FILOZOFSKI FAKULTET DRUZBE ISUSOVE U ZAGREBU

Mijo Nikic

Psihologija religije
Skripta za studente Filozofskog fakulteta Druzbe Isusove

Zagreb, 2007.

l«lp:'flmBLgoo^e.coiiitoail/?ui=2&view=bsp&ver=l qygjcgurkovy

A GRUPA 1. multJdimenzJonalnost religije 2. william James o religiji 3. yjera, religija i dusevno zdravije 4. oznake djecje religioznosti 5. novi religijski pokret 6. krive slike Boga prema Rudinu B GRUPA 1. psihologija religije je znanost koja 2. Carl Gustav Jung o religiji 3. imperativna recenica Marie von Ebner-Eschenbach 4. glavne oznake religioznosti adolescenata 5. reinkarnacija 6. karakteristike zrele religioznosti prema G. Allportu C GRUPA 1. religiozna sumnja 2. Viktor Frankl o religiji 1905-1997 3. najbolji nacin razrjesenja krivnje 4. sto coyjeka cini duhovno bolesnim 5. stigmatizacija 6. javna i privatna objava

ofl

1. POJAM

Psihologija religije moze se, prema Keilbachu, definirati kao "znanost koja istrazuje nase subjektivno religiozno prozivljavanje ili nasu religioznost (obiectum materiale) iskljucivo kao iskustvene cinjenice (obiectum formale)". Psihologija religije je jedna od najmladih i najmanje razvijenih grana psihologije. Psihologija religije istrazuje covjekovu religioznost. "Religioznost je uglavnom skup onih dusevnih cina, kojima covjek na jedinstven nacin prozivljava svijet svoje ovisnosti o nekom nadcovjecanskom i nadzemaljskom 'bozanstvu', to jest svijest svoje ovisnosti o nekoj narocitoj visoj osobnoj moci".2 Religioznost nije priznanje ovisnosti i podredenosti u obicnom smislu rijeci, vec je to narocito poklonstveno priznanje.
2. MULTIDIMENZIONALNOST RELIGIOZNOSTI

Religioznost je multidimenzionalna pojava. Faktorska analiza je otkrila 5 temeljnih dimenzija religioznosti: 2. 1. Ideoloska dimenzija = religiozna vjerovanja - odnosi se na sadrzaj vjere: ideje, dogme, nauku, shvacanja i vjerovanja koje osoba treba prihvatiti ako zeli pripadati odredenoj religiji. U torn smislu govori se o katolickoj, hinduistickoj, muslimanskoj doktrini. Ideoloska dimenzija se nalazi na nivou nazora na svijet. U torn smislu moze se s E. Frommom reci da su svi ljudi religiozni. 2. 2. Ritualisticka dimenzija = religiozna praksa - odnosi se na razlicite obrede i na religiozne cine. Ovamo spadaju sve vrste privatnih i javnih poboznosti, molitva, post, svetkovanje, primanje sakramenata. Velik je broj oblika religiozne prakse. Najcesci oblici su: molitva, citanje svetih spisa i zajednicko (sakralno) blagovanje. 2. 3. Eksperimentalna dimenzija = religiozno iskustvo - Odnosi se na neposredno isustvo. Najupadljivija forma religioznog iskustva je obracenje. Obicno se razlikuju tri vrste: naglo obracenje (Sv. Pavao), postupno obracenje (sv. Augustin), te svakodnevno (nesvjesno) obracenje kad se promjene dogadaju tako da ih osoba cesto nije ni svjesna. Drugi oblik religioznog iskustva je misticni dozivljaj, a postoji takder i karizmaticko iskustvo. 2. 4. Inetelektualna dimenzija = religiozno znanje - Odnosi se na osobnu informiranost i poznavanje sadrzaja vjerovanja. Nije pouzdani kriterij religioznosti (jer i ateista moze mnogo znati iz teologije), ali je potrebna kako religija ne bi postala iracionalna. 2. 5. Konsekvencijalna dimenzija = religiozni ucinci - Odnosi se na posljedice prihvacanja religije. Mogu se podijeliti u dvije skupine: nagrade i duznosti. Nagrade: mir duse i savjesti, obecanje vjecnog zivota. Duznosti i odgovornosti: prihvacanje moralnog kodeksa, promjena ponasanja.

3. PSIHOLOSKA INTERPRETACIJA RELIGIOZNOSTI 3.1. Americka psihologija religije

Najpoznatiji predstavnik psihologije religije u duhu Hallove skole je Edwin D. Starbuck. U svom djelu Psihologija religije zastupa misljenje da u svemiru vladaju opci zakoni i da u njemu nema nijednog dijela koji bi bio izuzet od opce zakonitosti. Starbuck drzi da se i duhovno-svjesni zivot moze empiricki istrazivati. Prema njemu psihologija religije znaci'cisto induktivno empiricko ispitivanje pojava (uzroci i uvjeti) na podrucju religioznog razvitka. Kao metodu uzima listu pitanja
^KEILBACH, V., Psihologija religije, skripta. Zagreb 1951. str. 17. -KEILBACH, V., op. cit. str. 17.

To vodi do nekih opcih crta i zakona. James kaze da psihilog mora tocno i bez rezerve opisati religiozno stanje jednog religioznog junaka biljezeci i patoloske crte koje primijeti u njegovu religioznom dozivljavanju. Razum mora sve te pojave registrirati. religija je utemeljena u ljudskim nagonima: u instinktu samoodrzanja. Bog je u centra njenog zivota. On naglasava kako se psiholosko istrazivanje moze i treba odnositi samo na religiozna cuvstva i na religiozna uvjerenja i htijenja. Prema njemu obracenje je stvarnost koja oznacuje neki prijelaz od zlobe na dobrotu. 3. sila. Tako je pojava obracenja sredisnje pitanje Starbuckove psihologije religije. od gresnosti na pravednost. To nas moze upravo voditi do ispravnog razumijevanja normalnih pojava kao sto nas npr. Kriticke primjedbe: Broj ispitanih osoba razmjerno je malen. od ravnodusnosti na duhovnu spoznaju i djelotvornu ljubav. Obracenje je. James zeli dati pregled religioznih sklonosti i opisati ih po njihovu sadrzaju. WILLIAM JAMES Americki psiholog William James. do mnogovrsne jednakosti i razlicitosti religioznog iskustva. svojim clankom o psihologiji vjere. Nakon obracenja osoba osjeca da se dogodila jedna novost u njenom zivotu. Zbog takvog se stava Jamesova metoda zove "metoda istaknutih slucajeva". pa se ne moze govoriti o opcim zakonima. Psihologija i religiozne pojave James polazi od uvjerenja da se psiholog smije zanimati i za religiozne pojave kod covjeka kao sto se zanima za ostale pojave njegova dusevnog i duhovnog zivota. ali polako i postupno. i 25. ispitane osobe su davale odgovore na pitanja o americkom tipu obracenja i poboznosti i to kod protestanata. 2. "Ukratko.1. Religiozni razvitak kod tipa bez obracenja razvija se u istom pravcu dozrijevanja u yjeri. Odsada je njen zivot upravljen na novo srediste. prijevod: JAMES. te u spolnom i socijalnom instinktu. kao npr. Posebno naglasava da je jako koristno proucavati religiozna iskustva takozvanih religioznih genija u kojima religioznost gori svijetlim plamenom. 4Hrvatski V. U mladosti se cesto spontano pojavljuje zanimanje za religiozna pitanja. mistici..3 Starbuck razlikuje dva glavna tipa religioznog razvitka: tip s obracenjem i tip bez obracenja. u prvom redu metodista. Podaci se zatim statisticki obraduju i klasificiraju. dakle. 3. Tako se isplati poblize promatrati religioznu 3KELBACH. ravijenijim oblicima religioznih pojava kod normalnih ljudi. Zagreb 1951. Prema tome treba proucavati religiozne junake. W. Starbuck daje imanentno-biolosku teoriju religije smatrajuci da je religija sublimacija i spiritualizacija raznih nagonskih teznja u coyjeku. Obracenju prethodi svijest vlastite gresnosti.i trazi da se na pitanja odgovori spontanom autobiografijom. 4 . Obracenje nastaje zbog slijedecih grupa motiva: razlicita cuvstva straha. 2. griznja savjesti itd.. godine zivota. Od njega potjece i najglasovitije i najtipicnije djelo americke psihologije: The varieties of Religious Experience. klasificirati i pokusati pronaci uzroke takvom ponasanju. prvi je stupio pred javnost. Naprijed. London 1902. a ne na religiozne institucije (Crkva kao ustanova). Psihologija religije. Prema njemu. razni egocentricni i altruisticni motivi. Osim toga. izmedu 10. To znaci da se u mnogobrojnim religioznim iskustvima ocituje izvjesna zakonitost. Zatim. James naglasava kako se psihologija religije treba baviti samo normalnim. i to utoliko ukoliko se ocituju u individualnom iskustvu". prema njemu. znacajna pojava mladosti. On predlaze da se ozbiljno uzmu u obzir literarna djela (autobiografije) onih osoba koje su intenzivno prozivljavale svoju vjeru. a ne religiozne diletante. treba reci da psihologija religije po Starbucku induktivno-empiricki istrazuje religiozne pojave. "Promatranje patoloskih pojava ima tu prednost sto vidimo izvjesne cinioce u njihovoj velikoj potenciranosti i izoliranosti. tocno poznavanje neurotickih oboljenja vodi do pravog razumijevanja nase normalne volje. Raznolikosti religioinog iskusna. Zagrebl990. skripta.

to pokoravanje moze biti teska srca. institucionalna funkcija religije (crkvena organizacija sa svojim svecenicima i sakramentima) od sporedne je vaznosti. James smatra da su moralnost i religioznost nacini kojim se odnosimo prema svemiru. 36). Tako ono oznacuje ono sto je najizvornije i najistinitje u svemiru. da uskladimo svoj zivot s ovim redom. 3. Tereziju od Isusa. U religioznosti se radosno predajemo najvisoj istini. Drugim rijecima moze se reci da u nasoj svijesti postoji predodzba neceg sto objektivno postoji. koja kao da je rezultat nekog direktnog gledanja istine. dogme i si. Tako se i transcendentna nadiskustvena bica cesto smatraju egzistentnima. Takoder i izvan krscanstva susrecemo slicne pojave: obozava se neki apstraktni cudoredni zakon ili se kao nadomjestak za religiju uzimaju apsolutni prirodni zakoni. Pri torn se radi o sigurnosti. . razni obredi. odnosno cjelovito reagiranje na zivot i uopce na svemir. (Primjer Newton). sv. neki osjecaj o necem sto je stvarno nazocno. Personalna religija se sastoji u osobnom religioznom dozivljavanju. Franju Asiskog. osnivaca takozvanih kvekere (drhtavaca) koji zastupaju ekstremni religiozni subjektivizam. i Johna Wesleya. ali to duhovno ili bozansko se dozivljuje stvarnije nego sto dozivljavamo stvari i pojave koje mozemo registrirati svojim poznatim osjetilima. a to se "bozansko" uzima u najsirem smislu rijeci. nevidljive vrednote imaju silnu moc da pokrenu osobu na djelovanje i promjenu zivota: npr. Kod mnogih ljudi takve se intuicije nalaze na dosta niskom stupnju svjesnosti. 3. Kao istaknute religiozne slucajeve James navodi: sv. Institucionalna i personalna religija James razlikuje institucionalnu i personalnu religiju. tako da nam je moralni zivot teret. James stavlja naglasak na personalnu ili osobnu religiju: osnivaci pojedinih religija (zapravo raznih religioznih pokreta ili sekta) intenzivno su prozivljavali svoj osobni odnos prema Bogu i tako stvarali konkretne religiozne oblike. osnivaca metodisticke crkve. James smatra da u nasoj svijesti postoji neko cuvstvo kojim mi stvarnost na neki nacin "iskusimo". jednostavno na temelju nekog opceg nepoznatog cuvstva. 2. jer cemo ovim putem pouzdanije upoznati normalnu religioznost. Pojam religije kod Jamesa oznacuje cuvstva. u sayjesti i u osjecaju nesavrsenosti. pa je zato James zanemaruje. 2. Tolstoja. str. Pavla. Osjecaj realnosti "U svom najsirem smislu religija znaci vjeru u egzistenciju jednog nevidljivog reda i uvjerenje da je najvece nase dobro u torn. iako su oni eventualno ekscentricni" (KEILBACH. zrtva. crkvena organizacija. James naglasava da treba strogo razlikovati pitanje o biti religioznih pojava (konstatiranje cinjenica) od pitanja o njihovom filozofskom znacenju (vrijednosni sud koji prosuduje vrijednost i /nacenje konstatiranih cinjenica). Kod halucinacija imamo apsolutnu sigurnost o stvarnoj opstojnosti pojava koje dozivljavamo. a vjernici su onda zivjeli od te tradicije makar ona nije bila njihova osobna. Ignacija Lojolskog. Nasoj je naravi svojstveno da apstraktne vrednote mogu odrediti nas duh i tako izazvati u nama izvjesne dusevne reakcije" (KEILBACH. Iz ovih cinjenica slijedi da u nasoj svijesti postoji i djeluje neko cuvstvo. U torn smislu je religija stav prema praistini. 2. uvjerljivija nego u cisto logickom zakljucivanju ili u slucajevima osjetilnog opazanja. 34-35). Tako se stvarala tradicija u kojoj je sacuvana personalna religioznost osnivaca religioznog pokreta. Institucionalna religija je skup raznih cina kojima covjek hoce ugoditi bozanstvu: molitva. iako ih ne mozemo osjetilima zamijetiti. Od predstavnika anglikansko-americke poboznosti narocito istice Georga Foxa. sv. i to ukoliko smatraju da imaju odnos preme necem "bozanskom". moramo konsultirati prave specijaliste. Prema Jamesu. Luthera. U krscanskoj religiji se pokazalo da takve duhovne. Taj nas nadiskustveni red neprestano zaokuplja makar ga nismo uvijek svjesni. Bozje milosrde moze pokrenuti velikog gresnika da se obrati i promijeni svoj zivot. U moralnosti se pokoravamo zakonima svemira. 3. razlicna ekstaticna stanja i slicno. makar se ne primjecuje nasim osjetilima. Ona je prema tome cvrsca i jasnija. cine i iskustva pojedinih ljudi kao takvih. sv. iskrena religiozna sluzba nikad nije teret. Uostalom da upoznamo tajne jedne znanosti.melankoliju.

Tako se stvara jedinstvo i nastupa opce smirenje. nego kod protestanata. 5. kao npr. Obracenje kod Jamesa oznacava onaj proces kojim se covjek izbavi iz svjesne religiozne krize. onda mogu nastati sistemi velikog formata. cijeli se religiozni interes krece oko pitanja srece i nesrece. onda mora biti u nekom smislu svjetski Bog. a osim toga mora biti duhovno-osobne naravi. . ne zeli uopce ni razmisljati o nekom zlu ili nesreci. Medugorje). 4. U svijesti takve osobe prevladava jedna religiozna svrha. Najpoznatiji su oblici takve religioznosti budizam i katolicizam. pa se stoga osjeca sretnim. ako su njima vec prethodila neka cuvstva. 37). nama skriven jer je u podsvjesnom zivotu osobe. Takav tip grcevito i strasno ponavlja svoje uvjerenje da je zivot lijep. "gdje djeluju potsvjesni nagoni. 38). Tako se moze reci da se osoba obrati onda kad religiozne predodzbe s. Nespontani optimizam znaci neku vrstu apstraktnog promatranja pri cemu covjek nalazi da su sve stvari dobre. Kao da se dobro nalazi preko granica njegove svijesti i njegove paznje. Optimisticki tip licnosti uvjeren je da je ljudska narav po sebi dobra i da se u nju treba uzdati. Instinkt vodi. Tocni filozofski izrazi nisu drugo do transponiranje te istine u formule. Obracenje Kod optimisticnog tipa ("jedanput roden") sve se razvija u istom pravcu. To je "obracenje" u kojem se uskladuju divergentne teznje covjekove duse. Svagdje pokazuje neko nacelno nezadovoljstvo. Za njega je religija neko sjedinjenje s Bogom koji ga je obdario slobodom. Spontani optimizam znaci radost sto je covjek neposredno iskusi. pesimisticki elementi. . Psiholoski se proces obracenja moze samo opisati. Neposredno. Primjer: dozivljaj velike srece i mira na raznim hodocascima (Lurd. Cesto je temelj takve promjene. Obracenje nastaje kad se covjek nade u dodiru s narocitom religioznom stvarnoscu. Optimisticni tip zaboravlja i nijece svako zlo. 2. Stvar se jos vise zakomplicira u stanju neke patoloske pojave. Tako se vedro raspolozenje moze jednostavno pretvoriti u namjerni religiozni stav. onda je ona smatra pravom religijom. Ali kod toga sama impulzivna vjera prvotno pronalazi istinu. samo prah i pepeo. Prema Jamesu. Sjedini li se tako nutarnje prosvjetljenje s razumskim razmisljanjem. prema Jamesu. Kod pesimisticnog tipa ("dvaput roden") uvijek ima povoda da se ocajava. sistemi koji mogu osvojiti cijeli svijet. Svijest nekako znade i osjeca da to cuvstvo ima vise istine od bilo kojeg racionalistickog zakljucivanja. Glavni religiozni tipovi: James razlikuje dva glavna religiozna tipa: optimisticki (lakocudni) i pesimisticki (turobni) tip. budisticki ili katolicki sistem filozofije. ako postoji Bog. razna religiozna iskustva mogu dovesti do srece. Bog zauzima prvo mjesto u zivotu. To je ono sto vodi do veceg nutarnjeg jedinstva. Osjecaj velike radosti i srece u zivotu moze dovesti osobu da otkrije svoju religioznost koja je u osnovi razlog njene srece. Ali i obrnuto. ciji je cuvstveni svijet odreden pesimistickim duhovima. Tako u stanju anhedonije (po Ribotu) covjek je potpuno izlozen cuvstvu nemoci: nesposoban je da se bilo cemu raduje. a logicki je dokaz samo izvanjski prikaz tog uvjerenja. Zato je sklon kritiziranju. Covjek se mora preporoditi" (Keilbach. teznje i naslucivanja". 3. u kojima se isticu negativni. "Razumski su razlozi u sferi metafizike i religije samo onda apodikticki. naprotiv istice negativne strane zivota: sve je prolazno i nistetno.2. Obracenik smatra da se nalazi na pravom putu. 3. nerazumsko uvjerenje lezi duboko u nasoj unutrasnjosti. Takvi karakteri su puno cesci. prema Jamesu u katolicizmu. Tako se stvara religiozna logika: ako jedna religija moze usreciti osobu. a ne potpuno protumaciti.All ona postoji i dolazi iz same unutrasnjosti ljudske naravi. Sve je odredeno. Prema Jamesu. a onda sve ostalo dolazi na svoje mjesto. na koncu propast. osmisljenje zivota u Bogu. a razum iz njega slijedi" (Keilbach. U njima prevladava zahtjev otkupljenja.periferije dolaze prema sredistu svijesti. Takav optimisticni stav treba postati izvor nove snage. "Najsavrsenijim religijama smatra James one. a pesimisticni. pa i treba ocajavati da se dode do novog zivota. te cisto osjecajno preporucila njihovu vrijednost.

sreca. Svet je onaj kod koga se religiozna cuvstva nalaze u sredistu ili zaristu svijesti. sigumost. tj. Jamesovi rezultati Vidljivi se svijet smatra dijelom jednog viseg duhovnog svemira i tek u njemu dobiva svoj smisao. Sve je sad lijepo i dobro: isplati se zivjeti. jer je cvrsto uvjeren u opstojnost jedne idealne sile. Dusa je sada uvjerena da ce sve krenuti na dobro. makar su okolnosti ostale iste.. a tim sto stupa u pravi odnos prema visim slilama nastaje u njemu svijest da je izbavljen iz toga nenormalnog stanja. ili barem skladan odnos prema njemu. Razlikuju se dva tipa: prvi se svjesno i donekle svojom voljom predaje novom religioznom cilju. Razumijevaju se istine koje su prije obracenja bile nejasne. a svetost mu pomaze i potice ga da zivi novim zivotom. Obracenjem prestaje nemir. Molitva ili nutarnja komunikacija s duhom tog svemira znaci objektivno zblizavanje.Kod obracenja znacajna su ova cuvstva: nada.. cistocu i veliku ljubav. Kao plod takve njegove otvorenosti jest cuvstvo neogranicene radosti i slobode. kao prijatelja ili kao predmet nase ljubavi. cuvstvo je najdublji korijen religije. Prema Jamesu ( a i Starbucku) obracenjeje normalna pojava u zivotu mladezi. Prema Jamesu. Pokazuje li se korisnim. nego ga trebamo kao onoga koji se brine za nas. Pravi smisao covjeka je sjedinjenje s ovim visim svemirom. U torn pothvatu moze posredovati pojam "podsvjesnog ja". 2. U torn podrucju potsvijesti treba traziti porijeklo genijalnih otkrica i djela. a prema tome i religije. James odgovara: Zajednicko je to da covjek osjeca da s njime nesto nije u redu. stogod ono bilo i znacilo izvan granica nase individualne opstojnosti. On je spreman na veliku askezu koja jaca njegovu duhovnu jakost.2. James se ovdje poziva na Leubu koji je rekao: Ne spoznajemo Boga niti ga shvacamo. vec stalno pita samo sto nam koristi svetost. Ta je klica bolji dio u nama s kojim se identificiramo tako sto dolazimo do svijesti i uvjerenja da taj bolji dio stoji u vezi s necim visim iste vrste. Osim toga. 3. pa se rado pokorava njenom vodstvu. Da li je to "vise iste vrste"samo proizvod nasih predodzbi ili ono stvarno egzistira? James odgovara: Treba prije svega ono "vise" tako opisati da se s nama mogu slagati psiholozi. jer je od velikog utjecaja na nas zivot. Religija je prema Jamesu jedna od najvaznijih bioloskih funkcija covjecanstva. Tako se sad i ono vise unutar granica nase vlastite egzistencije moze smatrati potsvijesnim nastavkom naseg svjesnog zivota. On je nadalje cvrsto uvjeren da postoji uski odnos izmedu spomenute sile i njegovog zivota. religiozni covjek je pun snage i etickog heroizma pa ga zato obuzima cuvstvo sigurnosti i mira. po kojem u nas pojavni svijet struji duhovna snaga. Pravi je temeljni pokretac religije na svim stupnjevima razvitka ljubav prema zivotu. koja onda izaziva izvjesne ucinke psiholoske ili materijalne naravi.6. kad je cijeli njegov nizi bitak dozivio brodolom. ne zanima ga istinitost svetosti. a filozofske i teoloske formule samo su sekundarni proizvodi. Na pitanje sto je zajednicko svim religijama. Cini se da se kod Jamesa ovdje radi o relativistickom shvacanju ideje bozanstva. Ova hipoteza se zasniva na psiholoskoj cinjenici i 7 . Plodovi religije Plod religioznog zivota je u prvom redu svetost. Dusa je smirena i puna nade. a kod drugog se moze govoriti samo o nekom podsvjesnom i nesvojevoljnom predanju. a s njime covjek moze stupiti u odnos. otprilike kao prijevodi jednog teksta na strani jezik. 7. moze si u njemu naci utociste. Ta cuvstva mogu vrlo brzo i najedanput nestati i izazvati daljne promjene. onda nasa religiozna svijest ne pita dalje. nastaje onda kad osoba (dijete) prelazi u siri i zreliji zivot razuma i cuvstava. Taj se covjek nece izgubiti u sitnicama i nedacama svakodnevnog zivota. James i svetosti pristupa pragmaticki. Ukupni je nas dusevni zivot mnogo opsezniji nego sto to ikad doznajemo. Jedan dio naseg ja ostaje skriven i nepoznat. To vise je izvan covjeka i djeluje u svemiru. odlucnost. dolazi do razumijevanja novih istina i uvjerenja da se i svijet promijenio. 3. U covjeku je prema tome vec jedna klica vise i savrsenije stvarnosti.

Zastupaju relativisticki pragmatizam. on ga uzima u dosta neodredenom smislu. Govori o istinitosti i vrijednosti religije. Tako citamo skoro od rijeci do rijeci ove: Ako je obracenje od koristi za zivot. Prema tome ispada da je cisti pragmatizam kriterij istine. Uz sve izrecene kritike treba reci da su has americki psiholozi osnovali psihologiju religije kao samostalnu empiricku znanost. u Londonu). Moguce je naime da ponekad i neka zabluda bude korisna.psihoanaliticka psihologija religije '' 3. "Sudbonosno je u citavoj stvari Jamesovo pragmatisticko stanoviste. obratno. Profesor u Becu. Pri ispitivanju religioznosti americki psiholozi polaze od biologistickog shvacanja dusevnog zivota. a da je u principu pristupacna znanstvenom promatranju i ispitivanju kao i svako drugo dusevno iskustvo. Osni\ac psihoanalize. i on je ucinio pogresku tako sto je svoje pragmatisticke predrasude unio u psihologiju i iskrivio svoju metodu. sto se filozofski ne moze prihvatiti. 5. Zato mnogo inizistiraju na potsvijesti i instinktu. pa makar kakvog nadnaravnog podrijetla bilo. 3. sto ih je Europa "uvozila" iz Amerike.1. misticki spisi.4. ali teoretski nastoji odvojiti iskustveno promatranje i opisivanje religioznih pojava od pitanja njihove spoznajno teoretske vrijednost i metafizicke utemeljenosti. Jamesu treba prigovoriti i to sto je vodio racuna samo o "personalnoj" religiji zanemarivsi posve "institucionalnu" religiju. ZAKLJUCAK Americka psihologija religije se ogranicuje na empiricko ispitivanje religioznosti. dakle prihvatljivo za sve koji kazu da ih u religioznosti vodi neka izvanjska sila. 3. Kriticke napomene James je nacelno razlikovao psiholosko istrazivanje religioznosti od filozofskog odnosno spoznajnoteoretskog ocjenjivanja psiholoski utvrdenih rezultata. SIGMUND FREUD . S obzirom na Jamesovu tipologiju optimistickog i pesimistickog tipa. ako nije od koristi za zivot. psima. umro 1939. Prema Jamesu. onda ga treba naprosto zabaciti. Obracenje moze takoder. Religiozno ili profano obracenje je jedan opci psiholoski proces gdje se postepeno ili najedanput pojavljuje novi covjek. Ali on ipak zanemaruje i zapostavlja nadnaravni aspekt religioznog 'obracenja'. iako je mozda cisto naravni psiholoski proces. Freudova koncepcija covjeka Zacetnik psihoanaliticke teorije je zidovski ucenjak S. Moravska. Freud (roden 1856. 5. obratno. u Freibergu. Sto se tice pojma obracenja kod Jamesa. 42-43). Narocito proces naglog 'obracenja' fundira u potsvijesti i uopce u instinktivnim slojevima covjecjegbitka" (KEILBACH. James je bio vjest u analiziranju dokumenata religioznog sadrzaja kao sto su zivotopisi. 3. Religiozno obracenje (religija) je prema njemu samo jedan od mnogih putova kojima covjek dolazi do nutarnjeg jedinstva i smirenja. To je u znanstvenom pogledu jedan od rijetkih proizvoda. Psihologija religije u Americi nastala je iz spoznaje i uvjerenja da je religioznost "vitalna funkcija" u najuzvisenijem smislu rijeci.probija se u svijest kao nesto objektivno. fale nijanse kojima inace obiluje religiozni zivot. 3. Ipak. treba reci da je ona previse opcenita. religiozne rasprave. Njegova teorija o . onda treba da ga cijenimo. od religije voditi do ateizma. Ispocetka je James oprezno razlikovao cistu psihologiju i nadnaravnu teologiju. Te izvanjske religiozne organizacije itekako utjecu na prozivljavanje i osobno oblikovanje religije. ali je zato necemo smatrati istinom. religioznost je bioloski korisna i samo na temelju te spoznaje on zakljucuje na istinitost.

upravo u nesvjesnom se nalazi onaj sudbinski pokretac koji aktivno upravlja nasim zivotom. Iskljuceni ili potisnuti nagoni vode do neurotskih simptoma. U borbi izmedu ova dva principa mnoge se zelje potiskuju u nesyjesno. potreba. religija i sve ostale duhovne djelatnosti nisu drugo do sublimirani oblici seksualne pozude ili pohote koja se kod Freuda zove libido. iz onoga sto je i za nas tajna dolazi iznenadna svjetlost. boravi tamo u sumraku ono prastaro Ja. Psiha je kao razdijeljena u dva nejednaka dijela: u malom salonu stanuje svijest.. nesto jace od nas. vec odavno izbrisani iz pameti. I tako po velicanstvenoj viziji koju nam je Freud evocirao. omaskama. Iz dubine potjecu nasa najintimnija djela. 'Usp. da postane svjesno. a u torn se i sastoji neurotski simptom. mrse se poput zila u nasem bicu. Prema Freudu. zarke i gladne u nas dan. Psihoanaliza je otkrila silnu moc podsyjesne motivacije nesvjesnih zelja. a navaljuju na vrata "salona2. Maiy Baker-Eddy.. S. izmedu odgovornog djelovanja i neodgovornosti nasih nagona. Leipzig 1931. Nama samim nepoznato. jer je pravolja onoga sto je nesyjesno da se penje prema svjetlosti. "Kultura. a sve duhovne vrednote. U 34 godini osjeca i seksualnu ljubav prema roditelju suprotnog spola (Edipov i Elektrin kompleks). dakle nisu objektivne. nesyjesno. Svjesni su cini zadnje karike u lancu dugih nesvjesnih dusevnih procesa. medutim. za koje mislimo da su vec davno pokopane. Freud je pogrijesio u tome sto je sav covjekov dusevni i duhovni zivot sveo na nagonsko. Borba u osobi se vodi izmedu nagonskog. iz dubine onog nagonskog svijeta dolaze nagli potresi koji drmaju nasom sudbinom. Snovi imaju posebnu ulogu u simbolicnom ispunjavanju dubokih potisnutih zelja.. umjetnost. Mesmer. civilizacija.6 Prema Freudu. Sublimacija O je obrambeni mehanizam kojim se postize indirektno zadovoljavanje libida. 367-368. gdje stoji straza ("cenzura"). vec iz one tame (nesvijesti) sijevaju munje pravih odluka. Zweig ovako: Nas zivot ne pripada onoliko budnoj volji i logickom razumu kao sto mi oholo zamisljamo. Cini se da ga treba shvatiti u panseksualistickom smislu. te se tako abreagiraju. a da sam nije predmet svijesti. nisu unisteni. pozude i zelje. iracionalno.. Potisnuti afekti. nego subjektivni dozivljaji nastali sublimacijom.. zavriste neocekivano kroz nerve. Covjek je od samog rodenja libidinozan. Freud. kao sto je razumsko duhovna dimenzija po kojoj covjek nadilazi zivotinjski svijet i postaje osobno bice sposobno za transcendency u. kruze tamo zudno i izbijaju katkad. zelje izcezlog djetinjstva. a druge iskljucuje. . strah i uzas. kao da covjek nema drugih dimenzija psihickog zivota.: Die Heihmg durch den Geist.. Nesyjesno se ocituje u snovima (kraljevski put ocitovanja nesvjesnog). nas dusevni zivot je neprestana i pateticna borba izmedu svjesnog i nesvjesnog htijenja. to prema Freudu znaci da vec malo dijete zudi za spolnim zadovoljenjem. svjesnog.dusevnom zivotu moze se izraziti kratkom recenicom: ljudski zivot je nagonski zivot. Citav nas zivot je kompromis ovih dviju sila. seksualno i agresivno. za percipiranje i zivljenje istinskih objektivnih vrijednosti. Medutim. v "Pojam libida kod Freuda nije sasvim jasan. Svjesni se zivot zbog ovih smetnja ne moze normalno odvijati. koja jedne pusta unutra. najizvorniji i najbitniji dio naseg dusevnog zivota ne odigrava se u svjesnim visinama duse. nesvjesnim neverbalnim radnjama u kojima potisnute zelje i potrebe nalaze malo oduska. Tamo dolje zbijeno je sve ono sto je u svjesnoj sferi razdvojeno staklenim granicama kategorija prostora i vremena. nesvjesnog i razumskog. Dusevni nagoni dolaze uvijek iz nesvijesti. Dva najjaca nagona u covjeku su seksualnost i agresivnost. ZWEIG. i u torn smislu simbolicki ispunjavaju. vec na nesvjesnim slojevima. u mracnim dubinama duse. U covjeku se bore dvije glavne sile: eros (zelja za zivotom) i thanatos (zelja za smrcu). Kako? Tako da pred vratima svijesti neprestano buce i smetaju. ali ono se iznenada dize i probija tanku kozicu kulture. prema Freudu se svode na seksualnost. a u prostranom pretsoblju nalazi se sve ono sto nije svjesno. To zorno opisuje S. Freud ide tako daleko da kaze kako je dijete "polimorfho perverzno" na seksualnom podrucju. vec djeluju dalje na nepredvidiv i cesto patoloski nacin. strahova. ne samo vlastite proslosti nego i one minulih pokoljenja i barbarskih predaka. odnosno izivljuju. otprilike onako kako buce i smetaju demonstranti pred dobro zakljucanim vratima. str. i njegovi prvobitni i neukrotivi instinkti jure nam tad u krv. za koje nase civilizirano Ja vise ne zna ili nece da zna.

Aimisticka faza odgovara takozvanom narcizmu. Freud je smatrao da je kod svih primitivnih naroda vladao totemizam. magijska svijest). Freud se pridruzuje onim piscima koji vide razvoj covjeka u ove tri faze: a) animisticka ili mitoloska. Religiozna faza odgovara onom libidinoznom stadiju u kojem je covjek za svoje teznje i zelje vec nasao jedan izvanjski predmet otprilike u smislu onog stadija u kojem je dijete vezano za roditelje. Kad govori o porijeklu religije Freud zeli jednostrano pokazati samo jedan jedini izvor . Tabu je strogi propis koji nalaze strahopocitanje pred totemom. kisa) koju cijeli rod veoma postuje i ne smiju ga zaklati niti jesti. b) religiozna. Taj se tabu zove "egzogamija". Totem (zivotinja) je ubijen. Freud je konstruirao slijedecu teoriju. Samo ubijanje totema se shvacalo kao neki dopusteni ili cak zapovijedani izgred. totemske gozbe i Darwinove hipoteze o prastanju ljudskog drustva. Nakon zalosti slijedilo je svecano raspolozenje i blagovala se totemska gozba. a onda su ga zalili da iskupe odgovornost za svoje djelo. sunce. 3. Totem je neka zivotinja (a ponekad i biljka. vjeruje u svemogucnost misli (primarni proces. U njoj se sva izvanjska stvarnost smatra ovisnom o nasem nutarajem dozivljavanju. 5. Freud je takoder uocio da skoro svagdje totemski rodovi zabranjuju zenidbu izmedu clanova istog roda. Medutim. Njihova su se plemena sastojala od manjih rodova ("clan"). Tom prilikom je bilo dopusteno ciniti zabranjene stvari. a u starijim je sinovima vidio s^"oje takmace pa je jedan dio njih poubijao. Prema tome upravo kod takvih ljudi moguce je pronaci primitivne oblike religioznosti. koji po Freudu ima bitnih odnosa barem prema kasnijim religijama. ali ipak ne potpuno. 5. Primitivni ljudi su bili kanibalisti i zivjeli su u hordama pod zajednickim ocem. Ovaj je sebi prisvojio sve zene. Uostalom i ono sto Freud sa stanovista psihoanalize moze reci o porijeklu religije po njegovu osobnom priznanju ima samo znacaj i vrijednost hipoteze. Freud je smatrao da kod prastanovnika Australije nije bilo religioznih i socijalnih ustanova. U animistickoj ili mitoloskoj fazi covjek pripisuje samom sebi neku svemogucnost. Porijeklo religije prema Freudu Freudova koncepcija religije zasniva se na kombinaciji tzv. Sve ove faze Freud dovodi u svezu s libidinoznim razvojem pojedinca. i da covjek stvarno potjece od zivotinje. Freudova nauka o religiji Svoje nazore o religiji iznio je Freud u djelima: Totem i tabu i Buducnost jedne iluzije (Die Zukunft einer Illusion). U religioznoj fazi covjek je spomenutu svemogucnost ustupio bogovima. odnosno otkriti i sam izvor religioznosti. Svaki rod je mislio da potjece od svog totema. tj. o nasim zeljama i o nasoj volji. mozda zato sto se Freud stvarno uvijek ne drzi svoje prvotne namjere. i to hipoteze koja se moze ciniti fantasticnom. ali uglavnom priznaje svoju vlastitu sicusnost te se rezignirano pokorava smrti i svim drugim prirodinim nuznostima. jer jos hoce utjecati na bogove i tako ih prisiliti da ispune njegove zelje. naponkon. Konacno. odgovara stadiju zrela covjeka koji se prilagoduje stvarnosti te u izvanjskom svijetu trazi predmet svojih libidinoznih teznja. a 10 . ali je vladao sistem totemizma. jednom godisnje taj tabu je ipak bio prekrsen. 3. Totem i tabu: govori o postanku totemizma.3. u kojem se covjek zaljubljuje u samog sebe. 2. Na temelju ovih "cinjenica" (totemske gozbe). Svoju teoriju o nastanku religioznosti Freud iznosi u knjizi Totem i tabu (1917). i c) znanstvena. od kojih je svaki nosio ime svog totema. imali su svoje toteme. Na to je kritika Freudove teorije nazalost cesto zaboravljala. u znanstvenoj fazi covjek se doduse jos uzda u moc ljudskog duha. Znanstvena faza. stoga su ga i postivali kao svog zastitnika. Freud je bio uvjeren kako je primitivni covjek normalna odrasla osoba koja zivi vise pod utjecajem nagona nego razuma. Magija je tehnika animistickog nacina misljenja. a nikako ne zeli reci da su drugi izvori iskljuceni ili da psihoanaliza otkriva glavni izvor. Freud je imao bujnu mastu.

U covjeku ostaje osjecaj nemoci sto rada tjeskobu. hladno. U torn je prvi pokusaj religije. 61). Prema ocu su inace imali ambivalentne osjecaje: s jedne strane su ga mrzili jer im nije dopustao pristup zenama. Kad su udovoljili svojoj mrznji. prema Freudu. privrzeno je roditeljima od kojih ocekuje zastitu. Religija kao iluzija Spomenute ideje o religiji Freud je dalje razvio u svom djelu Buducnost jedne iluzije. Buducnost jedne iluiije. Dijete je nesposobno sebi pribaviti sredstva za svoj opstanak pa zato zivi u potpunoj ovisnosti od svog oca koji je dobar i voljan da sve ucini za svoje dijete. razrjesuje tako da covjek vjeruje u postojanje jednog dobrog oca svemogucega oca FREUD. A to je cak glavni zadatak kulture.. proglasili nedopustenim. Tako se. S. pokusaj izmirenja naknadnom poslusnoscu.druai dio protjerao. prema Freudu. bilo da je kao takva protivurjecna. kako nam izgleda. Tek nam kultura omogucuje drustveni zivot. 11 . ali je ipak samo zelja.okrutno. javila su se njihova njezna cuvstva u obliku kajanja i osjecaja krivnje. prema Freudu. prema njemu. Zato mu je potrebna zastita jedne vise sile. Medutim. koji im je sad imao nadomjestiti oca. Ona je imala svoju vrijednost dok je covjecanstvo zivjelo svoje djetinjstvo. 4. jer uvijek postoje problem! koji su veci od njega. pustala nam je na volju ali je imala i ima jedan narocito djelotvoran nacin da nas ogranici . Imamo. Buduci da je nemocno. iluzija je stvarno bez vrijednosti. a s druge strane su mu se divili i voljeli ga.. po kojoj mora ostati "dijete". pravi razlog njenog postojanja da nas brani od prirode". imamo sve znacajnije crte religije: svijest krivnje. a sinovi su obecali da ce postivati njegov zivot. Jedino je zastita totema potekla iz cuvstava. kao npr. da nece ponoviti ono djelo kojim je pravi otac poginuo. "istocni grijeh" nekadasnje ocoubojstvo. "Svoje nedjelo opozvali su tim sto su ubijanje totema.7 Priroda nam sama po sebi daje apsolutnu slobodu. onu organizaciju koja ih je ucinila jakima" (Keilbach. kaze Freud. Situacija je slicna kao kod individualne religioznosti. a nastala je zato da si covjek u mnogobrojnim svojim poteskocama i neugodnostima omoguci podnosljiv zivot. S tim u svezi Freud pise: "Istina. buduci da nam kultura puno toga zabranjuje. U totemizmu. priroda nije zahtijevala od nas nikava ogranicenja nagona. Stvara se kultura koja nas brani protiv prirode. po mogucnosti upravo u trenutku naseg zadovoljenja. to nam je i taj drustveni zivot tesko podnosiv. Religija je. i sto su se odrekli onih zena radi kojih su zapravo ubili oca. Freud kaze da je religija samo iluzija. Otac je obecao sve ono sto je djecja masta mogla od njega ocekivati (brigu i zastitu). covjek stvara Boga i religiju. S. 3. Takav stav ostaje i u odraslom covjeku. 5. nadmocnih bogova. a "sveta pricest" bi bila nastavak totemske gozbe. avostruki tabu: zastitu totema i egzogamiju. naprotiv. Protjerani su se sinovi udruzili i jednog dana ubili oca i pojeli ga. Covjek to cini kako bi doveo u harmoniju zadovoljenje nagona s upotrebom prirode. Zagreb 1986. neizbjezna smrt. Iluzija. bezobzirno i.ona nas usmrcuje. stvara religija. Sinovi su se morali drzati te zabrane. Naprijed. pusta zelja da ce se ispuniti velika ocekivanja covjecanstva. Ova je situacija analogna polozaju u kojem se nalazi dijete. nije nuzno i zabluda. buduci da svi ljudi imaju iste zelje. I zaista. 325. doduse. Tjeskoba se. proizvod nemoci. Bilo da je u sebi moguca. bila vise prakticnog znacaja. Egzogamija je. FREUD. jer bi inace opet jedan drugom smetao kao takmac.8 No. prema Freudu. Buducnost jedne iluzije. U torn je jedna nesavrsenost kulture koju treba ispraviti. zeleci tako prisvojiti sebi dio njegove snage. Drugim rijecima. Zbog zena su ubili oca. str. a u totemskoj gozbi komemorativno ponavljanje ocoubojstva i sinovske osvete. bio nekadasnji kanibalski praotac. Covjek spoznaje svoju sudbinu. ali su se tih zena morali odreci da bi spasili svoju novu organizaciju. Bas zbog tih opasnosti kojima nas priroda ugrozava mi smo se ipak sjedinili i stvorili kultura koja izmedu ostalog treba da omoguci i nas zajednicki zivot. krscanstvo je nastavak totemistickog razvitka: "Bog" bi. dakle. Tako je totemisticki sustav bio svojevrsni ugovor sinova s ocem. Prema Freudu. priroda kao takva postaje nepodnosiva. tj. covjek trazi neku utjehu zeleci vidjeti svijet i zivot u Ijepsem svjetlu. Sto se tice psiholoske vrijednosti religije. Osnovni zivotni stav djeteta je tjeskoba koja se rada zbog potpune ovisnosti od oca.

Potisnuti nagon se javlja kao napast. a jos manje kako bi se mogao rijesiti svoje prisile. a potiskivanjem tjeskoba. "Naime. zasto slaze prije spavanja svoju odjecu uvijek na isti nacin. Religija kao prisilna neuroza Vec 1904. Osnovna misao ovog clanka je slijedeca: Nalazimo duboku analogiju izmedu prisilnih radnji i vjerskih ceremonija. reci: 'Nebo prepustamo andelima i vrapcima'". Ako je pak religija ovakva iluzija. Freud upozorava na dvostrukost religioznog 9FREUD. cini nepravde pozivajuci se na Boga i si. Ali analogija znaci i zajednicke elemente. sto bi htio izbjeci. s jednim nasim drugom u nevjeri.. da se usudimo postaviti hipotezu da se prisilna neuroza moze smatrati privatnom religijom. On je samo kreatura nase infantilne zelje za utjehom. Pozitivan doprinos je i demitizacija lazne religioznosti. i usmjeravanjem svih oslobodenih snaga na zemaljski zivot. Zato Freud predlaze slijedece: "Odvracanjem svojih ocekivanja od onostranog. vec je vezan uz opci psihicki razvoj. 3. Imamo potrebu da vjerujemo u opstojnost Boga koji nas tjesi u nasim odreknucima.. covjekovu padu i Bogu tako da se metafizika pretvori u metapsihologiju. Na kraju vise ni ne zna protiv cega se bori. Pozitivan doprinos je i njegov naglasak na globalnom karakteru religioznog razvoja. A religiozan se covjek cesto ponasa kao i neuroticar: svojim religioznim ceremonijama uvjetuje upravo to. 3. Otkrivanje mogucih infantilnih korijena religioznosti raskrinkava mnoge religiozne prakse kao lazne. Buduci da potiskivanje nije savrseno. a religija javnom prislinom neurozom. ali se sve vise zapetljava u ovaj pokusaj. u casopisu "Zeitschrift fur Religionspsychologie" objavljuje clanak o religiji pod naslovom: "Prisilne radnje i religiozne radnje". zasto stalno pere ruke. ali onda ju je trebalo potisnuti. Freud na koncu zakljucuje: Sve su to samo pobozne zelje. 1907. 35". vjera u vjecni zivot ublazava tjeskobu pred smrcu. Freud je ukazao na problem infantilne motivacije u korijenu religioznosti. 12 . Freud svraca paznju na njih: kod prisilnih radnji ritualna ponavljanja samo naizgled vise u zraku. Postoji i kriva religioznost. ipak ona ima i nekih pozitivnih elemenata: 1. S. vjera u nagradu na drugom svijetu ublazava nepravde ovoga svijeta. proganja ljude u ime religije ljubavi.. All Boga nema. 4. vjera u Boga ljubavi cini podnosljivim surovi zivot. a istovremeno i za njihovo ovjekovjecenje. str. 5. pa tako i njegove religioznosti. Pozitivno je i ono sto je Freud otkrio s obzirom na relilgiozni govor. 5. nagon se probija i organizam se mora braniti od nje. a vjernik tvrdi da njegove ceremonije imaju smisla: njima iskazuje cast Bogu. ona nema nikakve buducnosti. Freud pise: "Mozda bi psihoanaliza mogla pomoci u rjesenju mitova o raju. vjerojatno ce moci postici to da zivot svima postane podnosljiv i da kultura vise nikoga ne tlaci. npr. sto je pokretac neuroze potisnuti seksualni nagon. npr. Upozorio je na simbolicku ulogu roditelja u razvoju licnosti djeteta. To znaci da religiozni razvoj nije nesto specificno unutar ljudskog psihizma. Kod ove tocke Freud postavlja pitanje: Ne sastoji li se i religija u prvom redu od ceremonija? Njih treba obaviti u detalje da bismo se osjecali mirni. 2.koji ga spasava u ovim ekstremnim situacijama. u stvari ona sluze za potiskivanje cuvstvenog konflikta koji im stoji na pocetku. Ova vjera ima istu funkciju kao drustvena regulacija nagona. a religije potisnuti ja-nagon" (SZENTMARTONI. 6. Razlika izmedu neuroze i religije je samo u tome. 5..Buducnostjedne ilu:ije. Na taj nacin kompulzija dobiva svoje znacenje: osoba pokusava otkloniti probijanje nedopustenog nagona. 5). nekad je nagonska teznja bila u stanju da se ocituje. Paralelno s otkricem nesvjesnog kao dinamickog cinitelja covjekove psihe. Vjera u duhovnu dusu opravdava odricanje od nagona. Radi se samo o analogiji: bolesnik ne zna zasto obavlja prisilne radnje.9 3. str. Tad ce on bez razmisljanja moci. Kriticko vrednovanje Freudove nauke o religiji Kolikogod je Freudova teorija o religiji neprihvatljiva.

dok u stvari dubinska komunikacija mu je stav odbacivanja.. ali samo cetiri etnoloski vrlo mlada plemena poznaju totemsku zrtvu i gozbu. Vec ni kod pretotemistickih naroda nema ni opceg promiskuiteta ni skupnog braka. Pigmoidi. Sto je prije imalo znaciti samo "pokusaj religije". Uber Psychoanalyse und Individualpsychologie. Psihopatologija svakodnvenog zivota. kakva je bio odnos praoca prema drugim praocima drugih prahordi. 8-9. tj. mogao prisvojiti i sacuvati toliku vlast nad tolikim ljudima i zenama.) kod kojih nema totemizma. Ovamo spada i pngcvor da se bavi samo psihickim razvojem djecaka. policijskog. Freud je svoju teoriju o religiji gradio na netocnim antropoloskim. 109-111. cudoreda i drustva treba prema tome traziti u pretotemistickom vremenu. na pr.. koje sam nije mogao seksualno zadovoljiti. povijesnim i teoloskim informacijama. da sadrzi nutarnje kontradikcije.~^7 SCHMIDT. Sto je prije imalo biti samo hipoteza. Pretotemistickim narodima je svaki kanibalizam (ljudozderstvo) nepoznat. Freud. J.. moze usrvrditi samo onaj koji religiju nikad nije osobno prozivljavao i koji je zato ne poznaje. Osim toga treba reci da Freud nije dosljedan. jer ima citav niz etnoloski najstarijih naroda (npr. O Freudovu tumacenju totemizma dao je poznati etnolog W. pozitivnu ulogu oca u razvpju djeteta. Ursprung und Werden der Religion. u kojoj bi stari otac imao sve zene. sociolosku i eticku nemogucnost. prigovara mu se da je cak neke podatke i krivotvorio. str. Freudova je pretpostavka o animistickoj. 13 . Negativni aspekti Freudove teorije o religiji su mnogostruki: 1. bez organiziranog aparata. Pocetke religije. to Freudovo misljenje da je religioznost samo seksualna erotika upravljena na narociti predmet i da je religija samo velika iluzija diktirana od erotike. pri tako primitivnom stupnju produktivnih sredstava. str. ' .. Freudu se takoder prigovara da je citava njegova psihoanaliticka teorija nesuvisla. Miinster 1930. Beograd 1937. da li se u svim njima odigrao prazlocin. ljubomora mogla predstavljati tako presudan faktor i cak odredivati odnose izmedu raznih clanova zajednice.. kako je. ili je zeli hotimice iskriviti. dok ustvari ona skriva jednu tendenciju demistifikacije i odbijanja samo odredenog tipa krive religioznosti. religioznoj i znanstvenoj fazi covjecanstva u jezgri pozitivisticka i materijalisticka. toliko su mnogobrojne da se i ta Freudova hipoteza i iz nje izvedeni zakljucci o psihologiji masa i masovnih pokreta moraju oznaciti kao neodrzivi"1 2. u svojoj uvodnoj studiji: S. Schmidt slijedecu kritiku: "Kulturni razvitak covjeka ne pocinje totemizom. kao sto je ta ultrapatriarhalna prahorda. Ima mnogo stotina totemistickih plemena. KL. .~~. to je sad bez ikakvih novih podataka i obrazlaganja postalo tezom. to je sad najedanput nastariji oblik religije. To znaci da neka izjava na svjesnom nivou moze zvuciti kao ateisticna. kriticke zamjerke koje se same namecu.12 3. Osobito upada u oci njegova samovoljna interpretacija judeokrscanstva u djelu Totem i tabu. Innsbruck 1932. 139. Kod svih je ugled oca vrlo velik. Totemska zrtva i totemska gozba kao opci sastavni dijelovi totemizma s etnoloskog stanovista znace pravu nemogucnost. Nije vidio npr. na kakvoj je ekonomskoj osnovi moglo doci do takve zajednice. itd. A moguce je i obratan slucaj: netko govori u terminima vjere. Prema tome. ne i djevojcica. potpuno iluzorna". zasto bi on sprecavao tolike zene. Theorien un Tatsachen.govora. S. a ocoubojstvo kod njih znaci psiholosku. H. str.'' Etnoloska istrazivanja dokazuju da je Freudova pretpostavka potpuno neosnovana i izmisljena. na koji nacin je taj usamljeni praotac. 3. da traze zadovoljenje na drugoj strani. Ni na kasnijem stupnju razvitka ne nailazimo kod svih naroda na totemizam. a ubojstvo je uopce rijetko unutar vlastitog plemena. ZXjNAT. Samojedi i dr. Zato je pretpostavka o hordi. "Nicim Freud ne objasnjava. Takav Freudov stav i ne iznenaduje kad on u religiji vidi samo narociti oblik sublimirane erotike i zadovoljavanje potisnutih seksualnih nagona. kada je glavna briga morala biti usredotocena na dobavljanje hrane.-JN. Medutim. azijski i africki Pigmejci.. Freud s najvecim prezirom govori o religiji. Ne ustrucava se izricito navesti rijeci svog "druga bezvjerca (Bebela): "Nebo prepustamo andelima i vrapcima".

Isusu Krisru. To je longissima via (veoma dug put). Osobita je slabost Freudove teorije religije u tome sto ne uzima ozbiljno utjecaj majke na religiozni razvoj djeteta. 3. Zemaljski otac ne "proizvodi" nebeskog oca (projekcija). 3. 14 . veliki je manjak nasega vremena. Tu se nalaze takoder arhetipi . Jastvo omogucuje i ostvaruje dinamicku ravnotezu izmedu persone. 3. Jungovo shvacanje o religiji "Religije stoje. Materijalizam i racionalizam ne daju konacni odgovor o misteriju covjeka. ne ravan nego zmijolika linija koja povezuje suprotnosti i koja podsjeca na putokazni caduceus (Merkurov glasnicki stap). vec upucuje na njegovu opstojnost (simbolizira). predispozicije da se ta bitna iskustva ponovno dozive. 2. Originalnost Jungovog nauka o nesvjesnom jest otkrice kolektivnog nesvjesnog u ljudskoj psihi. 6. koje je psihicki arhetip osobne zrelosti. sa svime onim sto jesu i sto izricu tako blizu ljudskoj dusi da ih psihologija najmanje smije zanemariti" (Jung) "Religija se sastoji od dusevnih cinjenicnosti o kojima se ne moze reci da su ispravne ili neispravne. Osnovne postavke Jungove teorije licnosti Prema Jungu ljudska psiha se dijeli na dva nivoa: svjesno i nesvjesno. Jung je svojim naukom o religiji zelio ponovno otkriti religiozni zakon koji glasi: Duh upravlja materijom. Jesu li buhe ili slonovi ispravni ili neispravni. Taj veliki psihoterapeut pomogao mi je da opet potekne ziva voda iz mojeg izvora koji je bio ruzno zacepljen. Ne moze se govoriti o simbolu oca ako se ne dovodi u vezu s majkom A u mnogim povijesnim religijama upravo "Velika Majka" igra centralnu ulogu. 3. stoljeca vise voli mali oblik hrabrosti .temeljne strukture psihickog iskustva. vec o idealizaicji. Alt). po mom misljenju. Ali inteligencija 20. Njihova nepristupacnost pociva na tome sto su skupa: traze ono cega se najvise bojimo.12). Vergote istice da se tu ne radi o projekciji. Religija otvara put u nutrinu Franz Alt: "C. Tim u svezi. nazalost. Tijekom razvoja jastvo postaje srediste u kojem se ostvaruje jedinstvo u raznolikosti struktura. ali on mi je pokazao taj novi pristup k mojem nutarnjem izvoru. U kolektivnom nesvjesnom nisu potisnuti sadrzaji iz osobnog zivota. to je staza na cijoj labirintskoj zamrsenosti ne nedostaje strahote. Medu arhetipima u kolektivnom nesvjesnom nalazi se i "Jastvo" (Selbst. Religiozni ljudi su trazitelji.4. Dovoljno je da jesu" (Pisma III. Self).6. kao i svi ostali arhetipi moze aktivirati pomocu adekvatnih simbola. Samo onaj koji trazi moze naci. Vergote je kritizirao Freudov pojam projekcije koji stoji u centru formacije infantilne religije. ali koju u zivotnoj stvarnosti zaobilazimo u velikom luku" (Glavno djelo 5. Na torn se puru ostvaruju iskustva koja rado oznacujemo kao tesko pristupacna. Za skupljanje religioznih iskustava potreban nam je najvisi oblik hrabrosti . CARL GUSTAV JUNG 3. Psihodinamika licnosti ovisi o skladnom (fleksibilnom) ili konfliktnom odnosu ovih dvaju nivoa licnosti. od sudbonosnih okolisanja i lutanja. 110). spoznaja samoga sebe.1. Dubinska psihologija i moderno dusebriznistvo mogli bi sklopiti veliku koaliciju za lijecenje nasih privatnih i politickih bolesti".G. "Samospoznaja. 6.oholost" (F. tj. U svjesnom dijelu nalazi se "Ja" (svjesna slika o sebi) i "Persona" (svjesna slika o vlastitoj drustvenoj licnosti). naime cjelinu o kojoj doduse neprestano govorimo i o kojoj mozemo beskonacno teoretizirati. 6. Jung kaze: "Pravi put prema cjelini sastoji se. Tek u religiji se otkriva put u nutrinu. 5. odnosno izmedu svjesnog i nesvjesnog dijela licnosti. U nesvjesnom dijelu nalazi se "Sjena" (nesvjesna slika nase licnosti) i "Animus-Anima" (nesvjesna slika drugog spola u nama). On se. izmedu kolektivno i individualno nesvjesnog. sjene i animus-anime. A.poniznost. nego uskladistena kulturna bastina i ostavstina covjecanstva. Jung nije moj nutarnji izvor.

6. "Bog je opce iskustvo koje je samo zamraceno glupim racionalizmom i odgovarajucom teologijom". Jungov zakljucak o religiji glasi da je ona istinita. i to bas oni. ukoliko predstavljaju jedinstvo. to znaci da su u pravilu spontani proizvodi nesvjesne dusevne djelatnosti. dok me ne sretne religiozno iskustvo. Zagrebl9S4. svjedoci o postojanju posebne Bozje bliskosti u dusi. "To bi bio dokaz za Junga da slika Bozja nije plod individualnog iskustva. 3. Ta druga strana. Imajuci na umu ovu spoznaju. osjecao je potrebu da svom pacijentu kaze: "Vasa slika o Bogu ili vasa ideja o besmrtnosti atroficna je i zato je nasa dusevna izmjena tvari bez glave i repa". odnosno. Ne mogu vjeru naciniti" (Pisma II. nego se moram sa svojom nevjerom tako dugo zadovoljiti dok moj napor ne naide na milost prosvjetljenja. Arhetipska slika Boga moze se otkriti u svim. 4.1 Jung se ovdje potpuno suprotstavlja Freudu. Kad je Jung vidio da ti dusevni organi dobro ne funkcioniraju.G. U covjeku je oduvijek nesto sto osjeca i dozivljava kao jace nego sto je on sam i to naziva bozanskim ili demonskim.Jung smatra da se religiozni arhetipi nalaze medu najvaznijim arhetipima. C. u smislu da ove dvije stvarnosti imaju istu psihicku vrijednost. kaze Jung.14 Ako se prihvati ova Jungova intuicija o identicnosti jastva i Boga. skripta. trpe od smetnji u kojima si ne mogu pomoci ni voljom ni razumom. A o tome se ne da lako govoriti. '"JUNG. UPT. kaze Jung. to onda znaci da isti proces koji sluzi osobnoj zrelosti vodi i prema religioznosti. a tice se razlicitih ljudskih iskustava i daje im religiozno znacenje". 362).. Prisnost odnosa izmedu Boga i duse. kaze Jung (Pisma II. pa i najprimitivnijim kulturama: u mitovima i obredima. Psihologija i religija U svom djelu Psihologija i religija (1938) Jung tvrdi da su arhetipi Jastva i Boga identicni. nadiskustvena sposobnost osobe da dode u kontakt s bozanskim. nego upravo obratno: odnos prema zemaljskom ocu moze primiti religiozno znacenje upravo zato sto postoji jedan model. pecat u covjekovu psihizmu. Prema njemu. M. 11.. 15 . Ta je povezanost u psiholoskoj formulaciji arhetip slike o Bogu. >tr. Svaka religiozna dezintegracija ujedno vodi i prema psihickom raspadu licnosti. nesto kao dusevni organi koji reguliraju dusevne procese. a svijest stoji pokraj njih u cudu i ne zna pravo sto da zapocne s takvim porodom". jest vjera. nije projekcija oceve slike. ali je promatra samo sa psiholoskog stanovista. Istinski religiozni dozivljaj je uvjerljiv jer je neodoljiv. a to znaci da su jace. Prema Jungu. tj. pema Jungu. religiozno iskustvo je izraz za egzistenciju i funkciju nesvjesnoga. odnosno prasimbolima psihickog zivota. Religiozni simboli izrastaju iz nase nesvijesti "kao cvijece neobicne vrste. Zato se dogada da vrhunski razumni ljudi. to jest iznad 35. A sto je daljnji uzrok takvog iskustva.512). Bog je ono jace u njemu" (Pisma 11. O religiji i krsc anstvu. Arhetipi su praslike. svaki boluje u krajnjoj Uniji od toga da je izgubio ono sto su zive religije u sva vremena davale svojim vjernicima i nijedan se nije stvarno izlijecio koji nije opet postigao svoj religiozni stav. koji u Bogu vidi projekciju vlastitog oca. nenia nijednoga kojemu religiozni stav ne bi bio konacni problem. odnosno Boga. Da. 208). zdravom psihickom razvoju osobe. "Nije istina da nam je dovoljan ratio (razum) i volja. Psihologija religije. jedna naslijedena predispozicija. Nego sasvim naprotiv mi smo trajno pod utjecajem sila koje smetaju i koje idu uzduz i poprijeko kroz razum i volju. osoba starija od 35 godina ukoliko ima psihickih problema. "Medu svim mojim pacijentima iznad zivotne sredine. Religiozni simboli imaju izriciti "objaviteljski karaktef". to je zato sto nije dobro rijesila problem svoje religioznosti. "Moze se samo reci da covjek mora nekako doci do ruba svijeta ili do kraja svojih mogucnosti da -.SZENT\L\RTONI. a to naravno nema nista zajednickoga s pripadnoscu nekoj crkvi ili s konfesijom" (Djela 11. 429). Religiozno iskustvo koje proistjece iz nesvjesnog za nas je ocigledna cinjenica. tj. zivot. odgovor na to nalazi se s onu stranu ljudske iskustvene mogucnosti. svaka istinska religioznost istovremeno sluzi normalnom. univerzalna struktura bozanskog ocinstva. S tim u svezi Jung kaze: "Ja ne mogu s vjerom nesto unaprijed uciniti. Jung tvrdi da nenia psihickog bolesnika kod koga ne bi bio prisutan i religiozni problem. integraciju. Bog je kao utisak. Dakovacki Selci 1990.

"dusevna cinjenica neposredne iskustvenosti". Odnose se na stvarnost o kojoj nemamo izravnog iskustva pa je zato nuzno moramo izrazavati simbolima. i to je zaista tako i tu nema smijeha. i prirodna znanost ne moze na to nista prigovoriti. ali nema smisla" (Pisma 11. psihicki sadrzaj cini ga moralnim problemom. Njegova velika zasluga je u tome sto je otkrio vaznost simbola u religiji. onda ni Bog nije stvaran i negdje ne zahvaca u nas zivot. Jung naglasava postojanje paralelizma izmedu ontoloskog postojanja onoga sto vjernici vjeruju i psihickog funkcioniranja osobe.477). "Kad ja govorim o Bogu. 7. Veliki pozitivni doprinos Jungove teorije o religioznosti jest u tome sto je ukazao na vaznost majcine slike. Osnivac logoterapije . 3. 313s. becki psiholog. prema Jungu. FRANKL (1905. Onda je on historijsko pojmovno strasilo ili filozofska sentimentalnost" (Glavno djelo. Jung daje ogromnu vaznost majcinskom arhetipu. Opci prigovor Jungu: on je u isto vrijeme pjesnik i psiholog pa cesto upotrebljava pojmove koji se ne mogu empirijski verificirati. onda vise nije cilj samome sebi.) 3. Frankl. za to je covjeku potrebna evidencija o njegovom nutarnjem transcendentnom iskustvu koje ga jedino moze sacuvati od neizbjeznog srozavanja u masovnost" (Citanka 265). Svaki majcinski arhetip podsjeca na simbol Boga. psihijatar i filozof. a to je. ali je sve prezivio zahvaljujuci jakoj vjeri da ce prezivjeti i svojoj sposobnosti da osmisli "besmisleni" 16 . Simboli spadaju u samu bit religioznosti. naime ako je sve religija. "Prirodna znanost mora uzeti u obzir ono sto je pred nama. Osim toga istim simbolima daje razlicita znacenja tako da je tesko slijediti unutarnju logiku njegove teorije.uopce moze sudjelovati u strahoti ill milosti takvog dozivljaja. O metafizickoj Bozjoj realnosti ne zna on nista izreci jer bi to jako prekoracilo njegove spoznajno-teoretkse granice" (Jung). Interdisciplinarni pristup Viktor E. Sam Frankl je prosao strahote fasistickih koncentracijskih logora. Nasuprot Freudu koji je zanemario ulogu majke u razvoju djecje religioznosti. Ondje je izvor straha pred neizrecivo strahovitim i izvor snage da se strahota svlada" (Glavno djelo 7. Religija je apsolutno iskustvo" (Djela 181. 164). Prirodna je znanost uvijek u zaostatku za tim stvarima i ne pokusava objasniti te fenomene. 122). Paralelizam izmedu psihickog i religioznog razvoja unosi dosta konfuzije. odnosno sto je naglasio veliku ulogu majke u zdravom razvoju religioznosti ne samo kod djece. onda je opasnost da se zakljuci kako nista nije religija. 3. "Bog stanuje u srcu. "Shvacanje Boga kao autonomni.modernog pravca u psihologiji i psihoterapiji. VIKTOR E. Postoji religija i ona je jedna od najbitnijih manifestacija ljudskog duha.3. Kriticka prosudba 1. 4). onda govorim uvijek kao psiholog i to izricito isticem na mnogim mjestima. 5. Religioznaje istinaubiti iskustvo anepogled. Ali ako ta problematika ne postoji. "Individuum koji nije usidren u Bogu ne moze se na temelju svojih osobnih sila oprijeti fizickoj i moralnoj moci svijeta. Prema Jungu nema konflikta izmedu religije i prirodne znanosti. 2. Jer on je takve naravi da shvacamo zasto je Crkva pravo utociste i zastita za one koji ne mogu podnijeti oganj bozanske prisutnosti" (Pisma III. Bog je. u podsvjesnom. nego moze samo jednostavno potvrditi da ona egzistira kao cinjenica. Prema Jungu. Bozja je slika psiholoska cinjenica za psihologa.1. 3. "Cim covjek dode do postene i potpunije svijesti koja nadmasuje kolektivnu razinu. Ona je cinjenica.). nego postaje Bozji instrument. Prirodna znanost ne moze utvrditi religioznu istinu.-1997. Mozemo se na to zaliti kao Job. nego opcenito tijekom citavog individualnog razvoja osobe. 7. moramo priznati. u psihi osobe postoji jedna struktura koja vodi covjeka prema onome sto vjernik naziva Bogom i smatra ga stvarno postojecim i izvan psihe. veoma neugodno. 6.

U 44-oj godini zavrsio je studij filozofije. U njegovoj teoriji prisutan je interdisciplinarni pristup zahvaljujuci njegovoj integralnoj naobrazni. Bio je dugo godina lijecnik neurolog. 7. samo od sebe namece): "Sto jos ja trebam ocekivati od zivota?" Ova bi se recenica. Sto zivot jos ocekuje od mene? Franklova temeljna misao proizasla je iz ideje da se ljudski stavovi koji su najvise protivni zivotu . koji su znali osmisliti svoju patnju. Oslanjajuci se na takvo radikalno pitanje o smislu.oni koji se mogu susresti kod pesimista i samoubojica. Ivan na pocetku svoga Evandelja kaze: "U pocetku bijase Logos (Rijec)" /En arhe en ho Logos/. hrane opsesivnim pitanjem (pitanje koje se nuzno. Ljudi se razlicito ponasaju pred pitanjem: "zasto smo odgovorni?" Ovdje velika pomoc dolazi od psihoterapije. Covjek je po svojoj naravi jedinstven i neponovljiv. sveobuhvatniju i siru dimenziju od one koja je vlastita psihoterapiji". uvijek se projicira prema znacenju koje je izvan nje same. Logoterapija i religija Ako se religija prije svega brine za spasenje duse. rijec "logos" ne znaci samo "znacenje". a odgovornost je konkretna. Biti odgovoran za svoj zivot. Frankl je u svoju teoriju ukljucio sve ono dobro sto je Freud otkrio. logoterapija uzima k srcu religioznu problematiku. to je bitni znak ljudske ezgistencije. savjest ili pred bozanstvo. sredisnja tocka refleksije premijesta se na odgovornost covjeka da otkrije i ostvari znacenje vlastite egzistencije. spoznajom. a onda je dospio u nacisticki logor u Auschwitz i Dachau. I buduci da je "biti covjek" definirano od Frankla kao "biti odgovoran". Ljudska egzistencija sa svojim transcendentalnim karakterom. 3. kao vjeru u smisao. osobna. koliko da bude pomoc u pronalazenju puta koji treba prijeci u potrazi za smislom. 3. Naime. dusevno lijecenje. nego vjerom. 2. Covjekova egzistencija uvijek nadmasuje samu sebe. patnji. zrtava i smrti trebaju pomoci svakom cojeku da nosi svoj V V 17 . i nakon iskustva u tim logorima postao je kriticniji prema psihoanalizi. Sv. 7. To znaci da se radi o razlicitim perspektivama i ciljevima. Normalno je da se i u psihoterapiji postavi pitanje: pred cime je covjek odgovoran? Frankl kaze: "tice se svakog pojedinca da pronade pravi odgovor postavljajuci se pred drustvo. Zasto se niste ubili? 3. pred covjecanstvo. sto vise to garantira. i svojim filozofskoteoloskim idejama prosirio horizonte psihologije i psihoterapije. posebno od logoterapije. svatko mora dati svoj osobni odgovor. znaci u svakom casu znati pravi odgovor. u objavi. Smisao je zid iza kojeg se ne mozemo dalje povuci. Lijecnik i dusa. prema Franklu. nego oni koji su bili jaki duhom. svoj jadni zivot. vrijednost vlastitih djela. Covjeku je vazno ispunjenje smisla. uvijek upucuje na neki smisao. Ne toliko da sudi o smislu ili besmislu. To se ne dogada znanjem. nego takoder i duh. smisao. Zakljucio je da te strahote nisu prezivjeli oni koji su bili fizicki najjaci. Dokle god disc. "Ako ona (psihoterapija) shvaca fenomen vjerovanja ne kao vjeru u Boga. za svaku situaciju. Religija pruza covjeku nutarnju sigurnost i usidrenost na razini transcendentnog i apsolutnog i zato je psihoterapijski djelotvorna.logoraski zivot. Vec je Albert Einstein ustvrdio kako nalazenje odgovora na pitanje o smislu zivota znaci biti religiozan. vrijednosti ili nevrijednosti neke odluke. onda je posve legitimno da se psihoterapija bavi vjerom". osobna forma duhovnog zivota jest vlastiti nacin covjekova zivota. ogradujuci se od teisticke ili ateisticke vizije covjeka i svijeta. nego se na nj moramo osloniti. covjek vjeruje u neki smisao. nego kao vjeru u sirem smislu te rijeci. Neponovljivost ili nezamjenljivost svake osobe. cilj psihoterapije je lijecenje psihe. trebala preformulirati tako da glasi: "Sto zivot jos ocekuje od mene?" Stvarno je covjek onaj koji je svaki dan i svaki sat ispitivan. Jedinstvenost. kao i kod mnogih koji su prozivjeli strahotu nacistickih logora. ovdje i sada. Zivot je jedan zadatak koji treba s odgovornoscu prihvatiti. To ne sprecava. Iz toga slijedi da psihoterapija treba moci odgovoriti na "pitanje o smislu". Prevedene Franklove knjige na hrvatski: Bogpodsvijesti. tj. "Religiozni covjek se uvodi u jednu visu. da psihoterapija moze i da se treba kretati unutar vjere.

Egzistencijalna analiza mora svakako do dna istraziti modus neuroticne egzistencije i to do njezinog posljednjeg temelja. cini se. Istinska religioznost nema karakter instinkta. tj. H.ukoliko. Religioznost. Prema Jungu. Nasuprot tome. 3. Frankl je stigao do Boga. Drugim rijecima. Covjek je bice kojim ne upravlja instinkt za uzitkom (Freudov Lustprinzip). covjeku imanentna.ili nikakva. Frankl se bitno razlikuje i od Freuda koji je naucavao da je religija iluzija koja nema buducnosti. moglo bi se zakljuciti da. niti njime upravlja volja za mocu (Adierov Geltungstreben). Zagreb 19SO. Od covjeka shvacenog kao duhovna osoba. Frankl I5FRANKL. podsvjesna religioznost proizlazi iz covjekova sredista. Ako je za Freuda religija bila javna prisilna neuroza. Tesko je prihvatiti takvu religioznost na koju bi bio nagnan ili prisiljen nekim instinktom. Od zivota shvacenog kao zadatak. Neuroza je prema Franklu. Upravo u takvim slucajevima zadaca je egzistencijalne (egzistencijske) analize da tu podsvjesnu duhovnu stvarnost posvijesti. ali zato ne moraju pripadati sferi instinktivnosti. potreba da nade smisao svome zivotu. religioznost je vezana uz religiozne arhetipove koji se nalaze u kolektivnom podsvjesnom. Prava nauka (ideologija) o covjeku mora imati otvorena vrata za transcendenciju. Ego u pitanjima religioznosti u neku ruku nije kompetentno i odgovorno. podsvjesna religioznost je stvarnost koja je po svojoj biti instinktivna. Ipak. U ovoj duhovnoj podsvijesti. Biblioteka oko 3 uiutrc. prema Jungu. tj. Banzinger. Zahvaljujuci Franklu. koja doduse moze ostati ili postati podsvjesna. Za Junga i sljedbenike njegove skole. ne zna kako ce svojoj egzistenciji dati smisao jer je zaprijeceno sjedinjenje s transcendentnim. nego cojveka pokrece volja za smislom (Wille zum Sinn).15 U svom pristupu fenomenu religioznosti. "Po nasem shvacanju. i nerijetko . V. podsvjesnu relaciju s Bogom koja je. Slika covjeka koju Frankl tako dobiva izgleda ovako: covjek je slobodno. Religiozne odluke mogu dolaziti iz podsvijesti. Nasuprot Jungu koji je podsvjesnu religioznost smjestio u Id (podsvjesno nagonsko). ako ga Id i nagoni k Bogu. nego treba uvesti u igru i nadljudsku dimenziju bez koje se covjek ne moze defmirati niti razvijati. Od covjeka patnika on je zakljucio da samo patnja shvacena kao zrtva postize smisao. str. on je dosao do Boga (Uberperson). upravo u duhovnom podsvjesnom". nego odluke. Podsvjesna religioznost Prema Franklu. u svezi s tim otvoreno tvrdi: "Mozemo govoriti o religioznom nagonu isto kao sto govorimo o seksualnom ili agresivnom nagonu". konacnom cilju. osim nagonskog podsvjesnog (Id). religioznost spada u najosobnije odluke covjeka i zato ona ne moze izvirati iz kolektivno-podsvjesnog. ali zbog toga Ja jos nije vjernik. 7. i neurotik je onaj koji trpi od nianjka jasnog cilja i smisla zivota jer nije nasao egzistencijalnu potporu u sniislu (znacenju) i finalnosti. religiozno uopce ne zavisi od odgovornosti i odluke osobe. svojim karakterom odluke ona stoji . odgovorno.kriz. naime.E.ce se kao najdublji urzok neuroticne egzistencije pokazati cinjenica da je u neuroticara prisutan jedan nedostatak: da je naime poremecen njegov odnos s transcendencyom. a moze biti i potisnuta. Svojoj duhovnoj potrebi covjek uzalud trazi zadovoljenje. dakako ne ostane latentna kao potisnuta religioznost osobe. iz same osobe . bolest duse. samo patnja zamisljena i prihvacena kao "volja Bozja" postize puninu smisla. za Frankla vrijedi obratno: prisilna neuroza je bolesna "neprijateljska" religioznost. Prema Jungu. Prema Franklu nije dovoljna samo duhovna dimenzija. ili je egzistencijalna . 49. prernda cesto ostaje latentna. Prema Franklu. Njegova je veza s transcendencyom potisnuta. ceznja za bozanskim je potisnuta. psihologiju dubina (dubinsku psihologiju) zamijenila je psihologija visina (logoterapija).. uvjetovano ali ne i determinirano bice. Frankl je naglasavao da duhovno podsvjesno nije dio instinktivne stvarnosti. IS . Frankl otkriva i podsvjesnu religioznost.i svojim karakterom instinkta ona pada. Bog podsvijesti. kaze Frankl. u covjeku postoji i duhovno podsvjesno (ja koje se pripisuje Egu). Frankl govori o religiji kao o trajnosti jedne stvarnosti. id ima u sebi religioznu dimenziju. 4. Ja se za Boga time ne odlucuje. tj. Po Jungovu shvacanju.

koji ponekad moze vrlo lako dovesti do ocitih neurotskih simptoma koji se manifestiraju u obliku neuroze. mnogi su vec nakon 5 godina u krizi. svaki treci se raspada). 27). Zivotinja se ravna po vitalnom instinktu koji spasava vrstu. tj. kako rekosmo. ona potjece od Edipova kompleksa (konfliktni odnos s ocem). neka slika iz podrucja id.dalje naucava kako se iz skrovista covjekove "transcendentne podsvijesti" katkada javlja potisnuta transcendency a u obliku "nemira srca". "Jer kao sto savjest otkriva ono 'jedino potrebno'. Izbor parntera je jedino onda pravi ili "ljubavni izbor" kad ge ne diktiraju nagonske sile.p. sa stajalista instinkta. nego se Ja odlucuje za Ti. bice koje odlucuje. religija je opceljudska opsesivna neuroza. Ona je. cini sposobnim da uopce vidi ono "jedno potrebno' .biti patogena. To anticipiranje onoga sto tek treba biti dogada se u intuiciji. kaze Frankl. funkcioniranje 'etickog instinkta' zagarantirano je upravo time sto on ne cilja na opcenito nego na individualno: smjera. Savjest i ljubav medusobno nalikuju po tome sto su obje usmjerene na mogucnosti. 7. 5.. 3. tako i ljubav otkriva ono osobito (jedincato) sto je istom moguce: osobite mogucnosti voljene osobe. U autenticnoj ljubavi Ja ne biva primorano od id-a. sto i statisticka istrazivanja pokazuju. Frankl misli upravo suprotno: Agresivna neuroza je psihicki bolesna religioznost. dotle o ljubavi nikako ne moze biti govora. Egzistencijska analiza savjesti Prema Franklu temeljna uloga savjesti sastoji se u vodenju covjeka prema ozbiljnom i odlucujucem trazenju smisla. moze i podsvjesna religioznost kao i sve sto je podsvjesno . Dostupna je jedino naknadnoj racionalizaciji.moralni zakon' u neku ruku uskladiti sa svakom konkretnom situacijom konkretne osobe" (Bogpodsvijesti. koja vecini mravi i cijeloj njihovoj mravljoj drzavi odrzava ili spasava zivot. ne moze biti govora o ljubavi. Zadaca savjesti je otkriti covjeku ono "jedino potrebno". kaze Frankl. tj. On se. "Sasvim drukcije od vitalnog instinkta. Dok sklonost izmedu Ja i Ti pociva na id-u. Savjest uvijek uracunava konkretno "tu" mojeg osobnog bitka. ljubav i jedino ona. primijetili da se vjera izroduje u praznovjerje? To se dogada svuda gdje se religiozni osjecaj izrodi i postane zrtvom toboze autonomnog razuma i tehnickog nacina misljenja. I potisnuta religioznost moze dakle biti "nesretno potisnuta". Kao kod savjesti. pita: Zar nismo i na kulturnom podrucju. U torn smislu moze nam u danasnjem stanju kulture mnogo toga izgledati kao "opceljudska opsesija". prema Franklu. jer jedino savjest moze 'vjecni' univerzalno shvaceni . dalje. U torn pogledu. naime najvise je upravo takvih brakova. (Brakovi koji su sklopljeni samo na temelju instinktivne privlacnosti u velikoj su opasnosti da se raspadnu. ne samo na individualnom nego i u socijalnim razmjerima. pa ga istom eticki instinkt. U ljubavi je ljudsko bice. osim jednog: upravo osim religije. 26). na konkretno. Doista. 19 . kadra je sagledati jedincatost neke osobe . Savjest je upravljena na individualno. Zakrzljala vjera poprima nakazne oblike. iracionalna zato sto se nikada ne moze potpuno racionalizirati. Kao i u djeteta. ali za pojedinca vladanje po instinktu moze biti kobno. I dok vitalni instinkt odvodi katkada zivotinju u zabludu. moze u nekim okolnostima pojedinog mrava stajati zivota. Zivot po savjesti je uvijek apsolutno osoban zivot u okvirima apsolutno konkretne situacije. Uloga savjesti je u tome da primjenjuje u praksi univerzalne eticke principe. Tako jedna instinktivna shema reakcije. konkretno i prakticno. U torn smislu posjeduje ljubav i vaznu spoznajnu funkciju" (B. savjest. cijena koju treba platiti: vitalni instinkt zanemaruje individualno.sto dakako nije opcenito.ukoliko je ona apsolutno individualna. tako je i odluka ljubavi usmjerena na sasvim konkretnu mogucnost. a ne na zbiljnosti. Savjest otkriva "zahtjevni bitak" ono sto istom treba postojati. Dokle god u ljubavnom izboru "odlucuje" nekakav podsvjesni uzorak. instinktivne sfere licnosti. Savjest postoji kao premoralno shvacanje vrijednosti koje prethodi svakom izricitom moralu.. Prema Freudu. Obje otkrivaju ono sto je moguce i sto bi trebalo biti. dotle se kod covjeka moze naprotiv dogoditi da ga zavede eticki um. To je.

Savjest je glas transcendencije. sluga svoje savjesti mogu jedino biti onda ako . moze se govoriti o savjesti. Ako je to tako.7. za savjest" (38). dobrote. kaze Frankl jer obican covjek tesko prepoznaje transcendentni karakter glasa savjesti. Tako mozemo reci: Kao gospodar svoje volje . ali prije ili kasnije to mu se gorko osveti. ali glas ne potjece od covjeka. Savjest nam pomaze da zivimo opceljudske vrednote istine. Prerano se . Podsvjesno treba samo zato posvijestiti da se opet vrati u podsvijest kako bi neku podsvjesnu mogucnost prevodilo u konkretan cin s ciljem da se ostvari jedno podsvjesno stanje. (Primjer: 1 Sam 3. Ono "od cega" covjek moze biti Slobodan jest instinktivnost (njegov ego treba biti Slobodan od id-a)..a ne tek monolog sa samim sobom. To nas ne treba cuditi. Moze je. od nje ne moze nikamo i nikada pobjeci. ona nije posljednja. ako covjeku priznamo karakter stvorenog bica. prisutna je u svakom covjeku. Jedino torn glasu covjek postavlja pitanja. Savjest kao glas transcendencije. ne pita se ni "pred cim" je odgovoran. Prema Franklu. koja je dvostruke naravi: sloboda "od necega" i sloboda "za nesto". Drzi je posljednjom instancijom pred kojom ne treba biti odgovoran.U intuitivnoj dubini duhovne podsvijesti postoji i estetski podsvjesno. zatomiti. ako je moja savjest vise od mog Ja: ako je ona doglasna cijev necega izvan mene" (38). Nereligiozni covjek uzima savjest samo kao psiholosku datost i prerano se zaustavlja. Savjest je imanentni dio transcendentne cjeline. potisnuti. "Drugim rijecima. ako. a kad psihofizicko "id" provaljuje u svijest govorimo o neurozi i psihozi. ja svjedocim i prihvacam da ta savjest mora biti nesto vise od covjeka koji "glas savjesti" samo cuje. 2-9). Prihvacajuci i drugi dio imperativne recenice: "budi sluga svoje savjesti". tj. postenja. Savjest je uvijek u sluzbi samoostvarenja osobe. nego bozanskog autoriteta. ona mora biti nesto izvan covjeka. all ne po mjeri i zamisli ljudskog. koja kao takva strsi iznad razine psiholoske imanencije i transcendira je. ispravno shvatim svoje covjestvo. to jest. Sve ovo se odvija u ozracju slobode. kao odgovornost za svoju egzistenciju. doduse.. a kao sluga svoje savjesti . a ono "za sto" je Slobodan jest . Kada duhovno ja uranja u podsvjesnu sferu kao svoju osnovu. Frankl odgovara da i takav "nereligiozan" covjek ima savjest. Fenomen svoje savjesti mogao bih dakle tada shvatiti ne samo kao psiholosku fakticnost nego i kao bitnu transcendentnost.odgovornost. osjeca odgovornost. zanijekati. ako ga shvacam kao slobodu. 6..ja sam stvaralac. Frankl razlikuje neaktivni osjecaj (puko osjecajno stanje) i intencionalni osjecaj (duhovno podsvjesne naravi). Savjest je shvatljiva jedino ako joj priznamo vanljudski izvor.. "Pa bi se iz toga ontoloskog zakljucka moralo dati izvesti da je ljudska osoba (kako se kaze) 'prilika' (jer 'ucinjena na sliku')" (39). "Budi gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti" To je stanje najbolje izrazila Marie von Ebner-Eschenbach jednostavnom imperativnom recenicom: "Budi gospodar svoje volje i sluga svoje savjesti". ljubavi ill umjetnosti. Na razini covjekove ontologije ne moze se sve na njemu razumjeti (a pogotovo ne njegova savjest) ako ne racunamo na njegovo transcendentno podrijetlo. "Covjekova sloboda znaci dakle biti Slobodan 'od' instinkata 'za' odgovornost.ako je dijalog s mojom savjesti doista pravi razgovor u dvoje . Intencionalni osjecaj "moze biti mnogo 'istancaniji' nego sto razum moze bit! 'ostrouman'" (29). Savjest je glas transcendencije. iskriviti. on je ima. 3. zasto onda nereligiozan covjek porice tu transcendentnost savjesti.u shvacanju samog sebe . ako sebe i svoju egzistenciju promatram sa stajalista transcendencije.ja sam stvor. "sluga svoje savjesti" mogu dakle jedino biti onda. ali on ne trazi dalje. Na takav stav Frankl se jasno izjasnjava: "No savjest nije ono posljednje 'pred cim' je covjek odgovoran.. dakako. Gospodar svoje volje jesam zato sto sam covjek.savjest drzim fenomenom koji transcendira moje puko ljudsko bice. to znaci htio on to ili ne. savjest kao glas transcendencije upucuje nas na van-ljudsku instanciju koja mora biti nuzno osobne naravi. nego pretposljednja instancija. pravednosti u konkretnim zivotnim situacijama i na taj nacin zivot po savjesti osigurava ostvarenje bozanskog plana s covjekom. tj. ni "odakle" mu savjest. Iz svega ovoga Frankl izvodi zakljucak koji glasi: "Za objasnjenje covjekove slobode dovoljna je egzistencijalnost ali za objasnjenje covjekove odgovornosti moramo posegnuti za transcendentnoscu savjesti" (3940).

7.. 3. da je on samo ocev lik (Vater-imago). Analogno tome. nego je ona izraz jedne druge transcendentne stvarnosti. bez slobode "za nesto". ne znaci niposto da je Ja odgovorno (jedino) pred samim sobom.. osmjeljuje religiozan covjek" (41). Franklova kritika Freudovog shvacanja savjesti Freud je sa svojom psihoanalizom pokusao protumaciti savjest na temelju instinkta i reducirati je na nagon: psihoanaliza savjest zove nad-Ja (super-ego). odnos dijete-otac doduse prethodi odnosu covjek-Bog. Kao sto se dakle volja (Ja) ne moze izvest od instinkata (od id).. da se stvor moze odluciti protiv svog Stvoritelja. da moze Boga poreci. nego iza njegove savjesti stoji samo Bozje Ti. Frankl naucava upravo suprotno: otac je slika Boga. nije taj odnos uzor nego kopija. obavit maglom. moj je fizicki otac koji me je tjelesno "rodio".. "jer nikad i nikako ne bi savjest mogla znaciti suverenu zapovijed. "Otac nije za nas prauzor bozanstva. A na to se. 7. Dopro je tako reci do predzadnjeg brijega. tako i biti odgovoran ne znaci niposto sve . i da se ego ne moze izvesti iz instinktivnosti. cenzurirati ili sublimirati. tako se isto od volje ne moze izvesti obveza (super-ego)" (42-43).a ne od imanencije. naprotiv.. i u tu se maglu . U torn smislu je shvatljiva i Goetheova izreka: "Htijenje je istom htijenje zato sto smo obvezani".stvorio. jer kategoricki imperativ dobiva svoju legitimaciju iskljucivo od transcendencye . kad ne ide dalje od savjesti. tako isto i mojoj odgovornosti (u savjesti) prethodi obveza. prethodi Netko tko ima pravo da me obveze. Zasto ne ide dalje? Jer nece da napusti 'cvrsto tlo pod nogama'. Stoga ne moze takoder biti nikakvog autonomnog "kategorickog imperativa". ali govoreci ontoloski.a s ontoloskog gledista Bog prvi.po svojoj biti odgovorno bice. Samo je s ontogenetskog.i to nad-Ja izvodi iz introjekcije oceva lika (Vater-imago).u tu neizyjesnost . kada dalje ne pita. a od mene je samo. gledajuci ontoloski. kad ne bi bila izraz osobne zapovijedi (Du-Wort) iz transcendencije.nereligiozan covjek .moja obveza prethodi mome htijenju. Govoreci psiholoski. Jer zato sto je Ja protivno od id-a kao instinktivnosti .u svom trazenju smisla .. i rad su torn 'bozanstvu' dodijeliti ime kojeg covjeka.i tako na neki nacin slika nadnaravnog Stvoritelja prirode" (44).zaustavio. te da je pojam "nagon za Ja" u sebi proturjecan.u neku ruku slucajni predstavnik Onoga koji je sve. 21 . spoznata. Kao sto biti Slobodan znaci malo ili nista.. Kao sto mom odgovoru prethodi necije pitanje. Frankl je uvjeren da se covjekova odgovornost ne moze reducirati na njegovu instinktivnost. Neumoljivost glasa savjesti ne moze proizaci iz mene samoga. Njegov karakter kategoricnosti potpuno zavisi od te njegove transcendentnosti. Instinkti nikad i nikako ne mogu sami sebe potiskivati. jer je covjek do te mjere Slobodan i od Stvoritelja tako slobodnim stvoren da ta sloboda ide do slobode nijekanja.. Jer kao sto je potrebno nesto hrabrosti da se ne zataji ono sto smo jednom spoznali.. Frankl zakljucuje da isto tako ne moze Ja biti pred samim sobom odgovorno. tako je potrebno i nesto poniznosti da to nazovemo rijecju koja je vec tisucljecima na ustima covjecanstva: jednostavnom rijecju Bog" (41). Prema tome.u granicama imanencije. iza covjekova superega ne stoji ego nekakvog nad-covjeka. "Nikako Ja ne moze biti svoj vlastiti zakonodavac. zbog svoje oholosti govore tada jedino o 'bozanskome' ili o 'bozanstvu'. Ako sam obvezan nesto htjeti . ima ljudi koji se zadovoljavaju time da jedino poreknu Bozje ime. kao takva. Nasuprot Freudu koji je tvrdio da je Bog ljudsko iznasasce. jer je posljednji brijeg njegovu pogledu skriven. zakljucuje Frankl.ne usuduje stupiti. nego je obratno istina: Bog je prauzor svakog ocinsrva.bez odgovornosti "pred necim". "Dakako. Tome se ne treba cuditi. bioloskog i biografskog gledista otac prvi . ili ga pod svaku cijenu zamagliti neodredenim i maglovitim irazima panteistickog ugodaja. moj je dakle naravni roditelj samo prvi simbol . i stoga se od imanentnosti ne moze izvesti.. S gledista ontologije.

intelektualni razvoj i afektivnost.: djecja religioznost u ovom radzbolju prozeta je magicnom i animistickom poboznoscu. b) Stadij realizma (7 do puberteta): Dijete progresivno usvaja objektivne pojmove o Bogu. c) Stadij individualizirane religioznosti (adolescencija): ovdje se vec naziru tipovi i stilovi osobne religioznosti. Odlucujuci je utjecaj roditelja. Razlikuje 6 razvojnih stadija. Sjetimo se Junga koji je naucavao da se u nasem kolektivnom podsvjesnom nalaze i vjerski arhetipi koji usmjeravaju razvoj religioznosti.: javlja se prvo zanimanje za religiozno. posebno majke i to na afektivnoj razini. nego dijete se rada s predispozicijom za religiozno.: razvija se premagicna poboznost koju prati intenzivna imitativna molitva.5 do 3 god. RAZVOJNA PSIHOLOGIJA RELIGIJE Razvojna psihologija religije proucava razvoj religioznosti od ranog djetinjstva do odrasle dobi. ali sama religioznost ce se kasnije razviti pod utjecajem pozitivnih cinitelja iz okoline.): dijete se o Bogu izrazava jezikom bajki.4. Za normalan i uravnotezen psihicki razvoj.5 god. ovo razdoblje djetetova zivota vrlo je vazno jer se upravo sada postavljaju temelji njegove religioznosti. Danas je uglavnom prevladalo misljenje da religioznost kao takva nije urodena. 4. e) 8 do 14 god. U ovom razdoblju svog razvoja dijete rado imitira starije u svemu. Jasni religiozni pojmovi su rijetki. ali je bujna masta prozeta afektivnim sadrzajima u kojima se nazire autenticno religiozno iskustvo. pa tako i u izrazavanju njihove religioznosti. U ovom razdoblju dijete se vrlo lako identificira s religioznim ponasanjem svojih roditelja. 2. onda ce i dijete u svoju dusu upiti ne samo ljubav roditelja. Neki autori smatraju da djeca koja nisu dozivjela pravo iskustvo srece i afektivnog zadovoljstva u svojoj obitelji kasnije tesko razviju svoju sposobnost za religioznim. Osim ovog afektivnog ozracja. Bog se predstavlja raznim simbolima. Jedni misle da je i sama religioznost urodena. b) 1. c) 3do 4 god.: ne moze se govoriti o religioznosti u pravom smislu rijeci. Cinitelji koji pridonose razvoju religioznosti su ambijent.: razvija se autoritarna religioznost koja se temelji na odraslom modelu. DVA STADIJA RAZVOJA 1) Harmsova razdioba (1944). 2) Gruhnova periodizacija -1956. f) adolescencija: prvi poceci osobnog stava prema religiji pod pritiskom potrebe za autonomijom i afirmacijom vlastite licnosti. 4.1. nego takoder i njhovu vjeru koja se neverbalno prenosi. a onda je na temelju njihovih crteza postavio odnosno otkrio slijedece stadije razvoja religioznosti kod djece: a) Stadij prica: (3-6god. prije svega u vlastitoj obitelji. KORIJENI RELIGIOZNOSTI Pitanje koje se ovdje postavlja glasi: da li je religioznost urodena ili stecena ucenjem? Postoje razne teorije i razna misljenja. Drugi misle da je religioznost stvarnost koja se kasnije u zivotu stjece. Harms je najprije trazio od djece da nacrtaju kako zamisljaju Bog. vazna je takoder i . a) od rodenja do 1. 1) Ambijent. Medutim. Ukoliko su roditelji vjernici i svoju vjera zive zrelo i odgovorno. d) 4 do 7 god. pa tako onda i za razvoj zdrave religioznosti najvaznija je pozitivna i ugodna obiteljska atmosfera. Ovdje prestaje Harmsova metoda crtanja jer odraslije osobe odbijaju antropomorfisticno prikazivanje (crtanje) Boga.

religiozna atmosfera obitelji. Roditelji koji prakticiraju svoju vjeru i ne stide se pokazati svoje religiozne osjecaje imaju pozitivni utjecaj na djecu koja vrlo rado imitiraju svoje roditelje. 2) Inteligencija. Oko trece godine zivota javljaju se prve intuitivne simbolicke funkcije djecje inteligencije. Pocinje se sve vise artikulirati i strukturirati svijest djeteta koja ima sposobnost predocavanja religioznih simbola, sto je vrlo vazno za razvoj religioznosti. 3) Afektivnost. U svojim prvim godinama zivota, dijete ima prirodenu potrebu za sigurnoscu i zastitom. Temeljno povjerenje u sebe i u svijet stjece se pozitivnim odnosom majke prema djetetu. Majka koja zna i hoce pokazati puno ljubavi i njeznosti, tj. afektivnost prema djetetu imat ce pozitivni utjecaj na dijete, na njegov opceljudski razvoj kao i na zdravi razvoj njegove religioznosti.
4. 3. ULOGA MAJKE U RELIGIOZNOM RAZVOJU MALOG DJETETA

Razvojna psihologija stavlja na prvo mjesto vaznost majke, buduci da njen stav prema djetetu ostavlja neizbirisivi trag u psihickom zivotu djeteta. Od kvalitete odnosa majka-dijete ovise kasnije neki temeljni stavovi prema zivotu. Djetetova simbioza s majkom (cuvstveno jedinstvo u prvoj godini zivota) pomaze djetetu da fizicki prezivi i da preuzme na simbolicki nacin vrednote i stavove majke. Majcina slika izaziva u djetetu radost, sigurnost i potpuno predanje, koji postaju simbolicki izrazaji totalnog psiho-fizickog integriteta. Navezanost na roditelje, a posebno na majku, ima ogromnu vaznost i za religiozni razvoj djeteta. Ne moze se reci da majka stvara ili utemeljuje religioznost djeteta, nego ona ima ulogu "releaser-a" (osloboditelja religioznosti). Pojam je uzet iz zivotinjskog svijeta gdje odredene situacije ili okolnosti sluze kao "osloboditelji" za razvoj nekih instinktivnih radnji (npr. voda za plivanje patke, eng. to release=osloboditi, otkvaciti). Primijenjeno na ulogu roditelja u religioznom razvoju djeteta znaci da roditelji ne stvaraju religioznost (kao sto je to tvrdio Freud), niti samo pozitivno uce dijete religioznosti, nego sluze kao osloboditelji, "releasers" odredenih psihickih mogucnosti, odnosno sposobnosti u odnosu na religioznost. 4. 3.1. Bazicno povjerenje Prema Eriksonu koji je podijelio ljudski razvoj u 8 razvojnih faza, u prvoj fazi se postize osjecaj bazicnog ili temeljnog povjerenje, odnosno, ako razvoj nije bio prikladan stjece se bazicno nepovjerenje djeteta prema zivotu. Zadatak ove faze je ostvarenje nade. Prisutnost majke daje sigurnost pred opasnostima vanjskog svijeta. Znacenje ove prisutnosti eksperimentalno je dokazao na majmunima americki psiholog Garry Harlow. Stavio je male majmune u kavez s dvjema surogat-majkama: jedna je bila zicana, druga krznena. Mali majmuni bi se hranili na zicanoj majci, no kad bi se nasli u opasnoti, bjezali bi krznenoj majci. Na temelju ovog opazanja zakljucio je da nije jedino hranjenje ono sto veze dijete uz majku, vec osjecaj sigurnosti i topline. (Usp. MUSSEN: Child Development, 200). Zrelost osobe se mora definirati u kategoriji samostalnosti, a to znaci da se i dijete u svom dozrijevanju mora odvajati od majke i suociti se s vanjskim svijetom. Ovaj proces odvajanja stvara napetost. Odsutnost majke cini dijete tjeskobnim, sto moze voditi do agresije ili razdrazljivosti. Poziti^•no razrjesenje ove faze sastoji se u tome da dijete nauci imati povjerenje u majku i kad je ona odsutna. tj. da ostvari nadu. 4.3.2. Afekti\iii temelji religioznosti Temeljno povjerenje koje je dijete primilo na pocetku svog zivota postaje kasnije u zivotu ivegova. sposobnost vjerovanja. Religija je najstarija i najtrajnija instituacija u sluzbi ritualnog :-b-2.vI;anja osjecaja povjerenja u obliku vjerovanja. Individualno pojverenje se pretvara u vjeru, a izc;-. :duilno nepovjerenje u opce formulirano zlo.
23

Majka utemeljuje u djetetu predispoziciju za ono sveto. sakralno. Arhaican simbol prozivljenog beskonacnog (neometanog jedinstva s bitkom, simbolizirano jedinstvom s majkom) stvara temelje za religioznost putem otvorenosti za blazenstvo i ljubav. All se ona, prema Milanesiju moze rascvasti samo pod utjecajem ocinskog simbola. "Bez ovih transmutacija libidinalna nabijenost majcinskog erosa pretvara se u naravnu religioznost koja je po sebi destruktivni faktor prave religioznosti, makar nosila u sebi ceznju za jedinstvom i dubinskom harmonijom" (SZENTMARTONI, 12).
4. 4. DIMENZIJE DJECJE RELIGIOZNOSTI

Psiholoske dimenzije djecje religioznosti proizlaze iz karakteristika djecjeg misljenja: egocentricnost i prekauzalnost. Egocentricnost znaci nesposobnost da se stvari promatraju s drugog gledista osim vlastitog. Prekauzalnost je nesposobnost da se uspostave uzrocni odnosi izmedu "ja" i vanjskog svijeta. Tri su karakteristike djecje religioznosti: antropomorfizam, animizam i magizam. 4.4.1. Antropomorfizam Antropomorfizam je tendencija da se Bog predoci s ljudskim osobinama. Javlja se kao posljedica egocentricnog djecnjeg misljenja. Religiozne predodzbe prvog djetinjstva prozete su narcistickim stavom, tj. projekcijom vlastitih zelja. Mailhiotov pokus (1964) pokazao je da djeca lakse prepoznavaju Boga kad je bio prikazan s djecjim karakteristikama. Sliku Isusa kao djecaka, djeca vide kao uzornog djecaka kome se dive, roditelji ga vole, a ima magicne moci. Postoje tri vrste antropomorfizma: afektivni, imaginativni i moralni. Afektivni antropomorfizam vremenski premodi drugim vrstama. U Boga se projiciraju obiteljski odnosi puni afektivnosti. Imaginativni antropomorfizam - Bog se predocuje s ljudskim karakteristikama. Prema nekim ispitivanjima ova dimenzija se smanjuje pocev od 7. godine zivota, a nestaje tek iz 12. god. Materijalni antropomorfizam (kad se Bog predocuje da ima bijelu haljinu, stanuje u kuci i si.) prelazi u blazu formu antropomorfizma (ima vrlo lijepu kucu, nije kao ljudi, ne moze se nacrtati) do produhovljene predodzbe (vidi sve, nema tijela). Dijete sa 6-8 godina vec ima jasnu sliku o Bogu kao drukcijem od ljudi, uocava kako Bog ne umire i kako nema godina. Moralni antropomorfizam - pocinje onda kad dijete projicira u Boga neke moraine kvalitete koje smatra vaznima za svoj zivot. Bogu se treba moliti, usluzan je, itd. Vaznost ove faze ocituje se u tome sto predstavlja polaziste za shvacanje Bozje transcendencye. Antropomorfizam je normalna i nuzna pojava u djecjoj religioznosti. Pitanje je samo da li je tip antropomorfizma prikladan razvojnoj fazi djeteta. Dijete jos nije sposobno apstraktno misliti, zato nema smisla pretjerivati s eliminiranjem antropomorfizma kod djece. 4. 4. 2. Animizam Animizam je spontana tendencija da se neziviom svijetu i dogadajima pripisu dobre ili zle namjere. U dobi izmedu 6-11 god. animizam se javlja u dvije forme: punitivni i protektivni. Punitivni animizam - pripisivanje stvarima zle namjere. Piagetov eksperiment: djeci izmedu 6-12 godina bile su prelozene price, nakon cega su slijedila neka pitanja. Evo jedne karakteristicne price: "Dvoje djece kradu jabuke u vocnjaku. Iznenada stize cuvar i djeca bjeze. On uhvati jednoga. Drugo dijete se vraca kuci zaobilaznim putem gdje treba proci preko jednog mosta. Most je u losem stanju, srusi se i dijete pada u vodu. - Pitanje: 'Sto mislis, da dijete nije kralo, bi li se most i onda srusio' (Pretpostavka: most je 'kaznio' dijete)". Rezultati: NE (dakle animistican odgo\'or): 86°o sa 6 god.; 73% sa 7-8 god.; 54% sa 9-10 god.; 35% sa 11-12 god. Opazeno je da kod mentalno zaostale djece animizam ostaje (57% u dobi

od 13-14 god.). Zakljucak: Percepcija "imanentne pravde"karakteristika je djecje dobi i ovisno je o mentalnoj zrelosti. Protektivni animizam - pripisivanje stvarima zastitne moci. 4. 4. 3. Magizam Magizam je tendencija da se prisvoje okultne snage, superiomije od vlastitih mogucnosti putem primjenjivanja znakova i obreda. U djecjem religioznom zivotu uocljivi su jasni element! tnagizma. U dobi od 8 godina djeca u vecoj mjeri jos vide automatsku uzrocnost izmedu materijalnog znaka i njegova duhovnog ucinka. Magizam naglo opada oko 11. godine, no ostatke magizma nalazimo i u kasnijim godinama. Religija odgovara na velike probleme egzistencije kao sto su smrt, smisao zivota, vjecno spasenje, a magija se obraca neposrednim ciljevima kao sto su zdravlje, dobar uzrod, vlast nad prirodnim pojavama.
4. 4. 4. Djecji pojam o Bogu

Metodom slobodnih asocijacija Deconchy je trazio od djece da kazu prvu rijec koja im pada na pamet na slijedece podrazajne rijeci: kuca, otac, majka, Bog, grijeh, svecenik. Posebno je analizirao slobodne asocijacije na rijec "Bog". Slozenom statistickom metodom dosao je do zakljucka da se u razvojnom strukturiranju pojma Boga mogu razlikovati tri faze: 1) Faza pripisivanja (8-10 god.); dijete nastoji stvoriti pojam o Bogu na taj nacin da mu pripisuje atribute iz vlastitog iskustva. 2) Faza personalizacije (djecaci: 11-13); (djevojcice: 11-14); Bog se pocinje prepoznati kao osoba, kao "netko". 3) Faza interiorizacije (djecaci: 14-16); (djevojcice: 15-16). Pojam Boga karakterizira afektivni odjek, subjektivni pristup. Jedna od karakteristicnih tema ove dobi jest Bog-Stvoritelj. Dijete jos ne shvaca uzrocnost, vec Bogu pripisuje kao jedan od atributa "onaj koji je napravio svijet". 4. 5. Religioznost djetinjstva Glavne potrebe djecje duse su traganje za relacijama i traganje za redom. Religija je idealno sredstvo da se zadovolji ta djecja potreba, buduci da nudi univerzalnu povezanost svih stvari u najvisem bicu, Bogu i postaje tumacenje reda u svijetu. Klasicna kateheza je savrseno uocila ovu potrebu djecje psihe i zbog toga je stavljala naglasak upravo na ovaj vid religioznog odgoja. Nas klasicni model je bio "Red u ocinskoj kuci". Medutim, nizozemski je psiholog H. Faber upozorio na neke promjene u psiholoskoj strukturi suvremene, posebno gradske djece koja zive na pragu tzv. drustva bez oca. Otac gubi znacenje kao zastupnih reda i autoriteta, pa pojam "red u ocinskoj kuci" postaje sve manje uvjerljiv za djecu. Pojam Boga zastitnika "Bog-za-nas-tu", poslije Koncila sve se vise pretvara u pojam Boga usputnika "Bog-s-nama-tu". Biti na putu, trazeci i eksperimentirajuci, to je stanje modernog covjeka. Stoga je nas model "Exodus model".
4. 6. Religioznost adolescenta

Na pragu ovog razdoblja (oko 14. god.) javlja se odredeni progresivni pad u religioznoj praksi, raste nepovjerenje prema institucionaliziranoj religiji, javljaju se prvi vjerski problemi, sumnje i krize vjere. Promjene se sastoje u prosirenju spoznaja, u oktrivanju ideoloskog i kulruralnog pluralizma, otkrivanje znanosti. Sve ove promjene utjecu i na religioznost, a mogu se svrstati u 4 kategorije: 1) Subjektiviziranje religioznosti - adolescent je sklon stvarati vlastitu religioznost na temelju osobnih moti\'a. Odbacuje se djecja religioznost i dolazi do polemiziranja s mstirucionaliziranim formama religije. 25

Cognition of Being in :he P^-: Exr<. a djevojka u idealnog prijatelja koji joj je potpuno odan. koji je cvrsta osobnost.'-^>:^5.. angaziranosti u svijetu. 4. Odnos izmedu cuvstvenosti i religioznosti je kompleksan. religija postaje glavno utociste i 16Usp. svijeta i svetoga. . Religija kao izrazajni kanal afektivnosti Bujnost osjecaja i bogatstvo afektivnosti koje je vlastito adolescentu moze naci u religioznosti prikladni kanal za svoje izrazavanje. Cuvstveni aspekti religioznosti adolescenta Religioznost adolescenta ima veoma naglaseno obiljezje. koje se moze pretvoriti i u mrznju. MASLOW. vec motive koji se ticu njihove licnosti. Mladost idealizira prijatelje i odrasle. nego i negativna cuvstva i iskustva. projicirajuci podsyjesno u njih idealnu sliku o samome sebi. jer istinski religiozni dozivljaj uvijek cuva razmak dviju stvarnosti: ljudske i bozanske. a ne kao jedino rjesenje. A. sto vise.ako adolescent dode do uvjerenja da djecja religioznost ne pomaze u rjesavanju novih zadataka rasta licnosti. AH otkriva takoder i prijateljstvo i zelju za afektivnim i simbolicnim sudjelovanjem u svijetu. moze se dogoditi da odbaci svaku religioznost. U isto vrijeme tesko im je prihvatiti Krista koji neke ucenike posebno voli.1. 4. cesto puta postaje neka panteisticka religioznost u slijevanju Boga i prirode. Na podrucju religioznosti to se ocituje smislom za prijateljstvo s Bogom i u teznji za afektivnim sjedinjenjem i osjecanjem svetoga.2) Konflikti . Novo iskustvo osamljenosti otkriva mladost samoj sebi i budi ujedno teznju za aktivnim sudjelovanjem u zivotu svijeta i ljudi. a u nekim slucajevima religioznost moze predstavljati cimbenik emocionalne nestabilnosti. 3) Relativiziranje religioznih misli . Sve ove promjene u religioznosti adolescenta imaju cuvstvene i motivacijske korijene. Na podrucju religioznosti djecak (takoder i mladic) idealizira Boga u cisto i savrseno bice. Ta je crta jace naglasena kod djevojcica nego kod djecaka. a ne nade zrelije oblike. posebno u razdoblju od 13-17 godine privlaci Krist koji daje zivot za prijatelje. s problemima seksualne naravi.1 Eros ima ru carobnu moc zanosnog "utapanja".izmedu sveobuhvatnog karaktera religioznosti i sveobuhvatne tendencije znanosti. odnosno tipicna mladenacka ranjivost pred novim iskustvima. Kroz religioznost se. koji trpi u tjeskobi. koji zahtijeva ljubav i prema neprijateljima. U torn trazenju smisla. Zato nije dostatno pruzati im samo dodatne informacije (racionalne motive). 7. s nepoznanicama profesionalnog izbora itd. U torn kontekstu psiholog Maslow govori o "oceanskom dozivljaju" svega kao jedne apsolutne cjeline ili Ijepote stvari u koju kao da se slio sav svemir. koji ljubi gresnike. Mladi se moraju suociti s problemom svog identiteta. Kad popusti afektivno idealiziranje. "funkcionalnosti" i "koherentnosti" znanosti. covjeka i Boga. Religija se shvaca kao jedno od mogucih rjesenja problema zivota. ali nosi i klicu razocaranja. koji je napastovan. 7. U svim tim emotivno zahtjevnim situacijama mladi traze egzistencijalnu osmisljenost zivota. New York 1959. takoder i u vrhunskom misticnom dozivljaju. sto znaci da religioznost u adolescenata moze posluziti kao sredstvo izrazajni kanal afektivnosti. slabi u njima religioznost. ali to je podrucje jos premalo istrazeno.dogada se pod utjecajem kulturalnog pluralizma i funkcionalnog pragmatizma. Mlade. Adolescent vidi u religioznosti jedinstvenu sansu da kroz nju izrazi svoju duboku afektivnost. mogu kanalizirati ne samo pozitivna. u: Journal of Genetic Psychology. smisla zivota. a jaca sudjelovanje u zivot drugih ljudi. To idealiziranje motivirano afektivnim narcizmom igra vaznu ulogu u razvoju osobe. dakle. 4) Otudenje od religije . Osoba je Kristova posebno pogodna za idealiziranje. Moze se reci da se dozivljaj vrhunskog zivotnog zanosa moze dozivjeti samo u religiji. Ne radi se tu o religioznom dozivljaju u pravom smislu. Adolescent vidi nesposobnost religije da se odrzi pred "novosti". Religija im treba biti predocena kao cimbenik integracije licnosti. koji stavlja u pitanje ono sto je moderno.

Religija i moral u iskustvu adolescenta U adolescenciji se dogada bitni prijelaz iz heteronomije (moral utemeljen na propisima i zahtjevima roditelja i okoline. Takav stav BIbCHOFBERGER. 7. jaca motivaciju pomocu svijesti o stalnoj prisutnosti bozanstva koji pomaze i oprasta. 4. Mladi moraju pronaci druga prikladna sredstva za kontroliranje svog afektivnog svijeta. 7. U nekim slucajevima ranjivost mladih moze motivirati adolescente na pasivno i konformisticko prihvacanje tradicionalne religijie kao privremenog kanala za rasterecenje nagomilane afektivnosti. 4. Religija kao potpora za moralnu autonomiju Religiozna vizija svijeta i covjeka moze sluziti kao potpora za moralnu autonomiju. 4. smatra da nije mudrost Indije ta koja privlaci mlade ljude: "Ono sto ih mami. tj.1. Religioznost kao faktor emocionalne stabilnosti Cesto puta adolescent pribjegava religioznosti da ublazi cuvstvenu napetost. Religija kao potpora narcistickog morala adolescenta Kod takozvanih perfekcionistickh tipova moralno naprezanje se temelji na moralnom idealizmu koji se hrani iz egocentrickog i narcistickog stava osobe. Kad prevlada religija zakona. To se desava najcesce kad je u pitanju osjecaj krivnje koji nastaje iz promasaja moralnog samoostvarenja kad su ti projekti utemeljeni iskljucivo na pseudoreligioznim ili moralistickim motivima. Religiozna praksa u razdoblju adolescencije moze imati veliku pozitivnu ulogu u stabilizaciji licnosti mladih koji traze svoj pravi identitet. izazov. 3.najsigurniji oslonac. tzv. U torn slucaju religija sluzi kao potpora za ostvarenje nerealnih ideala mladog covjeka putem moralnog samoostvarenja. jer je protiv reda postavljenog od Boga za covjekovo dobro". najcesce na podrucju seksualnog zivota. 4. jest pustolovina. O. 2. 4. 27 . jer to zabranjuje drustvo") zamjenjuje se religioznom motivacijom za dobro odnosno zlo: "Zlo je. ne samo emocionalne stabilnosti. 2. Novi religioznipokreti. UPT. Dosadasnja motivacija na temelju roditeljskog autoriteta ("zlo je. Dakovo 19S6. 7. straha i potiskivanja onda nagomilani osjecaj krivnje tako blokira mladu osobu da ona jednostavno napusta religioznost i prihvaca "neizbjeznost" nekih moralnih nedopustenih ponasanja. 7. Religioznost kao faktor emocionalne nestabilnosti U nekim slucajevima adolescent moze dozivjeti religioznost kao cimbenik koji pojacava emocionalni stres koji nastaje na temelju nekih tipicnih otkrica i iskustava adolescenta. koja svu razumnost. moral dobrog djecaka i dobre djevojcice) na autonomni moral. /Jedan novinar "Sterna" koji je proucavao sljedbenike pokreta Hare Krisna u Njemackoj. prosvijecenost i naprednost svijeta svojih roditelja smatra gluposcu"/I7 Religija pruza mladima sigurnost pobjede. ali se kasnije ponasanje sve vise usmjerava prema vrednovanju dobrog i zla na temelju opcih univerzalnih moralnih principa. nego takoder i globalnog rjesenje smisla egzistencije. 16. religija ulazi na slijedece nacine: 4.. str. moral koji se temelji na racionalnoj motivaciji za ponasanje. Mami ih neka religiozna ludost. Najcesce se dogada jedna prijelazna faza konformizma s grupom vrsnjaka. jer to zabranjuju roditelji") ili na temelju drustvenog autoriteta ("Zlo je. 4. Religija mu u tome moze pomoci jer nudi globalnu viziju stvarnosti i smisla zivota. 4. da se religioznost ne smije svesti samo na ovu dimenziju. Naravno. a u religioznosti trebaju traziti istinske vrednote koje treba zivjeti. U ovom kontekstu. 7. Ovako motivirana religioznost je osudena na propast. tako da se u religioznom kontekstu i najbolniji konflikti mogu ublaziti. U ovom slucaju naglasak je na metafizickom religioznom motivu koji je uvijek znak relativne zrelosti morala adolescenta.

U slucaju da adolescent ude u grupu koja cijeni religiozne vrednote. "Odbacivanje takve religioznosti znaci otvaranje puta novim perspektivama slobode i samoostvarenja na temelju drugacijih vrednota od onih roditeljske kuce. 8. On izaziva tjeskobu bez obzira na vjersko uvjerenje osobe. crkve i sekte koje nude svoj sustav vrednota kao jedinu i univerzalnu vrijednost.. a s druge strane budi u osobi osjecaj odgovornosti i posvjescuje potisnutu krivnju. 9. On spada na onticku strukturu covjeka. do kojeg dolazi zbog potiskivanja vaznih problema ili zbog jednostranosti u zivotu. 1) Opadanje "religioznosti oca". 4. Dusa ima moc da se zastiti od patnje tako da je privremeno potisne u podsvijest. Tako dolazi do disocijacije svjesnog i podsvjesnog. prikladniju za svoje psihicke transformacije". ideologije. Razne slike Boga U religioznosti adolescenta uocava se velika raznolikost pojma o Bogu. 4. U vrijeme adolescencije mladi su otvoreni kulturalnom pluralizmu. U torn slucaju religioznost ce se potisnuti u privatnu sferu. Kad mladi postanu svjesni ove ambivalentnosti mogu lako napustiti religiju. Religija u odnosu na osjecaj krivnje Osjecaj krivnje je univerzalna stvarnost. adolescent se moze prikljuciti grupi koja ne pridaje vaznost religioznim vrednotama. 4. vec su je upotrebljavali samo za odgojne svrhe. Osim toga. Namecu im se razlicite institucije. organizacije. politicke stranke. Kad god osoba skrene s puta koji je vodi prema istinskom savrsenstvu. U ovom razdoblju naglo opada uloga oceve slike. moguce je da je zbog nekih razloga preskocena jedna faza razvitka dusevnih funkcija i tako biva nesto od realnosti odsjeceno i potisnuto u podsvijest gdje ne umire. M.4. O cemu se tu radi? U svakoj je neurozi neki nedostatak stvarnosti. U torn slucaju. ako adolescent nade drugu religioznost. Ovdje treba napomenuti da je odnos izmedu religije i osjecaja krivnje visoko ambivalentan: s jedne strane obecava mir i smanjenje osjecaja krivnje. prednost imaju nazori na svijet dominantne ili vladajuce ideologije. velica osjecaj kajanja. posebno ako je osoba ne postane svjesna. 19. Socijalna dimenzija religioznosti adolescenta U ovoj dobi dogadaju se odlucujuci procesi socijalizacije licnosti adolescenta. To moze biti pozitivan proces. Buduci da se adolescent bori za sveobuhvatni pogled na svijet. Dio stvarnosti koji je trebalo prozivjeti (cesto patnja) gurnut je u podsvijest.je neprihvatljiv i poguban za istinsku religioznost jer ima za posljedicu da i sama religioznost vrlo brzo otpadne kad otpadne uspjesnost takvog nerealnog idealizma. Kad je u pitanju religioznost mladih primjecuju se slijedece tendencije. Spoznaje o Bogu stecene u ovom periodu ostaju u psihi osobe kroz citav zivot. u dusi se javlja osjecaj krivnje. Religioznost koja je bila vezana uz oca sada naglo opada jer je jaka teznja da se odbaci ocinski autoritet za koji neki adolescenti smatraju da ih sprecava na putu prema emancipaciji. a ne samo kao uvjet pripadnosti doticnoj grupi. skripta. Ukljucivanje u razlicite grupe omogucuje usvajanje razlicitih modela drustvenog ponasanja. Drugi razlog zasto mladi odbacuju religioznost u torn razdoblju sastoji se u otkricu da religija koju su im prezentirali roditelji za njih same nema zivotne vaznosti. njegova religioznost ce se dobro razvijati ukoliko je prihvacena osobno iz uvjerenja. religija moze posluziti kao idealno sredstvo za smanjenje napetosti uzrokovane osjecajem krivnje. . Moguce je da i u razdoblju adolescencije mladi imaju vec formiranu neurotiziranu sliku Boga koja se tesko mijenja.18 2) Otkrivanje religioznosti u grupi. str. Ovako ugrozena religioznost osudena je na posrupnu smrt. Sto se tice religioznosti. koja radi kompenzacijske dinamike I8SZENTMARTONI. 3) Konflikt izmedu raznih tendencija. Odvajanje od obiteljskog kruga mladi nastoje kompenzirati ukljucivanjem u razne grupe vrsnjaka. Religija naime posjeduje obrede ispastanja. nudi oprastanje i milosrde. nego sto vise ojaca i postaje prisilno.3. 7.

"Pun sam straha pred njim ukoliko se razlikujem. (Mjesto raja imamo raj za zimski i Ijetni sport. 3. Otto Rank govori o numinoznom kao o "tremendum" . Covjek ima neogranicenu moc nad zivotom i smrcu. uz svjesno nastojanje oko ljubavi prema Bogu. Nije cudo da tako sadrzajna slika Boga moze dati povoda jednostranim prilazima i krivim shvacanjima. Magijska slika Boga. 5. I ikonoklasticke borbe. 4. pun sam odusevljenja ukoliko sam mu slican". u kojoj neka ispravna crta Bozjeg lika uzeta izolirano i krivo naglasena postaje nezdrava cjelina: Apsolutni vladar koji neke bez zasluge predodreduje za ljubimce. a sad prodor i prisilu suprotnih. Pedantni bog koji pazljivo proracunava bilancu nad knjigom zivota svakog covjeka. Ovosvietska stvarnost poprima bozanske atribute i daje_varavu nadu tamo gdje bismo zapravo trebali biti razocarani. nedohvatljivo. Od "bijelih vraceva" iz 4. da prave likove Boga. Jao onom koga zatece u kakvoj pogresci. a snaga vitalnosti kao bozanski zivot. I zato je zidovski zakon branio ljudima. Tako drzava ili vode poprimaju atribut svemoci (praznovjerje u znanosti). To konfliktno trojstvo tjeskobe. a druge za propast. lijecnici. macka sa strasnim ocima koja se igra s ljudima kao s misevima.podsvjesnog vodi u dusevnu razdvojenost. nego su upravo utjelovljeni u tome. Najtajniji procesi duse mogu se dohvatiti kombiniranim testovima i injekcijama za otkrivanje istine. 2. a mjesto pakla koncentracijske i radne logore). prisile i prijetnje. Nije neobicno da to poprima lik nestvarnih zivotinjskih bica s crtama apsolutnoga: zmaj s crnim otrovom. Nakon ovog uvoda bit ce nam lakse shvatiti formiranje nezdravih slika o Bogu. idealisticki proces napretka se obozava kao neka bozanska neogranicenost. Kao da je u samoj osobnoj Bozjoj slici neka nespojiva dvoznacnost. Zatim neizmjerno daleki koji se ne brine za niski ljudski puk. Jednostrana slika Boga. Ugovaracki partner komu platis odredeni porez pa si miran. Prema RUDIN-u moguce je formiranje slijedecih slika o Bogu: 1. Neuroticna disocijacija znaci sad autonomiju jedne grupe psihickih sila. vrlo cesto zmija koja hipnotizirajuci privlaci da otruje. krajnja pravda a ipak beskrajno milosrde. prisile ili razdvojenosti. 4. Moralizirajuca slika Boga koji sitnicavo i osvetljivo bdije nad izvrsivanjem zapovijedi. skupine samo je jedan korak do "crnog vraca". Zato se stvorio izraz "complexio oppositorum" . sve do umjetnog zaceca covjeka. presveti koji dopusta najgora ljudska nedjela. Bozanski atributi nisu samo projicirani na ovosvjetsko. Mjesto slike boga imamo nesto tajanstveno. imaju i velik svoj ispravan potez. Kao neki silan mozaik."zdruzenost suprotnosti": u isti mah nama transcendentno najudaljeniji i imanentno najblizi. Kod religiozne neuroticnosti to cesto izgleda kao prisilni osjecaj mrznje na Boga iz podsvijesti.zastrasujucem koje je istovremeno i "fascinosum" . Slika Boga kao sto je prenosi krscanska tradicija. nego da ne budu povod krivom shvacanju Boga.ocaravajuce i citira Augustina: "Exhorresco in quantum dissimilis. a koji je ipak jedno. proturjecne postupke i neshvatljive stavove i preokrete (brojni slucajevi zagonetnosti ljudske psihe opisani su u raznim crnim kronikama). prisile i disocijacije i u religioznoj neuroticnosti ide zajedno i sili na pitanje kakva se to slika Boga krije iz njega. veliki sutjelac koji nam progovara iz svih stvari. slika je punine i beskrajnog bogatstva. Sve vrijedno na stvorovima mora biti na svoj nacin i u Stvoritelju kao prauzroku. uza sav fanatizam. Demonizirana slika Boga. puno ponora. ne samo da ti likovi ne budu upotrijebljeni kao fetisi.1. s crtama uzasa i zlobe. Sekularizirana slika Boga. kojih je izrazajna moc tako siromasna. 9. Nije slucajno da te slike 29 . cista humanost je nesto kao bozanska dobrota. Tehnicari. inardesco in quantum similis" . Disocijaciju licnosti ne treba mijesati s plodnom sirinom napona raznolikih i protivnih osjecaja i kreativnih sila u covjeku. pa je sasvim prirodno da se covjek nade u neurozi tjeskobe. Dobri nebeski starcic. psiholozi dobivaju bozansko znacenje. Panteisticki bog u stalnom razvoju bez stvarnog auktoriteta.

upravo kod onih koji su raskrstili sa svakim "praznovjerjem". Pa dubinom duse i djelovanjem vladaju mozda i suprotni zakoni nego na izvana. Walter-Verlag. 1960. 2. Slika Boga je u torn slucaju beskrvna. U razdoblju adolescencije dogada se produhovljenje pojma Boga. Nastaje opasnost protuteze: iz podsvijesti neocekivano provaljuju slike bozanstva. RUDIN. Djeca posebno prozivljavaju i upijaju bas ono sto je u roditelja i odgojitelja u podsvijesti. 1958. Osobit je utjecaj obiteljskog ozracja. U nju se naime projiciraju vlastite slabosti i ogranicenja. Clanak pod nazivom Das neurotisierte Gonesbild najprije je objavljen u casopisu Orientierung. Gon. . tako da nije bila moguca dusevna integracija. u kojima slika Boga igra veliku ulogu.'9 4. I9Usp. Ta nepovezanost s dubinama dusevnog dozivljavanja je posljedica opceg racionalizma koji je oslabio covjekove moci zivog dozivljavanja. Person. Ipak se moze doci do nekih opcih crta. U pojmovima je kroz pouku i okolinu preuzeta krscanska slika Boga.Seele. magije i animizma. ili se Bog pretvara u sliku nemani. nego gdje se torn uzoru htjelo nasilno pribliziti na prakticki neostvariv nacin.G. nego postaje "moj Bog". Osim toga dogada se interiorizacija ili pounutrasnjenje pojma Boga koji se "flltrira" kroz bogato subjektivno iskustvo osobe. slika Boga se cisti od elemenata antropomorfizma. cudnih i strasnih crta. Pod tim pojmovima "Nad-Ja" i "perfekcionizma" nalazi psihoterapija dobro poznate mehanizme identifikacije i projekcije. Zato cesto djeca religiozno vrlo aktivnih roditelja (ukoliko je to plod prikrivene tjeskobe pred Bogom) upravo bjeze od Boga. br. gnosticka. a da se osobno ne asimilira. Olten und Freiburg im Breisgau. To se onda posebno tesko odrazuje u asimiliranju toliko rasclanjene slike Boga kao sto je krscanska. Kod religioznih osoba znadu te slike biti nametnice. a slusatelj opet iz svoje nutarnje situacije samo nesto od toga usvaja. a moderni smjerovi govore o "perfekcionizmu" koji vodi u zapletaj nemogucnosti. vise nego onu sliku Boga koju im svjesno prazaju. 3. beskrajno dobro bice koje se osjeca i s kojim se moze dijalogizirati. Tu je najprije iednostrano prenosenje slike Boga. A takoder je moguce da zbog opceg racionalistickog duha ili sistema poucavanja u nekom razdoblju sposobnost osobnog dozivlljavanja ostane nerazvijena. Drugi cimbenik u stvaranju nezdrave slike Boga je raskorak izmedu primljene slike Boga i osobno dozivljavane.. Mozda su odgojitelji previse apstraktno prenosili sliku Boga. Psychotherapie und Religion . magijska ili cak sekularizirana slika Boga. U njih se tako utiskuju svi potisnuti osjecaji tjeskobe i krivice pred Bogom. kao neka lutka koja se moze oblikovati i u "dragog Boga" i u strogog suca. Cesto se slika Boga gotovo mehanicki prima. Cesto se onda sve odbaci. U propovijedi i pouci slika Boga se stilizira prema jednoj rijeci ili postavki o Bogu. Pozadina nezdrave slike Boga Tesko je otkriti dubinske razloge nastajanja nezdrave slike Boga. Bog nije vise daleki Bog. manihejska. dok djeca nereligioznih traze Boga. Jung naglasava jos nesto kao pozadinu neurotizirane slike Boga: manjak zivog kontakta izmedu svjesne slike Boga i podsviesnog arhetipa Boga. C. Do prave rusevine slike Boga dolazi ondje gdje se ne samo u velikom idealizmu ta slika sa strahopocitanjem postivala i bila gledana kao daleki ideal. Dubinska psihologija s tim u svezi govori s Freudom o nastajanju nekog "Nad-Ja" koji je u suprotnosti sa svom realnoscu oko sebe. tj. ali u dubinama duse djeluje poganska. 9. J. racionalni kostur. Vazno je dakle da kod roditelja ili odgojitelja bude ispravan odnos izmedu svijesti i podsvijesti.susrecemo u snovima neuroticara i da se kod upotrebe metode slobodnih asocijacija spontano vezu uz sliku Boga. jer se radi o zahvacanju u najskrivenije covjekove teznje cemu se podsvijest na sve nacine opire.

Mladenacke "afektivne" vjerske sumnje pocinju se smirivati vec sa 15 godina. A mnogi sumnjaju jer su dozivjeli svoju nesposobnost da zadovolje zahtjeve moraine cistoce na podrucju seksualnosti. Ipak. A religiozni se zivot moze razvijati samo na podlozi stanovite zivotne radosti (iako nekad i tjeskoba pred besmislenoscu probudi pouzdanje u Boga). 3. Tri su etape interiorizacije pojma Boga: 1. Upotreba stava u te funkcije uglavnom je nesvjesna. proistjecu iz teskoce shvacanja religioznih istina. Kriza religioznosti je cesto rezultat konflikta s roditeljima i stanja ogorcenosti koje taj konflikt prouzrokuje. prema nekim statistikama cak do 65% slucajeva. U pitanje doolazi sve sto je bilo vezano s dotadasnjom ovisnoscu. pripisivanju Bogu sva ona savrsenstva koja adolescent zeli sebi.dolazi do izrazaja kad stav sluzi boljem snalazenju u slozenim problemima svijeta i zivota. . 4) Izrazajna funkcija . Zatim postoji sumnja u obliku konflikta koji se rada iz osjecaja krivnje. Tri su glavna izvora vjerskih sumnji. 3) Spoznajna funkcija . Veci dio onih koji su napustili Crkvu i vjeru ucinili su to u razdoblju od 15-19 godine zivota. sve te vjerske sumnje jesu i korisne kusnje za dozrijevanje punog vjerskog stava. 4. a sa 16 i 17 godina se smiruju. Treba razlikovati pozitivnu sumnju u kojoj osoba trazi jos vecu istinu i obrazlozenje onoga u sto vjeruje. 5. U torn stanju moze izgledati da religiozni zakoni samo smetaju razvitku osjecajnog zivota. Funkcija bilo kojeg stava moze biti slijedeca: 1) Utilitarna funkcija . Najprije otkrice vlastite osobe i borba za neovisnost.sluzi za postizanje nekih prednosti. 5.kad osoba pomocu stava brani sebe od priznavanja nekih neugodnih istina i zbog rjesenja unutarnjih konflikata. Treci izvor je kod mnogih opca kriza povjerenja u sve oko sebe. 2) Obrambena funkcija . Npr. RELIGIOZNA ZRELOST Da mognemo pravo definirati religioznu zrelost potrebno je najprije analizirati funkciju religioznog stava. prihvaca se nazor grupe radi izbjegavanja odbacenosti. No ta sumnja je. odnosno izbjegavanju kazni ili neugodnosti. Moralna obaveza se shvaca kao poziv na samoostvarenje. i nastaju teko oko 30.Bog je prirodni cilj jednog procesa koji krece od covjeka i preko prirode stize do Boga.1. s jedne strane potrebna jer omogucuje prijelaz iz djetinje poboznosti u osobni vjerski stav.4. Drugi izvor je seksualno previranje. i negativnu sumnju koja je simptom religiozne krize. tj. Egomorfizam .Dolazi do izrazaja u idealizaciji. Funkcija bilo kojeg stava Svaki stav moze sluziti razlicitim ciljevima. godine. u kojoj zivot izgleda apsurdan. Eticnost . zatim znanstvena sumnja koja ima korijen u sukobu izmedu racionalistickog mentaliteta i vjere.11.Vlastita moralnost se pretpostavlja religioznim normama.10. 2. Kasnije sumnje su vise intelektualne naravi.odnosi se na onu siruaciju kada stav stvarno sluzi kao izrazaj covjekovih \rednota u koje je uvjeren. Prirodnost . Religiozna sumnja Religiozna sumnja je vrlo cesta pojava kod adolescenata. pa tako i vjera na koju se dotadasnji auktoritet upravo oslanjao.

a moze ih ispunjavati i sve cetiri istodobno. Sve to odvraca paznju od pravih vrednota. c) Prozelitizam . kamo osoba moze pobjeci kad je pritisnu problemi zivota. fleksibilna i zrela. Pojedinac prihvaca i zivi religiju bez obzira na dobitak ili cijenu u odredenom momenta. kreativnosti i nade. ponekad iracionalnim obdrzavanjem pravila i rituala rijesi covjek svake osobne odgovornosti. 2) Obrambena funkcija .ovamo spada upotreba religioznosti u sluzbi karijere. odabrani i odbaceni. kaznjavatelj. i iznutra. od altruizma.to je magija propisa: krije u sebi zelju da se rigoroznim i slijepim. 5. tiranski otac. a nezrela se upotrebljava. od vlastitih podsvjesnih. Funkcija religioznog stava 1) Utilitarna fiinkcija . u svrhu prilagodavanja. 2. Ali ako ostane samo na torn nivou.tendency a da se religioznost zivi u zatvorenom krugu. b) Geto-mentalitet . Razlika izmedu zrele i nezrele religioznosti je u tome da se zrela religioznost zivi.super-ego u svijesti religioznog covjeka pojavljuje se kao Bozji glas. a kao obrana od nutarnjih konflikata ocituje se kao prozelitizam i slijepa ortodoksija: a) Utopija . 3. Kod vecine ljudi to je najvisi nivo do kojega stizu. Motivacijska autonomija kao test zrelosti Drugi kriterij za odredlvanje zrelosti religioznog stava je njegov nutarnji dinamizam. Obicno je izrazaj nemoci i osjecaja manje vrijednosti ili ugrozenosti od jace sile.pojava da je religioznost odijeljeni svijet od stvarnosti. Upotreba religioznosti kao bijeg ocituje se u dva tipicna nazora: utopiji i getomentalitetu.religiozni stav se moze smatrati zrelim ako je izrazaj centralne vrednote osobe. jer je jedna od karakteristika zrele licnosti upravo to da ima nazor na svijet. prozet osjecajem krivnje i strahom za vlastitu vrijednost. vrsiti bilo koju od nabrojenih funkcija. Dvije suposljedice dominacije super-ega: kriva slika o Bogu i sljepoca za istinske vrednote. tj. nerijesenih konflikata. a vjerojatno se rada iz defektnog osjecaja vlastitog identiteta. Bog takva covjeka bit ce strogi sudac. Religija postaje fllozofija zivota. Takoder i religiozni stav (religioznost) moze se upotrebljavati na svakom nivou. 4) Izra/ajna funkcija . religioznost jejos uvijek upotrebljavana. d) Slijepa ortodoksija . svoju filozofiju zivota.koristi se radi ocuvanja pozitivne slike o sebi koja moze biti ugrozena izvana od stvarnosti koja prijeti i zastrasuje. 3) Spoznajna funkcija . dosljedno. 5. Razlikuje se iznutra diktirana religioznost i iznutra slobodno zivljena.religija se na ovom nivou upotrebljava u ulozi nazora na svijet. Taj nedostatak se kompenzira pripadanjam nekoj zajednici.Svaki stav moze ispuniti bilo kqju od ovih fiinkcija. To je po sebi pozitivna pojava. Pokretac takve aktivnosti je tjeskoba. . b) Sljepoca za istinske vrednote . a religioznost vodena ispravnom savjescu slobodna je. Bog postaje "carobni stapic" kojim se sve moze rijesiti. Religioznost koja je dirigirana nekom prisilom (super-egom) infantilna je i nezrela.je nastojanje da se silom pridobiju ljudi za vlastitu stvar. sveti i zli.super-ego je okrenut prema proslosti. a) Distorzija slike o Bogu . Geto-mentalitet dijeli svijet na dva tabora: mi i oni drugi.

novim oblicima religioznog ponasanja. 2) Autonomija .zrela religioznost nije fiksirana na defmitivno izradene strukture. osjecaj pravde. moral. . Pokazatelji zrele motivacijske autonomije su tolerantnost prema ljudima drugog uvjerenja i odsutnost fanatizma.zrela religioznost. nego upravo sredisnji organizacijski princip. SZENTMARTONI. nego je u svojoj motivaciji neovisna od prisila iznutra ili izvana. 4. slobodu. buduci da nije periferna pojava. nego uvijek ostaje otvoreni zadatak. nuzno se prepoznaje u svim podrucjima covjekova zivota: intelekt.. stil zivota. kreativnost. Posebni vid te sveobuhvatnosti je vremenska integracija: zrela religioznost priznaje i prihvaca covjekovu proslost i ugraduje je u sadasnjost. Allport je opisao zrelu religioznost slijedecim karakteristikama: 1) Diferencijalna globalnost . nego nacin zivljenja.20 -Usp. 4) Dosljednost . str. ne veze se za infantilne sadrzaje. 3) Dinamicnost .zrela religioznost nije diktirana iznutra nekom prisilom. Zrela religioznost nije izolirani sentiment. cuvstva.5. djelovanje. koja je otvorena prema buducnosti.izrazava sveobuhvatni karakter zrele religioznosti kao organizacijskog principa licnosti. M. 21-22. spremna na eksperimentiranje s novim iskustvima. Skripta. U stalnoj je potrazi za novim i iscrpnijim odgovorima na bitna pitanja. Priznaje i preobrazava vise sentimente: ljubav. Karakteristike zrele religioznosti G.

ontoloska je kategorija koja svjedoci o covjeku kao duhovnom s\ bicu cija je etika u prvom redu teocentricna".SPECIJALNA PITANJA IZ PSIHOLOGIJE RELIGIJE 1) OSJECAJ KRIVNJE I DUSEVNO ZDRAVLJE Sazetak Autor najprije donosi razliku izmedu patoloskog. Pojavljuje se kao nesto opsesivno. 1. Osjecaj krivnje. Beograd.1. Moze biti okrenut prema osobi koja ga osjeca (psihoticna depresija) ili prema drugima (paranoidna osoba). koliko neuroticna briga za uspostavu idealizirane slike o sebi. Uvod Osjecaj krivnje je stvarnost koju svaki covjek u svom zivotu vise puta iskusi.:. "Krivica. To je egzistencijalna krivnja i ona dovodi covjeku u svijest istinu ili cinjenicu da nije autentican. neuroticnog i zdravog objektivnog osjecaja krivnje. da se ne krece u smjeru maksimalnog razvoja svih svojih mogucnosti. 2. Freudovoj strukturi "super-ega" autor suprotstavlja koncepciju idealnog ja" koji je objektivan. Krivnja je zapravo signal koji porucuje da u covjeku nesto nije u redu. Vladeta. Razrjesenje krivnje kroz kajanje i oprostenje najbolji je put prema dusevnom zdravlju. Heidegger bi rekao da je krivica zabrinutost jer nesto nije sto bi trebalo biti. psihickoj. ipak najvise religiozni. 1997. griznja savjesti i druge bolne emocije koje signaliziraju da osoba ne zivi u skladu sa svojim idealima. ne prisilan nego Slobodan. Kajanje je ovdje cilj samom sebi. Na koncu autor analizira utjecaj osjecaja krivnje na dusevno zdravlje osobe i donosi zdrave i patoloske nacine razrjesenja osjecaja krivnje. Krivnjom je optereceno dusevno zdravlje. Zatvoren za objektivne vrijednosti i transcendenciju. 21 JEROTIC. a drugi je realni osjecaj krivnje koji je vlastit zreloj i zdravoj osobi. nemir. Neurotik zapravo ne prihvaca istinu da je on gresan.VT. Osoba opterecena krivnjom nema mira u sebi i ne moze biti sretna. Neuroticni i autenticni osjecaj krivuje Fenomenoloska analiza covjekova zivota i njegova ponasanja registrira u osobi dvije vrste osjecaja krivnje. ne zanima ga toliko pomirenje i obnova izgubljene ili narusene slobode. najopcenitije receno. Covjekova je krivnja prema religioznom shvacanju posljedica njegova grijeha.. 157. regresivno i destruktivno. nego za ranjavanje vlastitog narcizma. i vise nego strah. javlja se onda kad covjek na svom zivotnom putovanju krene krivim putem. svojevoljnog prekrsaja Bozje volje i njegovih normi odnosno zapovijedi. Jedan je neuroticni ili patoloski osjecaj krivnje. Krivnja je i psiholoski pojam kojim se izrazava tjeskoba. a vrlo cesto i tijelo osjeti negativne posljedice nagomilane krivnje. puno tjeskobe. U ovom slucaju osoba je zabrinuta ne za prekrsaj moralnog zakona. . drustvenoj i duhovnoj razini osobnosti. Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve. Krivnja je. odnosno teoloski pojam. a zatim govori o savjesti kao pozitivnoj strukturi koja omoguce razvoj skrivenih sposobnosti osobe. Jovf •:. uz filozofsko i psiholosko shvacanje. muka. Neuroticni osjecaj krivnje Nneuroticni osjecaj krivnje izvorno je nesvjestan i cesto se osjeca prije samog prekrsaja. Hriscansn-o i psiholoski r^or. 2. Taj se signal registrira na svim razinama ljudske osobnosti. str. Analizira se osjecaj krivnje koji se stvara na tjelesnoj. prisile.

koji se radije prepustaju neuroticnom osjecanju krivice nego sto bi pristali da tragaju za stvarnom krivicom. Ovaj opsesivni osjecaj krivnje.2. samo prividno izgleda moralni problem. u: Al di l-> del senso di colpal . ovaj patoloski osjecaj krivnje sprecava normalno psiholosko dozrijevanje i ugrozava duhovnu i moralnu dimenziju osobe. lako zvuci paradoksalno. Kao takav.22 O postojanju neuroticnog osjecaja krivnje govori i dr.. Roma 1991.23 2. zarobljen opsesivnim osjecajem krivnje. odnosno aktiviranje moraine svijesti koja dovodi covjekov Ja u situaciju da sebe stavi u pitanje i da se tako odupre otudenju koje mu prijeti zbog ucinjenog zla.. Vladeta Jerotic: "Mora se priznati da medu vjernicima postoje ovakvi neuroticari.Antonio Lambertino. nego Slobodan i stvaralacki. uredio: . stvara si nove moraine zahtjeve koji bi dali iluziju da je uklonjena i nadvladana krivnja i vlastiti infantilni strahovi. Sama moralna svijest (savjest) biva tako instrumentalizirana i postaje funkcionalna: psihoticar . Psihoterapeutski postupak koji cilja na prepoznavanje nesvjesnog konflikta omogucava naknadno kvalitetniju ispovijest religioznog neuroticara. kojom se stvaraju uvjeti za iskreno kajanje i samim tim autenticnije njegovanje morala i religije u zivotu vjernika". njegovu slobodu i moral.gli interrogativi del dopoFreud. tezi stvarnom pomirenju sa sobom. Covjek koji nije teze psihicki opterecen ne moze krsiti nutarnje moraine principe a pri tome ne osjecati nikakvu psiholosku muku i opterecenje.Neurotik ne uspijeva oprostiti samome sebi. Prema tome. 161. Nadilazeci funkciju narcistickog samokaznjavanja. s Bogom i s drugima.3. nego se "izjeda" i onda nakon sto mu Bog i drugi oproste. nakon cega nista ne mijenja u svome zivotu. zreli osjecaj krivnje u konacnici vodi psiholoskom dozrijevanju i autenticnom moralnom uzdignucu osobe. str. 1 . Odnosno. svojevrsna disharmonija izmedu idealnog i stvarnog ja. Negirati i ne prihvacati postojanje zdravog osjecaja krivnje znacilo bi zanijekati povijesnu dimenziju covjeka. zdravi osjecaj krivnje afektivno zrele osobe je njezina sposobnost i spremnost da sebe stavi u pitanje i da dozivi krivnju kao sposobnost samokritike. 9. moralna se svijest ili savjest najcesce dozivljava kao ona koja ukorava i opominje dovodeci u svijest konkretnu pogresku ili neki manjak. kao sto radije ublazavaju razne unutarnje zabrane pretjerivanjima u vanjskim ceremonijalima nego sto bi sagledali stvarni uzrok zabrana. odnosno prekrsaja neke objektivne norme i vrijednosti. Osoba prihvaca istinu o sebi kao gresnom bicu i kroz spontani proces samokritike. Savjest opominje da izlijeci Da li osjecaj krivnje nosi sa sobom nesto pozitivno ili pak samo ima funkciju da kritizira? Xaime. Autenticni osjecaj krivnje zrele osobe Autenticni ili zdravi osjecaj krivnje sastoji se u svijesti da su svjesno i slobodno prekrseni moralni principi i tako unesen nered u osobu. op. "Quale 'senso di colpa'?". zreli osjecaj krivnje priprema novo rodenje. vjerujuci da se tako nece oruditi. aktivira u osobi njezine kreativne snage kojima se ogranicavaju sljedeci padovi. 2. Takav stav prema krivnji nije patoloski tjeskoban i regresivan. Njegov osjecaj krivnje zivi od sadrzaja njegove proslosti kojeg se ne moze ill ne zeli osloboditi. L-VMBERTINO. odnosno preokrenuti u kreativnost. nego kaze: "Kajem se" i onda pokrece djelotvornu volju za integracijom citave licnosti koja shvaca da "biti kriv" znaci biti nekom nesto duzan. znacilo bi zaludivati se mislju kako je covjek svemocan i kako ima pravo postavljati se izvan granica dobra i zla. Takvo shvacanje savjesti Heidegger naziva Usp. str. \'. cit. Citt~> nuova editrice. ' -"EROTIC. Antonio. Ne zaustavlja se na onom narcistickom stavu: "Zao mi je". a ustvari je psiholoska reakcija vlastite razocarane zelje za savrsenstvom i apsolutnim idealom kao i prisilnom potrebom za kaznjavanjem. Idee 86. i prema tome osjeca duznost da nekome nesto vrati i tako dode do pomirenja. buduci da nakon psiholoske reakcije zalosti pred pocinjenim zlom (griznja savjesti) slijedi slobodna odluka pokajanja. odnosno izmedu onoga sto bi osoba trebala biti i onoga sto ona stvarno jest.

ne mogavsi se odreci nerazumnih zelja. Na psihickoj razini egzistencije. LAMBERTINO. nego rastrojeno i prisilno. Nered se na svaku razinu ljudske egzistencije moze unijeti na dva nacina: zanemarivanjem i prenaglasavanjem vaznosti doticne dimenzije ljudske osobe. Medutim. savjest poziva osobu da ostvari plan koji Bog ima s njome. Drugi nacin unosenja nereda na ovoj razini dogada se onda kad se nastoje ispuniti sve infantilne. odnosno ne ispunjavanjem njegovih legitimnih i razumnih zahtjeva i potreba. cit. psihicko.. socijalnoj ili drustvenoj razini ljudske egzistencije prisutna je potreba da se zivi zajedno s drugima. posebno u najranijem djetinjstvu. Zdrava krivnja se javlja onda kad se osoba odluci da radi protiv najdubljeg identiteta svoga bitka kojeg mu otkriva i predlaze moralna svijest. nego stvarnost koja snazno (moralnim autoritetom) predlaze ideale i vrijednosti. Lijecnik i dusa. ciji glas odzvanja u njegovoj nutrini". 13. kako je mislio Freud. Nered unesen u bilo koju razinu ljudske egzistencije stvara osjecaj krivnje i tako narusava dusevno. i tako prepozna i odgovori na autenticni poziv usidren duboko u samoj osobi. Moralna svijest ili savjest nije po sebi niti primarno ona koja zabranjuje.. a cesto puta i tjelesno zdravlje osobe. tako da ona vise ne funkcionira skladno i slobodno. dakle viseslojna cjelina koja bi trebala djelovati harmonicno. Nezadovoljenje ove potrebe afektivne naravi.. ona predlaze i stiti vrijednost. receno je na II. Savjest je prema Franklu "intuitivna sposobnost naslucivanja jedinstvenog i neponovljivog smisla koji je skriven u svakoj situaciji. Osjecaj krivnje koji se stvara na ovoj razini dolazi onda kad se osoba izolira od 24Usp. Na tjelesnoj ili somatskoj razini nered se unosi zanemarivanjem tijela. Covjek .visedimenzionalna harmonicna cjelina Covjek je po svojoj naravi tjelesno.16). . stvorit ce se i realni osjecaj krivnje koji ce psiholoski opterecivati citavu osobu trazeci od nje promjenu nezdravog postupanja prema vlastitom tijelu.24 Prema Viktoru Franklu temeljna uloga savjesti sastoji se u vodenju covjeka prema ozbiljnom trazenju smisla. ontoloska savjest nije kulturalna ni samo psiholoska tvorevina nego pozitivni zahtjev covjeku da ostvari svoj pravi identitet. Ponasajuci se tako. '. nerazumne zelje koje osobi padnu na pamet samo zato da bi se ona osjecala dobro. Savjest nalikuje na ljubav po tome sto je i ona usmjerena na mogucnosti. a ne toliko za zbiljnosti. ono sto istom treba postojati. tj. nije represivna ni sadisticka. Osim sto ce samo tijelo trpjeti zbog nanesenog mu nasilja. tj. 23FRANKL. Moralna svijest ill egzistencijalna. gdje je on sam s Bogom. jaci i dublji konflikti mogu ponekad poremetiti nutarnji sklad osobe. str. Krscanska sada5nio>i. tj. shvacena u vjerskom kontekstu. Bez pravilne i cvrste savjesti nije moguc duhovni napredak. Jednom rijecju. A. Naime. 3. Zagreb . str. zivot. zdrava osoba ce nuzno osjecati krivnju buduci da je njezin psihicki razvoj zaustavljen odnosno regresivan. ali ne po mjeri i zamisli ljudskog."ontickim ill vulgarnim" i njemu suprotstavlja drugo izvorno "egzistencijalno" ill "ontolosko" shvacanje savjesti. savjest je organ smisla"?'5 Savjest otkriva "zahtjevni bitak". Na trecoj. S. dovodi do zastoja u afektivnom dozrijevanju i stvaranja raznih kompleksa. Tako i onda kad kaze: "Ne ubij". nego opominje zato da izlijeci i da omoguci osobi da otkrije i ostvari svoje najdublje mogucnosti. osoba ce nuzno doci u konflikt s objektivnom stvarnoscu i tako upasti u teske frustracije koje narusavaju dusevno zdravlje. Takva egzistencijalna savjest ne kaznjava prije svega radi uspostave pravde. nego bozanskog autoriteta. ona je uvijek u sluzbi samoostvarenja osobe. Viktor E. Medutim. "Savjest je najskrovitija jezgra i svetiste covjeka. op. osoba trazi da bude prihvacena i voljena kao takva.-. Savjest je glas transcendencije i kao takva. Njezin je cilj doseci najdublju dimenziju Bitka. Zadaca savjesti je otkriti covjeku ono "jedino potrebno" za njegovo maksimalno samoostvarenje. svaka neumjerenost odnosno pretjeravanje u zadovoljavanju tjelesnih potreba takoder unosi nered na tjelesnoj razini egzistencije i narusava cjelokupni sklad osobe. drustveno i duhovno bice. Vatikanskom saboru (GS.

W. Psihodinamika idealnog i stvarnog ja Covjek je kao osoba jedna jedinstvena cjelina koja djeluje swhovito. Rulla kaze: "There is a first structure. u ovom kontekstu. Nered se na ovoj razini egzistencije unosi zanemarivanjem ili zrtvovanjem svoje razumske sposobnosti slobodnog i odgovornog prosudivanja i odlucivanja. odnosno dok ne uvazi legitimne zahtjeve svoje duhovne dimenzije. str. which is an organization of merdependent motivational forces. M. njezin je zadatak da zrelo integrira u sebi sve ove cetiri razine i u njih unese potrebni red. stvarni ja.. duhovna dimenzija ljudske osobe svjedoci da covjek ima sposobnost nadici (transcendirati) zivotinjski svijet. glad i zed. 167. ali se ona ne rnoze jednostavno proglasiti ostatkom Edipova kompleksa kao sto je to mislio Freud. 27 Medutim. Istina je da se zapustena savjest moze izokrenuti i zbog neprimjerenog odgoja zadobiti neke patoloske cite. vrijednosti. da dostigne odredene ideale. I. a to znaci razumsko i odgovorno bice. Taj se plan postize po autotranscendenciji. Ponasajuci se tako. iskren. biti posten. Zahvaljujuci toj svojoj moci covjek moze transcendirati "ovdje i sada" kako bi mogao uociti i traziti duhovne vrijednosti. and which as a matter of fact grows towards self-transcendence or resists growth. Sloboda koja se dozivljava na ovoj razini ukljucuje u sebi odgovornost prema sebi. sluziti. (RULLA. nadilazeci samog sebe. normalno. postoje jos mnoge druge potrebe. Osim spomenutih legitimnih potreba.e niitaianje savjesti u bliskoj vezi s Edipovim kompleksom koji pripada nesvjesnom" (FREUD. odnosno motivira moj stvarni ja na djelovanje jest zelja da se zadovolje potrebe i zelje. Nadvladana jakim strastima osoba ne razmislja racionalno i ne donosi odluke na temelju slobodno odabranih objektivnih vrijednosti. s E.. and it may be called the ideal self. njegove zelje da ostvari nesto veliko u zivotu. : :^5ciously or unconsciously. kod zdravih osoba nuzno stvara osjecaj krivnje i sprecava zreli razovj osobe. Anthropology of the Christian '•~:<~~>:-r. Thi is he self a5 transcending. Drugim rijecima. L. Spomenuti idealni jaje dio mene kakav bih zelio biti. S.. To je onaj ja kakav stvamo jesam. tj. Konacno. Luigi. dok ne pocne djelovati kao moralno. 52). Moj idealni ja zeli zivjeti ideale. Vol. XIII. moze promatrati kao glas idealnog ja koji je orijentiran prema objektivnim vrijednostima i koji citavu osobu vodi njezinom maksimalnom samoostvarenju. Da bi se osoba sto vise priblizila idealu vlastitog samoostvarenja. u svakom covjeku postoji i tzv. Rome 1986. "M:zerno ici i dalje i bez ustrucavanja pretpostaviti da veliki dio osjecaja krhTije mora.drugih misleci kako je sama sebi dostatna. This is the self as transcended. Pravi identitet covjeka nije samo u onom sto on vec jest.XIX. U torn smislu je neprihvatljiva Freudova koncepcija savjesti prema kojoj je ona glas nekog super-ega koji tiranizira osobu svojim nerazumnim zahtjevima i kaznjavanjem. spavanje itd. istinski voljeti. Interdisciplinary Bases. planu koji Bog ima sa svakim covjekom... Neke od potreba i zelja su takve naravi da ih covjek mora zadovoljavati da bi prezhio.. Sazrijevanje i integriranje nije nesto sto ce samo od sebe doci. U svakom slucaju neprimjereno ponasanje porema drugima. Ono sto covjeka motivira iznutra da nadilazi samog sebe jest njegov idealni ja. Ignoriranje drugih cesto je znak pasivne agresivnosti prema onima koje osoba mizi i ne prihvaca. Drugi nacin unosenja nereda na ovoj drustvenoj razini dogada se onda kad netko manipulira ljudima ili postaje prema njima aktivno agresivan. nuzno se stvara osjecaj krivnje i najvise trpi covjekov idealni ja koji biva instrumentaliziran. osim idealnog ja. Osjecaj krivnje ce u ovom slucaju pokrenuti griznju savjesti koja nece dati mira osobi dok ne promijeni svoje ponasanje. Ono sto pokrece. :-:. it can be called the actual self. covjek pronalazi sebe. There is also a second •rucrure or motivational organization which aspires to grow more and more in its ideals of self-transcendence. pravi identitet covjeka kao osobe nalazi se u projektu. G.26 Savjest se. nego i u onome sto bi on trebao biti. nego to cini po diktatu nerazumnih. biti nesyjestan zato •:: . teznje i zelje koje su cesto puta pogubne za onoga koji ih pocne nekontrolirano Analizirajuci temeljnu psihodinamiku. . nego je proces koji se ostvaruje razumskim i odgovomim ponasanjem. prema drugim osobama i prema Bogu. slijepih nagonskih sila u sebi.. Gregorian University Press. zivjeti u istini. da zivi istinske vrijednosti. 4. kao npr.

V. ali neispovjedena i ne razrijesena. Ukoliko su vecim dijelom nesvjesne onda mogu zadavati puno problema osobi koja nece znati gdje je glavni izvor njenih poteskoca i problema u zivotu. Ove potrebe mogu biti svjesne i nesvjesne. cit. 6) moze ostati prisutna u osobi na psihopatski nacin.zadovoljavati. . Takve nezrele osobe zive po nacelu: "Sve mi je dozvoljeno. pa i ljudska zrelost osobe sastoji se u skladnoj integraciji njenog idealnog i stvarnog ja. ispovjedena. stvarajuci uvijek nekog "zrtvenog jarca". 167. okajana i tako na najbolji moguci nacin razrijesena. a u sirim razmjerima to moze biti drugi narod ili druga rasa. Zdravi i patoloski nacini razrjesavanja krivnje Krivnja.). Najcesce se i tjeskoba potisne u podsvijest gdje uzrokuje ili povecava vec postojeci osjecaj nemoci.. Jeroticu moze biti 1) prepoznata.. "primitivna savjest" prevladava nad autonomnom koja se nikada nije dostatno razvila. tj. Takve osobe se ravnaju po infantilnom principu zadovoljstva. a ako ponekad i postupaju moralno to je samo radi straha od kazne. Ono se moze dogoditi tako da osoba okrene protiv sebe svoju agresivnost i svoju krivnju (depresija) ili da je projicira na druge i onda se dozivljava progonjena od drugih (projekcije paranoidne osobe).29 6. odnosno njegove neuroze ili psihoze. Potisnuti osjecaj krivnje. post. ali okajana kroz filantropsku profesiju i moralan zivot. 2) Osobna krivnja se moze nesvjesno zamijeniti simptomima anksiozne neuroze ili neke fobije. odnosno oboljenjima.. op. str. u stalnoj stresnoj situaciji koja moze zavrsiti raznim psihickim ili psihosomatskim reakcijama. JEROTIC. nego potisnut u podsvijest izaziva u covjeku tjeskobu koju nije lako podnositi. Osjecaj krivnje i psihosomatska oboljenja Jednom uzrokovani osjecaj krivnje ako nije dobro razrijesen. 5) Neki psihoterapeuti nastoje umanjiti ili posve iskljuciti stvarnu krivnju osobe prebacujuci je na tesko djetinjstvo i neprimjeren odgoj od strane roditelj a. V.. odnosno osjecaj inferiornosti. Potisnuta krivnja i osjecaj nemoci udruzeni s vec potisnutom agresivnoscu radi psihickog ekvilibrija trazit ce rasterecenje. 3) moze biti prepoznata ili neprepoznata. U ovom slucaju prevladava obrambeni mehanizam projekcije kojim se vlastita krivnja projicira na druge osobe. 4) Pogresno procjenjivanje stvarne krivnje kao izraz covjekove bolesti. 5) moze se pretvoriti u psihosomatsku bolest. 6) Svoju osobnu krivnju neki nastoje nadvladati stvarajuci u sebi neki perfekcionisticki ja-ideal. ne osjecaju stvarnu krivnju buduci da tzv. odnosno idealiziranu sliku o sebi koju onda moraju hraniti pretjeranim zahtjevima postavljenim svojoj fizickoj i moralnoj licnosti (pretjerane pokore. kao i svaka druga potisnuta bolna emocija moze se transformirati u neko Usp. potiskivanje ili negiranje postojanja krivnje. samo da ne budem uhvacen". cit. koji moze postati bracni partner. 3) Izbjegavanje i nepriznavanje krivnje moze se preokrenuti u stvaranje "kronicnog samoubojice" u sebi. neuroticna i psihoticna. 168. 2) moze biti prepoznata. zbog jakog procesa regresije. 4) moze biti neprepoznata. prema V. pusenju i drugim nesvjesnim izlaganjima svog zivota raznim smrtnim opasnostima. potisnuta. roditelj ili dijete. a ta se pojava najcesce ocituje kroz stvaranje samodestruktivnih ovisnosti o drogi. 5. Ukoliko je veliki nesklad..28 Patoloski nacini izbjegavanja ili razrjesavanja krivnje mogu biti sljedeci: 1) Premijestanje. odnosno borba izmedu idealnog i stvamog ja. alkoholu. 7) moze se razrijesiti kaznjavanjem osobe koja je uhvacena u svojoj krivici. Psiholoska. osoba ce zivjeti u velikoj napetosti. str. op. 28 29 JEROTIC.. 7) Konacno ima i onih koji.

On se kod psihicki zdravih osoba javlja uvijek kad osoba ne zivi u istini. drugim rijecima kad krene krivim putem. Prema tome. druge i Boga. Bog. osoba osjeca strah od kazne. kad pokusa zavarati sebe. TFI. osjecaj krivnje na psiholoskoj razini bit ce pravo razrijesen tek onda kad se ukloni krivnja. 7.31 "Iskrena ispovijed svoje nutrine. " SCHELER. koji je ljubav. 3: . Pastoralnapsihologija. str. a grijeh u sferu religije. 161. cit. kakvo covjek u takvoj iskrenoj pouzdanoj ispovijedi osjeca.jedini zreli nacin razrjesenja krivnje Suvremeni covjek je u velikoj napasti da ne vidi i ne prihvati uzrocno posljedicnu vezu izmedu grijeha i krivnje.32 Ispovijed vlastitog grijeha doista je duboka potreba ljudskoga srca. krivnja u etiku. Psihologija duhovnogzivota. str. . a kajanje koje se u ispovijedi obavlja nije znak slabosti nego "najbolje revolucionarna snaga". Bog u svom cinu oprostenja aktivira svoje stvaralastvo u smislu da ne samo oprasta i zaboravlja grijeh. "Usljed ove neuroticne teznje za samokaznjavanjem moze doci do teskih dusevnih smetnji.TRSTENJAK. U takvim situacijama javlja se savjest kao glas transcendencije koji izaziva osobu da se pravilno postavi na putu vlastitog samoostvarenja.33 Oprostenje koje Bog daje posve je drukcije od oprostenja koje nam moze dati covjek. Zbog potisnutog osjecaja krivnje. Dakovo 1989. odnosno kad osoba prizna svoj grijeh. kao i do raznih vrsta samoostecenja. To se dogada kroz cin iskrenog pokajanja i vjere da Bog oprasta onome tko se iskreno kaje. 8. Potisnuti realni osjecaj krivnje trazi svoje rasterecenje i cesto ga nalazi u raznim psihosomatskim bolestima. priznati svoju krivnju znaci imati hrabrosti priznati istinu o sebi i priznati da nam je potrebno spasenje i oprostenje koje nije plod nasih asketskih vjezbi. Iskustvo da su nam grijesi oprosteni postaje najveci motiv za ljubav. Anton.. str. SZENTMARTONY. i cinom oprostenja ponovno srvoren.psihosomatsko oboljenje. Istina je da osjecaj krivnje primarno spada u psihologiju i psihopatologiju. najvise sto se moze postici jest iskrena zelja i spremnost da se ucinjeno zlo tako oprosti te se smatra kao da nije nikada ni ucinjeno. ali je isto tako istina da covjek kao osoba djeluje uvijek kao jedna cjelina.. Patoloski osjecaj krivnje pokusava se razrijesiti raznim neuroticnim reakcijama. Berlin 1933. stvorit ce u psihi patolosku potrebu za samokaznjavanjem. nego je dar ciste Bozje Ijubavi. V. kako ga naziva Max Scheler. UPT. ovisno o genetskoj predispoziciji osobe i njezinoj psihickoj konstituciji. nego ispunjava prazninu u srcu covjeka koji je sagrijesio. Medutim naneseno zlo. Jedini ispravni nacin razrjesenja stvarne krivnje ostvaruje se iskrenim priznanjem i pokajanjem. 173. Zakljucak Osjecaj krivnje je stvarnost koju svi ljudi ponekad u svome zivotu osjete. Priznati se gresnikom nije mazohizam. Von Ewigen im Menschen. povjerenje prema ispovjedniku koji ga slusa i nutarnje rasterecenje ili oslobodenje. odnosno formirat ce se razne vrste sadistickih i mazohistickih tendencija. Pokajanje i vjera u oprostenje . JEROTIC. Max. 42. kaze s pravom M. Bozje oprostenje ne samo da zaboravlja grijeh i njegove ucinke. ponovno stvara covjeka i osposobljava ga za istinsku ljubav prema Bogu i covjeku. Onaj kome Bog oprasta trebao bi se i sam tako osjecati. 202-203. te vjerom da Bog oprasta krivnju uzrokovanu grijesima i kroz oprostenje. Szentmartoni. i zato sve ono sto mu se dogada treba gledati u kontekstu te cjeline. op.. nego srvarno ponovno stvara covjeka. narocito kroz udese". Zagreb 1990.. psiholoska je pozadina i vrijednost krscanske ispovijedi". a poznato je da strah od kazne moze stvoriti u osobi potrebu za kaznom. Mihaly.30 Potisnuti osjecaj krivnje ako se ne razrijesi na zdravi nacin. str. U oprostenju sto ga cini covjek. naime kao onaj koji je stvarno od Boga voljen. Nasuprot covjeku... " : Usp. ostaje prisutno i u povijesti i u afektivnoj memoriji i onda kad ga je covjek svim srcem oprostio.

onu lijepu kao i onu traumatsku. a da nije opet uspostavio . Carl Gustav Jung je jednom zgodom izjavio da je glavni problem svih njegovih dusevnih pacijenata bilo nerijeseno religiozno pitanje: "Medu svim mojim pacijentima koji su presli srednju zivotnu dob. preosjetljiva. Da. svjedoceci nam da je autenticna ljubav. Mala Terezija Bolni traumatski dozivljaji iz djetinjstva ostavljaju tragove na psihi bilo koje osobe.2) KAKO SVECI NADVLADAVAJU SVOJU PSIHOTRAUMU Primjer sv. najbolja terapija protiv svih psihotrauma. Ni sveci nisu od toga imuni. sto je izgubio ono. Cetiri mjeseca prije svoje smrti. Ponovno je nasla dusevnu snagu koju je izgubila sa cetili i pol godine zivota. zamisljena. krscanski odgoj. i otada sam bila sretna". Sama o tome kaze: "Od smrti majke moj se karakter potpuno izmijenio. i otada sam bila sretna". Evo sto je ona dozivjela: "Jednom rijecju osjetila sam kako ljubav ulazi u moje srce i potrebu da zaboravim na sebe kako bih sijala veselje. sto znaci tridesetpetu godinu. 3) RELIGIJA I DUSEVNO ZDRAVLJE: ODNOS PSIHOLOGIJE IVJERE Religija pogoduje dusevnom zdravlju Religija i dusevno zdravlje su. najbolji lijek. Terezija iz Lisieuxa. postala sam bojazljiva i mirna. Sama o tome kaze: "Dobri Bog je ucinio da izidem iz uskog kruga. preko dozivljaja Bozje ljubavi. Raskid tako radosne i duboke afektivne veze s majkom prouzrokovao je duboki potres i svojevrsni "poremecaj" u njezinu afektivnom dozivljavanju. Sv. jaku volju i vro osjecajno srce. Bila je miljenica svih. bez sumnje. ugodan temperament s vrlo zivom inteligencijom. godine u Alenconu u Francuskoj. karmelicanke "Jednom rijecju osjetila sam kako ljubav ulazi u moje srce i potrebu da zaboravim na sebe kako bih sijala veselje. ona nadvladava svoju traumu i svoj strah. Terezija postaje svjesna kako ova ljubav koju Bog ima prema njoj odgoni njezin strah i samim tim. Psihotraumom iz djetinjstva bila je obiljezene i velika svetica. Male Terezije. sto je ziva religija u svim vremenima davala svojim vjernicima i nijedan od njih nije zaista ozdravio. svaki u krajnjoj liniji boluje od toga. Oni takoder nose u sebi svoju proslost. dogada se i psiholosko cudo: ozdravlja njezina preosjetljivost. Ona. U svojoj ranjivoj dobi gubi izvor njeznosti i osjecajnosti. ali u isto vrijeme vapila je Bogu u svojim molitvama da joj pomogne. stvarnosti koje idu zajedno. Pravo dubinsko ozdravljenje dozivjela je onda kad je povjerovala u ljubav Bozju. Na pocetku svoga zivota imala je sve potrebno za normalan i sretan razvoj: roditelje koji su je okruzivali ljubavlju. Njezina psihicka patnja izrazena je u pretjeranoj osjetljivosti. zapazajuci ociti lorn u svom zivotu. nego ulazim u zivot".. Dovoljno je bio jedan pogled da udarim u plac". u dobi od 24 godine zivota pise: "Ja ne umirem. Postala je placljiva. a moj sretni karakter dopinosio je takoder da mi zivot bude prijatan". prije svega neuvjetovana ljubav Bozja. Mnogo je trpjela. vrlo ziva i otvorena. prekomjerno osjetljiva. Oslobodila se svoje traume kad je povjerovala u ljubav Bozju i oslobodila se same sebe. Sama Terezija opisuje svoje odzravljenje uvjerljivim rijecima. O torn razdoblju svoga zivota sama pise: "Oh uistinu sve mi se na zemlji smijesilo. nema ni jednog jedinog.. Rodena je 2 sijecnja 1873. imucno ekonomsko stanje. a umrla na glasu svetosti u 24-oj godini zivota. baca je i izvlaci punu riba". poznata pod imenom Sveta mala Terezija. ciji konacni problem nije proizlazio iz religioznog stava. susretala sam cvijece na svakom koraku. pobjeduje samu sebe. Kad je imala 4 godine i devet mjeseci prozivljava pravi sok uzrokovan smrcu njezine ljubljene majke. Terezija naziva ovaj period svoga zivota "najzalosnijim". U isto vrijeme je postala sposobna da bolje otkrije i ljubi druge: Boga i ljude. Isus sam uzima mrezu. Neko vrijeme cak i skrupulozna. najmlada nauciteljica Crkve.

Prema tome i psihologija i vjera su u sluzbi covjeka. Dobro je. doprinose njegovom dusevnom zdravlju i vjecnom spasenju. odrediti njihovo primarno djelovanje. Prvotni cilj religije ili vjere je spasenje duse. neocekivana smrt drage osobe. Mi ne uzimamo ozbiljno takva stajalista. izmirenje s Bogom. Isus kaze: "Istina ce vas osloboditi". 3. nego slijedi kao posljedica nekog cina) je produbljenje vjere i oslobadanje od nekih patoloskih opterecenja. Psihologija i vjera imaju puno dodirnih tocaka Psihologija i vjera se ne protive jedna drugoj. pomoci osobi da se prihvati i oslobodi raznih kompleksa. Pri jednom soku i slijedecim uznemirenjima olabavi struktura osobe. To je opci naziv za neocekivane stresne situacije izazvane neocekivanim bolnim i snaznim dozivljajima. Sto covjeka cini dusevno bolesnim? Covjekovo je tjelesno i dusevno zdravlje vrlo osjetljive naravi i kao takvo ugrozeno je s raznih strana. Religija ima za prvotni cilj dusevno spasenje. Covjek izmiren s Bogom. 2) Drugi uzrok dusevnih smetnji i oboljenja je sok. Za vecinu tjelesnih bolesti danasnja medicina relativno lako nalazi uzroke. tj. tako da se potisnuti sadrzaji psihe i neke nagonske radnje aktiviraju i otrgnu svjesnoj kontroli uzrokujuci veliku tjeskobu u dusi osobe. 2. One imaju puno dodirnih tocaka. To su traumatski konfliktni dozivljaji. a to se cesto odrazava i na njegovo tjelesno stanje. Sekundarni ucinak psihoterapije (ono sto se ne namjerava izravno. doduse reci da danas ima vise grana psihologije. izvoru ljubavi i spasenja. histerije. dovodenje covjeka k Bogu. Npr. covjek se priblizava Bogu. ucvrscenje u vjecnom. sudjelovanje u bozanskom zivotu. Treba. vecinom nesvjesni koji su potisnuti u podsvijest jer su izazivali previse tjeskobe. Psihoterapija i dusevno zdravlje Psihoterapija ima za cilj dusevno zdravlje. Osoba treba uloziti mnogo truda i energije da potisnuti konflikt drzi u torn stanju. Takvi otcijepljeni i potisnuti dozivljaji sa snaznom afektivnoscu. Psihologija. pod kontrolom. tj. Donosimo one uzroke dusevnih oboljenja koji su do sada otkriveni i s kojima psiholoska medicina i psihijatrija donekle izlaze na kraj. ima u dusi mir i radost i kao takav on postaje i dusevno zdrav. Sekundarni ucinak religije je visestruko ozdravljenje bolesnika. pa tako i onih psihologija koje covjeka promatraju samo kao nagonsko bice koje nema slobode ni odgovornosti. a onda i odgovarajuce lijekove. nabijeni negativnim osjecajima i agresivnoscu. unesrecuju i zadaju trpljenje. aposljedica ili sekundarni ucinak psihoterapije je poboljsanje duhovnog zivota i prociscena vjera.svoj religiozni stav". u oba slucaja postoji isprepletana povezanost izmedu religije i dusevnog lijecenja. zarisna su oboljenja sto izazivaju stanja i reakcije koje nas koce. dok joj i dalje velik problem i zagonetka ostaju dusevne patnje. Medutim. oslobadanje od psihickih smetnja (zablude. Psihologija pomaze osobi da uvidi te bolje upozna sebe. prisile. kao i izmedu psihoterapije i dusevnog spasenja. svoje potisnute konflikte i nezrele obrambene mehanizme kojima iskrivljuje istinu i zavarava samu sebe. tj. medutim. odnosno kad su vjerom osmislili svoj zivot i sve ono sto im se u zivotu dogadalo 1. Istinsko poboljsanje i izljecenje je nastupilo tek onda kad su u religiji pronasli smisao svoga zivota. A kao drugotni cilj ostvaruje se i dusevno zdravlje. kao i psihoterapija imaju za primarni cilj dusevno zdravlje covjeka. . A ziveci u istini.). jer jednostavno ne odgovaraju istini o covjeku. 1) Cesti uzrok dusevnih oboljenja su otcijepljeni kompleksi u osobi. depresije itd.

depresije. onda ce skoro svaka sitnica oboriti covjeka i postaviti ga na put nekog dusevnog oboljenja. ocekivanja. po opcem shvacanju psihopatologije.3) Treci uzrok dusevnih patnji je opca stagnacija ill posustalost. b) Promijeniti sredstva do cilja. labilno. Pocevsi od Hipokrata medicina je naglasavala vaznost vanjske sredine. bez vjere. revolta. dusevno ozracje u doticnoj osobi. ako frustracije prijedu prag podnosivosti. U takvoj amtosferi nastaju bolezljivi procesi vrenja kao u ustajaloj vodi neke kaljuze. apatije. slobodno. interesi. utjecaj zvijezda na zdravlje odnosno oboljenje covjeka. 4) Cetvrti uzrok dusevnog oboljenja je frustracija koja prelazi stupanj podnosivosti. Ovisnost o nutarnjem dusevnom ozracju Da li ce gore spomenuti uzroci bilo koje dusevne smetnje zaista dovesti do nje. najplodnije tlo raznim vrstama oboljenja. d) Zamijeniti ciljeve 5) Peti uzrok dusevnih oboljenja lezi u nutarnjoj napetosti i strahu. Do frustracija dovode konflikti. 6) Konacno. Nepogodne su plasljivost. Mogu biti: a) Konflikt dvostrukog privlacenja b) Konflikt dvostrukog odbijanja c) Konflikt istovremenog privlacenja i odbijanja. indukcijom. kakvo je nutarnje. Objasnjenje te razlicite reakcije lezi u razlici izmedu doticnog nutarnjeg ozracja. agresivnosti sto onda vodi do nutarnjih i meduljudskih poteskoca. Zasto jedan te isti uzrok jednog covjeka cini bolesnim. puno vjere. "Strah covjeku koci pamet i veze ruke". sto mu izaziva tjeskobu. Frustracija je sve ono sto covjeku smeta. Nepogodna je svaka potresenost i rasklimanost cjeline. Bolest zahvaca u trenutku kad je covjek slab i ima manje otpornosti. dolazi do obeshrabrenja. zrelo ponasanje u takvim situacijama sastoji se u slijedecim radnjama: a) Pojacati napor da se pronade pravo rjesenje. a on to ne moze promijeniti. c) Redefinirati citavu situaciju. neoptereceno. da pronade sebi neki hobi. dao je vaznost nutarnjem milieu covjeka. Optimalne frustracije su dobre i potrebne. To su cesto neispunjene zelje. tj. a kod drugog uopce ne ostavlja ni traga. potreseno. Nepogodni su nutarnji rascjepi i preveliki raskorak izmedu onoga sto osoba zeli i sto moze postici. razne potrebe koje se ne mogu ili ne smiju zadovoljiti. otporno. sukobi nepomirljivih tendencija. Francuski teoreticar medicine Claude Bernard koji je zivio u proslom stoljecu. tj. To su one koje osoba moze podnijeti. Covjek preplavljen strahom postaje nesposoban za borbu s problemima koje mu zivot svakodnevno donosi. spremno na patnju. U torn smislu je i depresija zarazna bolest. Poznato je da osobe koje dulje vremena zive s depresivnim osobama i same poprime nesto od depresivnog raspolozenja. obeshrabruju i smanjuju snage i sposobnosti osobe u vrsenju zivotnih duznosti i uloga. Medutim. da se za nesto zainteresira. U takvom slucaju treba pomoci osobama (mladom nezaposlenom ill umirovljeniku bez obaveza) da ga se nekom dinamikom opet povede u zivotnu struju. Primjereno. nade i ljubavi. Stanje stagnacije u kojoj se nista ne dogada ill se ima osjecaj da se nista ne moze promijeniti stvara. Ako je aktualno raspolozenje krepko. nutarnje ozracje (milieu) jako oslabljeno. sklonosti. uzrok dusevnih patnji moze doci izvana. u torn slucaju nece nastati nikakva smetnja. Neke dusevne smetnje mogu biti usvojene od osoba s kojima zajedno zivimo. Ako je naprotiv. tzv. 4. Takva stanja koce. . ovisi o tome kakav je nutamji milieu. Prestanak nutarnje psihodinamike donosi bolest i smrt.

Na koncu dolazi sjedinjenje s konacnim Dobrom. s Bogom. 4) KRSCANSKA VJERA I BOLESTI Hipokrat je jednom napisao: "Bolest ne dolazi odjednom. Receno drugim rijecima to znaci da ce se porastom religioznog zivota neuroze vidljivo smanjiti. Mogu doci razne uznemirenosti ali ako je u dubinama duse mir. kao iz vedrog neba. nutarnja izolacija. naime u povijesti krscanske misticne tradicije bio predoznacen hod "k punini zivota". dobiva od religije poticaje da se ukljuci u vlastiti rad na svojoj nutrini. Carl Gustav Jung je jednom izjavio: "Cini m se kao da su se paralelno s padom religioznog zivota neuroze vidljivo urnnozile". Fizicke bolesti. 2) Obogacivanje novim sadrzajima. osamljenost. 3) Razvijanje svojih mogucnosti. iskljucuje se od vanjskog. a ne inherentna prirodi. Prvo treba ocistiti dusu od svega sto je zarobljava i sto sputava njezinu slobodu. odlucna volja. 5. Zatim dolazi na red spoznavanje svojih zivotnih mogucnosti koje Bog otkriva dusi nakon napornog puta ciscenja. spremnost na sluzenje iz ljubavi. Utjecaj religije na nutarnje ozracje (milieu) Religija ima najveci utjecaj u jacanju nutarnjeg ozracja duse. nadom i ljubavlju. onda ce osoba biti spremna suociti se s bilo kojim problemom i sigurno ce ga dobro razrijesiti. Pogodne ill pozeljne osobine za nutarnji milieu su duhovna snaga. nerijetko se dozivljava unutarnji preobrazaj. spremnost na zrtvu. treba ici kako bi postigao svoje ostvarenje i najveci moguci stupanj srece: 1) Put ciscenja (via purgativa) 2) Put rasvjetljenja (via illuminativa) 3) Put sjedinjenja (via unitiva) Tako je. Imajuci na pameti ovu istinu. Covjek shvaca da je bolest tu zato da bi ga ucinila strpljivijim. Tamo leze presudni uvjeti za njegove zivotne sposobnosti. da je ona uciteljica zivota koja ga ispravlja u njegovom dotadasnjem misljenju i ponasanju. Ozracje nutarnjeg mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja preventiva protiv raznih dusevnih oboljenja. poistovjecenje s posvemasnjom \Tednotom. Nakon sto covjek prihvati tu istinu i skupi hrabrosti da se zaputi unutra. opce neraspolozenje. kao i da su svi dogadaji i procesi ukljuceni u . "Psihoneuroimunologija pruza sve vise dokaza da je konvencionalna dihotomija izmedu fizickog (organskog) i mentalnog (funkcionalnog) lingvisticko-konceptualna. dok se jednog dana ne svale na glavu gresnika". Tim putovima ide religiozni covjek u svoju nutrinu i cini pravi proces obracenja. Pri svakoj molitvi covjek se sabire. prema uvjerljivom tumacenju suvremene psihosomatske medicine. Kad su ti osjecaji prozeti vjerom. jaka vjera. da ona postaje cak izvor snage i vedrine. stoljeca prije Krista. premalo zivotne radosti i zadovoljstva. Tada nam postaje bliska i najstarija defmicija zdravlja koja potice od grckog lijecnika i filozofa Alkmeona. i koja glasi: "Zdravlje. osoba ce brzo prevladati svoje probleme. tamo se odlucuje njegova zivoma sudbina. prema duhovnom ucenju proslih stoljeca. povlaci se natrag u sebe i prepusta se nutarnjim osjecajima. Pitagorinog ucenika iz 5. nego je to posljedica dugog niza malih neznatnih gresaka protiv zdravlja. Nepogodni su nutarnji dugotrajni konflikti. Za nutarnje raspolozenje pozeljan je jos mir i opustenost.kronicni strah. Spomenuta tri koraka su u skladu s tri klasicna puta kojima vjernik. koji se u biti dade svesti na tri koraka: 1) Bistrenje i rasciscavanje. Ako se ovako pristupi bolesti. Ono sto religija pruza covjeku na putu njegova ozdravljenja sastoji se upravo u dovodenju do jezgre njegove licnosti. zrelijim. ne bi trebalo izdvajati od covjekovog dusevno-duhovnog zivota. nutarnja cvrstoca. koje se nadovezuju jedna na drugu i rastu kao valjajuca gruda snijega. samim tim jacim. je harmonija suprotnih sila".

Fizicka bolest utjece na dusevno stanje covjeka. dugotrajna nepovoljna dusevna situacija slabi nas obrambeni neuroendokrinoimunoloski sustav i tako nas cini ranjivim. po njima. nepotrebne". pitanje kojim su se narocito bavili starozavj^etni ljudi i proroci . neposrednim izazivacima bolesti. vrijednosti koje postuje i koje daju smisao njegovom zivotu.Price Salomonove) uvjetuju. S njima je voden otvoren. narocito od neke teze. koji je organska osnova svjesnog psihickog zivota. nasa dusevna nezdrava stanja. U otkrivanju nacina podsticanja nade u izljecenje. omogucilo je ne samo bolje razumijevanje multifaktorske prirode prakticno svih bolesti vec je ukazalo i na potrebu da se. "Trecina. od gripe do raka. ispitao devet pacijenata koji su se izlijecili od raka u terminalnoj fazi. pise Aldous Huxley. sto je i vaznije. Ovi utjecaji registrirani su ispitivanjem ucinaka lezija spomenutih podrucja korteksa na imunitet. sve patnje koju osoba kakvom se smatram mora podnijeti.. Bolje razumijevanje veza izmedu nervnog. virusima i bakterijama. to jest manje otpornim prema stvarnim.etiologiju. . Petkovic). npr. kao utjecaja psiholoskih. mrznje i gnjeva (prepoznatih ili neprepoznatih od svijesti). Nada u izljecenje bila je.u torn slucaju se postavlja slozeno pitanje tezeg sagrjesenja nekog naseg pretka. posebno u mladim i srednjim godinama. osjecanja. ocekivanja. u toku kraceg ili duzeg vremena. Lecic-Tosevski/I. Roud je. uvjerenja. hipotalamusa i hipofize. To potkrepljuje tezu da psihicki cinitelji. Tjelesne i dusevne bolesti koje snalaze covjeka posljedica su prekida prirodne medusobne veze... nestrukturiran intervju. barem sto se svemira tice. a jos vise. Covjek treba promatrati. socijalno-ekonomsko stanje. manje ili vise. Za krscanina je najpotrebnije da otkrije smisao u svakoj bolesti koja ga u toku zivota snade. endokrinog i imunoloskog sustava. simultano bioloski i psiholoski. Kalicanin/D. Tako je utvrdeno da dugotrajno stanje depresije. nadu u pomoc onih kojima se bolesnik povjerava (a to nisu samo lijecnici vec i osobe iz najblize bolesnikove okoline). sve bolesti. simptomatske manifestacije i tretman bolesti. stavove. pa i misaoni procesi. Svi su bili uvjereni da postoji veza izmedu njihovog psihickog stanja i neocekivanog povoljnog ishoda bolesti. vjeru u mogucnost ozdravljenja. Ostale dvije trecine sve patnje nas su vlastiti proizvod. straha. Holisticki pogled na zdravog i bolesnog covjeka koji danas prevladava u medicini. lako postoje bolesti nasljednog karaktera . ili neprestana briga ("Briga u srcu covjecjem obara. mogu modulirati imuni odgovor. koristi sve ono sto moze da pomogne na bilo koji nacin" (P. Prakticno. kao sto su i svi dijelovi njegovog dusevnog zivota (razum. Povoljni i nepovoljni psihicki utjecaji mogu da utjecu na njihovu dinamicku ravnotezu preko stimulacije i inhibicije sinteze stresnih i antistresnih hormona. i prema jednom i prema drugom gledistu. tako i dusevnih organa ljudskog bica. patogenezu. Cilj ovog istrazivanja bio je da se dode do odgovora na pitanje kako je do toga doslo. neizbjezna je. utjece na T-celularni imunitet. psihosomatske su bolesti. umnogome je ovisan od nase ponovno uspostavljene psihicke ravnoteze koja treba da znaci: volju da se ozdravi. bihevioralnih i sredinskih cimbenika na ove sustave. kod s vakog bolesni treba imati u vidu opcu zivotnu situaciju i okolnosti. volja) namijenjeni harmonicnom djelovanju. Slobodan. tako i u lijecenju.kao i bolesti koje nastupaju zbog loseg utjecaja okoline.. odredene funkcionalne. a dobra rijec razveseljava" . Posebno su zanimljivi radovi koji sugeriraju da i cerebralni neokorteks. Proces ozdravljenja. presudna za njihovo izljecenje. Odgovori svih devet bolesnika bili su slicni. u odgovoru na stres sudjeluju i 'stresni' i 'antistresni' hormoni. kako tjelesnih. kako u prevenciji. kronicne bolesti. a onda i organske promjene u nasem tijelu. najveci broj nasih bolesti ostaje nesumnjivo povezan za nas vlastiti zivot i odluke koje smo u njemu sami donosili. narocito ona koja traju mjesecima i godinama. i. priblizava se svagdasnjem krscanskom ucenju. presudno utjecu na pojavu nekih fizickih bolesti. i da u ocuvanju homeostaze. vjerovanja. cime se otvara novo polje istrazivanja u oblasti psihoneuroendokrinoloskih cimbenika na tijek i ishod teskih bolesti. kao cjelovito bice u kome su svi dijelovi covjecjeg tijela u tijesnoj zavisnosti jedni od drugih. Ovo potvrduju eksperimentalna i klinicka psihoneuroendokrino-imunoloska istrazivanja o kojima referira Irida Petkovic: "Najnoviji rezultati sugeriraju da postoje interakcije izmedu hormona epifize. Poznato je da covjek moze nadvladati i najteze bolesti kad je uvjeren da ima nade i da njegova borba ima smisla".

sve osmi§ljava. jos ce pouzdanije zakljuciti ne samo od koje se bolesti razbolio vec. drogom. prebrzom voznjom i drugim hazardnim igrama i. a ne od neke druge. kronicnim psihosomatskim bolestima (grizlica zeluca. Jovana Lestvicnika) bit ce moguce.koja se ne moze kroz nekoliko nedjelja. ili u procesu izljecenja neke bolesti (jer i rak je. nije pogresno ako se obrati Hipokratovom lijecniku za pomoc. koji je naucio da prati tokove svojih misli i osjecanja onako kako je to primio od Svetih Otaca (medu njima narocito od sv. tako jos cesce dusevne). potpuno nesvjestan ove cinjenice) godinama "ubijaju": alkoholom. ranije ili 11 . ne trazi. da se ne bismo razboljeli ("bolje je sprijeciti nego lijeciti")? Vjera. Gordost je i znak pogubnog fanatizma pojedinih sektasa kada svome oboljelom clanu i po cijenu smrti zabranjuju obracanje lijecniku. pusenjem i hranom. koliko smo sami doprinijeli.. ocevidno pogresnim zivotnim stavom ili ponasanjem prema dragim ljudima i sebi samima. sto je vaznije. skrivene ili manifestne. na osnovu osobnog opita. a koji su uvijek traumaticniji i opasniji po zdravlje covjeka od vanjskih traumatskih utjecaja. pa ni mjeseci sasvim izlijeciti.Zbog brojnih konflikata osobne prirode koji se tesko mogu izbjeci. da bi ova pogubna psihicka stanja presla u produzenu depresiju koja moze samo dalje da slabi vase prirodne snage obrane.a pod sobom nema. medu ovima na prvom mjestu vjeru. prepoznat ce sa velikom vjerojatnocom pravu prirodu bolesti. i na ovaj nacin da pojaca ili produzi agoniju kronicnih bolesti. koja i kada se prepozna. cak i zabranjuje pomoc lijecnika oboljelom bratu ili sestri Skako u slucaju tjelesne bolesti.). pojavi i trajanju bolesti. otvoreno i iskreno. ili. optuzivanjem svoje okoline. Jos uvijek ima. kao vinovnika nase bolesti. Dobar krscanin . ostane da pritisce citavu tjelesno-dusevno-duhovnu organizaciju covjeka kao kamen na Sizifovim ledima. astma. I kao sto ce iskusnom lijecnik ubiti umnogome olaksan trud oko lijecenja svoga bolesnika kada postavi tocnu dijagnozu bolesti (samim tim odredi i odgovarajucu terapiju). mogao da kaze: "Ko :. a ne okaje. Tradicionalna i alternativna medicina. nazalost. najprije. a 5*0 je. Neobracanje lijecniku i odbacivanje lijekova koje mu ovaj bude savjetovao da uzima znak je gordosti ovakvog covjeka koji zaboravlja da je Bog dao i lijecnike i lijekove da se nadu kao posrednici izmedu nebeske i zemaljske pomoci oboljelom covjeku. NiSta necemo postici u oporavljanju. onda je prirodno traziti korijen u svojoj pravoslavnoj krscanskoj vjeri . i iskusnom krscaninu. da nekad i bez pomoci lijecnika i lijekova pronade tocan put ozdravljenja. mi sami stvaramo uvjete oslabljenja organizma i pojave bolesti. primjera i medu pravoslavnim svijetom u Srbiji (i u njenim manastirima) da se odbacuje. tzv. u potpunom skladu sa suvremenom psihosomatskom medicinom. potrebno. pa i nekoliko godina unatrag.a nijedna bolest ne dolazi naglo. neprekidan nadzor nad sobom . Dobar lijecnik. uvjete i uzroke njenog nastanka. taj ni Boga nema. naravno najcesce. \"ratimo se ponovno pitanju cime vjera -kada smo rodeni u Srbiji. skrivenih samoubojica. nadu i ljubav. jos mnogo bolje. Suvremena dubinska psihologija ukazuje da je narocito danas veliki broj ljudi. iole osjetljivije savjesti. psihoterapeuti i duhovnici prepoznaju ne samo potisnutu agresiju prema okolini vec i duboko potisnutu krivicu bolesnika. Tamo gdje ovo covjeku-krscaninu ne bude moguce. naravno. zaista. izmedu ostalog. dok bezvjerje sve obesmisljava. kada je to. bliske ili dalje.to je. koji se zbog neprepoznate i neociscene mrznje prema sebi (mnogo je razloga zbog kojih covjek. izljeciva bolest. mada tek onda kada je bitno preokrenut dusevno-duhovni temelj licnosti!). zbog cega se razbolio upravo od te bolesti (psihicke ili tjelesne). valja se upitati. pretjeranim radom. Iza depresije. Mrznja i rezignacija smjenjuju se u dusevnom zivotu ovakvog bolesnika. koja ne mora biti apriori odbacena ni od krscana mada je valja prihvatiti samo onda kada je preporucuju i spro\ode moralni i cestiti ljudi-krscani -nekad sluzi samo kao zaklon oboljelim krscanima da izbjesnu kako lijecenje molitvom u crkvi ili samostanu. bez bolesne prinude i potrebe da muci sebe. bez opomene . onaj covjek koji probudenim duhovnim culom vrsi. kozne bolesti itd. i lijecenje zvanicnom medicinom. visok krvni tlak.prateci pazljivo svoj zivot posljednjih mjeseci. Zbog toga je Dostojevski. Kada se jednom razbolimo od neke bolesti . tako istovremeno. kolitis. moze da omrzne sebe. u zdravlju. Covjekova priroda ne podnosi bogohuljenje i.zapravo moze pomoci u bolesti.. vidjeli smo. uz pomoc Bozju. brizljivim ispitivanjem individualne i obiteljske anamneze bolesti svoga sticenika.

ili jos zbog neceg drugog . Ljudi od vjere i s vjerom u srcu obicno izbjegnu ovakvu zamku. starost). vjera nam silno pomaze da i kada bolest ne odstupi od nas. u njoj obolijevaju i biljke i zivotinje. Medutim. DA li zbog "pale i gresne ljudske prirode" koja nas je ucinila smrtnim. A kada se razbolimo? Tek onda nam je vjera potrebna. Prema njemu. ni priroda nije "zdrava". Dok smo zdravi. Najprije. jos gore. Americka tehnicka civilizacija. ota. Uistinu.nastaje neuroza.nerijeseno pitanje srnisla zi1.covjek zaista. ispovijed.) krije se uvijek psihicki konflikt. dakle. 5) ZIVA VJERA NAJBOLJA TERAPIJA PROTIV NEUROZE Psiholog Rudolf ALLERS. Zagonetka patnje razrjesiva je samo u perspektivi nade. . da li zbog razvijenog ili otkrivenog duha koji izjeda svojim instrumentima. Adlerov ucenik. kada necete moci nista ciniti" (noc ne znaci uvijek i samo smrt. Ona je dakle. najzad. bez bunta i roptanja (samo je pravedni Job imao pravo na bunt. da je i tada prihvatimo. Frankl). str. Mora ostati tajna za nas ljude kome i zbog cega Bog ostavlja bolest i pored iskrenih molitava za izljecenje. najzesci Freudov protivnik smatra da je na pocetku neuroze psihicki konflikt. za bogatog i obijesnog spahiju koji je uvijek bio zdrav narod je skovao upecatljivo tocan izraz: "Od njega je digao ruke i Bog i davo!" Dok smo zdravi. Molitva bolesnog Bogu za zdravlje treba da bude lisena ne samo sumnje vec i bilo kakvog optuzivanja ili prebacivanja Bogu ili ljudima zbog svog bolesnog stanja. jer ga nismo sami ni proizveli.4). u konacnici. krscanski promatrano (i ne samo krscanski). po vlastitoj zasluzi pripada. u eshatologiji. U jednoj Tolstojevoj prici. 1997. pobune protiv stvarnosti i vrijednosti. narocito. Allers kaze da nije nikada susreo neurozu koja. nego nas zbilja dozivotno prati. a ispod njega krije se moralni konflikt koji je u svoje vrijeme nastao iz ontickog konflikta . on je rezultat ontoloske strukture ljudske osobe (temeljne dijalektike). cuvajmo se obijesti zdravlja. jer je konflikt po sebi neizbjezan. vec i bolesna stanja. strpljivo je podnoseci. osvecuje se zbog toga". tj. i kao takav je nuzan za moralni razvoj osobe. nase tijelo (Klages). depresija. Ne zaboravimo da je nekad dokaz Bozje milosti i sam nacin na koji neki kronicm bolesnik podnosi svoju bolest.. nije zdravo bice. nije dobro da zamisljamo kako je nase zdravlje najprirodnija stvar na svijetu. Beograd. da nas opomene da ima i naseg udjela u nastanku i odrzavanju bolesti. da li zbog cudovisno uznapredovale civilizacije zivljenja koja nas je gotovo u potpunosti odvojila od prirode (uostalom. Nekad tu tajnu doznamo na kraju naseg stradalnickog puta kroz bolesti. Bogoslovski fakultet SPC. sto nam po nasljedu ill. da prihvatimo bolest "voljom za smislom" (V. narocito dok smo mladi. On ne vjeruje da je konflikt uzrok neuroze. ako osoba ne prihvati tu stvarnost i. prikrivenom u svakom covjeku. nego u puno dubljem smislu: sukob (konflikt) izmedu ljubavi i instinkta. izmedu slobodnog izbora i mehanicke fatalnosti. nezavisno od covjekova utjecaja). u trpljenju i u molitvama da do kraja izdrzimo.kasnije. ne bi bila nerijeseno metafizicko pitanje. krscanski ga koriste na dobro drugih Ijudi. jer su milijuni Ijudi kroz vjekove iz njegovog bunta nesto bitno naucili). da ne shvatimo bolest kao kaznu Bozju koja treba da nas dozivotno siba. ne zaboravljajuci Kristove rijeci: "Doci ce noc. Svojom mirnocom i strpljenjem on postaje svjedok Bozji. 142-146. pricest) preusmjerili pogresno upravljenu emotivnu energiju u drugom pravcu. vec kao opomenu Boga ljubavi koji hoce "da se svi Ijudi spase i dodu do spoznanja istine" (1 Tim 2. zauzme stav pobune . u svakom slucaju ne potpuno svjesne. mi kao Ijudi i nismo zdrava bica. ali ne u Freudovom smislu (sukob raznih instinkta). razumom i umom. odbacujuci zivot s njegovim teskocama.. (Iz knjige: Vladeta Jerotic. Hriscanstvo i psiholoski problemi coveka. izmedu ostalih esencijalnih pojmova. uvijek rezultat podsvjesne. iskrivila je i izvitoperila i pojam zdravlja. izmedu darezljivosti i egoizma. ne razbijajmo ga nezahvalno. da ovaj osobni "doprinos" bolesti treba svjesno prepoznati i prihvatiti kako bismo ocisceni (krscanski je put kajanje. ispod organskih i psihickih simptoma (psihosomatske bolesti.. tako sto zahvaljuju Bogu na zdravlju i. zaboravljajuci da je geslo "ne smjeti biti bolestan" takoder ozbiljna bolest.

znamen).. psihoterapeut mora pomoci neurotiku da vidi svoju zabludu. U Srednjem vijeku propovjednici i duhovni pisci (Sv. Prema tome.Organski simptomi (psihosomatskebolesti: astma..ekstaze. vojnicima i odbjeglim robovima.) Psihicki simptomi (razne psihicke bolesti: depresija. najbolja prevencija i najbolja terapija neuroza jest ziva i plodna vjera koja se ocituje u dosljednom moralnom zivotu osobe. Moramo pobijediti svoj egoizam. metanojom. koji vjeruje u konacnu vrhunaravnu stvarnost ljudske egzistencije. Pismu rijec se spominje samo jednom: Gal 6. Psicanalisi o confessione?.. Medutim da postanemo tako maleni i jednostavni kao djeca. Smatrali su ih vidljivim znakom sudjelovanja u Kristovoj patnji.Milano. /"Toboznje pojave Kristovih rana na ljudskom tijelu kod jakih histerika i vjerskih fanatika.) Psihicki konflikt (ljubav /sloboda/ . tj. Stigme se poja\ljuju iskljucivo u ekstaticnim stanjima.. 6) STIGMATIZACIJA Stigma (grc. Bernard iz Clairvaux) posebno su naglasavali vrijednost Kristove muke tako da su neki svojevoljno na svome tijelu pravili znakove Kristove muke.32-34. Moze traiati od nekoliko minuta do nekoliko sati. a nista od vanjskog svijeta. "Ako vas Sin oslobodi. Edizioni Ares . ogledalo. nogama. zig. 13 . moci cerno pobijediti nagonske sile (instinkte) Ijubavlju. ranjavajuci sami sebe u stanju ekstaze ili izvan nje.egoizam /nagon/ Moralni konflikt (prihvacanje stvarnosti .pobuna. svoj egoizam i da reorganizira svoj zivot. Ekstaticna stanja . Bolesno mjesto na kozi koje krvari od vremena do vremena. ekstazama. obracenjem u kojem ce prihvacanje stvarnosti zamijeniti pobunu protiv nje. tlak. 1989..17: "Ja nosim na svom tijelu biljega (znakove) Isusove". a da toga cesto i nije svjestan. U novije vrijeme termin je uveden u medicinsku znanost da oznaci karakteristicne simptome bolesti kao sto su histerija i sifilis. bit cete slobodni"(Iv 8. Kad postanemo maleni. U Sv. Neurotik. osobito kod djevojaka. predanje ce trijumfirati nad sebicnoscu. vizije. poniznost ce zauzeti mjesto oholosti. Stigma. drukcije od njegovih zelja. naime. kaze Allers. -atos = ubod.36) Prema knjizi: Giambattista TORELLO.. Neuroza je. U srednjem vijeku stigmatizacija se odnosila na rane koje su neke osobe imale na rukama. Ekstaza je neocekivano stanje beskrajne srece koja iskljucuje dnevnu svijest i blokira tjelesne i dusevne aktivnosti.) Onticki konflikt (nerijeseno pitanje smisla zivota ) ) Nijedna organska ili psiholoska terapija nece imati nikakvog trajnog i stvarnog rezultata sve dok ovi temeljni konflikti ne budu razrijeseni jednim istinskim obracenjem. tako maleno koje pokazuje samo vlastito lice. jednostavni. Ove dvije sile: Istina i Ljubav su nepobjedive.. Rane mogu biti raznih oblika i mogu povremeno nestajati i opet se pojavljivati."/ Znakovi koji su se utiskivali stoci.. ramenu i ledima.. nuzno je da u igru ude istina. Prema Allersu. drukcije nego sto ih on zamislja da bi trebale biti. optuzuje zivot i stvari sto su takve kakve jesu.

meditacija. da se sluzi drugima u ljubavi. Sveci . Bl. Franjo Asiski. duga akseza. epilepsija. radost i zelju da se mijenja svijet na bolje. U svim vecim religijama svijeta ekstaza je onaj posljednji zeljeni stupanj poistovjecenja s bozanskim. Katarinu sijensku i sv. Uz spomenute uzroke ekstaze ili stanja transa mogu izazvati i drugi cimbenici: hipnoza.ostavljaju u dusi gorcinu. razne tehnike autosugestije.sposobnost reagiranja na razne psihicke vibracije na koje nervni sustav obicnog covjeka ne reagira. Na Intelektualnoj razini pojacava dublju spoznaju Boga i smisla zivota. postoje takoder i intenzhTie boli na mjestima gdje su bile Isusove rane. To se odnosi na sv. shizofrenija. Posjetio ga je nakon rata i ocito povjerovao u autenticnost stigmatizacije oca Pija. ritmovi bubnjeva. 5) Osjecaj velike radosti na kraju 6) Iscezava pojam vremena i prostora 7) Dozivljaj jedinstva svega sto postoji. Godine registrirano je 321 slucaj stigmatiziranih osoba. droga. Na psiholoskoj razini prociscuje i pojacava osjetljivost osobe da njezina percepcija bude sto objektivnija. depresiju. ponavljanje monotonog ritma i raznih mantri. 1224. Od nekoliko stotina slucajeva stigmatizacija. intoksikacija drogom i alkoholom.stigmaticari: Sv.je uvijek istinski skrusen covjek. Umjetno izazvana ekstaticna stanja . nogama i boku. 2) Patoloska ekstaza moze biti uzrokovana raznim psihickim bolestima: histerija. U torn slucaju ekstaza ostavlja pozitivne ucinke na dusu i psihu te osobe. odusevljenje. zanos. dakle bez stigmatizacije. razni stimulansi. 4) Osjecanje oslobodenosti. Uz spomenute vidljive rane. oslabljena koncentracija. Karakteristike ekstaticnih stanja 1) Fizicka neosjetljivost na vanjske podrazaje. U torn slucaju nastaje zbrkan tijek misli. pasivnost i nastojanje da se opet ponovi isto iskustvo ne birajuci za to sredstva. Ekstaza je neopisivo blazenstvo koje prijeti da raznese posudu tijela. kasnije je ta zabrana povucena i on je mogao javno djelovati. umor.Rijec ekstaza doslovno znaci udaljavanje od jednog mjesta. Misu. Do 1908. radi se o svojevrsnom prosirenju svijesti. dugo godina nosio znak Kristovih rana na svome tijelu. alkohol. Zanimljiv je podatak da je poznati franjevac lijecnik Agostino Gemeli pregledao oca Pija i izjavio da se radi o histericnoj reakciji. Autenticna ekstaza kao dar Bozji ostavlja u dusi mir. pun iskrenog samoodricanja. 3) Dozivljaj velikog unutarnjeg mira. 2) Emotivna profinjenost .kad produ . Ivan Pavao II. Otac Pio. pomucena svijest. Medutim. na moralnom podrucju potice covjeka na aktivnost i nesebicnu ljubav. Jedno vrijeme bilo je zabranjeno ocu Piju javno sluziti sv. Dvije godine prije smrti primio je u jednom ekstaticnom videnju dar stigmatizacije na rukama. Osnovao je bolnicu i ucinio puno dobra siromasima. ali bez vidljivih znakova. Ove godine proglasen je blazenim. Ekstazu mogu proizvesti razni uzroci: 1) Autenticna ekstaza je dar Bozji osobi koja iskreno trazi Boga i pokorava se njegovoj volji. Pravi vizionar . narkoticno bilje. razne halucinacije. To je jedan od razloga zasto je tesko osloboditi se droge.ekstaticar . samo 62 osobe su proglasene blazenim ili svetima. 14 . odnosno autohipnoze. poremecen emocionalni zivot.

Naravno ili nadnaravno? Nema sigurnih i uvjerljivih razloga smatrati da stigmatizacija. da joj ne prethodi neka slabost (histerija. Ove stigme odgovaraju ranama sto ih je prorok primio za vrijeme borbi koje je vodio kako bi prosirio svoju vjeru. Sluzbeni dokument Crkve u slucaju sv. Svi drugi slucajevi. 3) Stigmatizacija moze biti uzrokovana cisto naravnim uzrocima i kao takva se smatra sve dok se ne dokaze protivno. nesavrsenost ljudske naravi nesposobne da podnese jake pokrete duse u ljubavi. Teorije: 1) Neki misle da je stigmatizacija rezultat posebnog Bozjeg djelovanja u slucaju kad se radi o osobi veoma poboznoj koja zeli suosjecati s Kristom u njegovoj patnji. Ne postoji izravna veza sa stigmatizacijom i svetoscu neke osobe. Kod nekih osoba rana se pojavljuje na desnoj. trazi slijedece stvari da se neka ekstaza mogne proglasiti nadnaravnom: 1. Ako je Bog onaj koji cudesno proizvodi stigme zasto bi on to morao ciniti samo u stanju ekstaze? Ekstaza sama po sebi nema nadnaravni karakter. a ekstaza kao takva ne mora biti nadnaravni dogadaj. Da ne zamraci razum. Franje Asiskog sigurni cudesni znak Bozjeg djelovanja (caso unico) buduci da su njegove rane izgledale kao da su cavlima uzrokovane. franjevac i lijecnik smatra da je samo slucaj sv. kontemplaciji. da nije uzrokovana zaboravljenim dogadajima tj. cak i onoj u stanju teskog grijeha ili nekoj osobi izvan Crkve. buduci da su ih imale druge osobe s manje svetim zivotom. 15 . misli Benedikt XIV. epilepsija. videnju. ako je u nekom odredenom slucaju stigmatizacija nastala nadnaravnom kontemplacijom ili videnjem. Ozbiljni teolozi opominju da se slucajevi stigmatizacije ne prihvacaju olako kao cuda jer bi medicinska znanost kao sto je psihofiziologija mogla u buducnosti otkriti i druge uzroke ove pojave. ali bez ekstaze. Papa Benedikt XIV u svome djelu De Servorum Dei beatificatione. Agostino Gemeli. promatrana sa psiholoske strane. nuzno nadilazi sve sile prirode. onda je ona nadnaravno uzrokovana. ako su dar Bozji? Ako su stigme cudesni dogadaj. Geme Galgani: Crkva je odbila priznati sud o njenim stigmama kao i o drugim cudnim pojavama iz njenog zivota. tj. a ne odjednom. 2) Neki smatraju da se moze raditi i o intervenciji samog davla koji bi navodno mogao proizvoditi takve pojave. Franjo Saleski kaze da se radi o jakim emocijama koje izrazavaju jaku ljubav i zelju da se suosjeca s Kristom u njegovoj patnji. Bog moze dati karizmu stigmatizacije bilo kojoj osobi. Ali. Treba imati na pameti da stigme ne mogu biti uklonjene nikakvim lijekom. prema Gemeliju su umjetno. Vinku Paulskom i drugima. Da ne uzrokuje zaboravljanje proslih dogadaja i stvari. a kod nekih na lijevoj strani. zasto je nervna slabost ili cak histerija nuzan uvjet za njihovo pojavljivanje. promatrana u sebi. shizofrenija) ili drugi uzrok koji je moze proizvesti. Franji Ksaverskom. nekim potisnutim emocijama 2. 3. Da se ne reproducira u tocno odredeno vrijeme. Zasto on nije dao taj dar sv. 4. jedno emocionalno stanje. odnosno nema sigurnih dokaza da se ona moze smatrati' cudesnom pojavom. Zasto Bog ne bi dao stigme osobama koje razmatraju Isusovu muku sa svom intenzivnoscu misticnog zivota. Sv. Prije se moze reci kako je ona ucinak ekstaze. svjesno ili nesvjesno uzrokovani. a Isus je imao ranu samo na jednoj strani. Zasto stigme nastaju stupnjevito. Franje Asiskog). Svi se slazu da su stigme povezane s ekstazom koja je. Ona je zapravo znak slabosti.Tereziju Avilsku. Dr von Arnhard govori o cestim stigmama medu muslimanskim asketama koji se daju u duboku kontemplaciju Muhamedova zivota. Sve stigmatizirane osobe cije zivote poznajemo u detalje. sv. daju evidenciju bolesti (osim sv.

l. Medutim. jer joj one omogucuju postizanje odredenih ciljeva. U osnovi ovakvog karaktera nalazi se osjecanje nesigurnosti.u novije vrijeme se upotrebljava izraz histrionska licnost . Histericna licnost pretjeruje u dozivljavanju i manifestacijama bolesti. stvarno osjeca bolesnom. nerealno procjenjuju svoje moci i sposobnosti. i prestaju kada i traumatska situacija koja je do simptoma dovela prestane biti prijeteca. ostatak ili ponovno ozivljavanje arhaickog mehanizma obrane zivog bica u situacijama opasnosti. krvarenje) u histericnim napadima. Histericni karakter Ovakve osobe stavljaju sebe u centar zbivanja.) Ponekad se javlja disocijativna reakcija kao vid psiholoske konverzije .. npr.). tahikardija. izvjesne fizioloske model. krvarenje. drhtanje. Takva je instinktivna korisna obrambena reakcija s vremenom izgubila znacaj u korist voljnih reakcija osobe koja misli. . ona lako regredira na infantilno ponasanje i tada vise psihicke funkcije bivaju paralizirane. somnabulizam. kad veliki strah koji moze doci izvana ili iznutra od uklijestenog afekta koji dolazi iz nesvjesnog psihickog zivota.. Histericna licnost. vec spremne koji se nalaze u starom mozgu.odvajanje svijesti od drugih psihickih dijelova licnosti.. anestezija) Fizioloska konverzija svoje konflikte i potisnute sadrzaje izrazava kroz poremecaje fizioloskih funkcija koji mogu trajati duze ili krace vrijeme i dovesti do psihosomatskih poremecaja (hipertenzija. fizioloske i psihicke. grcenje. uvijek traze vise od drugih nego sto treba. Histericar ili histrionik boluje od uspomena. Neki psiholozi smatraju da je zestoka motorna reakcija (vristanje.. Histericne osobe pokusavaju nadoknaditi povrijedeni narcizam i negirati traumatske dozivljaje. Njemacki neurolog Bing smatra da histericar koristi da bi realizirao nesvjesne potrebe. demonstrativni pokusaji suicida. za razliku od hipohondera. privlacenje paznje ili izazivanje zabrinutosti u okolini. jer se h. a stariji mehanizmi obrane automatski se aktiviraju.).Stigmatizacija je najcesce povezana sa histericnim strukturama licnosti. katkad se ponasaju i odijevaju ekstravagantno. koje nisu simulirane. udvajanje licnosti. nevjerovanja sebi. koje ne proizlaze iz bolesnih procesa koji su uzrokovani nekom organskom bolesti. Ovakve osobe cesto su spremne da i tjelesno reagiraju histericnim simptomima u cilju ostvarivanja svojih zelja. Somatska konverzija je oblik neuroze u kome se emocionalni konflikt i potisnuti materijal izrazavaju kroz tijelo "tjelesnim jezikom" (glavobolja. uvijek im je potrebno divljenje drugih.odlikuje se cestom pojavom razlicitih simptoma bolesti. Svi ovi simptomi najcesce traju kratko. Konverzija je nesvjesni proces kojim se izbjegava anksioznost i pomocu koga se ta anksioznost preobrazava (konvertira) u druge simptome: somatske. infantilno sa zeljom da obrate na se pozornost. obuzme osobu. Histericna licnost . histericni ispadi. u stresnim situacijama. hipersekrecija. Psiholoska konverzija bira psiholoski nacin da izrazi svoje konflikte (teatralno ponasanje. ne boji se bolesti. Epidemioloska istrazivanja u Americi pokazala su da od svih neuroza 16-20% cine konverzivna neuroticna reagiranja.. a javlja se onda kad se neki konflikt ne moze dalje podnositi (fuga.. oduzetost ekstremiteta. nekoliko sati do nekoliko dana. kao i nesposobnost da se dublje dozive zivotne radosti i nevolje. oduzetost govora ili vida.

Mnoge vjerske sljedbe nude srecu ovdje i sada. Tako neke sljedbe navijestaju Boga kao strogog suca koji nemilosrdno kaznjava gresnike i sprema skori smak svijeta. s povrsnim i nezadovoljavajucim odgovorom. Procjenjuje se da oko tri cetvrtine svih onih koji su pristupili nekoj sljedbi. 2. vise odgovara bog kojim ce oni moci na neki nacin manipulirati. obdario ga slobodom i mogucnoscu da ljubi. tj. Mnoge vjerske sljedbe nude upravo takvog boga. Nagada se da u jednog gradskoj sredini od oko sto tisuca stanovnika otprilike 1000 mladih ljudi biva izravno zahvaceno novim religijskim skupinama. propadaju i prolaze. Ljudsko srce ne moze se smiriti osim u Bogu. a u srcu covjeka ostavljaju jos vecu ceznju za izgubljenim rajem. bog koji bi trebao odmah davati ekspresne odgovore na nase molbe i zelje. Koja je Vasa definicija pojma novih religijskih pokreta i sekti? MN: Novi religijski pokreti su zajednice vjernika koji su se odijelili od svojih. 3. Nekim krugovima bogatasa smeta krscanski socijalni nauk Katolicke crkve kojim se zauzima za siromahe. Sto se tice broja vjerskih sljedbi i njihovih sljedbenika tesko je dati tocne podatke jer se oni svakodnevno mijenjaju. Moze li se govoriti o masovnosti novih religijskih pokreta. po principu "kljuc u rake". pa onda jakom propagandnom masinerijom nastoje sto vise eliminirati utjecaj Crkve u narodu koristeci se za to vjerskim sljedbama kojima daju u ruke mocna sredstva javne komunikacije. Razlika je u tome sto su sljedbe bolje organizirane i imaju cvrscu nutarnju hijerarhijsku strukturu nego vjerski pokret. S jedne strane radi se o nikad zadovoljenoj gladi za Bogom. Jedan od razloga pojave i sirenja sljedbi je svakako i nesposobnost velikih religija da zadovolje religiozne potrebe svojih vjernika. U Hrvatskoj ih ima preko sto. Covjek se ne moze lako pomiriti s idejom da Boga nema ili da je on mrtav. Izraz sekta ili sljedba u mnogome se podudara s nazivom novi religijski pokreti. Koji su uzroci nastanka novih religijskih pokreta ili sljedbi? MN: Uzroci pojave nove religioznosti i novih vjerskih sljedbi su visestruki.IZAZOV ZA CRKVUI DRUSTVO 1. Ovoj nezasitnoj coyjekovoj gladi za Bogom izlaze ususret novi religijski pokreti i vjerske sljedbe. kasnije traze drugu ili posve napustaju novi tip religioznosti.7) NOVIRELIGIJSKI POKRETI . Neki se osjecaju razocaranima u svojim crkvama i onda utjehu traze na drugom mjesru. Najveca navala sljedbi dogada se danas u Juznoj Americi kamo dolaze dobro organizirane i financijski jake sljedbe iz Sjeverne Amerike koje su neprijateljski nastrojene protiv Katolicke Crkve koja je jos uvijek tamo najbrojnija. koji zele "instant" srecu. Sve utopije koje su navjescivale raj na zemlji. sto odgovara nekim vjernicima jer takav bog vise odgovara psihickoj strukturi njihove osobnosti. Nove vjerske sljedbe koje dolaze i s Istoka i sa Zapada nude danasnjem covjeku religiju po njegovu ukusu. boga s kojim se moze i manipulirati. A ima takoder i onih koji drze da su "novokomponirane" sljedbe davolsko djelo s namjerom da se unisti krscanska vjera. odnosno srecu bez Boga. Prisutni su danas na svim kontinentima svijeta. kako bi to bio korisni bog koji bi ispunjavao sve covjekove zelje i prohtjeve. odnosno nova vjerovanja. Prema nekim ozbiljnim misliocima sekularizacija je dospjela do svojih krajnjih granica. posebno na afektivnoj razini. ali nazalost. kako to lijepo rece veliki Aurelije Augustin. Neki bi pak zeljeli stvoriti Boga na svoju sliku. Onima pak koji traze Boga koga mogu vidjeti i dozivjeti. Biblija uci da je Bog stvorio covjeka na svoju sliku. Samo u SAD-u ima preko 20000 sljedbi. gdje su oni sve prisutni i koji su najznacajniji? MN: Novi religijski pokreti jesu univerzalni fenomen. vec postojecih velikih religijskih zajednica i samostalno nastavili vlastiti put prema Bogu izabiruci nove vode i stvarajuci sebi nove dogme. Sljedbe najcesce radikalno prekidaju sve veze s vecom religijskom zajednicom kojoj su pripadale. kako je to tvrdio Nietzsche. Racuna se da nova religioznost obuhvaca blizu 500 milijuna . nudeci covjeku najcesce krive slike Boga.

Interes za nove religijske pokrete. Fokolarini ili "Marijino djelo". Kakav je meduodnos novih religijskih pokreta i tradicionalnih religijskih institucija? MN: Nema jedinstvenog pristupa. ne odricuci se. 4. a tijelo nije neko staro odijelo kojeg se dusa zeli sto prije rijesiti kako to naucava reinkarnacijsko vjerovanje. svoga uvjerenja da je spasenje svim ljudima ponudeno u Isusu Kristu. Obnovni pokreti koji su prisutni unutar Katolicke Crkve u Hrvatskoj su slijedeci: Molitvena zajednica "MIR". a oslobadanje od grijeha dogada se po zakonu karme. Ima li novih religioznih pokreta u Katolickoj crkvi? MN: Buduci da mladi u novim religioznim pokretima traze emocionalno utociste. koje je. vjerske sljedbe. a neke su veoma agresivne upravo prema Katolickoj crkvi. te sljedbe hinduistickog porijekla kao sto su Hare Krisna te centri Sai Babe i drugih gurua. Katolicka crkva naucava da je spasenje cisti Bozji dar u Kristu Isusu koji covjek prima svojom vjerom. smrcu i uskrsnucem. istinski religiozni dozivljaj koji zadovoljava ne samo intelektualne. po Bozjem planu. Crkva. kao takve nisu ni sklone nekom ozbiljnijem ekumenskom dijalogu. odnosno mnogobrojnim reinkarnacijama u kojima se dusa cisti od nakupljene karme. Euharistijski pokret mladih (MEP). spremna za dijalog. Mnogi pokreti i sljedbe naucavaju da se covjek spasava sam svojim prosvjetljenjem ili uskladivanjem s nekom neosobnom kozmickom bozanskom energijom. 5. Nasuprot takvom misljenju. prema nauku II.ljudi u svijetu. Taizejske zajednice u kojima se okupljaju mladi raznih konfesija. tj. Ovi su podaci iz 1990. Franjevacka mladez "Frama". postoje i sljedbe koje dopustaju istovremeno pripadanje bilo kojoj drugoj religioznoj zajednici: Baha'i religija i Crkva ujedinjenja zele ujediniti vjernike raznih konfesija. i drugi. Moonova Crkva ujedinjenja. Medutim. udruga "Kap dobrote". Neokatekumenski put. Krscansko vjerovanje zavrsava rijecima: "Vjerujem u uskrsnuce tijela i zivot yjecni". ali vecina sljedbi to nije. pripadnost i odanost njima velik je znak vremena i izazov kojega Crkva zeli ozbiljno proucavati i uvazavati. Crkva je zadnjih nekoliko desetljeca iznjedrila vise desetaka pokreta koji izlaze u susret ovoj legitimnoj potrebi mladih vjernika. nego on ovisi o spremnosti pojedine sljedbe na istinski dijalog. nego sastavni dio covjekove osobnosti. Naime. odredeno da bude proslavljeno u nebu zajedno s dusom. Zajednica krscanskog zivota (ZKZ). Sljedbe s najvecim brojem sljedbenika su Soka Gakkai (10 milijuna). Crkva je. narocito one koje dolaze s Istoka imaju drukciju koncepciju spasenja od one koju naucava Katolicka Crkva. zatim razne sljedbe adventisticke provenijencije. Mormoni ili pripadnici Crkve svetaca posljednjih dana oko 7 milijuna vjernika. Kakav je stav Katolicke Crkve prema novim religijskim pokretima? MN: Novi religijski pokreti su izazov i svojevrsna konkurencija za Katolicku Crkvu. 7. sljedba Univerzalni zivot. naravno. njegovom jedinstvenom otkupiteljskom zrtvom. nego takoder i afektivne potrebe osobe. Kod nas u Hrvatskoj najbrojniji su Jehovini svjedoci. dakle. 6. tako da je stanje sada vec sigurno drukcije. Vatikanskog sabora uci da Duh Sveti djeluje u svim ljudima i zato je otvorena za dijalog sa svima koji to zele. Kursiljo. smatrajuci sebe jedino ispravnim tumacem Bozje volje. godine. Jehovini svjedoci (nesto preko 9 milijuna). Marijina legija. vece osobno zalaganje u navijestanju Radosne vijesti. Katolicka Crkva ne odbacuje nista sto je u nekrscanskim religijama istinito i sveto. Ima li vise religioznog sinkretizma ili autenticne religioznosti u novim religijskim pokretima? Postoji li religiozni inzinjering? . omogucujuci im bolje upoznavanje. Buduci da su u najvise slucajeva nove vjerske sljedbe disidentske zajednice koje su se otcijepile od tradicionalnih religijskih institucija.

9. disident sljedbe Jehovinih svjedoka. Psiho-testove i navodno uklanjanje negativnih engrama (stetnih emocija) iz pamcenja. jer su sigurni da ce biti spaseni. To se sigurno odnosi na pojam reinkarnacije koja je na Zapadu prihvacena kao nesto dobro i pozeljno jer nudi covjeku uvijek novu priliku da sukcesivno razvije svoje skrivene mogucnosti. Sto se tice religioznog inzinjeringa. pojedine vjerske sljedbe uspjesno manipuliraju osobama koje svojim velikim nevoljama vide spas u tim vjerskim ili pseudovjeskim sljedbama. reinkarnacija nuzno zlo. hinduisticko-budistickom shvacanju.. 10. odnosno u osobi Isusa Krista. Takve osobe traze bilo kakvu falsificiranu stvarnost koja bi im mogla ponuditi neko. jer se spasenje sastoji u bijegu iz samsare. zatim Alaha iz Kur'ana kao i mnogobrojna bozanstva i razne inkarnacije boga Visne kako to donosi Bhagavad-Gita. ako se to moze tako nazvati jest cudesno ozdravljenje ili neko misticno iskustvo koje danas nude mnogobrojne sljedbe.. dok su drugi preoholi. Renata Sprung. . brzo se pokazuje i druga strana medalje. jedno vrijeme se zajedno mole. Scijentoloska crkva skupo naplacuje. Zasto veliki broj vjernika odlazi iz tradicionalnih religija u nove religiozne pokrete? Postoji li religiozni inzinjering? MN: Tradicionalne religije tako su strukturirane i organizirane da nemaju dovoljno prostora ni vremena za svakog vjernika kao pojedinca. Kakve se sve propagandne metode i manipulacije vezuju uz nove religiozne pokrete? MN: Prema misljenju americkog psihijatra Johna Clarka zrtve vjerskih sljedbi su najcesce labilne osobe koje imaju svjesni ili nesvjesni strah od samostalnosti. Koji su najtrazeniji "religiozni proizvodi" na svjetskom religioznom trzistu? MN: Najtrazeniji religiozni proizvod. koji dolaze iz nesredene obiteljske sredine ili pripadaju etnickim manjinama. te ako zive u mjestima koja su uglavnom udaljena od utjecaja Crkve. odnosno prisilnog kruga radanja. odnosno novog doba kako se danas naziva taj globalni pokret koji bi zelio zahvatiti citav svijet svojim idejama. voljeni i postovani. svjedoci u svojoj knjizi Zatvor bez zidova da nakon lijepog i prijateljskog prijema. smatram da se on sastoji u autoritarnom vodstvu pojedinih gurua ili voda vjerske sljedbe koji traze bezpogovornu poslusnost. Ljudi ne zele biti anonimna masa. pa tako i svojom religioznoscu. Najranjivija i najpogodenija grupa koja ulazi u neku vjersku sljedbu. Ljudi dodu na misu. a ona je bitno sinkretisticka. makar privremeno.". Ovaj pokret je najbolje definirati kao "supermarket alternativnih duhovnosti". kreirajuci svojevoljno nove vjerske dogme prema svojim zeljama i potrebama.MN: Novi religijski pokreti su izrazaj religioznosti New age-a. Ona doslovno kaze: "U Drustvu nismo nista osjetili od one divne slobode koju uzivaju djeca Bozja. Jehovci stalno zive u strahu pred Harmagedonom i pred njim drhte. nego jedan kaoticni konglomerat koji moze zbuniti istinskog trazitelja Boga. Koristeci se okultnim magijskim praksama i razradenim psiholoskim tehnikama. u kojem se mogu susresti najrazlicitiji religiozni izrazaji i dozivljaji koji su ponudeni modernim vjernicima na izbor. Zamislimo samo jednu vecu zupsku zajednicu u Katolickoj crkvi. jesu mladi koji su bez posla. dok je u svom izvornom. nego ga treba skupo platiti. To znaci da iz svih postojecih religija uzima pojedina vjerovanja i vjerske prakse stavljajuci ih na istu razinu vrijednosti. Tako ponudene ideje ne cine logicnu cjelinu. Vjerske sljedbe prilaze svakom vjerniku pojedinacno. To Ijudima godi i mnogi naivno povjeruju kako ce u ovim sljedbama uvijek tako biti primljeni. neaktivni u zivotu zupe. a onda se razilaze a da se nisu ni upoznali. nude ljudsku toplinu i osiguravaju mogucnost da se razviju osobni potencijali svake osobe. emocionalno utociste. 8. Nova religioznost jednako prihvaca objavu Boga preko Biblije. Cudesno "ozdravljanje" koje se u tim sljedbama nudi najcesce nije poklonjeno. Najcesce se radi o inicijaciji u nekoliko srupnjeva od kojih je svaki novi ujedno i dosta skuplji. broj ili clan bez lica u gomili.

Kad pronadu svoje utociste u nekoj vjerskoj sljedbi ill kod nekog gurua. buduci da mladi koji postanu obozavatelji Krisne moraju na jedan radikalni i traumaticni nacin napraviti skok iz zapadnjacke kulture u jednu sasvim novu. 1978. Poznati su slucajevi ubojstava i masovnih samoubojstava koja su se dogodila u krugovima nekih sljedbi. Bilo u tim krugovima i nerazrijesenih ubojstava i samoubojstava. onda nastupa faza preobrazenja u kojoj se dogada svojevrsna promjena licnosti. stalna formacija. Kakav bi odnos drzave i zakona trebao biti prema religioznim pokretima i sljedbama? MN: Trebao bi biti kao i prema svim drugim udrugama gradana. drzava mora obraniti mlade i zastiti ih od sljedbi koje se sluze metodama koje ugrozavaju psihicki integritet osobe ili pak poticu mlade na neka kriminalna djela. a ponekad i stvarna opasnost takoder i za drustvo. dijele im potrebne lijekove i hranu. Americki akademik Larry D. god. Utemeljitelj i voda Crkve ujedinjenja Sun Myung Moon izricito je rekao svojim sljedbenicima: "Ja sam vas mozak". zakljucuje kako nije cudo da ljudi pomisle kako se u ovoj sljedbi dogada "pranje mozga". 12. da bi u drugoj fazi presli na tzv. bez obzira da li se radi o vjernicima ili nevjernicima. 39 clanova kompjutorske sekte Heaven's Gate takoder je izvrsilo kolektivno samoubojstvo u Kaliforniji. Prema tim pojavama ne mozemo i ne smijemo ostati ravnodusni ni naivno miroljubivi. zaludeni svojim vodom Jimom Jonesom pocinilo kolektivno samoubojstvo. sto veoma zastrasuje roditelje mladih sljedbenike ovoga religijskog pokreta. Shinn. nego i za drustvo u cjelini. godine u Guajani je 900 clanova sekte Hram naroda. U tu svrhu sluze poticaji i nagovori voditelja. izazivanje strahova koje kandidat ne moze nadvladati bez pomoci vode ili gurua kojemu treba sve vise iskazivati besprigovornu poslusnost. 11. Voda sljedbe Djeca Bozja. David Berg trazio je od zenskih clanova svoje sljedbe da se bave prostitucijom kako bi tako pridobivale nove clanove i skupljale novae za potrebe sljedbe. odnosno usvajanje nove religiozne svijesti koja postaje imuna na racionalnu kritiku logickim putem. Zatim. To znaci da bi drzavni zakon trebao postivati slobodu savjesti i religioznog opredjeljenja svakog svog gradanina. pronadeno je 48 zrtava sljedbe Red Sunceva hrama. U ambijentu sto vece izolacije vrsi se svojevrsno "pranje mozga" kako bi se napustila ne samo stara vjerovanja. unistavanje unutarnjeg otpora. U ozujku 1997. Kakav je odnos prema Bibliji i opcenito prema Bogu u vjerskim sljedbama i u novoj religioznosti koja se danas siri u krugu New age-a? . covjekovo dostojanstvo i slobodu? Jesu li oni opasni za drustvo? MN: Poplava novih religijskih pokreta je izazov. njima potpuno stranu i strogo hijerarhijski ustrojenu sljedbu. Treba reci da nisu sve sljedbe tako opasne i destruktivne. nego takoder i stari prijatelji pa i roditelji i najbliza rodbina ukoliko ne prihvacaju ideje sljedbe. istrazujuci razloge neprijateljskog odnosa prema sljedbi Hare Krisna. U listopadu 1994. drzava je duzna reagirati onda kad je ugrozena sloboda njenih gradana. U pridobivanju novih clanova pojedine sljedbe se na pocetku sluze pozitivnim elementima: novog clana obasiplju velikom paznjom i ljubavlju ("love bombing"). Novi clanovi se drze u stalnoj napetosti i poslu kako nikada ne bi bili sami. Spomenimo samo neke drasticne primjere. Medutim. kad su pogodene obitelji koje se same ne mogu nositi s problemima koje im stvaraju vlastita djeca kad postanu clanovi nekih sljedbi koje traze novae ili druge vrijedne stvari. Krse li neki novi religijski pokreti ljudska prava. spaljenih u dvije razlicite vile u isto vrijeme u Svicarskoj i Kanadi. "intelektualno bombardiranje". ali je istina da ima vrlo pogibeljnih ne samo za Crkvu. pohvaljuju novog clana sto je odabrao njihovo drustvo. 13. U Hrvatskoj su se dogadale cudne pojave medu mladima koji su se zanimali za neke sljedbe ili okultne pojave.

danas vec jedna cetvrtina "krscanske" Europe vjeruje u reinkarnaciju. kozmicka sila. Hitlerov nacionalsocijalizam kao i komunisticka utopija stvaranja raja na zemlji imali su isti zajednicki nazivnik. Majka Terezija iz Calcute svojim zivotom je potvrdila da je mogla imati otvorene rake za siromahe i patnike jer ih je prije imala sklopljene pred Bogom. Talijani su odgovorili slijedece: 38. odnosno reinkarnirati na ovu zemlju?". U cemu vidite opasnost takvog religioznog univerzalizma koji u srediste stavlja covjeka. zanimljivi su rezultati dobiveni od nasih susjeda Talijana. a Bibliju ili Sveto Pismo sljedbe krscanske provenijencije tumace prema svojim shemama i potrebama. A sto se tice Boga. Na pitanje: "Biste li nakon smrti vise voljeli otici u raj ili se ponovno roditi. sve se okrece na dobro". Koji su razlozi da ljudi na Zapadu sve vise prihvacaju reinkarnaciju? 1) Ljudima se zivot ovdje na zemlji cini prekratak pa ga nastoje produziti teorijom reinkarnacije. U dubinama svoga bica on cezne za vjecnim zivotom. Najveca zamjerka. dok preostalih 93. a ne Boga? Povijest nas uci kako je covjek ucinio krivi izbor kadgod je zauzimao mjesto koje samo Bogu pripada. Sv. a Krscanstvo vjeruje u uskrsnuce tijela i zivot vjecni. William Schnell u svom djelu Trideset godina rob Kule strazare kaze kako Jehovini svjedoci citiraju samo 6.5% redaka uopce ne citiraju. Nije potrebno govoriti o katastrofalnim posljedicama ovakvog stava. a cak 61. kao sveobuhvatna Energija koja se nalazi u covjekovim najdubljim dubinama kao neka skrivena iskra.5% biblijskih redaka. Zaborav Boga ujedno je i zaborav covjeka. On se ne moze pomiriti s mislju da smrcu sve zavrsava. Pavao je to formulirao rijecima: "Onima koji ljube Boga. Hinduizam. zatim panteisticka (sve je bog) i sinkretisticka (vjerske dogme skupljene iz raznih religija i stavljene na ravnopravnu razinu). A sto se tice zelja. pripisuje se sljedbi Jehovinih svjedoka. a sluziti covjeku za nju je znacilo uciniti nesto lijepo za Boga 8) REINKARNACIJA ILI USKRSNUCE Covjek je po svojoj naravi takoder i religiozno bice.MN: Vecina sljedbi zanemaruje znanstveno tumacenje svojeg nauka. Nova je religioznost monisticka (Bog i priroda su jedno). on je u novoj religioznosti predstavljen kao neosobna. budizama kao i mnoge vjerske sljedbe u ambijentu New age-a vjeruju u reinkarnaciju.9% bilo je onih koji bi se radije reinkarnirali.1% odlucilo se za odlazak u raj. obje ideologije su zeljele iskljuciti Boga i moraine principe koje je Bog dao kako bi one zauzele njegovo mjesto. . Prisjetimo se samo milijuna zrtava ovih rezima. 14. covjek je u opasnosti da prestane biti covjek. Sve religije govore o zagrobnom zivotu. Davanje prvenstva Bogu uvijek sluzi covjeku na dobro. U torn religioznom univerzalizmu u sredistu vise i nije Bog nego covjek koji postaje mjera istine i dobra. 2) Pojedini prihvacaju reinkarnaciju nakon sto su prozivjeli neke dozivljaje koji su ih uvjerili da su vec negdje (u navodnim proslim zivotima) prozixjeli odredena iskustva. Da li je tema o reinkarnaciji jos uvijek aktualna? Prema nekim istrazivanjima. kad je u pitanju selektivno citanje Biblije. Daleko od Boga. duboko u svom srcu vjeruje da ce i nakon smrti zivjeti.

Zakon karme je neumoljiv. Prarabdha karma: "Zapoceta djela. On kaze da svako djelo nosi sa sobom nuznu posljedicu i dusa je mora na sebi iskusiti. treba reci da se u razlicitim kulturama. neprihvatljivo je naime. Nakon smrti covjek ostaje osobno duhovno-tjelesno bice koje uziva bozanski zivot. ono sto se prije ili kasnije vraca onome koji je to ucinio. Suma svih karma ovog i proslih zivota. Kriyamana karma: karma koja se stvara i dodaje sanchita karmi u ovom zivotu necijim mislima. karma je djelovanje koje uzrokuje razvoj materi-jalnih tijela zivih bica. uspjesni. zdravi u bolesne i slicno. tj. ali se ne gubi u Bogu. Vec sada je 4. Prema nekim fururolozima povecat ce se privlacnost hinduizma i budizma koji propovijedaju reinkarnaciju kao put ciscenja duse. Kad se sve zemaljske karme razrijese dusa se oslobada od ponovnih radanja. Na Istoku je reinkarnacija shvacena kao nuzno zlo. Koliko ima tih fizickih rodenja i sto moze uciniti covjek da ih se sto prije oslobodi? Prema nekim autorima. Sto zakon karme odreduje? Karma ili karman je nagonska sila koja vraca dusu opet i opet u ljudsko radanje u evolutivnom ciklusu transmigracije. Karma je uzrok reinkarnacije. 3) posljedica ili "plod akcije". Sto tko sije. dok ne uroni u bozanski beskraj. ubiruci dobru ili losu zetvu svojih zemaljskih djela sve dok ne dode vrijeme za drugo fizicko rodenje. Prema torn vjerovanju dusa se.. Sto je reinkarnacija i da li se ona jednako shvaca na Istoku i Zapadu? Reinkarnacija je vjerovanje prema kojemu se dusa u svakom slijedecem zivotu navodno reinkarnira.vjeruju u reinkarnaciju. stoji sve veci utjecaj Istoka. a ovi u bogatase. Ono sto sijemo to cemo i zeti u ovom ili u buducim zivotima. Odnosi se na 1) bilo koji cm ili djelo. Sto se tice samog shvacanja reinkarnacije. Prema Bhagavad-giti. stoji sve veci utjecaj Istoka. pa i u nezivu tvar. koji se zove samsara. Sto pojedine religije vjeruju o zivotu nakon smrti? Hinduizam.3) Neki smatraju da je reinkarnacija potrebna kako bi se zadovoljila pravda.5 milijarde ljudi u Aziji naspram 900 milijuna u Europi. osim u ljudsko tijelo. Uz reinkarnaciju se spominje takoder i pojarn "metempsihoza" ili. opet utjelovljuje u neko smrtno ljudsko tijelo sve dok ne postigne svoje savrsenstvo. da neki stalno budu zdravi. Karma je takoder moralna duznost ili obveza nastala od djela koja je netko pocinio u jednom zivotu. tj. dok je ona na Zapadu shvacena kao nada. Sanchita karma: "Nagomilana djela".. hrvatski receno. Budizam . 4) U pozadini ideje o reinkarnaciji koja sve vise osvaja Zapad. ona razlicito i tumaci. a drugi bolesni. Nakon bezbrojnih reinkarnacija dusa se posve ocisti i izgubi se u Bogu (Hinduizam). a ovisno o zakonu karme. stavljena u pokrket". Prema reinkarnacijskom vjerovanju nakon smrti covjek nastavlja egzistirati u nevidljivim svjetovima. zato osoba mora uci u drugo fizicko tijelo da nastavi . 2) princip uzroka i posljedice. kao put progresivnog samo-otkupljenja. moze. Reinkarnacija bi navodno ispravila ovu nepravdu tako sto bi se oni bogatasi reinkarnirali u siromahe. odnosno dok ne postane duh komu vise ne treba reinkarnacija. jadni. siromasni. To je dio sanchita karme koji donosi plod i oblikuje dogadaje i uvjete postojeceg. seljenje dusa. Islam . rijecima i djelima. Krscanstvo vjeruje u uskrsnuce tijela i zivot vjecni. ili u nutarnjim svjetovima izmedu zivota. prarabdha i kriyamana. nesto cega se treba sto prije osloboditi. U pozadini ideje o reinkarnaciji koja sve vise osvaja Zapad.takoder vjeruje u zagrobni zivot. ili se izgubi u Nirvani (Budizam). trenutnog zivota. odnosno vjerskih sljedbi koje odatle dolaze. tih radanja ima na milijarde. bogati. to ce i zeti. Karma je trostruka: sanchita. Neke karme mogu biti razrijesene samo u fizickom svijetu i u ljudskom tijelu. To je cilj svih Hindusa. ponekad i mora utjeloviti takoder i u neku zivotinju ili biljku. kao sansa da sejos jednom zivi.

najvjerojatnije pod utjecajem krscanstva. zadrzani su im". Bog bogat milosrdem. ljubav i spremnost da se umanji necija patnja. dakle.evoluciju. Biblija daje do znanja da je kljucna rijec citave povijesti spasenja Bozje milosrde. a i reinkarnacijsko vjerovanje trazi mnogobrojna radanja. koji grijeh oprasta i prelazi preko prekrsaja Ostatka bastine svoje". svojom karmom. Psalam. umro i uskrsnuo. tj. Nasuprot tome. odnosno karmu citavog svijeta? Moze se tako reci. stovise. zidovsko-krscanska tradicija vjeruje u Boga koji "uziva u pomilovanju". slobodno . Moze se zakljuciti da se prema reinkarnacijskom vjerovanju covjek sam spasava. jest Bog koji spasava. Bog izgleda kao nemocni promatrac pred neumoljivim zakonom karme koji odreduje covjekovu sudbinu. kojima zadrzite. Prema nauku Bude. dakle bez covjekove slobodne volje. oprastajuci svojim ubojicama. U razgovoru s Nikodemom Isus govori kako se covjek mora ponovno roditi. hinduisti bi rekli. oprostenje grijeha. strogim pokornickim zivotom. Pavao u poslanici Efezanima. kao sto to lijepo kaze 103. Isus je slomio prokletstvo neumoIjivosti kazne koju smo svojim djelima. zasluzili i na taj nacin Isus nam je omogucio put u vjecni zivot bez potrebe vracanja u nove cikluse radanja i umiranja. prema budizmu. oprosteni su im. sa svoje strane moze ubrzati svoju evoluciju i tako iskociti iz prisilnog kruga radanja. Uzimajuci na se sve grijehe svijeta i umiruci dobrovoljno na krizu bcz rijeci prosvjeda. dobrota. dok Isus govori o potrebi novog rodenja koje se mora dogoditi za vrijeme ovozemaljskog covjekova zivota. Sveti Pavao u slikovitom izrazavanju o ovoj temi lijepo kaze kako je Bog zaduznicu nasih grijeha prikovao na kriz Isusov tako da njegova krv mogne izbrisati sve nase opacine. Moze li se reci da je Isus na se uzeo nasu karmu. Covjek. U Isusu Kristu mi imamo otkupljenje njegovom krvlju. iskupljujuci se mnogobrojnim reinkarnacijama od nakupljenih posljedica svojih losih djela. Bog u kojeg mi krscani zajedno sa Zidovima vjerujemo jest Bog koji "ne postupa s nama po grijesima nasim". utjelovio se. prema bogatstvu njegove milosti. U cemu je onda razlika izmedu hinduistickog i krscanskog vjerovanja? Zastupnici reinkarnacije govore o nuznosti novih radanja koja se dogadaju silom neumoljivog zakona karme. sve vise se naglasava vaznost opcih vrijednosti kao sto su istinoljubivost. svjesno. On je navijesteni Jaganjac Bozji koji oduzima grijehe svijeta. Prorok Mihej kaze: "Tko je Bog kao ti koji prasta krivnju. a koja u krscanskom vjerovanju sto se tice spasenja? Za razliku od reinkarnacijskog vjerovanja prema kojemu se covjek sam spasava pokoravajuci se neumoljivom zakonu karme. Bog kojeg je Isus Krist navijestio svijetu. U hinduistickom konceptu spasenja. krscansko vjerovanje uci da je covjeku oslobodenje od grijeha. koji je "radi nas ljudi i radi naseg spasenja sisao s nebesa". zelja je ono sto povezuje covjeka s ciklusom ponovnog radanja. a u zadnje vrijeme. zato je cilj covjekove egzistencije. A svecenici ne smiju nikome zadrzati grijehe koji se za njih iskreno kaju. kako kaze sv. a time i definitivno spasenje ponudeno i darovano u Isusu Kristu. Po cemu krscani mogu biti sigurni da su im grijesi oprosteni? Krscani vjeruju u istinitost Isusovih rijeci koje je rekao svojim ucenicima nakon uskrsnuca. nirvana. Poglavlju svoga Evandelja. Koja je uloga Boga u hinduistickom. tj. savjesnim vrsenjem svojih duznosti. Krscani vjeruju da je Isus Krist definitivno razbio neumoljivi zakon karme koji je trazio mnogobrojne reinkarnacije. Isus je izricito rekao: "Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe. a zapisao ih je sveti Ivan u 20. Evandelisti navode Isusove rijeci kako se njegova krv "prolijeva za oprostenje grijeha". Kako je to lijepa slika i spasonosna istina za one koji vjeruju u Isusa kao Sina Bozjega. stanje blazenstva u koje se stize kad nestanu sve zelje i kad karme vise ne bude. Vrhunac Bozje dobrote i covjekoljubivosti ostvaren je u osobi Isusa Krista. To se postize ispravnim zivljenjem.

Bog je dakle onaj koji spasava covjeka. zajednicka je tocka ovih vjerovanja dubinska covjekova teznja i potreba da se vrati Bogu. moraju postici savrsenu slobodu i cistocu srca kako bi mogli podnijeti radost neba i intenzitet Bozje ljubavi.i iz ljubavi. tako nema vise ni razloga da se mora ponovno inkarnirati. Sve dok ta identifikacija s Kristom ne dostigne svoj vrhunac. U covjeku postoji dusa kao duhovni princip kojim on nadzivljuje udarac smrti. Ova poslovicna izreka svetog Pavla. Treca je zajednicka tocka produbljenje smisla zivota. Neznanje i nerazumne. Tko vjeruje u Isusa Krista taj se ne mora reinkarnirati. iskrenu poboznost itd. nego njegovim aktivnim sudjelovanjem. da se s Njime vjecno sjedini. objasnjava Isus Nikodemu. Koje su dodirne tocke izmedu reinkarnacijskog (hinduistickog) i krscanskog vjerovanja. Cemu onda cistiliste. Za krscane je cistiliste proces koji vodi konacnom dostignucu onoga sto se u njemu vec dogodilo na krstenju. Krscani vjeruju da i u sjedinjenju s Bogom zadrzavaju svoju individualnost. Nacin ostvarenja ciljeva nije isti u krscanstvu i hinduizmu. tome se ne sudi. a prema budizmu. Nismo spaseni zakonom karme. to ce i zeti". Zajednicka oznaka krscanskog i reinkarnacijskog stava jest takoder vjerovanje da svaki nas cin povlaci za sobom posljedicu s kojom ce se osoba prije ili kasnije morati opet susresti. vatra Bozje ljubavi uklanja sve ostatke sebicnosti. bez covjekove suradnje. dok se dusa ponovno ne inkarnira u neko novo zivo bice. ako ih ima. Krscani pak vjeruju kako njihova molitva i zrtva pomaze dusama u cisrilistu da sto prije udu u nebesku slavu. moraju nakon smrti proci kroz cistiliste da bi se oslobodili od svakog robovanja i neuredne navezanosti. a da li se putovi u ostvarenju tog cilja bitno razlikuju u krscanstvu i reinkarnacijskom vjerovanju? Cilj je slican. Dodirna je tocka takoder yjera u odnos izmedu zivih i mrtvih. Krscanstvo. odnosno dok se tako sama ne iskupi za svoje grijehe. Medutim. a to je identifikacija s Kristom. To radanje odozgo. Tibetanska knjiga mrtvih naglasava vaznost pomoci koju zivi mogu dati mrtvima u sudbonosnom razdoblju od 49 dana nakon smrti. sakramentima i zivotom koji je u skladu s Evandeljem. oslobodenje od grijeha i konacno spasenje covjeku je ponudeno i darovano od Boga u Isusu Kristu. i moralni zakon karme kao i krscansko oprostenje potvrduju duboko ljudsko uvjerenje da zivot ne zavrsava definitivno u casu smrti. Nasuprot takvom vjerovanju. kaze Isus Nikodemu. koja postaje djelotvorna po djclima ljubavi koja sluzi. "Tko se odozgo ne rodi. za sto je potrebno svjesno opredjeljenje za Isusa i yjera da je on Spasitelj svijeta. osoba se mora toliko puta reinkarnirati dok ne razrijesi svu nakupljenu karmu. taj ne moze vidjeti kraljevstvo Bozje". U krscanskoj perspektivi. da otkrije i zivi istinske vrijednosti: ljubav. Spasenje je u toj perspektivi vlastiti cin. kao sto mu se nema vise zasto suditi. Tko vjeruje u njega. dogada se "radanjem od vode i Duha Svetoga". jesu razlog ili uzrok skupljanja karme koje se onda osoba mora osloboditi mnogobrojnim reinkarnacijama. zar se time ne vracamo na hinduisticku koncepciju da se covjek opet mora sam spasavati? Isus Krist nas je oslobodio grijeha kad ih je na se uzeo. Konacni cilj za koji je covjek stvoren. prema Isusovim rijecima. a to je sjedinjenje s Bogom. sadrzana je u samoj biti neumoljivog zakona karme. isti je u krscanstvu i u hinduizmu. oni koji na ovom svijetu nisu postigli potrebnu slobodu i cistocu duse. "Sto tko sije. bilo kakve. ali ne posve isti. Sigurno da ih ima. . kao i istocne religije koje naucavaju reinkarnaciju traze od covjeka da osmisli svoj zivot. sluzenje. krscanska se poruka predstavlja kao Radosna vijest. Isus nas je oslobodio od svih grijeha. Kao prvo. Ponudu Bozjeg spasenja covjek prihvaca u vjeri. prije svega njegovom vjerom. krscansko oslobodenje ne dogada se magijski. Konacno. Buduci da u Kraljevstvo Bozje ne moze uci ni trun egoizma. odnosno nakupljene karme. nego miloscu. Prema neumoljivom zakonu karme. dok hinduizam naucava da se ljudska dusa gubi u Bogu. pa tako i one dobre zelje.

Biblijski Bog ima smisla samo ukoliko je ljubav. prije Krista) govori o smrti i besmrtnosti. koja nadilazi i istodobno obuhvaca sve ljudske osobe. Upanisade: Tu se nalazi izriciti tekst o transmi-graciji duse.Koliko pojam ill slika Boga utjece na spomenuta dva nacina spasenja? Puno toga postaje jasnije kad se upozna u kakvog Boga vjeruju krscani. Na razne nacine se govori o smrti i sudbini nakon smrti. Odbacivanje ideje reinkarna-cije bilo je ocito. nesto slicno novom rodenju. pa tako i one koje je trazio neumoljivi zakon karme. osobno bice koje ljubi. a to znaci ukoliko je osobno bice. Ono cega se boji nije zivot. Bog i oprasta. da je moguce ostati krscanin. a u kakvog hinduisti ill pak poklonici New age-a i raznih sljedbi koje prihvacaju reinkarnaciju kao put oslobodenja duse. Reinkarnacija je bila poznata u ambijentu u kojem se pojavilo krscanstvo.27). "Prisutnost u Kristu bozanske Osobe Sina. Biblija odbacuje takav put. vjerovati u uskrsnuce i u reinkarnaciju. pr. Isti Katekizam kaze nadalje: kad zavrsi "jedini tijek naseg zemaljskog zivota" vise se necemo vratiti da zivimo druge zemaljske zivote. nego smrt. ako smijemo reci. pa cak i od samih krscana. individualna dusa (atman) gubi svoju laznu individualnost ostvarujuci svoj identitet s Brahmanom: "Ja sam Brahman" (Aham Brahmasmi). kako se ponasa tako se ponovno rada. Brahmana Veda (900 god. ali ta ideja nije prihvacena. Medutim ona je neprihvatljiva. Ono sto Isusovu zrtvu cini jedinstvenom i daje joj vrijednost otkupiteljske zadovoljstine za sve ljude jest cinjenica koju krscani prihvacaju kao istinu vjere. lude ljubavi Bozje za covjeka. zove svakog covjeka da besplatno i defmitivno ude u njegov Zivot. koji je u hinduizmu Brahman. a u New age-u svemocna kozmicka energija. takva se ideja siri i u ovom nasem podneblju. Ona se jednostavno ne moze uklopiti u osnovnu istinu krscanske vjere koja navijesta jedinstve-nost i jedincatost Kristove otkupiteljske zrtve koja dovrsuje. put poboznosti iz ljubavi prema Bogu i odricanje (bhaktimarga). Tamo gdje hinduizam naucava kaznenu duznost nove reinkarnacije. Isus otkriva da njegov Otac. kao i velikim dijelom nova religioznost New age-a idu prema neosobnom bogu. Put oceva vodi ponovnoj reinkarnaciji. Poslije smrti nema "ponovnog radanja" ili reinkarnacije /KKC. Krista) ne sadrzava nauk o transmigraciji. da je on Sin Bozji i da nas je ljubio do kraja. To je stanje vrhunskog blazenstva. put koncentracije (raja yoga)i put duhovnog znanja (jnana-marga). jednoznacno i stalno bez sjene nekog kompromisa. Kao takav. Ljudi samo jednom umiru (Heb 9. Je li nas zivot ponovljiv? Teorija reinkarnacije se ne pojavljuje u Vedama. Dok hinduizam i budizam. vise nego o ponovnom rodenju. ali i drugih cimbenika medu kojima vaznu ulogu ima sudbina. u budizmu jedno Nista. . srece i ciste egzistencije. taj put vodi oslobadanju duse i sjedinjenju s Brahmanom. Put bogova je meditirati i prakticirati askezu. Cesto se cuje od pripadnika novih religijskih pokreta i sljedbi. Eshatologija: Kakvo je stanje oslobodene duse? Prema Advaita Vedanta. tocnije smrt koja bi se ponavljala. 10137. ljubavi Onoga koji se definira kao Njeznost sama i milosrde. To ostaje veliki problem indijske filozofije. Tako se postize nedualnost Atmana i Brahmana (Apsolutnog). osobni Bog. cini mogucom njegovu otkupiteljsku zrtvu za sve". Hinduizam predlaze razlicite putove (yoga ili marga) kojima netko moze postici duhovno sa\Tsenstvo i konacno vjecno spasenje duse: put djelovanja (karma-yoga). Postoje dva puta: put bogova i oceva. Radi se o cinu neshvatljive. ali nijedan od tekstova ne govori izricito da se mrtav covjek mora ponovno roditi na zemlji u bilo kojoj formi. Uloga sudbine u rodenju: Rodenje djeteta je obiljezeno karmom jive i roditelja . i koja Ga postavlja Glavom svega covjecanstva. Sto treba o tome mislite? Istina. Rigveda: (1200 god. kaze najnoviji Katekizam Katolicke Crkve. zamjenjuje i nadilazi sve druge zrtve. Kako covjek djeluje.

Nastao je tako jedan sinkretizam stran izvornom indijskom odnosno hinduistickom nauku. Na cilj ne stize cjelovit covjek. Prema Samk-hya Yogi. nego nose u sebi mogucnosti i ogranicenja subjekta koji zapaza. nego samo dio njega. nego «on nama dolazi kroz cjedilo nasih osjetila koja moraju odraditi proces prevodenja» (152). . Sivaism. oslobodena dusa egzistira u osamljenom stanju mirnoce. spiritistickim seansama. Ovozemni zivot uzima se samo onda ozbiljno i odgovorno ako se zna da je neponovljiv i da se u njemu odlucuje o nasoj vjecnoj sudbini". Reinkarnacija je sredstvo ostvarenja sebe i spasenja. Uskrsnuce postuje covjeka i promice njegovu jedinstvenost i neponovIjivost. Neke pak sekte (Vishnuism. Zapadni model reinkarnacije: Reinkarnacija je na Zapadu uvedena pod utjecajem Teozofskog drusrva i spiritistickih i okultistickih krugova. 9) OBJAVA. OBJAVE I UKAZANJA Sazetak predavanja Autor polazi od filozofskog principa «Quidquid recipitur. Medutim. Zivot je igra koja se moze proigrati i uvijek iznova u drugom obliku ponoviti. vrijeme milosti i milosrda Bozjeg koje nam Bog u svojoj dobroti daje da ga ostvarimo prema njegovu nau-mu i tako odredimo svoju konacnu sudbinu. ona nema niti srece ni syjesnosti. Iz broda uskrsnuca drukcije se gleda na zivot. Shaktism) drze da oslobodena dusa zadrzava osobni identitet i uziva blazeno gledanje i zajednistvo s Bogom. trazeci nacin razrjesenja svoje krivnje. tesko je razumjeti prihvacanje reinkarnacije od strane krscana danas kad im je oprostenje grijeha besplatno ponudeno u Kristu Isusu. strahovima i nesvjesnim motivima. Razne reinkarnacije se dogadaju prema procesu stalnog napredovanja: ne vraca se nikada na nizi stupanj razvoja. Mogu se razumjeti ljudi koji su prije Isusova do-laska na Zemlju. nema oprostenja ni milosrda. Nirvana je gubitak individualnosti. to ce se i zeti. 12). Psiholoskom analizom covjekove percepcije dolazi se do uvida kako afektivna memorija odreduje afektivnu prosudbu i na taj nacin jednu objektivnu stvarnost nuzno prozme subjektivnim stavovima. dosli do reinkarnacije i prihvatili je kao njima do tada najprihvatljivije rjesenje. Smrt je postaja na kojoj kormilar. Kardinal Ratzinger u svojoj knjizi U sluzbi. dusa bez tijela. na smrt i na cilj prema kojem se jedri. prima se na nacin primatelja» i tu istinu primjenjuje takoder na poruke koje pojedinac prima od Boga. prelazi iz jednog tijela u drugo.Za Nyaya Vaisesehika i Mimamsa skole. Reinkarnacija ne uzima ozbiljno jedincatost covjeka. to nam potvrduje i sama Biblija u kojoj mozemo procitati kako je <d3og rekao jedno. To znaci da videnja nikada nisu cista «fotografija» onostranoga. zeljama. gdje smo mi jedini cimbenici spasenja. dusa. dozivljava intimnu narav kao cisti duh bez da ima bilo kakav odnos s materijom.istine donosi izvrsnu antropolosku analizu ukazanja i s pravom zakljucuje da mi nikada ne vidimo cisti objekt. treba ga samo u vjeri prihvatiti. Konacno. "U caincu reinkarnacije ne uzima se ozbiljno ni zivot ni smrt. oslobode-na dusa egzistira oslobodena svakog ugodnog ili bolnog iskustva. Uskrsnuce je radikalna negacija karme kao vjecnog kruga uzroka i posljedica. Zivot je dar i zada-tak. Uskrsnuce je najbolja i najljepsa buducnost covjeka. a ja dvoje cuo» (Ps 62. bez vlastitog identiteta i vlastite osobnosti. Uskrsnuce je pobjeda zivota nad smrcu. Uskrsnuce daje dozivljaj slobode te ispunjava najdublju teznju covjekova srca. recipitur» («Sto god se prima. Siri se preko pokreta New age. per modum recipientis. Sto se sije. Uskrsnuce je radikalan Bozji zahvat u vrijeme i povijest. mijenja camac. odnosno Majke Bozje i svetaca. Nastoji se znanstveno obrazloziti i dokazati parapsiholoskim pojavama.

Spomenuta istina se odnosi ne samo na poruke koje osoba prima od ovoga svijeta.26). upozorava nas sv. Mudar co\]"ek nastoji sto bolje upoznati sebe kako bi sto bolje razumio i sebe i druge. prima se na nacin primatelja»). mozemo i trebamo reci: covjek . Mostar-Zagretx 2002. 1. Covjek je po svojoj naravi dijalekticko bice. sadasnji Papa Benedikt XVI. Sve sto covjek vidi. a na drugoj strani je svijet potreba i naravnih zelja koje zeli zadovoljavati nas stvami ja. Sve sto od njih cujemo. rekao bi kardinal Joseph Ratzinger. Na jednoj strani je svijet ideala za koji se odusevljava nas idealni ja. •• "Upoznaj samog sebe» .mudar je savjet koji nam dolazi od starih Grka. drugim rijecima. Sveti Pavao u svojim poslanicama tu dijalektiku stavlja izmedu novog i starog covjeka u svima nama.kako to zvuci gordo. U covjeku se vodi neprestana borba izmedu ovih stvarnosti. izmedu w "\ -" Joseph kardinal RATZINGER. Samo ga Bog moze do kraja proniknuti. Ipak. Medutim. na kraju svega. Covjek je. osjeti. 152. Kao takav. naime dijete Bozje. Zato treba biti oprezan i dobro ispitati duhove prije nego im potpuno povjerujemo. recipitur» («Sto god se prima. Dostojanstvo svakog covjeka se temelji na cinjenici da je on stvoren na sliku Bozju: «I rece Bog: 'Nacinimo covjeka na svoju sliku. a ipak najvise nepoznata stvarnost ovoga svijeta. kao sto su Bozanske Osobe Presvetog Trojstva. Covjek je dakle dijete Bozje koje u sebi nosi besmrtnu dusu. zeli nam reci kako je svaka nasa percepcija nuzno subjektivnog karaktera. a i njegov konacni smiraj trebao bi biti u Bogu njegovu Stvoritelju. covjek izgleda kao popriste borbe koja se vodi u njemu samome. koja nisu neposredno proizisla od Boga. raspet izmedu svijeta neogranicenih zelja i ogranicene i bolne stvarnosti. cuje. on ju zna poticati na dobra djela i poboznost. podijeljen u sebi. a ponekad i pravim tragediiaina u koje upadne co\jek koji nema u\'ida u svoju psihu i svoju osobnost. sve to prolazi kroz filtar njegovog nutarnjeg svijeta. podijeljen u sebi. prolazi kroz nas nutarnji svijet.Autor se u svome razmisljanju poziva i na sv. odnosno od bica s drugoga svijeta. njegove proslosti koja vise ili manje iskrivi objektivnu stvarnost. a u svom dozivljavanju i djelovanju manifestira se kao dijalekticko bice. spozna. odnosno maskirati u andela svjetla da bi tako uspjesnije zavarao dusu i odveo je od Boga. sebi slicna'» (Post 1. puna istina o covjeku glasi da je on takoder ranjen grijehom i kao takav. Covjek je cjelina. Uvod Filozofski princip «Quidquid recipitur. I tako ih treba dobro ispitati prije nego sto im potpuno povjerujemo i prije nego sto ih stanemo provoditi» (Duhovne vjezbe.34 Slicno razmislja i veliki poznavatelj dusa i priznati ucitelj duhovnog zivota. kroz «cjedilo nasih osjetila». osnivac Druzbe Isusove. Integralna antropologija Covjek je najvise istrazivana. Ignacije. Njegov je iskon u Bogu. on kaze da se i davao moze obuci. Ignaciju <Javao se moze obuci u andela svjetla. njegove afektivnosti. U tekstu koji slijedi obradivat ce se detaljnije spomenute teze o naravi ljudske percepcije i o razlikovanju duhova te njihovu djelovanju na nasu dusu. da bi je kasnije neprimjetno okrenuo na svoju stranu i udaljio od Boga. Usluzbi istine. Ignacija Loyolskog koji je Crkvi u bastinu ostavio «Pravila za raspoznavanje duhova». Ignacije Lojolski. str. glumiti dobrog duha i na pocetku svog djelovanja na dusu. Zato Ignacije kaze da «dusa zna cesto stvoriti razlicite odluke i misljenja. «Osmo pravilo»}. Majka Bozja. Ziral. Prema sv. vecma slabo poznaju sebe. U svojim pravilima za razlikovanje duho n va. sv. O\o nepoznavanje sebe uzrok je mnogim nevoljama. Moze se reci kako ljudi. 10 . opcenito U2e\ii. 336. nego takoder i na poruke koje primamo od Boga. dozivi. nasega Gospodina. jedinstvo duse i tijela. andeli i sveci. per modum recipientis.

te da je jako aktivno u zivotu normalnih osoba. Drustvena dimenzija ljudske osobnosti veoma je vazna. kao i na stvaranje nasih sudova.36 Uistinu. svakog covjeka. 37 Naslov doktorske radnje Karla RAHNERA glasio je: «Geist in der \Velt» («Duh u svijetu»). Jer je duhovno bice. tako da prozima mnoga njihova djelovanja i nastoji ustrajati u svome djelovanju. Sve ono lijepo. to ce poruka Bozja kroz takvu osobu biti vjernija i objektivnija. jer je on duhovno bice. jer stvaraju selektivnu memoriju i selektivno predocavanje i na taj nacin ogranicavaju nasu objektivnu spoznaju stvarnosti. «duh u svijetu».1 U svjetlu interdisciplinarne ill integralne antropologije otkrivamo da je covjek jedinstvena cjelina slozena od cetiri temeljne dimenzije: tjelesne. covjek je duhovno bice. Ono sto najvise moze iskriviti nasu percepciju kao i Bozju objavu jest nasa afektivna podsvijest. to imaju vazniju ulogu u stvaranju iskrivljene slike stvarnosti. Covjek ce se moci normalno razvijati samo onda ako bude znao uspostavljati zrele i zdrave meduljudske odnose. Naime. emocionalne. ali takoder i upozoravaju nas pozemljare da pazimo kako zivimo. covjek moze razumom spoznati istinu. nasa izranjena proslost sahranjena u nasoj podsvijesti. Konacno. Da. odnosno razne vrste objava i ukazanja kojima nebeski stanovnici razveseljuju. Tvrditi vaznost afektivno nesvjesnog znaci «tvrditi da to nesvjesno postoji kao psihogenetska snaga. 59. 2. prema Maritainu sastavljeno od osobnog i kolektivnog nesvjesnog. 39 Luigi M. Svjesno i nesvjesno Psihicki zivot svakog covjeka sastoji se od svjesnog i nesvjesnog sadrzaja. pokazuje veliku otpornost prema umanjivanju svoga utjecaja». drustvene i duhovne. 38 Predsvijest se moze dovesti u svijest osobnom refleksijom i meditacijom. kroz njegovu svijest i njegovu podsvijest.ova dva svijeta koja u sebi nosi. on moze u dubinama svoga srca cuti glas Bozji. Covjek u svojoj savjesti prepoznaje sto mu sani Bog govori i na sto ga poziva. Rulla. Afektivno nesvjesno se razlikuje od predsvjesnog kao i od spoznajno nesvjesnog i duhovno nesvjesnog koje pod odredenim uvjetima ponekad ipak mozemo dovesti u svijest. Tijelo nam omogucuje komunikaciju. str. Sto su emocije dublje potisnute u nesvjesno.39 Afektivno nesvjesno igra veoma vaznu ulogu u nasem cjelokupnom zivotu. Emocije su nas nutarnji svijet koji nas pokrece na djelovanje. ono je kao materijalna podloga koja nosi sve ostale dimenzije. 36 U poslanici Galacanima Pavao izricito kaze da «tijelo zudi protiv duha. kroz njegove misli. to se dvoje medusobno protivi tako da ne cinite sto biste htjeli» (Gal 5. .38 Afektivno nesvjesno je tako duboko potisnuto u psihi da je prakticki nedostupno svijesti ni pomocu najintenzivnijeg svjesnog prisjecanja. Duhovno nes\jesno je. Zagreb 2001. tj.17). ali i ruzno i tuzno sto smo bilo kada u zivotu dozivjeli.37 Sve je ovo vazno imati na pameti kad govorimo o tako vaznoj temi kao sto je Objava koju Bog upucuje svijetu. To su oni dogadaji nase proslosti kojih brzo i lako mozemo postati svjesni kad god to zazelimo. Jer je duhovan. Sve je to covjeku moguce. Sve to nosimo u sebi i sva ta nasa proslost utjece na nasu percepciju stvarnosti. To je najvaznija dimenzija njegove osobnosti. kao sto kaze prokusani Job (7. jer cemo za sve Bogu odgovarati.\a. Bozja objava prolazi kroz citavog covjeka. Svjesno je ono sto je prisutno u svijesti i cegaje covjek svjestan kad je svjestan sebe. KrJcanska siiainjost. i ono predstavlja duhovnu preds\'ijest koja se moze dovesti u podrucje predsvjesnog zivota intelekta i volje. Sto je osoba zrelija i Bogu otvorenija. ima osjecaj slobode i odgovornosti. To je nasa proslost. Nesvjesno je sve ono cega nismo svjesni i sto ne mozemo svojim voljnim prisjecanjem dovesti u svijest. a duh protiv tijela. ali takoder kroz njegove emocije. Spoznajno nesvjesno takoder moze postati svjesno intenzivnim voljnim prisjecanjem. Karl Rahner bi rekao da je covjek zapravo. Antropologija krscanskog por. "borba je coyjekov zivot na zemlji".

dakle svjesnog ja. a miss Beauchamp nije poznavala Sally. bez razmisljanja ucinjena neka radnja. tako i u temeljima covjekove osobnosti nalazi se prostor za prikupljanje otpadaka ali koji se takoder moze upotrijebiti i kao mjesto gdje ce se nalaziti aparat za centralno grijanje. Medutim.. 5) Anesteticka opazanja: Binet-ov eksperiment: stavili su jedan disk na dio tijela pod anestezijom jednoj histericnoj djevojci. McGraw-Hill 1971. svjesni ja primio je poruku od podsvjesnog ja. tj. odnosno objava prema svojim zeljama i strahovima i tako iskriviti objekthiie cinjenice.2.41 Za vrijeme filmova reklamiran je proizvod koji svijest nije zamijetila. nego zbog zapreka neke podsvjesne potisnute sile. bolje reci. zdrava djevojka nije mogla to uciniti. moli se. 6) Subliminalna percepcija: percepcija ispod praga svjesne zamjetljivosti. Subliminal Perception: Tlie Xature of a Controversy. "zena s ambicijama" i treca osobnost "davao djetinjasta nezrela Sally".imala je 3 osobnosti: "svetica" . 1(2005)91-103). Miss Beauchamp studentica promatrana 6 godina . i nije samo seksualne i agresivne naravi. 3) Aktivno zaboravljanje: nesto se zaboravi ne zbog ostecenja memorije.2. U toku noci postoje 5 perioda sna koji postaju sve duzi kako se priblizava vrijeme ustajanja. Kao u jednoj zgradi. u svakom slucaju ono je neutralno. nije samo posljedica trauma i ruznih uspomena. 5) Umnozena licnost: pacijent provodi dva razlicita zivota. dok je poruke primala njezina podsvijest. 41 Opsirnije o ovom fenomenu moze se naci u knjizi u kojoj su donesena istrazivanja subliminalne percepcije koja dokazuju postojanje nesvjesnog: N. pokazati kako potisnuti sadrzaj emocionalne naravi ima moc i teznju izvrsiti selekciju primljenih podataka. kao i sam sadrzaj nesvjesnoga donosim prema clanku koji sam objavio u Obnovljenom zivotu pod naslovom «Upoznaj samog sebe: psiholosko-duhovna analiza» (OZ. 2. Te pogreske su izraz potisnutih zelja. Cinjenice koje dokazuju postojanje nesvjesnog Buduci da u ovom predavanju zelim dokazati.. 7) Snovi: kraljevski put do podsvijesti. ali je to zapamtila podsvijest koja je motivirala osobu da kupi upravo taj proizvod.. Sadrzaj podsvjesnog Cesto se ima negativna slika o podsvjesnom i shvaca ga se kao kos za otpatke. treba reci kako i podsvjesno moze biti pozitivno. Zatim gestikuliranje rukama. Npr.posti. U podsvijesti se nalazi: Dokaze za postojanje nesvjesnog. New York. Dokazi su sljedeci:40 1) Simptomaticna radnja: automatski. Npr. svoje podsvjesno ja. Djela koja cinimo spontano bez svjesnog htijenja otkrivaju duboke psihicke procese: svrljanje olovkom za vrijeme telefonskog razgovora i si.rezultat su konflikta dviju nezavisnih psihickih sila: svjesne i nesvjesne. potrebno je najprije donijeti nekoliko uvjerljivih dokaza za samo postojanje nesvjesnog u psihickom zivotu svakog covjeka. tj. podsvjesno nije samo konfliktualnog porijekla. niti ga osjetila na vratu. Nije vidjela disk. Nadalje. Tri godine kasnije ponovljen je uspjesno isti eksperiment. F. Kad oslabi nutarnja cenzura svijesti. kako je mislio Freud. U podsvijesti se nalaze mnoge jos neostvarene kreativne sposobnosti i mozda genijalna otkrica. muz ne dode na sastanak zeni jer je zaboravio. Dakle. motivirana je nesvjesnom motivacijom. a ipak je detaljno nacrtala sliku sa diska. 4) Hipnoza: poslije hipnoze osoba moze uciniti ono sto joj je receno dok je bila u transu. otkrivaju se nesvjesni potisnuti sadrzaji. Normalna.1. 40 12 . a zaboravio je zato sto je "zelio" izbjeci konfliktni susret. tj. LV. 219-220. Ona (Sally) je poznavala osobnost miss Beauchamp. izrazaj lica otkriva dubinske potisnute emocije. str. u citanju . cesto nezavisna i kontradiktorna. Dixon. 2) Pogreske: npr.

Iv 16.. Npr. Npr. koje su postale automatske sjediste stilova zivota. Uspon na brdo Karmel. ipak nije sva potpuno izrecena niti joj je sadrzaj iscrpljen.1) Iskustva i uspomene potisnute jer su traumaticne i nepozeljne (skladiste memorija). Tako mnoge energije ostaju neiskoristene i onda se okrecu protiv same osobe. E. nutarnji govori i slicno. 4) Motivacijske teznje. postoji jos i privatna objava . 145. «Premda je objava dovrsena. Usluzbi istine. Sto je naime nekoc djelomicno govorio prorocima. jer nije osoba svjesna da ih ima ili jer se boji upotrijebiti ih jer jos nisu zrele i prihvatljive za svijest. koji je njegova jedina i konacna Rijec. ili nakon nekog drugog traumatskog dogadaja. Bog nam je odjednom torn jedinom Rijecju rekao sve. to bi Boga vrijedalo. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. nego bi Boga vrijedao.43 Kad govori o objavi. a da to i ne zna.44 Joseph kardinal RATZINGER. uz ostale potrebne uvjete. Doci u zdravi kontakt s podsvjesnim znaci povecati stupanj slobode i kreativnosti. 2. Katekizam Katolicke Crkve daje nam na znanje da mi Bozju objavu jos nismo do kraja shvatili ni razumjeli. Pristanak priznatim privatnim objavama treba biti sukladan pravilima razboritosti. «Sguardo su Fatima e bilancio di una discussione". davsi nam to sve. Sv. Mostar-Zagreb. Teolosko mjesto javne i privatne objave Nauk Crkve jasno razlikuje javnu od privatne objave i napominje kako izmedu njih vlada bitna razlika. sto vise. kreativnosti. 67).22). jer nam je vec rekao sve u svome Sinu Isusu.. Tu moze biti prisutna latentna homoseksualnost. posto i jest njegov Sin. Gospodariti podsvjesnim ne znaci samo poznavati uzroke traumatskog stanja. 44 Usp. nego takoder i osloboditi veliki dio svojih zelja. a kojega cemo vidljivi trag pronaci u dvodijelnoj Bibliji Staroga i Novoga zavjeta». Katekizam Katolicke Crkve o tome kaze sljedece: «Tijekom stoljeca bilo je takozvanih 'privatnih' objava. nego da pomognu da se od nje u odredenom povijesnom razdoblju potpunije zivi» (KKC. DHANIS... ne samo da bi cinio glupost. 42 43 1^ . 3) Impulsi jos potpuno ne integrirani. 66). 3) Vjernicima je dopusteno podariti joj na razborit nacin svoj pristanak. pretvaraju se u psihosomatske bolesti. Sam Isus je rekao da nam jos mnogo toga ima kazati. Flamanski teolog i veliki poznavatelj problematike privatnih objava kaze da crkveno odobrenje privatne objave obuhvaca tri elementa: 1) Doticna poruka ne bi smjela sadrzavati nista sto bi bilo suprotno vjeri ili moralu Crkve.. spontanosti bez kojih bi zivot bio monoton. tracnice po kojima krenu zelje. «Darovavsi nam svoga Sina. osjecaj manje vrijednosti. Uloga im nije da 'poboljsaju' ili 'upotpune1 konacnu Kristovu objavu.12-14). odnosno nacini uobicajenog ponasanja. jer ne bi svoj pogled upravio na Krista jedinoga. 397). to nam je sve rekao u svome Sinu. Osim javne objave koju je Crkva prihvatila. u: La Civiltf cattolica 104. Javna objava wznacava Bozje objaviteljsko djelo koje je namijenjeno cijelome covjecanstvu. Ziral. isticanje sebe. 392-406. egzibicionisticko ponasanje. 2) Dopusteno je objaviti je. 65. One ipak ne pripadaju u polog vjere. 1953 II. nego bi izvan njega trazio jos kak\e st\-ari» (Katekizam Katolicke Crkve. Privatna objava biva vjerodostojna po tome sto usmjeruje prema javnoj objavi. osjecaji seksualne i agresivne naravi. Na krscanskoj je vjeri da postupno tijekom stoljeca dosegne cjelovito domasaj objave» (KKC. djevojcica postala mucavac nakon prometne nesrece. str. 2) Psihicke energije jos ne upotrijebljene od osobe. IVAN OD KRIZA s pravom zakljucuje da bi svako trazenje nove objave bilo neprihvatljivo. videnja. odnosno potisnuti jer stvaraju konflikte. Sv. a najvise im je progovorio u svome Sinu Isusu Kristu koji je postao covjekom da ljudima njihovim jezikom kaze ono sto Bog zeli i od njih ocekuje. Stoga tko bi htio Boga jos ispitivati ili iskati od njega videnja i objave. 3. odnosno razna ukazanja.42 Bog se korak po korak objavljivao ljudima na nacin da ga razumiju. ali da sada to ne mozemo nositi (usp. 2002. navike. IVAN OD KRIZA.

Privatne objave. nutarnje zapazanje (visio imaginativa) te duhovno gledanje odnosno zrenje koje se dogada u visokom stupnju mistickog dozivljaja (visio intellectualis). 2000. 45 14 . U sluzbi istine. opipamo i dozivimo. U dozivljavanju i interpretiranju vanjske vidljive i nevidljive stvarnosti uvijek ima udjela i subjektivni cimbenik. shvacamo ga i razumijevamo . Mostar-Zagreb. da ne istice nove oblike poboznosti ili pak produbljuje i prosiruje stare. str. Noemi Meguerditchian kaze: «Mi se Bogu priblizavamo. subjektivni nacin. Mostar-Zagreb. 2002. 2002. U sluzbi istine. To vrijedi za percepciju ili spoznaju vanjskim osjetilima. str.polazeci od nas samih. a jos vise za percepciju nutarnjim zapazanjem. prolazi kroz cjedilo ili filtar nasih osjetila koja odraduju proces prevodenja. 4~ Joseph kardinal RATZINGER. Ziral. Ziral. ili ako pak samu sebe osamostaljuje ili ako se nudi kao neki drugi i bolji poredak.48 Sve sto vidimo. a nikako ne izvodi iz njega. nego i jedno i drugo (objekt i poruku) dozivimo na svoj. 151. 4. tj. koji ostaju za sve trajni put spasenja». *6 Joseph kardinal RATZJJMGER.1. Spomenuto nutarnje gledanje ili visio imaginativa aktivira se onda kad je dusa dirnuta impulsima. 7 Svojevrsnu potvrdu spomenute tvrdnje mozemo naci kod samog Isusa koji na prigovor velikih svecenika i starjesina da se usutkaju djeca koja su na Cvjetnicu klicala hosana u jeruzalemskom hramu. str. Struktura procesa prevodenja nutarnjih zapazanja Temeljna istina u svakoj percepciji glasi da mi nikada ne vidimo cisti objekt. Cinisello Balsamo. smatra kardinal Ratzinger. «U nutarnjem gledanju postoji daleko vise nego u vanjskome proces prevodenja tako da je subjekt onaj koji bitno sudjeluje u stvaranju slike onoga sto se pojavljuje. poticajima neosjetnoga. nasih ideala. od nasih strahova. nasih mentalnih shema shvacanja i reakcija koje smo nakupili tijekom svoga odgoja od samog pocetka nase povijesti». Joseph kardinal RATZINGER. stovise vazniji i od samoga Evandelja.. a nutarnja sposobnost zapazanja je jos uvijek netaknuta. 151. odgovara «iz usta djece i dojencadi pripravljas sebi hvalu» (Usp. a to znaci da ih malo iskrivimo ili u najmanju ruku ogranicimo. Mt 21. Ziral. Likovi koji se ukazuju osobama u privatnim objavama tako diraju dusu da ona reagira na te impulse.45 4. To ne iskljucuje da neka privatna objava ne (po)stavlja nove naglaske. odnosno razna videnja i ukazanja spadaju u vrst nutarnjih zapazanja (visio imaginativa) buduci da slike i likove koji se prikazuju u videnjima ne postoje u izvanjskome prostoru i njih «vide» samo vidioci za koje je spomenuto nutarnje zapazanje ili zrenje identicno s vanjskom osjetnom pojavom. 2002. niti shvacamo doslovno poslanu poruku. ". Edizioni San Paolo. To znaci da vidioci imaju dojam kao da gledaju neku pojavu vanjskim tjelesnim zapazanjem kao sto vide svi Ijudi. nego je zamjetljivo nekim «nutarnjim osjetilima». Ako nas ta objava odwaca od Krista. Psiholoski karakter privatnih objava Teoloska antropologija razlikuje tri nacina zapazanja ili videnja stvarnosti: gledanje pomocu osjetila odnosno vanjsko tjelesno zapazanje (visio sensibilis) . onda ta objava sigurno ne potjece od Duha Svetoga. «Za to je potrebna nutarnja budnost srca koje redovito nema zbog snaznih vanjskih zbiljnosti te slika i misli koje ispunjavaju covjekovu dusu». koji nas uvodi u Evandelje. onoga sto nije vidljivo ili zamjetljivo obicnim osjetilima. Mostar-Zagreb. cujemo.Govoreci o privatnim objavama kardinal Ratzinger donosi sljedeci kriterij njezine vjerodostojnosti i prihvatljivosti za Crkvu: «Mjerilo za istinitost i vrijednost neke privatne objave jest njezina usmjerenost prema samome Kristu. bilo u stvarima koje nam se dogadaju . "" Xoemi MEGUERDITCHIAN. u svemu tome mora se raditi o tome da ta privatna objava hrani vjeru.16). Psicologia e discernimento spiriiuale. Usluzbi istine. nadu i ljubav.bilo u nasem citanju Biblije. U svojoj knjizi Psihologija i duhovno razlucivanje. Medutim.46 Povlasteni primatelji ukazanja i privatnih objava su cesto djeca jer je njihova dusa jos premalo iskrivljena. str. 148-149.

Radi se dakle o posve egoisticnom i subjektivnom kriteriju koji iskrivljuje stvarnost. a davao cme boje koze. uspomena povijesti osjecajnog (emocionalnog) zivota svake osobe. RAZUMSKA PROSUDBA: nakon afektivne prosudbe i aktiviranih emocija. Spomenute tvrdnje potvrduje dubinska psiholoska analiza procesa ljudske spoznaje i percepcije. Aktivirajuci razumsku prosudbu prije odluke i djelovanja. EMOCIONALNI ODGOVOR: spomenuta afektivna prosudba pokrene odredene emocije koje predisponiraju osobu da reagira na odredeni nacin. 2002. prima se na nacin primatelja. najprije dolazi afektivne prosudbe i prosudivanja stvarnosti. Sve sto se prima. trebala bi se dogoditi razumska prosudba. str.. 15 . Takva odluka i djelovanje vlastito je djeci i nezrelim osobama makar su odrasle. odnosno kroz njihove svjesne i nesvjesne zelje. ocekivanja. kaze i naucava kardinal Ratzinger. 4. One su nam potrebne da nas pokrenu na djelovanje.bilo vanjskim ili nutarnjima. Ona se ravna prema kriteriju istine. To je prvotna prosudba koju osoba cini nesvjesno i to samo na temelju svojih iskustava emocionalne naravi iz proslosti. u interpretaciji svoga dozivljaja i videnja crnac ce najvjerojatnije reel da je andeo bio erne. pita se da li je ono sto mi se svida zaista dobro za me. Spomenutu tvrdnju mozemo ilustrirati sljedecim primjerom: ako se jednom crncu ukazu zajedno davao i andeo. Mostar-Zagreb. osoba ce uvidjeti kako se cesto puta dogada da je istinito bas ono sto joj je tesko i sto joj se ne svida. da li je istina ili nije. 2. ODLUKA I DJELOVANJE: nakon razumske prosudbe i prociscenih emocija moze se donijeti zrela odluka i dati se na djelovanje koje ce sada biti dostojno covjeka i koje ce doprinositi njegovu dozrijevanju i istinskom ostvarenju u svakom pogledu. Osoba koja misli razumski. Ona izgleda ovako: 1. dok bi vidioc koji je bjelac. Takva «probudena» afektivna iskustva imaju moc da stvarnost koju trenutno dozivljavamo «oboje» svojim bojama. rekao da ce andeo bijele. Tko od njih ima pravo? Mislim da smijemo reci: obojica. Ova se prosudba ravna prema subjektivnom kriteriju koji zakljucuje da je nesto dobro i istinito samo zato sto se to meni svida. prije nego stupimo u djelovanje. odnosno «filtriraju» prema vlastitim zeljama. PERCEPCIJA: na pocetku mora biti neki impuls izvana ili neka ideja ili videnje iznutra. 7. Na temelju emocionalne prosudbe aktiviraju se pozitivne ili negativne emocije koje pokrenu osobu na djelovanje. U nasem prvom kontakru sa svijetom . strahovima i ocekivanjima. Buduci da nam je uvijek na raspolaganju. U shiibi istine. Nijedan nije lagao. 4. konflikte i stavove. da se priblizi objektu koji joj se svida ili da se udalji od svega sto je procijenjeno kao nepozeljno. ona igra vaznu ulogu u procjeni i interpretaciji svega oko nas i kao takva moze se nazvati matrica svakog iskustva i djelovanja. tj. nego su slika i sadrzaj «filtrirani» ill «procijedeni» kroz nutarnji psihicki aparat vidioca. AFEKTIVNA PROSUDBA: ona se dogada na temelju afektivne memorije. a govore razlicito. Iskustva afektivne naravi koja smo dozivjeli u proslosti odmah se aktiviraju kad se otkrije bilo kakva veza izmedu onoga sto trenutno vidimo ili dozivljavamo s onim sto smo nekada u proslosti vidjeli ili dozivjeli. PROCISCENE EMOCIJE: nakon razumske procjene stvarnosti aktiviraju se prociscene ili nesebicne emocije.Slika se moze 'primiti' samo prema njegovim osobnim mjerilima i mogucnostima». To je sudbina nase percepcije. a davao bijele boje koze. Ono prvo sto nam dode na pamet ili sto zamijetimo vanjskim ili «nutarnjim» osjetilima pokrene lanac spoznaje i djelovanja. 6. AFEKTIVNA MEMORIJA: to je ziva uspomena nase proslosti.49 To prakticki znaci videnja i ukazanja nikada nisu prenesena kao fotografija bilo vizualna ill auditivna onoga sto su vidioci vidjeli i culi. odnosno da nije dobro ni istinito ako mi se ne svida. 5.2. 152. Ziral. 3. strahove. Primjena na primjeru privatnih objava i ukazanja 49 Joseph kardinal RATZINGER.

sve ono sto je vidjelac u svome zivotu dozivio nuzno se uplice u poruku i viziju koju on odozgor prima. str. postaje jasno kako je u ovu stvarnost 0 privatnim objavama i ukazanjima nuzno uvesti pravila o razlikovanju duhova. 154. 2002. Smisao je ukazanja upravo suprotan. nego treba provjeravati duhove. u kojoj ne bi bilo moguce nista vise promijeniti. a slika koju su djeca vidjela nikako nije unaprijed snimljeni film onoga sto ce se dogoditi u buducnosti. Nije razborito sve sto kazu odmah primiti «zdravo za gotovo». nego do nas dolazi ono sto je vec proslo kroz njihov nutarnji svijet. Isusa. godine. od Boga. 5: Joseph kardinal RATZINGER. Stoga je slikoviti jezik tin videnja simbolicni jezik». njihovu podsvijest. kad vidioci govore o buducim dogadajima. I o tome govori kardinal Ratzinger u svome tumacenju fatimskih tajni: «Buducnost nije niposto nepromjenljivo determinirana. Cijelo je videnje uslijedilo uopce s razloga da se posvijesti covjekova sloboda te da se ta sloboda usmjeri prema pozitivnome. Ne cine to vidioci svjesno. nego postoji Providnost Bozja koja uvijek ima zadnju rijec.Polazimo od pretpostavke da se radi o autenticnoj objavi i stvarnom ukazanju koje je percipirano nutarnjim zapazanjem. 152. 152-153. . videnja nije da nam prikaze film o nepromjenljivo fiksiranoj buducnosti. 2002. a sada Papa Benedikt XVI. str. Oni pricaju onako kako mogu i znaju. kardinal Sodano kaze slike koje nam vidioci prenose «ne opisuju u fotografskomsmislu pojedinosti buducih dogadaja. To znaci da ce isti dogadaj i istu poruku vidioci razlicito prenijeti. Smisao ukazanja odn. svaki prema svojim sposobnostima i mogucnostima. Upravo to je imao na pameti kardinal Ratzinger kad je za opis tajne koju je dala fatimska vidjelica Lucija. kardinal Ratzinger kaze: «Slike su naprotiv satkane takoreci od poticaja sto dolazi odozgor i postojecih sposobnosti i mogucnosti subjekta koji zapaza. moramo reci kako treba biti oprezan i kritican u prosudbi onoga sto nam vidioci prenose kao poruku Neba. S tim u svezi. 2002. afektivna memorija. 158. a ne na vidioca». Ziral. nego sazimlju u zgusnutu obliku na jednome zajednickome zaslonu cinjenice koje se vremenski protezu u ne posve preciziranom slijedu ni trajanju».5 Prema tome. cesto puta su i sami svjesni da njihov govor i opis daleko zaostaje od onoga sto su stvarno vidjeli i dozivjeli. str. izrecenu 13. rekao: «Zavrsetak tajne podsjeca na slike koje je mozebit Lucija vidjela u poboznim knjigama i kojih je sadrzaj crpljen iz ranijih spoznaja vjere».svibnja 1994. x" Joseph kardinal RATZINGER. Drugim rijecima. Ziral. Mostar-Zagreb. odnosno prema svojim zeljama. To znaci da od vidjelaca mi dobivamo «filtriranu» ili «procijedenu» stvarnost. vec su dragotna elaboracija prvotne dozivljene stvarnosti. Ziral. Mostar-Zagreb. govor o dozivljenoj objavi i interpretacija videnoga u jednom ill vise ukazanja. Govoreci o videnjima fatimske djece. U sluzbi istine. Spomenuto nutarnje gledanje nije masta.51 Ova Ratzingerova izjava savrseno se slaze s onim sto otkriva dubinska psihologija kad govori o procesu percepcije bilo koje osobe. MostarZagreb. Treba imati na pameti da nam vidioci nikada ne prenose fotografije vizija niti snimljeni tekst poruka.. cesto puta dramaticnim i zastrasujucim koje cekaju ovu nasu povijest. osobna povijest. Vjera i molitva su sile koje mogu zahvatiti u ljudsku povijest. koje "'"' Joseph kardinal RATZINGER. kako je majcinska ruka usmjerila u drugome pravcu smrtonosno zrno. U sluzbi istine. Medutim. ne smijemo ih uzimati doslovno kao navjestaj necega sto ce neminovno doci.50 U opisu i interpretaciji onoga sto su vidjeli i dozivjeli. Majke Bozje ili nekog sveca i postojecih sposobnosti osobe koja ima ukazanje. nego kao prijetecu opasnost koja bi se mogla dogoditi ako se ljudi ne obrate. «Tumacenje tajne spada na Crkvu. U sluzbi istine. u ovom slucaju djece. Navedeno prema: Joseph kardinal RATZINGER. Imajuci na pameti ovu cinjenicu. kaze bivsi kardinal Ratzinger. U jednom autenticnom ukazanju poruka i slika koju nam vidioci prenose jesu rezultat poticaja odozgor. Mostar-Zagreb. U sluzbi istine. str. str. 2002. naime da se pokrenu sve snage promjene prema dobrome i za dobro». 2002. Ziral.52 Nadalje. Ziral. vidioci upotrebljavaju slike i znanje koje su naucili u skoli i vjeronauku. 5: Joseph kardinal RATZINGER. ne postoji nepromjenljiva sudbina koja upravlja ovim svijetom. U sluzbi istine. Mostar-Zagreb. nego srvami i istinski nacin zapazanja. Sukladno tome. Komentirajuci izjavu Pape Ivana Pavla II. nego samo njezino videnje. 155. Toga je bila svjesna 1 vidjelica Lucija iz Fatime koja je sama izjavila da njoj nije darovano tumacenje tajne. strahovima i ocekivanjima. njihovu proslost.

Ignacije Lojolski u svojoj knjizici Duhovne vjezbe donio je Pravila za raspoznavanje duhova. zavodeci dusu na mastanje o sjetilnim ugodnostima i o nasladama kako bi sto vise zadrzao dusu u manama i grijesima.54 5. On kaze da onda kad osoba napreduje od dobra prema boljem. tada nema na lieu zemlje tako divlje zvijeri kao sto je neprijatelj ljudske naravi u provodenju svoje paklene namisli s tako golemom zlobom». Sljedecih pet pravila veoma su vazna za ovu nasu temu o privatnim objavama. sir. a kako u duhovnoj suhoci. kardinal Ratzinger zakljucuje «da je na kraju molitva jaca od metaka. Zeni je. naprotiv u torn slucaju unosi u dusu nemir. (1). ZXC. Isto je tak vlastito neprijatelju da izgubi snagu i srcanost. a jak voljom. pa ga najprije dobro ispita da bi ga napao tamo gdje je najslabije utvrden. kad im nije stalo ni do Boga ni do bliznjega. onda su srdzba. U trecem i cetvrtom pravilu Ignacije govori o duhovnoj utjesi i suhoci. osvetljivost i bijes zene vrlo veliki i bez svake mjere. Zao duh. radost i tjeskobu. To su bila pravila prvog tjedna duhovnih vjezbi. Zao duh u torn slucaju redovito iznosi prividne naslade. Naprotiv. U torn slucaju dobar duh bode i grize unutarnjim glasom savjesti. a vjera snaznija od divizija». Zirai. ako muz stane uzmicati gubeci srcanost. U sljedecih sedam pravila govori Ignacije o tome kako se treba ponasati u duhovnoj utjesi. poglavlju Ignacije usporeduje davla s laznim ljubavnikoni koji nastoji ostati skriven i nepoznat. U prva dva pravila Ignacije govori kako i dobar i zao duh mogu unositi u dusu mir i nemir. radeci upravo sasvim protivno.mu je trebalo oduzeti zivot. naime dusu uplete u svoje 54 Joseph kardinal RATZINGER. 15' . Da bismo raspoznali te spomenute duhove Ignacije daje jednostavno pravilo. a davlu je vlastito se bori protiv takve radosti i duhovne utjehe. a u 14. da jos bolje naucimo raspoznavati duhove. Obrnuti je slucaj kod osoba koje gomilaju smrtni grijeh na smrtni grijeh. Jedino Bog moze napuniti dusu utjehom bez prethodnog uzroka (2). s te strane nasrce i nastoji nas svladati». poglavlju kaze da se davao vlada kao voda kakve vojske koji zeli osvojiti i opljackati utvrdeni grad. kad se svada s nekim muskarcem vlastito da izgubi srcanost te nagne u bijeg tek sto ovaj pokaze daje se ne boji. Evo sto Ignacije kaze u cetvrtom pravilu: «Vlastito je zlu andelu koji se odijeva u andela svjetla. naime. da pobuduje dobre i svete misli. pa onda malo po malo gleda da dode do svoga cilja. Vlastito je Bogu i nj ego vim andelima da donose dusi pravo veselje i dusevnu radost. prema raspolozenju te pravedne duse. Nadalje u 13. tj. «Tako isto neprijatelj ljudskoga roda uhodi i sa svih strana izvida sve nase kreposti. U 12. pravilu Ignacije opisuje kako se davao ponasa i kako mu se treba suprotstaviti. pa gdje otkrije da smo slabiji i oskudniji. stane li se egzercitant u napastima plasit i gubiti srcanost. bogoslovne. Evo ukratko sadrzaja tih pravila. (3). Zato treba biti oprezan i iznad svega treba biti iskren prema samome sebi kako bismo mogli tocno znati o kojem se duhu radi. U broju 313. da. kad se trudi da izbjegava grijeh i kad zeli vrsiti volju Bozju.reb. uznemiruje dusu laznim razlozima kako bi je skrenuo s puta duhovnog napredovanja. DV on kaze da su to pravila «da se na neki nacin osjete i prepoznaju razliciti pokreti koji se izazivaju u dusi: dobri da ih prigrlimo. a napasti da mu nagnu u bijeg tek sto se osoba koja se duhovno vjezba pokaze neustrasivom u borbi protiv napasti neprijatelja. U drugom tjednu duhovnih vjezbi Ignacije donosi 8 pravila u istu svrhu. stozerne i cudoredne. no u protivne svrhe: dobar andeo za njezin duhovni napredak. Pravila za raspoznavanje duhova Veliki ucitelj duhovnog zivot sv. a zao duh protivno tome. sto se tice nasega vjecnoga spasenja. Isplati se cuti ovo Igancijevo pravilo od kojeg se moze puno nauciti: «Neprijatelj se vlada poput zene jer je slab snagom. Usluibi isnnc. a izlazi sa samim sobom. tada dobar duh unosi u dusu mir i radost hrabreci je da nastavi zapocetim putem. zalost i tjeskobu. S uzrokom moze pobuditi utjehu u dusi i dobar andeo kao i zao duh. Mo<ur-Za. zli da ih odbacimo». i obratno. da ulazi s poboznom dusom.

uznemiruje ju ili uzburkava. Zato sva ta nadahnuca treba dobro ispitati prije nego ih pocnemo provoditi u djelo. dakle od Boga dana. koji su strucnjaci u svojoj struci i koji znaju suosjecati s Crkvom. Ignacije Lojolski kaze da dusa mora tada odmah pregledati tijek dobrih misli sto je dobila od zla duha. otimljuci joj mir i pokoj sto ga je prije uzivala. to je jasan znak da to dolazi od zla duha. ali i necega sto nam smeta i sto nije posve u skladu s naukom Crkve. On kaze da treba dobro paziti na slijed misli. ili sto rastresa dusu. Zanimljiva je Ignacijeva inruicija koju donosi u sedmom pravilu raspoznavanja duhova u drugom tjednu duhovnih vjezbi.tajne zamke i opake namjere» (4). «U torn drugom vremenu. Zato treba pomno ispitivati duhove. ili sto je manje dobro negoli je ono sto je dusa na pocetku bila poduzela da ce uciniti. zelja. (5). kao sto je poziv na obracenje i molitvu. da u jednoj autenticnoj privatnoj objavi ili ukazanju jedan dio poruke bude od Boga dan i kao takav prihvatljiv za pojedinca kao i za citavu Crkvu. koja nisu neposredno proizisla od Boga. Ignacije kaze da i u torn slucaju treba s velikom budnoscu i pomnjom paziti i razlikovati pravo vrijeme takve utjehe. u kojem dusa ostaje jos zagrijana te jos uvijek osjeca blagodat i posljedice minule utjehe. odnosno kako je povukao dusu u svoju opaku namjeru. Ovo osmo pravilo sv. a na temelju navika i posljedica stecenih pojmova i sudova. naprotiv.. Konacno u osmom pravilu Ignacije nam daje mudar savjet sto treba ciniti kad dozivimo utjehu bez uzroka. nasega Gospodina. a da u njoj budu prisutne i neke neprihvatljive stvari koje je vidjelac ili vidjelica od sebe nadodala ili koje je davao uspio ubaciti u dusu osobe kad je prestala Bozja poruka. strahova i ocekivanja. NO ako misli koje nam dolaze zavrse necim sto je zlo. utjehu koja potjece od samoga Boga. Njih moze inspirirati i zao duh. lagano i blago poput kaplje sto kapne u spuzvu. o tome govori Ignacije u petom pravilu. Potrebno je iskljuciti prisrup metodom crno-bijele om tehnike. Ignacije Lojolski nam svjedoci daje to moguce.». Duboko sam uvjeren da bi ovo osmo pravilo raspoznavanja duhova moglo unijeti puno svjetla i rijesiti velike dileme u pitanju nejasnoca kod privatnih objava i ukazanja za koja smo uvjereni da imaju puno toga dobroga i prihvatljivoga. A razlog toj opravdanoj opreznosti lezi u cinjenici da osoba ne moze jasno razlikovati trenutak kad se duh Bozji povuce i kad prestane duhovna utjeha. «Pa ako su pocetak i sredina i svrsetak u svemu dobri. uslijed vlastitog umovanja. skloni svakom dobru ili onome sto je u svemu dobro: to je znak dobra andela. odnosno sto ga cak i vrijeda i sto je protivno nauku Crkve. U sestom pravilu Ignacije govori o tome sto dusa treba uciniti kad otkrije zmijski rep. odnosno kriticki prostudirati sadrzaj privatnih objava. Ignacija o razlikovanju duhova zeli nam reci i to daje moguce da neka privatna objava bude zaista autenticna. Iskusni ucitelj duhovnog zivota. To ne mogu uciniti same osobe koje su imale objavu. Kad je srudirao teologiju i filozofiju da postane svecenik. a uvesti vise osjetljivosti i nijansiranja u pristupu privatnim objavama i ukazanjima. nego moze biti plod naseg umovanja. dodiruje ostro. naime. ili je cini mlitavom. sv. (7). dok je nad djelu. zao duh. zvucno i nemirno. naime. (8). onda je poceo 18 . koji imaju u sebi Duha Bozjega. Kako prepoznati da li se u takvom slucaju radi o dobrom ili zlom duhu. (6). On je sam to na sebi iskusio.. ona mora biti svjesna da sve sto joj dode na pamet u torn drugom vremenu ne dolazi nuzno od Boga. I zato ih treba dobro ispitati prije nego sto im potpuno povjerujemo i prije nego sto ih stanemo provoditi». neprijatelja naseg napretka i vjecnog spasenja». Ovim pravilom Ignacije nam zeli reel kako nisu sve dobre poruke i svete misli nuzno od dobrog duha. kao kad kap vode padne na kamen. On kaze da onima koji od dobra napreduju na bolje dobri andeo dodiruje dusu ljupko. a da se drugi dio poruke mora odbaciti kao nesto sto nema veze s Bogom. Kod onih pak koji idu od zla na gore spomenuti dusi djeluju protivnim nacinom. on onoga vremena koje slije. nase maste. Moguce je. otkriti pocetak tih misli i vidjeti kada i kako je davao okrenuo vodu na svoj mlin. pod utjecajem dobra ili zla duha dusa zna cesto stvoriti razlicite odluke i misljenja. nego to moraju ciniti ljudi Crkve koji su kompetentni na svome podrucju. On je genijalno uocio kako i u onom slucaju kad se sam Bog objavljuje dusi. lako je dusa zagrijana Bozjom utjehom. ona mora biti oprezna prema odlukama koje stvori u takvom raspolozenju. U ovom osmom pravilu drugog tjedna duhovnih vjezbi Ignacije je pokazao izvrsnu kvalitetu dubinskog psihologa i maestra duhovnosti. odnosno zlu namjeru Sotone.

na brigu za konkretnoga covjeka u njegovim potrebama. Crkva mora pravovremeno reagirati i dati svoje tumacenje privatnim objavama. on im se sasvim predao. . ali oni nisu bili sposobni tada to cuti.postuje covjekovu slobodu. . . . .u skladu je sa zdravim razumom. zarobljenosti.ukljucuje besplatno i bezuvjetno primanje i davanje duhovnih dobara i pomoci. poziva ih na obracenje i svojom miloscu formira u njima lik Sina Svoga Isusa Krista. Medutim. Smatram da bi se primjenom ove Ignacijeve metode razlikovanja duhova mogle pomiriti za sada nepomirljive strane kod nas i svuda u svijetu gdje nije sve tako jasno sto se tice sadrzaja poruka koje su dane u privatnim objavama. ispirujuci svoju savjest. Tada je zakljucio da ti silni poticaji na molitvu koji su mu onemogucili ozbiljan studij. pravednost. koja oslobada. ali i bez potcjenjivanja samoga sebe. io . ne zastrasuje.dogada se bez senzacionalnosti i buke. te potice na redovit sakramentalni zivot i molitvu kao susret s Bogom.covjeka otvara prema drugim ljudima i povezuje s njima vezovima bratske ljubavi.potice na prastanje. . navezanosti i ovisnosti. Buduci da je mislio da su tako plemenite zelje dosle od Duha Bozjega. skrupuloznosti. . . realno je. meni uciniste» Mt 25. sitnicavosti.Ispunjava covjeka. cistocu. ne uvjetuje. . njegovu zivotu daje duboki smisao. pozrtvovnim.u skladu je s Bozjim zakonom (Deset zapovijedi. . «Sto uciniste jednomu od ove moje najmanje brace. . praveci refleksiju na svoj zivot. potice na djelatnu ljubav prema drugima.covjeka priblizava covjeku. Mi mozemo i smijemo vjerovati da i preko privatnih objava Bog govori svojoj crkvi i potice je na jos vece nasljedovanje Isusa Krista. crkveni nauk). pomaze covjeku da sebe prihvati onakvim kakav jest bez uzdizanja nad drugima. blagost. .unosi u covjekov zivot dozivljaj Bozje prisutnosti. apostolska predaja. razumjeti i prihvatiti. ne napustajuci molitvu. zapovijed ljubavi). siguraost. strpljivost. radost.unosi u zajednicu slogu i medusobno postovanje i prihvacanje. ne ostavlja dojam prisile. da bi bila sigurna da su razne privatne objave od Boga poslane. Medutim. cini osjetljivim za potrebe bliznjega. ne dolaze od Boga i on ih je odbacio te poceo vise studirati. Sveti Pavao je dao mudri savjet da se duhovi provjeravaju jesu li od Boga ili ne. . a bio je uvjeren da ga Bog na to zove i sprema. ne nijece ljudsku stvarnost. konkretno. . .31-46 ). . Nadalje objava koja dolazi od Boga priblizava covjeka Bogu i zajednici vjernika. uvidio je da puno zaostaje u svome studiju i da na takav nacin nece stici zavrsiti studij teologije. ne sluzi se manipulacijom bilo kakve vrste. a ne svojom. lazne poniznosti. a to znaci da nece moci biti zareden za svecenika. . .oslobada covjeka licemjerja. Zakljucak Imajuci na pameti Isusove rijeci kako je on imao jos puno toga reci svojim ucenicima. .Stavlja Boga na prvo mjesto i tezi za njegovom slavom. .oslobada covjeka od grijeha.unosi u covjekovo srce mir. ali dajuci joj sada razumno vrijeme. smijemo vjerovati da Bog i danas govori ljudima.dozivljavati velike poticaje da se samo moli i posti.covjeka cini nesebicnim.u skladu je s duhom evandelja (Blazenstva Mt 5.potice na istinu.ne ucjenjuje.blagoslivlja. Da neka poruka dolazi od Duha Bozjega ona mora biti u skladu s objavljenim istinama nase vjere (Stari i Novi zavjet. ljubavi i blagoslova. velikodusnim.covjeka cini istinski poniznim. .

praznovjerja. predstavlja bijeg od stvarnosti. mrznju. uvjetuje. . kic. magije. umisljenim. Covjeka udaljava od Boga i zajednice vjernika. posesivnost. . hedonizma. vode. «Smjernice za razlikovanje duhova» na web stranici: http://www. .degradira.u suprotnosti je s duhom evandelja. okultizma.u suprotnosti je s Bozjim zakonom (Deset zapovijedi. isticanje. odvraca od djelatne Ijubavi prema drugima i brige za konkretnoga covjeka u konkretnim potrebama. neslobode. materijalizma. ponizava covjeka. uvodi ga u navezanost. prekida vezove bratske Ijubavi. nerealno je. . ovisnost. neslogu. 2. nered. nesigurnost.covjeka navodi na zanemarivanje svojih duznosti.promovira kult osobe. cini neosjetljivim za potrebe bliznjega. . . necistocu. U suprotnosti je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet apostolska predaja. nestrpljivost. buku.unosi u covjekovo srce nemir. . a ne vidi drugoga. . licemjernim. nije od Duha Svetoga sve ono sto je obiljezeno jednom ili vise sljedecih osobina: 1. usredotocenim na sebe. . navodi ga da se previse bavi sobom. racionalizma.covjeka udaljava od covjeka. . .covjeka cini oholim. maglovito. strah. ezoterije.unosi u zajednicu razdor.potice na zlopamcenje. . 4. 10.ostavlja dojam prisile.potice na laz.katolici. konfuzno. sumnju. 3. nijece Ijudsku stvarnost. neprastanje. . skrupuloznim. neispunjenim. .. rasulo.sadrzi elemente relativizma. Ostavlja covjeka praznim. tjeskobu. .or^olest. .55 55 Internet: Web stranica «Katolici na intemetu». zapovijed Ijubavi): . 25. .ucjenjuje.covjeka cini sebicnim. bahatim ili pak lazno poniznim. 2006. Stavlja sebe na prvo mjesto i tezi za svojom slavom mimo Boga.proklinje. zbrku.zarobljava covjeka. crkveni nauk).uvodi covjeka u napast i navodi ga na grijeh. odvraca od sakramenata i molitve. . sitnicavim. .ukljucuje naplacivanje duhovnih dobara i pomoci.w Naprotiv.php?action=c_vidi&id=74 20 . zamjeranje.u suprotnosti je sa zdravim razumom.covjeka izolira od drugih ljudi. zastrasuje ili se sluzi manipulacijom bilo kakve vrste.ukljucuje senzacionalnost. . .

A Reader..N. LEIST. 1985. W. Parapsihologija i religija. ISSP . Naklada Slap. Psihologija religije. MEVES C. Zagreb 2007. UPT.. 1987. Pastoralnapsihologija.UVJETI ZA ISPIT IZ PSIHOLOGIJE RELIGIJE Obavezna literatura za ispit: 1. Koesel-Vandenhoeck & Ruprecht.V.. Dakovo. B. Psihologija religije. 1990. 2. New York/Mahvah. Zagreb. 1998 Pomocna literatura: Procitati i ukratko referirati barem jedno djelo iz pomocne literature FRANKL... A. 1989. Religija i dusevno zdravlje. V. UPT. M. A. Munchen 1992. E. Psicologia e psicoterapia cristiana. San Benedetto del Trento. Simun Sito CORIC. 1984 TERRIN. Psychology and Religion. UPT. Brescia. Morcelliana. Psihologija religioznosti... GORMAN. Dakovo-Zagreb. skripta Zagreb. SZENTMARTONI. Dusevno zdravlje i biblijsko spasenje. V. UPT. TRSTENJAK. Nuove religioni.. skripta. Prva iskustva o Bogu.. Religions psychologie. Dakovo. Zagreb. Paulist press. Lijecnik i dusa. M.. KEILBACH.. 1990. 1986. Zagreb. Dakovo. G.EDITORE. Raznolikosti religioznog iskustva. GROM.. . JAMES. PETROCCHI. Mijo NIKIC. KS. Naprijed. M. Zagreb. SATURA. 1944.