You are on page 1of 7

Liječenje srama Geštaltistički pristup

Sažetak: Primjer slučaja je korišten za opis fenomenologije srama, njegovo porijeklo u ranom djetinjstvu, i trajanje u odrasloj dobi. Sram je promatran kao obrana od zloupotrebe moći u prvotnom infantilnom odnosu. Liječenje je moguće ostvariti u emocionalno korektivnom odnosu zasnovanom na dijaloškom geštaltističkom odnosu u kojem je naglašen horizontalan (jednak) odnos između terapeuta i klijenta. Geštalt i susret u razgovoru opisan je u terminima tri glavne karakteristike: uključenost, prisutnost i predanost onome “između”. Sramežljiva osoba….je fizički i stalno svjesna svog tijela, ne onakvoga kakvo je za njega, već onakvoga kako je ono za Druge… često kažemo kako je sramežljiv čovjek "posramljen" svojim tijelom. U stvari to je netočno; ne mogu biti posramljen svojim tijelom jer ja postojim u njemu. Moje tijelo, onako kako postoji za Druge je ono koje me posramljuje. (Jean-Paul
Sartre, citirano u Mollon. 1984. p. 212)

Definicije Sram i krivnja su, dijelom, različiti načini doživljavanja drugih u odnosu na uporabu moći. U slučaju krivice, drugoga vidimo kao povrijeđenu stranu, a sebe kao onoga tko je uzrokovao povredu. Kada je u pitanju sram postoji osjećaj inferiornosti, pri čemu druge doživljavamo kao moćnije i sposobne povrijediti nas same (self), obično kroz gnušanje, prezir i poniženje. Submisivno (ponižavajuće) ponašanje je vjerojatno najvažnija socijalna prilagodba koju ljudska bića razviju u svrhu preživljavanja u prisutnosti snažnijih i potencijalno opasnih drugih (Chance,1988). Zbog potrebe da smanji moguću opasnost, osoba šalje ne-prijeteće signale moćnijem drugom, npr. izbjegava kontakt očima, fizički se skuplja, povlači se i skriva. Stoga je sram kreativan način prilagođavanja (preživljavanja) u prijetećoj okolini. Sljedeći primjer je korišten da ilustrira fenomenologiju srama, kako se razvija u ranom djetinjstvu, i na koje načine opstaje u odrasloj dobi. Razvoj – nastanak Od dobi od deset tjedana do četvrte godine, Tom je proveo najveći dio dana u dječjoj njihaljci koja je visjela s kuhinjskog stropa i bila konstruirana tako da on nije mogao ispasti van kada bi bio bez nadzora. Na taj način njegova je majka mogla paziti na njega. Tom je bio neplanirano dijete rođeno u siromašnoj rudarskoj obitelji. Majčini roditelji živjeli su u susjednoj kući i nisu odobravali njegovog oca, koji je puno vremena provodio na poslu. Tomova majka, anksiozna i nestabilna žena, bila je uhvaćena u unakrsnoj vatri između muža i roditelja, te pokušavala udovoljiti svima. Na rubu snaga, njezina ogorčenost i frustracije bile bi preusmjerene na Toma. S licem izobličenim od mržnje, ona bi oslobodila svoju nakupljenu ljutnju na njega, vrišteći verbalne uvrede – prijeteći nasiljem i napuštanjem – ako bi on "tražio nešto od nje". Zarobljen u svojoj njihaljci i pod nesmiljenim fokusom majčine mržnje, Tom je razvio ono što u Gestaltu nazivamo zluradi Top Dog i gledao na sebe s gađenjem. Za Toma, sram je bio doživljen kao unutarnje gađenje (odbijanje) prema vlastitom iskustvu.

na takav način da se ujednače njihove koncentracije.fenomenološki govoreći – netko drugi od koga bi se mogao razlikovati i u odnosu na koga definirati. koja se razvija sa kognicijom). U Gestaltu taj proces nazivamo retrofleksija. U Gestaltu ovakav simbiotski odnos naziva se konfluencija (Slika 1) Slika 1 Tom se branio od preplavljenosti. (Slika 2) Slika 2 Kao zaštita od izolacije rođen je Sram. unutarnjim povlačenjem pred majkom.Sram se razvija prije kognicije i rezultat je prvo osmoze. Tom je prevladao problem stvarajući rascjep unutar sebe. Osmoza se može opisati kao prelazak jake tekućine u slabu tekućinu kroz polupropusnu membranu. ne postoji . U skrivanju od majke. a zatim izolacije. iza zida adaptacije (submisivnim ponašanjem). (Introjekti zahtijevaju razvijeniju granicu self/drugi. (Slika 3) . Kao beba Tom nije imao dovoljno razvijenu granicu self/drugi da bi se odupro majčinim napadima. U Gestaltu taj proces nazivamo izolacijom.

Ako bi napravio i najmanju pogrešku u javnosti. Tretman Tomova priča otkriva četiri glavna faktora vezana za sram: 1. ali u stvari mislim da gledam prema svijetu izvan sebe. samo-omalovažavanje se postepeno zamjenjuje radoznalošću. te se osjećao glupo i bespomoćno. ili nedostatak ljubavi prema sebi. Geštaltistička teorija promjene jeste da što više netko pokušava biti ono što nije. kako ga netko drugi ne bi učinio takvim. uzbuđenjem i eventualno ljubavlju. 1982/1983). Osjećaj gađenja i neodobravanja prema sebi. ipak.Slika 3 Kroz retrofleksiju osoba radi sebi ono što bi u stvari želio raditi drugome. Zloupotreba moći. Tako da je terapeutski zadatak podržati o onome što jeste kroz dijalog u Ja-Ti odnosu koristeći fenomenološko fokusiranje. npr. Tom doživljava sram kao naglu imploziju. To je popraćeno crvenilom i znojenjem. Ipak. ali istovremeno mu se čini da je upadljiv svima oko sebe. jer se razvijaju prije kognicije. Fokus Geštalt terapije je istraživanje onoga što jeste. frustrirani ili tužni – ono što jeste! Prihvaćanje onoga što jeste. 1970). kada mislim o sebi i osjećam prema sebi ono što mislim da drugi misle i osjećaju prema meni (npr. tj. a ne cilj Geštalt terapije. Geštaltistički dijalog traži da moć u odnosu bude horizontalna (jednaka). Važnost samoponižavanja. Povlačenje ili izolacija od strane djeteta. U slučajevima kada bi se osjećao glupavo činio je sebe predmetom šale. a ne direktno traženje promjene. a ne kao objekte koje treba kontrolirati i manipulirati (Yontef. Nadalje. Tomov samo-kriticizam i šale na vlastiti račun bili su vjerojatno okrutniji i više ponižavajući nego išta što bi to netko drugi mogao napraviti. Opis Fizički. 3. tj. svaku je kritiku doživljavao duboko i tražio zaštitu. vjerujući kako s njim mora biti nešto u osnovi nakrivo postavljeno. Rane obrane kao što su zaleđivanje i izbjegavanje doživljavaju se psihološki i emocionalno. On naglašava uzajamnost kontakta u kojem se nježno i s poštovanjem poziva osobu van iz izolacije. a ne vertikalna. Tom nije imao nikakvu svjesnost o tome da je to što osjeća sram. brzo bi i nemilosrdno iskritizirao sam sebe. Nerazumijevanje. to više ostaje isti (Beisser. Gledam na sebe kao da imam ogledalo pred očima. Cilj svjesnosti je procesni cilj – ne cilj sadržaja ili smjera. Tom se pokušavao braniti od srama kroz uspjeh i izgrađivanje uspješne profesionalne karijere. želi se sakriti. i kao da vrh njegova stomaka propada u njega. 4. vodi ka prihvaćanju cijele . Kada nečiji self izađe iz skrivanja i ispliva u svjesnosti . prije nego bi itko drugi to uspio napraviti. ali zapravo odražavam nazad vlastite slike (projekcija) i zatim se kažnjavam (retrofleksija). te se stoga čine nepodnošljive (Fraiberg. 2. To je posljedica. Mislim da gledam prema van. te da se druge tretira kao osobe. Sram se razvija u odnosu i njegovo liječenje može biti ostvareno kroz emocionalno korektivan odnos koji se odnosi na ova 4 faktora. " Ja sam ljut na sebe" – kao da su "ja" i "sebe" dvije različite osobe. Cilj Geštalt terapije je svjesnost. 1991). omalovažavanje i gađenje i sl. davalo je Tomu neku kontrolu nad situacijom u kojoj bi se u suprotnom osjećao preplavljenim. prezir. a to uključuje prihvaćanje toga da smo zapeli. Sistem zasnovan na sramu je dovršen kada retrofleksija i projekcija počnu funkcionirati istovremeno. obično u zaštitni zid adaptacije (prilagodbe). obično od strane prvog staratelja. U takvim trenutcima Tom najviše želi da ga okolina proguta.).

U jednoj krajnosti su zatvorene granice koje se kao zid unutar osobe zatvaraju prema vanjskom svijetu. U medicinskom modelu bolesni klijent prima intervencije jedino od terapeuta. 1985).osobe. Istovremeno. dok druge potrebe dolaze u svjesnost. tj. separacijski aspekt kontakta nestao i postoji samo fuzija (stapanje). te je primjer vertikalnog stava. osoba se okreće njegovanju same sebe (izolaciji). dijeljenje različitih dijelova sebe. "Ono" odnos je vertikalan. "Ja" u Ja-Ti odnosu razgovara sa "ti". ali dovoljno zatvorene da održe autonomiju osobe i zadrže vani ono što je otrovno. a ne fiksna linija. Zdrave granice su dovoljno propusne da dozvoljavaju njegovanje. Kada je ta potreba zadovoljena. kao osobi. obično kasnije. u terapiji. on ili ono. dok je u konfluenciji. Kad se površina miče i lopta se miče uokolo i ono što je bilo ispod dolazi na površinu i obratno. Sram se može nazvati "unutarnji neprijatelj". koji na kraju nema dovoljno pokreta da hrani vlastiti razvoj. važno je imenovati ili etiketirati osjećaj srama da bi ga se dovelo u svjesnost. te stoga nema ni kontakta. ne odnosi se prema drugome kao osobi. U drugoj krajnosti su granice toliko otvorene da je osoba preplavljena drugima tako da u tijeku kontakta i separacije postaje izgubljena (konfluencija). Svjesnost se može usporediti sa loptom na površini mora. U starom svijetu se vjerovalo da je otkriti ime neprijatelja davalo snagu nad neprijateljem. Stav Ja-Ti odnosa jest da drugi ima prava na poštovanje i ne bi smio biti tretiran kao objekt s kojim se manipulira ili kao sredstvo za postizanje cilja. Da bi se ostvario kontakt osoba mora pokazati toliko sebe koliko mu je to tog trena potrebno za zadovoljenje potrebe. Kontakt među dvoje ljudi zahtijeva poštivanje razlika. Bez pokreta. "Ja" može biti dio Ja-Ti ili Ja-Ono odnosa. granice trebaju biti fleksibilne da bi se išlo od jedne razine otvorenost/zatvorenosti do druge. Klijenta se . i dok se to događa. a što drugi u ulasku u kontakt s drugima i kada se krećemo naprijed odvajajući se od Drugih. sposobnost da se prepozna što je self. pa nema ni pravog susreta dvoje odvojenih ljudi. pa će i svjesnost biti zamrznuta: kretanje unutra i van iz svjesnosti bi također bilo zamrznuto. To bi bilo kao da je voda oko lopte zamrznuta. dok je "ti" odnos horizontalan. Druge potrebe su u pozadini. kroz vrijeme. U pravom kontaktu. a sa takvom vrstom podrške klijent može izaći iz skrivanja. U izolaciji osoba se po navici povlači iza granice i izbjegava kontakt. Granice su proces povezivanja i odvajanja od drugih. ta potreba prelazi u pozadinu. ne postoji poštivanje razlika. Bez pokreta nema nove svjesnosti i kontakt je zamijenjen rigidnim i šablonskim ponašanjem. U takvoj terapiji nešto se radi klijentu. Moć Ja-Ti odnos je visoko sofisticirani oblik ljudske interakcije. Između selfa i drugih su granice. ili kad se promijeni situacija. "Ja" u Ja-Ono odnosu odnosi se prema drugoj osobi kao ona. Razumjeti što netko osjeća donosi i razumijevanje prema onome što je inače neshvatljivo. Micanje prema i od nekoga zahtijeva. u stvari. neki dijelovi selfa biti će u pozadini i nepristupačni za dijeljenje s drugima. i odnosi se prema drugome direktno. Regulacija granica po otvoreno/zatvorenom kontinuumu (konfluenca/izolacija) traži svjesnost i medij kroz koji će svjesnost biti ojačana i vraćena organizmička regulacija (izgubljeni razvojni pokret) – a to jest Ja-Ti dijaloški odnos. Dijaloški susret Dijaloški susret je oblik odnosa temeljen na Buberovom Ja-Ti odnosu (kontaktu) (Hycner.

briga uključuje iskrenost. čak i kad nije željen. U Ja-Ti odnosu. kao i ostati u dodiru sa samim sobom. Tako se istovremeno stvara odnos s klijentom i počinje ga se razumjeti. Terapeut ulazi u fenomenološki svijet klijenta i pokušava vidjeti svijet kroz njegove oči. Puštanje potpune kontrole znači da je svatko dirnut različitošću drugoga: postoji dopuštenje da ono što se dogodi "između" određuje proces. već ga se također vidi kao osobu. 1991). Terapeut. Kontakt ponekad znači davanje stvarnog feedbacka. Nadalje se pojačava kroz uzajamnost kontakta. To znači da terapeut i klijent iznose ono što doživljavaju prema sebi i drugoj osobi poštujući tuđa iskustva zauzvrat. dok terapeut govori jezikom interpretacija. tada terapeut ne bi bio prisutan kao osoba. terapeut zadržava dovoljan dio vlastitog identiteta. i istovremeno zadržavati vlastiti identitet. Predanost onome "između": uzajamnost kontakta zahtijeva upotrebu uključenosti. Uzajamnost kontakta Horizontalan odnos u srcu dijaloškog odnosa je otvorena prilika izazova koja se suprotstavlja iskustvu zloupotrebe moći. Klijent govori jezikom slobodnih asocijacija. 1947/1965). ili ljut a pokušava djelovati brižno. To može u početku proći neopaženo. Moć nije jednaka. Klijenti sa sistemom razvijenim na sramu vrlo brzo to uberu. dozvoljavajući da je rezultat određen onim "između" radije nego da je kontroliran od strane bilo kog od njih. Kroz vrijeme. Modeliranjem vlastitog samo-otvaranja terapeut podržava klijenta da bude upravo ono što jest. a pokušava izgledati snažan. i rade zajedno kao jednaki. tada je tretiran kao Ono. onda on samo odaje dojam prisutnosti. ali nije iskren. prisutnost i predanost onome "između" (Yontef. klijent naraste još malo u povjerenju i samoprihvaćanju. a u stvari nisu. U dijaloškom odnosu. To je ujedno znak Ljubavi. Da to je tako. Svaki put kada klijent odgovori terapeutu sa stavom Ja-Ti. Uključenost: uključenost znači biti na jednom kraju Ja-Ti polariteta (Buber. i volja se naprosto povuče. prisutnost i predanost onome "između". i terapeut ostvaruje snagu na klijentov račun. čak i osjetljivom terapeutu jer su takvi klijenti izrazito vješti u skrivanju i pretvaranju da su prisutni. tj. Prisutnost: kada se uključuje. I to je istina i za terapeuta i za klijenta. nastalog u prvotno infantilnom odnosu. Geštalt terapeut miče na stranu svoje vrijednosti i i prihvaća vrijednost klijentovih vjerovanja i procjena. ljubavlju. iako ne na brutalan način. da bi se mogao otkriti klijentu. Njegova prisutnost bi bila reducirana. baš kao ni klijent nije sredstvo za postizanje cilja. U klasičnoj psihoanalizi klijent i terapeut govore različitim jezikom. Ono što je bilo skriveno od svijeta i samog sebe počinje se pojavljivati u svjesnosti. Ako je terapeut uplašen. . Često klijent nalazi sve više i više sebe u procesu dijeljenja. pa bi i prilika za pravi kontakt bila smanjena. koji ima tri glavne karakteristike: uključenost. Pokazivanje sebe radije nego glumljenje da se pokazujemo i dozvoljavanje da ono što je "između" kontrolira. i klijent i terapeut govore isti jezik sada-usmjerenom odnosu. Taj je proces omogućen terapeutovom stvarnom prisutnošću. kriticizam Top Dog-a se umanjuje. Terapeut nije jednostavno vozilo za klijentovu samorealizaciju. i to mu omogućava da se još malo više pokaže terapeutu. i klijent sve više gleda na sebe s prihvaćanjem. Klijenta se vidi i prihvaća.umanjuje. znak je vjere u proces koji je potvrđen u kliničkoj praksi. pokušati doživjeti kako je to biti drugi. Kada je netko tretiran kao objekt kojeg treba analizirati.

51. kako bi omogućili klijentu veći nivo samosvjesnosti i "kapacitet da izdrže biti viđeni od strane drugih". Trans. Sram je zatvoreni sistem jer vodi u izolaciju i skrivanje. B. Nottingham. kada bi klijent vidio terapeuta točno onako kako terapeut vidi njega. strah. da bude uključen.. Soc. tada "je naš nivo ekspertnosti onoliko velik. pišući iz psihoanalitičke tradicije. I stoga je važno da se terapeuti suoče sa vlastitim "unutarnjim neprijateljem". In M. i stoga da se poveže i odvoji. I obično se razvije kroz pripremni rad. tugu ili sreću. i otkriti svojim klijentima kao i ljutnju. Fall. kad je prikladno. ne bi bilo moguće raditi kroz transferna ometanja u odnosu. techniques. London: Lawrence Erlbaum. Kontakt je fokusiranje na klijenta. Buber. Čak i u kasnijim fazama terapije. A. 65-75. (1970). The paradoxical theory of change..).Sc. Please send reprint requests to: Sherwood Psychotherapy Training Institute. Dip. (Original work published 1947) Chance. . G.). Chance (Ed. an associate of the Institute for lntegrative Psychotherapy in New York City. Dialogue: A Journal of Psychoanalytic Perspectives. Fraiberg. (1983). i da se preda dijalogu. A.. Terapeuti će rijetko. Zaključak U nedavnoj knjizi o kontratransferu. REFERENCES Beisser. L. uzajamnost kontakta nikad nije potpuna jer terapeutov zadatak ostaje njegov vlastiti.. koji na kraju podržavaju osjećaj srama. is director of the Sherwood Psychotherapy Training Institute. M. Admin. Kenneth Evans. I stvarno. Pathological defences in infancy. tj. Nottingham NG1 6FW. Ipak. Gestalt therapy now: Theory.I.T. To je osjećaj koji mogu izabrati. In J. što je znatno umanjilo njegovu snagu – više me nije sram osjećati sram. United Kingdom. da zadrži kontakt. Thiskney House. James Terrace. odnos traži da bude horizontalan a ne vertikalan. nakon čega klijent može imati dovoljno samopodrške da u dovoljnoj mjeri bude ono što jeste. Osobno. Smith. i terapeutov je zadatak da dođe na terapijski sat pripremljen da stvori klimu dijaloga. England. G. (Original work published in Psychoanalytic Quarterly. Sve manje od toga je iskorištavanje. Between man and man (R. Fagan & I. Shepherd (Eds. Suočavanje s unutarnjim neprijateljem omogućilo mi je prihvaćanje neprijatelja. applications (pp. Dip.P. da dijeli svoju prisutnost.Osposobljenost Ovaj nivo uzajamnog kontakta zahtijeva od obje strane voljnost i sposobnost da podrže samoga sebe. Maroda (1991). 612-635. S. koliko je velika naša samosvjesnost i naš kapacitet da budemo viđeni realistično od strane drugih". iako postoje različiti zadatci ne postoji hijerarhija. 2 St. A. 37-45). ne vjerujem da ću ikada biti "izliječen" od osjećaja srama. A systems synthesis of mentality. and President of the European Association for Psychotherapy. England: Penguin Books. 88-92). To je posebno važno kada se radi s klijentima koji pate od srama. (1965). (1988). M. Social fabrics of the mind (pp. R. kaže da ako smo predani olakšavanju dugoročnog tretmana. Middlesex. New York: Macmillan. Tijekom ranih faza terapije klijent će vjerojatno imati manje svjesnosti od terapeuta. fenomenološko fokusiranje i priznavanje/prepoznavanje otpora. R. npr. ako i ikada provesti klijenta kroz nešto kroz što i sami nisu prošli. To je klijentu rijetko moguće u ranim fazama terapije.).

. Recent trends in Gestalt therapy in the United States and what we need to learn from them.1982) Hycner. (1984). Chicester. G. Yontef. 57. 5-20. (1991). (1985).' The power of the counter transference: lnnovations in analytical technique (Wiley Series in Psychotherapy and Counselling). M. Maroda. Dialogical Gestalt therapy: An initial proposal. Wiley. R. 8. Mollon. 207-214. 2349. The Gestalt Journal. British Journal of Medical Psychology. The British Gestalt Journal. K. 1. P. (1991). J. Shame in relation to narcissistic: disturbance.