Nije otkriven nijedan dokaz iz magdalenskog razdoblja. Prihvatimo li Platonovo datiranje. ali ne i barem jedan štap. moramo vjerovati da je pismo ondje postojalo već pet do sedam tisuća godina." 160 . koliko se pretpostavlja da je vladala dijelovima obaju kontinenata. Kr. još uvijek posjedovali te drevne arhive. Smještanje Atlantide u paleolitik posve se suprotstavlja Platonovoj priči. tada su upravo obrazovani svećenici iz Saisa. Kr. Atlantida iz gornjeg paleolitika morala je biti toliko naprednija od svih drugih ljudskih društava. sigurno nisu bili stari osam tisuća godina. Saiski arhivi. Nije logično pretpostaviti da se do danas uspjelo sačuvati mnoštvo predmeta malih. raštrkanih zajednica paleolitskih lovaca.(Wurm) glacijalno doba smanjene sunčeve svjetlosti i oštre. Pretpostavimo li da je to točno. te da su Egipćani oko 570. bili Egipćani koji su mogli prevesti drevne dokumente na strane jezike. gdje je Solon i/ili Platon čuo priču o Atlantidi. Pokušaj da zamislimo tako napredno društvo u kasnom kamenom dobu isti je kao i da zamišljamo Nou kako se spašava od Potopa na brodu Queen Elizabeth II. ali da od njega nije ostao nikakav trag. U smrznutome tlu moglo je rasti tek rijetko grmlje. koje su mogli točno pročitati i potom ih bez pogreške prevesti na grčki. posve je neutemeljena. ideja da su se osam tisuća godina stari zapisi sačuvali posve netaknuti i da su se još uvijek mogli prevoditi. ali i da su ga poznavali Egipćani i da se ono još uvijek moglo čitati u klasično doba. god.

Caroli tvrdi: "Egipatska 'povijest' između otprilike 9600. Platonovo datiranje atlantidskog rata protiv Atene i Egipta. kako pretpostavljaju neki istraživači. pisanih zapisa u Platonovoj priči o Atlantidi. POGREŠKA U PRIJEVODU Ideja o kontinentalnoj Atlantidi kamenog doba opovrgava samu sebe. Tiru ili Troji. Na temelju Platonova izvješća proizlazi da je Atlantida izrasla u pravu civilizaciju 161 . obeskrepljuju Platonovu Atlantidu. god. a osobito da je mogla sudjelovati u velikom ratu. Kr. Ne postoji nikakav dokaz da je Grčka bila naseljena sredinom desetog tisućljeća pr. pr. pr. Kr. vladara koji su vladali neposredno prije Menesa ili Narmera. tipične su raskošne konstrukcije brončanog doba. prvog faraona koji je vladao ujedinjenim kraljevstvom 3100. donositeljima kulture koji su utemeljili egipatsku civilizaciju. vladala suha i hladna klima. i možda 5600. Klimatski uvjeti i relativno niska razina magdalenske kulture. možda sve do utemeljenja prvih noma ili namjesništava u dolini Nila oko 3500. uz obalu Maroka (Zora). Jedan tekst govori o Sms-Hor. god. Veoma je vjerojatno da su zapisi o tome sezali još nekoliko stoljeća unatrag. "Strijelcima". tada su okolnosti u istočnom Sredozemlju bile još gore.Samo spominjanje čitljivih. Grad koji Platon tako detaljno opisuje u Kritiji nije mogao postojati u gornjem paleolitiku. pr. Te okrugle. Kr. Kr. obuhvaća razdoblje od više tisuća godina prije nastanka grčkih gradova i civilizacije u dolini Nila. god. građevine koje su postojale u Platonovoj Atlantidi. Kr. u Britaniji (Stonehenge) i Irskoj (New Grange). Sličan je slučaj i s područjem Egejskog mora.. ograničuje njegovo datiranje na barem kraj četvrtog tisućljeća pr. pr." Drugim riječima. Atlantida se od tih mjesta razlikovala po tome da je navodno izgrađena (ili izrasla iz) na starijem koncentričnom naselju iz neolitika ili novog kamenog doba. Ako je u zapadnoj Europi potkraj starog kamenog doba. Kr. Međutim. koji se odlikuje tipičnim atlantidskim stilskim značajkama kakve pronalazimo na Kanarskom otočju (Gran Canaria). gotovo je prazna. kakve su postojale u mikenskoj Grčkoj. god. seže do Hor-Aha i Scorpiona. kada je cvjetala civilizacija na Atlantidi. "Horusovim sljedbenicima" i Mesentiu. kamene ruševine potječu s kraja četvrtog tisućljeća pr.. ili 5200. Najstariji popis egipatskih kraljeva. Kr.

koji je živio oko 550. Postoje dva datuma potopa ili. Platon ili možda Solon. što je poželjan rezultat za sve koji vjeruju da su minojsko i atlantidsko carstvo bili istovjetni. koje se navode u Dijalozima. niti nekog pomorskog naroda. to datiranje se općenito prihvaćalo kao vrijeme erupcije Tere i njezina rušenja u more. god. upravo je Platon. Atena je osnovana u isto vrijeme kada je izbio rat s Atlantidom. Istraživače su dugo zbunjivale očite nedosljednosti u Platonovoj priči realistični i nestvarni podaci." Izvor na temelju kojeg se pretpostavlja da je Atlantida stara dvanaest tisuća godina. priznala svoju zbunjenost: "Suočeni smo s teškoćama u onome što smo naučili." Otprilike u isto doba. Zato je možemo pronaći samo u kontekstu razdoblja od 3000. 162 . dogodili prije devet tisućljeća.brončanog doba. devet tisuća godina prije Solona. Prema tome. Kr. uvidjet ćemo da se rat između Atene i Atlantide dogodio 1470. nije nedvojbeno potvrđeno da se erupcija Tere dogodila 158 godina prije. pr. pomorske ratove. do 1200. god. Isto misle i sljedbenici minojske teorije. osobito ne iz neolitika. očito je da je Platonovo datiranje pogrešno. Taylor Hansen je u svojoj opsežnoj knjizi The Ancient Atlantic ("Drevni Atlantik"). L. čak ni Atlantiđani. slučajno je dodao jednu nulu dok je prevodio egipatski tekst na grčki. Do početka 90-tih. s deset. kao i "iznenadnog kraja" krećanske civilizacije. koje opisuje. kako je pretpostavio Velikovsky. Prema kronologiji koju postavlja u Timeju i Kritiji. pr. Podijelimo li devet tisuća godina.. Nitko. god. koji je postojao devet tisuća godina prije Solona. pr. Egipćani su istodobno upotrebljavali četiri različita kalendara. Immanuel Velikovsky je početkom 50-tih godina prošlog stoljeća zaključio: "Postoji suviše mnogo nula. dvije katastrofe. Solarni kalendar za civilne poslove sastojao se od 360 dana plus još pet dana. koji tvrde da je Platonov prijevod pogrešan. Čini se da je takvo tumačenje bilo sasvim prihvatljivo sve dok iskopavanjem uzoraka leda i datiranjem godova stabala. Ne poznajemo nijedan trag ljudske kulture. Atlantida se nije mogla utrpati u područje Egejskog mora jednostavno izbacivanjem nule iz Platonova izvještaja. koji navodno objašnjava priču o Atlantidi. Posve je nemoguće da je Atena toliko stara. On nas u svojim Dijalozima nekoliko puta uvjerava da su se događaji. Kr. nisu u to doba mogli voditi osvajačke. pak. Kr.

i u svojim rodoslovljima računaju silan broj godina. ustvari označava 163 . koja je trajala dvadeset i osam "godina". kao što su ezoterički ili magijski. kao i mi. opisao je kako su njegovi učitelji. god. st. primjenjivao solarni ili sunčev kalendar. god. koji su primjenjivali hramski svećenici. Bailey piše: "U drevnom semitskom jeziku. kao što su to tisućljećima prije činili faraoni.). ustoličenja. Prema tome. Plutarh. kada je Mjesec bio čovjekov pretpovijesni čuvar vremena. te različite kalendarske sustave. no ne i njihovi svećenici i kraljevi. Tvrde da je njihov narod stariji od svih drugih. kako su Egipćani nazivali zvijezdu u zviježđu Velikog psa. temeljio se na helikalnom izlasku Sopdita. no čini se da su iznenada uvedeni. po Kr. koje sadrže mjesece. mala je šansa da se prilikom prijevoda priče o Atlantidi priređene za Solona. riječju 'godina' označavao se 'mjesec'. godine." Herodot. Ako egipatski svećenik nije prilagodio kalendar za svog uglednog gosta. lunarni kalendar s 29 ili 30 dana u mjesecu. Eudoxus iz Cnidusa. Jedan od prvih astronoma. prevođenje priče o Atlantidi bilo je popraćeno mogućim numeričkim pogreškama. Kr. čija vladavina. Tada je još zadatak ispravnog izračunavanja i ponovnog izračunavanja još teži i opasniji. koji je studirao u Egiptu. Grci su. rođenja. upotrebljavali sunčev kalendar za izračunavanje duljine godine. Grčki povjesničar iz 2. svi svećenici različitih hramova.kojim su obilježavali rođendane najznačajnijih bogova. pr. smrti. Na dvoru kralja Feisala. a njegova godina nije značila sunčev nego mjesečev ciklus. kao da su usvojeni od neke civilizacije izvan doline Nila. Sirius. To je činila i većina Egipćana. Genealoški kalendar su upotrebljavali dvorski pisari za bilježenje i potvrđivanje dinastičkih veza. Nije poznato jesu li se oni razvili u Egiptu. Zvjezdani kalendar od 365 i L dana. Ta šansa je možda i manja ako su egipatski svećenici u svojim prijevodima upotrebljavali različite numeričke sustave. kako potvrđuje ploča od bjelokosti koja je pripadala faraonu Denu (oko 3000. I. konačno. primjenjivali lunarni kalendar. zapisao je u Životopisima: "Oni govore da je prva egipatska godina imala jedan mjesec." Uvjerljiv primjer predstavlja i alegorijska priča o egipatskom Ozirisu.. lunarni (mjesečev) kalendar upotrebljavao se sve do 1952. Maneton i Diodor Sicilski pišu da Egipćani pod izrazom "mjesec" misle na "godine".. Svi su se oni upotrebljavali u razdoblju Prve Dinastije. odnosno. vjenčanja i sl.

Prema lunarnim godinama. iako točan broj nije poznat. Eberhard Zangerer. općenito je usvojen sunčev kalendar. to bi značilo da je umro kao osamdesetogodišnjak. T. god pr. Kr. Maneton je rekao: "Smatram da je godina lunama. bila zamijenjena helenističkima. iako je moguće da ni Grci nisu posve razumjeli egipatsko računanje vremena. objasnio je da su njegovi preci razmišljali u kontekstu lunarnih godina. prema Starom zavjetu. priča o Atlantidi govori o naizgled vidljivom napadu iz svemira.) smatrali da Egipćani računaju u mjesecima. god. koje se temeljilo na dugim svećeničkim popisima. koje je nastupilo oko 1200. god. egipatski vremenski okvir vjerojatno bi se mogao smanjiti za dvanaest ili deset. egipatski povjesničar iz trećeg stoljeća.. nije se upotrebljavao nijedan kalendar. među kojima i sunčev kalendar. On je živio u doba Ptolemejevića. god. James Bailey.. Prema tome. Tek nakon 500. Ono što mi danas nazivamo 164 . pa je svećenik koji je Solonu prevodio priču vjerojatno pretpostavio da njegov gost razumije da govori u kontekstu lunarnih. Njega su poznavali i Grci.). a ne godinama. prof. koji je. na čijem radu suvremeni egiptolozi osnivaju svoje kronološke povijesti. umro s 969 godina. KR. Kr. (nakon Solonove smrti).dvadeset i osam dana u lunarnom mjesecu. koji su sezali sve do prve dinastije (oko 3000. Kr.. 1240. Svećenici koji su upravljali hramom u kojemu se nalaze izrezbareni ili oslikani stupovi. Harold A..1159. pr. također je smjestio Atlantidu u 1200. . god. Tako se čini da se priča o Atlantidi odnosi na pojave. odnosno da se sastoji od trideset dana. Bailey navodi slučaj Metušalaha. Kr. odnosno na događaje tijekom kojih je čovječanstvo patilo pod napadima pljačkaških hordi iz zodijakalne skupine. Astronomi Clube i Napier tvrde: "Postoji dokaz da su Grci u to doba (500.." Ugledan astronom. Henriette Mertz i Comyns Beaumont. pr. Tijekom mračnog doba Grčke. Maneton. kada je Egiptom dominirala grčka kultura i većina je starih institucija. koje su se mogle vidjeti na nebu 1200.15 Neovisno su do istog zaključka stigli i drugi poznati istraživači. Kr. također su upotrebljavali lunarni kalendar. S obzirom na to. pr. među kojima su Jurgen Spanuth. čija je struktura bila poznata. god. pr. koji nose priču o Atlantidi. ili prije. Kr. a ne solarnih godina. vidljiva inverzija u velikom zodijakalnom moru. Reiche. GOD. ATLANTIDSKA KATASTROFA. pr. PR.

koja je trajala od oko 1250. No. st. Kr. Velikovsky zaključuje: "U doba kada je Atlantida nestala u oceanu. pr. Kr.. kojima su računali svećenici koji su sačuvali priču o Atlantidi. No. čime se povezuju s Atlantidom. Egipćani su običavali tumačiti kao 'godinu'. Kr. To zviježđe je nedvojbeno dobilo ime nakon tih događaja.. nakon svoje veoma duge vladavine. No. pr. Caroli ističe: "Ironično je da. čak i 'tradicionalna' kronologija potvrđuje približan datum 1200. To nije pokušaj umetanja dokaza u unaprijed stvorenu teoriju. pr. uništeni su grčki narodi . on je ujedno bio i posljednji veliki faraon. god. koju navodi Platon. najviše je povezana globalna katastrofa. Ramzes III. pr. izuzev samog Platona. U mitovima i obredima iz svih krajeva svijeta." Taj vremenski okvir potvrđuje još jedan dokaz. Kr. budući da se njegove zvijezde u mitu nazivaju "Atlantide". je zabilježio uništenje Atlantide 1198. Kr. pr. pr. Kr.'mjesecom'. atlantidsko-atenski rat je okončao neposredno prije vladavine Tezeja. datum koji joj se pripisuje . pr. god. pr. s 1250. a kulminirala je tijekom katastrofe. pr. koja je doista počela te godine. Kr.. kakva se nije dogodila nikada nakon toga. tada je rat s Atlantidom i njezino uništenje počelo 1250. Kr.sredina 13. Jedna godina oko 1200. Kr. do 1220. .-om god. st. Pretvorimo li njegovo datiranje: "prije devet tisuća godina" u lunarne godine. god. Sve zajedno [od neke prethodne grupe kraljeva koje je opisivao] iznosi jedanaest tisuća godina. Kr. Prema njemu. riječ je o lunarnim razdobljima ili mjesecima. Legenda govori da je on umro u desetljeću nakon početka trojanskog rata. Kr. Precesijsko razdoblje Plejada počelo je oko 2200. Naravno." Isto se može primijeniti na Platonovu kronologiju. bila je najhitnija za povijest civilizacije. koji je podigao u znak svoje pobjede nad Narodima mora.još više potvrđuju događaji koji su se događali diljem svijeta. Precesija se vjerojatno poklopila s prijetećim približavanjem Encke-Oljata krajem trećeg tisućljeća pr. nakon 165 . god.katastrofa je bila sveopća. općenit prikaz univerzalne i često kritične promjene." Sama činjenica da je ta katastrofa doista postojala dovoljna je da smjestimo potop na Atlantidi točno u kontekst Platonove povijesti. Plejade se povezuju s katastrofalnim poplavama ili prirodnim katastrofama različitih intenziteta. pr. na zidovima Hrama pobjede. čiji je vrhunac bio u 12.. a završilo se 1100.

Kr. ispresijecanih kanalima. podizali su se zmijski nasipi koji simboliziraju kataklizmu. čije su šume pretvorene u platneni ocean. Kr. god. okončalo je brončano doba na Bliskom istoku u istome trenutku kada su divovski rudnici bakra na michiganskom Gornjem poluotoku iznenada napušteni.čijeg je ubojstva Egipat počeo propadati i više se nikada nije oporavio. a kulminirala je 1159. tako da je izgledalo kao da su se rudari. koje su bjesnile tom zemljom na vrhuncu njezine 644-godišnje vladavine. uz primjenu astečkih sedmogodišnjih i šestogodišnjih ciklusa s razdobljima od 52 godine svakih 364 i 312 godina. Kr. nakon čega je uslijedilo uništenje Atlantide 1198. najmoćnija i najbogatija kineska dinastija Chang.. Kr. Kelti su masovno bježali preko Francuske i Belgije iz svoje šumovite domovine u južnoj Njemačkoj. koje je vladalo Malom Azijom. Kr. pr. pr. Oko 1200. kobne promjene dogodile su se nekoliko godina prije 1200. pr. Sardiniju. Katastrofa koju je izazvao Encke-Oljato trajala je osamdeset godina. U dolini Ohija i uz obale Loch Nella. napao je Narod mača. koju su nastavljali astečki potomci Olmeka. Svrgnuta je i civilizacija mikenske Grčke. namjeravali vratiti na posao sljedećeg dana. pr. koji su za sobom ostavili alat i koševe. iznenada je nestala u potopu izazvanom olujama od pepela. Pala je i Troja. Kr. Izgradnja Stonehengea u Britaniji iznenada je prekinuta. Ceremonija Nove vatre. koja se odlikuje veličanstvenim građevinama koje stilom podsjećaju na one otkrivene u Maroku (Lixus) i Egiptu. Sve te velike. počela je 1197. Baleare. U isto doba je nestalo i Hetitsko carstvo.. pr.) U Južnoj Americi se pojavila plodonosna kultura Sechin-Chavin. pr. Majorcu i mnoge druge sredozemne otoke. Na sjeveroistoku Louisiane nastao je Poverty Point. 166 . (Računajući unatrag od posljednje poznate Vatrene Ceremonije 1507. Počela je padom Troje 1240. god.. kao i veliki gradovi na Levantu..imala je oblik koncentričnih krugova od kopna i vode. god. Dok su ratovali Sjevernom Afrikom. Najstariji grad u Sjevernoj Americi bio je reprodukcija same Atlantide . poznavali su ih pod imenom Gramanti. Asirija je također počela propadati. Najstarija.. Korziku. stižemo do datuma koji se za samo jednu godinu razlikuje od Ramzesova datiranja uništenja Atlantide. atlantidski "Narodi mora" o kojima govori Ramzes III. god. Mezoamerička civilizacija iznenada je procvala pojavom Olmeka.

S obzirom na dokaze iz mnogih drugih navedenih izvora. stvarajući zvučne bombe. čini se da je točniji raniji datum. u Vergilijevu epu nema veliko značenje. Vidjeli smo je kako plamti iznad palače i zabija se u šumu na brdu Idi. pr. koji se smatrao kobnim znakom koji navješćuje sudbinu Troje. poliže nježne uvojke". Obilje dodatnog materijala (astronomskih podataka u spoju s postojećim kulturnim predajama). No. pr. Početak kataklizme ukratko se opisuje u Eneidi (Knjiga 2: 680-698). Nažalost.razornom erupcijom vulkana Hekle u sjevernom Atlantskom oceanu. No. Čini se nevjerojatnim da je taj Rimljanin iz prvog stoljeća znao za takve pojave. duga. također omogućuju utvrđivanje mjeseca. god. Kr. suvremeni egiptolozi se ne slažu oko dinastičke kronologije i još uvijek raspravljaju o točnoj godini Ramzesova ustoličenja (ista godina kada se dogodila katastrofa). meteorsku kišu Taurida slijedi Enckeov komet i ta pojava se događala u blizini našeg planeta dva puta godišnje. Za ovo istraživanje je još važnija činjenica da sama pojava meteora u trenutku kada je Encke-Oljato sukljao vatru na Anatoliju. lijepa kosa njegova sina poče stršiti s dječakove glave. koji su opisivali stvarne događaje. Meteoriti nekada probijaju zvučni zid. čini se da se doista dogodio. Druga meteorska 167 . pojavi se zvijezda na nebu vukući svoj vatreni rep među silnom svjetlošću. a katkad izazivaju i statički elektricitet (zbog čega je možda Iulusova kosa stršila i sjajila) dok nisko putuju. Posvuda se osjećao miris spaljenog sumpora. bezopasan na dodir. Dok su odlazili. uz iznenadnu grmljavinu. su jedini poznati izvor na temelju kojega možemo datirati taj događaj. Vrhunac ljetne meteorske kiše nastupa 30 lipnja. osobito oni meteori koji prežive svoj proboj u atmosferu prije nego padnu na Zemlju. upućuje na to da se taj događaj doista dogodio. koje obično smještaju u razdoblje od 1198. Atlantida je uništena samo nekoliko godina prije ili nakon 1200. kada je Enej okupio svoju obitelj i s njom pobjegao iz gorućeg trojanskog središta. oko koje: "zasvijetli plameni jezik i. ta neobična svjetlost nije obuzela maloga Iulusa: "kad'. istoga dana kada je eksplodirao asteroid iznad Sibira 1908. Kr." Taj događaj. osim ako nije raspolagao zapisima. do 1171. Tekstovi na zidovima Hrama pobjede Ramzesa III. god. pa čak i posljednjeg dana Atlantide. BIKOVA KRV ZA KRV LJUDI Kako smo prethodno spomenuli.

koji se nalazio u samom središtu Atlantide. svaki od deset kraljevasvećenika napunio je zlatan kalež vinom iz zdjele i bacio tu tekućinu u vatru. Pri tome su se okupljali oko svjetlucavog stupa prekrivenog orichalcumom. regenti su raspravljali o državnim i zakonskim pitanjima. (Bik je bio sveta Posejdonova životinja.) U znak sjećanja na svoje pretke koji su lovili primitivnim oružjem. postao smrtonosan. posebno uzgojenih za tu svrhu. Prije donošenja novih političkih odluka ili presuda. i potom se povukli u obližnji obor. Kr. vječnim načelima zapisanima na stupu. studenog. Enckea i njegovu kišu meteora. koji je. bik je Taurus. Ubijanjem i potom prinošenjem vatri živog simbola zviježđa. koji je bio osnova atlantidskog bogatstva. Platon u Kritiji opisuje bitan i neobičan obred žrtvovanja životinja. st. magične sile. od kraja listopada do početka studenog. koja je sigurno nekada bila razorna. koje im je prijetilo vatrom. Na tome su stupu prvi otočki kraljevi napisali Posejdonove Zakone. gdje su sudjelovali u obrednom lovu bikova. Bogobojazni ljudi sigurno su svake godine vidjeli divovski predmet na nebu. upotrebljavajući samo toljage i omče. visoko kvalitetnim bakrom. U doba uništenja Atlantide. po čemu su i dobili ime. pa se možda upravo tu nalazi veza između tog žrtvenog obreda i meteorske kiše Taurida. uhvatili su jednu od velikih zvijeri. prisežući da će donijeti presudu u skladu s časnim. nadali su se da će izbjeći njegovu opasnost. Leš životinje potom je spaljen. davno prije nego je taj komet u 13. sjajnim. Pokraj tog svetog predmeta. molili su se Posejdonu za pomoć u odabiru prikladne žrtve. taj je "pljusak" trajao mnogo duže. utemeljio Atlant. od 3. koji su prakticirali carski veliki svećenici u Atlantidi. pri čemu je krv potekla niz urezane zakone. a njegova krv pomiješana s vinom u velikoj zdjeli. pr.kiša događa se u jesen. do 15. U zodijaku. prema drevnom vjerovanju. Nakon što su stup i prostorija očišćeni. dovukli je u hram i prerezali mu grkljan iznad stupa od orichalcuma. sastajali su se svakih pet i šest godina u Posejdonovu hramu. Tauridski meteori dolaze iz malog područja u zviježđu Taurusa ili Bika. koja je 168 . koji su bili i veliki svećenici atlantidske religije. Atlantiđani su možda vjerovali da će izbjeći prirodnu katastrofu zazivajući dobrohotne natprirodne. Regenti deset povezanih kraljevstava. koja je prijetila Zemlji stoljećima prije velike kataklizme.

Dan mrtvih. Keltski Samhain je bila svečanost vatre. obilježavaju drevne katastrofe. S obzirom na to. nastupa tijekom jesenje meteorske kiše. do 2300. mjesec Plejada. studenog u nedjelju). koji se svetkuje diljem svijeta. listopada do 4. koji se obilježava 31. možda je tu riječ o padu Tauridskog meteora. na temelju Cherokee legende o potopu." DAN MRTVIH Beta ili ljetna kiša Tauridskih meteora također je mogla uništiti Atlantidu. nakon sudara s velikim nebeskim tijelom. Noć vještica. U Indiji se tijekom prvih dana u studenome. navodno su postavljeni u skladu sa zvijezdom Alkionom iz zviježđa Bika u podne proljetnog ekvinocija 2141. zaključili su sljedeće: "pad jedne zvijezde može se povezati s pričom o Potopu. Kr. svijet mrtvih je bio najbliži svijetu živih. Ta dioba se sa Zemlje možda vidjela tek nakon nekog vremena od tog sudara. god. Dvadeset i pet godina prije nego su Clube i Napier objavili ta otkrića o Tauridskim meteorskim kišama. Možda nije slučajno da je posljednje Doba Bika trajalo od 4500. razdijelili u dva različita oko 2700. Atlantida je vjerojatno osnovana prve od tih godina. Kr. pr. pr.. studenog. koji se prema drevnom kalendaru brahmanaca u Trivaloreu nazivaju Kartica. Na temelju jednog od takvih pretpovijesnih običaja nastao je rimokatolički blagdan Svih svetih. gdje se mjesec studeni nazivao "krvavim mjesecom". Astronomi vjeruju da su se Tauridski meteori. god. Caroli tvrdi: "U to doba godine. a meteori u njegovoj (Tauridskoj) kiši postajali sve brojniji. Rezovi na Velikoj piramidi u Gizi. slične svečanosti. Kr. Neki teoretičari vjeruju da Noć vještica i druge. listopada.sigurno izgledala sve neizbježnijom kako se komet približavao Zemlji. taj događaj možemo pripisati meteorskoj kiši." Samhain se slavio diljem Britanskog otočja. tijekom koje su se duhovi umrlih vraćali na Zemlju od 30. koji su prvotno pripadali jednom roju. Svećenici tada nose crno ruho i održavaju tri mise zadušnice. održavala svečanost Hindu Durga posvećena mrtvima. pr. Australski Aboridžini svake su godine tijekom prva tri dana u studenome 169 . budući da je taj dan posvećen mrtvima. On se obilježava 2. god. koji se dogodio kada se Encke nalazio u prostoru Jupitera. izravno potječe od svečanosti Samhain. mitolozi Gertrude i James Jobes. studenog (ili 3.

na što ukazuje i njihovo ime . Atlantidsko podrijetlo te svečanosti potvrđuje i prikaz Tlaloca. koja se održavala svake godine. Diljem većeg dijela Polinezije. Maye na Jukatanu i Petenu vješale su male komade kolača o grane svete ceibe. gdje su utemeljili rasu Inka. drevnog naroda koji je uništen u velikom potopu. Doista. Pojava Plejada označavala je i početak najznačajnije drevne havajske svečanosti Makahiki. Svetkovina Atemoztli. ne postoji samo filološka povezanost. Dani smrti koji su se slavili početkom studenog. st. nakon sveopćeg potopa. "hrana duša". a taj se običaj ondje prakticirao i prije dolaska kršćanskih misionara. Te žrtve su se radile od najfinijeg kukuruza i bile su namijenjene duhovima umrlih. boga koji ju je vodio. Vjerovali su da će time uspostaviti izravnu vezu između svojih umrlih srodnika i Ayara. na kojoj su oslikavali tijela tako da izgledaju kao kosturi. koji na svojim leđima nosi nebeski križ . egipatske božice Hathor kao kraljice mora.hanal pixan. održavala se 16. pr. nazivao i Atlatoc. dakle iz 13. Kr. čime se označava oceanska priroda božice (u obliku Sekhmet). studenog održavale svečanost Aymarcu ili nošenja mrtvog tijela. Ona je bila posvećena dolasku svjetloputog i svjetlokosog "boga" Lona. između ostalog. A između astečkog Atemoztlija i Atemet. kada je završilo Peto sunce ili "Doba". Lono se povezivao s različitim nebeskim kataklizmama. 170 . bili su jedan od najznačajnijih astečkih svečanosti. studenog. Inke su 2. Kako smo prethodno spomenuli. koji je nedavno preživio katastrofalan potop u Kealakekui u području Kone na havajskom Velikom otoku. kao i s razornim potresima i poplavama. živi spomenik na Veliki potop.kao srednjeamerički Atlant. Vjeruje se da su samo neki od njih preživjeli pobjegavši u Južnu Ameriku.održavali svečanost u čast Plejada. osobito na ta stabla koja su stajala na čistinama u šumi ili na raskršćima. otočani se tradicionalno mole za duše umrlih početkom studenog. a koji je u hramskoj umjetnosti prikazan kao bradati čovjek. Asteci su svoje svečanosti započinjali helikalnim izlaskom Plejada. ili Vode koje padaju. Tlaloc se. a pretpostavlja se da potječe još iz doba Maya ili čak Olmeka. koja je uništila Neteru. egipatsku Atlantidu. Ona se u svetoj umjetnosti prikazuje s krunom u obliku ribe. Hanal pixan je prva tri dana u studenome ukrašavala to najsvetije drvo.

U noći punog mjeseca (po čemu je svečanosti i dobila ime) početkom studenog. Asirci su izvodili obrede u čast mrtvih tijekom Arahsamne. Svećenik lasom hvata svete srndaće i potom oprezno siječe njihove rogove. taj drugi mjesec se zvao cheshvan. označavaju život. Veza između početka studenog i dana mrtvih nije samo globalni. tvrdi se da je sveopći Potop počeo sedamnaestog dana drugog mjeseca i završio dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca sljedeće godine. njihovog mjeseca koji je uključivao kraj listopada i početak studenog. Jelen simbolizira i Sunce. No. i odgovarao je kraju listopada i početku studenog. danas je to 14. pa rezanje njegovih rogova predstavlja gubitak snage Sunca. Japanci tradicionalno slave Bon.to je Tsunokiri ili obredno rezanje rogova u svetištu Kasuga Taisha u Nari. koji je donio Veliki potop i pripadao mu je mjesec studeni. budući da također porivaju flote zapaljenih lanterni. No. koja veoma mnogo podsjeća na pretpovijesni Loi Krathong. 7 i 8). Bon je djelomično prilagođen i budizmu.Na zapadnom kraju Tihog oceana. nego i veoma drevan fenomen. Ta svečanost traje nekoliko noći i uključuje Bon Odori. Prema drevnom hebrejskom kalendaru. Ti mali brodovi u obliku lotosa. koji svojim baršunastim ovojem koji iznova raste. koji se vječno bori s urođeničkim šintoističkim običajima. izgrađeni su od listova banane i nose cvijeće. U starozavjetnoj Knjizi Postanka (pogl.sveti mjesec Anđela Smrti. pa je datum tog slavlja vjerojatno bio pomaknut na sredinu sedmog lunarnog mjeseca. posvećeni božici mora. druga japanska ceremonija u čast mrtvih doista se održava od posljednjeg tjedna u listopadu do prvih dana studenog . hipnotički ples koji se često izvodi na grobljima. Vjerovali su da je upravo tada bog Sunca i bog Plejada ušao u zemlju mrtvih i zavladao podzemnim svijetom. koji su nestali u Velikom potopu. oni porivaju modele čamaca sa zapaljenim svijećama u Tajlandski zaljev. Ne postoji mnogo veza između drevnih kultura na Tajlandu i u Japanu. odnosno tamu. Svečanost Mrtvih. a zvali su je Mordad . koje trebaju voditi drevne duhove preko mora. kolovoz. ljudi još uvijek slave Loi Krathong. Štovali su ga kao Gospodara dubine. Nova godina drevnih Perzijanaca počinjala je nakon 1. Sedamnaesti i osamnaesti dan 171 . studenog. mirise i novčiće dušama njihovih predaka. Mordad je proizašao iz starijeg babilonskog Marduka.

Božica s glavom lavice. Jesenska Enckeova meteorska kiša gotovo se potpuno poklapa sa svetkovinama Dana Mrtvih. S njom su se povezivale i Plejade. u svetoj umjetnosti prikazivala kao krava. Oziris biva zatvoren u kovčeg i bačen u more sedamnaestoga dana Aethyra. bila je suviše omamljena da nastavi svoje uništavanje. Od tada se taj dan naziva danom smrti i ponovnog rođenja.dva aspekta iste božice. zapovjedio je Hathor da kazni svijet. kojim tjera zle duše mrtvih sa slavlja u čast njegove majke. što je protumačio kao znak koji navješćuje početak potopa.također pripadaju početku studenoga. Ispivši ga. Njezina pogrebna planina upućuje na smrtonosnu planinu Atlas i veze između studenog i dana mrtvih. a to se ime povezuje s grčkom Alkionom. zato što se u dolini Nila. I o njoj postoji mit o potopu. strahujući da će čovječanstvo biti uništeno. poput asirske Arashamne. Za utvrđivanje točnog datuma katastrofe primjenjuju se astronomija i povijesni mit. koje su se tisućama godina održavale diljem svijeta. koji je prouzročio uništenje Atlantide. ljut na čovječanstvo. izazvaše bujicu piva. Čini se da je njezino najstarije ime bilo At-Hor. koja odlazi s pogrebne planine. taj mjesec smatrao "sjajnim razdobljem Plejada". studenog. Aethyr je inačica Hathor. koji odgovara 2. čovjeku-bogu koji je posredstvom misterija svoje žene Izide bio ponovno rođen. Horusova Planina. Njezina svečanost bila je među najpopularnijima u dolini Nila i trajala je nekoliko dana oko 1. Njezin sin Ihi prikazivao se kako svira sistrum. Većina svetkovina održavale su se. Nebiblijska židovska predaja kazuje da je Noa promatrao pojavu Plejada u zoru sedamnaestog cheshvana. Egipatska verzija priče o Potopu događa se tijekom Aethyra. To ime ima nekoliko bitnih sporednih značenja u egipatskom mitu. glazbeni instrument nalik na zvečku (što podsjeća na Noć vještica). U priči o Ozirisu. odgovarao je kraju listopada i početku studenog. Aethyr. Ona je u stvari bila osvetnička božica Hathor . što znači da je imao velik značaj tijekom dugog vremenskog razdoblja. a drugi bogovi. božice koja je poput Atlanta čuvala stupove nebeskog svoda. Bog sunca. Sekhmet. kao i 172 . danu studenog. Njezina je osveta bila strašna. što se jasno može filološki povezati s Atlantidom. pak. Ona se. simbolizirala je kod drevnih Egipćana vatreni komet.

do jutra sljedećega dana. te Dan mrtvih. Dakle. tadašnja veličina i blizina Enckeova kometa. Ta nevjerojatna činjenica odmah me navela na pitanje: 'Kako se sačuvala ta uniformnost u međusobno udaljenim krajevima svijeta. a koju dokazuju geologija. kao i danas. Indijci. 173 .danas. R. Primjenom lunarnog kalendara na Platonovo izvješće. Jedini događaj koji može objasniti taj univerzalan Festival mrtvih je uništenje Atlantide. Taj se datum podudara i s globalnom kataklizmom. Platon izvješćuje da je Atlantov otok potonuo u more: "u jednome danu i noći". 1198. ali i kroz duga vremenska razdoblja od kada su Peruanci i Indoeuropljani prvi naslijedili taj drevni običaj od istog izvora?'" Na Haliburtonovo pitanje odgovaraju same svečanosti. otprilike početkom studenog. Drugim riječima. dobivamo razdoblje koje se savršeno podudara s datumom. stanovnici pacifičkih otoka. upravo kada je Tauridska kiša bila najjača. čini se da je Atlantida uništena otprilike tijekom prva tri dana studenoga. drevni Perzijanci. koji se slavi diljem svijeta u razdoblju koje se podudara s najintenzivnijom Tauridskom meteorskom kišom. prvih dana studenog. Kr. Ti dokazi neizbježno upućuju na uvjerljiv datum. G. koji je Ramzes III. One zajedno opisuju prirodnu kataklizmu u kojoj je poginulo mnogo ljudi. a među Japancima i drevnim Rimljanima je ta svečanost trajala tri dana. od kojih su neki preživjeli i ponovno posijali sjeme civilizacije u drugim zemljama. Peruanci. to se vjerojatno dogodilo tijekom većeg dijela dana i noći. pr. Taj datum potvrđuju brojna bitna i sporedna svjedočanstva. iznenadan i istodoban nestanak civilizacija na jednom kraju planeta i nastanak novih na drugome. Haliburton je napisao u devetnaestome stoljeću: "[Dan Mrtvih] svetkovali su. god. koja se tada dogodila. narodi otočja Tonga. Utvrđivanje točnog datuma kada se dogodila katastrofa na Atlantidi nije nimalo proizvoljno. urezao u zidove Hrama pobjede kako bi obilježio potonuće domovine Naroda mora. drevni Egipćani i narodi sjeverne Europe. Australci.

pa čak i potreba. gdje div Atlant na svojim ramenima nosi i okreće — stup svemira posut sjajnim zvijezdama Eneida. Zamijenimo li arouru s Platonovim stadijem. kada su mu pripovijedali priču u Neithinu hramu u Saisu. izgledaju tek kao mrlje. budući da se Stahel strogo pridržavao uputa u tekstu. primjenom aroure. Čini se da se taj sustav temeljio na mjernoj jedinici koja se nazivala aroura ili "strana". Egipćani su raspolagali velikim brojem mjernih jedinica u arhitekturi. navigaciji. Podzemni dokovi nalikuju hangarima za Zeppeline. preuveličane. Koliko su te brojke doista nestvarne. Slonovi koji su se upotrebljavali za izgradnju izgledaju poput zrikavaca u usporedbi s divovskom arhitekturom grada. nije iskrivljeno samo datiranje opisanih događaja . Zbog pogreške prevoditelja. smanjuje na 174 . u svojoj knjizi Atlantis Illustrated ("Ilustrirana Atlantida"). R. koji nije točno preračunao egipatske brojeve u grčke. mjere kojom se služi Platon u Kritiji. ta dužina se. poglavlju. pokazao je H. bilo koje drevne civilizacije. kako smo raspravljali u 6. bez obzira koliko moćne ili bogate. njegovo datiranje je preuveličano. Ona je odgovarala veličini od 45 m ili jedne četvrtine stadija.u Kritiji su preuveličane i dimenzije grada i ostale njegove značajke.SEDMO POGLAVLJE Život u Atlantidi Na rubu Oceana. Očito je da su te preuveličane značajke bile izvan granica sposobnosti. navodnjavanju. Naprimjer. Njihovi ljudski nadzornici koji stoje pokraj golemih palača i hramova. pokazalo se da su Platonove dimenzije posve neprihvatljive. No. zemljopisu. Njegovi arhitektonski nacrti vjerno odgovaraju vrijednostima iznesenima u Dijalozima i nedvojbeno predstavljaju najrealniju sliku o fizičkim značajkama grada. opisujući jarak za navodnjavanje dug nevjerojatnih 30 km. dok Stahelova kružna trkaća staza izgleda kao veliki aerodrom. gdje Sunce zalazi — na rubu svijeta. Stahel. Knjiga IV. Nije poznato kojim su sustavom objašnjavali dimenzije Atlantide Solonu. nestvarne proporcije Atlantide smanjuju se na razinu onih. kiparstvu itd. Istraživači su prvi put stekli dobar uvid u fizički izgled Atlantide. koje posve odgovaraju gradovima kasnog brončanog doba u Mikeni i Troji. Iako je Platonov fizički opis Atlantide prilično uvjerljiv.

koje su za sobom ostavili atlantidski rudari koji su iskopavali bakar prije više od tri tisuće godina. Feničani. Rekonstrukcije u knjizi Atlantis Illustrated nedvojbeno su vjerne oblikom i stvarnom veličinom. Stajala je na vrhu starog brda. prema Platonu. vjerojatno je bio manji od 3 m. blistavi hramovi i sve druge građevine predstavljali vrhunska postignuća. umanjimo li Platonove suviše pretjerane brojke.5 km i dubok 6 m. Možda upravo ta pojedinost najviše od svih dokazuje da su njegove brojke netočne. čak i posve krcatih bakrenim ingotima. Sigurno je da su atlantidski kanali. Gaz najvećih brodova brončanog doba. ta slika se može pokazati u pravom omjeru i tako steći neku razinu vjerodostojnosti. Tako dubok kanal može se objasniti samo mijenjanjem razine mora uslijed plima i oseka. Trojanci i Egipćani Novoga Kraljevstva. izračunamo li arourama dubinu tog kanala. koja se mogu mjeriti. No.4 rali. baza njezinih zidova uzdizala se 175 . divovski zidovi i kule. bio (nepotrebno) dug 8 km. kao što su Mikenci. Opseg njezinih zidova obloženih orichalcumom iznosio je 3000 m. Ta bitna veza upućuje na to da je aroura najbolja mjerna jedinica. Zanimljivo je i da su rovovi u Isle Royale u Velikim Jezerima. Atlantidski kanal dubok 7 m mogao bi izdržati najnižu oseku i tako omogućiti stalan prolaz čak i teškim brodovima. što dodatno opravdava njezinu primjenu za ispravno preračunavanjem Platonovih brojeva . Mjerenje arourom također otkriva i nešto nevjerojatno. tada zaključujemo da je bila široka kao baza Velike piramide. ipak je uvjerljivija. ne bi upotrebljavao kanal dubok 30 m. Iako je i ta brojka veoma impresivna. a pokrivala je površinu od 14 400 m2. koje su gradili predstavnici drugih kultura toga doba. Kenneth Caroli uspoređuje dimenzije građevina u Atlantidi s onima velikih javnih zgrada. Nitko tada ni danas. a ta je pojava uobičajena na bilo kojem otoku u Atlantskom oceanu. s onima trojanskog ili hetitskog carstva. a u nekim elementima ih čak nadmašuju.otprilike 6 km. točnije 13. također bili dugi oko 6 km. kojom se može rekonstruirati Platonov izgubljeni otok i njegov glavni grad. On je uz pomoć aroure izračunao da je atlantidska citadela bila nešto veća od 13 rali. on postaje dug gotovo 2. što se može uklopiti u granice drevnog inženjerstva. koji spominje Platon.preračunaju li se u aroure njegove dimenzije citadele u Atlantidi. koji je. No.

bili su mnogo veći. bio je dug 126 m s gazom od 3.3 m. ako su se jarboli mogli ukloniti ili rasklopiti. 33 m od dna). pa je i sam pridjev atlantidski počeo označavati sve što je golemih razmjera. Demetrius.5 m (a vesla dvostruko šira). koji su plovili velikim. o tim zalihama je ovisio život većine stanovništva Carstva. bio je dug gotovo 90 m. grčki levijatan iz petog st. iako nisu poznate njihove točne dimenzije. 176 . Dimenzije tih dokova bile su oko 80x62 m. dubokim kanalima. Drugi grčki ratni brod.oko 27 m iznad vodene linije unutrašnjeg kanala (odnosno. Tadašnji fenički transportni brodovi mogli su prevoziti nekoliko stotina putnika u kolonizacijske ekspedicije. Neki su brodovi bili mnogo veći.. gdje su osnivali gradove sve do Gvineje. Kr. Alexandris. Iako je to bio najveći poznati brod drevnog svijeta. možemo pretpostaviti da su u svaki dok mogla stati dva broda s jarbolima visokima od 6 do 10.. Zanimljivo je da su ti kanali bili dovoljno prostrani da omoguće prolaz brodovima s dimenzijama Alexandrisa – što je možda još jedna naznaka o tome koliko su veliki bili atlantidski brodovi. Rimski teretnjaci prevozili su više tona pšenice iz Egipta diljem Mare nostrum. pr. koje su počele u Kartagi. a nastavile se iza Sredozemnog mora preko Melkartovih stupova (Gibraltarski tjesnac) sve do atlantskih obala Sjeverne Afrike. brod s tri jarbola. Tako su i njihovi brodovi. kakvi su bili prostrani teretnjaci koji su plovili u ekspediciji na Punt Ramzesa III. koji su prikazani na zidovima njegovog Hrama pobjede u Zapadnoj Tebi. posljednjeg putovanja takve vrste nakon više od tisuću godina uspješne trgovine s tom nepoznatom zemljom. U citadeli su se nalazila dva sidrišta ili suha doka.5 m. postojali su još veći od njega. No. Menechou i bair su oznake za brodove duge gotovo 30 m. Ratni brodovi atlantidskih Naroda mora. opravdali tu sklonost. tada visoki stropovi nisu bili neophodni. Budući da su tadašnji brodovi bili uglavnom dugi oko 18 m s poprečnim gredama od 3 ili 4. koja su bila iskopana iz nasipa središnjeg otoka i nadsvođena kamenom stancem. Stanovnici Posejdonova otoka bili su skloni grandioznosti.

U kompleksu te svete zgrade nalazilo se nekoliko dvorišta sa stupovljem. kakvo je i zasluživala. Takozvana Atreusova Riznica ima oblik šiljate kupole s izbočenim blokovima s bazom i visinom od 15 m. Unutar crvenkastih zidova citadele obloženih orichalcumom. krovni friz i zlatna kruništa.). kao i većina unutrašnjosti. koji su predstavljali carske kuće. te most koji je vodio u sljedeću zonu zemlje. a stupovi su im bili dovoljno međusobno razdvojeni da omoguće prolaz brodova. koji je bio viši od onih. To su bili carevi-osnivači. koji su se nalazili visoko na zidovima. tako da je kroz njih ulazilo tek toliko svjetlosti da u unutrašnjosti stvori sveto ozračje. koji su stajali na zidovima. Ako je to točno. Iznad svake kapije nalazio se toranj. imao je pozlaćene ukrasne tornjiće. zgrade carske tjelesne straže i Posejdonov gaj. pr. U blizini. Stupovi i kipovi možda su simbolizirali jedan dan u tjednu sakramentalnog kalendara. u kojemu su šetali sveti bikovi. Krov je bio u obliku kupole. smrtnici i prvoj otočanki. Hram je bio dug 45 m (1 aroura) i širok 22. Na svakoj strani procesijskog oltara nalazila su se dva reda od pet stupova. Ti mostovi su bili široki 3 m i dugi 18 m. iako odvojeno. bili su prekriveni orichalcumom.UNUTRAŠNJI OTOK ATLANTIDE Zidovi središnjeg dijela citadele vjerojatno nisu bili viši od 9 m. Zlato i srebro kojima je prekrivena unutrašnjost hrama. ni deblji od 3-6 m. Posejdonov hram. Kr. Fasada se odlikovala čistoćom linija. Bili su prilično visoki.5 m i bio je "razmjerno visok". god. onda je bila riječ o desetodnevnom dekanu. Prozori. Stražarske su kule bile međusobno udaljene oko 30 m. Unutrašnjost mu je bila prekrivena srebrom. Svaki most je imao i akvedukt. također ukazuje na lunarno-solarni kalendar. jednostavnom monumentalnošću koja je ukazivala na carsku moć. koje spominje Platon. kojima se voda iz vrućih i hladnih otočnih izvora usmjeravala u citadelu i na druga mjesta. 177 . Uz zidove su stajali mali žrtvenici sa zlatnim kipovima deset vladara i njihovih jednako raskošno prikazanih kraljica. bili su uski i dugački. Stupovi u hramu. stajalo je svetište posvećeno Kleiti. Grčki tholos u mnogome je sličan Posejdonovu hramu u Atlantidi. nalik na tholos Agamemnonove grobnice u Mikeni iz istoga doba (1300. koja je spavala s Posejdonom i tako začela sjeme polubožanskih atlantidskih kraljeva. nalazila se palača. koji su upotrebljavali Egipćani. Tih izvora slatke vode bilo je na svim dijelovima grada i u njegovoj okolici.

valovi. Budući da se taj materijal obilno upotrebljavao. bijelog i crnog vulkanskog kamenja. Velike količine orichalcuma u hramu vjerojatno su posvećene štovanju Venere ili Sothis/Sirijusa. Stropovi i neki dijelovi hramskih zidova bili su ukrašeni izrezbarenim pločama od bjelokosti. velikim. vrata i prozori. Ako se nije nalazio točno u špilji. Svodovi s izbočinama ili "lažni" svodovi bili su tipični za atlantidsku arhitekturu. U palači se nalazilo mnoštvo skladišta i privatnih stanova. Carska palača je bila velika i otmjeno ukrašavana tijekom više naraštaja. možemo pretpostaviti da je na otoku živjelo veoma mnogo slonova. živopisnim prizorima poput onih. što je više nalikovalo sumerskom klinastom ili egejskom linearnom pismu nego egipatskim hijeroglifima ili zakrivljenim arapskim slovima. a zidovi njihovih prostorija bili su oslikani. Zgrada je imala više katova i uzdizala se na nekoliko terasa iznad brda na kojemu je stajala. između ostalog. za razliku od Kleitina svetišta. koje je možda bio hram u podzemnoj špilji. iz 178 . koji je sadržavao i ugrađeni ormar u kojemu su se čuvale modre. izgledala je poput labirinta od hodnika s dvorištima različitih veličina. Uobičajeni motivi bili su vatra. Točno ispred Posejdonova kipa stajao je visoki oltar ukrašen ornamentima.koji su poznavali i stanovnici doline Nila. koji je bio neka neobična kombinacija astroloških znakova i runa. Pokraj Stupa Zakona nalazila se udubina u koju su se prinosile žrtve paljenice. poput mnogih drugih mjesta na svijetu gdje su se štovale božice. no svi su bili obloženi sjajnim. Egipćani i Minojci. No. te otvor kroz koji se dim uspinjao prema nebu. njezin stil izgradnje slijedio je primjere drugih poznatih sredozemnih gradova. tada je bio izgrađen da tako izgleda. a uobičajeni su bili i kosi ili nakošeni zidovi. labirint i piramide. Zakonski tekstovi su bili urezani teškim iglama na atlantidskom jeziku. Kleito je možda bila božica Majka zemlja. U grčkome mitu se tvrdi da je Atlant izumio prvi lunarno-solarni kalendar. ceremonijalne halje ustoličenih kraljeva i zlatne ploče sa zakonima. Posejdonova kuća je bila javna. Iako su uglavnom kameni. kako navodi Platon. dragocjenim kamenjem. Njezina unutrašnjost od crvenog. Budući da je na Atlantidi vladala umjerena klima. koje su stvarali Etruščani. većina stupova je izgrađena od drveta (planine na Atlantidi navodno su bile bogate šumama). kojim je otok obilovao.

paviljoni i sjedala za plemstvo. zagrijane kupelji. Kanal za brodove. U većem. koji su svjetlucali pod jarkim suncem. radnici na dokovima. a travnate. aristrokraciju i vojne časnike. hrast. obrtnici. Uz morski kanal nizala su se skladišta i tržnica. Ispod površine otoka prolazio je tunel natkriven kamenom stancem. a oko 3 km od oceana nalazila se divovska kapija citadele. čiji su plodovi bili one slavne "zlatne jabuke" Hespérida (jednih od Atlantovih kćeri) iz grčkoga mita. Drugi otočki prsten opsega 2812 m. Prvi otočki prsten bio je širok 225 m. Ondje je bilo i mnogo trgovina u kojima su se prodavala osvježavajuća pića za gledatelje. Taj otočki prsten opsega 1400 m.Platonova izvješća se može zaključiti da su osim tople klime i obilja zelenila. ribari. Tim tunelima su se teglili brodovi. nalazili su se javni vrtovi. koji su dolazili na utrke. bio je natkriven umjetno izgrađenim. vanjskom kopnenom prstenu. U tom prstenu se nalazilo sjedište i barake carske tjelesne straže i njihovih časnika. zemljane uzvisine za običan puk. Čitav vanjski kopneni prsten bio je danju i noću krcat ljudima. PREMA UVJERLJIVOJ ATLANTIDI Iza citadele se nalazio unutrašnji kanal širok 22 i dubok 6 m. a ne prirodno oblikovanim zemljanim stropom. 179 . gimnazije. vrućih izvora na otoku. jablan. koja je dalje prolazila kroz kositrom ukrašene kapije do drugog mosta iznad sljedećeg korita potoka. a nekad i točno iznad takvih izvora.te palme i agrumi. Uzgajala su se sveta stabla jasen. često su se gradili u blizini. trgovci. Morski kanal je bio dug 2430 m. kovači. Hramovi s vodom. U većem dijelu ostatka citadele nalazili su se Posejdonovi gajevi. stadioni i mnoštvo kipova bogova. u središnjem gradu ipak znale biti toliko hladne zime da su stanovnici morali izgraditi natkrivene. bio je širok 135 m i bio je jedno od najvećih trkališta drevnoga svijeta. cedar i platana . gdje su se odvijali obredi pranja i umivanja.rudari. kojim su brodovi mogli ploviti do najudaljenijeg opkopa kanala. koji je prolazio drugim kopnenim prstenom. Sjedala su se dodjeljivala prema privilegijama i statusu . koje su se punile vodom iz mnoštva prirodnih. Upravo su tu živjeli obični ljudi . a za vuču većih brodova upotrebljavali su se slonovi. fizički radnici. Vanjski i unutrašnji zid bili su ukrašeni ispoliranim kositrenim listovima. Citadelu i most je povezivala kraljevska cesta. bio je širok oko 90 m i okružen zidom od blještave bronce. niži činovnici.

Čuvali su ga vojnici na ratnim konjima. Čitavo područje atlantidskog glavnog središta unutar vanjskog zida. Naime. Bez obzira na to. uobičajenih za morske luke. tučnjava. iako impresivnih dimenzija. koje. osobito na vrhuncu njezine moći. Atlas je obuhvaćao površinu od oko 15600 km2. plovučca i lave. Mnoštvo kanala ukazuje na to da je dio ravnice prvotno bio suh. Moguće je da je na Atlantidi. mornara i marinaca. pijanaca i prostitucije. Od toga je vojsku tvorilo 30 000 pješaka. U zidovima su se nalazile i staje i prostorije za kočije. odnosno više od 16 km. odstupaju od normalnih geoloških parametara nepostojanog Srednjeatlantskog grebena. Takav zid. mornari i niži vojnici. vulkansko tlo je bilo dovoljno plodno da nahrani veliko stanovništvo. pr. što je u skladu s veličinom podmorske formacije u Atlantskome oceanu. Njegov vanjski zid. No. a nalaze se točno ispred Gibraltarskog prolaza. Dolina je bila plodna zahvaljujući djelovanju ljudi. džepara. oceanografi nerado priznaju da more može progutati kopnenu masu od 15 600 km2 "u jednome danu i noći". izgrađen od trobojne domaće tefre. Ograda mu je bila dovoljno široka da njima prolazi kočija. zauzimalo je površinu od oko 5080 rali. god. sumnjivih stranaca. Pretpostavlja se da su velike irigacijske mreže bile sastavljene od čak 1600 km kanala. kako procijenjuje Platon. koja se naziva Horseshoe Seamounts (potkovičasta morska brda). ali i prirode. Grad se rasprostirao gotovo 6. kataklizma iz 1198. odnosno Platonovih Heraklovih stupova. doista su mogli podići drevni inženjeri. u prošlosti se nisu često događale tako velike poplave.vlasnici krčmi. bila je 180 .5 km daleko. Vanjski bedemi bili su samo upola manji'od 8 m debelih zidova Kartage u sjevernoj Africi. Iako nije riječ o kontinentu. a močvare i bare koje spominje Platon navode na pretpostavku da su neke velike površine zemlje morale biti isušene. živjelo petsto do šesto tisuća stanovnika. ta površina zemlje je bila dovoljno velika i plodna da je naraštajima mogla hraniti moćan narod i njegov veličanstveni glavni grad. koji su radili kao policija koja je čuvala stanovnike od prosjaka. No. Presijecali su je brojni irigacijski kanali u koje su se slijevale rijeke s planine. Izvan carskog grada rasprostirala se velika ravnica na površini od 12 558 km2. Kr. uostalom. bio je dug 18 000 m.

nevjerojatno velika i razorna i mogla je pomaknuti te parametre iz uobičajenih granica. gdje se nalazila i sama Atlantida. Pod takvim nebeskim udarom. fizičari Franzen i Larsson su otkrili da su krhotine kometa veličine asteroida upravo u to doba pale u istočni ocean. obrušilo u more. No. politički stožer civilizacije. Guanchi su imali svjetlu kožu. st. Gradili su stepenaste. mnogo je značajnije da je njezina moć bila transkontinentalna i sezala je od obje Amerike do Male Azije. postoje li još uvijek njihovi potomci? Mnogo je teže odgovoriti na ta nego na geološka ili arheološka pitanja. Atlantida je bila središte carstva. Bili su i visoki i mišićavi. sve do pojave Britanskog carstva. Iako Atlantida nije nikada bila kontinent. čini se da su se međusobno sparivali. Ljudi nestaju mnogo lakše od potonulog vulkana ili divovskog zida. koja su bila suviše nasilna čak i za to eksplozivno područje oceanskog dna. pokazuju brojne fizičke deformacije. Čini se da su zbog geografske izolacije genetski propadali čak i prije nego što su ih istrijebili Španjolci. čak i o njima postoje neki tragovi. čitavo se morsko brdo u obliku potkovice na kojemu je stajala Atlantida. urođenički stanovnici Kanarskog otočja koje su otkrili Španjolci početkom 15. Jedan od njih mogli bi biti Guanchi. LICA ATLANTIĐANA No. sačuvali predaje o velikom. koja je barem tisuću godina vladala većim dijelom triju kontinenata i svim njihovim narodima. te rumenog tena. Atlantida je bila otok i grad i predstavljala je samo polaznu točku. Kako smo spomenuli u prethodnom poglavlju. Pod takvim bombardiranjem krhotina kometa. 181 . koje se često povezuju sa slučajevima takvog razmnožavanja. Atlantiđani. Ostaci kostura pohranjenih u Muzeju Santa Cruz na Tenerifima. Mnogi su bili plavokosi. kakvi su bili sámi Atlantiđani? Kako su izgledali? Odakle su potjecali? Kojim su jezikom govorili? Je li itko od njih preživio uništenje? Ako jest. znali su da mogu putovati brže i dalje od svih drugih kopnenih carstava. kamene piramide i koncentrične hramove. koje se rasprostiralo diljem površine oceana. Na taj način. potonulom otoku njihovih predaka i štovali su Atlanta. mumificirali svoje mrtve. otprije nestabilan Srednjeatlantski greben bio je zahvaćen snažnim geološkim previranjima. Prvi gospodari mora. No. svojom moći je nadmašivala sva poznata kraljevstva svijeta. oči i kosu.

a za razliku od Egipćana s ravnim uvojcima. koju su Maye i Asteci opisivali kao visokog. Izgledaju viši od Egipćana i više nalikuju zapadnim Europljanima. Najznačajniji se nalazi u opisima jednog pripadnika Meshwesha. koji je stigao nakon Velikog potopa. Njihova rasna obilježja podudaraju se s izvješćima o Atlantiđanima iz drugih krajeva svijeta. a njihova fizička sličnost s Narodima mora sa slika u Medinet Habuu. i navodno je imao crvenu kosu. koja prikazuje muža i ženu. st. a tijela uspravna i krupna. kosa im je valovita. na arheološkom nalazištu u blizini Rio Vinalpa. tvrdi se da se njihova talasokracija protezala iza Heraklovih stupova sve do Azora. on svjedoči o tome da su u zapadnoj Italiji postojali potomci preživjelih Atlantiđana. čije se legendarno podrijetlo pripisuje Trojanskome ratu (Platonovu atlantidsko-atenskom ratu). Iako je taj predmet vjerojatno nastao oko pet stoljeća nakon uništenja Atlantide. U većini mitova o donositeljima kulture ili preživjelim Atlantiđanima. opisuju se kao crvenokosi. kao što su priče o Pernatoj zmiji. Drugi vrhunski izrađen predmet od terakote prikazuje atlantidsku ženu. koji je stigao preko Atlantskog oceana i utemeljio srednjeameričku civilizaciju. imaju oštre crte lica. Taj kip "Žene iz Elche" otkriven je 1897. U Južnoj Americi on se nazivao Morska pjena. Ti opisi su realistični profili urezani u zidove Medinet Habua u Zapadnoj Tebi. Gotovo sva plemena Sjeverne Amerike sjećaju se Bijelog brata. svjetloputog muškarca žute brade. kukaste nosove. kojeg je zarobio faraon Ramzes III. Winnebagi ga nazivaju Crveni rog zbog boje njegove kose. koja je očito imala značajan status. pa je etruščanska civilizacija nedvojbeno sadržavala mnoge elemente njihove kulture. u 182 . svjedoči o tome da su oni sačuvali svoje atlantidsko podrijetlo do razdoblja kada su ih asimilirali Rimljani prije 2. snažna usta. koji nose kacige s ukrasima od konjske dlake i zatvoreničke ovratnike. možda i posljednji preživjeli pripadnici tog naroda. Neki opisi Atlantiđana sačuvani su nakon više tisućljeća. što je pjesnički opis njegova broda u obliku luka. po Kr.Gaunchi su nedvojbeno bili Atlantiđani. Iste rasne značajke mogu se vidjeti na etruščanskoj pogrebnoj ploči od terakote. pomalo ovalne glave i blago nakošene oči. nakon njihova poraza u dolini Nila. Etruščani. Platon tvrdi da su upravo tu Atlantiđani proširili svoju vlast. Golobradi Atlantiđani.

kako se vidi na michiganskom Gornjem poluotoku. u kojemu se odvijao Atlantidsko-atenski rat. odakle su se selili dalje na sjever Europe. Mnogo značajnija od njihova općeg fizičkog izgleda je činjenica da su Atlantiđani bili nevjerojatno tehnološki napredan narod. koji su sudjelovali u toj masovnoj seobi u Europu. FIZIOGNOMIJA ATLANTIĐANA Rasne značajke Atlantiđana prikazanih na sačuvanim umjetničkim djelima i u usmenoj predaji. pri čemu su se prilagođavali klimatskim promjenama i tijekom vremena evoluirali u kromanjonce.. rukama podigla španjolskog časnika i s njime pobjegla s bojnog polja! Upravo su zato Grci nazivali Atlantiđane "Titanima". koji je pripadao pred-arijskoj. otocima u Atlantskome oceanu na kojima su živjeli Guanchi. kakve vidimo na nekim prikazima (a. koju su. Hladna i vjetrovita klima vjerojatno bi utjecala na razvoj njihovih nakošenih očiju. Njihov ružičasti ten vjerojatno je rezultat vlage i obilja sunčeve svjetlosti. Atlantiđani su doista bili veoma drevan narod. koji su živjeli na otocima u Atlantskome moru.točnije. taj kip je nastao mnogo stoljeća prije osvajanja Iberskog poluotoka. koja su bila pod izravnim utjecajem ratnika i kolonizatora iz Atlantide . Naime. odgovaraju ljudima koji su stoljećima živjeli na otoku s umjerenom klimom. Atlantiđani su bili neuobičajeno visoki ljudi.pokrajini Alicante na jugoistoku Španjolske. Španjolci su često komentirali građu i stas Guancha. 183 . kako se tvrdi u Kritiji. osvojili Atlantiđani. kako tvrdi Platon. Masovno iskopavanje bakra. prema nekim predajama. tako da su ih uglavnom niski narodi Južne Amerike smatrali divovima. domovine današnjih nordijskih. I ona se odlikuje istim fizičkim značajkama kao i etruščanski par i zarobljeni Meshwesh. potomaka Atlantiđana. odvojili na samome početku. Nevjerojatno je da su sva četiri sačuvana prikaza pripadnika atlantidske rase otkrivena u područjima. Etrurija. No. u gradu koji su Rimljani zvali Ilici. Atlantiđani su se od ostalih naroda Afrike. Tako je jedna Guancha ratnica. Egipat Ramzesa III. te preko stepa središnje Rusije. kavkaskih i indoeuropskih naroda. oči su im bile plave ili sive). čak i pred-kavkaskoj rasi. te jugoistočna obala Španjolske. Izgleda da su tu građu tijela naslijedili od svojih kromanjonskih predaka. gdje je vlado atlantidski kralj Eumelos. ljudi su se u pretpovijesti selili iz svoje pradomovine u Africi. u borbi protiv osvajača.

zidane utvrde i neprestano jačali svoju vojnu snagu. Atlantiđani su svoj genij usmjeravali k duhovnim vrijednostima. No. nego im je omogućilo da prošire svoju kulturu gospodarskom i vojnom dominacijom. Bili su skloni preuveličavanju svega .dosegnuto je tek sredinom 18. Tek s povećanjem pučanstva. pa se sve više širio njihov popis neprijatelja . isto tako. uspješni ratnici koji su uživali u pobjedi. veliko bogatstvo je u bahatim Atlantiđanima izazivalo i osjećaj paranoje i straha. Većim dijelom svoje povijesti. koji se naziva i Homo erectus muritanicus. Konačno. gradili su monumentalne građevine.. nazvao rod Homo erectusa. Atlanthropis je ime kojim je francuski antropolog Camille Arambourg. Zato su gradili divovske. sudjelovali u opsežnim rudarskim operacijama. No. čitav kopneni prsten Atlantide služio je kao trkalište. Atlantiđani su bili otvoreni. čiji su ostaci otkriveni u Terrifini u Alžiru.stvarnih. koje je poremetilo ravnotežu s otočkom prirodom. Atlantiđani su počeli propadati u raskalašenosti i obilju. st. te su se prema ostatku svijeta odnosili sumnjičavo i obrambeno. koji su jos više potpirivale njihove pomorske vještine i prevlast nad rudnicima bakra. predstavlja dijelom razvijeni tip čovjeka (neki znanstvenici bi rekli "suvišno"). bili su neobuzdano razmetljivi i skloni materijalnim užicima. koji je živio uz atlantsku obalu 184 . EVOLUCIJA I JEZIK ATLANTIĐANA Podrijetlo Atlantiđana seže do početaka razvoja čovječanstva na susjednom kontinentu. odskakali od ostalih rasa. koji danas još uvijek stoji na platou u Gizi u Egiptu. Atlanthropis. A najnevjerojatnije od svega je da su izgradili spomenik.osim što su fizički. a njihovo carstvo se rasprostiralo na dva kontinenta. Atlantiđani su u izvjesnoj mjeri razvili i introvertirani nacionalni identitet karakterističan za otočane. koji su se temeljili na načelima zakona prirode. što je bila posljedica golemog bogatstva koje su skupili otkrivanjem i monopolom nad međunarodnom trgovinom bakra. potencijalnih i zamišljenih. Bili su i sposobni i smioni pomorci. Kako se njihovo društvo razvilo u civiliziranu državu. živahni ljudi. No. Takvim ponašanjem su stekli osjećaj velike nadmoći. Oni su bili agresivni imperijalisti. more ih nije izoliralo. Oni su istraživali svijet i izrađivali zemljovide gotovo pet tisuća godina prije renesansnih Europljana. koji su uživali u sportovima i spektaklima. što potvrđuju brojni kultovi misterija.

no isto tako bi mogao ukazivati na promjenu. Ondje su se. veiha svećenik. koji su potekli od Atlantiđana.ime drevnog obrednog nasipa u Biarritzu u Baskiji. dalje razvili u kromanjonce (prisjetite se velikih nalazišta kostiju slonova. otkrivenih na više od četrdeset različitih mjesta uz potopljene kopnene mostove od Sjeverne Afrike do Atlantskog oceana). selili slijedeći životinjska stada preko kopnenih mostova. iako posve različit od drugih poznatih arijskih jezika. Drugim riječima. Njihov jezik nije indoeuropski i posve se razlikuje od svih poznatih jezika. Tu hipotezu potkrjepljuju i ostaci kromanjonaca otkriveni diljem Kanarskog otočja. No. Na sličan način se vjerojatno razvio i jezik Atlantiđana. Ne možemo sigurno znati postoje li još uvijek negdje na svijetu neposredni potomci Atlantiđana. magada.zona. nakon njihova izumiranja. Nažalost. jezikom Guancha i Nahauatlom. bio je tipičan za narod koji je bio u dodiru s posve različitim strancima. Guanchi su nedvojbeno bili Atlantiđani. jezik Guancha nastao je pod utjecajem mnogo različitih izvora i. Magd ili djevojka (engl. Stanovnici Kanarskog otočja možda su govorili upravo jezikom izgubljene Atlantide. gotskom i starogermanskom (npr. dr. No. Nevjerojatno nalikuje i grčkome. pa čak i drevnim egipatskim jezicima. koja je nastala kada su se neki Homo erectusi koji su živjeli na obali. jezik koji se govorio na Kanarima sadržavao je i mnogo nearijskih elemenata. tako da se nikada nije mogao potpuno prevesti. maid)). Možda je za naše istraživanje najzanimljivija riječ Atalya . No. zbog obilja divljači i umjerene klime. zonfra . prema tome. do danas je sačuvano samo nekoliko desetaka njihovih riječi. Jezik Guancha dijelom je bio indoeuropski. Ustvari. Atalyja je i ime svete planine u 185 . Jedna takva skupina ljudi mogli bi biti Baski s Pireneja. pokazao je da oni posjeduju mnoge kromanjonske značajke. Čak se ni ti davno izumrli jezici nisu mogli potpuno protumačiti. stručnjak za stanovnike Kanarskog otočja. najznačajnija je činjenica da je euskara srodan jezicima četiri naroda. Zanimljivo je da jezik euskara ima neke sličnosti s finsko-urgskim patumnilijem (koji se govorio u drevnoj Troji). jezikom Baska. barem u doba carstva.sjeverne Afrike. Edward Hooten sa Sveučilišta u Harvardu. etruščanskim. kojim su govorili Asteci. nijedan suvremeni narod ne može se sigurno povezati s Atlantidom. fayacan. od kojih su neki očito povezani s euskarom. koji su vodili do otoka u Atlantskome oceanu.

Atalya kod Baska. tada upotrebljavamo istu riječ kao i Atlantiđani. Atlantiđani su bili najveći proizvođači i izvoznici bakra. koji je to ustanovio prije više od sto godina) jer. koju su štovali Asteci. Iako je posve različita. nego potječe od baskijske riječi broncea. Asteka."ceremony" (ceremonija) potječe od imena etrurskog grada Cere. Naprimjer. st. riječ "bronca" nije indoeuropskog podrijetla. Njihove lubanje. Iberijanaca i Guancha. koje su koristili naši preci na Atlantidi. poput onih koje su pripadale prvim stanovnicima Kanara. odnosno 13. Guanchi su prakticirali kult koze. Sigurno je da se mnoštvo riječi. No. Naprimjer. ako euskara doista potječe od atlantidskog jezika. još uvijek upotrebljavaju u jezicima svih onih zemalja na koje su utjecali.Meksičkoj dolini. koji potječu iz kasnog razdoblja atlantidskog carstva. čime su utjecali na nastanak brončanog doba. poznatome po brojnim svečanostima. 186 . nahuatl. nasip ili planinu. vjerojatno je riječju i značenjem predstavljala izvornu planinu Atlas. pr. Taj drevni obred su prakticirali i drevni Baski u doba Rimljana. ona znači svetu uzvisinu. Ti i drugi primjeri još su nevjerojatni]i zato što današnji znanstvenici gotovo uopće ne mogu odgonetnuti etrurski jezik. koje se iznenada prekinulo njihovim nestankom. portugalskom i jeziku Guancha .prije svega. To bi moglo biti veoma bitno otkriće (za koje je zaslužan Ignatius Donnelly. "histrionics" (kazališne predstave) je također etrurska riječ koja ima isto značenje u engleskom. Atalya je mjesto u južnom Portugalu s grobnim humcima iz brončanog doba. euskaraje utjecala na međusobno vremenski i zemljopisno veoma udaljene jezike. Atalyja je planina na Gran Canariji. čija se dolina strmo spušta prema moru. imaju neke kromanjonske značajke. koji su izumrli do prvog st. Čini se da potječe od imena "Atlantida". Konačno. u engleskom jeziku postoji nekoliko njihovih riječi . Može li postojati neka druga suvisla veza između tako različitih i međusobno veoma udaljenih naroda? Baski su i na drugi način povezani s danas izumrlim stanovnicima Kanarskog otočja. kćeri svetog vrha. po Kr. Riječi davno izumrle civilizacije bile su u svakodnevnoj uporabi i mnogo prije. izgledajući kao da je izašla iz prizora opisanog u Platonovoj Kritiji. Riječ Atalya očito ima isto značenje na jeziku euskara. Kr. Etruščani su bili preci Rimljana.

čijim venama možda još uvijek teče krv Atlantiđana.on se pamti i kao Majin humak. To su bili ljudi koji su preživjeli uništenje oceanskog kraljevstva. veoma je zanimljivo drugo ime Zelenog otoka . Oni su bili visoki. Njihov jezik. koje je progutalo more. nalazi se sveta andska planina. I Inke su. Komparativna lingvistika. Osim toga. Zelenog otoka. I oni se sjećaju čovjeka imena Amaiur. kojeg su kršćanski teolozi poslije poistovjetili s biblijskim Tubalkainom. koji je stigao nakon neke prirodne katastrofe u Atlantskome oceanu. Vrh te planine i selo na njezinoj južnoj padini. koji su tvorili njihovo carstvo. garua znači "rosa". Baski također imaju svoj mit o potonulom gradu. Bili su izmiješani potomci kromanjonskih lovaca.ukleti stanovnici Kanarskog otočja i neukrotivi Baski. Oni koji nisu poginuli u velikoj kataklizmi. zovu se Atalaia. Maja je u grčkome mitu bila najstarija i najljepša Plejada. 187 . gdje su postali praoci Baska. koji su prije dvadeset tisuća godina prešli kopnene mostove koji su povezivali sjevernu Afriku s otocima u Atlantiku. Noinim unukom. jezik Inka. arheologija i mitovi oslikavaju realističan portret Atlantiđana. iako ih od nas razdvaja trideset i dva stoljeća. Što se tiče sličnosti između jezika euskara i pretkolumbovskog jezika Srednje Amerike.Morskoj pjeni.1 Osim toga. Riječ "sipiti" na jeziku quechua glasi garua. te katkad crvene kose. Taj junak iz baskijskog mita o potopu. kao i njihova krv. stvorenju . svjetloputi ljudi s ovalnim glavama i svijetlim očima. Do danas su preživjele možda samo dvije populacijske skupine . s vremenom su se pomiješali s onima koji su pripadali strancima. quechua. s vremenom su se asimilirali s urođeničkim narodima njihovih bivših kolonija.Na drugoj strani svijeta. kao i Guanche. krupni. sjeverozapadno od drevnog središta Inka. Cuzcoa. postojao je nepoznato mnogo stoljeća prije njih. Na jeziku euskara. pripovijedale o svjetlokosom donositelju kulture. Njega još i danas govori oko pet milijuna stanovnika peruanskih visoravni. poveo je svoju braću Aintzinekoak ("Oni koji su došli prije") u Biskajski zaljev. Amaiur i njegovi sljedbenici konačno su se naselili u Pirenejima.

Opisuju je kao golemi kontinent na kojemu je živjela iznimno napredna civilizacija. Budući da sada možemo otprilike pretpostaviti kako. koji bi poplavio čitav velegrad. da svakog profesionalca koji bi samo predložio ideju da se pronađe Platonov izgubljeni otok. 188 . Zato ne začuđuje da ozbiljni. preostaje nam samo da je pronađemo. njegovi kolege više nikada ne bi ozbiljno shvatili. Srećom. da li bi se nakon više od tri tisuće godina sačuvali bilo kakvi fizički tragovi civilizacije u sjevernom Illinoisu? S tim velikim problemom suočeni su svi istraživači Atlantide. odbijaju čak i pomisliti na tu besmislenu bajku. Atlantida je pomaknuta iz svijeta fantazije u kojemu je suviše dugo bila zarobljena. izgubljeni grad Ubar. katkad je neophodno suprotstaviti se stajalištu svojih kolega. ograničenih skeptika. Neki tvrde da leži na dubini od samo 6 m u Bahamima ili 660 m u blizini Kube. no taj zaključak se temelji samo na činjenici da nikada nije poduzeta znanstvena ekspedicija koja bi tražila potonuli grad. koja je potonula prije 11 600 godina. Kritičari prijezirno tvrde da takvo mjesto nikada nije postojalo.OSMO POGLAVLJE Otkrivanje Atlantide Da bismo istraživanjem postigli nešto doista vrijedno. Sir Fred Hoyle Da u Chicagu eksplodiraju četiri bombe od dvjesto megatona. Naime. zahvaljujući istraživanju u ovoj knjizi. toliko je smiješnih besmislica o toj temi izašlo iz usta nadobudnijh samoprozvanih znanstvenika. geologije ili oceanografije. te je smještena u razuman okvir povijesti i znanosti. kada i gdje je uništena. I dok tražimo civilizacije na drugim svjetovima. Uostalom. koji je više od tisuću godina postojao samo u arapskoj legendi. Razlozi zbog kojih to nije učinjeno sasvim su opravdani. drugi da je to bila minojska Kreta. Naime. Ista bi se tehnologija nedvojbeno mogla primijeniti i na istraživanje unutarnjeg svemira našeg planeta. Suvremeni znanstvenici su slali svemirske sonde do samih rubova Sunčeva sustava. taj zadatak se konačno može ostvariti. kolijevka naše civilizacije tek čeka da bude otkrivena na ovome svijetu. gdje bi započeli tu potragu? Jedan pisac tvrdi da Atlantida leži ispod Južnog pola. te još tri u jezeru Michigan. stručni istraživači koji su svoj život posvetili egzaktnim disciplinama poput arheologije. snenih okultista i svakojakih ekscentrika. Međutim.

iznutra i izvana . potraga za Atlantidom se može usporediti s potragom za Trojom s kraja 19. iako možda ne u svim pojedinostima.otkriven je proučavanjem slika koje su uočene orbitalnim satelitom Landsat krajem 90-tih. Samo su neki od njih. No. Danas svijet čeka novog Schliemanna koji će otkriti Atlantidu i dokazati skepticima da griješe. Bismarck. Nakon Ilija. otkrivene su ruševine drugih gradova "Herojskog doba" u Italiji i na Bliskom istoku. bili uvjereni da Ilijada govori o stvarnim povijesnim događajima.. Samo dvije godine poslije. koji će konačno ipak biti otkriven. otkriveno je središte mikenske civilizacije. tada bi otkrivanje grada bilo mnogo jednostavnije. na kilometrima dubokom morskom dnu. otkriven je i fotografiran . većinom amateri.1986. Troja i Atlantida ne mogu se usporediti samo arheološki. otkrivanje ostataka Atlantide ne zvuči toliko nevjerojatno imamo li na umu da su rimski gradovi Pompeji i Herculanum bili sedamnaest stoljeća zakopani pod slojevima stvrdnute lave i zatočeni u mitu. tek sada raspolažemo potrebnim sredstvima i načinima kojima možemo riješiti to pitanje. otkriven je drugi legendarni brod. Sve do tog trenutka se vjerovalo da Titanic nikada neće biti otkriven. Početkom 21. st. Doista. Slavni prekooceanski brod Titanic. Obje su kulture cvjetale u isto doba na različitim krajevima svijeta brončanoga doba. Atlantida će biti jedan od tih gradova. Homerova Troja se također smatrala samo mitom sve dok je njemačkoamerički arheolog amater nije otkopao na tlu Turske. Sljedećih godina. koji već sedamdeset godina leži u potpunoj tami. ali nedvojbeno prizvukom i duhom. Možemo li otkriti te brodove na tako relativno niskim dubinama u potpunoj tami i velikom prostranstvu oceanskog dna. nakon kojih su uslijedila minojska i hetitska središta. U to doba je većina znanstvenika odbacivala Homerov ep kao izmišljotinu. Rasprave o postojanju Atlantide vode se još od objavljivanja Platonovih Dijaloga prije dvije tisuće i četiristo godina. Naša civilizacija je iznimno privilegirana. Jedan od tih samoprozvanih arheologa dokazat će da je Troja doista postojala. 189 . ali i mnogo značajnije. st.

doslovno je povukla čitav otok na dno oceana. Otok je pretrpio geološku katastrofu jednaku nuklearnom napadu. pretpostavlja da otok nije uništen vulkanskom erupcijom nego potresom. Postoje dobri. u stvrdnutoj lavi. jedan od najboljih atlantologa. koji se nalazio iznad težih. Bazu od sime mogao je zatresti iznimno snažan podmorski potres. pa postoje i dobre šanse za otkrivanjem materijalnih tragova Atlantide. još gore. U Timeju i Kritiji nigdje se ne spominje vulkan. dio koji se nalazio iznad površine iznenada bi se urušio i potonuo u oceanu. ako je ona potonula na sličan način. geološki razlozi da podvodno istraživanje započne u podmorskim planinama Ampere ili Josephine. Naime. Vulkanska erupcija je mnogo razornija. nisu realne. Da se lateralna eksplozija dogodila duboko ispod površine mora i tako uništila čitavo podnožje otoka. Vulkan Atlas možda je lateralno eksplodirao. trud se doista isplati. bazaltnih stijena od sime (silicija i magnezija). No. zajedno s iznenadnom divovskom bujicom morske vode. Nije poznato što je moglo preživjeti takav događaj i sačuvati se nakon više tisućljeća. pa sigurno postoje neka mjesta na kojima vrijedi tražiti fizičke ostatke. lipnja 1692. Implozija koja je nakon toga uslijedila.ŠTO ONEMOGUĆUJE OTKRIVANJE? To ne znači da će otkrivanje Atlantide biti jednostavno. tada će predmeti biti teže otkriveni. kao što je bio slučaj s planinom Saint Helen. Leonard zaključuje da je Atlas bio dio kontinenta sastavljen od siala (relativno lagana. riječ je o velikome gradu. što se mnogo više podudara s Platonovim izvješćem. Ronioci i danas ondje otkrivaju svakodnevne predmete. otprilike 400 km 190 . uslijed čega je more poplavilo njegovu otvorenu unutrašnjost. čime bi se naglo prema moru pomaknula sialna razina na kojoj je ležala Atlantida. Cedric Leonard. Ako je taj geološki mehanizam uzrokovao njezino uništenje. koji strpljivo čekaju svog otkrivača u smaragdnim dubinama mora. palačama i stupovima obavijenih morskim travama. meka mješavina silicija i aluminija). kada je Port Royal na Jamaiki skliznuo u Karipsko more zajedno s dvije tisuće ljudi. bez obzira na nepredvidljive prepreke. Romantične vizije o više ili manje savršeno sačuvanim hramovima.. Nešto slično doista se dogodilo 7. osobito ako su zakopani pod desecima ili stotinama metara slojeva mulja ili. navodi se da je katastrofa bila izazvana seizmičkim poremećajima.

kojim je naša civilizacija izbrisana s lica Zemlje. Već smo rekli da su Guanchi. kći pakosnog Atlanta. Slična kamena građevina otkrivena je i fotografirana na istoj dubini od 15 m. I konačno ćemo shvatiti. kamene blokove. Otkriće Atlantide utjecat će na maštu čitavog čovječanstva jednako kao i dolazak inteligentnih bića s drugog planeta na Zemlju. da smo se kao vrsta.što potvrđuje Platonovu tvrdnju o postojanju tih životinja na Atlantidi. 191 . otkriveno je još nekoliko desetina oko Ampere i Josephine. P. koji su hotimice umetnuti u plato širok 81 m2 s širokim stubama. na kojima su pronađeni ostaci slonova . Cappellano. koje su Guanchi ostavili na zidovima svojih špilja. Kakvu će priču ispripovijedati onome tko je prvi otkrije! DEVETO POGLAVLJE Priča o Atlantidi ispripovijedana u jednome dahu Na otoku ima mnogo drveća i ondje živi božica. oba jasno upućuju na to da istraživači upravo na tome mjestu moraju tražiti potonulu civilizaciju. čije predaje govore o pradomovini izgubljenoj pod morem. Njezino otkrivanje će uzdrmati našu kolektivnu podsvijest do njezine najdublje jezgre. prvi stanovnici Kanarskog otočja. nekoć uzdigli na najviši vrhunac civilizacije. duboko u našim dušama. Atlantida već trideset i dva stoljeća čeka u mračnim dubinama oceana. Iako nijedno otkriće nije dobilo službenu potvrdu. Tenerifa. Pokraj istočne obale njihova najvećeg otoka. da smo sagrješili protiv samih sila koje su nas stvorile i tako izazvali globalno uništenje. Osim tih podmorskih nalazišta. koje se spuštaju do nečega što izgleda kao luka ili dok. Voditelj ronilačke ekspedicije 1981. Odjednom će drevni mitovi sa svih krajeva svijeta oživjeti u svim bojama sjećanja na stvarno mjesto i stvaran događaj. neki arheološki dokazi upućuju i na okolicu tog područja. izvijestio je da je pločnik bio izrezbaren znakovima nalik onima. Odiseja.. roniocu su pronašli isklesane. Knjiga I. koji poznaje sve dubine mora i na svojim ramenima nosi velike stupove. Ono će uzrokovati velik pomak u ljudskoj svijesti. No. pokraj obale Maroka.zapadno od Gibraltara. jedni od posljednjih izravnih potomaka Atlantiđana. koji odvajaju Zemlju i nebo.

koje je ležalo na rubu kopnenog mosta. uslijed čega je nastao otok veličine današnjeg Portugala. pretvorila su njihove stanovnike u moćan i bogat narod. ostavljajući za sobom više. ostavljajući za sobom izolirane zajednice ljudi na pravim otocima. koji na svojim ramenima nosi nebeski svod. Njihovo je društvo od početka bilo pomorsko. 192 . nekada su ga opisivali i kao strašan. razvile su se iz sličnih razloga. vulkanskog tla. taj dio kontinenta polako je tonuo ispod razine mora i konačno se prelomio. gustoća stanovništva i kooperacija zajednica dosegnula izvjesnu razinu interakcije. zato što su do 4000. kopnena masa veličine Portugala je uslijed geoloških previranja iskliznula u ocean. Astronomija se razvila iz potrebe za preciznom navigacijom. od kojih je jedno. prešao je te mostove preko Atlantskog oceana prije otprilike pola milijuna godina. Zvali su se Atlantiđani. Sljedećih osamdeset milijuna godina. Atlant je bio izumitelj astronomije i astrologije i prikazivao se kao bradati Titan. god. otočani su postali vješti brodograditelji i hrabri pomorci. Sljedećih tisuću godina. Druge znanosti. Zato su svoj grad pretvorili u raskošno. znanost i vještinu vladanja. Davno prije toga. Već u doba stvaranja prve civilizacije na Zemlji. Atlantiđani su kolonizirali različita područja i tako stvorili prvo carstvo. pr. počelo se stvarati civilizirano društvo koje je poznavalo umjetnost i pismo. koji se selio slijedeći životinjska krda. uspavan vulkan koji se uzdizao iznad otoka. osobito privuklo ljude koji su se selili. Kr. nastao je dio kontinenta u Atlantskome oceanu. koji je bio kopnenim mostovima povezan s istočnim kopnenim masama. Kada je nakon više stoljeća. On je bio povezan krhkim kopnenim mostovima sa sjevernom Afrikom ispod današnjeg Tangera te južnom Europom. Zbog njegove umjerene klime i plodnog. na rtu Saint Vincent u Portugalu.Prije otprilike sto milijuna godina. koji su se sve više društveno razvijali. Osim toga. carsko središte. postupnim odvajanjem euroafričkog i američkog kontinenta. na njemu je rastao sve veći broj stanovnika. prema imenu svog otoka i njihova nacionalnog boga Atlanta. posljednja kopnena veza s Afrikom i Europom nestala je pod valovima. Kako su se širili Zemljom. Prvi čovjek. ti pretpovijesni ljudi već izradili zemljovide svijeta. od kojih su neke možda bile izgubljene i više se nikada nisu otkrile. koji je vodio od sjeverne Afrike. Bogatstva otkrivena u kolonijama. mnogo manjih kopnenih područja u oceanu. koja su se odvozila natrag Atlantu.

Svugdje gdje su došli. najviše su se približili Zemlji i dosegnuli vrhunac svoje razarajuće moći na prijelomu 12. Egipćani su je uspjeli istisnuti. svojom carskom politikom su zaprijetili drugim silama u Egejskome moru i na Bliskome istoku. Od 1. veliki komet se sve više približavao Zemlji.-4. Atlantiđani su otkrili najbogatija nalazišta bakra na Zemlji . jedan ili više velikih meteorita ili asteroida srušili su se u ocean i zabili se u morsko dno. Oko 1240. Razoren seizmičkim i 193 . Njihovim porazom. Atlantidske trgovce bakrom su u dolini Nila nazivali Mesentiu ili Harpunci. Iberije i Britanskog otočja u Atlantskome oceanu. pr. Bio je to poznati Halleyev komet. pr. kada je Atlantida poslala svoju vojsku u pomoć opsjednutim Trojancima. kraljevskim vezama. Kr. preko Sredozemlja do Italije i. st. Godine 3000. Početkom 13. Dok su se atlantidski kraljevi pripremali za nov napad protiv Egipta. Taj sudar je izazvao kataklizmičku lančanu reakciju geoloških razmjera duž Srednjeatlantskog grebena. koncentričan tlocrt u kojemu se izmjenjuju kopneni i vodeni prstenovi. studenog 1198.. potrese i vulkanske erupcije s katastrofalnim posljedicama. pr. sve do obala Male Azije. Kr. Kr.. ranoneolitskom naselju.. Tada ga je jedan drugi komet još više približio našem planetu. Donosili su sa sobom visoko kvalitetan bakar. st. atlantidska mornarica je krenula na jug. Mikencima i Hetitima. Na vrhuncu svoje moći. izazivajući požare. u kojima su se vadile goleme količine ruda i teretnjacima se prevozile u Atlantidu. Kr. ukazuje na to da je izgrađen na tipičnom. koji je omogućio nastanak brončanog doba na Bliskom istoku i u Europi. Indijanci Menomonie na Gornjem poluotoku nazivali su ih "Morski ljudi".. pr.Njegov neobičan. koja je tako postala metalurško skladište zapadnoga svijeta. eskalirao je općim ratom. utjecali su na razvoj civilizacija proisteklih iz njihove nadmoćnije kulture. carstvo se rasprostiralo od Velikih Jezera. Komet i njegova smrtonosna meteorska kiša. Jukatana i Kolumbije na američkom kontinentu. Kr. pr. do sjeverne Afrike.na michiganskom Gornjem poluotoku. U Grčkoj su ih zvali pelaškim "Narodima mora". počeo je iznimno snažno izlijevati meteorske krhotine. prema delti Nila. Niz vojnih okršaja s Egipćanima. Iako je isprva imala uspjeha. Tako su počele opsežne rudarske operacije.

koji su raspolagali dovoljnim brojem brodova. veliki atenski zakonodavac Solon saznao priču o Atlantidi. Tijekom niza borbi u složenom egipatskom riječnom sustavu. oko 550. koji se od tada smatraju glavnim izvorom te priče. Egiptu i na Levantu. Nakon velikih poraza koje su pretrpjeli u Troji.. na humku Velike zmije u Ohiju i kraterskom jezeru Guatavita u Kolumbiji. pokušavajući napasti Egipat s istoka. Kr. Egipatski pisari su zabilježili kako su ih pobjednici ispitivali. Kr. No. ondje je njihove zemlje već pokorila faraonova vojska. od kojih su većina bili pripadnici elite svećenika. Ta izvješća su zapisana na zidovima Hrama pobjede Ramzesa III. u svojim Dijalozima. Poginula je većina njezinih stanovnika. otok Atlantida srušio se u more i nestao pod valovima "u jednome danu i noći" vatre i oluje. pr. No. veterana tih katastrofalnih ratnih pohoda. Njihovih posljednjih dvadeset tisuća vojnika. a konfederacija Naroda mora bila je uništena. st. Vrativši se u Grčku. pr. Upravo je ondje. te na pločama koje su pohranjene u hramu božice Neith u Saisu. njegovi su strijelci nanijeli težak poraz napadačima. Povukli su svoju premlaćenu mornaricu i kružili oko Palestine. Neki su otplovili u Ameriku. na delti Nila. pobjegli su u bivše kolonije preminulog Atlantidskog Carstva. koju je namjeravao umetnuti u svoj ep. Vrativši se na istočno Sredozemlje. preživjele nisu svugdje dobrodošlo prihvaćali kao donositelje kulture. detaljno je zapisao tu priču.vulkanskim aktivnostima. suočili su se s najvećim egipatskim vođom toga doba Ramzesom III. Izgubivši sve svoje posjede izvan Gibraltarskog prolaza. No. 194 . zarobili su slavodobitni Egipćani. Solonov rukopis je došao u ruke Platona. nekolicina preživjelih. No. vojnika i aristokracije. Atlantiđani kao narod prestajali su postojati. Atlantiđani i njihovi saveznici Libijci. pri čemu su im govorili o svojim neuspjelim vojnim planovima i gubitku svoje domovine u oceanu. koji je tu priču zabilježio početkom 4. započeli su planirani napad na Egipat. Ipak. odlučili su osvojiti dolinu Nila. god. umro je prije nego li je napisao ep. koju je uništila vatra s neba i veliki potop. koja je zadesila njihovu potonulu domovinu. u Zapadnoj Tebi. gdje su se zajedno sa svojim potomcima prisjećali te tragedije. No.

otkrivene su. kako se pretpostavlja. Kako tvrdi ugledna američka arheologinja Ellen Whishaw. ali očito velik broj dodatnih dokumenata koji se odnose na Atlantidu. Nisu se razočarali kada su čuli brojne Indijanske legende o potopu.Nepoznat. tek su se krajem 19. asirskim. kartažanskim. Nakon što je ta "poganska" knjižnica. bezobzirno su iskorištavali Zemlju. pronašli svoj vječni počinak. odgovorni za katastrofu koja ih je. EdgarAllan Poe. st. EPILOG Mi kao Atlantiđani Gle! Smrt se uzdigla na prijestolju u neobičnome gradu. tvrdeći da protuslovi biblijskoj povijesti. Platonova priča je iznova oživjela. neki ljudi koji su se pridružili Kolumbovoj posadi nadali su se da će pronaći žive potomke Atlantiđana. izgubila se većina tekstova o Atlantidi. izgorjela u požaru krajem četvrtog stoljeća. Kršćanski su teolozi odbacivali tu priču kao herezu. Američki pisac Ignatius Donnelly utemeljio je atlantologiju. Od izvješća jednoga od najvećih mislilaca drevne Grčke do usmenih predaja polinezijskih pjevača u Južnom Tihom oceanu. No. Međutim. univerzalno sjećanje govori o tome da su pretpotopni ljudi bili. Atlantida je bila gotovo posve zaboravljena. najgore i najbolje. Povijest će pokazati jesu li te metode otkrivanja Atlantide bile ispravno primijenjene. rimskim i egipatskim hramovima. Najveća od tih riznica bio je veliki atenej u Aleksandriji. Podvodna tehnologija je tek krajem 20. zajedno s mnogim drugima. Godine 1969. Zbog svoje pohlepe za bogatstvom i moći. te predaje povezale s onima iz drugih krajeva svijeta i tadašnjom geologijom. 195 . gdje su dobro i zlo. usponom renesanse i putovanjima za otkrivanjem novih zemalja preko Atlantskoga oceana. u prvo ozbiljno istraživanje posvećeno razumijevanju tog predmeta kao povijesnog fenomena. u blizini sjeverne obale Biminija. na neki način. Sljedećih osamsto godina. sačuvali su se u grčkim. znanost koja proučava sve što se odnosi na Atlantidu. Grad u moru Svim svjetskim mitovima o Velikome potopu provlači se zajednička tema. st. dosegnula razinu napretka neophodnu za ozbiljno istraživanje mogućeg potonulog grada. zaslužno zadesila. otoka u Bahamima. prve ruševine atlantidske civilizacije.. što leži sam daleko dolje na tmurnome Zapadu.

uznemiravali prirodnu ravnotežu, što je konačno dovelo do globalne kataklizme. S obzirom da je bila riječ o nebeskoj katastrofi, teško je zamisliti kako su ljudi mogli biti odgovorni za nju. Međutim, ljudi s iznimno naprednom civilizacijom, koji su mogli poduzimati tako velike tehnološke i inženjerske pothvate kao što je Velika piramida, nedvojbeno su stvorili i mnoga druga slična ili čak nezamislivo veća čuda. Velika piramida u Gizi samo je jedan od tih primjera, koji je sačuvan do danas. Možda su Atlantiđani doista raspolagali nekom nepoznatom tehnologijom. Budući da su bili vođeni velikom pohlepom, njihova je moć bila nezamisliva. Na neki način su izazivali osnovna načela svemira. Mi sami, bahato se zavaravamo idejom da je naše društvo nadmoćnije od svih drugih u prošlosti. Geniji ne postoje samo u našem društvu. Indijanci Menomonie s područja Gornjih Velikih jezera, vjeruju da su Morski ljudi povrijedili Majku Zemlju jer su iskopavali njezino tijelo i krali njezine bakrene kosti. Upravo ih je zato kaznila strašnim potopom. Ta predaja odjekuje u "predavanjima o životu" Edgara Caycea, koji tvrdi da su Atlanti dani poremetili geološki mehanizam Zemlje masovnim iskopavanjima. Godine 1995. i 1996., unatoč prosvjedima na svim krajevima svijeta, francuska vlada je izazvala više od 160 nuklearnih eksplozija u Južnom Tihom oceanu. Ti takozvani testovi bili su posve suvišni budući da je, između ostalog, SSSR, kao jedina supersila sposobna da napadne Zapad, nestala godinama prije. Osim toga, atomske bombe se proizvode više od pedeset godina, pa se moramo zapitati kakva "testiranja" su uopće više potrebna. Testiranja bombi u atolima Mururoa i Fangataufa, rezultirala su time da je iz velikog podzemnog područja curilo više stotina kilograma plutonija i drugih visoko-radioaktivnih tvari, proizvoda nuklearne fizije. Mururoa danas izgleda kao golema, nepravilna, iznimno radioaktivna jama. Slavni francuski oceanograf, Jacques Cousteau, rekao je: "Najgori izbor je vulkanski sloj atola, posve zasićen vodom!" Podmorski život bio je posve uništen, a poremetio se hranidbeni lanac, možda trajno, jer su ribe izbacivale otrovne organizme koji žive u koraljnim grebenima. Nakon pogreške zbog koje se nuklearna naprava zaglavila, nastupila je eksplozija koja je izbacila 98 880 000 m3
196

koralja. Budući da nisu bili ugroženi nikakvom stvarnom prijetnjom, što bi opravdalo izvođenje toliko mnogo nuklearnih pokusa, Francuzi su to vjerojatno učinili zbog nacionalnog prestiža. Njihova zlouporaba našeg planeta podsjeća na bahate Atlantiđane i njihova masovna iskopavanja, koja su navodno izazvala globalnu kataklizmu. Naravno, Francuzi nisu jedini koji uništavaju prirodne temelje koji su omogućili postanak čovječanstva. Oni su pogođeni bolešću koja bijesni čitavim industrijskim svijetom. Posvuda na Tihom oceanu, piloti Zračnih snaga SAD-a godinama neprestano pokusno bombardiraju nekoć sveti otok, koji su domoroci nazivali "Mjestom Bogova". No, ova knjiga nije zamišljena kao katalog ljudskih nečovječnih postupaka prema prirodi. O tome se gotovo sve zna. No, činimo neizmjerno malo toga da ispravimo naše grijehe protiv planeta. U mnogim zemljama, osobito ondje gdje su najgori zločinci protiv Zemlje, ne čini se apsolutno ništa. U ožujku 1996., u nekim novinama se pojavio mali članak o rezultatima dvotjedne međunarodne konferencije klimatologa, geologa, biologa i drugih znanstvenika. Ta konferencija se održala u Ženevi pod pokroviteljstvom Svjetskog fonda za životinjski svijet (WWF). Znanstvenici su zaključili da se na planetu odvija najveće masovno izumiranje životinja u posljednjih šezdeset i pet milijuna godina. Još od nestanka dinosaura na Zemlji nije uništeno toliko mnogo šuma i to u razdoblju od samo jednog stoljeća. Najmanje pedeset tisuća vrsta biljaka i životinja izumire svake godine, uglavnom zbog nestanka šuma. Najgori ugroživači su Sjeverna Amerika i Rusija, a nakon njih Malezija i Brazil. Glasnogovornik WWF-a, Jean-Paul Jeanrenaud oštro je prosvjedovao: "Radi se o opstanku našeg planeta." No, njegova izjava nije izazvala komentare ni među urednicima ni čitateljima, koji su više zainteresirani za gospodarstvo, politiku, šport i zabavu. Nijedna vlada (osobito ne onih država kojima pripadaju navedeni znanstvenici), nije ni pokušala ispraviti svoju politiku. "Mudrost uzvikuje na ulicama i nitko se na nju ne obazire." U kolovozu, samo nekoliko mjeseci nakon Jeanrenaudova upozorenja, američki prirodoslovci su izvijestili da su se golemi rojevi leptira odselili na sjeverozapad Tihog oceana, stotinama kilometara sjevernije od svog prirodnog staništa. Iz tih južnih staništa protjerale su ih

197

visoke temperature, koje su uzrokovane industrijskim onečišćenjem, koje je ubilo milijune bića. Tako su i ptice pobjegle iz Atlantide, a ta usporedba je doista sablasna. Godinu dana prije tmurnog proročanstva WWF-a, koje je posve zanemareno, na sličnoj znanstvenoj konferenciji je rečeno da pojam globalnog zatopljenja uzrokovanog industrijom više nije teorija, nego zastrašujuća činjenica. Upozorili su da će, nastave li se temperature na svijetu povećavati kao posljednjih sto godina, 21. stoljeće će trpjeti najrazličitije posljedice. Jedna od njih će biti i djelomično otapanje arktičkog leda. Čak i mali, dodatni porast temperature može izazvati otapanje polarnog ledenog pokrivača, čije bi vode potopile sve osim najviših planinskih vrhunaca u neo-Panthalassi, oceanu velikome poput planeta. Najveću ironiju ljudske povijesti predstavljao bi sveopći potop uzrokovan našom pohlepom za visokom tehnologijom - bila bi to repriza Velikog potopa koji je uništio atlantidsku super-civilizaciju. No, ne smijemo brkati posljedice i uzroke. Ekološki napad na Zemlju je rezultat, posljedica. On je posljedica posve neprirodnog, protuprirodnog načina ponašanja i razmišljanja većine čovječanstva. Uzrok takvog bijednog ponašanja naše vrste upravo je naše emocionalno i fizičko otuđenje od predodžbe o Zemlji i ljudima. Dopuštamo iskorištavanje i zlouporabu prirodnog okoliša zato što samima sebi dopuštamo da budemo iskorišteni i zloupotrijebljeni. Pojedinci dobre volje žrtvovali su se da uvedu neophodnu promjenu, prije svega da ponovno izgrade ljudsko društvo, koje će se temeljiti na potpunom priznavanju načela prirodnog zakona. No, čini se da se ljudi ne mogu izliječiti od svojih poriva za samouništenjem, težnje za samoispunjenjem putem materijalizma. Priroda može veoma dugo izdržati čak i najgore napade. Ona svojim prijestupnicima velikodušno daje priliku da isprave svoje ponašanje. No, to neće činiti beskonačno i, kad konačno odluči donijeti presudu, ona će biti neopoziva i sveopća. Postoji li u ljudskoj povijesti bolji primjer za to od Atlantide? Kada konačno nauče tu najstrašniju i najznačajniju lekciju, ljudi će moći okrenuti leđa tolikim desetljećima koliko su uzimali Prirodu zdravo za gotovo.

198

Neki vjeruju da se duše stare Atlantide sve više reinkarniraju, zbog čega se i povećalo zanimanje za nju. Osim toga, metafizičari špekuliraju da se te duše vraćaju kako bi spriječile ponavljanje kataklizme, koja je potpuno uništila njihovu veličanstvenu civilizaciju i gotovo čitav svijet. Druge se navodno reinkarniraju kako bi iznova izazvale kataklizmu, no ovaj put na planetarnoj razini. Bez obzira kako ćete protumačiti ta gledišta, točno je da se svijet ubrzano približava točki u vremenu, koja nevjerojatno podsjeća na dane neposredno prije uništenja Atlantide. I naša civilizacija je globalna, njezini stanovnici su opijeni užicima vulgarnog materijalizma, njihova društva se iznutra raspadaju od straha, zločina i propadanja; pojedinci osjećaju bespomoćnost. "Kako će sve završiti?", ljudi se pitaju. Neka odgovor potraže u Atlantidi.

Bilješke Uvod 1. L. Sprague de Camp, Lost Continents (New York: Dover, 1970). 2. Richard Cremo, The Hidden History of the Human Race (London: Govardhand Hill, 1994). 3. Navod iz, Francis Hitching, Before Civilization (New York: Holt, Rinehart & Winston, 1991), 132. 4. James G. Bramwell, Lost Atlantis (New York: Harper, 1938) 7. 2. poglavlje: Gdje je Adantida? 1. E. Orowan, "The Origin of the Oceanic Ridges", Scientific American, svez. 224, br. 7, (1969): 34-51

199

William Wertenbacker. 12. Wilhelm Schreiber. Kenneth Landas. 227. Vitaliano. Bullard. "Concrete Evidence for Atlantis?" {Earth & Planetary Science Letters. 9. 22. H. 17 5. ur. br. 103-54. Robert Bolt. Dr. "Atlantis from the Geologic Point of View". 17. 6. Dorothy B. 153. Forhandilingar. Ramage (Bloomington: Indiana University Press. Ewing. svez. 1978). Van Nos Reinhold. svez. 10. "New Discoveries in the Mid-Atlantic Ridge" National Geographic. 8). McBirney. Williamsand A. Volcanology (San Francisco: Freeman-Cooper.. Atlantis. Kenneth J. 113-76. 3. 4 (1957). Surtsey: The New Island in the North Atlantic (New York: Viking Press. ožujak 1975. 55-73. Sigurdur Thorarinsson. 24. The Unknown Ocean (New York: Taplinger. Impressions from the Depths of the Ocean (New York. 141-2. 1979). Brown. 1966). 16. 4. 1972). u Atlantic: Fact or Fiction. 8 (1949). 8. 14. The Floor of the Sea (Boston: Little. 27. Hsu. Maurice Ewing. 33-51. 16. 1975). 26-36. Edwin S. Ibid. 38. in Theory and in Eruption (Austin: University of Texas Press. F. (1972). Geologiska Foreningens I. "New Discoveries". 11. svez. 26. 1967). Vanished Cities (New York: Viking Press. M. 13. 6-10. 7. 40. Volcanos in History. R. "When the Mediterranean Dried Up". 1984). 1974).2. 15. Richard Perry. 1970). Rene Malaise. "Ocean Bottom Investigations and their Bearings on Geology". Geological Hazards (NewYork: Springer Verlag. 200 . br. 125. citat u Wolfgang Hegeny. Scientific American.

20. 1991). 32. 24-38. 30. Bolt. Geological Hazards. N. 1979). South American Insects (Carbondale. 1990). 19. 147-9. Michael Burke. 19-44. Atlantis of the North (New York: Van Nostrand Reinhold Co. Mass. 26. 14. 29. The Principles of Physical Geology (New York: Harper &Row. 144-46. Strahler. Trudie Richardson. Kenneth Caroli. 147781. Charles Pellegrino.. Unearthing Atlantis (New York: Random House. al. - 201 . Timaeus and Critias (London: Penguin Classics. Andrew Collins. 155. 24. osobna prepiska. 154. James Mavor. 38 (2001). "Atlantis from the Geological Point of View". W. Whitmore. V. 1990). The End of Atlantis (London: Thames & Hudson. 1979). R. "Elephant Teeth from the Atlantic Continental Shelf. Vt. svez. Voyage to Atlantis (Rochester. 164. 18. 27.: Southern Illinois University Press. 1977). ljeto. 156 (1967). 1969). A. 44-76. Prethistoric Crete (London: Penguin Books. Plato Prehistorian (New York: Lindsfarne Press. Mysteries of the Sargasso Sea (Chicago: Regnery. Jürgen Spanuth. 23. u Platon.). Preston Sturat. 159. Science. Desmond Lee. 1975). 126. 148. 21.17. 22. Hutchinson. III.: Harvard University Press.. Caroli. J. 55-80. 253-55. 1977). 1968. Luce. 6. 28. Frank C. 31. 23. Vitaliano. 25. 11-103. 33. "Appendix on Atlantis".: Park Street Press. osobna prepiska. et. 1962). 1995. Marry Settegast. Animal Behaviorism (Cambridge. "Has Atlantis Been Found?" Ancient American svez.

54. 2. 1990). U.34. "Archaeological Anomalies in the Bahamas".: University of California Press. Herzmeyer. 212. 38. 51. Rolf Sigurdson. I. The Stones of Atlantis (Princeton. David Zink. Maxwell Publishing Co. 114. 65. osobna prepiska. 152. and Their Distribution (Goteborg. Greco-Roman Science and Scientists (Berkeley. The End of the Bronze Age (Princeton. The Stones of Atlantis. New York. 28-48. The Late Minoan III Period in Crete: A Survey of Sites. Caroli. N.. 77.: Prentice-Hall. 1980).: Princeton University Press. 47. Fritz Herzmeyer. Douglas G. osobna prepiska. The History of Minoan Pottery (Princeton. Caroli. Greco-Roman Science. The Basic Works of Aristotle (New York: Random House. 1967).: Princeton University Press. 45. navod u Richard McKeon. Philip Betancourt. Švedska: Anstrom. 42. Journal of Scientific Exploration svez. J. 1983. J. Caroli. J. J. Greco-Roman Science. 1985). N. Zink. 46. br. 49. The Phoenicians (New York: William Morrow & Co. The Ancient American svez. 159. 181-201.. osobna prepiska. 50. 1962). 43. "Bimini and the Atlantis Controversy: What the Evidence Says". 40.: Princeton University Press. Pottery. 36. 4-13. 2 (1988). Herzmeyer. 326 (prev. The Palaces of Crete (Princeton. James Walter Graham. Caroli. osobna prepiska. 143. Gerhard Herm. Robert Drews.) 39. 35. 1993). William Donato. 41. 37. br. Calif. 48. 44. 1962). A. 202 . "De Generatione Corruptione". Caroli. 1941). 3 (1993). Kanta. 8-18. osobna prepiska. Richards. N. N.

54. (New York: izd. 1977).: Princeton University Press. Robert Drews. Otac Diego de Landa. ured. 59. J. Wilcoxen. poglavlje: Kraljica legendi 1. 5. Emily D'Aulaire i Per Ola D'Aulaire. 61. 1900). Cruiser and Great Meteor Seamounts" Bulletin of the Geological Society of America. The End of the Bronze Age (Rutgers. Francis Wilcoxen. 3 (1979). J. 10. 146-53. The Earth and the Universe (London: Wellington. 1889). Islamic Light in the Dark Ages (New York: Revere Press. "Return to Krakatoa" Reader's Digest. svez. 3. Heezen. br. prev. Augustus Le Plongeon. Desmond Lee (London: Penguin Classics. svez. 21. Herzmeyer. 3 (1967). 1993). 77. G. J. br. 6. xv. Judd. 56. 1927). Queen Moo and the Egyptian Sphinx. 1888) 57. 197. 1986). Greco-Roman Science. Plato's Laws. 28. 78. xiv. 4. "Flat-Topped Atlantis. Robert Graves. Thorarinsson. 51. Mark Sharpe. 119-123. (New York: Dover. "The Eruption of Krakatoa and Subsequent Phenomena".. 60. 3. 2. 53. 1976). Platon. prev. W. 203 . 58. 39. Surtsey. Svante Arrhenius.52. 2. 7. 223. osobna prepiska. Caroli. 225. Yucatan Before and After the Conquest. 2 (New York: Brazilier. Bruce C. 154. izd. svez. u Report of the Krakatoa Committee of the Royal Society. Plato's Laws (Boston: Arthur House Publishers. Herzmeyer. Abraham Salafi. 10-210. Symons (London: Treubner. Timaeus and Critias. The Greek Myths. 55. i dr. Greco-Roman Science. N. 1961).

pogl. 1990). Plato's Laws. 60. Natural History Magazine svez. Rolleston. Wilcoxen. 15. CA. upr. 2. Atlantis in Wisconsin (Lakeville.7. Albert Kozinsky. Mass. Emmons. br. Odds against Everything (Los Angeles: Rutgers House. Plato's Laws. C: Raverston Publishers. Richard Andree. "Statistical Analysis of Universal Flood Legends" Science Review svez. 4. A History of the Navaho (Norman. 1953). 126. Meteor Crater Enterprises. 10.: Harvard University Press. 22. pomoc. 22 (1981). Frank Joseph. 138. 19. Sacred Crocodile (New York: Huntington Publishers. poglavlje: Vatra s neba 1. navod u. Flagstaff. Wood. Okla. 12. w. 228. 16. 1970). Wilcoxen. Sun Songs. "Long Playing Records". 9. Hans Brander. 4. 112. Roberta Willington. 3. 229. Wilcoxen. T. Minn. G. 1995). The Gods of Mexico (London: Eyre & Spottiswoode. 14. Burland. 97-101. 136. prev. Lloyd Harbister. Canadian History and Prehistory (Vancouver. 221. T. R. za podatke o meteorskom krateru. 237.. Creation Myths from around the World (New York: New American Library. 11. 18. B. Plato's Laws. 1980) 33-41. 3 (1973). The Geographica of Diodorus Siculis (Cambridge. 228. 2. 1986).: University of Oklahoma Press. John A. 3 i 4. 17. 12. 204 . Celtic (New York: Avenel Books. Plato's Laws.. Inc. 1942). Platon. Timej i Kritija 8. Wilcoxen. Edward Andrews. 1959). van Over. AZ.: Galde Press. 1889). 13. Zahvaljujem Robyn Sherard. 22.

Worlds in Collision. Larousse World Mythology (New York: Putnam & Sons. 177. Otto Muck. 18. Platon. 8. Timej i Kritija 17. The Greek Myths. 28. 1929).. P. Ivan Lissner. 7. Velikovsky. Pierre Grimal. South American Mythology (London: Thames & Hudson. Gunther (New York: Harster Press. 168. studeni 1992. 12. 99-105. 1976). 1978) 14. H. svez. 1966). Rudolf Meisters.) 16. Sharon Begley. Edgerton Sykes. Lewis Spence. Man across the Atlantic (London: Robertson Press. 21. Ragnarok: The Age of Fire & Gravel (1883. 88. izd. 20. Zelia Nuttall. Putnam. ibid. Platon. 6. 48. Johann von Goethe. 9. The Myths of the North American Indians (New York: Dover Publications. 60. ponovno izd. The Secret of Atlantis (New York: New York Times Press. Timej i Kritija 19. Newsweek.5. Lisner. 1926. Platon. Ovidije. Harvard University. 2. 11. 1958. The Silent Past (New York: G. Timej i Kritija 205 .). New York: Steiner Books. 1951) 13. 1962). 1989. 1958). svez. "The Science of Doom". 100.. All mein Gedenken (Berlin: Brandenburg Verlag. prev. Ignatius Donnelly. 41. 117. 10. 127-32.. The Fundamental Principles of Old and New World Civilizations (Cambridge. Metamorphoses. Graves. Mass.: Peabody Museum. prvo izd. 23. 22. II). 1927). Immanuel Velikovsky. 139. 15. Worlds in Collision (New York: Dell Publishers.

1959). Mo.). 248. The Flood (St. 34. 206 . 1960).. 71. 1960). Metamorfoze 35. Dr. Frank Taylor. Ovidije. 33. 37.23. Metamorfoze 28. Alfred M. pogl. 1965). Robert Graves i Raphael Patai. osobna prepiska. 39.: Concordia Publishing. The Quest for Atlantis (New York: Manor Books. Theodore H. 81. The Complete Hesiod. 191. 1969). 32. The World of the Greek and Romans. 29. Westbrook Murphy. Hebrew Myths. the Book of Genesis (New York: Greenwich House. 1995). Clube i Napier. 132-48. 1964). Louis. 132. Cedric Leonard. 111-2. 62. 202. NBC TV emisija. Myth. 30. 354. 17. The complete Hesiod (New York: Macmillan. Murphy. 1979). Fundamental Symbols: The Universal Language of Sacret Science (Cambridge. Ovidije. 27. Caroli. 40. 80. The Bible History (London: Hodder & Stoughton. prev. "Life Is Worth Living". 26. Gasten. The Cosmic Serpent (London: Faber. 248. The World of the Greeks and Romans (New York: Doubleday. 152. The Cosmic Serpent. 1951. 36. Legend and Custom in the Old Testament (New York: Harper & Row. 25. R. Westbrook Murphy (New York: Macmillan. 38. Quintus of Smyrna's Little Iliad. navod u. Victor Clube i Bill Napier. Taylor. Fulton J. Donnelly. Sheen. 1982). England: Quinta Essentia. 112-31. 24. Richard Englehardt. René Guénon. 31. 20. Ragnarok. prev. srpanj 1957. Werner Keller. Renfrew.

The Myths of the North American Indians (1926. 1926). Donnelly. Geological. Lapland Legends (London: Hastings Publishers. 1975). 187. 207 . 202-5. 55. autorov prijevod s njemačkog. 42. 1998). Arthur Schopenhauer. lix. 177. Frank Waters. 151. 303. 1963). 315-21.: University Press of American Indian. Lewis Spence. Donnelly. Outer Space: Myths. Ragnarok. 50. Leonne de Cambrey. 151. New York: Dover Publications. Steven Reichal. 119-28. Paul Rutgers. 12 i 14. 1989). Calendars (London: Scarecrow Press. 56. svez. 2. s bilješkama. Peiser. My Elders Taught Me: Aspects of Great Lakes American Indian Philosophy (Rochester. 47. br. 148. 49. 51. H. Nev. 2. (New York: u vlastitoj nakladi. M. 146. Parerga und Paralipomena.: University of Nevada Press. Palmer i Bailey. 53. 185. izd. 1964). England: Archaeopress. ponovno izd. 54. Bailey. 52. Gertrude Jobes i James Jobes. Md. Book of the Hopi (ponovno izd. 1895. 128-9. 255. pogl. Apache Law and Myth (Reno. Natural Catastrophes During Bronze Age Civilisations: Archaeological. 45. Ibid.41.: Rathers Press. Mythology of the Norse (New York: HarperCollins 1969). Ragnarok. 48. izd. 44. Benny J.). N. Ovdje navedenu verziju Biblije preveo je Robert Conkey u izdanju Congreaves Publishers. August Le Plongeon. London. 1992). 1970). Santa Fe. Ellis Davidson. Natural Catastrophes.. Astronomical and Cultural Perspectives (Oxford. 43. Queen Moo and the Egyptian Sphinx. R. John Boatman. 1. God of Northern Europe (New York: Grosset & Dunlap. 46. 151. 1900. Peiser. Name Meanings. Trevor Palmer i Mark E..

Hans Helfritz. South American Mythology (London: Thames & Hudson. 71. Ltd. Albert MacKenzie. Ibid. 1968). Popol Vuh (New York: Simon and Schuster. R. Oral Histories of Polynesia (New York: New York University Press. 9:17 61. 176. 70. Pierre Grimal. 164. 208 . 62. Ibid.57. Postanak. Abraham Fornander.. Maya (London: Frederick Muller. 1982).. 68. Mexican Cities of the Gods (New York: Praeger. 74. 66. 69.. Sun Songs: Creation Myths from Around the World. 227. Migration Tales of the Hawaiian Islands (London: Castlewood Publishers. 521. 1985). 36. Sylvanus Morley. 228. 107. 386. Jonas Wölk. The Fundamental Principles of Old and New World Civilizations. 78. prev. 326. 1966). 134-39. 1926). 72. 58. Charles Gallenkamp.: Stanford University Press. The Ancient Maya (San Francisco. 59. The Encyclopedia of South American Myths and Legends (London: Albert Hall Publishers. Calif. 89. 1960). Dennis Tedlock. The Ancient Kingdoms of Mexico (London: Penguin Books. Ibid. 73. van Over. 110. 1955). Zelia Nuttall. 65. Ibid. 60. 63. 8:20. Larousse World Mythology. 67. 64.. Ibid. Ltd. Nigel Davies. 1946). 162. 1922). Rudolf Meisters. 269.

Anthony Mercatante. Ibid. Lisa De La Ponte. Ibid. Larousse World Mythology (New York: Putnam & Sons. Asian Origins in Myth and Folk Tale (Chicago: Regnery Press. 1977). 9. Ibid. 90. 155-58. 257. 56. Who 's Who In Egyptian Mythology (New York: ClarksonN. P.. Anthony Mercatante. 274. ožujak 2001.. Derrick Peterson. 1939). Jessica Ions. 91..75. 155-58. 23. Pierre Grimal. W. 1969). Inc. Glastone. 84. Ibid. Nobuhiro Yoshida. 86. Ltd. Sub-Saharan Myth and Folk Tale (San Francisco: Afrocentric Press.. Richard Hochland. 85. 1962). Blackett. 261. Tex. 44. 174. Lien Chou Sei. Ancient Tales of My Chinese Motherland (New York: Doubleday & Company.). 87. Potter. Osobna prijepiska s Kennethom Carolijem. 69. Prof. 145.. 1883).. 22. Ancient India: Its Records and Folk Memories (New York: G. 79. The Persian Deluge with Heaven (London: Harcross Publishers. 78. S. Wise: Ancient American Press. 1965). 88.: Marvel Craft Publishers. Xena Rashnapuhr. 33. Potter. 1999). 1958). 89. Egyptian Mythology (New York: Doubleday and Company. 1978). 413. Japanese Myths and Fairy Tales (Amherst. 2000. 331. Who 's Who In Egyptian Mythology (New York: ClarksonN. 76. 94. Putnam & Sons. 80. Inc. 77. 209 . Ibid. Robert M. 1978). 81. 82. Australia and Its Aborigines (San Antonio. 83. 92. A Lost History of America (London: Trubner & Company. 361. 1974).

I. 4. R. poglavlje: Kako je uništena Atlantida? 1. 1979). 58. 1926). William F. 1964). 9. 2. 159. Breasted. A Forgotten Kingdom (Harmondsworth. do 13. M. 22-26. 117. 55. Budyko. 12. Wilson.5. 135. 3. Inc. Fire and Flood (London: Scientific Book Club.. Edgerton & J. Murname. 1995. Spanuth. 136. Josef Wiesner. 210 . F. svez. 14. 11. The Greek Myths. 1968). br. osobna prijepiska s autorom. Jürgen Spanuth. Fahren und Reiten (Archaeologia Homerica I F). 10. Kenneth Caroli. ibid. ožujak. ibid. Caroli. 1958). 29. 1959). Robert Graves. 3. Stockholm (Švedska) i Cambridge (MD). United with Eternity. Historical Records of Ramses-IIIrd (Chicago: University of Chicago Press. The End of the Bronze Age (Princeton. str. Edgerton. 173. 6. Ancient Records: Egypt. Edgerton. 131-45. 28:6. 1 (Chicago: University of Chicago Press. H. Sir Leonard Wooley.: Princeton University Press. 1993). U. svez.. Drews. Edgerton. 2 (New York: George Brazilier. "On the Causes of Climate Variations". a Concise Guide to the Monuments of Medinet Habu (Chicago: The Oriental Institute of Chicago Press). 44. Hewitt. N. 1949. 16. ibid. Sverig Meteorological-Hydrological Institute. ljeto. 7. 17. 8.: Penguin. 155. 1927) 5. Robert Drews. 13. B. W.. ser. J. 15. J. From Earthquake. svez. Atlantis of the North (New York: Van Nostrand Reinhold Co. K. 156-64. 1980. (Goettingen: Vandenhoeck und Ruprecht.

169-77.18. 25. Box-10703. Caroli. 28. 13. 42. J. Edgerton. 19. ibid. 126. 21. 13. 23. Rock Hill.: Prentice-Hall. 30. P. 184. 1996. 1976). 39. 1970). Henriette Mertz. ibid. svez. Michael Astour. 34. O. 1988). Science. Edgerton. Joseph Robert Jochmans. A. Caroli. 263. SC 29731-0703. svibanj 1994. svez. The Cosmic Forces of Mu (Albuquerque: BE Books. Budyko. 9. D. "New Evidence on the Last Days of Ugarit". Litt. from the GISP2 Greenland Ice Core and Implications for the VolcanoClimate System". Climate. Science. Caroli. 31. 32. James Churcward. 26. i dr. 174-91. Man and History (New York: Angus and Robertson. "Record of Volcanism since 7000. 188. "Cosmic Blitzers and Planet Busters" u. 5. 22. br. 24.. Kr. Atlantis. Lowell Ponte. 66. ibid. Edgerton. ibid. 33. Zielinski. 948. 29. 211 . 27. Journeys into Meta-Creation. Drews. 202. 1965. 342. 253-58. pr. The Cooling (Princeton. br. Dwelling Place of the Gods (Chicago: Swalow Press. N. 254. Ponte. Mertz. 36. Robert Claiborne. 264. Hewitt. 1976). ibid. srpanj. 20. AJA 69. 35. travanj 1959. G.

58. 46. 1978). Assyria. br. svez. The Secret of Atlantis (New York: The New York Times Press. 52. 38. 119. ibid. 42. kolovoz 1972. ibid.. Ibid. 1955). 1958). 54. Trevor Palmer i Mark E. br. Begley. 49. 314. 201. Begley. Ruffolo.. 3. 50. Caroli. 55. ibid. 337. 426. D. "The Science of Doom". 1998). Washington. 47. 1982). 53. The Cosmic Serpent (London: Faber. Sharon Begley. 50. 43. 51. 45. 51. 105. 39. Ibid. 7. 119.. ibid. ibid. Begley. Benny J. ur. Victor Clube & Bill Napier. 44. Otto Muck. 39. ibid. Ruffolo.37. National Geographic Magazine. 48. Begley. Land of Gods and Men (New York: Harper & Row. citat u Natural Catastrophes During Bronze Age Civilizations: Archaeological. ibid. C: National Geographic Society. 59. Gian Ruffolo. 56. Jochmans. studeni 1992. 60. Bailey (Oxford. Astronomical and Cultural Perspectives. Ruffolo. England: Archaeo Press. 41. svez. Newsweek. Desborough. Geological. 144. Ibid. George Catlin. 79. 43. 30. ibid. 212 . Okla. 10. 40. 23. The Okipa Ceremony (Norman. 46. ibid. Peiser.: University of Oklahoma.

44. 4. 3. The Ancient Atlantic (Amherst. 31.56. 72-75. ibid. Wise. 95.). Alexander Karnofski. 3041. 1995. poglavlje: Kada je uništena Adantida? 1. 57. 6. 10. Worlds in Collision (New York: Dell Publishers. 3. 93. Inc. Douglas. 9. Fritz Schachermeyr. Egyptian Mythology (London: Hamlyn. Kenneth Caroli. ured. San Diego. 6. University of California. Caroli. 97. ibid. Norman P. Elizabeth Wyse i Barry Winkleman. gl. Past Worlds. 58. The Siberian A-Bomb of 1908? (New York: Star Books. 1963). br. 5. Ronald M. Ross. lipanj 1952. 6. 1977). L. 8.: Amherst Press. 1982). The Book of the Hopi (New York: Viking Press. Velikovsky. ured. Taylor Hansen. the Times' Atlas of Archaeology (New York: Avenel. 12. Njemacka: svez. prepiska s autorom. 27. 1963). Scripps Institute of Oceanography. 153. 22. 94. srpanj 2001. ibid. Frank Waters. Douglas. ibid. 382. 61. 1984). 62. 1969). Veronica Ions.. 42. 213 . 2. Jack Stone. Stern Magazine. Waters.. 102.. Serpent Worship (Toronto: Tutor Press. Mannheim. Scripps' Letter svez. Immanuel Velikovsky. 1980). The Epic of Man (New York: Time. 59. Scottish Lore & Folklore (New York: Beckman House. br. travanj 2000. 9. 1995). Tunguska. Griechische Fruehgeschichte (Vienna: Oesterreiche Akademie der Wissenschaft. 1951). 7.. 60.

"Festival of the Ancestors: Ethnological Researches Bearing on the Year of the Pleiades". 2. Ibid. navod Augustusa Le Plongeona u Queen Moo and the Egyptian Sphinx (New York: selfpublished. 1977). "The Language of Archaic Astronomy: A Clue to the Atlantis Myth?". 296. 5. Platon. 19. Greek and Roman Sourcebook (Chicago: Raster Press. Hubert Fox (London: Antiquarian Publishers. Kenneth Caroli. 328. T. Desmond Lee (London: Penguin Classics. 1900). prev. R. Haliburton. ibid. Reiche. Outer Space: Myths. 14. prev. Name Meanings. G. Eneida. Technology Review svez. R. 1964). 17. 134. Timaeus and Critias. 21. poglavlje: Zivot u Atlantidi 1. 122-26. Lives. H. br. osobna prijepiska. John Dryden (New York: Modern Library. 154. prosinac 1977. 185. 2. 1973). Stahel. 1982). 24. 1932). Velikovsky. Calendars (London: Scarecrow Press. 20. 1982). 111. A. listopad. Vergilije. Martin's Press. Caroli. Feyodorovitch. 18. prev. The Cosmic Serpent (London: Faber. ibid. Gertrude & James Jobes. Plutarh. 1954). 22. 16. 13.11.85. 23. Atlantis Illustrated (New York: Grosset & Dunlap. 45. Prof. 44. Victor Clube & Bill Napier. 2001. 7. The God-Kings and the Titans (New York: St. osobna prepiska. 214 . James Bailey. 142. 153. Richard Feyodorovitch. 15. 1910). 155 12. ibid. 12. Caroli. H.

6. The Chicago Tribune. 20. Cedric Leonard. vidi isto 215 . A. 4. poglavlje: Priča o Atlantidi ispripovijedana u jednome dahu 1. 4445. Robert Dales. 5. Daily Life in Ancient Carthage (New York: Macmillan. Mass. Stockwell. 1994). ponovno izd. 1915. E. 1975.). veljače 1995. 174-76. 0. Ltd. Charles Belitz. P. The Basque Language (New York: Macmillan. 2. Atlantis in Spain (1929. The Cults of the Dog (London: Ashington. "Global Warming News". 44. poglavlje: Otkrivanje Atlantide 1. The Ancient Inhabitants of the Canary Island (Cambridge. Tovar. Patrick O'Connell. Gilbert Charles-Picard. Epilog: Mi kao Atlantiđani 1. III.3. Bauriedl.: Harvard University Press.: Adventures Unlimited Press. Frank Waters.) 7. 1957). The Quest for Atlantis (New York: Manor Books. 1972). 12. Ignatius Donnelly. 3. 9. 1979). Howey. R. 258. M. The Book of the Hopi (New York: Viking Press. 93. Hooten. ožujak 1996. 1950). Saint Paul (Minnesota) Pionner Press. Atlantis. travanj 1994. Dietrich Woelfel. Chicago Tribune. 1984). Eileen Yeoward. "WWF Conference in Geneva". 156. Elena Maria Whishaw. 19. 2. Afrika 108-109. 8. 1961). Atlantis: The Eight Continent (New York: Ballantine Books. 2. 271. 9. The Canary Islands (Devon. Stanley Hopkins. 10. 117. Kempton. 8. Engleska: Arthur H. 1963). Die Kanarischen Inseln: Die Westafrikanischen Hochkulturen und das Mittelmeer (Bamberg: G. 133-134. 62. "World Geophysical Symposium Meets in Switzerland".

199-200. 108 Bahami 69. 83-84.vidi isto. 176-187 teorija o potresu 83. 194-195 kao tabu tema 14-17. 188-195 Atlantida. 149. 64-65. 175-176. 162. 64-68 Atlantida. 71-74. 80-81. 51-52. 94. 67-68. 160-165. 157. 146-147. 56. 171-172. 31-33. 92. 141. 195-196. 164. 151-153. 81. 153 Atlantida drevni zapisi o 87-88 . 76. uništenje posljedica 90-93.84. Svante 78 Ašhurdan I. proročanstvo 118 Ancient Atlantic. Platon rođenje 45-46. 147-149. 195. 203 Heligoland 56 Srednjeatlantski greben 43-45. 202. 79. 209-210. 35-36 teorija o vulkanskoj erupciji 36-42. 76. 81. 208-209 kolonije 15.Egipat Albion 118 Aleksandar Veliki 87 -Alkionej 108 Alkiona 182. 152-153 Njemačka 146 216 .. arheološki dokaz Mala Azija 141-143. 210 datiranje 46. 206 Oceanografska zona pukotine 77 Tera 56-58. 80. 108 Amerika. 26-28. 60-61. 205-206 Atlantida. uništenje. 97 Amenhotep III. 49-50 područje 23-25. 185 Amadis 131 Amenemhat III.210 suvremene ekspedicije 203. 81-84. 76. 205-206 kobni znakovi 33. teorije o lokaciji 15. 203 Kuba 75-76. The 175 Andree. 182. 174-176.179 teorija o kometu 101-137. 102. 175 veličina 79-80. SL 1 paleolitske teorije 172-173. 74. Richard 100 Antesterije 106 Aristotel 77 Arrhenius. 203 Kreta 15. 55-61. 48. 53-54..

209 Atlas 22-24. 163. 187. James 177. 184-185 Azori 44.52. humak 165-169. 74. 54-55. 46-48. 140. 79-81.198. 183-184. 199 gornje klase 28-29 bogatstvo 25-27. 212. 85-86. 57. 195. SL 12 Bailey. 30. 197-198.Velika Zmija. 131. 180 MedinetHabu 138-140. 5758. 201. 209-210 Atlantis Illustrated 188.51. 125. 197 jezik 200-202 kao vojna sila 24-25. 32. 139-140. 78. 191-192. 182. 190 Atlant 29. propadanje 18-19. 61-62. 117. SL 13 Babilon 112. 201202 reinkarnacija 216 religija 18. 153 Bahami 69. 29-31. Sergi 102 Baski 217 . 194 carska obitelj 30-31. 32. 114. 71. 152. 180-181. 128-129. 213-214 rasne značajke 25. 27. 51. 144-146. 113-116. 114. 198-199. 181-182. 196-198. 38-41. 180 Grčka 143-144. civilizacija 59. 34-35. 197. 205 Azija 66. 114. 32-33. 35-36.210 moral. 60. 151 Asteci. 192. 165. 179. 178 Bandelier. 60. 59. 146-147 Zmijski humak u Loch Nellu 168-169. 60. 122. 46. Adolph 126 Basinsky. 186. 105. 180. 192. SL 9 komadići meteorita 165-166 Sjeverna Amerika 148 atlantidska kultura kalendari 192 slonovi 32. 190. 180-181. 195. 131. 109. 121-124.

177. 73. svečanosti povodom 106. Comyns 101.210 klimatske promjene 147-149.. Sprague 12 Desborough. Philip 67 biblijski mitovi 111-116.vidi isto. 110. 176. 60. 200. 68. 87 de Camp. 178 Bellamy. SL 12 Bismarck 204 Blake. 101-102. 65. Hernan 131 Cosmic Serpent.183 Collins. 73 Donnelly. Edgar 214 Cezar 87 Chilam Balam 124-125 Cholula. 86. William 117. 183. Andrew 61. 149. 133 Bramwell. 62. L. 211 . piramida 123-124 Clube. 153. 74.200-202 Bear Butte SL 7 Beaumont. S. 114. 110. 114. 186-187 Darije I. 173-174. 179 Busch. 188. Kritija. 57. 101 Cortes. William 70. Ignatius 78. Timej Diodor Sicilski 151. 92-93. 58. 113. 79-80. 60. 159. 112. 146. 185 Bimini cesta 69-77. The 14 Cousteau. 160. 158. 73.162. Jacques 64. 74. Charles 73 Berosus 113 Betancourt. 214 da Vinci. 144. 106 Dijalozi 12. Zakoni. Leonardo 50 Dan mrtvih. 147-149. Victor 14. 79.. 102 Berlitz. Helena 78 Borej 169 Brahma 132. Andreas 63 Campbell. 65-68. 190 Catlin. H. 177 Dioniz 106 Donato. 172. 175. 141. 83. R. 218 . 92-93. 75 Corli. G. Joseph 86 Caroli Kenneth 54. Richard 162 Deukalion 105. James 15 brončano doba i Atlantiđani 26-27. 119 Blavatski. 145-146. 135. 212. 161-162 mračno doba 90-93. George 167 Cayce. 178.

118. 201 . SL 8 kalendari 176-178 mit o krokodilu 94-95. 118 Edrizi 62. 134-136. SL 6. 55. 59. 79-80. 56. Lars 161. 81. otočje 62 Filon Judejski 77 Finn-ljudi 94.198 mjerne jedinice 189 Medinet Habu 138-140. 179 Guanche. SL 11 Drews. Maurice 47. 152. 196-197. 185 Velika piramida u Gizi 34. L. T. 202. 221. 110. 186. 195 Frost. G. civilizacija 71. 164. 109. 60. 206 Haliburton. SL 1-2. 189. SL 9 pisani zapisi 173-174 ekološka šteta koju su uzrokovali ljudi 216 Elektra 112. SL 10 Eudox iz Cnidusa 177 Eumelos 57. 118. 223 Graves. 162. Stonehenge Eratosten 76 Eskimi 94-95 Etiopija 108-109 etruščanska civilizacija 11. 212. 97 Foronej 105 Franzen. K. 59. 90 Edda 116. 193. Taylor 175. 200-201. 229 219 . 201.. 201. 66. 197. 51 Faeton 106-108. 122 Emmons. 171. 95. 179 mitovi o potopu 120-121.vidi isto. 97 propast 141-143. 197 Ewing. 200. Rudolf 110 Engleska 46. 198. Robert 88. T. 188 Englehardt. 182. R. SL 2. 162. 144-145. 226 grčka civilizacija 87. Johann Wolfgang von 107. 180. 111. 147. Robert 67. Johann Franz 102. 78 egipatska civilizacija 72. 223. 123 Fernando Noronha. 187.. 158 Eneida 142. G. 229 Hansen. 97 Encke. 197. 65 Goethe.

SL 2 Havaji 128. 193 Hetitsko carstvo 61. 132-133. 141142. 141. R. B. 163. migracije 53. 164.Hathor 157. Martin 102 Holt. 175. 210 Hidden History of the Human Race. Carl Gustav 86 220 . 163. 66. W. 151. civilizacija 59. 143 Hrym 117 Huracan 124 Hutchinson. 186 Inke. 64. 147. 223 Hesperide 108. 184. SL 4 Island 44. The 14. 186 Hatšepsut 136. 137 Jochmans. 201-202 Ipuwerov papirus 139. 177 Hesiod 108. 144 Irska 46. 148. 143. 161-162. 110. 80. 218 Hoerbiger. 219 Ilijada 204 Indija 55. 184. 179. 153. 63. 190. 204 Hör-Aha 174 Hrouda. 62. Henry 156 Homer 60. 183. Joseph 149 Jubmel 119 Jung. 205. SL 16 Itzamna 125-126 Ixchel 125-126 Jeffersovi petroglifi. nalazište SL 7 jegulje. 87. 79. 129. 108. 163. 78. 184 Heligoland 56 Helije 106-107. 109 Herodot60.

200-202. 58. 180 Shoemaker-Levy 155. 76. 210 Encke-Oljato 102. 181. 154. 15. 60. 175. 160. Vidi isto. 161-162. 6768. 41. Cedric 125. 152-153. 188-189. 164. 83. 151. 197. 173. 206. 59. 133. 55 magdalenska civilizacija 172-173. 55-58. 158-160. 55. 101 Le Plongeon. SL 13 Leondard. SL 15 . Thomas B. 175 Mahabharata 132-133 Maya 132 221 . 223. 228 Kon Tiki -Viracocha 101. 54. 149. 186-187 Halleyev komet 103. 65.. meteori i uništenje Atlantide 101-137.. 77. August 87. 108. 205. seoba 53. 51. 60. 89. 117. 160-165. 60. 109. 57. 80. 230 leptiri.vidi isto. 196. 146. 229 Lee. 70. 203 Landes. 74. 135. mitovi o potopu. 195 Le Haye i Morris 99. 108. 215 Lif 117 Lifthraser 117 Lixus 9-10. 175. 78. 224. 122. 71. 205. 220-221 leminzi. 114. 103-104. 180 Lono 184 Lukrecije 110 Machito 122 Madeira 44. migracije 52-53. 222-223 kromanjonci 46.Kanarsko otočje 44-46. 200. 195-196. 126 Kreta 11. SL 3. 192-193 Klinova. 158 Stohlova kiša meteora 159 Tunguska fenomen 102. 221. Kenneth 50 laponski mitovi o potopu 119 Larsson. 61.46. 162. 170. Desmond 64. civilizacija Guanche Kar 105 Kir Veliki 87 Klaudije Elijan 77 Kleito 30. 198-202 Kuba 75-76. SL 14. 121. 210 kao potencijalne katastrofe u budućnosti 154-158 i zmijski humci 167-168. 165. 61. 137. 152 Kritija 12. 169. Maria 48 Kometi. 179-183. 64-65.

152-153. 123-126.Maye. 174 Merlin 118. 73.. Henrietta 56. 210 Malaise. Rene 48-50. 119 Mertz. Jules 131 Mahapralaya 132 MedinetHabu 138-140. 138 . 191 Menés 93-94. 105. 121. 150. pojedine civilizacije 222 . 210 muzejski primjerci 165-166 Tauride 158-159. 183.. 176 mit..vidi isto. 144-145. civilizacija 88.. 128. 141-142. mitovi o potopu i Barringerov krater 95-96. 152.vzć/z isto. 186-187 Meteorologica 11.. 86-89. 90. 226 Metušalah 177 Min 72 minojska civilizacija 56-62. 197. 226 SL 9 Memnon 108. 219 Maler. 184. 227 Metamorfoze 104. 64-69. 196. 97. 181-183..vidi isto. 178. 223 Meteori 156-157. SL 16 i jezero Guatavita 126-127. Teobert SL 14 Maneton 177-178 Marcellus 109 Massenet. pojedine civilizacije mitovi o potopu naroda Tihog oceana 128-129 mitovi o potopu 99-137. 92. 163. kometi. 170. 157. SL 14 Mala Azija 31. 213 . SL 6. 179.

56. 169 Periplus 11 Piltzintli 123 Pira 105-106 Piramida Sunca 124 223 . 229 New Grange 175. SL 13 nuklearni pokusi 214 Njemačka 15. SL 4 Niobe 105 Noa 111. 177. 158. 185 nordijski mitovi o potopu 118. 180. Kevin 66-67 Peiroun 130-131 Pelazg 105. 137. 102. 223. 222. 127. 182.mitovi sjevernoameričkih Indijanaca 95-97. 183 Olokun 134 Ovidije 104. 177. 131. 110. 153 Napier. 130.229 Obatala 134 Odin 116 Odiseja 60. 66. 108.179. 129. 164 nostophilia 53. 129. 119-127. 146. Otto 102. 227 Muvatalij 80 Nabukodonosor I. Linda 76 Muck. 223 Oziris 136. 110. 151-152. 159. 186 Pahana 167 paleolitik (kameno doba) 172-175 Pang. 183. 109. 208 Ofion 169 olmečka civilizacija 100. 129 Monan 127 Moulton-Howe. 214. 166-167. 103. 228. SL 7 mixtecka civilizacija 100. 222. Bill 14.

85-86. 83 Port Royal. Tera Schopenhauer. 114. 179. otok. 229 Rongo-mai 129 Sacsahuaman 70. 138. 224 Scorpion 174 224 . 59-60. 64. 79.Platon 11. 197. 190. 83. 179. 62. 187. 111. Carl 154 Santorini. 107. Arthur 123. Harold A. SL 11 Plejade 108. 133. 83 otok Nyey 44. 90-93. 74. SL 12 potop na Gylfiju 118 Povijest Etiopije 109 Potresi i uništenje Atlantide 83. 178. 189. 220-223. 169. 142 Plutarh 77. 229 Pluton 19. SL 8 Ramzes III. 104. Dimitri 73 Reiche. Jamaica 63-64. SL 4 Sagan. 205-206 otok Geir fuglasker 44. 35-36. 113. 4042. 147. 80. 195. 154. 78. 181. 131.43. seoba 52-53. 138-140. 191-193. 56-57. 186 Plinije Mladi 77 Plinije Stariji 109. 15. 179-181. 83 otok Jolnir 44. Vidi. 67. 104. 21.214 Popol Vuh 124. 145. 72-77. 11. 133. 160. 229. 181-182. 65. 197. 28-30. 68. 206 otok Rungholt 63 otok Syrtlingur 44. 80. 59. 83 Poverty Point 180 ptice. 83. 111-112. 121-123. SL 6 Posejdon 10. 192. 211 Rebikoff. 173-175. 137 Ramzes II. T. 186. 177.

98 Trinidad 55 Trojanski rat 31. 60-62. 175. 140. 113. 101 Suekha 119 Susa-no-wo 129 Svjetski fond za životinjski svijet (WWF) 215 Svemir 154 Sykes. R.221-223 Tir 59. Edward 158 teorija o pomicanju Zemljine ploče 54-55 Teotihuacan 124 Tera 56-58. 80. 174. 178. 211. 184 Seti I. 90. 222. otok 62-63 Valentine. 227 Sekhmet 152.Scylax iz Karijande 77 Sebeknefru 94 Secret of Atlantis. Maria 80.176 Tezcatlipocha 123 Tezej 178 Theni 129 TienTi 130 Timej 12. 75. SL 10 Spanuth. 226 Stahel. 120 Seti II. 153 Shiva 132-133 špiljske slikarije 172 Taaroa 128 Teller. 175-178. 82. 197 Tukidid 91 Tutankamon SL 6 Ubar 204 Uništenje čovječanstva 120 Usedom. 175 Titanic 204 Tlaloc 100. 175. 178. 105. 152 Settegast. The 103. 149. SL 5 Strabon 76. 80. 179. 189. 151. 222 Salmanasar I. 205. 83. civilizacija 97. 63. 184 Tlingit. 90. 116. 67-68. 74. 142. H. 111. 142 Strickling. Manson 73 Velika Aleksandrijska knjižnica 87225 . 89. Jürgen 56. 143. James E. 219 Solon 61. Edgerton 103. 188. 105107. 186. 229 Stonehenge 58. 77.

planina 150 Newberry 150 Omuroyama-amagi 150 Saba 150 Sabrina. SL 16 Tambora 117 Vezuv 150 Wooley. planina 151 Pelee. 179. 226 World Wildlife Fund . 213 Velikovsky. otok 44. 82. 205. 198. 218. 149-152. otok 44 Atami-San 150 i uništenje Atlantide 36-42. planina 82. planina 82. 151 Saint Helen. 83 Shasta. SL 15 Anak/Krakatoa 51. 83 Asmaida. 164. otok 44. 229 Vergilije 142. 175176. 78. 151. Immanuel 102. 171. Leonard 143.88. 58. 205-206 Avachinsky 150 Candlemas.(Svjetski fond za životinjski svijet) 215 Worlds in Collision 102. Dorothy B. otok 78 Surtsey. 222-223 226 . 81-83. Alexander 101 vulkanske erupcije 82-83. 150. 109. 51-52.83 San Salvador 150 Sheveluch 150 Sumbawa. 180 Vitaliano. 170. 56. 180 Baker. 211 Velika piramida u Gizi 182. 218219 Voelupsa 118 von Humbolt. otok 151 Hekla 148. 220. planina 150 Furnas.

103-104. 133 Zink. 123. David 73. 220 Zora 175 Žena iz Elche 197.com 227 . Eberhard 178 Zaratustra 134 Zelitsky.10000 Zagreb Tel/fax: 01/3740-252 www. 114. SL 9 237 STARI GRAD Jagićeva 11.Yeu 130 Yurlunggur 129 Zakoni 83.stari-grad. 74. 89-92 Zangerer. 110. Paulina 75-76 Zend-Avesta 134 Zeus 11.130. 107.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful