Uvod

Materijal koji je korišten za ovaj seminar je iz Arheološkog muzeja u Solitu i to isključivo iz stare zbirke. Svi su nalazi s područja Salone i njenog agera, kronološki stavljeni u razdoblje kasne antike.

Prstenje
U knjizi koju sam koristila za literaturu nalaze prstenja je obradila Sanja Ivčević. Prstenje je kao

ukras nošeno još u starim civilizacijama Istoka, ali tek u grčkoj i rimskoj civilizaciji tehnike ukrašavanja i oblici su dosegli svoj razvojeniji blik i uporabu. Osim u dekorativne svrhe, prstenje se koristilo i kao pokazatelj društvenog ili ekonomskog statusa, služilo je kao pečatnjak, a često su im se pripisivale i magične moći.
U Rimu nošenje prstena kao oznake autoriteta i pripadnosti privilegiranom staležu je određivano zakonom za zlatno prstenje (ius anuli aurei). U 3. i 4. stoljeću je upotreba amuleta za zaštitu od uroka, bolesti itd. bila uobičajena i u tom razdoblju prsteni su služili upravo u tu svrhu. Jedan komad luksuznog nakita, bio on prsten ili neki drugi nakit, je u jednoj obitelji ostajao najmanje dvije generacije, prenoseći se u nasljeđe i zbog toga je takav nalaz teško kronološki datirati. Što se tiče samih nalaza iz Salone, u literaturi se spominje 10 nalaza, što cijelih, što djelomičnih. 5 brončanih, 4 srebrna i 1 zlatni. 1. Brončani zvjezdasti prsten kojem je traka s vanjske strane lomljena u 8 ploha s rebrima između. Datira se u kraj 3. i početak 4. stoljeća. 2. Prsten s dva para kuglica na ramenu. To je kasnija i jednostavnija varijanta prstenja ukrašenog dragim kamenjem ili staklenom pastom. Na pločici prstena je stilizirani motiv jahača na konju. Datira se u 4. stoljeće. 3. Prsten sa urezanim motivom ptice, kuglice na ramenu se gube i ostaju samo urezi na traci prstena. Datira se u drugu polovicu 4. stoljeća.

4. Brončani prsten s četvrtastom pločicom na kjoj je urezan monogram u negativu, služio je vjeojatno kao pečatnjak. Monogram je glasio „VIVAS IN DEO“ što ukazuje na kršćansku ikonografiju. Alka prstena je polukružnog presjeka. 5. Brončani prsten okrugle glave i neukrašene alke kružnog presjeka. Pločica prstena je okrugla sa urezanim križem, tzv. crux immisa, tj. križ jednakih krakova. Motiv Križa je okružen nizom uboda i 4 koncentrične kružnice. Moguće da je služio i kao pečatnjak. Datira se u 6. stoljeće. 6. Srebrni prsten sa 13 ploha na vanjskom obruču koje su ojačane rabrastim ispupčenjima. Broj ploha je najčešće 8 (pr. 1), 11, 13 (pr. 6) ili 16. Ovakvo prstenje je često nosilo zavjetne natpise na grčkom ili latinskom jeziku i datira se u kraj 3. i početak 4. stoljeća, isto kao i primjer 1. 7., 8. Dva slična srebrna prstena s monogramima, vjerovatno je riječ o monogramima osobnih imena. Oba prstena se datiraju u prvu polovicu 6. stoljeća 9. Okrugla srebrna pločica prstena na kojoj je urezan križić i monogram koji se čita PATER. Pločica je pripadala ranobizantskom prstenu i datira se u prvu polovicu 6. stoljeća 10. Zlatni prsten kružnog presjeka s posebno rađenom ćelijom od zlatnog lima u koju je umetnuta staklena pasta tamne boje. Na ramenima su dva para kuglica. Ovaj prsten je sirijskog tipa koji se razvija prvenstveno na istoku i u 3. stoljeću se širi na zapad. Naš primjera se vjerovatno može datirati u 4. stoljeće.

Naušnice
Nalaze naušnica u knjizi Salona Christiana je obradila Ema Višić - Ljubić. Naušnice (inaures) su kao ukras nošene još od sredine 3. tisućljeća pr. Kr., više u ženskoj upotrebi iako su ih i muškarci nosili. Od 2. stoljeća pr. Kr. sa osvajanjima Aleksandra Velikog jačaju utjecaji sa Istoka i donose pojavu dragog kamenja na nakitu. Za vrijeme Rimskog Carstva rašireno je ukrašavanje nakita dragim kamenjem i biserima. Prema načinu konstrucije razlikujemo dva tipa rimskih naušnica. Prve su naušnice sa otvorenom karičicom u obliku slova S, a drugi tip su naušnice sa žičanom karičicom čiji su krajevi savijeni u petlju i kukicu. Oba tipa vuku krijene od ranijih helenističkih i istočnjačkih oblika. Kroz ta dva osnovna tipa obrađivat ćemo i 14 nalaza naušnica iz Salone.

1. Naušnice sa S karičicom se dijele na naušnice s kalotom („a spicchio di sfera“) i s prečkom („a baretta“). Oba tipa se javljaju već od 1. stoljeća pr. Kr. Od salonitanskih nalaza imamo 4 primjera naušnica s kalotom i 3 primjera naušnica s prečkom. 1a

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful