You are on page 1of 48

ELEKTRA - Sofokle LICA: PEDAGOG OREST, sin Agamemnonov PILAD, prijatelj Orestov, ne govori nita ELEKTRA, HRISOTEMIDA, sestre

Orestove ZBOR, ugledne starije djevojke mikenske, prijateljice Elektrine. KLITEMNESTRA, udovica Agamemnonova. EGIST, kralj i drugi mu Klitemnestrin. IN PRVI Svie. Pred kraljevski dvor u Mikeni dolaze Orest, Pilad i pedagog. Dvor ima troja vrata i trijem sprijeda, gdje stoje kipovi boji, a medu njima i Apolonov. Desno se vidi grad Arg (gaj Ijin i trg Likijski), lijevo se na visu die hram Herin. OREST, PILAD, PEDAGOG. Pedagog Oj sine Agamemnona, to bjee vo Pod Trojom nekad, - sada moe glavom sam To gledat, za im srce vijek ti eznulo. Ta eno stari Arg, za kojim ginu ti, I strkom gnane Inahove keri/1/ gaj! To boga, zatiraa vujeg, Oreste, Trg jeste Likijski, a slijeva slavni hram Gle Herin; ovo, kamo sada stigosmo, Mikenu dr' da vidi zlatom bogatu I Pclopida eto dvore zlokobne. Tu po umorstvu oca nekad primih te Od sestre tvoje roene, ponesoh te I spasoh i do cvijeta hranih mladosti. Da osvetnikom bude krvi oca svog. Sad, Oreste i Pilade, ti najdrai Moj znance, brzo vam je smislit, to emo. Jer jasno sunca svijetlo ve nam jutarnje Gle glasne ptiica glasie budi sad, A crna, zvjezdani' osuta uminu no. Stog, prije neg' iz dvora tko vam izae. Posavjetujte se, jer tu smo, gdje nam nije Otezat doba, ve je pravi radu as. Orest

Najmilija mi slugo, kako jasne mi Ti znake kae, srcem da si dobar nam! Ta kao konj to plemenit, i ako je star, U pogibli izgubit nee srca svog. Ve uho nauli, - ba tako i ti na Sad potie i ide sam med prvima. Pa zato u ti svoju otkrit odluku, A ti mi pozorno daj sluaj svaku rije, I ako ne pogodih to, promijeni to! Kad ono stigoh k proroitu pitijskom. Da saznam, kako u za oca svog se ja Osvetit onim, krv to njeg'vu prolie, Ovako mi proree - sad e uti - Feb: Bez tita, vojske, lukavstvom iz potaje Sam rukom svojom smrt nek zadam pravednu! Pa kada takvo dakle usmo prorotvo, Ti ui, zgoda kad se prui, u dvor taj, Obaznaj sve, to s' radi, pa kad sazna to. Daj stalno javi nam! Ta radi starosti I duga vremena prepoznat nee te Ni sumnjat, gdje sjedinam' tako procvate. I priaj njima, tuin da si Foanin i da si evo stigo od Fanofeja/2/ -, Jer to je njihov saveznik ba najbolji. Pa javljaj, usto kletvom njima kuni se, Oresto da od sudbe krute pogibe, Na pitijskijem igrama se skotrlja U trku s kola. To nek bude tvoja rije! A mi emo - da, tako ree nama bog Grob oev prije svega prelit.// okitit Njeg kose viticom, a onda vratit se I rukam' onu dii aru mjedenu, U grmu tono - to zna i ti - sakrih je. Da rijeju varajui donesemo im Glas mili, moga da je lika nestalo U plamu vee - u prah da se raspao. Pa to me briga to, kad rijeju mrtav sam A uistinu zdrav i steem slavu si. Da, u dobitku, mislim, nema rijei zle. Ta esto vidjeh vee, gdje o smrti se i mudrih lano iri glas, a onda se. Kad opet kui stignu, tuju vema jo. Pa tako s' i ja hvalim, poslije glasa tog Ko zvijezda da u iv dumanma sinut jo. Al', otadbino moja, bozi domai. Na putu tome s dobrom sreom prim'te ine Pa i ti, dome oinski! Ta bol me Sad digli, pa te s pravom sveiit dolazim. Iz zemlje zgaena ne otpravite me. Ve dajte vlast da dignem, dom svoj uskrsnem!

Sad rekoh to, a ti se, starce, kreni ve. Na svoju - to ti briga budi! - pazi stvar! A nas dva idemo. Ta as je, - Ijudma on U poslu svakom pomo jeste najvea. Elektra (u kui) Ao meni - meni jadnoj! Pedagog Za vratima unutra, sinko, slukinje Ja jedne, uini se meni, jauk uh. Orest Je l' nesretnica Elektra? Ma hoe Ti, Da ovdje ostanemo i pla ujemo? Pedagog Ne! Nita prije nemojmo, dok naloga Ne izvrimo Loksijinih!/4/ Ponimo Ovako: ocu lijmo rtvu, jer nam to I pobjedu i snagu radu donosi! (Otidu, a Elektra izae.) Elektra Sistem Oj presveto svijetlo, Ti zrae, to zemlju nam grli svud. Kolike li pjesme alostinke. Kolike li udarce u mi ti Sprijed na prsi krvave padaju. Kad mrkla mi umine noca! Log bijedni u dvorima jadnijem Ve znade za nonu mi slavu tu. Koliko ja nesretnog oca svog Sved plaem - u barbarskoj krajini Ubica ga Ares ne ugosti. Ve majka mu moja i preljubnik Egist, kao drvari hrast, krvnicom Oh sjekirom raskole glavu! I nikakav ne die s' od druge Dol' mene pla, oe, to izdahnu Onako mi grdno i jadno. Antisistem AT plaa se neu Ja kanit ni jauka bolnoga. Dok zvjezdica zrake presjajne Jo gledam, a gledam danak taj. Ko slavica kakva, to izgubi Slavujke, na vratima oinskim Pred svima u u sav glas tuit. Oj dome ti Hadov, Persefonin, Oj podzemski Hermo i Kletvo ti asna, svete oj kerke vi boije Erinije, onog to vidite.

Tko s nepravde gine, a vidite. Tko kradom brani log kalja, Oj svaji'te, pomoz'te, osvetite Smrt oca nam naeg i brata mi Poaljite! Sama ne mogu ja Da odolim vie Tom pretekom bremenu tuge. (Dolazi zbor.)

ULAZNA PJESMA ELEKTRA, ZBOR. Zbor 1. strofa Elektra oj kerko, kerko Majke najnesretnije, to l mi Vijek bez prestanka gine 'vako kukaju Za Agamemnonom, davno to mati ga Lukava bezbono prijevarom uhvati I kletom izda rukom? Tko to uini. Taj pao! - 'vako zborit ako smijem ja. Elektra Gospodskog roda'koljeno. Utjehom dooste mukama mojijem. Znam i razumijem, nije se oku to Otelo meni; i toga se neu da okanim. Svoga da oca ja nesretnog ne plaem, l vi, svake to ljubavi milje vraete meni, Ded pustite - ah, molim vas 'Vako s tuge da bjesnim. Zbor 1.antistrofa Al zacijelo nee Hadu S vode, to na pokoj sve sprema, Vratit oca nit plaem niti molitvom. Nego mi s mjere ti prave sve zapada U jad neizmjerni - gine vijek nariu, A lijeka u tom bijedi nema nikakva. Pa to mi onda ezne za tim mukama? Elektra Luda, tko roditelje si. Jadno preminule, ikad zaboravi! A srcu, meni bar, plana i plaljiva Omilje ptiica, glasnica Zeusova,/5/ tono za ltisom - ltisom// tui sve. Ao, prebijedna Nioba, tebe, u kamenu grobu to suze - ah! - prolijeva. Drim ja bar za boga.

Zbor 2. strofa Na svijetu, dijete, ne granu. Tuga tebi jedinoj. S nje vie kuka ti no oni u kui, A istoga roda, iste s njima krvi si. I Hrisotemida i Ifijanasa tako ti ivi i sretnik Oresti, jadima Kom mladost ote s';/8/ jednom e Njeg, sina oca ugledna, Slavna doekat krajina mikenska. Kad Zeusa blagom pratnjom stigne u na kraj. Elektra Bez prestanka ti ekam, ekam njega ja; Bez djece, jadna, neudata lutam vijek. Prosipam suze, i bez kraja goni me Nemili udes, a on ti zaboravlja. to mu uinih,/9/ to li ga putih./10/ Pa kakav li Meni gle dolazi glas, a nije la? Ta vjena enja mori ga, l dok on 'vako ezne, svanut ne mari. Zbor 2. antistrofa Ne kloni, dijete, ne klon' mi! Na nebu jo stoluje Zeus silni, to sve vidi, ravna; njemu ti Gnjev predaj prebolni i ljutit nemoj se Odve na one, na koje mrzi, nit s uma putaj! Ta vrijeme bog je svemoan. Nit sin je Agamemnonov, Na alu tono krianskom. Na ati goveda, boravi, nehajan, A ni bog, to na Aherontu jeste kralj. Elektra Al meni vei ica dijelak proe ve Bez nade, vie vrsna nijesam trpjet ja. Bez roditelja ja venem i venem sve. Nikakav vojno me mileni ne titi. Nego ko kakova tudinka prezrena Oeve odaje redim, ovako gle U haljinama grdnijem, i oko stolova se vrzmam praznijeh. Zbor 3. strofa Da, tuno njemu/11/ na povratku Glas jeknu - tuno, u postelji Kad oinskoj mjedene sjekire Na njega sunu udarac. Lukavtina smisli, ubi strast,

A obje - strahota! sliku nam lznesoe stranu, il' bio bog il ovjek, tko to uini. Elektra Oj dane onaj, to od svijeh Ba najmri meni ogranu! Oj noi, oj strana moro ti. Gozbo grozna! Grdnu mi ugleda Smrt otac od ruku dvojijeh,/n/ to pusti ivot mi otee. to mene upropastie. Bog, veliki Olimpljanin Oh dao, snala kob ih zla Osveta, radosti nikad ne uili. Kad takvo djelo svrie!

Zbor 3. antistrofa Daj pazi, nemoj dalje sad Ni rijei! Ne vidi, kako li U svoju sada nesreu Gle sre tako nemilo? Zla mnogo ti na se navali. Dok mrkom tom duom svojom spor Vijek raa; a takav s monima Ti bojak biti ne smije. Elektra Oh, bijeda, bijeda me prisili; Znam, oku bijes ne umae mi. AT neu u bijedi proi se Tuge ove, Dahom dok diem ja! Ta kome e, rode mileni, Kom, sudi l zdravo, koristit rije. to sluam?/13/ Pust'te, pust'te me. Oj tjeiteljke! Kraja tom Bit nee, nikad muka tih Ja ti se ostavit neu, ve suze u Ovako nebrojene lit. Epod Zbor Al' srca ti govorim odana Ko kakva majica iskrena; Ne gradi na nevolje nevolju. Elektra Kakve li mjere ima ovoj bjedi mi? Kazuj: je l lijepo za mrtve ne mariti?

Gdje li med ljudima nie taj obiaj? U takvih ne nala ja tovanja Nit, eka li srea me, mirno je Uivala, ocu ako svom Na prezir krila sputam ja Plau si glasnome! Bude li kao prah i nita mi pokojnik Jadan leao, a za krv njegovu Kazni oni ne prelrpe. Onda stida nestat e, I straha bojeg u smrtnika svakoga. IN DRUGI ELEKTRA, ZBOR. Zbor Ja dooh, kerce, i za tebe u brizi i k jednu za se. Ako pravo ne zborim. Na tvoju budi! Tvojim emo stopam' po! Elektra Jest. stid me, djeve, ako vama ini se, U plau silnom da se odve guim ja. Al' sila mene ovo sili, - prostite! Ta koja ne bi enska roda ugledna To radila, jad gledajui oinski. to ja ga ba dan na dan i no na no sved Ovako gledam, gdjeno vema buji mi. No vene? Prije sveg je mati roena Dumanka najljua mi, onda u kui Da, svojoj ivim s ubojicam' oca svog, I oni zapovijedaju mi, oni mi 1 daju, a i uzimaju jednako. Pa onda kakve l, misli, dane provodim. Na prijestolu kad oinskome opazim Egista, gdjeno sjedi; spazim, haljine Gdje nosi iste, ko on, i Ijevanicu Kod ognjita, gdje njega ubi, izlijeva; Kad spazim onu krajnju obijest njihovu Ubicu nam u oca naeg krevetu Sa zlosretnicom majkom, ako materom Zvat treba onu, koja s njime poiva. A tako bestidna je, te sa kletijem Zloincem ivi, nikakve s' Erinije Ne boji, nego kao da se smije tom. to biva, eka, dok joj svane onaj dan. Kad ono ubi oca mog na prijevaru, -

Tad kolo vodi, kolje janjad, rtvu si Tu mjesenicu,/14/ bogovima - spasu svom. A ja ti jadna, prejadna, kad vidim to, U dvoru plaem, ginem i onako ti Sve sama za se alim gozbu nesretnu. Po ocu to je krstie; ta nije mi Ni prosto, da s' do mile volje naplaem. Jer ta - da, rijeju plemenita ena tad Ovakvim mene viu grdi grdnjama: Ti bogu mrski gade, tebi jedinoj Zar umrije otac? Drugi nije l nitko iv U tuzi? Grdno pala, plaa sada tog Ne rijeili te bozi donji nikada!" Da, tako ruga se, dok od kog ne uje, Oresto da e sti; tad stane mahnita Do mene, vie: Nijesi l ti mi kriva to? Zar nije tvoje djelo to? Ta nijesli l ti Iz ruka mi Oresta kradom otela? Al' znadi, platit e mi platom dostojnom!" Da, tako laje, usto zbliza jari je Onako isto njezin slavni zarunik. Ta sinja kukavica, iva kuga ta. to s pomou ti ena znade biti boj. A ja gle jadna venem, dovijek ekaju, Oresto da e meni svanut kao spas. Ta uvijek neto smjera. - 'vako nade mi. to ja ih imam i to nemam, uniti. _________________ "Artem non odit nisi ignarus." iikov ~ administrator ~

Pridruio: 20 Mar 2006 Poruke: 4801 Lokacija: Parnas Poslao: Sre Mar 10, 2010 1:38 pm Naslov: U takvim, drage, prilikam' ne mogu biti Ja posluna nit muat, nego u zlu ti Ba prijeka jeste potreba i radit zlo. Zbor De reci: je l Egisto gdjegod blizu tu. Dok nama zbori to, il' ode od kue? Elektra

Ta da. Ma nemoj mislit, da bih, da je tu, Uvani hodala. Sad desi s' u polju. Zbor E onda u se s tobom, kad je tako to. Slobodnije upustit ja u razgovor. Elektra Ta pitaj, to ti drago, - njega nema sad. Zbor Pa ja te pitam: za brata to veli svog. Da l kani do il' ne da mu se? elim znat. Elektra Bar veli, al' dok veli, rije ne dri on. Zbor Tko stvara veliko, otezat voli taj. Elektra Al' opet bez otezanja ga spasoh ja. Zbor Ne boj se! Plemenit je, dragim pomo e. Elektra Ta uzdam se, - ma ne bih dugo vijela. Zbor Ni rijei sada vie! Eno sestru ti. Krv istog oca, majke, iste, vidim ja, Hrisotemidu, - u rukam' nosi iz kue Gle za grob rtvu, kakva s' mrtvim prinosi. (Hrisotemida nosi ljevanicu, zdjelicu s plodovima i valjda jo rtveni kola.) PREANJI, HRISOTEMIDA. Hrisotemida A to izie opet, te na izlazu U predvorju glas, sestro, die eto svoj I ne' u dugom vremenu da naui Ne odavat tako ludo pustu gnjevu se'? Al' znam i sama ja toliko, da me to Sad boli; stoga, kad bih stala na snagu. Pokazala bih, kako po njih mislim ja! Al' 'vako u zlu smotat jedra mili mi s'. Ne init se, da smjeram to, a naudit Ne mogu. I ti, elim, 'vako radila! Al' opet nije pravo, kako zborim ja, Ve kako sudi ti; no treba l slobodna Da ivim, gospodare u svem sluat je. Elektra Strahota j', gdje si dijete ocu 'nakvome, A zaboravi ga, dok mari za majku.

Sve opomene te mi od nje naui, Od sebe sama ti to nita ne zbori. Od dvoga biraj jedno: il' si udi zle Il' dobre, al' na svoje drage ne misli. Ti ree sada ba, da stane na snagu. Pokazala bi mrnju im, a mene gle. to oca svakom osvetom osveujem. Ne pomae, ve od djela me odvraa. Pa nije l zlo to, k tomu i kukavtina? Ta kai il' od mene uj: od kakve bi. Da s' plaa proem, koristi mi bilo to? Ne ivim? Da - zlo, znam, al' opet ivi se. Al' jada njima zadajem, te mrtvu tim, Imade l ondje kakva slast, ast podajem. A ti, to mrzi, mrzi dato rijeju nam. A djelom stoji uz ubice oca svog. Stog nikad ne bih ja, pa nudio mi tko Te dare tvoje, to se njima gizda sad, Pokorila se! Tebi krcat bio stol, U obilju nek ivot tee! Srca svog Ne ranit/15/ to bud' hrana meni! asti ste Ne elim tvoje, nit bi ti, da mudra si. Al' 'vako, gdje bi smjela kerkom oca se Zvat najboljega, materinim zlatom se Ti zovi! Tako e veini izi zla. Kad mrtva oca. mile svoje odvre. Zbor Ne plani strau, boga ti! U rijeima Vas obadviju ima dobra, kad bi se Ti njenim, ona tvojim koristovala. Hrisotemida Ja, djeve, nekako sam rijeima njezinim Ve vina, nit bi ikad ih se sjetila,/16/ Da ne uh, zlo gdje njojzi prijeti najvee, Uguit tono u nje taj e glasni pla. Elektra Daj reci tu strahotu! Ako veu mi Od ove kae, neu s' vie opirat. Hrisotemida Pa rei u ti sve, koliko znadem ja. Ta misle te, ne okani li s' plaa tog, Otpremit onamo, gdje nikad sunca sjaj Ne' gledat; iva tamnici pod svodom e Daleko od te zemlje/17/ pjevat nevolju. Stog misli -, nemoj jednom poslije krivit me Nastradav! Sad je doba opametit se.

Elektra Pa to mi init doista naumie? Hrisotemida Jest -, im Egisto sada kui vrati se. Elektra Koliko ba je do tog -, brzo doao! Hrisotemida Al' kakvu ovo, jadna, elju izusti? Elektra Da doe, ako smjera radit tako to! Hrisotemida Pa to e, da te snae? Gdje ti pamet je? Elektra to dalje od vas hou da uteem ja. Hrisotemida A nije l tebi na pameti ivot taj? Elektra Ej krasna 1' ivljenja mi mog - divota ba! Hrisotemida Pa bilo bi, da pametno se vladat zna. Elektra Ne ui mene, kako drugim bit u zla! Hrisotemida Ne uim -, ve gosparima da poputa. Elektra Ti ljepaj to/18/ al' udi mi ne pogaa. Hrisotemida Ne pasti s bezumlja je lijepo zaista. Elektra Pa past u, treba , oca svog osveuju. Hrisotemida Al' otac, znam ja, ovo meni/19/ oprata. Elektra Rije takvu moe ra tek pohvaliti. Hrisotemida A ti me nee sluat, pristat uza me? Elektra Ne! Tako uplja glava nikad ne bila! Hrisotemida Pa ja u poi, kamo putem alju me. Elektra A kamo ide? Komu nosi rtvu tu? Hrisotemida Ta mati alje, ocu grob da prelijem. Elektra to ree? Zar dumanu svome najljuem? Hrisotemida Kog ona ubi -, to ti hoe da kae. Elektra

A koji drug je skloni? Kom se svidje to? Hrisotemida Strah neki noni, ini s' meni, sili je. Elektra Oj bozi oinski, sad bud'te u pomo! Hrisotemida Uzdanja l ima kakva radi strave te? Elektra Kad prikazu mi kae, rei u ti tad. Hrisotemida Al' ne znam kazat doli neto malo tek. Elektra Pa kazuj i to! Mala rijeca zaista Ve mnogo puta srui, die ovjeka. Hrisotemida Glas neki pronosi se, oca da je mog 1 tvoga vidjela, gdje na svijet drugi put On doe, te s njom ivjet stade; ezlo on, to sam ga jednom noae, a sada ga Egisto ima, uze i u ognjite Zatae; iz njeg nie bujna mladica I hladom pritisnu svu zemlju mikensku. To jednog pripovijedat uh, to bijae Tad blizu, Suncu kad je san kazivala./20/ A vie ti ne znadem nego samo to, Da ona mene alje radi straha tog. Stog bozim' roda svog te kunem: posluaj I ne gin' s nerazuma! Odbije li me U nevolji e onda opet trait me. Elektra Al', draga, od tog nita, to u rukama Imade, na grob ne stavi, jer pravo ti Ni bogu drago nije metat plodova Nit rtve ocu lit od ene mrske mu. Il' vjetru predaj il' duboko u prah skrij. Gdje nikad od tog nita rake oca nam Dosei nee, nego nek se njozi to Ko zaklad uva dolje, kada izdahne. Pa uope, da nije najbesramnija Od ena svih, ej nikad ne bi lila ti Ljevanica gle mrske tom, to ubi ga. Pa gledaj, ini l ti e, da e pokojnik U grobu s ljubavlju joj primit dare te. Gdje mrtva grdno ko dumana nakazi./21/ I o glavu mu otr mrlje krvave. Svoj grijeh da opere.

Ta valj'da ne misli, Ubistvo da e ona time/22/ okajat? Ne nikad! Nego pusti to, pa s glave si Vrh kose - uvojak de srei, daj mu ga Po jo od mene jadne - malen dato dar, Al' opet sve, to imam - ovo vlasi gle I pas mi nekieni, nek je za duu! Pa padni, moli, milostivo da doe Iz groba kao brani od dumana nam, I sinak Orest iv nek rukom savlada, A nogom zgazi njeg've neprijatelje, Da poslije rukam' punijim ga kitimo, No to ga sada mi darivat moemo! Da, mislim, mislim, da j' i njemu stalo to. Te takve eto teke njojzi alje sne. Al' opet, sele, idi sebi na ruku I meni i od sviju ljudi najdraem Da, ocu naem, to u Hadu poiva! Zbor Ba bogu milo djeva zbori -, (Hrisotemidi) ti e to Izvrit, draga, ako bude pametna. Hrisotemida Izvrit u, jer dvjema pravedna ti stvar Bit nee uzrok svadnji, nego e im rad Uskorit. A vi, mile, mu'te, boga vam, O ovom djelu, to uinit kanim ga! Jer dozna 1' mati za to, jo e, ini se, Ba ogrknut mi ovaj smjeli naum moj. (Hrisotemida odlazi.) STAJAA PJESMA ELEKTRA, ZBOR. Zbor 1. strofa Ako nijesam bez uma proroica l pamet zdrava me ne ostavi, Pravda navijetena dolazi l pravednu u rukam' svojim nosi vlast; Progonit e ih, dijete, - skoro bit e to. Uzdanje budi mi s', Gdje evo ovas za san uh, tono slatko zuji mi. Ta roditelj, Helena vladar, Nikad ne zaboravlja Ni stara dvosjeklica bradva, Ubojnica mjedena, to njega nam po zloinstvu smae pregrdnome.

1. antistrofa I mnogonoga i mnogoruka/23/ e Sti Srda koraka gvozdenoga, to u zasjedi se krije sad. Bez zakona, bez stida ih - grjehota je Za brakom, krvlju okaljanim, srva strast. A za to, uzdam se, Znak javlja nam se; nikad ga Krivci a ni sukrivci/24/ Pohvalit nee, il' zacjelo Vie nijesu prorotvo Smrtnicima ni sanci grozni A ni glasi od boga, Ta prikaza nona ako s' dobro ne dokona. Epod Oj Pelopova negdanja Ti kobna konjska utrko, Oh kako l crna svanu Zemlji toj! Ta otkad Mirtil/25/ u moru Od ruke tue nade grob. S a zlatnog svoga sjedala Zloinstvom crnim strovaljen, Odonda Jo nikada ti doma tog Zloinstvo kobno ne pusti. (Klitemnestra dolazi iz dvora s robinjom, koja nosi koaru punu plodova.) IN TREI PREANJI, KLITEMNESTRA. Klitemnestra Jest, na slobodi, ini s', opet kree se; Egista nema, koji vazda brani ti. Na vratim' bar da ne sramoti dragijeh; A sada, jer on ode, nita na me se Ne osvre. A mnogo me pred mnogima Ti obrui, - da s' banim drsko, bez pravde Pa tebi i tvom se rugam vladanju. AT obijesti u mene nema, - grdim te, Jer ti me esto puta 'vako grdit zna. Sve otac ti je, nita drugo, izlika; Od mene, kae, pogibe. Od mene - da, Znam dobro; tajit nije na pameti mi. Al Pravda njega pogubi, ne sama ja; Njoj bjee ti pomagat, da si pametna Ti bila, jer taj otac tvoj, kog plae vijek, -

Taj sestru tvoju, od Helena jedini, Odolje bozim' rtvovat, a muke on Tolike siju ne mui, koliku ja, to raah. Neka! Al daj reci, zato nju Prikaza, - za kog? Za Argivce, rei e? Al nijesu nju pogubit prava imali. A ubi l moju za brata Menelaja, Od mene kazan sti ga nije imala? U onoga zar dvoje/26/ djece ne bjee? Toj vema bjee nego onoj mojoj mrijet, Od oca su i majke, radi koje bi Put onaj. Il' Had enju vema outi Za mojom negol' njenom djecom, nju da mi Proguta? H' u oca, one nesree, Zar srca za Menelajevu bijae, Za moju ne? Pa nije l ud to oca zla. Bez uma? Mislim, ako ti i ne zborim Po udi. Rekla bi i pokojnica to, Da glas joj vrati se. Pa ja se ne kajem Rad ina. ini 1' tebi se, da sudim zlo. Sud stvori estit, onda kori blinje si! Elektra Bar sada nee rei, da te prva ja Uvrijedili, onda tako to od tebe uh. Pa ako dopusti, po pravdi zborit u Za pokojnika, k jednu i za sestru si. Klitemnestra Pa doputam. Da tako sved mi poinje Govorit, ne bi teko bilo sluat te. Elektra Pa evo hou. Oca, veli, ubi mi. Rije koja od te moe bit jo runija, Pa s pravom bilo ili ne? Dokazat u, Da s pravom ne ubi, ve rijema rav te Potae ovjek, s kim sad ivi. Lovicu Artemidu de pitaj, kome za kazan U Aulidi te silne sputa vjetrove Il ja u rei, jer je pitat ne moe.

Moj otac jednom eu - tako ujem ja Po gaju boiinu, krokom jelena arena, rogata ba, die. Rue ga On pohvali s', i sluajno mu jedna rije Izmae. Zato kerka planu Letina, Ahejce ustavljae, nek za odmazdu Ker svoju mjesto zvijeri otac rtvuje. I tako pade rtvom, - drugog izlaza Ni kui ni pod Troju vojsci ne bjee. Da, zato s mukom, pod silu - a opiro s' On dugo - zakla nju, ne zbog Menelaja. A htjede l - neki je i na tvoju - djelom tim Koristit onom, zar je zato morao Od tebe ginut on? Po kakvu zakonu? Kad takav ljudma zakon daje, pazide, Da jada sama si ne zada, - poali! Jer budemo li jednog klali za drugog, Ti prva past e, ako pravda stigne te. Al' gledaj, nije l ovo lo ti izgovor. Ta izvoli li, ono kai: zato sad Najgrdnija na svijetu djela poinja _________________ "Artem non odit nisi ignarus." iikov ~ administrator ~

Pridruio: 20 Mar 2006 Poruke: 4801 Lokacija: Parnas Poslao: Sre Mar 10, 2010 1:39 pm Naslov: S ubicom onom spava, s kojim oca mog Ti ono prije pogubi i djece mu Jo raa, onu zakonitu otprije. Od zakonitih to potekla, odvre? Pa kako u pohvalit to? Il' rei e, Da i to za ker tvoju jeste odmazda? Al' runo je, i ako kae. Dino nij' Rad keri za dumana ba udavat se. Al' ni opominjat te nije slobodno. Sav jezik isplazi i vie, mater si Da ruimo. A ja bar drim, da si ti Ma prije gospodarica no majka nam. Ta muan ivot ivim, sila nevolja

Od tebe i tvog druga vijek me snalazi. A onaj drugi vani - Orest kukavi, Izmakav jedva ruci tvojoj, jadno ti ivotari; rad njega esto na me se Ti potui, da osvetnikom tebi se On hrani. Pa da, to bih - znaj zacijelo - ja. Da mogu. Zato svima trubi, da sam ja Il', hoe, zla il' lajava il' drskosti Sva puna. Jesam li ti poslu takovu Ja vjeta, tvoje udi ne sramotim ba. Zbor Gle, vidim, bijesom die, ali da li je U pravu, za to vie, vidim, ne mari. Klitemnestra Pa emu treba meni za nju mariti, Kad 'vako onu, to je rodi, obruka A tako mlada? Pa ne ini li ti se. Bez stida na svako da djelo e se dat? Elektra Sad dobro znadi, mene da je toga stid, I ako ti ne ini s'. Vidim, ne radim Ni prema dobi, a ni kako meni se Pristoji. Ali mene tvoja zlobna ud I djela tvoja sile, preko srca to Da radim. Djela runa runim ue se. Klitemnestra Oj skote drski! Jest, ja, moje rijei ti I djela moja daju grdit previeim/ Elektra To ti si kriva, ne ja. Djelo ini ti, A djela prema sebi rijei nalaze. Klitemnestra Artemide mi gospe, rad te drskosti Utei nee, kad Egisto vrati se. Elektra (zboru) E vidi? Gnjev je zanosi, a dopusti, Da zborim, to bih htjela, - ne zna sluati. Klitemnestra Zar nee dati mi, ni s tihom molitvom Da rtvujem, kad zborit sve dopustih ti? Elektra Pa dam ti, elim, rtvuj! Moga jezika Ne krivi! Ta ni rijece vie neu re.

Klitemnestra (robinji) Di' rtvu ti do mene, svake vrste plod, Da eto Gospodu prinesem! Od straha, to osvaja me sad, nek to mi bude spas! (Kipu Apolonovu) Ded, Febo zatitnice, uj mi sada ti Rije tajnu, jer ja gle pred prijateljima Ne govorim nit smijem ba na svijetlo sve Iznesti, dok je ova u blizini mi, Iz zavisti da jeziinom lajavom Glas laan rasturila ne bi gradom svim. Al' sluaj 'vako! Tako i ja zborit u. Te prikaze, to noas u snu dvolinu Ja vidjeh, daj mi, gospodaru Likijski, Pojavie l se na sreu, nek vre se, Na nesreu li, na dumane svali ih! Pa smjeraju li neki meni bogatstvo Sad ovo otet, ne dopusti, nego daj Da 'vako sve ivotom ivim vedrijem I dvorima Atrida, ezlom da vladam; Da vedre traju dane ivim s dragima, to s njima ivim sad, i s onom djecom si, to nijesu srca zla nit gorke tuge mi Zadavaju. To, Apolone Likijski, Dobroduno me uslii i nama svim Daj, kako molimo. A drugo - drim - sve, I ako utim ja, ti znade, jer si bog; Od Zeusa tko je, taj sve mora da vidi. (Dolazi pedagog kao glasnik.) PREANJI, PEDAGOG. Pedagog Oj djeve strane, mogu 1' stalno doznat ja, Egista kralja da l su ovo dvorovi? Zbor Jest, strane, ovo su. Sam dobro pogodi. Pedagog Pa pogaam li i to jo, da .gospa je To njeg'va? Na pogled se ini kraljica. Zbor Zacijelo, dato. Glavom ti je ona to. Pedagog Oj zdravo, gospo! S glasom dobrim stigoh ja Od prijatelja k tebi i Egistu sad. Klitemnestra

Rije primam tu, al' prije svega elja me Od tebe doznat, tko te ovo posla nam. Pedagog Fanotej Foanin -, stvar javlja veliku. Klitemnestra A to to, strance? Ka'! Od prijatelja si Pa, stalno znam, i mile glase nosi nam. Pedagog Oresto mrtav je -, to kaem kratko ja. Elektra Ao meni jadnoj! Danom ovim propadoh! Klitemnestra (glasniku) to - to to veli, strance? Nje ti ne sluaj! Pedagog Oresto - velim sad, ko prije - mrtav je. Elektra Ja nesretnica odoh, vie nema me! Klitemnestra (Elektri) Ti ini svoje! (Pedagogu) A ti, strance, kazuj mi Po istini, na koji nain poginu. Pedagog Pa zato me i slali, da ti kaem sve. Na igre slavne, onu diku Helade, On radi delfijske ti dode nagrade; Pa ovjeka kad onog zau glasni klik. to k trci zovnu - prvi jeste mejdan to Izie krasan, svima ondje zaudo. U trku prema snazi stie meti on I s darom/28/ svanu dinijem za pobjedu. A ne znam, kako da ti malo od mnogog 0 djelma, snazi takva priam ovjeka. Al' jedno znaj: koliko natjecanja ti Oglasie tad suci - a pet ima ih On svaku u njim stee dobit; slavili Njeg sretna, oglase, Argivac da je on, Oresto imenom, sin Agamemnona, to slavnu jednom vojsku skupi helensku. l tako ti je to. Al' kada neki bog Ba o zlu radi, ni jak nee ute mu. On sjutradanak, sunce kad se raalo, A brza na kolima bjee utrka.

Izie meu mnogim upravljaima. Ahejac bjee jedan, jedan iz Sparte, Dva Libijanca,/29/ vjeti spregom, kolima Upravljat; s tesalskijem konjima med njima On peti bjee, esti iz Etolije Sa rianima, sedmi iz Magnesije A osmi, rodom Enijanac, s bijelcima; Iz bogom graene Atene deveti, Beoanin broj deset kolma zakrui. Kud izabrani suci drijebom smjeste ih I kola im poredaju, tud stanu svi. I na jek trublje mjedene polete tad Pa k jednu kliknu konjima, uzde rukama Potresu; trkalitem cijelim tutnjava Od glomota ti kola sume, praina Uzvitla s'; svi se skupa ispremijeaju. Ne tede badlja, rad bi presti drugome Osovinu i usopljene konje mu. Pa dau konji pjenu siplju o pleim' I tragom tokova te naprijed srljaju. On ispod samog krajnjeg stupa voze se Sved glavinom bi strugnuo i logova Svog desnog putao, pritezo lijevoga./30/ Pa dosad sva su kola pravcem jurila, Al' onda Enijancu divlji drijepci ti Uteku, silom lete, a kod zakreta A esti, sedmi put se vee tralo/31/ Sa baranskijem kolma elom sraze se. I sad jedan drugog s jedne nezgode Razmrska, svali s' na nj, te sva se krianska Ravnica polomljenim pokri kolima. Kad vjeti voza iz Atene spazi to. On skrene napolje pa stane, ostavi Taj vrtlog kola, to se ono uzmuti Na srijedi. A on, Orest, goni posljednji; Zaosta s konjima, u svretak izda se. A kako vidi, sam da osla, otrijem Tad krikom brzim konjima ui osinu I potjera. Pa njih dva koiim' do kola Sve gone; sad jedan a sad drugi ti Pred upregnuta kola prua glavu si. Kolikoput se tralo, sved jadnik se Proveze sretno itav s kolma itavim. Al' onda puti uzdu lijevu konju si Na zakretu,/32/ neopazice udari On stupu o rub, slomi vrh osovini. Na srijedi to ;// s obluca omae se, U krojenu se onda splete remenju. im padne na tle, konji mu se rastre

Sred trkalita. Narod, im ga opazi, Gdje s kn'a srui s', za mladiem jaukne. Kad 'nakva r Ta stvori, a zlo takvo ga Zatee! as ga po tlih vue, k nebu mu as opet nog die, dok vozai ga U trku konje tekom mukom ustaviv, Sveg krvava ne odrijee, te nitko ga Od prijatelja ne prepozna, jadni lik Kad vidje. Odmah spale ga na lomai, U ari maloj silno tijelo, kukav prah. Sad nose odabrani ljudi Foani, U oinskoj da zemlji evo nae grob, Da, tako ti je to, po rijei bolno ve, A tko to vidje, ko to mi smo, nesrea Za nj od svih, to ih vidjeh, jeste najvea. Zbor Uh! Starim, tako ini s', gospodarima Sve koljeno ba dokraja sad izginu. Klitemnestra O Zeuse, to u? Bi li sreom zvala to Il' nesreom, al' opet dobrom? Jadno je Kad zla kob mojih mom ivotu jeste spas. Pedagog to 'vako, gospo, klonu s moje rijei sad? Klitemnestra Bit majkom strano j'. U nje nema mrnje ti, Ni kad od onog, koga rodi, trpi zlo. Pedagog Zaludu dakle, kako ini s', dodosmo. Klitemnestra Ne, nipoto zaludu. Kako uzalud. Sa znacima kad ti mi stie sigurnim. Da umrije on, to od srca mi porod je, A sisu, njegu moji pusti, u svijet tu Bjeguncem krenu? Otkad iz tog otide On kraja, ne vidje me vie; krivio S ubistva mene oeva i osvetom Jo stranom prijetio mi. Sanak slatki stog Ni nou me ni danju nije grilo.

Ve vrijeme svesilno me strahom smrtnijem Sve strailo. Sad danas rijeih straha se i od nje i od njega, al' je nesrea (pokazujena Elektru) To vea u kui mi bila, istu mi Krv ispijae vijek, - al' negdje emo sad Na miru od tih prijetnja dane boravit. Elektra Ao meni jadnoj! Sada mi je zaplakat, O resto, s tvoje nesree, kad eto se Onakvu tebi ruga mati! (Klitemnestri) Lijepo zar?/34/ Klitemestra Ne po te,/35/ al' po njega, kako j', lijepo je. Elektra uj onog, Nemesa, to umrije nedavno! Klitemnestra Kog treba, ula je, te lijepo odobri. Elektra Podruguj se! Ta sad si ele sretna ti. Klitemnestra Pa neete l - Oresto i ti sprijeit to? Elektra Da, sprijeilo nas, nijesmo jaki sprijeit te. Klitemnestra (pedagogu) Doae tvoje, strance, mnogo vrijedno je. Zaveza l' toj tu jeziinu lajavu. Pedagog Pa dakle mogu po, u redu kad je to. Klitemnestra Ne, nipoto! Nit mene ti bi dostojno Uradio nit znanca, koji posla te, Al' udi u kuu! Nju pusti, jade si Nek vani plae svoje, svojih dragijeh! (Klitemnestra otide s pedagogom u dvor.) ELEKTRA, ZBOR. Elektra Zar nesretnica, ini vam se, alosna 1 tuna strano zaplaka i zarida Za sinom svojim, to joj 'nako pogibe? Da -, rugaju se otide. O jadna ja! Oresto dragi, kako l mrtav ubi me! Ti ode, iz srca mi nadu jedinu, to jo je imah, kinu - onu, da e iv Jedanput osvelnikom stii ocu svom I meni jadnoj. Kamo mi se djenut sad?

Ta sama sam. i tebe ja i oca svog Izgubili. Sada opet treba najmrim Da ljudma, oca svog ubicam', robujem. Pa to je za me dino? Al' odsada ja Pod jednim s njima krovom neu boravit. Za sebe neu marit, tu na vratima Bez prijatelja e mi venut ivot moj. Pa zato, smeta l kog od ukuana to, Nek ubije me, radost e mi biti smrt, A ivot alost; za ivotom ne gramzim. TUALJKA ELEKTRA, ZBOR. 1. strofa Zbor A gdje su Zeusa gromovi, gdje li opet sjajni Helije, mirna oka kad oni sad to gledaju i kriju? Eleklra A joj! Ah, ah! Zbor Oj duo, to plae ti?/36/ Eleklra Uh, uh! Zbor Ne vii mi u sav glas! Eleklra Ti smrt si!/37/ Zbor Zat'? Eleklra Jer nadu I' mi probudi za one, tono bez sumnje odoe u Had, ono e, gdjeno ginem sada, Mene jo jae prigazit. Zbor 1. antistrofa Znam kralja Amfijaraja, zamkom njega enskom Nestade - s ogrliice zlatne,/38/ i pod zemljom sada on Eleklra A joj! Ah, ah! Zbor iv ivcat gospoduje. Eleklra Uh, uh! Zbor

Jest, strano, no kuga ta Eleklra Al pade!/39/ Zbor Da. Eleklra Znam, znadem. No osvetnik se javi Onom u tuzi. za me vie nikoga nema; tko jo bjee, Netragom ode ugrabljen. 2. strofa Zbor Jadnu jadna kob te snalazi. _________________ "Artem non odit nisi ignarus." iikov ~ administrator ~

Pridruio: 20 Mar 2006 Poruke: 4801 Lokacija: Parnas Poslao: Sre Mar 10, 2010 1:39 pm Naslov: Eleklra To i ja znam - znam predobro. Ta mjesec na mjesec vijek mi moj Sve donosi jada i vaja roj. Zbor Kae, to vidjesmo. Eleklra Nemoj vie onamo da me zavede, gdje Zbor to veli? Eleklra Od visoka roda mi, iste krvi,/40/ Pomoi - nade nema ve. Zbor 2. antistrofa Sve koliko smrtne eka smrt. Eleklra Pa zar kod brze utrke Onako, kao to jadnik taj,

U krojenu nau je remenju? Zbor Beskrajne l nesree! Elektra Kako ne? Ko tuin bez ruka se mojijeh Zbor Ao, ao! Elektra Prestavi, a groba mu ja ne spremih Niti ga plaem oplakah. (Dolazi Hrisotemida sva radosna.) PREANJI, HRISOTEMIDA. Hrisotemida Gle radost, draga-, mene amo goni sad, Te dooh brzo, za pristojnost ne mare. Ta radost nosim i lijek od te nevolje, to prvo trpjela si i s nje stenjala. Elektra Pa otkle tebi jadim' mojim pomoi. Kad lijeka nigdje im uoit ne moe? Hrisotemida Oresto doe nama - to od mene uj I znaj - sam glavom, ko to mene gleda sad. Eleklra Zar s uma sade, jadna, pa se nevolji Da, svojoj, kao to i mojoj, smije ti? Hrisotemida Ma ognjita mi oinskog, ne govorim Ja od obijesti ovo, ve - on stie nam. Elektra 0 jadna ja! Od kojeg u mi ovjeka Taj glas, te tako preko mjere vjeruje? Hrisotemida Od sebe, a ne od druge; ta znake ti Ja jasne vidjeh, - tome glasu vjerujem. Elektra A kakav, jadna, dokaz vidje? Na to mi Ti svrnu, 'vako vatrom planu ludila? Hrisotemida Sad, bogova ti, uj, pa kad me saslua. Tad pametnom il' ludom moe krstit me! Elektra Pa kazuj, ako ti je zborit kakva slast! Hrisotemida Pa evo kazat u ti sve, to vidjeh ja. Kad ono dooh ocu svom na stari grob.

Tad vidim, humku s vrha teku potoci Tek prolivena mlijeka, krugom uokrug Sve cvijee, kakva ima, ocu kiti grob. Kad vidim, zaudim se ja i obazrem. Da smrtnik kakav nije s' natisnuo gdje Za mnome. Ali vidim, svud tiina je Po kraju; humku idem blie, opazim Na kraju groba uvojak tek odrezan. I odmah, im to jadna vidjeh, uskrsnu U dui lik mi poznat; vidim eno znak Od najdraeg na svijetu meni ovjeka -Oresta. Rukom' taknem se, ne prekinem Tiine; od radosti oko suzama Mah zali se. Pa sada, ko i onda, znam. Da ni od kog dol' njega nije nakit taj. Ta kome to dol' meni, tebi pristaje? A ja - toliko znadem - ne uinih to Pa ni ti. Kako bi, kad ispod krova log Ni u hram ne smije, da s tog ne proplae? AT tako to ni majke srce ne voli Ba radit, nit bi nama to izmaklo se. Oresto ovo grobu sad iskaza ast. Al', draga, ne boj se! Zacijelo uz iste Ne stoji uvijek isti bog. Ta prije nam On neprijazan bjee, dan e dananji Poetak moda mnogoj nama srei bit. Elektra Uh, kako li te davno alim s bezumlja! Hrisotemida A to je? Ne zborim li ja to na radost? Elektra Ej ne zna, gdje si, ni kud pamet ode ti! Hrisotemida A kako ne znam ja, to vidjeh oima.

Elektra E, jadna, mrtav je. I ode spas ti nam Od njega, u nj ne upiri ve pogled svoj! Hrisotemida Ao meni jadnoj! Pa od koga sazna to? Elektra Od onog, to bi blizu, kad ginu on. Hrisotemida Pa gdje je taj? Ma zaudo je meni to. Eleklra

U dvoru, ugodan je majci, mrzak ne. Hrisotemida Ao meni jadnoj! Al' od koga bijahu Ti mnogi dari tad na grobu oevu? Elektra Ja mislim, bit e, te zacijelo netko ti Orestu to na spomen stavi pokojnom. Hrisotemida Oj mene nesretne! A u radosti ja S tim glasom evo hrlih, ne znah nesreu, U koju zapadosmo. Sad, gdje vratih se. Uz stare jade jo i druge nalazim. Elektra Da, tako ti je to. l poslua li me. To "breme ove sada bijede skinut e. Hrisotemida Zar mrtve ikada u uskrsnut ja? Elektra To ne mislih. Ta nijesam tako luda ja! Hrisotemida Pa to li trai, a do mene stoji to? Elektra Da srca ima vrit, to u svjetovat. Hrisotemida No ima l korist kakva, nau odbit to. Elektra Gle, bez muke ti sree nema nikakve. Hrisotemida Ta vidim. Sve, koliko mogu, prinest u. Elektra Pa ujde sada, kako radit namislih! I sama negdje zna, da nema od dragih Sad pomoi nam nikakve; njih uze Had I ote, ostadosmo same samcite. A ja ti, dok sam za brata jo ula svog ivotom da mi cvate, imah nade jo. Jedanput da e osvetnikom oeva Umorstva sti. Sad, kad ga nema, upirem Ja oi u te. Sa mnom gle - sa sestrom se Ne krati ubit krivca krvi oeve, Egista; vie nita krit tine trebam. Pa dokle e lakoumno mi ekati. Na koju 1' nadu dobru jo osvrnut se? Ta plakat ti je, oevinu bogatu Kad izgubi; tugovat ti je dugo sad. Bez braka, svadbe gdje ovako stari ti. Pa tome zaista se vie ne nadaj

Da ikada e posli; nije tako lud Egisto, te bi dao, da mu koljeno Poraste tvoje il' i moje na propast Ba oitu. Al' poslua li savjet moj, To prije sveg za ljubav ti e hvalu brat Od oca dolje mrtva, k jednu od brata, A onda e se, ko to jesi, slobodna Zvat poslije i doivjet svadbu dostojnu; 0 dobro svakom voli oko zapeti. Zar ne vidi, koliku slavu glasom e 1 sebi a i meni stei posluav? Ta tko nas il' od graana il' stranaca. Kad vidi. 'vak.vom hvalom nee pozdravit: Ded, prijatelji, gle'te eno sestre dvije. to dom su spasle oinski, - to zadale Dumanma jednom, kad im srea evala, smrt, A ica svog ne tedjele! Njih treba svi Da ljubimo, njih treba svi da tujemo. Njih treba da pred cijelim pukom, gradom svi O svetkovinam' rad junatva diimo. " Da, tako e o nama zborit ovjek svak, I ive, mrtve nee slava minut nas. Al', draga, posluaj, pomai ocu svom I trud' se zabrata! Rije' jada mene ti, A rijei sebe! Ta sramota j' - to ti zna Za plemenita ivot ivjet sramotan. Zbor U prilikama takvim je i onome. Tko zbori i tko slua, oprez dobar drug. Hrisotemida Da pamet, djeve, u nje naopaka nij', To, prije nego zborit stade, bila bi Zacijelo, kako nije, na oprezu sad. Ta kuda svrnu ti, te takvom smjelou Orua se i mene zove u pomo? Zar ne vidi? Ta enska si, mukarac ne, I ruka ti od protivnika slabija. Pa dobra njih ba srea slui svaki dan, A nama gine, u nita se raspada. Pa tko e, kani 1' takva sruit' ovjeka Bez nesree izmaknut se? De pazi mi, U bijedi da ne navalimo nevolju Jo veu na se, uje l takve rijei tko. Ne koristi nam nita niti pomae. Lijep steemo li glas, a grdno zginemo. Mrijet nije najgore, ve - smrt kad trai tko. Pa onda ni tog on se dostat ne moe./41/ Al' molim, prije nego izginemo mi Ba dokraja i opusti gle sav nam rod,

Uspregni gnjev! A ja u to, to ree sad, Ko tajnu uvat, ko da o tom radila I nijesi. A ti opameti s' jednom ve. Popusti jaima, kad nita ne moe! Zbor Daj sluaj! Od opreza, mudre pameti Za ovjeka ti nema dobra veega. Elektra Ne ree nita preko nade. Znala sam Ja dobro, da e to, to traih, odbit ti. Stog samoj mi je svojom rukom djelo to Izvrit, uludo propustit neu ga. Hrisotemida Ej da si, kada otac ginu, takva mi Ti srca bila! Sve izvrila bi ti. Elektra Bar ud mi bila, ali pamet slabija. Hrisotemida Gled', 'nakve pameti sav vijek da ostane! Elektra Opominje me to, jer pomo ne misli. Hrisotemida Tko zla se maa, njemu se i zgaa zlo. Elektra ast umu tvom, al' mrska mi kukavtina. Hrisotemida I kad me hvalit stane, mirno sluat u./42/ Elektra Od mene ti doivjet nikad nee to! Hrisotemida Budunost duga je, prosudit ona e. Elektra Otii! Ta od tebe nema korist. Hrisotemida Ma ima, al' ti za to nema oka ba. Elektra Hajd' idi, sve to svojoj reci materi! Hrisotemida Tolikom mrnjom al' ne mrzim na te ja. Elektra Al' znaj bar, u sramotu kol'ku goni me! Hrisotemida Ne u sramotu, ve da za se mari to. Elektra to ti za pravo dri, to da slijedim ja? Hrisotemida Kad opameti se, onda e nas vodit ti! Elektra Govorit lijepo, 'namo grijei! - strano je.

Hrisotemida Istae dobro manu. tono tvoja je. Elektra Pa to? Ne ini l ti se, pravo da zborim? Hrisotemida Al' biva, kad i pravda tetu donosi. Elektra Po zakonu ne elim takvu ivjet ja. Hrisotemida l uini li tako, mene hvalit e./43/ Eleklra Pa hou -, tebe nita neu prepast se./44/ Hrisotemida Zar doista? Predomisli! se nee ti? Eleklra Ta nita mre nije od zla savjeta. Hrisotemida Tvoj sud i moja, ini s', rije se ne slau. Elektra Ta davno mi se svidje to, ne istom sad. Hrisotemida Pa idem dakle. Niti ima volje ti Pohvalit rijei moje, niti ja tvoju ud. Elektra Pa idi! Tebe nikad neu trait ja. Ma silno ba ti eljela, jer goniti Za uzaludnjim/45/ -to je - glupost velika. Hrisotemida Al ako misli, nekud pravo da sudi. Ti sudi tako! No kad jednom zapadne U nevolju, tad moju ti e hvalit rije. (Otide u dvor.) STAJAA PJESMA ELEKTRA, ZBOR. Zbor 1. strofa Kad eno vrlo razumne u visini ptice/46/ Vidimo, za hranu gdje brinu s' Onim, od kojih rodie se I njegu u njih naoe si, Zato to jednako ne inimo mi? Ali strijele mi Zeusove I nebeske mi Pravice, Dugo bez kazni nee bit./47/ Glase oj ljudski, pod zemlju to Dopire, vijest Atridima mi,/48/ Onijem dolje, tunu javi,/49/

Sramotu crnu doglasi njima sad,/50/ -. 1. antistrofa Da onamo izvan kue sad ih mora mori./51/ Ovamo opet dvoje djece Zavadi se, ivotom vie Prijaznim svaa se izravnat Nee. A Elektra sama, izdana? Plaem vjenijem kukava Plae oca ko pretuna Slavujptica, nit ita ba Za smrt gle mari; spravna ti je Oi zaklopit, prokletnika Dvoje pogubiv. Koja s' ocu estitu 'vako na diku porodi? 2. strofa Kerce, kerce, ivotom grdnijem Od plemenitih nitko ti Imena slavna neslavno Okaljat nee. I ti izbra sebi ivot suza pun Za druga, odbi runo dvoje mahom grabit jednijem: I kerkom zvat se mudrom a i najboljom. 2. antistrofa Snagom, bogatstvom od dumana ti Toliko jaa ivjela, Koliko sad si slabija! Zatekoh tebe, istina, u hudoj srei suenoj, AT opet mi po zakonima, to su ponajsvetiji. Za ljubav k Zeusu/52/ plau bere najljepu. (Orest s Piladom dolazi, dvije sluge nose aru.) IN ETVRTI PREANJI, OREST, PILAD. Orest (zboru) Zar pravo, djeve, doznasmo i jesmo li Na putu pravom 'namo, kud elimo mi? Zbor to pita? Kakva elja amo vodi te? Orest Za Egista davno pitam, gdje je njegov stan. Zbor Pa dobro doe. Tko ti ree, laa nij'. Orest Pa koja bi vas onima u dvoru javila Nas sviju skupa eljkovani/53/ dolazak? Zbor

Gle ona, treba najblii da javi rod. Orest (Elektri) Daj idi, djevo, u dvor, kai, nekakvi Da ljudi Foani Egista trae sad. Elektra Ao meni jadnoj! Valjda jasne potvrde Vi ne nosite glasu, to ga dousmo? _________________ "Artem non odit nisi ignarus." iikov ~ administrator ~

Pridruio: 20 Mar 2006 Poruke: 4801 Lokacija: Parnas Poslao: Sre Mar 10, 2010 1:40 pm Naslov: Orest Ja ne znam glasa tvoga -, l mi Strofije Starina ree, za Oresta da javim. Elektra A to to, strance? Kako li me hvata strah! Orest Njeg mrtva male ti ostatke nosei U ari maloj, vidi, donosimo sad. Elektra Oh, teko meni! To je ono! Jasno ve Ja vidim, ini s', breme, tugu pred sobom Orest Oresta ako nekud plae nesreu. Znaj, ova evo ara njegov krije trup. Elektra Oj strance, tako bogova ti, daj mi sad Tu aru, ako njega krije, u ruke Da primim ja pa sebe i svoj cijeli rod S tim prahom skupa oplaem i poalim! Orest (slugama) Ded nos'te, dajte, bila tko mu drago ta! U mrnji ona to zacijelo ne trai. Ve bit e 'prijateljka il' po krvi rod.

Elektra (primi aru) Oh spomene, to osta jo od najdrae Na svijetu meni glave - od Oresta mog! Oh, kako preko nade ne onakva te Ja primih, kakva slah te! Sad u rukama Ti mojim nita si a, sinko, krasna te Otpremih od kue. Ej kamo sree mi. Sa ivotom da se prije rasiah, nego te Ja rukom svojom oteh, smrti izbavih, U tudi poslah svijet! Tad dana onog bi Ti mrtav lego, s ocem grob podijelio. l 'vako od kue daleko u tuoj Ti zemlji ko bjegunac grdno pogibe Bez sestre svoje. Dragim rukam' jadna ja Ne oprah tebe niti breme kukavo Iz ognja arkog digoh, kako treba ve, Neg' tue ruke jadna te opremie. Te aka praha u malenoj ari mi Ti dode. Teko meni jadnoj rad njege Oh moje davne zaludnje, to esto je Sa trudom slatkim pruah tebi! Nit si kad Ti majci vema nego meni bio drag. Nit hranitelji bili oni u kui. Ve ja; sve mene samo seju" zvao si. A sada svega tog u jedan nesta dan Sa smru tvojom! Ti sve ote, otpiri Ko vihor! Otac ode, mene ubi ti. Sam mrtav bez traga uminu. Smiju se Dumani, od radosti mati nemati Sve mahnita, a radi nje ba meni si Ti esto kradom glase slao, da e sam Osvanut osvetnikom. Al' zli usud tvoj I moj to pomrsi, te 'vako mi te sad On mjesto predragoga lika onoga Gle posla kao prah i sjenu nitavu! Ajme meni! Oj sliko alosna! Uh, uh! Oj kako me ajme meni!

Ti, dragi, na put strani poslan uniti. Da - ti me uniti, oj glavo bratina! Stog primi mene eto pod taj krovi svoj Ta ti si nita, nita ja -, da prebivam Odsada s tobom dolje! Dok jo bijae Ti ovdje, s tobom dijelih isti udes sav Pa i sad mrtva s tvojim grobom rastat se Ne elim. Mrtve, vidim, tuga ne mori. Zbor Od smrtna oca si - prosudi! -, Elektra, A smrtan je Oresto. Zato ne kukaj Ti odve! Svakog nas zadesit mora to. Orest Oh, oh! to da kaem? U kripac kakav mi Rije dospje? Jezikom ne mogu vladat ve1 Elektra A koji jad te snae? emu ree to? Orest Je l tvoj lik eto krasni lik mi Elektrin? Elektra Jest, ovo on je i dobrano kukavan. Orest Ao meni! Grozne li mi eto nesree! Elektra Ta valj'da, strance, ovo za me ne jada? Orest Oh tijela neasno i kleto zgaena! Elektra Da, niko? doli mene, strance, ne ali. Orest Uh! Nesretna l ivota tvog bez udaje! Elektra to, strance, mene tako gleda, narie? Orest Oh, kako ne znah ni za kakvo svoje zio! Elektra lz koje ti to rijei meni razabra? Orest Jer vidim, bijedom gdjeno mnogom sva mi sja. Elektra Al' opet ba i malo vidi moga zla: Orest Pa kako mogi od tog gore vidjet jo?

Elektra Ta eno ivim zajedno s ubicama. Orest Sa ijim? Otkle to zlo, to pomenu ga? Elektra Sa oevim - pa onda silom sluim ih. Orest Pa tko na svijetu u tu bijedu goni te? Elektra Ta mati zove s'. l nij' mati ni po em. Orest A kako radi? Silom ili pogrdom? Elektra I silom pa i pogrdom i svakim zlom. Orest Zar nema kog, da pomogne il' brani te? Elektra Ne! Tko mi bjee, toga prah ti donese. Orest Oj jadna, kako l davno gledam, alim te! Elektra Znaj, samo ti od ljudi mene poali. Orest Jer samo ja ti s istim dooh jadima! Elektra Ta valj'da nijesi odnekuda meni rod. Orest Pa ja u rei, ako (pokazuje na zbor) te su odane. Elektra Ma odane su -, uzdanicam' kazat e. Orest Daj pusti sada aru tu, da uje sve. Elektra Ne, ne! Ne ini, strance, tako l' boga, to! Orest (hvata aru) Ma sluaj rije, pogrijeti nee nikada! Elektra (hvata ga za podbradak u znak molbe) Ne, tako brade ti, ne otmi najdrae! Orest E, pustit neu, kaem. Elektra Jadna ti ga ja. Tvog groba ako mene lie, Oreste! Orest Ne zovi zla! Ta s pravom ti ne tui sad. Elektra Za mrtvim bratom s pravom da ne tuim ja? Orest Ne pristoji ti se takvim zborom zborit mu.

Elektra Pa tako li sam njega mrtva nevrijedna? Orest Ne, nijesi nevrijedna -, al' (pokazuje na aru) nije tvoje to. Elektra Jest, drim li Oresta evo tijelo ja. Orest Al' nij' Orestovo dol' p.ustim imenom. Elektra A gdje je njemu - nesretniku tome grob? Orest Ta nema ga. iv groba imati ne moe. Elektra to ree, sinko? Orest Nije la, to velim ja. Elektra Zar iv je Orest? Orest Ako dato diem ja. Elektra Pa ti si to? Orest Gle, evo prsten oca mog I razaberi, govorim li istinu! Elektra Oj dane najdrai! Orest Jest, velim, najdrai. Elektra Oj glasa!/54/ Doe l? Orest Drugog vie ne pitaj! Elektra (zagrli brata) Pa rukam' li te grlim? Orest Dovijek grlila. Elektra Oj djeve moje premile, oj graanke, Oresta eto gle'te! Umrije lukavstvom, Al' sad ga opet iva vrati lukavstvo. Zbor Da, kerce, vidimo, pa s te mi sree sad Gle suza radosnica s oka krade se. TUALJKA

Strofa Elektra Oj ograne, Ti ograne tijela meni najmilijeg, Ti stie, nae sad. Da - doe, vidje one, to ih elje ti! Orest Jest, dooh, ali mukom mui, priekaj! Elektra A emu to? Orest Jer bolje je -, u dvoru da ne sazna tko. Elektra Al' tako mi djevice vjene, Artemide, Pobojat se nikada ne marim tereta Tog silnog - onog enskinja,/55/ U dvoru tono vlada vijek. Orest Al' pazi i u ena zna se Ares krit./56/ To dobro zna, jer negdje sama iskusi. Elektra A joj, jojoj, a joj! Bjelodano nabaci bijedu, to snae nas, A nikad se okajat, nikad zaboravit Ve ne moe. Orest To i ja znadem. Al' kad zovne zgodan as. Tad na pameti imat treba djela ta. /Antistrofa/ Elektra To svak bi se. Da - svak as, to nadoe, meni pristojalo Da s pravom pomenem,/57/ Jer jedva sad slobode usta nala mi. Orest To i ja priznajem, pa zato uvaj se! Elektra A kako u? Orest Gdje zgoda nije, duljit nemoj govorom! Elektra Al tko bi, gdje ti svanu, s pravom utio Onako -, ni rijece ne bi izustio? Nenajavljena tebe sad I preko nade ugledah. Orest Tad ugleda, kad bozi na put digli me. Elektra Jo veu radost mi Od preanje kaza sad, krenu li zaista Bog dvoru te naemu;

za volju boiju To drim ja. Orest Veselja tebi branit koje nee mi s'. A koje strah me - radost odve svlada te. Epod Elektra Oh, kad mi tako poslije duga vremena Ti svanut udostoji s' putem najdraim, Nemoj, bijednu gdje vidje me, Orest to da ne uinim? Elektra Zakratit nemoj mi Veselja ovog - svojeg lica pogleda! Orest Da vidim to/58/ -, i na drugog bih bio ljut. Elektra Obeaje? Orest A zato ne, Elektra Drage, razabrah evo glas, Kom se ja i ne nadah; Rije u grlu zape meni. Bez glasa ti sluah njega/59/ Ja kukava. Sad te imam, s premilim se Javi licem, ni u bijedi tono ga zaboravila ne bih ja. Orest(izvine se zagrljaju) Okan' se rijei suvinjih, ne kazuj mi, Ni kako jeste mati zla, ni kako nam Egisto crpe oevinu, niti dom, Da - jedno baca, drugo zalud rasipa; S tvog govora bi minut mogo pravi as. A to e ovaj mah mi od koristi bit, To kazuj, - gdje emo na putu ovom sad Dumanma javno ili tajno zatrt smijeh. Al' samo da te, u dvor kada uemo, Ej ne bi vedro lice tvoje odalo! Stog, kao da te onaj lani snae jad, Narii, jer kad sretno to nam uspije. Veselit se i smijat bit e prosto tad. Elektra Al', brate, 'nako kako tebi milo je, 1 ja u radit. Ta veselja dostah se Po tebi, sama ga ne s'tekoh sebi ja. Nit htjela bih rastuit tebe mrtva im Ni za dobit ba veliku; ovako ja

Sad srei ovoj ne bih lijepo sluila. A znade, kako s' desi tu. Ta kako ne? Egisto - to u nije doma, mati je U dvoru. Ali nita mi se ne boj nje, Da od smijeha e vedro lice spazit kad U mene; mrnja davna mi se uvrijei, Te otkad tebe vidjeh, od veselja ti Ja nikad suza ronit neu prestati. Pa kako u, kad jednim mahom mrtva te I iva zgledah? to ne slutih, uini. Pa kad bi otac iv mi doo, za udo To ne bih vie drala, ve samoga Da gledam, vjerovala bih. Kad putem tim Sad doe, ti sam vodi, kako volja te! Od dvoga jedno promaila ne bih ja: Il' bih dino spasla se il' dino pala bih. Orest De uti, rekoh. Od domara netko je Na vratim', ujem. Eleklra(pretvarajui se) Stranci, dajte uite! Ta nosite, to nit e vama odbit tko U dvoru, nit kad primi, poveselit se. (Izlazi pedagog) PREANJI, PEDAGOG. Pedagog Nad ludam' lude, srca zaslijepljena ba, Za ivot nita vie ne marite zar, Il' uma vie u vas nema roena, U pogibli kad najveoj se desite I ne nadomak tek, a ne vidite to? Da nijesam gle na vratim' davno pazio, U dvoru bi za naum prije znali vam, Neg' noga vaa onamo bi kroila. Al' 'vako za vas na oprezu bijah ja. A sad se man'te razgovora dugijeh I u radosti vike te nezasitne! Unutra hajd'te, jer u takvoj zgodi je Otezat zlo, a rijeit se jest krajnji as. Orest A kako e mi biti, kada uniem? Pedagog Pa dobro. Ta prepoznat nitko nee te. Orest Ti javi - tako ini s' -, da sam mrtav ja. Pedagog Znaj, jedan si od ljudi ovdje Hadovih.

Orest Vesele li se tome? to li govore? _________________ "Artem non odit nisi ignarus." iikov ~ administrator ~

Pridruio: 20 Mar 2006 Poruke: 4801 Lokacija: Parnas Poslao: Sre Mar 10, 2010 1:41 pm Naslov: Pedagog Kad svri s', rei u, a kako sada je, Sve u njih dobro ',/60/ i to nije dobro ba./61/ Elektra A tko je, brate, to? De kai, boga ti! Orest Ne pozna li ga? Elektra Na um mi i ne pada. Orest Pa ne zna, kome nekad u ruke me da? Elektra Kom? to to veli? Orest Njeg've ruke s tvojom su Ponesle brigom mene u kraj foanski. Eleklra Pa to je onaj, to ga vjerna jedinog Od mnogih naoh po umorstvu oca svog? Orest Jest, to je, nemoj vie dalje pitat me! Elektra Oj sunce drago, jedin spase doma nam Agamemnonova, kako doe? Ti li si, to (pokazuje na Oresta) tog i mene muka rijei mnogijeh. Oj ruke premile, oj noge - pomoi Vi slatka! Kako si se tako dugo krit, Ne odat mogo, nego ubijae me Ti rijema, a stvar noae mi najslau?

Oj zdravo, oe! Oca mislim da vidim. Oj zdravo! Znaj, od ljudi tebe najvie Zamrzih i zavoljeli u dan jedan ja. Pedagog Sad, ini mi se, dosta je. Ta noi nam I dana sila tee, oni, Elektra, Ispriat e ti jasno, to s' meutim zbi. A vama, to stojite ovdje, velim ja: Sad as je; sada sama je Klitemnestra, Mukarca nema sad u dvoru nijednog, A priekate l, paz'te, borit ete se, I s njima i jo s vie drugih mudrijih. Orest Sad dugih razgovora vie, Pilade, I ne treba nam, nego daj poklon'mo se Tim bojim eto kipovima oinskim, U trijemu to su, pa to bre udimo! (Klanjaju se pred svakim kipom i dobacuju cjelov. Elektra se okrene kipu Apolonovu i moli se.) Elektra Oj Apolone gospode, de uslii Njih milostivo, s njima mene! estoput Ve s punom rukom to, to imah, darivah Ja tebi, a sad, Apolone Likijski, Gle molim, kako mogu,/62/ padam preda te I prosim, s voljom daj u ovom naumu Priteci nama i pokai ljudima, Za pakost poast kakvu dijele bogovi! (Svi uniu u dvor.) STAJAA PJESMA Zbor Strofa Gle'te, kamo Ares sad, Sav diu krvlju; u teki srce boj! Ba dvoru pod krov eno psi neizbjeni/63/ as ovaj zadoe - gone za lukavstvom Tim zlobnijem; I vie slutnja srca mog Neispunjena nee dugo trajat mi. Antistrofa Osvetnika/64/ mrtvijeh Gle koraka vode lukava u kuu, U stare bogate mu dvore oeve, A dri u ruci tek naotreni ma. A Majin ga Sin Hermo, mrakom prijevaru Pozastrv, k svrsi vodi, vie ne eka. (Elektra izlazi.)

IN PETI ZBOR, ELEKTRA. TUALJKA 1. strofa Elektra Oj djeve premile, ti ljudi mahom e Izvrit djelo. Samo tiho ekajte! Zbor Pa kako? to sad rade? Eleklra Ona za grob si Ba aru sprema, njih dva do nje stoje ti. Zbor Pa zato skoi napolje? Elektra Da pripazim, Egisto da ne unie, zatee nas. Mezod Klitemenestra (u kui) Ao, ao, dome moj! Ti pust si, bez drugara, a krvnika pun. Elektra Tu vie netko. Ne ujete l, drage vi? 2. strofa Zbor uh neuveno nesretnica ja, te s tog protrnuh sva. Klitemnestra Ao meni kukavoj! Egisto, gdje si ti? Elektra uj, opet netko vie! Klitemnestra Sinko, sinko moj, Na majku smiluj se! Elektra Al ne smilova s' ti Na njega ni na oca, koji rodi ga. Zbor Grade, oj koljeno jadno, sada tebe Udes gle dananji niti i niti. Klitemnestra Ao, ubie me! Elektra Udri drugom, moe li! Klitemnestra Jao, opet! Elektra Kad bi i Egista ujedno! Zbor Oh, kletve vre s', ivu oni,

pod zemlju to legoe; Ta iz potaje davno mrtvi ubojicam' svojijem Piju krvi potoke. (Izlaze Orest i Pilad.) PREANJI, OREST, PILAD. 1.antistrofa Zbor Eno ih! Sa ruke ubojnice, kaplje im Krv rtve Aresove, - korit ne smijem. Elektra A kako j', Oreste? Orest U dvoru dobro je. Apolon ako nam proree dobro sve./65/ Elektra Je l mrtva jadna? Orest Vie nemoj bojat se, Da objest majina e ikad grdit te. 2. antistrofa Zbor Ded prestanite! Ta Egista eno vidim jasno ja. Elektra Oj sinci, neete li natrag? Orest Njega zar Vi negdje vidite? Elektra On k nama radostan Izvana ide. Zbor U kuu poite bre, sada opet, Kao to prije, izvr'te dobro sve! Orest Ne boj se, bit e! Elektra Kamo smjera, brzaj sad! Orest Ve odoh! Eleklra Drugo sve e moja briga bit. Zbor Priaptat ovjeku onako blago koju na uho To od koristi bit e, da i ne slutei srne on U tu borbu - osvetu. (Dolazi Egist.) IN ESTI

ELEKTRA, ZBOR, EGIST. Egist A koja zna vas, gdje su ljudi Foani, Za Oresta tono - kau - glas nam donijee. Pod satrtim da kolma duu ispusti? (Elektri) Ma tebe, tebe pitam - tebe, drznicu Eh staru; to je, drim, tebi najvie Ba na srcu, i najbolje e re, kad zna. Elektra Znam. Kako ne? Ta inae bih nesrei Ja svojih ba se ponajdraih tuila. Egist Pa gdje su dakle stranci? Deder kazuj mi! Elektra Unutra. Miloj svratie s' domaici. Egist Pa uistinu javie, da mrtav je? Elektra Ne rijeju samo, nego i dokazae. Egist Na svoje oi mogu li ja vidjet to? Elektra Ta moe, al' nije pogled zamaman. Egist Veselja mnogo kaza mimo obiaj. Elektra Veselit e se, moe l te veselit to. Egist Daj uti, velim, pa mi vrata otvaraj, Mikenjani, Argivci svi nek gledaju! Pa preda li se od njih pustoj nadi tko Rad momka onog prije, mrtva neka ga Sad vidi, uzdu primi moju, na silu Da ne opameti se, osjetiv mi bi. (Elektra otvori vrata. Izlaze Orest i Pilad. Dalje unutra vidi se pokrito tijelo.) PREANJI, OREST, PILAD. Elektra Ma evo inim svoje, s vremenom se sad Ja dozvah k pameti, te stojim uz jae. Egist O Zeuse, vidim prizor, s kog se zavidjet Ba moe! Ima l zamjere,/66/ opozivam. (Orestu i Piladu) Sav pokrov skin'te meni ispred oiju, Da rod se i od mene suza dostane!

Orest Sam skidaj! Nije moj, ve tvoj to posao 1 gledat ono, a i milo zborit mu. Egist Jest, dobro puti, sluat u te. (Elektri) A ti daj Klitemnestru mi zovi, ako j' u kui! Orest Ta blizu ti je, drugud vie ne gledaj! Egist (die pokrov) Ao, to to vidim? Orest Kog te strah? Ne pozna li? Egist A kakvim ljudma nasred mree zapadoh Ja kukavac? Orest Pa ne vidi li, ivima Da davno zbori, kao da su mrtvi ve. Egist Ao meni, rije razumjeh ja! Zacijelo je Oresto taj, to meni ovo govori. Orest Vra izvrstan si, se davno vara ve. Egist Da, padoh jadan! Ali daj dopusti mi Da reknem makar malo! Elektra Ne daj,, boga ti, Govorit, brate, dalje, duljit rijeima! Ta koju korist moe vrijeme donijet nam Od jedne re, tono mrijeti krati se? Al' bre ubijaj, pa kad ga ubije. Grobarima ga baci, kakve zavrijedi,/67/ Daleko od nas, jer e meni biti to Spas jedini od onih davnih nevolja! Orest Unutra hajde bre! Nema rijeima Sad spora, ve o tvojoj glavi radi se. Egist A to me u dvor vodi? Ako lijepo je To dijelo, to e mrak mu? at' ne ubija? Orest Ne nareuj! Idi, gdje mi ono oca mog Ti smaknu, na mjestu da istom izdahne! Egist Sva potreba je, krov da eto vidi taj

Tu Pelopida bijedu sad i, to e bit. Orest Bar tvoju. Ja sam ovo tebi vrstan vra. Egist Vjetinom ti se ne pohvali oinskom./68 Orest Ti mnogo uzvraa, a put se zatee. Al' nosi s'! Egist Vodi! Orest Tebi jeste naprijed i! Egist Da ne uteem ti? Orest Po svojoj voljici Da ne umre. Tu gorku mi je jabuku Sauvat tebi. Kazan smjesta svakog bi, to zakon gazit smjera, stii morala, Da - smrt, tad ne bi zloe bilo tolike. (Svi odilaze u dvor.) Zbor Oj Atreja koljeno, kako li mnogo Ti prepati, jedva slobodi s' dovinu! Tim udarom stie sad kraju. - KRAJ Objanjenja /1/ Ije. Nju zavolje Zeus, pa daje ouva od ene svoje He-re. pretvori je u kravu. Hera posije na nju strka, koji je goni svijetom. /2/ Fonotej i Strofije, dva kralja foanska. Braa su, alt zavaeni. Strofije, otac Piladov, primi Oresta. /3/ Grob se prelije Ijevanicom od mlijeka, meda, vina; sve sesmijea i lije ili se svako za se izlije. K tomu se uzima i izvir-vode. Orest polae na grob i kose. /4/ Loksija, Apolon. /5/ Slavuj, io navjeuje proljee. /6/ Prokna, ki atenskoga kralja Pandiona, uda se za irakoga kralja . Nju pohodi sestra Filomela, koju obljubi Terej i izree joj jezik. Filomela izveze nesreu na rupcu, a Prokna zakolje sina svoga Itisa i ispee ga Tereju. Terej kad vidi to, potee za njima. Zeus pretvori enske u lastavicu i slavuja, a Tereja u grebededa. /7/ Suze su kaplje, to prokaplju iz stijene na Sipilu, u koju se pretvorila Nioba, kad su joj Apolon i Dijana poubijali sinove i keri. /8/ Kod Strofija je proveo mladost bez opasnosti. /9/ Izbavila sam ga. /10/ Poruivala sam mu, da osveti oca. /11/ Agamemnonu.

/12/ Od Egista i Klitemnestre. /13/ Od vas. /14/ Svaki mjesec. /15/ Ne raditi nita, im bi protiv oca sagrijeila. /16/ Ne bih marila za njih; pustila bih je, neka vie i plae. /17/ Moda u Fokidi kod Fanoleja. /18/ Tj. kukavtinu svoju. /19/ Moje rijei, to ih govorim. /20/ Grci bi se ujutru - to u njih i sad jo ine praznovjerni ljudi - okrenuli k suncu, kad bi izlazilo, i kazivali mu teke sne, jer danje svijetlo razgoni nona straila. /21/ Ubijenu bi ubojica odsjekao ruke i noge, da ga pokojnik ne bi mogao progoniti i osvetiti mu se. O glavu bi mu otr'o oruje svoje, da ljagu sa sebe svali na mrtvaca. /22/ Tom rtvom. /23/ Brza i silna. /24/ Klitemnestra i Egist. /25/ Mirtil, voza kralja Enomaja. Kralj je svakoga prosca keri svoje Hipodamije ubio u utrci, jer se bojao, da e od zeta poginuti. Pelop podmiti Mirtila, i on mjesto gvozdenih avala stavi u jedan kota votane. U trci srui se s kola kralj i izdahne. Pelop se oeni, ali ne odri obeanja, to gaje zadao Mirtilu; ne da mu po kraljevstva, ve ga putem baci u more. Mirtil prokune Pelopa i rod mu. /26/ Hermiona i Nikostrat. /27/ Preblaga sam, ne psujem te i ne tuem. /28/ Vijenac od lovora iz tesalske doline Tempe i jo grana palmova. /29/ Grci iz Barke. /30/ Upregnuta su 4 konja, dva srednja su u jarmu, a sa svake strane jo po jedan logov. Kod zakreta oko mete - na svakom kraju trkalita stoji stup (meta) - gledao bi upravlja, da to blie stupa proe, da ne gubi vremena; vanjskom !o-govu bi putao uzdu, a unutranjem pritezao. /31/ Neki su ve esti, a neki sedmi put trali. /32/ Prerano je pustio lijevu uzdu. pa su zato kola morala udariti u stup. /33/ Na srijedi glavine. /34/ Rugati se: /35/ Izvraa: tebi je teko sada, ali je njemu, kad je mrtav, lijepo. /36/ Nemoj plakati! /37/ Moja, kad mi ne da plakali. /38/ Erifila je kriva smrti mua svoga Amhjaraja. Amfija-raj je znao, da e poginuti, ako pode na Tebu. Polinik potkupi Erifllu zlatnom ogrlicom i ona nagovori mua da ide. Kad je vojska od Tebe bjeala, proguta zemlja Amfijaraja. te ga Zeus uini besmrtnim. /39/ Elektra presijee: ona je ubila mua, ali poginula zato od sina, dok Klitemnestra ivi. Sin Alkmeon je na polasku ocu Amfijaraju obeao da e ga osvetiti, ako padne u boju. /40/ Od Oresta. /41 / Boji se, da e Elektra dopasti tamnice i tamo pomalo ginuti. /42/ Hvalila me ili grdila, sve jedno mi je. /43/ Ako me poslua, hvalit e me. /44/ Tvojih rijei, kojima me plai. /45/ Nae se udi ne mogu sloiti. /46/ Rode, uzor ljubavi djece prema roditeljima. /47/ Klitemnestra i Egist.

/48/ Agamemnonu. /49/ Da je Orest mrtav. /50/ Da se sestre zavadie. /51/ Poginu Orest. /52/ On je zatitnik kue i braka. /53/ ele ga Egist i Klitemnestra. /54/ Tvoga, Oreste. /55/ Klitemnestre. /56/ Znadu biti ratoborne. /57/ Tj. zloinstvo materino. /58/ Da ti netko krati to veselje. /59/ Oresta. /60/ Po nas. /61/ Po njih. Oni se vesele smrti Orestovoj, a to je ba za nas dobro, jer i ne slute, da im prijeti smrt. /62/ Bez darova. /63/ Erinije. /64/ Oresta. /65/ Bog mi je Apolon naloio da ubijem mater, pa zato mora to biti pravedno. Vidi se, daje Oresta strah, stoje ubio mater. /66/ Zamjeraju li mi bogovi radi ove moje zluradosti, tj. ako sam tim sagrijeio. /67/ Psima i pticama. /68/ Otac mu se dao nadmudriti od Egista i Klitemnestre i nije vidio unaprijed smrt, koja mu je prijetila.