„Berlin pao, Odžak nije !!!

Odžak dugo Drugog Evropi Osmog svibnja 1945. godine njemačka vrhovna komanda na čelu sa admiralom Hitlerovim potpisala je Doenitzom, nasljednikom, 1945 nakon 63 bici rata u godine nešto više o zadnjoj, prešućivanoj, svjetskog

bezuslovnu kapitulaciju na svim frontovima. Tog dana je završen Drugi svjetski rat u Europi, a zvanični datum prestanka svih vojnih operacija bio je 9. svibnja, datum koji se obilježava u cijelom svijetu kao dan pobjede nad nacizmom i fašizmom. Kada je u bivšoj Jugoslaviji slavljena jubilarna tridesetogodišnjica pobjede nad nacizmom i fašizmom beogradski nedeljnik NIN je u brojevima od 1. lipnja i 8. lipnja 1975. godine objavio kraći feljton o dugo prešućivanoj bici kod Odžaka, krvavoj bici koja je trajala od 16. travnja sve do 25. svibnja 1945., baš nekako simbolično sve do rođendanskog datuma kasnijeg predsjednika FNRJ, odnosno SFRJ. Dugo su komunističke vlasti krile, a komunistički historiografi "kao ljutu guju pod kamenom" zaobilazili taj prešućivani događaj sa kraja Drugog svjetskog rata, točnije jednu veliku i krvavu bitku koja se otegla dugo iza nastupa službenog mira u Europi. Komunistima je faktički trebalo točno 30 godina da objave neke nepotpune i selektirane podatke o toj zaista krvavoj bici, koja je preskupo koštala NOVJ, podatke koji su barem simbolički prikazali u pravom svjetlu nepokolebljivu hrabrost i odlučnost branitelja Odžaka, Hrvata i Muslimana koji su do zadnjeg čovjeka branili taj ustaški Alcazar. U prvom dijelu spomenutog mini-feljtona pod naslovom "Poslednja bitka drugog svetskog rata u Evropi. Kako je sredinom 1945. godine uništen ustaški Alkazar u Bosni." objavljenom u NIN-u 1. juna 1975. godine doslovno ovako piše:

"U trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (zloglasni KNOJ, primjedba NF) energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede - 25. srpska divizija i 27.divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan. Naših izbačenih iz stroja bilo je 630, među kojima i Spaso Mićić, komandant 16. brigade 27. divizije, koga je nakon Mićićeve pogibije zamijenio Omer Dedić. Ustaše su ovoj brigadi uništili celi jedan bataljon. Naše snage su od naoružanja izgubile bateriju topova, tri bacača i jednu protivtenkovsku pušku. Borilo se samo jurišima i kontrajurišima, prsa u prsa, ogorčeno." Neko bi se mogao zapitati: "Kako je došlo do spomenute bitke kod Odžaka? " Evo, ovako je to bilo. Nakon oslobođanja Sarajeva 6.aprila 1945. godine i povlačenja Nijemaca i ustaša prema sjeveru, preko Zenice i Doboja, na prostoru donjeg toka rijeke Bosne spojili su se korpusi formacija NOVJ s jasnim instrukcijama da se u što hitnijem roku spoje s jedinicama Crvene Armije i NOVJ na Sremskom frontu, sa kojim bi zatim zajednički zatim trebali nastaviti gonjenje njemačke i hrvatske vojske koja se žurno povlačila prema Austriji. Izvršenju tog naređenja Vrhovnog štaba NOVJ bila je velika prepreka područje Odžaka u Bosanskoj Posavini. Zbog toga su donesene instrukcije za promjenu prvobitnog plana, te su partizani prvo bili prisiljeni zaobiči Odžak i krenuti prema sjeverozapadu. Uskoro je pao i Berlin, što je označilo kraj Drugog svjetskog rata. Međutim, Odžak se još uvijek nije predavao partizansko-komunističkim snagama, niti su branitelji uopšte imali primisli predati se u partizanske ruke i na milost partizanskoj pravdi. O predaji se nije ni razmišljalo iako su Odžak i okolica bili potpuno opkoljeni sa svih strana partizanskim jedinicama. Na veoma uskom prostoru između rijeke Bosne, Save i sela Novigrada, Balegovca, Donjeg Brezika, Dubice, Pruda, Potočana, Posavske mahale koja je u narodu nazvana Vlaška Mala, Odžaka i Mrke Ade, našli su se manji dijelovi 12. ustaške divizije, određeni broj pripadnika muslimanskih seoskih milicija, te masa izbjeglica (muhadžira) iz Kladnja, Žepča, Sivše,

Gračanice, Plehana i drugih okolnih mjesta i sela. Nikada nije tačno utvrđeno šta je ponukalo branitelje Odžaka da se ne povuku sa kompletnom glavninom ustaša, domobrana i civila prema Sloveniji i Austriji. O razlozima njihove borbe, tačnije zadnje velike bitke na evropskom tlu nakon oficijelnog završetka Drugog svjetskog rata sada se samo može nagađati. Na zapadnoj strani Odžačke opštine iz pravca Brusnice i Svilaja pristizala je partizanska ljudska sila i tehnika, a sa sjeverozapada su već bile upućene velike snage krajiških udarnih proletera s određenim ciljem primicanja Vučjaku, Joševici i dalje prema Odžaku. S desne strane rijeke Bosne partizanske snage su bile stacionirane u Modriči, Miloševcu, Crkvini, Obudovcu i Zasavici. Partizani su prije bitku kod Odžaka dobili veliku pomoć, jer su sve lokalne četničke vođe, izuzev Bože Matića koji je sa svojim četnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj njivi, svoje formacije stavile na raspolaganje "narodno-oslobodilačkoj" vojsci. Tako i ti, kao i prije mnogobrojni četnički "prebjezi", lijepo u zadnji čas preokrenuše kokardu u petokraku i postadoše partizani. Na Odžak su u istom stroju napredovali partizani i dojučerašnji zloglasni četnici iz vučjačkog i trebavskog četničkog odreda, koljači koji su počinili teške zločine, ali kojim je kao Srbima sve što su počinili velikodušno oprošteno, kako je to uvijek bilo i ostalo kao uobičajeno. Glavni zapovjednik odbrane

Odžaka bio je ustaški logornik Petar Rajkovac, tada star samo 26 godina, inače iz sela Bijele Bare kod Odžaka. Uz Rajkovca odbranu su organizirali i vodili Pavelićevi vitezovi, ustaški pukovnik Avdaga Hasić, inače kotarski predstojnik NDH iz Kladnja, Ibrahim i ustaški iz pukovnik Pjanić

Gračanice. Pomoćnik Petra Rajkovca bio je Ivan Čaušić, ustaški tabornik iz Odžaka. Od ustaških časnika bili su tu i poznati Perković, Mrkanjić, Špiger i Špicer. Prema službenim komunističkim podacima, koji nemaju nikakvog materijalnog temelja niti argumentacije, navodno je Petar Rajkovac računao da može održati Odžak i okolinu sve do "povratka ustaških glavnih snaga", a te su se "snage" već u zoru 11.aprila 1945. godine počele u neredu povlačiti zajedno sa ogromnom

masom civila prema Austriji. Večina je došla do Bleiburškog polja i Bleiburga, gdje su na prevaru razoružani od strane Engleza, a veoma mali dio uspio se je probiti dalje i razbježati po cijelom svijetu izbjegavši tako crnu sudbinu onih koji su vraćeni u Jugoslaviju. Položaje za odbranu Odžaka utvrdio je i temeljito pripremio inženjer Blaž Jurkić, visokokvalificirani inžinjerijski (opkoparski) stručnjak. Bilo je izgrađeno mnogo rovova, zapreka od bodljikave žice, minskih polja, te oko trideset armirano-betonskih trokatnih bunkera koji su između sebe bili povezani mrežama podzemnih tunela. Posebno su bili utvrđeni rovovi prema rijeci Bosni. Prostor ispred rovova bio je gusto miniran i prekriven neprobojnim spletovima bodljikave žice. Branitelji Odžaka raspolagali su sa velikim količinama dobrog naoružanja, municije i hrane. Ustaške postrojbe postavljene su na sve važnije strateške tačke branjenog teritorija. Vanjska obrana postavljena je južno od Save, rubovima sela: Svilaj, Vrbovac, Lipik, Duge Njive, Potočani, Srnava, Pećnik, Jakeš, Dobor-kula. Zatim je crta odbrane išla jugoistočno uz lijevu obalu rijeke Bosne, na potezu Odžak, Balegovac, Mrka Ada, Prud. Sa sjevera crta obrana je išla desnom obalom Save: Svilaj, Donji Brezik, Zorice, Trnjak, Devići i Prud. Svako od ovih sela bilo je posebno utvrđeno i osigurano. U međuprostorima su iskopani veoma kvalitetni punoprofilni zakloni sa mitraljeskim gnijezdima. Prema partizanskim podacima u odbrani Odžaka i okolice učestvovalo je "strašnih" dvanaest hiljada ustaša, a prema pričanju rahmetli Ibrahima Pjanića nakon rata u Njemačkoj, u tom kraju nije bilo više od tri hiljade branitelja, dok su sve ostalo bili žene, djeca, starci, uglavnom sve muhadžiri izbjegli ispred partizana i rezervnih partizana, tačnije četnika. Ustaše su na raspolaganju imale dvije baterije lakih topova, devet minobacača i 162 mitraljeza. Centralno mjesto cijele odbrane bila je Vlaška Mala i zato je ovo selo bilo najbolje utvrđeno. Tu se na čelu ustaša nalazio njihov zapovjednik logornik Petar Rajkovac. Sve kuće zidane od tvrdog materijala, kao i seoska škola pretvoreni su u tvrde bunkere. Na glavnom seoskom raskršću u Vlaškoj Mali nalazio se trokatni armirano-betonski bunker čije su puškarnice dominirale svim pravcima spomenutog sela i okolice. Odbranom Odžaka, koji se nalazi desetak kilometara od Vlaške Male, zapovijedao je tabornik Ivan Čaušić. U Odžaku je bila posada od oko 750 ustaša sa trideset mitraljeza i tri minobacača. Odžak je također bio veoma dobro utvrđen, a kako partizani tvrde ustaše su navodno na džamijsku munaru montirali dva teška mitraljeza, a džamija im je istovremeno služila kao

38. Bilo je praktički nemoguče postaviti dva teška mitraljeza na šerefe Odžačke džamije. Jakešu. Krčevinama. koji su imali arsenal od 13 mitraljeza. i 27. a sve spomenute brigade pripadale su 53. Zorici. U selu Balegovac zapovjednici su bili Pavelićevi vitezovi. U sastavu Trećeg korpusa bile su 27. Breziku i Rusoj Pustari. Pećniku. 4. Vrbovcu. 1.. Neteki. a uz njih je u zapovjedništvu bio još i poznati ustaša iz Modriče Dragutin Varga. divizija kojom je komandovao Franjo Herljević i 53. U selu Mrka Ada zapovjednik je bio Ante Biličić sa oko 350 ustaša. naoružanih sa 16 mitraljeza i dva topa.". Manje ustaške grupe nalazile su se u Svilaji. srednjebosanska brigada. Tridesetog aprila Vrhovni štab NOVJ izdao je naređenje da se "po hitnom postupku očisti teren oko Odžaka i sam Odžak. I to je samo jedna od nebrojenih partizansko-odgojnih bajki za malu djecu. Prnjavoru. Lipniku. U selu Prud zapovjednik je bio Anton Mihalić na čelu grupe od oko 400 ustaša. Točku. U tu akciju su poslane 16." Naredba je bila sasvim jasna i glasila je "Štab trećeg korpusa snosiće punu odgovornost ako se teren brzo ne očisti od bandi i zavede puni mir i bezbednost. načičkani bodljikavom žicom i minama. Trnjaku.. muslimanska brigada. Deviču. Dobor-kuli. U selu Dubica (Gornja) zapovjednik je bio Matija Radić sa oko 400 ustaša. 3. ako u izvršenju zadatka pokažu aljkavost. i planine Vučjak sa treće strane. diviziji. baš u stilu notornih "Mirka i Slavka". a položaji na ušću Bosne u Savu bili su specijalno dobro utvrđeni. divizija kojom je komandovao Miloš Zekić. I u selu Prud su izgrađeni trokatni armirano-betonski bunkeri. Potočanima. Srnavi. 2. 13 mitraljeza i jednim teškim minobacačem. birčanska brigada. divizija kojom je komandovao Đurađ Predojević.osmatračnica. Isto tako odgovornost snose štabovi divizija i brigada. Naređenje je bilo "Opkoli i odmah uništi!" . Baš kao da niko od nas ne zna kolika su dva teška mitraljeza i koliki prostor zahtijevaju za municiju i posluživanje. U Balegovcu je bilo oko 700 ustaša sa 17 mitraljeza i sa jednim teškim minobacačem. Odnos snaga u korist partizana bio je takav da je na jednog ustašu napadalo jedanaest partizana. 19. Dugim njivama. pukovnik Ibrahim Pjanić i pukovnik Avdaga Hasić. Partizanska akcija ili akcija NOVJ započela je pokušajem blokiranja ustaša u trokutu između rijeke Bosne i Save sa dvije strane. 14.

a sve su zarobljene partizane na licu mjesta strijeljali. te su obadvije partizanske brigade natjerali u pravo panično bjekstvo. Ujutro. tačnije 8.Ovom su akcijom partizani pokušali na brzinu. baš na život i smrt. brigade Stevo Kovačević javio štabu njegova je brigada samo za jedan dan. Komandant akcije Miloš Zekić odredio je 4. kako su se oni izražavali "očistiti teren i uništiti svu bandu". Topovi srednjih i teških kalibra. Ustaše su se tek tada definitvno odlučile na borbu do zadnje kapi krvi.maja u pet sati počela je izuzetno snažna partizanska artiljerijska priprema.maj 1945. Kada su očekivali ustašku predaju. Iste večeri pojedine partizanske kolone uspjele su stvoriti takozvane "klinove" u međuprostorima. Ustaše su napustile prednje odbrambene linije i povukli se prema školi u centru Vlaške Male. znajući da im je ovo posljednja bitka ustaše su se borili kao lavovi. Tada su ustaše ne čekajući dalje partizansko napredovanje krenuli u jurišni protivnapad. te da su se ustaše borile do zadnjeg čovjeka. Partizani su se u totalnom neredu i bježaniji. te uz strašne gubitke povukli do sela Lipa. maja utrošila preko 34. istovremeno na juriš zauzeti ustaške bunkere. ali nisu uspjeli slomiti niti jednu tačku pravog ustaškog otpora. Kada je 4. partizani su od veselja zapucali iz svih oružja slaveći prestanak rata. Partizanima su tada odmah upućena snažna pojačanja i oni su uz teške gubitke nekako ponovo zauzeli Potočane. Prethodno navedene četiri partizanske brigade trebale su. Mislili su da će se ustaše nakon tog saznanja odmah izvjesiti bijele zastave. kada se doznalo da je Njemačka bezuvjetno i definitivno kapitulirala. kao i preko 240 minobacača rigali su vatru po ustaškim položajima. partizani su krenuli na juriš. Nakon više od dvosatnog djelovanja teške i lake artiljerije. 9. strašno su se prevarili u svojoj procjeni. s ciljem probijanja u "srce" neprijateljskih snaga. No. Osmog maja. Kovačević je dalje u svojoj depeši dodao da u dosadašnjim bitkama nije bilo zarobljenih. Donesena je kolektivna odluka da predaje i zarobljenika nema. Šesnaesta partizanska brigada krenula je na selo Potočane i od Potočana se sa druge strane primakla Vlaškoj Mali. Zaista. Po svemu je izgledalo da je partizanska pobjeda na vidiku.000 puščanih i mitraljeskih metaka. maja svanulo partizani su krenuli ka Vlaškoj Mali i do prednjih linija odbrane spomenutog sela stigli su bez ikakvih problema. pri čemu se veliki broj partizana utopio. svaka na svom pravcu napredovanja. no u tome su se grdno prevarili. odnosno do zadnjeg čovjeka. Kako je tadašnji komandant 14. . godine za početak opkoljavanja i "čišćenja". partizani su bili potpuno iznenađeni ustaškim kontra-jurišem kojim su potjerali partizane čak preko kanala.

Iz tog sela komandant 14. maja. Njen zadatak je bio da spriječi ustaško izvlačenje preko Save u Slavoniju. a to partizani nisu znali. moralo se ratovati na brisanom prostoru. ustaše su se prije bitke pobrinuli da trava bude kompletno pokošena. Nakon desetina valova avionskih napada partizani su krenuli u opšti juriš na Odžak. koja se na izmad Odžaka pojavila 22. Neprijatelj se očajnički bori. Svakim su danom njihovi položaji bili sve jači. divizije. Poslije dvadeset sati neprekidne bitke zauzeli smo Svilaj. a štab Trećeg korpusa je poslao još jednu i to 18. Partizanska. a sada se vodi žestoka bitka za Vlašku Malu. Krvave su se borbe nastavile istim intenzitetom. ustaše su preko noći dobile pojačanje iz Pruda.. brigadu iz sklopa 53. brigada bila je smještena na lijevoj obali Save od Slavonskog Šamca do Svilaja. Ta 18. divizije zatražena je hitna pomoć avijacije. NF). zasjede u šumama. Međutim. NF). maja. Svaki ustaša mora njepre da se ubije. pa tek onda može da se osvoji neki objekt. ali ovde se radilo o pravom frontovskom ratovanju. tačnije ruska avijacija. a svo žbunje i manje drveće je na vrijeme posječeno i uklonjeno. ali značanijeg pomaka nije bilo. Ipak. da su tu ustaše doživjeli pravu klaonicu. a ostala dva bataljona su pred Dubicom. Taj partizanski napad na Vlašku Malu bio je izuzetno jak. . divizije Stevo Kovačević piše "Nalazimo se i dalje na polaznim položajima. ali ustaše nisu ni za milimetar uzmicali." (citirano od riječi do riječi. Međutim. Tu su ih ustaše odbacile do sela Vrbovca. Borbe su veoma jake. Znači. Oni su bili naučeni na gerilsku borbu. jer su sva prevozna sredstva upotrebljena za prevoz ranjenika. tako da ni stari borci tako nešto nikad nisu još videli.U slijedećoj depeši štabu 53. Zemljište je bilo potpuno ravno. Konačno. Iskočili su iz svojih zaklona i udarili na partizane. Partizanima su stalno pristizali municija i pojačanja. brze udare i povlačenja. Naime. Nemamo više ni metka." (citirano od riječi do riječi. Kada su se partizani u jurišu ponovo primakli prvim crtama odbrane Vlaše Male ustaše su iskočile iz rovova i zaklona i jurišem natjerali partizane u bezglavo povlačenje i pravu paničnu bježaniju. stalno je u naletima bombardirala i mitraljirala ustaške položaje. a sve sa ciljem da se konačno slomi ustaški otpor. Kada su ustaše vidjele da se kraj neumitno približava pokušali su proboj u zoru 23.. brigade Stevo Kovačević šalje štabu Trećeg korpusa depešu slijedećeg sadržaja: "Hitno nam pošaljite municiju. odnos snaga je bio tako veliki u korist partizana. iz štaba 27. prema partizanskim navodima i svjedočanstvima teren je pogodovao ustašama. A nemamo više ni bilo kakva kola da pošaljemo po nju. Gotovo polovica se nije vratila u svoje zaklone. kada je i otpočela posljednja bitka.

On i njegova supruga su se borili i odoljevali iz jedne kuće u Prudu. maja u sedam sati uveće. Poslije snažne artiljerijske i naročito minobacačke vatre prva linija ustaških rovova jedva je nekako zauzeta. Partizani su krenuli na Prud iz tri pravca. bodežima. Pobijeni su i skoro svi zarobljeni civili. a selo Prud je konačno osvojeno oko ponoći. Tada su se partizani okrenuli na Vlašku Malu i Balegovac. romanjisku. koji je pao nakon višesatne krvave borbe. Vlašku Malu. 25.ustaše su i pored stalnog djelovanja partizanske artiljerije i avijacije svoje mrtve uspjeli dostojno sahraniti u trideset većih grobova. Ujutro. Oslobodilačka odmazda je uslijedila u svom punom pobjedničkom sjaju. no on je tu ponudu odbio. za svaku tarabu. a posebno su se iživljavali na njegovom truplu. Rajkovac je najprije ustrijelio svoju ženu i djecu. Borbe su trajale cijeli dan do iza . a kada su konačno shvatili da će biti zarobljeni. revolverima. Balegovac i Mrku Adu. djece. te jednu brigadu za koju ne znam tačne podatke. i to 20. Nastala je najkrvavija borba prsa u prsa. bombama. Tako je u "bratske" partizanske i četničke ruke pala ustaška bolnica i velik broj civila. za svaku kuću. kako ustaše. Tu se danas nalazi zajednička grobnica poznata pod nazivom Nujića Bašča. Oslobodioci su oskrnavili tijela njegove žene. Partizani su na kraju u bitku ubacili još dvije kompletne brigade. te na kraju izvršio samoubistvo pucnjem u sljepočnicu. Dubicu. maja borbe su se vodile za svaku stopu. itd. Zapovjednik odbrane Petar Rajkovac je neposredno pred proboj drugi put teško ranjen u toku jednog avionskog napada. Ustaška bolnica u selu Prud bila je krcata ranjenicima. Napad na selo Prud počeo je 24. Trebalo je još zauzeti Odžak. Iza ponoći je opkoljen i napadnut Odžak. tako i partizani dobro su znali da ni za koga u tom obračunu nema ni traga milosti. Svi. Ustaše su htjele na nosilima ponijeti svoga zapovjednika sa sobom u proboj. Partizani su "hrabro" pobili sve ranjene vojnike i civile koje su u bolnici našli. Tu je na par sati bio na previjanju i ranjeni ustaški zapovjednik Petar Rajkovac.

pravi krajiški seljak-prvoborac. To je za partizane bila golema sramota.To što se desilo sa elitnom 14. a na prvom katu je sve do1965. Stevi Kovačeviću nije nikada njemu bilo zaboravljeno i oprošteno. brigade i pri tome proboju pobila veliki broj partizana. Mislim da će nekim od vas možda biti interesantan podatak da smo moj rahmetli otac Nedim. To je Stevu Kovačevića pratilo kao tamna sjena cijelog života. a i oni su mene tada rado prihvatali kao najboljeg prijatelja njihove kćerke Nataše. ali nipošto ne onaj "prvoborac" koji je do 1943. jer je šaka ustaša probila položaje čitave 14. a i falsifikuju historiju jedno vrijeme dok su na vlasti. brigadom njenom komandantu. Mi smo stanovali na drugom katu. Udarili su kao grom na 14. a poznato je da pobjednici i pišu. a kasnijem pukovniku. išli smo u isti razred tokom četiri razreda osnovne škole. ali obično ne zadugo. a na kraju jedva generalu JNA. komandant 14. a njihove arhive su se "friško" poslije bitke "puhale" da su poginula samo tri partizana u tih 36 krvavih dana. inače iz Bravske kod Ključa. godine. a i dugo kasnije nisam uspio ni sanjati da je moj komšija Stevo bio jedan od glavnih komandanata zadnje evropske bitke. Stevo Kovačević je bio relativno mlad i uspješan čovjek. brigade 53. godine bio prekaljenji koljač- . koja se odigrala 16 dana nakon kraja Drugog svjetskog rata. a sada je to Obala Kulina bana broj 16.ponoći. Družio sam se sa Natašom Kovačević. ili čak 1945. Jedna grupa od oko 170 ustaša koji su se zadesili u Vlaškoj Mali uvidjevši da im se bliže posljednji trenuci odlučili su pokušati očajnički proboj. a nakon toga i Balegovac. to je podatak koji su naveli "pobjednici". divizije NOVJ. Odrastali smo zajedno sa ostalom našom rajom u dvorištu. godine stanovao pukovnik Stevo Kovačević sa suprugom Stanom i kćerkom jedinicom Natašom. To je igrom sudbinskih okolnosti bio baš onaj isti Stevo Kovačević. brigadu komandanta Steve Kovačevića tako snažno da su odmah probili partizanske linije i našli se partizanima iza leđa. volio sam i poštivao naše komšije Stanu i Stevu kako mi to nažalost jedino i znamo. kao dijete i malehni momčić. moja mati Sedika. Tada. a među njima su bili Pavelićevi vitezovi pukovnik Ibrahim Pjanić i pukovnik Avdaga Hasić. završena i posljednja bitka već službeno završenog Drugog svjetskog rata u Evropi. te moj mlađi brat i ja dugo živjeli na adresi tadašnje Obala Vojvode Stepe broj 16 u Sarajevu. Mnoge ustaše iz te grupe su se tako spasili. a ostale natjerala u panično bjegstvo. Tako je nakon 36 dana krvavih borbi. ili 1944. jedan dobar čovjek. Konačno je pala i Vlaška Mala. No. Nikad se nija tačno saznalo koliko je partizana poginulo na Odžaku.

Da bi taj za njih jezivi događaj spomenuli trebalo bi im dati iskonstruisati tone i tone laži. Kasnije sam se sam sa sobom znao zafrkavati maštajući da su bogdo oni famozni partizanski kepeci iz "poučnog" stripa "Mirko i Slavko" u izdanju "Dečjih novina" iz Gornjeg Milanovca trebali biti u Odžaku." Ja sam se kao dijete znao ponekad u mislima zapitati "Bože moj. Sjećam se dobro tada kad sam bio dijete kad je Stevo Kovačević sav siv u licu kretao za Beograd na polaganje generalskog ispita. Sjećam se predobro JNA-kamiona u koje su utovarane njihove stvari i pokućstvo. SVIBANJ 1945. Komunisti nikada nisu spominjali bitku kod Odžaka. pogotovo kada je bio pred penziju. O toj bitci niko nam nije u školi rekao niti jedne riječi. a ne četnik. ali ja kao dijete nikad ne vidjeh da su Mirko i Slavko ubili i jednog "kolegu" četnika. Pukovnik Stevo Kovačević je tri puta polagao generalski ispit. koji je bio "magnet". četnika u tom stripu i drugim dječijim stripovaima sa tematikom iz NOB-e nije bilo baš ni u jednoj epizodi. Kako ono bi? "Mirko. Uostalom. sa latiničnim velikim "U" na kapi i obaveznom kamom u ruci). On je zaista bio jedan pravi prvoborac. Komšije Kovačevići su jednog sunčanog jesenjeg dana 1965. premda je i ta velika bitka dio naše historije. kako se neka generalska karijera može izgubiti u odžaku???" Kasnije sam "mic po mic" sklapao mozaik i teško došao do ovih podataka koji su zaista autentični. a drugo zato što je njegova karijera zapečećena u Odžaku. a kasnije u Tite prvoborac i ponosni "nosilac spomenice". Nataša mi je nakon desetak godina javila da je Stevo penzionisan sa činom generala JNA. Kasnije je nekako na jedvite jade ipak stekao generalski čin.četničina. ali je sva tri puta "propao" pred komisijom u Beogradu. ali se isto tako i sada jako dobro sjećam i neprebolne tuge i razočarenja u Kovačevića stanu nakon njegovih "neslavnih" povrataka iz Beograda. Gestapovaca i onih jezivih čika u crnim odorama. a po zakonima fizike laži što su teže na težini lakše se "prokuže" u jednini ili množini. Nekako se kao kroz maglu sjećam da je moj rahmetli otac Nedim znao mojoj materi poluglasno kazati "Dok je Stevo živ oni njega neće pustiti dalje od aktivnog pukovničkog čina. san i statusni simbol svakog višeg oficira JNA. pa ih ne bi bilo u tom odvratnom stripu gdje Mirko i Slavko na svakoj strani tamane na stotine ustaša i Nijemaca (uglavnom SS-ovaca. (RAT POSLIJE RATA) . Prvo. godine odselili u Beograd. pa onda prvoborac. pazi metak!!!" "Hvala Slavko!" ODŽAČKA POSAVINA – TRAVANJ. zato što je pravi prvoborac.

......................................... U toj verziji povijesti NDH glavni autori pišu sa stajališta pobjedničkih partizanskih odreda predvođenih Komunističkom partijom Jugoslavije.............. 27 Zaključak................................................................................... 7 Borbe u odžačkoj posavini u svibnju 1945.............................................................. Uspostava vojne obrane u odžačkoj Posavini......................................................................... političkih.................................... te koristili ovim ili onim ideologijama................................................... a dva glavna izdanja posljedica su režima i vremenskih..................... djelovanja i nestanka Nezavisne Države Hrvatske kod nas je do sada moglo bi se reći relativno dobro istražena i o njoj je do sada objavljen popriličan broj publikacija i radova koji su varirali u svojoj znanstvenoj i istraživačkoj kvaliteti..................................................SADRŽAJ Uvod..... a uz njihov bok stali su i povjesničari usmjereni velikosrpskom idejom i političkim vođama kojima je također glavni cilj bio da se NDH naglašavanjem i uveličavanjem njezinih negativnih obilježja i postupaka njezinih vodećih struktura prikaže i pokaže vanjskoj............................................... a prije svega unutarnjoj javnosti u što je moguće lošijem izdanju....................... 32 UVOD Tema stvaranja........ 17 Zapovjednici odžačke obrane........................................ Prva verzija povijesti NDH nastajala je u razdoblju trajanja druge Jugoslavije i bila je opterećena ne samo ideološkim pristupima i političkim obmanjivanjem nego je bila i u funkciji stvaranja «novog-starog» državnog neprijatelja čije je djelovanje bilo «smrtonosno» za postojeću državnu i ideološku garnituru..................................................... Vlaškoj Maloj i okolnim selima u travnju 1945..... Nasuprot toj pojavi sotonizacije i općeg ataka na sve što potječe iz NDH u novije vrijeme se iako ni približno u tolikom omjeru i u tako širokim krugovima kao ova prva verzija povijesti javlja 1 3 ................................................... Stanje u Odžaku................................Ta je tema kao i mnoge druge kroz povijest doživjela više svojih izdanja................................................ a pogotovo nacionalnih prilika u kojima nastaju.............. 31 Literatura..................

povijest naizgled malih ljudi. ljudi koji se u jednom trenutku svoga života nađu na razdjelnici kada sami i bez pomoći s vrha moraju odlučiti o svome postojanju. ali čak i za užu struku do danas u većini nepoznata. a na Odžaku se lomi partizanska snaga. pa čak ni onda kada se lažiranjem povijesnih činjenica i pobjedničkim prekrajanjem povijesti dan tzv. Na spomenutom prostoru odigrala se posljednja bitka Drugog svjetskog rata u Europi. Upravo zbog toga. Berlin je u rukama savezničkih snaga. u Odžaku i okolici najzahvalnije uopće ne govoriti. travnja. postoji jedan segment povijesti NDH kojim se do danas bavilo malo povjesničara. Ovaj rad će se dotaći upravo jednog takvog povijesnog trenutka iz prve polovine 1945. oslobođenja Odžaka slavio na 15. unatoč brojnih do sada objavljenih radova na ovu tematiku. a to je mikro povijest ovoga vremena. a sve pod teretom upornosti domaćeg posavskog čovjeka. godine kada se na prostoru Bosanske Posavine u kutu između rijeke Save i Bosne. Do sada se o ovoj temi Drugog svjetskog rata jako malo pisalo. koji odlučuje da predaje stvorili ovo je bila tema koje se nije bilo mudro doticati. ali i onih koji na objektivan i znanstveni način pokušavaju sagledati sliku toga vremena. ova tema je za šire slojeve. a rijetka su istraživanja poput onoga Marka Babića kojim on primjenjujući unatoč svemu neće biti. te planine Vučjak našla nekolicina hrvatskih vojnika na čelu sa zapovjednikom Petrom Rajkovačićem. koji su usmjereni na jednu ili . Istočno bojište je već prošlost. drugu stranu. koji je kao dvadesetšestogodišnji vojnik preuzeo ulogu posljednjeg vojskovođe Nezavisne Države Hrvatske.pojam glorifikacije. U režimu kojeg su partizani idealiziranja i uveličavanja vrijednosti NDH. No. Istraživalo se jako malo. a poučeni primjerima kojim je Narodnooslobodilačka vlast dala do znanja da je o događajima iz travnja i svibnja 1945. iako partizani u ovaj kraj konačno ulaze tek četrdesetak dana kasnije.

S njim je proradila razborita vlast: «bez fanatizma. a još je manje onih koji su tu temu pokušali sustavno i znanstveno obraditi. povijest uljepšanih i ušminkanih «činjenica» koje onda ne služe ni istini. sukoba i neugodnih drama. logornika. Prema tvrdnjama svjedoka Odić je ubijen 8. te niza pustošenja hrvatskih sela i komunističkih proglasa na oružani otpor protiv NDH. odvjetnik iz Odžaka. Pripremnu bojnu. dr. čija je svrha bila štititi napadnuta sela od četničkih ili partizanskih upada. Uspostavio je sustav seoskih straža i pokretnih jedinica. Malo je autora koji su uopće spominjali Odžak u svojim radovima o Drugom svjetskom ratu na prostorima nekadašnje Jugoslavije. koji je nakon brojnih četničkih napada i smaknuća Jakova Barišića rimokatoličkog župnika u Gradačcu u svibnju 1942. a sastavljena je od domaćih ljudi. Zdenko Odić. a ni znanosti koja iz njih ne može dobiti relevantne pokazatelje koji bi onda doveli do možebitne spoznaje. a i seoske straže bile su . Zdenka Odića rasformirala se Pripremna bojna. Tada ta povijest postaje povijest prikrivanja. koji su za razliku od onih koji su upade i napade vršili dobro poznavali prostor koji su trebali štititi. U kratkom prikazu ove teme ja ću pokušati na temelju trenutno mi dostupne literature prikazati događaje i tijek zbivanja koji su iako slabo istraženi postali još jedan od pokazatelja koji govore što se događa kada pobjednici pišu povijest.»1 Odić je kao hrvatski domoljub organizirao tzv. na predjelu zvanom Crvena zemlja kod Dobre Vode i to vjerojatno iz zasjede koju je postavio njegov dojučerašnji suradnik. godine. Nakon ubojstva dr.metode oralne historije od zaborava pokušava sakriti činjenice i događaje kojih se rijetki preživjeli akteri još sjećaju. RAZRADA USPOSTAVA VOJNE OBRANE U ODŽAČKOJ POSAVINI Prvu organiziranu obranu Odžačkog kraja i okolice formirao je dr. pa bila ona ovakva ili onakva. a sada komunistički djelatnik Mato Belić. Osim zapovjednika bojne. Odić je obavljao i zadaću povjerenika hrvatske vlade u Gradačcu. Zdenku je cilj bio jasan. čiji je zapovjednik osobno bio. organizirao seoske straže i uopće obrane hrvatskih sela od četničkih upada i napada.ožujka 1943.

jer je i on natjeran. i uništavanja četnika u Balegovcu donijele su mu dobar glas koji se pročuo širom Posavine. sjedište je postavio u Vlaškoj Maloj. organizirao obranu hrvatskih sela oko Odžaka.»4 Čalušić je u svibnju 1945. obranu južnog krila odžačkog kraja Petar je povjerio svom bratu Ivi Rajkovačiću. Takve su prilike u prvi plan izbacile dotad nezapaženog Petra Rajkovačića. ne daj na sebe. Kao inteligentna i sposobna čovjeka. na čelo jednoga stao je osobno. Nekoliko uspješnih akcija Petra Rajkovačića. koji nije imao od koga primati zapovijedi i naređenja te je bio prisiljen brzo i dalekosežno odlučivati bez konzultacija s nekim iz vrha. Tada je Petar Rajkovačić počeo djelomično preuzimati ulogu dr. Zdenka Odića. dok se na čelu drugog zapovjedništva čije je sjedište bilo u Potočanima našao Ivan Čalušić.»3 Inače o Ivanu Čalušiću svjedoči Mato Čičak koji za njega kaže ovako: «On nam je uvijek govorio ako ide na tebe. čvrste ruke i stava potpomognutog svojim uspješnim postupcima dotada. pucaj i ubij. njegovo je skrovište otkriveno te je život završio u tuzlanskom zatvoru. On je formirao dva zapovjedništva. i Martinoviću sa sjedištem u Balegovcu. poput zaustavljanja partizana u Bijelim Barama u kolovozu 1943. odabrali su ga ljudi za vođu obrane ovog dijela Posavine. Kasnije 1946. Poslije nekoliko četničkih upada. a Ivan Čalušić 1000. čije je zapovjedništvo smješteno u Pećniku.2 «Petar je pod svojim zapovjedništvom imao oko 850 ratnika. te partizanskog pljačkanja katoličke crkve i župne kuće u Odžaku. gdje su zajedno s muslimanima predvođenim Abdurahmanom Abdurahmanovićem dotadašnjim šefom kotarske ispostave u Odžaku opljačkali i obitelj Odić te provodili teror i pljačke u hrvatskim selima došlo je do ponovnog zbijanja snaga na hrvatskoj strani. Iako vrlo mlad Petar Rajkovačić je brzo stekao autoritet i postao uvažen vojni zapovjednik u ovome kraju. sa sjedištem u Gornjoj Dubici. te je već krajem 1943. Osim Ivana Čališića s kojim je dijelio zapovjedništvo. Ime Petra Rajkovačića odjednom postaje uzdanica za koju se hvataju Hrvati ovoga posavskog kraja pritisnuti čestim četničkim pljačkama i pokoljima. bio u skupini koja se nije predala nego se probila kroz partizanski obruč oko Vlaške Male i povukla u šume planine Vučjak. Istočno krilo obrane petar je povjerio dvojici istaknutih bojovnika: Peji Ilaku. Sjeverno krilo obrane od Svilaja uz rijeku .uzdrmane i obezglavljene te se hrvatsko pučanstvo tih prostora našlo na nezaštićenom brisanom prostoru. ali ako je okrenuo glavu nemoj pucati.

koji piše: «. Sve do mjeseca maja 1942.. koje je imala redovna vojska u državi. na čitavoj teritoriji NDH u tim prvim dvjema godinama izvršena prava hajka na Jevreje. katastarski. na svome polju. Po ovoj tvrdnji Rajkovačićeve jedinice Ustaškom stožeru pristupaju samo zbog lakše opskrbe oružjem i streljivom te kako bi stekle ostale povlastice. ali uvijek s potpisom «vitez».Savu do rijeke Bosne pokrivao je sam Petar s najpokretljivijim i specijalnim jedinicama. mada je. te da Hrvati nisu započeli krvoproliće nad Srbima u ovom kraju potvrđuje između svih živih svjedoka i partizanski publicist Mehmedalija Tufekčić.7 Pristupanjem Ustaškom stožeru odžačkoj obrani su dodijeljena i dva savjetnika i to natporučnik Gorjanac i dočasnik Vuglača. godine na našem području nije stradao čak nijedan Jevrej. Rajkovačić i obrana odžačke Posavine cijelo vrijeme rata bili su na svom pragu. te prvi obavijestio Petra Rajkovačića da su obojica proglašeni hrvatskim vitezovima. vjerojatno zbog nedovoljne upućenosti u temu koju je samo ukratko dotakao. no to je prema svemu sudeći bilo prije početaka konačnih napada na odžačku Posavinu. kao što je poznato. Ibrahim je kod Petra popunio svoje zalihe. nego je na njihovim kapama čak do studenog 1944..»9 Ovakva organizacija obrane ovog kraja u Bosanskoj Posavini ostat će sve do konačnog pada i . u svojoj kući.5 Tvrdnju da su odžačku Posavinu branili isključivo domaći ljudi danas se pokušava pobiti podmetanjem lažnih činjenica. gruntovno. usjeve i pašnjake.8 Tvrdnju da se u Bosanskoj Posavini vojska formira najviše zbog obrambenih razloga i zbog čestih četničkih upada. Na taj nas zaključak jasno navodi sljedeći Vukojin tekst: «Kod Petra se nakratko zaustavio i legendarni branitelj Gračanice i utvrde Sokol – vitez Ibrahim Pjanić.da u našem kraju u 1941. Odžak nije». Odatle se poslije redovito javljao. Ovo čak navodi i Marjan Đordić u svom kratkom tekstu «Berlin pao. kojima se navodi da u obrani Odžaka i okolice sudjeluje i. slovo «V» (victoria). svoje domove.»6 Prema Marčinkovim tvrdnjama obrambena vojska odžačke Posavine nije na kapama imala slovo «U» što bi označavalo «ustašu». u svojim šumama i na svojim bregovima. svoju stoku. Oni su branili svoje! Kada se kaže «svoje» misli se doslovno na ono što je pripadalo njima. prema mnogima legendarni Ibrahim Pjanić. odmorio se i sa svojom vojskom otišao u Njemačku. Imali su iza sebe svoje obitelji. godini nije bilo većih žrtava ustaškog terora. Taj se Musliman osjećao Hrvatom. ono što je u papirima bilo uknjiženo na njihova imena. Vukoja jasno tvrdi da je Pjanić bio u Odžaku. s oko 1000 vrsnih boraca.

Uskoro je pao i Berlin. ali se Odžak još uvijek nije predavao partizansko-komunističkim vlastima. Nakon pada Sarajeva i njemačkog povlačenja prema sjeveru. Na tom putu velika prepreka bilo je odžačko područje u Bosanskoj Posavini. VLAŠKOJ MALOJ I OKOLNIM SELIMA U TRAVNJU 1945. Ibrahim Pjanić branitelj Gračanice i utvrde Sokol STANJE U ODŽAKU. kada je hrvatska vojska bila prisiljena ili predati se ili izvršiti proboj kroz obruč tzv. tako da su zaobišli Odžak i krenuli prema sjeverozapadu.ulaska partizanskih jedinica na ovaj prostor krajem svibnja 1945. Odžačka Posavina s okolicom Slika 1. . Karta 1. preko Zenice i Doboja. zatim ujedinjeni nastave gonjenje njemačke vojske. narodnooslobodilačke vojske. u centralnoj dolini oko rijeke Bosne spojili su se korpusi komunističkih formacija s jasnim instrukcijama da se u što kraćem roku spoje s jedinicama srijemskog fronta. što je značilo kraj II. što je natjeralo generalštabske oficire na promjenu plana. svjetskog rata.

ka Brodu uz pomoć II. Prema tvrdnjama svjedoka kojeg navodi Vukoja niti ukupan broj vojnika kojima je zapovjednik odžačke obrane . te ponese svoje oružje i potrepštine za najmanje dva dana.11 U tom vremenu zapovjedništvo vojske NDH uputilo je zapovijed Petru Rajkovačiću i Marku Tomušiću – Škici da se s vojskom povlače prema Zagrebu. Odmah po dolasku na skelu i rijeku Bosnu. i odmah izvijestio sve okolne zapovjednike o njoj. Rajkovačić je zapovijed primio 4. a za taj je broj kako kaže čuo od svog zapovjednika. a narod se nakon zapovijedi o povratku kućama uputio na rijeku Bosnu koji je trebalo prijeći skelom i vratiti se svako u svoje selo. ka a narod je pušten kućama. godine 27. leteća grupa. S narodom je krenulo i nekoliko bojovnika koji su već bili odbacili oružje i pokušali se vratiti kući. travnja sve je bilo spremno za povlačenje. izabrani u više vodova.»13 Na osnovu te zapovijedi Baja Petar Rajkovačić naređuje da se istog dana sva vojska pripremi za pokret. divizije.186 bojovnika. Tu se dakle radi o broju bojovnika koji su se tada nalazili u koloni za povlačenje. Oni su trebali štititi pristupnicu ostaloj vojsci. Bojovnici okupljeni u Vlaškoj Maloj tu noć 4. do velikog bunkera i to najkasnije do 12 sati navečer.14 Ovaj je opet znao koliki je broj vojnika jer su svi zapovjednici morali napraviti popise svojih ljudi. Prema kazivanju preživjelog svjedoka Marka Marića zapovijed je glasila otprilike: «Ministar oružanih snaga NDH naređuje da se sva vojska povlači prema Zagrebu i dalje prema austrijskoj granici gdje će se predati Amerikancima. bojovnici su su pohvatani i pobijeni pred narodom. a sve s namjerom da pripremi teren 2. armiji kojoj je u njenom nadiranju na zapad trebalo osigurati nesmetane prometne. Iako uz protivljenje vojnika jer njihova rodbina ostaje sama i nezaštićena. Do pred noć 4. travnja. Da se sva vojska navečer u tišini povuče u selo Vlaška Mala. a dalje će se vidjeti što će biti. travnja. pa što im bude. zahvaljujući autoritetu Petra Rajkovačića zapovijed je ipak izvršena.U isto to vrijeme 12. Također je naređeno da se izbjeglo civilno pučanstvo istu noć vrati u svoja sela i u svoje kuće. 1945. Zagrebu. tzv. njih oko 90. industrijske i druge preduvjete. divizija 3. Isti svjedok navodi broj od 4. Prema kazivanju svjedoka Marka Marića bila je to duga i nepregledna kolona. travnja po zapovijedi Petra Rajkovačića krenuli Prvo su išla tri voda bojovnika. 1945. postrojena sve po četiri. korpusa partizanske vojske dobila je naređenje da presiječe odstupanje neprijateljskih snaga u dolini Bosne. sve odabrani mladići. armije i 53. Pokret prema Zagrebu planiran je oko 1 sat navečer.

Bila je. Balegovac. te u njihovim postrojbama bili izvrsni borci. preko a Svilaja sve i to pravcem je Vlaška povezano Mala-Prud. Domobranski su časnici (izdajnici) naređivali hrvatskoj vojsci da se priključi partizanima. Pećnik. Do 21.16 Isti svjedoči da su Petar Rajkovačić i ostali zapovjednici tada donijeli odluku o povratku nazad i čekati božju volju.18 Ovakva tvrdnja je sasvim i razumljiva budući da se organizirana obrana usmjerila na Vlašku Malu i na sela Mrka Ada. Save. Broda i uvida u stanje mosta na Savi. počela su ukopavanja. Odatle je zapovjednik Petar Rajkovačić poslao jedan roj vojnika. Prema tvrdnjama Marka Marića izvidnica je javila da je most srušen i da je prelazak njime nemoguć. Ostala vojska je krenula položajem od rijeke zemunice. tranšejima. Jakim i utvrđenim položajima hrvatske vojske na ovom prostoru svjedoči i Ahmed Đonlagić koji kaže «U svim tim selima su tokom rata neprijateljske snage izvršile fortifikacijsku organizaciju svoje odbrane: iskopani su rovovi . također podešene za odbranu. a bilo ih je mnogo.» 5. da hitno izvrše povratak i zauzmu veliki bunker u Vlaškoj Maloj. no unatoč tomu ukopavanje i utvrđivanje položaja od strane branitelja neosporno je.. te Odžakom. pravljene su skloništa. Sistem odbrane je ojačan bunkerima . vlada izdaja u korist partizana. travnja 1945. travnja 25. prije nego što ga zauzmu partizani. a zgrade od tvrdog materijala su. njih 30 u izviđanje terena do Bos. Vukoja kaže: «Petru Rajkovačiću i Ivanu Čalušiću stalno su pristizali novi vojnici. ako se u obzir ne uzmu seoske straže.. . U Vlaškoj Mahali i Prudu postojali su veliki armiranobetonski bunkeri.»19 Vrlo je vjerojatno da se s opisima utvrđenja odžačke obrane ovdje značajno pretjeruje kako bi se opravdalo nemogućnost slamanja hrvatske obrane Odžaka i okolice. Vinska.raspolagao prije povlačenja nije bio znatno veći. javna tajna da u domobranskom časničkom vrhu Dervente i još nekih mjesta. partizanska divizija je ovladala selima Vrbovac. naime. Domobrani koji to nisu htjeli. bježali su Petru i Ivanu.. oružje i streljivo. Jakeš. godine ova kolona hrvatskih bojovnika našla se u Svilaju. Tada su poslana dva roja bojovnika.. Potočani. Čovjek koji je vidio posljednju isplatnu listu Rajkovačićevih i Čalušićevih vojnih jedinica kaže da je na njoj bilo ispisano 4. U taj popis nisu unesena imena ni jednoga seoskog stražara. ali je zaustavljena ispred Vlaške Male i Potočana.400 imena izvježbanih ratnika. Odmah po stizanju na položaj kojeg se planiralo braniti. Prnjavor.

Tokom noći 23/24. a kad bi došli tridesetak metara do hrvatskih rovova bacili bi bombe i zapucali. Te noći prema svjedočenju Marka Marića živote su izgubila tri hrvatska branitelja.... Na vijest da su se bojovnici Petra Rajkovačića vratili nazad. Ovakve tvrdnje ne pobija ni Ahmed Đonlagić koji kaže: «Poslije kraće minobacačke pripreme taj bataljon (misli na 1. «. Ni u noćnim napadima nije bilo moguće savladati žilavog neprijatelja koji je dobro poznavao zemljište i vješto se branio. s malom mogućnošću. a sedam ih je ranjeno. a zatim bi progovorilo obrambeno pješačko oružje. a ona je bila da se ne puca dok partizani ne dođu na 8-10 metara od rovova. divizije da prodre u ustaški raspored nisu dala očekivane rezultate do 23..nastojanja 25. Napadi su se iz dana u dan redali jedan za drugim i to uvijek u zoru i ponekad predvečer... Našavši se na brisanom prostoru. huraaa». a nisu se bavili zauzimanjem nekadašnjih položaja hrvatske vojske.» Ovo potvrđuje i Mato Marčinko koji govori da su branitelji Vlaške Male i okolnih sela partizane puštali na nekoliko desetaka metara blizu svojih položaja. aprila borbe su nastavljene na cijelom frontu. travnja oko 21 sat organizirali žestok napad na Rajkovačićeve položaje i to prema kazivanjima svjedoka uz zvuke glazbe i s velikom voljom. muslimanske brigade) je oko 12 časova krenuo u napad. Tada je s hrvatskih položaja prodro glas: «Hvataj žive!». U povlačenju neprijatelj ga je pratio vatrom minobacača i topova koje je zaplijenio. Dok se ponovno začulo hvatajte ih žive strojnice su činile svoje. divizije. Ustaše su ga pustile na blisko odstojanje i dočekale jakom vatrom automatskog oruđa. ali i s ciljem psihološkog djelovanja na . aprila.Partizani su nakon izvještaja da je vojska Petra Rajkovačića krenula prema Zagrebu obavljali druge poslove. Kako on kaže posljedica za partizansku vojsku je bila takva da je golem broj partizana ostajao na bojištu ili izbačen iz stroja za stalno ili ranjen. partizani su odmah 6.» Ti jutarnji napadi su bili uobičajna pojava. nestalo je partizanske vike. U taj tren utihnula je glazba. 16. bataljon je brzo odstupio. da im se dođe u pomoć. Ovakva zapovijed Petra Rajkovačića uslijedila je vjerojatno s ciljem očuvanja pješačkog streljiva. i bilo je uobičajno da se nakon braniteljskog hvataj žive i prolomljenih rafala partizani daju u bijeg ne znajući ni kuda ni kako. cike i galame. Na strani hrvatskih bojovnika čekala se samo zapovijed. bataljon 25. Partizani su u napad krenuli jurišajući. i uz gromoglasne povike «juriš. vršeći česte protivnapade i ispade.

.nadirućeg neprijatelja. s položaja obranbenih postrojba Odžaka. uvijek spremni za pjesmu i kolo. muslimanske brigade krenuli na Vlašku Malu. a na drugoj strani utjecaj te pjesme bit će suprotan. U Beogradu su već uvelike pripremali proslavu rođendana «vrhovnog komandanta» Josipa Broza Tita. svi navodi su lako prihvatljivi i objašnjivi. travnja 1945. tako da će se partizani pitati. 25. Odžak mora pasti». Marčinko i o tome govori te kaže «Strah će zavladati u partizanskim redovima jer će se mnogo puta dogoditi da u jeku najžešće bitke. Generalštaba i Štaba 2. Ovakvo ponašanje i pjesmu potvrđuje i Marko Marić koji kaže «Bili su to ljudi veseljaci.»25 Ovakve tvrdnje potvrđuju i drugi svjedoci koji su se tada s jedne ili druge strane bojišta našli na tome mjestu. Ako ovu tvrdnju sagledamo s etnološke strane te pokušamo utvrditi karakter i način života ljudi ovoga kraja.. srpskom i dijelovima 16.. 18.» Nakon te zapovijedi partizani su bili prisiljeni svim snagama krenuti u prodor na braniteljske položaje s više strana. a često se i zapjevalo: «Ja Posavljak i ćaća mi bio. kada sve grmi od eksplozija i metaka. koja sve nadjača – hrvatski će bojovnici u jeku same bitke naći snage i zapjevati! Od pjesme Mate Buke i Marka Zelenike 'Srebrenika nema do Travnika' stvarat će se fantomska prividna nesigurnost. divizija i dijelovi 16.. Partizanski generalštab izdao je zapovijed: «Do dana proslave maršalova rođendana. Naredba je bila da 16. muslimanske brigade došlo je do ogorčenih borbi. a obrana Odžaka još nije bila slomljena. Pojedini položaji su prelazili iz ruke u ruku po šest puta. Kako bi podigli moral svojih vojnika partizani su odlučili «da na čelu bataljona krenu članovi štaba brigade. a da su s 19. divizija. i uvijek se sinom ponosio!» Kolike su napore ulagale partizanske jedinice i s kolikim snagama su pokušavali napad za napadom govori i podatak da su tijekom 25. naglasivši: «. muslimanskoj brigadi da se ovaj prostor po svaku cijenu mora zauzeti. Pjesma će se oriti dajući moral i snagu hrvatskim braniteljima. koga to oni imaju ispred sebe. godine.» Vidjevši da se branitelji ovoga kraja ne namjeravaju predati u ruke kako se kasnije ispostavilo svojim krvnicima štab 25.da je to naređenje Tita.»31 Pojačali su svoje jedinice te uveli i brigadnu rezervu. divizije.»29 «Tako je naredio maršal Josip Broz Tito.. začuje pjesma. armije.27 «U izvršenju tog zadatka na pravcima napada jedinica 16. divizije naredio je 16. muslimanska brigada izvrši što jači pritisak na branitelje i da ih time onemogući da pošalju pomoć u obrani protiv jedinica 25. Posavljaka Bosanske Posavine. srpske brigade izvršili prodor od sela Svilaja preko Novigrada ka Prudu.

bataljon... 4. On kaže da je 2500 ustaša krenulo u napad na cijeloj bojišnici te da su se nakon četverosatne borbe jedinice 16. muslimanske brigade kapetana. te jasno potvrđuje priču Marka Marića. muslimanska brigada angažirana za proboj braniteljskih položaja. te 2. ali su se prevarili. Kako Đonlagić navodi toga 25. Kada su vidjeli da naša potjera za njima nije nikakva šala. Spasu Mičića.34 O istim događajima piše i beogradski NIN od 1. travnja napad je bio posebno pripremljen. a kasnije i komesara 4. . i kada su nas uočili. koji gledajući situaciju s partizanske strane svjedoči o istome. onih manjih i onih jačih. Bilo je tu i protunapada.. Kako su se ti događaji odvijali svjedoči ponovno Marko Marić iz Dobrinje koji kaže: «.. Ponovno je cijela 16. nego i dalje. Upravo se to dogodilo i ovoga 25. oni se dadnu u još veći bijeg. Naša vojska je tada gonila partizane do iza Odžaka.tj. s njegove gornje strane prema zapadu.. a među partizanima su održani kratki partijski sastanci i skupovi boraca po vodovima i desetinama. Toga dana i tim protunapadom iz neprijateljskog stroja hrvatski bojovnici su izbacili zapovjednika 16. stoga se naši bojovnici odlučiše ne samo za obranu nego i za kontranapad. brigade Matiju Tunjića. Kada smo krenuli za partizanima. Partizani nisu očekivali da ćemo ih goniti sve do Odžaka te da ćemo ući i u sam Odžak. bataljon čiji je zadatak bio napad s desnog krila. lipnja 1975. dali su se u bijeg. U borbu je uključen i ojačani 3.» O ovakvom razvoju situacije govori i Đonlagić. On još kaže da su jedinice 16. Svojim protunapadom hrvatski branitelji ovog posavskog kraja su potisnuli napadače ne samo na početne položaje. često bi se partizanski napad pretvorio u braniteljski protunapad te su položaji i prostor kojim je zapovijedao Petar Rajkovačić ne samo ostali obranjeni nego i prošireni. Hrvatski bojovnici su na početne napade partizanskih vojnika odgovorili žestokim protunapadom. bataljon je imao nekog uspjeha u akciji te je zauzeo dio braniteljskih položaja kod Balegovca. bataljona 16. Upravo taj 2. i kaže «Borbe vođene od 19- . muslimanske brigade povukle iz Odžaka i Potočana.. i 8.jutarnji napadi već postadoše na neki način i dosadni. a da je neprijatelj nastavio napredovati s ciljem da ovlada skelskim prijelazom na Bosni kod Modriče. Balegovca i okolnih sela samo čekali u rovovima i zaustavljali partizanske napade. muslimanske potisnute sve do položaja iznad sela Jakeša i Pećnika. bataljon u borbu. travnja 1945. No nisu branitelji Vlaške Male. ali su istodobno iz svoje pozadine počeli strahovitu paljbu svojim bacačima po nama.

ustaše su se borile do posljednjega čovjeka . Iako su u njima s partizanske strane sudjelovale jedinice navikle samo na pobjede – 25. pretpostavljam da su partizani svu raspoloživu municiju na nas ispucali te otišli nabaviti nove granate da nas nastave granatirati. O broju poginulih partizana Marko Marić ne govori. očajnički otpor ustaša bio je vrlo uporan. travnja. uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. do 27. travnja. ali navodi: «Bilo je to strašno vidjeti. Borilo se samo jurišima i protujurišima. 3 minobacača i drugu opremu. Njihov broj se kreće u rasponu od nekoliko stotina poginulih među kojima se našao i poneki partizanski visoki dužnosnik. Ustaše su ovoj brigadi uništile cijeli jedan bataljon. Partizanske su snage od naoružanja izgubile bateriju topova. prsa u prsa. neprijatelj je bio mnogo opasniji i podmukliji od njemačkoga vojnika .. tri bacača i jednu protutenkovsku pušku.. Kod Đonlagića se postavlja pitanje što on pod pojmom ''izbačeni iz stroja'' smatra? Koristi li taj pojam kao skupni za sve ranjene i poginule ili tu misli samo na poginule. Partizanska strana broj žrtava jasno ne spominje u dokumentima. a Đonlagić govori o broju od preko 200 izbačenih iz stroja samo u borbama od 23. bile su žestoke. tako da ni stari borci tako nešto još nisu vidjeli.»Ovakvi navodi s partizanske strane vrlo su česti.» Obrana Odžaka i okolnih sela posljednja je bitka II. šteta života. srpska i nepotpuna 27. pa se tek onda može osvojiti neki objekt. Kolike su žrtve partizanske jedinice imale tijekom ovih napada teško je točno procijeniti. Ovaj broj od 630 izbačenih iz stroja odnosi se na period od 19. a sve mladež. pored ostalog. Neprijatelj se očajničko bori. ustaše su se tukle do smrti. ginulo se mnogo s obiju strana .».. ali kada su se vratili više nisu topove našli.. svjetskog rata u Europi. «Bila je to zaista borba na život i smrt.. bateriju topova.» Svjedok Marko Marić koji je kao branitelj bio po službi «artiljerac» kaže: «Kasnije smo u Vrbovcu zarobili još 14 takvih topova..»35 Ovu zapljenu partizanskog oružja potvrđuje i Đonlagić koji kaže da su «ustaše zaplijenile. ali ih njihovi zapovjednici gone u . Svaki se ustaša mora najprije ubiti. dok se u beogradskom NIN-u kaže «Naših izbačenih iz stroja bilo je 630. to bi mogao biti način prikrivanja broja žrtava nastalih nakon sloma odžačke obrane.. ogorčeno.. do 28..do 28. divizija. aprila 1945.» «U tim borbama nije bilo zarobljenika.. izginuli leže na zemlji u krvi. Kolika je upornost hrvatskog vojnika u tim trenutcima i na tom prostoru bila priznao je i njihov neprijatelj.

. a kada su bili već blizu.. divizija koja odlazi prema donjem toku Une. «Njihova dejstva su ne samo ometala normalizaciju prilika u tim dijelovima Bosne. bosanska divizija. opremi i dobi partizana koji su ih napadali.45 Ovo potvrđuje i Milojica Pantelić koji kaže «.»43 Zbog složenosti i dramatičnosti tadašnjih događaja gotovo sve su odluke donošene ili odobravane na najvišoj razini. korpusa da brzo likvidiraju. njezinim komunističkim vođama i partiji Odžak i odžačka Posavina predstavljala. u pravoj vojničkoj uniformi te da nema ženskog svijeta među njima kao ni mladeži. ne govori samo broj partizana koje su slali u sigurnu smrt. korpusa bio po zapovjednom lancu nadređen 25.» Koliki je problem novoformiranoj državi Jugoslaviji. o tome govore i dokumenti koje osobno Broz Tito izdaje. 27. travnja 1945. Vjerojatno dana 28. muslimanskoj brigadi i drugima čija se snaga unatoč svoj ponuđenoj podršci lomila na Odžaku i okolnim selima.sigurnu smrt bez ikakve samilosti. Naime branitelji Odžaka su na partizanskoj strani jasno mogli primijetiti promjenu.» Ova promjena nije spriječila partizane da odmah krenu u novi proboj. operativnom štabu Kosova i Metohije i štabu 3. Događaji koje opisuje svjedok Marko Marić. istočnobosanska divizija. a koji se tiču ove promjene na partizanskoj strani u potpunosti se podudaraju. uočimo da to nisu partizani. travnja 1945. s prostora Odžaka i iz borbi se isključila 25. On je kao vrhovni komadant i maršal 30. Đonlagić za branitelje Odžaka reče vjerojatno isto ono čega se i Tito pribojavao. diviziji. srpsku NOU diviziju zamijenila je 27. a njeno mjesto u potpunosti preuzima već do tada djelomično prisutna 27. kako u načinu ratovanja.» Naime potrebno je istaknuti da je upravo štab 3.kvislinške grupe i obezbijede mir i bezbjednost na svim operativnim područjima.. uostalom zapovijed s . Marić o ovoj promjeni govori na sljedeći način: «U osvit dana 30. nego da je to neka prava vojska./29. primijetimo kako se partizani opet privlače našim položajima./29. travnja 1945. s dvije prethodno navedene tvrdnje. travnja naredio «glavnim štabovima Srbije i Makedonije.tijekom noći 28. tako prije svega u različitim uniformama. 25. 16... U tom naređenju istaknuta je odgovornost štabova divizija i brigada u izvršavanju tog zadatka. nego su mogla da služe i kao povod za razne pritiske sa strane na novu Jugoslaviju.

romanijska brigada. da smo taj položaj napustili. birčanska brigada je imala zadatak pomoći joj u tome. jaukali i proklinjali. Kod nas na položaju mrtva tišina. jer da nisu naši njih. I nije dugo trebalo čekati. U akciju rušenja obrane odžačke Posavine 4. među njima je došlo do potpunog meteža. . huraa!». možda bi im to pošlo za rukom sutra. u posljednju bitku! Pobjeda je naša! Živio drug Tito. živila Takvi glasovi su se prolamali kroz strašnu pucnjavu i s jedne i s druge strane dok ne pade Kada su naši bojovnici jurnuli prema njima. da nas tu i nema. a oni su bježali što ih noge nose prema svojim položajima. se jauk i me zapomaganje. Kod Drugovi Drugi Komunistička zapovijed: Naprijed braćo! Za dom i domovinu spremni! Hvatajte ih njih nasta panika. Što je ova promjena značila za hrvatske branitelje na posljednjem slobodnom dijelu NDH ponovno donosi Marko Marić koji kaže: «Kod nas je nastao tajac te isčekivanje kada će napraviti juriš prema našim položajima. divizije dobila zadatak obaviti posao likvidacije jakog i dobro ukopanog neprijatelja i 19.. Osim 16.vrha je bila jasna i jasno je da se vrhu 3. kad nasta pucnjava iz svih oružja. ako i nisu uspjeli danas..» karta Odžaka i okolice BORBE U ODŽAČKOJ POSAVINI U SVIBNJU 1945. ali izostao je «Juriš. ... pretpostavljam. oni bi nas. ili opet Jedan od me njih viče: ubijte! dere: partija! žive! spašavajte Drugovi naprijed! U bitku. divizije nije riskiralo svoje zapovjedničke položaje. Kada su došli i prešli svoje rovove tu su popadali kao snoplje.jer 16. udarne muslimanske brigade koja je sada po zapovijedi štaba 27. a možda i više te zbog toga nije bilo oklijevanja. Kad su se oni tako malo opustili prolomi se ono naše: «Hvataj žive!». Jedni su odstupali bježeći i svoje ranjene vukući. Vidjevši da im nitko ne odgovara s naše strane zaključili su. korpusa i 27. svibnja se uključila i 20. a posebice oko Vlaške Male. ali su stradali duž cijele naše bojišnice. Naši im nisu iz svoga ponosa pucali u leđa nego njima preko glave. a oni su vikali. muslimanska zaista je bila ludo hrabra vojska.

Vlaške Male. No prema ./6. istočnobosanska divizija sa 16. svojih kućnih pragova. Borba koju je vodila 16. Jakeša. Kasnije će se opravdanim pokazati zapovijedi Petra Rajkovačića koji naređuje da predaje nema. svojih parcela. Prema Đonlagićevim tvrdnjama te noći izgubili su 18 partizana. djevojkama. birčanska brigada imala 7 mrtvih. Ona je produkt obrane svoje zemlje. Iste te noći je i 19. promatram izginule momke. Česta je situacija bila da su se branitelji ovoga kraja puno puta tijekom uzastopnih borbi našli na svome vlastitom pragu. Pećnika. kuća. u svome dvorištu i u svojoj kući štiteći svoje vlasništvo i goli život. divizije i smjenom kojom krajem travnja 1945. nego i proširivali područje koje su držali i odmah se na novooslobođenom položaju čvrsto ukopavali. obiteljima. njihova mlada tijela leže beživotna po zemlji. a branitelji Odžaka i okolice i dalje nisu odstupali ni metra. oni se neće vratiti. a naročito 5. udarnom muslimanskom brigadom na čelu kao glavnim činiteljem napada borba na Odžaku i okolici postaje još intenzivnija i krvavija. roditeljima. Hrabrost koju su branitelji Odžaka. Odlaskom 25. Za čije su interese oni tu ostavili svoje mlade živote?»To je pitanje na koje za razliku od hrvatskih bojovnika. a ranjenih je bilo 13. muslimanske brigade koja je na Odžaku i Vlaškoj Maloj izgubila prema svemu sudeći par stotina svojih vojnika. znancima. ženama. Sudionik ovih događaja Marko Marić o pogibijama i motivu partizanskih vojnika za borbu kaže: «Na povratku prema našim položajima. To su jasno priznali i sami partizani koji su se tada našli u čudu i pitanju protiv koga se mi to borimo. svoga golog života. oni odgovora nisu znali. jer predaja je značila sigurnu smrt. Partizanski juriš za jurišom ponekada bi i dao neke rezultate. ali su branitelji ovoga posavskog kraja odmah organizirali protunapade i ne samo vraćali izgubljeni prostor. naročito 16. Drugog izlaza nije bilo. 11 nestalih i 23 ranjena partizana. a moglo bi se reći i sat za satom smjenjivali su se partizanski napadi na hrvatsku obranu. travnja 1945. Oni su svoje završili. Svojim kućama. djeci svojoj. Ipak upornost i hrabrost branitelja Odžaka je jasna. svibnja bila je jedna od najžešćih borbi u kojoj se ova brigada do tada našla. Zapovijed je morala biti izvršena. Srnave. Mrke Ade i drugih posavskih sela tada pokazali bila je nevjerojatna i čovjeku nepojmljiva. nastavljene su kroz cijeli taj mjesec. muslimanska brigada početkom svibnja 1945. na ovo područje dolazi 27. Potočana. Garevca.Borbe koje su na ovom prostoru počele još 6. No ne može se osporiti niti hrabrost partizanskih jedinica. Dan za danom.. prijateljima.

. a uveče je brigada (19. naravno ako se uzme u obzir da se radi o dvije različite strane gledanja. Na drugoj strani izginuli su skoro svi. S druge strane Đonlagić u to vrijeme smješta najveće i najkrvavije pješačke borbene okršaje. Dakle zrakoplovni napadi su po njegovu svjedočenju trajali od 5. posebno oko datuma uključivanja partizanske avijacije u napade na branitelje Odžaka i okolice. pa sve niže da bi bolje pogodili. od toga tri teško te je sutradan jedan od njih umro.». ili 6. dva različita gledišta iz dvije različite i sukobljene vojske. Partizani su zbog toga ujutro napuštali svoje položaje. maja pojačali pritisak na neprijatelja u Odžaku.. Sami događaji o kojima govore jedan i drugi u većoj ili manjoj mjeri se podudaraju. i poginulih 6. tj. Učinak ovih bombardiranja prema svjedočenju i nije bio velik. svibnja. a navečer se ponovno vraćali. Uostalom svjedočenje Marka Marića o borbama 30.6. Njen zadatak je bio da privuče na sebe što jače ustaške snage i da prodorom prema selu Dubici olakša napad 16. tj. a dolaskom noći stali su i napadi. Ovakva bombardiranja i stalni napadi iz zraka trajali su 11 dana. a 7 ih je bilo ranjeno. Prema marićevim tvrdnjama od silne uzastopne zrakoplovne paljbe po hrvatskim položajima iz dana u dan poginula su ukupno 3 bojovnika. Tako je bilo toga dana. Te ih opisuje na sljedeći način: «. najprije iz visine. a onda započinju novi juriši i ponovno borba prsa u prsa. Kaže da su se ta nadlijetanja i užasna pucnjava po njihovim položajima ponavljala i po nekoliko puta na dan. a s druge strane dobro ukopani hrvatski branitelji spremni na borbu do posljednjeg morali su dati veći broj poginulih na neprijateljskoj strani bez obzira na drukčije tvrdnje partizanskih zapovjednika. iz pravca Broda stigli partizanski zrakoplovi koji su nedugo potom počeli prosipati svoj teret po obrambenim položajima hrvatske vojske. On navodi: «Imali smo i mi svoje gubitke: 21 bojovnik bio je ranjen. Juriš pred strojnice. svibnja 1945.kazivanjima preživjelih branitelja ovoga hrvatskog kraja taj broj poginulih i ranjenih partizana je vjerojatno morao biti znatno veći.. Marko Marić tvrdi da su 5. a za to vrijeme nije bilo partizanskih juriša.. do 16. brigade iz pozadine i . travnja govori upravo o tome. Bombe su padale ne samo duž braniteljskih položaja nego i po partizanima. s ovim ranjenikom koji nije preživio 7. Idućeg jutra bombardiranje i mitraljiranje hrvatskih položaja počelo je ponovno. Ipak kronološki razmimoilaženja su velika. čistina. Kronologija događaja koju donosi Marko Marić kao netko tko je sudjelovao u samim borbama ne podudara se s kronologijom koju s partizanske strane gledajući donosi Ahmed Đonlagić. birčanska) prešla u napad sa težištem između Odžaka i Vlaške Mahale.

«U najužem jugoslavenskom partijskom i državnom vrhu su osmišljavane i donošene sve odluke. birčanska brigada je pretrpjela teške gubitke: 21 poginulog. (među njima komadant Miloš Trišić) 22 nestala i 32 ranjena. maja izvrše temeljite pripreme i naredne noći u 3 časa izvrši opšti napad na ustašku grupaciju. gdje kaže da se jedan bataljun KNOJ-a nalazi s lijeve obale Save. mrtvih i ranjenih. štab 27. kada je i zvanično kapitulirala nacistička Njemačka. Kako je u toku 7.. . koje nije bilo moguće iznijeti.. Poslije tog neuspjeha. upravo je nevjerojatno. na primjer. To se najjasnije može prepoznati iz činjenica koje govore o nastanku.razdvajanje ustaške grupe na dva dijela. Sredinom svibnja partizanske jedinice pod zapovjedništvom štaba 27. brigadom 53. Radi se o odjeljenju zaštite naroda (OZN-a) i Korpusu narodne obrane Jugoslavije (KNOJ). i 3.. maja 27. pred svanuće neprijatelj je izvršio snažan protivnapad i potisnuo oba ta bataljona na polazne položaje.» Već spomenutu ulogu KNOJ-a potvrđuje Đonlagić u daljnjem tekstu. divizije raspoređene su . divizije i s dijelom artiljerije te divizije. . bataljon prodrli na svom pravcu nastupanja i s prednjim dijelovima izbili u selo Dubicu.» Koliku su vojnu snagu partizani iskoristili u pokušajima da probiju crtu obrane branitelja Odžaka u travnju i prvoj polovini svibnja 1945.. bataljon povukao i iz Prnjavora ka Potočanima. koja je njegova uloga moglo bi se zaključiti iz toga da ne sudjeluje u izravnim borbama nego čeka završetak okršaja i tek onda stupa na snagu.. muslimanske brigade na žičanim preprekama ostalo 10 boraca.. postavljenim zadaćama i djelovanju jugoslavenskih državnih organa u čijoj je nadležnosti. Sa tom ocjenom upoznao je štab 3. djelomično se može vidjeti i po tome što je. između ostalog. No još je nevjerojatnije koliku su tek vojnu silu pripremali za okršaje u drugoj polovici svibnja. U toj borbi 19. samo iz 16.ova grupa ustaša i njihova uporišta neće moći dugo vremena biti likvidirana''. korpusa i zatražio da se na području dejstva divizije angažuju avijacija i tenkovske jedinice. a one su potom izvršavane od podređenih struktura koje je partijski i državni vrh već bio ustrojio i držao pod nadzorom. divizije zaključio je da bez angažovanja avijacije i tenkovskih jedinica ''. čak se 3. maja. divizije riješio je da se u toku 8. što znači na slavonskoj strani. Ali. bilo i organiziranje i izvršavanje najtežih oblika poratnih zločina. Kakvog su intenziteta i upornosti bili okršaji te noći i 9. Neprijatelj se vješto koristio svojim rezervama i dobro izvedenim protivnapadima potisnuo je sve tri brigade na polazne položaje. U teškoj borbi su 2.... štab 27. divizija ojačana s 14..

na sljedeći način: «. Oko 20. ojačana bataljonom Posavskotrebavskog NOP odreda. divizije. na liniji k.20. od Svilaja do u visinu ušća Bosne. brigada 53. tj. Mi bojovnici. pjesma i povici Paveliću da dođe u Vlašku Mahalu. topništvo i zrakoplovstvo bio potreban da ozbiljno ugrozi po njihovoj procjeni 2 do 3 tisuće hrvatskih branitelja Odžaka i ostalih pripadajućih sela. maja iz ustaških rovova i bunkera još se mogla čuti cika. romanijske brigade da spriječe eventualno izvlačenje ustaša na tim mjestima. 14. a bio je i poneki zanatlija i nadničar. ili bataljon posjeduje vojnika. koliki je broj partizana. Kakav je sastav branitelja ovoga kraja i tko su oni bili kazuje nam Marko Marić: «Bili su to. Bili su to sve pošteni ljudi. brigada. ponosni hrvatski sinovi. 19. 16. srednjobosanska brigada od sela Lipika. u raspored Posavsko-trebavskog odreda ubačene su dvije čete 2. muslimanska – na liniji od Srnave (isključno) – Potočani – do zaključno Duge Njive. dakle samo žive sile ne ubrajajući tehniku. braniti se i obraniti sebe i svoje. Kakav je moral i odlučnost hrvatskih vojnika čak i u zadnjim danima obrane bio priznaju i partizanske snage: «Iako je u proteklim borbama pretrpjela teške gubitke. bataljona 20. svi smo željeli samo jedno. svibnja je na lijevo krilo partizanskog napada prema Svilaju upućena i 18. a poštovati i ne dirati tuđe.». uglavnom. a na desnoj obali Bosne. od Šamca do u visinu Mrke Ade. . a za njom stiže i štab 53. na tom ratištu bili smo uglavnom s uskog prostora što ga zatvara rijeka Bosna prema svom uviru u Savu te rijeka Sava od Svilaja do Pruda. tj. Osim ovdje navedenih partizanskih jedinica 19. nalazio se jedan bataljon KNOJ-a. iz sela odžačke i modričke okolice. preko Vrbovca do Svilaja. na mjesta gdje su postojali gazovi na Bosni. Ipak presudnim se pokazala odlučnost. Posavsko-trebavski NOP odred (bez bataljona). Bilo bi zanimljivo doći do podataka koliko u ovom vremenu gore navedena pojedina partizanska divizija. .. domaći ljudi. borbenost i upornost ustaške grupacije nije popuštala. uvijek spremni za pjesmu i kolo. a ne matematički postotci.. Bili smo svi kao jedan. Na lijevoj obali Save.. Bili su to ljudi veseljaci.. Neposredno pred početak opšteg napada.. dobri ratari. Zanimljivo bi bilo usporediti omjer partizanskih snaga naspram broja hrvatskih vojnika koji su ostali u okruženju. a često se i zapjevalo. romanijska brigada držala je mostobran i skelski prilaz kod Modriče i bila u ulozi divizijske rezerve. omjer snaga i količina oružja. . dobri vjernici. birčanska brigada. divizije kao logistička potpora.». upornost i vjera u Boga i obranu svoga. 101 (južno od Odžaka) – selo Srnava.. streljiva i druge ratne tehnike.

Rajkovačić je pozvao sve zapovjednike na vijećanje i dogovor što i kako dalje.»58. Uz svu odlučnost i nadljudsku snagu koju su branitelji Odžaka pokazali ishod je bio neizbježan.. i 24. Vlaškoj Mahali. Stigla je i naredba da se unište topovi i bacači kako ne . zatim da se izvrše pripreme za forsiranje preko rijeke Bosne. Dubici. da ako se ne osjeća sigurnim u Zagrebu. da se pripremi jedan bacač za uništavanje partizanskog mitraljeskog gnijezda. Odlučeno je da se odmah izvrše sve pripreme i da se već sutradan u rano juto vojska započne povlačiti prema Odžaku. svibnja 1945. Anti Paveliću. neka samo dođe u Odžak. Potpuno je uništen vlaškomalski obrambeni bunker. . Prema svjedočenju Marka Marića. Mrkoj Adi. a zatim da se u manjim i većim grupama povlači u šume i čeka daljnji razvoj situacije. te je stoga odluka koju on donosi zajedno s ostalim zapovjednicima bila i jedino moguće rješenje. .» Prema njemu 7 je zrakoplova sudjelovalo konstantno u ovim napadima i to «sovjetski ''šturmovci'' i njemačke ''štuke''. Ova odluka je pala vjerojatno dana 22. te vlaškomalska škola. koje su iz Beograda poslane u Odžak. što i kako dalje. S druge strane Marčinko kaže «Od engleskih ''karavela'' i njemačkih ''meseršmita'' sastavljene su dvije eskadrile. svibnja među bojovnicima je zavladala neizvjesnost. a to je znao i sam Petar Rajkovačić. Situacija u kojoj se tada našla vojska Petra Rajkovačića bila je vrlo teška. ma koliko svjedok Marić tvrdio suprotno odnos na bojnom polju se morao promijeniti. Na tom vijećanju konstatirano je da je na mjestu na kojem su se do tada nalazili više nemoguće opstati.bombardovanje je nastavljeno istim intenzitetom i naredna dva dana. te da je jedino moguće rješenje prodor prema vučjačkim šumama. Uključivanjem neprijateljskog zrakoplovstva u bitku.. Balegovcu i Prudu. svibnja.». a već 23. da se pripremi roj od 30 bojovnika.. maja počela izviđanje. koji će prvi prijeći Bosnu te zauzeti položaje za obranu dok bude druga vojska prelazila..Koliko je povjerenje zapovjednik odžačke obrane Baja Petar Rajkovačić imao u svoje vojnike govori i činjenica da je još prije pada Zagreba i sloma NDH u šali poručivao «dr. a odmah poslije toga i bombardovanje ustaških uporišta u Odžaku. Direktnim pogocima je porušila armiranobetonske i veći broj drugih bunkera (izuzev velikog bunkera u Vlaškoj Mahali) i nanijela znatne gubitke neprijateljevoj živoj sili. Đonlagić tvrdi: «Avijacija je 22. u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo Petra Rajkovačića. Ti su zrakoplovi na prostoru odžačke doline djelovali 23.».

riješila je da se probije iz obruča. Više od sedam stotina ljudi pod oružjem.) iz rovova i zaklona. «Ustaše su otvorile jaku vatru i u prvom naletu mjestimično izbacile jedinice te brigade (16. Prema partizanskim tvrdnjama proboj je krenuo između 2 i 3 sata 25. Na tom otvorenom ravnom i bez ikakvih zaklona prostoru našla se masa . romanijska i 19. Međutim. Bilo je planirano da se taj opšti napad izvrši u 4 časa 25. gdje je bilo i posljednje uporište obrane. i to preko odsjeka na kome se 16. 20. do 25. koji su se probijali iz Vlaške Male u smjeru Potočana i Lipa.bi dopali u neprijateljske ruke. našla se u drugom partizanskom obruču.. birčanska brigada krenule su u 23 časa 24... izvuklo se iz partizanskog obruča. a branitelji i tako za njih nisu imali više streljiva.. Druga skupina koja se probijala u smjeru Pruda. Dvije skupine branitelja pod okriljem noći krenule su u proboj partizanskog obruča. U Vlaškoj Mali ostaje nekoliko desetina hrvatskih vojnika i to uglavnom oko Nuića štale. uključujući i one koji su se izvukli iz Odžaka. a onda u neredu odstupio ka Vlaškoj Mahali i Balegovcu. glavnina ustaša koja se našla u Vlaškoj Mahali.» Ovo je za branitelje odžačkog kraja i Vlaške Male kako se pokazalo bila najkobnija odluka jer su ne znajući situaciju s druge strane u proboj krenuli putem na kojem se neprijatelj upravo bio pripremio i usmjerio za napad na braniteljske položaje.»64 Ovdje Marčinko citira Zorana Dujaka koji u svojoj knjizi «Berlin pa Odžak» navodi da se ovih sedam stotina ljudi koji su se izvukli u protuudaru susrelo s 19. divizije i stvoreni su uslovi za slamanje ustaške grupe koja se branila u Vlaškoj Mahali. a druga prema Prudu. Nitko ne spominje predaju. već demoralisani neprijatelj branio se oko 2 sata. Do pred svitanje vodila se ogorčena borba. Izložen koncentričnom udaru. U samom Odžaku organiziran otpor partizanskoj vojsci trajao je do 24. svibnja 1945. svibnja i to pravcem preko Krčevine i potokom Joševica ka Vučjaku. Tada je ona preduzela protivnapad i izbacila neprijatelja na jednu veliku čistinu. To je proboj učinilo znatno težim u pogubnijim. musl.63 «U Vlaškoj Maloj okupio se najveći broj branitelja sa svojim zapovjednicima. Ovakav razvoj događaja potvrđuje i partizanska strana i kaže: «Prema utvrđenom planu. odakle više nije bilo izlaza. jedna prema brdovitom dijelu općine. muslimanska brigada nalazila razvijena za predviđeni napad. najjačem neprijateljevom uporištu. Odlučuju se na proboj u dva smjera. birčanskom brigadom koju su uspjeli razbiti negdje u području Prnjavora. Borbeni okršaji trajat će još cijelu noć od 24. Zauzimanjem Odžaka izvršen je bliži zadatak 27. . maja u napad na ustaše u Odžaku. maja. svibnja 1945. probivši jedan obruč.

. Već 24.»68 postavlja se pitanje gdje nestaje veći broj ljudi koji se ne nalazi u njegovoj evidenciji. «Dok se vodila borba za dva najjača ustaška uporišta. te također tvrdnju da je u obruču bilo «. već u prvim jutarnjim časovima 25. svibnja štala je bila ispražnjena. Još je niz mjesta na kojima Hrvati živote položiše sada nakon pada i Odžaka i okolice u partizanske . . romanijske brigade forsirali Bosnu i sa jedinicama Posavsko-trebavskog odreda očistili ustaške položaje na lijevoj obali. i s ustaškom glavninom koja je pokušala proboj. maja ustaška grupacija bila je potpuno razbijena i najvećim dijelom uništena... divizije pretrpio gubitke od 881 mrtvog.. Koliko su predano partizani obavljali svoju dužnost «uništavanja. Naime ili se u tim malim grupicama prema Vučjaku povuklo oko 1500 hrvatskih bojovnika.» Prema Đonlagićevu opisu jasno se može zaključiti da se ovdje više nije radilo o borbi i sukobu dviju suprostavljenih vojska nego se izvršavala naredba o masovnoj egzekuciji hrvatskih bojovnika. Ako uzmemo u obzir i njegovu tvrdnju: «Samo su male grupice uspjele da se probiju ka Vučjaku».pojedinaca i grupica» govore i svjedočenja rijetkih preživjelih od kojih je i Marko Marić koji svjedoči o zločinima u Burića štali u Garevcu. ili se oko 1500 Hrvata izgubilo negdje na stratištima. svibnja 1945.. Čak i sama njegova terminologija pri opisivanju događaja nakon bitke to potvrđuje.ustaša koja se kretala u svim pravcima pod bliskom vatrom oko 200 puškomitraljeza i automata.oko 2000 do 3000 ustaša.» Kolika je vjerodostojnost ovih Đonlagićevih podataka matematički gledano sasvim je jasno. ranjenih i zarobljenih hrvatskih bojovnika ukupno je 1557. bili su sprovedeni u Garevac u Burića štalu odakle su kamionima po 60 do 70 bojovnika svakodnevno odvoženi na gubilišta i ubijani. Prema njegovim navodima poginulih. Tog i naredna dva dana jedinice 27.. a zatvorenici redom pogubljeni. 572 zarobljena. 104 ranjena. divizije su nastavile pretres terena i uništavanje i zarobljavanje preostalih pojedinaca i grupica ustaša koje su se krile u šumarcima i na drugim mjestima.69 Nije samo Burića štala svjedok pokolja hrvatskoga posavskog življa u tome vremenu. Odžak i Vlašku Mahalu. ali koliko su te grupice onda bile male. Samo su male grupice uspjele da se probiju ka Vučjaku. Grupa od 628 vojnika u kojoj se on nalazio odlučila se ne kretati u proboj ka Vučjak planini nego su se predali partizanima. na desnom krilu su dijelovi 20. U tom posljednjem napadu neprijatelj je od jedinica 27. Do 28.

morali su pokapati svoju braću..i komunističke ruke. Prema svjedočanstvima onih koji su tada bili na Vučjak planini 26. a bezbroj puta se znalo dogoditi.. U tim danima život odžačkog Hrvata nije vrijedio apsolutno ništa. tifusa i drugih bolesti tijekom četiri godine rata. . «Partizanska vojska se nakon slamanja otpora kod odžačke obrane posvetila naročito čišćenju terena i hapšenju svih muških žitelja od 15 godina pa na više. Vidila sam tamo i tri bajunete. Tamo je svježa krv. a oni bojovnici odžačke obrane koji toga dana nisu stali ispred streljačkog stroja.. U noći s 24. Kako se tih dana u Posavini živjelo govori i ovo svjedočenje: «Došli partizani u selo i pobili sve muškarce koje su našli vani i po sokacima. koji će prekosutra biti dovedeni pred partizanske vodove za strijeljanje. Partizani su vješto navodeći upornost u borbi i namjeru branitelja da se bore do posljednjeg čovjeka sve žrtve ovoga dijela Posavine ubrojili među poginule u borbi. znajući pri tome da će njih sutra pokapati oni. a nitko ne zna kamo. Među njima je bio i zapovjednik odžačke obrane Baja Petar Rajkovačić.ranjenike su sinoć odveli. tri sikere. ubili su naših puno. da nosioci slobode na licu mjesta ubijaju mušku djecu u dobi od desetak godina. Rajkovačić je rekao da on mora na svoju stranu te je zamolio sve one koje partizani budu ispitivali o njemu da kažu da je nestao i da ga od tada više nitko nije vidio. bolničara./25. Bilo koji partizan smio je ubiti. koga god je htio.»70 Broj žrtava odžačkog kraja teško će ikada točno biti određen.73 O posljednjim danima hrvatskih . Ona grupa hrvatskih bojovnika koja se probila do Vučjak planine i vučjačkih šuma dalje se nastavila sama snalaziti. jedan veliki čekić i više nisam mogla gledati to krvavo mjesto. kako bi ih zaštitile od sigurne smrti. a da pri tomu nikomu nije morao podnositi izvješća. a kako smo prethodno vidjeli i njihov broj su smanjivali njih oko polovično 80 u odnosu ubrajajući i na realne četiri žrtve. žutice..» Ovakva je sudbina zadesila sve one koji su se predali partizanskim jedinicama i koji su kasnije naknadno pohvatani. rođake i prijatelje. čini mi se do gležnja. ubili su starog djeda Marka i on je iz onih strana. svibnja partizani su pobili sve hrvatske ranjenike koji su se nalazili u Prudu. Partizanska mnoštvena strijeljanja mnogo su puta nadmašila broj mrtvih u ratnim okršajima i umrlih od zaraznih bolesti. svibnja popodne Rajkovačić je grupi vojnika s kojom se našao održao kraći govor u kojem je rekao da se od sada sami moraju snalaziti i da dalje postupe po svojoj volji i nahođenju. Ubili su i onu trojicu dječaka iz gornjih sela. Svoju mušku djecu od 7 do 8 godina majke su morale oblačiti u žensko ruho.

Posljednji iz te skupine Juro Šebešić poginuo je u proljeće 1947. svibnja kada Odžak uistinu i pada u partizanske ruke. koja se nije htjela predati. . Kako bi događaje u Odžaku i odžačkoj Posavini sakrila i izbrisala s povijesne scene i iz sjećanja naroda komunistička vlast je za dan «oslobođenja» Odžaka u svojim službenim spisima navela datum 14. «Duboko u šumama ostala je jedna manja skupina od tridesetak zadnjih vojnika odžačke obrane. ''Banda'' će djelovati do početka 1947.. oni koji su se uspjeli spasiti kasnije o tome nisu smjeli govoriti. travnja 1945. a ne 25. Svi učenici (Hrvati) Više Gimnazije u Gradačcu neposredno poslije rata. i kao posljednji.» Koliki je broj žrtava među Hrvatima Odžaka. koji je pružao otpor novoj vlasti i novoj državi.bojovnika po šumama Vučjaka i vrbicima i šumarcima Odžaka i okolnih sela vrlo je teško bilo što reći. Nova komunistička vlast službeno ih je nazvala bandom. kao posljednji vojnih odžačke obrane iz bitke za Odžak godine 1945. Njih će izdati jedan u njihovu skupinu ubačen domaći doušnik. s prostora Odžaka bili su bez oca. Naročito je to vidljivo u knjigama škola u Gradačcu. godine. nadomak potočanskog groblja Lipa. a danas su rijetki još među živima da bi svjedočili o tome. Vlaške Male i niza okolnih sela govore i arhivi škola okolnih gradova prema kojim je stanovništvo odžačkog kraja gravitiralo. pa će naziv banda prihvatiti i stanovnici odžačkoga kraja.

Kako to navodi Božo Vukoja bio je osoba izrazito upadljivog izgleda: «visok. O njegovu odnosu prema srpskom . malo većeg i povijenog nosa. Petar Rajkovačić zapovjednik odžačke obrane (sedmi vitez NDH) s pratnjom Slika 3.Slika 2. što znači da zapovjedništvo odžačke obrane preuzima s tek napunjenih 23 godine.77 Prema pripovijedanjima starijih govori se da je obitelj Rajkovačić bila uglavnom žestoke naravi. Vukoja za njega tvrdi da se neprijatelju na spomen Petrova imena ledila krv u žilama. mršav. «Neću» i «ne mogu» od svojih vojnika nije želio čuti. Uveo je čeličnu stegu. Nije podnosio laž. ali s druge strane pošteni i pravedni. neposlušnost i neodgovornost. Prema pričanjima govori se da je Petar imao jednu nogu kraću te je zbog toga vidna šepao. Petar Rajkovačić rođen je i kršten 9.» Vojnu službu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije Petar je trebao služiti u Mariboru. koji sa svojih desetero djece žive u Bijelim Barama kod Odžaka. ali je nedugo nakon primanja u vojsku iz nje i otpušten kao nesposoban. tih i šutljiv. Kako se saznaje prema vojsci je bio krut i bezobziran. Kao zapovjednik obrane svoga kraja Petar je bio vrlo odlučan i čvrst. mirna pogleda. ZAPOVJEDNI CI ODŽAČKE OBRANE Zapovjednici odžačke obrane. da su zločinci gubili volju za svoj krvavi zanat. dok posljednju bitku vodi u dane kada puni dvadesetšestu godinu. svibnja 1919. Branitelji odžačke Posavine na jednom od postrojavanja. bračni par Franjo i Mara i sva njihova djeca uključujući i Petra i Ivana upisani su pod prezimenom Rajkovačić. kukavičko i podmuklo vladanje. U crkvenim knjigama odžačke rimokatoličke župe. braća Petar i Ivan Rajkovačić potječu siromašne iz obitelji odžačkih zemljoradnika.

ali najednom se Baja Petar okrenuo te mu se iz vida izgubio u masi onog naroda.. nego je i Baja Petar zaplakao.življu u zoni njegova zapovijedanja govori činjenica da je u Bijelim Barama.» Prema istom kazivanju nedugo nakon što je Petar otišao u šumu iz tog pravca čula su se tri pištoljska pucnja. ako se uistinu dogodilo moglo je značajno utjecati na moral i spremnost bojovnika na daljnju obranu. zna se samo da je bio ranjen za vrijeme zrakoplovnih napada. «Prije nego je odlučio poći prijaviti ga policiji. ali Petra Rajkovačića ni živa ni mrtva nitko nikada više nije vidio. a onda i sebe.. te im se do kraja rata ništa nije dogodilo.» Vukoja također iznosi da se pouzdano nikako ne može odrediti što je bilo s Petrom nakon sloma obrane. Tada se okrenuo na suprotnu stranu i krenuo. Tu se kraćim govorom oprostio od svojih bojovnika i krenuo u vučjačke šume. S druge pak strane 1958. pa zastao. a dobro je poznavao čojka toga.. Petrova vojska međusobno se oslovljavala riječju «baja». koje su prema nekim tvrdnjama kasnije i nađene. ali više nije imao riječi. a to je da je Petar prvo usmrtio djecu i ženu. Ovakav rasplet događaja djelomično bi podržao teoriju koju su kako Marčinko tvrdi plasirali partizani. Što se tiče njegovog brata Ivana Rajkovačića tu je situacija koja se tiče zadnjih dana obrane i sloma otpora puno jasnija. a pogledao je i Baja njega i siguran je da ga je prepoznao. Rajkovačićevom rodnom mjestu živjelo pet srpskih obitelji koje su poštovale zakon tadašnje države. se po cijeloj Posavini proširila priča da je neki musliman iz Odžaka prepoznao Petra Rajkovačića dok je boravio u Španjolskoj. . Postoji nekoliko različitih tumačenja o tome kako završava njegov životni i vojni put. Marko Babić prema kazivanju Marka Marića donosi da se Rajkovačić našao sa svojom vojskom koja je uspjela probiti obruč i stigla na Vučjak. a prema nekim saznanjima nakon toga je hodao na štakama. Kakva je Petrova sudbina nakon pada odžačkog kraja teško se može sa sigurnošću utvrditi. vjerojatno zbog toga se kasnije Rajkovačića naziva Baja Petar Rajkovačić.. svibnja poslije podne. gledao je Baju Petra od glave do pete. «Tužnim pogledom pogledao je tamo okupljene svoje bojovnike. u subotu 26. da još jednom pogleda svoje bojovnike. Podigao je ruku i drhtavim glasom rekao: Za Dom i Domovinu! Svi tamo nazočni su odgovorili: Spremni! .82 Ovo Petrovo ranjavanje. a nakon rata se oslovljavanje s «baja» oštro kažnjavalo od nove partizansko-komunističke vlasti.

krupniji. Tvrdi se da su upali u partizansku zasjedu na njivi Andrićki u Žabarima i da su tu pokošeni mitraljezom. hrabar. po prirodi promišljen i pribran. ali niži od brata. a posebno svog brata Petra!» Nakon bratove pogibije Petar prema nekim kazivanjima više nije osjećao samilosti prema zarobljenim partizanima. U vojsci je bio izniman borac. Ivan Čalušić rođen je 7. Otac je sedmero djece od kojih su njih četvero još bili živi 1994. nepopustljiv i odlučan. Nakon nemogućnosti daljnjeg držanja položaja u Vlaškoj Maloj Ivan Čalušić je bio s onom grupom bojovnika koja se probila iz partizanskog obruča i povukla u vučjačke šume. ali nedugo potom i on je preminuo. kasnije se ispostavilo da mu je to bio nedostatak jer ga se neprijatelj manje bojao. a prema kazivanjima zadnje su mu riječi bile: «Sve vas volim. Bio je oženjen i otac dvoje djece. Zdenko Odić. odmah bi bili ubijeni. Čalušić je bio humaniji prema neprijatelju. Kad je stigla pomoć suboraca još je samo Ivo Rajkovačić pružao otpor. smeđe kose i razvijen. Još 1941. Bio je čovjek s kojim se moglo razgovarati. Njegovu smrt Vukoja datira na početak svibnja 1945. Redoviti vojni rok u Kraljevini Jugoslaviji služio je u Virovitici.. Jefto i Slavko Kovačević kasniji partizanski prvoborci dobro poznavali. Od tri zapovjednika odžačke obrane najduže je poživio Ivan Čalušić o čijem se kraju zna nešto više i pouzdanije nego o završetku dva prethodno spominjana brata Petra i Ivana Rajkovačića. godine. Bio je potpuna suprotnost Petra Rajkovačića. ožujka 1916. po naravi eksplozivniji i opasniji. budući da su ga četničke vođe Branko. od kojih je tražio da se prekriže. kada su on i još dva časnika Jakov Pušelja i Ivica Rodin obilazili svoje isturene položaje. ožujka 1910. Tjelesno bio je plav.Ivan (Ivo) Rajkovačić rođen je i kršten 10. Ako se usporede Ivan i Petar kao ljudi te obitelji iz kojih dolaze jasno je zašto do pada odžačke obrane postoje dva zapovjednika i zašto se jedan drugomu nisu htjeli podrediti. niti je pio niti pušio. logornik i povjerenik hrvatske Vlade Čalušića je imenovao zapovjednikom seoskih straža u Potočanima i široj okolici. Izgledom Čalušić je bio čovjek srednjeg rasta. Zbog takve njegove naravi mnogi koji nisu voljeli disciplinu i strogost Petra Rajkovačića prelazili su pod Ivanovo zapovjedništvo. a tokom cijelog vremena Drugog svjetskog rata boravio je u svojim rodnim Potočanima. Prema pričanju jako je držao do svoga izgleda. u Potočanima kod Odžaka. No . i stariji je od svoga brata Petra. Umro je na rukama svojih prijatelja hrvatskih bojovnika. zgodan. a ako ovi to nisu znali.

te Mirko Perušić. ali je kasnije ipak pristao. Kasnije 1948. na ulaz su primorali nekadašnjeg Čalušićevog prijatelja muslimana Agu Salihovića. Rosa Mršić. Čalušić će kasnije u Tuzli biti osuđen na 12 godina robije. donijeli do njegove kuće. koji je izveo drugog zapovjednika odžačke obrane pridržavajući ga da od iznemoglosti i teške bolesti ne padne. Čalušićeva obitelj nikada nije dobila njegovo mrtvo tijelo! Nekoliko dana nakon Čalušićevog uhićenja u Potočanima je ubijeno devetnaest ljudi. Kasnije će bivši Čalušićev prijatelj Salihović biti proglašen herojem koji je uhitio Ivu Čalušića. Saja Mršić. nakon što su kao još mladi partizani bili zarobljeni u špijunaži hrvatskih položaja oslobodio i nije pogubio nego im je naprotiv osigurao siguran put naredivši svojim ustašama da ih otprate do partizanskog teritorija. Raspitivali su se za bivšeg glavnog ustaškog zapovjednika Ivana Čalušića. a on će tu titulu ponosno nositi. Nakon tih žalbi Ivan Čalušić je osuđen na smrt. što je i sprovedeno u djelo u srpnju 1947. od kojih najviše poreznik Medo Okić. no tu ga je otkrio jedan bračni par koji je tim putem slučajno prolazio te su ga odmah prijavili komunističkim vlastima i vojsci. Prema svjedočenjima tu ga je najmanje tri puta posjetio odžački liječnik Velimir Gojnić koji se tome u početku oštro protivio. Vojska je opkolila Čalušićevo sklonište i zatražila predaju. u pecaru župnog stana. a žalit će se i Muslimani. a on se budući da od bolesti više nije mogao niti hodati odlučio mirno predati. Kao prvi od tih devetnaest smaknut je bračni par koji je prijavio Čalušića partizanskoj vojsci. no na tu će se presudu žaliti Srbi iz Lipika i Kadra od kojih se posebno ističu Ljuba Lešić. I to zato jer ih je u proljeće 1945. Ovaj put se sakrio nekih 300 m od potočanske crkve. Čalušić je ponovno otišao u šumu da bi s preostalim bojovnicima dogovorio dalje povlačenje. obolio je od tifusa te su ga njegovi suborci u rujnu 1945. sve redom onih koji su na bilo koji način dobrovoljno surađivali s partizanima. u Odžak je došao partizanski major i jedna partizanka. Saznavši za Čalušićevu sudbinu javno su ustvrdili te čak preko novina obznanili da je Čalušiću i njegovoj obitelji nanesena velika i nepopravljiva nepravda ZAKLJUČAK . Unatoč što je bio iscrpljen i već u potpunosti onemoćao nitko se od partizanskih vojnika nije usudio ući u zgradu u kojoj se Ivan nalazio. U proljeće 1946.Čalušić nije dugo ostao tamo. godine u tuzlanskom zatvoru Štok. ali se zbog povratka bolesti ponovno morao vratiti u selo. gdje se skrivao po dvorišnim zgradama svoga oca.

Ista ta povijest koju napisaše pobjednici punih je pedeset godina uspješno skrivala i zločine i pokolje koje partizanske jedinice počiniše krajem svibnja 1945. a sve to na svojoj hrvatskoj zemlji stoljećima prije ostavljenoj u naslijeđe njihovim djedovima i očevima. spominjati je. koji će znanstvenom metodom rada doći do brojnih za nas još nepoznatih činjenica i događaja. koji su se u ključnom trenutku odlučili boriti do smrti braneći svoj narod. prema nekim svjedočanstvima i raskomadanih. pojaviti ljudi. a ista ta nova Jugoslavija i njeno partijsko vodstvo idućih pedesetak godina stvarala je neku novu povijest. a to je omogućiti da se njihova žrtva objektivno vrednije. Broj žrtava do danas nije točno utvrđen no iz svega predočenog jasno se može zaključiti da se radi o broju od možda i nekoliko tisuća mučki ubijenih. svoju djecu. povijest temeljenu samo na uvjerenjima jedne strane. pogotovo oni sistematski obrađeni. ukopanih ili u dijelovima bačenih u Savu. svoje kuće. ljudskim sudbinama i tragedijama vrlo lako može dovesti do stanja povećane osjećajnosti pa i suosjećanja s akterima svih ovih događaja. svoja dvorišta. Pobjedničke partizanske snage omogućile su stvaranje nove Jugoslavije. na gledištu pobjednika. Upravo takva povijest koju pišu pobjednici uspješno je gotovo pedeset godina prikrivala veliku hrabrost. svoje majke. činjenicama i događajima. istraživači. Ipak cilj nam je takvu mogućnost izbjeći i zadržati je na razini koja ne smije imati upliva u historijsko istraživanje koje nas treba dovesti do objektivnih i nepristranih zaključaka. odlučnost i vjeru hrvatskih branitelja odžačkog kraja da ostanu na svojim pragovima i daju sve što imaju za taj svoj komad njima svete i jedinstvene zemlje.Događaji s područja odžačkog dijela Bosanske Posavine iz razdoblja Drugog svjetskog rata do danas su nepoznati kako stručnoj tako i široj javnosti. istraživati i zanimati se za nju. Malo je toga do danas istraženo o svemu onome što se tih dana u Odžaku i okolnim selima događalo. Rijetki su objavljeni radovi o ovoj temi. ali se možemo nadati da će se barem sada kada se o temi Odžaka slobodno može govoriti. Branitelji Odžaka su tada ginuli za slobodu hrvatskog naroda u nekom budućem vremenu. da padne veo pobjedničke povijesti i da se . Cilj svakog pisanja o ovoj temi bi trebao biti upoznavanje javnosti s herojskom odlukom Hrvata odžačke Posavine. O temi poput ove vrlo je teško govoriti objektivno i bez upliva emocija. u cijeloj odžačkoj Posavini. Ginuli su s uvjerenjem da to ne čine uzalud. povijest temeljenu na jednom gledištu. povjesničari. zato smo im mi danas dužni učiniti ono najmanje što možemo. jer susretanje s nekim svjedočanstvima.

Božo VUKOJA. Zagreb. Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj – zločini jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj 1945. Beograd. u času kada su naše trupe ulazile u osloboñeni Zagreb. 2004. Josip JURČEVIĆ. 2. Zagreb. 7. Bosanska Posavina. Ahmet ĐONLAGIĆ. 4. U Odžaku se branila hrvatska Država.svjetskog rata.lipnja 1975. 1970.prava istina o ovim velikim ljudima. 1999. 2 Bitka za Odžak je poznata i kao posljednja bitka 2. godine. Marjan ĐORDIĆ. istočnobosanska divizija. na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. 1999 Bitka za Odžak pisanje br. koji ne postadoše veliki po načinu na koji su umrli nego po životu kakvim su živjeli ipak sazna! LITERATURA 1. Zagreb. Beograd. 1983. pišu: "U trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun. a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje. odnosno bitka koja se tamo odigrala nekoliko tjedana ranije. s mnogo poginulih na obema . Bosanskoposavski Bleiburg – Žrtve Burića štale u Garevcu. Hrvat žive vatre – križni put hrvatskog svećenika i njegova naroda. 5. Crnac. Srpske novine NIN koje broju od 1. 2005. 6. 2006. Za partizansku vojsku u vojnom smislu je bila ono što je za četnike bilo Lijevče Polje. Vidovice- Zagreb. Marko BABIĆ. 27. Mato MARČINKO. Ovde je tek počinjao rat. Proleteri istočne Bosne – Šesta istočnobosanska proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada. Ahmet ĐONLAGIĆ. 3.

godini nije bilo većih žrtava ustaškog terora. maja 1945. Tada na pozornicu stupaju ustaše Petar Rajkovačić i Ivan Čalušić. jer su bili zastupljeni u upravi i nitko ih nije uznemiravao. U borbi s četnicima 8. Što je predhodilo bitci Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske općinsku vlast u Odžaku ustrojio je zemljoposjednik i odvjetnik.čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. bili "domaći" ljudi. Sve do mjeseca maja 1942. U završnim smo ih borbama lako razbili. Mihailovićevi četnici nikada više nisu predstavljali važniju vojničku snagu. redarstva i oružništva. Zbog svog ugleda meñu Hrvatima. tako da su i sami partizani napisali: Nakon onog poraza od Rajkovačićevih ustaša. ali ih ustaška vojska relativno uspješno uspijeva zadržati podalje od većih naselja. a sa zapada i juga sela koja su smještena na obroncima Vučjaka. i uništavanja četnika u Balegovcu. do 18.. donijele su mu dobar glas koji se pročuo širom posavine. ustaški logornik i natporučnik (kasnije satnik) dr. Rajkovačić je roñen u Bijelim Barama 9. Rajkovačić preuzima ulogu pokojnog Odića i kao ustaški logornik do pred sam kraj rata vodi mnoge bitke s četnicima. kao uostalom i svi tamošnji vojnici. a Čalušić u Potočanima 7. poput zaustavljanja partizana u Bijelim Barama u kolovozu 1943.divizija. uz stalne juriše na ustaška utvrñenja. godine. Ovo je zasad jedini poznati pismeni trag o bitki za Odžak napisan za vrijeme bivše Jugoslavije. svibnja 1919. a selu Prudu postavlja im s dvadesetak svojih dragovoljaca zasjedu i zasipa ih unakrsnom vatrom. katolicima i muslimanima. Odžak se nalazi u ravničarskom dijelu Posavske doline južno od rijeke Save. izabran je za glavnog zapovjednika vojske. na našem području nije stradao čak ni jedan Jevrej…" No problemi će se pojaviti kad četnici s obližnjih brda počnu huškati Srbe da se suprotstave hrvatskoj vlasti.Zdenko Odić.Zdenko Odić. Borbe voñene od 16. srpska divizija i 27. očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan". a meñu njima i njihov poznati zapovjednik Mile Božičković. Jugoslavenski partizanski publicist Mehmedalija Tufeković piše: "U našem kraju u 1941. Srbi nisu imali primjedbi na lokalnu vlast. Trajat će sve do 25.stranama. ožujka 1910. ožujka 1943. Četnici pljačkaju i pale po okolnim selima. u brdovitom dijelu općine. današnja Bosna i Hercegovina. Nekoliko uspiješnih akcija Petra Rajkovačića. Tu Rajkovačić potpuno razbija četnike.25. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede . Četnici padaju kao otkosi. Obojica su. . kao i Srbima odžačkoga kraja. S istoka i sjevera okružuju ga sela koja su takoñer u nizinskom dijelu. godine . gine dotadašnji zapovjednik vojske dr. aprila bile su žestoke.

Neposredno prije bitke Cijela Posavska dolina bila je tada jedno od sigurnijih i mirnijih mjesta u NDH. Vrhovac i Svilaj. Zorice. Rajkovačić. Položaje za obranu Odžaka utvrdio je i temeljito pripremio inženjer Blaž Jurkić. inače. Svojim vojnicima je govorio: "U borbi se ubija. Posebno su bili utvrñeni rovovi prema rijeci Bosni. Donji Brezik. Branitelji nisu imali čak ni vojni zemljovid. ako se ne osjeća sigurnim u Zagrebu. Nitko mu nije smio reći "neću" ili "ne mogu". Vanjska obrana postavljena je južno od Save. rubovima sela: Svilaj. Ustaške postrojbe postavljene su na sve važnije strateške točke branjenog teritorija. kukavičko i podmuklo vladanje. Obrambeni su rovovi iskopani tako da je u svaki rov mogao stati jedan odjel vojnika. Balegovac.). ne bi nas napadali na našim pragovima". preko Zenice i Doboja. Da ima. Zanimljivo je da su se Petrovi vojnici meñusobno oslovljavali s Baja. pa će Petar Rajkovačić. ožujka 1916. na prostoru donjeg toka rijeke Bosne spojili su se korpusi . Obranom je zapovijedao Ivan Čalušić koji je sa svojom vojskom držao sam Odžak te sela Srnavu. Prud. Nemoj se zavaravati kad su u pitanju četnici i komunisti. ali su svi dobro poznavali svoj kraj. neka samo doñe u Odžak. poznat po nagloj naravi i u svoje je postrojbe uveo čeličnu stegu. Zatim je crta obrane išla jugoistočno uz lijevu obalu rijeke Bosne. zapreka od bodljikave žice. Kod njih nema milosrña i poštenja. Devići i Prud. na potezu Odžak. Sa sjevera crta obrana je išla desnom obalom Save: Svilaj. Branitelji Odžaka raspolagali su sa velikim količinama dobrog naoružanja. pa je tako poslije rata i Petar spominjan kao Baja Petar Rajkovačić. neposlušnost i neodgovornost. Trnjak. Dobor-kula. a bili su pokriveni drvenim trupcima kao zaštitom od minobacačkih granata. Potočani. Duge Njive. neprijatelj će ubiti tebe. U borbi je bio hladnokrvan i nemilosrdan i nije poznavao strah. visokokvalificirani inžinjerijski stručnjak. Srnava. Mrka Ada. Bitka Planovi sukobljenih strana Nakon osloboñenja Sarajeva 6. Svako od ovih sela bilo je posebno utvrñeno i osigurano. Jošavicu. godine i povlačenja Nijemaca i ustaša prema sjeveru. poručiti i samomu Poglavniku Paveliću da. za čije je nepoštivanje slijedila kazna smrti. Jakeš.travnja 1945. Bilo je izgrañeno mnogo rovova. Potočane. Petar Rajkovačić zapovijedao je ostalim područjem u odžačkoj okolici. municije i hrane. Vrbovac. a obranu južnog krila odžačkoga kraja (Pečnik) Petar je povjerio svom bratu Ivi (roñen 10. po usmenoj predaji. Nije podnosio laž. Pećnik. Istočno krilo držali su Pejo Ilak (Gornja Dubica) i Martinović (Balegovac). Ako to ne učiniš. Lipik.

27. Jedan od razloga velike žurbe bio je taj što su Jugoslavenske vlasti htjele saveznicima pokazati da kontroliraju situaciju i teritorij te se jedino sa njima može razgovarati o budućnosti zemlje. Uskoro je pao i Berlin. Zbog toga su donesene instrukcije za promjenu prvobitnog plana. ali Rajkovačić sa svojim vojnicima odlučuje dočekati Jugoslavensku armiju i braniti Odžak. saveznički zrakoplovi pogodili i onesposobili na Savi kod Zorića. Izvršenju te zapovijedi Vrhovnog štaba NOVJ bila je velika prepreka područje Odžaka u Bosanskoj Posavini. pa je na kraju dogovoreno da se ostaju boriti do zadnjeg čovjeka. te su partizani prvo bili prisiljeni zaobiči Odžak i krenuti prema sjeverozapadu. može se reći samoubilački. godine. potez teško je sa sigurnošću reći. a sve s namjerom da 2. U travnju 1945.formacija NOVJ s jasnim instrukcijama da se u što hitnijem roku spoje s jedinicama Crvene Armije i NOVJ na Srijemskom frontu. bit će to i naša najsnažnija poruka budućim naraštajima i svjedočanstvo. travnja 1945. Tjedan dana ranije. da će naša domovina Hrvatska jednom biti slobodna. Odnos snaga pred početak bitke Petar pod svojim zapovjedništvom ima oko 850 vojnika.korpusa partizanske vojske dobila je zapovijed da presiječe odstupanje neprijateljskih snaga u dolini Bosne. onda bi pravda na zemlji bila zauvijek mrtva". Bitka za Odžak počela je 19. kojima su zapovijedali pukovnici Ibrahim vitez Pjanić i Avdaga Hasić. 3. Kad ne bi bilo tako. sa kojim bi zatim zajednički zatim trebali nastaviti gonjenje njemačke i hrvatske vojske koja se povlačila prema Austriji. Zašto su se odlučili na takav. Odžak se još uvijek nije predavao partizanskim snagama. Mjesec je travanj 1945. a bio je pun ratnog materijala. a pridružilo im se i nekoliko stotina pripadnika seoske straže. hrvatska vojska se organizirano povlači iz Bosne prema dogovorenoj "Zvonimirovoj liniji".divizije. U početku je i on razmišljao da se s vojskom povuće na Zapad.armiji pripremi teren da bi u njenom nadiranju na zapad . Sigurno je jedino da Hrvate Hitlerov nacionalsocijalizam nije zanimao. uvjeren sam. ali su svi zapovjednici taj plan odbili. No.000. Meñutim. Ivan Čalušić oko 1. Unatoč ovoj našoj naizgled uzaludnoj žrtvi. na području odžačke općine našla se i veća skupina hrvatskih vojnika iz Bosne i Slavonije. armije i 57. Odluku o nepovlačenju je obrazložio Petrov brat Ivo riječima: "Svjestan sam da idemo u borbu koju ćemo izgubiti i u kojoj ćemo vjerojatno svi izginuti. što je označilo kraj Drugog svjetskog rata. kako se Hrvat bori za svoj opstanak na vlastitoj rodnoj grudi.divizija. već ih je zanimala jedino opstojnost države Hrvatske. Sa streljivom su dobro stajali jer su se njime opskrbili s njemačkog ratnog broda koga su u jesen 1944. uz pomoć 2. ka Brodu.

muslimanska brigada.brigade Matija Tunjić (nekoliko dana kasnije ubijen je i Miloš Trišić. industrijske i druge preduvjete. Marko Marić iz Dobrinje. U tom protunapadu.bataljona 16.B.birčanske brigade).Tita. komandant 19. Tog dana iz stroja je izbačen zapovjednik 16. Partizani nisu očekivali da ćemo ih goniti sve do Odžaka i da ćemo ući u sam Odžak. ali su iz pozadine osuli strahovitu vatru iz bacača po nama. Odnos snaga u korist partizana bio je 11 prema 1. 25.muslimanske brigade krenuli na Vlašku Malu. generalštaba i štaba 2. divizija kojom je zapovjedao Miloš Zekić. divizija. Kad smo krenuli za partizanima i kad su nas uočili dali su se u bijeg. 38. "očistiti teren i uništiti svu bandu". jedan od preživjelih svjedoka kaže: "Jutarnji napadi nekako već postanu dosadni. a obrana Odžaka još nije bila slomljena. U tu akciju su poslane 16. srpske brigade izvršile proboj od sela Svilaja preko Novigrada ka Prudu.srpskom i dijelovima 16.muslimanska izvrši što jači pritisak na branitelje i time ih onemogući da pošalju pomoć u obrani protiv jedinica 25. Zapovijed je bila da 16. Odžak mora pasti! Hrvatski vojnici su na početne napade neprijatelja odgovorili žestokim protuudarom.. muslimanske brigade Spasoje Mičić.muslimanskoj da se taj prostor pod svaku cijenu mora zauzeti. O ovakvom razvoju situacije govori i Ahmed ðonlagić koji gledajući situaciju s partizanske strane svjedoči o istom. Partizanski generalštab izdao je zapovijed: do Titovog roñendana. stoga se naši bojovnici odluče ne samo za obranu već i za kontranapad. 18. govori i podatak da su tijekom 25. birčanska brigada.armije".osigurali nesmetane prometne. korpusa JA bile su 27. Kolike su napore ulagale partizanske jedinice i s kolikim snagama su napadali. i 27. U Beogradu su već uvelike pripremali proslavu roñendana vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije J. divizija i dijelovi 16. dali su se u još jači bijeg". Kad su vidjeli da naša potjera nije šala. travnja upozorava . U sastavu 3. divizija kojom je zapovjedao Franjo Herljević i 53. ali su se prevarili. štab 25. Zapovijed je bila "Opkoli i odmah uništi!" Ovom su akcijom partizani pokušali na brzinu.. partizani su vraćeni ne samo na početne položaje. Početak bitke Partizanska akcija ili akcija NOVJ započela je pokušajem blokiranja ustaša u trokutu izmeñu rijeke Bosne i Save sa dvije strane.divizije zapovijedio je 16. Vidjevši da se ustaše ne misle predati. diviziji. i planine Vučjak sa treće strane. naglašivši: "to je nareñenje Tita.travnja 1945. godine. 14. nego i dalje. srednjebosansbrigade pripadale su 53. Josip Broz Tito 30. a kasnije i komesar 4. a da su s 19. divizija kojom je zapovjedao ðurañ Predojević. 19.divizije.

aprila bišu (bijahu) žestoke. Iste večeri pojedine partizanske kolone uspjele su stvoriti takozvane "klinove" u meñuprostorima. . Uspijevaju potisnuti ustaše iz Odžaka u Vlašku Malu. do 28. gore nebo i zemlja. ustaša Marko Marić. svoje formacije dolaskom partizanskih jedinica stavile na raspolaganje "narodnoj vojsci" tj.svibanj 1945. Srpska i nepotpuna 27. divizija) očajnički otpor ustaša bio je vrlo uporan. svjedoči kako bi se partizani dali u paničan bijeg kad bi ustaše iz rovova krenuli na njih s povicima: Naprijed braćo.ka brigada. ali nisu uspjeli slomiti niti jednu točku ustaškog otpora. istovremeno na juriš zauzeti ustaške bunkere. Preživjeli sudionik. s ciljem probijanja u "srce" neprijateljskih snaga. Obrambene postrojbe puštale su partizane na nekoliko desetaka metara. a zatim bi otvorili paljbu i nanosili im strašne gubitke. Zaista. godine za početak opkoljavanja i "čišćenja". Zapovjedništvo zapadne crte obrane preuzima Ivan Čalušić. korpusa Jugoslavenske armije. Za dom spremni. Jugoslavenskim se partizanima pridružio i veliki broj četnika koji su kokardu zamijenili petokrakom. O tome partizani pišu: Borbe od 19. odnosno napade iz busije i brzo povlačenje. Iako su u njima učestovale jedinice navikle na same pobjede (26. što je njima odgovaralo dok su partizani više navikli na gerilsku borbu. To je selo smješteno u ravnici bez brdovitih predjela. uz stalne juriše na ustaška utvrñenja. Naime. Sada su u istom stroju gazili proleteri i bivši četnici iz vučjačkog i trebavskog četničkog odreda. Borbe su nemilosrdne. Donesena je kolektivna odluka da predaje i zarobljenika nema. Borbe su nemilosrdne. znajući da im je ovo posljednja bitka ustaše su se borili na život i smrt. Prethodno navedene četiri partizanske brigade trebale su. a Petar Rajkovačić dijeli svoje postrojbe na četiri voda kojima se priključuje i Novačka satnija pod zapovjedništvom Nikole Šanjića. koji su počinili teške zločine nad civilima. partizanskim komunistima. ustaše su se pobrinule da prije bitke sva trava bude pokošena i žbunje sasječeno. s izvrsnim pregledom svih prilaznih puteva. svaka na svom pravcu napredovanja. Partizani pokreću sve raspoložive snage na Odžak s ciljem da slome obranu.štab 3. Po ustaljenoj praksi sve su četničke voñe. izuzev Bože Matića koji je sa svojim četnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj njivi. ali linija bojišnice se neće pomaknuti ni metra. kako bi se mogli boriti na brisanom prostoru prsa o prsa. komandant 16. meñu njima Spaso Mičić. Naših izbačenih iz stroja bio je 630. hvataj žive!! Na Vlašku Malu će se skoro mjesec dana smjenjivati partizanski napadi. a sve spomenute Početak najžešćih sukoba Komandant akcije Miloš Zekić odredio je 4. da će snositi punu odgovornost "ako se teren brzo ne očisti i ne zavede puni mir i bezbednost".

Njen zadatak je bio da spriječi ustaško izvlačenje preko Save u Slavoniju. ali poslije podneva neprijatelj je ubacio u borbu nove. ogorčeno…osim manjih dijelova 12. divizije.brigade 27. Tog dana mi smo ispalili 34 000 naboja. a štab Trećeg korpusa je poslao još jednu i to 18. Taj partizanski napad na Vlašku Malu bio je izuzetno jak. ustaše su preko noći dobile pojačanje iz Pruda. Odžak su branili sve samo domaći ustaše i zato su bili mnogo opasniji od Nijemaca. Nemamo više ni metka. Generali JA Koča Popović. jake rezerve". . prsa o prsa. Ivan Gošnjak. ustaše su se borile do posljednjeg čovjeka". ustaške divizije. divizije. Dana 8. ali su prisiljene na povlačenje. svibnja jurišaju tri brigade Miloša Zekića. jer su sva prevozna sredstva upotrebljena za prevoz ranjenika. a sve sa ciljem da se konačno slomi ustaški otpor.000 partizana uspijeva se probiti do Vlaške Male koju brani Petar Rajkovačić s nekoliko stotina ustaša. Borilo se samim jurišima i kontrajurišima."ali su ustaše odmah uzvratile protivnapadom i izbacile brigadu čak iz Potočana. brigade Stevo Kovačević šalje štabu Trećeg korpusa depešu slijedećeg sadržaja: "On je poduzeo neobuzdani juriš i izbacio naše snage iz mjesta. 14. tako da je morala da otstupa prema Lipi". Kada su se partizani u jurišu ponovo primakli prvim crtama obrane Vlaše Male ustaše su iskočile iz rovova i zaklona i jurišem natjerali partizane u bezglavo povlačenje i paničnu bježaniju. na dan kapitulacije Njemačke. Stevan Kovačević dalje izvještava: "Neprijatelj se očajnički bori.» Dne 4. Sljedećeg dana ustaše odbacuju brigadu do Vrbovca. Posle 20 sati neprekidne borbe zauzeli smo Svilaj. a nemamo više ni bilo kakva kola da pošaljemo po nju. pa tek onda može da se osvoji neki objekt". a 16. Pošaljite nam municiju. svibnja. a Stevo izvještava: "Nalazimo se i dalje na polaznim položajima. Tu su ih ustaše odbacile do sela Vrbovca. brigada nadirala je od Potočana. dok je glavnina Hrvatskih oružanih snaga već napustila Hrvatsku i kreće se prema Austriji. Iz tog sela komandant 14. tako da ni stari borci tako nešta nisu još videli. Svaki ustaša mora najpre da se ubije. Dolazak avijacije i konačan pad grada Krvave su se borbe nastavile istim intenzitetom. Petrov stariji brat. 5. čak preko kanala i mosta. za vrijeme obilaska položaja s još dvojicom časnika (Jakov Pušelja i Ivica Knežević) upada u partizansku zasjedu na njivi Andrićki u Žabarima i pada pokošen strojničkom vatrom. brigada je predvečer uspjela doprijeti do mosta na kanalu i u zoru udariti na Vlašku Malu. svibnja u neprekidnim jurišima naši borci uspjeli su da prodru kroz meñuprostore. Ustaše su ovoj brigadi uništile cijeli jedan bataljon. 9. Meñutim. sve do sela Dubice. brigadu iz sklopa 53. U ovim bitkama nije bilo zarobljenika. brigada bila je smještena na lijevoj obali Save od Slavonskog Šamca do Svilaja. Tih dana Ivo Rajkovačić. Ta 18.

Udarili su kao grom na 14. Poslije dva sata borbe. Odlazak u šumu No ni nakon bitke otpor nije prestao: u šumama je ostala skupina od posljednjih tridesetak odžačkih branitelja koja se nije htjela predati. Oni su kao križari djelovali do početka 1947..To što se dogodilo sa elitnom 14. gdje su partizani nekoliko puta forsirali rijeku Bosnu. Zadnje borbe vodit će se još kod Pruda na ušću Bosne u Savu. Iza ponoći počeli su juriši na posljednja uporišta u Vlaškoj Maloj i Balegovcu. meñu njima je bio i sam Rajkovačić…Tokom cijelog dana avijacija je bombardirala…Dan je produžen u noć. svibnja usredotočeni napad na Odžak. Vlaška Mala pala je nakon četiri sata borbe. bombama i noževima…"Birčanska i Romanijska brigada izvršile su 25. uporište je bilo zauzeto. svibnja 1945. na 23. To je za partizane bila golema sramota. u kojem pada polovina jurišnika.Peko Dapčević i Kosta Nañ šalju 23. i 24. a kasnijem pukovniku. nastavljaju se žestoke borbe. Padom Pruda pao je i posljednji slobodni hrvatski teritorij pod komunističku vlast. Borbe su se vodile za svaki rov. brigadom njenom komandantu. brigadu komandanta Steve Kovačevića tako snažno da su odmah probili partizanske linije i našli se partizanima iza leña. Stevi Kovačeviću nije mu bilo zaboravljeno i oprošteno od strane komunističkog vodstva. za svaku kuću. jer je šaka ustaša probila položaje čitave 14. iz Beograda na Odžak dvije eskadrile najmodernijih engleskih i njemačkih zrakoplova. U njihovu napadu biva po drugi put ranjen zapovjednik obrane Petar Rajkovačić. krvave i žestoke. Bolnica u Prudu bila je prepuna ranjenika. a meñu njima su bili Pavelićevi vitezovi pukovnik Ibrahim Pjanić i pukovnik Avdaga Hasić. Proboj Jedna grupa od oko 170 ustaša koji su se zatekli u Vlaškoj Mali uvidjevši da im se bliže posljednji trenuci odlučili su pokušati očajnički proboj. u partizanske ruke 25. a na kraju jedva generalu JNA (dobio čin generala pred odlazak u mirovinu).5 vrše još jedan protivjuriš. završena i posljednja bitka već službeno završenog Drugog svjetskog rata u Europi. U borbama tog dana bilo je 332 mrtvih ustaša. Zarobljenika nije bilo. često prsa o prsa. "Nad nebom iznad Vlaške Male i Odžaka pojavili su se naši jurišni avioni i počeli mitraljirati i bombardirati neprijateljske postave…U noći od 22. Nakon 36 dana krvavih borbi. ustaše su izvršile četiri uzastopna juriša…U praskozorje 23. svibnja 1945. a ostale natjerala u panično bjegstvo. kada . brigade i pri tome proboju nanjela velike žrtve partizanima.5. Mnoge ustaše iz te grupe su se tako spasili. ali su u njoj mnogi i ostali. godine.

Prema matičnim knjigama odžačkih župa. osuñen na smrt i pogubljen u Tuzli. Stanovništvo općine Odžak Godina popisa Hrvati Muslimani 1991. Poubijali su sve koje su zatekli u prudskoj bolnici (80 ranjenika i 4 bolničara). godinama nakon rata. Pretpostavlja se da je bio u skupini koja je probila partizanski obruč. poginuo je u proljeće 1947. da bi potom bili odvedeni u šumu Garevac i tamo jedan po jedan poubijani. posljednji iz te skupine.44%) . Dvjestotinjak boraca Garevačke bojne (jedini koji su se predali) odvedeno je u zidanu štalu seljaka Pere Burića. rasporedenih u 14 naselja Odžak je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru Bosne i Hercegovine. 14.056 stanovnika. 15. Postoje dvije verzije o dogañajima nakon proboja.31%) 5.995 (57.777 (18. Juro Šebešić. a samo "prvoboraca" poginulo je 1100. Ivan Čalušić takoñer se uspio probiti iz partizanskog obruča i povući se u brda Vučjaka gdje je djelovao sa svojom križarskom skupinom. Vršena su masovna strijeljanja zarobljenika i civila (naročito muškaraca iznad 15 godina). Obolio je od tifusa i vratio se kući gdje se je potajno liječio. Izdajom je uhvaćen. općina Odžak imala je 30. Tu se danas nalazi zajednička grobnica poznata pod nazivom Nujića Bašča. Kakva je bila sudbina Petra Baje Rajkovačića nije posve sigurno.25%) 1971. bili su bez oca.371 (19.500 ljudi.će ih izdati jedan ubačeni doušnik. a muškaraca osim djece gotovo da nije ni bilo.338 (54. 1947. tada je poginulo oko 2.89%) 4. Prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991.386 stanovnika. brojao 9. godine kao zadnji vojnik odžačke obrane. Jedna govori o njegovom oproštaju s preživjelim suborcima i samoubojstvu.220 (20.430 (55. Samo je u Pećniku ostalo 360 udovica.69%) 1981. druga verzija govori da je uspio prebjeći u inozemstvo te da ja navodno viñen u Španjolskoj. U gradu su ostale same udovice. Grad je 1991. a opljačkano je sve što se opljačkati dalo. Tu su nekoliko dana gladovali i žeñali. koja je za Hrvate bila simbol dolaska partizanske "slobode" na području posavske regije. Obitelj nikada nije dobila pokojnikovo tijelo. godine. 16. Partizanski gubitci se računaju na nekoliko puta više.35%) 6. Svi sudionici (Hrvati) s prostora Odžaka koji su pohañali Višu gimnaziju u Gradačcu neposredno poslije rata. Partizanska osveta Partizani su nakon ulaska u Odžak počinili mnoge zločine.

895 1981. Srnava i Vrbovac. Potočani .38%) 372 (6.57%) 457 (1.901 1971 4. 1850. Donja Dubica. Uspostavljanjem austro- . kada je uspostavljena nova granica Bosne duž rijeke Save. Posavska Mahala. Austrijska vojska je u nekoliko navrata prelazila rijeku Savu i osvajala Odžak sve do potpisivanja Beogradskog mira 1739.49%) 751 (12.10%) Hrvati 1.33%) 100 (1.04%) 950 (12. Donja Dubica. Gornji Svilaj.205 (66.634 5. Odžak. Donji Svilaj.404 (14.66%) 7. Novi Grad.63%) 27.70%) 85 (0. godine kao manje naselje i utvrda (Jukić.72%) ostali i nepoznato 359 (3. nazvana Drvenija koja je kasnije bila spaljena. Odžak (dio). Novo Selo. Gnionica. Donji Svilaj.81%) ostali i nepoznato 684 (2.69%) 127 (1. 5. nacionalni sastav Godina popisa 1991.82%) ukupno 9. Vojskova i Zorice. Povijest Današnji grad Odžak u povijesnim zapisima spominje se od 1593. Te godine u Bosni je sultanovim fermanom uveden odžakluk s pravom nasljeñivanja koji su se dodjeljivali zapovjednicima turske vojske.27%) Ukupno 30. naseljena mjesta u općini Odžak su: Ada. Potočani. godine). Posavska Mahala. Miralem-begu je ovaj kraj dodijeljen kao odžak (posjed) i on je izgradio malu utvrdu koristeći ostatke ruševina starog rimskog grada. povezanih s poslovnim zonama.64%) 6.881 (22. Izgrañena je i drvena džamija. te dijelovi naseljenih mjesta: Odžak U općini Odžak su ostala naselja: Ada. godine. Vrbovac.85%) Jugoslaveni 1. Jošavica.44%) 470 (6.15%) 740 (9.13%) 81 (1. Gornji Svilaj.95%) Srbi 599 (6. Jošavica i Srnava.32%) 163 (0. Daytonskim sporazumom.276 (4. Gornja Dubica.62%) 25. Novi Grad.361 (19. Gornja Dubica.147 (3.386 5. u sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta:Gnionica.21%) 1. Sljedećih 100 godina Odžak je proveo u miru i kulturnom i ekonomskom napretku.064 Prema popisu stanovništva iz 1991.056 Odžak (naseljeno mjesto).760 (78. Nakon njegove smrti taj posjed je naslijedio njegov sin Ibrahim i u to vrijeme Odžak predstavlja veće naselje i graničnu utvrdu s manjim brojem graničara. Muslimani 6.Srbi 5. Urbana struktura grada zasnivala se na principu organizacije stambenih grupacija-mahala.667 (18. Prud. Novo Selo.347 (70.38%) Jugoslaveni 819 (8.

Malo je poznato da je pružao najveći otpor partizanima na kraju rata. Uvodi se novi kapitalistički način privreñivanja i novi način grañenja koji podrazumijeva izgradnju visokih zgrada u kojima je objedinjen poslovni prostor u prizemlju i stanovanje na katu. Naime. Gradi se čvrstim materijalom (ciglom) po novim propisima. njemačkih i domobranskih postrojbi. dok su se neke hrvatske postrojbe zadržale u gradu i do 22. koji uvode regulaciju ulica i grañevinsku liniju. svibnja 1945. svibnja 1945. . Za vrijeme Drugog svjetskog rata Odžak je bio pod kontrolom ustaških.ugarske vlasti 1878. 6. godine u Bosni i Hercegovini nastaje i novi period za Odžak. bio je pad NDH.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful