You are on page 1of 122

ČOVJEK U KUR’ANU VJEČNI ŽIVOT

Naslov izvornika

‫انسان در قرآن‬ ‫زندگی جاوید یا حیات اخروی‬
Urednik MUNIB MAGLAJLIĆ

Likovno oblikovanje SENAD PEPIĆ

MURTEZA MUTAHARI

UVOD U ISLAMSKI SVJETONAZOR
ČOVJEK U KUR’ANU VJEČNI ŽIVOT SVEZAK 4

Prijevod sa perzijskog MEDIHA IMAMOVIĆ

Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini Sarajevo 1432/2011.

.

Č� OVJEK U KUR’ANU .

.

koje naziva esfelu safilin. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji. zemlje i meleka. hoda na dvije noge i govori. ali također i padati do najnižih razina. naslovom Čovjekove vrijednosti. Najuzvišenije pohvale i najveća korenja u Kur’anu su vezana za čovjeka. Čovjek u islamu nije samo životinja uspravnog stasa. a istovremeno nižim od četveronožaca. Kur’an hvali i uzdiže čovjeka. koja ima široke nokte. čovjek je biće koje ima sposobnost potčiniti sebi svijet i uzeti meleke sebi u službu.ČOVJEK UNUTAR ISLAMSKOG SVJETONAZORA Priča o čovjeku – unutar islamskog pogleda na svijet – čudesna je priča. Raspravu ćemo početi kur’anskim pohvalama čovjeka. ٌ َ ِّ‫َ ْ َ َ َ ُّ َ ْ َ َ َ ى‬ َََُْ ْ ُ َ ً َ َ َْ ‫وإِذ قال ربك لِلمالئِكة إن جاعل ف األرض خليفة قالوا أتعل‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِّ‫َ َ ُ ْ ُ َ َ ْ ُ ىِّ َ َ َ َ ُ َ ُ ْ َ َ ُ َ ى‬ ُ ‫فيها من يفسد فيها ويَسفك ادلماء ونْن نُسبىِّح بَمدك ونقد‬ ‫س‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َ ْ َ َ َ ُ َ ْ َ ِّ‫َ َ َ َ ى‬ َ ُ ‫لك قال إِن أعلم ما ال تعلمون‬ 7 . Prema Kur’anu. Ovo biće je sa stanovišta Kur’ana složenije i tajanstvenije od toga da bi se moglo definirati samo s ovih nekoliko riječi. ali ga i kori. Sam čovjek treba o sebi odlučiti i odrediti svoju krajnju sudbinu. Čovjekove vrijednosti 1. Njega Kur’an smatra uzvišenijim od neba.

a potom ih melecima predoči i zapovijedi: “Kažite Mi imena njihova.Murteza Mutahari I kada Gospodar tvoj reče melecima: “Na Zemlji ću. znalac i mudar!” 1 2 Bekare. “Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas poučio Ti! Ti si. 30. i kako Tebi dolikuje. En’am. i neke je od vas uzdigao nad drugima za nekoliko razina. zahvaljujući Ti. Naučni kapacitet čovjeka je najveći kapacitet koji može imati jedno stvorenje. َ َ َ َ َ َ َ ْ َ َ ْ ُ َ َ َ َّ‫َ َ ذَّ َ َ َ َ ْ َ َ ُ ذَّ َ ُ ذ‬ ‫وعلم آدم األسماء كها ثم عرضهم ع المالئِكة فقال أنبئُون‬ ِ ِ َّ‫َ َ ُ ْ ُ ْ َ َ َ َ ْ َ َ َ ذ‬ َ ُ َ َ َْ َ َ ْ ُ ‫بِأسماء هـؤالء إن كنتُم صادقني قالوا سبحانك ال علم لا إال ما‬ ِ ِ ِ ِِ ِ ِ َْ ُ َ ْ َ َ َ َّ‫َ ذَّ ْ َ َ ذ‬ ُ ِ ‫علمتنا إنك أنت العليم الكيم‬ ِ ِ I pouči On Adema imenima stvari svih. zbilja. 165. ako istinu govorite!” “Slavljen nek’ si!” – povikaše meleci. 8 . veličamo!” On odgovori:”Ja znam ono što ne znate vi!”1 َّ‫ُ ذ‬ ََْ ْ ُ َ َْ ََََ َ َ َ ْ ُ ََ َ َْ ‫وهو الى جعلكم خالئِف األرض ورفع بعضكم فوق‬ ِ ِ َ َ َْ َ ََ ْ ُ َ َ ْ ُ َ ُ ِّ‫ى‬ ‫بعض درجات لَبْلوكم ف ما آتاكم‬ ٍ ٍ ِ A On čini da vi na Zemlji budete namjesnici. Ja postaviti namjesnika!” – oni upitaše: “Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo. doista. da bi vas onim što vam je podario na kušnju stavio!2 2.

3 4 9 .reče On – “obavijesti ih ti o imenima njihovim!” I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim. On reče: “Zar vam nisam rekao da Ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje. 30. 5 Rum. 31-33. čistoj vjeri.4 َ َ َ َ َّ‫َ ً ْ َ َ ذَّ ذَّ َ َ َ ذ‬ ِّ‫َ َ ْ َ ْ َ َ ى‬ ‫فأقِم وجهك لِدلين حنيفا فِطرة الل الت فطر الاس عليْها‬ ِ ِ ِ ِ Okreni lice svoje ti. kao vjernik pravi. prema kojoj On ljude stvori!5 Bekare. i da znam doista ono što na javu iznosite i ono što skrovitim držite?!”3 3. Sva poricanja i sumnje su bolesti i zastranjenja od čovjekove izvorne prirode. iz kičmi njihovih. Allahovoj prirodi. A’raf. kao i obaviještenost o Njemu u dubini svoje svijesti.Čovjek unutar islamskog svjetonazora َ َ ُ َ ْ َ َ َ َ ْ َ ْ َ ْ ُ َ َ َّ‫َ ُ َ ْ ُ َ ْ َ ْ َ َ ذ‬ ‫قال يَا آدم أنبئهم بِأسمآئِهم فلما أنبَأهم بِأسمآئِهم قال ألم أقل‬ ِ ِ ِ َ َ َ ُ ُ َ َُ ْ ََ َْ َ َ َ َّ‫ذَّ ُ ْ ىِّ َ ْ َ ُ َ َ ذ‬ ‫لكم إن أعلم غيْب السماوات واألرض وأعلم ما تبْدون وما‬ ِ ِ ِ َ ُُْ َ ُْ ُ ‫كنتم تكتمون‬ “O Ademe!” . َ ُّ َ َ َ َ ْ َ ُ ُ ََ ْ ُ َ َ ْ َ َ ْ ُ َّ‫ْ ُ ىِّ ذ‬ ‫وإِذ أخذ ربك من بَن آدم من ظهورهم ذريتَهم وأشهدهم ع‬ ِ ِ ِِ ِ َّ‫َ ُ ْ َ َ ْ َ َ ىِّ ُ ْ َ ُ ْ َ َ َ ْ َ َ َ ُ ُ ْ َ ْ َ ْ َ َ ذ‬ ‫أنفسهم ألست بِربكم قالوا بل شهدنا أن تقولوا يوم القيامة إنا‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ُ َ َ َ َ ْ َ َّ‫ذ‬ ‫كنا عن هذا غفِلني‬ ِ A kad je Gospodar tvoj od potomaka Ademovih. izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da protiv sebe posvjedoče. Čovjek posjeduje fitret kojim prepoznaje Boga. 172.

pa mu oprosti i Stazom Pravom ga uputi. Od njega se traži da svojim radom i dosjetljivošću zemlju učini podobnom za život i svojim izborom odabere jedan od dva puta. Povjerenik je Božiji. pored materijalnih činioca koji postoje u mineralima. potom ga skladno uobličava i u njega Svoj Duh udahnjuje. postoji i duhovni. Čovjek ima samostalnu i slobodnu ličnost. biljkama i životinjama. 122. tijela i duše: َ َ َ َّ‫ُ ذ‬ َ ْ َ ْ َ َ َ َ َ ُ َ َ َ ٍ ْ َ َّ‫ذَّ ِ َ ْ َ َ ُ ذ‬ ‫الى أحسن ك شء خلقه وبدأ خلق النسان من طني ثم جعل‬ ٍ ِ ِ ِ ِ َ َ َ َ ُ َّ‫ُ ذَّ َ ذ‬ َُ َْ َّ‫ُ َ َ ىِّ ذَّ ذ‬ ُّ ‫نسله من ساللة من ماء مهني ثم سواه ونفخ فيه من روحه‬ ِ ِ ِ ِ ٍ ِ ِ ٍ ِ ٍ Onaj Koji je lijepom dao svaku stvar koju stvorio je. Čovjek je odabrano i izabrano biće.7 6. Ta-Ha. Stvaranje čovjeka je smišljeno. Čovjek je spoj prirodnog i natprirodnog. sreću ili nesreću. božanski činilac.Murteza Mutahari 4. U čovjekovoj biti. 10 .6 5. Ima poslanicu i odgovornost. i čovjeka prvog stvorio od gline. a zatim mu potomstvo stvara od kaplje hude tekućine. َ َ َََْ ْ َ ََ ََ ََْ ْ َ َ َّ‫ذ‬ َْْ َ َ َ َّ‫ذ‬ ‫إنا عرضنَا األمانة ع السماوات واألرض والبَال فأبني أن‬ ِ ِ ِ ِ ِ ً ُ َ ً ُ َ َ َ ُ َّ‫َ ْ ْ َ َ َ َ ْ َ ْ َ ْ َ َ َ َ َ َ ْ َ ُ ذ‬ ‫يملنها وأشفقن منها وحلها النسان إنه كن ظلوما جهوال‬ ِ ِ ِ ِ 6 7 Sedžda. nije slučajno. materijalnog i duhovnog. 7-9. َ َ َ َ َ َ َ ُ ُّ َ ُ ْ َّ‫ُ ذ‬ ‫ثم اجتَبَاه ربه فتَاب عليْه وهدى‬ ِ A potom ga odabra njegov Gospodar.

72. On osjeća i spoznaje stvarnog sebe onda kada spozna u sebi ovu plemenitost i čast i kada sebe bude smatrao većim od niskosti. Čovjek posjeduje plemenitost i čast. pa su odbili da ga ponesu i od njega se sustegli bijahu. il’ nezahvalan on. i Zemlji. 70. i planinama. i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali!10 Ahzab. od kaplje sjemena smiješana stvaramo.8 ْ ْ َ َ َّ‫ذ‬ ْ َّ‫ُّ ْ َ َ ْ َ ذ‬ َ ً َ ُ َْ َ َ ً ‫إنا خلقنَا النسان من نطفة أمشاج نبتَليه فجعلنَاه سميعا بَصريا‬ ِ َ ِ ٍ ٍ ِ ِ ِ ِ ِ ُ َ َّ‫َ َ ْ ُ ذَّ َ ذَّ َ ً َ ذ‬ ً‫إنذَّا هدينَاه السبيل إما شاكرا وإما كفور‬ ‫ا‬ ِ ِ ِ ِ ِ Mi čovjeka. i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili. Bog ga je uzdigao nad mnogim Svojim stvorenjima.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Mi smo doista Polog ponudili nebesima. podlosti. potom ga kušnji izvrgavamo.9 7. doista je čovjek nepravedan prema sebi i neznalica velika. 10 Isra’. 8 9 11 . zatočeništva i odanosti strastima: ْ َّ‫َ َ َ ْ َ ذ‬ ْ ُ َََْ ََ َ ِّ‫ْ َ ىِّ َ ْ َ ْ َ َ َ ْ ُ ى‬ ‫ولقد كرمنَا بَن آدم وحلنَاهم ف الب والحر ورزقنَاهم من‬ ِ ِ ِ ً ْ َ َ ْ َ َ ْ َّ‫َ َ ذَّ ْ َ ُ ْ َ َ َ ىِّ ذ‬ َّ‫ذ‬ ‫الطيىِّبَات وفضلناهم ع كثري ممن خلقنا تفضيال‬ ِ ِ ٍ ِ A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali. i da čuje i vidi činimo! Mi njemu na Pravu Stazu ukazujemo: pa il’ je zahvalan. zbilja. a čovjek Polog ponese. 2-3. Dehr.

Uspjet će onaj ko je očisti. njegova dužnost je pokoravanje Božijoj zapovijedi. 11 12 12 . Čovjek posjeduje moralnu savjest. Čovjek se smiruje samo sjećanjem na Boga.11 9. srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu!12 10. Blagodati na Zemlji stvorene su za čovjeka.13 11. a šta dobro je. Njegove želje su beskonačne. Svim do čega dođe postaje zasićen. 7-8. Šems. ْ َ ُ ُّ َ ْ َ ُ ُ‫أَال بذكر اهلل تطمئ الْقل‬ ‫وب‬ ِ ِ ِِ ِ ً َّ‫ُ ذ‬ َ َّ‫َ َ َ َ ُ ذ‬ َْ ‫هو الى خلق لكم ما ف األرض جيعا‬ ِ َ ِ ِ ِ On je taj koji vam je sve na Zemlji stvorio. 29. Zahvaljujući prirodnom nadahnuću shvata šta je lijepo.Murteza Mutahari 8. osim spajanjem s beskonačnom Božijom Biti. Čovjek je stvoren da obožava samo svoga Gospodara i da prihvata Njegovu naredbu. a šta ružno. Prema tome. 28. ََْ َ َ ْ َ َ َ َ ُ ُ َ َ َ ْ َ َ َ َّ‫َ َ َ ذ‬ ‫ونفس وما سواها فألهمها فجورها وتقواها‬ ٍ Pa je nadahnu (dušu) da znade šta zlo joj je. R’ad. 13 Bekare. A doista.

19. gdje treba ići: ََ ُ َ َ ْ ْ ُ َ ُ ْ ُ َ َ َّ‫ذ‬ ُ ُ َ ِ َّ‫َ ذ‬ ُ‫وال تَكونُوا كلين نَسوا الل فَأَنساهم أَنفسهم أُولك هم‬ ِ َ ُ َْ ‫الفاسقون‬ ِ I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili. mnoge će se prikrivene zbilje. koje su mu danas skrivene. 56. Hašr. َ ْ ْ َ ُ َ َ َ َ َ َ َ ْ َ َ َ َ َ ْ ِّ‫َ ْ َ ى‬ َ ُ ْ ََ ‫لقد كنت ف غفلة من هذا فكشفنَا عنك غطاءك فبَصك الَوم‬ ِ ٍ ِ ٌ َ ‫حديد‬ ِ Bio si prema ovome nemaran.14 12. pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grješnici!15 13. pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu. zbog čega je stvoren. Čim čovjek ode s Ovoga svijeta i ukloni se zastor od tijela koji je prekrivao lice njegove duše. otkriti. zaboravio je sebe. 16 Kaf. 22. Ako zaboravi svoga Gospodara. Čovjek sebe pronalazi jedino na putu obožavanja svoga Gospodara u sjećanjem na Njega. šta treba raditi. 14 15 13 .Čovjek unutar islamskog svjetonazora ُ ْ َّ‫َ َ َ َ ْ ُ ْ ذَّ َ ْ َ ذ‬ ‫وما خلقت الن والنس إال لَعبُدون‬ ِ ِ ِ ِ ِ A ljude i džine stvorio sam samo da Meni robuju. ne zna ko je. i pogled tvoj danas je oštar!16 Zarijat.

Murteza Mutahari

14. On ne radi samo za materijalnu korist. Materijalne životne potrebe nisu njegov jedini pokretač. On se ponekad zalaže i izgara za mnogo uzvišenije ciljeve i ideale. Moguće je da u svojim zalaganjima i naporima, osim Božijeg zadovoljstva, nema drugog cilja.

ُ ْ َ ً َّ‫ً ذَّ ْ ذ‬ ْ ُ َّ‫َ ذَّ َ ذَّ ْ ُ ْ ُ ْ َ ذ‬ َ ِّ‫َ َ ى‬ ‫يَا أيتُها الفس المطمئنة ارجع إل ربك راضيَة مرضية فادخل‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َّ‫َ ْ ُ َ ذ‬ ‫ف عبَادى وادخل جنت‬ ِ ِ ِ ِ
O, ti dušo smirena, vrati se svome Gospodaru zadovoljna, a i On zadovoljan s tobom, pa uđi među robove Moje, uđi u Džennet Moj!17

َ ْ ُ َ َ ْ ُ ُّ َ َ َ َّ‫َ ذ‬ ََْ َ َ ُ‫وعد الل الْمؤمنني والْمؤمنَات جنات تْرى من تْتها األنهار‬ ِ ِ ِِ ِ ٍ ِ ِ ً َ َ َّ‫َ ذ‬ ِّ‫َ ْ َ ْ َ ٌ ى‬ َ ََ َ َ ِ َ ‫خادلين فيها ومساكن طيىِّبَة ف جنات عدن ورضوان من اهلل‬ ِ ِ ِ َ ِ ِ ِ ِ ٍ ْ ُ ْ َْ َ ُ َ َ َُْ َ ُ َ ‫أكب ذلِك هو الفوز العظيم‬ ِ
Vjernicima i vjernicama Allah je obećao rajske bašče kroz koje teku rijeke – u njima oni vječno ostat će – i u vrtovima edenskim dvorce ugodne! A naklonost Allahova veća je od svega toga, to je, eto, uspjeh veliki!18 U skladu s onim što smo rekli, čovjek je sa stanovišta Kur’ana biće odabrano od Gospodara, Njegov namjesnik na zemlji. Polovina njegovog bića je duhovna, a polovina materijalna. Posjeduje prirodu koja prepoznaje Boga, slobodan je, neovisan, povjerenik Božiji, odgovoran za sebe i svijet, vlada prirodom, zemljom
17 18

Fedžr, 27- 28. Tevba, 72.

14

Čovjek unutar islamskog svjetonazora

i nebom, nadahnut je da razlikuje dobro i zlo; njegovo postojanje počinje od slabašnosti i nemoći, kreće se ka snazi i savršenstvu i uzdiže se, ali se ne smiruje osim u okrilju Božijem i uz sjećanje na Njega. Njegov naučni i djelatni kapacitet je neograničen. Posjeduje čast i plemenitost po biti. Ponekad njegovi motivi nemaju u sebi ničeg materijalnog i ovozemaljskog. Dato mu je pravo zakonitog iskorištavanja Božijih blagodati, ali prema svom Gospodaru ima određenu obavezu. Čovjekovi nedostaci Upravo ovo biće u Kur’anu je istovremeno predmet najvećih ukora i prijekora.

ً ُ َ ً ُ َ َ َ ُ َّ‫ذ‬ ‫إنه كن ظلوما جهوال‬ ِ

Doista je čovjek nepravedan prema sebi i neznalica velika.19

ٌ ُ َ َ َ َ ْ َّ‫ذ‬ ‫إِن النسان لكفور‬ ِ
Čovjek je zbilja nezahvalan!20

ْ ْ ُ َّ‫َ ذَّ ذَّ ْ َ َ َ ْ َ َ ذ‬ ‫كال إن النسان لَطغ أن رآه استَغن‬ ِ ِ
Zbilja, čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim vidi.21

Ahzab, 72. Hadždž, 66. 21 Alak, 6-7.
19 20

15

Murteza Mutahari

ً ُ َ ُ َ ْ َ َ ‫كن النسان عجوال‬ ِ
Čovjek je nagao.22

ْ َ َ َّ‫َ ْ َ ً َ ْ َ ً َ َ ذ‬ َ َ َ ُّ ُّ َ َ َّ‫َ َ َ ذ‬ ‫وإِذا مس النسان الض دعنا لَنبه أو قاعدا أو قآئِما فلما كشفنَا‬ ِ ِِ ِ ِ ُ َّ‫َ ْ ُ ُ ذَّ ُ َ ذَّ َ َ ذَّ ْ ْ ُ َ ُ ٍّ ذَّ ذ‬ ‫عنه ضه مر كأن لم يَدعنَا إل ض مسه‬ ِ
Kada čovjeka nevolja koja pogodi, tad se Nama moli na strani svojoj ležeći, ili sjedeći, ili stojeći! I kad mu nevolju njegovu otklonimo, on tada – kao da Nam se ni molio nije zbog nevolje što ga zadesi – svojim putem nastavlja!23

َ ََ ً َ ُ َ ‫وكن النسان قتُورا‬
Čovjek je doista tvrdica!24

ً َ َ ْ َ ََْ َ ُ َ ْ َ َ ‫كن النسان أكث شء جدال‬ ٍ ِ
Čovjek raspravlja ponajviše.25

ً ُ َ َ ُ َ َ ْ َّ‫ذ‬ ‫إن النسان خلق هلوع‬ ِ ِ ِ
Doista, čovjek je stvoren malodušan.26
Isra’, 11. Junus, 12. 24 Isra’, 100. 25 Kehf, 54. 26 Me’aridž, 19.
22 23

16

27 Dobar ili loš – kakva je čovjekova suština? Kakav je na kraju čovjek? Je li čovjek prema Kur’anu dobro ili loše stvorenje. posjednik svih ljudskih savršenstava jeste čovjek s vjerom. škrt je i tvrdica. a ne čovjek bez vjere. biće zbog kojeg je sve stvoreno i. biće kojem su se meleci poklonili. nepristupačan je kad ga dobro pohodi. U Kur’anu postoje ajeti koji objašnjavaju kakav je čovjek koji je hvaljen i kakav je čovjek koji je ukoren. 20-21. Čovjek bez vjere je nedostatan i nepotpun. a druga za pokuditi. koje posjeduje u potencijalu. Glavni uvjet čovjekovog dosezanja savršenstava. nevjernik je i niži od životinje. a polovina tama? Kako je moguće da ga Kur’an na najvećoj razini hvali i na najvećoj razini kudi?! Istina je da ove hvale i pokude nisu zbog toga da pokažu kako je čovjek biće s dvije suštine – jedna polovina je za pohvaliti. jeste vjera. Sam čovjek je taj koji treba biti svoj graditelj. prolijeva krv. i to uistinu dobro ili uistinu loše? Je li biće s dvije suštine? Polovina njegove suštine je svjetlo. na koncu. Posredstvom vjerovanja znanje izlazi iz oblika nedoličnog sredstva u rukama duše koja je sklona zlu i poprima oblik korisnog sredstva. 17 . Iz vjere proizlaze takvaluk. 27 Me’aridž. Kur’an je stava da čovjek sva savršenstva posjeduje u potencijalu i treba ih dovesti u aktuelno stanje. Takav čovjek je pohlepan. Prema tome. istinski čovjek je onaj koji je namjesnik Božiji na zemlji. dobra djela i zalaganje na Božijem putu.Čovjek unutar islamskog svjetonazora ً ُ َ ُ ْ َ ْ ُ َّ‫َ َ ذَّ ُ ذَّ ُّ َ ُ ً َ َ َ ذ‬ ‫إذا مسه الش جزوع وإِذا مسه الري منوع‬ ِ Jada se kada ga nesreća zadesi.

ako se spoji s jedinstvenom zbiljom – uz koju se smiruje. ali njima ne gledaju. biti poput drveta koje je odvojeno od svog korijena. i koji među se strpljenje preporučuju!28 ْ َ ُ َ ْ َ َّ‫َ ُ ْ ُ ُ ٌ ذ‬ َ ِّ‫َ َ َ ْ َ َ َ ِ َ ذَّ َ َ ً ىِّ َ ْ ى‬ ‫ولقد ذرأنا لَهنم كثريا من الن والنس لهم قلوب ال يفقهون‬ ِ ِ ِ ِ َ َ ْ ُ َ َ ُ َ ْ َ َّ‫َ َ َ ُ ْ َ ْ ُ ٌ ذَّ ُ ْ ُ َ َ َ َ ُ ْ َ ٌ ذ‬ ‫بِها ولهم أعني ال يبصون بِها ولهم آذان ال يسمعون بِها أولـئك‬ ِ ِ ُّ َ َ ْ ُ ْ َ َ ْ َ َ ‫كألنعامِ بل هم أضل‬ A za Džehennem Mi smo džine i ljude mnoge stvorili. 18 . 179. i koji među se Istinu preporučuju. doista – osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. ali njima ne slušaju! Oni su kao stoka. oni uši imaju. posjedovat će sva savršenstva. ali njima ne razmišljaju. A’raf. Kao primjer. navest ćemo nekoliko ajeta: ُ َ َ َ َ َّ‫َ ْ َ ْ ذَّ ْ َ َ َ ُ ْ ذَّ ذ‬ َّ‫ذ‬ ‫والعص إن النسان لف خس إال الين آمنُوا وعملوا الصالَات‬ ِ ِ ِ ِ ِ ٍ ِ ِ ِ ِ َْ ْ َّ‫ذ‬ ْ َ َ َ َ ِّ‫ى‬ ْ َ َََ ‫وتواصوا بِالق وتواصوا بِالصب‬ ِ Tako Mi vremena. ukoliko se odvoji od te zbilje – tj. Boga. oni srca i pameti imaju. pa i gori!29 28 29 Asr. dok će. Čovjek. vjerujući u nju i sjećajući je se. oni oči imaju. čovjek je na gubitku.Murteza Mutahari Iz ovih ajeta se može zaključiti da čovjek koji nema vjere i koji je odvojen od Boga nije istinski čovjek.

pri čemu mu svaka od njih daje jednu posebnu dimenziju i čini neodvojivu nit u sastavu njegovog bića. Međutim. Oblast čovjekovih želja i potreba. Čovjek snagom promišljanja otkriva univerzalne zakone svijeta i na temelju univerzalne spoznaje svijeta i otkrivanja univerzalnih zakona prirode praktično prirodu stavlja sebi u službu i na raspolaganje. ukoliko se pravilno 19 . 2. Ne prodiru u dubinu suštine i biti stvari niti u logičke odnose među njima. On. Oblast opažanja i otkrivanja sebe i svijeta Životinjska čula su put i sredstvo obaviještenosti životinje o svijetu. Isti ovaj složeni mehanizam. uveliko odmakao od njih. u čovjeku postoji i druga snaga za percepciju i otkrivanje sebe i svijeta. I u prethodnim raspravama smo ukazali na ovu vrstu spoznaje koja je svojstvena samo čovjeku i rekli smo da je mehanizam spoznaje putem promišljanja najsloženiji mehanizam u čovjekovom biću. koja ne postoji u drugim živim bićima i ta tajanstvena moć jeste promišljanje. Čovjek je materijalno-duhovno biće. Obaviještenost i spoznaja koju čula daju životinji ili čovjeku površni su i izvanjski. Oblast padanja pod uticaj želja i njihov odabir. posjeduje i niz osobenih i dubokih razlika. i pored svih zajedničkih vidova koje ima s ostalim živim bićima.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Višedimenzionalno biće Iz dosad rečenog je jasno da se čovjek. Oblast opažanja i otkrivanja sebe i svijeta. Čovjek je u tome isti kao ostale životinje i ponekad su neke životinje na tom polju jače od čovjeka. 3. Ove razlike se ogledaju u tri oblasti: 1. unatoč svim vidovima zajedništva koje posjeduje s ostalim živim bićima.

opet dati prednost saznavanju. samo po sebi je poželjno za čovjeka. za suprotnim spolom. za snom. Znanje je. ni težinu i ne mogu se izvagati materijalnim stvarima. Čovjek prirodno bježi od neznanja i hita ka znanju. koja nadilazi osjetilno. znanje i obaviještenost su dio duhovnog aspekta čovjekovog bića. Želja za hranom. ako sazna da postoji neka tajna iznad galaksija i da saznavanje ili nesaznavanje te tajne neće imati nikakvog uticaja na njegov život. Znanje i obaviještenost.. Čovjek ovom spoznajom otkriva mnoge zbilje s kojima nema neposredan doticaj putem čula. Druge potrebe čovjeka vuku ka središtima koja nisu materijalna. pod uticajem materijalnih i ovozemaljskih želja i potreba. U čovjeku postoji nagon za traženjem istine i istraživanjem. Čovjek će. tj.Murteza Mutahari razmotri. ka onim stvarima koje nemaju ni obim. vuku ga ka materiji i Ovom svijetu. a naročito filozofska spoznaja Boga. za odmorom i smirajem i sl. pored toga što je sredstvo da bi se bolje živjelo i da bi se bolje iznio teret odgovornosti. Osnovne duhovne potrebe koji su do danas spoznate i prihvaćene su sljedeće: 1. odvija se posredstvom ove tajanstvene i samo čovjeku svojstvene sposobnosti. Čovjekova spoznaja. bit će čudesna kapija za spoznaju samog čovjeka. kao i ostala živa bića. 20 . Ali želje koje čovjeka vuku sebi ne svode se samo na ove. Oblast čovjekovih želja i potreba Čovjek je. sami po sebi. poželjni su čovjeku i pružaju mu užitak. Znanje Čovjek ne želi znanje i upućenost u stvari samo zato da bi ovladao prirodom i da bi to mu koristilo u materijalnom životu. Prema tome.

proizlazi iz moralne savjesti. Ovakva djela nazivaju se moralno dobro. pomogne mu i izbavi ga iz kandži sigurne smrti.) 30 21 .Čovjek unutar islamskog svjetonazora 2. drugim riječima. I ovo je također svojstveno samo čovjeku. bez ikakvih zaliha hrane i bez sredstava. Zar savjest tog čovjeka njemu tada ništa ne nalaže? Zar mu ne govori da je dobročinstvo nagrada za dobročinstvo? Zar mu ne govori da je zahvalnost onome ko ti je učinio dobro obavezna i potrebna? Odgovor je pozitivan. Časni Kur’an kaže: Zar je nagrada za dobro nešto drugo doli dobro? (Rahman. Zamislite da se čovjek nađe u teškim okolnostima u strašnoj pustinji. Prisjeća se da ga je jednog dana upravo on spasio. Moralno dobro Čovjek jedan dio radnji obavlja ne sa ciljem da bi pomoću njih stekao korist ili da bi otklonio štetu. Poslije nekoliko godina ona osoba što je jednog dana bila izložena teškoćama vidi svoga starog spasioca kako je zapao u nemoć. ako mu ova osoba pomogne? A šta će drugi reći ako se ne obazre i ne pokaže ni najmanju reakciju? Sigurno je da će ga u prvom slučaju pohvaliti. U takvoj prilici nađe se neki drugi čovjek. Šta će reći savjest drugih ljudi. Nakon toga njih dvojica se rastanu i ne viđaju se. već zbog padanja pod uticaj niza osjećaja. Obavlja ih zbog toga što vjeruje da mu ljudskost to nalaže. a ne zbog materijalne koristi. tiče se duhovne dimenzije čovjeka i jedan je od vidova njegove duhovnosti. Svakog trena mu prijeti smrt. Mjerilo mnogih čovjekovih djela jeste moralno dobro ili. To što savjest tog čovjeka nalaže da je dobročinstvo nagrada za dobročinstvo30 i to što ljudska savjest nalaže da onome ko dobro nagradi dobrim treba čestitati. mnoga djela čovjek izvršava zbog moralne vrijednosti. koji se nazivaju moralni osjećaji. a u drugom slučaju će ga ukoriti. a neobazrivost treba ukoriti i pokuditi. 60.

on se kretao od zajedničkih plesova i ritmičkih po22 . Životinja ne razmatra pitanje lijepog samara. da ima lijepo ime. jedino su se razlikovali njegov način i predmet obožavanja. da mu odjeća bude lijepa. lijepog smještaja. a moralna vrijednost je bez značenja. želi da mu aureola ljepote obuhvati čitav život. ali više nego na bilo šta drugo obraća pažnju na ljepotu i izgleda kuće. Ljepota Sljedeći duhovni aspekt čovjeka jeste ljubav prema ljepoti. Potreba za svetim i robovanjem Jedno od najpostojanijih i najstarijih očitovanja čovjekove duše i jedan od najizvornijih aspekata čovjekovog bića jest osjećaj molitve i pokornosti. Gradi kuću da bi stanovao. Proučavanje naslijeđa ljudskog života pokazuje da je u svakom vremenu i prostoru gdje je postojao čovjek postojala i molitva (obraćanje Bogu) i obožavanje.. Životinji se ne nameće pitanje ljepote. ali jednako pridaje značaj i ljepoti boje i kroja. a hoće li jasle biti lijepe ili ne uopće nije važno. Čovjek voli da lijepo izgleda. 3. da mu ulica i grad budu lijepi. da mu rukopis bude lijep.Murteza Mutahari Ostala živa bića uopće ne posjeduju takvo mjerilo. Ono što nju zanima jeste ono što se nalazi u jaslama. da mu prizori pred očima budu lijepi. Čovjek unosi ljepotu u sve vidove svog života. Za životinju moralno dobro nema smisla. štaviše i način postavljanja hrane u posude i na sofru – sve je to zasnovano na principu ljepote. Što se tiče načina. Odjeću oblači zbog hladnoće ili toplote. lijepog prizora. Važan dio njegovog života čini ljepota.. ukratko. Čak i sofra koju prostire da bi jeo hranu i posuda u koju sipa hranu. 4.

a pored toga odvratili su ljude od robovanja nečemu mimo jedinstvene Biti Božije (tj. tj. neki kamen. bespočetne. Moguće je da on sam ne bude svjestan svojih ubjeđenja kao vjere. a također i s gledišta nekih učenjaka koji izučavaju religiju31. nevidljivog Boga. Osjećaj pokornosti. kaže: “Spontana potreba za molitvom je nužna posljedica činjenice da. vječne biti koja je iznad vremena i prostora. ono ipak može samo naći druga (svoga “velikog druga”) u idealnom svijetu. Može obožavati svoje pretke. kako Ikbal prenosi. S gledišta vjerski neosporivih stvari. čovjek je na početku bio monoteista i obožavao je svog zbiljskog Gospodara. odvojene od drugih njegovih ubjeđenja. vrstama obreda i djelima kojima se treba iskazivati pokornost. pa do najuzvišenijih poniznosti i skrušenosti i najnaprednijih zikrova i hvala. 31 32 Kao što je npr. naciju. već o tome koju vjeru ima. Znači. postoji u svakom pojedincu. Marks Mueller. mjeseca. čovjekom ili drugim stvorenjem. od širka). Obožavanje kipova. 23 . U prvom svesku smo citirali Eriha Froma: “Moguće je da čovjek obožava životinje.”32 William James. svoju partiju.. da misli da nema nikakve vjere. a što se tiče predmeta obožavanja. drveća. zlatne kipove. Ne radi se o tome da li čovjek ima vjeru ili nema. nije čovjek obožavanje počeo s kipom. i onda postepeno napretkom civilizacije stigao do obožavanja jednoga Boga. Svijet otuđen od sebe. svoju društvenu klasu. on je bio različit: od kamena i drveta do samostojne. iako je najintimnije empirijsko ja čovjeka društveno ja.. bogatstvo ili uspjeh. koji se ponekad tumači i kao vjerski osjećaj..Čovjek unutar islamskog svjetonazora kreta praćenih nizom zikrova i virdova. Nisu poslanici donijeli i izumili pokoravanje. zvijezda i ljudi predstavlja vrstu zastranjenja koja se desila kasnije.. već su podučili ljude načinu pokoravanja. Moguće je i suprotno. produhovljenog (božanskog) čovjeka ili predvodnika koji ima šejtanska svojstva.

Oni koji je imaju najviše možda su najreligiozniji ljudi. poziva se na nju u svom srcu. Osjećaj potrebe za molitvom je osjećaj urođene potrebe za uzvišenijim savršenstvom u kojem nema nedostatka i ljepotom u kojoj nema ružnoće. nestajanja i ograničenosti i.”35 Obnova vjerske misli u islamu. 33 34 24 . 56. po riječima Einsteina. Obožavanje stvorenja na svaki način jedna je vrsta zastranjenja ovog osjećaja s glavnog pravca. Isti izvor. str. cilja.”33 William James u vezi sa sveobuhvatnošću ovog osjećaja kod svih ljudi.Murteza Mutahari Većina ljudi. Čovjek u stanju obožavanja želi da uzleti iz svog ograničenog bića i da uspostavi vezu sa zbiljom u kojoj nema nedostatka. zastave i domovine i požrtvovanost za ove stvari. Najniži parija na ovoj zemlji može se osjećati vrijednim zbog ovog velikog priznanja. proizvodi su tog osjećaja. kaže: “Moguće je da se ljudi mnogo razlikuju po pitanju stepena do kojeg su obuzeti ovim osjećajem unutarnjeg posmatranja. uvijek ili ponekad. 113 (po bosanskom izdanju). Kod raznih ljudi različita je i svijest. Ali siguran sam da se čak i oni koji kažu da su sasvim bez nje varaju i posjeduju je u nekom stepenu. Današnje čovjekovo hiperboličko uzdizanje stranačkih ili nacionalnih heroja.”34 Pretvaranje heroja. priče o obožavanju partije. velikog naučnika našeg vremena: “U tom stanju čovjek shvata mizernost ljudskih želja i ciljeva i osjeća veličinu i veličanstvenost koja se pokazuje iznad stvari i pojava u prirodi i mislima. str. učenjaka ili vjerskih ljudi u bajkovite junake posljedica je osjećaja posvećenosti čovjeka koji želi posjedovati biće vrijedno štovanja i smatranja svetim i zaljubljenički ga veličati na natprirodnoj razini. manjkavosti. puta. 35 Svijet kojeg ja vidim.

dio svojih snaga upotrebljavaju u skladu sa željom i žudnjom ili strahom i prateći želju. Sljedeća razlika između životinje i čovjeka u odnosu na biljke i minerale je ta da čovjek i životinja. magnet koji ima moć privlačenja željeza. shvatanjem i željom. 113 (po bosanskom izdanju). normalni je životni čin pomoću kojeg malo ostrvo naše ličnosti iznenada otkriva da je smješteno u većoj životnoj cjelini. sam po sebi i kao jedan vid predodređenosti vuče željezo prema sebi. s biljkom koja raste iz zemlje i s drvetom koje behara i daje voće. Ukoliko je snaga praćena sviješću.”36 Pokornost i obožavanje pokazatelji su jedne mogućnosti i jedne želje u čovjeku: mogućnosti izlaska iz granica materijalnog i želje za spajanjem s uzvišenijim i širim obzorjem. Ovakva želja i ovakva ljubav svojstvena je samo čovjeku. Magnet nije obaviješten o svom djelovanju. 25 . Činilac iz kojeg proizlazi neki učinak naziva se snaga ili moć. Svako stvorenje u svijetu izvor je jednog ili više učinaka. Zato u svakom stvorenju. Zbog toga su obožavanje i molitva jedan od duhovnih aspekata čovjekove duše. Različite sposobnosti ljudi Snaga i moć nemaju potrebu za definicijom. razlikovanje ljudi u načinu potpadanja pod uticaj želja i odabiranju jedne od njih tema je koju ćemo razmatrati u narednim raspravama. za razliku od biljaka i minerala. Međutim. naziva se sposobnost. 36 Obnova vjerske misli u islamu.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Ikbal kaže: “Namaz. Naprimjer. str. Isto je i s vatrom koja sagorijeva. postoji snaga i moć. niti ima želju i žudnju niti strah i zebnju koji zahtijevaju da privuče željezo sebi. i u mineralima i u biljkama i u životinjama i u čovjeku. kao sredstvo duhovnog nadahnuća.

Ovu sposobnost čovjek posjeduje zahvaljujući jednoj drugoj snazi koja se naziva volja. Sposoban je suprotstaviti se i oduprijeti željama. slijede čovjekovu želju. Volja je. te tim putem steći duhovnu slobodu. sebe osloboditi od prisilnog padanja pod njihov uticaj i ovladati svim željama. a volja izvršava. Iz dosada navedenog je jasno da čovjek. ona sama po sebi ide u tom pravcu. Zato se kaže da je životinja željom krećuće biće. I u čovjeku dio snaga i moći postoji u istom obliku. pod naredbom razuma. Prvo je to da u čovjeku postoji niz duhovnih želja i potreba koje ne postoje u ostalim živim bićima. koja je najvrjednija vrsta slobode. dok ostala živa bića ne mogu izaći iz zatvora materijalnog. Znači. htjela je da hoda i da nije htjela da hoda. Drugim riječima. dio životinjskih snaga slijedi želju životinje i pod njenom su naredbom. razum vrši procjenu. kao ni moć obračunavanja i promišljanja u smislu davanja prednosti željama ili onim stvarima prema kojima ne posjeduje želju – što je čista dalekovidnost koju životinja ne posjeduje. Čovjek može sve želje podrediti naredbi razuma. Znači. posmatrano iz dva aspekta. ima niz sposobnosti koje ostala živa bića nemaju. U životinji ne postoji moć odupiranja i suprotstavljanja svojim unutrašnjim željama. udovoljavati im onoliko koliko treba i ni jednoj želji ne dati više od utvrđene mjere. ta moć će djelovati. Čovjek je ima moć i sposobnost da se odupre svojim unutrašnjim željama i da ne sprovede njihove naredbe. Međutim. s tom razlikom što je želja životinje njena prirodna i nagonska sklonost.Murteza Mutahari Međutim. i životinja u odnosu na tu svoju želju nema ni snage ni moći odupiranja. tj. Čim se kod životinje pobudi želja koja je vodi u jednom pravcu. Drugo je to što čovjek posjeduje snagu razuma i volje. ako životinja bude htjela. pak. ne bi bila primorana da hoda. Ove želje i potrebe čovjeku daju mogućnost da oblast svojih djelovanja proširi izvan granica materijalnog i da ih uzdigne do uzvišenog horizonta duhovnosti. čovjek nije takav. životinja koja hoda obaviještena je o svome hodu. 26 . a ako ne bude. neće djelovati.

pretvara se u “neovisno ostrvo”. a svoju sudbinu prepušta vanjskoj snazi koja ga vuče s ove na onu stranu. 27 . Krajnji cilj i namjera ovakvog odgoja jeste duhovna sloboda.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Ova velika sposobnost svojstvena je samo čovjeku i ne postoji ni u jednoj životinji. Upravo je to učinilo čovjeka dostojnim odgovornosti. upravo to čovjeku daje pravo odabira i upravo je to ono što čovjeka čini bićem koje je uistinu slobodno. svoju snagu sakuplja i koncentriše. Nije spekulativna filozofija koja se zanima samo za razmatranje stvari i davanje mišljenja i mogućnosti. prekida vanjske uticaje i sebe oslobađa. Cilj spoznaje i shvatanja je taj da čovjek sebe dovede do mjesta kojeg je dostojan. Samospoznaja Islam poklanja posebnu pažnju tome da čovjek spozna sebe i procijeni svoje mjesto i položaj u svijetu stvaranja. bezvoljan i nizak. on sebe napušta i postaje nezainteresovan. Kur’an je knjiga čija je svrha izgraditi čovjeka. sa pravom odabira i slobodom volje. Čovjek zahvaljujući razumu i volji postaje “vlasnik samog sebe” i njegova ličnost postaje stabilna. Sva ova naglašavanja u Kur’anu u vezi s čovjekom su radi toga da on spozna sebe onakvim kakav uistinu jeste i shvati svoje mjesto i položaj u postojećem svijetu. Ovladavanje nefsom i vlast nad sobom. Želje i potrebe su oblik veze između čovjeka i jednog vanjskog središta koje čovjeka privlači k sebi. te oslobađanje od uticaja privlačnosti želja glavni su ciljevi islamskog odgoja. Svaki vid mogućnosti koju Kur’an nudi. U onoj mjeri u kojoj se čovjek potčini željama. Kada se čovjek oslanja na volju i razum. dok je snaga uma i volje unutrašnja snaga i mjesto istinskog očitovanja čovjekove ličnosti. nudi da bi se postupalo u skladu s njom.

plemenitost i uzvišenost i sebe smatra većim od toga da bi se upuštao u niskosti. Iz istog razloga imaš misiju i odgovornost. tj. svoju zbilju. od strane Onoga koji posjeduje najnadležniji položaj u svijetu postojanja. dovela u postojanje. 28 .Murteza Mutahari Kur’an nastoji da čovjek otkrije sebe. Vjerovanje u to da je čovjek odabrano biće i da taj odabir ima neki cilj stvara psihološke i odgojne učinke u ljudima. Zašto? Želi reći: ti nisi jedno “slučajno” biće. Ti si odabrano i izabrano biće. sa stajališta Kur’ana čovjek je odabrani gazda na zemlji zahvaljujući zaslužnosti i dostojnosti. Međutim. Spoznajom te zbilje čovjek osjeća čast. Bez sumnje. Kur’an govori o odabranosti čovjeka. dok vjerovanje u to da je čovjek proizvod niza slučajnosti bez cilja stvara drugu vrstu psiholoških i odgojnih učinaka u čovjeku. od Uzvišenog Gospodara. trebamo vidjeti je li čovjek odabrani (i izabrani) gazda ili je gazda koji se nametnuo silništvom i grubijanstvom? Materijalistička filozofija čovjekovu snagu upravljanja smatra proizašlom isključivo iz njegove sile i moći i tvrdi da čovjek iz slučajnih razloga posjeduje snagu i moć. tj. Shvata svoju svetost. a ne sili i kandžama borbe za opstanak. čovjek je u Ovom svijetu najjače i najsnažnije biće. koje su slijepa dešavanja. misija i odgovornost nemaju smisla za čovjeka. čovjek je “gazda” tog sela. Iz istog razloga kao i svaki drugi odabranik on ima misiju i odgovornost: misiju od strane Boga i odgovornost pred Njim. Kakva misija i kakva odgovornost? Od strane koga i prema kome? Međutim. Ova njegova zbilja nije ona zbilja koja se nalazi u ličnoj karti. Ako zemlju i bića na njoj zamislimo kao jedno selo. a koja se otkriva kroz pitanja: Kako se zoveš? Kako se zove tvoj otac? Koje godine si rođen? Čiji si državljanin? Kojem podneblju pripadaš i s kim si se vjenčao? Koliko imaš djece? Ta zbilja je ono što se naziva božanski duh. Pronalazi smisao i vrijednost u moralnim i društvenim svetostima. Odabran je i izabran. Jasno je da pod ovom pretpostavkom. kao naprimjer slučajno sjedinjenje atoma. ili kako to Kur’an kaže istifa.

štaviše. da zna da nije samo zemlja (od koje je nastao).Čovjek unutar islamskog svjetonazora Samospoznaja podrazumijeva da čovjek spozna svoj istinski položaj u postojećem svijetu. 29 . Svako djelo koje nanosi štetu tijelu ubraja se u zabranjena djela. Da bi znao da prednost nije dobio slučajnošću i da je. misaone ili emocionalne. Svaka ovisnost koja je štetna za tijelo u islamu je zabranjena. njega tijela u smislu brige i čuvanja zdravlja i higijene ubraja se u obavezne dužnosti. 37 Hud. Razvoj čovjekovih mogućnosti Islamska učenja pokazuju da ovo sveto božansko učenje obraća veliku pažnju na sve čovjekove vidove. odgovoran za uređenje i unapređenje svijeta (On vas od zemlje stvara i traži od vas da je učinite sposobnom za život37 ). Međutim. Ne samo da ni jedan od njih nije ostao zanemaren. po određenom načelu. takav post smatra zabranjenim. da bi znao da je slobodan. bilo tjelesne ili duševne. da bi znao da u spoznaji može ići ispred meleka. 61. Njega tijela Islam oštro osuđuje udovoljavanju tijelu u smislu udovoljavanja nefsu i obožavanja strasti. već je islam posebnu pažnju posvetio odgoju svakog od ovih vidova. da bi znao da je povjerenik Božiji. da je odgovoran za sebe. pojedinačne ili društvene. odgovoran za druge. Tamo gdje jedno obavezno djelo (kao što je post) ponekad bude procijenjeno kao štetno za tijelo. može koristiti da bi sprovodio tiraniju i sve prisvojio za sebe i da ne bi prihvatao svoje odgovornosti i obaveze. U njemu postoji odsjaj božanskog duha. materijalne ili duhovne. islam skida obavezu njegovog izvršavanja. kao takvu. da ima pravo odabira. Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na svaki od njih.

Murteza Mutahari

Mnoga pravila i propisi u islamu su doneseni radi higijene i zdravlja tijela. Moguće je da neki ljudi ne prave razliku između njege tijela, koja se tiče higijene, i udovoljavanja tijelu, u smislu udovoljavanja nefsu, i morala te da pretpostavljaju da se islam, koji se suprotstavlja udovoljavanju tijelu, suprotstavlja i higijeni tijela. Tako neki smatraju da su aljkavost u očuvanju zdravlja, čak i djela koja su štetna za higijenu i zdravlje tijela, s gledišta islama moralna. Ovo je jedna velika i opasna greška. Koliko je daleka briga o zdravlju tijela i njegovoj higijeni od olakšavanja i ugađanja tijelu? Ugađanje tijelu i obožavanje strasti, koje je osuđeno u islamu, kao što je oprečno odgoju duše i uzrokuje oboljenje duše i psihe oprečno je i higijeni i pravilnom odgoju tijela i rezultira tjelesnim oboljenjima, jer ugađanje tijelu i obožavanje strasti rezultiraju pretjerivanjem, a pretjerivanja su izvor temeljnih poremećaja u tijelu. Odgoj duše Islam pridaje posebnu pažnju odgoju uma i misli, sticanju misaone neovisnosti i borbi sa onim što je protiv neovisnosti uma, kao što su slijeđenje predaka, velikana, oponašanje većine i sl. Jačanje volje, ovladavanje nefsom i duhovno izbavljenje iz apsolutne vlasti želja temelj je mnogim islamskim ibadetima i učenjima. Odgoj traganja za zbiljom i traženja znanja, odgoj moralnih osjećanja, odgoj osjećaja za ljepotu, odgoj osjećaja za pokornost, svaki je pojedinačno predmet posebne pažnje islama.

30

Čovjek unutar islamskog svjetonazora

Uloga čovjeka u izgradnji vlastite budućnosti Bića u svijetu se dijele na živa i neživa bića. Neživa bića nemaju nikakvu ulogu u svojoj izgradnji. Voda, vatra, kamen i zemlja su bez duše i nemaju nikakvu ulogu u svom stvaranju i usavršavanju, već nastaju isključivo pod uticajem vanjskih činilaca i ponekad pod uticajem tih činilaca ostvaruju neku vrstu savršenstva. Kod ovih stvorenja ne primijeti se nikakva vrsta napora ni aktivnosti u pravcu samoizgradnje ili bavljenja sobom. Međutim, kod živih bića, kao što su biljke, životinje i čovjek, primijeti se niz napora u pravcu očuvanja i zaštite sebe od štete, u pravcu privlačenja drugih i u pravcu reprodukcije. U biljkama postoji niz prirodnih snaga koje utiču na izgradnju njihove budućnosti. U biljkama postoje snage koje uzimaju tvari iz zemlje ili vazduha, snage koje ih iznutra putem preuzetih tvari razvijaju i snage koje obezbjeđuju mogućnost reprodukcije. U životinjama, pored niza svjesnih snaga poput čula vida, sluha, dodira itd. i poput želja – koje smo već spomenuli – postoje sve ove prirodne snage. Životinja putem ovih snaga, s jedne strane sebe čuva od štete, a s druge strane obezbjeđuje sve što joj je potrebno za pojedinačni razvoj i opstanak njene vrste. U čovjeku postoje sve prirodne i svjesne snage koje postoje u biljci i životinji, a pored njih i niz dodatnih želja – koje smo prethodno objasnili, a usto i neuobičajena snaga uma i volje koja njegovu sudbinu u velikoj mjeri prepušta u njegove ruke, tako da sam odabire i kroji svoju budućnost. Iz dosada rečenog postalo je jasno da: - neživa materija nema nikakvu ulogu u izgradnji svoje budućnosti (mrtva priroda, minerali), - neka bića imaju ulogu u izgradnji svoje budućnosti, ali ova uloga nije svjesna i slobodna, već je priroda upotrijebila njihove unutrašnje snage za njihovu nesvjesnu zaštitu, opstanak i izgradnju u budućnosti (biljke), 31

Murteza Mutahari

- neka druga bića imaju veću ulogu, koja je svjesna, iako nije slobodna, tj. ova bića posjeduju jednu vrstu obaviještenosti o sebi i svojoj sredini te se, pod uticajem niza svjesnih želja na putu vlastite zaštite, zalažu za budućnost (životinje). Međutim, čovjek ima aktivniju, uticajniju i širu ulogu u izgradnji svoje budućnosti. Čovjekova uloga je i svjesna i slobodna. Znači, čovjek je obaviješten i o sebi i o svojoj sredini, a može i osvrtom na budućnost, zahvaljujući snazi uma i volje, slobodno odabrati svoju budućnost na način na koji on sam želi. Pored toga, domet čovjekove uloge u odnosu na životinju umnogome je širi i prostraniji. Širina polja čovjekove sposobnosti da izgradi budućnost izvire iz tri odlike koje se nalaze u njemu. To su: 1. Širina svijesti i obaviještenosti. Čovjek snagom znanja polje svoje svijesti i obaviještenosti proširuje izvan spoljašnjosti i površine prirode i vodi ga sve do dubina njene unutrašnjosti, te tako upoznaje zakone prirode. Poznavanjem zakona prirode pruža mu se mogućnost za izgradnju prirode onako kako je prikladnije njegovom životu. 2. Širina opsega želja, koju smo spominjali u knjizi Čovjek i životinja38, a spomenuli smo je i u raspravama u ovoj knjizi pod naslovom Višedimenzionalno biće. 3. Sposobnost posebne samoizgradnje koja postoji u čovjeku i nijedno drugo stvorenje u ovom smislu nije kao on. Objašnjenje Iako i neka druga živa bića u maloj mjeri imaju mogućnost izgradnje i posebnim odgojnim faktorima moguće je izazvati promjene u njima – kao što se primijeti u svijetu biljaka i životinja – ipak se nijedan od njih ne gradi svojom rukom, nego je čovjek taj koji ih gradi. Pored toga, njihova promjenljivost u odnosu na čovjeka je veoma neznatna.
38

Prva knjiga u ovom nizu pod naslovom Čovjek i životinja.

32

Na osnovu toga je svako stvorenje. U ljudskom obliku će biti proživljene samo one osobe čiji su stečeni moral. kao što su tjelesni organi međusobno slični kod svake vrste životinje. “narav” i “uvriježena svojstva” u velikoj mjeri gradi se poslije rođenja. Sve mačke imaju istu vrstu osobina. dok su razlike u osobinama i moralnim svojstvima među ljudskim jedinkama beskonačne. oblikovane u stadiju prije rođenja. svi psi imaju također. a ne po spoljašnjem tjelesnom obliku. ljudi će u pogledu stečenog morala biti proživljeni u liku one životinje kojoj su sličniji. koja je iznad prvostepene životinjske (Op. Ukoliko postoji razlika. Čovjek je jedino biće kojem je zakon stvaranja pero slikanja vlastitog lica dao u ruke. Svi mravi imaju jednake osobine. upravo onakvo kakvo je stvoreno. ona je neznatna. i “psihički organi” i psihičko osobine jedinki su također međusobno slične. i za razliku od duševnih osobina i psihičke dimenzije životinja koje su. Zato je čovjek jedino biće koje treba samo odabrati šta će biti. čak i životinja. Budući da je čovjek lišen svake osobine i naravi i budući da ih poprima.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Čovjek je u oblasti osobina i naravi biće u potencijalu. dok je čovjek ono što sam želi da bude. u njenom obliku i s njenim organima. da slika kako god želi. narav i drugostepeni aspekt duše39 u skladu s ljudskim položajem i vrlinama ili.) 33 . 39 Naša ljudska dimenzija. Znači. drugim riječima. za razliku od njegovih tjelesnih organa čiji je stvaranje završeno u materici. Znači. Iz istog razloga. oni čiji moral bude ljudski moral. također. U islamskim predajama se kaže da će ljudi na Sudnjem danu biti proživljeni po stečenim psihičkim osobinama. po rođenju ne posjeduje osobine i narav. čovjekovo psihičko tijelo – za koje se još kaže i “moralne osobine”. on za sebe gradi niz sekundarnih aspekata putem osobina i naravi koje postepeno usvaja. za razliku od životinja kod kojih se svaka rađa s nizom posebnih osobina. Znači.prev. pored prirodnih aspekata.

Znanje postaje sredstvo u vlasti čovjekove želje da prirodu gradi onako kako sam želi. Svevišnji u Kur’anu kaže: ً ُ َ َّ‫ذَّ َ َ ْ ُ ذَّ َ ذَّ َ ً َ ذ‬ ‫إنا هدينَاه السبيل إما شاكرا وإِما كفورا‬ ِ ِ ِ ِ Mi njemu na Pravu Stazu ukazujemo: pa il’ je zahvalan. Ali. Znanje čovjeka čini sposobnim da izgradi svoju budućnost upravo onako kako sam želi. pitanje je koje se ne tiče ovog 40 Dehr. uloga vjere je da privuče čovjeka ka tome kako će izgraditi sebe i svoju budućnost da bude bolji za sebe i za društvo. hoće li iz prirode graditi proizvode koji će biti od koristi ljudskom društvu ili za ljudsko društvo razarajuće snage u rukama određenih pojedinaca koji žele samo širenje i prevlast. svako ponaosob. a zahvaljujući snazi samoizgradnje sebe gradi onako kako želi i uzima sudbinu svoje budućnosti u svoje ruke. imaju različite uloge u izgradnji čovjekove budućnosti. moralne škole mišljenja i vjerska učenja postoje radi toga da bi uputili čovjeka kako će izgraditi svoju budućnost i kako će je oblikovati. il’ nezahvalan on. 34 . 3. Međutim. Uloga znanja je da pokazuje čovjeku put izgradnje. Vjera daje smjer čovjekovoj želji i izvodi ga izvan materijalnih ograničenja te mu postavlja duhovnost kao dio ciljeva.Murteza Mutahari Čovjek zahvaljujući znanstvenoj moći ovladava prirodom i gradi je onako kako želi u skladu sa svojim potrebama. a krivi putevi su oni koji čovjeka odvlače ka tamnoj i nesrećom praćenoj budućnosti.40 Iz prethodnih rasprava znamo da vjera i znanje. Ispravan put je onaj put koji čovjeka vodi ka sretnoj budućnosti. Vjera sprječava čovjeka da postavi gradnju svoje budućnosti na materijalnom i pojedinačnom temelju. Sve odgojne institucije. kako će izgraditi prirodu.

Čovjek unutar islamskog svjetonazora sredstva koje se zove znanje. i čovjek će biti uređen. znači. uzima njegovu želju na raspolaganje i usmjerava je na put istine i morala. a čovjek. htio on to ili ne. Polje čovjekove slobode i volje Jasno je da čovjek. vjera djeluje poput snage koja vlada čovjekom. svijet. Nasljedstvo Čovjek dolazi na Ovaj svijet s ljudskom prirodom. Upravo unutar tog ograničenog okvira on može i odabrati budućnost koja mu donosi sreću i budućnost koja mu donosi nesreću. S druge strane. Budući da su mu otac i majka ljudi. a i svijet. 2. mijenja prirodnu sredinu u njemu odgovarajući oblik i gradi svoju budućnost kako želi. boja očiju. i njegova sloboda je relativna sloboda. istovremeno dok je slobodan da gradi svoje psihičko tijelo. ima i mnoga ograničenja. već ih je silom nasljedstva dobio. Čovjek nijednu od njih nije odabrao za sebe. snagom znanja. i on će se nužno i prisilno roditi kao čovjek. sloboda unutar jednog ograničenog okvira. Međutim. Prirodna i geografska sredina Čovjekova prirodna i geografska sredina i područje u kojem raste i razvija se. tjelesne odlike koje se ponekad prenose preko nekoliko koljena. ostavlja niz neizbježnih tragova 35 . Čovjekova ograničenja se ogledaju u nekoliko aspekata: 1. otac i majka prenose niz svojih nasljednih osobina na svoju djecu koje ih nužno i prisilno prate. kao što su boja kože. Tamo gdje se vjera i znanje sjedine. Vjera gradi čovjeka. Ono ovisi o tome kakvi će biti ljudi u čijim rukama je znanje.

Čovjekov jezik. Prošlost je zametak i jezgro budućnosti. Društvena sredina Društvena sredina čovjeka je važan činilac u izgradnji njegovih psihičkih i moralnih osobina. 4. 3. Općenito. Čovjek. pustinjskim i drugim predjelima. već poput dva dijela jednog neprekidnog toka. društvenom sredinom. između prošlosti i budućnosti svakog bića uspostavljena je čvrsta i neosporna veza. Prošlo vrijeme te događaji i dešavanja koja su se zbila u prošlosti također imaju značajan uticaj u njegovoj izgradnji. stvaraju posebnu vrstu psihičkog života i morala. topla i umjerena područja. stvara promjene u ovim činiocima. Prošlost i budućnost nisu poput dvije međusobno odvojene tačke. društvena i građanska kultura i religija su pretežno stvari koje društvena sredina nameće čovjeku. zahvaljujući snazi razuma i znanja s jedne strane. Historija i vremenski činioci Čovjek u pogledu društvene sredine nije pod uticajem samo sadašnjeg vremena. Čovjekova pobuna protiv ograničenja Dok čovjek ne može potpuno prekinuti svoju vezu s nasljedstvom. može se u velikoj mjeri pobuniti protiv njihovih ograničenja i sebe osloboditi okova vladavine ovih činilaca. historijom i vremenom.Murteza Mutahari na njegovo tijelo i dušu. podešava ih prema svojim željama i sam postaje vlasnik svoje sudbine. Isto je i s planinskim. i snazi volje i vjere s druge. Hladna. 36 .

Zašto? Zar ne postoji Božije predodređenje. 37 . Čovjek. a ne nekih drugih ograničenja. to je u skladu s Božijom sudbinom i u čvrstom uzročno-posljedičnom poretku. Božija sudbina iziskuje da poredak u svijetu bude uzročno-posljedični poredak. nismo spomenuli Božije predodređenje kao činilac ograničavanja čovjekove slobode. sredine i historije.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Čovjek i Božija sudbina i predodređenje Obično se misli da je glavni činilac čovjekove ograničenosti Božija sudbina i predodređenje. ali nisu činilac ograničavanja čovjeka. već se svaki događaj ostvaruje jedino putem svojih uzroka. da u ograničenom krugu prirodnih i društvenih uvjeta može sebe u velikoj mjeri osloboditi okova predanosti tim uvjetima te sudbinu svoje budućnosti uzeti u svoje ruke. Ograničenost koja je Božijom odredbom pripala čovjeku je upravo ona ograničenost koja je proizašla iz nasljednih okolnosti. koliko god da posjeduje slobodu razuma i volje i koliko god je ograničen od strane činilaca nasljedstva. S gledišta vjerskih znanosti neosporno je da se Božija sudbina ni na jedan događaj ne odnosi izravno i neposredno. isto kao što je i sloboda koja pripada čovjeku njemu pripala zahvaljujući Božijoj odredbi. a Božije predodređenje podrazumijeva odmjeravanje pojava i događaja. uvjeta okruženja i historijskih uvjeta. Božija sudbina podrazumijeva konačni Božiji sud o događajima i dešavanjima. Ali mi. sama Božija sudbina se ne ubraja u činioce ograničavanja čovjeka.41 Prema tome. obrnuto. ali na takav način da je Božije određenje iziskivalo da čovjek bude biće koje će posjedovati razum i volju. ili ono nije činilac ograničavanja? Božija sudbina i predodređenje su sigurna i neosporna stvar. 41 Za više informacija u vezi s ovim pogledati knjigu Čovjek i sudbina istog autora.

stabla i cvijeće. određeno vrijeme kao razina punoljetstva. treba se djelovati na prisilan način. Zakonodavac. Pojedinačne odlike ljudi. Ovi konvencionalni zakoni vjerskom terminologijom nazivaju se taklif. Međutim. da bi obavezao čovjeka na posebnu obavezu. Punoljetstvo Kada čovjek dođe do određene starosne dobi. Drugim riječima. njima ga dostaviti i obavezati ih da se ponašaju u okviru zakona i odredbi koje su donesene za njih i za njihovo dobro. U vezi s ovim stvorenjima. čovjek je jedino odabrano biće koje ima ovu neobičnu mogućnost i sposobnost da se ponaša u okviru niza konvencionalnih zakona. a njihovo provođenje nije bez neke vrste opterećenja i teškoće. Moguće je da neki ljudi prije drugih stignu do razine prirodnog punoljetstva. svako ima prirodno punoljetstvo. Čovjek može živjeti u okviru zakona koji su propisani za njega. 38 . svako drugo biće slijedi samo nužne prirodne zakone. treba uzeti u obzir nekoliko uvjeta. odnosno obavezivanje. krave i ovce. pojavljuju se nagle.Murteza Mutahari Čovjek i odgovornost Jedna od sposobnosti čovjeka – kao što je prethodno rečeno – jeste sposobnost prihvatanja odgovornosti. Sljedeći uvjeti su potrebni za sve vrste obaveze: 1. Osim čovjeka. Ustvari. s obzirom na to da se propisuju od strane instance koja ima kompetenciju i nameću se čovjeku. imaju uticaja na bržu ili kasniju pojavu prirodnog punoljetstva. Naprimjer. za konje. skokovite promjene u njegovom tijelu. kao i regionalne i društvene. ukoliko se nešto poduzima sa ciljem njihove zaštite i dobrobiti. osjećanjima i razmišljanju koje se nazivaju punoljetstvo. Ne može se za sve ljude utvrditi tačno. čovjek posjedujući nekoliko uvjeta može preuzeti na sebe izvršavanje obaveza. ne može se donijeti zakon za kamenje i drveće.

jer se na nju nije odnosila obaveza. Zakonsko punoljetstvo je jedan od uslova odgovornosti taklifa. nije dužna da nadoknadi one obaveze koje nije obavila u danima mentalne poremećenosti. Kao što nepunoljetna osoba koja u određeno vrijeme nije nešto obavezna. a zakonsko punoljetstvo žene određeno je navršavanjem devet godina i ulaskom u desetu. neće biti dužna da u doba punoljetstva tu obavezu nadoknadi. nije potrebno da nadoknadi namaz i post iz tog vremena. Prema tome. ali da još uvijek nisu stigli do dobi zakonskog punoljetstva. po mišljenju većine šiijskih učenjaka. zakonsko punoljetstvo muškarca u pogledu starosne dobi određeno navršavanjem petnaest godina – po mjesečevom kalendaru – i ulaskom u šesnaestu godinu. Sa stanovišta zakona. Prema tome. Mentalno poremećena osoba nije odgovorna i oslobođena je obaveze. osoba koja nije stigla do zakonske razine nije odgovorna. koja je srednja starosna dob za sve ili dob koja je najniža starosna dob punoljetstva (pored drugog uslova kao što je psihička zrelost u islamskom pravu). u stanju mentalne poremećenosti nije pod obavezom. Razum Sljedeći uvjet obaveze je mentalno zdravlje. Znači. moguće je da neke osobe dođu do prirodnog punoljetstva.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Sigurno je da žene prije muškaraca stižu do prirodnog punoljetstva. osim u slučaju da se utvrdi da je stigla do razine prirodnog punoljetstva prije zakonskog punoljetstva. da bi svi ljudi imali jedinstven kriterij. 39 . ako se mentalno poremećenoj osobi nakon nekog vremena povrati razum. Ni mentalno poremećena osoba. Naprimjer. potrebno je da se uzme u obzir određena starosna dob. punoljetna osoba nije dužna da naklanja namaze koje nije klanjala kada nije bila punoljetna. U islamu je. Naprimjer. 2.

a mentalno poremećena osoba razumna. štaviše. zekat ili hums koji se odnosi na imetak djeteta ili mentalno poremećene osobe. neće biti u stanju da ga sprovedu i ako praktično budu postupali suprotno. Takve obaveze su npr. Pretpostavimo da zakonodavac donese zakon. trebaju ih izvršiti. pa ukoliko njihov šerijatski staratelj nije izvršio tu obavezu. iznoseći mu dokaze jasne. neprimjereno i ovo načelo nazivaju “neprimjereni ukor bez objašnjenja”. niti je svjesno izbjegavala saznanje. dok se nalaze u tom stanju. 3. 42 40 . drugim riječima. Znači. Obaviještenost Jasno je da će čovjek moći izvršiti obavezu kada bude obaviješten o njenom postojanju ili. Dijete ili mentalno poremećena osoba. Naravno. nisu dužni da ih izvršavaju. ali ne obavijesti one na koje se taj zakon odnosi. nakon što ispune uslove odgovornosti. Učenjaci znanosti o usulu42 kažu da je kažnjavanje osobe koja nije obaviještena o obavezi. Čovjek je dužan usvajati znanje i obavijestiti se. Oni neće biti dužni. U hadisu se kaže da će na Sudnjem danu izvesti neke grješnike na sud Božije pravde i Znanost koja se bavi načelima interpretacije vjerskih tekstova i izvođenjem pravnih propisa. Nakon što dijete postane punoljetno. te potom postupati i djelovati u skladu sa svojom obaviještenošću. nijedan narod neće biti kažnjen “neprimjerenim ukorom bez objašnjenja”. kada mu bude dostavljena. Časni Kur’an na više mjesta ovo objašnjava ističući da ni jedan narod neće biti kažnjen zbog grijeha kršenja zakona nego će ga se upoznati s njim. zakonodavac ih ne može kazniti. sami je trebaju izvršiti.Murteza Mutahari Naravno. postoje obaveze koje se odnose na vlasništvo i imetak djeteta ili mentalno poremećene osobe. uvjetovanost obaveze znanjem i obaviještenošću – na način na koji je to rečeno – ne znači nužno da čovjek može sebe držati u neinformisanosti i to smatrati opravdanjem za sebe.

na posao koji može podnijeti i za koji ima snagu. tj. Svevišnji Gospodar u Kur’anu kaže: ُ ِّ‫َ َ ى‬ َ َ ْ ُ َّ‫ُ َ ْ ً ذ‬ ‫ال يُكلف اهلل نفسا إال وسعها‬ ِ Allah nijednog čovjeka ne zadužuje iznad mogućnosti njegove. Nema sumnje da je sposobnost čovjeka ograničena. 286. bude uložio neophodan trud da bi se obavijestio. ne može biti ispravna i nikada neće biti propisana od strane Mudrog i Pravednog Zakonodavca. koliko god bio pametan. Ukoliko neku osobu prisile da završi studiju od nekoliko godina. obavezali su ga “na ono što je podnošljivo”. Budući da je sposobnost ograničena. tj.Čovjek unutar islamskog svjetonazora bit će prekoreni zbog toga što nisu dali sve od sebe u izvršavanju svojih obaveza. Grješniku će biti rečeno: “Zašto nisi obavio svoju dužnost?” Odgovorit će da nije znao. ipak treba postepeno i vremenom prelaziti stepene znanja. Prema tome. Međutim. ograničenim okvirima u pogledu vremena i količine podataka. Svaki čovjek. Reći će mu se: “Zašto nisi znao i zašto se nisi potrudio da saznaš?”.43 43 Bekare. ali ne bude došao do informacija. ali u određenim. 41 . ukoliko prisile jednog čovjeka da nauči sve nauke svijeta. taj će biti opravdan kod Boga. ako obaveza ne bude data na znanje onome ko je treba obaviti i on u tom smislu ne bude imao krivice. to će biti obaveza koja se ne može izvršiti. čovjek ima sposobnost usvajanja znanja. Moć i sposobnost Čovjeku se može dati u zadatak i kao obaveza onaj posao koji je sposoban izvršiti. u okvirima sposobnosti. obaveza mora biti prikladna. Naprimjer. a posao koji čovjek nije sposoban izvršiti nikada ne biva predmet obaveze. ono što želimo reći kada kažemo da su znanje i obaviještenost uvjeti obaveze jest to da. 4.

nama je vadžib da je spasimo. U nekim slučajevima upropaštavanje moći je haram. Zamislimo da se nalazimo pred okorjelim. Časni Kur’an kaže: َّ‫َ َ ِ ُّ ْ َ ُ ذَّ ْ َ ْ ىِّ ُ ذَّ ٍ َ ِ ىِّ َ ِ ْ ُ ْ ِ َ ِ َ ُ ذ‬ ‫وأعدوا لهم ما استَطعتُم من قوة ومن رباط الَيْل ترهبُون بِه عدو‬ ِ ْ ُ َّ‫َ َ ُ ذ‬ ‫اهلل وعدوكم‬ ِ I koliko god je u vašoj moći. Znači. avion u padu i mi nikako nismo u stanju da spriječimo njegov pad. Ovdje postoji još nešto. vi protiv njih pripremite sile i postrojbe konja za borbu. ni uvjetovanost obaveze snagom i moći također ne znači da mi nismo dužni da stičemo moć. a svaki vid otpora je gubljenje snaga koji ni trenutno ni u budućnosti neće polučiti nekim rezultatom. Jasno je da u tom slučaju mi nismo dužni da se suprotstavljamo i sprječavamo napad. jakim i snažnim neprijateljem koji ima snagu da napadne i pogazi naša prava ili namjeru da napadne islamsku područje. Uzvišeni Gospodar nas neće kazniti zbog toga što nismo pomogli u sprječavanju pada aviona. Međutim. Ali ako je. i mi u tom trenutku nemamo snagu da se borimo protiv njega.Murteza Mutahari Ako se neka osoba utapa i mi imamo snage da je spasimo. da biste time strah u kosti utjerali neprijateljima Allahovim. 60.44 Isto kao što jedan neobaviješten pojedinac ili društvo koje nije poduzelo sve što je potrebno da bi se informisalo biva predmetom 44 Enfal. naprimjer. Potrebno je naglasiti da isto kao što uvjetovanost obaveze obaviještenošću ne znači da mi nismo obavezni i dužni informisati se i steći obaviještenost. a njeno sticanje vadžib. mi smo oslobođeni obaveze. i neprijateljima vašim. uvijek smo bili i jesmo dužni da stičemo snagu i moć da u ovakvim uvjetima ne bismo sjedili skrštenih ruku. 42 .

Sloboda i slobodna volja Sloboda i slobodna volja je sljedeći uvjet obaveze. pa su nemoćan pojedinac ili društvo koje nije poduzelo sve što je potrebno da bi steklo moć predmet ukora Svevišnjeg Gospodara i bit će pitani zašto nisu stekli moć i snagu. Ukoliko se bude radilo o prisili ili nuždi. U takvim slučajevima uklanja se zabrana jedenja lešine. Njihova nemoć neće biti prihvaćena kao izgovor za samu sebe.. Prema tome. kada neka tiranska sila zaprijeti osobi da prekine svoj post jer će joj. ako ode na Hadždž. nanijeti povredu. kao npr. svezak.”45 Nužda je i kad čovjeku nije zaprijećeno od strane nekoga. koja je gladna i osim lešine ne nalazi nikakvu drugu hranu kojom bi utolila glad. ali taj odabir je posljedica teških okolnosti koje su mu iskrsle. 16. str. bit će oslobođen obaveze. ako se ne omrsi. 2. čovjek je obavezan da uradi neki zadatak onda kada se ne bude radilo o prisili i nuždi. nauditi 45 Džami’u-sagir. razlika prisile od nužde je u tome da u slučaju prisile čovjek od strane neke nepravedne i prisilne snage bude primoran da učini neko nedjelo. Jasno je da će u takvom slučaju obaveza posta biti skinuta. već on sam odabira. 5. ako to ne učini. tako se ni nemoć ne prihvata kao izgovor za nju samu. jer će mu se. 43 . a neki tiranin mu zaprijeti da će njemu ili njegovim bližnjim. Isto važi i ako neko stekne uslove za Hadždž. ْ ْ ‫ُرفِع ما اس ُتك ِرهُ وا ع َليه‬ ِ َ “Skida se obaveza sa onoga ko je prisiljen. kao što je primjer osobe koja je ostala u pustinji. život biti izložen opasnosti.Čovjek unutar islamskog svjetonazora ukora Svevišnjeg Gospodara. Znači.

prisila se od nužde razlikuje u dva aspekta: 1. nema univerzalnost i općenitost jer. ovisi o stepenu štete koja treba da se spriječi ili otkloni. Međutim. čovjek nema dužnosti ni obaveze. ako ne postoji. Prema tome. dok u slučaju nužde čovjek iznalazi rješenja da bi otklonio takvo stanje. Prema tome. uvjet obaveze je onaj uvjet po kojem. za razliku od nužde. čovjek iznalazi rješenja da bi spriječio nepoželjno stanje. Neke obaveze su takve da svaku štetu i povredu treba podnijeti zbog njih. ovisi o važnosti obaveze koju čovjek želi da ne obavi zbog prisile ili nužde. U slučaju prisile. postoji niz drugih uvjeta koji se nazivaju uvjeti ispravnosti. u nuždi čovjeku ne postoji prijetnja. Međutim. Jasno je da čovjek nikada pod izgovorom prisile ili nužde ne može poduzeti nešto na štetu drugih ljudi. na štetu društva ili na štetu same vjere. S druge strane. 2. da bi spriječio povredu – tj. Kod prisile postoji prijetnja čovjeku. Uvjeti ispravnosti Ono što smo dosad rekli ticalo se uvjeta obaveze. tj. da bi otklonio tu situaciju – odnosno već postojeće stanje – primoran da djeluje suprotno svojoj glavnoj obavezi. kao ni nužde ne može se ubrojiti u opće uvjete obaveze. kao prvo. tj. da ne bi dozvolio da mu se nanese – nemajući drugog izbora djeluje suprotno svojoj zadaći. a drugo. 44 . uvjeta “bivanja pod obavezom” – i čovjek je samo u slučaju da postoje ti uvjeti dužan da uradi neko djelo. nepostojanje prisile. već je splet okolnosti takav da mu nameće nepoželjnu situaciju i on je.Murteza Mutahari na neki način pa čovjek.

te isto kao što se uvjeti obaveze dijele na opće i posebne uvjete. znači da čovjek nije ispravno obavio svoju zadaću. kao i ako želi da obavi namaz ili da posti za nekoga. a neki nije. Isto je i s namazima u džematu: ukoliko mentalno poremećena osoba bude veza između imama i onoga ko klanja za njim ili veza među onima koji klanjaju za imamom – namaz nije ispravan. 46 45 . uvjet ispravnosti je uvjet koji. Ono što je obavio kao da i nije obavio i smatra se neispravnim. na koje ćemo mi sada ukazati. Svakako i uvjeti ispravnosti se na svom mjestu dijele na tri vrste: neki su i uvjet ispravnosti ibadeta i uvjet ispravnosti poslovanja. Naprimjer. Ono što predstavlja i uvjet obaveze i uvjet ispravnosti jeste razum. ako ne bude postojao. Posebni uvjeti svakog djela specifični su samo za to djelo i prepoznaju se tokom upoznavanja samog djela. Između općih uvjeta obaveze i općih uvjeta ispravnosti postoji odnos “interferirajućih pojmova”. s obzirom na to da ne postoji obaveza. Dakle. uvjeti ispravnosti se također dijele na posebne uvjete i opće uvjete. a neke nisu. neki su samo uvjet ispravnosti ibadeta. teme koje se tiču vjerozakona. nisu ispravna. kako to logičari kažu. Djela umno poremećene osobe – kako ibadet tako i poslovanja. to samo po sebi nije dovoljno za ispravnost. neki novac jeste kovanica. ali nisu uvjeti obaveze. a neki su samo uvjet ispravnosti poslovanja. dok su neki uvjeti ispravnosti. neke kovanice su novac. ali nisu uvjeti ispravnosti. neki su uvjeti obaveze. Opće uvjete čini nekoliko stvari. I uvjeti ispravnosti su kao i uvjeti obaveze brojni. trebaju biti praćene nizom uvjeta i odlika da bi bile ispravno i pravilno obavljene. Naprimjer. ako mentalno poremećena osoba želi da obavi Hadždž za nekoga. između kovanice i novca postoji odnos “interferirajućih pojmova”.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Kao što znamo. obuhvatajući i ibadete i poslovanja.46 Znači. neki su i uvjeti obaveze i uvjeti ispravnosti.

46 . pod prisilom sklopi brak. ali može zastupati druge ljude. Ono što je uvjet obaveze. to će biti ispravno. ali obole od bolesti za koju ljekar smatra da im je potreban brak i zbog nužde stupe u brak. a ni zastupajući druge. ono će biti ispravno. Stoga. pa zrelo dijete koje razlučuje između dobrog i lošeg ne može samostalno za sebe. isto kao što je i nepostojanje prisile takvo. ali ako stigne do granice zrelosti da može kao punoljetna osoba obaviti ispravno jedno djelo. već je neispravno. i uvjet obaveze i uvjet ispravnosti. ako neko djelo – bilo da se tiče ibadeta ili poslovanja – u pogledu ostalih uvjeta bude potpuno. Dijete koje nije punoljetno samo nema obavezu.Murteza Mutahari I snaga je. isto kao što može za druge obavljati ibadet. Znači. taj brak je ispravan. ako čovjek iz nužde obavi neko poslovanje ili sklopi brak. ali nisu uvjet ispravnosti. obaviti poslovanje – naprimjer. dijete može biti veza između imama i onoga ko klanja za imamom ili između onih koji klanjaju u džematu. Ono što je izvjesno je to da punoljetstvo nije uvjet ispravnosti ibadeta. Ili ako muškarac ili žena nikako nisu raspoloženi za brak. Naprimjer. njegovo djelo će biti ispravno. Prema tome. Neki drugi pak vjeruju da zrelo dijete ne može samostalno za sebe obaviti poslovanje. Informisanost i obaviještenost kao i nepostojanje nužde su uvjet obaveze. Isto tako. to nije ispravno. ali odjedanput mu iskrsne neka situacija u kojoj mu se javi velika potreba za novcem pa u nuždi prodaje kuću koju izuzetno voli. jeste punoljetstvo. kao i razum. baviti se kupoprodajom ili iznajmiti prostor ili proučiti frazu kojom se sklapa brak. ali onaj ko obavlja to djelo ne bude obaviješten i sasvim slučajno se desi da njegovo djelo zadovoljava sve uslove. Ali šta je sa stvarima koje se tiču poslovanja? Neki učenjaci su mišljenja da je punoljetstvo uvjet ispravnosti kada se radi o stvarima koje se tiču poslovanja. njegova kupoprodaja je ispravna. a nije uvjet ispravnosti. ako čovjek ima kuću koju izuzetno voli i nije raspoložen da je proda. kao što se prisiljena osoba u određenim uslovima oslobađa obaveze ukoliko pod prisilom učini neko poslovanje ili npr.

potreba osobe koja je pod prisilom je da se spriječi zlo nasilnika. Ovdje se treba dati pojašnjenje zašto poslovanje pod prisilom nije ispravno. to što u prisilnom poslovanju čovjek izravno interveniše kao silnik i tiranin. da bi spriječio zlo te prijetnje. ima prijeku potrebu. Isto tako. jednake. To što osoba koja radi zbog prisile želi prisilnim poslom spriječiti štetu. kao što je u dubini duše nezadovoljna i ona osoba koju životne okolnosti primoraju da proda kuću ili napusti posao da bi otklonila neko zlo (na primjer troškovi liječenja neke bolesti). Isto tako. ali poslovanje zbog nužde je ispravno. nužde se pretežno dešavaju usljed posrednih intervencija ljudi (u obliku iskorištavanja i nadmoći). Pored toga. a poslovanje druge ispravnim. leži negdje drugo. s obzirom na to da nisu istinski zadovoljne time što rade. u dubini duše nije zadovoljan tom prodajom. Međutim. ne mijenja stvar u svojoj suštini. bude želio prodati svoju kuću ili napustiti posao. Razlika između stanja osobe koja radi zbog prisile i osobe koja radi zbog nužde. poslovanje 47 . u dubini duše je nezadovoljan. Ako je nekome dijete bolesno i on. Ovdje zakon dolazi u pomoć osobi koja je pod pritiskom i uprkos prisili i onome ko vrši prisilu. Poslovanje pod prinudom i pritiskom nije ispravno. a poslovanje usljed nužde jeste. Moguće je da se kaže da su i osoba koja radi zbog prisile i osoba koja radi zbog nužde. Osoba koja radi zbog prisile. zbog nužde prodaje svoju kuću. kao što je ima i osoba koja radi zbog nužde. da bi izliječio dijete. već je izuzetno pogođen i ganut zbog gubitka omiljene kuće. a u poslovanjima zbog nužde ne interveniše izravno. a sprječavanje zla nasilnika odvija se upuštanjem u poslovanje osobe koja je pod pritiskom.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Odavde nam postaje jasno da se poslovanje pod prinudom i pod prisilom u pogledu ispravnosti razlikuje od poslovanja zbog nužde. budući da je prisiljena. ako se nekom zaprijeti da proda kuću ili napusti posao i on. a osoba koja radi zbog nužde želi otkloniti štetu. u smislu da zakonodavac u islamu poslovanje prve smatra neispravnim. ne mijenja stvar u svojoj suštini.

i to smatrati dozvoljenom i zakonitom stvari? Naravno da ne mogu. želi raspolagati svojim ličnim imetkom i bogatstvom – potrebno je da. jer ako ovakvo poslovanje proglasi nezakonitim. jeste zrelost. snage. tj. ispravno i za onoga koji koristi priliku. punoljetnosti. štaviše po znatno nižoj cijeni. Ono što je uvjet ispravnosti. Ukoliko ovdje zakon želi pomoći osobi koja radi zbog nužde. ili je uredu da s jedne strane bude ispravno. prijeka potreba osobe koja je u nuždi direktno je usmjerena prema novcu koji želi steći putem poslovanja zbog nužde. ali nije obaveza. s tim da je onaj koji ubire korist dužan da nadoknadi stvarnu cijenu? U svakom slučaju ostaje prostor za raspravu. posjeduje i zrelost.Murteza Mutahari proglašava nezakonitim i kao da ga nije ni bilo. Međutim. ili je s obje strane ispravno. Međutim. dok proglašavanje nezakonitim poslovanja koja se obave zbog nužde nije milost i ne ide u korist osobe koja je u nuždi. znači u korist je onoga ko je pod prisilom. tj. ako u prethodno navedenom primjeru proglasi nezakonitim prodaju kuće i to poslovanje računa kao da se nije ni desilo. treba proglasiti ispravnost i zakonitost poslovanja. pored ostalih općih uvjeta. rezultat toga će biti veća šteta za osobu koja je u nuždi. razuma. dok je samo poslovanje. Ima li ovaj posao koji je nezakonit zabranu samo kao grijeh. želi se vjenčati ili želi samostalno obaviti neko poslovanje. Naprimjer. i slobodne volje. U islamskom zakonodavstvu za onoga ko želi preuzeti neki društveni posao – naprimjer. a s druge neispravno. ovdje se otvara prostor za jednu drugu raspravu: mogu li se drugi ljudi koristiti potrebom i bespomoćnošću onoga ko je u nuždi i njegovu robu kupiti po pravednoj. rezultat će biti to da ni kupac neće biti vlasnik kuće niti prodavač vlasnik novca i ostat će vezane ruke osobi koja je u nuždi da liječi svoje dijete. kao što je za osobu koja je u nuždi. Zbog toga pravnici kažu da je proglašavanje nezakonitim poslovanja koje se obavi pod prisilom milost. Zrelost označava sposobnost upravljanja poslom koji želi preuzeti na sebe. 48 .

vi im imetke isporučite njihove!47 47 Nisa’. trebaju shvatiti smisao braka. punoljetan i imati slobodnu volju da bi čovjek mogao odlučiti o braku ili da bi mogao raspolagati svojim imetkom i bogatstvom. bit će ispravan brak mladića ili djevojke koji žele da ga sklope. 49 . 6. da ne bi slijepo ušli u nešto što ima toliku važnost. zbog čega je. njihov šerijatski i zakonski staratelj će nastaviti sa svojim upravljanjem i starateljstvom. Samo stizanje do punoljetstva nije dovoljno da bi im imetak i bogatstvo bili na raspolaganju. Isto je i s mladićem ili djevojkom koji imaju svoj imetak – stečen naslijeđem ili nekim drugim putem.Čovjek unutar islamskog svjetonazora Iz tog razloga u islamskom zakonu nije dovoljno biti razuman. Kad osjetite da su zreli. Znači. već je potrebno prvo da se provjere. budu imali sposobnost čuvanja i okorištavanja svojim imetkom – imetak i bogatstvo će im biti dati. Tek kada budu posjedovali dovoljnu umnu zrelost. šta je brak. U suprotnom.. ً ْ ُ ْ ُ ْ ِّ‫ى‬ ْ َ ْ َ َ َ ْ ُ َ َ َ َّ‫َ ْ ُ ْ ْ َ َ ذ‬ ‫وابتَلوا الَتَام حت إِذا بَلغوا الىِّكح فإن آنستُم منهم رشدا‬ ِ ُ َْ ْ َ َُْ ْ‫فَادفعوا ْ إلْهم أَموالَهم‬ ِ ِ I siročad iskušavajte sve dok ne sazriju za brak. kakav uticaj ima na sudbinu pojedinca. kakve odgovornosti nosi. Ako pored punoljetstva budu imali i umnu zrelost – tj.

i koliko je samo neobrazovanih. a obaviještenih o sebi! 50 . isto kao što ga obavještava o svijetu. ushićenje. Naravno. Ne unose žar. Vjerska samoobaviještenost rasplamsava cjelokupno čovjekovo biće. a želi da još bolje upoznaje. znanje nastoji da čovjeka. Njegovo usavršavanje. a koja na drugom stepenu? Suditi o ovoj temi nije nimalo jednostavno. nije proizvod nauke i filozofije. koja uklanja od njega nemar i rasplamsava vatru u njegovoj duši. zanos i čežnju u srca i ne bude uspavane snage u čovjeku.OBAVIJEŠTENOST ČOVJEKA Čovjek posjeduje spoznaju i o sebi i o svijetu. kao što je jedan od razloga različitosti vjere i znanja to što je znanje sredstvo obaviještenosti o svijetu. za razliku od obaviještenosti o sebi koje nam daje religija. Učenja o duši imaju takav zadatak. Koja je od ove dvije spoznaje u pogledu važnosti na prvom. a koje se utemeljuju vjerom. koje nam daje znanje su mrtve i bez duše. Vjerovatno jedan od razloga razmimoilaženja u načinu promišljanja istočnjaka i zapadnjaka leži u vrsti odgovora koji daju na ovo pitanje. a neki obaviještenost o svijetu. Samoobaviještenost koja čovjeka podsjeća na zbiljsko ja. Nauka i filozofija ponekad uvećavaju nemar i čine da čovjek zaboravlja sebe. obavijesti i o njemu samom. i sebe i svijet. koja čini od njega biće koje osjeća bol i koje je upoznato s boli. koji su zaokupljeni sami sobom i neobaviješteni o sebi. Koliko je samo bezbrižnih naučnika i filozofa. Međutim. napredak i sreća su u vezani za ove dvije spoznaje. a vjera sredstvo kojim stičemo obaviještenost o sebi. Neki više cijene obaviještenost o sebi. obaviještenosti o sebi.

”2 Hazreti Ali je rekao: ‫َم ْع ِرف ُة ال َّن ْفس َأا ْن َفع ا ْلمعارف‬ ِ َ ُ ِ “Spoznaja samoga sebe je najkorisnija spoznaja. Časni Kur’an kaže: ُ َ َ ِ َّ‫َ َ َ ُ ُ َ ذ‬ ُ ُ َ ِ َ ْ ُ ْ ُ َ ُ َ ْ ُ َ َ َ َ َّ‫ذ‬ ‫وال تكونوا كلين نسوا الل فأنساهم أنفسهم أولك هم‬ َ ُ َْ ‫الفاسقون‬ ِ I ne budite kao oni koji su Allaha zaboravili. svezak. 99.”4 Hašr.” i “Ne zaboravi svoga Gospodara jer ćeš sebe zaboraviti. Biharu-l-envar. 4 Isti izvor.” moto su religijskih učenja.Obaviještenost čovjeka Poziv na obaviještenost o sebi i načela “Spoznaj sebe da bi spoznao svoga Gospodara. 61. svezak.”3 On je također rekao: ‫عَ جِ ْبت لِمن َينْشِ دُ ضا َّل َت ُه و لا َينْشِ دُ َن ْفس ُه‬ َْ ُ َ “Čudim se onome ko traga za izgubljenim. spoznao je svoga Gospodara. str. 288. kako ne traga za sobom. 19. pa je Allah učinio da i oni zaborave sami sebe! Takvi su grješnici!1 Časni Poslanik je rekao: َ ‫َمن عَ َرف َن ْفس ُه َف َقدْ عَ َرف َر َّبه‬ َ َ ْ “Ko spozna sebe. 36. 3 Gureru-l-hikam. izdato u Bejrutu. str. 1 2 51 . str. 2.

šta će mu osvajanje svijeta?” Gandi kaže: “U svijetu postoji samo jedna zbilja. Ko god ne spozna sebe.” “Ako je zapadna civilizacija obuzela zapadnjake konzumiranjem opojnih pića i obraćanjem pažnje na tjelesne užitke. nije ništa spoznao. ostvario je prevlast nad svijetom. inovacije i obezbjeđivanja ratnih sredstava rezultat su bijega zapadnjaka od sebe samih. Onog trena kada čovjek. sebe izgubi. a što je više obaviješten o svijetu. Ko god ostvari prevlast nad sobom. 5 Iz uvoda knjige Ovo je moja vjera. a to je voljenje drugih kao što volimo sebe. a to je snaga vladanja sobom. zapadnjaci su nemoćni u jednoj stvari. Samo ova činjenica je dovoljna da se shvati ispraznost lažnog blještavila nove civilizacije. Međutim. to je zbog toga što zapadnjaci umjesto “traženja sebe” nastoje “sebe” zaboraviti i upropastiti. čak i lijepih djela. a to je spoznavanje sebe. više zaboravlja sebe. U svijetu postoji samo jedna snaga. ali i kultura zaboravljanja sebe. jeste zaborav sebe i beskorisnost. U svijetu postoji samo jedno dobro. spoznao je i Boga i druge. Većina velikih i junačkih zapadnjačkih djela. 52 .Murteza Mutahari Glavna stvar koju svjesni ljudi zamjeraju zapadnoj civilizaciji i kulturi jest to što je ona kultura obaviještenosti o svijetu. a to je promišljanje o svojoj nutrini. Čovjek u ovoj kulturi postaje obaviješten o svijetu. posmatrajmo druge kao sebe. Ko god spozna sebe. Upravo ovdje leži glavna tajna propasti čovječnosti na Zapadu. šta će mu osvajanje svijeta?5 Mislim da je zapadnu kulturu u ovom pogledu najbolje kritikovao Mahatma Gandi. kako to Kur’an kaže. preminuli lider Indije. Njihova praktična moć otkrivanja. jedna sloboda i jedna pravda. a ne njihove iznimne snage i vlasti nad sobom. za koje drugi narodi smatraju da su u Božijoj moći.” “Kada čovjek izgubi svoju dušu. Drugim riječima. Gandi kaže: “Zapadnjaci su u stanju uraditi velike poslove.

Dobroti se raduje. 53 . uobrazilje i nepostojanje. Onome ko je obavješteniji. Jer Adem je bio taj čija je duša bila viša od melečke. 6 Isti izvor. on je sve više duhovniji. To su ljudi od srca i ne treba ovo potcijeniti! Zato je melecima naređeno da učine sedždu čovjeku. o srce. a svi su oni pokorni čovjeku ovakve duše. Što je čovjek svjesniji. bilo da više cijenimo obaviještenost o sebi ili obaviještenost o svijetu. njoj nema kraja. Od ljudske duše je viša duša meleka. duša je veća. Zahtjev duše je. ptica. Ljudska duša je viša od životinjskih. Duša koja postane tako velika. a vijest i obaviještenost jednaki su sa dušom. a zbog uvrede plače. ili da ih jednako vrjednujemo. Duša prima vijesti za koje je stvorena. Ko ima više vijesti. onda bi bolji činio sedždu gorem! A kakva bi bila pravda i dobrota U tome da ruža čini sedždu trnu. Jer je obavještenija od njihovih duša. Šta je duša? Ona je svjesna dobrog i lošeg. izvjesno je da proširivanje obaviještenosti znači proširivanje čovjekovog života.Obaviještenost čovjeka Ostale stvari su pretpostavke. Budući da je tajna i suština duše obaviještena. Ovakav je iznad riba. Da nije bilo tako. Jer je melečka i bez prohtjeva je. ljudi. Ovakvoj duši postanu pokorne sve stvari.”6 U svakom slučaju. Od duša meleka je viša duša božanskih robova. obaviještenost. duša mu je viša. Duša je jednaka s viješću i obaviještenošću.

postoji nekoliko vrsta zbiljskih samoobaviještenosti. kao što je identifikacijska samoobaviještenost. Nije ni biološka u smislu životinjske spoznaje koja je tek stepen više od spoznaje o sebi medvjeda ili majmuna. čovjek je Allahov. 1996. Jasno je da spoznaja o sebi koja je predmet rasprave nije identifikacijska. kako mi se zovu roditelji. lišen je znanja. ovdje ćemo ukratko ukazati na vrste samoobaviještenosti. Da bi bilo jasnije šta želimo reći. koliko čovjek bude obavješteniji o sebi i svijetu toliko će biti napredniji u smislu života. 7 54 . Na toj razini obaviješten. Ne nastaje prvo čovjekovo ja. diže se i razina života.7 Prema tome. Mesnevija. Zanemarimo li metaforične i one samoobaviještenosti koje nisu zbiljske. suština čovjekove biti je obaviještenost. Učinak ruha je svjesnost: Ko god ima ovog u obilju. Ja je realnost koja je identična obaviještenosti o sebi. Posjedovanje života. Udruženje derviških redova R BiH “Tarikatski centar” Sarajevo. Ko god nema duše. prevod Fejzulah Hadžibajrić. njegova duša je jača. druga knjiga. Postepeno. kako se diže stepen obaviještenosti čovjeka. stihovi 3325–3335.Murteza Mutahari Ko je obavješteniji. Pojava čovjekovog ja je isto što i pojava obaviještenosti o sebi. Samoobaviještenost po iskonskoj prirodi (fitret) Čovjek je po svojoj biti obaviješten o sebi. da bi na sljedećoj razini čovjek postao obaviješten o ovome ja. Budući da je svijet duše u cjelini obaviještenost. filozofski rečeno. u smislu kako se zovem. gradirana je zbilja. gdje sam rođen i gdje prebivam. Znači. ima stepene i razine. obaviještenost i predmet obaviještenosti su jedno te isto. tj.

svoju filozofiju je počeo tako što je u sve posumnjao. jer sumnja i nedoumica se javljaju tamo gdje znanje i obaviještenost pripadaju kategoriji stečenog znanja. Prema tome. Ali tamo gdje je percepcija isto što i onaj ko percipira i percipirano. Stoga samoobaviještenost 8 Descartes. tj. mislim je dokaz da postojim. odnosno iz vrste prisutne percepcije. Ona je zbiljska. Međutim. francuski filozof iz sedamnaestog stoljeća. Potom je rekao: “Ja mogu u sve sumnjati. obaviještenost o sebi putem stečenog znanja i percepcija u umu. tj. na način prisutnog znanja. u svom umu stvara sliku o sebi i. prije nego što postane obaviješten o sebi na ovaj način. koji sam čovjek i pitanja slična ovim. obaviješten je o sebi na način na koji je ukazano. nakon toga što manje-više postane obaviješten o drugim stvarima. ako postojim. Glavna Descartesova greška je upravo u tome što nije obratio pažnju na to da u činjenici da Ja postojim nema mjesta sumnji pa da bismo putem Ja mislim htjeli otkloniti tu sumnju. pažnja filozofa je više usmjerena na razinu prisutnog znanja i onog znanja koje se ne odnosi na percepcije u umu. Psiholozi koji obično raspravljaju o samoobaviještenosti imaju na umu drugu razinu. Upravo ova vrsta obaviještenosti je u filozofiji jedan od čvrstih dokaza za nematerijalnost duše. Međutim. nemoguće je da se takvo šta desi. Znači. Znači da su tada objektivno postojanje predmeta percepcije i objektivno postojanje same percepcije dvije različite stvari.” Zatim je iz svog postojanja izvukao zaključak o postojanju Boga i ostalih stvari. čak prije nego što bude obaviješten o bilo čemu drugom. to je vid postojanja ljudskog ja. U ovoj vrsti samoobaviještenosti nema mjesta sumnji i nedoumici u smislu postojim li ja ili ne. odnosno.8 Fitretska samoobaviještenost nije stečena. postaje obaviješten i o sebi na isti način kao što postaje obaviješten o drugim stvarima. 55 . terminologijom logike rečeno: dolazi do stečenog znanja o sebi.Obaviještenost čovjeka Čovjek na narednim razinama. ne može se pretpostaviti sumnja i nedoumica. čak i u aksiome. tj. tj. osim u to da razmišljam i sumnjam.

to znači da zna šta je suština. vrsta i supstanca čovjekovog ja. 14. ili je pak proizašla iz tijela? Hoće li ostati poslije tijela ili ne?. Ovisan je. Nije sam sobom došao.a potom ً ga kao stvorenje drugo oživimo ( ‫ 9) ُثم َأانشَ ْأانَا ُه خَ ْلقا اآخَ َر‬ukazuje upravo َّ na to da se materija koja nije obaviještena o sebi mijenja u duhovnu supstancu obaviještenu o sebi. Ali. Ono što se razmatra na ovoj razini samoobaviještenosti jeste suština (mahijat) i zbilja sebe. ne živi sam sa sobom i neće otići tako. kuda idem? U ovoj samoobaviještenosti čovjek otkriva da je dio jedne cjeline. Kada Kur’an. Filozofska samoobaviještenost Filozof nastoji da spozna šta je zbilja samoobaviještenog ja? Je li supstancija ili akcidencija? Je li materijalna ili nematerijalna? Kakvu vezu ima s tijelom? Je li postojala prije tijela ili je postala s tijelom. u smislu šta smo i od čega smo? Ukoliko filozof posjeduje tvrdnje o samoobaviještenosti. a. koja se zove svijet.s. 56 . nakon ukazivanja na razine stvaranja zametka u materici.. u jednom jezgrovitom iskazu ukazuje na ovu vrstu samoobaviještenosti: 9 Mu’minun. On želi da odredi svoj položaj u ovoj cjelini. gdje se nalazim. Zna da nije jedno neovisno ostrvo..Murteza Mutahari na koju se poziva nije ovaj stepen samoobaviještenosti koji se javlja nužno i prirodno usljed supstancionalnog kretanja prirode.. govoreći o krajnjoj fazi u tom razvoju kaže: . Samoobaviještenost u vezi sa svijetom Samoobaviještenost u vezi sa svijetom znači obaviještenost o sebi u odnosu na svijet: odakle sam došao...

11 Istinite priče.Obaviještenost čovjeka ‫رحم الله امر ًء علم من أاین و فی أاین و الی أاین‬ “Neka se Bog smiluje onome ko zna odakle je došao.12 To je ona vrsta obaviještenosti koja stvara u čovjeku strepnju za sudbinu. 12 Istinite priče. Ova samoobaviještenost čovjeka čini željnim zbilje i potiče ga da traga za čvrstim uvjerenjem.11 To je upravo ona vatra koja vuče ljude kao što je Unvan Basri iz kuća. Bile su nacionalne i slobodne škole i postale su uzor važnim školama u islamskom svijetu i svijetu općenito. niti u jednom drugom biću: potreba za dosezanjem zbilje. da idu od mjesta do mjesta i od grada do grada u potrazi za zbiljom. To je ona potreba koja ne postoji ni u životinji.“ Ova vrsta samoobaviještenosti stvara jednu od najsuptilnijih i najuzvišenijih potreba čovjeka. gdje se nalazi i kuda ide. Čovjek stalno nastoji ostvariti sigurnost i smiraj. Klasna samoobaviještenost Klasna samoobaviještenost je jedan od različitih oblika društvenih samoobaviještenosti. Ona vatra koja dohvati duše velikih ljudi poput Gazalija oduzima im san i jelo. izgoni ih u pustinje i čini da dugi niz godina u tuđini duboko utonu u misli. s ciljem podučavanja vjerskim znanostima. Klasna samoobaviještenost podrazumijeva obaviještenost čovjeka o sebi u odnosu prema društvenoj klasi kojoj pripada. Rasplamsana vatra sumnje i nedoumice zahvata mu dušu i vuče ga s ove na onu stranu. Nizamije – škole koje su Seldžuci osnovali u Bagdadu i ostalim mjestima. 10 57 . Spušta ih s prijestolja nizamija10 .

Murteza Mutahari U klasnim društvima. Objektivno biće poprima objektivnost u klasi. Štaviše. razmišljanja. Marksizam vjeruje u takvu samoobaviještenost. sklonosti. i ono što jedinkama jedne klase daje zajedničku savjest. po nekim stavovima čovjek nema drugog sopstva mimo onoga koje mu je klasa odredila. isto kao što je u poretku društva glavna osnova ekonomski temelj. Sve se to oblikuje u klasi. čovjek pronaći stvarnost. zajednički ukus. a klasni pogledi uzrokuju to da čovjek svijet i društvo gleda kroz ta posebna vratašca. Jedino će u društvu bez klasa. Klasna samoobaviještenost. a njegovo društveno zalaganje i smjer će biti klasni. jer se temelji na filozofiji u kojoj je glavni upravitelj nad pojedincem i temelj ličnosti pojedinca materijalna korist. da posmatra kroz posebne naočale i sve tumači s klasnog gledišta. Po ovom mišljenju čovjek je u pogledu vrste lišen sopstva. On je apstrahirano. biti ispunjena klasnom brigom. po ovom objašnjenju. zajednički sud jest zajednički materijalni život i zajednička korist. htio to ili ne. Sopstvo svake osobe je njegova savjest. Shvatanje pitanja klasnog položaja i klasne odgovornosti jeste klasna samoobaviještenost. Ne postoji čovjek. htio on to ili ne. zbir njegovih osjećaja. ako se ono ikada postigne. 58 . Klasni život daje klasne poglede. jednaka je s obaviještenošću o koristi. Postoji plemstvo ili masa. Prema tome. svaki se pojedinac nalazi u jednom posebnom sloju i u jednoj posebnoj klasi u pogledu života. koristi i uskraćenosti. Njegova će nutrina. Ovakva vrsta samoobaviještenosti može se nazvati marksistička samoobaviještenost. u klasnom društvu društvena samoobaviještenost ograničena je na klasnu samoobaviještenost. a ne objektivno biće.

jedan narod i jedna nacija zbog posjedovanja kulture pronalaze nacionalno sopstvo. nije ni izvan okvira egoizma. usmjerenja – imalo klasnu dimenziju. kao ni klasna samoobaviještenost. osjećaji. Posjedovanje iste kulture stvara veću sličnost i jedinstvo među ljudima nego isto porijeklo. na kraju. U principu. počevši od pristrasnosti. Čovjek usljed zajedničkog života sa određenom skupinom ljudi pronalazi jednu vrstu jedinstva kroz zajednički zakon. sama po sebi ne posjeduje moralnu dimenziju. Posjeduje sve ono što prati egoizam. Iz istog razloga izraz jedinstvena kultura je pojam bez sadržaja. utemeljen je na ovoj filozofiji. u ovoj vrsti samoobaviještenosti sve posjeduje nacionalnu dimenziju i okreće se kazaljkom nacionalizma. o posebnom nacionalnom mi. koji se naročito raširio u 19. o nacionalnom identitetu. 59 . zajedničku kulturu i običaje. isto kao što pojedinac posjeduje jedno sopstvo. a zbog poraza poniženje. neprimjećivanja svojih mahana. Nacionalnost koja ima kulturnu potporu iz brojnih ja gradi jedno mi i ponekad se žrtvuje za ovo mi. zajedničku kulturu. Nacionalna samoobaviještenost. zajednički jezik. iako nije iz kategorije obaviještenosti u svrhu koristi. Nacionalna samoobaviještenost jeste obaviještenost o nacionalnoj kulturi. u svijetu ne postoji jedna kultura. postoje kulture i svaka od njih posjeduje bit i odlike sebi svojstvene. Za razliku od klasne samoobaviještenosti gdje je sve – bilo da su u pitanju procjene. stoljeću po gregorijanskom kalendaru i još uvijek se manje-više promiče. do oholosti i samoljublja. Nacionalizam.Obaviještenost čovjeka Nacionalna samoobaviještenost Nacionalna samoobaviještenost jeste obaviještenost o sebi u odnosu na narod sa kojim je pojedinac etnički ili rasno povezan. zajedničku historiju. presude. Stoga. u čiju kategoriju spada. zajedničku književnost i. Štaviše. zajedničke historijske pobjede i poraze. Zbog pobjede ovoga mi osjeća ponositost.

kako to Sadi kaže: Sinovi Ademovi su dijelovi tijela jednog. Ljudi koji su poput Augusta Kanta tragali i tragaju za vjerom ljudskosti u svom umu gaje ovakvo razmišljanje. boje. 60 . Osjećaj ljubavi prema drugim ljudima i naklonost prema njima postoji u svakom čovjeku. Deklaracije koji se u svijetu izdate pod nazivom ljudska prava oslanjaju se na ovu filozofiju i promiču ovu vrstu samoobaviještenosti u svijetu. Humanizam vidi ljude kao jednu cjelinu koja nadilazi klase. Ukoliko se u nekome javi ova vrsta samoobaviještenosti njegova bol će biti ljudska bol. Ostali ne mogu imati spokoj. ne dostoji da se čovjekom zoveš. Humanizam koji je manje-više raširena filozofija našeg vremena i pretežno se njom diče oni koji tvrde da su intelektualci. religije. Kada jedan dio tijela osjeti bol. rase. koji se zbog tuđe boli ne brineš. Jer su nastali od istog dragulja vrijednog.Murteza Mutahari Ljudska samoobaviještenost Ljudska samoobaviještenost jeste obaviještenost o sebi u odnosu na sve ljude. njegove želje ljudske želje. krv i poriče svaku vrstu diskriminacije i razlike. upravo je ovo. Sva njegova prijateljstva i neprijateljstva poprimit će boju ljudskosti. Ljudska samoobaviještenost utemeljena je na tom osnovu da se ljudi u cjelini ubrajaju u jednu stvarnu jedinku i okorištavaju se jednom zajedničkom ljudskom savješću. a njegovo usmjerenje i napori odvijat će se u ljudskom pravcu. kulture. nacionalnosti. Tebi.

tj. u pogledu onoga što će poslije graditi njegovu ljudsku osobnost. Upravo su to stvari koje čine čovjekov fitret i poslije će graditi njegovu prirodnu i ljudsku savjest.Obaviještenost čovjeka Čovjekovi prijatelji nad prijateljima postaju znanje. a neprijatelji nad neprijateljima neznanje. za razliku od nacionalne i klasne. jer svako biće je onakvo kakvo je i stvoreno. kultura. sloboda. svaka stvar je u pogledu suštine. u smislu kakva bi trebala biti. Međutim. Čovjek za razliku od nežive prirode. siromaštvo. Zašto? Tajna ovog pitanja leži u načinu postojanja i stvarnosti čovjeka. zbir njegovih tjelesnih organa – na Ovaj svijet dolazi u aktuelnom stanju. On je ono što od njega napravi zbir odgojnih činilaca. Čovjek nije ono što je stvoreno. poput drugih životinja. u smislu šta je. čovjek je u ovom pogledu stvoren u potencijalnom stanju. i u pogledu kakvoće. u pogledu duše. biće je u potencijalu. pravda i ljubav. nalazi u aktuelnom stanju. 61 . Međutim. sjeme ljudskosti u njemu postoji u obliku potencijala tako da ukoliko se ne suoči sa nečim što mu šteti. Čovjek u načinu postojanja i svojoj stvarnosti razlikuje se od svih ostalih bića. te će sjemenke postepeno nicati iz polja čovjekove biti. nepravda. Međutim. blagostanje. tj. preko biljaka do životinja. biljaka i životinja posjeduje i individuu i osobnost. stvorena u aktuelnom stanju. higijena. iako u odnosu na ostale izgleda logičnija i podigla je veliku prašinu. bolest. bit. počevši od nežive prirode. u odnosu na druge je slabije ostvarena. već ono što sam želi da bude. uključujući i njegovu volju i odabir. ova samoobaviještenost. gušenje i diskriminacija. čovjeku nakon stvaranja tek slijedi faza u kojoj treba da odredi šta će i kakav će biti. imat će moralnu dimenziju. Ukoliko se javi ova vrsta samoobaviještenosti. Čovjekova individua – tj. Čovjek se neposredno po rođenju u pogledu tjelesnih organa. Drugim riječima. stvarnost i sve njegove odlike su upravo onakve kakve su učinjene rukama stvaranja. Međutim.

. Razmatranje pitanja fitreta u njegovom islamskom poimanju bit će izdano. Prvog pretvara u drugog. Ali. o kojoj čak i marksisti i egzistencijalisti govore. a zove se „čovječnost“. naklonosti i želja u aktuelnom stanju. a jedna unutarnja snaga – uz pomoć vanjskih činilaca – njega pokreće u tom smjeru. dok se duhovni aspekti i stupovi njegove ličnosti trebaju potaknuti na razvoj i učvrstiti na razini koja slijedi nakon materice. Čovjek je jedino biće kod kojeg postoji razdvojenost između njega samog i njegove suštine. ukoliko mu okolnosti. itd. naprimjer. drveta i drvenog. psa i pasjeg.13 Čovjek je u duhovnom pogledu jednu razinu iza tjelesne razine. u ruke mu je dat kist za slikanje njegove osobnosti. poput bijelog lista papira čiji je odnos prema bilo kojoj slici koja se oslika na njemu jednak. a nije poput daske i stolice gdje samo vanjski činioci dasku pretvaraju u oblik stolice. Prema islamskoj školi mišljenja. tj. Kanta. Ni za jedno stvorenje nije moguće pretpostaviti odvojenost njega samog i njegovog identiteta. kao što ne prihvatamo za čovjeka vezane teorije poricatelja fitreta. da je pasivan i ravnodušan prema bilo kojoj slici koja mu se da. ne znači da čovjek od samog rođenja posjeduje niz spoznaja. u odvojenoj knjižici. može jedino opravdati islamskom školom mišljenja. Njegovi tjelesni organi se oblikuju u materici posredstvom činilaca koji utiču na stvaranje. Ukoliko stigne do onoga što ima u obliku potencijala. čovjekov odnos prema ljudskim vrijednostima i savršenstvima na početku postojanja je poput odnosa mladice kruške sa stablom kruške. Za razliku od njegove individue – na koju ne utiče. Čovjek po rođenju kao potencijal i mogućnost posjeduje želju za saznanjem i kreće se ka saznanjima i sklonostima. Ovdje želimo samo da ukažemo da teorija fitreta u njegovom islamskom poimanju. između čovjeka i čovječnosti. stigao je do položaja koji ga je dostojan. osim za čovjeka. poput marksista i egzistencijalista – da čovjek po rođenju samo usvaja.Murteza Mutahari Ljudske vrijednosti u njegovom biću postoje u obliku potencijala i spremne su za rast i razvoj. Na osnovu toga se preobrazba čovjeka. za razliku od poimanja ljudi poput Descartesa. izuzevši djelovanje pod prisilom. arhitekt i inžinjer svoje ličnosti. 13 62 . bit će “izobličeno biće”. između kamena i kamenog. ako Bog da. nametnu neke druge činioce. i kako to filozofi kažu rađa se sa aktuelnim razumom i voljom. mačke i mačjeg. što je jedna unutrašnja veza pomognuta vanjskim činiocima. Stoga kažemo da je svako graditelj.

Islamski filozofi. Upravo je ovo ispravno filozofsko tumačenje onoga što egzistencijalisti nazivaju prvenstvenost bitka te tvrde da je čovjek biće bez suštine i sam odabirom svoga puta ostvaruje svoju suštinu. nosilac je mogućnosti ljudskosti. možemo preciznije shvatiti pojam ljudske samoobaviještenosti. Sada kada smo shvatili ovaj uvod. u stvari kod kojih je stvarna ljudska 14 Asfar. Biološki čovjek je samo preduvjet istinskom čovjeku ili kako to filozofi tumače. a koliko je samo ljudi koji su preobraženi i promijenili su se u suprotnost čovjeku.Obaviještenost čovjeka Koliko li je samo ljudi koji nisu došli do čovječnosti i ostali su na životinjskoj razini. svaki pojedinac je svakog dana jedna vrsta različita od onih drugih dana. kao što su neki divlji ljudi. Kako je moguće da dođe do razdvojenosti između neke stvari i njene suštine? Jasno je da je suština neophodnost postojanja. kao što je većina onih koji sebe predstavljaju civilizovanim. slijedeći ga.”14 Stoga je jasno da biološki čovjek nije mjerilo čovječnosti. rasprava o proživljenju. štaviše. jasno je da bez realnosti duše nema smisla pričati o ljudskosti. naročito Mulla Sadra dosta se oslanjaju upravo na ovo pitanje i zbog toga on kaže: “Čovjek nije vrsta već vrste. biti u aktuelnom obliku. 63 . Ukoliko postojanje bude u aktuelnom obliku i njegova suština će. Također. Rekli smo da se ljudska samoobaviještenost temelji na načelu da se svi ljudi zajedno ubrajaju u jednu zbiljsku cjelinu i uživaju jednu zajedničku ljudsku savjest koja nadilazi klasnu. ali ako je postojanje u potencijalu. vjersku. nacionalnu i etničku savjest. a ne sama ljudskost. Ovdje je potrebno pojasniti pitanje koji ljudi zajedno imaju jedno sopstvo i njima vlada jedan duh? Među kojim ljudima se razvija i raste ljudska samoobaviještenost i stvara u njima suosjećajnost? Da li samo među ljudima koji su stigli do ljudskosti i koji posjeduju ljudske vrijednosti. onda je i lišeno svoje odgovarajuće suštine.

Zbog toga časni Poslanik u svojim riječima. pa čak nije ni ideal. koji je ostao na razini djetinjstva i čija je ljudska priroda još uvijek uspavana i nije potaknuta imati ovakav osjećaj boli? Kada će njima vladati ovakav jedan zajednički duh? Potpuno je jasan status preobraženih ljudi. Kada će divlji čovjek. Ebu Zerr dijelio bol sa Ebu Džehlom i Lumumba bio uznemiren zbog Ćumbe. i postali plodonosni u pogledu ljudskih urođenih odlika. a ne zajedništvo u biti.Murteza Mutahari suština aktuelizirana i ostvarena ili među ljudima koji su ostali u stanju potencijala ili ljudima koji su se preobrazili i promijenili suštinu i pretvorili se u najgora živa bića? Među kojim od njih? Da li među svima njima zajedno? Jasno da je tamo gdje se govori o uzajamnom osjećaju boli. jer se vjera nalazi na pročelju prirodnih i izvornih ljudskih vrijednosti. ono što istinski ljude pretvara u mi. Svi ljudi ne mogu biti ovakvi. jesu oni koji su stvarno dijelovi jednoga tijela. udahnjuje u njih jedan duh. Iz kojeg bi razloga Musa bio dio istog tijela sa faraonom. pa 64 . tj. ono što pokazuje ovakvu moralnu i ljudsku nadnaravnost jeste zajedništvo u vjerovanju. ljudi koji su stigli do čovječnosti i pronašli vrijednost. poprimili ljudsku suštinu. a ne stvarnost. Ono što Sadi govori jeste ideal. ostali ne mogu imati spokoj. kojima vlada jedan duh i kad jedan dio tijela osjeti bol. riječ o tome da su svi dijelovi jedno tijelo i međusobno su uznemireni bolom. Prema tome. koje je Sadi preuzeo i pokvario ih pogrešnim uopćavanjem nije rekao: “Sinovi Ademovi su dijelovi jednoga tijela”. Ono što je i realnost i ideal jeste jedinstvo ostvarenih ljudi. u kojima su izrasle sve prirodne vrijednosti su upravo vjernici. Ovakvi ljudi. porijeklu i rođenju o kojem se govori u Sadijevim stihovima. Prema tome. već je rekao da su vjernici dijelovi jednoga tijela. samo ljudi koji su postigli čovječnost.

Russell je svoju filozofiju morala utemeljio na takvom osnovu da je na dva načina oprečna njegovom humanizmu.Obaviještenost čovjeka kad god jedan dio osjeti bol ostali dijelovi sa njim saosjećaju kroz temperaturu i nesanicu. Prema tome. Uzajamna ljubav i naklonost jedino je ostvarljiva u društvu vjernika i nigdje više. ovdje se govori o uzajamnoj ljubavi i suosjećanju u boli. Nema sumnje da čovjek koji je stigao do čovječnosti gaji ljubav prema svim ljudima. 15 Darjuše Ašuri.. u vezi sa sinom Muldžima Muradija kaže: “Ja volim život za njega. francuski filozof egzistencijalist. U našem vremenu Bertrand Russell.. a.s. temelj morala je po njemu osiguravanje veće i bolje koristi u okrilju moralnih načela i on ne vjeruje u drugu filozofiju za moral. dva su poznata i znamenita lika humanizma. Znači. a on ubistvo za mene. Ovaj pisac pod naslovom Dva lica današnjeg nihilizma zapada kaže: “. čak i prema preobraženim ljudima i onima koji su promijenili svoju suštinu. avgust 1996.” Međutim. Zbog toga Svevišnji Poslanika naziva Milost svjetovima (‫. Sartrov humanizam je po riječima jednog savremenog pisca15 manifestacija uznemirenosti zapadnog svijeta.. štaviše. zbog toga što im se gubi tlo pod nogama. časopis Novi svijet. humanizam gospodina Russella rezultira koristoljubljem. Russellova filozofija morala je utemeljena na dalekovidnosti u ličnim koristima. prema svim stvarima. 65 . Jasno je da neophodnost posjedovanja univerzalne ljubavi prema svim ljudima nije univerzalni mir i oslobođenost od odgovornosti. poznati njemački filozof i matematičar i Jean Paul Sartre.Ona buržoazija puna zanosa koja je osvojila Bastilju i podigla zastavu nacionalizma danas nema o čemu da razmišlja osim o nerazmišljanju! Mlada generacija Evrope stoji na praznoj tački. te da nas se ne tiču zalutali i nepravedni – istinski humanizam iziskuje najjači oblik odgovornosti na ovom polju. Ali.) َرحم ًة ِّل ْل َعا َلمِ ين‬ َ ْ َ Ovakvi ljudi gaje ljubav i prema onima koji su neprijateljski nastrojeni prema njima.

Sartr poput stoika vjeruje u bratstvo i jednakost ljudi. Na jednoj njegovoj strani je Russell sa prostim praktičnim pogledom. a na drugoj Sartr sa složenim.Murteza Mutahari Danas zapad preuzima ono što je izvozio: društvenu razuzdanost. Društvene samoobaviještenosti – obuhvatajući. osjećaj prezrenosti. vidimo drugu reakciju u pojavi jedne vrste filozofije „humanističkog romantizma“ koja je na različitim nivoima zaokupila sobom zapadne intelektualce. i traže od njega oprost za sebe i čitav zapad. smetenost. Međutim. postavljaju umjesto drevnog Boga. teškim i nesmirenim filozofskim pogledom. Svijet je redovno gledao i gleda praktična očitovanja humanizma onih koji su potpisivali dugačke deklaracije o svjetskim ljudskim pravima. sa onom svojom gnostičkom naravi i oslobađanjem od svega što ima boju vezanosti i svojom komplikovanom teorijom odgovornosti. U sredini su intelektualci sa polja politike i ekonomije koji nastoje pronaći praktične puteve za svoje i tuđe nevolje. Nihilisti ovako razmišljaju: ako nije moje. Sartr je danas predstavnik onoga čemu su skloni intelektualni krugovi na zapadu koji se žele bacanjem u okrilje sveopćeg čovječanstva osloboditi straha od gubljenja tla pod nogama. naročito palestinski prognanici. čovječanstvo. beznadežnost.. pa neka ne bude ničije. još je jedan prikaz zapadnog duha koji nekom vrstom osjećaja grijeha želi nadoknaditi propušteno. Intelektualac je osoba koja je stigla do 66 .... slobodu i slobodu odabira te uzdržljivost i sustezanje. Zbog toga teže ka samouništenju. tj. nacionalne i ljudske – u našem vremenu poprimile su naziv intelektualna samoobaviještenost. svjetsku vlast. Sartr. Postavljanjem humanizma na mjesto religije oni tog apstraktnog Boga. Zapad je sve ovo bio nametnuo drugim narodima i civilizacijama.. klasne.” Očiti rezultat Sartrovog humanizma je to da ga svako malo vidimo kako prolijeva krokodilske suze nad obespravljenim Izraelom i jadikuje zbog nepravde koju nanose Arapi..

V. nije odslikavanje vanjskih bolova u čovjekovu samoobaviještenost. već je to unutrašnja bol.16 Također. tj. već je odnos ogranka sa osnovom. on će osjetiti miris istine. dok je kod arifa. iz kategorije je odnosa ograničenog sa apsolutnim. prijevod Velid Imamović.Z. bol arifa i filozofa nije ista. a bol arifa je bol stizanja i iščezavanja u zbilji. lice mu je bljeđe. to je doba duhovnog buđenja. metafore sa stvarnošću. kao što je odnos čovjeka sa jedinkama u društvu.o. s obzirom da se bol javlja iznutra. prvo postaje obaviješten i ta obaviještenost u njemu proizvodi bol. zapamti ovo pravilo: Ko god ima kakvu bol. Bol arifa.B. 16 Mesnevija.Obaviještenost čovjeka jedne od ovih samoobaviještenosti. želi njima prenijeti svoju spoznaju i pokrenuti ih i upregnuti kako bi se oslobodili društvenih zatočeništava. Ko je budniji. nastoji osloboditi svoju klasu. bol koja se javlja zbog fitretske potrebe. 2009. 67 .o. sama bol za njega obaviještenost. ali bol filozofa je bol saznavanja i spoznavanja zbilje. naciju ili sve ljude. za razliku od boli intelektualca. Ovaj odnos sa gledišta gnostike nije iz kategorije odnosa dva bića koji stoje oprečno jedan drugom. O ti koji istražuješ istinu. Gnostička samoobaviještenost Gnostička samoobaviještenost je obaviještenost o sebi u odnosu na bit Istine. osjetila je klasnu. Doba bolesti. d. prvi svezak. s obzirom da je njegova bol društvena bol. Ko je znaniji. I arif i filozof imaju bol zbilje. Za vrijeme bolesti obuzmu nas tuga i plač. više je ispunjen bolom. nacionalnu i ljudsku bol. Zagreb. kao što je slučaj sa boli bolesnika – čime priroda daje znak da postoji neka potreba. i kako to oni sami kažu. Intelektualac.

od čitave nežive prirode. dok je bol arifa bol ljubavi i privlačnosti. on nateklo tijelo smatra debelim. a bol arifa je obznanjivanje prirodne potrebe za “voljeti”. jedna determinirana zbilja. to je duša. Pošto me upita šta je “ja”? Obavijesti me o meni. ali spoznaja duše se ne ostvaruje tim putevima. Muhjiddin Arabi u poglavlju Šuejbi knjige Fususu-l-hikem. Slamanjem te determinirane zbilje čovjek pronalazi svoje stvarno sopstvo. Postavi šator u bašči gline i vode čovjeka. biljaka i životinja.” Jedno od pitanja sa polja irfana koje je bilo postavljeno šejh Mahmudu Šabestariju. Pokaza se njegovo lice i posta vidljivo da u meleku nema ljubavi. Melek ne znade šta je ljubav. ko sam ja? 68 . Stvarno ja jeste Bog. a čiji je odgovor stvorio irfansku stihovanu priču Golšane raz (Ružičnjak tajne) bilo je pitanje o tome šta je sam čovjek i čovjekovo ja. zato (meleče) ne govori o njoj. ono što ne samo da ne postoji kod životinje. već ni kod meleka čija je suština samoobaviještenost i znanje. Ko god misli da je zbilja ono što su mudraci shvatili u vezi spoznaje duše. On želi uzletjeti te dok ne opipa zbilju cijelim bićem neće se smiriti. potpunu samoobaviještenost vidi isključivo u obaviještenosti o Bogu. Zatraži pehar i ružinu vodicu prospi po glini ljudskoj. Sa stanovišta arifa ono što filozof poznaje kao čovjekovo ja nije stvarno ja. Bol filozofa je obznanjivanje urođene potrebe za “znati”.Murteza Mutahari Filozofa bol izdvaja nad ostalim potomcima prirode. jer čovjek po prirodi želi znati. jer ni u jednom stvorenju u prirodi ne postoji bol saznavanja i spoznavanja. Arif. kaže: “Mudraci i teolozi su mnogo toga rekli o samospoznaji.

Jer oteklina ne može biti debljina. Nećeš onda sebe smatrati sobom. o gospodine. Ja i ti smo akcidenti na biti postojanja. ispravno se spoznaj. Ti kad kažeš ja u svakom iskazu. Kada ti razum uzimaš za svoga predvodnika. čovjekovim ja i samospoznajom. Uputi se putem iznad bivanja i prostora. I odsjaj zrake svjetiljke postojanja. Jer ovo dvoje su nastali od mene. Potom ovako kritikuje ono što su filozofi rekli u vezi sa dušom. Za koji kažeš da se odnosi samo na dušu. Ja i ti smo uzvišeniji od prostora i tijela. Ti si je pokazao iskazom ja. Idi. Rječju ja ukazuje se na to.Obaviještenost čovjeka Kada Apsolutno postojanje se stavi u okvir. Zbilja kada se ograniči kao određena. Time ukazuješ na dušu. Ostavi svijet i postani sam svijet za sebe. a nekad kroz svjetiljku. Nekad se vidi kroz svijetlo. 69 . Čovjek nije ograničen na izraz ja. Svi su jedno svijetlo i obrisi i duše.

Ako si od Adema nastao sjedi kao on. govoreći: „To sam ja. Onda kada se ova kapljica odvojena od mora vrati u more i iščezne. neće ostati ni traga od duše. Ti do grla u tugu i uznemirenost utoneš. 70 . divan i sobom opijen si. koji se prepirci s drugima odaješ. O ti.Murteza Mutahari Mevlana. Duša je samo jedno očitovanje našeg sopstva i našeg ja. sa stanovišta arifa duša nije stvarno ja. Stvarno ja je Bog. pod i krov vlastiti. Jer ti si lijep. Pa u sebi gledaj svo njegovo potomstvo. kaže: Ti kao da kada kažeš riječ „ja“ Svaki put ukazuješ na dušu. a sve stvari u sebi i samo tada čovjek postaje obaviješten o stvarnom sopstvu.“ Allaha mi ti taj lik nisi. Do kojeg god lika dođeš. Ti sebe od drugih ne razlikuješ. pak. Zar si ti taj lik? Ti si Onaj Jedinstveni. Ti si ptica vlastita. Tada će čovjek sebe vidjeti u svim stvarima. Kad god u čovjeku nestane njegovog sopstava i kada slomi i previdi ograničenosti. Ako te ljudi makar na tren samog ostave. čovjek će stići do stvarne samoobaviještenosti. staneš. Dakle. zamka vlastita i plijen vlastiti: Ti si vlastito mjesto počasno. Obaviještenost o duši nije samoobaviještenost.

Časni Kur’an kaže da Bog nije u čovjekovim grudima postavio dva srca. 4. Kolijate Sadi. U njihovom djelovanju ne postoji ni najmanji oblik širka: ni širk u pogledu izvora postojanja. jedno oko okrenuto ka Bogu. Ni u kom slučaju nije tako. na način da je polovina Poslanikovog srca okrenuta Bogu. ni u pogledu cilja i želja. Poslanici su junaci tevhida. ali ne u obliku dualizma. Tajjibat. Zaljubljenik sam čitavog svijeta jer svijet potiče od Njega. a drugo ka stvorenjima. Poslanik posjeduje i božansku samoobaviještenost i onu koja je svojstvena stvorenjima. Ugodno mi je u svijetu jer je svijet ugodan od Njega. pa da bi usmjerio ka dva središta. ْ ْ َ ِّ‫ذَّ َ َ َ ذَّ ُ َ ُ ى‬ ْ َ ‫ما جعل الل لِرجل من قلبَني ف جوفه‬ ِِ ِ ِ ٍ Allah nijednom čovjeku nije dao srca dva u njegovim prsima. 71 . dvojnosti.18 17 18 Ahzab. Poslanici gaje ljubav prema svakoj čestici svijeta zbog toga što je sve od Njega i očitovanja su Njegovih imena i svojstava. dvopolnosti i dvosredišnjosti.17 Ne može se jednim srcem imati dva voljena. ni širk u pogledu briga i boli. dvovrsnosti. Posjeduje i bol Boga i bol stvorenja.Obaviještenost čovjeka Poslanička samoobaviještenost Poslanička samoobaviještenost se razlikuje od svih navedenih samoobaviještenosti. a polovina stvorenjima. da su njegova ljubav i blagonaklonost. njegovi ciljevi i želje podijeljeni između Boga i Božijih stvorenja.

spozna puteve i staze svih postaja. Njihovi ciljevi. Vraćanjem među ljude počinje njegovo četvrto putovanje i četvrti krug usavršavanja. Ova bol ih ni na tren ne ostavlja na miru dok ih. kako se to obično kaže. Slanje poslanika koje se javlja na kraju drugog putovanja je kao rađanje samoobaviještenosti svojstvene stvorenjima iz samoobaviještenosti koja se odnosi na Boga i rađanja brige za stvorenja iz brige prema Bogu. a. kaže. Na tom putovanju njihova čaša biva napunjena i prelijeva se i oni dostižu drugu vrstu usavršavanja. a ne bez nje. tj. Ova bol je “bič usavršavanja” i pokretač na ovom putu i putovanju koje se tumači kao putovanje od ljudi do Istine. tj.Murteza Mutahari Ljubav Božijih prijatelja prema svijetu je zraka ljubavi prema Bogu. Putovanje među ljude je zbog njihovog pokretanja ka neograničenim Božijim savršenstvima putem vjerozakona. Poslanik ne zastaje ni na ovoj razini. koja ih vodi ka Božijoj blizini i spajanju sa Njim. Ali ovaj povratak ne znači povratak na početnu tačku i odvajanje od onoga što je dobio. On se vraća sa svim onim što je spoznao i do čega je došao i. tj. putovanje od Istine do ljudi i on biva vraćen. putem Istine. ne dovede do boravka sigurnog. Nakon što njegovo biće bude preplavljeno zbiljom. Uzvišenog Boga. želje i krajnje težnje su stepenice uzdizanja sebe i ljudi u pravcu krajnjeg cilja svih ciljeva. Njihova briga prema stvorenjima potiče od njihove brige i boli okrenute prema Bogu i ne vuče korijen ni iz čega drugog. a ne ljubav koja stoji naspram ljubavi prema Bogu. i nakon što pređe okvire postojećeg svijeta. putovanje među ljude sa Istinom. koji se tumači kao putovanje u Istini sa Istinom.s. ponovo biva poslan i počinje njegovo treće putovanje.. Posao poslanika počinje od boli prema Bogu. putovanje od Istine do ljudi je sa Istinom. Ovo je treća razina usavršavanja poslanika. pravde 72 . kako to Ali. tj. Kraj ovog kretanja i putovanja početak je drugog.

njegov povratak ne znači općenito mnogo za čovječanstvo. bol koja mu sjeda na dušu. u njemu se javlja briga prema stvorenjima. Nakon toga.” Ikbal nastavlja: “Bilo bi. K Njemu se uspinje i uzdiže i napaja se sa tog vrela. On se vraća da bi se stavio u tok vremena. jedna reakcija i pasivni osjećaj. Ono što je sigurno je to da svaki poslanik na početku posjeduje brigu za Boga. kaže: “Kunem se Bogom. neograničenih i skrivenih mogućnosti. vjerovatno. kaže: “Muhammed Arabljanin popeo se na najviše Nebo i vratio se. za poslanika je jedna od mnogih postaja kroz koje provodi ljude. Ali bol poslanika je druga vrsta boli i nema sličnosti ni sa jednom od njih. Jedan od šejhova tarikata po imenu Abdu-l-Kuddusa iz Gongoha. ne bih se nikad vratio. Ta bol kod jednog poslanika se razlikuje od boli zbog stvorenja kod jednog intelektualca zato što je bol intelektualca jedna prosta ljudska emocija. 143-144. isto kao što se na poslanikovom putu nalazi i ono što tvrdi gnostik. i da bi stvorio tako jedan novi svijet ideala. Mistik ne želi napustiti odmor objedinjavajućeg iskustva. teško naći u sufijskoj literaturi riječi.Obaviještenost čovjeka i ljudskih vrijednosti i zbog dovođenja u aktuelno stanje ljudskih. čak i kad se vrati. 73 . da sam ja tamo dospio. isto kao što je različita i vrsta njihove 19 Obnova vjerske misli u islamu. Moguće je čak da se sa stanovišta ljudi kao što je Nietzsche tretira kao slabost. koje bi u jednoj rečenici. bol traganja za Bogom. str.”19 Nas se zasad ne tiče da li su gnostički izrazi i komentari ispravni ili neispravni. Poslanikov povratak je kreativan. u namjeri da kontroliše sile historije. Ikbal Lahori. otkrile takvu oštru predstavu psihološke razlike između mističkog i poslaničkog tipa svijesti. Odavde postaje jasno da ono što je za intelektualca cilj. praveći razliku između poslaničke i gnostičke samoobaviještenosti.

Vatra koja plamsa u duši poslanika je druga vrsta vatre. Tačno je da poslanikova ličnost dobiva veću širinu nego ijedna druga. ْ َ َ ً ََ َ َّ‫َ َ َ ذ‬ ْ ْ َّ‫ٌ ذَّ ْ َ َ َ َ َ ْ ذ‬ ‫فلعلك بَاخع نفسك ع آثارهم إِن لم يُؤمنُوا بِهذا الَديث أسفا‬ ِ ِِ ِ ِ ِ Pa zar ćeš ti zbog nevjerovanja njihova sebe tugom ubiti ako oni u govor ovaj neće povjerovati?!21 Takav čovjek pati zbog oskudice u hrani i odjeći. i. َّ ْ َ َ ‫هَ ْيهات َأان َي ْغ ِل َبنِي هَ َواي َو َيقودنِي جشَ عِي اِإ َلى تَخَ ُّي ِر ال َأاطعِمة َو َل َعل‬ َِ ْ َ َ ُ َ ‫بِا ْلحِ جاز َأا ْو ا ْل َيما َمة َمن َلا طمع َل ُه فِي ا ْلق ْرص َو لا عَ هدَ َل ُه ِبالشِّ َبع‬ ْ َََ ْ ِ َ ِ َ ِ ُ ِ َ ِ َ َ ٌ ُ ‫َأا ْو َأابِيت م ْبطان ًا َو ح ْولِي ُبطون غ ْر َثى َو َأاك َباد ح َّرى‬ َ ٌ ْ َ 20 21 Tevba. između vas je. ne daj Bože. već se ujedinjuje sa svijetom i obuhvata čitav svijet. Tačno je i da pati zbog muke ljudi. Ne samo da se njegova duša sjedinjuje sa ostalim dušama i obuhvata sve duše. potlačenosti. što ćete na muke naići. bolesti i siromaštva ljudi i to ga to boli toliko da ne može zaspati sit u svojoj postelji zbog brige da. 218. 6.Murteza Mutahari samoobaviještenosti o stvorenjima. 74 . Kehf. teško mu je! On silno želi da se uputite. lišenosti. ُ َ ْ ِّ‫َ َ ْ َ َ ُ ْ َ ُ ٌ ى‬ ٌ َ ْ ُّ َ َ َ َ ٌ َ ْ ُ ‫لقد جاءكم رسول من أنفسكم عزيز عليْه ما عنتم حريص‬ ِ ِ ِ ِ ِ ْ ُ ََ ‫عليْكم‬ Došao vam je Poslanik.20 Toliko mu je teško da će od brige za ljudima sebe uništiti. u najudaljenijim gradovima zemlje bude neko gladnog stomaka.

Hoću li leći trbuha puna dok oko mene mogu biti trbusi gladni i žitelji žedni?!”22 Međutim. Svoju samoobaviještenost prema čitavom postojanju prenosi svom narodu. 22 Nehdžu-l-belaga. Dok najviše što može uraditi intelektualac jeste da budi društvenu svijest kod ljudi i obavještava ih o nacionalnim ili klasnim dobrobitima. da bi razbuktao tajanstvenu svijest i skrivenu ljubav u ljudima. prostom suosjećajnošću.s. ovo ne treba smatrati jednom samilošću.daleko je od toga da me strasti moje svladaju i da me pohlepa vodi odabiranju jela. 45.. a. koja je na nivou suosjećanja ljudi mehkog srca. Poslanik – budući da je čovjek – na početku svoga djelovanja i ponašanja ima sve ljudske odlike u boji i obliku ostalih ljudi. ranjivošću. Razlika je koliko između zemlje i neba između ljudi koje Poslanik odgaja i društva koje on gradi i ljudi i društava koja se grade posredstvom intelektualaca. ali nakon što njegovo biće postane u potpunosti rasplamsano Božijim plamenom sve ovo dobiva drugu boju: božansku boju. pismo. Osmanu ibn Hunejfu. dok u Hidžazu ili Jemami možda ima neko ko nema nade u dobivanje krušcica ili ko nikad nije jeo do sitosti. Stvara u ljudima senzibilitet prema čitavom postojanju. 75 . mehkoćom srca.. Poslanik sebe smatra onim koji podsjeća. pismo Alija..Obaviještenost čovjeka “. Glavna razlika je u tome da poslanik traga po čovjekovim dubinama da bi pronašao i probudio fitretske snage u njemu.

.

VJEČ� NI Ž� IVOT .

.

PROŽIVLJENJE KAO JEDAN OD STUBOVA ISLAMSKOG SVJETONAZORA Jedno od načela islamskog svjetonazora. vaganju i bilježenju djela. Tako se u nekim drugim kur’anskim izrazima ovosvjetski život naziva Ula (Prvi). podsjećali ljude i tražili od njih da vjeruju u njega. Kur’an nas ovim izrazom podsjeća na dvije stvari: a. Džennetu i Džehennemu. upravo je ovo. jeste načelo vjerovanja u vječni i onosvjetski život. Čovjekov život. polaganju računa. Nakon načela tevhida. odnosno tok svijeta u cjelini. načinu oživljavanja mrtvih. koje je istovremeno i jedan od stupova vjerovanja u islamu. 79 . U časnom Kur’anu nalazimo stotine ajeta koji na neki način govore o svijetu poslije smrti. Jedan “dan” je etapa. među islamskim teolozima poznato pod izrazom načelo proživljenja. Jedan od tih izraza je Jevmu-l-ahir (Posljednji dan). a svaki od njih otvara jedna vrata spoznaje. a onosvjetski Ahiret (Posljednji). vječnosti Budućeg svijeta i ostalim pitanjima koja se tiču svijeta koji dolazi poslije smrti. koja je prva i početna i ima svoj kraj (etapa Ovoga svijeta). a drugi je dan etapa koja je zadnja i nema kraja (etapa Budućeg svijeta). Znači. ako neko izgubi ovo vjerovanje i odrekne ga se. Međutim. bez izuzetka. u dvanaest ajeta je doslovno nakon vjere u Boga spomenuta i “vjera u Sudnji dan”. Časni Kur’an koristi različite izraze u vezi sa Budućim svijetom. Sudnjem danu. Vjerovanje u Budući svijet uvjet je da se bude musliman. najvažnije načelo na koje su svi poslanici. dijeli se na dvije etape i svaku od njih treba posmatrati kao jedan “dan”. izlazi iz okvira islama.

već ostaje da se drugog dana za sve to svodi račun. Naša sreća na Ovome svijetu je povezana s ovim vjerovanjem tako što našu pažnju usmjerava prema posljedicama naših djela i postupaka i mi shvatamo da oni. postupaka i osobina. Duha. Nije da Prvi dan okončava i nestaje. da izbjegavamo loše misli i djela. Zato se trudimo da sebe i svoja djela i namjere učinimo lijepim. govora.Murteza Mutahari ُ َ ْ َ َ َ ِ ْ َ َ َّ‫َ ذ‬ ‫وإِن لَا للخرة واألوىل‬ I doista samo Nama i Onaj i Ovaj svijet pripada!1 ُ َ ْ َ ِ َ َّ‫َ َ ْ ِ َ ُ َ ْ ٌ ذ‬ ‫وللخرة خري لك من األوىل‬ Zbilja. naša sreća na Onom svijetu je povezana s ovim vjerovanjem time što su – kao što ćemo poslije reći – naša djela i ponašanja na Ovom svijetu uzrok sretnog ili nesretnog života na Onom svijetu. vrlina i dobrog ponašanja. 80 . posjeduju svoj prvi i posljednji dan. Sada. S druge strane. dok prolazimo kroz prvu etapu i prvi život i dok još nismo stigli do druge etape i drugog dana koji nam je skriven. 1 2 Lejl. Onaj svijet bolji je za tebe od svijeta Ovoga. i na taj način stalno koračamo putem dobra.2 b. isto kao i mi sami. sve od najmanjih pa do najvećih oblika razmišljanja. Upravo zato časni Kur’an vjerovanje u Budući svijet ili Dan ahar (Drugi dan) smatra obaveznim i neophodnim za čovjekovu sreću. naša sreća i ovog i onog dana jeste u tome da povjerujemo u to drugo razdoblje i dan. 4. 13.

prije bilo čega drugog. onosvjetski život. Čovjek je. od stepena njegovog vjerovanja u načelo poslanstva i istinitost govora poslanika. Naravno. a s druge strane od toga na kojem se nivou nalaze njegove spoznaje i u kojoj mjeri je njegova predodžba o proživljenju i Budućem svijetu ispravna. umnih i naučnih zalaganja samog čovjeka ili predstavljaju potvrdu ispravnosti Poslanikovih riječi koje se odnose na proživljenje i Budući svijet. Put spoznaje Boga. Stoga. nakon što je spoznao Boga i povjerovao u istinitost govora poslanika. postoji još nekoliko drugih puteva – ili u najmanju ruku naznaka i pokazatelja – za vjerovanje u proživljenje. 3. pored puta Božije objave koja je dostavljena ljudima putem Božijih poslanika. s jedne strane. Ti putevi su: 1. stepen vjerovanja svakog pojedinca u budući život zavisi. Nas se zasada ne tiču ovi putevi. Božija objava koja je putem poslanika dostavljena ljudima. racionalna i u skladu s pravilnim shvatanjem. s obzirom na to da se u samom Kur’anu neposredno ili posredno ukazuje na ove puteve. 2. 81 . Međutim. a koliko se neuko i prosto narodno shvatanje uplelo u nju. Put spoznaje čovjekove duše i nefsa. čije objašnjenje nužno zahtijeva iznošenje niza naučnih i filozofskih rasprava i u temu ćemo ući isključivo preko Objave i poslanstva. Svi su poslanici ovo vjerovanje smatrali najvažnijim načelom nakon tevhida. Put spoznaje svijeta. ukazat ćemo na njih u dijelu koji ćemo kasnije obraditi pod naslovom Kur’anski dokazi o Drugom svijetu. shvatio da je ono što oni dostavljaju kao objavu zaista od strane Svevišnjeg i da tu nema mjesta odstupanju te je počeo vjerovati u Sudnji dan i vječni. koji su proizvod misaonih.Proživljenje kao jedan od stubova islamskog svjetonazora Izvor vjerovanja u onosvjetski život Izvor vjerovanja u vječni i budući život je.

Murteza Mutahari Pitanja o kojima je neophodno raspravljati kako bi se s gledišta islama rasvijetlilo pitanje vječnog i budućeg života jesu sljedeća: Suština smrti Život poslije smrti Berzah (prelazno razdoblje između Ovog i Onog svijeta) Sudnji dan Odnos i povezanost ovosvjetskog života sa životom poslije smrti .Kur’anski dokazi o Drugom svijetu 82 .Otjelovljenje i vječnost djela i onoga što je čovjek stekao .Zajednički i različiti vidovi ovosvjetskog i onosvjetskog života .

bez umanjivanja i oduzimanja i. odgovor na ovo pitanje dobit ćemo iz njega i vjerovat ćemo u ono što je u njemu rečeno u vezi s ovim pitanjem. dolaze od riječi wefa. gdje se također živi. Riječi teweffa (preuzimanje) i istifa (traženje preuzimanja) imaju isto porijeklo.” U četrnaest kur’anskih ajeta ovaj se izraz koristi za smrt. 83 . kako se to obično kaže. s posebnim izrazom vezanim za suštinu smrti.) َت َو َّفى‬odnosno. koje se stalno nametalo i nameće čovjeku. Smrt nije nepostojanje. Iz svih njih se može izvući zaključak da je smrt sa stanovišta Kur’ana preuzimanje. nestajanje i iščeznuće.SUŠTINA SMRTI Šta je smrt? Je li smrt nepostojanje. Mi. u arapskom jeziku koriste riječ ‫ . Časni Kur’an ima poseban odgovor. svako želi dobiti neposredan odgovor ili povjerovati u odgovor koji mu je već ponuđen. učini istifa. nestajanje. Kada neko preuzme nešto potpuno i do kraja. To znači da čovjek u trenutku smrti svu svoju ličnost i postojanje prepušta Božijim dužnosnicima na preuzimanje i oni je primaju. samo na drugi način. što znači “ispuniti”. Iz ovog kur’anskog izraza može se zaključiti sljedeće: a. iščeznuće i uništenje ili promjena. To je riječ preuzimanje – teweffa (‫ . preobražaj i premještanje s jednog mjesto na drugo i iz jednog svijeta u drugi? Na ovo pitanje. budući da vjerujemo u časni Kur’an.)توفيت المال‬što znači: “Preuzeo sam sve bez imalo umanjivanja. Kur’an je smrt nazvao preuzimanjem. َت َو َّفى‬odnosno teweffejtu-l-mal (‫ . već predstavlja prelazak iz jednog u drugi svijet. muslimani.

84 . ostvaruje i čovjekova vječnost uopće. a koji se ne tiču proživljenja i budućeg života. bez koje bi bili puka imaginacija. c. Iako je ruh ili nefs proizvod supstancionalnog usavršavanja prirode. njenoj nezavisnosti od tijela i njenom opstanku nakon smrti. ili drugim riječima. jer se oni ne predaju nigdje i na Ovom svijetu postepeno propadaju. duša premješta u svijet koji je iste vrste kao i ona sama. U vezi sa čovjekom prvo kaže: I u njega sam udahnuo od Ruha Svog. duša ili nefs.1 (‫) َو َن َفخت فِيه مِن روحِ ى‬ ُّ ِ ُ ْ Pitanje duše i njene opstojnosti nakon smrti predstavlja jedno od glavnih islamskih učenja. svoju stvarnu razinu i položaj. počinje pripadati jednom drugom svijetu. nalazi se na stepenu koji nadilazi materijalne stepene i pojave. 29. Čovjekov ruh. tj. Svi ajeti koji izričito i jasno govore o životu neposredno poslije smrti – čije smo primjere naveli i još ćemo ih navoditi – dokaz su da Kur’an dušu smatra jednom istinom. koji nadilazi svijet prirode. Časni Kur’an u nekim drugim ajetima koji govore o stvaranju čovjeka. u trenutku smrti ta nadmaterijalna suština biva ponovo preuzeta. koja je mjerilo stvarne čovjekove ličnosti i putem čije vječnosti se. što znači duša. Ono što čini našu stvarnu ličnost i čini naše istinsko ja jeste upravo ono što se u Kur’anu spominje izrazom nefs ili ponekad ruh. ipak priroda.Murteza Mutahari b. tj. nezavisnom od tijela. koja opstaje i poslije nestajanja tijela. Ono što čini čovjekovu stvarnu ličnost i predstavlja njegovo istinsko ja nisu njegovo tijelo. isto kao što su i čovječnost i stvarne ljudske vrijednosti utemeljene na ovoj činjenici. Smrću se. s gledišta i razine egzistencijalnog položaja. i zauzima mjesto na višoj razini. dakle. 1 Hidžr. Polovina izvornih i neporecivih islamskih učenja temelji se na izvornosti duše. podsjeća na činjenicu da u čovjeku postoji suština koja nadilazi kategoriju vode i gline. tjelesni organi i ono što pripada tijelu. usljed ovog usavršavanja – koje se pretvara u ruh – mijenja svoje egzistencijalno obzorje.

52). dodavši im i ajet ‫( َو َن َفخت فِيه مِن روحِ ى‬I u njega sam udahnuo od Ruha ِ ُ ْ ُّ Svog) koji govori o čovjeku. Hidžr. 87. Međutim. Znači. ispod časnog ajeta duša je nešto od moga Gospodara (‫ ) ُقل ال ُّروح مِن َأا ْم ِر َر ِّبى‬i 38. Između ostalog i u vezi sa čovjekom rečeno je ‫َو َن َفخت فِيه مِن روحِ ى‬ ُّ ِ ُ ْ (I u njega sam udahnuo od Ruha Svog). uz pomoć nekih drugih ajeta u kojima se spominje ruh. a u nekim posredno (Merjem. ajeti koji izričito i jasno govore o životu neposredno poslije smrti čvrst su dokaz za pobijanje ove tvrdnje. Nahl. svi ajeti koji govore o ruhu. Samo tada čovjek ponovo pronalazi sebe i svijet. Čak i ovaj ajet. poslije smrti nema više svijesti i opažanja. 270–275. u nekim neposredno. U nekim ajetima časnog Kur’ana spominje se svijet koji se zove Svijet emra (Isra’. 85. 2. Bekare. odnosno svoje duše. 29. Šura. 4 Pogledati tefsir El Mizan (na arapskom). tj. pokazuju da je suština čovjekove duše (ruha) nematerijalna. Čovjek umiranjem skončava. str. ajeta sure Nebe’: na Danu ْ ُ ِ ُ ًّ َ َ َ ُ kada ruh i meleci u redove budu poredani (‫ . Ova skupina ne zna da dokaz onima koji vjeruju u dušu nije ovaj ajet.4 Isra. 2 3 85 . već oko dvadeset drugih. 85.) َي ْو َم َيقو ُم ال ُّروح َوا ْلم َلائِك ُة صفا‬svezak 3.Suština smrti Neki smatraju da s gledišta Kur’ana duša ne postoji. pokazatelj je činjenice da sa gledišta Kur’ana postoji stvarnost uzvišenija od meleka i ljudi koja se zove ruh. niti radosti i muke. I u ovom ajetu je predočeno upravo značenje koje ima u tim ajetima. Meleci i ljudi svoju suštinu iz svijeta emra3. Ruh pripada tom svijetu. ali se ‫ِر َر ِّبى‬ s njom misli na nešto drugo. sve dok se ne desi veliki Sudnji dan kada čovjek iznova dobiva život. Ova skupina smatra da je dokaz onima koji vjeruju u postojanje duše časni ajet: Duša je nešto od moga Gospodara2 (‫ُقل ال ُّروح مِن‬ ْ ُ ِ ‫ )امَْأ‬te kažu da je u Kur’anu riječ ruh više puta spomenuta. 52). svezak 13. 17. str 195. dobili su Božijom voljom zahvaljujući darivanju ruha. Šura.

ْ ُ َ ْ ُ ُ َ ْ ُ َ ْ َُْ َ ُ َ َ ْ ُ ُ َّ‫ذَّ ذَّ َ َ َ ذ‬ ‫إن الين توفاهم الملئِكة ظالِم أنفسهم قالوا فيم كنتم قالوا‬ ِ ِ ِ ِ ِ َ ْ ُ َ ْ ََ ْ ُِ َ َ ًَ َ ُ ْ ْ َ َ ْ ْ ُ َّ‫ُ ذ‬ ‫كنا مستَضعفني ف األرض قالوا ألم تكن أرض اهلل واسعة‬ ِ ِ ِ ِ ِ ْ ً َ ْ َ َ َ ُ َّ‫َ َ ُ ْ ِ َ َ ُ ْ َ َ َ َ ُ ْ َ َ ذ‬ ‫فتُهاجروا فيها فأولـئك مأواهم جهنم وساءت مصريا‬ ِ ِ ِ Meleci će pitati one koji su prema sebi zgriješili. a zahvatilo je. 97. nažalost. sredina je nepovoljna. a oni su bili osuđeni na takva dešavanja. Negiranje duše je jedno prljavo. i neke dobronamjerne sljedbenike Kur’ana. Sada ćemo. njima će Džehennem biti stanište. A ogavno li je to boravište!5 Ovaj ajet govori o ljudima koji su boravili u nepovoljnoj sredini kojom su drugi upravljali kako im se sviđalo. Mi ćemo navesti tri od četrnaest ajeta u kojima se koristi izraz tavaffa. 5 Nisa’. kao primjer. želja. mi ne možemo ništa učiniti” uzimali za izgovor. kad im duše budu uzimali: “Na čemu ste vi bili?” A oni će odgovoriti: “Bili smo na Zemlji tlačeni!” A meleci će pitati: “A zar Zemlja Allahova prostrana bila nije pa da se po njoj selite?!” Eto. U nekima od njih se ljudima neposredno poslije smrti pripisuje niz djela koja upućuju na život (kao što je razgovor.Murteza Mutahari Nije samo Kur’an taj koji u brojnim ajetima naglašava stvarnost duše. molba). u dovama i u Nehdžu-l-belagi toliko su brojne da ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji. Potvrde ove činjenice Božijeg poslanika i čistih Imama u hadiskim zbirkama. odbojno zapadnjačko razmišljanje koje izvire iz zapadnjačkog empirizma. navesti ajete u kojima se riječ teweffa (preuzimanje) koristi za smrt. 86 . i koji su riječi “sredina je pokvarena.

koja je u spoljašnjim očima nepostojanje. Jasno je da razgovor nema smisla ako čovjekova suština nije ostala poslije tijela i ako je ostala kao lešina bez osjećaja i svijesti. a time i za svoje grijehe. Ovaj ajet daje do znanja da čovjek. onda sebe izbave iz nevolja takve pokvarene sredine i premjeste se u povoljniju. َْ َ َ َ ُ ََ َ َّ‫ْ َ ْ َ ذ‬ َ ُ ْ َ ْ َ ‫وقالوا أئِذا ضللنَا ف األرض أئِنا لف خلق جديد بَل هم بِلقاء‬ ِ ِ ِ ٍ ِ ٍ ِ ِ َّ‫َ ىِّ ْ َ ُ َ ُ ْ َ َ َ ذَّ ُ ذَّ َ ُ ْ َ ْ ذ‬ َ ِّ‫ُ ى‬ ُ ْ ُ َّ‫ذ‬ ‫ربهم كفِرون قل يتوفاكم ملك الموت الى وك بِكم ثم إل‬ ِ ِ ِ ِ َ ُ َ ْ ُ ْ ُ ِّ‫َ ى‬ ‫ربكم ترجعون‬ A oni vele: “Zar kad pod zemljom nestanemo mi. počinju razgovarati s njima i njihov izgovor smatraju neopravdanim. tj. Božiji meleci. u ovom časnom ajetu se smrt. nastavljaju život u njoj i potčinjavaju se dešavanjima koja ih okružuju. preuzimanje i primanje. zar ćemo iznova biti stvoreni?” Dakako! Oni u susret s 87 . ušima i jezikom razgovara s nevidljivim bićima zvanim meleci. Kao što vidimo.Suština smrti Oni. jer ono najmanje što su mogli uraditi – iseljavanje i premještanje u drugu sredinu – nisu uradili. Ovaj ajet. osim ako je put iseljenja i izbavljanja sebe na neko drugo mjesto zatvoren. Meleci ih podsjećaju i na taj način im daju do znanja da su oni sami odgovorni za nasilje koje im je naneseno. pored toga što za smrt koristi izraz teweffa. tumači kao teweffa. nakon što ode s Ovog svijeta. drugim očima. nestajanje i završetak. jasno govori i o razgovoru i raspravljanju koji se dešavaju između meleka i čovjeka u trenucima poslije smrti. Časni Kur’an ovim ajetom nas podsjeća da se bespomoćnost u jednoj sredini ne prihvata kao opravdan izgovor. nakon što im uzmu dušu i preuzmu ih. utapajući se u njima. umjesto da izmjene sredinu i da – ako to nisu u stanju.

ljudi (njihovo istinsko ja i njihova istinska ličnost) nisu ono za šta oni misle da će se izgubiti. Međutim. svi ti propali dijelovi zaista su izgubljeni. odnosno nemoguće da sakupi sve ove čestice. 88 . koji je za to vama određen. U spomenutim ajetima. 10-11. vas će preuzeti. jer se ne govori samo o tome da dijelovi tijela.Murteza Mutahari Gospodarom svojim ne vjeruju! Ti reci: “Melek smrti. riječi onih koji poriču odnose se neposredno na dijelove tijela. ovdje je odgovoreno na drugi način. jer je čovjeku teško. 6 Sedžda. već o tome da gubljenjem dijelova tijela i mi postajemo izgubljeni i više ne postoji „mi“ i „ja“. Oni koji ubacuju sumnju kada kažu “gubljenje“ žele reći da svaka čestica našega tijela propada i ne ostaje nikakvog traga od nje. Sumnja je u sljedećem: poslije smrti će svaka naša čestica nestati. potom ćete se vi svome Gospodaru vratiti!”6 U ovom ajetu časni Kur’an spominje jednu sumnju onih koji poriču i odgovara na nju. Koji ima neograničeno znanje i moć. nema nikakvih teškoća u tome. oni pitaju kako i odakle će se ovi dijelovi sakupiti. svaki ponaosob. Pa kako će se ovo naše tijelo ponovo vratiti u život? Ista ova sumnja koja se odnosi na rasutost i propadanje dijelova tijela spominje se i u drugim kur’anskim ajetima i na nju je dat drugi odgovor. Međutim. za razliku od tvrdnji nekih. otići će negdje i od nas neće biti ni traga. za Boga. Oni će sa svom svojom ličnošću i suštinom biti stavljeni na raspolaganje Božijem meleku. tj. pa kako je moguće da budemo ponovo stvoreni? Kur’anski odgovor – pored toga što ukazuje na to da su ove sumnje izgovori koje se iznose zbog inata i poricanja – jeste da. propadaju i gubi im se trag. S ljudske i ovosvjetske tačke gledišta.

vaša stvarna ličnost nikada neće propasti. pa zadržava one kojima smrt odredio je. Od samog početka bit će data na raspolaganje našim melecima.Suština smrti Drugim riječima. I ovaj ajet sasvim jasno spominje opstanak stvarne ličnosti čovjeka (opstanak duše) nakon smrti. Treba još naglasiti da je također jasna i suština sna. 89 . za razliku od smrti. a smrt snažan i velik san. a i one koje nisu umrle u snu njihovome. nepostojanje i završetak. a uz to i o sličnosti i srodnosti budnosti i onosvjetskog proživljenja. 42. gdje mu je sve jasno. Doista su u tome znaci za ljude koji razmišljaju. San je slaba i mala smrt. unatoč nestajanju dijelova tijela. već premještanje iz jednog svijeta u drugi. Iz ova tri ajeta jasno se može shvatiti da suština smrti prema Kur’anu nije nestajanje. s tom razlikom da u snu čovjek najčešće nije svjestan i kada se probudi ne zna da se u stvari vratio s putovanja. i na obje ove razine čovjekova duša se premješta iz jednog svijeta u drugi. a druge vraća do roka određenoga. oni koji sumnjaju kažu da razbacanošću dijelova tijela naša stvarna ličnost propada i nestaje. Kur’an ovako odgovara: za razliku od vaših pretpostavki. 7 Zumer. ُ ْ َ َ َ ْ ُ َ ْ َ َّ‫َ َ ْ َ َ ذ‬ َ ُ َ ْ َّ‫ذَّ ُ َ َ ذ‬ ‫الل يتَوف األنفس حني موتِها والت لم تمت ف منَامها فيُمسك‬ ِ ِ ِ ِ ِ ْ ُْ ُ َُْ َ َْ َ َ َ َّ‫َ َ َ ُ َ ىًّ ذ‬ َ‫الذَّت قَض علَيْها الْموت ويرسل األخر‬ ‫ى إِل أجل مسم إِن ف‬ ِ ِ ٍ َّ‫َ َ َ َ ىِّ َ ْ َ َ َ ذ‬ َ ُ ‫ذلِك ليات لقومٍ يتفكرون‬ ٍ Allah uzima duše u vrijeme smrti njihove. s gledišta Kur’ana. pa da bi imala potrebu da bude pronađena.7 Ovaj ajet govori o sličnosti i srodnosti između sna i smrti.

kao i pitanje smrti.Murteza Mutahari Postalo je jasno da je san. s naučnog gledišta jedna od nepoznanica. Ono što nauka na ovom polju zna samo je dio fizičkih dešavanja koji se odvijaju na tijelu. Pitanje sna je. u duševnom pogledu ipak bijeg i povratak u unutrašnjost i nebeski svijet. 90 . iako je u tjelesnom i vanjskom pogledu obustavljanje prirodnih snaga.

na velikom Sudnjem danu bit će sakupljeni i prvi i posljednji. 91 . Mjesec.. sa gledišta časnog Kur’ana – kao što se iz prethodno citiranih i nekih drugih ajeta može zaključiti – u razmaku između smrti i velikog Sudnjeg dana niko ne tone u tišinu i bezosjetilnost. čovjek poslije smrti ne tone u stanje slično onesviještenosti i ništa ne osjeća.) U skladu s onim što se može razumjeti iz doslovnog kur’anskog teksta i vjerodostojnih i neporecivih hadisa i predaja koji se prenose od časnog Poslanika i čistih Imama. morala i djela na Ovom svijetu. Čak su i poslanici izrazili svoju neobaviještenost u vezi s ovim pitanjem. a nešto drugo ga muči. a kada nastupi veliki Sudnji dan. ništa neće ostati u postojećem stanju. Znači. pa da nema ni užitka ni boli. milijardama godina biti uspostavljen na ovaj način i milijarde i milijarde drugih ljudi će doći poslije nas. Pored toga. niko neposredno nakon smrti ne ulazi u Budući svijet. štaviše. znamo da samo Bog zna kada će nastupiti Sudnji dan. galaksije. planine. zvijezde.. ulazi u Budući svijet? (Naravno.ŽIVOT POSLIJE SMRTI Ulazi li čovjek poslije smrti odjednom u Svijet ahireta i s njim u trenu biva sve završeno ili prvo prolazi kroz neki poseban svijet. užitak i muka zavise od njegovih misli. Naravno. jer se veliki Sudnji dan podudara s nizom sveukupnih prevrata i promjena u svim zemaljskim i nebeskim bićima koje mi poznajemo. Znači. mora. Sunce. već on neposredno poslije smrti ulazi u novi stadij života u kojem sve osjeća: u nečemu uživa. Također. jednom riječju. a mi vidimo da poredak u svijetu još uvijek stoji i možda će još milionima. ni radosti ni tuge.

Tada će. sa gledišta časnog Kur’ana. počevši od najudaljenijih zvijezda. Sada ćemo ući u sažetu raspravu o svijetu Berzaha i Budućem svijetu. rastojanje između dvije stvari”. Ti me povrati! – da bih ja uradio kakva dobra u onom što propustio sam!” Nikada! To je riječ koju je on već govorio. svijet poslije smrti odvija se u dvije etape ili. ajetu sure Mu’minun kaže se: َ ُ َ ْ َ ِّ‫َ ذَّ َ َ َ َ َ َ ُ ُ ْ َ ْ ُ َ َ َ ىِّ ْ ُ َ َ ى‬ ‫حت إذا جاء أحدهم الموت قال رب ارجعون لعل أعمل صالًا‬ ِ ِ ِ ِ َ ٌ ََْ ُ ٌ َ َ َ َّ‫َ َ ْ ُ َ ذَّ ذ‬ َ‫فيما تَركت كال إنها كمة هو قَائلُه‬ ْ ََ َِ ِ‫َ ِ ا ومن ورائِهم برزخ إل يَوم‬ ِ ِ ِ ِ ِ َ َُ ُ ‫يبْعثون‬ I kad nekog od njih smrt pohodi. čovjek nakon smrti prolazi kroz dva svijeta: svijet koji. usljed niza prevrata i promjena kakve nisu viđene. pa sve do naše zemlje. Časni Kur’an za život poslije smrti sve do velikog Sudnjeg dana koristi riječ Berzah.Murteza Mutahari Ovaj stadij se nastavlja dok ne nastupi veliki Sudnji dan. ima svoj kraj i naziva se svijet Berzaha. Prema tome. koje će u trenu obuhvatiti svijet i sve će. i Drugi svijet. U 99. Svijet Berzaha Riječ berzah znači “zapreka. kao i Ovaj svijet. biti obuhvaćeno tim promjenama. on govori: “Moj Gospodaru. koji ni u kom slučaju nema kraja. Iza njih pregrada će biti do Dana kad će biti proživljeni. 92 . okončati taj svijet koji za svakoga predstavlja svojevrstan prijelaz i granicu između Ovoga svijeta i Sudnjeg dana. i 100. svijet nakon velikog Sudnjeg dana. ispravnije rečeno.

Mnogo je ovakvih ajeta. Ajeti koji spominju razgovor koji se odvija između dobrih ili loših ljudi s Božijim melecima. radosti i tuge. Ovaj ajet sasvim jasno daje do znanja da čovjek poslije smrti živi jednu vrstu života u kojem moli da bude vraćen. Dva ajeta koja slijede imaju ovo značenje.Život poslije smrti Ovaj ajet je jedini ajet koji razdoblje između smrti i Sudnjeg dana naziva Berzah. muke. 2. 1. a koji daju do znanja da čovjek u razdoblju između smrti i Sudnjeg dana uživa jedan potpun život. razgovara i čuje. U ovom ajetu se o nastavku života poslije smrti govori tek to da se ljudi poslije smrti kaju i traže da budu vraćeni na Ovaj svijet I da će im se dati negativan odgovor. ima osjećaj užitka. pored gore navedenog sadržaja. koje smo prethodno citirali i preveli. nazvala svijet Berzaha. Mnogo je ajeta koji upućuju na to da čovjek u razdoblju od smrti do Sudnjeg dana posjeduje jednu vrstu života i u tom stanju duboko osjeća. Postoji oko petnaest ajeta u Kur’anu koji na neki način spominju postojanje života u Berzahu. jasno ukazuju da će meleci nakon tih razgovora dobročiniteljima reći: “Od sada koristite Božije blagodati. Devedeset sedmi ajet sure Nisa’ i stoti ajet sure Mu’minun. Ajeti koji.” Znači da ih neće ostaviti u iščekivanju do nastupanja velikog Sudnjeg dana. a prije velikog Sudnjeg dana. ْ ُ ُ ْ ُ ُ ْ َ َ ٌ َ َ ُ ُ َ َ ِّ‫َ ُ َ ى‬ َ ْ ُ ُ َّ‫ذَّ َ َ َ ذ‬ ‫الين تتَوفاهم الملئِكة طيبني يقولون سالم عليكم ادخلوا‬ ِ ِ ُ َ ْ َ ْ ُ ُ َ َ َّ‫ْ َ ذ‬ َ ‫النة بِما كنتم تعملون‬ 93 . ali njegova molba neće biti prihvaćena. Islamska ulema je upravo odavde preuzela ovaj izraz i svijet poslije Ovog svijeta. Ovi ajeti se dijele na nekoliko skupina. a koji će se desiti neposredno poslije smrti. neki su od tih ajeta. i na koncu uživa jedan život protkan srećom ili nesrećom.

već Dženneti. a on je na Budućem svijetu. Pored toga. koji je još uvijek na Dunjaluku. i niko neće ostati na Zemlji. Trebamo znati još i to da ono što je spremljeno sretnicima nakon smrti nije Džennet. neki od ovih Dženneta se tiču svijeta Berzaha. od prvih do posljednjih.. Mir vama! U Džennet stupite zbog onog što činili ste!”1 َ َ َ َ ِّ‫ْ ذَّ َ َ َ َ َ َ ْ َ ْ َ ُ َ َ َ َ َ َ ى‬ ُ ْ َ ‫قيل ادخل الَنة قال يَا لْت قوم يعلمون بِما غفر ل رب وجعلن‬ ِ ِ ِ ِ ْ ُْ َ َ َ ‫من المكرمني‬ ِ ِ I reći će se: “Uđi u Džennet!” – a on će reći: “Kamo sreće da moj narod zna zašto je meni moj Gospodar oprostio i od počašćenih me učinio!”2 U ajetima koji prethode ovom prenosi se razgovor koji se odvija između ovog vjernika (vjernik iz faraonove porodice) i njegovog naroda. kako se prenosi i u predajama Ehli-bejta. a ne svijeta Sudnjeg dana. jer će na njemu biti sakupljeni svi. tj. Dženneti su na Budućem svijetu. i kojima će govoriti: “Selam. kojeg je pozivao da slijede poslanike koji su u gradu Antakiji ljude pozivali da napuste obožavanje svega mimo Boga i da Njemu iskreno robuju. Iz ovih ajeta razaznajemo da narod nije poslušao njegove riječi. Jasno je da se sve ovo dešava prije velikog Sudnjeg dana. a oni čisti biti. u skladu sa stepenima Božije blizine.s. zaželio da i njegov narod. 1 2 Nahl. sazna za njegovo sretno stanje na Onom svijetu. različite vrste Dženneta. a. 26-27. 94 .Murteza Mutahari One koje će meleci preuzeti. Potom obznanjuju svoje vjerovanje i od njih traži da poslušaju njegove riječi i krenu njegovim putem. različiti. Ja-Sin. kada je vidio oprost i plemenitost Božiju koja mu je bila ukazana. 32.

i kod Gospodara svoga opskrbljeni. Mu’min. 3. na Dan kad bude nastupio Čas: “Uvedite faraonovu svitu u kaznu najtežu!”4 3 4 Ali Imran. Treća skupina su ajeti u kojima se ne govori o razgovoru meleka s ljudima. Sljedeća dva ajeta glase: َ ْ ُ ُ َ َّ‫َ َ َ ْ َ َ ذَّ ذ‬ ْ ِّ‫َ ْ َ ً ْ َ ْ ٌ َ َ ى‬ ‫وال تسب الين قتلوا ف سبيل اهلل أمواتا بَل أحيَاء عند ربهم‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َّ‫َ َ ْ َ ْ ُ َ ذ‬ ْ َ ُ َ َ َ َ َ َُْ َْ َ ‫يُرزقون فرحني بِما آتاهم اهلل من فضله ويستبشون بِالين لم‬ ِ ِ ُ ُ ِِ ِ ِ ِ ْ ُ َ ْ َ َ ْ ْ َ َ ٌ ْ َ َّ‫ىِّ ْ َ ْ ْ َ ذ‬ َ ََُْ ْ ُ ‫يَلحقوا بِهم من خلفهم أال خوف عليهم وال هم يزنون‬ ِ ِ ِ ِ Ne smatraj nikako mrtvima one koji su na Allahovom Putu poginuli! Oni su živi. Vatra kojoj će izloženi jutrom i večerom biti. već neposredno o životu sretnih i dobrih ili nesretnih i loših ljudi te uživanju u blagodatima prvih i kazni i patnji drugih. 169-170. 45-46. 95 .3 َ َْ ُ ُ َ َْ ْ َ َ َ ًّ‫ذَّ ُ ُ ْ َ ُ َ َ َ َ ُ ُ ىًّ َ َ ى‬ ‫وحاق بِآل فِرعون سوء العذاب الار يعرضون عليْها غدوا وعشيا‬ ِ ِ ِ َ َ ْ َّ‫َ َ ْ َ َ ُ ُ ذَّ َ ُ َ ْ ُ َ ْ َ ْ َ َ َ ذ‬ ‫ويوم تقوم الساعة أدخلوا آل فرعون أشد العذاب‬ ِ ِ ِ …a faraonova porodica bi obuhvaćena kaznom zla. i priželjkuju da budu obradovani zbog onih koji se još nisu u društvo njihovo pridružili! Takvima straha nema i oni neće tugovati. u vremenu od smrti do Sudnjeg dana. I radosni zbog onog što im je Allah iz Svoga obilja dao.Život poslije smrti Zbog toga za dva prethodna ajeta u kojima se spominje riječ Džennet ne treba pogrešno misliti da se odnose na Sudnji dan.

a. nakon što je obavio sabah-namaz u džematu s ashabima. objašnjavajući i tumačeći ovaj ajet rekao. Kako je Zapovjednik pravovjernih. sedmica. te im se obratio i rekao: “Mi smo vidjeli da se ostvarilo ono što nam je Gospodar naš obećao. iako smrću dolazi do razdvojenosti tijela i duše. Jedna je prije Sudnjeg dana. Božiji Poslanik je u Bici na Bedru. za razliku od druge kazne koja se odnosi na Budući svijet. a da ne budu bačeni u nju.Murteza Mutahari Ovaj časni ajet spominje dvije vrste kazne za faraona i njegovu svitu. i za َ nju se koristi izraz kazna najteža (‫ .s. Imam Husejn. za koju se koristi izraz kazna zla (‫ . okrenuo svojim prijateljima i održao kratak govor..s. u kojem ne postoji jutro. postoje jutro. a.a. itd. se desetog dana muharrema. nakon pobjede muslimana. s. jeste li i vi uvidjeli istinitost Božijih obećanja?” Neki ashabi su rekli: “O Poslaniče Božiji! Razgovaraš s poginulim i umrlim! Zar oni razumiju tvoje riječi?!” Poslanik je odgovorio: “Oni trenutno čuju bolje nego vi. Ali. to je zbog toga što se prva kazna tiče svijeta Berzaha. mjesec. sedmica. te života vjernika i grješnika u tom razdoblju.s. a.v. večer. mjesec i godina.” Iz ovog i sličnih hadisa može se shvatiti da. za razliku od druge kazne. i ostalih čistih Imama naglašeno je pitanje svijeta Berzaha. duša u potpunosti ne prekida svoju zainteresiranost za tijelo s kojim je godinama bila sjedinjena i s kojim je živjela. U tom obraćanju je rekao: 96 . Zapovjednika pravovjernih. a u svijetu Berzaha.. uvukao glavu u jamu... U vezi s prvom kaznom spominje se jutro i večer.) َأاشدَّ ا ْل َعذاب‬kada će doći naredba ِ َ da budu bačeni u nju. Druga je poslije Sudnjeg dana. večer. a. kao i na Dunjaluku.)سو ُء ا ْل َعذاب‬a to je da će dva puta dnevno biti izlagani ِ َ ُ vatri. U predajama koje se prenose od Poslanika. ubijanja glavešina oholih Kurejšija i bacanja njihovih tijela u jednu jamu u blizini Bedra.

ubrajaju se u poklon za preminule i bivaju razlog njihove radosti i veselja. U skladu s onim što se nalazi u predajama predvodnika vjere. smrt nije ništa drugo do most koji vas prebacuje s obale boli i muke na obalu sreće. Moguće je da roditelji. a u vrijeme budnosti taj život postaje savršeniji. poglavlje 11. 97 .Život poslije smrti “Malo strpljenja i istrajnosti. Mehadžetu-l-bejda. za vrijeme života ne budu zadovoljni djecom. isti je takav čovjekov život na Ovom svijetu u odnosu na berzahski život. odlaskom na Hadždž. kao što je moguće i obrnuto.”5 U jednom hadisu se kaže: “Ljudi spavaju. svezak 3. str. bivaju povod njihovog dobra. te obavljanjem tavafa i zijareta u njihovo ime.”6 Ovim se želi reći da je razina života poslije smrti savršenija i potpunija nego prije smrti. prijatelja. 289. časti i prostranih Dženneta. 7. a koja se obavljaju u namjeri da budu upisana kao nagrada. ne daj Bože. Razmatranje ostalih pitanja odlaže se do Sudnjeg dana. u svijetu Berzaha predmet ispitivanja su samo čovjekova vjera i uvjerenje. tako i sadake koje nisu takve prirode već su u obliku prolaznog djela – ukoliko se budu obavljale u namjeri da budu nagrada za oca. On je za stepen slabiji. sv. učitelja ili bilo koga drugog ko je otišao s Ovog svijeta. a kada umru probude se. ali da se djeca poslije preseljenja roditelja ponašaju tako da pridobiju njihovo zadovoljstvo. blagostanja i sreće. b. Isto kao što čovjek u snu posjeduje niži i slabiji stepen opažanja i osjećaja. Dobra djela onih koji ostaju iza preminulih. Etekadate Suduk. majku. i čovjekovim premještanjem u svijet Berzaha postaje savršeniji. Isto je i s dovom. nalazi se u polumrtvom-poluživom stanju. Ovdje je potrebno podsjetiti na dvije stvari: a. 42. traženjem oprosta. str. osnivanja dobrotvornih institucija čija korist za Božije robove ima svoj tok i ostaje. tj. Svaki vid sadake – kako tekuće sadake. 5 6 Me’ani-l-ahbar.

raspadanje planina. Časni Kur’an nas je obavijestio o ovom velikom događaju koji se zove Sudnji dan. poravnavanje uzvisina. naziva se “Vijest velika”. 7 Tarik. i prvi i posljednji. “Dan sakupljanja” ili “Dan susreta”. On navodi da pojavu ovog velikog događaja prati gašenje zvijezda. nalaziti na istoj ravni i nestat će njihov vremenski redoslijed. To je događaj koji obuhvata sve stvari i sve ljude i koji će se desiti čitavom svijetu. cijeli svijet se kreće prema propasti i uništenju. uzevši u obzir njegovu neuništivost i vječnost naziva se “Dan vječnosti”. Svako od njih je pokazatelj posebnog stanja i posebnog uređenja koje će njime vladati. pojava potresa i tutnjave koja će obuhvatiti cijeli svijet. Sudnji dan se u časnom Kur’anu naziva različitim imenima. naziva se “Dan kada će svaka tajna biti obznanjena”7 ili “Dan okupljanja”. Nastavit će postojanje uz nove zakone i novi poredak koji se iz temelja razlikuju od sadašnjih zakona i poretka u svijetu. naziva se “Dan žaljenja” ili “Dan samoobmane”. a zbog toga što je to najveća vijest i najveći događaj. sušenje mora. koji se odnosi na pojedinca koji ulazi u njega. gledajući to što će ljudi zapasti u duboka žaljenja i kajanja i osjećati gubitak jer se nisu spremili za ovu etapu. Cijeli svijet će ući u novu etapu. novi život i novi poredak. Takvi će ostati zauvijek. s obzirom na to što će se očitovati suštine i otvoriti se zatvorene i zamršene istine. s obzirom na to da će se svi. Za razliku od svijeta Berzaha. nestanak sjaja Sunca.Murteza Mutahari Veliki Sudnji dan Druga razina vječnog života dolazi nakon velikog Sudnjeg dana. naziva se “Dan izgona”. Sudnji dan se odnosi na sve ljude i čitav svijet. U skladu s onim što se može razumjeti iz Kur’ana. kao i ogromni preokreti i promjene kakve nisu viđene. ponovo će se iznova izgraditi i ponovo će biti stvoreno. sve će nestati. Naprimjer. 98 . 9.

prljava narav. mržnji. je u jednom svom zanimljivom iskazu rekao: ‫آ‬ . služenje ljudima. lukavština. Čista i ispravna vjera i pogled na svijet koji je u skladu sa stvarnošću. Suprotno tome. samoljublja. oslobođena zavisti. izdaje.” Svako dobro ili loše sjeme koje se zasije na Ovom svijetu bit će požnjeveno na Budućem. pogrešna uvjerenja. ogovaranja. Sjeme budućeg života sadi se čovjekovom rukom u ovom životu i sudbina budućeg života se u ovom životu određuje posredstvom samog čovjeka. zloba. a požanje pšenicu. nasilja. nepravde. a ubere cvijet. uobraženosti. s. pravljenje smutnje.v... Isto kao što je nemoguće da čovjek zasadi ječam. Božiji Poslanik. 99 . iskrena djela i sl. te dobra djela koja se obavljaju s ciljem usavršavanja osobe i društva. varanja.ِ‫الدُّ نْيا َم ْز َرعَ ُة الاخِ رة‬ “Ovaj svijet je njiva za Budući svijet. laži. Oni nisu međusobno odvojeni. čista ljudska narav. nemoguće je da čovjek ima loše misli.a. lošu ćud i loše postupke. zasadi gorku tikvicu. a ona postane zelena hurma.. ili da zasadi trnje.Život poslije smrti Odnos i povezanost života na Ovom i života na Onom svijetu Jako važna stvar na koju su nam skrenule pažnju nebeske knjige jeste povezanost ova dva života. lihvarstvo. odbijanje robovanja Stvoritelju i sl. grade sretan vječni život za čovjeka.a. uzrokuju izuzetno nesretan čovjekov život na Budućem svijetu. a da na Budućem svijetu ubere korist. prenošenje tuđih riječi. klevete. licemjerstva. nevjerovanja.

jezivim i uznemiravajućim oblicima i pretvoriti se u izvor boli muke i patnje. Dobra djela će vidjeti otjelovljena u veoma lijepim. s. Međutim.8 Ovdje ćemo se zadovoljiti navođenjem tri ajeta iz časnog Kur’ana i jednim hadisom časnog Poslanika.a. čuvaju i ne propadaju. već se i njegova djela i posljedice tih djela na neki način bilježe. a svoja loša djela u različitim oblicima prema kojima ima izuzetnu odbojnost.9 Ovaj ajet jasno kaže da čovjek vidi svoja dobra djela u željenom i omiljenom obliku.a. 9 Ali Imran. Za više podataka pogledati: Božija pravda. 100 .v.Murteza Mutahari Otjelovljenje i vječnost djela i onoga što je čovjek stekao Iz časnog Kur’ana i predaja predvodnika vjere može se zaključiti da ne samo da čovjek ostaje poslije smrti i vječno živi. 30. to nije ništa drugo do duhovni oblik djela. zanimljivim i prijatnim oblicima i ona će se pretvoriti u izvor užitka i ushićenja. zaprepašten je njima. ْ َ ُّ ُ ُ َ َ ْ ْ َ َ َ َ ً َ ْ ُّ ْ َ ْ ْ َ َ َّ‫ذ‬ ‫يَوم تد ك نفس ما عملت من خري مضا وما عملت من سوء‬ ٍ ُ ِ ِ ِ ِ ٍ ِ ٍ ً‫تَود لَو أَن بَيْنَها وبيْنَه أَمدا بَعيد‬ ً َ ُ َ َ َ َّ‫َ ُّ ْ ذ‬ ‫ِ ا‬ Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. čovjekova loša djela otjelovit će se u veoma ružnim. želi da 8 Što se tiče blagodati (ne’im) i Džehennema (džehim) na Budućem svijetu. Rasprava o proživljenju. zastrašujućim. Čovjek će na svijetu Sudnjeg dana sva svoja prošla djela i njihove posljedice vidjeti i posmatrati “oslikane” i “otjelovljene”.

a kobude učinio koliko trunku zla – vidjet će ga!11 Čovjek ostaje poslije smrti i vječno živi. moralom i svim onim što je za sebe uradio. Njegova djela i posljedice tih djela također ostaju poslije smrti. Zilzal. Jedna skupina muslimana je izdaleka došla kod Poslanika. Jedna od njih je i ova: “Od sada odaberite za sebe dobre prijatelje i one sa kojima ćete živjeti na 10 11 Kehf. 101 .Život poslije smrti pobjegne od njih ili da ih udalji od sebe. Tokom razgovora od njega su zatražili nekoliko savjeta. 49. Čovjek će na Drugom svijetu živjeti sa svojim djelima. Otjelovljeni i prisutni oblik čovjekovog djela na Onom svijetu je kao dio čovjekovog bića i nije odvojiv od njega.10 َْ َّ‫ْ ُ ُ ذَّ ُ َ ْ ً ىِّ ُ َ ْ َ ْ َ َ ُ ْ َ َ َ ْ َ ْ ْ َ َ َ ذ‬ ‫يَومئذ يَصدر الاس أشتَاتا لريوا أعمالهم فمن يعمل مثقال ذرة‬ ِ ٍ ٍِ ُ َ ًّ‫َ ْ ً َ ُ َ َ َ ْ َ ْ ِ ْ َ َ َ ذَّ ٍ َ ى‬ ‫خريا يَره ومن يعمل مثقال ذرة شا يَره‬ Ljudi će odvojeno nastupiti toga Dana. ko bude učinio koliko trunku dobra – vidjet će ga. Poslanik im je uputio nekoliko rečenica. to nije mjesto bijega i odvajanja od svojih djela. 6-8. Sve što čovjek stekne i učini je dobar ili loš imetak ili lijepi ili ružni pratioci koji će sa čovjekom zauvijek biti na Vječnom svijetu. zabilježeni i vječni. da bi im se pokazala djela njihova: pa. ً ِ َ ُ َ َ ُ َ ََ ‫ووجدوا ما عملوا حاضا‬ ِ I naći će prisutno sve ono što činiše. Međutim. Ovaj ajet je po značenju jednak s prethodnim.

U oba života čovjek živi s potpunim tijelom i organima. Materija i tijelo Onoga svijeta također su živi. Njegove bašče i voće. radost i tuga. kako životinjski. Na oba ova svijeta vladaju ljudski nagoni. a tamo treba ubrati korist od zasađenog sjemena i njegovog pogodnog tla.” Čovjek koji vjeruje u vječni život. kao što se neživa materija pod posebnim okolnostima pretvara u živo biće. Ipak. U oba života postoji užitak i muka. djela i postupke. Pored toga. Međutim. reprodukcija. Ovdje treba raditi i saditi i obezbijediti pogodno tlo. a živo u mrtvo. mladost. Ovdje postoji mogućnost da sam čovjek promijeni svoju sudbinu mijenjajući pravac kretanja i smjer djelovanja. a tamo je mjesto sabiranja rezultata i polaganja računa. a živa u neživo. djetinjstvo. svaki život u sebi nosi smrt. Njegova vatra 102 . moral. kao i otjelovljena čovjekova djela su živi. Ovdje je mjesto rada i djela. Njegovi zemlja i nebo su živi. tako i oni koji su svojstveni čovjeku. postoje i temeljne razlike: Ovdje postoji rađanje. neprestano se s potpunom pažnjom usredsređuje na svoja razmišljanja. Ovdje je život protkan smrću. mrtvo se pretvara u živo. Zajednički i različiti vidovi ovosvjetskog i onosvjetskog života Zajednički vid života na Dunjaluku i Ahiretu je u tome da su oba zbiljska i stvarna. U oba života čovjek je obaviješten o sebi i onome što se odnosi na njega. Sve to čovjek šalje ispred sebe na Drugi svijet i na njemu treba živjeti s tim imetkom. dok tamo ta mogućnost ne postoji. U oba života postoji prostor i tijelo. starost i potom smrt. jer su na Onom svijetu živi pratilac svake osobe otjelovljena djela i postupci njega samog. tamo vlada čisti život. sreća i nesreća. dok toga tamo nema. jer zna da na njih ne treba gledati kao na nešto prolazno.Murteza Mutahari Budućem svijetu.

kod njega se ni u kojem slučaju ne javljaju zamor. kao što časni Kur’an kaže: ٌ َ َْ ْ َ ُ َ َ َ َ َ َ َ ْ َ َ َ ‫فكشفنَا عنك غطاءك فبَصك الَوم حديد‬ ِ ِ Pa smo s tebe skinuli tvoju koprenu. Tamo se očituje samo Božije carstvo i Božija volja. klonulost i dosada. i pogled tvoj Danas je oštar!12 Ovdje postoji zamor. postaje umoran i razočaran i ide za nečim drugim. Ovdje vladaju uzroci i posljedice te posebni vremenski uvjeti. Svijest i obaviještenost te potpuno gledanje. slušanje i opažanje čovjeka na Onom svijetu umnogome su intenzivniji i jači ili.Život poslije smrti i kazna također imaju svijest i obaviješteni su. naročito zbog jednoličnosti. Postoji kretanje i usavršavanje. Do bilo čega da dođe. Ali nakon kratkog vremena osjeća da “to nije to”. vječni život u blizini Gospodara svjetova. 103 . Međutim. drugim riječima. Časni Kur’an ukazuje na ovo kada kaže: َ ِ ََْ َ ُ َ َ ‫ال يبْغون عنها حوال‬ Tražiti neće da ih nečim drugim zamijene!13 12 13 Kaf. 108. na Budućem svijetu. s obzirom na to da je stigao do onoga čemu je u dubini svog fitreta i svijesti težio i da je to njegova istinska izgubljena stvar. tj. Kehf. Čovjek se nalazi u stanju kao da je nešto izgubio i traga za tim. misli da je pronašao ono što traži i to ga raduje. zastori Ovog svijeta na Onom svijetu se sklanjaju pred čovjekom i on dalekosežnim pogledom vidi suštine. 22. klonulost i dosada. Zbog toga čovjek na Ovom svijetu stalno teži onome što nema i osjeća zasićenost onim što ima.

Murteza Mutahari Zbog toga stanovnici Dženneta. s obzirom da će im tamo sve što zažele Božijom voljom biti obezbijeđeno. Pored toga. 104 . iako će zauvijek boraviti u njemu. neće ih uznemiravati želja za onim što nemaju. nikada neće osjetiti zamor i zasićenost.

a kako je stvoren – zaboravi! I veli: “Ko će kosti ove. nakon što vidimo ovakve stvari. ukratko ćemo spomenuti te dokaze. Kur’anski dokazi predstavljaju niz odgovora onima koji poriču Sudnji dan. Neki ajeti su otišli dalje i od ovoga. Na osnovu toga. jer naše vjerovanje u Sudnji dan i izvire upravo iz vjerovanja u Kur’an i riječi Poslanika. nema mjesta poricanju i nevjerovanju. neophodnim i nesumnjivim rezultatom mudrog stvaranja svijeta. Sedamdeset osmi ajet sure Ja-Sin kaže: ُْ ٌ َ َ َ َ َ ْ ُْ ْ َ َ َ ُ َْ َ َ ََ ًََ َ َ َ َ َ ‫وضب لَا مثال ونس خلقه قال من يي العظام وه رميم قل‬ ِ ِ ِ ِ ْ َ ِّ‫ُ ْ َ ذَّ َ َ َ َ َ ذَّ َ َ ذَّ َ ُ َ ِ ُ ى‬ ٌ َ ‫يييها الى أنشأها أول مرة وهو بِكل خلق عليم‬ ِ ٍ ِ ٍ ِ I primjer nam navodi. 1. kad budu istruhle. oživiti?!” 105 . pa postojanje Sudnjeg dana smatraju nužnim.KUR’ANSKI DOKAZI O DRUGOM SVIJETU Iako nema potrebe da spominjemo i iznosimo naučne dokaze u vezi sa Sudnjim danom. ipak. Neki od ovih odgovora objašnjavaju da ne postoji zapreka za događanje Sudnjeg dana i u stvari je odgovor osobama koji zamišljaju da je Sudnji dan nešto nemoguće. Neki ajeti idu korak naprijed i kažu da su na Ovom svijetu postojale i postoje stvari slične Sudnjem danu i da. skupina ajeta u kojima se dokazuje Sudnji dan dijeli se na tri podskupine i mi ćemo ih i navesti tim redom. s obzirom da se I sam časni Kur’an – u najmanju ruku da bi približio temu – posvećuje spominjanju niza dokaza i želi da se i naše misli putem obrazloženja neposredno upoznaju s tokom dešavanja na Sudnjem danu.

kao što su ajeti koji govore o Ibrahimu.” Rečeno mu je: “Uzmi četiri ptice. 2. u kojima je mrtvo biće oživjelo. kada je rekao Gospodaru: “Bože! Pokaži mi kako oživljavaš mrtve?” U odgovoru mu je rečeno: “Zar ne vjeruješ u to?” Rekao je: “Vjerujem. Drugu skupinu čine ajeti u kojima se navode primjeri. koji je uzeo istruhlu kost i smrvio je rukom i pretvorio u prah. Kur’an kaže da to. i po drugi put će na Sudnjem danu čovjek biti oživljen.. čovjeka i život. Mnogo je ajeta u časnom Kur’anu u kojima se raspravlja o Sudnjem danu u svjetlu Božije moći. Smisao svih ovih ajeta je taj da je postojanje Sudnjeg dana volja Pravednog i Mudrog Boga i da nema nikakve prepreke na putu ovoj volji. Vidjet ćeš da će uz Božiju zapovijed te ptice biti oživljene i doći će tebi. Zatim ih pozovi. Isto kao što je prvi put mudžiza života i stvaranja potekla iz ove volje i stvorila svijet. ali ova molba je da bi mi se srce smirilo.”1 Ovaj ajet je odgovor jednom nevjerniku. to je moguća i izvodljiva stvar. a. Kada vidi da je nešto iznad njegove snage i onoga što on može zamisliti.s. Ajeti koji opisuju posebne događaje iz prošlosti.” 1 Ja-Sin. iskomadaj njihova tijela i svaki dio stavi na jedno brdo.Murteza Mutahari Ti reci: “Onaj će ih oživiti Koji ih prvi put stvori! I On za svako stvorenje dobro zna. Ali šta ako se mjeri snagom koja je prvi put stvorila život u mrtvom tijelu? Mjereći tom snagom.” Čovjek ponekad dijeli stvari na moguće i nemoguće isključivo mjerilima svoje moći i sposobnosti. smatra da je ta stvar u svojoj biti nemoguća. Ova skupina se dalje dijeli na dvije podskupine: a. 106 . mjerom ljudske moći. pa razbacao u zrak i rekao: “Ko može oživiti ove rasute čestice?” Kur’an odgovara: “Isti Onaj Koji ih je i prvi put stvorio. otkini im glave. 78-79. svakako nije moguće.

Ali. života i vedrine. samo u drugom stanju i na drugi način. u tom slučaju. ako bi pretpostavili da život ljudi traje samo nekoliko mjeseci. ljudi. sada živimo na Zemlji koja tokom tristo šezdeset i pet dana pređe jedan ciklus života i smrti. Ajeti koji se ne oslanjaju na nešto što je nadnaravno i što je iznimka. s obzirom da mi sami nismo svjedočili i vidjeli umiranje zemlje i obnavljanje njenog života. koji se rađa u proljeće.Kur’anski dokazi o drugom svijetu b. a potom u proljeće bivaju ponovo oživljeni. već na postojeći i očiti poredak u kojem zemlja i biljke uvijek u jesen i zimu umiru. nezamisliva ideja o obnavljanju života jednoga vrta. i zemlja. od čije sudbine zavisi i njegova sudbina. drveće i bilje iznova počinju život. hladnoći i uvehlosti – Sunce i zvijezde će se raspasti i razbacati. poput kazivanja o hazreti Ibrahimu. ide ka umiranju i uvehlosti. kad se uvjeti mijenjaju. Stvorenja će u svijetu ponovo početi život. nakon svježine. i u sveopćem poretku i sam Ovaj svijet će ići prema gašenju. s promjenom godišnjeg doba. Stoga se ne čudimo tome što zemlja zamire i počinje iznova svoj život. nikada ne bismo povjerovali da mrtva zemlja može ponovo biti oživljena. a koji umire u jesen ili zimu. zamisliti da to drvo ili taj vrt čini tek dio nečega i da je potčinjen jednom većem sistemu koji se zove njiva. i što predstavlja cio njihov svijet. Ovi ajeti kažu: Isto kao što više puta tokom svoga života vidite da zemlja. Pošto naš život traje obično između pedeset i šezdeset godina. Sigurno je jednom komarcu. cio svijet će odjednom umrijeti. kao što je to slučaj s nekim insektima. desetine puta posmatramo ovaj poredak života i smrti. ponekad do sto ili više. ali ovo umiranje nije zauvijek. a da je njiva 107 . Može li crv koji živi u drvetu ili mušica koja živi u vrtu. i pretpostavili da ne znamo čitati i pisati da bismo putem pisanog traga bili obaviješteni o historiji zemlje i njenom godišnjem kretanju. Pojašnjenje: Mi.

kako bi smo mi to shvatili kao primjer jednog obuhvatnijeg života i kako ne bismo smatrali nemogućim ono što će se desiti na Sudnjem danu te kako ga ne bismo izdvajali iz cjeline poredaka i zakona stvaranja. u sveobuhvatnoj kretanju. više mislite na Sudnji dan. i možda će ponovo taj obuhvatniji sistem. potom ponovnom životu. uključujemo u to i vjerovanje u obnovu života cjelokupnog svijeta nakon jednog razdoblja “gašenja”. Časni Kur’an kaže da je Sudnji dan obnova života. koje je trenutno razdoblje života. možda je čitav naš Sunčev sistem. a male primjere obnove života vidimo na Zemlji. potčinjeno jednom obuhvatnijem sistemu. promijeniti u drugo razdoblje. U hadisu koji se prenosi od Božijeg Poslanika stoji: ْ ْ َ ‫اإِذا ر َأاي ُتم ال َّربيع َف َأاك ِث ُروا ذِك َر ال ُّنشُ ور‬ ِ ُ “Kad god ugledate proljeće. da je država potčinjena sveukupnom sistemu Zemlje. Poslanici su nas od Boga obavijestili o sveukupnom rušenju i “gašenju” svijeta. koji iz više razloga vjerujemo u istinitost njihovog govora i priznajemo ono što su oni rekli. sakupljanju umrlih na zemlji u jednom novom poretku. sve zvijezde i galaksije i sve ono što mi poznajemo kao sistem prirode. čiji je tek jedan mali dio naš cjelokupan Sunčev sistem. razdoblje utihnuća i uvehlosti. Kur’an navodi primjer sistema smrti i života na Zemlji. a mi.Murteza Mutahari potčinjena jednom drugom sistemu koji se zove pokrajina. da provincija čini dio države i potčinjena je njoj. zvijezde i galaksije. Možda će se ovo razdoblje. a da je sistem Zemlje potčinjen Sunčevom sistemu? Šta mi znamo. i svi ovi milioni i milijarde godina koje mi poznajemo kao tok prirode samo su dio jednog razdoblja ili kao jedan dan u jednom godišnjem dobu. početi život iznova i na drugi način. a da ona čini dio i potčinjena je drugom sistemu koji se zove provincija.” 108 .

pa ih vodimo Mi do krajolika mrtvih i oživljavamo Zemlju njima nakon mrtvila njezina. oblaci. do 7. 2 109 . pogledu se izlaže.Kur’anski dokazi o drugom svijetu Znači. Mevlana kaže: Ovo novo proljeće nakon opadanja lišća Dokaz je postojanja Proživljenja Kiša. Neki od njih su: ْ ْ ََ َّ‫َ ذَّ ُ ذَّ َ ْ َ َ ىِّ َ َ َ ُ َ َ َ ُ ْ ُ َ َ ذ‬ ‫والل الى أرسل الرياح فتُثري سحابًا فسقنَاه إل بَدل ميىِّت فأحيَينَا‬ ِ ٍ ٍ ِ ِ َ َ َ َْ َ َْ َ َْْ ُ ُ ُّ َ ‫بِه األرض بعد موتِها كذلِك النشور‬ ِ Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake. stih 3970-3975. svezak 5. 9. Baybook. Ono se izdiže iz njenih usta i usana Da bi ona svoju skrivenu misao i običaj rasvijetlila. 2005) 3 Fatir. (prijevod sa engleskog Velid Imamović. ajeta sure Hadždž se kaže: Mesnevija. U proljeće su tajne pokrivene: Šta god ova Zemlja pojede.2 Brojni su ajeti koji se oslanjaju na postojeći i vidljivi poredak smrti i života. od 5.3 Također. Takvo će biti i proživljenje. proljeće je primjer Sudnjeg dana. vatra i ovo Sunce Stalno iz zemlje stvari skrivene izvuče.

i u kojima se smatra da je nepostojanje Sudnjeg dana nešto što je nespojivo s Biti Uzvišenog Boga. i što On zbilja oživljava mrtve. već donose primjere u kojima se u osjetilnom svijetu na isti način već očituje i djeluje ta Božija moć. a mi ćemo se zadovoljiti samo s ova dva ajeta. koji Sudnji dan posmatraju unutar općeg poretka smrti i života postojećeg svijeta. i što će Smak Svijeta zbilja doći. i što On doista sve može. Božija mudrost zahtjeva da bića budu potaknuta na kretanje prema njih dostojnom savršenstvu i mogućem cilju. obraste i obnikne svakovrsnim biljem divnim. Istina. čiji mali primjer vidimo na Zemlji. 3. Jedan je putem Božije pravde i činjenice da Bog svakom stvorenju daje ono što zaslužuje i ono što mu priliči. u to nema nikakve sumnje. A to je tako jer je Allah. ona zatreperi. pa kad Mi na nju spustimo kišu. Razlika ajeta ove skupine od ajeta prve skupine je u tome što se ne oslanjaju samo na Božije svojstvo Moći. i što će doista Allah oživiti one u grobovima! Brojni su ajeti poput ovih.Murteza Mutahari ْ َ َ ْ َ َ َ ْ َّ‫َ َ َ ْ َ ْ َ َ َ ً َ َ َ َ ْ َ َ َ ْ َ َ ْ َ ذ‬ ‫وترى األرض هامدة فإذا أنزلَا عليْها الماء اهتت وربت وأنبَتَت‬ ِ َ َ َ ْ َ ْ ْ ُ ُ َّ‫َ ِ َ َ ذَّ ذَّ َ ُ َ ْ ُّ َ َ ذ‬ ُ َّ‫ذ‬ ْ َ ِّ‫ِ ُ ى‬ ‫من ك زوج بَهيج ذلِك بِأن الل هو الَق وأنه يي الموت وأنه‬ ٍ ِ ٍ ِ ُ َ ْ َ َ َّ‫َ َ ُ ىِّ َ ْ َ ٌ َ َ ذَّ ذَّ َ َ َ ٌ ذَّ َ ْ َ َ َ َ ذَّ ذ‬ ‫ع ك شء قدير وأن الساعة آتية ال ريب فيها وأن الل يبعث‬ ِ ِ ِ ٍ ْ ُ َ ‫من ف القبُور‬ ِ ِ …i vidiš zemlju zamrlu. On. Treću skupinu čine ajeti koji Sudnji dan predstavljaju kao nužnu i obaveznu stvar. a drugi je putem Božije mudrosti i činjenice da je sveta Bit Božija stvorila stvorenja s određenim ciljem i svrhom. 110 . Ova tvrdnja je dokazana na dva načina.

u kojima se oslanja i na Božiju pravdu i na Njegovu mudrost. nakon što se navodi da će osobe koje su zastranile s Božijeg puta. i ono što je između njih. Također kaže da bi. 4 Sad. ajetu u vezi sa Sudnjim danom se kaže: َْ َ ََ َ ُ ْ َ َ َ ْ َ ْ َ َ َ َّ‫ذ‬ َ ِ َّ‫ِ ً َ َ َ ُّ ذ‬ ‫وما خلقنَا السماء واألرض وما بَينَهما بَاطال ذلِك ظن الين‬ ُ َ َ َ َ َّ‫َ ذَّ َ ْ َ ْ َ ُ ذ‬ َ َ َ َّ‫َ َ ُ َ َ ٌ ىِّ ذ‬ ‫كفروا فويْل للين كفروا من الار أم نعل الين آمنُوا وعملوا‬ ِ ُ ِ ِ ِ َِ ُ َ َ َّ‫ْ َ َ ُ ُ ذ‬ َّ‫الصالَات كلْمفسدين ف األرض أم نْعل الْمتقني كلْفجذ‬ َّ‫ذ‬ َْْ َ ِ ُْ َ ‫ار‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ Nebo i Zemlju. vječnog života. U mubarek suri Sad. oslanjajući se na Božiju pravdu ili Božiju mudrost. bilo suprotno Božijoj pravdi i jedna vrsta nepravde.Kur’anski dokazi o drugom svijetu Časni Kur’an kaže da bi nepostojanje Sudnjeg dana. a nepravda ne priliči Gospodaru. vječne sreće. u prvom od ova dva ajeta oslanja se na Božije svojstvo mudrosti i stvaranje koje je protkano mudrošću. stvaranje bilo besmisleno i uzaludno. biti žestoko kažnjene. Mnogo je ajeta koji. onosvjetske nagrade i kazne. To je pretpostavka nevjernika! A teško od Vatre nevjernicima! Zar da Mi postupamo s onima koji vjeruju i rade dobra djela kao s onima koji nered siju po Zemlji?! Zar da postupamo s bogobojaznima kao s razvratnicima?!4 Kao što vidimo. a u drugom ajetu na Božiju pravdu i stvaranje protkano pravdom. povratak Bogu i vječni život smatraju obaveznim i neporecivim. nismo uzalud Mi stvorili. i 28. budući da su zaboravile Dan polaganja računa. u 27. Sada ćemo navesti dva ajeta. iz dvije sure. 111 . da nije vječnog života i postojanog i neprolaznog kraja. 27-28. a takvo što ne doliči Bogu.

i da će im život i smrt biti isti?! Kako loše rasuđuju oni! A Allah je Nebesa i Zemlju s Istinom stvorio. i svaka će duša biti nagrađena ili kažnjena – prema onom šta je zaradila. a ni sa stanovišta Božije mudrosti? Počet ćemo od pravde. U nastavku drugog ajeta ponovo se Božija pravda spominje kao svrha i cilj Sudnjeg dana. a u drugom na načelo mudrosti. odnosno kako Božija pravda i Božija mudrost iziskuju vječni život? Kako to da. njima se učiniti neće nikakva nepravda! U prvom ajetu se ukazuje na načelo pravde. ako zamislimo da nema vječnog života nakon ovog ograničenog života u kojem će svako stići do vječnih rezultata svoga djela.Murteza Mutahari Dvadeset prvi i dvadeset drugi ajet mubarek sure Džasije kažu: َ َ َّ‫َ ذَّ ْ َ َ ُ ْ َ ذ‬ ُ َ َ ْ َ َّ‫َ ْ َ َ ذ‬ َّ‫ذ‬ ‫أم حسب الين اجتحوا السيىِّئَات أن نعلهم كلين آمنُوا‬ ِ ِ ِ ِ ُ َ َ َّ‫ذ‬ َ َ َ َ َ ُ ُ ْ َ َ َ َ ْ ُ ُ َ َ َ ْ ُ ْ َّ‫َ َ ً ذ‬ ‫وعملوا الصالَات سواء ميَاهم ومماتهم ساء ما يكمون وخلق‬ ِ ِ ِ َ ْ َ َ َ َّ‫ذَّ ُ ذ‬ َْ ْ َ ُّ ُ َ ْ ُ َ ِّ‫ى‬ َ ْ ْ َُ ْ َ َ َ ‫الل السماوات واألرض بِالق ولجزى ك نفس بِما كسبَت وهم‬ ِ ِ ٍ َ َ َُ ُْ ‫ال يظلمون‬ Zar misle oni koji čine zla djela da ćemo činiti s njima kao i s onima koji vjeruju i rade dobra djela. Objašnjenje: Ovdje je neophodno dati pojašnjenje ova dva načela. 112 . nije opravdano stvaranje svijeta i čovjeka ni sa stanovišta Božije pravde.

Ali ako jednakost pretpostavimo kao jednakost u davanju. Pravednost je u određenom smislu nerazdvojiva od jednakosti. da mu se da malo i da se u ovom smislu ne pravi podjela. a ako zasluži malo. Prema tome. ne uskraćuje milost. Božija pravednost znači da se svako biće u svijetu nalazi na razini postojanja i razini sposobnosti prihvatanja milosti od Gospodara. postupio je suprotno pravednosti. 113 . to će biti suprotno pravednosti. Ako se ne ispoštuje pravo jedne osobe koje joj pripada. Ni jednom stvorenju se od strane Gospodara. Razlog zbog čega neko stvorenje ne posjeduje neku stvar je taj što u cjelini uvjeta u kojim se nalazi jednostavno nema mogućnost i sposobnost njenog posjedovanja. bez ikakvog isticanja nekih među njima. isto kao što je i jednakost u uskraćivanju – da se svima na jednak način uskrati i da im bude zabranjeno. onda je ovakva vrsta jednakosti u suprotnosti s pravednošću i neodvojiva od nepravde. ne obraćajući pažnju na ono što zaslužuju. također nepravda. Ako učitelj na ispitu svim učenicima da manju ocjenu nego što su zaslužili. tako da se ne vodeći računa o visini i broju zasluga svim ljudima da jednako. jednako kao i ako jednima da ocjenu koju su zaslužili. jednako kao što je i davanje prava samo nekima u suprotnosti s pravednošću. a drugima manju. da mu se da mnogo. To znači da se svakome da onoliko koliko zasluži – ako zasluži mnogo. Ono što nužno prati ovakvu jednakost jeste pravednost. Jednakost znači gledati sve jednim očima i ne praviti podjelu.Kur’anski dokazi o drugom svijetu Božija pravda Pravednost u širem smislu podrazumijeva davanje prava onima koji su zaslužni. do one mjere do koje postoji mogućnost i sposobnost prihvatanja.

Čovjek posjeduje uzvišene moralne. nivou vječnosti i neprolaznosti. Životinja ima samo nagone koji je vežu za njenu prirodu i materijalni život. nervni sistem. Međutim. naučne. i nagoni koji ga usmjeravaju i vode u tom pravcu. ako se neka bića rode s nizom sposobnosti i mogućnosti. dok čovjek – kao što smo već rekli – ima nagone koji se ne uklapaju u računice Ovoga svijeta. Sve ovo govori o jednoj vrsti sposobnosti i mogućnosti ostajanja vječnim. biće s posebnim vrijednostima. Drugim riječima. Čovjek je. vjerske i božanske motive i mnoge svoje poslove radi pod njihovim uticajem. Čovjek je.Murteza Mutahari Sada kažemo da je. ove koristi su sporedne. devetomjesečnog života u materici. umijećem. pravo značenje i smisao imaju samo u vječnom životu i za vječni život. umjetničke. ali im se stalno bude uskraćivalo darivanje savršenstva kojeg su dostojni. materijalni i nagonski život žrtvuje za svoje uzvišene i ljudske ciljeve. U čovjeku postoji veličanstveno shvatanje vječnosti. u odnosu na ostala bića. organi vida i sluha. sposobnošću i mogućnostima. to u suprotnosti s Božijom pravdom. Vjerovanje i dobro djelo su poput sjemenke koja se može razviti i njegovati samo u jednom sretnom i vječnom životu. Štaviše. kao što su disajni organi. 114 . želja za njim. Čovjekova djela i motivi koji ga potiču na rad i djelovanje ne svode se samo na ono što posjeduje i životinja. Tačno je da čovjek u životu na Ovom svijetu ubire korist od vjerovanja i dobrih djela. na višem su nivou. svoj praktični poredak postavio na temelju “vjerovanja i dobrog djela” i u tom praktičnom uređenju želi vječni život i Božije zadovoljstvo. spolni organi. govori o nematerijalnosti čovjekove duše i čovjeka na Ovome svijetu stavlja u položaj zametka koji se u majčinoj utrobi oprema nizom organa. tj. tj. Ponekad svoj prirodni. po kur’anskom tumačenju. koji su u skladu sa životom u svijetu poslije materice i nadilaze potrebe privremenog. krvotok. pravednost iziskuje da i njima bude darovano srazmjerno zaslugama i da im se ukaže milost.

Kur’anski dokazi o drugom svijetu

Čovjek ne leti visinama uzvišenijim od prirode i ne sije sjeme koje nadilazi materijalne veze samo u smislu vjerovanja i dobrog djela, već i u smislu suprotnom vjerovanju i dobrom djelu, a koji se kur’anskom terminologijom naziva nevjerstvo i razvrat. Njegova djela i tada izlaze izvan prirodnih i nagonskih granica, okvira tjelesnih potreba i prirodnih veza, i poprimaju duhovnu i vječnu dimenziju, ali u iskrivljenom obliku. Zbog toga zaslužuju jednu vrstu vječnog života koji, nažalost, čovjeku donosi bolove i muke i, vjerskom terminologijom rečeno, čini ga džehennemskim. Ako se čovjek ne bude kretao u okvirima vjerovanja i dobrog djela, neće ostati na nivou životinje, već ići i ispod granice i bit će, ُّ َ ْ ْ kako to Kur’an kaže: pa i gori! (‫ 5) َبل هُ م َأاضل‬Znači, postat će niži i u većoj zabludi od životinje. Ako sada zamislimo da nema vječnog života, primjer ljudi koji su se kretali u sistemu vjerovanja i dobrih djela i ljudi koji su se kretali u sistemu koji je oprečan vjerovanju i dobrim djelima mogu biti učenici, od kojih su neki uradili odlično svoju zadaću, dok su neki svoje vrijeme proveli u nestašluku, a učitelj ne želi ocijeniti nikog. Ovakvo uskraćivanje je nepravda i u suprotnosti je s načelom pravde. Ovo se može iskazati jednostavnije: Bog je pozvao ljude vjerovanju i dobročinstvu. Oni su odgovorili na dva načina. Neki su ih prihvatili i uskladili svoj sistem razmišljanja, morala i djelovanja s tim pozivom, a neki ih nisu prihvatili i odali su se lošim djelima i pokvarenosti. S druge strane, vidimo da poredak u Ovom svijetu nije takav da će sigurno nagraditi dobročinitelje i kazniti one koji loše postupaju. Štaviše, postoje dobročinstva s kojima okončava čovjekov život, a da nije bilo prilike za nagradu, kao što postoje i ljudi koji do kraja čine loša djela, a nisu kažnjeni. Zato treba postojati Drugi svijet, da bi dobročinitelji primili potpunu nagradu za dobročinstvo, a pokvarenjaci kaznu za svoja pokvarena djela, jer bi u suprotnom to bilo oprečno Božijoj pravdi.
5

A’raf, 179.

115

Murteza Mutahari

Božija mudrost Ljudska djela se dijele na dvije vrste. Prvu čine besmislena i uzaludna djela koja nemaju nikakav učinak, tj. ne pomažu nam, ali ni ne odmažu na našem putu do savršenstava koja postoje kao mogućnosti. Drugim riječima, nemaju uticaja na naše stizanje do stvarne sreće. Drugu vrstu čine djela koja su razborita i pametna, koja donose dobre i korisne učinke i dovode nas do savršenstva koje nam priliči. Prvu vrstu djela nazivamo besmislena, neispravna i isprazna djela, a drugu vrstu nazivamo izvorna i mudra djela. Dakle, mudra djela nas, ljudi, predstavljaju djela koja nas dovode do savršenstva kakvo nam priliči. A kakva su mudra Božija djela? Da li se pod mudrim Božijim djelima podrazumijevaju djela koja Ga vode krajnjoj granici savršenstva, a Božija besmislena djela su ona koja Ga ne vode ka savršenstvu? Ne. On je imućan i nezavisan. Ono što On čini je darivanje postojanja, poklanjanje i udjeljivanje. On ne radi nešto da bi ispunio neku Svoju potrebu, da bi stigao do savršenstva i sreće. Mudre Božije radnje predstavljaju one radnje koje stvorenje dovode do savršenstva kojeg je dostojan. Pripisivanje Bogu besmislenog djela značilo bi da On stvori neko stvorenje tako da ga ne dovede do mogućeg i njega dostojnog savršenstva. Na osnovu ovoga je pojam mudrosti različit kada se odnosi na Boga i kada se odnosi na čovjeka: mudrost, kada je u pitanju čovjek, podrazumijeva razboritost i koračanje u pravcu ljudskog savršenstva, dok mudrost u slučaju Svete Biti podrazumijeva dovođenje stvorenja do savršenstva kojeg su dostojni ili, drugim riječima, mudrost u vezi s Bogom podrazumijeva stvaranje stvorenja te njihovo poticanje i usmjeravanje ka krajnjim ciljevima i savršenstvima kojih su ona dostojna. Budući da mudrost u vezi sa čovjekom predstavlja izvršavanje poslova zarad stizanja do savršenstva, nije nužno da između čovjekovog djela i plodova koje čovjek želi ubrati od tog djela 116

Kur’anski dokazi o drugom svijetu

postoji stvarna veza, tj. da određeni posao prirodno bude usmjeren na dati rezultat, koji će se ubrojiti u savršenstvo tog djela. Ono što je neophodno je da se proizvod djela smatra savršenstvom i korišću čovjeka. Naprimjer, čovjek od zemlje, drveta, kamena, željeza, kože, pamuka… pravi sredstva i putem njih ostvaruje svrhovite rezultate, kao kad napravi stolicu, kuću, automobil ili obezbijedi odjeću. Stolica ne predstavlja savršenstvo za drvo, kuća za kamen, ciglu, kreč i željezo, a automobil za zbir željeznih dijelova i ostalih materijala. Ovi materijali se ne kreću prema ovim oblicima, ali rezultat koji čovjek ovim dobiva, kao što je sjedenje na stolici, stanovanje u kući, vožnja automobilom, oblačenje odjeće, ubrajaju se u savršenstvo ili u najmanju ruku u nešto korisno za čovjeka. Međutim, između Božijeg djela i rezultata koji slijedi postoji stvarna i zbiljska veza. Znači, krajnji cilj i rezultat svakog djela predstavlja stvarno savršenstvo samog tog djela. Bog svoje stvorenje, koje je Njegovo djelo i Njegov rad usmjerava prema njegovom vlastitom savršenstvu, kao što vidimo da se svako zrno i svaka sjemenka kreće prema svom krajnjem cilju i savršenstvu. Pitanje koje se sada nameće jeste da li Dunjaluk i priroda podrazumijevaju promjenu, prevrat i nestabilnost, tj. je su li u prirodi svaka namjera i cilj koje zamislimo sami po sebi nepostojani i promjenjivi, drugim riječima, je li sve privremeno i konačno? Svi stadiji u prirodi su “stanice”, čija je odlika da se “nalaze na putu”. Ni jedna nije krajnji cilj. Ovdje se jednoj skupini javila misao o besmislenosti i uzaludnosti stvaranja. Kažu da je svijet poput karavane koja je u stalom kretanju, mijenja stanice i nikada ne dolazi do stvarnog odredišta. Svako odredište je jedna stanica, jer priroda napušta ta odredišta i ostavlja ih iza sebe. Jasno je da kretanje i putovanje imaju smisla onda kada se očekuje stvarno odredište. Međutim, ako sva odredišta budu stanice i ni jedan odlazak se ne završi stizanjem, ova kretanja i ovo putovanje neće biti ništa drugo do besmislica. Ako 117

čije nepoznavanje cjelokupno postojanje u našim očima čini uzaludnim i besmislenim.. a ne stadij i stanica. i sve što se iznova rađa. a. protok vremena bi bilo lutanje i. postojanje nije ograničeno na Dunjaluk ili prirodu. a Ahiret “stizanje”. sve što niče i zeleni postojalo da bi požutjelo. ljudi ne bi imali krajnje odredište. odnosno da nama. Međutim. onda ono što vlada postojećim svijetom nije ništa drugo do izgubljenost i ponavljanje onoga što je već ponovljeno. Jedna od koristi vjerovanja u Budući svijet je i to da nas spašava od ideje besmislenosti. Javlja se zbog toga što se postojanje zamišlja u ograničenom okviru Ovoga svijeta i prirode. a iza prvog dana dolazi “Drugi”. Ali ovakvo davanje mišljenja o postojanju izvire iz “nedostatnog pogleda”. jer je on to odredište koje daje smisao i značenje kretanju i naporu. te uzrokuje da ideja “besmislenosti” prodre u naš um. našim mislima i našem postojanju daje smisao. kaže: “Dunjaluk je kuća prolazna. svako stizanje bude zarad pražnjenja mjesta. Odgovor koji daje Kur’an je taj da. ova zamjerka bi bila na mjestu. Da nije Ahireta kao vječnog svijeta. Dunjaluk je “Prvi dan”.” Ahiret daje smisao Dunjaluku. 118 . “ispraznost” i “poigravanje”. osušilo se i raspalo. Poslanici su došli da uklone ovu temeljnu grešku i da nas obavijeste o istini. rađa se da bi ostarilo. ukoliko bi postojali samo Dunjaluk i priroda i ništa više. Smatrajući da je sve besmisleno. kur’anskom terminologijom rečeno.s. uzaludna bića bez cilja. postojanje se temelji na uzaludnosti.Murteza Mutahari treba da nakon svakog postojanja dođe nepostojanje i svaka gradnja donese za sobom rušenje. koje će biti stvarno odredište. ako bi sva rađanja bila zbog umiranja. “besmislica”. odnosno “Zadnji dan”. a Ahiret kuća postojana. Ali. Prema tome. Dunjaluk je “odlazak”. od sebe pravimo besmislena.

....................... 19 Oblast čovjekovih želja i potreba ................................................................................................... 44 OBAVIJEŠTENOST ČOVJEKA ...... 37 Čovjek i odgovornost ....................................................... 15 Dobar ili loš – kakva je čovjekova suština? .................... 50 Samoobaviještenost po iskonskoj prirodi (fitret) ... 19 Oblast opažanja i otkrivanja sebe i svijeta ..... 31 Polje čovjekove slobode i volje .......................... 17 Višedimenzionalno biće .................................... 36 Čovjek i Božija sudbina i predodređenje ...................................................................................... 20 Različite sposobnosti ljudi .................................................................................................. 59 Ljudska samoobaviještenost .. 35 Čovjekova pobuna protiv ograničenja ...... 25 Samospoznaja ............................ 56 Klasna samoobaviještenost ........................................................................... 38 Uvjeti ispravnosti ..... 57 Nacionalna samoobaviještenost ....... 7 Čovjekove vrijednosti .............................................................................. 29 Uloga čovjeka u izgradnji vlastite budućnosti ............................................................................................ 54 Filozofska samoobaviještenost ............................................... 7 Čovjekovi nedostaci ........................................ 56 Samoobaviještenost u vezi sa svijetom .......................................................................... 71 ..............................................................SADRŽAJ ČOVJEK U KUR’ANU ČOVJEK UNUTAR ISLAMSKOG SVJETONAZORA .................. 27 Razvoj čovjekovih mogućnosti ....................................................................................................................... 67 Poslanička samoobaviještenost ............................... 60 Gnostička samoobaviještenost ............

VJEČNI ŽIVOT PROŽIVLJENJE KAO JEDAN OD STUBOVA ISLAMSKOG SVJETONAZORA ......................................99 Otjelovljenje i vječnost djela i onoga što je čovjek stekao .........................................116 .............................................................................................................................113 Božija mudrost ...............................................................92 Veliki Sudnji dan .....................102 KUR’ANSKI DOKAZI O DRUGOM SVIJETU.......79 Izvor vjerovanja u onosvjetski život .........................................................................................................................100 Zajednički i različiti vidovi ovosvjetskog i onosvjetskog života ................................................................................................................................105 Božija pravda ........................................................83 ŽIVOT POSLIJE SMRTI............81 SUŠTINA SMRTI..........................................................91 Svijet Berzaha ...................................................................................98 Odnos i povezanost života na Ovom i života na Onom svijetu ..

ČOVJEK U KUR’ANU VJEČNI ŽIVOT Izdavač Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini Za izdavača AKBAR EYDI Redaktura prijevoda MUSTAFA KAMALI Lektura SABINA ŠIŠIĆ SELMA EFENDIĆ DTP RASHID EDIB HUSEINAGIĆ Štampa BLICDRUK Tiraž 1000 primjeraka .

. Vječni život / Murteza Mutahari .116 str. . stv. Sv. nasl. 4. Mutahari.Sarajevo: Fondacija Mulla Sadra.ČIP . . Morteza COBISS. Čovjek u Kur’anu.3-236 MOTAHARI. Sarajevo 28-184.Bibliografske i druge bilješke uz tekst. 21 cm Izv. 2011.BH-ID 18782214 . prijevod sa perzijskog Mediha Imamović. ISBN 978-9958-657-37-5 I. jeziku.Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Murteza vidi Motahari. na perz. . Morteza Uvod u islamski svjetonazor.