© Džerald Darel Moja Porodica i druge životinje Naslov originala: Gerald Durrell: My family and other animals (Penguin

Books Ltd, Harmondsworth, Middlesex, England, 1985) Prevod: Zoran Mutić llustracija na koricama: Mirza Hasanbegović Urednik: Nenad Veličković Recenzenti: Ferida Duraković Nenad Veličković DTPiizdavač: Omnibus, Sarajevo Stampa: "OKO", Sarajevo Tiraž: 300 primjeraka Sarajevo, 2003. godine CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.11131 DURRELL, Gerald Moja porodica i druge životinje / Džerold Darel ; preveo Zoran Mutić. Sarajevo : Omnibus, 2003. 336 str. ; 20 cm Prijevod djela: My family and other animals ISBN 9958777096 COBISS/BiHID 11808774 Mlšljeniem Federalnog ministarstva kulture i sporta, broj 0215806/03 od 15.04.2003. godine knjiga Moja porodica i druge živoiinje. autora Darel Džeralda proizvod je iz člana 18. tačka ! 0. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na čiji se promet ne ptaća porez na promet proizvoda. Džerald Darel MOJA PORODTCA I DRUGE ŽTVOTINJE Preveo: Zoran Mutić Sarajevo, 2003. godine GOVOR ODBRANE Mojoj Majci "Ama, ponekad sam verovala i u šest nemogućnosti još pre doručka." Bela Kraljica Alisa u zem/ji izo ogledala1 Ovo je pripovijest o petogodišnjem privremenom boravku koji smo moja porodica i ja proveli na grčkom otoku Krfu. U početku sam namjeravao ponuditi pomalo nostalgičan prikaz prirode samog otoka, ali sam ozbiljno pogriješio što sam već na nekoliko prvih strana u knjigu uveo svoju porodicu. Kad su se već jednom ubacili na papir, nastavili su se čvrsto ukopavati i pozivati raznorazne prijatelje da s njima podijele poglavlja. Tek uz najveće poteškoće i služeći se u velikoj mjeri lukavstvom, uspio sam tu i tamo sačuvati neko liko strana koje ću posvetiti isključivo životinjama. Na stranama koje slijede pokušao sam dati preciznu i nimalo preuveličanu sliku moje porodice; oni se pojavljuju onakvi kakvim sam ih ja vidio. Međutim, kako bih razjasnio neke od njihovih malo neobičnijih postupaka, moram izjaviti da je porodica bila prilično mlada u vrijeme kad smo živjeli na Krfu: Lari, najstariji, imao je dvadeset tri godine; Le^ sliju je bilo devetnaest; Margo osamnaest; a ja sam bio najmlađi, u nježnom dobu, otvorenom za utiske imao sam deset godina. Nikad nismo bili sasvim sigurni koliko je godina majci iz prostog razloga što se ona nikako ne može sjetiti datuma svog rođenja; jedino mogu reći da je bila dovoljno stara da bude majka četvero djece. Osim toga, ona uporno zahtijeva da objasnim kako je udovica, jer kako je oštroumno primijetilanikad nisi siguran šta će svijet pomisliti. 2 l_uis Kerol; "Mlado pokolenje", Beograd, 1964, str. 73, u prevodu Luke Semenovića. (Prim. prev.) Kako bih pet godina ispunjenih događanjem, posmatranjem i prijatnim životom sažeo na nešto manje strana nego što ih ima Enciklopedija Britanika, bio sam prisiljen da krpim, potkresujem i kalemim, pa je malo šta ostalo od prvobitnih, logično povezanih zbivanja. Isto tako, bio sam prinuđen izostaviti mnoge ličnosti i događaje koje bih jako volio da opišem. Sumnjam da bi ova knjiga ikad nastala bez pomoći i oduševljenja Ijudi koje ću

navesti. Ovo pominjem kako bi se znalo ko je glavni krivac za sve. Prema tome, najiskreniju zahvalnost upućujem: Doktoru Teodoru Stefanidisu. Sa sebi svojstvenom velikodušnošću dozvolio mi je da se poslužim građom iz njegOve neobjavljene knjige o Krfu i snabdio me znatnim brojem jezivih jezičkih igara, od kojih sam neke upotrijebio. Mojoj porodici. Na kraju krajeva, oni su i nesvjesno obezbijedili veliki dio materijala za knjigu; osim toga, u ogromnoj mjeri su mi pomogli dok sam je pisao tako što su se žestoko svađali i rijetko kad se slagali kad god je bilo riječi o nekom događaju zbog kog sam ih pitao za savjet ili mišIjenje. Mojoj supruzi. Bio sam presretan dok sam je gledao ka^ ko se od srca smije čitajući rukopis; tek kasnije me obavijestila koliko je uveseljava moj pravopis. Mojoj sekretarici Sofiji. Ona je odgovorna za uvođenje zareza i nemilosrdno istrebljenje pripovjedačkog prezenta. Zelio bih posebno poštovanje ukazati svojoj majci, kojoj i posvećujem ovu knjigu. Kao kakav plemeniti, poneseni i uviđavni Noje, ona je izuzetno vješto kormilarila svojim brodom punim čudnovatog potomstva po olujnim morima života, vječno suočena s mogućnošću izbijanja pobune, neprekidno okružena opasnim sprudovima rasipništva i ulijetanja u crveno na bankovnom računu, nikad uvjerena da će posada pohvaliti njenu navigaciju, ali sasvim sigurna da će je optužiti za sve što krene naopako. Pravo je čudo kako je uopšte preživjela ovo putovanje, ali ga je preživjela i to čak manjeviše nenačete pameti. Kako moj brat Lari ispravno ističe, tnožemo biti ponosni kako smo je vaspitali; ona nam služi na čast. Navodim jedan primjer koji će potvrditi kako je dostigla ono sretno stanje Nirvane gdje nas ništa ne može zgroziti niti zaprepastiti: ne tako davno, jednog vikenda, dok je bila sama u kući, počašćena je iznenadnim dolaskom gomile sanduka koji su sadržavali dva pelikana, jednog crvenog ibisa, jednog orla bradana i osam majmuna. Neki običniji smrtnik klonuo bi duhom pred tako nepredvidivim okolnostima, ali ne i Majka. U ponedjeljak ujutro zatekao sam je u garaži kako bježi ukrug ispred srditog pelikana kog je pokušavala nahraniti sardinama iz konzerve. "Baš mi je drago što si došao, dušo", rekla je sva zadihana. "Malčice mi je teško s ovim pelikanom." Kad sam je upitao otkud zna da sve te životinje pripadaju meni, odgovorila je: "Pa naravno da su tvoje, dušo. Ko bi drugi meni slao pelikane?" Sto dokazuje koliko dobro poznaje barem jednog od članova svoje porodice. Naposlijetku, želio bih posebno naglasiti kako su sve anegdote o otoku i otočanima apsolutno istinite. Zivot na Krfu bio je u velikoj mjeri nalik jednoj od onih kićenijih lakrdijaških opereta s pjevanjem i pucanjem. Mislim da su cjelokupna atmosfera i draž tog mjesta jezgrovito sažeti na jednoj pomorskoj karti Admiraliteta koju smo posjedovali, a koja je prikazivala otok i susjednu obalu s mnoštvom pojedinosti. Na dnu mape naknadno je doštampano: UPOZORENJE: Pošto plutače koje obilježavaju sprudove često nisu na svom mjestu, upozoravaju se pomorci da s krajnjim oprezom plove pored ovih obala.

PRVI DIO Ima nekog zadovoljstva U ludilu, poznatog jedino luđacima. Džon Drajden, Španjolski fratar, II, I. SEOBA Zubati vjetar oduvao je juli kao svijeću i donio olovno avgustovsko nebo. Padala je oštra, bockava kišica koja bi se počela valjati u neprozirnim sivim krpama kad bi je po duhvatio vjetar. Kolibe poredane duž obale u Bornmutu okrenule su bezizražajna drvena lica prema zelenkastosivom moru, okovanom pjenom, koje je pomamno skakalo na betonske nasipe u pristaništu. Vjetar bi zakovitlao galebove iznad obale pa sve do grada, tako da su kružili iznad krovova na napetim krilima i zlovoljno cviljeli. Bilo je to vrijeme sračunato da iskuša svačiju izdržljivost. Ako bismo moju porodicu razmatrali kao cjelinu, ne bismo mogli zaključiti da je tog poslijepodneva pružala baš zanosan prizor, jer je vrijeme sa sobom donijelo uobičajen izbor boleština kojima smo skloni. Meni, koji sam ležao na podu i

lijepio ceduljice na svoju zbirku školjki, donijelo je hunjavicu i ulilo je u moju lubanju kao ciment, pa sam bio prisiljen da hroptavo dišem kroz otvorena usta. Mom bratu Lesliju, koji se tmuran i mrgodan pogurio kraj vatre, upalilo je ušne kanale, pa je neznatno ali uporno krvario iz ušiju. Mojoj sestri Margo isporučilo je svježe šarenilo bubuljica na licu koje je još od ranije bilo prekriveno mrljama kao kakvim crvenim velom. Za Majku je bila rezervisana prehlada, ko ja je izdašno ključala na sve strane, a kao začin uz nju je išla reuma. Jedino je najstariji brat, Lari, bio nedirnut, ali je nje^ mu bilo dosta to što ga naše manjkavosti dovode do bijesa. Naravno, Lari je sve zakuhao. Mi ostali bili smo previše otupjeli da bismo razmišljali o bilo čemu osim o vlastitim bolestima, ali je Proviđenje Lariju namijenilo da se kroz život kreće kao kakva sitna plavokosa raketa i istresa ideje u tude glave, da bi se poslije sklupčao pritvorno poput mačora i odbio da preuzme ma kakvu odgovornost za posljedice. Kako se poslijepodne otezalo, postajao je sve razdražljiviji. Konačno je bacio nekoliko zlovoljnih pogleda po sobi i riješio da se okomi na Majku, jer je ona očigledno bila uzrok svih naših nevolja. "Zašto trpimo ovu prokletu klimu?" iznenada je upitao i pokazao prema prozoru koji se sav izobličio od kišnih kapi. "Pogledaj samo na šta ovo liči! A kada je već o tome riječ, pogledaj samo na šta mi ličimo... Margo naduvena kao balon... Lesliju iz oba uha vire bale gaze i kilometrima se VUku za njim... Geri govori kao da mu od rođenja nije sraslo nepce... A pogledaj sebe: svakog dana sve si više oronula, kao da te vještica uzjahala." Majka je izvirila preko velike knjige s naslovom JednoStavni recepti iz Radžputana. "Baš nisam!" rekla je ozlojeđeno. "Baš jesf', nastavio je Lari tvrdoglavo. "Sve više ličiš na irsku pralju... a tvoja porodica izgleda kao serija ilustracija iz neke medicinske enciklopedije." Majka nije bila u stanju da na sve ovo smisli stvarno ubojit odgovor, pa se zadovoljila bijesnim pogledom koji mu je uputila prije nego se povukla iza svoje knjige. "Nama je potrebno sunce", nastavio je Lari. "Slažeš se, Les?... Les?... Lesl" Lesli je nekako razmrsio silnu vatu iz jednog uha. "Šta reče?" upitao je. "Eto ti ga na!" rekao je Lari i pobjednički se okrenuo Majci. "Ako hoćeš s njim razgovarati, moraš zapeti kao da se penješ na Himalaje. Sta je to s nama, pitam ja tebe? Jedan brat ne čuje šta mu govoriš, drugi opet govori tako da mu ni riječi ne razumiješ. Stvarno je krajnje vrijeme da nešto preduzmemo. Ne može se od mene očekivati da stvaram besmrtnu prozu u atmosferi tjeskobe i eukaliptusovog ulja kao antiseptika." "Slažem se, dušo", rekla je Majka neodređeno. "Svima nama treba sunce", rekao je Lari i ponovo se UZvrtio po sobi, "neka zemlja u kojoj ćemo rasti." "Tako je, dušo", složila se Majka, iako ga u stvari nije slušala. 'Uutros sam dobio pismo od Džordža on kaže da je Krf božanstven. Zašto se ne bismo spakovali i otišli u Grčku?" "U redu, dušo, ako ti je toliko stalo", rekla je Majka neoprezno. Kad je Lari bio u pitanju, obično je bila izuzetno pažljiva da se ne bi obavezivala. "Kad?" upitao je Lari, prilično iznenađen njenom spre^ mnošću na saradnju. Majka je primijetila da je napravila taktičku grešku i pažIjivo je spustila Jednostavne recepte iz Radžputana. "Pa, mislim da bi razumno rješenje bilo da ti odeš prije nas, dušo, i sve središ. Onda mi možeš napisati je li ti fino, pa ćemo svi doći za tobom", rekla je Majka prepredeno. Lari ju je odmjerio ubistvenim pogledom. "To isto si rekla kad sam predložio da odemo u Spaniju", podsjetio ju je, "pa sam presjedio dva beskrajna mjeseca u Sevilji i čekao da se vi pojavite, a ti si mi samo pisala pisma bez kraja i konca o tome kako vam se začepila kanalizacija i kako je odvratna voda za piće, kao da sam kakav djelovođa gradske opštine. Ne ako idemo u Grčku, idemo svi zajedno." "Stvarno pretjeruješ, Lari", rekla je Majka plačno. "Kako bilo da bilo, ja ne mogu tek tako dići sidro i otputovati. Moram još nešto srediti oko ove kuće." "Srediti? Ama šta tu ima da se sređuje, za ime Boga? Sto je ne prodaš?" "Tb ne mogu, dušo", rekla je Majka zgranuta.

Na istočnom obzorju blijedo je nebo bilo prošarrano žutim zracima. tek smo je kupili. sutonom osvijetljeno more. slabašno odzvanjajući o obale kao kakav hor sićušnih glasova." I tako smo prodali kuću i pobjegli od tmurnog engleskog Ijeta slični jatu ptica selica. Pred nama je ležala čokoladnosmeđa rnrlja kopna. ali je otok ostao samo silueta. jedan pas i tegla za džem puna gusjenica kojima je svima odreda prijetila neposredna opasnost da se začahure. OOsjećaj promjene polako se uvlačio u nas. čiji su zeleni kapci na prozorima bili raskriljeni kao krila hiljada noćnih leptirova. Tako smo prema vlastitim mjerilima potpuno opremljeni napustili hladne i tnasne obale Engleske. sva blistava od rmjehurića. planinske vrhove. zamagljen srebrnim i zelenim prelivima maslinove boje. pa smo se u zorru probudili ispunjeni nespokojstvom i popeli se na palubu. prejli smo nevi' cdljivu graničnu liniju i ušli u sjajni. kroz Svajcarsku nalik božićnoj torti. a dok smo spavali u pretrpanim kabinama. a pjena iz naše brazde blago se širilla za nama poput bijelog paunovog repa. negdje na tom prostranstvu vode."Zašto?" "Ama. počeli smo naprezati oči ne bismo li nazreli prave obrise planina. jedan vazdušni pištolj. crvenog i bijelog kamenja. Oplovili smo oko sjevernog rta glatke izbočine na grebenu boje hrđe u koji je bio uklesan niz džinovskih pećina. PRVO POGLAVLJE Neslućeni otok Provukli smo se kroz galamu i zbrku u carinskoj kućici i izišli u sjajno sunčevo svjetlo na pristaništu. a svaka od njih bila je puna nekog čudotvornog napitka koji garantovano liječi bubuljice. a nebo se pretvorilo u glatku pocakljenu plavet na^ 1 ik krejinom oku. i sve su nam one ostale samo u zbrkanom sjećanju. Tamni valovi podizali su našu brazdu i nježno je no sili prema njima. Plitko more u zalivima bilo je bo je modrog leptira. Ja sam putovao samo s onim stvarima koje sam smatrao nužnim da mi olakšaju dosadu dugog putovanja: četiri knjige iz prirodopisa. a tu i tamo prst kakvog crnog čempresa dizao se ka nebu u znak opomene. Onda se sunce iznenada promolilo iza obzorja. mreža za leptirove. More je nabiralo glatke tamnoplave mišice talasa dok se rmreškalo u praskozorju. Italiju raskošnu. otok se u blagoj kosini sada spuštao naniže." "Ne budi smiješan. Larija su slijedila dva sanduka s knjigama i aktovka u kojoj su bila njegova odijela. svi smo sa sobom no sili samo ono za što smo bili uvjereni da je neophodno za preživljavanje. Iza nas je ležao zaliv. a ona bi se tik pred njihovim ustima smežurala i žedno zašištala među stijenjem. i tinjao onim nevjerovatnim plavetnilom. rekla je Majka glasom punim čvrste riješenosti. Prošli smo kroz žalosnu Francusku koju su sapirale kiše." "Pa prodaj je dok je još nismo isprljali. Kad smo na Carini otvorili prtljag za inspekciju. a u njenom podnožju nabrala se čipka od morske pjene. dušo". bučnu i punu mirisa. "Tb uopšte ne dolazi u obzir. ******* Putovali smo bez mnogo prtljaga. pobjednička pjestna cvrčaka. Majčin prtljag bio je razumno podijeljen između odjeće i različitih knjiga o kuhanju i povrtlarstvu. Leslijev kofer sadržavao je par pulovera sa rol'kragnom i pantalone u koje su bila umotana dva revolvera. prodorna. ogledalski svijet Grčke. Duž obale krivudale su plaže bijele kao od slonovače između posrnulih gradova sazdanih od sjajnog zlatnog. Sićušni brod se brekćući udaljio od talijanske čizme i isplovio na blijedo. . a nabori su im bili prošarani zelenilom maslinjaka. klance i plaže. ~Ib bi bila čista ludost. knjiga Sam svoj puškar i flaša ulja koje je curilo. Zaobišli smo oko rta i ostavili planine za sobom. Izmaglica se podigla u živahnim. tri knjige o mršavljenju i gomilu fla^ šica. a čak kroz buku brodskih strojeva dopirala je do nas. Grad se oko nas uzdizao strmo naslage raznobojnih kuća nasumice nabacanih. a onda se promijenili u duboki purpur prošaran zelenom bojom. pedantni nabori mora za trenutak bi liznuli poput plamena. sadržaj nasih torbi pristojno je ukazivao na naše karaktere i zanimacije. ne bismo 1 i otkrili doline. stisnuta u izmaglici. koju kao da je izglancao sam mjesec. gipkim trakama i pred nama se ukazao otok čije pla^ nine kao da su spavale ispod zgužvanog pokrivača smeđe boje. gladak kao činija. Tb je bio Krf. Tako je prtljag koji je teglila Margo sadržavao gomilu prozirnih haljina. Beskrajni.

On se nikad prije nije našao u ta^ kvom vozilu i prema njemu se odnosio krajnje sumnjičavo. u svakoj uličici kroz koju smo prolazili broj pasa se povećavao.. jer Rodžer nije pokazivao nikakvog znaka da je vo Ijan napustiti stub. bez daha. odazvala se Majka bezvoljno i nimalo iskreno. Pored njega je vrludao Lesli. izmučeni misionar kog je zatekao urođenički ustanak protiv njene volje do najbliže ulične svjetiljke odvukao ju je naš raskošni Rodžer. dok je on izbezumljeno zavijao. a evo šta se dešava. jer je trebalo dvoje da obuzdavaju pomahnitalog Rodžera. "Dugo nisam vježbao. rekao je Lari. zdepast. Zastrašen našim aktivnostima.. koji se zaglavio u klinč s Rodžerom." "Nemoj više. Lari se uspravio. "Kakav ulazak!" prokomentarisao je Lari ogorčeno. Zar se ta džukela ne može strpiti?" "Dolazim. srdito lice prema Lariju. a onda riknuo: "Idemo. idemo. kad smo se skotrljali niz glavnu gradsku ulicu. Uostalom. na isto ti dođe. "Šta to. 'Uoš malo pa ćemo stići u hotel." "Zašto ti nešto ne uradiš. a mi smo se zavalili u sjedišta punjena konjskom dlakom i pokušali nabaciti držanje milostivih kraljeva. Jedino smo uspjeli da ih još više ra^ zjarimo. "Nije šija nego vrata. a onda Margo koja je za sobom teglila kilometre muslina i miomirisa. A onda smo protandrkali pored jedne uske uličice u kojoj su se četiri zborana psa'mješanca baškarila na suncu. "Pa dobro". tako da smo svi završili u zamršenoj gomili na podu fijakera. "Nije on kriv. dušo". zabuljio u njih zažagrenih očiju i zasuo ih bujicom glasnog laveža. Lari je izabrao dva veličanstveno rasklimana fijakera.. Rodžer. Ne oklijevajući ni časa. oko naših točkova vrtložile otprilike dvadeset četiri džukele izbezumljene od bijesa. 'vrat'?" "Sta god kažem. objasnio je Lari živahno. do davola." Tako je naš fijaker kloparao i klepetao na putu za grad." "Hoćeš reći. istrgnuo bič iz ruke našeg zaprepaštenog kočijaša. konjić se otisnuo u nesiguran kas. naslagali po njemu i pritisnuli ga na pod. zapovijedio da se u jedan ubaci sav prtljag.Lari je koračao hitro.. a sam sjeo u drugi. klimao je glavom preko ivice kola i kolutao očima kao na izdisaju. "Cijelim putem taj pas je bio strašno zanovijetalo". Davno nisam baratao bičem... upitao je. "Zašto neko nešto ne uradi?" upitao je Lari nadglasavajo ći urnebes. u Napulju smo morali tebe čekati čitav sat. Naše izvještačeno držanje nepopravljivo je narušeno. umjesto da kritikuješ?" zarežao je Lesli. Zatim se razdraženo obazro oko sebe." . rekla je Margo pobjednički. dok je Rodžer iz petnih žila ječao ispod nas. s izrazom tihe ratobornosti. dušo". "E. promašio ih i ošinuo Leslija po potiljku. kog je Lesli čvrsto držao. "Nadao sam se da ću ostaviti utisak kao kakav milostivi kralj. "Slučajno". kako je Lari zahtijevao. malčice raščupana. objasnio je Lesli. rekla je Majka pokušavajući ga utješiti i u isti mah dotjerati šešir koji joj se naherio.. Majka je izgledala kao kakav sićušni. Mješanci su se kao opareni osovili na noge i sunuli za fijakerom gromoglasno kevćući. nizak." U tom trenutku stigla je Majka." "Pokvario sam stomak". pa smo mogli svu pažnju posvetiti specijalnom zadatku: kako Rodžera strpati u fijaker. "Ovo izgleda kao prizor iz C/ča'Tom/ne kolibe. Konačno smo ga morali dići u komadu i zavitlati unutra. objasnio je Lari ledeno. pomno je motrio nosače koji su se kobeljali s njegOvim sanducima. a onda smo se svi. Stižemo u grad kao družina srednjo vjekovnih pehlivana. Majko. "Rodžer je otkrio uličnu svje^ tiljku." "Pobogu!" uzviknuo je Lari i nesigurno se uspravio u fijakeru. divlje zavitlao prema čoporu pasa.. "Sto si tako nestrpljiv?" dobacila mu je Margo ozlojeđeno. "šta sad čekamo?" "Mamu". dok su ostali izvirili iz fijakera i počeli divljački mlatarati časopisima i knjigama na hordu progonitelja. zabačene glave i s izrazom tako kraljevskog prezira na licu da se nije primjećivao njegov sitni stas. dok je on olakšavao prigušena osjećanja koja su mu se u međuvremenu nagomilala u kanalitna. pa valjda je sada njemu stomak pokvaren". Rodžer se uko čio. pa je sad bila prisiljena da stoji ondje i zuri u prazno. tako da su se. izvodiš?" zalajao je Lesli i okrenuo zajapureno.

. objasnio je Ijubazno. do đavola. Psi su osjetili kako je konačno kucnuo čas da se uhvate u koštac s ovim tetkastim crvenitn kerom što se vozika po fijakerima. Skočio je s fijakera i počeo plesati po trotoaru s bičem u ruci. Mati?" Taaa. "Ima jedna mala kutija pored šoIje. rekla je Majka. "Ti očigledno ne gledaš oko sebe". Kad su nam servirali kafu. misliš. šta radiš". četiri sobe s balkonom. noseći Rodžera koji se otimao i režao.. "ta mala kutija postavljena je za. odbijajući da se izjasni.".. Majka se suočila s njim. "Papir?" upitala je Majka. produžio je Lari. da je to. gospođo".. sinula je Majka. Em što možeš sam pogriješiti. uskliknula je Majka užasnuta. koji je postao glavni konobar tako što je jednostavno obukao frak i celo loidnu prednjicu preko košulje koja je škripala kao hor cvrčaka. vraćajući se na prvobitnu žalbu. "Stvarno je odvr&tno što tako rade. Majka i ja. dušo. Međutim. pa se do mile volje zabavIjao. nije bilo namjerno". rekla je Majka. "Onda. briznula u plač i izjurila iz trpezarije. "Stvarno." "Nije bio nešto naročito predusretljiv kad sam zatražio papir". "Izgledaju baš uslužni tipovi". Posluživao nas je isti onaj nosač s bakenbardima.. mislim da ćemo pravo gore. zatekli smo Margo u stanju polugolotinje u ogromnim količinama se pljuskala sredstvima za dezinfekciju. o." "Ne bi bilo greške kad bi se organizovali kako treba". hrana je bila obilna i dobro spravljena... rekla je Majka oštro. ostavila bih taj bič.. sjetnu prostoriju punu iskrivljenih kipova i prašnjavih palmi u loncima. gledaj." Kad smo se vratili na kat. rekao je Lesli. Kasnije smo sišli na ručak u prostranu. Lari je u međuvremenu zaboravio svoju kraljevsku pozu. a nosač je zalupio vrata i navalio se na njih. nije bilo nimalo"."E." U tom trenutku fijaker je klecajući stao pred ulazom nad kojim je visila tabla s natpisom Pension Suisse. kad završimo opštenje s prirodom. Šešira naherenog na stranu i držeći moju teglu s gusjenicama. obuzda i prenese.. tako da smo je halapljivo pojeli. Vrata hotela su se otvorila i jedan prastari nosač sa bakenbardima pojavio se i staklasto zablenuo u krkljanac na ulici. "Slažem se. Lari se sa uzdahom zavalio u stolici. "Ti si opasniji od ovih pasa". "Nije im loše jelo". objasnio je Lesli.. Pretpostavljam da ste za nas rezervisali neke sobe?" "Da.. a brkovi su mu podrhtavali. "A!" rekla je i slatko se nasmiješila. "Šta je? Zar ti nisi vidjela tu kutiju?" Lari je frknuo i nasmijao se. ali mislim da nije sad vrijeme da o tome raspravljamo. kazao je Lesli glasno i ratoborno." I sa silnim dostojanstvom i Ijupkošću povela je svoju porodicu uz stepenište. pa je cijela porodice morala uložiti napor da ga digne. "Šta će ti papir?" "Za klozet. dušo". otpatke. "Pssst! Ne za stolom!" šapnula je Majka. ubacila se Margo jasnim i prodornim glasom." "Krasno".. "Mi smo Darelovi." Margo je porumenjela. Najbolje je da što prije nađemo neku kuću prije nego što svi završimo u postelji od neke bolesti. "Upravnik mi je glavom i bradom pomjerio postelju do prozora. pa su nas okružili čvrsto zbijeni i zadahtali. Lari je ponovo zavitlao bičem prema psima i smaknuo Majci šešir sa glave. dušo. dobro. Majka je provela iscrpljujuće popodne prisiljena da je u određenim razmacima pregleda i traži . rekla je Majka. hrana je bila pristojna. Uteturali smo u predvorje. "Mogao bi nekog pozlijediti. rekao je velikodušno. Trebalo je dosta truda da se Rodžer izvuče iz fijakera i unese u hotel. em što postoji opasnost od zaraze tifusom. dušo. Bože moj! Možda sam navukla neku odvratnu boleštinu!" zavapila je. Da sam na tvom mjestu." "Margo. jer je bio dozlaboga težak. tako reći.. "Hoćeš reći. da se malčice odmorimo prije ručka. kao da je naš dolazak nešto najprirodnije na svijetu. "Krajnje nehigijenski". za. a na licu joj se javio izraz nelagodnosti i odvratnosti. "Zbog pomalo neobičnog kanalizacionog sistema u gradu". rekao je upravnik. nisi valjda. zaobilazeći oko Ro džera koji je jednako gunđao. "Kako ti se čini ovo mjesto. pa. ukazao nam je Lesli... obrecnula se Margo. pokušaj biti ma/o pažljiviji". Odnekud se stvorio upravnik hotela i odmjerio nas s mješavinom bojazni i znatiželje.. "Dobro. hmm. "Na prvom katu. Margo. krčeći između pasa stazu duž koje smo pohitali Lesli.

nabacio je Lesli nemilosrdno. Dok smo sjedili na malom balkonu što natkriljuje ulicu. ali ne krepavaju kao muhe. ali je Majka na svaku od njih postojano odmahivala glavom. jer je svaki izgledao kićeniji od prethodnog. "Sigurna sam da to ima neke veze s kanalizacijom. "Ali. Kola ukrašena kilometrima purpurnog i crnog krepa vukli su konji toliko umotani u perjanice i baldahin da je pravo čudo kako su se mogli kretati. odbijajući da je uvuku u medicinske rasprave... pa ih poslije sahranjuju hrpimice". s cijelim vrtovima cvijeća. Bio je to sitni debeljuca do dvornih očiju i znojem izglancanog podvoljka. u drugu ruku. sumnjam da će mi reći. zavapio je glasom punim iskrenog bola. "mislim da se moramo raspitati. rekla je Majka." Sljedećeg jutra krenuli smo u lov na kuće. Kad smo konačno razmotrili desetu i posljednju vilu sa spiska gospodina Bilera. dušo. "Pokazao sam vam sve vile za koje znam. zaključio sam. "šta će vam kupatilo?." "Za ime Boga!" uzviknula je Margo zagrobnim glasom. Možda nije zarazno.sinriptome svih mogućih boleština za koje je Margo bila ubijeđena da ih je navukla. šta vi zapravo tražite? Sta fali svim ovim vilama?" Majka ga je zabezeknuto odmjerila. "A i ako je ima. Mo raćemo preseliti. "Nije obavezno. dušo". a zvuci jadikovki i topot kopita zamrli u daljini. Slomljen. opet. "Ali. "Kako bilo da bilo". Bila je ubijeđena da se negdje na cijelom cjelcatom otoku sigurno . "Sigurna satn da je po srijedi epidemija". koja su nosila ožalošćenu porodicu u punom i neobuzdanom jadu. naizgled beskrajna pogrebna povorka prošla je ispod nas. Moramo otići negdje izvan grada." Gospodin Biler se zagledao u Majku razrogačenih očiju. Mati. gospodin Biler je sjeo na stepenice i obrisao lice maramicom. bila su prethodnica samom lešu.. rekao je Lari živahno. Mani sekiraciju". Znaš. ali. bio je prilično bodar. Tb nije prirodno. Neki kovčezi bili su bijeli. primijetio je Lesli razumno. a ipak. "nema nam druge. Smjesta moramo naći kuću negdje u prirodi. uskliknula je konačno nervozno zagledajući niz ulicu. Majka je postajala sve uzrujanija. Sest ili sedam takvih kola. nećeš. Kružili smo po cijelom otoku u oblaku prašine. Kad smo kre^ nuli. Draga moja gospođo. Majka je još je^ dnom odmahnula glavom. hotelski vodič. vidiš koliko ih je. "Tb je. putovao na sljedećim taljigama." "Nema ništa neprirodno u vezi sa smrću. Stanovnici Krfa su očigledno čvrsto uvjereni kako je pogreb najljepši dio žalosti. Visio sam preko ograde balkona i posmatrao kovčege kako prolaze ispod mene. osim ako nešto nije kako treba." "Možda ih negdje ostavljaju da se nakupe. a pratio nas je gospodin Biler. Kako bi koja pogrebna povorka prošla. grimiznocrvenim ili ta^ mnoplavim ukrasima. A on je.. pojma nije imao šta ga čeka. "Onda ću valjda i ja nešto navući?" "Nećeš. Nikad nisam vidio ništa t&ko raznobojno i toliko privlačno. zaklonjen u kovčeg tako glomazan i tako raskošan da je više ličio na ogromnu rodendansku tortu. a izbor veličina. Lari?" "Ovdje vjerovatno ne postoji zdravstvena služba". rekao je naposlijetku. boja i poiožaja bio je nevjerovatan." "Nije mi jasno otkud epidemija ako nije zarazna". rekla je Majka odsutno. naglasio je Lari. Sljedećeg jutra Majka je riješila da iznajmimo kola i sami krenemo u lov na kuće. pravi način da se umre s konjima uvijenim u plaštove. "Nijedna od njih nema kupatilo." 'Ueste. dok nam je gospodin Biler pokazivao jednu vilu za drugom. "Ne budi smiješan". rekla je Majka. "Glupost. zaokupljen i opčinjen njima. Niko ko s Majkom nije išao u lov na kuće ne može sanjati čemu je to nalik. "Gospođo Darel".. s purpurnim. s čoporom tako duboko ucviljenih rođaka da ti srce zaigra od miline. Ijudi stalno umiru.. Ne može biti zdravo kad se tako organizuju stvari. Nesreća za Majčin duhovni mir bila je u tome što se Pension Suisse sasvim slučajno nalazio na cesti koja vodi prema gradskom groblju. vi nećete nijednu. gospodo". Zar nemate more?" Vratili smo se u hotel bez ijedne riječi. Je lbi mogao nazvati zdravstvenu službu." "Pa onda". drugi su bili blistavocrni sa zamršenim i bogato isprepletenim filigranima od zlata i srebra izglancanim bronzanim ručkama. "Zar niste primijetilt?" upitala je. Majka će odlučna.

okrenuo bi svoju masivnu glavu nazad da . "Reci im da ćeš ih prijaviti britanskom konzulu". ponovo se okrenuo nama. "Kupatlo?" rekao je." "Ako me ovaj tip još jednom mune. "Mi ne razumjela grčko jeziko. 'Uedino sam se pito oćel bit dovoljno velka za vas." "Biste li nas odvezli da je pogledamo. OtvOrio je vrata na kolima. zvonki glas. no." Popeli smo se u prostrani automobil. samo su nas počastili najljubaznijom prepirkom na svijetu. Kao rnunja smo sunuli kroz izuvijane uličice predgrađa. tvrdim. samo što mi nismo bili naviknuti na grčki temperament. pa nam se činilo da se nalazimo u živo tnoj opasnosti. dobacila je Majka zadihano. 'Uašta. "Ne budi smiješan. taljiga. Mi nismo dijelili njeno uvjerenje. zabiću mu prst u oko". "Jašta. preplanuli satir. Taksisti su primijetili našu bezazlenu pojavu." "Tražimo vilu s kupatilom". rekao je Lesli. s rukama poput šunke i širokim. saću ja njima pokazat. izjurili su iz svojih kola i sjatili se oko nas kao lešinari." "Vama treba neko ko govori vaš jezik". grabili su se za mišice i zubima škrgutali jedan na drugoga. a svaki se upinjao da nadviče svog zemljaka. "Ne." Ispalio je na vozače eksploziju grčkih riječi koja ih je skoro pomela s trotoara. Za to vrijeme vozač je ugrabio priliku da nas natjera na razgovor. dušo". "Oćete kupatlo?" "Nijedna od vila koje smo dosad vidjeli nije imala kupa^ tilo". odgovorila je Majka neiskreno. još uvijek se kobeljajući s vozačem koji ju je iz sve snage gurao pred scv bom prema svom automobilu. a lice mu se oblilo rumenilom. U stvari. a crne obrve izvile su mu se u čvor pun zamišljenosti. a onda su se dočepali nas. a za volanom je sjedio onizak individuum bačvastog tijela. Zatim je zastao. ponovio je došIjak. "A što vi nemate ne^ kog ko govori vaš jezik?" Okrenuli smo se i ugledali prastari dodž parkiran uz trotoar. Ulaste u kolima. a naš vozač je uspentrao svoju tjelesinu iza volana i počeo mijenjati brzine s užasavajućim zvukom. "Je\ vam oni dosađivaju?" upitao je Majku. molim vas?" upitala je Majka. pa je ona do taksistajališta na glavnom trgu potjerala pred sobom kao stado skupinu koja je bila pomalo razdražena i spremna za svađu. dušo". predložio je Lari pokušavajući da nadglasa sveopštu halabuku. rekla je Majka bez daha. "Ova kopilad. ni najmanje". rekao je čovjek. Samo recte. Glasovi su im postajali sve jači. "Prosto im objasni da ih ne razumijemo.. zaokrećući tamoamo između na^ tovarenih magaraca. proderala se na ustalasane vozače. "Stander malo!" riknuo je taj glas. "Mi engleski". mrgodnim licem nad kojim se kao kruna objesno naherio kačket. glas kakav biste očekivali da izbije iz vulkanskog kratera. Lari?" zacviljela je Majka upinjući se da se istrgne iz zahvata jednog ogromnog vozača. "A možete li vi nas povesti da potražimo neku vilu?" upitao je Lari. rekla je Majka. iskotrljao se na trotoar i dogegao do nas. Pošto ih je podario ko načnim i kako nam se učinilo prezrivim naletom grčkih riječi..pritajila neka vila s kupatilom. srditi. mlatarajući rukama. Ražalošćeni. Bio je to dubok. odvešću vas. oči su im sijevale. znam ja vilu s kupatlom". još žešće se namrgodio i odmjerio za^ nijemjele taksiste. uputili su se kao stado ovaca natrag ka svojim automobilima ispred tog čudesnog čovjeka. "Zar ne možeš nešto uraditi. rekla je Majka čvrsto riješena." Margo se blesavo nacerila i stala na barikadu. jak. Izvinte me začas. "Prosto imamo teškoća u sporazumijevanju. "Ne bih rekla da nam žele nauditi. "Oo... Odvešću ja vas svukuda. "Kuda oćete didete?" upitao je skoro surovo. da prostite na izrazu. "No. prevarili bi i rođenu mater. Kad god bi nam se obratio. kao da nas žele raščereciti. gomila seljanki i bezbrojnih pasa." U tom trenutku svi su zaprepašteno zašutjeli pred gla^ som koji je poput groma odjeknuo nad cijelim urnebesom. a naša sirena ječala je zaglušujuća upozorenja. 'Ue li vam poznata ijedna?" On je mozgao kao kakav divovski.

Osjetili smo kao da smo se vratili kući.. da nisam Grk. Ja ti volim Engleze. međusobno isprepleteno. rekao je i pokazao krupnim. jerbo sam živijo u Americi.. stajala je u sićušnoj bašti. požeIjeli smo da živimo u njoj učinilo nam se kao da je oduvijek bila tu i da samo čeka naš dolazak. a on će se pobrinuti da nas niko ne prevari.. Ondak. velim: 'Spiro. bijo sam osam godina u Cikagu.... protezale su se lijehe s cvijećem izvedene u zapetljanim geometrijskim šarama. najbolji na oto ku. pOnegdje ispucali i podmjehureni.. pun blagog. "Englezi ste?. Dovuko sam i ovi auto. okruženoj visokom živicom fuksije. Znaju da ija ne^ ću prevarit.. BoIje je objasnio nam je da on sve obavlja. kao legla razbarušenih sunaca. Bugenvilija. pa je ličio na ogradu od zelenih tacni. lijeha u obliku zvijezda. "Ostavte sve meni. niko drugi nema vaka kola. Zovem se Spiro. a sve su bile zarasle u čupavo." Majka.. volijo bi bit Englez. prugastih poput zebri. neveni su. Bogami. smirujućeg šapata i žamora insekata. Ošo sam da zaradim para. Nije u pitanju novac nego princip. Kroz nisko rastinje maćuhice su proturale bezazlena baršunasta lica između listova. Brijeg i doline uokolo bili su okruženi paperjem maslinjaka što su odsijevali ribljim sjajem kad bi im povjetarac dodirnuo lišće. "Eno vam". vitkih čempresa kao tjelohraniteljima. Prošli smo pored vinOgrada u kojima su sićušne... ... Tb su najbolji Ijudi na svijetu. Tb je bilo približno jedan peni.. Englezi vazda oće kupatlo. kao da u čast našeg dolaska vrijedno farbaju nebo još plavljom bojom. DRUGO POGLAVLJE Jagodastoružičasta vila \ /ila je bila mala i četvrtasta. U tami fuksijine živice hiljade cvjetova nalik balerinama podrhtavalo je u nekakvom iščekivanju. obrubljene glatkim bijelim kamenovima. I ja imam kupatlo u mojoj kući. Spiro je potpuno preuzeo kontrolu nad našim poslovima. bome. Spiro Hakijaopulos. Jes... Tamo sam i naučijo da govorim vako dobro po engleski. mjesečastobijele. svi traže mene. "Tb vam je vila s kupatlom.." Tako bi nas poveo u kupovinu i poslije čitavog sata pre^ znojavanja i nadvikivanja oborio bi cijenu nekog predmeta za otprilike dvije drahme. objasnio nam je. Cempresi su se nježno lelujali na povjetarcu.. gospojo Darel". sasvim nalik nekom egzotičnom voću što počiva u rasadniku.. koja je tokom cijele vožnje držala oči čvrsto zatvorene. koja se raskošno protegla iznad sitnog prednjeg balkona. Bijele popločane staze. bila je kao za kakav karneval okićena jarkopurpurnim cvijećem u obliku fenjera. pored maslinjaka iz kojih su izdubljena stabla na nas kreveljila stotine zaprepaštenih lica u sjeti vlastite sjenke i pored gusto zbijenih gomila trski.I tako se vratim u Grčku. kao izglarv cane. U bašti.vidi kako reagujemo.. rekao je mrgodno. Tako sam i mislijo.. svijale pod listovima u obiiku srca. tromo su vijugale oko lijeha ne širih od velikog slamnog šešira. Kapci su joj od sunca izblijedjeli do krenri'zelene boje.. reko... Konačno su kola s urlikom izjurila na vrh jednog brežuljka. 'zaradijo si dosta. široke jedva koliko glava grablji. koje su svojim lišćem lepršale nalik mnoštvu zelenih zastava. stajali i posmatrali svog roditelja kako se kreće preko neba. a V na ružičastom licu bio joj je izraz pun neke odlučnosti. bez ijednog nabora. Na pola puta uz uspon. Svi me zovu Spiro Amerikano. put je bio obrubljen indijskim smo kvama.... Ruže su povijale latice što bi na trenutak izgledale velike i glatke kao zdjele. Cim smo ugledali vilu.. kad dođu vamo.. "Samo vi niočem ne brinte. a ijubičice su se. a Spiro je nagazio na kočnicu i zaustavio ih u prašinastoj izmaglici. poludivlje cvijeće. Spiro je po kazivao na nježno zaobljenu padinu što se dizala iz blistavog mora. jer ga svi znaju. trokutova i krugova.. poslje osam godina.. dok su se na tacna^ ma kočoperile kvrge grimiznog voća." Munjevito smo se stuštili niz bijelu cestu prekrivenu debelim slojem svilenkaste prašine koja se u uskovitlanom oblaku dizala za nama.. ožalošćene. zakržljale loze bile prošarane zelenim lišćem. a svaka je vješto balansirala na rubu one pod sobom. sad ih je oprezno otvorila i pogledala.. okružena gomilom visokih. Nakon što je tako neočekivano ututnjao u naš život. Svi engleski turisti me po znaju. ugnijezdila se sićušna vila ružičaste boje kao jagoda. zdepastim prstom. a kola bi se na cesti zanjihala naprijed'nazad kao pijana lastavica. polumjeseca. plamenocrvene. baš nakva kaku ste tjeli.. Tbpli zrak zgusnuo se od mirisa stotina cvjetova na umoru.

"Sta ga otvaraš. izišao je iz kućice da nađe nekog ko bi nam pomogao da prenesemo prtljag. a nas je on lično odvezao tamo u svom auto mobilu nakrcanom namirnicama koje nam je nakupovao. "Pobogu. Ostavte vi to menipokazaću ja njima. ribari. "Sto mi to odma ne rekoste? Tb su ona kopilad na Carini. Sjećam se kad si platijo dvanes iljada drahmi kazne što si lovijo ribu s dinamitom. carinici su nam konfiskovali dva kofera u kojima se nalazila posteljina i druge stvari. poštovali su njego vu ratobornost. prilijepio se za nas kao čičak. Ubrzo smo otkrili da njegova priča kako zna svakog živog na otoku nije dokono hvalisanje. duboko udahnuo. Spiro je organizovao da nam jedna teretna kola prevezu prtljag u vilu. a onda pokupio oba ogromna kofera u po jednu veliku ruku i uputio se prema vratima. Kad je otkrio da naš novac još nije stigao iz Engleske. a iznad svega su obožavali njegov tipično grčki prezir i neustrašivost kad god bi imao posla s bilo kakvim oblikom državne birokracije. tvrdeći kako mu je dužnost da ispita sadržaj prtljaga. priznao je službenik oprezno. "Hej. "Sta to oćeš reć. sređivao je sve što bismo poželjeli. kao da je nevaljalo ali drago dijete. drugi razlog. Kristaki. a poslije nekoliko sedmica postao je naš vodič. jer ni za živu glavu nismo htjeli propustiti zabavu. Nemoj ti meni pričat šta je dt> žnos. a lice mu se za^ japurilo od gnjeva. "Ovi kopilani smatraju da je cijeli otok njiov". "Došli smo da iuzmemo". ha? Jel to ti zoveš dužnos?" Spiro je zastao za trenutak. "Znam ja tebe." Odvezli smo se iz Carinarnice kao pobjednici. Majka je Spiri ispričala o koferima koji čame na Carini i zatražila savjet od njega. Policajci. Znam ja njisve." Sljedećeg jutra odvezao je Majku do carinske kućice. ha? Da se prema njima pona^ šaš ko prema švercerima. "A šta ti misliš da oću reć?" "Ođe su". Kad smo se uselili u jagodastoružičastu vilu i kad je iskrsnuo problem posteljine. a kad se vratio. kučkin sine?" upitao je i divlje se zabuIjio u njega. "Oš reć. "Spremi i'. naš filozof i naš prijatelj. Izgleda da uopšte nije bio svjestan činjenice kako se baš on ponaša kao da je otok njegov. Spiro nas je jedno vrijeme finansirao i preuzeo na sebe da ode i oštro razgovara s direktorom banke o tome kako ovaj pojma ne^ ma o poslovnosti. riknuo je on. Sutra ću vas tamo odvest pokazaću ja njima. Gdje god bi se njegov auto zaustavio. Spiro!" rekli bi i nasmiješili mu se s Ijubavlju. prokomeiv tarisao je Spiro. a ruke su ga pozivale da sjedne za neki od stočića pod drvetom i popije kafu.Cinjenica da je Grk i da obožava cjenkanje bila je. bivo Ijeg glasa i namrgođen. . Kao veliki. "Đe su stvari od oviIjudi?" upitao je debelog carinika. hrt> pio naprijed i tresnuo poklopac na prste onog nesretnika. Spiro je poplaćao naše račune u ho telu. "Dužnos?" zaurlao je Spiro i namrštio se tako da je bilo milina gledati ga. Spiro je zamumlao od bijesa. pod čudnim izgovorom da se radi o robi za prodaju. gospojo Darel"." Sav kočoperan. bakalini i kafedžije pozdravIjali su ga kao rođenog brata. govorio nam koliko šta da plaćamo. nekoliko glasova bi ga dozvalo po imenu. Spiro se ukotrljao u Carinarnicu kao srditi medo. vidio je kako carinik koji je uzeo ključeve od Majke upravo diže poklopac jednog kofera. njiove kutije s robom?" upitao ga je carinik trudeći se da govori engleski što bolje može. Nimalo mu nije smetalo što siroti čovjek nije bio ni namanje kriv. Uvijek je bio pri ruci. Poslije nekoliko sati iz našeg taksiste se pretvorio u našeg plemenitog viteza. a bome znaju i oni mene. a sav naš prtljag ostao je netaknut i nepregledan. Carinik je zamlatarao priklještenom rukom i Ijutito se pObunio. Na izlazu je zastao i okrenuo se da ispali oproštajni pucanj. naravno. Poštovali su njegovu iskrenost i časnost. Kad je Spiro jednom preuzeo odgovornost. dužnos? Jel tvoja dužnos da napadaš nevine strance. zarežao je Spiro mrgodno. seljaci i sveštenici mahali su mu i smješkali se u prolazu. Pratili smo ih svi. Nedam ja da men/tamo neki kriminalac priča šta je dužnos. motrio na sve budnim okom i prijavljivao Majci sve što je smatrao da ona treba znati. Tek što smo stigli. Postao je u tolikoj mjeri član porodice da ubrzo nije bilo nijedne stvari koju bismo uradili ili smislili da uradimo a u koju on na ovaj ili onaj način ne bi bio uključen.

" Tako smo se smjestili u vili. "Zašto je ne pomjeriš ako ti smeta?" "Draga Majko. Majku je otvoreno obožavao i na svakom koraku joj je pjevao slavopojke iz sveg glasa na njenu silnu nelagodnost. ne budi tako staromodna". "Ona u stvari i nije baš neka majka. "Na kraju krajeva.. "Morao bi postojati zakon koji bi zabranjivao parkiranje tih odvratnih zvijeri bilo gdje u blizini naše kuće. a sam Lari je sve vrijeme trčkarao oko njih i nadgledao cijelu operaciju. Lari je izletio iz svoje sobe i rekao da se od njega ne može očekivati da bude . Gađao sam ga jednim pamfletom o hrišćanskoj doktrini. a svako se sredio i prilagodio okolini na vlastiti način. Sta drugo očekuješ od mene?" "Siroto magarence je vezano. zašto. zaboga. nismo sami od sebe postali ovako sebični neko nas je valjda usmjeravao". Bila su potrebna tri jaka seoska momka i pola sata pre^ znojavanja i dahtanja da se Larijevi koferi unesu u vilu. zaključio je Lari. Margo tako što je naprosto navukla mikroskopski kupaći kostim i počela se sunčati u maslinjaku. "Bar mi to ne možete zamjeriti. ja bi svako jutro išo i stope joj Ijubijo. Jedan od kofera bio je tako pozamašan da su ga morali unijeti kroz prozor. Spiro?" pobunio bi se Lari odlično glumeći zaprepaštenje.. Poslije jednog izuzetno zaglušujućeg JUtra." Ta primjedba je bila toliko zbunjujuća koliko i istinita i uspješno je ušutkala Majku. pospano je izbijao iz so be samo za vrijeme objeda. pa. rekao bi Spiro tjeskobnim glasom. Pošto je tako podigao grudobrane od knjiga na spoljašnjim bedemima svoje odbrane. "Ne želimo nasekirat vašu mamu. kao da smo dječurlija slabe pameti. potišten njak. taj kostim ne pokriva baš previše. s prozora svoje spavaće sobe gađao je jednu staru limenku. ružni anđeo bdio je nad nama nje^ žno i s Ijubavlju. rekao je Lari neprijatnim glasom. "Nisi nas smjela odgojiti da budemo ovako sebični. Lari je znao provesti unutra cijeli cjelcati dan za pisaćom mašinom. govorio nam je nabacujući ozbiljnu grimasu. "Eto. baš ti hvala!" uzviknula je Majka. Majka je osjetila da mora istaći kako smatra takvo sunčanje prilično nerazumnim. rekla je Majka. Lari je proveo sretan dan raspakujući ih. gospon Lari." "Nemojte tako. Zašto bi uopšte trebali razmišljati o njoj?" "Zaime Boga. Je lbi ne^ ko od vas mogao da iziđe i malo ga pomjeri?" "A zašto mi? Nama ne smeta". da znaš. a soba se toliko ispunila knjigama da je bilo skoro nemoguće ući ili izići. "Na kraju krajeva. javila se Margo. jer je neki seljak vezao svog magarca tačno iznad naše živice. rekao je Lesli. kad bi ja imo mati ko što je vaša." li'. "Slažem se. "Morate dobro pripazit šta radite". dušo".mrki. dušo. dobacio bi Lesli savršeno ozbiljan. nemojte tako govorit ni u ša. samo jednom se umire." "E." "77 nemaš mnogo obzira prema drugima". Mama. a posljedica je bila uvijek spremna družina seoskih momaka koji su se kao kakvom čarolijom pojavljivali u naizgled pustom pejzažu kad god bi kakva pčelica proletjela suviše blizu nje ili kad bi htjela premjestiti ligeštul. "Molim ja vas! Zar nije smiješno da buduća neka poko Ijenja budu lišena mog djela prosto zato što je neki idiot ži> Ijevitih ruku vezao tu smrdljivu tegleću marvu ispod mog prozora?" upitao je Lari. zar ne?" ukazala je ona. Ne misliš valjda da se sa^ mo odveže?" upitala je Margo. rekao je Lari ogorčeno. nemojte tako\" riknuo bi Spiro. Spiro". rekla je Margo nestrpljivo. a onda nam je počeo priređivati iznenadenja beskrajnim nizom eksplozija naime. U međuvremenu je Lesli raspakovao revolvere." "Ama. "Lari je sasvim u pravu. Već drugog dana pojavio se užasno iznerviran. Zivotinja je u redovnim razmacima zabacivala glavu i ispuštala otegnut. nema obzira prema drugima." "E. "Ona nikad ništa nije uradiia za nas. ne može se od mene očekivati da traćim vrijeme jurcajući se s magarcima po maslinjacima. "Takcv mi Boga. "Sve je to tvoja greška. 'Uao. Na kraju smo Majka i ja odvezali magarca i pomjerili ga nešto dalje niz brijeg. "Nema uzajamne pažnje i međusobnog pomaganja. Majko". to je problem s ovom porodicom". Kad su svi koferi konačno uneseni.

sva sretna bi skitala po bašti i pomalo oklijevajući potkresivala i rezala ili puna oduševljenja plijevila i sadila. prava pravcata cvjetna šuma kroz koju su švrljaia stvorenja koja prije toga nikad nisam vidio. s mrkim pjegama. zvonki krik ovih insekata. s krupnim crnim tačkama. šiba^ le su čas uz stazu. koje su poput kore prekrivale zelene lisne vaši. . bubamare rumene kao jabuka. na primjer. Lari je objasnio da mu to ne liči na vježbu već prije na pobunu domorodaca u engleskim kolonijama u Indiji. Otkrio sam kako u suhom lišću ispod živice fuksije živi jedna druga vrsta pauka divlji mali lovac. ma kako privlačan plijen. to je bio baš taj neobični. ne bi čučao medu bijelim laticama sasvim sličan bisernoj kuglici. a kuhinja se ispunila hrpama kipućih lonaca i šerpi. samo što su bile isto tako neočekivane. narandžaste bubamare. ustanovio kako nije baš najrazumnije njuškati stršljenove. i tu i tamo zastao bi da se uspravi na čupavim nogama i baci radoznao pogled oko sebe. komada ružine latice ili sasušenog klasa prepunog sjemenki. na sve nas motrila budnim okom i pokušavala se smjestiti na vlastiti način. Na taj način naučio sam mnogo očaravajućih stvari. lukav i okrutan kao tigar. Na stolu je počivala klimava gomila knjiga s kojima bi se s vremena na vrijeme posavjetovala. kako sam se navikavao na metež tog života buba među cvijećem. boje slono vače. koji su se hitro povlačili. Malopomalo. Za mene je bašta posjedovala sasvim dovoljno zanimljivosti. Lesli je snuždeno izjavio kako mora vježbati. Po peteljkama ruža. Majka je. postrance. ukočio bi se. sve bliže i bliže. Rodžer i ja smo zajedno naučili neke zapanjujuće stvari. U početku sam bio toliko zabezeknut izobiljem života na samom našem pragu da sam se naprosto kretao baštom ošamućen i posmatrao sad ovo sad ono stvorenje. otkrio sam kako sam u stanju da se nešto pomnije usredsredim. Lesli je proveo pola sata obrazlažući zašto je to neizvodljivo. glatke i čiste. Kolibrvsovice. šunjale su se i hranile između anemičnih gomila muha zlatara. kao podignuta oko kakve kuće lutaka. Kuća je odisala mirisima trava i oštrim zadahom crnog i bijelog luka. Ako ostane ondje a većina ih ostane vidjećete kako mu boja postepeno blijedi. dok je Rodžer sjedio u blizini i odmjeravao me s izrazom rezignacije na licu. Ukoliko bi opazio neku muhu kako uživa u sunčanju. Uzmete jednog od tih pauka iz ruže crvene poput vina gdje je sjedio nalik niski od koralja i postavite ga u dubine svježe bijele ruže. Konačno je nerado odnio limenku malo dalje od kuće. kad bi ih neko uznemirio. bila je prava čarobna zemlja. Provodio sam sate i sate čučeći na petama ili ležeći potrbuške i posmatrao privatne živote stvorenja što su me okruživala. čeličnoplavim medvjedima.kreativan ako će neko svakih pet minuta iz temelja stresati vilu. sa sivim i crnim tačkicama. čiji su živci isto tako bili načeti pucnjavom. kretale su se gore'dolje bubamare nalik svježe obojenim igračkicama: blijedocrvene bubamare. a zatim bi se sporo sporo kao što list raste pokrenuo naprijed. Između bijelih oblutaka krupni crni mravi teturali su i gestikulirali u gomilama oko čudnog plijena: mrtve gusjenice. otprilike dva dana kasnije. Okruglaste i Ijupke. Kao pratnja svim tim aktivnostima. Sunjao se po svom kontinentu od lišća. Utvrdio sam kako sićušni pauciračići mogu mijenjati boju uspješno kao svaki kameleon. Rodžer je. Kad bi našla vremena da se otrgne od kuhinje. čas niz nju hitro i radino i samo bi s vremena na vrijeme zastale na krilima prašnjavim od jurcanja da gurnu dugo. a pažnju su mi neprekidno odvraćali sjajni leptirovi što su lebdjeli iznad živice. prozirna tjelašca bila su obojena tako da se sasvim slažu s cvijećem koje su nastanjivali: ružičasta. pomjerajući se ukoso. kao da mu je promjena uzrokovala malokrvnost. odakle su eksplozije odjekivale nešto prigušenije. Pčele drvenarice. i kako su kokice koje odjednom skoče sa živice fuksije i divljački kriješteći udare u bježaniju nezakonit. šetale su tamoamo između cvjetova i gunđale dubokim glasom i užurbano. Njihova mala. između kojih se ona provlačila s nakrivljenim naočalima i mumlala nešto sama za sebe. predložila je Lesliju da vježba s praznim revolverima. u međuvremenu. kako seoski psi skičeći udare u divlji bijeg ako ih samo osmotri preko kapije. neprimjetno. Majka. Između debelih i gustih svilenih latica svakog ružinog cvata živjeli su minijaturni pauci nalik račićima. Ako je čudesno. maglovito treperenje vreline uopšte proizvodilo kakav zvuk. a oči su mu sijale na suncu. tanko rilce u cvat. sve dok. nalik čupavim. iz maslinjaka s druge strane fuksijine živice neprestano su se svjetlucavo oglašavali cvrčci. Ta sićušna bašta. kao vino crvena ili kao puter žuta.

sićušnih. činila je to sve dok površina ružinog lista nije izgledala kao zastrta cijelom šumom sitnih sporogona mahovine. Ona je čučala usred rupe i pod sobom štitila nekoliko bijelih jaja. na moje iznenađenje. Već sljedećeg dana leglo je bilo prazno: moja prekrasna porodica raštrkala se po bašti. a onda je podigla rep i. jedva je preko leđa nestrpljivo pridigla svoja kliješta. pa sam zaključio da još uvijek nije položila pun broj. nešto tamnija i jača. Pomakao sam parče kore drveta. Zatim se na samom vrhu te stabljike pojavilo jaje. a kao dodatnu mjeru predostrožnosti crvenom tintom sam ispisao obavijest i prikucao je na pritku u blizini. lovac bi zastao. stoga bih iznenada upao u vilu i zabezeknuo porodicu vijestima kako one neobične bockave crne gusjenice na ružama uopšte nisu gusjenice nego bubamarina mladunčad. a kad sam je uznemirio. Nježno sam vratio poklopac od kore na njegovo mjesto. Na obavijesti je pisalo: PAŽJA GNIJEZDO UHOLAŽE E UZEMIAVAJ! U svemu ovome vrijedno je istaći kako su jedine dvije ispravno napisane riječi bile ve^ zane za biologiju. Taj prizor mi je nekako grijao srce. Cak sam zaključio kako me počela prepoznavati po tome kako mi je prijateljski mahala pipcima. Možda je gnijezdo uholaže bilo moje najuzbudljivije otkriće u tom šarolikom Liliputu do kog sam imao pristupa. Pronašao sam jednu zlatooku među ružama i posmatrao je dok se pentrala po listovima. Oduvijek sam čeznuo da pronađem jedno od tih gnijezda i posvuda sam bezuspješno tragao. Sva ta otkrića ispunjavala su me silnim oduševljenjem. Imao sam sreću da budem svjedok kad se dešavalo ovo posljednje čudo. a ondje. mala šupljina u zemlji koju je ta buba po svoj prilici izrovila za sebe. Upoznao sam i debeljuškaste seljančice koje su svakog jutra i večeri prolazile pored bašte. ali čast mi nalaže da priznam kako to nije bilo ništa više do uholažino upozorenje mogućem neprijatelju. ispruživši noge u čupavi zagrljaj. tako da je veselje što sam neočekivano natrapao na jedno od njih bilo beskrajno. krhkih. kao sačinjenih od slonovače. Oko njega sam podigao zaštitni zid od kamenja. a uveče bi se sagnule preko živice fuksije. Od tog trenutka Ijubomorno sam stražario nad gnijezdom. ali sam je istog časa prepoznao. Ostala je tako jedan trenutak. ili s isto tako zapanjujućim vijestima da zlatooke polažu jaja na štulama. Na kraju krajeva. Nikad nisam vidio da je neki od tih malih paukova promašio svoju lovinu. oprostio sam joj. a onda odletjela u izmaglici zelenih krila nalik velu. Volio bih to protumačiti kao pozdrav ili veseo doček. Nježno su se kretali ispod majčinog tijela i hodali joj ispod nogu. Nešto kasnije vidio sam jednu od beba: bila je veća. Baš tog trenutka ona se zaustavila na površini ružinog lista i spustila vršak svog zatka. pravo na uspavanu muhu. Osjećao sam kako je poslije svega što sam uradio za nju ženka mogla sačekati s izlijeganjem barem dok ja budem prisutan kao svjedok. iz njega je iscurila tanka nit. bebe izlegle tokom noći. naravno. Nisam se usuđivao da je češće pregledam iz straha da ne napusti gnijezdo. ispod nje. ženka je kratko protrljala svoje pipke. Nakon što je po laganje jaja završeno. Kako bilo da bilo. poslije svih mojih napora i neprekidne stražarske dužnosti. Sćućurila se nad njima kao kvočka i nije se pomjerila kad ju je obasula poplava sunčevog svjetla dok sam podizao koru. Ipak. kao upozorenje porodici. kao da mi je neko iz čista mira poklonio dar za kojim sam dugo žudio. Silno sam se razočarao kad su se. divio sam se njenim prekrasnim. bile su ga^ lamljive i šarene kao papagaji. sitnositno. slična blijedoj dlaci. Zenka se odmorila. krhkim krilima nalik zelenom staklu i njenim ogromnitn vodnjikavim zlatnim očima. a noge bi mu se počele mrdati. Jahale su postrance u sedlu. a oni odvažniji čak su joj se verali po štipaljkama. ili otprilike tako nešto. ali je izgledalo kako ih nema mnogo. zatim bi se bacio. kad bi bio dovoljno blizu. A onda. nalazilo se pravo pravcato leglo. podvrgavao sam majku'uholažu desetominutnom pomnom pregledu.zastajući s vremena na vrijeme da svoj svileni konopac za spasavanje pričvrsti za površinu nekog lista. mladunčad su bila tu fini nakot uholaža. a njihovo čavrljanje i smijeh odzvanjali su među maslinama. s . a onda je ponovila predstavu. Postepeno je hrpa jaja narasla i izgledalo je kao da se navikla da podižem krov od kore. ona je bila sasvim mlada kad smo se zadnji put vidjeli. sve dok ne bi našao dobar oslonac. na lijenim magarcima oklembešenih ušiju. nakon što bi se spretno namjestio u pravi položaj. Ujutro bi se smješkale i dovikivale pozdrave dok su magarci tapkali u prolazu. Nisam mogao prebrojati jaja. Svakog sata. pa sam ih morao s nekim podijeliti. Sklupčala se u lavirintu ružinih latica i spavala.

Pred kraj objeda po čeo bi se osjećati uticaj kafe. a onda me . sjajan poput zvijezde. Jutarnji zrak bio je ispunjen mirisom ćumura s kuhinjske vatre. Postepeno je. a orv da bih ponovo natrpao usta. smokvama crnim kao katran. Ono što je u početku izgledalo kao zbrkano blebetanje pretvaralo se u niz prepoznatljivih pojedinih glasova. pa bih se usredsredio na to da što brže završim s jelom. udaljenog laveža pasa i nepostojane. Kako su dani prolazili. pa bi bilo mnogo bezbjednije naprosto sjediti u ba^ šti s kakvom knjigom. Načuljenih ušiju Rodžer bi se i sam zagledao u nebo. ili divovskim lubenicama koje su iznutra bile kao ružičasti led. a zatim bismo se sasvim ozbiljno prepirali o tome je li svako od nas donio razumnu odluku. a onda bi me molećivo pogledao. nastavio bih ja. kliznuo bih od stola i bazajući se uputio prema kapiji. Kroz kapiju od kovanog željeza zaje^ dno bismo se zagledali u maslinjake na drugoj strani. izjurila bi spotičući se da nas pozdravi. a kad bih sve uspješno priveo kraju. kao da sam im udijelio fin kompliment trudeći se da naučim njihov jezik. na^ peta crna spodoba što me promatra žudnim mrkim očima? Kud mi se žuri. Nagnule bi se preko živice. prepečenog hljeba i jaja. obasipale me darovima grozdovima jantarskog grožđa. teško sam mogao očekivati da moja po rodica shvati ovakvo stanovište. jer nijedan član porodice u to vrijeme nije bio baš spreman za razgovor. 'Uedi polako. blago i Ijepljivo kao polen. gotovo je sigurno da će pasti kasnije. On bi zamlatarao patrljkom repa žustro me poričući. stvarno smatram da ne treba izlaziti. a prvi pospani cvrčci već počinju guslanje uvježbavajući se među maslinama? Kud mi se žuri. a njegova njuška udarila bi me po ruci. Doručkovali smo vani. po svima nama pala čarolija ostrva. 40 TRECE POGLAVLJE Bubazlata Ujutro. sve u svemu. počeo sam ih razumijevati. Svaki dan donosio je svoj mir. a koje se nadaju da će se udati. pa biste poželjeli da se nikad ne završi. a ja sam pipkao kroz neki pozdrav ili kakvu jednostavniju primjedbu. turobne melodije kozjih zvona dok su stada kretala na pašu. cijela porodica. u bašti. galamljiva i razdragana. pun revnosnog kukurijekanja. da iznese stolicu kako bih mogao sjesti pod njihovu lozu i pojesti nešto voća s njima. Doručak je. Kad bih konačno završio. promrmljala bi Majka. odjednom. Malopomalo naučio sam njihova imena i ko je s kim u srodstvu. kao i mnoštvo drugih pojedinosti. sjajno nebo. da bude istražen? Međutim. sjajan i šarolik kao sličice iz žvakaće gUme što ih djeca trljanjem nanose po nadlanici. pa sam ih polako i oklijevajući po čeo i sam upotrebljavati. Saznao sam gdje se nalaze njihove male kolibe među maslinjacima i ako bismo Rodžer i ja slučajno prošli tim putem.naporom održavale ravnotežu na ledima svojih hatova i. nasmiješile mi se. zasijale bi od zadovoljstva. Naše susjetke bile su oduševljene. Ne. smješkajući se. još nije imalo onu žestoku modrinu podneva. nego čisti mliječni opal. pa bismo živnuli i počeli jedni drugima pripovijedati šta namjeravamo da radimo i zašto baš to. prošaranim ružičastim prugama ondje gdje su se po šavovima raspukle od zrelosti. rekao bih. dušo". pod malim drvetima mandarina. dok je gospodski čačkao zube šibicom. a otok čeka. bio nenaporan i šutljiv objed. svoju bezvremenost. ruže su bile zgužvane od rose. lice bi im se iskrivilo od usredsređenosti. a neve^ ni još uvijek čvrsto zatvoreni. pa bih usporio sve dok ne bih osjetio kako im je pažnja skrenula negdje drugdje. ako sad i ne izgleda kao da će udariti kiša. Rodžer bi. Izgleda kao da će kiša pa bih se zabrinuto zagledao u vedro. zatim bih uzeo svoje novostečene riječi i nizao ih u nepravilnim i mucavim rečenicama. kapci u spavaćoj sobi blistali su izbrazdani zlatom izlazećeg sunca. sa istim tra'gom nestvarnosti. u jutarnjoj svježini. Ja nikad nisam učestvovao u tim raspravama jer sam savršeno dobro znao šta namjeravam raditi. koje su udate. NagOvijestio bih Rodžeru da možda danas ne vrijedi ići van. kad bih se probudio. A onda bi se tamna koža noći ogulila i pred vama je bio svjež dan koji je čekao. sav očajan. A onda. U svakom slučaju. Nebo je bilo svježe i sjajno. CvjetOvi su upola spavali. "Zar baš moraš tako žderati i mljackati?" upitao bi me Lari bolnim glasom. ti glasOvi su poprimili značenje. gdje je sjedio Rodžer i zurio u mene s upitnim izrazom. položio veliku crnu šapu na kapiju. klimnule glavom i zapljeskale. "Kud ti se to liko žuri?" Kud mi se žuri? Dok me na kapiji bašte čeka Rodžer.

trebao sam se samo namrštiti na Rodžera i on bi shvatio da će to potrajati. pokupio bih svo ju kutiju od šibica i mrežu za leptirove. smiješnu Ijubavnu pjesmicu koja se zvala "Nevjera". stresao se. prišao bi nam užurbano kroz masline. dok je njegov duboki lavež radosno pozdravljao novi dan. polja rodnim. najsrceparajućijeg dijela. ulagujućem kezu. na primjer.pogledao i zadigao ugao gornje usne. otromboljene usne sa živicom polomljenih i bezbojnih zuba zjapile su dok je pjevala. kakvu gusjenicu na listu. Pjevali smo. pri' vržen. Sjedio sam na staroj limenoj kanti. frknuo što je zvučalo kao prigušeni smijeh preletio pogledom po meni. laži". bezizražajnog kao gljiva puhara. Pjevali smo (stih po stih) veselu. Ako nešto nije bilo jako važno. Dok je sjedila na suncu kao kakva velika žaba. Bio je tu. ali ukoliko bi bilo nešto privlačno. hitro me liznuo u znak saosjećanja. jedan čudni. okrenula bi mi se brišući nos uglom marame. jer sam te naučila da po selu pričaš svijetu kako te volim. ali s beskrajnom snagom i krepkošću. u šta sam se morao udubiti. umno zaostao momak. s grimiznom maramom na glavi naboranom preko kravljih rogova. Ako bih se okliznuo dok sam se uspinjao uz kakvu padinu blistavu od rose. "Laži. Kad bismo stigli do posljednjeg. a onda duboko uzdahnuo i počeo mlatarati repom. privukao bi se bliže. vrteći se kao čigra. a ona bi zastala tu i tamo da ispravi moj izgo vor. pažljivo spletena i ovijena oko para uglačanih kravljih rogova ukras kog su se držale neke od starijih seljanki. dok mu se patrljak repa gotovo nije ni vidio koliko ga je hitro vrtio od uzbuđenja. U tim ranim danima istraživanja Rodžer mi je bio nerazdvojan drug. crne oči bi joj se zamaglile i postale tužne. bila je tu i strašno debela i vedra Agati. Rodžer je bio savršen pratilac za pustolovine. Agati bi sklopila ruke na svojim ogromnim grudima. a glasovi su nam podrhtavali. Ako bi mu se učinilo da traćim previše vremena. Ukoliko bih pronašao nešto što me zanimalo mravinjak. Uši bi mu se otromboljile. udaljene maslinjake koje je trebalo ispitati i upamtiti. Zato bih ga prestao mučiti. kapija bašte bi se sa škripom otvorila i uz štropot zatvorila za nama i Rodžer bi pojurio kroz maslinjake hitro poput sjenke oblaka. a na glavi je nosio ostatke drevnog polucilindra bez oboda. nekog pauka kako umotava muhu u pelenasto svileno ruho Rodžer bi sjeo i čekao sve dok ne bih završio s ispitivanjem. pokazujući bijele zube u iskrivljenom. rep mu je usporavao sve dok ne bi sasvim zastao i on bi se mlitavo odvukao do najbližeg grma i bacio u sjenku podarivši me pogledom mučenika. I to još . jer je znao da nikad nisam mogao odoljeti njegovom smiješnom keženju. a vilica bi joj zadrhtala od ganuća. Zatim. Od Agati sam naučio neke od najčarobnijih seljačkih pjesama koje prosto prirastaju za srce. ćurlikali smo. Ijubazno podigao svoj besmisleni šešir i zaželio nam dobar dan glasom djetinjastim i slatkim kao frula. kihnuo i podario mi svoj iskrivljeni kez. Na tim putovanjima Rodžer i ja postali smo poznati i upoznali smo veliki broj Ijudi u različitim dijelovima prirode oko nas. Stajao bi i posmatrao nas bez ikakvog izraza. a drveće otežalim od plodova. Zajedno bismo se odvažili da se otisnemo sve dalje i dalje od kuće otkrivali smo tihe. otegnutu pjesmu koja se zvala "Zašto me ostavljaš ti?". jeo grožđe i narove iz njenog vrta i pjevao s njom. Uvijek je sjedila pred svojom kućom s vretenom ovčije vune. pa smo jadikovali duge. To je bio njegov adut. polaganu. ha? I to kolike budale! Sjedimo na suncu i pjevamo. mastiljave sjenke. uzbudljivu pjesmu o rijeci." Onda bismo udarili u žalobne žice i zapjevali. krenuli bismo dalje. Uvijek je bio odjeven u odrpanu košulju i blistavoplave pantalone od serža podvrnute do koljena. Rodžer bi se odnekud iznebuha pojavio. "samo laži. Vangeljo. Kad god bi nas ugledao. a njeni prsti spretno su rasplitali i čupkali. Dok su posljednje neskladne note našeg dueta blijedile. kako se obrušava s planina i čini vrtove bogatim. ali sama sam kriva. koja je živjela u sićušnoj ruševnoj kolibi visoko u brdu. razborit i pun prijatne trpeljivosti prema mojim nastranostima. smio ali ne ratoboran. ali joj je kosa još uvijek bila crna i blistava. uplitala je i izvlačila u grubu nit. okruglog lica. bez suvišnih zanosa. glasno i promuklo. odmahujući glavom. kolutajući očima jedno prema drugom u pretjeranoj koketeriji. možda. na suncu. probijajući se kroz lavirinte mirti opsjednutih kosovima ili zalazeći u uske doline na koje su čempresi nabacivali plašt tajanstvene. blago. Vjerovatno je imala više od sedamdeset godina. navitak vt> ne dizao se i spuštao. Ona bi nas skoro dotukla. klimao glavom na svaku primjedbu koju bih ja slučajno napravio desetak minuta a onda bi Ijubazno podigao šešir i nestao među drvećem. osjećajne stihove. baš smo budale. "E. cvileći zijevnuo.

jer je u pastirsku frulu svirao melodiju nalik žuboru potoka pre^ kidao je tu i tamo da bi zapjevao neobičnim unjkavim gksom. lisičije lice s krupnim." Bacio sam pogled na čemprese iznad sebe. onda ćeš se probudit drukčiji. nešto prazno. crni čempresi su ti opasni. Tb stvorenje bilo je obavijeno atmosferom bajke kojoj se nije moglo odoljeti.". Kaput mu je bio taman i bezobličan. a glava ti prazna ko zviždaljka.. ni za živu glavu. još jednom se srdito zagledao u mračne vrhove čempresa. U njima je bilo nešto sudbinsko. Oni baca^ ju prijatnu sjenku. "Dobar ti dan. pa sam željno iščekivao rijetke susrete s njim.. kao da ih izaziva da nešto prokomentarišu. "Opasno je ležat ovdje. usamljenoj stazi koja je vodila do jednog od udaljenijih planinskih sela. a s vremena na vrijeme bih ga posjetio u njegovoj kućici. No. lud si. skoro sam utonuo u san. čuo sam blagu. dok su im se velika vimena kao gajde klatila pod trbusima. 'Jesi lti onaj stranac. lordiću". Dok sam tako ležao. Prvi put sam ga ugledao na visokoj. sitne crne oči su mu izgledale divlje ispod čupavih obrva. kosim očima tako ta^ mnosmeđe boje da su izgledale skoro crne." Upitao sam ga rade li to samo čempresi ili se to odnosi i na druga drveta. nekakva maglica koja se na^ lazi na tek ubranoj šljivi. sa zakrpama raznih nijansi razbacanim . što je ukazivalo na slabu ishranu. nekakva biserkasta koprena. mršavih zglobova i vrata. samo čempresi". Odijelo mu je bilo fantastično. a na glavi je nosio izobličen šešir strašno širokog. Za traku je zatakao lepršavu šumu perja: pijetlova pera. A ne smiješ nikad. pod ovim drvetom. pogledao me i svom težinom se naslonio na mrki štap od maslinovog drveta. Konačno. pupavčeva pera. Bio je onizak i slabašan. pa sam ga zapitao zašto misli da su opasni. "Samo je čempres kradljivac pameti. sovina pera.o Ijubavi! Ja sam za nju prestara. a opet gubimo vrijeme pjevajući o njoj. vodomarova pera. ispod pet malih čempresa koji su bacali urednu četvrtastu sjenku na suncem izblijedjelu travu. ali su mi se oni učinili sasvim bezbjedni. bio je Bubazlata. Janisa sam odlično upoznao. njiovo kor'jenje ti uraste u mozak i ukrade ga i kada se probudiš. kako nismo imali uspjeha. zastajući tek da zablene tupim. a ti premlad. pogladio brkove. Imao je oštro. žutim očima. sačekao da ga upitam zašto. "Kazaću ti nešto. Al nevolja je što te mame u san. Jedan od najneobičnijih likova koje sam sreo za tih putešestvija. a oko vrata njihala mu se ogromna kravata od nevjerovatnog plavog satena. osoba koju sam najviše volio bio je matori pastir Janis. "Ne. Čuo sam ga mnogo prije nego što sam ga vidio. važi?" Osim Agati." Kratko je klimnuo glavom. zaspat pod čempresom. kukastog orlovskog nosa i ogromnih brkova. rekao je starac divlje zureći u drveta iznad mene. Rodžer i ja smo zastali kao ukopani i zaprepašteno se zablenuli u njega. dobro. ladnu ko bunarska voda. ali je sad postao ispjegan i zamazan prašinom i mrljama od vina i progorio od cigareta. oklembešenog oboda. a onda je pažljivo nastavio birajući put kroz grmlje mirte do mjesta gdje su njegove koze raštrkane brstile po brijegu. Jes. siva od znoja. kandžu jastreba i veliko prljavo bijelo pero koje je možda došlo od labuda. "Aa. lordiću nemoj spavat ovdje. pa sam priznao kako sam ja taj gla^ vom i bradom. koze su zablejale podrugljivo. kao da želi čuti slušaju li ga. visok i raskliman. On je zastao.." Zastao je. a onda nastavio: "Zašto? Zašto? Jer ako zaspiš. On se obazro i izderao na jednu kozu koja se propela na stražnje noge i brstila mladu maslinu. gotovo nalik mreni. možeš slobodno sjedit pod njima. čovjek koji me možda najviše očarao. Prvi put sam ga sreo jednog poslijepodneva kad smo Rodžer i ja proveli cijeli jedan iscrpljujući sat pokušavajući iskopati jednog velikog zelenog guštera iz njegove rupe u kamenom zidu. Tako. rekao je. oznojeni i umorni. Meka jeka zvona i zvuk koji su pravile dok su čupkale grmlje djelovali su na mene umirujuće i dok su se one polako udaljavale a pojavio se čoban. gdje bi me obasuo voćem i savjetima i upozorenjima koja su imala cilj da me sačuvaju u šetnjama.. pamet u glavu Ijepo sam te upozorio. pozdravio me namćorasto. a duboke čizme bile su čvrsto posađene u vrijes. mali lord iz Engleske?" U međuvremenu sam navikao na čudnu seljačku ideju da su svi Englezi lordovi. Nekad je bio tamnozelene boje. Košulja mu je bila izno šena i ofucana. a onda krenule dalje. Kad je zaobišao iza okuke. Dok spavaš. jer sam ga povazdan sretao tokom mojih istraživačkih poduhvata. a zatim se ponovo okrenuo meni. srušili smo se. hajde da popijemo po čašu vina. sanjivu zvonjavu kozjeg zvona i istog časa stado je prošlo pored nas. to da.

za svaki od njih bila je privezana po jedna bubazlata velika kao badem. Upitao sam ga za šta mu služe bubazlate i zašto ih je uvezao komadima pamučnog konca. a na neki način pošlo mu je za rukom da im prednje noge ukrasi malim crvenim trakama. S vremena na vrijeme. a onda stao i palcem preko ramena pokazao stazu kojom je došao. digao frulu do usana i zasvirao kratku veselu tnelodiju. dok se naginjao s jedne strane na drugu i obrušavao se po stazi. lijeno su visile preko para grimiznih caruhija opanaka od svinjske kože s nagore izvijenim vrhovima ukrašenim krupnim crnobijelim kićankama. Oči su joj blistale. uzeo jedan konac na kom je visila buba i hitro ga zavitlao oko glave. Upitao sam ga da nije bio na nekoj svečanosti. koščatim prstima. Nisu se mogle razabrati riječi kojima se služio bio je to samo niz čudnih mumlanja i lenorne cike. ispružio ruku da predstavi dječicu i zavitlao svoje bubasto blago oko glave. kamile. na ramenu trouglasta zakrpa s tačkama bijelim i crvenim kao vino. Tako sam. čak čestitati što sam našao tako dostojanstven primjerak. On se još jednom učtivo poklonio. a on je odgovarao šarolikom i izuzetno dovitljivom pantomimom. koji kao da su mu se oblikovali u ždrijelu i izlazili kroz nos. Covjek nam se nasmiješio. jeftina ogledala. potmulim brujanjem i upinjale se da pobjegnu od konca koji im je bio čvrsto vezan oko stomaka. poneka bi se od buba umorila od bezuspješnog kruženja okolonaokolo. Malo potom ugurao je frulu u naduti džep. stojeći nasred puta. Izgledala je živahnija od ostalih. Oklope im je očigledno glancao uljem sve dok nisu zasijali. Sama činjenica da sam Englez bila je dovoljna. a oklop joj je bio jedva nešto veći od šoljice za čaj. potapšao se po džepovima i protrljao palac o kažiprst. Odjednom sam shvatio da je po svoj prilici nijem. obilje maramica i dugi pereci ukrašeni sjemenkama. Taj izvarv redni lik nosio je na leđima krletke od bambusa pune goliibova i pilića. i oklop joj je bio bljeđe boje mješavina kestena. . nekako pretjerano se trgnuo. možda. proizvodio s takvim zano som i tako čudesnim izrazima lica da ste bili ubijeđeni kako ti neobični zvuci stvarno nešto znače. na rukavu parče bijele krpe sa šarom ružinih pupoljaka.ovdjeondje. psi i konji. Sporo i nezgrapno kornjače su raspakovale glave i noge iz blistavih oklopa i uputile se niz stazu. Zabavljen i prilično iznenađen tim prikazanjem. Ubijedio sam sebe da će porodica njen dolazak u vilu pozdraviti sa silnim oduševljenjem i da će mi. smaknuo smiješni šešir i tako se duboko poklo nio da je njime skoro pomeo zemlju. Zestoko je zaklimao glavom. Sjedio sam i posmatrao je neko vrijeme. podigao ruke i mahnuo mi dugim. pa bi mu se za trenutak smjestila na šešir. a onda jednim zamahom skinuo vrećicu s ramena. Ispružio je ruku da pokaže kako se radi o malim dječacima. Spremni su da povjeruju Englezu čak i onda kad ne bi povjerovali jedan drugom. a u drugoj je teglio bezbroj pamučnih konaca nejednake dužine. zasvirao u frulu kratku melodiju. prije nego što bi se ponovo otisnula u svoj beskonačni vrtuljak. Jednom rukom pridržavao je frulu uz usta. razdriješio je i na moje oduševljenje i zaprepaštenje na prašnjavu stazu iskotrljao pola tuceta šumskih kornjača. baloni. a njihov sadržaj skoro je ispadao: češljevi. Posmatrao sam ih kao opčinjen. Nasmiješio se. koja mi se posebno svidjela. Džepovi odjeće bili su naduveni. poskočio nekoliko koraka u prašini na putu. kako to mogu samo kornjače. a koračala je oprezno. unjkav zuj. nekoliko tajanstvenih vreća i ogroman grozd svježeg mladog praziluka. male jarko obojene ikone. Njegove pantalone. jer ću mu jednostavno reći da sutra navrati u vilu gdje će mu biti plaćeno. tako da su sve počele zlovoljno zujati. bila je prilično sitna. međutim. Ni najmanje me nije brinula činjenica što nemam novca. Avion svaka budala je mogla shvatiti. jedna. Nije mi bilo ni na kraj pameti da mi možda neće povjerovati. a on mi se sretno nasmiješio. na trenutak zamišljeno zapiljio u mene. raširio ruke i ispustio dubok. Insekt je istog časa živnuo i dao se u kruženje oko njegovog šešira kao satelit oko planete. prekidajući tu i tamo kako bi zapjevao svojim čudnim unjkavim glasom. Kad nas je ugledao. tvrdoglavo i nimalo oduševljeno. jer su otočani posjedovali Ijubav i poštovanje prema Englezima potpuno nesrazmjerne njihovoj vrijednosti. iskrpljene kao i kaput. zmije izrezbarene u drvetu masline. nastavio razgovor. karamela i ćilibara. Upitao sam Bubazlatu za cijenu njegove male kornjače. Blistale su zlaćanozeleno na suncu i sve su mu letjele oko šešira s očajničkim. Pokazao je na nebo. Bubazlata je zastao. On ih je. Onda je pokazao na bube. kako Grci pokazuju da se radi o novcu. sjeo je na ivicu puta. pOnovo nabio šešir. Iznuren objašnjavanjem. Rodžer je bio toliko obuzet tom neočekivanom pažnjom da je na njega ispalio plotun iznenađenog laveža. Ijubazno sam mu poželio dobar dan.

Kad sam stigao do mjesta gde sam morao presjeći niz maslinjake. a onda strpljivo čekati neko vrijeme i on bi odnekud iskrsnuo. Bubazlata je još uvijek stajao na istom mjestu na stazi. ja sam podigao tri. zauzvrat. Pridošlica je blagovremeno krštena kao Ahil. Rodžer bi uvijek pravedno dobio svoj dio voća. oteturao što brže može do kakvog bezbjednog i izdvo jenog mjesta među lijehama gdje bi ga ispustio. Bubazlata je podigao gmizavca i pantomimom mi pokazao kako je gladak i prelijep njegov oklop. kao da je to nešto najprirodnije na svijetu. ispruženih prstiju. prijatnog raspoloženja na . Sčepao bi plod i. smatrao da je čisto bacanje davati takve poslastice jednoj kornjači. nesvjesno oponašajući njega.Digao je obje ruke. Prije no što sam se stuštio niz brdo. pa sam se oprostio. ponašao se neobičnije od ijedne kornjače koju sam u životu vidio. uvrijeđen tolikom drskošću. Bez sumnje je to bila najljepša kornjača koju sam ikad vidio i vrijedila je. u bašti. neljupkom riješenošću koju obično imaju sve bebe. Međutim. puštali smo ga da ide gdje mu drago. pa je među njima uvijek vladalo veliko suparništvo. zatim bi se vratio po drugi. Vrlo brzo je zapamtio svoje ime i trebali imo ga samo zovnuti jednom ili dvaput. dok mu je iz usta lila pljuvačka. a na putu. kad bi lizanje postalo previše nadmoćno i vlažno. ni ja nisam zadžaba posmatrao seljake kako utanačuju poslove. zahvalio mu i odjurio niz stazu. istegao glavu da vidi hoćete li mu dati barem jednu i molećivo zurio u vas sićušnim očima nalik dugmetu. a njuška počivala na zemlji. a on je klimnuo glavom. samo što je sada poskakivao. povukao u oklop ozbjeđeno dahćući i odbijao da izide sve dok Rodžera ne bih uklonio s pozornice. Međutim. Rodžer je glasno zijevnuo. Bubazlata je odmahnuo glavom i uzdahnuo duboko i žalostivo. Grožđe je volio koliko i Rodžer. Međutim. Ahil bi fjedio mljackajući grožđe dok mu se sok cijedio niz bradu. Sasvim sitne jagode bio je kadar da proždere u jednom zalogaju. odmahnuo je glavom i poslije malo razmišljanja podigao je šest prstiju. ali kako se pripitomljavao. Kad bi hranjenje bilo gotovo. Postao bi. a onda ga natenane pojeo. a Rodžer bi ležao u blizini i posmatrao ga mučeničkim očima. da čita ili radi ma šta drugo. maslačka ili grožđa. Baš kao što je razvio strast prema jagodama. Onda sam mu rekao da nemam para i da će morati dcv ći sutradan u vilu. ukoliko biste ležali na prostiraču i sunčali se. frula mu je ćurlikala. voće koje je Ahil najviše volio bile su šumske jagode. ukoliko bi dobio neku veću. Međutim. Ahil bi bio uvjeren da ležite na zemlji upravo zato da biste njega zabavili. nasmrt mu je dodijalo ovo nemušto cjenkanje. ako ga nisam držao na oku. drndajući na vrhovima prstiju po kaldrmisanoj stazi. ne bi prošlo dugo a već bi se začulo šuškanje među turskim karanfilima i pojavilo bi se Ahilovo smežurano i iskreno lice. histeričan već pri samom pogledu na njih. Ako bi bilo ko izašao u baštu da sjedi i sunča se. kako uspravno drži glavu i kako ima oštre kandže. Odmahnuo sam glavom i podigao pet. Odlučno sam od' 49 mahnuo glavom i podigao dva prsta. uprkos tome. najmanje dvaput više od onoga što sam dao za nju. čvrsto ga držeći u ustima. On je užasnut zažmirio pri samoj pomisli na tu cijenu i podigao devet prstiju. ali je. Uzbuđen što posjedujem ovog novog mjezimca. zadovoljio bi se time da priđe što bliže vašim stopalima i tu bi utonuo u dubok i spokojan san. ve livali za nogu. sa čudnom. Obožavao je da ga hranimo i kao kakav kralj bi čučao na suncu dok smo mu pružali parčiće zelene lalate. želio sam da što prije stignem kući kako bih ga svima pokazao. ja sam. kornjače su tupo i tromo trupkale tamoamo. Ostao sam neumoljiv. jer nisu bile veće od zrna graška. propinjući se i klateći. a onda bi se. Ahil je obožavao i ljudsko društvo. škljocao zubima prema Rodžerovoj njušci. Prstom sam joj potapšao IjuSkastu glavu i pažljivo je spustio u džep. Ako biste sjedili na stolici. recimo kao Iješnik. a glava i vrat bi mu IC pohlepno istegli. pa smo sjedeli u tišini i zurili u kornjače kako s mukom i ne^ sigurno pužu po stazi. blago rečeno. pa onda na prostirač s izrazom zbunjenog. dodao mi kornjaču i podigao pet prstiju. Tbg trenutka Bubazlata mi je pokazao malu kornjaču i ponovo podigao šest prstiju. osvrnuo sam se. ispostavilo se da je izuzetno razborita i mila životinja koja posjeduje nevjerovatan smisao za humor. zateturao bi tamcvamo. On je slegnuo ramenima. zaustavio sam se i pažljivo osmotrio svoj do bitak. po mom mišljenju. oko njegovih nogu. Ahil bi. Zaklatio bi se niz stazu. odmahnuo glavom i podigao pet. glava bi mu se oklembesila iz oklopa. Rodžer bi dopuzao do Ahila i žestoko mu olizao cijeli prednji dio pokušavajući uhvatiti groždani sok koji je gmizavac iskapao niza se. U početku smo ga.

naboranu kožu probijala pera izmiješana sa groznim žutim paperjem koje pokriva male golubove. jer smo bili prisiljeni da ga nosimo na ramenu što je značilo dovesti u opasnost svoje odijelo ili da ga pustimo da ide za nama. Najdraže mu je bilo da spava na ivici postelje u kojoj je ležala Margo. Ovog puta bio je to golub. stao bi ispod njih. jagodice. Za običnu muziku dogegao bi se što bliže gramofonu i sjedio pored njega nadutih grudi... i kad mu je sve perje naraslo. ako bismo previše odmakli. jer su mu kroz grimiznu. učinio je tu priliku nezaboravnom. evo jagodica. Zbog tog odbojnog i gojaznog lika. Sa tim smo. naime. on bi se vrtio i vrtio oko gramofona. Zastao bi. bio je skroznaskroz mrtav. Ahile.. nabavio sam od Bubazlate još jednog mjezimca.. Kratak pogrebni govor. duboko ožalošćeni i svečani. nego je. Dugo nakon što je već bio u stanju da se sam hrani. dok mu rep zavodnički mlatara. Ahile. morali prekinuti. Tako smo.. Nije baš žabavno kad vam odjednom čvrsto riješena kornjača zarije oštre kandže u bedro dok se pokušava iskobeljati gore. to bi vam samo privremeno obezbijedilo mir. dok bi mu gukanje postalo tako bogato i grleno da nam se cinilo da će se svakog časa zagušiti. Kvazimodo bi se probudio.. ni sva ulagivanja niti grdnje nisu ga mogli natjerati da se nastani u golubarniku koji sam sklepao za njega. Smjesta su obrazovane tragačke ekipe i cijela je porodica koja je dotad najveći dio vremena provodila otvoreno iznošeći prijetnje protiv života tog gmizavca počela bazati po maslinjaku dozivajući: "Ahile. složio sam se. Nedugo nakon što nas je Ahil napustio. a onda odabrao onaj dio vaše anatomije na kom će uvježbavati alpinizam. Kvazimodo je ostao u uvjerenju da uopšte nije ptica. Ta njegova navika postala je toliko zamorna da sam ga.licu. kao i činjenici da nije imao roditelje koji bi ga naučili životnim istinama. pa izgledaju kao da izbjeljuju kosu. Poremetio ju je jedino Rodžer koji je. a otvor mu je gotovo sasvim zarastao u paprat. a nisam shvatio šta ono podrazumijeva. klanjao se. čučnuo joj na lice i počeo gugutati iz petnih žila i s puno ljubavi. morali smo usporiti vlastiti korak i prilago diti se njegovom. dogegao se do kreveta. Kad bismo ga pustili da ide za nama. poslije izvjesnog vremena protjeran je na divan u salonu. jer ako bi se Margo noću prevrnula u postelji." Konačno smo ga pronašli. međutim. Još je bio sasvim mlad i morali smo ga silom hraniti hljebom natopljenim u mlijeku i kašom od žita.. a grudi s prelivima svih duginih boja ogorčeno mu se nadule zbog naše okrutnosti. poslije mnoštva žalbi i prijetnji moje porodice. što mu je davalo izgled prilično naduvenog sudije što nosi nekoliko brojeva manju periku. Trupkajući uokolo na svoj uobičajen nezainteresovan način. upao je u napušten bunar čiji se zid odavno raspao. sve dok ga neko ne bi podigao. tvrdoglavo mlatarao repom tokom cijele pogrebne službe. Na prvi pogled bio je krajnje odvratan. pa je čak pokušavao da s nama ide u šetnju. štaviše. tiče marševaSuza mu je bio najomiljeniji kompozitor uspravio bi se u punoj visini. Sto se. Onda je jednoga dana kapija na bašti ostala otvorena i Ahil se nigdje nije mogao naći. Ali ako bi se radilo o valceru. bio prisiljen zaključavati kad god bismo ležali u bašti. Zahvaljujući neuobičajenom odrastanju. Uvijek je gorio od želje da nam se pridruži u svemu što smo radili. odmjerio vas zamišljeno. uvijao glavom i gukao dubokim kontraaltom. Kvazimodo je po svaku cijenu htio da spava u kući. Međutim. napuhao grudi i stupao gore'dolje po sobi. izgledalo da razlikuje dvije različite muzičke podvrste. Čak ni Leslijevi pokušaji s vještačkim njem. uprkos mojim protestima. valcere i vojne marševe. posvuda je hodao. Ako biste ga stresli i premjestili prostirač. Lariju pripada zasluga što je otkrio da je Kvazimodo muzikalan golub. pošto mi se to ime svidjelo. sahranili njegov les u bašti pod malim žbunom jagoda (na Majčin prijedlog). Lari je predložio da ga krstimo Kvazimodo. Ukoliko bi poželio da se popne na sto ili stolicu. jer bi Ahil nemilosrdno kružio po bašti dok vas ponovo ne bi pronašao. začuli bismo pomamno i preklinjuće gukanje osvrnuvši se ugledali bismo Kvazimoda kako očajnički jurca za nama. Ovo nikad nije izvodio . ni prijedlog koji je iznijela Margo da mu nasilu ramo jagode niz grlo (ne bismo li mu pružili nešto što će mu 52 probudili volju za životom. pa je odbijao da leti. koji je napisao i drhtavim glasom pročitao Lari. kako je objasnila) nisu dali nikakav rezultat. Umjesto toga. opet. na vaš stomak. polusklopljenih očiju i mekano preo samo za sebe. izvijao i treperavo gugutao. Kvazimodo je zadržao ćubu žutog paperja na glavi. Ne samo da mu se sviđala muzika.. Na našu žalost.

nadute džepove kaputa. gukala strašno uobraženo i tobože čedno. čvrsti temelji u književnosti. Ostalo će doći samo po sebi.. On mora steći osnovu u stvarima kao što su matematika i govorni francuski. Jednog popodneva Majka i ja smo. dok se nešto dalje na grani jedan krupan i veoma muževan golub uvijao i gukao u krajnjem zanosu punom čistog obožavanja. kad bi se pojavio neki problem. a i pravopis mu je zastrašujući. naglasila je Majka i dodala neodređeno: "Osim ako razmišlja o tome da ide u Trgovačku mornaricu." "Ali. otkrili smo da nas je sve nasamario.. "inače će izrasti u jednog od onih groznih. Postao je bolje reći." "Slažem se.. ili obrnuto. noću udarale o svjetiljke i poput smaragđa nam padale u krilo. čista zabava". ali to može doći kasni/e.ni uz jednu drugu vrstu muzike osim uz marševe i valcere. Doviknuo sam mu pozdrav. u napadu nepromišljene bolećivosti otkupili cjelokupnu zalihu njegovih bubazlata. a ako kupimo čamac. Neko vrijeme Bubazlata se pojavljivao u vili prilično redovno s nekim novim dodatkom mom zvjerinjaku: sa zabom. među jaslucima. krletke od bambusa pune golubova na leđima. ČETVRTO POGLAVLJE Mjerica učenja Jedva smo se skrasili u Vili jagodaste boje." 56 "Kad je riječ o seksu. pospano se vrteći jednako u krug. a kad je on otišao. postala je strašno divlja i sve raždraženija i ponašala se prema nama kao da smo joj najgori neprijatelji. jer se gegao tamoamo po putu. Po svoj prilici se vraćao s neke proslave i bio je naliven sa dosta vina. "Bez obzira o čemu raspravljamo. s vremena na vrijeme ako u međuvremenu dugo ne bi čuo nikakvu muziku počeo bi (od oduševljenja što sluša gramofon) izvoditi marš umjesto valcera. Nikad se nije sasvim oporavio od tog šoka. mogao bih ga naučiti i jedrenju. svirajući u frulu neku sjetnu melodiju. a Majka je zaključila da ću podivljali i da je neophodno da dobijem neku vrstu obrazovanja. javila se Margo izvještačeno. sjedila je na jednoj maslini. kad smo probudili Kvazimoda. Čak je ni gramofon nije mogao namamiti natrag u kuću. dušo. silueta mu se za trenutak ocrtala prema blijedoljubičastom večernjem nebu. rekao je Lesli. "Ima on dosta vremena za učenje".". zna čitati. rekao je Lari čvrsto ubijeđen. . Onda je snio još jedno jaje i priroda mu se sasvim izmijenila." "Mislim da je suštinsko da nauči plesati". ili s kakvim vrapčićem slomljene noge. uvijek moraš da nam ga uvučeš. a iznad njegove glave. Međutim. ušunjala bi se do kuhinjskih vrata po hranu kao da strahuje za rođeni život. Solidni. "to njemu treba. Svako je imao svoju (njegovu ili njenu) ideju šta je najbolje za mene i svi su se tako divlje svađali da se svaka rasprava o mojoj budućnosti uopšte okončavala silnom zbrkom.. kad bi naučio pucati i jedriti. "To je sasvim dobra. "Na kraju krajeva. Jednog žalosnog dana." "Književnost". Dok je zalazio za okuku.. mutavih klipana sa dvije lijeve noge. zar ne misliš da je Rable malo prestar za njega?" upitala je Majka sumnjičavo. Onda je zašao za okuku i ostalo je samo blijedo nebo s mladim mjesecom koji je po njemu plovio nalik srebrnom peru i meki cvrkut frule što zamire u sutonu. Postao je ogorčen i mrzovoljan i počeo bi nas razdraženo kljucati ako bismo ga pokušali uzeti u ruke. Kad sam je posljednji put vidio. jer je ondje. rekao je Lari živahno.. Danima poslije toga vila je bila puna bubazlata koje su puzale po posteljama. nazirale su se nejasne pjegice: bubazlate. dušo. ali bi se uvijek negdje na sredini zaustavio i ispravio. ti si pravi manijak"." "Ali. Posljednji put sam vidio Bubazlatu jedne večeri dok sam sjedio na vrhu brežuljka koji gleda na cestu. sve ih pustili po bašti. rekla je Margo. to mu stvarno kasnije neće biti od velike koristi". a on je samo ekstravagantno odmahnuo rukom ne osvrnuvši se. "Važno je da već u ovim godinama sagleda seks iz prave perspektive. Ja ga stalno potičem da čita dobre stvari." "Njemu je potreban zdrav život u prirodi. Vidio sam mu pohabani šešir s lepršavim perima. ležalo sjajno bijelo jaje. Ali gdje pronaći tako nešto na udaljenom grčkom ostrvu? Kao i obično. je ltako? Ja ga mogu naučiti da puča. možda. vrebale u kupatilu. cijela se porodica bacila na zadatak da ga riješi.

pa nisi spreman ni saslušati kakvo stanovište oni imaju. pa smo se upoznali. Imao je dubok." "Pa. Sumnjičavo smo se odmjeravali. siroti mališa".počeo je Lesli. i ja mislim da se tome mora stati u kraj". 'Ja sam daleko najrazumniji član ove porodice. Nama je potreban neko ko je u stanju da podučava Gerija i podstiče ga u njegovim interesovanjima. a neka ogromna bumbarčina dabogda crkla izletje mi iz kutije. Izrašće iz nje kad bude imao četrnaest godina. "Sta mogu. jednostavno je prekopao po vlastitoj biblioteci i pojavio se zakazanog dana naoružan najneobičnijim izborom knjiga. Nije ga uplašila činjenica da se na ostrvu ne mogu nabaviti udžbenici. Pošto je napetost popustila." Sjedio sam pod otvorenim prozorom u sutonu obgrlivši Rodžerov čupavi vrat i osluškivao. pretpostavljam da bi se Džordž mogao okušati u podučavanju"." "Slažemo se. Odlučio sam da zaboravim neposrednu opasnost od obrazovanja i otišao s Rodžerom da lovimo sviće po kupinjacima. upitao sam se rasijano ko bi mogao biti taj Džordž i zašto je za mene toliko neophodno da dobijam poduku. Staviše. Pošto bi priredio kakvu šalu. samo što svađa neće riješiti naš problem. engleski smo radili iz knjiga .. dušo." "Kod mene se radilo o skakavcu". Lari je tako grozno nerazuman. 'Ue lbi otišao da ga posjetiš? Mislim da bi bilo dobro da što prije krenu s radom.. kad bi to negdje vodilo"... "a to je njegova grozomorna potreba da sve pod kapom nebeskom napuni živim životinjama. "Slažem se. jer su u onim danima svi Larijevi poznanici bili pisci. Suho lice sasvim nalik lubanji bilo mu je djelimično skriveno iza šiljate brade i para ogromnih naočala od kornjačinog oklopa. "i ne pokazuje nikakvog znaka da izrasta. zajedljiv smisao za humor. rekao je Lesli sumorno. Džordž se ozbiljno poduhvatio mog podučavanja. Život je dovoljno krcat smrtnim opasnostima i bez njegovog ne baš skrorrinog doprinosa. nije bilo ništa neobično.." "E... sjetan glas i suh." "Kad neko ima stanovište tako ograničeno kao tvoje. dobro. istakao je Lari. nema smisla da se svađate". ubacila se Majka. koliko jutros pošao sam da zapalim cigaretu. de." 57 "Ne bi mi smetalo što na mene nasrću bumbari. rekla je Majka pOmirljivo. samo po sebi. rekla je Majka. teško od mene može očekivati da ga saslušam. 'Ja sam zatekla krajnje odvratnu teglu punu nečega što se migoljilo i koprcalo na mom toaletnom stočiću nigdje drugdje nego baš na njemu!" "Ne misli on ništa loše." "Meni se čini da njega interesuje samo jedno". a maslinjaci mračni. 'Jao. lb. to mi se baš sviđa!" uzviknuo je Lari ozlojeđeno. 'Jednostavno ga strašno zanimaju sve te stvari. nasmiješio bi se sebi u bradu s nekakvim lisičjim zadovoljstvom na koje nimalo nije utjecalo to kako drugi reaguju i reaguju li uopšte. Navratio je do vile da s Majkom popriča o mom obrazovanju. sa zanimanjem i ozlojeđenošću." "Tvoja je nevolja u tome što padneš u ta prokleta nabusita raspoloženja i smatraš da sve znaš bolje od drugih. Nisam misijenja da ga u tome treba posebno podsticati.. Sada je Džordž imao da plati kaznu za svoju nesmotrenost. oglasila se Margo. kretao se s onom čudnom iščašenom otmjenošću lutke na koncu. porodičnu raspravu o mojoj sudbini. kazao je Lari. rekla je Majka oduševljeno. ako baš insistirate na tome da ga nafilujemo gomilom beskorisnih informacija. "Ali kod njega je to samo prolažna faza. rekao je Lari jetko. sumrak je bio gusto ispunjen mirisom cvijeća. tajanstveni i opčinjavajući. dosta tvog popovanja. Evo. Džordž je bio strašno visok i nevjerovatno mršav." "De. "To je prava ideja"." "On je u toj fazi od druge godine". No. jer je u pismima kitio takve hvalospjeve ostrvu da je Lari postao ubijeđen kako je nemoguće živjeti ma gdje drugdje. Još samo fali da počneš govoriti o korisnosti ledenih kupki. Džordž je u stvari bio kriv za naš boravak na Krfu. Sumorno i strpljivo učio me osnovama geografije sa mapa na stražnjoj strani jednog prastarog primjerka Pirsove enciklopedije. pjesnici ili slikari. Otkrio sam da je Džordž stari Larijev prijatelj koji je došao na Krf da bi pisao.

tako da se u zelenkastom polumraku iznad stola ocrtavao Džordž kako uredno i melodično raspoređuje svoje knjige.. sporo su puzale po zidovima ili pijano letjele po sobi pospano zujeći. gore. baš kao i uragane.. "Dobro jutro. Istog časa moje zaneseno ali nesistematično interesovanje za prirodu dobilo je smisao. francuski iz jedne debele i uzbudljive knjige zvane Le Petit Larousse.. No.. . Zatim bi mumlanje odjednom prestalo." Dok sam se ja borio s naizgled nerješivim problemom gusjeničjeg apetita. vrtio se uokolo u polumraku salona i uvježbavao položaje za udarac mačem ili zapetljane plesne korake.. a u ono vrijeme zapalio se za neke lokalne seoske plesove. a matematiku po sjećanju. Zaškiljio bi. mumlao bi Džordž vukući dugi kažiprst duž našeg brižljivo pripremljenog stola. pa dolje. "Da vidimo. Pretpostavljam da discipulus željno iščekuje svojega magistra?" pozdravio bi me s mrzovoljnim osmijehom. Ne. a onda. pa dobro. tidl tidl tum diiii. pa bi zauzeo odbrambeni stav i usmjerio zamišljeni floret prema zamišljenom neprijatelju. matematika. Bio je stručnjak u mačevanju. Zatim bi krupnim. Iscrtali smo džinovske mape izborane planinama. U geografiji smo bolje napredovali. turri'ti'tum'ti'tum'tiduuum. smatrao zbunjujućim i njemu ću vječno pripisivati svoju nesposobnost da se bavim matematikom... najblaže rečeno. A plesne korake pratio bi dubokim. oko sebe. Kad bi tako protivnika satjerao u ugao. a Džordž me brižno i pažljivo učio kako da posmatram i svoja zapažanja bilježim u dnevnik. neskladnim mumlanjem nalik brujanju košnice pomahnitalih pčela. A onda bi došao konačni trenutak trzaj prema gore i ustranu. Indija je uglavnom proizvodila tigrove i rižu. a vježbanka je ležala preda mnom zaboravljena. ako je trojici potrebna cijela sedmica. pravim nasrtajem koji bi zaputio vrh njegovog floreta ravno protivniku u srce.. prošli put smo se upustili u herkulovski zadatak da otkrijemo koliko bi vremena trebalo šestorici radnika da naprave zid. sandale i ogroman slamnati šešir iskrzanog oboda. sijekući i parirajući.. Australija se mogla pohvaliti kengurima i ovcama. da vidimo"." Zamišljeno bi se savio nad knjigom cupkajući bradu. naočale bi mu zablistale. natrag. Tako su za mene glavni proizvodi Cejlona bili tapiri i čaj. kojim bi poduhvatio protivnikevo oružje i hitnuo ga sada bezopasno na jednu stranu i hitro povlačenje praćeno dugim. tidl'di'di'danv pti diiii. Gotovo sam mogao vidjeti sijevanje čelika. a plave vijuge koje smo crtali preko okeana nosile su kitove. da. Naše mape bile su prava umjetnička djela. pingvine i morževe. a onda bi protivnika potjerao natrag preko cijele sobe.. jasnim rukopisom postavio problem na sasvim svjež način.. dok je čekao da završim sabiranje. a onda ih ispunjavali različitim zanimljivim mjestima i crtežima nešto uzbudljivije faune koja se ondje može naći. "Tum'ti'tum'ti'tum. Sve to vrijeme ja sam ga posmatrao kao opčinjen. jer je Džordž bio u stanju da pruži nešto više zoološki prizvuk predavanjima.. albatrose. Jedina jutra kad nisam kasnio na časove bila su kad smo radili prirodopis. Svakog jutra u devet Džordž je dolazio šepureći se kroz maslinjake. bonacu ili oluju.. tri koraka desno. stežući gomilu knjiga pod mišicom i žustro mlatarajući štapom.. Kao da se prisjećam da smo na tom problemu proveli skoro isto toliko vremena koliko radnici na zidanju. Džordž bi se zanimao drugim stvarima. "Da. vješto eskivirajući dijelove namještaja. "Ako je dvjema gusjenicama potrebno sedam dana da pojedu osam listova.. opijene žegom. odjeven u kratke pantalone. zasučimo rukave i još jednom se upustimo u bitku. Možda te brine forma u kojoj je problem postavljen. Napolju su cvrčci sa vrištavim zanosom pozdravljali novi dan. bodući. matematika nije spadala u naše uspješnije predmete. Međutim.. U malom salonu u našoj vili kapci bi bili zatvoreni zbog sunca. Džordž bi naglim skokovima ustranu i unatrag izbjegavao njegove napade i uvrtao se oko njega sa hitrinom osice. Ukoliko me pamćenje dobro služi. Muhe. koliko će dugo četiri gusjenice jesti taj isti broj listova? Hajde sad. jer sam otkrio da zapisujući mogu naučiti i zapamtiti mnogo više. mučni glavom. I tako. Postavite čak i danas pred mene najprostiji zbir i on smjesta priziva viziju Džordžovog vitkog tijela kako se klati i đipa po zamračenom salonu. lijeva noga preko. oči bi mu sijevnule čeličnim sjajem.koje su se protezale od Vajlda do Gibona. pasate.. s moje tačke gledišta." mumlao je jednolično dok je koračao i izvodio pU rucle nalik žalosnom ždralu.. najvažnije je bilo što smo bar nešto vremena posvećivali prirodopisu. taj njegov običaj ja sam. ha? Da vidimo ima li načina da ga postavimo malo uzbudljivije.

mape koje su stvarno nešto značile.Naši vulkani bljuvali su takve plamenove i varnice da smo se plašili da ne zapale kontinente od papira. jer je jednog dana oborio flašu sa zelenom tintom posred velike i izuzetno lijepe mape koju smo upravo završili. planinski vijenci cijelog svijeta bili su toliko modri i bijeli od snijega i leda da bismo se smrznuli već pri pogledu na njih. očigledno jedino zato da se preko njih nespretnim velikim slovima napisu riječi "kafa" ili "žitarice". mogu vam reći. ondje gdje se nisu pjenili u bijesu oluje ili se propinjali u strahopoštovanja dostojan plimski val što se nadnošio nad kakvo udaljeno ostrvo čupavo od palmi ondje su bili puni života. S vremena na vrijeme. kineske džunke. Bez daha. nego i da im daje flaše s toplom vodom kad bi bilo hladno. pogle. glasno zijevnuo i zamlatarao repom. s posadama oboljelim od žutice. nikada ranije nisu zabilježeni. rep bi mu se počeo grčevito trzati. kako bi neko uopšte mogao ostati nezainteresovan za povijest tog kontinenta koja je poslije uslijedila? Tako se Džordž. mape koje ste mogli proučavati. Naše mrke. smatrao da ja naprosto traćim jutra. Ne.. bile: "Za ime Boga. da ih progone bez prestanka. čašovi uopšte nisu bili dosadni. U stvari. naime. Izgleda da su ove zanimljive činjenice promakle pažnji većine ozbiljnih istoričara. koliko ja znam. ako bih morao poći po neku knjigu. jer se pristojno ponašao i nije mi odvlačio pažnju. uši bi mu se oklembesile. sve dok Džordž nije otkrio kako me može zainteresovati tako što će niz bljutavih činjenica začiniti ukrasima iz zoologije i kišicom potpuno nevažnih pojedinosti. ispjegane kanuima i krokodilima. a on bi se smeteno obazirao po sobi. Kvazimodo mi se punih sedam dana pokušavao umiliti tako što je sjedio pred vratima i gukao kroz puokotinu na njima. ako bi baš tvrdo spavao pa čuo iznenadan lavež seoskog psa. pratio sam Hanibalove napredovanje preko Alpa. lekciju po lekciju iz istorije. u magnovenju bih ugledao pera na njegovom repu o sjajna i grozno zelena. slijedile su jata ajkula pristojno opskrbljenih zubima. ukratko. Rijeke su nam bile široke i modre poput nezaboravka.. Džordžu nije smetalo što je Rodžer u salonu. Kraće vrijeme i Kvazimodo se pridružio predavanjima i ponašao se sasvim pristojno sve dok mu je bilo dozvoljeno da sjedi u mom krilu.. da to divljaštvo nije bilo namjerno. pa bi se tromo odvukao natrag u svoj ugao i skljokao se s rezigniranim uzdahom. Naši pokušaji s istorijom u početku nisu imali vidljivijeg uspjeha. a naše tropske šume bile su toliko isprepletene i tako raskošne da su se mlitavi ja 60 guari. kad bi me vidio kako se vraćam stolu. Međutim. jaguar!" Uz takav uvod. dobrodušni oktopodi bezazlenog izgleda nježno su proždirali sićušne čamce koje su stezali svojim pipcima. upinjao da svoja predavanja učini zanimljivim i. kad je zakoračio na američko kopno. Još jedna stvar koju istorijske knjige kao da nikada nisu pominjale jeste da su Kolumbove riječi. suncem spržene pustinje mreskale su se od kamiljih grba i piramida. dok su u krzno odjeveni Eskimi proganjali gojazne čopore morževa kroz ledene poljane gusto nastanjene polarnim medvjedima i pingvinima. ali sam ipak bio silno ozlojeđen. naravno. S vremena na vrijeme. vezanih ruku zbog neprikladnih knjiga i onemogućen lijenim učenikom. Tako bi tu drijemao i gukao za sebe po cijelo jutro. . stresao se.. Bile su to mape koje su živjele. Okeani su nam bili sve samo ne prazni. Zatim bi se s osjećanjem nelagodnosti zagledao u naša lica puna prijekora. Onda. ali kad god bih popustio. Isto tako. naoružanim šumom harpuna. Dobroćudni kitovi dozvoljavali su galijama nesposobnim za plovidbu. naravno. gipke zmije i mrzovoljne gorile uz tešku muku provlačili kroz njih. dok su na njihovim rubovima izmršavjeli domoroci iznureno sjekli obojena drveta i tako stvarali male čistine. nije me napuštao nego je ležao pod stolom i spavao dok sam se ja hrvao s radom. mrštiti se nad njima ili ih dopunjavati. opa bih ponovo stisnuo srce. on bi se probudio. znao sam da je Hanibal odredio posebnog vojnika ne samo da hrani slonove i stara se o njima. Rodžer je. Rodžer bi se probudio uz trzaj i promuklo arlauknuo od bijesa prije nego što bi shvatio gdje se nalazi. ja sam ga protjerao. Tako sam saznao neke istorijske podatke koji. Shvatio sam. moje interesovanje za ono što sam inače smatrao loše smišljenim vojnim pohodom ležalo je u činjenici da sam znao ime svakog pojedinačnog složna. Njegovi razlozi zbog kojih se odvažio na takav poduhvat i šta je namjeravao da učini na drugoj strani bili su sitnice koje me nisu zanimale.

možda najružnija stvorenje od cjelokupne morske fauneo Dugi petnaestak centimetara. Na čistini između lijeha s algama počivali su morski krastavci. primitivne životinje koje samo leže na jednom mjestu i povijaju se lagano kako se more giba. uske. iskrzane listove zelene i crne morske trave kako rastu gusto isprepleteni. mrke režnjevite kože. S vrha male litice voda u zalivu izgledala je tako mirna i prozirna da je bilo teško povjerovati da je uopšte ima. pa bi se ondje mahnito kooprcao sve dok ne bismo podigli predmet koji ga je pritiskiovao i spasili ga. to je značilo da moramo o kako bismo mogli pomjeriti jedan komad namještaja o premjestiti skoro sve u sobi. sve dok nas ne bi dovela do malog. Ribe su plutale iznad pijeska naboranog talasima kao da vise u zraku. jer je sunce probijalo kroz kapke. a rakovi samci se muvali tegleći šiljaste kućice. Niko ne može reći da morski krastavci vode zanimljiv život. na pjeskovitom tlu. a s vremena na vrijeme smo zaranjali da iznesemo nešto što bi nam zapelo za oko: kakvu školjku sjajniju od drugih. visili smo nad njima poput jastrebova što u zraku lebde iznad čudesnih šuma. licem prema dolje. po svoj prilici u istom položaju u kom smo . usisavaju vodu na jednoj strani tijela i izbacuju je na drugoj. s rubom u obliku polumjeseca od bijelog pijeska. tupe. oni posjeduju neobičan način da ispolje nezadovoljstvo. mogli smo vidjeti sjajne. Minijaturne biljčice i životinjice u vodi se filtriraju negdje unutar te kobasice prepuštajući se jednostavnim mehanizmima što djeluju u stomaku morskog krastavca. oni su i dalje bili na istom mjestu. Obojica bismo se naoružali po jednim morskim krastavcem. Znalo bi osvanuti jutro kad bi stigao noseći veliki čupavi peškir. ali. iznad stijenja i gomila morske trave.I Ahil je pohađao jedno predavanje. a između tih lijeha živjeli su morski krastavci. Napolju. Džordž je mudro uveo novi sistem predavanja u prirodi. mahovinom obrasli kameni zidovi što od vinograda prave stepenice po kojima jurcaju obojeni gušteri. izgledali su kao ogromne kobasice napravljene od debele. strasti bi se razbuktale. Kad je shvatio kud se roje misli moje. obojene ruke. Gacajući kroz vodu i zureći ispod sebe. a istovremeno. pošto on lično nikada nije bio zaposlen u nekoj firmi za preseljavanje i nije naviknut na takvu vrstu napora. Tupo se valjaju po pijesku i usisavaju more s jednoličnom preciznošću. očigledno bez ikaokvog mišićnog napora. otplivali bismo u dubinu i vratili ih u njihovu šumu morskog raslinja. Džordž je rekao kako smatra da će. a onda putem koji je bio nalik baršunastobijelom tepihu pod slojem prašine. Ta navika da se ponašaju kao vodeoni pištolji navela nas je na ideju da smislimo jednu igru. Tu i tamo. Priznajem da me tješilo to što sam mogao držati noge na njegovoj čupaovoj tjelesini dok sam se čupao iz kakvog problema. u stvari. Tada smo otkrili da morski krastavci mogu poslužiti kao oruožje koje ćete okrenuti na svog protivnika. pa bismo se zajedno spustili niz maslinjake. počele bi se istresati i negirati ogorčene optužbe o varanju. Kad bismo sljedeći put zaronili. nalik kapi s ružičastim cvijetom. pa smo plutali. oko mene. Samo ih izvadite iz mora i štrcnuće mlaz morske vode iz oba kraja svog tijela. Kako je prostorija bila mala. izdvojenog zaliva. ali mi je čak i tad bilo naporno da se usredsredim. Onda se počeo uglavljivati pod namještaj. Nakon što nam je Ahil treći put priredio ovakvu revoluciju. Tu je rastao zakržljali maslinjak koji je tvorio prijatnu sjenku. kao i u svakoj drugoj igri. kroz dva metra bistre vode vidjelo se stijenje po kom su morski ljiljani pružali krhke. uzbuđeno zviždućući. ili raka samca ogromnih dimenzija. koji bi na ljušturi nosio morski ljiljan. sjajnu vodu. Zatim bismo skrenuli na kozju stazu što je vodila preko sitnih litica. Teško je povjerovati da se ta odo vratno debela stvorenja uopšte mogu braniti i da im je to ikad potrebno. bili su beskrajni maslinjaci koji su ječali pjesmom cvrčaka. a onda bismo natjerali naše oružje da štrca i pazili kako i gdje će voda pogoditi površinu mora. cestari mirte što vrve od insekata i surova predgorja po kojima jata nametljivih češljugara. lepršaju od jednog čička do drugog. S vremena na vrijeme. rasle su rebraste lijehe smeđe travkaste alge. ali on nije imao baš visoko mišljenje o boravku u kući. Svukli bismo se pod maslinama i ušli u toplu. Kad bismo se pooslužili njihovim uslugama. bacalo tigraste pruge po stolu i podu i podsjećalo me na sve krasne stvari koje bih mogao raditi. kornjača biti mnogo sretnija u bašti. Zatim bismo se preomjestili do tog mjesta i onaj ko otkrije najveću količinu moroske faune na svom području dobijao je igru. Tako mi je samo Rodžer pravio društvo. Proveo je jutro lunjajući po sobi i grebući po letvama na parketu i vratima.

" Preko uskog ždrijela zaliva prošao bi kakav od sunca izblijedjeli čamac kojim je upravljao mrki ribar u otrcanim pantalonama. Tu bi se nastavilo predavanje.. gdje smo sjeli da se odmorimo.. pulsiranje mora koje me nježno njihalo. dali bismo se u lov na školjke za moju zbirku ili smo vodili duge rasprave o drugom morskom življu koji smo u međuvremenu pronašli. Oo.... ne. modre vode mogla se čuti tugaljiva škripa vesla što se okreće i mekano "buć" kad bi se ukopalo u more.. Peli smo se uz maslinjake. konačno smo se uspentrali iznad drveća.. Rodžer i ja otisnuli smo se da utvrdimo koliko se daleko možemo popeti preko bregova prije nego padne mrak. sanjivog popodneva. on uzme ptičja jaja. toplom pokrivaču koji nježno pomjera moje tijelo tamooamo.. dok su izgleda vali svi osim cvrčaka što su se neprestano dozivali. kameni vrh.. gdje je vazduh bio vruć i nepomičan. tihog... Nelson je bio na komandnom mostu i posmatrao ptice kroz svoj durbin.. otići ćemo da se okupamo. Hardi'. Džordž bi odjeodnom shvatio da se sve ovo o mada izuzetno prijatno o teoško može nazvati obrazovanjem u najstrožijem smislu. Kad su opazili neprijatelja.. promrmljao je posljednje riječi: 'Poljubi me. aha. jedva uzbuđen cijelom gužvom. Odlučili smo da ipak ne idemo dalje... Sve te nalaze predavao sam Rodžeru koji je sjedio i posmaotrao me. a preko mirne. zelenom i prozirnom.. uspaovanog pod sjajnim pljuskom sunčevog svjetla... Sjedili smo sneni u toplom plićaku. elem.. stojeći na krmi i uvrćući veslo u vodi poput ribljeg repa. i more glatko i opalnoljeskavo. a ja sam čeprkao po pijesku oko seobe. a iznad njih bitka i dalje bjesnila. pa na goli. već je ranije rekao Hardiju da. crni čempresi.. PETO POGLAVLJE Riznica paukova Jednog toplog.. i tako su Nelsona odnijeli u potpalublje što su brže mogli. dok su se jata sićušnih riba iskupljala oko nas i blago nam grickala noge. "Tako su se britanska i francuska flota polako približavaole jedna drugoj da bi se odigrala najpresudnija bitka u ratu.. Nije bilo valova o samo blago podvodno kretanje. a onda izdahnuo. . Oko mojih nogu raznobojne ribe lagano su se praoćakale i treperile i dubile na glavi dok su me grickale bezuobim desnima. mislim da je bio veliki galeb crnih leđa. Pa naravno. ako mu se išta dogodi.. jer se sve obavljalo uz pomoć jedara.. ". Kako nije bio siguran šta očekujem da učini o a nioje me htio uvrijediti o pažljivo ih je uzimao u usta.. pa bismo otplutali natrag u plićak i ondje ležali.. u masline zapletenog rta. zaključili su da se u stvari nemaju čega plašiti.. iako je Engleska izgubila svog najboljeg pomorca. čak ni vanbrodskih motora. u ono vrijeme nisu se mogli kretati tako brzo. pa. šareno stijenje morske obale. gotovo bijela. tako plitak i sa dnom od toliko zasljepljujućeg pijeska da je voda u njemu bila blijedoplava. kako niko od posade ne bi saznao da je pogođen. praznog. sjedi na komandnom mostu i obilježava svoju zbirku ptičjih jaja. Bio sam oznojen poslije uspona.. Podigao bi ruku i lijeno pozdravio. jedan prijateljski raspoložen galeb već ga je upozorio da se Francuzi priblio žavaju.. Ostrvo je drijemalo ispod nas i poput vodenaste slike treperilo u vreloj izmaglici: sivozelene maosline. Nakon što bismo iscrpili sve mogućnosti koje su nam pružali morski krastavci. A zatim. Nepoosredno ispod nas nalazio se mali zaliv s rubom u obliku poolumjeseca od bijelog pijeska. ispustio bi ih natrag u vodu i duboko uzdahnuo. molim?. Britanski mornari bili su malčice zabrinuti. ali kad su vidjeli Nelsona kako. i tako." More je bilo nalik svilenom. modro poput vodomara i zelenkasoto kao žad.ih ostavili o spokojno su se njihaoli naprijedonatrag. kad bi mu se učinilo da ga ne gledam. nije bilo strojeva. bitka je dobijena i imala je dalekosežne posljedice po Evropu. S vremena na vrijeme pronašao bih kakav oblutak ili parče flaše koju je more ižuljalo i izlizalo sve dok nije posotala nalik nevjerovatnom dragulju. Požurili smo niz padinu sve dok nismo stigli do malog zaliva.. Bio je smrtno ranjen i dok je ležao ispod palube. da. jer su Francuzi izgledali tako jaki. a Rodžer je sjedio isplazivši mlitavi jezik preko njuške po kojoj je popaodala pjena. naravno. s ponekom borom na glatkoj površini ondje gdje je vijugalo oko kamenog. umjesto toga. U oklembešenom grozdu maslina jedan cvrčak je nježno šaputao samom sebi. ogoljele i prošarane bijelim sunčevim svjetlom. brodovi su počeli manevrisati jedni oko drugih. Molim?.

obilatog laveža koji se zaorio među maslinama. dok Roodžer nije kihnuo u znak protesta i uvrijeđeno me pogledao. Međutim. zastao sam i bacio jedan kamen čekajući da ga Rodžer vrati. spremnih za akciju. "Odlazi. a kad je on razdragano SUonuo za njim. popratio je taj "av" plotunom gromkog. ali o na moj silni jed o nije se probuodio. koja je bila naherena tako da se naslanjala na zid pod opasnim uglom. suncem ispunjenog dna zaliva. a Rodžer je kihao i probijao put kroz plićak pokušavajući uloviti poneku od babica modrih peraja. a završio bih možda zaobilaznim putem koji bi me proveo kroz Fibomenina polja. i da će se probuoditi ako dignem dovoljno buke dok budem prilazio. To je bila jedna od Rodžerovih omiljenih razonoda. ja sam obišao oko prednjeg dijela kuće. Zazviždao sam jednu kratku melodiju i zagledao se u nebo. sjajnih očiju. praznog lica. hladnom kao led. Rodžer je donio kamen. Ruke su mu mlitavo visile. grožđa. moogao bih presjeći kroz polja i vinograde i prije no što stignem kući dobro se najesti priloga od raznih prijatelja koje bih usput sreo. a onda se žestoko stresao i zalio me vodom s koovrdžave bunde. Nije postojala nijedna jedina seoska kuća koju biste posjetili a da odete praznih ruku. šteta. gdje je crveni krov pastirske kućice blistao među džinovskim maslionama. Zaotim sam bacio kamen Rodžeru. probadanja od gladi postajala su sve jaoča. koja bez sumnje živi najbliže. jer je ona imala najbolje smokve kilometrima unaokolo. Bio je to težak problem i dok sam razmišljao kako da ga riješim. Ako odem u posjetu Leonori. on će po svoj prilici uživati u poslijeopodnevnom počinku i jedva će mi doviknuti. ali će zauzvrat od mene očekivati odgovore na gomilu pitanja: Je li Engleska veća od Krfa? Koliko ljudi ondje živi? Jesu li svi lordovi? Kako izgleda voz? Raste li drveće u Engleskoj? i tako dalje. stari se pastir nalazio u prošaraonoj sjenci loze koja se pružala na sve strane po željeznoj reošetkici iznad moje glave. Kao što sam i očekivao. u sjenci vinove loze. švrćo" iz dubina kuće sa čvrsto zamandaljenim kapcima. Ako odem Takisu. ona će me počastiti smokvama i hljebom. stari čobanin sa ženom. a koža mi je bila kao prekrivena svilenom koricom od soli. preko obronka brežuljka pa u dolinu. Znao sam da Janis popodnevni počinak provodi ispred kuće. sigurno će me ponuditi gostoprimstvom. Rodžer ih je pratio s izrazom krajnje usredsređenosti na licu.Kasnije sam legao na kamen da se osušim. narandžasti i bijeli od duhana i godina. uputio sam se krivudavom kamenom stazom koju su utabali tapkavi papci Janisovih koza. iz čistog očajanja. pa sam sve energičnije šutirao prašinu na putu. Kristaki i njegova porodica vjerovatno će biti kod kuće. Razveseljen ovom mišlju. navukao sam kratke pantalone i majicu i dozvao Rodžera. Pustio sam ga da laje nekih pet minuta. Prišao mi je oklijevajući o bacao je svakog časa za sobom poogled na babice koje su i dalje jednako fijukale preko pješčaonog. bez kraja i konca. ali kad biste počeli s igrom. Rodžer je popriomio blago iznenađeno držanje. Elem. Međutim. morali ste nastaviti. Odmah s onu stranu breožuljka živio je Janis. inače bi on stao pred vas i grozno lajao sve dok. tako da me njeno zdravlje ni najmanje nioje zanimalo. napućenog. a veličanstveni brkovi. kratko zalajao. ribaru. Kad sam procijenio da sam dovoljno blizu. ali moje trpljenje zbog crnih smokava imalo je granica. koju sam sveosrdno antipatisao. Razbaškario se u jednostavnoj jelovoj stolici. bilo je vrijeme poslijepodnevnog počinka i većiona seljaka je spavala u kućama iza čvrsto zamandaljenih vrata i kapaka. ja nisam obraćao pažnju ni na njega ni na kamen. noge su mu bile ispružene i rasiorene. Polako i sanjivo probili smo se do puta. Kad sam se osušio. Naporno diosuci i zureći ispod sebe u bistru vodu. vidjevši da i dalje ne obraćam pažnju na njega. Ustanovio sam da sam gladan i zapitao se koja je najbliža koliba u kojoj bih mogao dobiti nešto za jelo. ružičastom kriškom lubenice. Kad se već probudi. hljeba. gdje bih sasvim sigurno zakusku okončao hrskavom. podizali su mu se i treperili kako je . Odjednom mi je sinula ideja. Njena kćerka bila je naodžak'baba promuklog glasa i zrikavog oka. smokvi. ispustio ga pred moje noge i odmakao se u iščekivanju. čisto eksperimentišući. načuljenih ušiju. koje su brzinom lastavice fijukale od stijene do stijene. ne biste ponovili taj cirkus. a onda. ali će isoto tako navaljivati da mi podnese posljednji izvještaj o zdravstvenom stanju svoje kćeri. i to maslina. pomno je ispitao kamen. a onda ponovo podigao pogled prema meni. Odlučio sam da ne odem do Leonore. Rodžer je. Poslije plivanja osjećao sam vlastito tijelo teško i opusteono. Prišao mi je što je mOogao bliže. u sićušnoj sjajonobijeloj kolibi. Da je jutro. Stajao sam i nogom dizao oblaočiče fine bijele prašine s puta dok sam razmatrao taj prooblem. napetih mišica. Bio sam ubijeđen da je u međuvremenu Janis postao svjestan našeg dolaska.

a onda s teškim. Ugledao je nešto što sam ja propustio priomijetiti: sklupčana ispod Janisove nakrivljene stolice sjedila je ogromna.. jesti sa mnom ili nešto popit? Strašno je vruće poslijepodne. a prsti druge ruke cupkali su duhan i blago ga otkidali. izgledala je kao napravljena od blijedog ćilibara. čuješ?" "Čula sam. ženo!. Janis je zagunđao. Al bila je baš strašna žega." Flašica. mačka je kao munja sunula do mjesta gdje se čvornata vinova loza pijano uvijala oko rešetke i stuštila se uz nju oštrim kandžama.. Sjedi. Zabuljio sam u njega pokušavajući ga probuditi snagom volje. izletio je iza kuće načuljenih ušiju i isplaženog jezika." Protegao se i glasno zijevnuo pokazujući bezube desni kao kod bebe.. vitka siva mačka i odmjeravala nas bezobraznim zelenim očima. Bila je skrozonaskroz mrtva. a ruke mu žestoko zamlatarale dok je pokušavao održati ravnotežu. brkovi su mu se naokostriješili. nalazila se mala škorpija boje čokolade.. čula sam". otrao brkove i uputio se ka najbližoj maslini. a zatim ponovo posegao u džep. Osujećen u svojoj namjeri i srdit. vidi šta sam jutros ulovijo o čučalo je pod jednim kamenom ko Lucifer". zatvorena u njenom središtu kao u kakvom svetilištu. u Rodžera. Osovio se na noge i žestoko se počešao po stomaku. izborano i izbrazdaono kao borova kora. prišao mi i sjeo na zid pored mene. vruće preko svake mjere. tako sam mjesto u Gasturi oso do Takisa i probo njegovo novo bjelo vino. "Sveti Spiridone. dobro došo. stolica mu se zaljuljala. "Fini jedan o borac! Jedini borac koji ti može naudit svojim leđ'ma. Odjednom se ukočio. Lordić sjedi ovdje sa mnom. Za trenutak je zamišljeno odbijao dimove. potmulim udarcem tresnula na sve četiri noge.. "Danas sam trebo odvest koze u Gasturi. javio se prigušen glas iza kapaka. koji je svjedočio o dugom iskustvu. Debeli prsti na kratkim rukama trzali su mu se dok je spavao. pa sam mu vidio tvrde. Oćeš. ukočenih no'gu i sav trepereći. Deder. zamlatarao repom u znak kratkog pozdrava i počeo se obazirati oko sebe s držanjem posjetioca koji zna da je dobrodošao.. a onda je zapalio ogromnim limenim upaljačem iz kog se fitilj uvijao kao srdita zmija. Janiosove oči naglo su se otvorile. spasi me!" počeo je glasno zapomagaoti Janis. čvrsto začepljenu flašiocu. Kamenje je u brdima tolko vruće da moš zapalit cigaretu na njemu. sasvim sliočni nježnoj morskoj travi koju podiže i spušta blago njihanje mora. pa to ti je. a klizi u stomak ko riba. on se zaletio na mačku. skinuo mrvu duhana s brka. a onda je polako koraknuo naprijed. Njegova mrka žuljevita ruka skupila se kao čaša kako bi uhvatila gomilicu sitno sjeckanog zlatnog lista. otkinuo duhan koji je visio s krajeva i vratio ga u kutiju. možda. ispunjenu zlatnim maslinovim uljem. lordiću".hrkao. otresao prašinu sa stolice i namjestio je za mene. ugušena svojom ljepljivom grobnicom. do vrha ispunjena uljem. Gipkim pokretom. ali bez imalo kajanja i nezgrapno pročeprkao po džepu tražeći izanđalu limenu kutiju s duhanom i tanki sivi cigaretopapir. Stolica se nesigurno zaklackala. Hitro je smotao cigaretu. čiji je rep kao sablja krivošija bio uvijen preko vlastitih leđa. Rodžer je zabacio glavu i obasuo je lavežom prijetnji i uvreda. ti si taj što diže tolku galamu da mi pukne glava! Živ mi bio. a onda bezbjedno i gotovo prefinjeno počela pijuckati na njega.. "Gospode Bože... iskrzane žute nokte. kad se pojavio Rodžer tragajući za mnom. Oko lesa joj se vio blagi snop nalik blijedom . Došli su nam gosti. Primijetio me.Kako vino! Kad sam se vratijo. lebdeći u gustom ulju. a unutra. Zatim se ponovo pojavio zakopčavajući pantalone. "Drago mi je što te vidim.. Pozdravio sam ga slatko i ljubazno kao da se baš ništa nije dogodilo i zapitao ga je li lijepo spavao. a onda se diskretno povukao iza nje. donesonešto da prezalogajimo. Prije nego što sam stigao posegnuti za Roodžerom i ščepati ga. a onda me ugledao kako smjerno sjedim na zidu.. nalik parčićima svijeće voštanice.. Probudose. Mrko lice. Cučnula je između grozdova bijelog grožđa i zagledala se ispod sebe.. smiluj se!" Blenuo je uokolo dok su mu brkovi drhtali i pokušavao ustanoviti uzrok cijele zbrke. Ko zmajeva krv. Onda se okrenuo prema kući i urliknuo: "Afrodita!. Sveti Spiridone! Kako je to vino!.. strašno vruće o tolko vruće da se i flaša istopi. rekao je i izvukao iz džepa sićušnu." Uzdahnuo je duboko. a oči čvrsto sklopljene. E. Afroditaaa. sve se živo uspavalo. "Evo o tebe zanimaju mala božija stvorenja. rekao je. ali bez uspjeha. Smatrao sam nepristojnim da ga budim i već sam razmišljao vrijedi li truda čekati da se sam probudi ili bi bilo bolje da odem i pustim Leonoru da me nasmrt ugnjavi. "Aaa. bilo mu je bezizražajno.

lordiću. Stropošto se dolje. ufatiš škorpiju." Razgovor je skrenuo na druge. uzdahnuo je. Joj.. Podsjetile su me na pun mjesec. zatrudnijo. Joj! Grozno je bilo. "Poznavo sam jednom nekog čoeka. otresao mrve s krila. i iznijela limeni poslužavnik na kom je bila flaša vina. nastavio je. ""To je otrov. primijetio sam nešto čudnovato. A za slučaj da možda ipak podijelim nešto vina s nekim prijateljem pa zaboravim na opasnos. probijao se kao trbušasti lovac kroz šumu mahovine. Ovdjeoondje." Janis je zastao kod ovog psihološki značajnog trenutka kako bi pljunuo preko zida i smotao još jednu cigaretu. ko kad perce pa'ne. isto tako zanimljive predmete i poslije otprilike jednog sata ustao sam. vodom razblaženo do nježne blijedoružičaste boje. okruglaste mrlje. "ja ti nikad ne idem gore. štrpne ga škorpija.." Dok sam pokušavao svariti to čudno objašnjenje. svaka velika kao novčić. prepun života koji me opčinjavao. pa ti pronađe zgodno mjesto pod nekakim mirotama. zašto je bilo neophodno da se škorpija pohrani u ulje.. Janis se grohotom nasmijao i obrisao brkove. "Vis ovo?" zapitao je Janis. taman i pun svježine. ako te ikad gricne neko od njezine braće il sestara (a dabogda te Sveti Spiridon sačuvo ootoga). Lijeno sam se upitao šta li ih je moglo napraviti. Rodžer je išao uza me. "Zato". kao da ga nije ni prekidao. Jedan krhki puž čučao je na izdanku mahovine i o nečem razmišljao dok je čekao večernju rosu. zavalio se. maslinama i smokvama. Rodžer je svoje sve pojeo. i bio je mrtav.. Al dok je spavo. znatiželjno. jer je primijetio grožđe. po zelenoj plišanoj površini mahovine bile su razbacane blijede.. Janis i ja pili smo vino. Jedan debeli crveni pauk. i gotovo. Kad smo završili. odluči da malokice ocpava. kad se probudijo. živu o u flašu s uljem. i jeli u tišini. da spavam. 'Ues. sto posto mrtav. viđen iza gustih oblaka o blijedi krug koji kao da se pomjera i mijenja. nikog. ha. I to će ti tako izlječit ujed da neš imat ništa više nevolje nego kad te trn ubode. vrč s vodom i tanjir s hljebom. vazda nosim škorpijsku flašicu sa sobom. "Pa dobro. Pustiš je da se lagano krčka na tijanoj vatrici o pustiš je da krepa u ulju. neodaleko od puta. pošto mu je stomak bio vruć od vina. Ondak je metneš živu opazi dobro. poput izmaglice u zlatnom ulju. čoban ko i ja. Uprkos svojim bezubim desnima. Janis je otkidao ogromne komade hljeba i glasno ih žvakao." Janis je uzdahnuo duboko i potišteno dok je uvftao flaošicu ulja među prstima. Konačno. sjeli smo pored rnahovionom obrasle padine i podijelili voće... prevrnuo sam se potrbuške i uhvativši se rukama za bradu počeo istraživati padinu iza sebe.. pustiš drago ulje da upije otrov.. Sićušni zeleni skakavac dugog lica punog čežnje sjedio je i razdraženo trzao stražnjim nogama.. mrtav. zahvalio starcu i njegovoj ženi na gostoprimstvu. a oči su mu bile prikovaone za moj džep.. jes bilo strašno za pogledat! Od tog jednog sitnog ubooda glava mu je natekla ko da mu je mozak. pa je poletijo prema selu. i on ti jednom ode na neko slavlje u daleko jedno selo. moraš to mjesto istrljat s ovim uljem." Upitao sam. Nioje bilo nikog da čuje njegovu ciku i pomogne mu. Ova je bila puona'puncata. po kom su se protezale duge večernje sjenke. kad smo pošli u polje. Kad se vraćo. da ti rečem. od čega bi mu naborani vrat zabrekao.čuperku. eno tamo.. Bio je to mikroskopski svijet. Ufatio ga stravičan bol. ufatiš je živu. ne veći od glave šibice. zboranog lica. jedna škorpija ispuza ispod lišća i upuže mu u uho. iako sve vrijeme provodiš potrbo ške u lovu na baš 'vakve životinjke? Ha?" Bio je izuzetno raospoložen. a onda gutao velike zalogaje. Sićušna škorpija ujela ga u uhu. Nikad ne znaš šta ti može valjat. u brda. i to ima da je uloviš polakice. iz kuće se pojavila Afrodita. priohvalio grozd krupnog grožđa kao poklon za rastanak i upUotio se kući. "Ne znaš. Bože me prosti. Jurco je i vrišto izmeđ maslina. Sirotan se bacako u samrtnim mukama. A ondak. Bile su suviše nepravilnog oblika. Bile su tako blijede da su se mogle primijetiti samo pod izvjesnim uglovima. "Žalosna ti je to priča.. suviše razbacane da bi mogle biti tragovi neke . cvrc!. Ja sam pijuckao s^oje koošpice i sa zadovoljstvom zamišljao razbujali vinograd koji će izrasti baš na tom mjestu. Kao prvo. s košpicama i svim ostalim.. tako je". čupo se za glavu. Dok sam posmatrao pauka kako polagano napreduje. dolje u dolini. pomno obrisao brkove i nastaovio razgovor. al nije stiogo. tako mlad. crvenog kao sjeme šipka. Nakon što smo završili s grožđem. Našli smo ga sutra. kad smo pronašli jedan maslinjak.

. "Sad ću biti u stanju da ovaj problem povjerim tvojim stručnim rukama. ali ništa nisam vidio." "Aaa!" kazao je Džordž. Međutim. Teodore".. jer se cijeli krug podigao poput zaklopnih vrata na podu. Međutim. hoću reći. Osjetio sam da smjesta moram do kraja istražiti taj problem. Gledao sam tako dolje. padne njemu. Ivica vrata bila je pričvršćena za rub tunela malim svilenim poklopcem koji je služio umjesto šarki. "Hoću reći. Zastao sam na pragu. Teodore. niz svileni tunel... rekao je. "šta misliš da je prouzrokovalo te čudne tajne prolaze?" Teodor je sastavio ruke iza leđa. Dok sam blenuo. predložio je iskušavajući me. Uzeo sam vlat trave i njorn bocnuo ivicu jednog od tih krugova." Propinjao se i spuštao na nožnim prstima. moguće je i da griješim. Doozvao sam Rodžera koji je bio zauzet pokušavajući da iz korijena iščupa jednu maslinu. a onda me pogodio prodornim pogledom. za razliku od Džordža." "Teško bi se moglo reći da su stručne. U stolici pored njega sjedio je jedan lik za koji sam. propeo se nekoliko pUota na nožne prste. "Čini mi se više nego vjeroovatno da su to oni. "Hvala Bogu da si ti ovdje. ovo je doktor Teodor Stefanidis". a onda sam Džordžu ispripovijedao o čudnim gnijezdima koja sam pronašao. Onda smo ostali stojeći u nelagodnoj tišini. oivičena svilom i to s urednim koso urezanim rubom što se sasvim lijepo uklapao u usta svilom oivičenog okna koje su ta vrata skrivala. Rukovali smo se. živahno koraknuo preko sobe i ispružio veliku bijelu ruku. ekscentričan ljubitelj prirode. a onda se ozbiljno zagledao u pod. Pomislio sam da se vjeorovatno radi o nekoj vrsti ose. bradonja ustao. hmm.. napokon sam gurnuo travku nešto niže.. silno zaprepašten. "Paa. zbunjen. Ostao je nepomičan. mnogo jače. nisu ličile na tragove.životinje o i šta je uopšte bilo u stanju da hoda uz skoro okomitu padinu na tako nasumičan način? Osim toga. "Izuzetno mi je zadovoljstvo što smo se upoznali". dok su mu čizme protestvujući škripale. ali je. ali još nikad nisam čuo za osu koja gnijezdo obezbjeđuje tajnim vratima. očigledno se obraćajući svojoj bradi. Otići ću dolje i pitati Džordža zna li on koja je to tajanstvena životinja. ako neomate ništa pametnije da radite i ukoliko ..." Sto sam mogao učtivije rekao sam kako mi je drago. "Ceri.. a onda mi se stomak zgrčio od silnog uzbuđenja. Bocnuo sam ponovo. A ono što tebi ne padne na pamet. Već sam pomislio da je mrlja uzrokovana nekim čudnovatim načinom na koji mahovina raste.". Kao da je moja travka pronašla nekakav skriveni izvor." Izvinio sam se što upadam. čini mi se da sam ih pronašao nekih trideset ili." promumlao je čovjek po imenu Teodor obarajući sebi cijenu. "Pa. on je bio besprijekorno odjeven u sivo flanelsko odijelo s prslukom. a Džordž me zlurado odmjerio.. "Na osnovu radosnog lica i brzine s kojom si uletio zaključujem da nisi došao na dopunske časove. Teodore". zurio u tu nevjerovatnu kuću i pokušavao zaključiti koja ga je životinja mogla napraviti.. hmm. rekao je. sramežljiv pogled blistavih plavih očiju. kazao je Džordž. rekao je Teodor. Tek tad mi je postalo jasno da Džordž ima društvo. On je. rekao je on obraćajući se svom bradatom drugu. i bacio na mene hiotar. ha?" "Tako je". kao i ti. a ja sam odgovorio kako je i meni poosebno drago što sam ga upoznao. Zurio sam u to veličanstveno djelo i pitao se šta ga je. Stigao sam bez daha do Džordžove vile. snježnobijelu košulju bez traga mrlje... na prvi pogled. čvrste čizme izglancane tako da ste se mogli ogledati na njima. na moje iznenađenje.. rasprskavajući se od potisnutog uzbuđenja. Dugo sam tako sjedio. dok nas je Džordž posmatrao i cerio se. zaključio da mora biti Džordžov brat. četrdeset vrsta za sve vrijeme koje sam proveo ovdje. a onda smo se živahnim trkom otisnuli nizbrdo. da to u stvari i jesu zaklopna vrata. blago škripe^ ci. kad kažem uobičaje^ na. ali još uvijek nije bilo odgovora. "On je stručnjak za skoro sve što ti padne na pamet. ukusno izabranu ali sumornu kravatu i duboke. nemarno pokucao na vrata i sunuo unutra. hmm. dobacio je konačno. ovo je Džerald Darel. "Dobro veče!" pozdravio me. jer je i on nosio bradu. "meni se čini da se vjerovatno radi o jazbinaoma paukova jamara.. moglo napraviti. pobogu. "Paukovi jamari.. shvatio sam. a riječi su iz njega izlazile pola^ gano i pažljivo. to je jedna vrsta pauka sasvim uobičajena ovdje na Krfu. "Možda bismo o ako nisu predaleko o mogli otići i to usotanoviti".

" Zagrebao je palcem po bradi." Kad smo se odvojili od prilično glatkog puteljka i krenuli uz kamenu kozju stazu.. "Hvala ti na izvrsnom čaju". "daphnia magna. Hmm. "Tako je. hmm. E sad. hmm. prostrijelio me hitrim pogledom i nastavio: "Pauk. Ako jeste.. da. "Do viđenja". Ili mOožda on proizvodi neku vrstu. opet. ma kakvi.. dobacio je Džordž. a zatim se ponovo otisnuo niz stazu. rasklopio ga.. "No izgleda da ova nije nastanjena. Kad smo stigli do mjesta gdje se staze račvaju.. pun ozbiljnosti. ili. da!" rekao je Teodor.. prijateljima. naravno. ali njegova je upola manja." Iz džepa na prsluku izvukao je sićušni perorez.... da se oprostimo". s nekakvim sjajem i borama'Smijalicaoma. dobro. zaklopna vrata. u stvari ne baš daleko." Uzeo je uredan mali polucilindar i stavio ga na glavu pod pravim uglom.." Okrenuo se i teškim korakom odgegao niz brijeg." Vjerovatno sam izgledao zbunjen. a braoda mu se nakostriješila. Teodor se škiljeći zagledao ispod sebe. najzagonetnije kako ženka zna kad se mužjak približava.. "pošao sam u posjetu nekim Ijuodima. rekao je Teodor. MogUoće je. hmm. ženka greškom ne poždere.. pjeovušeći za sebe.." Šuteći smo se spuštali niz brežuljak. rekao je Teodor. zastao je za trenutak i zagledao se u njega. jasno.. a onda je ispružio ruku i svečano smo se rukovali. da se poonovo sretnemo.." Zapiljio je niz tunel. "Aa. on moora preći preko mahovine do vrata." Glas mu se blago otezao u upitnom tonu. hmm. "Baš sam se spremao da krenem i sasvim mi odgovaora da se vratim tim putem.nije predaleko.. jer možda u ovom jarku ima nečega. rekao je. duhovita usta koja su vrebala iza pepeljastožute brade.. hmm. "Očekujem.. Na vratima je ispružio ruku i kratko se rukovao sa Džordžom. ali on je koračao za mnom s nesmanjenom krepkošću i jednako pjevušio.. svojim nožicaoma. hmm. ispod kojih su njegove oči. pauk... "Hmm". mlataorajući štapom i bacajući . krišom sam ga proučavao. neku vrstu zvuka kooji ženka prepoznaje. presiječem kroz maslinjake i stignem u Kanoni. nije mi ni na kraj pameti". "A'ha. Dok smo hodali. prodorno posmatrale svijet. Postojano je zurio u svoje čizme još jedan trenutak. naravno. a ja sam se često pitao kako to da ga. znate.. rekao je.... lijepo oblikovan nos.. "Sigurno. Rekao sam da su paukovi samo malo uzbrdo. prije. čeka u jazbini dok neki insekt o muha ili skakavac ili nešto slično o slučajno ne naiđe. iskoči iz rupe i hvata ta stvoreonjca.. "U većini slučajeva. da". jako su neobični. jer se on zaklackao na vrhovima nožnih prstiju. kad mužjak dolazi u potrazi za ženkom. rekao je i odmarširao staozom pored mene.. rekao je zureći u svOoje čizme. "Cteniza. Muožjak pravi sličnu jazbinu.. Teodore". "Ne daj mu da te vuče okolo. da su odjeci njegovih koraka drukčiji.. Teodor je dobijao napaode akutne nelagodnosti koja kao da ga je obuzimala svaki put kad bi se pozdravljao ili opraštao s nekim... jer će inače oštetiti vrata ako ih pokuša otvorioti nasilu. nježno uvukao sječivo ispod malih vrata i otklopio ih. Imao je prav. Šteta." Za trenutak smo stajali u tišini. kandžicama. Konačno smo stigli do onog sjetnog maslinjaka.. puhnuo niza nj. i to tako žilavo da čovjek mora biti oprezan... Čak je jednostavnije da. pa sam ga poveo do strmine i pokazao mu tajanstvena zaklopna vrata. Kad smo stigli do jednog jarka punog ustaojale vode. "Hmm. Za mene je. ravne. prilično čupave obrve. rekao je raspoloženo. "Tako je.. Koračao je energično.. "Zadovoljstvo mi je što sam se upoznao sa vama. rekao mi je. naravno.. ovo su jazbine ženki.. "Hmm". Pa. ponovio je. to su jazbine paukova jamara". a zatim pustio da vrata ponovo padnu na svoje mjesto." Primijetio sam da je to najčudnije neimarsko djelo koje sam ikad vidio. "Nažalost".. "A'ha". rekao je. rekao sam da ga tu napuštam. hmm. "Ne želiš valjda da te natjera u galop po brdima i dolinama?" "Ne. tako da nisam ponio vrećicu za skupljanje. očekivao sam da se Teodor na ne^ ki način pobuni. to stvo' renje se drži za. Izgleda da su u stanju procijeniti je li insekt dovoljno blizu da bi ga ulovioli.

Prvo.S. astronomiji. ne uvećava baš mnogo. dijelila moje oduševljenje zoologijom. Drugo. Bio je to dogovoreni sastanak. Dragi moj Džeralde Darelu. požurio sam kući kroz polja na koja se navlačio mrak da porodici ispripovijedam o svom novom otkriću i o susreotu s Teodorom. bio sam strašno polaskan kad sam uvidio da se prema meni odnosi kao da sam njegovih godina. Teo Stefanidis P. Ako u četvrtak nemate ništa pametnije da radite. ŠESTO POGLAVLJE Blago proljeće Za vrijeme posljednjih dana umirućeg ljeta i tokom cijele tople. Sigurno neće biti za mene? Mora da je posrijedi greška. on je bio jedina osoba koju sam dotad sreo a koja je. Poslije našeg razgovora od prije neki dan. naoime. upravo tako treba izgledati prava soba. pauk jamar doživljava zvuke? Mogao sam zamisliti da se puž vuče preko njegovih vrata kao flaster koji se polako odljepljuje. Svidio mi se i zbog toga. zvučale bi kao parni valjci. a njuška mu je bila okrenuta prema nebu kao kod psa koji zavija. dok se na prozorskim pervazima protezala svečana povorka tegli i flaša koje su sadržavale sićušnu slatkovodnu faunu što se kovitlala i trzala između nježnih listića zelene vodene trave. Na suprotnoj strani . hrapav zvuk. između njih su bile zbirke priča o duhovima i krimići. Po mom mišljenju. poslije čega bi uslijedila pauza dok ne opere nožice o tup. a onda bih Vam mogao pokazati neke od mojih dijapozitiva s mikroskopa. folkloru i sličnim čarobnim i razumnim predmetima. kako izgleoda.oko sebe pogled pronicljivih očiju. jer se dva dana kasnije Lesli vratio s puta do grada i uručio mi jedan paketić. Bio sam opsjednut činjenicama koje mi je ispričao o paucima jamarima: samom mišlju da nekakvo stvorenje čuči u svilenom tunelu i drži vrata zatvorena skvrčenim kandžicama dok osluškuje kretanje insekata po mahovini iznad sebe. Okrenuo sam ga i ugledao svoje ime ispisano urednim. Unutra je bila mala kutija i pismo. izgledao mi je kao strašno važna ličnost. zaoključio sam. ispostavilo se da sam po' griješio. naučenjak. a onda sam se polako uputio prema vili. mikroofotografija. Zidovi su bili gusto načičkani visokim policama s puno knjiga o slatkovodnoj biologiji. dnevnika i bilježnica. paukovskim rukopisom. Muha bi tupkala nalik živahnim mlazovima. imao sam loše mišljenje o svakom sa strane ko bi pokušao to da učini. Tu i tamo. zapitao sam se koliko bi Vam bilo od koristi kad biste prilikom Vaših istraživanja lokalne prirode posjedovali neku vrstu sprave za uvećavanje. prostoriji koja je naišla na moje puno odobravanje. Sa najljepšim željama. Svakog četvrtka krenuo bih u grad sa Spirom. Na jednoj strani sobe stajao je masivni radni sto na kom su bile naslagane gomile knjiga s nalijepljenim izrescima iz novinskih članaka. vlažne zime koja je uslijedila. a Le Fanu s Fabrom u biblioteci koju sam smatrao savršeno uravnoteženom. naravno. jer bi se teško jedan veliki naučnik mučio da meni šalje pakete. Međutim. pitao sam se. koji ne bih propustio ni za šta na svijetu. "Sreo sam se s onom bradatom momčinom". "znaš." U nevjerici sam zurio u paket. botanici. U stvari. možda biste marili da navratite na čaj. pošto je on očigledno naučnik od velikog ugleda (a to sam mogao zaključiti po njegovoj bradi). čaj s Teodorom postao je za mene događaj sedmice. On. Stoga Vam šaljem ovaj džepni mikroskop u nadi da će Vam biti od koristi. dok bi manje o buobamare i njima slične o po svoj prilici brujale preko mahovione nalik dječjim automobilima na navijanje. Na jednom prozoru čučao je Teoodorov teleskop. Stonoga bi zvučala kao konjički eskadron. Rekao mi je da je ovo za tebe. kako moja porodica nije sa mnom razgovarala s visine. dok su mi se džepovi cijepali od kutija za šibice i epruveta s raznim uzorcima. Opčinjen ovom mišlju. onaj delija. Kako. Tako je Serlok Holms stajao rame uz rame s Darvionom. medicini. Vaš srdačno. kao oštrač noževa na poslu. ali otkrićete da Vam je dovoljan za radove na terenu. Teodor bi me dočekao i poželio mi dobrodošlicu u svojoj radnoj sobi. ali sam nekako osjećao kako on po svoj prilici neće imati mnoogo vremena za mene. Bio sam u isti mah i zbunjen i oduoševljen Teodorom. rekao je lakonski. Ali Teodor je sa mnom razgovarao ne samo kao da sam odrastao nego i kao da posjedujem znanje ravno njegovom. Poderao sam papir što sam brže mogao. Posmatrao sam ga dok nije nestao sa vidika. Nadao sam se da ću ga ponovo vidjeti. Veće bube. rendgenskih ploča.

skoro bi se moglo zaključiti da je riječ o ljudskom licu. znate. hmm.. sasvim je moguće da će neka forma života biti pronađena... ševrdali smo od jednog predmeota do drugog.. hmm. Nema na čemu.. sjajni poput svraka. a kišne kapi tjerale su jedna drugu niz prozorsko okno nalik prozirnim punoglavcima. zanimljiviju dimenziju. pa bih se nevoljno digao da pođem. s repom nalik izdancima vrijesa.. mogli smo se posvetiti nečem važnijem... epe/'ra/asc/ata. a prepečeni hljeb u rastopljenoj kopreni od putera. odmah ću podesiti mikroskop. Po mom mišljenju.. Na policama za knjige zjapile su sve veće praznine kako smo izvlačili jedan po jedan tom da se sa njim posavjeotujemo. Imam ovdje jednu knjigu koja daje izuzetno zanimljiv prikaz o vampirima u. rekao bi Teodor drmajući mi ruku.. ovo je jedna od predivih žlijezda baštenskog pauka ili pauka krstaša. na proljeće.... ovo ovdje je ciklop. Sami mikroskopi.. "Aoha! Zanimljivo da ste to pomenuli.. nema razloga za pretpostavku da će bilo koji oblik života biti istovjetan sa. ne.... onda.. pa bi se sa mnom rukovao onim sebi svojstvenim pokretom o oštri trzaj ruke prema dolje. hmm. nasred onoga 84 što bi bilo njihovo čelo. znate. Kao što znate. Potpuno zaneseni.. njega sam ulovio prije neki dan... Veooma zanimljivo. Bosnio Izgleda da ondje lokalno stanovništvo.. hmm.. Imali su zadatak da kuju željezo za Hefesta.... a oči žarile od oduševljenja pri svakom novom predmetu koji bi uplovio u naš razgovor.. hmm. Vidimo se sljedećeg četvrtka. "Bilo mi je zadovoljstvo što sam ovo vrijeme proveo s vama. šćućuren izavolaona. udubili nad mikrosokopom. a s obje strane (obješene kao vreće s bijelim lukom na magarcu) ukazale bi se dvije velike kese zabrekle od ružičastih perli. sad. Hoću reći..." Stigao bi čaj.. bili su smješteni pod nizom kupola od stakla nalik pčelinjim košnicama. Teodor bi imao knjige koje su mogle. kao što vidite... "Do viđenja".." U sjajnom krugu bijelog svjetla pojavilo bi se neobično stvorenje kruškolikog tijela. možda bismo mogli zajedno ići u šetnje....tophyllus fasciatus. na toj planeti.. uredan i na svom mjestu.... nipošto. a svaki od njih imao je po jedno oko.. a blagi dašak pare dizao se iz njuške čajnika. cyclops viridis... Ima nekoliko izuzetno zanimljiovih jaraka u Val de Ropi." Teodor je sjedio. s dugim pipcima koji su se ljutilo trzali. u mitologiji starih Grka kiklopi su bili rod džinova. brada mu se kostriješila.. kišom sapranim ceSotama. nedaleko od Govina. a ja sam sanjao o proljeću koje će doći i .. hmm. Evo ga!.. "Kako ste?" zapitao bi Teodor. Spiro. Samo trenuotak. Pošto bismo obavili formalnosti. Meni se njegovo znanje činilo neiscrpnim..... ne.... ako nam ikad pođe za rukom da tamo stignemo. praznovjerje. čudno! A! Evo ga! E.." Tako bismo se. a ja sam marljivo kopao po tom rudniku... Kad se vrijeme proljepša. kad nije bio u stanju da odgovori na moje neomarno nabačeno pitanje. da. šoljice su blistale. kao kad pomorac provjerava čvor na užetu. ". Ne. hmm.. zaokupljeni i sretni.. ". da ga ciklopi imaju..je dubokim glasom pjevušio.. imao sam ovdje još jedan. zar ne? E. Samo da je stavim u akvarijum. moći ćete sasvim jasno vidjeti jaja.. Teodor je svemu davao novu. svoje dijapozitive neposredno prije nego što ćete doći i naišao sam na jedan koji bi vas mogao zanimati. hmm. On je bio zlatni rudnik obavještenja. dijapozitiv. Naposlijetku bih čuo Spirinu sirenu na ulici ispod nas. hmm. i polako i pažljivo žvakao svoj prepečeni hljeb.. u odijelu od tvida.sobe bio je stočić s mikroskopom i moćnom zglobnom svjetiljkom koja se kao ljiljan nadvila nad pljosnaote kutije u kojima su bile smještene Teodorove zbirke dijapozitiva. To je ženka s vrećicama za jaja... kao da sam savršeni neoznanac. da se vidi šta možemo naći. do videonja. No..... samo praznovjerje. sad. a hrpa knjiga pored nas neprekidno je rasla. To je snimak usnih dijelova paocovske buhe. postoji nekoliko vrsta ciklopa ovdje. hmm. dobro.... Bez obzira na to o čemu se radilo.. "E. hmm. Odmah ću podesiti.." Spolja bi topli vjetar lupkao kapcima koji su škripali. Hoću reći.. hmm. nemoguće je sa sigurnošću tvrditi da nema baš nikakvog života na Marsu. ne.. imaju jedno jedino oko postavljeno nasred čela... na Krnj.. u drugu ruku. cera.. Kod seljaka u okolini Soluna postoji slično..međutim. Pa... kad bude manje vlažno.. Vidite?..zovu se ciklopi zato što.. znate... kolačići su čučali na jastučićima od krema." Dok smo se vozili natrag mračnim... "Pregledavao sam.

a on bi između pojedinih strofa zastao da obavijesti svakog iz porodice ko bi se slučajno zatekao u blizini da proljeće o za njega o ne znači početak nove godine nego smrt stare. u bljesku ptičjih krila i sijevanju tamnih. Čak su se i drevne masline. Kratki. Grahorica. čije su latice izgledale kao natopljene u vinu. za Majku je proljeće značilo beskonačne izložbe svježeg povrća s kojim je mogla vršiti eksperimente i raskoš novog cvijeća koje će je oduševljavati u bašti. okitile hrpama sićušnih blijedožućkastih cvjetova. Iz kuhinje je bujicama tekao silan broj novih jela. bistrih očiju seoskih djevojaka. a mjesec tako krhak da je tek pogdjegdje posipao more srebrnim tačkama. uzovraćao je Lari ulizivački. Novo u svemu tome bila je činjenica da je odabrala tako pristupačno mjesto za uklanjanje svojih posmrtnih ostataka. "Bila bi uvreda za tvoju kuhinju kad bih jeo manje". Voštanožuti šafrani pojavljivali su se u velikim bokorima. "Zašto toliko jedeš ako ti smeta. S martom je došlo i proljeće i ostrvo se ispunilo cvijećem. grozdovi zumbula podizali su pupoljke kao bombone jarke purpuronocrvene boje. žuljeviti od rada. ali su ona obično bila Bogu iza leđa. U seoskim kaofanama vino je izgledalo crvenije i nekako jače. to je imalo suprotan efekat. "To je loše za zdravlje. jer nijedno nije bilo naviknuto na teška grčka vina. gulaša. Lari je to veče proveo pjevajući sve turobnije i zlooslutnije. s tim što bi često zastao da se osvježi. Grob. kad bi je Lari ostavio na miru. zdepasti prsti. Proljeće je na porodicu utjecalo na različite načine. Pod mirtama. izvijene i nagrizene hiljadama proljeća. pikantnih predjela i karija. topli vjetar i zimska kiša kao da su izglancali nebo okad je stigao januar. Konačno. prebirali su po žicama gitare s čudnom nježnošću. koja nas je s fenjerom dočekala na vratima vile. Prezreo je najjednosotavniji lijek o da jede manje o pa je umjesto toga nabavio ogromnu limenu kutiju sode bikarbone i svečano. prilično nas je zaprepastila Majka. dušo?" pitala ga je Majka. Prošaoravao je svoje napade rada svirajući nasumice na tom instrumentu i pjevajući elizabetanske ljubavne pjesme blagim tenorom. Kad smo se vratili. Međutim. Lari je počeo patiti od loše probave. nažalost. podizale su cvjetove od slonovače. Obavijestila nas je. krhke i neotporne na vjetar. pa su ljubavne pjesme postajale sve turobnije. mirisnije i egzotičnije od prethodnog. istim onim plavetnilom kojim zrače sićušni plamičoci što u jamama za pravljenje ćumura gutaju panjeve maslina. uzimao po kašičicu. postaje širi sa svakim godišnjim dobom. a puni glasovi dizali se u zapjevajućim. očaravajućim pjesmama. Jedne večeri nas troje smo izišli i ostavili Majku i Larija nasamo. koje su izgledale kao tek emajlirane. Proljeće se vidjelo u sjaju latica. Zore su bile blijede i prozirne sve dok sunce ne bi izišlo o uvijeno u izmaglicu nalik džinovskoj čahuri svilene bube o i kupale su otok nježnim cvatom zlatnog praha. kako želi da je sahranimo ispod ružinog grma. Anemone. neveni.o svim čudesnim stvorenjima koja ćemo Teodor i ja uloviti. sijalo je čistom nježnomodrom bojom. ubacivala se Margo. kao da je neko udario u kakvu ogromnu žicu što sada ječi.. Majka je inače provodila veći dio svog slobodnog vremena birajući mjesta gdje ćemo je sahraniti." . kao što priliči njihovom poodmaklom dobu. dok mu nije pošlo za rukom da i sebe i Majku utjera u napad akutne depresije. pa smo zamišljali pogrebnu cortege3 kako se iznurena ruši pored ceste davno prije nego što stigne do groba. To bi ubrzo prouzrokovalo sjetno raspoloženje. no. čorbi. Čempresi što su se njihali i šumili za zimskih vjetrova sad su stajali uspravni i glatko se ocrtavali prema nebu. čapljezi i stotine drugih preplavili su polja i šume. hrkale su ushićene horove kroz raskošnu travuljinu. skromnih a ipak otmjenih. Sve živo čulo je taj zvuk i odgovorilo na njega. poslije svakog jela. a svako je bilo bogatije. Nije to bilo ravnodušno proljeće: cijelo ostrvo treperilo je njime. Pokušali su pomoću vina ublažiti svoje stanje. mirisima i treperenjem novog lišća.. izjavio bi i zlokobno udario u gitaru. prekriveni magličastim ogrtačem zelenkastobijelih šišarki. a sjeta cestara česmine ispunila se nejasnom izmaglicom hiljada plavih perunika. izbijajući između korijenja drveća i valjajući se niz obronke. Noći su bile spokojne i svježe. "Strašno si se ugojio'. Laori je kupio gitaru i ogromnu bačvu jakog crnog vina. precizno i dostojanstveno kao prava dama. U jarcima punim vode žabe.

Spiro?" upitala je. Naposlijetku bi se pojavila. šta tu ima. nije bezbjedno da gospoojica Margo pliva s njim." . gospojo Darel. Ili. dok se konopac za rublje uvijao pod težinom tek oprane odjeće. "Gospojica Margo. pa bi pjevušeći otplovila iz kuće na sunčanje u maslinjaku ili bi sišla do mora da malo pliva. koji ju je oduvijek zaokupljao više od svega na svijetu. "Ne. Porodica je na smjenu zavijala i treskala po vratima. "Muškarcem? Oh. a kad bi se već jednom zabila unutra. "Sta je s njom?" Spiro je sav unezgođen pogledao oko sebe. Gomile svježe opranih haljina ispunile bi njenu spavaću sobu.. Zatim.) o povorka. Spiro je bio taj koji ih je otkrio. u kuhinji. o njojzi se radi".. ali treba malo vremena. Na Margo je proljeće uvijek djelovalo loše. sva blistava i besprijekorno čista. 89 on je bdio nad njom s iskrenom brigom kakvog bernardinoča i bilo je jako malo toga što je mogla učiniti a da Spiro ne sazna. "Zaime Boga. On će je zaklat. Njen lični izgled.) "Za ime Boga". je lotako." Prilikom sljedećeg obroka. još nisam probala. "Popričaću s Margo o tome. "Sta je sad posrijedi. u šta nas je gorko iskustvo naučilo da apsolutno ne vjerujemo.. rekla je Margo iskreno. "Grozno mi je krivo što vam ovo moram da reknem." 3 Cortege (fr. znala sam". hmm. prev. jer je osjećala o kako nam je kasnije sama rekla o da nas to neće zanimati. Mati?" "Stvarno izgledaš kao da si nabacio koji kilogram". gospojo Darel. tako da je to više nije brinulo. Koja je dijeta dobra. rekao je Spiro turoobnim glasom. Moraćete se pomiriti s činjenicom da ću vas napustiti već u cvijetu mladosti pateći od usaljenog srca. duboko uzdahnuo i istresao joj novosti. ima ona s kuhanom ribom i crnim hljebom. Moraću na dijetu. Margo?" "Pa". 'Ja već neko vrijeme primjenjujem ovu sa sokom od naranodže i ona čini čuda od mojih bubuljica. rekao je Lari čvrsto riješen. uzviknuo bi Lari nerazborito.." "Dobro. satjerao je Majku u ugao. priznala je Majka i kritički ga odmjerila. I. Ti ćeš biti kriva ako dobijem čir. i ta je dobra. "al sve mislim da biste morali znat. "Ti me stalno dovodiš u iskušenje s ovim miomirisnim đakonijama." "Ne". vrtjela se po vili tegleći naramke donjeg rublja ili flašice s mirisima. Spiro". eto šta će napravit od nje. "Nisam se ugoojio. pretvarao se skoro u opsesiju. rekla je Margo i bacila se kao nadahnuta na svoj omiljeni predmet. "Al. Jednog jutra. 'Uel znate da se ona sastaje s jednim muškarcem?" zaopitao je drhtavim šapatom. "Neću ih primijeniti ako to podrazumijeva da se kao neki kopitar žvakanjem probijam kroz mjerice sirovog voća i povrća. kao mjeru predostrožnosti uzeo je ogromnu količinu sode bikarbone prije jela." Majka je u međuvremenu prilično navikla na Spirino zaovjereničko držanje kad bi došao da joj izruči određena obaovještenja o porodici. Pjevajući kreštaovo i raštimano.. "mogao bi pokušati s narandžinim sokom i salatom. jestel znali da je on Turčin?" zapitao je Spiro svirepim glasom od koga se krv ledila u žilama. naravno. junački je slagala Majka. S neuobičajenom skromnošću nije obavijestila nikog od nas o svojim čestim kupališnim sastancima s tim primjerkom. a jedina satisfakcija bilo je uvjeravanje da je još malo pa gotovo. uzviknuo je Lari iskreno se zgražajući.. Nemam pojma kako ta izgleda. "S Turčinom?" rekla je Majka nekako neodređeno. da. a onda se žalio kako hrana ima neobičan ukus. Za njenu dobrobit. gOospojo Darel". Takomi Boga. "i to su ti dijete?" "Bome jesu i sve su jako dobre". ima i ona s mlijekom i sirovim povrćem.. Svaki čas bi ugrabila priliku da suone u kupatilo u vrtlogu bijelih peškira. Za vrijeme jednog od tih izleta upoznala je jednog pretjerano privlačnog mladog Turčina. A šta tu ima ružno?" Spiro se užasnuo. nisam znala da je Turčin. (Prim. ružno? Pa on je Turčinl Ne bi ja vjerovo nijednom kučkinom sinu Turčinu nisjednom curom. pretvorno se obazro oko sebe kako bi se uvjerio da ih niko ne prisluškuje."Glupost!" uzviknuo bi Lari zabrinuto. "Ti si kriva za to". bilo ju je nemoguće istjerati isto kao otrgnuti priljepak sa stijene. rekla je Majka tješeći ga. ta je strašno dobra.. zagrmio je.

danonooćno." "On izvrsno pliva". a ostalima je porazbacao darežljivost svog osmijeha." Delikatno je srknuo čaj i s odobravanjem odmjerio naša lica ispunjena strahopoštovanjem." "Gluposti.. objavila je iznenada Ma. "Stvarno?" rekla je Majka.. "Hoćete čaj sa šećerom? "Hvala. od ječma. Lesli i .. predložila je da se mladi Turčin dovede na čaj. molim. ako on išta napravi gospojici Margo. Kad jašem konja. uzvratila je Majka neodređeno. "Možete misliti da se toga sjećam kao da je juče bilo. to su škotski. ubacio se Lesli nerazgovijetno. da li da pođem?" upitala je Majku. "Baš krasno što ste navratili. valjda. Napooslijetku se Turčin okrenuo Lariju. objasnio je. bez straha. "Odmor? Nevjeorovatno!" "I ja sam jednom bio na odmoru". "On piše li piše. toliko sam puta poželjela. Nastupila je pauza.ooMargo nam je toliko pričala o vama. dušo". uvjerio ju je Spiro svesrdno." "To će ti biti baš veselo veče".. Majčinu ruku pritisnuo je na usne kao da jo) udjeljuje neku počast." Majka je nervozno zazveckala priborom za čaj i zag'eodala se u njih dvojicu. dušo". to je. odgovorila je Majka i dodala čvrsto riješena: "Samo mu kaži da i ja idem. ispostavilo se da se radi o visokom mladiću s pomno istalasanom kosom i blistavim osmijehom pomoću kog mu je polazilo za rukom da sagovornioku prenese minimum duhovitosti i maksimum uobraženosoti. "Ma nemoj?" rekao je Lari pakosno. ne znam za strah. "Jako ljubazno". "Pa njeomu će se to učiniti tako čudnim. odjevene kako pristoji.. u porodici diže. Majka je tu stvar pomenula svojoj kćeri i to na način koji je nešto manje ledio krv od Spirinog. Kad je Turčin stigao. U stanju sam da kraljevski jedrim brodom usred tajfuna."Samo sam mislijo da trebate znat. primijetio je Turčin. "Mislim da su Turci u velikoj meri naučili na družbenice mladih dama i tome slično. Bio je uglađen i samodopadljivo hladnokrvan kao mačor u februaru. primijetio je Lari.. Majka. kao i kod mnogih drugih stvari. Majko. Lari. samo kad bih pokušao". kao da je to nešto jedinstveno. Postupajući po primljenim obaveštenjima. Margo je odjurila da ga privede. za slučaj da nismo shvatili na šta ciolja. Larijeve su oči sijevnule. a mi smo izračunali da će predstava biti gotova najkasnije do deset uveče. 'Ua sam veličanstven plivač i baš zato ne znam za strah. Al ništa vi ne brinte. očajnički je stala na grudobran. jer jašem veličanstveno. kroz usta puna kolača. "Tako je.. "Šećera?" upitala je slatko. krenule stazom niz brdo da se sretnu s Turčinom. kopilana jednog". nasmiješila se. rekao je Turčin skromno. promumlao je Tručin i ostavio nas u nedoumici da li misli na nas ili na vlastitu ljubaznost. dok je Majka užurbano pripremala kolač i nešto pogačica." 'Ha ne znam za strah". Majka je naslutila opasnost i ubacila se hitro." Ponovo je nastupila kratka tišina. Pogledaj samo njihove hareme. koja je osjetila kako se temperatura. tokom koje smo svi sjeodili i posmatrali Majku kako sipa čaj i očajnički kopa po svom mozgu ne bi li našla neki predmet za razgovor. pobunila se Margo. "Kako hoćeš." 'Ua stalno osjećam kako bih bio veličanstven pisac. "ja sam neustrašiv. a nas ostale upozoravala da se ponašamo što pristojnije možemo. Samo kuca na pisaći stroj. srediću ja njega. jeste".rgo. Oduševljena. 'Uao.. "Čini mi se vi ono kao nešto pišete?" rekao je pokazujući krajnji nedostatak zanimanja. "I ide strašno daleko. dani prosto lete. prije nego što je on stigao odgovoriti. primijetila je Margo.. da. Jedino kino u gradu bilo je Ijetnje. "Pa." rekla je Majka u dahu. "Šta misliš... "Vidite".. kako možeš"." Tako su te večeri Majka i Margo. uzmite kolač. dar. to je sve. smješkajući se dražesno svojim zasljepljujućim osmijehom i pružajući mu kolač." Posljedica te čajanke bila je da je sljedećeg dana Margo od Turčina primila poziv za kino. "On ovdje provodi odmor". o• izgleda da čovjek nikad nema vremena.

a ja sam odjednom strahovito ožednjela. Bila je takva stiska da nisam mogla disati." zapjevao je. svi smo bili prekriveni bijelim šećerom.. trebali su nam sati i saoti. dodala je. mislila sam da ćemo uzeti automobil. U drugoj pauzi izašao je i vratio se s cvijećem." "Očigledno niste bile dovoljno stravične za njegovu neoustrašivost"." Majka je pokazala na ogromnu hrpu proljetnog cvijeća uvezanog u klupko šarenkastih vrpci. pa ga bismo morale pozvati unutra. tako. "Počinju prelijetati oko . "Kad smo izašli iz kina. rasklopio i očistio. zabacujući jednim trzajem pušku ponovo do ramena. rekla je Majka.ja žudno smo čekali da se vrate. "Prosto smo bili zbijeni kao sardine. Lari o stvarno nisam znala šta da radim. Iako mislim da me on primijetio. dušo o cvijeće usred kina! Taj buket na stolu je za Margo. Tako se (nakon što je obiošao mnoštvo prodavnica pušaka i poslije mnogih rasprava čisto tehničke prirode) jednog dana vratio u vilu ponosito noseći dvocjevnu sačmaricu. Morala sam neprekidno pritiskivati sjedište. A onda. Grimizne čahure rasuole su se po krevetu. za početak. 94 opčinjen sjajnim cijevima i kundakom." "Ali najgori od svega bio je povratak kući". Uplašila sam se da će doći s nama do same kapije. Mislila sam da se nikad nećemo izvući. Onda je pušku naglo zabacio do ramena i počeo sliojediti zamišljeno jato ptica preko plafona. a one padaju li padaju. i to još nekakav strašno mali. Najprije ju je odnio u svoju sobu. Naravno da se nisam mogla tek tako češati o izgledalo bi neobično. u posljednjem stadijumu iscrpljenosti. "Zar nije med medeni?" Nježno je prevlačio rukama preko svilenkastih linija oružja. "Mi smo već mislili da ste odletjele sa njim. jer je tvrdio kako su šume u ovo doba godine pune zmija. U pola jedan poslije ponoći Margo i Majka. naoružan ogromnim štapom. Ja više kroz ovakvo nešto neću moći proći. a oči su mu živahno blistale. upuzale su u vilu i srušile se u svoje fotelje. Zamišljali smo vas kako na kamilama u galopu jurite po Carigradu. kao vrhunac svega. "ovo je bilo za mene. jer je sirota kljusina bila umorna. Mislila sam da nikad nećemo stići kući. Onda je u pauzi izišao i vratio se s onim groznim. a ja sam sjedila gore i upinjala se da budem ljubazna. vratile ste se?" rekao je Lari. i dok dlanom o dlan. sladunjavim rahatolokumioma." "Šta se desilo?" upitao je Lesli. čim je pokušao da nas doveze cijelim putem u fijakeru. "Zar nije ljepotica?" pjevušio je Lesli. dušo." "Dobili smo najjeftinija sjedišta.. "Pa. "Sad lijevom. tako blizu platna da me glava zaboljela". "Probaćemo sutra ukebati neke grlice. on nas je potjerao u fijaker. Neprestano me čudno pogledavao ispod oka. rekla je Majka olabavivši cipele. To božije stvorenje uvuklo mi se u steznik i osjećala sam kako trčkara po meni." "Provele smo veče da ne može biti groznije". A ta budala je znala jedino da se cereka na Margo i pjeva joj turoske ljubavne pjesme. Margo.." Konačno je istrljao pušku uljanom krpom i pažljivo je osotavio u ugao sobe. sad deosnom. dok sam sve vrijeme umiraola od želje da se počešem i žudjela da nešto popijem. bogati miris ulja za puške. a onda rastrgao jedan paket. je lovaži?" nastaovio je. Mogla sam ga mirne duše raspaliti po tintari. rekao je Lari. sve mi se cioni da ćeš ubuduće jednostavno morati pažljivije birati momoke. Ali ne. Stvarno nije pri zdravoj pameti. U svakom slučaju.. Za Leslija je dolazak proljeća predstavljao nježni fijuk krila o kad bi stigle grlice i divlji golubovi o i iznenadni bijeosak i bijeg zečeva medu mirtama. Zamisli. "BuuumL. dok vam se jašmaci zavodnički vijore na povjetarcu. zaudarao je na najužasnije parfeme". osjetila sam kako me buha grize. To uopšte nije smiješno. "A ovo". rekla je Margo/'To me smjesta ohladilo. "Stvarno grozno. pored postelje. i ushićeno njuškao teški. "Užasno putovanje!" složila se Majka. Navaljivao je da se popne s nama. "Oo. Počela je kopati po torbi i izvukla kiticu ljubičica koje su izgledale kao da ih je zgazio izuzetno težak konj. Buuum!. rekla je Margo. više sebi nego meoni. Bila sam tako sretna kada sam mu vidjela leda. Nismo ga se mogli otarasiti čak ni u podnožju brijega. dok sam ja stajao i posmatrao.

pun uskomešanog života. Mati. a Lari je već. rekla je Majka nepromišljeno.šest ujutro. dok mu je kundak puške počivao na boku. čobanin. naboralo se u osmijeh. doviknuo nam je dubokim glasom prekrasni grčki pozdrav. Ja ti punim kuću odličnim knjigama. kao prasak kakve krupne grane u tihoj šumi. Trenutak ranije tako hitra i usredsređena na let. Lesli ih je čekao. dušo". nikotinom zamrljanim brkovioma. uzgred je rekao Majci jednog jutra. razaslao piosrna svim svojim prijateljima i pozvao ih da dođu kod nas. a njegove oči. Otok je bio vlažan od rose. to su jednostavno izuzetno šarmantni. dušo".. ogradila se Majka. okrvavljenih grlica čedno sklopljenih očiju oLesli je zapalio cigaretu. Budite mi sretni? Zar je moguće da neko ne bude sretan u takvom godišnjem dobu? RAZGOVOR Tek što smo se skrasili i počeli uživati u otoku. blistav od ranog jutarnjeg sunca. a za njom je uslijedio kovitlac mekih pera boje cimeta. s velikim. Ne znam otkud si razvila tu fobiju da su ljudi umišljeni zbog svoje obrazovanosti?" "Ne volim intelektualce". "Zašto?" upitao je Lari iznenađen. a onda zateknem tvoj noćni sto kako naprosto stenje pod težinom raznih kuhara. rekla je Majka braneći se." "Niko ne traži da s njima raspravljaš o umjetnosti". Kad je pet grlica visilo s njegovog pojasa opet oklembešenih. treperavim vrhovima maslina u pozaodini. Brdašce s druge strane doline je savršeno mjesto. "Baš lijepo." "To su jako dobre detektivske priče". sretni mi bili. "No mislim da bi se mogla potruditi da prikriješ svoj odvratan literarni ukus.. naravno da nisu. Jedan crvendać među mirtama napuhao je prsa poput mandarine i pustio romorav pjev. sa sebi svojstvenom velikodušnošću. "Herete. Živo se pitarn gdje iskopaš sve te gluposti. nabio obod šešira preko očioju i nježno ušuškao pušku pod mišicu. a onda smo začuli užurbano zujanje krila." Vratili smo se kroz suncem prošarane maslinjake u kojioma su zebe zujale između lišća nalik stotinama sićušnih novčića. "Idemo". . a pucanj je odjekonuo kratko. puška se trznula. "Smatrao sam da je bolje da uza se imamo inteligentno i poticajno društvo. rekla je Majka isto tako iznenađena. Zebe su uzbuđeno zveckale. knjiga o baštovanostvu i užasno drečavih krimića. 'ćla nisam intelektualka i ne znam razgovarati o poeziji i tome slično. sve dok nam se nije učinilo da moraju preletjeti tik pored nas kako bi se izogubile u srebrnastim. kao buba sjajne cijevi usmjerile su svoja usta prema nebu." "Nadam se da nisu previše umišljeni zbog svoje obra* zovanosti." Koze su se slile među masline dobacujući mucave povioke jedna drugoj. raskrečenih nogu. rekao je." Tako smo u zoru nas dvojica požurili kroz grbave i maoglovite maslinjake. Činjenica da je vila bila taman dovoljno velika da smjesti saomo našu porodicu očigledno mu nije pala na pamet. uz dolinu u kojoj su mirte bile vlažne i škripave od rose. blijedo jutarnje nebo prošaralo se tamnim pjegama koje su se kretale hitro kao strijele. rekla je Majka jadajući se. priomijetila je Majka. pa dalje. U najposljednjijem trenutku puška je glatko poskočila do Leslijevog ramena. Uvijek dolaze i postavljaju mi bezvezna. ozlojeđeno uzdahnuo i vratio se knjizi. "Imamo ih dovoljno. sve do vrha malog brijega. Dajmo sirotim stvorovima malo predaha. "Herete". Ali oni kao da uvijek zamišljaju da ja o samo zato što sam tvoja majka o moram biti sposobna da s njima raspravoljam nadugo i naširoko o književnosti. obični ljudi. pitanja baš kad sam usred kuhanja. "Pozvao sam nekoliko ljudi na sedmicuodvije". grlica je mliotavo padala na zemlju. One su letjele sve bliže i bliže. čvornata ruka pojavila se ispod teških nabora ogrtača od ovčije kože i podigla se u znak pozdrava. Ne bismo smjeli stagnirati. Lari je kratko. Njegovo mrko lice. Janis. "Kako bi im mogli rezervisati sobe". Iznenada. usredsređene i sjajne. stojeći onako zdepast. slijeodile su ptice. "Biće bolje da javiš u Pension Suisse kada dolaze". "Za ime Boga. kirii. a predvodnikova klepetuša ravnomjerno je odzvanjala. Stajaoli smo do pojasa u čokotima i čekali da svjetlo ojača a ptice počnu letjeti. gonio je svoje stado koza na pašu. reokao je Lari mrzovoljno.

šta ćemo od viška prostora kad oni odu?" "Pozvaćemo još gostiju". rekao je Lari zabezeknut što Majka i sama nije nadošla na tako jednostavno rješenje. U svakom slučaju. mislim da bi to pokrilo troškove.. pa su smatrali da ne vrijedi truda javljati se." "Ama. dvoje ili troje. Uopšte mi nije jasno zašto se oko toga prepiremo. ako planiraš kućni budžet za sedam ili osam ljudi." 'Jedino rešenje jeste ne pozivati goste"." "Mislim da bi barem morao biti u stanju da mi kažeš koliko si ih pozvao"." "Mislim da je nepošteno da na mene bacaš krivicu što se tvoja organizacija raspada samo zbog dolaska nekoliko gosotiju". ja sam njih pozvao samo zbog tebe. Osim toga. a onda ih tjerati da borave u trećerazrednom hotelu. "Stvarno. rekla je Majka srdito." "Nisam znao da ćeš dolazak nekolicine prijatelja primiti kao svjetsku kataklizmu". Mati. Naprosto ćeš morati pisati tim ljudima i odgoditi njihov dolazak. objasnio je Lari." "Ne mogu ništa odgoditi". nadam se." 'Ua sam sasvim dovoljno živahna i sama." "Misliš. rekla je Majka. hajde da preoselimo u neku koja jeste. Mislio sam da bi ti možda voljela da ti dođu u goste. "Pa eto.. a to bi oslobodilo još dvije sobe. "Lari! Nisi valjda! Stvarno. Vjerovatno su već na putu. Oni bi ti malčice oživjeli svakodnevicu. Mislim sedmoro ili osmoro osim nas. Na kraju krajeva. ne mogu se baš tačno sjetiti. ako tvrdiš da ovde nema doovoljno prostora.." "Ne budi smiješan. samo nekolicinu. "Na putu su." "Stvarno mi nije jasno zašto ne mogu ostati u Pension Suisse." "A to je?" upitala je Majka sumnjičavo. ponekad si baš neprijatan. "Meni se čini da nije lijepo živjeti kao pustinjak". "Pa dobro. ne budi smiješan. na veranodi. "Postoji prosto rješenje problema." "Ali to nema smisla. Nema govora da u ovu vilu smjestimo trinaest ljudi. dušo. Čak i kad bismo preselili u vilu dovoljno veliku da ugosti trinaest ljudi." "Koliko si ih pozvao?" zapitala je Majka. rekao je Lari oštro. Za ime Bozioje." "Glupost. to ti oslobađa dvije sobe. zašto mi nisi ranije rekao? Čekaš da oni maltene stignu. "Ali.. ja ne znam šta onda da uradimo. Ko je ikad čuo da se seli u veću kuoću samo zato što se pozove u goste nekoliko prijatelja?" "A šta fali toj ideji? Meni se to čini savršeno razumnim rješenjem. "Nekoliko gostiju!" zacviljela je Majka. dušo. ma koliko to željeli." "Ne budi smiješan. istakao je Lari. krajnje si nepromišljen. pa mi onda saopštiš. Ne možemo se svi raštrkati napolju i logorovati kao čergari. "Paa. ali to ništa ne znači." "Volio bih da već jednom prestaneš dizati frku". U ovoj vili jednostavno nema dovoljno prostora za gosote. Lari. Kaoko ti je to uopšte palo na pamet?" "Stvarno ne razumijem zašto dižeš toliku halabuku oko toga". dušo."Ali ja sam ih pozvao da budu ovdje". tako je blesavo pozivati ljude kad znaš da u vili nema mjesta. hajdemo onda preseliti. "U stvari. ti i Geri možete preseliti u saoIon. To je šarmantna gomila. jedino rešenje očigledno jeste preseliti se." "Stvarno. rekao je Lari. "Oo. ne.. Ako Margo i Les spavaju napolju. Lari. Neće svi doći odjednom. uključujući i nas?" "Ne. Majka se zabuljila u njega držeći naočale postrance. hvala lijepo". baš me ljutiš. irna dovoljno mjesta ako se sve rasporeodi kako treba. Ponudio sam ti saovršeno razumno rješenje. "Baš mi je drago što misliš da je osam . Neki od njih nisu ni odgovorili. "Ovdje jedva ima dovoljno mjesta i za nas." "Ne možeš zvati ljude da ti dođu u goste. rekao je Lari. U serijama. rekao je Lari ledeno. dušo. Lari.. sva izvan sebe. rekao je Lari razdraženo. noću je još uviojek svježe i mislim da Margo i Les ne trebaju spavati napooIju. kad vila već nije dovoljno velika. "Ali gdje će spavati?" rekla je Majka." "Pa dobro. rekla je Majka dostojanstveno.

koji kao da je propadao zajedno s imanjem. "To sam čvrsto riješila. jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše anđele na konak. to su ipak tvoji prijatelji. U trenutku pogrešno usmjerenog oduševljenja Majka je angažovala baštovanovu ženu . a čupava. Tri dana nakon što smo prvi put vidjeli vilu." "Da si iznio razuman prijedlog. "Ja tu više ništa ne mogu učiniti. rekao je Lari. rekla je Majka odlučno. Kuća je zajedno s okolnom zemljom blago. Na ivici imanja stajala je mala koliba u kojoj su živjeli baštovan i njegova žena stariji. Uostalom. rekla je naoposlijetku.ljudi samo nekoliko gostiju." "Čini mi se da se ti svog nerazumnog stava držiš kao pijan plota". Baštovanov posao bio je da se stara o tome da čatrnje budu pune vode. "Stvarno mi nije jasno šta očekuješ da preduzmem"." Tišina je potrajala nešto duže. Xlll:2 SEDMO POGLAVLJE Vila žuta kao zelenkade Nova vila bila }e ogromna. ležeći zaboravljena na obronku koji je gledao na svjetlucavo more i mračne bregove Albanije nagrižene zubom vremena. "A valjda nema ničeg nerazumnog u tome da pozoveš goste a da me o tome ne obavijestiš?" Lari ju je uvrijeđeno pogledao i podigao svoju knjigu." "Sve se to da fino srediti ako malo promozgaš. osim zujanja pčela i povremene larme ptica među lišćem. ja sam uradio sve što je u mojoj moći". ionako sumnjam da ćemo je naći na vrijeme. paprati i hrpama sitnih otrovnih gljiva. dušo. anemona i zdravca koji su bujali duž staza zaraslih u korov. Cijeli kraj bio je ispunjen atmosferom drevne sjete: kuća s ispucalim i oljuštenim zidovima. tužno propadala. s druge strane bašte voćnjaci su bili tihi i šutljivi. utonuloj bašti što se protezala duž jedne strane kuće i čija je željezna kapija bila SUgava od rđe. okružen zapuštenim maslinjacima i tihim nasadima limunovog i narandžinog drveta." "Ja ne vidim ništa besmisleno u tome što sam predložio. visoka. bilo je ruža." Lari je odložio knjigu s izrazom beskrajne patnje. Spiro je pronašao to mjesto i organizovao naš prelazak s najmanjom mogućom gužvom i najvećom mogUćom efikasnošću. sa zidovima boje izblijedjele zelenkade. prilično onemoćao bračni par. ne bih ga odbacila. reokao je." Popravila je naočale. duge drvene taljige odvukle su se u prašnjavoj procesiji duž puta. s visokim hrpama naše imovine. "Voljela bih da se ne izležavaš samo tako". Lari." "Ali. s visokim nanosima lanjskog lišća na verandama i tako zarasla u puzavice i loze da su donje prostorije bile u vječnom želenom sutonu. a za to vrijeme Lari je spokojno čitao svoju knjigu. rekao je. pokazujući svakim korakom čvrstu riješenost. Naravno. budi razuman. Na tebi je da nešto preduzmeš. Kao da su i vila i cijeli krajolik upola usnuli. Jevrejima poslanica. pa. mletačka palata. dok je Majka slagala gomile ruoza u važne. A osim toga. a četvrtog dana već smo bili smješteni. želenim kapcima i riđim krovom. tu su i Cerijevi časovi. postavljala ih nasumice po sobi i gunđala za seobe. zagledala se u Larija izazovno i kočoperno se uputila u kuhinju. gnječi masline i jednom godišnje bude divljački izboden prilikom vađenja meda iz sedamnaest košnica što su ključale ispod limunovog drveća. "Ne slažeš se ni s jednim prijedlogom koji sam ti iznio. "Na kraju krajeva. Ne možemo tek tako odjuriti u novu vilu samo zato što dolaze gosti. nekad davno njegovana drveta mandarina gusto su zarasla u cvijeće skoro nepodnošljivog mirisa. da bere voće. činilo se da leže omamljeni proljetnjim suncem i prepuštaju se mahovini. "E. Stajala je na brijegu koji je gledao na more." "Nema ništa od selidbe u novu vilu". četvrtasta. U maloj ozidanoj. s ogromnim sobama što odjekuju. DRUGI DIO Gostoljubivosti ne zaboravljajte.

rekla je Majka užurbano. Baš kao Lari kad se razboli. Bila je majstor u umjetnosti živopisnog prikazivanja: stenjala je." "Glupost!" kazao je Lesli. tek da bi joj naslon iščezao u oblaku oštre prašine. Margo i mene u grad da kupimo namještaj. Lugarecijin stomak se popravio. rekla je Majka bijesno." "Lari. Lugarecija je to pretvorila u profesionalno zanimanje s punim radnim vremenom. nakon što je Lugarecijin stomak proveo posebno burnu noć. "A to znam sasvim pouzdano. Svakodnevni izveštaji o stanju njene utrobe otpočeli bi u sedam ujutro. Kad smo se tek preselili. bila je strašno zabrinuta zbog svog stomaka. tokom protekle sedmice bolno sam se zbližio sa svakim i najsitnijim grčenjem njenog debelog crijeva. Dok su ljudi hipohondri uglavnim iz hobija." Sljedećeg jutra Spiro je odveo Majku. moraćemo kupiti nešto novog namještaja. Lari je počeo doručkovati u svojoj spavaćoj sobi nakon onog jutra kad je Lugarecija izula cipele u trpezariji da nam pokaže koji je sve prsti bole. na naše olakšanje. Međutim. Istakao je da bi nam zveket lanca barem nagovijestio da ona nailazi i pružio nam vremena da umaknemo. Stvarno. Jedna jedina stvar na svijetu mogla je prizvati osmijeh na Lugarecijino sumorno lice i sjaj u njene španijelske oči. previjala se u agoniji. kazao je Lari. jer se Lugarecija navadila da se došunja iza nas i neočekivano nam iz sveg glasa zastenje direktno u uho. ma kako taktično uobličena. nema nikog drugog od mještana kog bismo zaposlili.. Zvala se Lugarecija i bila je mršava. čija se kosa povazdan rasipala usprkos bedemu od ukosnica i češljeva koji su je pričvršćivali uz glavu. Nekoliko dana kasnije Lari je sjeo u jednu ogromnu stolicu. "Nema druge. Posvuda su čučali komadi što su se dozivali odvratnom škripom. istresali su vlastite dijelove uz glasno praskanje. "Ona uživa u svakom trenutku svoje predstave. riješila je kako nešto pod hitno mora preduzeti.da radi u vili. "Dala sam joj malo tvoje sode bikarbone." "Znam da je malčice naporna". koja je izgledala sasvim solidna. kad nam je donosila čaj. dahtala." "Pa. Ubrzo poslije toga. kazao je Lari zajedljivo. Taj je prizor toliko kidao srce da je Majka ubrzo sasvim prestala da joj prigovara. "moraćeš ga snabdjeti krampom i rudarskim fenjerom. Kad je Majka pošla da otvori jedan ormar ne manji od prosječne kolibe.. što je prouzrokovalo vodopad hrane koja se veličanstveno istresla na pod. nalik pucnjavi musketa praćenoj oblacima prašine. na kraju krajeva. tabanala uokolo po sobama i pružala nam tako realističnu sliku svoje patnje da smo ustanovili kako se i naši vlastiti stomaci prevrću iz čistog saosjećanja. "Ali. utučena osoba. nezavisno od Lugarecijinih boleština. a to je bila diskusija o njenim bolestima. ovo će biti najskuplji gosti koje smo ikada imali. rekla je. sirota žena očigledno pati. a cijela joj vrata ostala u ruci." "Nema spasa njenom stomaku dok je ne probodu bajonetom". imali smo dovoljno nevolja u samoj kući. . Prve večeri otpala je noga sa stola u trpezariji." "Ubijeđena sam da ne jede kako treba". Zamoliću Teodora da je pregleda kad sljedeći put navrati. "prosto ćemo je morati trpiti. pa je predložio da joj nabavimo lanac s kuglom." "lb vjerovatno objašnjava njenu rđavo provedenu noć. učinila da se njene smeđe oči ispune suzama neprijatno pokazujući ojađenost." "Ako je tačno sve što mi je jutros ispričala". "Po svoj prilici joj je potrebna dobra dijeta. Namještaj (koji smo iznajmili zajedno s vilom) bio je fantastična zbirka viktorijanskih osta taka koji su posljednjih dvadeset godina proveli zaključani po sobama. Bila je nevjerovatno osjetljiva kako je Majka ubrzo otkrila pa bi i najmanja primjedba na njen rad. "Zar ne možeš učiniti nešto s tom ženom?" upitao je Lari Majku jednog jutra. 'Jednostavno ne možemo dovesti ljude u kuću u kojoj se sve raspada samo ako ga pogledaš". u svakom slučaju". ali skoro odmah zatim noge su je izdale. Lari je izjavio kako Majka nije iznajmila služavku nego duha. pa je žalosno hramala po kući i svaki čas glasno stenjala. a ako biste previše teškim korakom prošli pored njih. "A šta bi ti da učinim?" upitala je ona. Kretala se od sobe do sobe s tacnama i svakome pripovijedala o noćnim napadajima u stomaku vješto kao što neki iskusan radioreporter izvještava sa boksmeča ne propuštajući da živo opiše svaki udarac. rekla je Majka. ne budi odvratan". rekla je Margo.

prema tamnim vratima crkve i nosilo nas sa sobom ukliještene kao u mravinjaku. Danas je bio poseban dan. a jednom godišnje nose ga u procesiji po gradu. jer se sva zajapurila. Postalo je očigledno da ćemo. ugurani smo uz stepenice u crkvu. Kad je došao red na mene. preplanuli i mišićavi. Gomila je postajala sve gušća. poslala je oprez bestraga i prosiktala preko glava svjetine: "Reci Margo.. kako izgleda. ali je bilo prekasno.. ali nam uopšte nije palo na pamet da se dešava nešto neobično sve dok nismo završili cjenkanje s trgovcem i probili se iz njegove prodavnice u uske. odjeven u crne haljine.Primijetili smo da u gradu vlada veća gužva i da je bučnije nego inače. ona je uhvatila moj pogled i počela kreveljiti lice i upirati prstom u sanduk. nosili su ogromne ogrtače od ovčije kože. To me strašno zbunilo. bilo je i bolesnih. sagnuo bi se. u očajanju. i ljubila ga sa zanosom koji opčinio i potpuno zaprepastio mnoštvo. da ne ljubi. Otočani ga obožavaju i u njegovu čast svaki drugi muškarac na ostrvu nosi ime Spiro.. kyrie". u obliku klina. dok je Majka bila jednako daleko iza mene. Postojano i čvrsto. Njegovo balzamovano tijelo zatvoreno je kao relikvija u srebrnom sanduku u crkvi. Bio sam čvrsto prikliješten između pet debelih seljanki što su se oko mene stiskale kao jastuci i odisale znojem i bijelim lukom. Bilo je tu čak i nekoliko visokih čobana Albanaca divljeg izgleda. neka poljubi zrak\" Okrenuo sam se da prenesem Majčinu poruku. "Možda neki praznik ili nešto zanimljivo. samo ako se potrefi u pravom raspoloženju kad ga zamolite. a njihova blijeda.. Svetac je strašno moćan i može uslišiti sve molbe. rekla je Majka. ali albanski tjelohranitelji nisu se htjeli pomjeriti ni za dlaku. Kako bi ko stigao do sanduka. Sastav gomile pokazivao je koliko stanovnici Krfa vole svog sveca: bilo je tu starijih seljanki u najboljoj crnoj nošnji. a ona mi je okrenula lice blistavo od ponosa. Mislim da su zaključili kako Majka upravo treba dobiti napad. U međuvremenu. Margo su odgurali dobar dio ulice ispred mene. poljubiti stopalo svetog Spiridona. u bogato izvezenim papučama. neka poljubi zrak. izgledao je kao srebrna larva. Margo je već bila kod sanduka. s ogromnim bijelim brcima. objasnila je. povijena nad stopalom u papuči. Unutra je bilo isto tako mračno. a na donjem dijelu komad poklopca bio je uklonjen. s brkovima i obrijanih glava. a zbunilo je i ona dva Albanca. žestoko odmahujući glavom. osvijetljeno tek nizom svijeća nalik cvjetovima šafrana duž jednog zida. Jedan bradati sveštenik s kamilavkom. lb tamno šaroliko ljudstvo kretalo se polako. samo da se vratimo do kola". a grimase su joj bile divljije nego ikad. koja je defilovala niz crkvu. izliječiti razne boleštine i učiniti mnogo tog čudesnog. povinovao sam se Majčinim uputstvima i glasno i sa značajno ispoljenim poštovanjem poljubio jednu tačku pun pedalj iznad mumijinog lijevog stopala.. danas će otvoriti sanduk i dopustiti vjernicima da poljube u papuču obuveno stopalo mumije i podnesu svaku molbu do koje im je stalo. tako da je provirivalo svečevo stopalo. na ulicu. bili su tu ribari. a narod je bio tako stiješnjen da nas je naprosto nosio naprijed mimo naše volje. "Danas nam je dozvoljeno da uđemo u crkvu i poljubimo mu noge. Istog časa. a za to je bilo prilično opravdanja. "Vjerovatno se nešto događa". a uz njih su bili i njihovi muževi. ubogaljenih. Gurali su nas i tiskali dok smo se borili da stignemo do mjesta gdje smo ostavili kola. pored velikog srebrnog sanduka. staraca koji su jedva hodali i beba povijenih i umotanih kao larve. Osvrnuo sam se i ugledao Majku kako se izbezumljeno upinje da stigne do mene. tako da se bezuspješno borila. htjeline htjeli. "Danas je Sveti Spiridon. i napolje. i umobolnih. Sanduk je stajao uspravno. koji su je posmatrali s prikrivenom SUmnjom. Zatim su me odgurali . voštana mala lica zgužvala bi se dok su kašljale i kašljale. lepršao je poput vrane u tami i tjerao rulju da se svrsta u jednu liniju. s tamnim mrljama oktopodove tinte na košuljama." Sveti Spiridon je svetaczaštitnik otoka.. svjetina nas je vukla u suprotnom pravcu od kola i konačno su nas dogurali da se pridružimo ogromnoj rulji iskupljenoj na glavnom gradskom trgu. tuberkuloznih. Upitao sam jednu stariju seljanku pored mene šta se dešava. dok je s vrha sarkofaga svečevo crno i uvelo lice virilo kroz staklenu ploču s izrazom silnog gađenja. krivudave ulice. Međutim. poljubio stopalo i promrmljao molitvu. pogrbljeni poput maslina. kroz druga vrata. rekla je Margo oštroumno." "Baš me briga šta je. a Majka je bila beznadežno upetljana između dvojice ogromnih čobana Albanaca. Naposlijetku.

. kao ljupke svilaste poslastice među lišćem.." Ja sam upao i razjasnio kako sam zakasnio s Majčinim upozorenjem. sjajnih i izglancanih kao da su sačinjene od bakelita. Poslali smo Spiru da odjuri u grad po Ijekara i on se vratio vodeći zdepastog čovječuljka kose sjajne kao lakirana koža. uskliknula je nemoćno. "Budi sretna ako ne navučeš kakvu bolest kao začin bubuljicama!" Sljedećeg dana Margo je pala u postelju s ozbiljnim napadom gripe. Kako sam privremeno bio bez učitelja (jer je Džordž otišao s ostrva). kad bi me ugledao.. mi ostali smjestili smo se u vili. mlakog mora. istovremeno se upinjala da se stara o Margo i prati Lugarecijine monologe. "Tako neuljudnog ponašanja. zelentarke. Divlje se zateturala niz stepenice i pridružila nam se. "Nakon što je sav onaj narod slinavio po onim papučama. sa zaprepaštenjem bi podigao krijestu i . "Oni čobani". rekla je Margo iznenađeno.. blistavi gušterovi i kornjače.daIje.. ne? Svečevo ljubim stopalo! PopO'pO'pO'po! Skoro da uhvatićemo mogla klice neke nezgodne. pa je vješao džinovski crveni barjak ispred nje kad god je vježbao. a doktor Andručeli popopoisao nad njom svaka dva ili tri dana. zlatke i poneki pupavac. "Biće vrijedno truda ako sveti Spiridon usliši moj zahtjev. a autoritet svetog Spiridona srozao se u Majčinim očima na najniže grane. crn ili bijel. sa slabašnim nagovještajem brkova i očima nalik dugmetu na čizmi. njihov zadah skoro me dokusurio. Za Rodžera i mene. ispaljena kroz vrata zahvaljujući snažnim ramenima svojih čobana. baš ih ti moraš cmakati. Kako im samo polazi za rukom da tako zaudaraju?" "Oo. Popopo. Sijedećeg trenutka pojavila se Majka. "Popopo!" rekao je ušavši kočoperno u spavaću sobu i odmjerivši Margo s nipodaštavanjem. tako pogodno blizu. smijala se i čavrljala. Bio je to Doktor Andručeli. Ako ljubite još jednog sveca u budućnosti noge. podrumskoj kaldrmisanoj kuhinji i pripremala litre i litre bujona. inače ja opereš ruka moja sa vama.." "Samo sam radila što i drugi. smjesa tamjana i bijelog luka. na padini su živjele zmije različitih vrsta. "Popopo! Nevjerovatno nerazborita bila vi.. zaboga. "Margo! Nisi valjda!" "Pa." "Uopšte mi nisi rekla. gdje se gomila rasturala u male grupe.." "Ali ja sam mu stvarno poljubila stopala". bubamare i paukove jamare. rekla je Majka. ružičast kao losos. Šarmantan čovjek.. Majka se rasijano motala po preširokoj.." "I to nakon što sam ti izričito rekla da to ne radiš. U ru ševnim zidovima utonule bašte živjela su tuceta crnihi škorpija. otkrio sam mnoga stvorenja prema kojima sam se sad odnosio kao prema bliskim prijateljima: bubazlate. Lari je zaposjeo prostranu mansardu i zaposlio dva stolara da mu naprave police za knjige. takvo nešto napravimo!" I tako. kad su svi su drugi. Margo je če kala na stepeništu i izgledala nevjerovatno zadovoljna. mogao sam provoditi cijeli dan vani. pa dobro". dok je Margo kopnila u postelji pune tri sedmice. pastirice. plave pčele drvenarice. "Prije će biti da širi bolesti nego što ih liječi. čije je ponašanje prema bolesnicima bilo sasvim jedinstveno. ne dođeš ja da liječićeš vas. bilo je tu petnaest jutara bašte za istraživanje beskrajan novi raj koji se strmo spuštao do plitkog. a crkvena vrata su me istresla na ulicu." "Nije mi jasno šta te. koji je bušio meko tlo dugim izvijenim kljunom. iza ogromnih naočala rožnatog okvira." "Bubuljice!" uzviknula je Majka prezrivo. Na tom raznolikom terenu. mislila sam da će mi izliječiti bubuljice... Sada radila vi kako govoriš ja." "Krajnje nehigijenski postupak". Ali isto tako sam otkrio mnogo novih životinja koje su mi zaokupile pažnju. U voćnjaku je bilo mnoštvo raznih ptica: češljugari. I moliš ja vama ne idete uvećavala trud moj sa slično glupost. spopalo da to učiniš.. rekla je Margo razdragano. crvenorepke.. u šipkovom i limunovom drveću neposredno ispod bašte boravile su ogromne količine smaragdnozelenih gatalinki. Lesli je ogromnu natkrivenu verandu sa stražnje strane kuće preuredio u streljanu. Sretno imate vi on je samo gripa. Užasavam se pri pomisli šta smo mogli navući da smo stvarno poljubili svečeva stopala. naravno." "Pa. a u vilu sam se vraćao samo da na brzinu nešto prezalogajim.

Tako bi se odvukao do kakve sjenke u potrazi za hranom i redovno se vraćao nudeći sasvim neprikladan jelovnik. šest vilinih konjica i dva mravlja lava. dok je Rodžer ležao pri dnu. Stigle su neposredno prije nas i njihove kvržičaste kućice od blata bile su upravo dovršene. ispustio dotičnog insekta na tlo i žurno odletio da traži nešto drugo. pero neće pasovati u gnijezdo. pripremajući se za porodicu. Onaj koji je donosio onoliko beskorisnog materijala za gnijezdo sad se obrušavao i nehajno vrebao i lovio uokolo po obroncima. pahuljastom potomstvu. to mu na sreću nikad nije pošlo za rukom. on je barem bio pretjerano poletan. na sredini između dva gnijezda. pretjerano bojažljive i bez razloga užurbane. letjele su nešto brže i na njima se primjećivao izvjestan izraz djelotvornosti. ali to su bile nevolje druge vrste. Ako ništa drugo. kao na primjer velike. a kući se vraćao nemarno lebdeći s ustima punim insekata baš prave veličine i mekoće da se dopadnu njegovom drhtavom. Užasavam se pri pomisli šta bi se dogodilo da je uspio ukucati neko od tih bodljikavih stvorenja niz njihova grla. pa sam na njih usredsredio svu pažnju. naposlijetku bi ispustio pero i ono bi se u kovitlacu spustilo na zemlju. Drugi muškarac sad je postao strašno uznemiren i očigledno plijen užasne primisli da bi njegova čeda mogla skapati od gladi. Dva lastavičija gnijezda bila su postavljena niže od drugih. karakter dvojice muževa kao da se promijenio. veliko koliko i on sam. nije bio baš neki matematičar i ma koliko se trudio. bodljikave bube. a pjegava jaja snešena i izležena. Doletio bi natrag. ispisujući osmice ili bi vezao tamo'amo između pritki koje su pridržavale čokote. Kako je vreme prolazilo. Nekoliko dana naslanjao sam duge ljestve o zid. Ubrzo bi se vratio. Ispod strehe same vile boravile su laste. a onda bi potraćio nekoliko minuta kližući u brišućem letu iznad cvijeća u bašti. jer me obezbijedio s tri vrste leptirova. Stigao bi kući obrušavajući se i donio čuperak ovčije vune u kljunu. a kamoli do gnijezda. Dok su se kućice sušile i postajale svjetlosmeđe boje kao biskvit. pateći se pod teretom ovčije vune tako strašno zamršene i skorene od zemlje i đubreta da bi je jedva podigao do strehe. cvrkućući uzbuđeno mada donekle prigušeno. a mužjak bi odletio u potragu za nečim prikladnijim. S druge strane. ali on je odbijao da život shvati ozbiljno. ali to je bilo sve. dok nisam mogao sjediti na najvišoj prečagi i gledati u gnijezda koja su sad bila nepun metar i po od mene. tako da bi naposlijetku. peo sve više i više. Jedan od njih. Bio sam silno zahvalan tom lastavcu. jagnjećom vunom ili percima. nije bio u stanju da zapamti veličinu svog gnijezda. strašno zaokupljene radom. Dvije ptice koje sam smatrao ženkama bile su sasvim sličnog ponašanja. ptičji roditelji bili su zaposleni oblaganjem gnijezda. a ja sam se šćućurio na vrhu ljestvi. ili ogromne. a onda sam se polako. i doteglio pero kokoške ili ćurke. nažalost. nije bilo moguće saviti ga. izvrsno sam upoznao te lastavičije porodice i posmatrao sam njihov svakodnevni rad s nemalim zanimanjem. Kad su na kraju krajeva gnijezda obložena. Silno razočaran. Izgledao je čvrsto riješen da nijedan kamen ne ostavi nepreokrenut u svojim naporima da potomstvu obezbijedi najljepše gnijezdo u koloniji. suhe i potpuno nesvarljive viline konjice. ali je odbijao da se prema tome ponaša kao prema poslu ili zadatku. Nakon što su se mladi izlegli. ženke su se uglavnom nastavile ponašati kao i ranije: doduše. koji su bili novi u mojoj zbirci. Njegovoj supruzi najčešće je bilo trebalo nekoliko minuta da ga ubijedi kako. koje su se sastojale skoro isključivo od nogu i tvrdih krilaca.odletio. No. a kako je badrljica na peru bila prevelika. Međutim. tako da su nastavili s nepokolebljivim radom. bez obzira na njihov trud i vještinu. još uvijek mrke i vlažne poput obilatog kolača od šljiva. dan za danom. Okačio bi se o ivicu gnijezda i činio smjele ali uzaludne napore da te džinovske ponude sabije niz vječno otvorena ždrijela svojih mladih. marljive. Njegova bi se supruga okačila o gnijezdo i ozlojeđeno torokala na njega. dva mužjaka ispoljavala su apsolutno drugačiji karakter. donosio je izvrsnu građu. gdje se pridruživalo sve većoj gomili pera. iznureniji nego ikad. I druga ženka je imala neprilika sa svojim bračnim partnerom. pa su harali baštom u potrazi za sitnim korijenjem. Kopkalo me da vidim kako se održava higijena . za vrijeme rada na postavlja 113 nju gnijezda. Izgledalo je da ptičjim roditeljima uopšte ne smeta moje prisustvo.

"Hoću reći". pa sam zaključio kako to mora biti od bube a ne od moje ruke. rekao je pomno razgledajući životinju. larva. Istorija života ove bube jako je zanimljiva. nastavio je. nezgrapna modrocrna buba. nalazila tu. Ono što me oduvijek zapanjivalo kao zanimljivost jeste da postoji samo jedna vrsta pčela koju larva vreba. Mladi bi krenuli da dube na glavi. Bila je to velika... "Aha! lako je". Teodor je svakog četvrtka dolazio u vilu na čaj.. vrećasta krila. dugih člankovitih pipaka i kvrgavog tijela. jer su bila jako mala i kao namijenjena nekoj upola manjoj bubi. odjeven u svoje besprijekorno čisto odijelo. Ako larva ima sreće. a onda položili svoje sitne ponude na samu ivicu gnijezda. približno upola manji od ove ovdje. preko kojih je bila presvučena tanka koprena od sluzi. a oči su mu bljesnule. sasvim izvjesno. koja je oblikovala nešto skoro nalik želatinskom omotu. naravno. Prije čaja ispitivali smo sve nove primjerke koje sam u međuvremenu našao i identifikovali ih. hmm.. Izmet malih lastavica ispadao je u kuglicama.. čak i ako je po srijedi prava vrsta pčele. pronašao bubu izvanrednog izgleda koja je puzala okolo... Brižljivo sam je sačuvao da je Teodor identifikuje kad dođe. Šta kažeš? Ah. da. od drmanja guzom koje me uvijek nagonilo u smijeh do konačnog brišućeg leta roditelja iznad vrhova drveća i ispuštanja sićušne crnobijele bombe dolje. naravno. stizao je iz grada u fijakeru. primijetio sam da mi prsti neznatno zaudaraju na nešto oštro i uljevito. ogromne okrugle glave. s krutim okovratnikom i polucilindrom. Postoji izvjesna vrsta pčelesamice koju ove larve moraju čekati i kad ona uđe u cvijet. zamlatarali bi guzom u kratkoj ali oduševljenoj rumbi.. tako je predstavljao neobičan kontrast gnijezdima. Cesto sam se pitao kad sam uzgajao kakvo ptice zašto ono podiže guzu prema nebu i strašno njom mlatara kad želi kakiti. U sebi sam vagao pomisao da se tog jutra po svoj prilici zatekla bez para čistih vrećastih krila. pa ih je morala posuditi od mlađeg brata. pa su se skupila. Sad sam shvatio razlog. ne postoji. autostopira. vrećicama i kutijama punim epruveta koje su ga okruživale. A onda. uspinju se na bilo koji cvijet što im se nađe pri ruci i čekaju unutar cvata. vidiš. Ponudio sam Rodžeru da je onjuši. ženka. larva se baca na njega.. Zatim larva pojede jaje i razvija se unutar medne ćelije. dobro se okači svojim kandžicama na pčelinje dlačice. Od svega su čudnija bila njena vrećasta krila. a zatim bi pažljivo pokupile izmet u kljun i odletjele da ga odlože negdje u maslinjake. ali sam konačno zaključio kako ta ideja.. izgledaju jako čudno. jednog jutra. Baš tu sam. na neki način. Kad bi ženke stigle. izvjesno. Zatim je podigao glavu. hmm. a on je žestoko kihnuo i ustuknuo. čim je pčela završila punjenje ćelije i položila jaje.. Postoji nekoliko vrsta koleoptera koje su iz raznih razloga izgubile sposobnost letenja. izgledalo je kao da ih je poslala na pranje. mada nisam vidio da buba izlučuje neku tečnost. bez mnogo muke. Kako izgleda. On je. ali se buba. Poslije čaja lutali smo po našem terenu u potrazi za stvorenjima ili bismo se otisnuli na ono što je Teodor nazivao izletom do kakve obližnje bare.. Ove bube. nekoliko puta se propeo na prste i zamišljeno se zagledao u pod. ispod lastavičije naseobine. uvijek sam dvaput dnevno pretraživao predio ispod gnijezda u nadi da ću naći neki novi primjerak kojim bih uvećao svoju zbirku. Sve je bilo tako prekrasno sređeno i organizovano da sam kao opčinjen posmatrao cijelu predstavu.. "To je uljana buba. "da je to u velikoj mjeri kao uzjahati konja naopačke . prema zemlji. Pa.u ptičijem gnijezdu. Zahvaljujći navici onog lastinog muža da sakuplja čudnovate i neprikladne insekte za svoje mlade. Sad kad su stigli topli proljetni dani." Zastao je za trenutak. Nakon što sam je podigao. ne bi mogla proći kao naučno obrazloženje. dok pčela zatvara ćeliju.. Kad se ona izlijegu u larve. niz širom otvorena ždrijela ugurale bi im hranu koju su iskupile. tragajući za novim mikroskopski sitnim životom za Teodorovu zbirku. one ne lete. Ovo je. da vidim slaže li se sa mnom. pčela će biti ženka koja skuplja med da bi ga ostavila u mednu ćeliju sa svojim jajetom.. identifikovao moju čudnu bubu zajedno sa svim njenim neodgovarajućim dijelovima i nastavio mi pričati neke nevjerovatne stvari o njoj. nikakva garancija da baš ta ženka treba snijeti jaja. Zatim. Mužjak je znatno manji rekao bih. ma koliko čarobna.. Nisam ni sanjao da bi čak ta umno poremećena lastavica mogla donijeti tako krupno stvorenje... Pomislio bih da je blizu pameti da se veliki broj larvi okači na pogrešnu vrstu pčele i tako naposlijetku ugine. meloe proscarafcoeus. ili čak da bi ga mogla uhvatiti. ženka polaže znatan broj malih žutih jaja ovijenih uljem.

. heroji pobjednici. stavivši ruke na kukove i neznatno se klateći. Na njima su se protezale ogromne površine pod zelenom mirtom i visokim vrijesom. i zapovjednik mog bataljona čvrsto je riješio da umarširamo u Smirnu u. jer je sav bujao životom. Od tada nikad nisam stvarno uživao u jahanju. s vremena na vrijeme gotovo nečujno bi zapiskali od radosti kad bi otkrili kakvog paučka ili mušicu. i na gomilu koja galami i viče živio i ostale stvari. a onda ih nosile kao hranu svojim larvama. U nekim dijelovima Grčke. kao što znaš." Blago je stresao kutiju sa staklenim poklopcem. tako da je buba kliznula s jednog kraja na drugi i iznenađeno zamlatarala pipcima.. hmm. gdje bi ga ščepale larvine grozomorne vilice nalik kliještima. među ostale primjerke. debele. U toplom. trijumfalnoj povorci.. OSMO POGLAVLJE Kornjačini brežuljci Iza vile nalazio se niz brežuljaka koji su dizali svoje čupave krijeste iznad okolnih maslinjaka.. Elem. a i sam konj se ponašao izuzetno pristojno i dostojanstveno sve dok nismo stigli do predgrađa Smirne. ružinim uljem ili nečim sličnim. Da ne dužim s pričom. Svakako.za vrijeme trke.. uzrujao. hmm... hmm. nažalost. krhke pehare od mahovine i dlačica.... Silno se. Hmm. I tako. obješeni naopačke na vrhovima grana. Na pješčanim stazama larve mravljih lavova kopale su svoje kupaste jazbine i ležale u zasjedi ne bi li nekog neopreznog mrava što bi prekoračio preko ivice zasule kišom pijeska a to bi ga otkotrljalo pravo na dno zamke. Usred rascvalog vrijesa krupne. da se prskaju. po svoj prilici. ubole bi ih žaokom. znaš. neka starica sunula je iz jedne bočne uličice i počela sve oko sebe flitati kolonjskom vodom. parfemima. Na crvenim pješčanim padinama ose najeznice kopale su tunele i obrušavale se u brišućem letu u potjeri za paukovima. taj đogat je bio sasvim naviknut na parade i tome slično.. običaj je da se zasipaju mirisima. krznate gusjenice malog paunovca polako su žvakale. znao sam kako se sjedi na konju. dok je povorka marširala kroz glavne ulice. ja sam bio prisiljen da šmugnem kroz sporedne uličice na svom bijelom atu. mirisnom sutonu mirtinog lišća šunjale su se bogomoljke i vrtjele glavom tamoamo u potrazi za plijenom. a njihove zlatne krijeste zablistale bi poput malih šajkača dok su nježno lepršali kroz sumorno drveće. I dok sam tako jahao na čelu kolone. a na nižim granama žutoćubi carići tkali su svoje sićušne.. Jednog toplog popo 120 . manja količina parfema vjerovatno mu je pljusnula u oko.. Uspio sam se održati na njemu samo zahvaljujući činjenici da su mi se noge zaglavile u uzengije. ali.. podsjećajući na krznene okovratnike kojima je neko udahnuo život. hmm.. To je. Konju to nije smetalo. bio dio bašte koji me najviše opčinjavao.. nastavio je razdragano. ili su tragali za insektima. sve je išlo kao po loju. Povorka je morala ra zbiti redove kako bi ga pokušali smiriti. stručnjak za jahanje. s tim što smo sada da poniženje bude veće obojica snažno zaudarali na kolonjsku vodu. Teodor ju je pažljivo stavio natrag na poliću.. "jesam li ti ikad pričao kako sam onomad predvodio pobjednički ulazak u Smirnu na bijelom paradnom konju? E. ali bogami nije navikao da mu se u oko izlijevaju potoci kolonjske vode. sve šanse za uspjeh su na suprotnoj strani. meni su ustupili tu prilično sumnjivu povlasticu naime.. ali je siroti parip bio toliko uzbuđen da je zapovjednik konačno zaključio kako bi bilo nerazumno pustiti ga da dalje učestvuje u trijumfalnom ulasku. da predvodim jedinice. tako ih paralizovale. koju će ako je ikako moguće predvoditi vojnik na bijelom konju. "Kada je već riječ o konjima". a ljudi klicali i tako dalje. Nedugo pošto smo uselili u vilu otkrio sam da ovi brežuljci stvarno pripadaju kornjačama. orkestri svirali.. pa se počeo ponašati više kao cirkuski nego kao paradni konj.. a bili su prošarani mladim izdancima čempresa.. pa.. Nažalost... znaš. U granama čempresa nalazila su se uredna zebina gnijezda puna ptića s razjapljenim kljunom i očima nalik pilotskim naočalama. to je bilo za vrijeme svjetskog rata.. hmm. ali ni u kom slučaju ne bih mogao reći da sam.

ne veće od šoljice. Dva ili tri mužjaka. otisnuli bi se u potragu za ženkom. nakon što je zaključila da sam. po svoj prilici. opazio sam nešto u što sam jedva mogao povjerovati: parče zemlje koje sam posmatrao odjednom se počelo nadimati prema gore. strijeljajući očima. polako se nagnula prema bogatoj zelenoj hrpi djeteline. kao da ga odozdo gura neka ruka. Bacio sam pogled da vidim o čemu se radi. izvukla se beskrajno pažljivo i s mukom iz svoje zemljane ćelije. Noge su joj se raskrečile iz oklopa. u svrhu eksperimenta. pikirao. To je. Tom gmizavcu mora da je. vrati na svoje omiljeno sunčano mjesto kako bismo ga ulovili. Te bitke bile su uzbudljive i zanimljive za posmatranje i podsjećale su više na keč'CZ'keč'ken nego na boks.dneva Rodžer i ja ležali smo skriveni iza nekog žbuna i strpljivo čekali da se jedan veliki leptir. trideset pet primjeraka za dva sata prosto hodajući padinom i kupeći ih dok su lutale uokolo s izrazom usredsređenosti i rješenosti. sporo i promišljeno. a zatim se pridigla. mogli ste izbrojati čak deset kornjača kako prolaze pored vas. a onda. bez daha i zažareni od strasti. pravio piruete na suncu. poslije duge zime provedene ispod vlažnog i studenog tla. napravila dvatri koraka. Dostojanstveno nabadajući na vrhovima prstiju i to tako žurno da su se saplitali. zagledali jedan u drugog dok im se grkljan grčevito pomjerao. Mutne oči trepnule su jednomdvaput dok me kornjača ispitivački posmatrala. jureći za jednu kornjaču galopom. male. i ona je zasjela ondje i žvakala i žvakala sva blažena. Lastinom repku nije se žurilo. zamisao je bila da kornjača jurne na protivnika što hitrije može i da neposredno prije sudara uvuče glavu u oklop. A zatim bi se pripremili za boj. l dok sam tako premišljao. krajičkom oka ugledao sam gotovo neprimijetno kretanje s druge strane žbuna iza kog smo se sklonili. jer borci nisu posjedovali ni brzinu ni fizičku draž da bi se mogli upustiti u maštovit rad nogu. tu i tamo zastali bi i ispustili neobičan cilik strasnu ljubav' nu pjesmu mužjaka kornjače. odgovorile bi im ne mareći baš posebno. Zatim se još zemlje uklonilo s puta dok se ljuštura probijala. tamO'amo kroz vrijes i mirtu. a čvornovata im stopala muklo udarala o zemlju. polako i oprezno. a zatim su joj se usta sklopila oko sočnih listova. nastupio je trenutak napetog iščekivanja. a za njom dug i mršav vrat. uvrtao se. obično bi se iskupili oko iste ženke. izgledalo je kao da sklopljenih očiju upija sunce svakim dijelom svog tijela i oklopa. po svoj prilici. odrasle. ali je mrka zemlja bila spečena suncem i nije davala znake života. Noge kao da su je izdale. zemlja se raspukla i sitna lukovica počela je žestoko mlatarati tamoamo prije nego što su njeni bijeli korjenovi popustili. To je bio prvi vrući dan te godine i sve kao da je ležalo opijeno i sanjivo i samo upijalo sunce. Upitao sam se šta li je prouzrokovalo tu iznenadnu erupciju. jedan prelijepi lastin repak. Krtica? Nemoguće. pradjedovi boje čokolade i blijedi podmladak n> znate boje svi su s mukom batrgali duž pješčanih staza. Nikad nisam vidio tako veliku skupštinu kornjača na tako malom prostoru. grumenčići su se otkinuti i otkotrljali u stranu. zemlja se ponovo uzdigla. Sve u svemu. bezopasan. ovo prvo sunčanje palo kao čaša jakog vina. kao da je njeno pojavljivanje iz podzemne spavaonice bio nekakav signal. na tako suhom i bezvodnom tlu. jednog popodneva skupio sam. Stizali su. a onda se preda mnom pojavila smeđastožuta ljuštura. brežuljci su se iznebuha prekrili kornjačama. glava joj se zabacila unazad da ih iščupa. koje su s naporom tapkale kroz vrijes i zastajale ovdje'Ondje da nešto prezalogaje. izvalila se na zemlju i slatko zadrijemala. a mužjaci su već postali skloni romantici. a glava joj je klonula ka zemlji. Ležala je tako desetak minuta. pa se s muklim udarcem stropoštala na dno oklopa. Ženke. i samo bi ponekad silazili do maslinjaka u kojima je vegetacija bila sočnija. Onda joj se iz ljušture pojavila glava. bila prva proljetna kornjača. i odvaljala niz stazu do mjesta gdje su se maslačci i djetelina širili u sjeni jednog čempresa. vratova nevjerovatno istegnutih. velike kao tanjir za supu. Smatralo se da je udarac postrance najuspješniji. Jedva su se oklopljeni vlasnici brežuljaka pomolili iz svojih zimskih kvartrira i pojeli prvi obrok. Dok smo ga tako posmatrali. a usta su joj se razjapila. Taman kad sam htio pažnju ponovo usmjeriti na leptira. Ako biste na jednom mjestu sjedili jedan sat ili tako nešto. nešto niže od nas. a onda. jer je to . dok su joj usta ostajala zamrljana od prvog obroka te godine. a ona se izvrnula na stranu. izvodio je neki svoj balet. vrat istegao što je dalje mogao. pored maslinjaka. Zemljotres? Ne može biti tako mali i ograničen. a onda bi se. iz rupe se promolila zborana Ijuskasta glava.

pa sam ga morao obuzdavati. Jedanput je mužjak bio veća šeprtlja nego obično. U međuvremenu. Više nego jednom te bitke su postajale tako silovite da bi poneki mužjak. na trenutak se zaklackao. ukoliko bi teren bio pogodan. Ponekad bismo se kladili ko će pobijediti i do kraja ljeta Rodžer je navijao za toliko gubitnika da mi je ostao dužan zamašnu svotu. Konačno. Bila je tu i velika ženka boje meda i katrana koju nisam mogao pobrkati s drugima. Sam seksualni čin je nešto najnezgrapnije i najnespretnije što sam ikad vidio.pružalo priliku da ti nakon što se zabiješ u protivnikov oklop i počneš ga iz sve snage gurati pođe za rukom da ga prevrneš na leđa i OStaviš da bespomoćno mlatara sa sve četiri u zraku. Konačno. naizgled sasvim nezainteresovana grebanjem i praštanjem oklopa iza sebe. kad bi bitka postala izuzetno žestoka. skliznuo je sa nje. svaljujući se i skoro se preturajući. ali nije mogao naći uporište. Njen suprug je izbezumljeno zagrebao kandžama po oklopu koji mu je izmicao. ženka se bezočno prenemaže i ponaša se strašno lakomisleno kako bi izbjegla namjere mladoženje. smičući se i klizajući. Ukoliko ne bi postigli udarac sa strane. kao u usporenom filmu. Sate i sate Rodžer i ja smo znali provesti čučeći u vrijesu i posmatrajući kako kornjački vitezovi u neprikladnim oklopima dijele megdan zbog dama i ti turniri uvijek su nas zabavljali. u stvarnosti. u nastupu krivo usmjerenog zanosa. kakav sitniji primjerak sasvim lako je bio u stanju da prevrne i dvaput veće od sebe. koji ga je. odsječnih udaraca sa strane. mrtvahladna. . Rodžer bi se toliko zanio atmosferom da bi poželio da se uključi. više zahvaljujući sreći nego vještini. ponašao se tako imbecilno da sam se počeo pitati hoće li mu trebati cijelo ljeto. krenula nekoliko ko. pa se. slijedili bismo sretni par na njihov medeni mjesec kroz mirtu. srdito frknula i strpljivo sačekala da bitka nastavi mimo nje. dok su im oklopi odzvanjali jedan o drugi. jer nije uvijek pobjeđivala najjača kornjača. nije uvijek isključivo neki od boraca osvajao damu naime. predmet njihove izbezumljenosti polako bi odgeguckao dalje. grebući očajnički kandžama u potrazi za nekim uporištem na sjajnim malim štitovima. Mogao sam neke prepoznati po obliku i boji. odnio sam je na najogoljeniji i najsasušeniji dio brežuljka i ostavio je ondje. bio je krajnje mučan za posmatranje. Kao prvo. l ona je mene prilično upoznala. Bračna noć ili. mjerkala usta punih hrane. zastajkujući ovdje'Ondje da štrpne koji zalogaj. uspravio se. pa je triput pao prije 124 nego se uspentrao i. bilo koji drugi dio protivnikeve anatomije mogao je poslužiti jednako dobro. prije će biti dan jedne kornjače nije baš nešto što posebno nadahnjuje. Tako sam pomno i sa zanosom posmatrao svakodnevni život kornjača da sam mnoge od njih poznavao iz viđenja. Tako su mužjaci vodili ljuti boj jurišajući jedan na drugoga. pa je morala preći strašno dug put do najbližeg parcela zemlje pod djetelinom. prevrnuo sam ga na trbuh i poslije jednog minuta ili tako nešto on se udaljio virkajući ošamućeno oko sebe nije uopšte obraćao pažnju na svoju malopređašnju nevjestu. u više navrata vidio sam kako se ženka udaljava od poprišta borbe da bi joj se ljubazno obratio neki savršeni tuđinac (kome oklop nije bio čak ni zagreban zbog nje) i ona bi sasvim sretna otišla s njim. naprežuci se i gurajući. uopšte. jer je imala samo jedno oko. Ove borbe izgledale su mi grozno neorganizovane i bespOtrebne. pošto mi se učinilo da je njegova strast uvenula.. raka naprijed prema jednom listu maslačka. u meni bi maltene prevladala potreba da priđem i pomognem sirotom stvoru i s ogromnom mukom sam se uzdržavao od miješanja. S njom sam se u tolikoj mjeri zbližio da sam je krstio Madam Kiklop. kad je ženka. jer se umjesto da se potrudi ne bi li se osovio na noge prosto sklupčao u svoj oklop i ostao ležeći ucviljen. Isto tako. a ja sam baš odahnuo s olakšanjem. Ponekad. pokušali jedan drugog ugristi za vrat ili su se sikćući povlačili u vlastite oklope. druge po nekom fizičkom nedostatku po oštećenoj ivici oklopa. U međuvremenu. kojoj je očigledno dodijala njegova nesposobnost. Nevjerovatno trapav i nevješt način na koji bi se mužjak pokušavao popeti na ženkin oklop. pa čak i posmatrali (diskretno skriveni iza grmlja) konačni čin te romantične drame. greškom udijelio postranski udarac izabranici svog srca. Izgleda da je za njega taj posljednji udarac bio kap koja je prepunila čašu. Kad bi se dama konačno opredijelila. a onda se sramotno skotrljao na leđa. izgubljenom noktu na prstu i tako dalje.. s vremena na vrijeme bi. Ona bi se prosto uvukla u ljušturu. Kako bih je kaznio za tako bezdušno ponašanje. ženka je žderala list maslačka. Tako ga razdražuje sve dok on ne bude prisiljen da primijeni taktiku pećinskog čovjeka i obuzda njena djevojačka izmotavanja s nekoliko kratkih.

Zatim je grebući nastavila vraćati zemlju preko jaja i nabijati je jednostavnim metodom tako što bi se raskrečila iznad nje i nekoliko puta Ijosnula na stomačić. premda se prema Majci i Margo odnošio s nekom vrstom kreštave antičke uglađenosti. uz zavijanje i štropot. Okrenula se i spustila stražnji dio iznad rupe. tako da ona nikada ne sazna da je neko tu nešto čeprkao. s vremena na vrijeme. pomno je pregledala rupu sa svih strana i očigledno je bila zadovoljna. Jedva da je ijednom zatvorio usta tokom cijelog boravka. sjedila je ondje sa zanesenim izrazom lica sve dok nije. na izletnički ručak od djeteline. dok me ona zamišljeno posmatrala gutajući sve vrijeme naprazno. kako je Lari obećao ispostavilo se da su svi od reda nevjerovatni ekscentrici i tako intelektualno uobraženi da su s ogromnom mukom razumijevali jedan drugog. pod crnim šeširom širokog oboda. srebrnaste kose koja mu je kao griva padala po ramenima i loptastih ruku koje je izobličio artritis. Bilo je veličine golubljeg i ovalnog oblika. prozaista. već sam jednostavno legao potrbuške u vrijes i posmatrao je. malo se odmorila i prihvatila ostatka djetelinog cvata. stigla uz kolski put i kuća bi se ponovo ispunila. nijedna seljančica na kilometre uokolo nije mogla izbjeći njegovoj pažnji. uskovitlanim ogrtačem. Ponekad bi svježa gomila gostiju banula prije no što bismo stigli otarasiti se prethodne grupe. do maslinjaka. Šepuckao je za njima kroz maslinjake. šarmantni ljudi. Stigao je ogrnut ogromnim. nisam joj pokušavao pomoći. Pošto nisam bio siguran šta želi postići. ispijao silne količine vina. nego bi istegla vrat da vidi jesam li joj donio poslasticu u vidu lista salate ili nešto sitnih puževa koje je neumjereno voljela. već bi uplovio sljedeći pan> brod. Odgegala bi se za svojim poslom sasvim sretna. Oni ni izdaleka nisu bili obični. s rukama punim flaša. jer sam se bojao da bi se mogla osjetiti uvrijeđenom. pa bi nastao neopisiv haos. Govorio je od jutra do noći. dok sam proučavao udvaranje kornjača. skoro rasijano. Poslije izvjesnog vremena. već je prilično duboko iskopala i izgledala je sasvim zadovoljna. zdepast individuum kukastog orlovskog nosa. Zatim se ponovo bacila na posao gurajući zemiju napolje prednjim nogama i nabijajući je oklopom na jednu stranu. dok mu je ogrtač lepršao. jer sam silno želio da jedno jaje dodam svojoj zbirci. Brižljivo sam izduvao ljepljivo žumanjce i pohranio IjuSku u svoju prirodnjačku zbirku. Uprkos poodmaklim godinama. Našao sam se u nezgodnom položaju. a onda se odgegala kroz žbunje. Tokom cijelog proljeća i ranog ljeta. ali sam imao izuzetnu sreću da budem svjedok rezultata medenog mjeseca. nije zavlačila u oklop ako bih joj prišao. vila je bila ispunjena naizgled beskrajnom bujicom Larijevih prijatelja. onizak. u malu kutiju sa staklenim poklopcem samo za to jaje. Čak ni Lugarecija nije bila bezbjedna jednom ju je uštinuo za stražnjiću . Jednog dana zatekao sam je kako sva užurbana kopa rupu u mekom tlu pri dnu jedne padine. Na natpisu. Tek što bismo ispratili jednu gomilu i s olakšanjem odahnuli. koji je bio fina mješavina nauke i osjećajnosti. Odnio sam likujući trofej u vilu. kuća i bašta bili su puni raštrkanih pjesnika. pili. u taljigama do vrha nakrcanim flašama s vinom. slikali. Bilo mi je beskrajno žao što nisam prisustvovao njenom vjenčanju. pa iskopati ostala jaja i pojesti ih ili učiniti nešto isto tako grozno. kucali na pisaćim strojevima i komponovali. Glas mu je kao oluja stresao kuću kad je banuo unutra. Kad sam stigao. kao posebnu čast. dok se zadnjim vijorio ogrtač s džepovima nadutim od vinskih flaša. slikara. Ponovo sam utabao zemlju iznad gnijezda. Pratio sam je neko vrijeme ne bih li bio siguran da se neće skoro vratiti. dremnuo bi načas gdje god se nalazio i skoro uopšte nije išao u postelju. stajalo je: Jaje grčke kornjače (Testudo graeca). nije izgubio ništa od zanosa za suprotni pol i. nisam ga htio uzeti dok je ona prisutna. urlao od srnijeha. nakon što je iskopala priličnu gomilu zemlje. dramskih pisaca koji su se međusobno gložili. Položila Madam Kiklop. kako bi malčice otkunjala. Kad je taj zadatak bio završen. jermenski pjesnik. Jedan od prvih koji su stigli bio je Zatopek. a ljuska mu je bila gruba i kredasta. a onda sam požurio natrag do gni' jezda i pažljivo iskopao jedno jaje. nosili smo je dolje. pa se odmarala priuštivši sebi osvježenje u vidu nešto djetelinih cvjetova. lako sam morao sjediti i strpljivo čekati dok završi objed. a kolona taksija i fijakera bi. dovikivao im izraze draganja. položila devet bijelih jaja. a Rodžer i ja bismo je slijedili.kad je shvatila da nemam loše namjere. Bio sam strašno iznenađen i oduševljen i od sveg srca sam joj čestitao na uspjehu.

Naposlijetku je nestao kao što je i došao kraljevski zavaljen u kočiju.. tamne. Jednom ču ponovo počnem slikam ja. Poslije dugog razmišljanja. jer je ona na nekoliko dana zaboravila svoje boleštine. sasvim ga je rasturilo jedno nedavno iskustvo. mene ti ne zanimaju ti vaši piknikovi i takto. debeljuškast. Djurant je. pa bi porumenjela i zakikotala se kao nestašno mače čim bi se Zatopek pojavio. ama naravno. dovršila je Džonkvil. Toliko su ga zanijele boje ostrva da nam je oduševljeno saopštio kako će početi rad na jednom ogromnom platnu koje će u sebi obuhvaliti samu suštinu Krfa. rekao nam je drhtavim glasom. "Nis'm ja potegnula vamo da szezam". Taj postupak došao je kao blagoslov. "To je na nervnoj bazi. Velika je nesreća bila što je sasvim slučajno postao plijen astme. strogo je odbrusila. ne. Naposlijetku je pronašao gaj koji mu je savršeno odgovarao okolina je bila veličanstvena. je lraz'mjete?" "Oh. uključujući i taj specijalni. Džonkvil. Iznuren. a tlo je bilo prekriveno debelim ćilimom od ružičastih i bijelih latica. Silno smo se iznenadili kad mu je. Grozničavo se bacio na posao i dok je palo veče prvog dana. usprkos svim našim ljekarijama. riješio je da bi bademov gaj u punom cvatu mogao pružiti izvjestan zamah njegovoj četkici. i sam želio da radi. probudio se svjež i okrijepljen i pojurio natrag u gaj ne bi li dovršio sliku. Njih troje imali su zajedničko samo jedno želju da se bace na posao i nešto stvore. nema govora o tome . ništa! Medžutim. Dok je još bio u stanju da govori. Džonkvil je izgledala i zvučala kao sova iz londonskih radničkih predgrađa.. kovrdžave kose. sa šiškama. spakovao je stvari i vratio se u selo. a Majka je Majkla položila natrag u postelju i pošto je sada bio sav vlažan i hladan od znoja nježno ga je zašuškala onom konjskom dekom. "Mislim da bi morao ušmrknuti nešto. Usred noći probudila nas je grdna halabuka kao kad bi neko pokušao polako daviti čopor lovačkih pasa. Majki je bio onizak. dok je bio u Italiji. ne. Džonkvil je to sasvim jasno stavila do znanja zaprepaštenoj Majci. sfatate? Jedino ocu nešto duradim. iznenada ga je obuzela želja da naslika remekdjelo.dok je mela ispod sofe. dok su mu se niz lice slivali potoci znoja. Sljedeću invaziju izvršila su tri umjetnika. zatekli smo ga kako krklja i bori se s dušom. čisto psihološki". Isto tako.. rekla je Majka ispunjena osjećanjem krivice. kazao nam je. Jedva je čekao da se baci na posao. Proveo je dosta vremena i potrošio prilično novca putujući okolinom u potrazi za pravim bademovim gajem. amonijak ili tome slično". Djurant i Majki. Kad smo se onako bunovni iskupili u Majklovoj sobi." Nakon što smo proveli istragu... sada meni polako vrrrača se moje samopouzdanje. nabacio je osnovu na platno. postalo još gore.. "Samda znate". Čim je prvi put prekoračila kućni prag. Djurantov. Kako se čini. Djurant je bio suvonjav i žalosnog izgleda i tako nervozan da je skoro iskakao iz rođene kože ako biste mu se naglo obratili. ispostavilo se da se to nesretno iskustvo dogodilo dvije godine ranije i da se Djurant još uvijek oporavlja od njega." I tako se smjesta povukla u baštu. somnabulan čovječuljak. Rasturilo ga je. "Došla s'm e da bnešto urad'la. daklem. Pošto je cijelu noć spavao snom pravednika. Očigledno je tokom noći proljetna oluja nestašno skinula cvat svim bademovim gajevima u blizini. dok je kočija kloparala niz kolski put obećavao nam je da će se uskoro vratiti iz Bosne i donijeti još vina. za razliku od njega. ostao je kao gromom pogođen. Kad je stigao tamo. 'Ha nisam 'tjela da dižem nikaku frku. sa zanimanjem smo se raspitali na šta se žali i šta bi mogao biti uzrok svemu. Margo je odjurila da spremi čaj. Osjećam manje se rrrasturen. koji je izgledao kao dobro kuhan račić s metlom bujne. rekao je Lari. ali zadovoljan.. rekla je . 'Ha bio sam kao grrromom pogodžen". Majklu je od samog početka loše krenulo. s užasom i zaprepaštenjem otkrio je da su sva drveta suha i ogoljena... "Na šta vas ovaj krkljavi šum podsjeća?" Majki je nemušto odmahnuo glavom. "Zakunuo sam se da ja više nikada da naslikam neču. pošto se nigdje nije moglo nabaviti sedio. Lesli je požurio da otvori prozor. ali je prvo morao povratiti samopouzdanje. Lari da donese rakije. a cvat bogat i gust. dovikujući nam izraze dragosti. dok su mu se oči punile suzama. kao da ni o čemu drugom nije razmišljala nego o beskrajnim banketima pod žbunjem mirte priređenim u čast umjetnice Džonkvil. umotan u ogrtač. pa. kako nas je osobno obavijestio.. odjevena u kupaći kostim i spokojno na suncu prespavala svoj boravak. nesretnim je slučajem Lugarecija na stolicu u njegovoj sobi ostavila deku kojom sam se služio kad bih jahao konje.

Tek kad je Majki bio na ivici smrti.. Kad je vidjela kako Majka zabezeknuto blene u nju. erifipel. ali na kilometre uokolo nije bilo drveta jorgovana. Nije bila u kući ni pet minuta. kako se ispostavilo. 'Ua se stvarno trudim da budem širokogruda. kao ustupak ljetu. stvarno. Grofica je objasnila hrapavim. on i Djurant ležali su jedan pored drugog u ligeštulima i zajedno uspostavljali izgubljeno samopouzdanje. ukrcao se na pogrešan brod i završio u Atini. jedva je poznajem.. kao pravi filozof ukrcao se na sljedeći brod za Krf i sa sobom donio nekoliko sanduka vina. "Tako.. pa sam je htio proučiti izbliza." Nažalost. Teodor se pojavio sljedećeg dana. "Ti se od toga nećeš razboljeti... "Ni na kraj pameti mi nije da trpim tu bestidnu osobu u ovoj kući. Grofice od Tbroa. S indignacijom sam odbacio Larijevu optužbu da sam u kuću prokrijumčario nekog konja. Movda bifte mogli da me pofavjetujete. erifif. obrvama crnim kao krila vrane i ogromnim jastukom grimizne kose na glavi. ali sve ima svoje granice.. Grofica je bila sklona frfljanju. nosio je panamašešir umjesto uobičajenog polucilindra. dušo." "lb mi se baš sviđa". ubacila se Majka.. koji je." "Nemoj da si odvratan".. rekao je Lari razdraženo. "Baf vanimljivo. on neće da se onesvijesti". Zatim su poslali poruku Teodoru moleći ga da sljedeći dan provede kod nas. Kako je u međuvremenu zakasnio na zakazani sastanak u Bosni. "Pitam se. dakle. fif. osim ako si naumila da dijeliš krevet s njom.. šta li je moglo uzrokovati sve ovo?. "Fva kofa mi je opala. "A koje ste." "Ne budi smiješna. a moje oduševljenje uhvatila svoju grimiznu kosu i skinula je. 'Jesi li čuo šta je rekla? A ti je još zoveš prijateljicom!" "Prijateljicom?" iskreno se začudio Lari. i nimalo je ne podnosim. popio silne količine vina. Svi smo se zagledali kroz prozor. žao mi je. Majki nas je obavijestio da je alergičan samo na tri stvari: na po len jorgovana. koji je ona još uvijek smatrala sasvim nedoličnim. Čim je ugrabila priliku. Taj incident je imao tako grozne posljedice po sirotog čovjeka da tokom boravka uopšte nije bio u stanju staviti četkicu na platno. a Majka je stekla utisak da je bolest od koje se ona upravo oporavila prilično nedamskog karaktera.. Prije nego što je Majka imala priliku da ga upozori na našu ćelavu gošću. A.. amonijak je stvarno malčice prejak".. u znak oproštaja od Krfa. zahvaljujući sitnoj smetnji zbog loše usađenih lažnih zuba. odvukla je Larija u ćošak. movda bih mogla nefto naći u Atini. s licem starostavne kljusine.. Bila je visoka i žgoljava." "Tako je. Dok smo se mi još uvijek batrgali s ovo troje. Grofica od Tbroa. rekla je Majka s idignacijom. hmm. "Doktor?" rekla je Melani. dok su joj oči blistale. rekla je Majka razjareno." Šapatom su se svađali do kraja dana.. Majko". ali je Majka ostala nepokolebljiva... "ali bi se bez sumnje onesvijestio ako bi mu dala da udiše amonijak. U Milanu nifam mogla naći obrve i periku koji bi mi priftajali." Kasnije je Majka izdvojila Teodora nasamo i predmet Grofičine bolesti je ... "To čini čuda ako hoćeš da se onesvijestiš. "Odvratno!" šapnula mu je sva ustreptala. Majki?" Pokušavajući da između dva krkljaja dođe do daha.Margo. otkrivajući glavu ćelavu kao klobuk gljive... er.." "Ama... Lari.. "Ama. Konačno je Lari predložio da pitaju Teodora šta on misli o cijeloj stvari. Lari ih je upoznao.. ali ona će morati da se kupi odavde. Njegov potvrdan odgovor donijele su kočije u kojima se nauznak izvalila u ogrtač zakukuljena figura Zatopeka. ti pozivaš to stvorenje ovamo i mi se svi porazboIjevamo od neke odvratne boleštine dok ti hvataš bilješke. fifilifa". napuklim glasom: "Tek fto fam fe oporavila od. ne. obrecnuo se Lesli oštro. Ali ona je zanimljiv karakter.. kazala je. Pretražili smo sobu.. ne. pa Teodor je grozan kao i ta žena". a već se počela žaliti kako je neizdrživo vruće i na Majčino zaprepaštenje. a mislim da o ovakvim stvarima ne treba raspravljati za vrijeme čaja... Jesi li alergičan na nešto. ali nigdje nismo mogli naći skrivenu mačku.. Nedavno fam prelevala frveni vjetar. a Majka se složila. na mačke i na konje. "Zaboga.. primijetili smo konjsku deku koju mu je Majka brižljivo zašuškala pod bradu." "Aha! Stvarno?" rekao je Teodor i pronicljivo je odmjerio. lijekove uzimali?" Puni oduševljenja upustili su se u dugu tehničku diskusiju i tek su im krajnji napori čvrsto riješene Majke skrenuli pažnju s tog predmeta. stigao je još jedan gost u vidu Melani. rekla je ona Lariju.. kako ono.

otkinuti i nagnječeni... Fenjeri su se blago dimili i bacali toplo medasto svjetlo preko stola. usred stubova zaraslih u vinovu lozu. Uvmite. Kafa i vino posluženi su na balkonu. beskorisno je ćaskati o jednostavnom pristupu poeziji ako ćete stvarati kakofonične zvukove koji su otprilike isto tako neposredni i prosti kao i dječije radosti na badnje veče ili kao bakenbardi Eugena Savojskog.. Eto... "O poeziji se ne može raspravljati kao o farbanju kuće. ifla fam i na fumporne kupke. a drugi pukovnik Tbmas Edvard Lorens (18881935).. "Ali. Sramota.. na primjer. naravno. hmm. hmm.. na Krfu.. nisam tja tako jeftina.. dragi moj...." ".......... i možete samo si zamisliti kakvu je imalo posljedicu po mene to. pa je do kraja dana bila nevjerovatno prijatna prema njoj i čak joj je predlagala da skine periku ako joj je vruće.. porcelan i staklarija su blistali. ovdje na Krfu nikad se ništa ne radi kako treba. hmm. kako bi rekli. moje samopouzdanje rrrasuto u parrrramparrrčad.. moji nerrrvi. prev.. hiljade i hiljade cvatova." "." ".. Svi sve počinju . najljepfi fuftaftveni ftih. moram vam skrenuti pažnju.. ili kako se već zvaše... pa ti si sasvim promašio značenje. cijeli bademov gaj otišao.. "Kao što znate..u drugu ruku. čiftotu dječjeg oka.. to vam je poevija va vaf. hmm. a mene je toliko očarao skup ličnosti i raznovrsni razgovori da nisam znao koji prije da poslušam s nepodijeljenom pažnjom.. Čvrsto sam ubijeđen da devedeset dva odsto bolesnika. Sedam klubova mudros* ti. melodičnim.. u banjama... ali morate pofjedovati nepofrednu jednoftavnoft... Prvi je književnik i slikar Dejvid Herbert Lorens (18851930). naravno........ vjerujem... izglancano rano voće u hrpi na središnjem poslužavniku. vjerujem vam.. Majka kutljačom dijeli hranu. je ltako?" "Pa da. seljaci imaju sasvim. iako. liječenje. a sove su se oglašavale čudnim.. Lugarecija šepa oko stola i blago stenje sebi u njedra.. i ovdje..... On posjeduje izvjesnu raskoš rascvjetalosti. baš tako. a crno vino kao da je gorjelo dok se pljuskalo u čašama. zar se ne slažete? Hoću reći. znate. autor romana Ljubavnik ledi Ceterli. da. uzmite kao primjer ledi Ceterli.. a onda. hmm. elem. u nekim dijelovima Albanije... burazeru. malo. ali. kako ono bješe.. Lari je prebirao po gitari i pjevušio neku elizabetansku koračnicu." 4 Nesporazum. prozvan "Lorensom od Arabije"...... koji još uvijek krklja. zar ne? . ispod stola. nema da ti slikam ič brez deset funata. to mene rrrasturrrilo je.. poslije toliko truda. svima. jer oboje očigledno govore o različitim Lorensima. autor autobiografskog romana Sedam stubova mudrosti.... a ja samo stajao sam tamo. i tako kazah.. ne....... a tek paori u Latviji.. bogami jesi!" grmio je Zatopekov glas dok mu se nos kao kljun uvlačio u čašu s vinom." ".. malo precijenjeno. sličan običaj. velim ja njemu... koju nam je ispripovijedao vragolasto se smješkajući. (Prim... Onda je Majka dobila napad grize savjesti jer ju je pogrešno ocijenila... A je lbiste htjeli još malčice riže?" Džonkvil i Teodor: "... To je Teodora podsjetilo na jednu od njegovih fantastičnih ali istinitih anegdota s Krfa... u drugu ruku. nagomilana u obliku vulkana. i takti ja velim njemu.4" Lari i Grofica raspravljaju o umjetnosti: ". raspravljaju o umjetnosti: ".) Majka i Djurant: ". Rodžerova hladna njuška čvrsto pritisnuta o moje koljeno u nijemoj molbi.. nikad u životu nis'm vid'la ništa tome slično. nikad više. meni se čini da Lorens to radi toliko mnogo bolje.. jednoftavnoft i oflobođenoft of klifea i prevaviđenih vnakova. organizator arapskog ustanka protiv Turske. i napisao je onu čudesnu knjigu. ja smatram da je.. svakako. Te noći večera je bila izvanredna i šarolika.. slikati neču ja. Teodorova brada svjetluca pri svjetlu fenjera." "Da. učinio je nevjerovatne stvari i u pustinji. puff! eto. A onda.. smješka se neodređeno. izvan sebe samog.razjašnjen. jok. a sljedećeg jutrrra ja bio sam parrralizovan.... jesme zato zvao. Margo i Majki.. uvmite Jajaftog Okruglaftog.... i pomno prati Lugareciju." "Aaa." Napolju je mjesečevo lice virkalo kroz filigran od lišća vinove loze.. Lesli brižljivo izrađuje loptice od hljeba da bi gađao noćnog leptira što oblijeće oko fenjera. i." Tanjiri s hranom koja se blago puši. zvonkim kricima." "Sigurno.. hmm.

učinio sasvim slučajno... neka vrsta priredbe na pozornici. prozirni gušterovi izbuljenih očiju.. zapovjednik grčke vojske. Elem. siroti ga čovjek nije na/n/eravao udariti. U dnu zida rasla je gomila biljki ciklame. hmm. hmm.. perzijsku.s. Dvije sove nadmetale su se na drvetu ispod verande. Cijela površina predstavljala je zamršenu mapu naprslina. Nažalost. Dolje. "Sasvim je istinito." Prasak smijeha natjerao je blijede macakline da se izbezumljeno uzpentraju uza zid. a ispod njih su se ukazivali redovi ružičastih cigli nalik rebrima... Gornji dio zida bio je kao pustinja previše suh za bilo šta osim za nešto mahovine boje rđe.. Stanovnici zida bili su od svake vrste.. To je. naravno. da. pozorišna predstava. izgleda da su ljudi koji su igrali ulogu Perzijanaca bili malo razočarani što se moraju povući pred očima Njegovog Veličanstva. Njihov plijen bilo je stanovništvo glupih. šta biste vidjeli ako biste pažljivo zagledali izbliza? Krovovi stotina sitnih otrovnih gljiva. U vinovoj lozi iznad naših glava macaklini su puzali duž kvrgavih grana i požudno posmatrali insekte koji su lebdjeli dok ih je. previše vruć za bilo šta osim za viline konjice koji su se na njemu sunčali. izjedala ih je.. Vidio sam rođenim očima. žućkastih i mrkih.. i.. gatalinke su uzbuđeno kreketale jedna drugoj.. do iza. visili plodovi bucmasti i sočni i crni kao abonos.. cijele šume sitne paprati nicale su iz pukotina na sjenovitim mjestima i spuštale se malaksalo nalik malim zelenim vodoskocima.. hmm. realizam ispoljen u sceni bitke. leptirovi prugasti i šareni kao mozaik.. na lovce i plijen. hmm. a i sama činjenica da igraju Perzijanace takođe je. dok je tekla scena bitke. ali izgleda da nešto negdje uvijek krene naopako. . noćni leptirovi svih veličina i oblika.." More prošarano mjesečinom presijavalo se između maslina.. iza kulisa... kao kakva plima. No. "sve može da se desi... umjesto.. DEVETO POGLAVLJE Cijeli svijet u jednom zidu Oronuli zid koji je okruživao utonulu baštu što se pružala duž kuće predstavljao je za mene bogato lovište... Bio je dovoljan najmanji incident pa da se sve otkači. pa je zapovjednika perzijske vojske potkačio dosta gadnim udarcem drvenog mača.. počeli napredovati. Kad je prije nekoliko godina grčki kralj posjetio ostrvo.. od kojih su jedne bile široke po nekoliko centimetara.. Dva vojnika bačena su u prostor za orkestar prije no što se neko sjetio da spusti zavjesu. planine tamnozelene mahovine uzdizale su se u tako simetričnim humkama kao da su tu zasađene i potkresane.. čapljez koje su svojim listovima probijale kroz hrpe polomljenih i razbijenih crepova što su ondje ležali.. Na tom zidu nalazio se cijeli krajolik.. Noću su lovci bili žabe krastače koje su živjele u trnjaku i macaklini... ispupčila se i ulegla od vlage mnogih zima. pokazivali su se na vlažnijim dijelovima slični prošaranim selima gledanim s visine." "Ta priča mi izgleda sasvim nevjerovatna. šafran. rasijanih dugonogih komara koji su potmulo zujali i probijali se između lišća.. koji su stano vali u pukotinama nešto više u zidu..... Vrhunac drame bila je bitka kod Termopilskog klanca. Bio je to drevni cigleni zid prevučen slojem maltera. Nad cijelim tim pojasom stražario je lavirint od kupina po kojima su.. "Ubijeđen sam da si to izmislio. nisam!" pobunio se Teodor. dok se zavjesa spušta. pored bunara. hmm. to je bilo dovoljno da. grčka vojska trebala je potisnuti. Ovdjeondje otpali su poveliki komadi." "Nisam.. a druge tanke kao dlaka. da se povlače. a mogli su se podijeliti na dnevne i noćne radnike. "Teodore!" nasmijao se Lari podrugljivo. privlačilo svjetlo fenjera. hmm.. pogrešno je procijenio udaljenost. kako vi to zovete? Ah.. Središnji dio pozornice pretvorio se u mlin uskovitlane rulje pod šljemovima koja se upustila u borbu na život i smrt. najboljim namjerama. hmm." "Ovdje na Krfu". Kasnije je kralj primijetio kako ga je silno impresionirao. hmm. u sezoni. zapali perzijsku vojsku do te mjere da su. blijedi. crvenih. rekao je Teodor dok su mu oči svjetlucale od gordosti. hmm.. znate.. vrhunac njegove turneje trebao je biti. ali je u međuvremenu njegova spoljna kora pozelenjela od mahovine. Hoću reći.. trijumfujući.

šareni zidni gušterovi hranili su se svim i svačim. sklopljenih kliješta. zavalivši se u stolicu. Otkrio sam da su prijatna. Mora da sam predstavljao veliku napast za njih. čekali trenutakdva. Tako su ose lovice tragale za gusjenicama i paucima. u svoju spavaću sobu. a sunce izašlo. donio cigarete iz salona i. imaju sasvim dražesne navike. Kad sam je pomnije pregledao. jer im je jedina želja bila da pobjegnu i sakriju se što brže mogu. a hitri. ali moja porodica zabranila je škorpije u kući usprkos mojim argumentima u njihovu korist. oni najsramežljiviji i najpovučeniji u ovoj zidnoj zajednici bili su i najopasniji. krišom hranio Rodžera ispod stola. polako ali odlučno. kliješta velikih kao kod raka. izvijenih nogu. taj običaj učinio mi se krajnje mučnim kod stvorenja koja su inače bila tako besprijekorna. pod drugi komad maltera. Nekoliko puta zatekao sam ih kako žderu jedna drugu. One su uistinu izgledale čudnovato. Jednog dana otkrio sam u zidu jednu debelu škorpiju. Ukoliko ne biste učinili ništa glupo ili trapavo (kao. kao napravljena od izglancane čokolade. noćne leptirove i zlatooke. svi jetlosmeđ krzneni ogrtač. pljosnatih. pred vama bi se ukazala šćućurena mala crna škorpija. čim bih upalio bateriju. hranili su se paucima i mušicama. partneri bi zastali. spustili na njih ruku). osim ako ste ih baš namjerno tražili. krupni. koje su otmjeno i užurbano jurcale za svojim noćnim poslom. na primjer. teško ste ih mogli zapaziti. tako da škorpije imaju dovoljno zraka. Gledao sam ih uspravljene. naime. pošlo bi mi za rukom da u magnovenju vidim ponešto od njihovih čudesnih ljubavnih plesova. zid bi preuzela sljedeća grupa stanovnika. škorpije su se prema vama odnosile s poštovanjem. duga nešto više od dva centimetra. sve u svemu. Naposlijetku je Lari. nosila je nešto što se na prvi pogled učinilo kao blijed. S beskrajnom pažnjom namamio sam majku i cijelu porodicu u kutiju šibica. pauci su lovili mušice. okruglaste i uredno odjevene kao poslovni ljudi. prekrasno isprepletenih repova. gotovo izvinjavajući se. Sasvim nesvjestan kobi koja se nadvila nada mnom. skladnih. vilini konjici. pažljivo sam spustio kutiju na ploču iznad kamina u salonu. Bio sam naprosto opsjednut tom porodicom i čvrsto sam riješio da ih prokrijumčarim u kuću. krhki i rumeni od lovačke strasti. jednostavno vam je okretala leđa i odlazila. stavio jednu u usta i uzeo kutiju šibica koju je donio. Kad bih noću s baterijskom lampom čučnuo podno zida. jer sam neprekidno otkidao parčiće maltera kako bih mogao da ih posmatram. kliješta u kliještima. pa sam se uputio u trpezariju i pridružio se porodici za ručkom. a onda sam pohitao u vilu. jedna kraj druge. Ukoliko biste je predugo zadržali na suncu. Zavolio sam škorpije. a onda. nakon što je završio s ručkom. ovalnih tijela. Ustanovio sam da jedu zunzare (premda je za mene ostala vječna tajna kako ih love). nisam imao sreće. gipki. ležerno čavrljajući. vidjevši da ne namjeravam ugasiti svjetlo. sa zanimanjem sam ga posmatrao kako. bube. otkrio sam dosta toga o škorpijama. ispostavilo se da se ta čudesna odora sastoji od gomile sićušnih beba koje su prionule za majčina leđa. tijela uzdignutog prema nebu. skakavce. Nažalost. Brljavio sam s jelom. posmatrao sam kako polako igraju valcer u krugovima između jastučića od mahovine. slušao porodicu kako se prepire i sasvim zaboravio svoj uzbudljivi novi ulov. okrenuli bi se i odlučno udaljili.karirani i pjegavi ili išaranilepršali su u nježnim oblacima duž izbijeljelog maltera. Da sam bio u prilici da u zarobljeništvu držim jednu njihovu naseobinu. . Međutim. Kad bi posljednji svitac preko brežuljka mahovine odvukao svoju hladnu smaragdnu svjetiljku u postelju. kliješta u kliještima. okruglastih i lijepo spojenih kao na oklopu i repa nalik niski mrkih bisera koja se završava žaokom sličnom ružinom trnu. mora da ih je na stotine živjelo u pukotinama zida. jer se baš u trenutku dok sam ulazio servirao ručak. gdje sam ih mogao držati i na miru posmatrati kako odrastaju. nerazmetljiva i prostodušna stvorenja koja. Međutim. Te životinje su bez sumnje vjerovale da svoj treba da se drži isključivo svoga. a ipak. Škorpija bi ležala ondje sasvim mirna dok ste je ispitivali samo bi. Zahvaljujući ovim iznenadnim i neočekivanim nasrtajima na zid. pridigla rep u znak upozorenja ako biste prejako disali na nju. jer je izgledalo da se svi odreda hrane svima ostalim. ili sam ih lovio i tjerao da hodaju u teglama od džema ne bih li vidio kako im se pokreću noge. Kad biste oštricom noža brižljivo povukli ispod parcela nabubrenog maltera i kao polugom ga nježno pridigli od cigle. Tad je bilo teže razlikovati između plijena i grabljivica. moje gledanje tih predstava trajalo je kratko. vjerovatno bih bio u stanju da vidim cijeli tok udvaranja i ljubavnog čina.

Posljedice tog incidenta bile su mnogobrojne. a ona je je istog časa ispustila vrisak kog se ne bi postidjela nijedna lokomotiva. pa je sjedila na kraju stola i pokušavala doći sebi nije čak bila u stanju ni da se pobuni. Brzo.. Dok se moja porodica.. bolje mi dodaj neku knjigu ili nešto slično.. zaveži već jednom. Rodžer i ja smo poslijepodne prove' 11 na brežuljku.." "Brzo. opet." Pošto se niko nije potrudio da Rodžeru objasni šta se događa. pa je počeo jurcati okolonaokolo po sobi i histerično lajati. Svaka kutija šibica u ovoj kući je smrtna klopka. učini nešto.. Elem. ona je istog trena izgubila dah. Naposlijetku je." "Ama. još uvijek sva uzavrela od bijesa i straha. Lari je bacio pogled niza se da vidi šta se dešava i od tog trenutka nastala je neopisiva zbrka. zavitlala na životinju čašu vode. do dana današnjeg ja tvrdim kako škorpija nije imala ništa loše na umu. "Opet ovaj blesavi deran. Škorpija se u međuvremenu zavukla pod Leslijev tanjir. ali je u tom trenutku Margo. ali je zato izuzetno uspješno namočio Majku.. dok su njene bebe očajnički visile sa nje.. pošto bi prethodno omotao . i uspuzala na Larijevu nadlanicu.. do koljena smo u škorpijama. udari je. kupeći ih kašičicom za čaj i vraćajući ih majci na leđa.. došao je do logičnog zaključka kako je vjerovatno ona odgovorna za sve. pa je zastala. Rodžer...... on je ostao pod pogrešnim utiskom da je neko nasrnuo na cijelu porodicu. jer sam osjećao kako bi bilo razumno pustiti porodicu da se odmori poslije ručka prije nego im ponovo iziđem na oči. Brzo." "Pazi. brzo. Majka je. puStio ih na baštenski zid. u uzaludnom pokušaju da zaustavi napredovanje škorpije. zaveži već jednom. ja sam sljedećih pola sata proveo sakupljajući bebe. "Bez panike. uradite nešto. Krajnje razbješnjena ovakvim postupkom. prevrnuo stolicu i počeo očajnički mlatarati svojom salvetom.. Kad je osjetio pokretanje njenih kliješta.. udrite ih knjigom. pa je smjesta ugrabila priliku da umakne. za ime svijeta. dušo?" "Taj blesavi deran. riješio je da i sam dadne svoj doprinos. gora si od ovog psa..". sasvim zbunjena ovim naglim preokretom iz kućne idile u sveopšti haos. urlao je Lari. Kad je stigla ondje. kog je sveopšta panika potpuno izbezumila. natjeralo Rodžera da iskoči ispod stola i divlje zalaje.... preplavljen škorpijama. idu prema meni. evo je. gdje ti je nož. ustremila se prema Lesliju. što je. svima će nam doći glave. ona je sletjela na pola puta između Margo i Leslija. Bila je uznemirena i malčice zlovoljna što je tako dugo zatvorena u kutiji šibica. pa ju je iz sve snage ugrizao za gležanj." "Sam Bog me spasio da me ne ujedu." "Ali otkud škorpije na stolu... dok joj je žaoka podrhtavala od osjećanja koja su navirala. pa ih je otvarao krajnje oprezno.. dok su joj bebe izbezumljeno vrvjele po cijelom stolu.. brzo. bebe su . Hajde.. a kako je tupo tresnula na stolnjak. Lari je otresao rukom i zavitlao nesretnu škorpiju preko stola... "Pazite! Pazite! Dolaze!" vrištala je Margo. Rodžer. sve bebe škorpije posakrivale su se ispod raznih tanjira i komada escajga..otvara kutiju. rikao je Lesli.. Lari je ispustio urlik užasa od kog je Lugarecija ispustila jednu činiju." "Za ime svijeta.. Pazite! Pazite!" "Prestani vrištati i donesi neku knjigu..... vam bi najednom?" jednako je pripitkivala Majka i brisala naočale. "Opet ovaj blesavi deran. tako da je škorpiju zakotrljao prema Margo.. a žaoka joj se izvila na gotovs. Kako je Lugarecija bila jedini tuđinac u sobi... poslije mojih usrdnih molbi koje je podržala i Majka odbačen Leslijev prijedlog da se cijela porodica škorpija pokolje.. Velikom brzinom izvukla se iz kutije. uz silno oklijevanje.. stavila naočale i zagledala se niza sto ne bi li vidjela šta je izazvalo cijeli pakao. kako ne podnosi ledenu vodu. Lesli je skočio na noge. Pljusak je potpuno promašio škorpiju. povlačila u salon.... Lari je razvio fobiju prema kutijama šibica. Dok je konačno uspostavljena izvjesna količina mira... šta. Pogledaj samo sto... A to nije nima' 10 doprinijelo smirivanju atmosfere." "Pazite." "Udari je nožem. "Treba nam neka knjiga". a njegova je sveta dužnost da nas brani. još jedna. nije bila sasvim sigurna šta dalje da radi. brzo. joj se rasule uokolo kao konfeti... Zatim sam ih na jednom tanjiriću iznio napolje i.

otvorivši prvu stranu. Izvukao je nešto manje od pola metra maramice iz džepa na prsima i žestoko se useknuo. a potom odložio pušku. Dok se rješavao problem stalnog . s moje tačke gledišta. rahitične građevine. sjajnim cilindrom koji je dopunjavao komplet. gamašne blijedomrke boje preko sjajno izglancanih cipela. odnekud izvukao nekakvo debelo i pohabano izdanje Le Petit Laroussea i postavio ga preda me. Majka je odlučila da je neophodno njegovati barem moj francuski. pažljivo nanišanio na nešto i opalio. Napunio je oružje.. izvršava krvnu osvetu nad nekim susjednim domaćinom. brda blistavih kolača. presvučene crvenim brokatom. voće i povrće. dočekao me u salonu čiji su zidovi bili ukrašeni gomilom njegovih vlastitih fotografija. rekao je.. Lugarecija je ćopala po kući s nekoliko metara zavoja oko gležnja sedmicama nakon što su ujedi zacijelili i svakog jutra donosila nam čaj u sobe ne bi li pokazala kako kraste zamlađuju. bile su prošarane desetinama presvlaka. Mogli ste ga vidjeti u svako doba dana. sjetno je zagudio i odmahnuo glavom. koji su bili izmiješani s izvjesnom strepnjom za moju vlastitu bezbjednost. čeznutljivo provirio. Ljudi u gradu njegovu nošnju uopšte nisu smatrali neobičnom. zamoljavam. Ali mi mora radimo. zamoljavam da nastaviti sa svoga čitanja. pun buke i meteža. Prvo sam pomislio da ga je zgranuo moj naglasak. Taj kraj je bio očaravajući kaldrmisane ulice krcate štandovima na kojima su se dizale gomile denjaka platna veselih boja. tako odjevenog. sto za kojim smo radili bio je prekriven kadifenom draperijom boje crnog vina s ukrasom od sjajnozelenih kićanki po rubu. Međutim. ali neodoljivo zanimljiva. vrućim hljebom." Ostatak jutra zabavljao sam se uzbudljivom pomišlju da je konzul na moje oči počinio ubistvo ili da. polako i tužno odmahnuo glavom. Izuzetno ružna soba. u bjesomučnoj užurbanosti. koje su ga prikazivale u različitim napoleonskim pozama. stavio ruke na leđa i polako počeo koračati prema prozoru. a kako su svi Englezi lordovi. živio je belgijski konzul. na najvišem spratu jedne visoke. kad se konzul odjednom ukočio i ispustio prigušen krik. Tako je dogovoreno da me Spiro svakog jutra vozi u grad na časove francuskog kod belgijskog konzula. u najmanju ruku. Međutim. a ja sam ga sve vrijeme posmatrao sa sve većom zbunjenošću i zanimanjem.ruku maramicom. "Avaj. a onda ga snebivljivo tapše po stražnjici štapom od bambusa. Taj dio grada bio je bogat i šaren. U samom centru. kokodakanja kokoški. avaj. Onda je podigao pušku. odakle je. dramlije posvuda po tepihu. Zatim je čučnuo i dopuzao natrag do prozora. konzul me posjeo za sto. koja se umorno nadvijala nad trgom. laveža pasa i vapijuće dreke ljudi koji na glavama nose tacne sa svježim. širom otvorio orman i iz njega izvukao vazdušnu pušku moćnog izgleda. najgore je bilo što je Majka zaključila kako sam opet podivljao i kako je krajnje vrijeme da dobijem još nešto obrazovanja. ukrasi od kovanog srebra. avaj". napućio usne. uske uličiče i bira korake između barica ili se povlači uza zid s veličanstvenom ljubaznom kretnjom kako bi propustio kakvog magarca. Uliciće su bile tako uske da ste se morali pribiti uza zid ako ste htjeli propustiti magarce koji su geguckajući prolazili pretOvareni robom. dok sam ja zurio preda se u spisak riječi koje su počinjale sa A. prugaste pantalone. Mislili su da je Englez. "Sirot mališa. kriještanja žena što se cjenkaju. upola sakriven zavjesom. Uvrnuo je vrhove brkova. ne samo da je ispravno nego je i neophodno da nose uniformu kakva priliči. zaključio sam kako moje objašnjenje ne . Bio je sladak čovječuljak. a njegovi zlatni zubi bljesnuli su prijateljski kroz bradu. Konzulova kuća nalazila se u lavirintu uskih. mon ami. s ogromnom kravatom nalik svilenom vodopadu koju je pridržavala jednostavna zlatna igla i s visokim. s teškim okvirima. čitati ovaj onamo". Kad sam prvog jutra stigao. a ja sam se zaprepastio kad sam mu vidio suze u očima. "Vi. smrdljivih sokaka koji su tvorili jevrejsku četvrt grada. Viktorijanske stolice. Zatim se okrenuo. Jedva sam nekako proteturao kroz prve tri. Kako bi ispitao obim mog znanja francuskog jezika. čija je najupadljivija odlika bila veličanstvena bradica podijeljena na tri šiljka i brižljivo ufitiIjeni brkovi. ispuštajući.učitelja. kad je poslije četvrtog jutra konzul i dalje s vremena na vrijeme pucao kroz prozor. ali to očigledno nije imalo nikakve veze sa mnom. Svoj posao je shvatao krajnje ozbiljno i uvijek je bio odjeven kao da će svakog časa odjuriti na neki važan zvanični prijem u crni frak. kako nabada niz prljave. Pojurio je preko sobe mumlajući nešto sebi u njedra.

bio je suviše za njegovu osjećajnu prirodu. nisam naučio ništa od jezika. A onda. Prvo bi se začuo prigušen. pa nikad nije propuštao priliku da je uključi u razgovor. očigledno savršeno nesvjestan praznog izraza na njenom licu. "Je li to. krzno im je otpadalo u velikim golim parčićima. kao i u drugim dijelovima grada. a onda bi dodala. ali dok bi proteklo jutro. Mama. I oni bolje tako.. o porodici koja očigledno nije u mogućnosti uzvratiti pucnjavu. eno ga konzul". sa čim bi se složio svako ko bi vidio te mačke. osim ako se radi o izuzetno brojnoj porodici s kojom on izravnava račune i to. sve dok opasnost ne bi minula. Teodor je naglo prekidao pripovijedanje usred kakve anegdote ili objašnjenja. Svi bismo prekinuli razgovor i oslušnuli. bilo mi je toliko dosadno da su moji popodnevni juriši u okolnu prirodu bili ispunjeni dvostruko većim oduševljenjem od uobičajenog. zvuk je postepeno postajao sve glasniji i glasniji. a i tada je to podrazumijevalo opasno naginjanje kroz prozor i krivljenje šije. objašnjavao mi je.. preko puta njegovog prozora. pa je bilo dovoljno da samo sapnemo. oči su mu poprimale fanatičan sjaj. Konzul je silno volio mace. a sve su bile tako žgoljave da je pravo čudo kako su uopšte živjele. noge im je iskrivio rahitis. štaviše. a onda bi ščepao njenu s oklijevanjem ispruženu ruku i strasno je pritisnuo sebi u bradu. s njegove tačke gledišta. konzul bi banuo iz nekog sokačeta i uhvatio je nespremnu. mlatarajući elegantno šeširom i štapom. i to bi je natjeralo da svoj užurbani damski korak niz ulicu opasno približi galopu. je li to zvuk aviona?" priupitao bi. Prikupila bi svu odvažnost i preda nj podastrla svoje vascijelo vladanje francuskim jezikom. "Oui. mac/ame?" a to je za Majku bio šlagvort. sirokim zamahom bi smaknuo cilindar i naklonio joj se skoro do zemlje. "pa onda volim da njih praviti usrećim tako zašto upucavam. koji smo svi željno očekivali. s vremena na vrijeme. Tako su moji časovi francuskog uvijek prekidani kad bi konzul skočio do prozora da još jednu macu pošalje u sretnija lovišta. i sam je posjedovao tri ogromne i dobro uhranjene perzijke kao dokaz za to. Teodor bi stigao u vilu poslije ručka. Zatim bi stajali nasred ulice s tim što bi se povremeno morali razdvojiti kako bi propustili ponekog magarca dok ju je konzul zasipao bujicom francuskih riječi.. hmm. ranama izjedeni mačji rod kako se šunja po okolnim krovovima. "Ne može da ja hranimo sve njih". Teodor bi pažljivo spustio na tanjir kolač od ječmenog . mačkama je bilo dozvoljeno da se nekontrolisano množe. Teodor je strasno volio da posmatra hidroavione kako slijeću. tako slabašan da biste pomislili kako se radi o pčeli. Međutim. naravno. u počast mrtvima. tragično uzdahnuo i ponovo bismo uronili u zapetljani lavirint francuskih glagola. čim bi bilo pristojno. pogled na sav taj izgladnjeli. jer je tada iz Atine stizao hidro'avion i slijetao u zalivu nedaleko od naše kuće. Četvrtak je bio sretno izabran dan. brada bi mu se nakostriješila. Tek poslije sedam dana otkrio sam pravi razlog konzulove neprekidne paljbe: mačke. Uputio bi se prema njoj cereći se od uha do uha. za slučaj da nije zvučala dovoljno oduševljena konzulovom pričom: "o U l. i ostao sve dok se mjesec ne bi popeo visoko iznad albanskih planina. "Pazi. vrteći štapom. obavljao je sasvim nužnu i humanu dužnost. U jevrejskoj četvrti. a onda bi se konzul žestoko useknuo." U stvari. sanjiv šum. Bilo ih je doslovno na stotine. Nakon 145 pucnja na čas bi nastupio muk.može biti na mjestu. O U I!" Konzul bi bio zadovoljan cijelom procedurom i čvrsto vjerujem da nikad nije shvatio kako je to jedina francuska riječ koju je Majka znala. Međutim. Iz nekog neobjašnjivog razloga konzul je stekao utisak da Majka zna francuski. Avion bi redovno stizao usred čaja. Na neki način ovi časovi francuskog bili su dobri za mene. znate. Međutim.. ali mene budem tako strašan žalosno. a glavu bi nakrivio na stranu. Nažalost.. jedini dio kuće s kog se pružao lijep vidik na zaliv bilo je potkrovlje. uvijek je tu bio i četvrtak. Tu i tamo naglasio bi govor jednim upitnim "n'est'ce pas.. Ako bi imala sreću prilikom kupovine u gradu da opazi njegov cilindar kako kroz gomilu pocupkuje prema njoj. pa ih je većina bila u jezivom stanju bile su prekrivene ranama. ouil" uzviknula bi nervozno se smješkajući. ti razgovori dovodili su nju na rub nervnog sloma. Nisu pripadale nikome i niko nije brinuo o njima. žurno bi se povukla u najbližu prodavnicu i kupovala gomilu savršeno nepotrebnih stvari.

a onda bi odjednom zakratko dodirnuo površinu i ostavio za sobom laticu pjene koja se širila. a zatim bi se ustalio na površini i nastavio hitro kliziti po njoj ostavljajući za sobom raširenu lepezu bijele pjene. Svaki jarak ispunjen vodom ili bara bili su za nas plodna i neistražena prašuma sa sićušnim ciklopima i vodenim buhama. letio bi još neko vrijeme. hm. Ponekad bismo se ograničili na baštu. iz ovog ili onog razloga. "Aha!" uskliknuo bi. s površinom glatkom poput meda. uz mnogo buke.. "Tako je. zelenim i ružičastim kao koralji. pokupivši Teodora en route5. Sve na šta smo nailazili bilo je voda na naš mlin: cvijeće.. a Rodžer je galopirao ispred nas držeći njušku nisko'pri zemlji.". dok bi po muljevitom dnu.. ako ste baš uvjereni. Stojeći onako prav i besprijekorno čist na ivici bare." Predstava je bila završena.. NjegOve priče bile su prošarane veselim anegdotama. Hidroavion bi. (Prim. u koju je bio prosijan sav sićušni život vode. koliko da vas podsjeća na nešto čega ste već davno bili svjesni." Zvuk avionskog motora u međuvremenu bi već stigao neposredno iznad naših glava. odmarširali dolje da nastavimo prekinuti čaj... da. Teodor bi ga posmatrao stisnutih očiju.... drugi put bismo se odvažili da 5 En route (franc.. Zatim bi cijela porodica ispraznila sto i. hmm. Polagano se spuštao sve niže i niže. vireći preko vršaka maslina prema zalivu." "Požurite.brašna. hmm. Konačno bi ga Majka poštedjela dalje patnje. iskliznulo iz pameti. insekti. Odjednom bi se našao iznad vode.) odemo dalje u polje. hm. "Za mene je. a svaki truli panj morao je biti isjeckan. . propustićete ga!" zagalamili bismo mi u horu. Teodore. Sljedeće sedmice ponovilo bi se sve u dlaku isto... dok mu se brada kostriješila. "A'ha!" uskliknuo bi i brižljivo obrisao prste. a Teodor bi se nervozno uzvrpoljio na stolici. koji je. zbog toga ste osjećali ne toliko da vas uči nečem novom." Hitro bi izvukao lupu iz džepa na prsluku i pomnije se zagledao. "Čini mi se da je ovo ceriodaphnia laticaudata.) usput.. taj prizor jako privlačan.. Avion je letio sve niže i niže. ovo sad sasvim izvjesno zvuči kao avion. Četvrtkom smo Teodor i ja izlazili u šetnju. a oči su mu žmirkale i nos se borao dok se potiho smijao sebi u bradu koliko sebi toliko i vlastitom humoru. bio nalik kakvom modrom oku.. Svako šuplje drvo moralo je biti pažljivo pregledano za slučaj da sadrži kakvu malecku lokvu vode u kojoj žive larve komarca..... "Ovo je stvarno. a brada mu se kostriješila. Natovareni kutijama za skupljanje i mrežama. smijući se.. onako između drveća. izvlačio je i pronicljivo zagledao u flašicu koja se klatila na kraju mreže. gdje bi se upustio u trku s vlastitim odbljeskom na plavoj površini.. tonući sve niže i niže. i dok bi nam noge loptale po golom podu. zaustavljenog daha. ako ste baš sigurni da vam ne smeta. baš prizor za uživanje... samo što vam je. preletio preko maslinjaka. vrlo. kao kakva nezgrapna. Upali bismo u potkrovlje. glas mu je zvonio od uzbuđenja.. krstarili barski tigrovi: pijavice i larve vilinog konjica. hmm. zanimali. "Pa.... bez daha. stuštili bismo se uz četiri sprata stepenica. Teodor je očigledno posjedovao neiscrpan fond znanja o svemu i svačemu. preopterećena guska. tako je. koje su poput ptica visile između podvodnih grana. nije bilo vremena za gubljenje. Teodor bi pažljivo provlačio mrežu kroz vodu.. dok je Rodžer jurio ispred nas i veselo lajao.. Teodor bi prstom počešao bradu sa strane i s olakšanjem se uvukao u pot krovlje." Zvuk je postajao sve jači i glasniji. nevjerovatno lošim igrama riječi i još neuspjelijim vicevima. prev.. u potrazi za plijenom." promumlao bi Teodor i živahno napustio svoju stolicu. uputili bismo se puteljkom između maslina. širom bismo otvorili prozore i nagnuli se napolje. koje je pripovijedao s ogromnim zadovoljstvom. Moraće sačekati sedam dana kako bi vidio svoj sljedeći avion. "Mene su oduvijek.... kamenje ili ptice. svaki mahovinom obrasli kamen morao je biti prevrnut kako bismo otkrili šta leži ispod njega.. "Hmm. "Je lbiste voljeli da odete gore i gledate kako aterira?" upitala bi ga. Zatvorili bismo prozore u potkrovlju i u gomili. ali je to znanje prenosio s nekom vrstom pedantnog snebivanja.. znate. rekao bi i otresao prašinu sa ruku.

.." Isisao bi sićušno stvorenje iz flašice pumpicom za nalivpera. građevinarsku odvažnost. Opacupa. Sporo je gmizala po staklu i vukla za sobom svoju prekrasnu kuću.. i to cio sa spavaćim sobama. tarambarambarac. prijatelju? Hmm.. Nosio cilindar i bio gizdavac.. "Uhvatio sam izvjestan broj ovakvih. Teodor i ja.. Predveče. hmm... da bilo šta nedostaje. Bi li mogao da mi samo. Naravno." Na dnu flašice nalazila se izdužena kućica. Imala je nekako uzbudljivu melodiju koja je ulivala nov život u naše umorne noge." . rekao je Teodor. A.. Slava Bogu. materijala od kog bi mogle izgraditi nove kućice.. sama operacija zidanja. hmm. sve dok jedan zakašnjeli gost nije izrazio želju da razgleda nove prostorije. larvi i skinuo im ljušture. pa je.... Opacupa. povećavala. da. hmm.. Valjda je bio previše uvjeren u svOju vlastitu. s teglama.. jaruga i potočića. sve vrijeme dok se odvijala. Tada se otkrilo kako nema stepenica. znaš. hmm. hmm... a zrak je bio svježiji i još mirisniji... zagrijani. Poslije toga sam svakoj gomili larvi dao različito obojen materijal za gradnju: nekima sam ubacio sasvim sitne plave i zelene perle.. pažljivo ga položio u epruvetu.... da.. One su izvjesno izuzetno dovitljivi dunđeri.. veoma zanimljivo. S jednog kraja te čarobne kućice virio je kućevlasnik. šaracvarac. to njih ne boli. a onda smo krenuli dalje. a poslije toga ispitao ostatak ulova.. hmm. prebacio mrežu preko ramena.... a nekima čak i. hmm... No... Rodžer je skakutao ispred nas isplaženog jezika i s vremena na vrijeme bacao pogled preko ramena da se uvjeri pratimo li ga. Bogami. preko padina brežuljaka ustalasanog vrijesa. hm. Nebo je počinjalo da blijedi do blagozlatne boje dok smo išli kroz maslinjake. odvratna životinja nalik larvi s glavom kao kod mrava. zastajali pored bara. novom dijelu kuće i uz veliku ceremoniju skele su skinute... Ima jedna prilično zanimljiva larva tUlaričnjaka. a opet. hmm. nastavio je Teodor. on je imao ku' cicu na selu.. evo.. Odlučio je da dozida još jedan sprat. uputili bismo se kući.. šarolik.. jeste laticaudata. kupatilima i tako dalje. magagarac.. Onda sam ih rasporedio u neke teglice u kojima je bila samo savršeno čista voda i ništa u vidu. pa je insistirao da sam projektuje novi sprat.. a porodica mu se.. hmm. da. izgleda kao da je napravila kućicu od izvjesnih mekušaca. sve je išlo kako treba i za tili čas novi sprat je bio gotov... hmm.. pa bi Teodorov bariton i moj piskutavi pran veselo odzvanjali kroz tmurno drveće: "U Jerusalimu bio neki starac. taj nedostatak. Moj prijatelj je priredio veselje da proslavi završetak radova i svi smo nazdravljali.. gegav magarac sa sanjivim seljakom na leđima.... baš je lijepa. Niko nije primijetio." Tako smo šetali kroz vrelo popodne. Slava Bogu.. hmm....."Ah.. Izgleda da je moj prijatelj zaboravio u svoje projekte uključiti i stepenište.... s vrećama za skupljanje nabreklim tako da su nam ramena prijatno bridjela. da..... on i radnici toliko su bili navikli da se na gornji sprat penju preko skela da očigledno niko nije primijetio. prekriveni prašinom i umorni. "Izgleda da nema nečeg baš posebno uzbudljivog. tarambarambarac... "jesam li ti ikad pričao šta se desilo jednom mom. duž bijelih. 'Jednom sam pokušao zanimljiv eksperiment". uklonjene. sačinjena od nečeg što je izgledalo kao svila... tako je... Elem.. hvala. hmm.. hmm.. Slava Bogu.... komadiće obojenog stakla. zadebljala od sićušnih. hmm. moram reći da je rezultat bio jako zanimljiv i. dodaš čistu epruvetu. nešto kraća od dva centimetra. tarambarambarac. pljosnatih puževih kućica nalik dugmetima... bočicama i epruvetama punim uzbudljivih i čudesnih oblika života. već nejasne od sjenki. nekima parčiće cigle ili bijeli pijesak. gacali kroz grmlje mirte koje je odisalo teškim mirisom. koračali smo jedan uz drugog i pevali pjesmu koju me Teodor naučio.. "Kad je već riječ o gradnji'... zaključio kako im je kuća mala. Sve su sagradile nove ljušture od tih različitih stvari i. Hmm." Istresao je sadržaj flašice natrag u baru... nisam primijetio. vidiš?... ha. ovdje. prašnjavih puteva kud bi ponekad prošao neki malaksao..... dok su mu oči iskrile.. hmm. hmm.

male crne škorpije šetale su svečano. išunjao bi se preko izrezbarenih grudobrana planina i prostro ravnu. ledeno zlatnim. Negdje predveče. tako da se opustio i postao sasvim čovječan. kako je sunce svojom čarolijom počelo djelovati na Pitera. Pojavile bi se žabe krastače boje staklarskog kita s neobičnim bubuljicama tamnozelene boje po koži. kao kakvim rumenilom što se širi uz zelenu. Bile su tanke i zelene. s licem bez vilice i čudovišnim izbuljenim očima. dok su im krilca svjetlucala na suncu. razlomci i procenti kao da mu više nisu izgledali najznačajniji u životu. pa su postepeno odgurivani u pozadinu. Sjedile bi ondje i žmirkale. Međutim. tek izišao iz Okforda. zelen kao jabuka. među kojima su horovi cvrčaka svirali uz citru. žestoke sunčane dane ljeta koje su opijevali cvrčci. pomažući se velikim prstima. More je bilo glatko. da bi konačno uzjahao na gnijezdo od zvijezda nalik srebrnom mjehuriću. a najjednostavniji način da me nauči pravopisu i engleskoj gramatici bio je tako što će mi dozvoliti da . pjegavo i toplo. Postepeno. Udaljeni obrisi albanske obale nejasno su se ocrtavali zahvaljujući slabašnoj rumeni na nebu. lako i brižljivo. a cijeli otok je treperio od njihove cike. mijenjajući boju u ružičastu. zatim bi se zavalile unazad kao da im je malčice neprijatno pa bi u ogromna usta uguravale dijebve krila i nogu koji su još virili. No. toplo i tamno kao crna kadifa nije bilo nijednog talasića da uznemiri površinu vode. atmosfera otoka postepeno i prepredeno se uvlačila i pod njegovu kožu. a zrak bi se rashladio i poprimio mirise večeri. pa bi zatim izblijedio i postao boje sljeza. između tamnih i sjajnih listova. rumen je postajala sve dublja i sjajnija dok se širila preko neba. leđa sjajnih kao lišće između kog su sjedile. gdje vam se činilo da nesiguran let dugonogih komara zastire tlo plovećim zavjesama od gaze. ruku pod ruku. Njihove izvijene ruke. u bregovima. a onda bi odjednom sunule i uhvatile nekog dugonogog komara u prolazu. imenicama. U sadovima narandži. Na lozi je visilo grožđe u sitnim rojevima. cvrčci bi utihnuli s pjesmom. zatim u zlatnu. pa bi napuhale glasne kese i kreketale promuklo i tako silovito da je izgledalo da će im se vlažna tijela rasprsnuti od napora. iznenada. krutih shvatanja o obrazovanju koja su mi od samog početka izgledala prilično zamorna. iz kojih je vrebala žestoka. Krišom su poskakivale između busenova visoke trave u maslinjacima. rojevi leptirova igrali su i vrtjeli se kao konfeti koje raznosi vjetar. kad bi postalo svježije. Iskolačile bi oči i zurile kao hipnotisane. s porubom od oštrih zuba. visok. između punačkih humki zelene mahovine i lugova preplavljenih sićušnim otrovnim gljivama. A onda. iz trena u tren. koje su se vlažno lijepile za lišće limunovog drveta dolje. plodovi su se počinjali crvenkasto presijavati. Iznad njih. glagolima i prijedlozima.DESETO POGLAVLJE Parada svitaca Proljeće se polako pretapalo u duge. Mali i veliki skakavci zvrjali su mi oko nogu nalik satnom mehanizmu. na oronulim zidovima utonule bašte. Otkrio je da se zamršeni geološki slojevi i posljedice toplih struja mogu mnogo lakše objasniti dok se pliva duž obale. Maslinove grane kao da su se ugibale pod teretom svojih plodova glatkih kapljica zelene boje zada. kao krv crvenu stazu preko tamnog mora. tako svesrdno i zatreperile skoro neosjetno kad bi neki leptir proletio previše blizu. ogroman i crven poput vina. razbojnička mahnitost. između tamnih čempresa i vrijesa. koje su podsjećale na reljef. Gore. geološkim slojevima i toplim strujama. njihovo mjesto preuzimale su zelene žabe gatalinke. hrapavu kožu. Sad su se već pojavljivale i sove plutale su od drveta do drveta tiho kao pahulje čađi i hukale zaprepašteno na mjesec koji se dizao sve više i više. nastupio bi kratak suton. S ljetom je stigao i Piter da me podučava. prodorno i uzbuđenih glasova. pored bunara. Kad bi sunce zašlo. zgodan mladić. mjesec. da bi zatim kao pijani odletjeli preko vrijesa. blago se njišući čisto utjelovljenje zla. sok bi vam briznuo u usta poput mlijeka. U početku su časovi bili dozlaboga bolni: beskonačno hrvanje s razlomcima i procentima. U poljima se kukuruz počeo popunjavati i svilene resice od mrkih pretvarale su se u žute kao puter: ako biste sastrugali omotač od lišća i zagrizli u nizove bisernih zrna. uspravile bi se u lažnoj skrušenoj molitvi prema svijetu insekata tako ponizno. zastajali su tu i tamo tek da slete na kakav list i izbace salvu jajašca. Usred mirte kretale su se bogomoljke.

Na taj način jutra su prolazila jako prijatno za sve kojih se to ticalo. Napori da obezbijedim drugog slijepog miša ostali su bezuspješni.svakog dana napišem nešto što bi on poslije ispravio. s mukom dišući. Bila je to burna pripovijest koja se bavila mojim putovanjem oko svijeta zajedno s porodicom. isplaženog jezika. on kao da je osjetio vrelinu: malčice se otromboljio. prekidajući ovdjeondje kako bih sa Rodžerom raspravio tananije tačke zapleta. donekle zaprepašten. Predložio sam da se okušam u nečem malo ambicioznijem i zanimljivijem od dnevnika.Hk živom slijepom mišu. Zidovi su bili porijetko ali ukusno ukrašeni pločom od škriljca koja je sadržavala fosilne ostatke jedne ribe. različiti gušterovi i zmije. da ga se otarasim. pod pritiskom porodice. Poslije onog nesretnog incidenta sa škorpijama porodica mi je dodijelila veliku prostoriju na prvom spratu u kojoj ću držati svoje životinjke. dok je na policama iznad njih bila lijepa zbirka flaša sa špiritusom u koje su bili pohranjeni zanimljivi predmeti kao što su četveronoga kokoška (poklon od Lugarecijinog muža). dnevnik. Iznenadio sam se i prilično najedio. S vremena na vrijeme. leptirova i vilinih konjica. U početku smo griješili dušu i optuživali sirotog Rodžera. Tako sam svakog jutra provodio otprilike po jedan sat dodajući novo poglavlje svojoj epopeji. šta da zapisujem u njega? Piter nije mogao naći odgovor na ovaj argument. žablji punoglavci u različitim stepenima uzrasta. Međutim. moj ep bi bio protjeran u ladicu. U njoj sam držao knjige iz prirodopisa. temeljita pretraga dovela nas je do izvora zadaha. Sam sam preparirao slijepog miša. tako da se svako poglavlje završavalo jezovitom notom na Majku bi se ustremio jaguar. u koji bilježim sve zanimljivo što se dešava svakog dana. vidio sam veliki . pa bismo okapali nad matematičkim problemima. mreže. Pitera bi odjednom spopala griza savjesti. Ponekad bi se ovi klimaksi tako zapetljali i tako pretrpali opasnostima da sam sljedećeg jutra uz silne muke uspijevao porodicu iščupati zdravu i čitavu. kad je došlo ljeto. koja nije uspjela preživjeti zimu. Dok sam tako predano radio na svom remek'djelu. i bio sam beskrajno ponosan na rezultat. Raširenih krila mrgodno je posmatrao odozgo. ali nesposoban da smisli bilo kakav razlog zašto ne bih napisao knjigu. ali sam taktično predložio da cijelu stvar sačuvamo kao našu malu tajnu. ali ja sam se usprotivio istakao sam da već vodim dnevnik o prirodi. Ta prostorija koju sam nazvao radnom sobom. bez ičije pomoći. sa zida. Kad se uzme u obzir moje skromno poznavanje taksidermije. mikroskop. tri upola odrasla smeđa pacova (Rodžerov doprinos) i jedna sićušna tek izležena kornjača. i punjenim slijepim misom. krzno mu više nije bilo onako sjajno. Stidljivo sam nagovijestio kako bih mogao napisati knjigu. Piter i Margo bi se otisnuli u šetnju po utonuloj bašti da gledaju cvijeće. izgledao je po mom mišljenju nevjerovatno na. Ako ću voditi još jedan dnevnik. u tim prvim danima. sve u nekakvoj blijedoj nadi da će to ograničiti zvjerčice na određeni dio kuće. dok sam uzalud iščekivao priliku da nekog od njih raspalim u prolazu. Predložio mi je da vodim dnevnik. fotografijom na kojoj sam se vidio ja kako se rukujem s jednim šimpanzom. zbirke buba. a Piter se složio. Bio sam prisiljen. pribor za seciranje. a nekakav novi. mali oktopod. vrećice za skupljanje uzoraka i druge strašno važne predmete. Zahvalio sam mu od sveg srca. Međutim. objasnio sam mu kako porodica na vještinu taksidermije sada gleda prilično sumnjičavo i kako bi trebalo dosta zamornog ubjeđivanja ne bismo li ih odobrovoljili. Oblikovao sam stil po sistemu Sam svoj pripovjedač. ali bi slijepi miševi prhnuli pored mene kao živa i nestali prije no što bih se stigao poslužiti svojim oružjem. tajanstveni miris proširio se povrh mirisa etera i špiritusa. ili se Lari koprcao u zagrljaju džinovskog pitona. na kom smo u najnevjerovatnije zamke lovili sve moguće vrste životinjskog svijeta. No kako su se ljetni dani dužili a izgleda da Margo nije gubila zanimanje za baštovanstvo ti razdražujući periodi postajali su sve rjeđi. sa svoje plutane ploče. Silno sam se iznenadio otkrivši da su oboje naprasno postali strašno zainteresovani za botaniku. posebno ako biste stajali na suprotnom kraju sobe. kad je smrad prodro čak u Larijevu sobu. Piter mi je objasnio da ga nisam osušio kako treba i obećao je da će mi ako nabavim još jedan primjerak pokazati ispravan postupak. Ogromne kartonske kutije služile su kao kuća za moja ptičija jaja. dok ju je ostatak porodice znao pod imenom Bubara prijatno je mirisala na eter i špiritus. tek kasnije. Naoružan dugačkim bambusovim štapom provodio sam cijele sate u mjesečinom prošaranim hodnicima maslinovih krošnji.

prišao je Uliksu koji je čučao na podu. Sklopio je kapke.broj drugih noćnih stvorenja koja inače ne bih primijetio. učinilo mi se kako ne bi bilo loše da se on i Rodžer zbliže. Uliks je i dalje zurio u njega. jer je svaki kvrgavi i krivi panj bio šupalj i svaki je imao desetak rupa. a onda je bacio pogled na mene kao da traži podsticaj. Pošto smo svi morali dijeliti sobu. pa sam ispustio granu za koju sam se okačio i oboje smo zajedno tresnuli s drveta. obavio sam upoznavanje postavivši Uliksa na pod i zapovijedivši Rodžeru da mu priđe i ponaša se drugarski. kao da pokušava hipnotisati sirotog psa. pa sam čvrsto riješio da ulovim jedno. gOredolje. bez obzira na veličinu. E. naravno. nečeg što se koprcalo dok sam ga vadio. čim se sovac smjestio. Kada je poodrastao. Nakon što je časak razmišljao. trudeći se da joj zađe s leđa. ali je cijela potraga bila uzaludna. dok mu se na licu ocrtavalo sve osim prijateljstva. otresao pticu sa sebe i povukao se pod sto. Tako sam neko vrijeme s naporom tragao kroz maslinjake. dočekali su ga sa bezuslovnim odobravanjem i niko nije bio protiv toga da ga zadržim. Živahno mlatarajući repom i umiljavajući se. skakali su s grane na granu kao akrobate. nakon što sam pomnije razgledao. Rodžer je ispustio bolni kevtaj. Uliks ga je fiksirao kao prepariran. Jednom je iz žbunja mirte banulo pet čagljeva. očigledno rasrđena što se tako nevaspitano smijem njenoj pojavi. pustio svoju glavu da se isto tako okreće i držao je pogled čvrsto prikovan za psa. kad spavaju. Prućio se na stomak. Na moje silno iznenađenje. beskrilnoj zvjerki gdje se zeznula. Najbolje vrijeme za lov bilo je. Sad je Rodžer napredovao već nešto manje samouvjereno. Posmatrao sam mladu lisicu kako puna nade kopa po padini brežuljka u potrazi za bubama. ali tada je napravio kobnu grešku. divlje raskošni. Rodžer je bacio nervozan pogled na sovu. Međutim. . repom je jedva mrdao. a onda s nevjerovatnom nonšalantnošću poceo kružiti oko nje. Rodžer je zastao. Posmatrali smo se nekoliko trenutaka. Uliks je izgubio ono dječije paperje i dobio fino. po gaju. međutim. ničeg se nije plašio i bez imalo oklijevanja napadao je sve i svakoga. Nastanio se u jednoj korpici u mojoj radnoj sobi i. uvukao glavu među šape i polako počeo puzati prema ptici. kako vitkim šapama čeprka po zemlji i gladno škrgućući zubima drobi insekte koje iskopa. i tako. Uliks je. skočio u vazduh i sletio pravo na njušku psa. zarila sićušne kandže duboko u palac. Od prvog trenutka pokazao se kao ptica izuzetno jakog karaktera i jasno nam je stavio do znanja da s njim nema zezanja. Legnjevi mračnjaci na tihim. a zatim uza nj. Na prvi pogled mi se učinilo da je moj ulov tek povelika gomila maslačkovog sjemena opremljena parom ogromnih zlatastih očiju. šmugnuli bi niz stablo. Riješio je da obavezno pokaže toj sirovoj. Ta stvorenja su me opčinila. nalik sj kama. odlučio je da pokuša s olakim pristupom tipa "hajdedasezezamo". a onda mi je ptica. svilenim krilima minuli bi pored mene glatko kao velike crne laste duž redova maslina i prohujali tik iznad trave goneći opijene. krstili smo ga Uliks. jer sam jednog dana gurnuo ruku u neku rupu i prsti su mi se sklopili oko nečeg sićušnog i mekanog. Uliks je mogao dosta toga otrpjeti. sad. sve dok Uliks nije bio na bezbjednom mjestu u svojoj korpici. poslije dosta ubjeđivanja i rasprava. Rodžer nikad nije vidio stvorenje koje može gledati iza sebe a da se ne okrene i izgledao je malčice smeten. uši su mu se oklembesile. tokom dana. nije bilo tog umiljavanja i laskanja koji bi ga izvukli ispod stola. zastali su izne nađeni što me vide. pa je olako prešao preko sovinog dolaska. ali mu sigurno nije bilo ni na kraj pameti da nekoj seoskoj džu keli prekrivenoj crnim kovrdžama dopusti da ga njuška i šmrkće na njega. skijocnuo kljunom. Razjaren. lako bi sasvim udobno mogao stati u šoljicu za čaj. Rodžer je i dalje napredovao potrbuške i pošlo mu je za šapom da priđe sasvim blizu. ustanovio sam da se ipak radi o mladoj sovi kukuviji. a njihovi žbunasti repovi poigravali su kao oblačići sivog dima na mjesečini. a onda se stopili s drvećem. uskovitlane dugonoge komare. Rodžer je u međuvremenu postao pravi filozof kad je trebalo sklapati prijateljstva s raznovrsnim stvorenjima koja sam ja usvajao. nježno cvileći i obilno mlatarajući repom. počeli su se tjerati. pokušavajući da otkrijem gdje se kriju. netremice je posmatrao Rodžera kako mu prilazi. Ispružio je napred svoje čupavo lice i iz sve snage radoznalo onjušio pticu. moje strpljenje i upornost nisu prošli bez izvjesne nagrade. koja još nije odbacila ni prvo paperje. zabivši mu poput brijača oštre kandže u crni nos. Strogo sam mu zapovijedio da nastavi sa svojim najavama prijateljstva. Jedne noći par puhova pojavio se u drvetu iznad mene. Srditog sovca odnio sam kući u džepu i s izvjesnom strepnjom ga predstavio porodici.

savršeno nalik maslinovom panju. Uliks se budio. lb je bio znak da želi da mu se otvore prozorski kapci. koje bi srdito podigao kad biste sebi dozvolili previše slobode u odnosu s njim. Ako biste mu se obratili. ako bi Ro džer što se s vremena na vrijeme dešavalo zaboravio svog putnika pa se dao u nešto brži kas ili kad bi brzopleto preskočio preko kakvog kamena. da bi se konačno spustio na moje rame. narasli su mu i dugi usni čuperci. ako bismo krenuli nizbrdo radi kasnog noćnog kupanja. Kad bi progutao i posljednje krvavo parče. izazovno "uhuuu! uhuuu!" upozorenje da je Uliks spreman za lov. Lari i Piter su se prihvatali jednog vesla. nakostriješio usne čuperke i istegao cijelo tijelo. Kako je bio prestar da ga držim u korpici i strašno se bunio već pri samoj pomisli na to. na trenutak bi otvorio oči. ili bi. protegao krila. Odletio bi na prozorski pervaz i izustio još jedno upitno "uhuuu?" zureći u mene očima boje meda. Kad bismo stigli na obalu. sišli bismo kroz drveće do škripavog drvenog mola i s mukom se ukrcali u Morža. uzletio bi uz kuću. Tek što bih ih otvorio. sklopljenih očiju. a onda se žestoko stresao. sletio bi dolje i virio kroz prozor salona da provjeri ima li me. a zatim bi glasno i srdito škljocao kljunom sve dok ja ne bih ukorio Rodžera zbog nepažnje. rđastocrveno i crno perje koje imaju ptice njegove vrste. izabrao je karnišu iznad prozora za svoj dom. njemu bi dojadilo. sa bijelim grudima prelijepo obilježenim crnim malteškim krstovima. Ako nije bilo svjetla u mojoj radnoj sobi. ponovo sletio na prozorski pervaz moje spavaće sobe i žustro kuckao po kapcima sve dok ih ne bih otvorio i servirao mu činijicu sjeckanog mesa ili sitno rezanog pilećeg srca ili kakav god delikates bio na jelovniku tog dana. ponekad bi sunuo natrag u sobu poslije samo jednog sata. U ljeto. dok smo Rodžer i ja pocupkivali i prevrtali se u toploj. gdje god išao. jer je tokom dana sunce bilo tako nesnosno vrelo da je more postajalo pretopio i nije nas moglo osvježiti. krila bi mu zalepršala u bjesomučnom pokušaju da sačuva ravnotežu. ako bismo predugo plivali. Sjedeći onako uspravan kao kakav gardist. škljocnuo bi na vas kljunom. skijocnuo bi kljunom i vratio se na obalu. potisnuo osjećanja i postao krajnje poslovan. ispustio bi mek cvrkut sličan štucanju. sletio i podario vam užurbani poljupčić po uhu. Uliksove oči bi sjevnule. Ponekad. on bi isplovio napolje kroz prozor i za trenutak se ocrtao prema mjesecu prije nego bi uronio medu mračne masline. nikad nije propuštao da se vrati kući između devet i deset na večeru. a onda bi se ponovo stresao. pa je izgledao kao neobičan. Međutim. nisam uspio odgonetnuti. a drugi put bi ostao napolju cijelu noć. morao sam mu dozvoliti da jurca po radnoj sobi koliko mu volja. tako da bi mu se sva pera nakostriješila kao latice hrizanteme koju je razduvao vjetar. pa bi gore provodio cijeli dan spavajući. Pošto se pokazao kao sposoban borac. Trenutak kasnije odjeknulo bi njegovo glasno. suvonjav kineski idol. Čim bi mjesec izišao. pa bi uz brežuljak odletio prema bašti klikćući "uhuuu" u znak pozdrava. tiho kao pahuljica pepela. Neko vrijeme bi sjedeo tu i glockao mi uho. Uliks se prijateljski postavio prema Rodžeru. Uliks je posmatrao naše izmotavanje okruglim očima u kojima je bilo nešto neodobravanja. Osim toga. a onda bi se otisnuo na mekim krilima i počeo kružiti uokolo po sobi. a Margo i Lesli drugog. i tako. Nakon što se tako pri premio za noćni posao. S vremena na vrijeme napustio bi položaj da ovlaš klizne iznad nas. međutim.pepeljastosivo. Nježno bi zijevnuo. Kad bi sunce zašlo a macaklini počeli kaskati po sjenovitim zidovima kuće. izustio bi u svrhu eksperimenta "uhuuu?" kako bi se uvjerio da mu je glas u redu. a onda ponovo odletio preko mjesečinom obasjanih vrhova drveća. Ako bi htio biti izuzetno srdačan. Ukoliko nisam bio ni u salonu. Rodžer i ja smo se smještali na pramcu kao osmatrači i tako smo klizili niz obalu nešto više od pola kilometra do mjesta gdje se nalazio mali zaliv oivičen bijelim pijeskom po kom je bilo posuto . Dužina vremena koju je provodio u lovu mijenjala se. plitkoj vodi. za punog mjeseca. zatim bi nekoliko trenutaka posjedio duboko zamišljen. S beskrajnom nezainteresovanošću bi iz sebe izbacio lopticu nesvarene hrane na novine koje su bile prostrte u tu. pročistio rep. u znak velike povlastice. kao i u druge svrhe. Jahao bi na Rodžerovim leđima čvrsto se držeći za crnu dlaku. Časove letenja izvodio je između stola i kvake na vratima i čim je savladao tu tehniku. Uliks bi se ustobočio na mojim kratkim pantalonama i košulji. porodica se počela upuštati u noćna kupanja. je li to činio iz straha za našu bezbjednost ili da bi se i sam uključio u igru. ponekad bih ga uspio nagovoriti da nam učini čast svojim društvom.

kad smo joj pre dložili da nam se pridruži. Uspravljajući se i glasno uzdišući. Otkrili smo kako je najpogodnije vrijeme za fosforescenciju kad uopšte nema mjesečine. a pomogli su im najprivlačniji insekti koji nastanjuju ostrvo. svici su ipak najviše bili u svom elementu kad nije bilo sjajne mjesečine koja je oduzimala draž njihovom svjetlu. Dok me tako voda nosila. dok me toplo more pljuskalo i njihalo kao kakav prijatan jastuk. jedva sam se blago pokretao kako bih plutao na površini posmatrao sam Mliječni put rasprostrt poput kakve cicane marame preko neba i pitao se koliko zvijezda ima. a onda ponovo zaranjaju pod površinu. Ležao sam u svilenkastoj vodi raširivši ruke i noge kao orao kad šestari i zurio u nebo. a uopšte nisam bio siguran kakvo to stvorenje pliva okolo u tamnim vodama ispod mene. iznenadio sam se kad sam odjednom. Nedugo zatim. duboko. Već izvjesno vrijeme Majka nam je silno zavidjela na kupanjima. Međutim. okrenuli su se i uputili iz zaliva prema udaljenim obalama Albanije. propinjući se i uranjajući. nikad ne bismo vidjeli delfine. nego i od Morža. zadovoljno uzdahnula i ponovo potonula pod površinu. Za sobom su ostavljali trag od krupnih mjehurića koji bi se zakratko zaljuljuškali i bljesnuli poput sićušnih mjeseca prije nego što bi iščilili pod namreškanim talasićima. raskošno uzdisali. ispružio se na leđa i zagledao u mjesec. pa bih ponovo kliznuo u vodu. otkrio sam da i druga stvorenja koriste naš zaliv. sviće i fosforescenciju kako zajedno nastupaju da nije bilo Majčinog kupaćeg kostima. kao da slijede neki signal. kao crvenu zvijezdu koja se u luku izvila i ugasnula na ivici mora. kako udišu duboko. dubok uzdah. Kad bi bilo mjesečine. glatkih i još toplih od sunca. za divno čudo. Čuo sam kako ostali razgovaraju na plaži i smiju se. kako preko dana tako i noću. kratak bljesak kad bi neko zaronio u vodu. blistavih leđa. ali. ne zlatnozelenim kakvo je bilo more. Hitro sam se ispravio u vodi kako bih vidio koliko sam se udaljio od plaže. čuo nekakvo grgoljanje i klokot vode. a onda me zaljuljuškao niz blagih talasića. u vodi toploj kao svježe pomuzeno mlijeko. No. mreškajuci vodu. naposlijetku je poslije neprekidnog pritiska s naše strane otišla u grad i vratila se u vilu smjerno noseći neki tajanstven zavežljaj. Drugi svjetlucavi stanovnik ostrva u ljetnim mjesecima bio je svilac. glasovi su im odjekivali preko vode. a onda bismo preko ograde bućnuli u vodu i počeli se tumbati i gnjurati dok je mjesečina podrhtavala na površini vode u zalivu. a ja sam plivao s njima i posmatrao ih opčinjen kako se uzdižu do površine. tik do sebe. Počeo se osjećati sve neprijatnije i skoro sam se spremio da zovnem u pomoć. u dubokom zanosu. mogao sam zahvaljujući treperavom žaru cigareta vidjeti gdje su se smjestili na obali. Međutim. to se nije toliko primjećivalo javilo bi se tek slabo zelenkasto treperenje oko pramca našeg čuna. Jedne noci. zureći u nebo osuto zvijezdama. a jedan se uzdigao tako blizu da sam u dva zamaha mogao doplivati i dodirnuti njegovu kao abonos crnu glavu. Mora da ih je bilo bar osam. . poslije čega je uslijedio dug. istakla je kako je suviše stara za takvo nešto. Kad bismo se umorili. nabora i volana. Otkrili smo kako za toplih mjeseci more postaje puno fosforescencije. Otvorila ga je i sve nas zaprepastila kad je izvukla nevjerovatnu bezobličnu odoru od crnog platna.nekoliko pažljivo razmještenih stijena. ostavljući za sobom samo obruč pjene koji se sve više širio i bilježio mjesto na kom su maločas bili. a ako bih pridigao glavu. Bačili bismo sidro i ukotvili Morža u dubini. otplivao polako na drugu stranu zaliva. Imao sam tek toliko vremena da prepoznam delfina i shvatim kako se nalazim tačno usred gomile njegove braće. Te vitke mrke bube počele bi letuckati čim bi se smrklo na desetine ih je plovilo kroz maslinjake. a ja sam gacao na mjestu u vodi i posmatrao ih kako odlaze plivajući uz bijeli lanac mjesečine. otplivali bismo malaksalo do obale i izvalili se na toplo stijenje. jedne večeri priredili su u našu čast priredbu s iluminacijom. kao stvorenih da se na njima sjedi. pojavila su se neka sjajna leđa. igrali su se cijelom dužinom zaliva. na dvadesetak stopa od mene more kao da se rastvorilo uz blago pljuskanje i klokot. Uzdizali su se svuda oko mene. Meni bi obično poslije nekih pola sata dodijao razgovor. rep im se palio i gasio zelenkastobijelim svjetlom. Poslije ove pustolovine često smo na noćnim kupanjima sretali delfine. dok sam tako bio zauzet. opuštenog i snenog. a crna leđa bi im bljesnula kad bi se zgrbili na mjesečini. Čuo sam ostale kako se na obali smiju nekoj šali i vidio kako neko baca opušak visoko u nebo. prekrivenu od vrha do dna stotinama plisea. a onda. Uspaničio sam se kad sam otkrio ne samo da sam prilično daleko od obale.

za ime Boga. šta mislite o ovome?" upitala je Majka. odlučili smo da priredimo izlet na mjesečini. rekla je Margo užasnuta. unatraške. 165 "Ali meni se sviđa. rekla je Majka. a onda je stigao veliki trenutak. Majka se čvrsto odlučila za svoj kostim nalik čadoru.. složio se Lari. pripremljeni su hrana i vino. "Šta si. "Ali. grozan je. mislio?" "To meni liči na loše oderanog kita". Potrajalo je neko vrijeme dok smo ga ubijedili da je to stvarno Majka. poredali po plićaku bataljon vinskih flaša u niz da se rashlade. "Zašto. "Potpuno si u pravu ima da radiš što ti volja".. Sve u svemu. . a ostali su na smjenu veslali. osim što bi se s vremena na vrijeme. Rodžer je ušao prvi. Mama. ali se. pa smo oteturali do čamca. bilo je to povoljno znamenje za početak Majčinog prvog kupanja. zbunila i zaboravila da kad želite skrenuti desno. jedno za drugim.. rekla je Majka odlučno i ponovo umotala to čudovište. pa je poslije deset minuta molo odjednom iskrslo ispred nas. rasporedili hranu. pa smo poslali poziv Teodoru. rekao je Lari i pažljivo se zagledao u kostim. Zabili smo se u njega s udarcem koji je sve cijepao. "Mama. Da bismo proslavili njen prvi ulazak u more. kao što je Lari primijetio. ne možeš to nositi". Posljedica je bila punih deset minuta natezanja i tegljenja. natovareni hranom." "Volio bih da znam za kakvu je figuru ovo skrojeno"." "Moraćeš pripaziti da se ne natopiš vodom uz sve to platno oko sebe". "Kupaći kostim. rudu kormila morate okrenuti lijevo. rekao je Lari sasvim ozbiljno. Stigao je dan velikog gnjuranja. podsjetio nas je da baš te noći nema mjeseca. u odlučnim trenucima. dolje. idemo na izlet. pomamno lajući. vinom."Pa. primijetio je Lari. peškirima i cigaretama i otisnuli se niz obalu. ne može nositi dvodjelni kupaći kostim. naravno"." "A čemu služe svi ovi volani i ova druga čuda?" upitao je Lari sa zanimanjem. odmarširali u spavaću sobu. nećeš ga ti nositi". Majka je otišla u drugu krajnost i otkormilarila na otvoreno more. Margo je preuzela kormilarenje i to joj je sasvim dobro išlo za rukom. meni se sviđa". pa eto. pa smo svi. jer je Margo. Teodor i ja smo sjedili na pramcu kao osmatrači. U početku. Vjerovatno će ti izvrsno stajati ako ti uspije da ti narastu još tri ili četiri noge kad ga obu češ. dok je Majka kormilarila. odjevena u kupaći kostim u kom je izgledala.. izjavila je Majka ratoborno. rekla je Margo sva očajna." "E. kazala je Margo. nema figuru za to. čamac je očišćen i napunjen jastučićima i sve je bilo spremno kad se Teodor pojavio. tako da smo naposlijetku digli ruke. kao neka vrsta pomorskog Alberthola. užurbano povukao kroz vrata. Konačno smo nekako stigli do zaliva. Majka je skinula kućni ogrtač i stajala otkrivena u svoj svojoj veličanstvenosti. pošto su već sve pripreme obavljene. Majko". a uostalom. naravno". Ubrzo nas je pozvala da se popnemo i vidimo rezultat. kad ga je dočekala ta čudna prikaza odjevena u glomazni kostim sav od nabora i volana. Konačno smo riješili da. kad žena zađe u moje godine. umjesto da kormilari od jedne stijene. jer je on bio jedini tuđinac kog bi Majka mogla podnijeti u jednoj tako značajnoj prilici. nisi uzela nešto modernije?" "Dušo draga. u zalivu. Zurili smo u čudnovato ruho i pitali se čemu li služi. kako joj oči nisu bile naviknute na mrak. "Zaboga. prostrli ponjave po pijesku. Kad je čuo da smo isplanirali izlet na mjesečini s plivanjem. "Ne daj da te razuvjere. pa izgleda kao da je skrojen još 1920. Praćena ovacijama. pa je čak i tada ispod oka bacao na nju sumnjičave i nesigurne poglede. "I bome ću ga nositi. jednostavno. odgovorila je Majka s indignacijom. "Baš veselo! Ne zaboravi da otreseš ribe kad iziđeš iz vode. "Kao ukras. za ime svijeta... Obeshrabrena tim događajem. usprkos svemu. "A šta je to?" konačno je upitao Lari. Poslije toga. kormilarila prema njoj. Svako je krivio svakog što nije provjerio kako mjesec napreduje i prepirka se nastavila sve do sumraka. vješto je upravljala u neprekidnom krugu. "Nije valjda da ćeš to obući. No usprkos protestima. stvarno si beznadežan slučaj". po svoj prilici bismo naposlijetku izišli na kopno negdje na albanskoj obali da Lesli nije na vrijeme primijetio kamo idemo. u silnom uzbuđenju." Majka je srdito frknula i sunula na sprat da isproba kostim.

nekoliko svitaca pojavilo se u maslinama iza nas uvertira u priredbu. u trenu kad biste udarili o površinu. dok je Rodžer čučao tik uz nju i prijeteći režao na kostim koji se nadimao i lepršao joj oko struka. a onda polako iščezla. a voda nam se slivala s tijela. Nabavka te sprave otvorila je pred nama beskrajni prostor obale. Skiknuvši od užasa. Tada se strahovito uzrujao. koja je upravo izjavila kako joj se čini da je voda malčice hladna. dahtala i očajnički se trudila da ponovo stane na noge. Izbezumljeno lajući ustremio se da je spasi. mogli ste iscrtati široku zlaćanozelenkastu traku hladnog plamena po moru. odjednom se našla vučena unazad. kapi smaragdne. ščepao je jedan od volana koji su tako obilato visuckali po rubu kostima i povukao ga svom silinom ne bi li Majku izvukao nazad. kao rasplamsala grana položena preko zaliva. Majka. Čak smo vidjeli blistave tragove pod površinom na mjestu gde su delfini u vatrenim šarama plivali iznad pješčanog dna. No. zatim smo se ispružili na pijesak da jedemo. s vremena na vrijeme. zaključili smo da prosiXto ulažemo previše napora kako bi Maržom odveslali niz obalu do zaliva u kom smo se kupali. baš kad smo otvarali vino. Mi smo se koprcali na pijesku. kao po dogovoru. dok se čitavi dijelovi maslinjaka nisu obasjali nekakvim čudnovatim zelenkastim sjajem. kovitlale se povrh vode. Nažalost. pa smo umjesto toga investirali i kupili vanjski motor. po žbunju i maslinovim stablima. kao na kakav znak. pri kraju obroka. a leđa kao da su im bila obojena fosforom. tako da smo izgledali kao zapaljeni. tako da je to bila dodatna poteškoća u Majčinom pokušaju da taj vazdušni brod od plisea i volana održi pod kontrolom. u njemu je bio žarobljen i zrak. blještave vode prskali su sa njih.Rodžer se ponašao sasvim pristojno sve dok nije vidio kako Majka. Konačno je Teodor vičući otjerao Rodžera i pomogao Majci da se osovi na noge. Čitav sat ili nešto više posmatrali smo tu raskoš. A tada. režeći u znak podrške Majci. nemoćni od smijeha. njišući se skladno kroz vodu. u rojevima su lepršali između drveća. . Okuražen činjenicom da se neprijatelj raspada. dok je Majka sjedila u plićaku. tako da se nije znalo je li vam pred očima fosforescencija ili svici. Svici iznad nas i osvijetljeni delfini ispod nas bili su fantastičan prizor. Nikad nismo vidjeli toliko svitaca iskupljenih na jednom mjestu. dok je Rodžer teglio tako silovito da se poveliko parče volana otkinulo. Sjajne bujice svitaca izlijetale su iznad zaliva. a onda. pošto smo se poslužili čašicom vina ne bi li se povratili od ovog događaja koji je Lari nazvao "Persejevim spašavanjem Andromede" i proslavili ga. 169 JEDANAESTO POGLAVLJE Začarani arhipelag Kako je ljeto postajalo sve toplije. izgubila je oslonac i svom težinom bućnula u vodu duboku pola metra. Rodžer se. zahvaljujući izuzetnoj debljini materijala od kog je kostim skrojen. Te noći fosforescencija je bila posebno intenzivna. iskočili visoko u zrak i pali natrag u svjetlosnom požaru. Kad smo se zamorili. a onda su svici polako otplutali prema unutrašnjosti i dalje niz obalu. pojavili su se delfini u koloni su uplovili u zaliv. gaća u plitkoj vodi. Valjda je bio pod utiskom da je kupaći kostim nekakva morska neman koja je zgombala Majku i sad se sprema da je odvuče na otvoreno more. učinilo bi vam se kao da ste uronili u mrazovitu peć blještavog svjetla. gnjurajući se i premećući. a djelovanje vode napuhalo ga je kao balon. jer smo se sada mogli odvažiti na otiskivanje mnogo dalje. na putovanja duž nazubljene obale. a Majka je oprezno sjedila u plićaku. Naposlijetku. rojeći se klizili iznad naših glava i slijetali na ponjave nalik zelenom ža 168 ru. bacio na posao da ot kloni i posljednji ostatak tog odvratnog monstruma s njene ličnosti. da otjera Rodžera i sačuva bar parče platna na sebi. do udaljenih i napuštenih plaža. U početku su se javile tek dvije ili tri zelene pjegice koje su glatko klizile između drveća i pravilno žmirkale. puzali u travi. polako i dostojanstveno. krenuli smo na plivanje. na sigurno. Ako biste provukli ruku ispod vode. a ako biste se zagnjurili. izgacali smo iz mora. malopomalo pojavljivalo ih se sve više i više. a kad bi skočili visoko u zrak. Zatim su se i delfini postrojili i odjurili na otvoreno more. a onda bi. ostavljajući za sobom plamenu stazu što se talasala i žarila. Na sredini zaliva zaplivali su uokolo.

tobože nezainteresovano sam ga upitao šta bi mi htio kupiti za n> đendan. donekle sumnjičavo. a onda su. znao da će mi kupiti sve sa svog spiska. tu nisam mogao ništa prosto zato što nisam imao čamac. Pošlo mi je za rukom da namamim porodicu na nekoliko putovanja na ove otočiće. šta god želiš. dva smotuljka vate. riješio sam da Leslija napadnem verbalno umjesto da mu predajem spisak. Predložio sam da mi dozvole da izvezem Morža sam. reći ću im šta najviše želim. iz različitih razloga. pala mi je na um sjajna ideja: uskoro mi je trebao biti rođendan i ako vješto obradim porodicu.. u mlakama po stijenama i pješčanim zalivima ne većim od trpezarijskog stola nalazio zapanjujuće raznolik život. Tako sam postao svjestan da. Ja sam. Naši izleti na tu stranu postajali su sve rjeđi usprkos svim mojim argumentima.. sam odaberi. protegnut kilometrima duž obale. njima je brzo dodijalo što moraju sjediti na vrelim stijenama dok ja beskrajno lovim po baricama i s vremena na vrijeme iskopavam čudesna i za njih odvratna morska stvorenja. Bezazleno sam odgovorio kako nisam baš previše razmišljao o tome. imenima autora i izdavača i cijenama svih knjiga iz prirodopisa za koje sam osjećao da su mi potrebne. leži raštrkan cijeli arhipelag sitnih otočića. jer me progonila pomisao na sve one prekrasne životinje koje u prozirnim barama čekaju da budu uhvaćene. kao i puno primijenjene psihologije. ali je porodica. odgovorio je odsutno. upravo kad sam skoro izgubio svaku nadu. izgledi na uspjeh bili su prilični.zlatnih kao žito ili onih koje su između iskrivljenih stijena ležale kao popadali polumjeseci. "Još nisam razmišljao o tome". Lesli je shvatio da je uletio u zamku. pet politrenjaka formalina i mikroskop. bile tek nešto veće stijene na čijem je vrhu nesigurno čučala perika od zelenila. Dok smo se time bavili. Trebalo je dosta vremena i razmišljanja da se spisak razradi. pa se po rubovima manjih ostrva. dok su drugi. "Svejedno mi je. od kojih su neki bili prilično prostrani. Tako sam od nje zatražio deset metara nježnog muslina. bila protiv toga. dva tuceta epruveta. a bilo je i prilično hridina. otoci su se protezali tik uz obalu. Tako je upravljanje Moržom kroz te pogibelji i briga da propeler ne udari o nešto i slomi se pretvaralo svaki izlet na ostrvca u težak navigacijski problem. Lesli se oduševio i počeo zapisivati opširne bilješke na stražnjoj strani koverte. a zvjezdicom sam obiIježio one koje ću primiti uz najveću zahvalnost. Pomirio sam se s tim da je beskorisno tražiti od Larija bilo šta kao što je formalin ili pribadače. odgovorio kako mi je sam . neki od njih bili su odvojena od kopna samo kanalom širokim nekih sedam metara. šest velikih paketa pribadača... ukoliko bi moj spisak pokazao izvjesnu sklonost prema književnosti. Pri četvrtom pokušaju postigli smo ono što je Lesli očigledno smatrao uspjehom: cijev je eksplodirala. Bilo je nužno pričekati nekoliko dana kako bi iskrslo ono što sam smatrao povoljnim okolnostima. međutim.. u kojima ću držati zbirku insekata. u stvari. Tako mogu biti sigurni da me neće razočarati. ali kako je ondje bilo malo mjesta pogodnih za kupanje. taj arhipelag strašno je privlačio morsku faunu. Zatim smo se zajedno dali u skupljanje ostataka puške. na primjer. Spisak za Margo bilo je teže sastaviti. dok je s očitim zadovoljstvom ispitivao iskrivljeno parče metala. Upravo sam mu pomagao da uspješno privede kraju jedan balistički eksperiment koji je podrazumijevao vezivanje prastare puške sprednjače za drvo i opaljenje pomoću duge uzice vezane za obarač. bio sam siguran ne samo da ću dobiti čamac nego i dosta druge opreme. Stoga sam im predložio: umjesto da ih pustim da biraju poklone. a onda oni s njega mogu izabrati jedan ili više poklona. Iz razloga koji nisam mogao da otkrijem. morao sam izabrati stvari koje će je potaći da hoda po prodavnicama u koje najradije zalazi. ali sam znao da ću pravi trenutak morati odabrati jako pažljivo. složila. prilično zaprepaštena.. pa sam nabacio nešto od najneophodnije i najskuplje opreme: pet drvenih sanduka s poklopcem od stakla. oivičenih plutom. Ali tad. par kliješta i dvije pipete. dva politrenjaka etera. Pošto mi je ostao još samo jedan zahtjev. Tako sam ispunio ogroman list naslovima. počeli ispitivati šta želim. Za Majku sam. Osim toga. pet politrenjaka sa špiritusom." Rekao sam mu da hoću čamac. međutim. deset metara bijelog cica. pa je srdito odbrusio kako je čamac prevelik poklon za rođendan i kako on ionako nije u stanju da mi ga priušti. recimo jednom sedmično. isto tako srdito. ali ću napraviti spisak za svakog od njih. a parčići metala uz fijuk su se razletjeti na sve strane. Porodica se. naime.

kud god bi prošao. to je. Bilo je više nego očigledno da sutra neće moći pomoći u kuhinjskim i drugim poslovima. svaki član porodice bacio se na posao da pozove deset ljudi. Kao prvo. gordo nam pokazivala rupe u desnima pune usirene krvi i s najsitnijim pojedinostima nam opisivala samrtne muke koje je pretrpjela sa svakim pojedinim zubom. nismo svi pozvali istih deset. "Naravno da nije teško". je ljasno? Moraš biti na drugom kraju otoka.. ostavljao za sobom trag strugotine. morali su napuniti ostavu. otišao sam s Leslijem oko kuće do stražnje verande. ali sam konačno završio nekoliko sasvim pristojnih četvrtastih rupa." Oduševljeno sam pristao na njegove uslove i tako se sijedeće dvije sedmice Spiro svakog časa pojavljivao s kolima punim dasaka. on je ponudio uobičajeni odgovor. rekao je mrgodno. a Lesli je. Kao drugo. Otkrio sam kako mi je prilično lako obuzdati nestrpljenje i znatiželju. "Niš se vi ne sikirajte". "Uh. Kuća je bila prekrivena sitnim iverjem. držeći je između sebe blijedu i uplakanu. htjeli su mi kupiti poklone. Lesli je rekao.. ali nije ni sanjao da hoću čamac. zar ne bi bilo bolje da jednom nedeljno izvoziš Morža?" Ali ja sam bio nepokolebljiv. U posljednje vrijeme zubi su joj zadavali najviše jada. ra' di se o vremenu. brižljivo probranih. "Samo sve prepust'te meni. to jeste kazao. Rekao sam. pa nas je sve slijedila svuda po kući. jer naročito oni uzrok svih njenih boleština su. odjurili u grad. Tako smo. udaranja čekićem i psovke plovili su oko kuće sa stražnje verande. Lugarecija se povratila taman toliko da se prihvati lakših dužnosti. Lesli ju je uklonio i tu je ležao moj čamac. Trebaće mi godine i godine. Treći razlog zbog kog smo išli u grad bio je da se uvjerimo kako će Lugarecija otići zubaru. jer su čamci strašno skupi. ne baš strašno teško.kazao da odaberem šta želim. rekao je Lesli ozlojeđeno. rekao je Lesli neoprezno. a onda me nekoliko dana pljuskanja po ljepljivoj kaši od prekrasnog cimenta koraljnoružičaste boje povratilo u život. iscrpljeni i razdražljivi. Nažalost. Leslijevi tragovi od strugotine i sitnog iverja prepleli su se sa začuđujućim šarama ružičastih stopa. a jedini izuzetak bio je Teodor. jer sam u to vrijeme imao nešto drugo što me okupiralo. Biće to mali ali otmjen skup ljudi koje najviše volimo. nakon što je zavirio u njenu usnu dupiju i izustio niz popopopav//7 zvukova koji su pokazivali koliko je užasnut rekao je da joj svi zubovi moraju povaditi sebe. a doktor Andručeli. svi smo se saglasili da ne volimo gužvu. Nakon što smo jednoglasno donijeli odluku. htio sam čamac i bio sam potpuno spreman čekati. bio najsavršeniji čamac koji . a onda sam se bacio na posao da napravim niz malih bazena. Kad smo Spiru upitali za rješenje. uoči zabave. Sa držanjem mađioničara. Ali. a ondje je počivao nekakav tajanstveni oblik prekriven ceradom. dobro. Složili smo se da na zabavu nećemo pozvati previše gostiju. prućila po našim krilima i grozomorno vapila. pa je deset tip nika. tako je. Pošto smo se punih deset dana prepirali i ubječtivali što je sve bilo začinjeno potocima suza pošlo nam je za rukom da natjeramo Lugareciju na pristanak. ali je ona odbijala da ide bez moralne podrške. Razlozi su bili trostruki. nalik lesu. Ali ako on smatra da je to tako teško. koji je primio pet različitih poziva. pošto već toliko zna o čamcima. Mislio sam kako će. "Napravicu ti čamac. Kopanje bazena usred ljeta bilo je teži posao nego što sam predvidio." Sljedeće jutro bilo je puno incidenata. Na stražnjem dijelu kuće upravo su bile završene neke prepravke i tri ogromne vreće prekrasnog ružičastog cimenta ostale su kao višak. sasvim sigurno. Ali neću da mi se ovuda motaš dok ga budem pravio. Nakon što sam propisno pregledao svoje poklone i zahvalio porodici. Njih sam smjesta prisvojio. ali je onda hitro dodao: "Paa. onda obično to i misli. Dan prije mog rođendana cijela porodica je pošla na ekspediciju u grad. Vratili smo se uveče. s kolima do vrha natrpanim hranom i Lugarecijom koja se. bio maksimum s kojim smo se mogli suočiti. A vidi nešto. a to uključuje i čamac. a zvuči testere. znaš. pa. a ja ionako ne očekujem da mi ga kupi. biti u stanju da mi ga napravi. odjednom otkrila da nećemo imati deset nego četrdeset pet gostiju. dobro". u kojima sam mogao držati ne samo svoje slatkovodne životinje nego i prekrasna morska stvorenja koja sam se nadao da ću uloviti uz pomoć svog novog čamca. Ne smiješ ga vidjeti sve dok ne bude gotov. kad neko kaže šta god želiš. Ushićeno sam zurio u njega. Rezultat je bio da je Majka.

No Džerald Darel se ovdje šali i na Majčin račun. Stajali su u gomili oko čamca. zahvaljujući svojoj kružnoj jednostavnosti i zbijenosti. objasnio sam da želim neko debelo ime koje će se slagati s izgledom i ličnoš' ću čamca. pa smo sazvali porodicu da mi pomogne ne bih li ga riješio. nije bilo ni Tu/uza. Feti Arbakl bio osuđen na dugogodišnju robiju zbog silovanja jedne starlete. Lesli je požurio da objasni kako slučajno ne bih pomislio da je taj oblik uzrokovan nedovoljnom zanatskom vještinom da je razlog u tome što su daske bile prekratke za kostur. Odnekud se stvorila kantica crne boje. Na kraju mola nosači čamca su zastali. Čamac je bio dug nešto više od dva metra i skoro okrugao. to nije bilo uobičajeno ime. rekao je Lesli. američki komičar i zvijezda nijemog filma. a ispupčeni bokovi bili su mu ukusno prekriveni bijelim. Ta kombinacija boja smjesta me osvojila kao umjetnička i u isti mah prijateljska. "Lari. klateći se od umora. Pitera. prema mom mišljenju raspored boja bio je najuspješniji na cijelom čamcu konačni potez koji je dovršio taj jedinstveni plovni objekt. a Majka i ja smo za njima išli s jarbolom i flašom vina koja će nam pomoći da porinuće prođe kako treba. čamac pominjati samo kao Tu/uzu. nekoliko godina prije boravka Darelovih na Krnj. pošto nije bio baš najsigurniji je li mu to pošlo za rukom. "Arbakf. dok smo se Majka i ja . "Nazovi ga Nojeva arka". vitak i prilično grabljivog izgleda kao većina čamaca. slovima koja su prilično curila. Ni to mi nije mnogo pomoglo. Kao da su oba prizivala oblik i ličnost čamca. riješio sam šta ću učiniti. rekao je da niko živ neće porinuti brod koji nije kršten i jesam li već razmislio o imenu koje ću mu nadjenuti? "lb je bio stvarno krupan problem. rekao je Lari. ta sitnica se mogla dogoditi bilo kome. koja je od posljedica fizičkog maltretiranja umrla. to najbezbjednije. Nakon što sam neko vrijeme razbijao glavu. "Zašto ga ne bismo nazvali Crni gusar?" predložila je Margo. sav sjajan pod novim premazom boje moj parip na kom ću jahati do začaranog arhipelaga. Naime. Odjednom mi je sinulo savršeno ime: Tu/uza. ali ja sam odmahnuo glavom.) Prevrtao sam u mislima Larijev predlog. (Prim. odobrila je Majka. a onda sam. Lesli. Oduševljeno sam predložio da je smjesta porinemo. Ponovo je nastupila tišina. I eto ga: ne samo neuobičajeno ime. Lesli je. crnim i sjajnim narandžastim prugama. Lesli mi je pokazao dugu. revnosnog balegara. ali u drugu ruku. Pošto smo riješili problem imena. "Baš lijepo. zadovoljan mojim očitim oduševljenjem. glatku motku od čempresovog drveta. prev. i upinjali vijuge ne bi li nešto smislili. dušo". kao prava gospođa koja Lariju često prigovara zbog njegovog rječnika i neprekidnog pričanja o seksu ona zaboravlja da je. uz mnogo truda. "Zašto učiš dječaka takvim stvarima?" 6 Jedini Arbakl na kog bi se mogao odnositi Majčin prijedlog očito je Feti (Debeljuca) Arbakl. a ja sam smatrao da je to objašnjenje savršeno ubjedljivo. Odlučno sam izjavio da je baš to prekrasan oblik za čamac i stvarno sam tako mislio. sasvim izvjesno. tako ću ga krstiti. Ležao je ondje. iz više razloga. koju je isjekao za jarbol. ispisao ime sa strane: TULUZA DEBELGUZA. "A ja sam baš htio da predložim Debelguza". dali smo se na posao da ga porinemo. morao sam obećati da ću. smiren i nekako utješan. predložila je Majka nekako neodređeno. svi smo zurili u čamac. insekta kog sam jako volio. ali je objasnio da se ona ne može postaviti na svoje mjesto sve dok lađa ne bude porinuta. Iznutra je bio premazan zelenom i bijelom bojom. Lesli me zapitao kako mi se sviđa raspored boja. nego zaobljen. Nije bio gladak. čamac jednostavno nije izgledao kao neki Arbakl6. u razgovoru s tuđincima. nego i s aristokratskom crticom između dva dijela. koji je između njih izgledao kao džinovski cvijet. jer je. zaboga!" uzviknula je Majka prijekorno. E sad. Odbio sam njen prijedlog s prezirom. Odgovorio sam da su mi najdraži čamci ravnog dna. jer onda možeš spustiti na pod tegle s uzorcima i nema opasnosti da će se prevrnuti.je iko ikad posjedovao. To je zahtijevalo udružene napore Margo. s neodobravanjem dodao kako je bio prisiljen da mu napravi ravno dno. koji je bio revnostan pobornik ceremonija. Podsjećao me na ozbiljnog. Leslija i Larija da ga odnesu niz brdo do mola. Kako bih Majku riješio briga. Na kraju krajeva.

. jesi lspreman. "Utopiće se! Utopiće se!" zavrištala je Margo.. odbrusio je Lesli razdraženo. Piter je u čast mog rođendana odjeven u jedino pristojno odijelo koje je imao nestao takvom brzinom da smo jedva stigli čuti pljusak.. Lari i ja ćemo ti dodati jarbol. a nesrećni rezultat je bio da je pola litra bijelog vina pljusnulo Lariju po glavi. obrecnuo se Lesli. bravo.. "Pa požurite malo. kad se Lari pravi tako pametan. rekao je Lari odmjeravajući ga kritičkim okom. "Pazi malo. a Tu/uza'Dete/guza se. "Koji od nas dvojice treba da bude porinut?" Konačno su Tuluzu'Debelguzu snažnim zamahom bačili s mola. ali je u međuvremenu jarbol ostao visok nepun metar. a zatim počela postojano i samouvjereno pocupkivati na talasićima. "Šta to radite. slična kakvom živahnom i strašno debelom kusom mačoru. "Pa dobro. Nekako smo ga zajedničkim snagama izvukli iz vode. Lesli se. spreman da prihvati jarbol koji su držali Lari i Lesli. dok je Margo ležala potrbuške u vodi i držala kljun čamca. "A sad. Nije dovoljno duboko". "već ga ovaj kreten nije postavio kako treba.. Samo zato što je ovaj idiot ovdje.. "Hajde da ubacimo jarbol.. u kuću.. napregao svu snagu. "Rekao sam ti da je jarbol predug". ona je sletjela na svoje ravno dno s topovskim praskom. pobogu!" uzviknuo je Lari razdraženo. ti si kao neki stručnjak za ove stvari. dječice. "Ne može se postavljati jarbol od sedam metara u čamčić malo veći od škafa. Tako se Tuluz&'Debelguza. boga mu.. ako si toliko pametan.. dobro. a ne Leslijevom majstorstvu. Lako ti je kritikovati. tako. starijeg . "Nije predug". "Les.." "Ne zovi ga idiotom. naoružan debelim priručnikom o gradnji jahti i trakom za mjerenje. "Glupost! Biće sasvim u redu kad ga uglavimo". raskrečenih nogu. Ijuljuškala u svoj svojoj veličanstvenosti. umiješala se Majka pomirljivo. ti ga drži za kljun.. Lesli je bio strašno zbunjen. ali je obećao da će namjestiti novi jarbol čim izračuna podrobne specifikacije za ispravke. čini mi se da je jarbol malčice predug".." "Hvala Bogu! Izišao je". rekao je Lari. rekao je Lari s medenim izrazom na licu. "Glupost. Margo. Zatim sam flašom raspalio po zaobljenoj krmi. treba ga samo uglaviti u to ležište. da pokuša osušiti odijelo prije zabave. Spiro je stigao ubrzo poslije ručka i doveo sa sobom jednog visokog. Piter. prskajući oko sebe i frfljajući izronio na površinu. razjaren Larijevom kritikom. jarbol i svijetlonarandžasto dno TuluzeDebelguze. a onda očekivati da stoji uspravno". privezana za kraj mola. ako staneš na krmu." Naposlijetku smo izvukli čep iz flaše i ja sam jasnim glasom najavio da čamac krstim imenom TuluzaDebelguza. "Ama.. sišao do čamca da spasi šta se da spasiti.. kazao je Lesli.. sad. Zatim se ponovo uspravio. pazi malo". Nisam navikao da budem brodski dok. Mi ostali krenuli smo za njima još uvijek se prepirući." l tako. mada sumnjam da bi te zaposlili u brodogradilištu. otresao ruke od prašine. hej. Piter?" Piter je klimnuo glavom.. "E. rekla je Margo vatrenim glasom kad je Piter. prskajući vodu u svim pravcima." "Otkud ti pravo da ga zoveš kretenom?" ubacila se Margo. Tek neznatno je bila naherena na desni bok.borili s čepom u flaši. nemojte se još oko toga svađati". koja je u kriznim situacijama uvijek sklona da stvari posmatra s mračne strane. sad!" uzviknuo je Lesli koji je sve organizovao.. Na površini vode ostali su samo njegov šešir. Ostatak jutra proveo je testerišući parčiće jarbola sve dok čamac nije bio u stanju da stoji uspravno. ali ja sam to velikodušno pripisao vinu. s brzinom zavidnom za barku njenog obima. čvrsto ščepao jarbol objema rukama i zario ga u ležište." "Sto si duhovit. Kako se usuđuješ?" "Dobro. a onda ga je Margo brzo povela gore. prevrnula naglavačke i potonula.... Osim toga. mokar i zgužvan. pobunio se on.. Piter je spretno uskočio na krmu i smjestio se. E. zašto nisi ti napravio čamac?" "Niko me nije ni zamolio. presvukao u kupaće gaćice i..

Larijev prijedlog da ih nazovemo Sraćkom i Povraćkom Majka je dočekala s gnušanjem. . Jedno štene bilo je tamnocrveno i bijelo. Većina darova bila je. Stizalo je sve više i više gostiju.. Neki su došli očekujući da će se dosađivati. on je bio bivši šef posluge kod grčkog Kralja. odjeven u svoje najbolje odijelo. rođendan". životu u slatkoj vodi uopšte. sjedio je sav uglancan i ispeglan u fijakeru. kad je plima gostiju narasla u tolikoj mjeri da smo morali otvoriti vrata i neke od njih pustiti u trpezariju... porodica ih je.. najbolji pokloni bili su dva šteneta koje je donijela jedna seoska porodica. pošto se nisu mogli prilagoditi za prirodnjački rad.. "Aha! Sretan... sjećaš ove prilike. Dolje u kuhinji Spiro je ispijao silne količine vina dok je skakutao između lonaca i liganja. Vino je teklo potocima. Po mom mišljenju. Rodžer ih je posmatrao sumnjičavo i nekako znatiželjno. a Lugarecija je morala sa zavidnom brzinom šepuckati iz kuhinje u salon i natrag.. "Nadam se da ćeš ustanoviti. zamišljeno mrgodan i pjevušeći sebi u bradu bacio na ogromnu masu povrća.. s moje tačke gledišta. Zrak je bio ispunjen mirisom bijelog luka i travki. a s njima su dolazili i pokloni. morala prihvatiti.. ali imena su im se smjesta prilijepila.. a bivši šef posluge (koji je na Majčin užas odjenuo frak) kretao se hitro kroz metež kao kakav matori pingvin i služio piće i hranu s tako kraljevskim držanjem da veliki broj gostiju uopšte nije bio siguran radi li se o pravom batleru ili samo o ekscentričnom rođaku koji boravi kod nas. ali su se poslije jednog sata ili nešto više toliko opustili i počeli uživati da su pozvali svoje fijakere. kako je ona korisna dopuna tvojoj biblioteci". širom je otvarala usta kako bi svojim žrtvama pokazala jezovitu pustoš načinjenu u njima. namrgođeno lice sijalo mu je crvenim žarom u svjetlu vatri. a one bi zasijale kao rubin. Bivši šef posluge. Rezultat nije bio onakav kakav sam predvidio.." Otvorio sam paket i oduševio se kad sam unutra otkrio debelu knjigu sa naslovom Život u barama i potocima. hmmm. to jest. ugledao sam bivšeg šefa posluge odjevenog u prsluk kako glanca čaše. U jednoj ruci je stezao štap. Gosti su jednako pristizali. a cijela soba je bila dekorisana tako da nije bilo sumnje da su pridošlice žderale i pile čak i preko mile volje. pa su ga danas nekako umolili da se povuče iz penzije i pomogne na zabavi.. rekao je i protresao mi ruku. sa čizmama sjajnim kao ogledalo i u znak ustupka prilici bez ikakvog pribora za skupljanje.. isto tako krupnih otvorenoriđih vjeđa..čovjeka koji je imao držanje ambasadora. "Teodor je igrao kalamatiano7 s Leslijem i još nekoliko malo pripitih gostiju. Kad sam obišao oko kuće i virnuo kroz prozor. zatekli smo Rodžera kako sav snužden sjedi na podu. pa sam odlučio da se svi moraju upoznati i stoga sam ih zaključao u trpezariju.. Prvi gost koji je stigao bio je Teodor. a noge su im treskale i drmale po podu dok su skakali i loptali. "Donio sam ti.. hmm. "Sadrži neke izuzetno zanimljive informačije o. dok se Spiro.. Veliki salon i trpezarija bili su puni svijeta koji je razgovarao. a prostor ispred vile pretvorio se u uskomešanu gomilu fijakera i taksija. hmm. naime. mali poklon da se. Zatim je Spiro izbacio sve suvišne iz kuhinje.. hmm... a između njih postavio veliku činiju sa svim mogućim đakonijama pripremljenim za zabavu. jedan mali. raspravljao i smijao se. krupnih otvorenoriđih vjeđa. Kako nam je Spiro objasnio. a drugo crno kao ugalj. a njegov duboki glas grmio je pjesmom. rekao je Teodor klateći se na vrhovima prstiju. hmm. Pošto su doneseni na poklon.. nakon što je vjerovatno popio malo više vina nego što je dobro za čovjeka njegovih godina. izlili se u trpezariju i kroz francuske prozore na verandu. nakon što je odvažno skinuo kaput. spomen. nevjerovatno živopisno i odvratno oponašajući zvuk kutnjaka koji se čupaju iz korijena." Gosti su stizali jedan za drugim. gdje bi mu držeći mu pod nosom zdjelu s hranom počela opisivati sve pojedinosti svojih teških muka kod zubara. naravno... U jednom uglu sobe. otišli kućama i ponovo se pojavili dovodeći ostale članove porodice. a onda su se on i bivši šef posluge zatvorili unutra. S vremena na vrijeme bi se odgegao na drugu stranu i punim plućima puhnuo na sedam vatri od ćumura raspoređenih duž zida. dva kučeta se vrte i prevrću oko njega.. zrak je pomodrio od dima cigareta. savršeno beskorisna. hmm. pa su ostali Sraćko i Povraćko. S vremena na vrijeme pošlo bi joj za rukom da satjera ponekog nesretnog gosta u ćošak. a macaklini su bili previše zastra šeni bukom i smijehom i nisu smjeli ni nosa pomoliti iz pUkotina na plafonu. a u drugoj lijepo umotan paket... poznanici koji su živjeli nedaleko od nas.. preplavili su salon.

(Pritn. na verandi. Vani. Baloni su lebdjeti preko cijele sobe. Kad smo zijevajući stali na kapiju. sunce vam prijatno grije leđa. osjećate kako čun poigrava na valovima krećući se naprijed. i to budući da je dječak".. rekao je gordo.) "Kol'ko isad imaš?" upitao je Spiro. "Ses'l . sjedio je na obližnjoj sofi i hladio se lepezom. "Sta?" urliknuo je na Andručelija i razjareno se namrštio. Doktor Andručeli je stigao i izvinjavao se Majci što je zakasnio. . a kad smo se vratili. a ondak sam dao da je zašiju. kao da neko siječe svilu. rekao je Andručeli i sav zasijao od zadovoljstva. Lari se upinjao da grupu Grka nauči nekim od finijih lascivnih pjesmica na engleskom. usprkos svojim sijedim vlasima. skačući i tabajući nogama isto tako srčano kao i svi drugi. rekao je Spiro ispunjen gađenjem. puna dostojanstva. ostrva udaljenija. osunčanija i čarobnija nego ikad prije. a Sraćko i Povraćko su jurcali s jedne strane čamca na drugu. TuluzaDebelguza se valjala uz obalu polako. "A k čemu?" "Trebo bi se stidit od samog sebe".. i belgijskog konzula. koji je dobio naziv po gradu Kalamati na Peloponezu. Pobogu brate! Samo tjeraš ko mačke il kerovi. bistrije i prozirnije. upravo rodiš bebi ca". koja se prilično usiljeno i smeteno smješkala. "i ona je rekla. "Moramo popiti nešto u to ime. "O moj supruga se radim. lako sam mnoge dane proveo putujući TuluzomDebelguzom i doživio mnoštvo pustolovina. pokušavali da se nagnu preko ograde i piju vode iz mora i sve u svemu ponašali se patetično kao dva suvozemna pacova. na svoju veliku žalost. i činilo se da se cjelokupni morski život iskupio u malim kanalima i zalivima kako bi pozdravio mene i moj novi čun. Sraćko i Povraćko su zaspali u nečijem šeširu. koji joj je blebetao na uho i uvrtao brkove. Tridesetak metara ispred jednog otočića uvukao sam vesla. "Jao. Majka i ja smo ga ispratili.. legao na pramac pored Rodžera i zurio ispod sebe u hvat kristalne vode. a posljednji fijaker otkloparao niz kolski put. ovo bila izuzetno uspješna rođendanska zabava. madam. na morsko dno." "Ali šta možeš ja kad djeca draga od mene?" pobunio se Andručeli. dvoje. lakomi Boga. otebe mi se povraća. dok su mu peševi fraka lepršali za leđima.tia. od čega su mi se ruke činile krute i bez snage. sve u svemu.na. "Dobijo si još jedno bepče?" "Jesam. pa sam joj napravijo dvoje. 7 /(a/amat/ano grčki narodni ples živog ritma. jer ga sutra čeka dug i naporan dan. Kakvo je uživanje imati vlastiti čamac! Osjećate slatku snagu dok veslate. iscrpljen od plesa. pito sam ženu kol'ko djece oće". ko mačke il kerovi. bila je zaglavljena između lokalnog anglikanskog sveštenika. koji je sa sve većim neodobravanjem gledao na terevenku. kazala je Majka. odskakali od nogu igrača i pucali iznenada i uz glasni prasak. pa čestitam vam. prev. nije bilo ničeg što bi se moglo uporediti s tim prvim putovanjem. Rodžer je sjedio na pramcu kao osmatrač. more je bilo mirno kao inače u zoru. More je izgledalo modrije. dok je Tuluza'Debelguza. Sraćkom i Povraćkom u društvu otisnuo se na putešestvije u Tuluzi'Debelguzi. bacio sam kroz prozor pogled na nebo i zagledao se u ružičastu boju što se širila preko vrha masline i gasila zvijezde jednu po jednu. samo šestorica". tukli se. i pomislio da je. dan je bio savršen. Spiro. uz hitri šumor vode. Spiro i Andručeli su se već pridružili plesačima. a morska površina od njega treperi u stotinu različitih boja. Ses." Spiro. doktore". Majka.." U tom trenutku anglikanski sveštenik odlučio je kako. "Kad sam se ja oženijo. sunce je sijalo s modrog neba i javljao se blag povjetarac. Spiro se pojavio iz kuhinje ne bi li otkrio kud se djenuo bivši šef posluge i istog se časa pridružio igračima kalama. Dok sam ležao u postelji s Rodžerom preko nogu i po jednim kučetom s obje strane a Uliks sjedio sav razbarušen na karniši. odgovorio je doktor začuđen. a istočno obzorje zažareno ružičastom bojom. "Šestorica.. More je bilo mirno.bio je toliko ponesen pogledom na narodni ples da je ostavio poslužavnik i pridružio se. rekao je Spiro moćnim glasom. uzbuđeni ste što idete svojim putem kroz zamršeni lavirint grebena obraslih travuljinama koje sijaju neposredno ispod površine mora.. mora napustiti skup. Sa zadovoljstvom sam razmišljao čak i o žuljevima koji su mi rasli na dlanovima. Sasvim rano spakovao sam pribor za skupljanje i nešto hrane i s Rodžerom.

čučeći između njihovih rogatih usana našla bi se poneka malecka krabica blijeda poput slonovače krhko. mogao se naći najgušći život. u krpama morske trave. s izrazom crnačke drskosti dok su perajima usplahireno mlatarale prema meni. koje su se vječno gibale okolo'naokolo. a dolje. narandžastozlatne i modre. porumenjela do mrke boje mulja i posmatrala me prilično žalosnim očima ispod ćelave kupole svoje glave. u gomili. na pješčanom dnu. prozirni kao staklo. Ško Ijka je smjesta škljocnula i sklopila se. a pipci su lepršali za njom. Polako. pa bi ostao niz nečega što je izgledalo kao parčad minijaturnih gumenih crijeva zabijenih u pijesak. Bilo je tu i kraba. vječno pokretni ćilim morskog života polako se razmotavao. bodljikavim po ivici. nešto niže. periske su lijevo i desno počele škljocajući zatvarati svoje kapije. Oko njih morske anemone čvrsto su prijanjale za stijenje. nalik sjajnim smeđim ljuskama divljeg kestena. u tegle. Na grebenima koji su bili tek pedaljdva ispod površine. sa svojim čudesnim oklopima. a onda sam nježno spustio dršku mreže za leptirove i kucnuo po jednoj ljušturi. Kako su njene struje upozorenja kliznule kroz VOdu. dok su vesla blago škripuckala za sebe. nezgrapnim karavanima koji se posvuda motaju. na dnu zaraslom u travu. vrtio oko školjki i padao natrag na dno nalik srebrnoj prašini. dok su im ruke mahale u razuzdanom. Bilo je zanimljivo uključiti alarm kolonije periski. sivom i crvenom bojom. a vodu po zalivima i ispod klimavih kula od stijenja sapirala je modrosiva boja večernjih sjenki. koje je parazitski živjelo u bezbjednosti izbrazdanih zidova velike školjke. sudaraju. kretalo se stotine čigrastih puževa. a svaka je zaodjenuta ogrtač od travuljine. poneku morsku anemonu koju su pažljivo zasadile sebi na leđa. I cjevasti crvi su imali alarmni sistem. S vremena na vrijeme. širom otvorenih usta. Sjedio je i zurio pod sebe. Voda nas je lagano prenijela iznad jednog grozda. nalik balonu ukrašenom trakama. baš kao što bi izgledala orhideja nasađena na stručak gljive. Čim sam se još malčice pomjerio. bodlje su im podrhtavale nježno kao igla na kompasu prema mogućoj opasnosti. U rupama su boravile nadurene babice koje su zurile svojim debelim usnama. Na krpama srebrnog pijeska periske su bile zabijene uspravno u sitnim grozdovima. spokojno gipka kao plastična patkica. dok su one ležale ispod nas i zijevale na mene. dok je sama hobotnica kliznula iza njega. debele i svijetle. Sraćko i Povraćko ležali su i spavali iznureni suncem i morskim zrakom. raznobojni. Rodžer je sjedio okružen staklenim teglama i epruvetama u kojima su visile obješene sićušne ribice. degenerisano stvorenje mekog oklopa. s mukom probijaju kroz travuljinu ili hitro tumbaju preko pijeska između uzdignutih ljuštura periski i morskih lepeza. Čeprkajući po mračnim podvodnim špiljama iskopao sam jednu bebu hobotnice koja se smjestila na stijeni kao glava Meduze. debelih i zelenih. izgledale su čudnovato neumjesne na rubu tih zdepastih drški. kao da čuče na ivici duge. lijepo ispruganih i ispjeganih plavom. koje su sijale na vrhovima grebena i naizgled prijateljski mlatarale svojim kliještima. nalazile su se goleme rakovice. usmjerio sam Tuluzii'Debelguzu prema kući. i dugačkim. Sunce je tonulo sve niže. ali je on bio mnogo osjetljiviji nego kod periski. pomalo orijentalnom plesu u pokušaju da ulove škampe koji su šibali pored njih. drška moje mreže prišla bi na petnaestak centimetara od vrtloga žmirkavih latica i one bi se smjesta sve uperile prema gore. osjetio ih je ostatak kolonije. srebrnom. a onda naglavačke zaronile niz svoje stabljike. tako da su prilikom oseke ostajali otkriveni. U trenutku. a žućkastomrke obrve im se izdizale dok su u snu preko beskrajnih grebena lovili račiće. ona je ispljunula olujni oblačić crnog mastila koji je lebdio i valjao se po čistoj vodi. a taj pokret prouzrokovao je sitan oblačić bijelog pijeska koji se uskovitlao kao tornado. hitajuci kroz vodu. Bili su nalik malim. anemone koje su mlatarale rukama i goleme rakovice što su tananim kliještima dodirivale zidove svojih staklenih zatvora. U sjenovitim pukotinama između travuljine morski ježevi bi se okupili u grozdovima. Njihove pokretne latice. debele sivkaste cijevi. Tu i tamo pored periski nalazili su se i cjevasti crvi sa prekrasnim laticama nalik perju. Posvuda na grebenima. načuljenih ušiju i samo bi s vremena na vrijeme digao pogled prema meni i kratko zamlatarao repom . a voda se ispunila sićušnim vrtlozima pijeska koji se kovitlao. šapice su im se trzale. Dok se sjenka čamca u obliku kornjače polako šunjala preko morskog dna. spužve ili. tu i tamo. dok je ispod njih virilo grimizno i prilično srdito lice kakvog raka samca. tankim nogama.plutala ka obali.

riješio da igra ulogu ozlojeđenog brata. Lari je predložio da sretni par pošaljemo na mjesec dana zajedničkog života u Atini e da bi njih dvoje. A onda. ponio sam svoje dragocjene primjerke uz brdo do vile. iz razloga koji su samo njemu bili poznati. Majka je otkrila da kako je to ona delikatno postavila Margo i Piter postaju "previše zaljubljeni jedno u drugo". Leslijev jedini doprinos rješenju problema bio je što je predložio da Pitera ustrijeli. pošto sam ja bio jedini član porodice koji nije stao ni na čiju stranu. Usred sve te frke Margo je dok su joj se suze slijevale niz lice izvodila tragične gestove i kazivala nam kako joj je život upropašten. dok je Lesli. pa je na prozor svoje spavaće sobe privezao tri sačmarice dugih cijevi uperene nizbrdo. Bio je tako ponesen vlastitom briIjantnošću da je propustio bilo ikome od ukućana napomenuti kako je uopšte postavio klopku za lopove. s vremena na vrijeme bi zastala da s nimalo smanjenim apetitom poklopa ogroman obrok koji sam joj u sobu donosio na pladnju. kako nam je objasnio. Lari se motao po vili i s vremena na vrijeme ubjeđivao Margo kako je red da se preodjene u seljačko ruho i pobjegne u Piterov zagrljaj ili da se prestane ponašati kao Madam Bovari. naravno. dobila je pismo od Pitera u kom je ovaj objašnjavao kako se vraća po nju. prema molu. koja je. Kuća je bila tiha . Svi smo se silno zabavljali. Gladan. zijevajući i protežući se. ali je Majka to odbacila zbog nemoralnosti. dočekan sa prezrenjem. u kojoj je ta ideja pobudila priličnu paniku. Lesli je podmazao puške i revolvere i počeo vježbati na ogromnim kartonskim figurama prikačenim na prednji dio kuće. koji je kao i svi drugi obožavao dramatične situacije. Margo je desetak dana ostala zatvorena na mansardi. Lesli je otkrio da je nekoliko sitnica iz Morža nestalo i sumnja je pala na ribare koji noću veslaju pored mola. bila prevelika da bi sačma ikome mogla naškoditi. ali je on računao da će njen fljuk kroz lišće maslina i pljusak kad bučne u more poslužiti kao prilično ozbiljna prijetnja. Povukli smo se u svoje odaje i bavili se različitim poslovima. veličanstveno igrala svoju ulogu. Naposlijetku se Majka riješila Piterovih usluga i on je istog časa otišao nekako kradomice. pokazala je pisamce Majci i još jednom se cijela porodica s beskrajnim zanosom bacila u istu farsu. a mi smo bili prisiljeni da se nosimo s tragičnom. a taj plan je. Meni se to učinilo kao sjajna ideja. Sunce je kao dukat sijalo iza maslina. iz nekog razloga. pa se s vremena na vrijeme pojavljivao vitlajući revolverom i prijetio da će Pitera ucmekati kao psa ako ikad više prekorači kućni prag. na moje silno oduševljenje poiovo sam ostao bez privatnog učitelja. Spiro je udvostručio straže po dokovima. Rodžer je bio promućuran proučavalac morskog života. Margo. Lari joj je držao lekcije o slobodnoj ljubavi. Daljina je. Naposlijetku je bila prisiljena da siđe zahvaljujući situaciji koja je cijelu stvar dovela do prikladnog vrhunca. Uvrijeđena. ali sam bio u manjini. dok mi je u glavi sve brujalo od oblika i boja koje sam vidio. a more je bilo prošarano prugama zlata i srebra kad je tubasta stražnjica TuluzeDebelguze blago lupnula o molo. žedan i umoran. sve to izbacili iz svojih sistema. odjevena u svoje najvalovitije i najsumornije haljine. silno rasrđenom i uplakanom Margo. provodio je vrijeme plačući u znak saosjećanja s Margo i postavljajući raznorazne prijatelje po dokovima širom ostrva kako bi bio siguran da se Piter neće vratiti. Naime. upravo kad je izgledalo da cijela stvar odumire prirodnom smrću. Majka ju je tješila i izgovarala najnježnije tričarije. Margo se zaključala na mansardi i odbijala da vidi ikog osim mene. Odlučio je da ribarima ponudi nešto o čemu će dobro razmisliti. Spiro. a Margo postala sposobna da pojede cijeli obrok a da ne brižne u plač. slijedila u stopu. očigledno se nešto moralo preduzeti. Zahvaljujući genijalnom rasporedu uzica bio je u stanju da ispali jednu cijev za drugom a da čak ne ustane iz postelje. Ležala je gore i lila bujice suza dok je čitala neku Tenisonovu knjigu. dok su me tri psa. DVANAESTO POGLAVLJE Zima šumske šljuke Kako se ljeto bližilo kraju. Pošto je porodica jednoglasno bila protiv toga da nam Piter u doglednoj budućnosti putem braka postane rod.prije no što bi se ponovo udubio u posmatranje.

pod utiskom da se Piter vratio ne bi li polagao pravo na nju pa ga baš ovog trena Lesli kasapi... otkud ti pravo da ga ubiješ?." rikao je Lari.. "Uradila je nešto nepromišljeno.. "Ubio me Bog ako mi je jasno zašto moraš nas da iznenađuješ". samo što nikoga nije bilo pri ruci. Tek kad je došlo vrijeme za čaj. to su samo lopovi. baš neobično. gdje su otišli moj čamac i Margo. podstaknuta onim što sam u početku srnatrao naprasnom brigom za sudbinu Tu/uzeDebe/guze.. pozajmila je Tuluzu'Debelguzu (bez moje dozvole). sunula je iz sobe u ogromnoj noćnoj haljini uvjerena da je Margo izvršila samoubistvo. jurcale jedna za drugom od prozora do prozora i izvirivale na zaliv poprskan pjenom.. istakla je. otkrio sam.i spokojna.. pa su sad poskakivali oko nas i uzbuđeno kevtali." "Po cijeli dan zvijeri i eksplozije. Skinite ove pse sa mene.. Smirite se.. dok je izvan sebe grebala pokušavajući otvoriti vrata mansarde. vodeći samo pse kao društvo.... sva zadihana uzletjela uz stepenice. nagnula se kroz prozor spavaće sobe i počela dvogledom pretraživati zaliv.. razjareno režeći. došepala i sama za njom." Konačno se Majka s mukom uspjela probiti do mansarde. tegleći Sraćka i Povraćka na rubu svoje noćne odore. Ova porodica me dovodi do ludila. nemoj nam ovo ponovljati. Majka je bila za to da pošaljemo nekog na otvoreno more ne bi li spasio Margo. "Još je živa. "Ovo je previše. Majka. dušo. pa je tek onda riješila da je idealno mjesto za osamu jedno malecko ostrvce smješteno u zalivu prekoputa kuće. a onda usred noći pozdravni plotun iz dvanaest oruđa.. pustite me van.. Lugarečija je. kada je njena čežnja za samotnošću postala nesavladiva. Lari je Ijutito istrčao iz svoje sobe da vidi čemu cijela gužva. Ako već pucaš iz puške. žestoki jesenji široko. samo mirno. Pustite me van. kukaviće"." "Životinjo jedna. "Znaš.. "Nemoj da ga povrijediš. Srdito i pomalo nerazborito rekao sam Majci gdje se Margo nalazi i istakao kako nema pravo da uzima moj čamac bez dozvole. osjećam se nekako.. upitao sam zlovoljno. "Provalnici. očito uvjereni kako se radi o veselom noćnom džumbusu. "Stvarno je blesavo. jecajući i kršeći ruke." "Nema problema. oštro je prekorila Leslija. otkrili smo šta se u stvari dogodilo i šta je svako od nas mislio. a onda su njih dvije.. dušo. napraviti drugi ako se Tu/uzaDebelguza razbije ili doživi brodolom? U međuvremenu je široko počeo zavijati oko kuće kao čopor izgladnjelih vukova. rekao je Lari ogorčeno.. koji su.. širom otvorila vrata samo da bi naišla na isto tako blijedu i uzdrhtalu Margo. uz pomoć dvogleda. Ne može čovjek ni spavati na miru. Tako je jedino mogla čučati pored prozora s dvogledom zalijepljenim za oči.. ukrcala pse u nju i otisnula se prema ostrvcetu kako bi se izležavala na suncu i meditirala o Ljubavi.." "Ne znam kako očekujete da iznenadim lopove ako svima moram dovikivati upozorenja". Izvana je.. a to je.." "Tako je"... Ko će mi. čula se Margo kako zavija prodornim glasom zagušenim suzama. izbezumljenog i sasvim rastrojenog izgleda.. još uvijek je radije u samoći liječila svoje slomljeno srce. još je živa. cijela epizoda istjerala je Margo s mansarde. Do đavola. Samo. stizao blagi šapat cvrčaka.. "Znaš." Međutim. kroz vreli noćni zrak.... možeš zazvoniti u zvonce ili tako nešto. to znači da se u ovoj kući ipak malo pretjeruje s ekscentričnostima." vapila je Majka i bjesomučno se upinjala da se otrgne od Sraćka i Povraćka.. uradila je nešto glupo. je lvaži? Drekni: 'Cuvaaaj Pazi glavulili tako nešto. Sačekala je da počne puhati iznenadni. 'Jednostavno nam dovikni nekakvo upozorenje... ostavi ga na miru. nespretno čeprkala oko brave na vratima mansarde i vrištala što je grlo nosi.. a onda je. gdje je vladao pakao: psi su svi kao jedan izjurili gore da se pridruže zabavi.. dok se . Jednog dana.. kazao je Lari.. ustreptale i prepune zebnje. bio pravi božiji blagoslov. molim te. rekao je Lesli razočarano. Majka. uhvatili skut njene haljine i teglili ga. pa je Majka. To su samo provalnici". sva blijeda i uzdrhtala. Odjednom se prolomio niz grozomornih eksplozija koje su iz temelja podrmale kuću u natjerale pse da se bjesomučno lajući stušte niz stepenice. gledaj da nas nekako ofoavijestiš. urlao je Lesli otvorivši vrata svoje spavaće sobe... pa je stekla naviku da dugo izbiva.. koja se sva tresla od šoka.. lstrčao sam na odmorište. Nakon dosta zbrke. nešto više od pola kilometra prema otvorenom moru. Uprkos tome što je Margo sad s porodicom ponovo bila u formalno dobrim odnosima. a Margo je.. ne smiješ to raditi".. kako je rekla Majka.

Margo. Nakon što je stigla na ostrvce. zatim bi sjela i ponovo se dala u veslanje. Pravac kojim je Margo kormilarila bio je neobičan. "Stvarno. Ptice su se okupljale u malim jatima. ponekad se pitam je li s tobom sve u redu". Ali u zraku se osjećala neka neizvjesnost. zaklanjajući rukom oči od sunca. veslala je neko vrijeme prije nego što je primijetila da nije odriješila čamac. Naposlijetku joj je pošio za rukom da ih obojicu strpa u jedan mah. Zlatno. "To se svakom moglo dogoditi. pa sad o tome uzbuđeno raspravlja šuškavim glasovima gomilajući se oko drveća. Majka bi se ukočila u napetom iščekivanju. pošto ju je privukao Rodžerov lavež. Jednom ili dvaput Margo se nesigurno osovila na noge i zagledala uokolo po obzorju. A onda bi se odvažna narandžastobijela grudvica ponovo pojavila na krijesti talasa i Majka bi opet počela disati. pocupkivala i cimala se na sidrištu. jarkocrveno lišće koje je u neredu zastiralo prirodu u velikim nanosima šaputalo je i smijuckalo se među sobom ili se upuštalo u eksperimentalne trke od jednog mjesta do drugog i kotrljalo se između drveća poput šarenih kovitlaca. a sunce tOpio. jer je Tuluza'Debelguza ševrdala tamoamo preko zaliva sasvim nasumice. posmatrala kako napreduje preko zaliva. koliko je to za nju bilo moguće. pa nije vidjela skoro ništa kad je stigla do mola. više zahvaljujući sreći nego namjeri. Majka ju je. Margo je neustrašivo zapela da vesla prema obali i tresnula je u molo tako žestoko da je skoro oborila Majku u more. niti se više odvaživala da se otisne na more u čamcu. ogrnula se. jer je svaki planinski vrh nosio dronjavu . uskočila je i sama za njima i žustro legla na vesla. našušurenog perja. Nebo je i dalje bilo vedro. kad je čamac. zima je na otok dolazila blago i postepeno. a očni kapci su joj se toliko naduli da je izgledala kao kakav izuzetno zločest mongolski gusar. Vođena našim povicima. Čim bi Sraćko bio bezbjedno smješten u čamac. preko plavog zaliva do riđih planina na kopnu i postali svjesni kako je stigla zima. izgleda da je taj incident izliječio njeno slomijeno srce. otkrila je da su joj oči toliko podbule i natečene da je jedva mogla gledati. otkrili smo razlog njene neobične navigacije. pa smo je vidjeli kako silazi između drveća prema mjeStu gdje je Tuluza Debelguza. ali se nikad nisu vozili po uzburkanom moru i nije im bilo ni na kraj pameti da sad počnu. Stvarno dižeš frku bez potrebe". rekla je Majka dok joj je hladnim čajem ispirala oči. kao nepregledna publika koja čeka da se digne zavjesa. Zatim je imala strasnih teškoća da ubijedi Sraćka i Povraćka da uđu unutra. očito u strahu da bismo ih mogli natjerati da se iznova upuste u putovanje s istim kapetanom. Majka je bila u stanju da razabere tek svaku sedmu riječ od njene priče. svi smo se sjurili na molo i počeli joj dovikivati uputstva trudeći se da nadjačamo pljusak i šištanje talasa i riku vjetra. Cijela atmosfera bila je puna iščekivanja." "Ma ne pričaj gluposti. jer se više nije upuštala u samotne šetnje. • Po pravilu. prvo je dvaput pala. očigledno tragajući za čunom. Psi su se nekako iskobeljali napolje i pobjegli uzbrdo. pa bi se povremeno ukazala iznad talasa sa pramcem usmjerenim i prema Albaniji. kao da se za nešto priprema. Kako je bila niska u vodi. onda je završila na obali pedesetak metara od čamca. Kad smo pomogli Margo da iziđe na obalu.Lugarecija molila Svetom Spiridonu i jednako Majci pripovijedala dugu i zapetljanu priču o njenom ujaku koji se utopio baš za vrijeme takvog jednog široka. da bi je probudilo Pijukanje vjetra. Oni nisu imali ništa protiv plovidbe čamcem kad je vrijeme bilo mirno. Međutim. a dok bi ga ulovila. Vjetar i vodena prašina učinili su stanje još gorim. Naposlijetku. Konačno. A onda biste jednog jutra širom otvorili kapke i bacili pogled vrh maslina. Sraćko bi već ponovo iskočio na obalu. Margo bi se okrenula da pokupi Povraćka. ponovo se ponašala normalno. Na sreću. "Ponašaš se tako blesavo. i zamišljeno cvrkutale. Bila je sva pocrvenjela i u ranama od sunčanih opekotina. more plavo i mirno. To je potrajalo neko vrijeme. zaustavljena daha. rekla je Margo. Pošto je 193 veći dio od ta tri sata prespavala na žestokom suncu. zatim se neko vrijeme vrtjela u krugu. doplovio do razdaljine s koje smo je mogli dozovati. TuluzaDebelguza se nije uvijek mogla vidjeti i kad god bi nestala iza nekog posebno visokog talasa. krenula je spotičući se duž obale i pronašla čamac." Međutim. Mama. Naposlijetku se Margo očigledno dozvala pameti sinulo joj je kako je bolje da krene kući prije nego što široko ojača. ubijeđena da je čamac potonuo s cijelom posadom. Izgledalo je kao da nešto vježba. napredovala je dosta sporo i u najmanju ruku nekako čudno. legla na sunce i pala u dubok san.

vratio. Opisivao je to tako živo da smo osjećali kako prisustvujemo lovu. šumske šljuke su sjedile i vrebale. prema moru. šibali po nebu. panjeva. gdje i kako je vepar izbio ispod zaklona. gomilajući vodu u teške talase. Na mrkim brežuljcima. Po desetak dana ili više vjetar se poigravao s ostrvom i mrmljao sam za sebe kroz ogoljele grane. More je postajalo duboko plavo. srne i divlje svinje iskupljali su se po šipražju. a planine su sjedile pune nekog unutrašnjeg mira i zadovoljstva. kidišući. Plavo nebo nestajalo je kad bi se ogrtač od finog sivog oblaka navukao preko otoka. pripovijedao nam je pojedinosti iz lova.kapicu od snijega. Ali sad je to bio drukčiji vjetar. s iscijepanim šeširima od snijega. a oči su mu 196 blistale dok je krupnim koracima prelazio sobu i pokazivao nam gdje i kako je stajao. Malopomalo sve te žile bi se pokidale. padajući iznureno kad bi se vjetar umorio i pro dužio dalje. Prljav. Sad se atmosfera iščekivanja pojačavala iz časa u čas. sklupčanim žilama mulja i drugih naplavina. zurio zažarenog pogleda ispod čekinjastih obrva. Kapci bi počeli lupati. koje su kašastu zemlju sondirale dugim gumenastim kljunovima. vrtložeći se uokolo. busenova trave i svega drugog i povraćajući ih u zaliv. Počinjala je sezona lova: na kopnu je veliko jezero Butrinto po ivicama dobijalo ukrase od zveckastog leda. a lišće im je šištalo dok se. poput sedefa. S grupom prijatelja entuzijasta putovao je na kopno dvaput mjesečno i vraćao se s ogromnim. u ovo doba bio u svom elementu. a vrata bi iznenada zaškripala u dovracima. more je ostajalo mirno. njihao je čemprese tako da su se blago talasali. skoro crno. čas bi se pretvorio u nekog od hajkača i kretao se oprezno kroz šikaru visoku do pojasa. debele i nezgrapne i odskočile bi ustranu kad biste ih uznemirili. naravno. U početku je bio topao i dolazio je u blagim naletima. Poslije vjetra bi uslijedila kiša. a kad bi vepar izbio iz zaklona i rokćući se . osluškivao buku koju dižu hajkači i psi. Poslije nekoliko dana sitni bijeli oblaci počinjali su svoju zimsku paradu marširali su nebom. preobražavalo iz zelene boje u srebrnu. zagledao ovdjeondje i puštao neobične varljive krikove ne bi li istjerao lovinu iz skrovišta. grabeći ljetne ostatke granja. a vjetar je stizao goneći ih pred sobom kao loše probrano stado ovaca. Lesli bi čas bio vepar premještao se nespokojno u trščanom cestaru. meki i bucmasti ili dugi. dizalo se u vazduh i poigravalo. pa su pokazivale bijele zube režeći dok su se stropoštavale dolje. veselo malo kolo koje je zamiralo jednako nenadano kao što je počelo. poput tamnog klatna. češući se o maslinjake. eto. potamnjele od sunca. tako da su tamnoplave vode postajale prošarane ogromnim. nekad šaputalo mrtvo lišće. Na ostrvu su močvare i bare bile pune jata šljuka. tabali i glodali smrznutu zemlju ne bi li iskopali lukovice i korijenje. Ali sunce je i dalje sijalo. likujući. a onda bi se odjednom. lupale po lišću loze kao po bubnju i grgoljale u olucima. zečevi. O tome je. bez upozorenja se bacao na galebove zaustavio bi ih usred leta. pa su se škriputavo klatile na svojim izobličenim. koji su bili vlažni od kiše i odronjavali se. čekinjastim veprovim truplima. to je ono što je uvježbavalo. ali to je bila mlaka kiša na kojoj ste mogli šetati i uživati krupne. zaudarajući na krv i ulje za pušku. a lišće je treperilo i postajalo srebrnkasto od uzbuđenja. a mrtvo lišće bi potjerao u uskovitlano. i prevučeno pjenom. pomahnitao zavijao je i rikao. sasvim neočekivano. žilavim stablima. Lesli je. prasak puške koji se valja i odzvanja između ogoljelih planina. tako nepokretne i kao začarane) bile su zaražene mahnitošću vihora. silno zalepetavši krilima. pa su morali izvijati bijela krila ne bi li mu se oduprli. a oni bi se stresli i razbarušili. a masline (tako skamenjene cijelog ljeta. a more bi se izmijenilo od plavog u žućkastomrko. debele kapi koje su bobotale po kapcima. neobrijan. zatim bi vjetar počeo čupati po njegovoj površini. Zatim bi nastupilo zatišje nekoliko dana čudnog mira. Čempresi su. a onda bi šušnule kao strijela u trenu kad bi vam prhnule ispod nogu. a površina mu je bila prošarana jatima divljih patki. bacao se na otok i upinjao se da ga oduva u more. s ogrtačima punim krvavih zečeva i s korpetinama krcatim ubijenih patki koje su se prelivale u svim duginim bojama. U maslinjacima. čerupajući svoje obale. tromi i razbarušeni ili sitni i kovrdžavi poput perja. Rijeke u albanskim planinama nadošle bi. nalik ogromnim zagasitomrkim lavovima bijele grive koji se prikradaju obali i bacaju na nju. nalik rukovetima jesenjeg lišća koje nosi vihor. postepeno zaranjajući. tupi udar metka i klizeći salto koji bi vepar načinio u vrijesu. Razigrano bi našušurio perje na leđima vrabaca. usred mirte.

a Leslija je poučavao streljaštvu. a u suprotnom uglu sobe vepar bi se prevrnuo preko glave i otkotrljao u smrt. mišićavim. pozivam te na sljedeći izlet. osim ako ti izbiju tačno pred nogama. mišićavo tijelo i oštre kljove koje su gornju usnu pridizale u čudno keženje. a na vama. ako jurne na tebe. rekla je Majka. 197 "Paaa. "Nije mi palo ni na kraj pameti da su tako veliki. Margo je obasipao modnim savjetima. opasno". tako da su kad je spustio pušku čije su se cijevi još uvijek dimile dvije patke pljusnule u jezero skoro kao jedna. Lariju uopšte nije bilo jasno čemu cijela frka pa to je sasvim lako izvesti. prvo iz lijeve cijevi." "Bogami. "Nemoj da bi napravio šta blesavo. morao nam je sve podrobno razjasniti prije nego što smo uopšte shvatili svu beskrajnu veličanstvenost njegovog poduhvata. Zauzvrat. a potom iz desne. u lovačkom žargonu "izvesti lijeviidesni" znači ispaliti i ubiti dvije ptice ili životinje u hitrom slijedu. pod uslovom da se čovjek služi vijugama. Zahvaljujući tom stavu beskrajne razmetljivosti Lari je izazvao požar u vili. Po svemu sudeći. porodica je kao omađijana slušala njegovo slikovito opisivanje. Međutim. "Za ime božije! Pojma nisam imala da su tako krupni!" kazala je. Lari." "Problem s vama lovačkim delijama je u tome što uopšte nemate mašte". Nikad u životu nisi vidio kolikom se brzinom kreću te zvijeri. rekao je Lari kritički. Ali ne. rekao je Lesli odlučno." "Nema da brineš". tada već imaš malčice posla. Ja vam na raspolaganje nudim svoju pamet kako biste mogli formirati šeme i strategije. "Ja nemam pretenzija da budem dlakava muškarčina od akcije". blago je uzdahnula. Majka i Margo su čerupale . Majka nije poklanjala posebnu pažnju Leslijevim lovačkim putešestvijima sve dok se nije vratio s prvim veprom. dušo. rekao je Lari. e. puška bi se sasvim vjerno trznula. "A zašto da ne?" žacnuo se Lesli. a ti nam pokaži kako se to radi"." "Ma nemoj? E. Lesli se upravo vratio s jednog od svojih putešestvija na kopno. Široki drveni sto bio je pretrpan lovinom. A i ti.. ubacila se Majka. dušo. a vi ih samo trebate oprobati.. Majci je govorio kako da upravlja porodicom i isplaćuje dugove kad bi uletjela u crveno. "Moje mesto je u kraljevstvu ideja a to je ono što se naziva 'radom moždanih vijuga'. Nakon što je pomno pregledala teško. a on je nanišanio na vođu. to nije ništa teže nego preskakanje preko stolice. a ti ga promašiš. jer ako promašiš. ukoliko bi bilo ko iz porodice imao ma kakav problem. jer je znao kako mu se niko od nas ne može osvetiti dajući mu uputstva kako se najbolje piše. rekao je Lesli. opalio. Sasvim je bezbjedno. jedna od tih životinja sasvim lako bi te mogla povrijediti ili ubiti.. "Nadam se da se paziš. onda si njegov. "To baš zvuči sasvim nepromišljeno". Mama. rekao je Lesli cereći se." "Ne vidim zašto bi čak i tada bilo opasno". Lari. ostaje da ih izvedete. vi ih smjesta odbacujete.. Prosto nemaš vremena da ih preskočiš. ubacio se Lari. on sam bio je savršeno bezbjedan. Lari je uvijek znao najbolji način da ga riješi. zašto ne bi napravio salto preko njega?" "Stvarno pričaš gluposti. pa tu ideju ja ti ne mislim izvoditi"." "Ma kakvi. Bilo bi nemoguće preskočiti ih ili premetnuti se preko njih. Ali ako već nisi sposoban da ga preskočiš. Uz šumni fijuk krila sunule su mu povrh glave. rekao je Lari jetko. ako bi se ko počeo hvaliti nekim uspjehom." "Pa fino. dušo. Lesli bi naglo prinio zamišljenu pušku ramenu i opalio. Okupljena u kuhinji. "osim ako izbije iz zaklona tik pred tvojim nogama. zašto ga naprosto ne bi preskočio?" "Ne budi smiješan". prestani da mu usađuješ u glavu opasne ideje. Stajao je u prostranoj kamenom popločanoj kuhinji koju je osvjetljavao crveni žar ugljevlja i objašnjavao nam kako je jato patki doletjelo u zimsko praskozorje.ustremio nizbrdo. 'Ua vas snabdijevam veličanstvenim idejama. Meni je objašnjavao kako se najbolje izučava priroda. Znaš." Lari je uvijek bio pun ideja o stvarima u kojima nije imao ama baš nikakvog iskustva. šireći se po nebu. Objasnio nam je kako je prvi put u životu izveo "lijeviidesni" hitac. pretovaren lovinom i nadut od gordosti. predložio je Lesli. naglo okrenuo pušku prema sljedećoj ptici i ponovo opalio stravičnom brzinom. "Na kraju krajeva." "Stvarno mi nije jasno zašto". "Te su prokletinje skoro metar visoke u plećima i brze ko metak. Isto tako.

bila dno male doline. a sastojala se od desetak jutara ravne zemlje koju su seljaci obrađivali za proljetnih i ljetnih mjeseci. Ti samo obezbijedi pušku i žrtve. nakon što je Lesli po četvrti put opisao taj prizor. uzdahnuo je Lari. Zato i ne shvatam zašto dižeš toliku halabuku kad je riječ o potpuno običnom solidnom gađanju. ne potcjenjujem ja tebe". ne bi to nazvao jednostavnim. a ja ću ti pokazati da tu nije potrebna posebna vještina. "Dosad te još nijednom nisam vidio kako provodiš u djelo neki od svojih prijedloga. rekao je Lari." "Ne budi smiješan"." "Ne pruža mi nikakvo zadovoljstvo masakriranje ptica koje mi izgledaju zakržljale od rođenja". zastao je i zagledao se u njega sijevajući očima. Močvara je. 'Ja se potpuno slažem s Lesom". Ja mislim kako je strašno dovitljivo ovo što je Les učinio ubio dvije muhe jednim udarcem. gojazni i neizmjerno dostojanstveni Robin Hud. kad smo krenuli da gledamo Larija kako izvodi svoj podvig. "Ma nemoj?" upitao je ratoborno. do pojasa zaglibljen u nekoj zamišljenoj močvari. rekla je Majka filozofski i obrisala pera s naočala. dok je Lesli." "Smiješno jednostavno kad ti probaš?" ponovio je Lesli s nevjericom." "Svakako. praveći se da ne čujemo nijedan od njegovih argumenata i prigovora. U čast događaja Lari je zatakao ogromno ćureće pero u šešir od tvida. koji se upravo spremao da ponovo opiše cijeli događaj. da ne govorimo o tome da upucaš pticu u letu. svađate se oko najglupljih stvari". rekao je Lari podboden. pretpostavljam da sirotice moraju biti žrtvovane." "To je gnusna kleveta". a Lari je sjedio na stolici s jednim prekrasnim mrtvim divljim patkom u krilu. te strašno je klizavo. a vjerovatno ionako neće biti nikakve divljači. energično se jadao. Lesli. "Mora da je bilo strašno teško. "Baš fino. gladio mu ukrućena krila i posmatrao nas. tako da je rano sljedećeg jutra. "A šta to ti kao znaš o tome? Ti ne bi bio u stanju da pogodiš ni maslinov panj sa tri koraka. dušo". uvijek se ispostavi da je sve tako smiješno jednostavno kad ja probam to izvesti. gdje su se skupljale šljuke." "Važi. Hladnog srca. a sam nikad ništa ne napravi. hajde onda da te vidimo kako ćeš izvesti ovo s lijevimidesnim. u stvari. obrecnuo se Lesli s izrazom gađenja. pa je izgledao kao sitni. Dobro će mu doći lekcija. te nije mu jasno zašto mu Lesli ne vjeruje na riječ. kazao je Lesli zadovoljno." "Eto." Lesli je očito imao utisak da je Margo potpuno pogrešno shvatila njegov podvig. te puška mu je teška. pošto je bolje vepar na grani nego da je pao u jamu. "Ti uvijek misliš da je jednostavno sve što drugi rade. ili kako se to već kaže. Te hladno je. "Stvarno djeco." "U redu. a odisala je bogato i mirisno kao voćni kolač. Čini mi se da se ovdje naprosto radi o tome da sačuvaš mirne živce i nišaniš razumno i u ravnoj liniji. rekla je Majka. 'Ja jednostavno ne vidim zašto se smatra da je tako strašno teško izvesti nešto što meni izgleda kao sasvim jednostavan poduhvat." "Dragi moj prikane. to mi je kazna što sam mnogostrano nadaren". jer ne može pojmiti kako išta živo osim nekog mentalno zaostalog pingvina može biti vani po takvom vremenu. ja sam ispitivao različite vrste i bilješke o njima unosio u svoj dnevnik (koji se brzo punio krvavim mrljama i perjem). Možeš pustiti svoj živahni duh da njih odvaguje. Cijelim putem do močvare u dolini. "ali pošto je moja čast dovedena u pitanje." "Nije mi jasno zašto". Sutra idemo po šljuke dolje u močvaru." "Ne vidim ni zašto je nužno imati iskustvo u pucanju. "U svako doba sam spreman dokazati da su moje ideje na mjestu." "Jednostavan? Da imaš imalo iskustva u pucanju. nemilosrdno smo ga potjerali do močvare. bez cijele ove smiješne farse. rekao je Lari. Jednostavno se 200 radi o živahnom duhu koji je u stanju odvagnuti matematičku stranu cijelog problema. zemlja bila vlažna i šljapkava pod nogama. "Lari strašno voli da pametuje i govori drugima kako šta da učine. neočekivano se ubacila Margo. već treći put pokazivao kako je postigao svoj "lijeviidesni" hitac. Kiša je padala cijele noći. Zimi bi .par patki za večeru. pa je ponovo počeo s još više pojedinosti pripovijedati cijelu epizodu. rekao je Lari najizazovnijim i najmedenijim glasom. "Sve u svemu." "Bićeš sretan ako ustrijeliš jednu jedinu".

kad smo iscrpljeni zastali. kao rakete izletjele iz travuljine i sunule prema nebu. rekao je Lesli srdito. vidi šta si sad uradio s puškom". "Do đavola.. Uspravio se i sjeo. sve dok on nije sasvim pobjesnio. jer ih je većina bila preširoka da ih preskočite. Oni su se unakrsno protezali duž močvare i otežavali lov. ali se ne ču nikakav zvuk. "Mogli bismo mirne duše poslati limenu muziku da tandrče ispred nas. dreknuo je Lari. "Odbijam da spasim pušku ako ti ne spasiš mene". prekrivenu crnim muljem odvratnog smrada koji se grušao. "Drži pušku iznad glave!. moći ću te izvući. "Gospode Bože! Vidi samo kakva je!" jauknuo je Lesli i počeo maramicom brisati blato s puške. A tad se zbio incident. viknuo je Lesli bijesno. prinio je pušku ramenu i. koje su ležale pritajene u ižđikljaloj travi na drugoj strani mosta. Stajao je nasred daske koja je stenjala i treperila kad su dvije šljuke.je puštali da podivlja. reče Lesli s izvjesnom primjesom tihog likovanja u glasu. a Lari je s urlikom užasa odletio unatraške u jarak za navodnjavanje. rekao je Lari. "Do đavola. "Samo pogledaj na šta liči!" "Hoćeš li već jednom prestati izmotavanje s tim odvratnim oružjem i pokušati da me izvučeš odavde?" zapitao je Lari jetko. "Nemoj da stojiš.. Kao da se ništa nije događalo." Međutim. osim što je Lari. ispalio iz obje cijevi odjednom." Gurnuo je pušku pod mišicu i razdraženo zakoračio na most. Ispred sebe čuli smo par svraka kako zlokobno krijeste kad god bismo se pomjerili. vadi me!" "Ako mi pružiš kundak. koji je raširio ruke i noge kao orao krila i ležao nauznak. Tu i tamo bili su premošteni uskim daščanim mostićima. za ime "Izvuci pušku". zar ne izigravaš prokletog puškonosu? Smaknuo bih ovaj par da nisi tako nesposoban. Orozi škljocnuse. "Šljuke se šćućure i čekaju sve dok ih skoro ne nagaziš." "Meni se čini potpuno uzaludno da nastavljamo". pa se pretvarala u šumarak od trske i travuljine." "Neće šljuke". idiote". na Leslijev beskrajan jad i bol. a niste ih mogli pregaziti. začepio si cijevi. "Ne mogu te drukčije dohvatiti. Lari hitro prinese pušku ramenu i sav uzbuđen povuče oba obarača. "Samo sjedi mirno gdje jesi. šijuke su odlepršale zdrave i čitave. Jedva smo prešli prvi most. kad nam tri šljuke prhnuše ispod nogu i dižući se brzo i pod velikim uglom odletješe. jer su se sastojali od dva metra mulja i metar i po prljave vode. "Eto. puščanim cijevima kao osloncem. Zastao je pred jednim mostićem koji se ugibao iznad širokog prostranstva mirne vode." Napunio je pušku. Lari ih je mumlajući obasipao prijetnjama i psovkama što mu plaše plijen. drži je iznad glave!" grmio je Lesli. "Na kraju krajeva. "Zar baš ništa ne možemo učiniti s ovim pticama?" upitao je vatreno. "Mislim da bi bilo pametnije da je napuniš". "Poplašiće sve na kilometre uokolo. njišući se u letu s krila na krilo. doviknuo mu je Lesli. a Lari je utonuo do pojasa. imao je samo jednu misao u glavi da se čim prije izvuče. vrištala je Margo. a onda je pokušao stati na noge.. mulj se zatalasao i počeo ključati. A one su jednako letjele ispred nas i glasno kriještale.. puška je potonula iz vidnog polja. Pridigao se. Lari je u uzbuđenju zaboravio da se nalazi u sasvim posebnom položaju. Puška je grmnula i trznula se. ali ste se jedino tako mogli kretati po močvari. utonuo malo . inače ćeš potonuti"." "A kog đavola hoćeš da učinim?" zarežao je Lari. odgovorio je Lesli. s mukom održavajući ravnotežu. ja nisam delfin. Lari. obrecnu se Lari ogorčeno. Vrijeme lova provodili ste između traganja za plijenom i traganja za sljedećim mostićem. "Mislio sam da si ti to učinio". a onda smo se polako uputili kroz trsku. od kojih je većina bila klimava i natrula. "Da ležim ovdje i čekam da me ovo čudo usisa? Daj mi ruku. "Ili želiš da potonem u blato kao kakav sportski Seli8?" Lesli mu je pružio krajeve cijevi i svi smo potegli iz petnih žila. koristeći se." Lari je divlje počeo pipkati tražeći pušku i utonuo je još nekoliko centimetara prije nego što ju je izvukao. a presijecali su je do vrha puni jarci za navodnjavanje.

dublje. "Radi se o tome da me spas/te", ukazao nam je Lari s mukom dašćući, "a ne da mi zadate coup de grace9." 'Uao, prestani već jednom da laješ i potrudi se da se i sam iščupaš", dobacio je Lesli. "A šta misliš da radim sve vrijeme, pobogu? Evo, već sam se na tri mjesta iskilavio." Naposlijetku, poslije mnogo truda, začulo se otegnuto sukljanje iz blata i Lari je izletio na površinu, a mi smo ga nekako isteglili na ivicu brijega. Stajao je ondje, prekriven crnim i smrdljivim žitkim muljem i ličio na kip od čokolade koji je došao u dodir s visokom peći; kad smo mu prišli, izgledao je kao da se topi. tlesi li dobro?" upitala je Margo. Lari je sijevnuo očima na nju. 8 Aluzija na engleskog pjesnika Persa Biša Selija (17921822), koji se utopio jedreći duž talijanske obale. (Prim. prev.) 9 Coup de grace (franc.) — milosrdni udarac (mačem) ili pucanj kojim se skraćuju muke smrtno ranjenom. (Prim. prev.) 204 "Super", odgovorio je sarkastično. "Baš mi je fino. U životu se nisam ljepše proveo. Osim što sam malčice navukao upalu pluća, uganuo leđa i osim činjenice da mi jedna cipela na tri koplja udubinu počiva, veličanstveno se zabavljam." Dok je šepao prema kući, istresao je na nas sav bijes i prezir, a kad smo stigli, već je bio čvrsto uvjeren kako je sve to u stvari bila unaprijed skovana zavjera. Ušao je u kuću ostavljajući za sobom trag kao uzorana ledina, a Majci se od užasa presjekao dah. "Pobogu, dušo, šta si to radio?" upitala je. "Radio? A šta ti misliš da sam radio? Pucao sam." "Ali kako to da si takav, dušo? Skroz'naskroz si mokar. Jesi li to upao u nešto?" "Stvarno, Majko, ti i Margo posjedujete tako zadivljujuću moć zapažanja da se ponekad čudim kako ste uopšte žive." "Samo sam pitala, dušo", rekla je Majka. "Pa naravno da sam upao u nešto. A šta ti misliš da sam uradio?" "Moraš se presvući, dušo, inače ćeš se prehladiti." "Mogu i sam, hvala", rekao je Lari dostojanstveno. "Za danas je bilo sasvim dovoljno nasrtaja na moju ličnost." Odbio je sve ponude da mu se pomogne, uzeo flašu brendija s kredenca i povukao se u sobu, gdje je, slijedeći njegova uputstva, Lugarecija naložila ogromnu vatru. Sjedio je u postelji sav umotan, kihao i ispijao brendi. Kad je došlo vrijeme ručku, poslao je dolje po još jednu flašu, a za vrijeme čaja čuli smo ga kako razdragano pjeva, prekidajući tu i tamo kako bi kihnuo tako da se sve orilo. Kad je bilo vrijeme večeri, Lugarecija je odgeguckala gore s trećom flašom, a Majka se zabrinula. Poslala je Margo da vidi je li s Larijem sve u redu. Nastupila je duga tišina, poslije čega je uslijedio Larijev glas dignut do gnjeva i njeno žalostivo moljakanje. Majka je, namrgođena, i sama otrupkala da vidi šta se događa, a Lesli i ja smo išli za njom. U Larijevoj sobi vatra je urlala na ognjištu, a on je ležao skriven ispod ogromne gomile pokrivača. Margo je, čvrsto stežući čašu, stajala sva očajna pored postelje. "Sta mu je?" upitala je Majka prilazeći odlučno krevetu. "Pijan je", odgovorila je Margo sasvim izbezumljena. "Ne mogu iz njega izvući ništa suvislo. Pokušavam ga natjerati da popije gorku so, inače će se sutra osjećati grozno, ali on neće ni da je pipne. Jednako se sakriva ispod pokrivača i riče kako ga želim otrovati." Majka je ščepala čašu iz njene ruke i koraknula prema postelji. "Hajde, Lari, prestani se ponašati kao budala", obrecnula se žustro. "Smjesta da si ovo popio." Pokrivači su se izdigli i razbarušena glava pomolila se iz njihovih dubina. Lari je mutno zablenuo u Majku, a onda zamišljeno žmirnuo za sebe. "Ti si jedna grozna matora vještica... Siguran sam da sam te već negdje vidio", primijetio je i, prije nego što se Majka povratila od djejstva te primjedbe, utonuo u dubok san.

"Eto ti ga sad", rekla je Majka preneražena. "Mora da je dosta popio. U svakom slučaju, sad spava, pa naprosto možemo naložiti još vatre i ostaviti ga. Bolje će se osjećati ujutro." Sasvim rano sljedećeg jutra Margo je otkrila kako je gOmila užarnog drveta iz vatre skliznula između sobnih dasaka i zapalila gredu ispod ognjišta. Sletjela je dolje u spavacici, prebledjela od uzbuđenja, i banula u Majčinu sobu. "Kuća gori... Izlazi... izlazite svi napolje", zavapila je dra matično. Majka je živahno skočila iz postelje. "Probudi Gerija... probudi Gerija", povikala je boreći se iz nekog samo njoj poznatog razloga da navuče korzet preko spavaćice. "Probudite se... probudite se... Požar... Kuća gori!" vrištala je Margo što je grlo nosi. Lesli i ja stropoštali smo se na odmorište na stepenicama. "Sta se dešava?" zatražio je odgovor Lesli. "Požar!" proderala mu se Margo na uho. "Lari se zapalio!" Pojavila se i Majka; izgledala je neosporno ekscentrično u svom korzetu nakrivo navučenom preko spavaćice. "Lari se zapalio? Brže, spašavajte ga!" pisnula je i pojurila uz stepenice do mansarde, a mi smo je slijedili u stopu. Larijeva soba bila je ispunjena ljutim dimom koji je sukljao prema gore između podnih dasaka. Sam Lari spavao je snom pravednika. Majka je pojurila do postelje i žestoko ga prodrmala. "Probudi se, Lari, za ime Boga, probudi se!" "Sta je?" upitao je on i uspravio se sav bunovan. "Soba ti se zapalila." "Nimalo me ne čudi", rekao je on i ponovo se zavalio u postelju. "Zamoli Lesa da ugasi požar." "Pospite nešto po vatri!" proderao se Les. "Nađite nešto da pospemo po vatri!" Margo je, slijedeći njegova uputstva, ščepala polupraznu flašu s brendijem i razasula njen sadržaj uzduž i poprijeko po cijelom podu. Plamenovi su poskočili i veselo zapucketali. "Ne raki/om, glupačo!" izderao se Lesli. "Vodom... donesi vode." Ali Margo je, u šoku od vlastitog doprinosa sveopštoj katastrofi, briznula u plač. Les je, gnjevno mumlajući, strgnuo pokrivače s nauznak zavaljenog Larija i upotrijebio ih da uguši plamenove. Lari se srdito uspravio u postelji. "Do đavola, šta se događa?" upitao je. "Požar, dušo." "Pa šta onda, ne vidim zašto se ja trebam nasmrt smrznuti... Sto ste mi skinuli sve pokrivače? Stvarno, koliku samo halabuku dižete. Vatra se gasi sasvim jednostavno." "Ama zaveži već jednom", obrecnuo se Lesli koji je skakutao tamO'amo po pokrivačima. "Nikad nisam vidio ljude koji dižu toliku paniku kao vi", rekao je Lari. "Prosto se radi o tome se sačuva bistra glava. Les najveći dio požara već ima pod kontrolom; sad bi Geri morao donijeti sjekiru, a vas dvije, Majko, malo vode, i brzo ćemo ga ugasiti." Naposlijetku, dok je Lari ležao u postelji i upravljao operacijama, mi smo uspjeli iščupati zapaljene daske i ugasiti gredu što je tinjala. Vjerovatno je tako tinjala cijele noći, jer je trideset centimetara debelo maslinovo drvo bilo napola ugljenisano. Kada se, konačno, pojavila Lugarecija i počela pospremati gomilu nagorjelih pokrivača, drvenih iverki i prošutu vodu i brendi, Lari se s uzdahom zavalio u postelju. "Eto vam", stavio je svima do znanja. "Sve je obavljeno bez imalo gužve i panike. Radi se jednostavno o tome da sačuvate prisebnost. Volio bih da mi neko donese solju čaja, molim. Glava mi puca." "Nimalo me ne čudi. Sinoć si bio pijan kao zemlja", na glasio je Lesli. "Ako ne možeš razlikovati pijansku orgiju od teške groznice uzrokovane izlaganjem elementarnim nepogodama, mislim da nije pošteno što bacaš ljagu na moju ličnost", izja vio je Lari. "Pa, u svakom slučaju, ta groznica ti je ostavila solidan mamurluk", kazala je Margo. "Nije to mamurluk", rekao je Lari dostojanstveno. "Riječ je o napetosti koja se

javlja kad te u čik zore probudi histeričan čopor, pa moraš preuzeti kontrolu nad kriznom situacijom." "Baš si mi ti nešto kontrolisao, izležavajući se u postelji", frknuo je Lesli. "Nije u pitanju akcija nego rad vijuga u pozadini svega, hitrost uma, sposobnost da sačuvaš bistru glavu kad je svi oko tebe gube. Da nije bilo mene, vi biste svi vjerovatno izgorjeli u posteljama." 208 RAZGOVOR Stiglo je proljeće i ostrvo je počelo sijati od cvijeća. Jagnjad lepršavih repova sretno su skakutala ispod maslina i gnječila žute šafrane svojim sićušnim papcima. Magarčići na okruglastim i nesigurnim nogama mljackali su među asfbdelima. Bare, potoci i jarci isprepleli su se u lance prošarane punoglavcima žaba krastača, kornjače su se uspravljale i zbacivale sa sebe zimske prekrivače od lišća i zemlje, a prvi leptirovi, izbijeljeli od zime i iskrzani, strelimice su, onako bolešljivi, prelijetali tamoamo između cvjetova. U tom svježem, opojnom godišnjem dobu porodica je najveći dio vremena provodila na verandi tu smo jeli, spavali, čitali ili se prosto svađali. Na istoj verandi smo se, jednom nedjeljno, okupljali da pročitamo poštu koju nam je donosio Spiro. Svežanj se obično sastojao od kataloga pušaka za Leslija, modnih magazina za Margo i časopisa o životinjama. Larijeva pošta sadržavala je uglavnom knjige i beskrajna pisma pisaca, slikara i muzičara o piscima, slikarima i muzičarima. Majčina pošiljka bila je naramak pošte od različitih rođaka, prošaran s nekoliko kataloga praćenih sjemenjem. Dok smo tako zbrdazdola iščitavali svoju korespondenciju, često smo jedni drugima dobacivali primjedbe ili naglas čitali dijelove pisama, lb nismo činili ni iz kakvih druželjubivih motiva (jer ionako niko nikog nije slušao), nego naprosto zato što, po svoj prilici, nismo bili u stanju izvući puni ukus iz svojih pisama i časopisa ukoliko ih ne bismo podijelili s drugima. Međutim, s vremena na vrijeme, poneka novost bi nas u tolikoj mjeri zaprepastila da bi potpuno zaokupila pažnju cijele porodice; tako se dogodilo i jednog proljetnog dana, kad je nebo bilo nalik modrom staklu, a mi sjedili u prošaranoj sjenci vinove loze i gutali poštu. 'Uaoo... ovo je baš fino... Pazi samo... Puf'rukavi od organdina... mada bih više voljela da su od kadife... ili možda s porubom od brokata sa suknjom u kosinu. E, to bi bilo jako lijepo... lijepo bi stajalo s dugim bijelim rukavicama i \ednim od onih ljetnih šešira, je lda?" Ponovo bi nastupila tišina; čulo se samo slabo Lugarecijino jecanje u trpezariji, koje se miješalo sa šuškanjem papira. Rodžer bi glasno zijevnuo, a poslije njega bi uslijedeli Sraćko i Povraćko. "Gospode Bože! Kakva ljepotica!... Ama, pogledajte je samo!... Teleskopski nišan... brzometka sa zatvaračem... Baš prava Ijepojka!... Hmm... sto pedeset... pa, to valjda nije preskupo... Eee, ovo je stvarno pristojna cijena... Da vidimo... dvocijevka... sužena cijev pri vrhu... Tako je... paa, biće da je čovjeku ipak potrebno nešto teže za patke." Rodžer je češkao čas jedno čas drugo uho i okretao glavu u stranu, a licem mu se širio izraz blaženstva nježno je stenjao od zadovoljstva. Sraćko je ležao sklopljenih očiju. Povraćko je uzalud pokušavao uloviti jednu muhu i vilice bi mu zvecnule svaki put kad bi na nju škljocnuo zubima. "A'ha! Antoanu su konačno prihvatili jednu pjesmu! On posjeduje pravi talent samo ako bude kadar da ga iskopa u sebi. Varlen počinje rad sa štamparskim strojem u jednoj štali... Pih! ograničen broj izdanja njegovih vlastitih djela... Jao, pobogu, Džon Bulok se okušava na portretima... portretima, molim ja vas! A nije bio u stanju da naslika ni najobičniji svijećnjak. Evo jedne dobre knjige koju bi obavezno trebala pročitati, Mama: Elizabetanski dramatičari... krasno djelo... ima u njemu sjajnih tekstova..." Rodžer je obrađivao svoje stražnje dijelove u potrazi za buhom i služio se prednjim zubima kao makazicama, frkćuci glasno za sebe. Sraćko je skoro neprimijetno trzao repom i nogama, dok su mu se žućkastomrke obrve kretale goredolje, zaprepaštene vlastitim snom. Povraćko je ležao i pre' tvarao se da spava, a sve vrijeme je žmirkao na muhu koju je čekao da se negdje smiri. "Tetka Mejbel je preselila u Saseks... kaže da je Henri položio sve ispite i da

sada mi je jasno. a ona je još uvijek jaka kao kobila". "Ne budi smiješan.. pa smo svi ostavljali svoju poštu i usredsređivali se na slušanje kad bi Majka. usprkos tom skupom obrazovanju kojim se uvijek hvali. od svih gadnih rođaka kojima smo okruženi. fino zaokruženim slovima to je bila mjesečna rata stare tetke Hermione.. Na kraju../a svi ostali stoje u redu ispred klozeta.. "Baš kad sam se ponadao prijatnom." "Kakve to veze ima. uz uzdah mirenja sa sudbinom. za ime svijeta....." "To ne bih mogla učiniti.. baš si nemoguća!" uzviknuo je Lari srdito. l uopšte mi nije jasno zašto moraš uvlačiti klozete u priču nijednom u životu nisam je čula kako bilo gdje pjeva crkvene pjesme. jednom od Garnetovih djevojaka." "Sta je sad?" "Kaže da jako želi da dođe i boravi kod nas. dušo... kad bi u stvari jedino razumno bilo da je spalimo na lomači?" "Nije baš tako strašna". odbijam! Ja to ne bih mogao podnijeti"." "Ali ne mogu. "Zar nije dovoljno gadno što mi se svakog jutra kao na kakvoj izložbi prikazuju Lugarecijini desni. mogli učiniti!" "Piši joj kako je ovdje zavladala epidemija velikih boginja i pošalji joj fotografiju Margo s bubuljicama". stvarno." "Stvarno. rekla je Majka nekako u nedoumici. moraćemo smisliti dobar izgovor.. nego da mi još i nekakva stara tetka Hermiona krepava parče po parče po cijeloj kući. sigurna sam. da nećete cicijašiti." "Zar joj ne bi neko od nas mogao napisati da si teško bolesna?" predložila je . zar ne?" "A zašto? Jednostavno napiši OTPUTOVALI preko cijele koverte i vrati pismo. na nas treba da izvrši invaziju ta zlobna matora kamila što smrdi na naftalin i pjeva crkvene pjesme u klozetu. "Kaže da doktori nemaju baš mnogo nade za nju". Moraćeš je nekako odvratiti. gdje ono bi?. "Kaže da je uvijek smatrala kako je pomalo neobično što smo se tek tako pokupili i sjurili u Grčku. dušo. uz samo dvatri odabrana prijatelja. a onda ga je napala stjenica?. Ujka Stiven je slomio nogu siroti dragi matorac." "Pobogu.. rekao je Lari....će se zaposliti u banci. Mama." "Ona ništa drugo i ne radi nego pjeva crkvene pjesme. mislim da piše 'banka'. joj. a. spokojnom Ijetu i ljetnom radu. već ćete izdvojiti jedan mali ćošak za staricu kojoj nije ostalo još dugo da pozivi. čvrstim. za ime svijeta? Zar moramo padati na koljena pred tom matorom vješticom samo zato što nam je nekakav rod. nije valjda.. l dok sam živ neće mi biti jasno zašto uopšte održavaš vezu s njom. ponekad baš pretjeruješ. Ijekari su joj preporučili topliju klimu!" "Ni govora.. stvarno ima grozan rukopis. Čovjek bi pretpostavio kako ima toliko zdravog mozga da se ne pentra uz ljestve u njegovim godinama.... ali odmah zatim dodaje da su imali gadnu zimu.. slomio je nogu kad je pao sa stepenica. razmotala dvadesetak strana..... tako da joj se čini možda razboritim što smo se odlučili za tako blagotvorno podneblje. A. Mama." "A zašto ne?" "Budi razuman. "Posljednjih četrdeset godina oni stalno dižu ruke od nje." "Stvarno. ona je sasvim izvjesno najgora. da. Kaži joj da nema mjesta. "Osim toga. u krajnjoj liniji. draga moja Lui. uzviknuo je Lari i skočio na noge. "Draga moja Majko.. Osim toga. nije. "Ama nije. pisala sam joj kako je ovdje zdravo." Majka je uvijek ostavljala za kraj debelo pismo na kom je adresa bila ispisana krupnim.. u svakom slučaju.. ne. dušo. dušo.Eto vam sad! Šta bismo... kakve riječi ta žena upotrebljava!" "Za ime Boga!.. Njena pisma su u porodici redovno stvarala pometnju punu srdžbe." "Vjerovatno je zaboravila".. Tom se oženio... primijetila je. dušo. Ne mogu joj napisati da je ne želimo zato što pjeva crkvene pjesme. predložio je Lari. ona nam je ipak nekakav rod.. Bože moj!." "Blagotvorno podneblje! Gospode Bože. 'l rodi se Kralj. u posljednjem pismu sam joj rekla da imamo veliku vilu.. rekao je Lesli pun nade.. pobunila se Majka nesigurno. ovdje to pominje. smiješno." "Pa. ovaj rukopis. jao. pa moram valjda odgovoriti na njena pisma. pismo sam već otvorila. Poznala bi mi rukopis".. udobnije se namjestila i počela čitati.... Evo. evo: 'Pošto izgleda da sad možete priuštiti prostran smještaj..

promjena je dobra kao pogača preko hljeba u znoju lica svog. Ovdje smo preselili kako bismo izišli na kraj s tvojim prijateljima. Gusto prepletena divljim ovijećem i uredno ozidana.. Cijelu baštu natkrivalo je ogromno drvo magnolije.. šta pričaš gluposti.... ona će smjesta doletjeti da me njeguje. "U svakom slučaju. ako dođe. šćućurena na vrhu brežuljka.. odbrusila je Majka srdito." "Ama. Ralf Terevendžija Netrendžija TRINAESTO POGLAVLJE Snježnobijela vila Naša nova vila. "Na kraju krajeva. ispred kuće je bila bašta jedva veća od džepne maramice." "U svakom slučaju. po njoj se pružala debela zavjesa vinove loze." "Lari!! Ne volim kad govoriš takve stvari pred Gerijem. zatim. nisu mentalno bolesni".. imala je prostranu verandu koja se protezala duž cijele jedne strane. "Gluposti. Znaš ti nju. Ali svi su oni jako stari. "Nema tu ništa ekscentrično".... Zatim je iskreno dodala: "U svakom slučaju." Nastupila je pauza dok je Majka grozničavo glancala naočale." "Pa dobro. Majko. "t/a ću joj napisati to pismo". među maslinama. bijela kao snijeg. tu ti je i stari ujak Patrik. ljudi će pomisliti da smo pomahnitali. nisu dovoljno bolesni da bi ih negdje zatvorili. naravno." "Ama zašto uopšte održavaš ikakav kontakt s njima? To bih volio znati"..." "Ali ne možemo neprekidno jurcati tamo'amo po ostrvu. plus još jedan dan. čiji su glatki." "To uopšte nije tačno.. tako." "Pomisliće da smo još luđi ako odnekud bane ta matora harpija. "Kakvo ti zadovoljstvo to pruža? Svi su ili fosili ili mentalno bolesni.Margo. koja drži čopore izmišljenih mački. Ne možemo se stalno seljakati. Pazi samo tetku Bertu." "Da se preselimo?" upitala je Majka zbunjeno. svako od njih ima poneku bubicu u glavi. Mama. dušo". "Da se preselimo u manju vilu. Judal. "Ako to učiniš. Vjerovatno ću pozajmiti jednu Leslijevu pušku i prosvirati joj tane kroz korzet.. koji hoda go kao od majke rođen i savršenim neznancima pripovijeda o tome kako perorezom kolje kitove. "Nabaviću jednu od onih krasnih koverti s crnim rubom. pa. To će povećati utisak vjerodostojnosti. dometnuo je Lesli. objasnila je Majka. upitao je Lari očajnički. rekla je Majka odlučno. "To je nešto savršeno logično. "lako je. ja je neću trpjeti." I tako smo se preselili držeći na umu ovu tek uvedenu poslovicu. tamnozeleni listovi bacali ." "Stvarno." "E." "A to je?" upitala je Majka." "Naravno da jeste". ako će već rođaci izvršiti invaziju. TREĆI DIO Jednako dugo (vele) čovjek nasmijan živi ko onaj tužni. reći ćemo kako su doktori digli ruke jer su izgubili svaku nadu". Časna riječ. stalno mijenjati vile onako bez veze. ekscentrično." "Samo te upozoravam. pa je sasvim razumno i očekivati da budu na svoju ruku.." "Bogami nećeš". odgovorio je Lari iznenađen. Lari. izvirujući s očekivanjem preko naočala. Ali nisu mentalno bolesni'. Zatim možeš lijepo sjeSti i napisati svim tim zombijima kako nemamo mjesta. Majko. "Da se preselimo. sad moramo preseliti kako bismo izišli na kraj s rođacima. "Ali to izgleda tako. na svoju su ruku. dozovi se u pamet"... složio se Lesli. to ti dođe kao neka vrsta samoodbrane.. ostaje nam samo jedno. rekla je naposlijetku. rekao je Lari sa slašću. rekla je Margo.

Oprezno su se kretali preko mahovinom prošaranog zida sve dok ne bi stigli do bezbjednosti loze iznad verande. a noću bi se sjatile oko kuće ušle bi vrtložeći se pod svjetlost lampe. jer su mi njegovi napadi na insekte izgledali prepredeni i dobro smišljeni baš kao i podvizi tog čuvenog Indijanca. oronula ali nevjerovatno otmjena. Dok su mu oči zaneseno blistale. koža mu je izgledala tako prefinjena i tanka da ste osjećali kako mora da je providna. Zavoljeli smo vilu istog časa kad nas je Spiro doveo da je vidimo. s vremena na vrijeme došlo bi do bitke koju je uistinu vrijedilo posmatrati. pa i krupnije. sve dok se ne bi smrklo i u sobu bila donesena lampa. a pljosnata tijela i zdepasti. a svježa sjenka magnolije obavijala kuću i baštu. Kako je sunce zalazilo. Tokom dana najveći broj macaklina živio je ispod labavog maltera na baštenskom zidu. Nadao sam se da će preko dana boraviti u kući. drugi u kuhinju. između pijanih maslina i izgledala kao kakav dendi iz osamnaestog stoljeća koji se podnimio okružen družinom dvorkinja. Većina bitaka svodila se u stvari na čarke između pojedinih članova ove dvije životinjske vrste. prozračno ružičaste boje bisera koja je isticala njegove fine šare guščijih bubuljica. Sjedio bi na pervazu i glasno gutao za sebe. Zatim bi izabrali područje za lov i počeli se probijati preko kućnog zida jedni u spavaće sobe. pri zlatnom sjaju svjetiljke izgledalo je kao da mijenja boju. skoro kupasti repovi izgledali su im pepeIjastosivi u sutonu. a onda su strpljivo čekali da se nebo smrači i upale svjetiljke. između mirti. to nikad nisam mogao reći sa sigurnošću. na njoj i u njoj. do tada sam ih viđao samo s vremena na vrijeme kako tumaraju kroz mirtu. kako mu možete vidjeti unutrašnje organe. a treći bi ostali na verandi između listova loze. sad na drugu stranu u potrazi za plijenom i posmatrajući nas netremiče buljavim očima s lica bez vilice. Postepeno bi kliznuli na zid. vinograde i voćnjake prije nego što bi stigao do ceste. No. ali im nikada nisam poklanjao posebnu pažnju. Ustajao je prije ostalih iz svoje vrste i izlazio ispod svog kamena još dok je zid i kuću prekrivala blijeda sunčeva svjetlost. i macaklini koji su živjeli u pukotinama na baštenskom zidu takođe su smatrali da je kuća njihovo lovište. Jedan poseban macaklin preuzeo je moju spavaću sobu kao svoje lovište. sklupčane uredno kao leptirove rilce u debelom trbuščiću. ispod jednog velikog kamena u lijehi cinije pod mojim prozorom i nije trpio druge macakline u blizini svoga boravišta. Džeronimo kao da je bio za stepen iznad ostalih macaklina. a zidovi i plafoni njihovo zakonito lovište. borba često nije bila vrijedna pažnje. niz brijeg i kroz maslinjake. jer su neki od primjeraka što su nas posjećivali bili duži od deset centimetara. od pepeljastosive do blijede. Izbrazdani prilazni put vijugao je od kuće. da li u znak pozdrava meni ili od zadovoljstva što sobu zatiče kako ju je ostavio. dok su im se zelena krila pjenušala kao točkovi starinskih parobroda. pa sam ga prilično upoznao i krstio ga Džeronimo. ali kako su u principu jedni drugima bili dorasli protivnici. jer se ona odigravala iznad moje postelje. okrećući glavu sad na jednu. Dotad nisam imao pojma da bogomoljke mogu narasti tako ogromne. Otkaskao bi uz Ijuspavu bijelu strminu maltera sve do prozora moje spavaće sobe i promolio glavu iznad pervaza. znatiželjno zureći uokolo. jer ih je na vrhu brijega s vilom bilo na stotine i uglavnom su bile krupnije od svih koje sam do tada vidio. Stajala je. da bi naposlijetku sletjele na stolove ili stolice i kočoperno počele nabadati uokolo. živio je sam. uzventrao bi se geguckajući uza zid do svog omiljenog mjesta lijevog ugla . pa su ti gušterovi neprekidno ratovali protiv bogomoljki. Na moju sreću. Sa moje tačke gledišta. a kad već o tome govorimo. Bijela vila bila je mjesto gdje sam se konačno stvarno zbližio s bogomoljkama. ali kako je bilo dosta drugih stvari koje su me zaokupile. brzo sam ga zaboravio. Bilo mi je žao što je tako odlučio. ali čim smo uselili. njene čari dobile su ogroman plus kad sam u jednoj sobi otkrio slijepog miša koji je višio naglavačke o prozorskom kapku i cijukao s mračnom zlobom. oni su se pojavljivali. a onda su zlaćanim očima zurili oko sebe. Izgleda da su smatrale kako je kuća njihovo vlasništvo.duboku sjenu. imao sam privilegovanu ložu za posmatranje takve jedne borbe. on je zaključio kako je mjesto postalo previše prometno i odselio je na neko mirno maslinovo stablo. Prezrivo su čučale po stablima maslina. zatim bi hitro klimnuo glavom dvatri puta. promolivši glavice iz pukotina. Međutim. Sad su me prisilile da ih primijetim. takva čudovišta nisu se bojala ničega i znala su se čak bez oklijevanja okomiti na nešto krupno poput njih samih. isto tako nije dozvoljavao nijednom stranom macaklinu da uđe u moju spavaću sobu. na zelenim glatkim listovima magnolije. Kao prvo.

mogli ste mu vidjeti jastučaste prste kako se pomjeraju dok pokušava zahvat na malteru učiniti sigurnijim. Jedva što bi se dovukli preko ivice pervaza i smjestili da predahnu poslije dugog uspona uza zid vile. a zatim bi se odgegao natrag do svog odmorišta da na miru pojede obrok. krenula u susret. Džeronimo je uvijek jedva čekao da ih ščepa. koji je naglavačke visio u svom uglu. klateći se tamo'amo na svojim vitkim nogama. odmah bi se ukočio. manji noćni leptirovi i poneka od robusnijih buba. Međutim. dok bi mu iz usta virila zlatooka čije su mu se noge i krila otezali preko usana kao neobični. Posmatrao sam nesretnog mužjaka kako čuči na leđima ženke koja ga. okačio bi se na njega kao buldog i tresao ga lijevo'desno. milimetar po milimetar. Već izvjesno vrijeme kopkao me način na koji se bogOmoljke razmnožavaju. jer sam ga često viđao kako. on nije nasrtao na glavu ili tijelo neprijatelja. Polako bi klizio preko maltera dok se ne bi našao na petnaestak centimetara od plijena. Imala je naduven trbuh. spokojno bi se skrasile na nekom udobnom mjestu i onda stale da žderu igrače oko lampe kad god bi se ovi malo smirili ne bi li povratili snagu. Hranu nije trebalo dugo čekati. Njihove loptaste oči izgledale su jednako prodorne kao i macaklinove. Pošto sam neko vrijeme posmatrao njihov prilično divljački ljubavni život. glatko kao kap vode. Neka zlatooka ili noćni leptir. Posmatranje Džeronimove taktike prikradanja silno je doprinijelo mom obra zovanju. pa sam bio siguran da očekuje sretni događaj. a zatim se oprezno počeo šunjati preko plafona. Međutim. Džeronimo. komaraca i bubamara. na koje Džeronimo nije obraćao pažnju. Džeronimo bi. i čekao da se pojavi njegov večernji obrok. dok mu je protivnikov rep visio iz usta i korpcao se tamO'amo kao zmija. brzo bi uslijedili paukovi kosci. tako da bi ga uvijek primijetile i žurno umakle mnogo prije nego što bi on dopuzao dovoIjno blizu da se upusti u bitku.između spoljnog zida i plafona a zatim bi visio odozgo. Čak i nakon što bi mu glava i srednji dio nestali u ženkinim skladnim ustima. savršeno ravnodušno. Obeshrabren tim podmuklim i neobičnim stilom napada. a sam boj ga je maltene dokusurio. Nakon što je zastala. Munjevito bi dvatri puta zaklimao glavom. pravi krug po tavanici ne bi li prišao dovoljno blizu da ga ulovi. Prilika je iskrsla jednog dana kad sam bio u brdima gdje sam se našao tako reći licem u lice s jednom izuzetno krupnom bogOmoljkom ženkom koja se kraljevski prikradala kroz travu. njegov stražnji dio nastavio bi vršenje svoje bračne dužnosti. Za razliku od drugih insekata. strašno sam poželio da vidim kako polažu i izliježu jaja. Nakon što bi se uvjerio da mu je suparnik pobjegao. primijetivši kakvog sićušnog noćnog leptira na suprotnom kraju sobe. štaviše. Prije no što bi pridošlica stigla da načini jedan jedini pokret. za razliku od drugih macaklina. vitlajući se oko svjetiljke dok im se ne bi zamantalo. Oči bi mu se još više iskolačile od uzbuđenja. Bacio bi se pravo na protivnikov rep i kad bi ga šče' pao ustima. zadihan od napora. u noći Velike Bitke Džeronimo se suočio s jednom bogomoljkom koja ne samo da je odbila da pobjegne. Džeronimo bi žestoko zamlatarao repom kao uzbuđeno štene. sitnim korakom je produžila svojim putem . to je očito bio njegov način proslavljanja pobjede i nije bio sasvim sretan sve dok se rep ne bi našao na sigurnom mestu u njegovom nabreklom trbuhu. Imao je nevjerovatno oštro oko. već mu je. nekih pola palca od kraja. na licu bi mu se proširilo nešto što je smatrao izrazom svireposti od kog se ledi krv u žilama. čuo bi se zvuk struganja nogama i Džeronimo bi sunuo preko tavanice i niza zid i sletio na prozorski prag s potmulim udarcem. Poslije prvog roja buba. a lice mu je zario izraz samozadovoljstva i sreće. ostao kao pobjednik na pervazu. zlatooke. naglavačke. umesto da se pijano kovitlaju okolonaokolo. ukočeno zureći u insekta. bogomoljke kao da ne padaju pod uticaj svjetlosti larripe. Džeronimo bi se skrasio i produžio jesti rep odvratan običaj protiv kog sam bio dusom i srcem. Zanimljivo. a zatim bi hitro sunuo preko tavanice. dolepršali bi i smjestili se na tavanicu u bijeli krug svjetlosti koji se ondje ocrtavao. došljak bi smjesta pribjegao starostavnoj gušterskoj smicalici: odbacio bi rodeni rep i bržebolje šmugnuo preko ivice prozora i niz zid do lijehe cinije. čuo bi se slabašan prasak i on bi se okrenuo. Džeronimo bi se nabio naprijed i zaskočio ga. brsti preko ramena. Njegov stav prema suparnicima koji su pokušavali prisvojiti njegovu teritoriju bio je sasvim neposredan. Većina bogomoljki koje su ulijetale u moju sobu bila je prilično sitna. drhtavi brkovi morža. vršak repa bi mu za trenutak zatreperio. ali su one za njega bile prebrze. i hladno me odmjerila. nakon čega bi zastao za trenutak.

Njena blijedozelena krila boje zada su se raširila. kojima se služila kao rukama. Nakon što se povratio od iznenađenja. a onda sjeo da isisam ranu: otkrio sam kako su tri mala uboda otišla stvarno duboko. sve dok nije zastao na oko metar od bogomoljke i promijenio noge. a ipak. Razveseljen tom ratobornošću prema stvorenju toliko puta većem od nje. a zubate prednje noge izvile su se uvis prkosno upOzoravajući. izvila na gotovs. uspravila se na stražnje noge. Ona mu je uzvratila pogledom punim prezrive ratobornosti. a onda hitro zaklimao glavom i zašibao repom tamoamo. jer je udario u bogomoljku i natjerao je da se zatetura. ona je očigledno bila insekt na koga treba ozbiljno računati. lagano se njišući na dugim vitkim nogama. uz silno zujanje krilima. Sisilija preletjela preko sobe i s naporom aterirala na zid. a rep mu se jednako trzao. vrijesom i kamenjem. pojavile su se kapljice krvi. nehajno sam je. Džeronimo nije bio u stanju bilo šta da učini i nekoliko trenutaka je samo zurio u nju. nego je nastavila zuriti oko sebe. Odnio sam je kući i zatvorio u veliki gazom zastrt kavez u mojoj spavaćoj sobi. Džero nimo se zagledao u nju i počeo još jače gutati. ne bi li se uvjerio da mu je oslonac dobar. Zatim se bacio napred. Međutim. očito podstičući vlastiti bijes. Sisilija uopšte nije obraćala pažnju na njega. dok joj je stomak sve više rastao. spreman da prkosi smrti. Zatim je nastupila pauza kako se . odjednom je skočila u zrak. Šuškali su i teturali preko plafona i niza zid i oboje su pokušavali zadobiti neku prednost. a prednje. ali joj je vilica bila preslaba da bi postigla neki rezultat. evo je kako stoji uspravno. Moje poštovanje prema njoj je znatno poraslo. ukusno ukrašen komadima paprati. okrenula je glavu i virnula preko ramena. Uvjeren sam da nikad nije vidio tako krupnu bogomoljku. Istog časa ona je duge. kao da ga prvi put primjećuje. Zaključio sam kako je najbolje da je uhvatim. Nakon što ga je pažljivo i hladno odmjerila iskolačenim očima. samo što su joj sada krila bila raširena poput ogrtača. Pri sljedećem pokušaju bio sam oprezniji i poslužio sam se objema rukama i to tako što sam je uhvatio oko toraksa jednom. Obrisao je usta o plafon. a zeleni ogrtač od krila joj blago šuška dok se klati tamo'amo. s prednjim nogama spremnim za ubod. kad je već stigao tako daleko. pa da jaja položi u kutiju. Džeronimo je riješio da drskom insektu očita bukviću. Krstio sam je Sisilija bez posebnog razloga i provodio sam dosta vremena loveći joj leptirove koje je jela u ogromnim količinama s očito nesmanjenim apetitom. palcem i kažiprstom. jednu za drugom. Ne mijenjajuci položaj. U međuvremenu. a onda se dogodilo nešto čudnovato. Sisilija je uzvratila tako što je škljocnuvši sklopila obje prednje noge na Džeronimovim stražnjim nogama. bijesno gutajući. Džeronimo je šmugnuo naprijed još nekoliko centimetara i ponovo zagrebao prstima. pa se ukopao u mjestu desetak centimetara daleko i zagledao u nju. Sisilija. Sisilija je nastavila razgledati plafon kao da macaklin ne postoji. gdje bih ih mogao na miru nadzirati. a njene opasne prednje noge pridržao drugom. Sisilija je sjajno odglumila zaprepaštenje. između kojih se ona kretala s lakonogom Ijupkošću. Kad sam bio siguran da će svakog časa položiti jaja. uhvatio oko toraksa. Njegova brzina i težina su postigli cilj. kao uštogljena. a kad sam stisnuo prst. Džeronimo je polako kliznuo sa zida. zavrtjela se oko sebe i uspravila na stražnje noge. Cijela stvar kao da je zbunila Džeronima dotadašnje iskustvo govorilo mu je kako bogomoljka mora da pobjegne i odzuji preko sobe kad joj se on približi. nije mu bilo uzmicanja prikupio je svu snagu i skočio da svom plijenu oduzme život. "Toliko sam bio iznenađen da sam je ispustio. nekako je uspjela naći rupu u kavezu i pobjeći. jer je Sisilija bila dobrih pola palca duža od njega. Zabezeknut njenom veličinom i zapanjen njenom drskošću što se smjestila u njegovu sobu. okrenula se oko sebe i aterirala na isto mjesto. koja je dotad bila tobože potpuno posvećena inspekciji jedne pukotine u malteru. Bezuspješno se koprcala i pokušavala me ugristi svojim čeIjustima spustila je zlobno malo šiljato lice i grickala mi kožu. ćoškasta matora frajla u umjetničkoj galeriji. Sjedio sam u postelji jedne noći i čitao kad je.između travki. Zastao je dok su mu čuperci malja prijanjali za usne i zaprepašteno se zagledao u Sisiliju. a onda je čeljustima ščepao donji dio njenog toraksa. osjetio sam kao da mi se pola tuceta igli žarilo u kožu. neka tri ili četiri metra od mjesta gdje je Džeronimo žustro čistio posljednje parčiće jednog izuzetno dlakavog noćnog leptira. Sisilija je okretala glavu lijevO'desno i gledala oko sebe s izrazom krutog zanimanja. Čim je shvatila kako pokušavam da je ulovim. oštre prednje noge ispružila preko leđa i sklopila ih nad mojim palcem. Džeronimo uopšte nije bio spreman za tako bodljikav doček.

Oboje su bili u istom sosu ondje na ćebetu. bio kraj bitke. jedino sam čuo prigušeno krckanje bogomoljkinih krila. Prije no što sam se uspio odlučiti. Međutim. moći da ga digne u zrak i tako učini nepokretnim. bez repa i okrvavljen. krvavi patrljak njegovog repa ostavljao je crvenu mrlju na čaršafu. pa sam se izvukao iz postelje dok su se oni približavali jastuku. a par zlatnih očiju me zamišljeno osmotrio likujući kad je Džeronimo iznureno ispuzao u vidno polje. pa su sjedili na ćebetu i posmatrali se zažarenim očima. l tako je sada na megdanu stajala Sisilija. Mene je. Dotad su oboje već izgledali prilično jadno: Sisiliji je jedno krilo bilo smrvljeno i otkinuto. oni su se opet bacili jedno na drugo. dok je on isto tako bio čvrsto riješen da nju odvuče gore. pa je jednu Sisilijinu oštru podlakticu uhvatio ustima. Njen nagli skok iznenadio je macaklina i otrgnuo jastučiće na njegovim prstima od zida. a onda su se počeli probijati prema jastuku. Izgledalo je da se bogomoljka umara. Natezali su se tamoamo preko postelje. ali bila je previše obuzeta repom koji je mlatarao za koji je. ali da bi to postigao. Sisilija je još uvijek mogla dobiti bitku da je hitro zgrabila Džeronima prije nego što je ispljunuo zalogaj njene noge. u ustima ostala iščupana jedna Sisilijina prednja noga. Nastupila je pauza. šepav i iscrpljen. Pomislio sam kako je prilika da se umiješam i cijelu makljažu proglasim neriješenom i baš kad sam se spremio da ščepam protivnike. baš kao orao s jagnjetom. kao rezultat te akcije. a onda se jedna izgrebana i okrvavljena glavica promolila iznad ivice čaršafa. pa bi prvo jedno a odmah zatim drugo zadobilo preimućstvo. To je. a Džeronimo je preko leđa i vrata imao brojne krvave ogrebotine koje su napravile Sisilijine prednje kandže. preko prozorskog pervaza i . jer su im se prsti i kandže hvatali u tkanje i saplitali ih. usta su mu škljocnula i u njima su nestali Sisilijina glava i toraks. nisam htio da ijedno pogine. Bio je izubijan. Dugo nisam mogao da ih vidim. a jedna noga iskrivljena i neupotrebljiva. bitka je bila tako zanimljiva da nisam bio rad da ih rastavim. Zatim je Sisilija napravila kobnu grešku: za vrijeme jedne od njihovih povremenih pauza ugrabila je priliku i sunula u zrak u pokušaju da preleti preko sobe sa Džeronimom koji joj se klatio u kandžama. toliko zainteresovalo da vidim ko će pobijediti da mi uopšte nije padalo na pamet da ih zaustavim. ali tek što su se našli u zraku. veliki abdomen joj je pulsirao. u ustima držao Sisilijinu prednju lijevu nogu koja se i dalje mrdala. Iz nekog nejasnog razloga Sisilija je uporno pokušavala da Džeronima svuče niza zid. Popustila je stisak oko Džeronimovog vrata i umjesto toga dočepala mu se repa. S ramena mu je bilo odguljeno veliko parče kože i tu je sad stajala krvava krpa živog mesa. Pad ih je oboje toliko iznenadio da su pustili jedno drugo. za nagradu. Ovog puta Dežronimo je bio mudriji. on je postao pretežak teret i to teret s kojim se čak ni Sisilija nije mogla nositi. Ona je uzvratila tako što ga je drugom rukom ščepala oko vrata. koja je jednom kandžom nepopustljivo stezala Džeronimov rep što je sibao. ako to učini. Džeronimo ga je odbacio. opet. Džeronimo je ispljunuo nogu i bacio se naprijed. ali pobjednik. leđa su mu bila ispjegana zrncima krvi ondje gdje su mu se kandže žarile u tijelo. krila su joj se raširila poput zelenih lepeza i krto šuškala lepršajući. nije uzela u obzir njegovu težinu. A onda sam mu. ali se u stvari ništa odluču juće nije dešavalo. ulovio i uručio pet debelih muha i on ih je s uživanjem pojeo. ali to je imalo sasvim suprotan efekt. ali kad su joj noge došle u dodir s glatkom površinom čaršafa. Noge su joj se grčile. kao da je dobila novu snagu. Upitao sam se trebam li se umiješati. mada nijedno od njih nije popuštalo stisak. u stvari. morao se tako žestoko zakoprcati i hitro zatresti glavom lijevodesno da mu je.natjecatelji odmorili i pripremili za sljedeću rundu. mislila da je vitalni dio njenog neprijatelja pa ga je onom jednom kandžom i dalje čvrsto stezala. jer nisam baš ginuo od želje da mi se jedna od Sisilijinih kandži zarije u prsa. Neko vrijeme su posrtati tamoamo. sada se samo radilo o tome da Džeronimo izdrži dok Sisilija ugine. a Džeronimo je. Šteta što je tu novostečenu snagu usmjerila na pogrešan objekt. oni su krenuli iz početka. ne znam je li po mislila da će. Pošto je donekle povratio snagu. a kad bi se pokrenuo. ali postepeno je i ono prestalo. na plafon. pretpostavljam. a trzaji njenog umirućeg tijela strmoglavili su ih oboje u jednu pukotinu u izgUzvanim čaršafima. ali u isti mah. Sjedio je ondje neko vrijeme i gutao sam za sebe. Čim su mu se kandže žarile u rep. U zamršenom klupku repa i krila pali su na postelju. polako se uputio duž zida. zatim je dopustio da mu obrišem leđa kuglicom vate na kraju šibice. do poda.

ali istraživanje u lijehi cinije pokazalo je kako on pod svojim kamenom i dalje održava samačko domaćinstvo. "Ne bi smio Spiri pokazivati takve stvari. prekrasne su". Kako sam pomislio da bi se ispod njega moglo naći nešto zanimljivo. prigovorila je Majka.niz spoljašnji zid kuće do svog doma ispod kamena u lijehi cinija. Stajao sam prilično blizu Spiri. iako sam svjestan Spirinog slabog stomaka. dok su im se široka usta s debelim usnama širila u nesigurnom kezu kao da se osjećaju neprijatno. U jazu koji je ostavila njegova masa skvrčila su se dva stvorenja. "Zar im nešto fali?" upitao sam strašno zbunjen. S lijeve strane vile prostirala se široka dolina nalik činiji u koju je neko strpao travnjak gusto posut izvitoperenim trupcima maslina." Spiro je uteturao u kuću blijed kao krpa i maramicom obrisao čelo. a koža poprimila nekakvu zelenkastu nijansu. gubavih Buda. zurile u mene i gutale na onaj čudni način s osjećanjem grize savjesti svojstven krastačama. Čučale su kao dvojica debelih. Očito je zaključio da mu je potreban solidan cjelonoćni počinak poslije tako grozničave tuče. Kad bih se prisjetio njegovog ratobornog stava prema drugim macaklinima. mktarajući patrljkom repa od zadovoljstva dok je posmatrao gOzbu od insekata kako pluta oko svjetiljke. gdje se žestoko ispovraćao. '(Jednostavno. nisam ni sanjao da će pogled na tako lijepa stvorenja tako žestoko utjecati na njega. veoma nježne bisernoružičaste boje. upola istruo maslinov panj gdje leži ispod grmlja. bilo mi je teško da shvatim kako trpi novajliju. a žabe su žmirkale na mene svojim finim zlatno izrezbarenim očima. Bile su sivkastozelene. Toliko su me oduševile i tako me uzbudilo samo otkriće da sam osjetio kako ih istog časa moram podijeliti s nekim. na moje iznenađenje. Sumanuto sam odjurio do vile. Podigao sam žabe i počeo ih preklinjali jfe* da pogledaju te krasne vodozemce. inače ću eksplodirati od prigušene radosti. Obje su imale obim veći od prosječne činije. Još uvijek nisam mogao odlučiti kakvo ime da podarim novom stanovniku moje spavaće sobe kad ga je zadesila strašna sudbina. Majka i Spiro su bili u ostavi i provjeravali bakaluk kad sam sunuo unutra. jer je ogroman broj različitih životinja živio na tom području i neposredno oko njega. zatekao se licem u lice s jednom od krastača. dušo". Pridošlica je bio prilično sitnog rasta. Posvetili su se lovu na insekte s krajnjom usredsređenošću. oči su mu se iskolačile. tek upola Džeronimove veličine. Hitro sam sakrio žabe iza leđa. Koliko sam bio u stanju da ocijenim. Zabavljao sam se mišlju kako bi to mogao biti Džeronimov sin ili kćerka. ali najveće koje sam ikad vidio. Jednog dana lovio sam oko tih stijena i pronašao jedan ogroman. "Znaš da ima slab stomak. Skoro mjesec dana poslije svoje velike bitke Džeronimo se jedne noći pojavio na prozorskom pervazu i. da svoj novi dobitak pokažem porodici. ali sam znao da gušteri ne žive kao porodična bića prosto polože jaja i prepuštaju mladima (kad se izlijegu) da se staraju sami o sebi tako da mi ovo nije izgledalo vjerovatno. S moje tačke gledišta. zureći u mene s povjerenjem. pri pogledu na koje sam samo uzdahnuo od zaprepaštenja. potegao sam i srčano gurao sve dok se panj nije prevrnuo i gnjecavo zavalio na leđa. sličnost između njega i žaba bila je nevjerovatna. potpuno ignorišući jedan drugog. kad se okrenuo. to je bilo plodno lovište. to su bile obične žabe krastače. stežući krastače u rukama. Uzeo sam po jednu u obje ruke i učinilo mi se kao da rukujem mlitavim kožnim balonima. Isukao je svoju maramicu i. smjestile mi se udobnije na prstima. odgovorila je Majka i sumnjičavo odmjerila žabe. Dolina je bila okružena liticama od ilovače i šljunka visokim nekih sedam metara. dok je novajlija izabrao mjesto na sredini plafona. Spirine mrgodnosti je nestalo. oko čijeg je podnožja rasla gusta lijeha mirte koja je prekrivala razbacanu gomilu stijenja. . U početku sam mislio da je pridošlica pošto je tako fine građe Džeronimova nevjesta. s krupnim svijetlim očima. Džeronimo je zauzeo svoj uobičajeni položaj u jednom uglu. stvar je u tome da ih ne mora baš svako voljeti." Naglasio sam kako. dušo. Drugi macaklin je vjerovatno spavao drugdje i pojavljivao se samo noću kako bi se pridružio Džeronimu kad bi se ovaj verao uza zid do spavaće sobe. Sljedeće noći opet se pojavio u svom uobičajenom uglu. držeći je na ustima. sa sobom doveo još jednog macaklina. gizdav kao uvijek. pretjerano naborane i s čudnim bijelim pjegama ovdjeondje po tijelu gdje im je koža bila sjajna i bez pigmenta. "Ništa im ne fali. isteturao nesigurno na verandu.

Vjerovatno su dosta stare. potpuno je jedinstveno otkriće. jesam li samo vidijo jednu od ovikopiladi. Sljedeća zanimljivost bila je što sam ih pod onim panjem našao dvije.. Čučale su tako jedna uz drugu. kad smo upalili lampe. Ubrzo je jedan izuzetno krupan i histeričan noćni leptir neobazrivo upao u sobu.. prijatnog raspoloženja. uvukle insekta.. moram se ispovraćat. po tijelu i nogama bile su prošarane čudnim bijelim pjegama. naravno. al lakomi Boga. teško je reći. izvjesno se radi o izuzetno krupnim primjercima. gutale i žmirkale. Teodor ih je zamišljeno posmatrao neko vrijeme. Tako sam ih. vlažnu kišnu glistu grimizne boje.." Izvadio je i drugu žabu iz kutije i spustio je pored njenog drugara. Nemoj da mi ikad više pokazivaš ta stvorenja. One su tromo lupkale tamoamo i gulale ponude. On se skoro istog časa smjestio na plafonu. sve ostale žabe njihove vrste koje sam dotad vidio dosezale su jedva četvrt veličine tih čudovišta. iako su. gosin Geri". bolje da to uradim pretkućom negli ode unutra. Te večeri. iako je.. dugom životu.. Noćni leptir bio je bar dvaput veći od macaklina.. nema statističkih podataka na koje bismo se oslonili". kao što rekoh.. da". a ja sam ga pomislivši: baš krasan zalogaj počeo nemilosrdno progoniti. moguče da griješim. pun nade. "Aha!" primijetio je Teodor pažljivo ih posmatrajući i gurkajući ih prstom. zavitlao sam na njega jedan časopis. a sebi sam priredio razonodu loveći im za jelo insekte koji su se kovitlali oko svjetiljke. a mlitave su im se slabine nadimale dok su disale. ali mene je cijeli slučaj užasnuo i strašno me pogodilo osjećanje da sam ja za sve kriv. a ona je sjedila i žalostivo ga posmatrala. obične žabe. a to što sam otkrio par kako čuče jedna do druge.... Časopis je odletio u ćošak." Izvadio je jednu iz kutije i spustio je na pod.. Prije no što je gmizavac stigao doći sebi.. rekao je Teodor. bilo bi neobično da sam našao makar jednu takvu neman. Kao prvo. bio sam siguran. hmm." Iznenadio sam se.. Cini mi se da je jedna preživjela nekih dvadeset pet godina. "Hmmm.. držao zatočene ispod kreveta sve do sijedečeg četvrtka. dok su dostigle ovakve dimenzije. izuzetno /In/'primjerci. jezik je fijuknuo napolje. ali je zato posred srijede potkačio guštera u času dok je zurio u zlatooku koja mu se približavala. Časopis je promašio leptira. pustio sam žabe da prošetaju po sobi. van domašaja. gospojo Darel. a macaklin je bubnuo na tepih pravo pred veću žabu. nepun pedalj od Džeronimovog prijatelja. a onda je iz džepa na prsluku izvadio hvataljke. Onda sam bez daha odletio u spavaću sobu i donio mu da ih vidi. pa ga je ovaj sasvim mudro ignorisao. a opet.. istakao je. muklim zvukom kad bi ljepljivim jezikom. čas napuhana."Zaime Boga. hmm. hmm.. sunuvši kao bičem. Osim toga. a onda se uvukao unoseći guštera i zablja usta ponovo su se sklopila i poprimila izraz pun sramežljivog. čas ispuhana kao mjehurić pljesnjivog kvasca. što je stvarno bilo potpuno blesavo. "što mi pokazuješ take stvari? Izvinjajem se što sam moro izletit pretkuću. naizgled su pripadale običnoj vrsti. kad je stigao Teodor. Spretno ju je podigao hvataljkama i dugim koracima se vratio na verandu.. jer o žabama nikad nisam razmišljao kao o dugovječnim stvorenjima. Trudeći se da ga oborim za žabe. a široka ušla bi im se sklopila sa jedva čujnim. kad te najljepše zamoljavam. prije no što sam mogao išta učiniti ne bih li spašio stvar. gosin Geri. a mislijo sam. Džinovske su me krastače strašno zanimale iz više razloga. krastača se nagnula naprijed s dobrodušnim izrazom na licu. Čak sam se pitao da možda nisu nešto sasvim novo za nauku. "ali pretpostavljam da ovako velike mogu mirne duše imati dvanaest ili čak dvadeset godina. biće da su tako izdržavale godinama. Ove neobične mrlje su posljedica nedostatka pigmenta. Negdje sam pročitao nešto o žabama zazidanim u kućama i na sličnim mjestima.. Stao je iznad krastača i spustio na kaldrmu glistu koja se . Sklone su." Beskrajno sam se razočarao kad je ostatak porodice reagovao skoro isto kao Spiro na žablje blizance. pa sam ih otkrivši kako nisam u stanju pobuditi ni trunku oduševljenja kod drugih sav tužan odnio u svoju sobu i pažljivo ih smjestio ispod kreveta. a oči su mu sijevnule. rekao je on turobno. ogromna usta razjapila su joj se kao pokretni most. hm. izgleda. "Tako je. "Izgleda da su. Promuvao se krupnim koracima po bašti i prevrnuo nekoliko kamenova dok nije našao poveliku. "Paa. Džeronimo koji je naglavačke visio u svom uglu izgledao je potpuno ravnodušan prema zlosretnoj sudbini svog drugara. Upitao sam Teodora koliko obično žive. Žurno sam pokupio žabe i zaključao ih u kutiju iz straha da i sam Džeronimo ne postane sljedeća žrtva njihove svireposti. Mislim da je to od starosti..

Bio sam ubijeđen kako se moja porodica potrudila da izmisli tog učitelja koji voli ptice naprosto da bih se osjećao sretnijim što se iznova moram baciti na učenje. rekao je uspravivši se i klateći se na vrhovima prstiju." Krastača je žmirnula. a zaba se. Glista se i dalje uvijala kao vuna na žaru. "Ako bi mač bio oštar. Ništa me nije moglo pokolebati u uvjerenju da će se ispostaviti kako je njegova ornitološka slava nastala na osnovu činjenice što je kao klinac od četrnaest godina držao kanarinca. Na mene. a sad su se razvukla preko cijelog . Krastača je škljocnula ustima.. pa bi se trebali lijepo slagati. sva uzbuđena. Dugi nos finog hrbata i široko razmaknutih nozdrva izvijao mu se na licu.uvijala. ovo posljednje obavještenje nije ostavilo nikakav utisak. Smjesta sam zaključio kako gospodin Kralefski uopšte nije ljudski stvor nego gnom koji se prerušio u čovjeka odje nuvši starostavno ali veoma gizdavo odijelo. a ostatak gliste. hmm. a primio sam nimalo prijatnu vijest da su mi pronašli još jednog privatnog učitelja. Skoro istog časa. Zbog toga sam u grad na prvi čas pošao u najgorem mogućem raspoloženju. Gospodin Kralefski je živio na dva gornja sprata četvrtaste. "Naravno. "Hmm". To mi liči na one mađioničare. potmuli šum koraka. glista je nestajala između debelih usana. međutim. a njegove nevjerovatno krupne oči bile su vodnjikave i boje bijelog vina.. krastača je s naporom gutala i sklapala oči uz izraz oštrog bola. zalogaj po zalogaj. Čekao sam namrgođen i petom iz sve snage kopao po tepihu boje crvenog vina. Žaba se nagnula napred i zabuljila u nju s izrazom nevjerovatnog zanimanja na širokom licu. Polako ali sigurno. Ona se sklupčala u čvor. "Baš me zanima". počeo se mahnito uvijati. služeći se prstima. Porodica me obavijestila kako je on izuzetno fin čovjek koji se. Velika usta su joj se otvorila. individui koja je vukla porijeklo iz zamršenog čvora nacionalnosti. u suprotnom smjeru. još više nagnula. "A'ha!" rekao je Teodor i nasmiješio se sebi u bradu.. a oči mu sijevnuše. koji je visio vani. rekao je Teodor. izazovnim držanjem. samo. zamišljeno će Teodor. ubrzano zatreptala i malčice se zakrenula kako bi se suočila s glistom. kao da se njihov vlasnik upravo budi iz zanosa." Pažljivo je podigao krastače i vratio ih u kutiju. dotad sam sreo dosta ljudi koji su tvrdili da ih zanimaju ptice. znaš. a onda se polako stala rasplitati. s prezrivim. štaviše. vrata su se širom otvorila i ukazao se moj novi učitelj. zanima za ptice. one što iz usta izvlače metre i metre šarenih marama ili traka. očajnički gutnula. sve dok naposlijetku nije ostao samo jedan dio koji se klatio na žabljim ustima i cimao tamoamo. oštro lupnuo zvekirom koji je krasio ulazna vrata. Otud i njegov ČUdnovat izgled kao da stalno sliježe ramenima i zuri u nebo. Imao je krupnu. Ovog puta radilo se o izvjesnom gospodinu Kralefskom. pljesnjive oronule kućerine na ulazu u grad. "uvijek uživam da gledam kako to rade. Uspentrao sam se širokim stepeništem i. Žaba koja je čučala bliže pridigla je glavu. ČETRNAESTO POGLAVLJE Cvijeće koje razgovara Nije prošlo dugo. Glista je izvela jednu izuzetno zapetljanu osmicu.. začuo se meki. tanka usta uspijevala su spojiti uspijenost s vedrim raspoloženjem. od žabe bi ti ostali samo bataci. samo da bi se ispostavilo (poslije pažljivog ispitivanja) kako se radi o šarlatanima koji ne znaju ni kako izgleda pupavac ili nisu u stanju razlikovati crnoglavu crvenperku od obične. "baš me zanima bi li se žabe mogle naučiti da gutaju mačeve? Bilo bi jako zanimljivo to pokušati. kao da ga sve to zabavlja. jajoliku glavu spljoštenu sa strana koje su bile iskošene unatrag naspram glatko zaobljene grbe. naravno. Njegova široka." Prigušeno se zakikotao za sebe i palcem počešao bradu. zakovrnula očima i u ustima joj je nestao posljednji dio gliste. U njima je bio nekakav sanjalački pogled prikovan za nešto jako daleko. a oči su mu blistale. Žaba se zavalila unazad i veoma usredsređeno nastavila glistin rep utrpavati u usta. baš kad sam se spremao da ponovo zakucam. ne oštre mačeve". ružičasti jezik je fijuknuo napolje i prednji dio gliste skočio je u razjapljene čeljusti. u kom je ipak prevladavala engleska krv. Kako je dio po dio gliste mlatarajući upadao u usta.

odmahnuo rukom kako bi je otjerao. Potkrovlje je bilo ogromno i protezalo se skoro duž cijelog gornjeg dijela kuće. odjevena u najveličanstvenije plavo perje. prošao sam pored njega i ušao u mračni hol. a s njim se prolomio zaglušujući ptičji hor. a onda zagladio ćelu na glavi. sasvim ubijeđen da ćemo postati prijatelji. Spustio sam knjige na sto i sjeo na stolicu koju mi je pokazao. oskudno namještenu sobu. Učinilo mi se kao da je gospodin Kralefski u tom crvotočnom hodniku na vrhu svoje kuće otvorio kapije Raja. usuđujem se da pomislim. On se nagnuo preko stola. od poda do plafona. zimovki s našušurenim ružičastim prsima. a ponekoj od njih treba svježa voda. gurnuo ga je u bravu. koji je iznenada promolio glavu kroz vrata i pokazao na krasnu ptiću. "Geri Darel bješe. Izvukao je ogromnu gomilu ključeva koji su melodično zveckali dok je tražio pravi.. oduševio sam se otkrivši da ima češljugara obojenih poput klovnova u živahnu grimiznu. slobodno izvoli unutra. Gospodin Kralefski se trznuo. rekao je riješeno. Uzdahnuo je. drago momče. a jedini komad namještaja bio je ogroman sto od jelovine na sredini prostorije. "Tako je. cvrkutavih ptica. "Siguran sam da ćemo biti prijatelji.. objavio je gospodin Kralefski. iz Albanije. vratio sat na mjesto. izvukao ogroman zlatni sat i zagledao se u njega prijekorno. Moj prvi utisak da su ptice sve sami kanarinci bio je sasvim pogrešan. "Naručio sam. pa su mi ga lani poslali kao goluždravče. konopljarki u urednom čokoladno'bijelom odijelu od tvida. Ja sam sasvim. zar ne?" Zavukao je kažiprst i palac u džep na prsluku. žutu i crnu boju. crn i sav baršunast s gizdavim kljunom boje banane. dosad još nisam bio u prilici da mu pribavim damu. u jednom je živio kos mužjak. "Evo ovuda. iako samo amater". polako sam se šunjao duž zidova i zastajao da dobro zagledam u svaki kavez.." Poveo me uz škripave stepenice do vrha kuće i zastao pred vratima obloženim zelenom čohom. 'Ja ti dođem kao nekakav uzgajivač ptica. skromno je priznao." Pozvao me dugim kažiprstom. "Najvažnije od svega na svijetu je da budemo prijatelji. balansirajući na vrhovima prekrasno izmanikiranih prstiju i nasmiješio mi se nekako neodređeno. prije nego što prionemo na posao. Opčinjen tolikim mnoštvom ptica. tako da je pod nogama sve prijatno krčka* lo. širom otvorio jedna vrata i uveo me u malu. ili zbog obojice. a ako se već moli. Nažalost. iako nisam bio sasvim siguran šta se od mene očekuje.lica u osmijeh dobrodošlice i otkrila pravilne ali požutjele zube. a ja sam se upitao da se slučajno ne moli. u ptičarniku prekoputa nalazila se ptica nalik drozdu. je li to zbog mene. dok je gospodin Kralefski (koji je izgleda zaboravio na moje postojanje) zgrabio ogromnu kantu za zalivanje sa stola." . nizovima velikih. prostranih kaveza u kojima su bile desetine razle pršanih. "Drozd kamenjar". Pod je bio prekriven finim slojem sjemenja za ptice. Ovo će biti naša prostorija za rad". jutros sam ma/č/'ce zakasnio. to je suština svega". otvorio oči i žmirnuo na mene. kao i mnogo drugih ptica. Uzvratio sam mu osmijeh. božanstvenu mješavinu nijansi od tamnog morskog plavetnila do boje opala. Tvoja majka kaže da jako voliš prirodopis. Ali su zato zidovi bili spojeni. Bljesak sunčevog svjetla prosuo se iz prostorije i zaslijepio me. zapjevušio je poput flaute gospodin Kralefski. kao da hodate po plaži s krupnim šljunkom. Vidiš. Jedna muha obletjela mu je oko glave. zbog sebe. Nije bilo zastrto. "Geri Darel?" zapitao je pocupkujući kao vrapčić kad se udvara i pljeskajući krupnim. već na samom početku imamo nešto zajedničko. a podne daske ljutilo su zaškripale ispod otrcane kože tepiha. "Prijateljstvo". U jednom uglu sobe otkrio sam male francuske prozore koji su me izveli na balkon. promumlao je i zažmirio u zanosu pri samoj pomisli na tu riječ. zelentarki zelenih i žutih kao limunovo lišće usred Ijeta. ama baš tako. znaš. što bi rekli. neće nam škoditi. Osim toga. neku vezu. I slijeva i zdesna ležao je po velik ptičarnik. koja je kroz njegovu kosu nalik lišaju prosijavala poput smeđeg šljunka. Pola sata ili tu negdje s pernatim stvorenjima. okrenuo i širom otvorio teška vrata. jesam li u pravu? Samo uđi. živahno skakutao od kaveza do kaveza i punio posudice za vodu. a onda mu se s puno povjerenja skrasila na nosu. "Prijateljstvo! U tom grmu leži zec!" Bezglasno je micao usnama. a ti?" Sasvim ozbiljno sam klimnuo glavom i ugrizao se za jezik kako se slučajno ne bih nasmiješio. "Palo mi je na pamet da bi te možda zanimalo da vidiš moju zbirku.. koščatim rukama prema meni. "Prijatelji!" ushićeno je uzviknuo.

"Osjećam kako tokom ovih pola sata ne možemo postići nikakav akademski napređak. dok sam ja vodom punio male zemljane posude. ali jako zahvalan. zar ne?" Cušnuo je sat natrag u džep i pogladio se po ćeli. to je zbog sunca. Pritisnuo je jednu sićušnu polugu i zvonjava je prestala. sutra ćeš se nacrtati ovdje tačno u devet.. Bio sam malo razočaran što buka potiče iz tako običnog izvora.. posebno kad je riječ o ukrštanju. Gospodin Kralefski se revnosno zagledao u sat.. samo dva. "Pa dobro". uzgajanje nekih je naporan zadatak... sad. osim. ti. a ja posudice da se napune. kad se odjednom prodoran. Naravno. Drozd me posmatrao vragolasto. a kanta za zaliva nje mu se iskrivila. Upravo smo ispitivali u tišini ispunjenoj zadovoljstvom jednu debelu. jer je izgledalo da zvuk dolazi odnekud iz stomaka gospodina Kralefskog. pa mu je tanki mlaz vode curio na sjajno izglancan vrh cipele. "Tako mi Jupitera!" uskliknuo je on užasnut i pogledao me očima punim beskrajnog bola. je li dogovoreno? U tom grmu leži zec! Možemo smatrati da ovo jutro nije uludo straćeno.." I tako. barabo jedna. Kako ti se sviđa ovo novo sjeme? Uzgajaš li i ti neke? Ovdje se mogu naći neki od najzanimljivijih sjemenojedaca. Nemoj to da radiš tamo.. "Rekao bih da su to tvoja kola". ako ti držiš kantu. ukoliko bi to za tebe predstavljalo prijatno provedeno vrijeme. Čim pređe na ovu stranu kuće. gospodin Kralefski ih je pažljivo uzimao između palca i kažiprsta i vješto ubacivao kroz vrata na kavezima.. dušo draga. au revoir. To se nikako ne bi moglo nazvati nasadom. predlažem da siđemo u baštu i naberemo žablje trave za ptice. tako. to je od neprocjenjivog značaja! E. Dugo i žudno sam zurio u njega. isprsio se i ispustio niz kratkih kvocaja koji su zvučali kao veseli kikot. onda se uputio prema kući ostav' ljajući za sobom trag zlatnih cvjetova žablje trave. "Tako mi Jupitera!" ponovio je jedva čujnim glasom.Prijateljski je mahnuo drozdu kantom za zalivanje i ponovo nestao u unutrašnjosti. "Ipak smo uspjeli da na vrijeme naberemo finu zalihu ovog zeleniša. pogotovo kad snose jaja. a onda s gađenjem iskreveljio lice. obraćao se i meni i pticama. E. 6ara6o!" Konačno je napajanje završeno i gospodin Kralefski je trenutakdva stajao i nadgledao svoje ptice... samo sam rekao kako je izuzetno fin čovjek i kako . Zatim me proveo po prostoriji zastajkujući ispred svakog kaveza kako bi ispričao istoriju svake pojedine ptice. "Već je dvanaest. "Zanima me bi li bio voljan da mi budeš od pomoći?" upitao je zureći u mene praznog pogleda.. zažarenu zimovku. do sutra. Za ime Boga. a onda sam s« vratio u potkrovlje. kao da djetetu ubacuje slatkiše u usta... samo dva. je Itako? Sljedeći put moraćeš snijeti više. počnete. nabrojao joj pretke i rekao šta očekuje da uradi s njom. one počnu pjevati. naravno. Nadam se da su udareni temelji čvrstog prijateljstva. Ono je za nas predstavljalo izvjestan oblik upoznavanja i međusobnog odmjeravanja. stojim na stanovištu. Zato. danas su baš u dobroj formi. onda. a ti odlaziš u dvanaest i trideset. Dok je radio. porodica me upitala kako mi se svidio novi učitelj. pa." Tako smo otišli u baštu i brali žablju travu sve dok nismo čuli kako Spirin automobil trubi niz ulicu kao ranjena patka. ali kako uopšte nije mijenjao boju glasa. Tvoja je pomoć bila od neprocjenjive vrijednosti. on mi je otmjeno mahao. rekao je naposlijetku... "tako mi Jupitera!" Gurnuo je palac i kažiprst u prsluk i izvukao sat. E sad. znaš. ma koliko željeli... treperav zvuk probio kroz žamor ptičije pjesme.. vrijeme stvarno ima krila. ne praveći nikakvu razliku. Nisam se upuštao u pojedinosti. Kad sam stigao kući. izvrsno! U tom grmu leži zec! Obavićemo to za tren oka." Dok sam zatvarao škripavu kapiju od kovanog željeza. Silno sam se zaprepastio. ponekad mi uopšte nije bilo jasno jesu li njegove primjedbe upućene meni ili nekom od stanovnika kaveza. Jupitera mi. smješkao se za sebe i brižljivo brisao ruke o mali peškir. "Uvijek mi se čini da je ovakav zadatak neizmjerno lakši ako ga obavljaju dva para ruku. "Tako je. jako je dobra. a grba na njegovim leđima poskakivala je kroz ružino grmlje. primijetio je gospodin Kralefski ljubazno... S ukrštanjem sam dosad uglavnom imao prilično uspjeha. kad mi sneseš samo dva komada. tek sam ti promijenio vodu. Znaš. gdje sam zatekao gospodina Kralefškof kako još uvijek puni posudice za vodu.... Tako je.. osjećao sam kako bi naši časovi silno dobili na šarmu kad bih imao učitelja čija utroba u određenim intervalima zvoni.

nesvarljivim komadinama. pa naprosto nije mogao podnijeti moje kasapljenje tog jezika. važnijim granama proizvodnje u pojedinim mjestima. sve dok ne bi nastalo nekakvo bajanje koje smo pjevušili automatski. Na pitanje šta smo učili prvog prijepodneva. Dešavalo nam se skoro isto kao Alisi u bašti u Zemlji iza ogledala: bez obzira na to s kolikom riješenošću krenuli u sasvim suprotnom pravcu. Ubrzo je otkrio kako je sasvim uzaludan trud da me podučava iz normalnih udžbenika. odvažio bih se da kao pravi kockar okusam sreću s ugljem. Jednom sedmično priređivali smo sebi mučenje tako što bismo cijelo jutro posvetili francuskom. je li ta ko? Dakle. demografskim pokazateljima i mnogim drugim sumornim i savršeno nepotrebnim podacima. ja sam ubrzo otkrio kako je gospodin Kralefski pobornik napornog rada i truda i kako je čvrsto riješio da me obrazuje uprkos idejama koje bih po tom pitanju ja mogao uvrtjeti sebi u glavu. Međutim. važi? Sjajno! E. silno me ozlojedilo što smo se ograničili na Britanske otoke. šta se proizvodi u Vori' ku. zahvaljujući nekoj neobjašnjivoj igri sreće. Vorikšir: sjedište grofovije? Vorik! U tom grmu leži zec! A sad. odgovorio sam dosta iskreno da smo jutro posvetili ornitologiji i botanici. Otkrio sam da ukoliko tvrdoglavo navodim nekakav proizvod (bez obzira na to o kojoj se grofoviji ili sjedištu radi). Na taj način jezik nam postaje blizak. ni riječi engleskog.. Sjedili smo i ponavljali ih jednoličnim zapjevanjem u jedan glas. "No. ispravno odgovorio na postavljeno pitanje. iščilio bi u čistilište kako bi se pridružio algebri. Istoriju je servirao u ogromnim. a datume sam učio napamet. "Mislim da je najbolje uputiti se kroz grad." Tako bismo. jednog dana. ako nakratko prošetamo".. ali je čak i to bio Sizifov posao. izjurio u hol i ponovo se pojavio minut kasnije pod otmjenim panamašeširom. oči su mu se ispunile suzama. Tu bi francuski jezik bio zaboravljen. a zrak je odzvanjao ptičijom pjesmom. u redu". dok bismo po dvadeseti put čitali opis crvendaćevog perja. Ljepota tih šetnji ležala je u činjenici što bismo se bez obzira na to u kom se pravcu uputili nepogrešivo našli. Zalupio bi knjigu. tumarali gradom. "Somerset?" ćurliknuo bi gospodin Kralefski i uperio na mene prst kao da sam na optuženičkoj klupi. otpuhaće nam paučinu iz moždanih vijuga. jer je on primjenjivao metod koji je vjerovatno bio u modi negdje oko polovine osamna^ estog stoljeća.čvrsto vjerujem da ćemo postati najbolji prijatelji. za tili čas bismo se zatekli na malom trgu gdje su tezge bile krcate kavezima od pruća.. ti dugi periodi potištenosti bivali su više nego iskupljeni njegovim beskrajnim zadovoljstvom i oduševljenjem kad bih.. a ruke . populacijom. geometriji. prije ili kasnije će se ispostaviti da je odgovor tačan. slažemo li se tu? Ovo će biti fina prilika da vježbamo konverzacijski francuski. najavio bi i bacio pogled pun gađenja na Les Petits Oisea. Zatim je imena grofovija i sjedišta grofovija trebalo naučiti napamet. a sad. istorijskim datumima. Dakle. na ptičijoj pijaci. na ovaj ili onaj način. kad je postalo očito da ne postoji nešto što bi se moglo nazvati mojim poznava njem Somerseta. zajedno s imenima značajnijih rijeka. rekao bi konačno. molim lijepo sve ima da se kaže na francuskom. Kad je o geografiji riječ. ne smijemo gubiti vrijeme. "pa dobro. Njegove oči bi se iskolačile od strepnje dok je posmatrao moju duševnu borbu. pa smo morali pretraživati bezbrojne mape i ispišivati ih skupinama grofovija i sjedišta grofovija. pa da se vratimo preko Esplanade. skoro bez riječi. pa smo ih ostavili postrani u korist trotomne enciklopedije o pticama. Dok su nam oči sijevale a lica plamtjela. "Pretpostavljam da će nas malčice osvježiti.ux de /'Europe. pažljivo ispitivali ptice i žestoko se cjenkali s prodavcima. jer su nam misli bile obuzete drugim stvarima. da ostavimo Somerset i okusamo se s Vorikširom. izraz srdite riješenosti skrasio bi se na licu gospodina Kralefskog. S vremena na vrijeme. međutim. Gospodin Kralefski je prekrasno govorio francuski. Ojađenost gospodina Kralefskog mojim greškama bila je istinska. ha?" Da sam se ja pitao. kad sam ga obavijestio da se u Eseksu proizvodi nerđajući čelik. Ja bih se namrštio u očajničkom pokušaju da se prisjetim nečeg u vezi s tom grofovijom. sjedištima grofovija i sličnim predmetima. Porodica kao da je bila zadovoljna. oni u Voriku ne bi proizvodili ama baš ništa. No. išli smo od tezge do tezge. Časovi su u izvjesnoj mjeri bili dosadni i zamorni.

"Tako mi Jupitera! Dvanaest! Ko bi pomislio. "Majko. prelivala se i blistala kao da gori i podsjetila me na jesenje lišće i na sjajnu lisičiju bundu. gospodin Kralefski ide u nužnik mnogo češće od svih ljudskih sivorenja koja sam ikad sreo. nježno ju je zovnuo gospodin Kralefski skakućući preko sobe i smještajući se u stolicu pored posteIje.. Zatim bi nas na zemlju vratio sat iz džepa gospodina Kralefskog. blage crte bile prošarane mrežom bora koje su brazdale kožu nježnu i baršunastu kao kod mlade gljive. molim te. "Ubijeđen sam da će joj biti izuzetno drago da te upozna. jer su joj fine. zar ne? Samo malo. a bolne posljedice su me stigle nasred časa. "Aha. poput zidova od dragulja u nekoj pećini zasjenjenoj zelenilom.. Pošto sam dosta dugo razbijao glavu. i naherio glavu na stranu kao da osluškuje. od kojih se pravi slatko. Za ime svijeta! Mislim da je najbolje uzeti fijaker. ali mislim kako je bolje da skoknem i vidim je li sve na svom mjestu. S vremena na vrijeme tokom jutra iznenada bi zastao. Mora da je bila jako stara. da. Jednog jutra za doručak sam pojeo ogromnu količinu lokvata10. Naravno. otvorio jedna vrata i. došao sam do zaključka da je to naprosto njegov učtiv način na koji saopstava kako želi otići do nužnika. na moje beskrajno zaprepaštenje. "Moju majku?" ponovio je on ne malo začuđen. Poveo me niz hodnik. to je čisto rasipništvo. prev.. pa sam samo kli' mnuo glavom. To je u stvari bila cijela šuma cvijeća... koja je potpuno operisana od osjećanja nelagodnosti i ustezanja pri razgovoru na tu temu. Zahvaljujem. dok se zveket konjske orme i topot kopita prijatno miješao sa Zagorom našeg ptičijeg tovara. slažeš se? Cisto sumnjam da ćemo stići pješke ovako natovareni." U početku me taj postupak zbunjivao.. dušo". dušo. Moraćemo požuriti.. jer ni naša obično nije ništa čistija. Pogledao sam ga čvrsto u oči i rekao da bih želio posjetiti njegovu majku. "Izvini me za trenutak". Ali najviše me zapanjila njena kosa. valjda je tako". "Moram otići da vidim Majku. Rekao sam kako mi nimalo ne smeta ni ako je njegova majka sasvim neuredna." . Bila je to najbogatija i najljepša kestenjastocrvena boja koja se da zamisliti. promumlao je on i pogledao me prilično začuđen. "Da posjetiš moju majku? Sad?" Nije mi bilo jasno čemu cijela frka. uveo me u ogromnu sjenovitu spavaću sobu. rekao bi. a u njoj. odlučio sam da zahtjev UObličim što je moguće pristojnije... izjavio je. ka' l O Lokvat — japanska mušmula. naravno. pa sam pomislio da je najbolje primijeniti njegov vlastiti čudni izraz. "ali moli da je izviniš što je malčice neuredna. pa. osjetio sam kako je bolje da mu povlađujem. zdjele i saksije visile su posvuda. odgovorio je on neodlučno. s ukusnim žutim plodovima nalik šljivi. slažem se. lepršavi pazar i odvezli se njegovoj kući. a u svakoj je bila gomila prekrasnog cvata što je blistao u tami. pridrži mi ovu konopljarku. koliko da zaustavim sat. ležala je sićušna figura ne veća od djeteta. "Pa. ali. usred nekog zbira ili deklamovanja sjedišta grofovija. a onda se širila do polovine postelje. "Majko.su nam se malopomalo punile kavezima. Nije mi palo na pamet da. Radio sam već nekoliko sedmica s gospodinom Kralefekim i tek tada otkrio da ne živi sam. Na jednom kraju sobe nalazila se ogromna postelja. jer mi je bilo jasno da nije baš cijeli svijet sličan mojoj porodici. evo je Ceri došao da te upozna. zaključio sam kad smo joj prišli.) ko je gospodin Kralefski očigledno bio na svoju ruku." Izišao je iz sobe još uvijek nekako zbunjen i vratio se poslije nekoliko minuta. Padala joj je preko ramena u gustim slapovima. Pošto je gospodin Kralefski bio tako mušičav kad se radilo o upotrebi nužnika. ali nužda zakon mijenja. jer sam bio čvrsto uvjeren kako je gospodin Kralefski prestar da ima još živu majku. a on samo što ne bi ispustio svoj ionako nesiguran tovar od kaveza u pokušaju da iščupa sat i zaustavi ga. nakrcali u fijaker naš cvrkutavi. porijeklom iz Japana i Kine. (Prim. je li tako?" Požurili bismo preko trga. "Majci će biti izuzetno drago da te upozna". zimzeleno drvce iz porodice ruža. ako sam u pravu. oslonjena na gomilu jastuka." Učinilo mi se krajnje neumjesnim goniti učtivost do te mjere da se o nužniku govori kao o ljudskom stvoru. koji bi ljupko otkucao svoje. dobro". važne.. hmmm.

"Evo. cvijeće". Majko. Eto. Majko. što su ljepši. Stvarno moram otići da pogledam. promrmljao sam nešto. Džone. žive u krugu. na primjer. "Strašno sam polaskana što si me poželio upoznati". sama pomisao na cvijeće koje razgovara bila mi je sasvim nova. zamisli samo kako će prekrasan pokrov od nje biti." Zbunjen. Imam teoriju da tijelo uopšte ne usporava. odmahnuo sam glavom. Kad im se to dogodi. ili barem pretpostavljam da su to razgovori. "kažu da kad ostariš kao ja. a činjenica da je moje ostarjelo tijelo postalo ruina ni najmanje ne utiče na nju. staviće je u sanduk zajedno sa mnom. a toliko više stvari možeš primijetiti kad se sve kreće usporenim ritmom. a ti o njima nikad ranije nisi ni sanjao! To je stvarno krasna.. "Sve što je preostalo od moje ljepote. mogu te uvjeriti da stvarno razgovara".Tanana figura na postelji otvorila je tanke. "Ona jaja trebala su se izleći.. prelijepo oblikovanu ruku prepunu teškog prstenja i ispružila je prema meni nestašno se OSmjehnuvši. "Cvjetovi međusobno vode duge razgovore. prstima podigla jedan pramen i blago ga uvrnula tako da je bljesnuo. a gospođa Kralefski je okrenula glavu i nasmiješila mi se. sjedi". "Izvoli." Zagledala se niz svoju kosu i sretno nasmiješila. a ona se nasmijala milozvučno kao kos i potapšala rukom krevet. a ona će vjerovatno nastaviti rasti i onda kad moje tijelo već postane prah. imam teoriju o tome kako se neke lijepe stvari zaljube same u sebe. "E. čovjek počinje da ne vjeruje ni u šta i ništa ga ne iznenađuje. "Sjedi malo da popričamo. izvukao ga iz džepa i zagledao u njega. Znaš. Razumiješ li me? Sve postaje usporeno. Izvini me na trenutak. vjerovatno ćeš ih i sam moći čuti. tako da postaje prijemčiviji za nove ideje." Oštro me pogledala." "Hajde. Koliko toga vidiš! Veličanstvene stvari se dešavaju svud oko tebe. Kosa je bila meka. "Ali tu nema ništa morbidno. hajde. "Tako mi Jupitera!" uskliknuo je i skočio na noge. ha? Pričam o tome kako . to je samo moja teorija". Ne vjerujem u to. "Čudno". rekla je mekim. toliko ih opsjedne vlastita ljepota da žive samo za nju i hrane se tako reći samim sobom. rekla je i pokazala na cvjetove koji su ispunjavali prostoriju. promuklim glasom.. Sama je sebi dovoljna. trči. što bi kazali. pa. bajna pustolovina!" Zadovoljno je uzdahnula i obazrela se po sobi. Usred tišine žustro se javio sat gospodina Kralefskog. a onda se prigušeno nasmijala. to je moja kosa učinila. Vrata su se za njim s uzdahom zatvorila. 'Uesi li ikad čuo cvijeće kako razgovara?" Silno zainteresovan. rekla je ona." S velikom pažnjom sam pridigao slap kestenjastocrvene kose i pomjerio je u stranu kako bih mogao sjesti na posteIju.." "U tom grmu leži zec!" uzviknuo je gospodin Kralefski i hitro odskakutao preko sobe između nanosa cvijeća. ne razumijem o čemu govore. tijelo počne usporavati." Pogledala je niza se u more kose kao u mjezimče ili u stvorenje koje nema nikakve veze s njom. ne bi smjela tako govoriti". Kad budeš star kao ja. "Osim toga. "baš čudno. a zatim je s Ijubavlju potapšala. "Je lmisliš da sam ja malo na svoju ruku? Malo zvrcnuta. svilenkasta i teška i poput valova plamene boje zašuškala mi je kroz prste.. objasnila mu je. samo ti trči". "Ne volim tvoja morbidna razmišljanja. ako zadržiš otvoren duh za takve stvari. tim snažniji postaju. "Ceri i ja ćemo malo proćaskati dok se ne vratiš. "Toliki ljudi danas smatraju da je osoba mojih godina davež. Ijuspave školjke. nego se život usporava za nas. nije im potrebna pomoć da bi živjele. jer. sjajnim i mudrim kao ptičije. Iz dubina kestenjastocrvenih pramenova pridigla je suvonjavu. To jest. "To je jedino što je preostalo od moje taštine". izjavila je. Gospođa Kralefski mi se nasmiješila." Okrenula je glavu i pogledala ga s ljubavlju. Besmislica! Svi stari ljudi koje ja znam još u ranoj mladosti su zatvorili svoj duh kao sive. blijede kapke i zagledala se u mene krupnim žutomrkim očima. "Kažu". pozvala me. njene sjajne oči su me pogledale i žmirnule. blago ju je ukorio gospodin Kralefski. kao Narcis. I tako. nalik krtici što rije kroz dugu. naravno. rekla je. raste samo za sebe. Većina ljudi kaže da kako stari. Nemoj ništa brinuti o nama." "Trči. a on se trgnuo. Nikako. rekla je. Kad umrem. rekla je. smatram to sasvim pogrešnim.

Istakao sam da slijepi miševi proizvode jedva čujnu pisku koju sam ja u stanju da čujem. Aspirin je jako dobar za ruže. ali starije osobe nisu. mislila sam da se svadaju među sobom. njihova maglica bila je nježna i čista poput maljica na krilima tek izleglog leptira. naprotiv. rekla je. naravno. Izvadila sam ga i odvojila i dala mu pola aspirina. Da ne povjeruješ. Razlikuju se jedan od drugog baš kao i ljudi. OpustOšena stara kraljica. naravno. a. Kunjala sam kad su počeli. Stvarno se radujem". "Radi se o talasnoj dužini." "Lijepo. Dok je stigao ovdje. rekla je gospođa Kralefski oduševljeno. barem ja mislim da se nismo dosađivali. živnuo je za tili čas i sad izgleda tako zahvalan. a usta su mu se razvukla u trijumfalan osmijeh. jer je to njen prvi nasad. "Sva četiri. Ali. sasvim samu?" Na jednom stočiću u ćošku. Ona je ležala sasvim nepomična. latice su mu se uvijale do savršenstva. Ponovo je podigla ruku i mahnula. brendi za mirisnu grahoricu." Ustao sam i rekao kako i ja smatram da je bilo izuzetno zanimljivo." Nasmiješila mi se zavaljena u postelju ispod ogromnog plašta od kose i podigla ruku otmjeno mi dajući dopuštenje da se udaljim. svi skupa. bio je sasvim razvijen. Očito daje sve od sebe ne bi li ostao lijep što duže može kako bi mi zahvalio. U početku nisam mogla shvatiti kome se obraćaju. Isto je kao ljudi. Bio sam prilično zabrinut. No. Kako bilo da bilo. pokorna pod težinom svoje kose. stajala je veličanstvena baršunasta ruža. Ja mijenjam vodu jednom sedmično dodam pregršt zemlje. Tako mi je drago. kako se žudno sjatilo oko postelje. "Zar nije prekrasan? A evo. "Zar nije pravi ljepotan?" upitala je gospođa Kralefski. a cvijeće buja. Ja sve to pripisujem ovom procesu usporavanja. a malo iscijeđenog limuna za mesnate biljke. Elem. Slijedio sam gospodina Kralefskog preko sobe. tako tamne crvene boje granata da je bila skoro crna." Vrata su se otvorila i gospodin Kralefski je ušao pocupkujući. "Tako je. dušo. Znaš li da neki ljudi smatraju kako čine uslugu cvijeću ako svakog dana mijenjaju vodu? Grozno! Doslovno čuješ cviječe kako umire ako tako radiš. jer je taj zvuk previsoko podešen za njihovo uho. ali mislim da ih vrijedi saslušati. Onda sam ustala iz postelje da ih pegledam i otkrila kako sirotu ružu. a na vratima sam se okrenuo i nasmiješio se. klonuo je i izblijedio toliko da ga nisam ni primijetila među krasuljcima. u činiji. Sastavi ih mnogo na jednom mjestu i počeće ići jedni drugima na živce i venuti. naravno. Ta vrsta cvijeća je vrlo surova i strašno prizemna. aspirin za ruže. staviti takvog aristokratu kao što je ruža među njih znači jednostavno prizivati nevolju. kad sam ga uklonila iz društva krasuljaka i dala mu taj lijek za jačanje. počivala je u raskošnoj postelji. pohranjena u srebrnu zdjelicu. i to posebno učinilo mi se oni žuti. voda je nevjerovatno važna. "Možda će ti se moje ideje učiniti pomalo ekscentričnim. Cvijet je bio prekrasan. Osoba koja ga je ubrala bila je toliko nemarna da ga je stavila zajedno s gomilom lijepih kata. ali je zvučalo strašno. bio je tako bolestan da sam mislila da neće preživjeti. pokazaću ti. čula sam ih kako su se okomili na njega. "Moraš doći da me ponovo posjetiš. imam ga već dvije sedmice. Još nešto mladi ne primjećuju: cvjetovi imaju ličnost. okružena svojim šaputavim cvjetnim dvorjanima PETNAESTO POGLAVLJE Šuma ciklama Ni pun kilometar od vile dizao se povelik kupast ćuvik. da ti kažem. ako ti nije dosadno". to je to!" uskliknula je ona oduševljeno. dosta sam naučila o cvijeću. To je bilo kobno. U onoj tami učinilo mi se kako joj se cvijeće primaklo. nisam znala o čemu govore. Novčić od jedne drahme je odličan za hrizanteme. No. Ceri i ja smo vodili jako zanimljiv razgovor. kao na primjer begonije. koji uvijek izgledaju tako ratoborni. je ltako? l uopšte nije bio pupoljak kad je došao. "Svi su se izlegli!" objavio je. "Drago mi je zbog tebe. Izmiješaj različite sorte i dobićeš strašne klasne razlike.cvijeće razgovara?" Odmahnuo sam glavom žustro i sasvim iskreno. Pazi. Rekao sam kako mislim da je više nego vjerovatno da cvijeće međusobno razgovara. "Tako je. kao da iščekuje da mu ona nešto ispriča. apsolutno kobno! Pojma nemaš kako su okrutni krasuljci. zgnječenu među sobom. I." S ljubavlju se zagledala u ružu koja je blistala u svojoj srebrnoj zdjeli. srećom. Ne. Vidiš li onu ružu ondje. nasmrt kinje. prekriven travom i . Ali.

vrijesom, a na vrhu su mu kao kruna stajala tri sićušna maslinjaka, odvojeni jedan od drugog širokim pojasevima mirte. Prozvao sam ih Sumom Ciklama, jer bi u određeno godišnje doba tlo ispod maslina usplamtjelo bojom magente i crnog vina od cvjetova ciklame koja je, izgleda, na tom mjestu rasla gušće i raskošnije nego igdje drugdje u okolini. Treperave, okruglaste loptice, s pahuljaStom kožom koja se Ijuštila, rasle su u lijehama poput školjki, svaka u svom grozdu tamnozelenih listova prošaranih bijelim žilama cijeli vodoskok prelijepih cvjetova kao sačinjenih od snježnih pahulja s purpurnocrvenim pjegama. Suma Ciklama bilo je sjajno mjesto za provesti popodne. Dok ste ležali u sjenci maslinovog stabla, mogli ste gledati preko cijele doline mozaika polja, vinograda i voćnjaka pa sve do mora koje je prosijavalo između maslina, u hiljade zažarenih iskri što su jurcale kad bi se more nježno i lijeno trljalo o obalu. Vrh brežuljka kao da je posjedovao neki svoj povjetarac, ma kako neznatan, jer bez obzira na to koliko vruće bilo u dolini, gore, između tri maslinjaka, vjetrić je neprekidno poigravao, lišće je šaputalo, a klonuli cvjetovi ciklama klanjali su se jedan drugom neprestano se pozdravljajući. Bilo je to savršeno mjesto za počinak poslije grozničavog lova na gušterove, kad bi vam u glavi bubnjalo od vreline, odjeća vam se od znoja oklembesila i izgubila boju, a tri psa isplazila ružičaste jezike i dahtala poput drevnih, sićušnih lokomotiva. Upravo poslije takvog jednog lova, dok smo se psi i ja odmarali, stekao sam dva nova mjezimca i posredno pokrenuo niz slučajnosti koje su se sručile kako na Larija tako i na gospodina Kralefskog. Psi su se, namreškanih jezika, bacili na tlo među ciklame, pa su ležali potrbuške, istegnuvši stražnje noge ne bi li iz hladne zemlje izvukli što je moguće više svježine. Oči su im bile polusklopljene, a čeljusti tamne od pljuvačke. Ja sam se naslonio na maslinovo stablo koje je posljednjih sto godina provelo izrastajući u prikladan oblik za savršen naslon; zurio sam preko polja i pokušavao raspoznati svoje prijatelje seljake među maleckim šarenim tačkama koje su se kretale tamo u daljini. Daleko dolje, iznad zlaćanog kvadrata kukuruža koji je dozrijevao, pojavio se mali crno'bijeli lik, kao prošaran malteški krst, hitro ovlaš kliznuo iznad zaravnjenih dijelova obrađene zemlje i odlučno se ustremio ka vrhu ĆUvika na kom sam sjedio. Dok je letjela uvis prema meni, svraka je triput kratko, promuklo zakvocala, ali nekako prigušeno, kao da joj je kljun pun hrane. Vješto poput strijele uronila je u dubine jedne masline nešto dalje od mene; nastupila je stanka, a onda se javio hor prodornih, krkljavih krikova iz krošnje, koji se uzdigao do krešenda, a zatim polako zamro. Ponovo sam čuo svraku kako kvoca, meko i oporninjuće, a onda je iskočila iz lišća i još jednom kliznula nadoIje niz brijeg. Čekao sam da se ptica pretvori u jedva vidljivu pjegu, kao trun prašine što plovi iznad čipkastog trougla vinograda na obzorju, a onda sam ustao i pažljivo napravio krug oko drveta sa kog su stigli oni neobični zvuči. Visoko u granju, upola skrivena zelenim i srebrnim lišćem, nazirala se velika, ovalna pregršt grančica, nalik ogromnoj, krznastoj fudbalskoj lopti što se zaglavila među granama. Uzbuđeno sam se počeo verati uz drvo, a psi su se okupili pri dnu stabla i posmatrali me sa zanimanjem. Kad sam se približio gnijezdu, pogledao sam dolje, a stomak mi se zgrčio, jer pseća lica, koja su žudno zurila u mene, nisu bila ništa veća od cvjetova bedrinca. Oznojenih dlanova, pažljivo sam se šunjao duž grana dok se nisam našao šćućuren neposredno uz gnijezdo među lišćem koje je mreškao povjetarac. Gnijezdo je bilo čvrste građe, kao velika korpa pažljivo ispletenog pruća, u čijoj je sredini ležala čašica od blata, korijenaka i žilica. Rupa koja je služila kao ulaz bila je mala, a grančice koje su je okruživale kostriješile su se od oštrog trnja, kao i zidovi gnijezda i uredno zasvođen, od pruća ispleten krov. Tako izgrađeno gnijezdo obeshrabrilo bi i najzagriženijeg ornitologa. Pokušavajući da ne gledam ispod sebe, potrbuške sam se prućio duž grane, pažljivo uvukao ruku u bodljikavi smotUljak i počeo pipkati po čašici od blata. Pod prstima sam osjetio meku, drhtavu kožu i paperje, a prodoran hor hripanja digao se iz gnijezda. Brižljivo sam ovio prste oko jednog debelog, toplog mladunčeta i izvukao ga napolje. Ma koliko bio oduševljen, čak sam i ja morao priznati da nije baš neki ljepotan. Njegov zdepast kljun, sa žutim naborom u oba ugla, ćelava glava i upola otvorene mutnjikave oči davale su mu nekako pijan i prilično idiotski izgled. Koža mu je u naborima i prevojima visila svuda po tijelu, očigledno labavo i nasumice prikačena za meso pomoću crnih badrljica.

Između vižljastih nogu otromboljio se ogroman mlitav stomak cija je koža bila tako nježna da su se nejasno mogli nazreti unutrašnji organi. Ptice mi je čučalo u dlanu i dahtalo puno nade, a stomak mu se širio kao balon ispunjen vodom. Pipkajući po gnijezdu otkrio sam još tri poletarca, a svaki je bio odvratan kao i onaj kog sam držao u ruci. Poslije kraćeg ražmišljanja nakon što sam ih brižljivo sve ispitao odlučio sam da uzmem dva, a preostali par ostavim majci. To sam smatrao sasvim poštenim i nisam vidio razloga da ona išta prigovori. Odabrao sam najkrupnije (jer će brzo narasti) i najsitnije (jer je izgledalo tako dirljivo), pažljivo ih smjestio u košulju i oprezno se spustio do pasa koji su me čekali. Čim sam im pokazao pridošlice u menažeriji, Sraćko i Povraćko su zaključili da su ptice vjerovatno jestive, pa su probali provjeriti je li im zaključak na mjestu. Nakon što sam ih izgrdio, pokazao sam ptice Rodžeru. On ih je onjušio na svoj uobičajen način, a onda se užurbano povukao kad su ptići naglo proturili glave na dugim, usukanim šijama, širom razjapili crvene kljunove i bodro zabrektali. Dok sam nosio svoje nove mjezimce kući, pokušavao sam odlučiti kako da ih nazovem; još uvijek sam razbijao glavu kad sam stigao do vile i zatekao porodicu, koja se upravo vratila s kupovne ekspedicije iz grada, kako kulja iz automobila. Pokazao sam im ptičice koje sam držao u skupljenim rukama i upitao može li neko smisliti odgovarajuća imena za njih. Cijela porodica je bacila pogled na njih, a onda je svako reagovao na sebi svojstven način. "Ama, zar nisu cakane?" rekla je Margo. "A čime ih misliš hraniti?" upitala je Majka. "Baš su odvratni!" rekao je Lesli. "Nije valjda da donosiš još životinja?" upitao je Lari gadljivo. "Zaime Boga, gosin Geri", rekao je Spiro s izrazom odurnosti, "šta ti je sad pa to?" Odgovorio sam prilično hladno kako su to mladunčad svrake i kako nikog nisam pitao za mišljenje o njima, već bih prosto htio da mi pomognu da ih krstim. Kako da ih nazovem? Međutim, porodica nije bila raspoložena za pomoć. "Zamisli samo, da ih neko tako otme od majke, siroti mališani", rekla je Margo. "Nadam se da su dovoljno odrasli da mogu jesti, dušo", rekla je Majka. "lakomi Boga! Kake samo stvarke gosin Geri pronala^ z/1" dometnuo je Spiro. "Moraćeš pripaziti da ne kradu", opomenuo je Lesli. "Kradu?" rekao je Lari sa strepnjom. "Mislio sam da čavke kradu." "Bogami i svrake", kazao je Lesli. "Svrake su ti grozni lopovi." Lari je iz džepa izvukao novčanicu od sto drahmi i mahnuo njom iznad ptičica, a one su istog časa sunule glavama prema gore; vratovi su im drhturili, usta su im se razjapila, a iz njih su izbijali bjesomučni škriputavi, grgoljavi glasovi. Lari je žustro odskočio. "Zaboga, u pravu si!" uzviknuo je uzbuđeno. 'Ueste li vidjeli ovo? Pokušali su me napasti i opljačkati!" "Ne budi smiješan, dušo. Samo su gladne", rekla je Majka. "Glupost, Majko... vidjela si kako su se ustremile na mene, je ltako? "To je zbog novca... Čak u ovom uzrastu posjeduju razvijene kriminalne instinkte. Nema govora da ih Geri zadrži. To bi bilo kao živjeti s Arsenom Lupenom. Geri, vrati ih tamo gdje si ih našao." Sasvim bezazleno i nimalo istinoljubivo objasnio sam da to ne mogu učiniti, jer će ih majka ostaviti, a one će onda skapati od gladi. To je, kako sam i očekivao, istog časa privuklo Majku i Margo na moju stranu. "Ne možemo dopustiti da sirotani uginu", pobunila se Margo. "Nije mi jasno zašto ih ne bismo zadržali", rekla je Majka. "Zažalićete", rekao je Lari. "Tražite nevolju. Svaka prostorija u kući biće ispreturana i opljačkana. Moraćemo negdje duboko zakopati sve dragocjenosti, a iznad njih postaviti naoružanog stražara. To je čisto ludilo." "Ne budi smiješan, dušo", rekla je Majka tješeći ga. "Možemo ih držati u kavezu i puštati van samo radi vježbe." "Radi vježbe!" uskliknuo je Lari. "Pa, valjda ti je vježba kad lepetaju oko kuće dok im se iz prljavih kljunova vijore novčanice od sto drahmi." Dao sam časnu riječ da svrakama nipošto neće biti dopuštena krađa. Lari me odmjerio ubilačkim pogledom. Istakao sam kako još nije riješeno pitanje imena,

ali niko nije mogao smisliti ništa prikladno. Zurili smo u drhtave poletarce, ali ništa nam nije padalo na pamet. "A stas radit s tim kopilanima?" priupitao je Spiro. Pomalo otrovno rekao sam kako ih namjeravam zadržati kao mjezimce i kako, kad je već o tome riječ, oni nisu nikakvi kopilani nego svrake. "Kako \ to zoveš?" upitao je Spiro mrgodno. "Svrake, Spiro, svrake", rekla je Majka izgovarajući po lako i razgovijetno. Spiro je u glavi preturao ovaj novi dodatak svom rječniku engleskog, ponavljao ga za sebe i puštao da se čvrsto usadi. "Savarake", rekao je naposlijetku, "savarake, je ltako?" "Svrake, Spiro", ispravila ga je Margo. "Tako i ja velim", rekao je Spiro buneći se. "Savarake." l tako smo od tog trenutka digli ruke od pokušaja da nađemo imena za njih i one su ostale poznate prosto kao Sa varake. Do vremena kad su Savarake žderanjem izrasle do pune veličine i pokrile se perjem, Lari je toliko navikao da ih viđa posvuda uokolo da je zaboravio njihove navodno kriminalne navike. Debele, sjajne kao uglačane i brbljive, Savarake su čučale navrh svoje korpice i žestoko mlatarale krilima slika i prilika bezazlenosti. Sve se odvijalo kako treba dok nisu naučile letjeti. Prvi koraci sastojali su se od skokova sa stola na verandi, izbezumljenog mlataranja krilima i jedrenja niza stranu sve dok ne bi tresnule na kaldrmu desetak koraka dalje. Kako su im krila jačala, tako im je rasla i odvažnost i nije prošlo dugo a već su uspješno izvele prvi pravi let, poduhvat nalik vrtešci oko vile. Izgledale su tako divno, dugih repova što su blistali na suncu i krila što su šištala kad bi se obrušile nadolje da prolete ispod loze, da sam pozvao porodicu da iziđe i pogleda ih. Svjesne svoje publike, Savarake su počele letjeti sve brže i brže, naganjati se, pikirati nepun pedalj od zida prije nego što bi se na gnule na jedno krilo i izvoditi akrobacije na granama magnolije. Konačno je jedna od njih, pretjerano samouvjerena zbog našeg aplauza, pogrešno procijenila razdaljinu, raspalila posred jednog čokota i skljokala se na verandu nije više bila smjeli, uskovitlani vazdušni as nego jadna gomila perja razjapljenih usta: kukavno je zagraktala na mene kad sam je podigao da je utješim. No kad su već jednom ovladale krilima, Savarake su hitro skicirale plan vile, a onda su bile spremne za razbojničke poduhvate. Kuhinja je to su znale izvrsno mjesto za posjete, pod uslovom da ostanu na pragu i da im ne padne na pamet da uđu u nju; u salon i trpezariju nikad nisu zalazile kad je neko bio ondje; što se tiče spavaćih soba, znale su da ih jedino u mojoj čeka topla dobrodošlica. Sasvim je izvjesno da bi ulijetale kod Majke ili Margo, ali one su im neprekidno prijetile da ne rade ovo ili ono, a Savarakama je to bilo dosadno. Lesli je bio spreman dopustiti im da slete na prozorski pervaz, ali ne dalje, no one su odustale od posjeta nakon što je jednog dana on slučajno opalio iz puške. To ih je prilično rastrojilo, a mislim i da su nekako nejasno naslutile da im Lesli radi o glavi. Međutim, soba koja ih je najviše kopkala i očaravala bila je, naravno, Larijeva, a sve mi se čini da je to bilo zato što im nikad nije pošlo za rukom da dobro osmotre šta ima u njoj. Prije no što bi aterirale na prozorski pervaz, dočekali bi ih takvi urlici gnjeva poslije kojih bi uslijedila kiša hitro ispaljenih raznovrsnih projektila da su bile primorane žurno odlepršati u bezbjednost magnolije. Uopšte im nije bio jasan Larijev stav. Zaključile su kako pošto već diže toliku halabuku mora biti da nešto krije, a njihova je dužnost da otkriju šta. Pažljivo su odabrale pravi trenutak. Strpljivo su čekale sve dok jednog popodneva Lari nije otišao na plivanje, a prozor ostavio otvoren. Nisam otkrio šta Savarake smjeraju sve dok se Lari nije vratio; primijetio sam da ih nema, ali sam mislio da su odle tjele nizbrdo u krađu grožđa. Očito su bile svjesne kako rade nešto nevaljale, jer iako su obično bile brbljive, svoj su pljačkaški pohod izvele u potpunoj tišini i (prema Larijevoj tvrdnji) na smjenu su stražarile na prozorskom pervazu. Dok se uspinjao uz brežuljak, primijetio je, na svoj užas, jednu od njih kako sjedi na pervazu i jarosno zagalamio na nju. Ptica je kvocnula u znak upozorenja, a druga je izletjela iz sobe i pridružila joj se; odlepršale su na magnoliju pn> muklo se kikoćući, kao đaci ulovljeni u krađi voća. Lari je banuo

zagrijavajućši se u svojoj odbrani." "Nema potrebe da budeš sirov". Kada je otvorio vrata. bio naslijeđen ili stečen. Samo ti kažem kako ćeš morati ili da ih se otarasiš ili da ih negde zatvoriš. Zašto se svi ne biste upisali u sektu Obožavalaca Svraka. "Za tebe bi i Potop bio proljetni pljusak". Šta su one krive prosto su takve stvorene. ali sam im želio obezbijediti stvarno prostran kavez. pa je onda šetkajući raznosila okolo. "Je lnešto fali?" "Ne. sjatili su se kako bi utvrdili šta je uzrok nevolje.. pod. Ili ćeš ti učiniti nešto s tim ptičurinama ili ću im ja lično zavrnuti vrat. pograbivši mene en route. Lari ju je posmatrao nekoliko trenutaka.. pero po pero. a posebno jastuk krasio je umjetnički i sasvim neobičan lanac stopa od zelene i crvene tinte. rekao je Lari drhtavim glasom." Lari je izgledao tako ubilački da sam zaključio kako će vjerovatno biti bezbjednije da Savarake sklonim van opasnosti.. vodile herojski boj s kon~ zervom sode bikarbone. pa su joj sadržinu rasule duž niza knjiga. koja ne bi bila toliko upadljiva. rekao je Lari zloslutnim glasom. Savarake su. očigledno šumnjajući da je Lari krijumčar droge. Sto. rekla je Margo. Čilim. "Već su me počastili studijom o osjećanju za ispravno i pogrešno kod roda vrana. ispustio je jecaj duše na paklenim mukama. dušo". Bilo je očito da će morati ostajati zaključane. "Ovo je posljednja kap u čaši". pa one su samo ptice. Pa sad još i ovo antropomorfističko baljezganje koje mi istresate kao izgovor. inače ću ih ja raščerupati. a onda duboko udahnuo. ostala je netaknuta. a ti kažeš da sam uzrujan?" "Ovo je jako mučno. rekao je Lari bijesno. "i nimalo me ne zanima svračiji moral." "Uzrujan? Uzrujan? Ovi šugavi strvinari ulepršaju u moju sobu kao par kritičara i raskupusaju i opogane mi rukopis prije nego što je dovršen. nemoj i ti početi". "Toga su me poštedjele.u kuću i sunuo do svoje sobe. rukopise. Elem." "Baš su napravile nered od tvojih papira".. "Nisam tražio predavanje o rodu vrana". "Lari nije tako mislio. nastavio sam. rekao je Lesli sa zadovoljstvom koje osjeti prorok kad mu se prognoze obistine." Pošto su ostali članovi porodice uvidjeli da ne mogu uživati u popodnevnom počinku dok je svađa u toku. rekao je konačno. nisam raspoložen da odgovaram na maloumna pitanja. sklupčana poput zmije. Savarake su prošle kroz sobu ništa manje temeljito od kakvog agenta obavještajne službe u potrazi za ukradenim planovima. "Ti katastrofe svjetskih razmjera svedeš na beznačajnost. Odvratno je kako se ova porodica odnosi prema životinjama. a slova su bila poprskana izmetom. ništa ne fali". Savarake nikad nisu mogle odoljeti papiru. Znao sam da je beskorisno moliti porodicu . sam ću se obračunati s njima." "E sad. šta si to uradio?" upitala je Majka bacajući pogled po opustošenoj sobi. Njih sve zanima. po prirodi su znatiželjni. postelju. Baš ti zavidim na nesposobnosti da se suočiš sa Sudbinom. rekla je Majka pokušavajuci se strasno uključiti u raspravu o incidentu. a većina ih je imala zanimljive mustre od rupa. postelja i sto blistali su od sloja spajalica koje su po njima popadale kao mraz. dušo". Svi pripadnici roda vrana." Pobunio sam se rekavši kako nije pošteno što krivicu bača na Savarake. objasnio sam. "Ovo je konačno prevršilo svaku mjeru. "Prirodno da je uzrujan. umočila noge u nju. primijetila je Margo. a osjećao sam kako nisam u stanju da sam izgradim stvarno velik ptičarnik. pa sam ih pomoću sirovog jajeta namamio u svoju spavaću sobu i zaključao u njihovu korpu dok ne smislim šta je najbolje da učinim. Flašiča s plavom tintom. promaljala iz nje. Nisu znale da čine nešto što ne valja. Na kraju krajeva. kao da je moja greška što mi soba izgleda kao da ju je poharao Atila Bič Božiji. Kao da je svaka ptica prevrnula svoju omiljenu boju. "Majko. dajem vam na znanje: ako se smjesta ne preduzme nešto u vezi s tim pticama. pa podignite kazamate u kojima ćete im se moliti? Sto se svi ponašate kao da sam ja kriv." "Mora da su Savarake". koje su sad izgledale kao kakav gorski vijenac. "ali čvrsto vjerujem da nisu to namjerno napravile. "Za ime Boga! Dušo. one ne razumiju. Pisaća mašina je tupo stajala na stolu nalik konju rasporenom u koridi traka se. odgovorio je Lari ogorčeno. objasnila je Majka neiskreno. Hrpe i hrpe rukopisa i papira za kucanje ležale su razbacane po podu kao nanosi jesenjeg lišća.

" Zavalio se u stolicu. pravilan lavež gdje odjekuje između zelenkada. Prešao sam već dobar dio puta kad odjednom postanem svjestan dubokog. postao je sve smjeliji i smjeliji. Psina. a onda se razjapljenim čeljustima ustremila prema mom grlu. "Skroz'naskroz izdajnički. zvijer je iako. pa sam zaključio kako ću morati namamiti gospodina Kralefskog za konstrukcijski dio posla. dakako. pa mi je iz dana u dan dopuštao da uđem malo dublje u njegov privatni raj. A ta zvijer. Sve je bilo tako realistično da sam i sam osjetio kako čujem pomaman. oči su mu i dalje bile sklopljene. "Požurim između drveća i odjednom naletim na užasan prizor. snažnog laveža. Šanse su bile hiljadu prema jedan. a ja sam priznao kako osjećam neodoljivu želju da imam buldoga. u blizini nije bilo nikoga. "Podignem svoj teški štap i skočim naprijed glasno kriknuvši kako bih ohrabrio Damu. Bilo je očito da Damina snaga gasne. izraz krajnje nehajnosti. A sve je počelo jednog jutra za vrijeme pauze za kafu i keks. pa sam ga upitao zašto smatra da su baš bulterijeri nedostojni povjerenja." Ukočio se u stolici i namrštio. Suknje iscijepane i rastrgane. učinilo mi se da je sad idealan trenutak. izraz čovjeka koji će svakog časa spasiti Damu iz čeljusti bulterijera. pustolovine u kojima su uvijek postojala samo dva glavna lika: on (kao junak) i pripadnica suprotnog pola koja je uopšteno bila poznata kao Dama. smjesta se baci na mene užasno režeći. vidjevši da sam se sav pretvorio u uho." Otvorio je oči i zagledao se u mene. to se ne može reći za bul'terijere. imaće priliku da me poduči hrvanju. privučena mojim glasom. A onda." I dalje čvrsto sklopljenih očiju kako bi bolje doživio viziju gospodin Kralefski se uspravio u stolici. Kako je bilo rano. a kad kavez bude gotov. Razgovor je nekako skrenuo na pse. "Ponašaju se izdajnički!" objasnio je i obrisao usta. leđima naslonjena na drvo. a nozdrve su mu zadrhtale. Željno sam upitao šta je onda bilo. "U početku uopšte nisam razmišljao o tome. "Učinio sam jedino moguće. "Tako mi Jupitera. Pretpostavio sam da se radi o psu koji je pušten napolje. nogu izujedanih i krvavih. nasrtala je i režala i pokušavala ugrabiti pogodan trenutak. Nakon što je otkrio da ja očito vjerujem storijama koje mi je pripovijedao. stajala je jedna Dama. Otkrio sam da osim majke i ptica gospodin Kralefski posjeduje još jedno veliko interesovanje u životu. iako ta stvorenja smatram beskrajno ružnim. ošamućena još uvijek bila puna snage. Stajao sam pred njom. privržene i neustrašive." Gospodin Kralefski je morao zastati kako bi izvadio maramicu i obrisao čelo što mu se orosilo tokom pričanja. pa sad uživa ganjajući vjeverice. dok joj je pjena prskala iz razjapljenih čeljusti. ponovo ih je sklopio i produžio: "Bio je lijep i sunčan dan. ali sam morao ." Zastao je i prešao rukom preko čela. "Sjećam se kako sam jednom prije mnogo godina. kao da i sad jedva može podnijeti sjećanje na tu scenu. Dugo sam čekao povoljnu priliku da mi održi lekcije iz hrvanja. a glavu je naherio u stranu kao da osluškuje. Ispostavilo se da je hrvačka sposobnost gospodina Kralefskog samo jedna u nizu njegovih brojnih tajnih vještina i znanja. Mogao bi doći i provesti cijeli dan kod nas. najednom. ligeštulom je odbijala napade jednog krvoločnog bulterijera. Osjetio sam kako se od mene očekuje da iz njega nešto izvučem. kada sam bio u Engleskoj doprinio spašavanju života jedne dame kad ju je napala jedna od tih zvijeri. a crtama lica dao izraz podsmješljivog prkosa. "Krasne su to zvjerke." Glas mu je potonuo u jezovit šapat. sklopio oči i sastavio vrhove prstiju. nezaštićen. ispravio ramena. dok je ona dolazila sebi. svijet u kom su se neprestano odvijale bezbrojne i neobične pustolovine. Gospodin Kralefski je ponovo sklopio vrhove prstiju i nastavio. a to je bio potpuno imaginaran svijet koji je stvorio u svojoj glavi. Nažalost. slažem se! Buldozi!" rekao je gospodin Kralefski. a ja ga raspalim po glavi tako silovito da mi se štap prebio na tri polovine." Srknuo je kafu i bacio sramežljiv pogled na mene. a u parku se nije čulo ništa osim ptičije pjesme. "A ondje.za pomoć. Nisam smio gubiti ni trena. čujem kako se krici upomoć miješaju s tim bijesnim lavežom. No. Krenuo sam u kondicionu šetnju kroz Hajd Park. kao da se moli.

Dama je bila u nevolji. sutradan sigurno čuti neku pustolovinu izniklu iz nje. odjednom. činilo mi se cijelu vječnost. ne. osjećao je kako nikad nije bio u boljoj formi. ali. ukoliko jednog jutra vješto usadim jednu ideju u njegovu glavu. a nije im polazilo za rukom da jedan drugog obore. to je bila pravedna i prikladna kazna za grubijana koji je pao tako nisko da digne ručerdu na jednu Damu.rizikovati. Nesretnik je proveo tri mjeseca u bolnici. A onda se gospodin Kralefski odjednom sjetio zahvata kom ga je naučio jedan prijatelj Japanac. Protivnik koji je. Čak i ako nije bila istinita. Pune dvije sedmice su on i Dama plutali na santi leda. Izbezumljenih džentlmenskih nagona. Otkrio sam kako ću. Nisam se pretjerano iznenadio kad se ispostavilo da je drugi špijun jedna Dama." Odahnuo sam oduševljen. Brod koji ih je opazio sasvim ih je lako mogao neprimijetiti da nije bilo gospodina Kralefskog i njegove dovitljivosti: upotrijebio je Daminu bundu da zapali signalnu vatru. šta je mogao učiniti džentlmen? Pobio ih je svu šestoricu nožem koji je sakrio u čizmi sa zaštitnim platnom protiv komaraca. ali ja sam jarosno trpio. bačen je iza neprijateljskih redova sa zadatkom da stupi u vezu sa drugim engleskim špijunom i dobavi nekakve planove. a svaka je postajala jezovitija od prethodne. u Obavještajnoj službi. Pripovijedao mi je sve više i više svojih pustolovina. nikako hrabar". Čovjek je predložio da se sastanu u ringu i hrvanjem odluče ko je pobjednik. gospodin Kralefski je pustio samopouzdanju na volju. A onda. Prerušen i sa bradom. kako po veličini. kad se uzmu u obzir okolnosti. "Ama ne. porumenjeo od zadovoljstva zbog mog očitog oduševljenja. gospodin Kralefski je ne časeći ni časa raspalio čovjeka po tintari svojim štapom. Kako mi je zvijer skočila u lice. ispravio me. Bio sam sasvim iscrpljen. ščepao ga za jezik i uvrnuo što sam jače mogao. gospodin Kralefski se složio. Utvrdili su datum i gospodin Kralefski je počeo trenirati za meč ("dije ta od povrća i mnogo vježbanja"). a džentlmen ne može drukčije postupiti. Ko bi se osim gospodina Kralefskog sjetio da provali u skladište oružja. Njegovi zubi su mi se sklopili oko zgloba. "Vidiš. Ne. sve dok nisu spašeni. Kako je gospodin Kralefski sasvim ispravno istakao. Gospodin Kralefski je otvorio oči. Jupitera mi!" Pošto je u meni otkrio spremnog i oduševljenog slušaoca. Oduševio me pričom kako su ga držali razbojnici u Sirijskoj pustinji ("dok sam vodio jednu Damu da vidimo neke grobove") i kako se kad su pustahije zaprijetile da će sa SObom povesti njegovu lijepu pratilju i zadržati je radi otkupnine ponudio da pođe umjesto nje. zvijer se stresla i zgrčila. Osjetio sam kako više ne mogu izdržati. Rekao sam kako mislim da je bio jako hrabar kad se uhvatio u koštac s psom. (skrenuvši se i trznuvši. prirodno. Jednog dana ispričao mi je kako je kao mladić u Parizu jedne večeri pošao u šetnju i ugledao zvijer u ljudskom liku kako kinji jednu Damu. tako i po inteligenciji strašno se iznenadio kad je uvidio da mu je gospodin Kralefski sasvim dorastao. No razbojnici su očito smatrali da će Dama biti privlačniji talac. Za vrijeme svjetskog rata bio je. znajući da mi je život u pitanju. Zaneseno sam slušao kako je zajedno s jednom Damom jedini preživio brodolom na putu za Murmansk ("Imao sam ondje neki posao"). bio nalik neandertalcu. zavrtio ga i zavitlao van ringa. gurnuo sam mu ruku u usta. Ispostavilo se da je ta Ijudeskara francuski šampion u hrvanju i smjesta je zatražio zadovoljenje časti. zamijeni metke ćorcima i pretvara se da pada mrtav u trenutku kad puške zagrme? Toliko sam navikao na njegove nevjerovatne pripovijesti da sam mu obično vjerovao i u rijetkim prilikama kad bi mi ispričao nešto što je samo donekle bilo moguće. Čitav sat su se borili u ringu. pa su ga odbili. zamrznute odjeće. gospodin Kralefski se složio. Gospodin Kralefski je mrzio prolivanje krvi. jer njegova mašta ne bi propustila priliku da isplele priču. Saosjećao sam s gospodinom Kralefskim jer je otkrivši da ga je život dosad lišavao bulterijera kog bi zadavio sam sebi smislio jednog. krv je šiknula. i hranili se sirovom ribom ili galebovima koje bi ponekad ulovili. Priča je bila prelijepa. i nasmiješio se s omalovažavanjem. sudeći po njegovom opisu. To je bio početak njegovog pada. Uspio sam! Zadavio se vlastitim jezikom. osjećao sam kako se tako nešto treba dogoditi. tako se gadno pozlijedio. podigao je ogromnog protivnika u zrak. . Njihov bijeg s planovima ispred puščanih cijevi odreda za strijeljanje bio je remek'djelo domišljatosti. a potom omlitavila. Pas je trzao glavom tamoamo. a kad je svanuo veliki dan. a sasvim je lako mogla biti istinita.

Pozvao me da ga bacim i ja sam ga bacio. Prosto ko pasulj i nije mi jasno kako se bilo kakva krivica može meni pripisati. a gospodin Kralefski je s oklijevanjem skinuo kaput. Samo." "Cista budalaština". mislim da sam sasvim dobro shvatio. odgovorio je Lari. primijetio je Lari tek da nešto kaže. On je sasvim žaboravio taj događaj. rekao je Lari veselo. a to je već dobar znak". Kao taj momak kog sam znao kičma mu se precvikala kao banana. upitao sam hoćemo li se hrvati vani. "E. "Šta je bilo sa njim?" "Umro je". Za vrijeme čaja čekao sam odgovarajuću pauzu u razgovoru.Jako zainteresovan pričom." Čvrsto riješen da služim na čast svom učitelju. ščepao ga oko grudi. "Mogao si mu prebiti kičmu. tako!" rekao je podigavši prst. rekao je Lari. Iznerviran prigovorima koje sam smatrao sasvim neopravdanim." Oduševljen. nekad baš praviš gluposti". "Pa. Objasnio mi je kako je osnovni i najvažniji princip u hrvanju izbaciti protivnika iz ravnoteže. Nažalost." "Znao sam jednog čovjeka koji je poslije hrvačkog zahvata ostao invalid do kraja života". gdje nas cijela porodica može posmatrati. Pokazao mi je kako se obara protivnik. "Jesi li shvatio?" Odgovorio sam. dušo". možda bi mi neki drugi put. potrebno je jako dugo vremena da se postane spretan hrvač. rekao je gospodin Kralefski i obliznuo se. dodao je Lesli. jer sam osjećao da će mi biti od neprocjenjive koristi ako ikad naiđem na Damu u nevolji. šapnuo je promuklim glasom." "Za ime Boga!" uzviknuo je Lesli veoma zainteresovan. očito imajući pred očima sliku gospodina Kralefskog vezanog za invalidska kolica do kraja života. stegao što sam jače mogao kako mi ne bi izmigoljio. Važno je da nam ništa ne skreće pažnju. "Ubijeđen sam da mu nije bilo na kraj pameti da ga na taj način tresneš". rekla je Majka. a Margo je otišla da donese čašicu brendija. a on se zavalio i ponovo sklopio oči. a onda podsjetio gospodina Kralefskog na čuveni meč koji je imao s Francuskim Hrvačkim Šampionom. pa smo ga natjerali da malo popije. "Čovjek se ne treba javno hvalisati takvim stvarima". a zatim me pozvao da sam to izvedem. da. na verandi.. Znao sam jednog slikara koji je pao s ljestvi i prebio kičmu. Bio sam spreman da poštujem njegovu skromnost pod uslovom da mi da nekoliko lekcija iz hrvanja. "U tom grmu leži zec!" rekao je on. A to postižeš tako što ga uhvatiš oko pojasa i hitro trzneš postrance. "Da li bih mogao dobiti malo vode?" upitao je slabašnim glasom. kad budemo imali dosta prostora. šta si mu to uradio?" upitala je Majka. Podigli smo na kauč preblijedjelog šampiona hrvanja koji je jednako ječao. "Za ime svijeta. pa je promašio stolicu i tresnuo na pod ispustivši vrisak koji je natjerao cijelu porodicu da s verande nahrupi u salon. Tog trenutka Margo se vratila s brendijem. Odgovorio sam da sam samo slijedio njegova uputstva. "Moraš biti pažljiviji. "Sada ti baci mene. zamolio sam gospodina Kralefskog da me nauči osnovama hrvanja. "Ti uopšte nisi svjestan svoje snage. bacio sam ga sa silnim žarom. Gospodin Kralefski je bio prilično neodlučan. Ceri. Zaletio sam se preko sobe. Gospodin Kralefski je još glasnije zaječao. bar možete sjediti." Gospodin Kralefski je otvorio oči i bolno pogledao Larija. Istakao sam kako želim da mi pokaže samo nekoliko jednostavnijih trikova. rekla je Majka rastrojeno. Rekao je da su parčići kosti štrcali van. "Stvarno. Jako zanimljivo. znaš. I tako sam ga bacio. rekao je. a muvao se okolo deset dana prije nego što su to otkrili. "Mislim da ti mogu pokazati nekoliko najosnovnijih zahvata. "Mada mi se čini kako to nije baš pouzdana indikacija. ponovo sam istakao kako to nije moja greška. Gospodin Kralefski se odlučio za salon.. ali ja nisam. Nešto boje vratilo mu se u obraze. Preblijedio je i žurno me ušutkao. a onda ga. mogao pokazati nekoliko zahvata. Pokazao je šta ima na umu tako što me uhvatio i nježno bacio na sofu. "Mogao ga je ubiti. Tako smo ušli u kuću i sklonili namještaj s puta. nisam ga bacio dovoljno snažno. . "Pa dobro". ili u osami salona. No gospodinu Kralefskom kao da uopšte nije bilo milo što ga podsjećam na taj podvig. spretnim okretom ručnog zgloba. zavitlao ka najbližoj stolici. pa sam odlučio da ga podsjetim na dato obećanje baš onog dana kad je došao da mi pomogne u gradnji novog doma za Savarake.

.. a druga pipikala. a onda nam se blijedo osmjehnuo. Spiro će vas odvesti". uz krajnji napor i dosta kvocanja. ali je očito primijenjena znatna fizička sila. ne bi smjelo biti trajnih posljedica. rekla je Majka. kao privučene čarolijom. počele su do iznernoglosti izluđivati sirote koke. tako bi. dotjerane i otmjene u svojim . mogle su posvetiti dosta vremena nauci. "Molim vas. ako bude nosio zavoje desetak dana ili nešto duže. rekla je Majka. koliko da se ne sekirate. naizmjenično i brzo. kljucajući se međusobno. Vrlo brzo zvale su po imenu svakog člana porodice. a osmijeh mu je bio pun bola i nehajnosti istovremeno. Čim su Savarake savladale kokošiji zov za hranu. kokodačući i mlatarajući krilima. Savarake bi ih ponovo zovnule. Srdačan pozdrav svima. koja se sastojala od sticanja solidne podloge u grčkom i engleskom jeziku. gazeći jedna drugu. sjatile na stražnjim vratima. naravno. "Kažite Teodoru da nam po Spiri javi kako vam je". nemojte se uznemiravati.. No pošto su bile vezane za jedno mesto. s nešto manje samokontrole od ostalih.. Da slučajno nisam kod vas zaboravio crnu kutijicu kad sam navraćao prošlog četvrtka? U njoj su jako zanimljivi primjerci komaraca Anopheles. Izgleda da sam je negdje zaturio. Ne mislite više na to". Nemoćno je odmahnuo rukom. izbezumile bi se. usred dnevne žege.. Kokoške bi se počele nervozno zgledati." što bi njega natjeralo da nagazi na kočnice i vrati se u kuću kako bi vidio ko ga zove. najljepše vas molim. Drugi trik iz kog su crpile beskrajno zadovoljstvo bio je obmanjivanje sirotih kokoški. kvocajući skočila i odskakutala prema kavezu sa Savarakama. a druge bi. Dojurile bi do žice na kavezu gurajući se bezobzirno i kvocajući. Iscerio se. da se sve konačno smjeste u sjenci mirte i upuste u ugodan popodnevni počinak. Sve u svemu. pa bi se. a osim toga su vješto oponašale prirodne zvuke. Vidno polje bilo im je ograničeno na prednji dio kuće i ako bi se ma šta dogodilo sa stražnje strane. a potom bi stajale u neurednoj.Teodor P. Stvarno mi je žao što se ovo dogodilo. uvili u gomilu ponjava i nježno ga smjestili na stražnje sjediste kola. Znate. srdito bi blebetale i kvocale. "Iskreno se nadam da će vam brzo biti bolje.Gospodin Kralefski se pridigao i sjeo. Nije mi htio reći ni riječi o uzroku povrede. ovog puta umiljatije i požurujući ih. smatrale su kako su strašno uskraćene što ne mogu istraživati sve i svja i upućivati primjedbe na sve što se događa. zadihanoj gomili i zagledale gore u kavez." "Svakako. punom brzinom krenule za njom." lb je bio veliki trenutak za gospodina Kralefskog. ja sam malčice van forme. odu na leglo na nižim granama ili. Kako su patile od neutažive znatiželje. Zao mi je što moram reći da je jedno u gadnom stanju. što je potpuno izbezumljivalo pse. "Nije dječak kriv nije bila njegova greška. Ijekaru. da kokoške. S vremena na vrijeme služavka je izlazila na kuhinjska vrata. otišla bih pravo do Teodorove laboratorije i zamolila ga za rendgenski snimak. izuzetno prepredeno. Spiro. Odjednom bi neka od koka. Jedva što bi prijatno zakunjale. Spiro..S. rekao je." Dosta kasno te večeri Spiro se vratio iz svoje milosrdne misije i donio poruku od Teodora. a Savarake bi se javile pozivom za hranu jedna je štucala. a sve su čekale da neka druga da znak života. "Spiro. na engleskom i grčkom. odakle su ih Savarake. usprkos prostranstvu svojih kvartira. Vas. "Ako biste bili tako ljubazni da kažete Spiri da me odveze mislim da je najpametnije da odem u grad. Sačekale bi najnepogodnije vrijeme da ga primijene. blijedog ali pribranog. Geri je bio tako nepažljiv. letjele po kavezu i proturale glavu kroz žicu da vide šta se dešava." l tako smo gospodina Kralefskog. Isto tako dobar dio njihove bezazlene zabave sastojao se u povicima "Idi!" i "Dođi!". Biste li bili tako ljubazni da mi javite? ŠESNAESTO POGLAVLJE Jezero ljiljana Savarake su se silno rasrdile zbog tamnice koje su dopale. koje su provodile dan vrijedno čeprkajući po maslinjacima. Draga gospođo Darel. na primjer. Na osnovu rendgenskih snimaka grudi gospodina Kralefskog izgleda da su mu naprsla dva rebra. sačekale da Spiro uđe u automobil i otklizi dobar dio puta nizbrdo prije no što bi pojurile do ćoška kaveza i počele kristali. "Da sam na vašem mjestu. a kokoške su znale da je to signal za hranu. oglasila bi se vičući pi'pi'pi i ovdjeondje ubacila čudne štucave povike.

izobličeno pseto pojavilo među nama." "Glupost.crnO'bijelim odijelima. da bi se onda sunovratile i povukle ga za rep. sićušnih nogu koje su bjesomučno batrgale ne bi li održale dugo. posmatrajući s ponosom svoj zgoditak. "Sta mu fali?" "Nije on nego ona". Sve u svemu. "Zove se Dodo. Pravo je čudo što se zahvaljujući Majci to neobično. Siroti čovjek skoro je poludio tražeći prikladan dom za sve potomke. ni pedalj od njegove njuške. Vjerovatno je i vrsta dendi dinmont uzgojena iz sličnih razloga. posmatrali smo Majčin zgoditak kako gegucka uz stazu prema nama. mislim da ne bi bilo loše da vidiš je li vuk pomeo pred svojim vratima u znoju lica svog. kad se u našoj sredini pojavila Dodo. a Majka je. kao da mu pričaju bezobrazne viceve. Dodo je pripadala rasi poznatoj pod imenom dendi dinmont. ponovila je Margo. iako su grabile svaku priliku da ih zadirkuju. oklembešeno tijelo u pokretu i svaki čas zastaje da se ispovraća u lijehu s cvijećem. posmatrale i prigušeno se kikotale. Krenula je jednog popodneva da odabere štene i. zar nije premederi?" uzviknula je Margo. "Za ime Boga! Izgleda kao morski krastavac". nastranu to. ali su htjele da psi izgledaju i ponašaju se kao psi. žestoko i istrajno povraćalo od trena kad je ušlo u kola do časa kad je izišlo. a prije nego što počneš drugome jamu kopati. sa sićušnim krivim nogama. koji je odjednom (poslije niza godina neplodnosti) donio na svijet nakot od šest kučića. Ko bi poželio da namjerno stvori nešto takvog oblika?" Ja sam ukazao na to da su jazavčari u velikoj mjeri sličnog oblika i da se uzgajaju specijalno kako bi se mogli zavlačiti u rupe goneći jazavce. čvrsto riješeno da tu priliku učini dostojnom pamćenja. rekao je Lari. majko. debeljuškasti baloni obrasli dlakom. ogromnim. to je grozno ime za životinju. rekla je Margo likujući. barem ti nisi u poziciji da govoriš o ljepoti. uvesti kuju u kuću po kojoj se motaju ona tri razvratnika znači tražiti nevolju." "E. i obraćale mu se mekim. dobroćudno i nerazumno. koji im je često dolazio u posjetu. Lari je izgledao zbunjen. 'Uao. Jedan prijatelj držao je par tih zvjerki. iskolačenim očima i dugim. To je takva rasa. što su često radile Sraćku i Povraćku. Pa to je neman. "Gdje si samo iskopala tog psećeg Frankenštajna?" 'Uao. Okupljeni na verandi. iskolačenih očiju. Predviđeno je da tako izgledaju. Štene je. Naprosto je nemoguće da imaju mnogo obožavalaca na ovom svijetu. Ti psi izgledaju kao duguljasti. ušiju koje su mahnito lepršale. uz povremeno promuklo cerekanje. a. Ovo su fini psići. kazala je Majka. stegnuvši pod rukom kuče (nalik ne potpuno svjesnoj kobasici). rekao je Lari. Ljepota je samo pola zdravlja. ali tako je meden". Savarake su apsolutno odbile povjerovati kako se radi o psu i od samog početka su se prema njoj ponašale goropadno. pošto ni ti od drveta ne vidiš šumu". dušo. pa bi se izvalio pored same žičane mreže. a drugo. "Kao prvo. Savarake su voljele pse. sipljivim coktanjem. "Ova izgleda kao da su je uzgojili da lovi po kanalizaci ji". prilično nerazborito. Tako. Tako je. Nikad nisu zadirkivale Rodžera koliko su dražile druga dva psa i nijednom ga nisu pokušale nježnim ulagivanjem namamiti do žice. dok su Savarake sjedile na podu u kavezu. lepršavim ušima. rekao je Lesli. sjela u kola i trijumfalno se dovezla kući da porodici pokaže prinovu. Savarake su imale povoljno mišljenje o psima. Ali. Tog časa nije joj palo na pamet kako je besramno što uvodi kuju u domaćinstvo nastanjeno isključivo jako muževnim psima. "Ne budi odvratan. izabrala ženku." "Mislim da si strašno grub. samo je pogledaj! Pazi kakav oblik ono ima! Kako je postalo takvo? Je li doživjelo neku nezgodu ili se tako rodilo?" "Ne budi smiješan. to su dvije greške već na samom početku". uostalom. očigledno su veoma privrženi. Posebno im se sviđao Rodžer. dušo. naćuljenih ušiju." "Mogu zamisliti da nemaju druge do da budu privrženi bilo kome ko pokaže ma kakvo zanimanje za njih. s podsmješljivim prezirom. "Sta ti je to? Poslovica ili citat iz G/n/sove knjige reAor . kao dvojica gradskih mangupa koji su uspješno namagarčili gomilu napuhanih i prostodušnih seljaka. obećala da će uzeti jedno. "Majko! Stvarno pretjeruješ!" kazao je Lari s gnušanjem gledajući kerušu.

rekla je Majka." I tako se Dodo nastanila i skoro istog časa ispoljila falinke u svojoj konstituciji koje su nam zadavale više muka nego sva tri ostala psa zajedno. Za divno čudo. pridruži se maloj Dodo u lijehi sa cvijećem. ali to osjećanje posjedništva u početku nije bilo pretjerano. jedna stražnja noga bila joj je slabija i u svako doba dana ili noći bedreni zglob je bio sklon iskakanju iz čašice bez očitog razloga. Dodo bi se od vlastite dernjave toliko iscrpila da bi utonula u dubok i spokojan san. Ovo je moj pas i sviđa mi se. bojeći se da joj ponovo ne umakne. U početku su se Rodžer. uprkos bilo kakvom protivljenju. Ako bi Majka sjela. sve dok jednog poslijepodneva Majka nije otišla u grad u kupovinu. hajde". a ostavila Dođu kod kuće. Zahvaljujući svojoj viktorijanskoj bezazlenosti Dodo je postala lak pli jen Povraćkovih zanosnih obrva i doživjela "sudbinu goru od smrti" kad ih je Majka nesmotreno ostavila zajedno u salonu dok je nadzirala pripremanje čaja. Svaki pokušaj da je ostavimo pred vratima kupatila imao je za posljedicu njeno mahnito zavijanje i bacakanje na dovratak. Kad su iznenada i neočekivano navratili anglikanski sveštenik i njegova supruga.da?" upitao je. udubljena u pisanje ili čitanje ili štrikanje. Dodo. pa bi odgalopirala natrag do kuće i počela zavijati tražeći zaštitu. koja ni u kom slučaju nije bila stoik. jer je bila predebela i prenisko obješena za duže šetnje. rekla je Margo s dosto' janstvenim prezirom. Izgledala je ne samo zbunjena nego doslovno uplašena iznenadnim navalama svoje popularnosti. prema tome. dočekala bi tu katastrofu nizom prodornih krikova koji bi narasli do nepodnošljivog krešenda ispunjenog treperavim intenzitetom. ona kao da je dobijala napad manije gonjenja. a ako bi se pokušali igrati. a mi smo ostajali toliko rastrojeni da ostatak večeri nismo bili kadri ni na šta da se usredsredimo. nisu je baš cijenili. a tu i tamo bi je obuzeo tako silan jad da joj je noga iskakala iz ležišta. Izgleda da je bila pod utiskom kako nije bezbjedno puštati Majku samu u kupatilo. što bi opet skoro po pravilu imalo za posljedicu iščašenje njenog kuka. Čvrsto ubijeđena da nikad više neće vidjeti Majku. pošto su njeni obožavaoci stizali u tolikom broju da je Majka bila primorana da hoda uokolo naoružana ogromnim štapom. Sraćko i Povraćko prema Dođi odnosili s prezrivom trpeljivošću. a onda je morala uložiti silan napor kako bi vodila normalan razgovor." "Hajde. kao da nije imala nikakvih problema u šetnji ili kad bi skakutak po verandi loveći loptu sa slonovskim oduševljenjem. objasnio je Lesli. No uveče. Kao prvo. kad bi cijela porodica spokojno sjedila. Dok bismo joj masažom vratili nogu na mjesto. Dodina noga bi redovno sasvim nenadano iskočila iz čašice. ako bi Majka morala ustati i preći preko sobe da uzme knjigu ili cigaretu. Čak je insistirala na tome da bude prisutna dok se Majka kupa. pa je sjedila sva turobna pored kade i zurila u nju s neprijatnim intenzitetom. ali je poslije toga riješila da je ubuduće ne pušta iz vida. "Pa dobro. a ona bi se prevrnula na leđa i ispustila vrisak od kog bismo svi đipili i izgubili kontrolu nad onim što smo radili. Brzo smo otkrili da je Dodo obdarena izuzetno ograničenom inteligencijom. čak i kad bi ona čuvala stražu pred vratima. Nije čudo što je cijela situacija kod Majke uzrokovala osećaj krajnje iznurenosti i divlju . bili su je skloni smatrati dosadnim i beskorisnim dodatkom domaćinstvu sve dok nisu otkrili da posjeduje nenadmašnu i neodoljivo zanosnu odliku: njeno vrijeme za parenje stizalo je sa jednoličnom pravilnošću. Dodo se dala u kuknjavu i geguckanje oko kuće uz žalobno zavijanje. a kad bi se ona tu usadila. Dodo bi je pratila. "Povraća mi se od vas dvojice". jedino je to važno. Majčin povratak pozdravila je nevjero vatno radosno. Dodo bi je se držala čvrsto ko pijan plota. Sasvim rano je zaključila kako je Majka njeno vlasništvo. "Mislim da je htjela reći kako ne treba ići grlom u kopri' ve". Majka ih je uvela u salon u kom se sretni par upravo prepustio strastima. onda bi se zajedno vratile i ponovo sjele. "Nemojte se oko toga svađati. Uvijek je postojala mogućnost tako je valjda mislila da joj Majka pobjegne puzeći niz kanalizaciju. a Dodo bi duboko i sa zadovoljstvom odahnula pri pomisli kako je još jednom osujetila Majčin pokušaj bijega. Kad se sve uzme u obzir. Tako se prikačila uz Majku s postojanošću krpelja i udaljila bi se od nje najviše korak'dva. Dodo bi joj legla uz noge. Unutar njene lobanje bilo je u jednom trenutku mjesta samo za jednu misao. Sama Dodo ispoljavala je dirljivu bezazlenost kad je riječ o činjenicama iz svakodnevnog života.

" "Nešto ću već smisliti". a Sofija je svečano koračala na začelju kolone i nosila carsko kuče na njegovom jastuku. "E to fali tvojoj priredbi. jer ako bi Majka ustala iz stolice. Uzela je u službu služavkinu najmlađu kćerku da nosa kuče umesto Dođe. a Sofija bi podigla jastuk visoko u zrak. ne. Pogledajte samo na šta mu liče roditelji." "Najjednostavnije bi bilo da ga bacimo u vodu". Dodo se silno obeshrabrila što je tako iznenada postala majka. ubjeđivao ju je promuklim glasom. kao da na njemu leži kruna. Na opšte iznenađenje (uključujući i samu Dodo). kuče će izrasti u žirafu".". rekla je Majka. pa je skoro doživjela nervni slom. Sofija bi s puno poštovanja spustila jastuk na pod. Kako grdnja i moljakanje nisu postigli nikakav učinak. s ogromnim jastukom u naručju. Lari ih je prozvao Majčinim Cirkusom. "Malo otmjenosti. Na sjevernom dijelu ostrva ležalo je veliko jezero prijatnog. ja mislim da je ovo apsurdna situacija dozvoljavaš da te jedno pseto prikuje za stolicu. iz tog sjednjenja rodilo se štene čudna. rekla je Margo. gospoja". a mala Sofija završavala je povorku. rekao je Lari. blago izvijenom dinom finog bijelog pijeska. nesretno mladunče visilo joj je iz usta okačeno za glavu. a Dodo bi se bačila na njega i s olakšanjem odahnula. Bila je to duguljasta ravan plitke vode od pola kilometra. na jednom kraju odvojena od mora širokom. Kad bi Majka namjeravala neko vrijeme provesti na jednom mjestu. zahvaljujući kome je izgledala kao oživjela gljiva. na kom je počivalo Dodino neobično potomče. Ali mi uopšte nismo bili svjesni njene psihološke pometnje. Dodo bi uvijek na oprezu ščepala svoje štene i sjela posmatrajući je uznemirenim očima. Čim bi se Majka spremila da krene u drugi dio kuće. pa je slijedila Majku svuda uokolo. Dodo je geguckala za njom. primijetio je Lesli. "Ionako će izrasti u groznu zvijer." "A. Majka je i dalje svake večeri u pet sati vodila svoj čudni karavan u maslinjake. Zatim Majka.glavobolju. odgovorila je Majka dostojanstveno. stresla se i zauzela mjesto u procesiji. s ogromnim slamnatim šeširom. Majka je bila primorana da se veže za spavaću sobu zajedno s Dodom i njenim kučetom. a Majka se ponovo mogla kretati po kući. siroto malo". spremna da se upusti u jurnjavu za njom ako bude neophodno. a mi smo im obroke donosili na tacni. rascviljela grudvica stvorenje koje je imalo majčine vanjske crte i očeve neobične pjege bijele i jarkocrvene boje." "To je moj pas i sjediću koliko hoću ako mi je volja." No. Rješenje problema koje je Majka naposlijetku smislila bi' 10 je stvarno jednostavno. zvonkog imena Antiniotisa jedno od naših omiljenih pribježišta. "Ako se ovo nastavi još neko vrijeme. gospoja! Kace počet vel'ka prectava?" Kupio joj je flašicu sredstva za jačanje kose kako bi mOgla tako je objasnio vršiti eksperimente na Sofiji. uprkos svemu. okružena gustom grivom trske i šaši. u vodu ga nećeš bacati!" uskliknula je Majka s gnušanjem. Svake večeri Majka je išla u šetnju sa psima. pa bi vijugajući krenu' 11 da se bace na sljedeći posao. "Znam. a tijelo mu se klatilo tamoamo dok se Dodo gegala Majci uz pete. kratko bi klimnula glavom. iskolačenih očiju i klateći jezikom. a porodica se neizmjerno zabavljala posmatrajući je kako odmiče niz brijeg. jer se osjećala rastrzanom između želje da ostane na jednom mjestu sa svojim kučetom i potrebe da bude što bliže Majci. "Ne budi tako grozan". je lvi'š? Samo će ti ženiska s bradom unijet otmjenou program. Bazala je od sobe do sobe nalik kakvom istočnjačkom silniku. Dodo je šljapkala za njom. Dodo bi ustala s jastUka. Cijelo jedno jutro provela je tako prije no što smo ustanovili šta smjera. Čak ni to nije bilo najbolje rešenje. Konačno se Dodo riješila na kompromis." "Kako bilo da bilo. pa ju je zadirkivao mučući s prozora: "E'hej. Rodžer bi kao stariji pas vodio procesiju. . pa nek je pokuša pretvoriti u ženu s bradom. rekla je Majka odlučno. "Ali koliko dugo? Ovo može potrajati mjesecima. Izgleda da je Dodo bila sasvim zadovoljna tim aranžmanom. a štene teglila u zubima. "Ali šta da radim? Ona ga zgrabi čim me vidi kako samo pripaljujem cigaretu. a za njim su išli Sraćko i Povraćko. stežući u jednoj ruci veliki ašov kojim će iskopati sve zanimljive divlje biljke na koje naiđe. "Siroto malo. isplaženog jezika i razroka od napora. Majka bi provirila preko naočala ne bi li se uvjerila kako je kolona spremna.

pa sam morao da. veliki peškir i flašu losiona za sunčanje.. je ltako. Pa ti sad biraj. Margo je bila možda najjednostavnije opremljena nosila je kupaći kostim. rekao je Lesli.. Međutim. rekao je Teodor. "E... imalo istine." "E pa. bio sam prisiljen da napustim dvoranu." .... Znaš da pati od drumske bolesti.Teodor je uvijek išao s nama kad bismo posjećivali to jezero.. Ja patim čak od. pošto je lovina šuškala posvud u šumi od trske. devetnaest. dušo. "Ama zašto. koje bi jednom godišnje izbacile na površinu gusto zeleno lišće i bijele cvjetove.. čudne. Teodoru će biti muka." "Nisam znala da patite od morske bolesti. bezoblične lukovice zakopane u pijesku. dušo. Nedugo nakon što je Dodo postala majka Teodor nas je obavijestio kako se bliži sezona ljiljana. Ne mogu je ostaviti samu. rekla je Majka. "E. Smatram da je to veliki hendikep. Ubrzo smo otkrili da je sve znatno komplikovanije jer sa sobom vodimo majku koja doji. rekla je Majka glasno i bijesno." "Eto ti!" uzviknula je Majka srdito. znate. "Čuo sam to i ranije. praznim košarama za biljke i raznoraznim baštenskim alatljikama da iskopa ono što nađe. Stvarno te molim da se ne prepireš sa mnom dok štrikam. rekla je Margo. hmm." "Pa dobro." "Nećeš valjda. naši izleti na Antiniotisu uveliko su bili u duhu velikih svjetskih ekspedicija. ne bih mogao baš sa sigurnošću tvrditi".. to ne bih znao reći." "A otkud znaš da neće patiti od morske bolesti?" upitao je Lari sa zanimanjem. "A šta kao to dokazuje?" upitao je zbunjeno.. nekoliko puta sam bio u kinu kad su prikazivali filmove o brodovima na uzburkanom moru.. "Nažalost". meni je uvijek muka u čamcu". a ionako ne bi bilo dovoljno mjesta za sve. pobunio se Lari. "Ali moraću. Dođi će biti muka." Lari ga je tupo pogledao.. jer smo on i ja nalazili bogato polje iStraživanja po barama. hmm.. Teodore?" "Pa.. "Ljudi koji pate od drumske bolesti ne pate od morske bolesti". Staviše. znaš kakva je. Majka bi se natovarila korpama punim hrane. no ima li tu. a ako idemo čamcem. hmm. jer će Dođi biti muka. rekao je Lari.. dvadeset". pa čamcem se ide dvaput duže".. "To je bapska priča." "Najjednostavnije bi bilo da se podijelimo".. i to u sezoni ljiljana.. jednostavno je objasnio Teodor. Kad se uzme u obzir sva oprema. ali po ovakvom vremenu more će biti sasvim mirno. dušo. voditi tu nakazu?" upitao je Lari užasnut.. "Ako idemo kolima. "Polovina može ići čamcem. Uvijek smo u to doba posjećivali jezero. "Sedamnaest. tako je. Dabogda me grom spalio ako ću se vozikati po okolini i izgledati kao da sam maloprije poharao pansion za otmjene džukce. vidiš da brojim. A sad se smiri. "Ne možemo kolima. "Ovog puta moraćemo ići čamcem". rekla je Majka mršteći se na zapetljanu mustru džempera koji je štrikala. Jedino znam da barem dosad meni nikad nije bilo muka u kolima. ja u to ne vjerujem"." "Ona ne može putovati kolima. klot... pa se dina pretvarala u glečer cvijeća. lb ti pokušavam objasniti." "Ali besmisleno je. započeo je Lari ozlojeđeno. pa ovo je sjajno!" rekao je Lari. nažalost. jarcima i močvarnim rupčagama oko obale jezera.. najmanjeg ljuljanja. Teodore". "Pa eto. a mi smo se počeli pripremati za izlet na Antiniotisu. "Besmisleno je ići najdužim mogućim putem samo zato što Dodo povraća čim vidi automobil. u izvjesno doba godine jezero je bilo najljepse.. Lesli je obavezno nosio cijeli arsenal pušaka. rastumačila je Majka. jer je iskustvo bilo nezaboravno. osamnaest... "Ah. a druga polovina kolima.". pa mislim da neće smetati".. rekao je Teodor nepristrasno. Glatka oblina pješčane dine što se pružala između morskog zaliva i jezera bilo je jedino mjesto na cijelom otoku gdje su rasli morski ljiljani. frket. a Lari je insistirao na tome da ponese ogroman harpun. klateći se na vrhovima prstiju." "Kao da su te anđeli nadahnuli!" uskliknula je Majka. onda iznajmi posebna kola za nju.. pa bi satima stajao u potoku koji je spajao jezero s morem i upinjao se da proburazi krupnu ribu što je ondje plivala. "Zbog tebe sam pogriješila u brojanju.. "kod mene uopšte nema nikakve razlike. klot. "Riješili smo problem..

a onda su Morž i TuluzaDebelguza zaokrenuli u široki plavi zaliv koji je ležao pred ulazom u jezero. pa je bilo nemoguće ići kolima. a vino doneseno iz mora. Lari nije uzeo u obzir nešto jako važno: vodenu brazdu koju je Morž ostavljao za sobom. a Lesli bi isto učinio na svojoj strani. izgladnjeli. otkaskao kroz šiblje na suprotnoj strani jezera. to je nakratko odjeknulo među stijenjem. Kriva linija biserno bijelog pijeska isticala se naspram velike dine prekrivene ljiljanima. odjeven samo u donje rublje i s izgledom mračnog. Margo i ja preuzeli smo njihova mjesta u TuluziDebelguzi. Motor je posljednji put zafrfljao. znoj mu se potocima slivao niz izbrazdano lice i u blistavim kapima padao u gusto krzno crnih dlaka na prsima. a Teodor i ja s epruvetama i flašicama koje su svjetlucale od sićušnog života. dlakavog preistOrijskog čovjeka. prepelicama. onako zdepast. Vatra je plamtjela. Lari je svoj dio ponjave povukao uz dinu. Otisnuli smo se u sedefnu zoru koja je predskazivala tOpao dan bez daška vjetra i mirno more. Odmah do njega Spiro je čučao pored vatre. Ili ćemo svi ići morskim putem ili nikako. jarebicama. psima. Margo se otmjeno prućila na suncu i ljupko birkala iz hrpe voća i povrća. svako je odlutao za svojim poslom. a brada mu se vrtjela tamoamo dok je sporo i promišljeno žvakao. dok smo Teodor i ja gacali i bazali između barica i potočića kao par pohlepnih čaplji. a Spiro. težak miomiris koji predstavlja pn> čišćenu suštinu ljeta.Međutim. hrana je bila nagomilana po ponjavama. Morali smo ih sve premjestiti u Morža i poslagati da leže jedno pored drugog. jer smo otkrili da je put za Antiniotisu blokiran manjim odronom zemlje. Iznijeli smo opremu na obalu i rasporedili je po bijelom pijesku. Majka je povela svoju procesiju u kratku šetnju. Teodor i ja izvlačili smo slamku s Leslijem koju ćemo stranu jezera dobiti. Lesli bi. koji se i dalje držao što je mogao bliže ivici čamca i zurio u svoje čizme. okrenuli bismo se i vratili vlastitim tragom. njihali su ih blagi. Kad smo jednom slučajno stali i pustili da TuluzaDebelguza doskakuće do nas. Došlo je vrijeme ručka pa smo se svi. okružen bijelim trubicama ljiljana. a onda zamro. jer je buka motora gušila Majcine izbezumljene pozive u pomoć. Morž je plovio mnogo sporije. pridizao je u zrak i ponovo spuštao s potmulim udarcem. Lari je predložio da psi. Jedna velika i izuzetno izobličena maslina označavala je pola puta na obali jezera. To je isključivalo mogućnost da nas nehotice upuca u nekom gustom i zbrkanom trščaku. ali to je bio jedini način da stignemo. a onda se zaputili u suprotnim pravcima. izuzev Teodora. Spirom i Sofijom. a drugom zamišljemo milovao cijevi svog oružja. mršteći se na prozirne vode ispod sebe. Pošto je morao za sobom tegliti oblo korito TuluzeDebelguze. nego i svi ostali. I tako. a mi ostali nakrcali smo se u Morža. morali smo uzeti i TuluzuDebelguzu kao i Marža. svi su se osjećali malo bolje. s trozupcem na gotovs. Obišli smo oko posljednjeg rta od crvenih i zlatnih stijena koje su ležale u valovitim slojevima nalik džinovskim fosiliziranim časopisima ili zarđaloj i pljesnjivoj olupini biblioteke nekog kolosa. Prilično dugo nismo primijetili kakve su posljedice. Lesli je čučao u pijesku s puškom preko butina i jeo ogromnu komadinu hladnog mesa jednom rukom. ugacao u potok koji se iz jezera odliva u more i ondje stajao u vodi do koljena. namreškani talasići. Lesli je stigao s torbom nabubrilom od lovine okrvavljenim zečevima. hiljadama bijelih cvjetova na suncu poput mnoštva rogova od slonovače što dižu usne prema nebu i umjesto muzike proizvode bogat. Lari i Margo su se izvalili u plitku vodu napola usnuli. otkrili smo kako su ne samo Teodor i Dodo bolesni. Sofija. Kad smo se počeli približavati Antiniotisi. a na pitanja odgovarao jednosložnim riječima. uključujući i tako prekaljenog i iskusnog morskog vuka kao što je Rodžer. toplu slatkost koja vas uvijek iznova tjera da duboko. Spiro je. Majka i Dodo su se smjestile pod sjenku velikog kišobrana. Teodor je sjedio uspravan i besprijekoran. dok su mu jata riba jurcala oko nogu. gdje smo ga ostavili da se hladi. naoružana ašovom i korpicom. Kad bismo stigli do nje. L&ri. a pucnjava koja je s vremena na vrijeme odjekivala preko površine vode upozoravala nas je dokle je stigao. problem uopšte nije bio riješen. dok se miomiris ljiljana proširio preko vode da nas pozdravi.udahnete trudeći se da je sačuvate u sebi. šljukama i divljim golubovima. Na nesreću. a onda su naša dva čarriča sa šapatom prišla obali. pa se ispružio cijelom dužinom. a on je iznad plamenova okretao . Kako bismo bili u stanju da se uspješno nosimo s porodicom. Talas se s njegove krme izvijao poput zida od plavog stakla i dostizao maksimalnu visinu baš u trenu kad bi se razbio o široki pramac TuluzeDebelguze. Majka i Teodor putuju u TuluziDebelguzi. okupili na plaži.

kako bi nastavio popodnevni počinak. a oči su mu sijevnule. hmm. "jesam li vam pričao o posljednjoj operi koja je gostovala na Krfu?" Kazali smo ne. a pjevao je nešto sasvim površno i lagano. tokom vijekova. pa su se sljedeće noći scenski radnici sa žarom bacili na posao ne bi li joj obezbijedili prijatno prizemljenje. prije će biti zamka. izvlačenja mozga kroz nos bio nevjerovatno dosjetljiv. ćurlikavu pjesmu. uplašen provalom našeg smijeha. Kad je završio. valjda Strausa". uspjela nekako odšepati kroz svoju ulogu tokom opere sve dok nije stigla do. naravno. raskošno izvaljen između sjajnih cvjetova. izgleda da su scenski radnici zaboravili postaviti nešto ispod zidova na šta će ona aterirati. a onda se vratio. hmm. bolni jauci koji su uslijedili donekle okrnjili utisak da je duboko dolje na stijenama ostao samo smrskan les. između ljiljana se pojavio jedan crvendać i doskakutao prema nama... a onda bi jednog dana moje vjerne gorske vile otkrile kako me nema i za mnom bi ostao samo miomiris. odvukli smo se u hlad obližnjih maslina i pospano kunjali dok je carevala popodnevna vrelina... našušurio prsa i odbiglisao prijatnu. Na kraju... jer je skoro isto uživanje posmatrati Teodora dok pripovijeda kao i slušati samu priču. zauzeo teatralnu pozu ispod njih.. otpjevala posljednju ariju i bacila se u smrt. a potom odlepršao između ljiljana. a gomila golih. još uvijek upola spavajući. Zatim se ponovo uspentrala na bedeme. a oštra. ovog puta su scenski radnici pošto su prvi put slijetalište napravili previše tvrdim otišli u suprotnu kraj . bila malčice uzrujana zbog tog incidenta. rekao je Teodor. u susret svojoj sudbini. otpjevala završnu ariju. S vremena na vrijeme poneko bi ustao. morao je pjevati. sanjivi.. Ostao bih ovdje ležeći zauvijek....." "Ovaj se nagnuo baš kao da se klanja". u posljednjem činu opere junakinja se baca u susret svojoj neizbježnoj sudbini s bedema tvrđave ili. hmm. Došlo je četiri sata i Spiro iz kog je (dotad izvaljenog. "Kad je riječ o operama".. "U Engleskoj je jedan znao provesti cijele sate pored mene dok sam radila u bašti. Zastao je na tričetiri koraka i kritički se zagledao u nas. Baš mi se sviđa kako napušu svoja mala prsa. rekao je Teodor... osvježen. žmirkajući i odlutali u misli. Prve noći junakinja se uzverala na zidine zamka. odjednom je pognuo glavu u naizgled šaljivo uobražen na^ klon. a onda se odvukli niz pijesak do usključalog. završnog prizora. "Bila je to.. Moram priznati da je sam metod.. Pjevačica koja je igrala ulogu glavne junakinje bila je izuzetno. pohotnih gorskih vila trpala bi mi hranu i vino u usta. Kako je zaključio da nam je potrebno malo razonode. hmm. hmm.... a onda se bacila.. prva predstava trebala je biti Toska... Nažalost. pa smo se udobnije smjestili.. "Izvjesno je da su se u Egiptu prilično mučili s preparacijom leševa.. U svakom slučaju. iz petnih žila rte bi li prigušio njene jauke. "Lari. kao što znate.. protezali se i uzdisali. Junakinja je. rekao je Teodor oduševljeno. znale. fino razvijena.. na stijene ispod sebe. rastorokanog čajnika... hmm. odgegao se do mora i bućnuo u plićak na nekoliko trenutaka. "Moram reći da je.. znate. je ltako?" upitao je Lari. kad je onako napuhao prsa izgledao u velikoj mjeri kao. rekla je Majka. složio se Lari." "Izvlačili su ga kroz nozdrve nekakvim kukama." "Tako je.improvizovani ražanj od maslinovog drveta na koji je natakao sedam debelih šljuka. Dok smo čučali sa šoljicama u rukama. Mi smo se budili postepeno. donekle izmučenog izgleda. sasvim prirodno. postao bih balzamovan ovim miomirisom. Bi li se neko potrudio da mi dobaci jednu od onih smokvi koje tako ukusno izgledaju?" "Pročitao sam jednu izuzetno zanimljivu knjigu o balzamovanju". znate. onako ogromnog i oklembešenog) žuborilo hrkanje frkćući je došao sebi i odgegao niz plažu da ponovo zapali vatru za čaj. Nažalost.. niz zidine. skočio je do mjesta gde je par ljiljana oblikovao prekrasan luk..." Poslije ručka.. kao što obično i jesu.. ali je možda bila talijanska. sjajnih prsa i blistavih očiju.. Pjevač koji je upravo u tom trenutku jadikovao zbog njene smrti. nemoj bar dok jedemo. "Stvarno su slatki ovi crvendaći".. "Osjećam kako je ovo mjesto stvoreno za mene. jedna od putujućih opernih družina. nije nam pričao. prilično ugojen operski pjevač. udišući duboko i ravnomjerno. "Božanstveno mjesto!" promumlao je Lari preko zalogaja. umirujuća pjesma cvrčaka izlivala se preko nas. No. Posljedica je bila da su tresak prilikom ateriranja i. Čini mi se da je došla iz Atine. Junakinja je. dušo..

jedan drugom pjevušili o njenoj smrti... Morž je hvatao brzinu i išao uz obalu tegleći za sobom Tuluzu'Debelguzu. pobunio se Lari. da je junakinja potrefila na njih." Poslije čaja Teodor i ja smo se vratili na ivicu jezera i nastavili istraživati sve dok nije postalo previše sjenovito da bismo dobro vidjeli. Ogromna gomila madraca i. l tako." Crvendać. Vatra koju smo naložili. rekao je Teodor i sretno se nasmiješio sebi u bradu. rekao je Teodor s neizmjernim zadovoljstvom. Spiro je u međuvremenu ostima ulovio tri velike ribe. i tek bi ovdjeondje zaplamsala kratkovjekom fosforescentnom iskrom. prestrašio se i ponovo odletio kad smo prasnuli u smijeh. bilo je bogato obrađeno i zeleno od kukuruznog klasja.. recimo. Ljiljani su bili poput snježnog polja na mjesecini. prenijeli stvari do čamaca.. bijela i nježna poput paučine na tamnoj vodi. smokvi i grožđa. čarobno mjesto". bili bunari soli. SEDAMNAESTO POGLAVLJE Šahovska polja Ispod vile. kao što je.. žarila se poput pjege granata sa ivice gde je počinjalo cvijeće. plitkom i svjetlucavom. a. protežući se i zijevajući. hmm. dok su statisti dolje kod. znate. trske i zavjesa od visokog kukuruza. bio sam siguran kako ću moći predahnuti i s kakvim poznanikom proćaskati uz gomilu grožđa ili se naslušati zanimljivih novosti. a onda ispustio duboki urlik. "Mislim da se slažete sa mnom kako je ovo vrlo. složila se Majka. Ako biste išli pravo preko šahovskih polja a da . iza. To je bilo jedno od mojih omiljenih lovišta.. a tamna kulisa od maslina bila je prošarana svjetlima svitaca. UOkvireno kanalima. pa ih je sad pekao na roštilju. dodajući čas listić bijelog luka. Polja šareni kvadratići oivičeni svjetlucavim vodama ležala su poput rastegnute višebojne šahovske table po kojoj su se ovdjeondje kretali šareni likovi seljaka. Svako uredno parče zemlje. Naposlijetku smo. u mračnim sjenkama svici su svjetlucali u letu. More je zavijalo u obalu u prostranom zalivu veličine luke. između mora i niza brežuljaka nad kojima je ona bila podignuta. "Ama ne. koje se naša brazda širila u obliku lepeze. prostirala su se Šahovska Polja. Zatim smo se polako vratili na plažu. a na ravnom tlu duž njegovih ivica ležao je zamršen splet uskih kanala koji su nekad.nost. dok se Lesli baktao oko motora.. gornji dijelovi junakinje su se dvatri puta ukazali iznad bedema na sveopšte zaprepaštenje publike. Tu se moglo sasvim lako zalutali. Mjesec se uzdigao nad planinama i pretvorio ljiljane u srebro. a onda u pa uzi. Sove su se stale skladno javljati iz drveća. još jednom pogledali Antiniotisu..." Motor je nesigurno zamuckivao. hmm. seoskim porodicama koje su živjele gore u brdima.. i kad god sam prolazio tuda. antici* piraju umjetnost. jer su ti malecki kanali skrivali mnogo raznoraznih stvorenja. jer ako biste zaneseno pojurili za nekim leptirom i s jednog ostrvca prešli na drugo preko pogrešnog drvenog mostića. a onda odskočila uvis.. hmm. krompira.. u vrijeme Mlečana. a njihova magličasta svjetla zelene boje zada palila su se i gasila. "Možda bih morao bilo gde drugdje na svijetu. činjenica da pod bostanom na Jorgosovoj zemlji postoji ševino gnijezdo... koji je za vrijeme priče doskakutao nešto bliže.. Odveslali smo do ulaza u zaliv. bila je toliko elastična. ali ovdje na Krfu one... gdje je vatra koju je Spiro naložio treperila i sijala kao ogromna hrizantema medu avetinjski bijelim ljiljanima. ja sam ubijeđen da ti slobodno vrijeme provodiš izmišljajući ove priče". kod reflektora.. Teodore. "Veličanstveno mjesto". izgazili i utabali prije nego što smo krenuli.. hmm. "Stvarno. Većina tih polja pripadala je mojim prijateljima. ma kakvi". usredsređen i namrgođen. čas kapdvije limuna ili orošak bibera na fino bijelo meso koje se ukazivalo ondje gdje se ugljenisana koža počela Ijuštiti. kako se ono zovu?. kako se kaže. a onda mu dodijelila svoju najvišu akoladu: "Voljela bih da me ovdje sahrane. Sićušno mreškanje valova hitalo je preko mora obasjanog mjesečinom i s olakšanjem odisalo kad bi konačno stiglo do obale. onih opruga za krevet. mogli ste se zateći kako lutate tamO'amo i pokušavate se snaći u zbunjujućem lavirintu smokava.. da. osim na mjestima gdje su ih titravi plamenovi osvjetljavali ružičastim rumenilom.

a onda ih je izbrisao hor cvrčaka od čije je pjesme zrak treperio. gdje su živjele dvije svinje koje su se sa zvučnim užitkom valjale u moru ljepljivog blata. ali sam znao da neće imati ništa protiv. sa žućkastosmeđim linijama kao kod srne. Još jednom ću pokušati da ulovim Matorog Bućka. bijelim i mekim pod nogama kao pufha za puder. alpski očalar i čigra bili su raštrkani svuda uokolo u malim blebetavim grupama na ivici mora. da vas ne skreću na sporedni kolosijek barske kornjače koje klize niz blatnjave obale i bućkaju u vodu ili vas ne poremeti iznenadni krckavi zuj kakvog vilinog konjica koji bi sunuo pored vas. Ceri!. Kad biste ga stisnuli. Strašno su se naljutile na Sraćka koji je dopuzao do njih dok su bile zanesene u razgovor i nakon što ih je onjušio. Bili su to čarobni nizovi puni raznobojnih morskih algi. To je bila zemlja morskih ptica: šljuka. pluta sa ribarskih mreža koje je izgledalo kao da se može jesti nalik komadima bogatog voćnog kolača parčića stakla od flaša koje su plima i pijesak izglancali i izrezbarili u prozirne draguIje. Na sljedećoj okuci upustio sam se u žustru prepirku sa dvije debele seoske gospoje koje su na glavama vješto balansirale korpe s voćem. izgubivši sve šare koje je mogao imati u davnoj mladosti. a kako sam ga ostavio na miru cijelih deset dana. produžio sam niz put. Savarake su se za mnom derale "Ceri!. Svađa oko toga ko je kriv srećno nas je zaokupila punih deset minuta. mekan i bez košpice.. gdje mogu sjesti i izmijenjati sa njim posljednje tračeve dok jedemo lubenicu ili koji krupni šipak. konačno biste stigli do mjesta gdje su se kanali širili i nestajali u hektarima pješčanog tla. otisnuo sam se nizbrdo sa psima. Išli smo putem. zastao sam za tren na Takisovom parčetu zemlje kako bih probao njegovo grožđe. Bio je krupniji od svih barskih kornjača koje sam ikad vidio i tako star da su njegov otrcani oklop i naborana koža potpuno pocrnjeli. mrežu i korpicu za Matorog Bućka ako ga uhvatim. uznjihanoj stražnjici.. a zatim su kad su vidjele kako se ne okrećem udarile u podsmijevanje i cerekanje i počele ispuštati nepristojne zvuke. uginulih morskih igli. zaključio sam da je krajnje vrijeme da krenem u još jedan napad. a onda ih snažno okrenuli u suprotnim pravcima. a onda se nagnuo preko grubog svinjca sklepanog od maslinovih grana. presjeći ću preko do mora da se najedem čančica i malo plivam. no usprkos svojim godinama. cjelokupni sadržaj. briznuo bi vam u . sivih. Ja sam.. uobličenog u bezbrojne fine nabore nastale prethodne noći od plime i oseke. a onda natrag kući preko Petrosove zemlje. njihov sadržaj. sve dok nismo bili tako daleko jedni od drugih da se više nismo mogli čuti ni shvatiti vrijednost međusobnih uvreda. punog zrna i slatkog mošusnog ukusa. Njihovi hrapavi glasovi gubili su se dok smo ulazili u maslinjake. Presjekavši preko prva tri polja. a zatim se nastavila i kad sam produžio niz put. toplim. Njega nije bilo u blizini. Čvrsto sam riješio da postane moj. Matori Bućko je bila velika. tu ste mogli ugacati u plićak i uloviti debele. prozirne račiće koji su onako sirovi bili ukusni kao grožđe.. bio je strašno prepreden i hitar i kako god bih mu se oprezno prišunjao dok je spavao na muljevitoj obali. pošto nisam imao ništa pametnije za raditi.vam prijatelji ne odvraćaju pažnju. ili biste nožnim palcem mogli iskopati rebrastu čančicu nalik orahu. noge bi mu izbezumljeno za mlatarale. Tu su dugi vijugavi nizovi naplavina obilježavali polagano povlačenje mora. ostrigar. i onih vižljastih. Ako biste ogladnjeli. Noseći torbu s flašicama i kutijama. mada malo gumenast. Matori Bućko mi je davno zapeo za oko." glasom punim očaja i preklinjanja. riješio sam da povedem pse i posjetim polja. opravdao je svoje ime po njihovim suknjama i nogama.. Zastao sam kod Janisovog bunara da se napijem vode. školjki bodljikavih kao ježevi i drugih glatkih i ovalnih i nježno ružičastih koje su ličile na nokte kakve utopljene boginje. tamo gdje su dugi namreškani valovi jurili prema kopnu i razbijali se u dugim izvijenim grivnama oko malih grba pijeska. Ceri!. Grožđe je bilo sitno. naravno. Nakon što sam ih duboko i s uživanjem onjušio i pljesnuo onu krupniju po prljavoj. drevna barska kornjača koja je živjela u jednom od kanala. Jednog popodneva. Kad biste uzeli dva komada i prislonili ih ljušturom o ljušturu. i onih crnih s gustim zlatnim pjegama ne većim od glave pribadače. u međuvremenu ulovio mnoštvo barskih kornjača. a zatim bi kliznuo niz blatnjavu padinu i bućnuo u vodu kao da ste porinuli u more debeli čamac za spašavanje. Već cijeli mjesec ili duže pokušavao sam ga uloviti. on bi se uvijek u odsudnom trenutku probudio. međutim. bio je mliječan i izvrstan za jelo.. uredno bi otvorile jedna drugu.

kad sam to uradio. spremao sam se da opomenem pse na neophodnost apsolutne tišine. Dok smo se približavali. palo mi je na pamet kako bi najprostije bilo da je napipam nožnim prstima (što sam činio kad sam tražio čančice) i. on se uvio u zamršen čvor i razjapivši ružičaste čeljusti siknuo na mene.usta. Taman što sam prokleo zlu sreću. Voda je bila neprozirna. nemalo sam se . ali se pojavio problem: kako da uhvatim dvije zmije jednim štapom? Dok sam razmišljao o tome. sve dok nisam mogao odšarafiti ručku. Pitajući se šta bi to moglo biti. cviljeli su od uzbuđenja. koje je skoro nado mjestilo gubitak Matorog Bućka. a u mislima sam se pokušavao prisjetiti svih masnih psovki kojima ću ih obasuti. Odjednom sam ispod noge osjetio sklisko tijelo. jedna je riješila problem za mene tako što se bez žurbe razmotala i kliznula u vodu čisto kao oštrica noža. na moje iznenađenje. nastala je pauza. ali su one bile tako hitri i vješti plivači da mi nijednom nije pošlo za rukom da im se dovoljno približim. Sad su psi pronašli taj lijepi par kako se izležava na suncu što bi rekli. Njihovo kevtanje zamrlo je u daljini. a zmija zakopana u dublji sloj žitkog blata. Divlje lajući. a Rodžer je zadigao gornju usnu u zadovoljnom kezu što sam došao da ispitam šta su otkrili. a znao sam da će ondje ostati sve dok ne zaključi da sam otišao. a onda su zalajali u horu. zmija se ukopala na dnu. Pokrećući stopala polako i pažljivo kroz pomičnu zavjesu od mulja. Polako sam skidao mrežu za leptirove s ramena. uskovitlanim oblacima. Sjeo sam da sačekam pse. imao sam štap kojim ću ih uhvatiti. ali sam osjećao tijelo gmizavca kako žestoko mlatara tamoamo. dojurili su mi u susret poskakujući repovi su im mlatarali. posmatrao sam razdraženo kako se njena lelujava dužina stapa s odbljeskom vode. jednoličnim lavežom u pravilnim razmacima. Nastao je trenutak pometnje kad sam potonuo ispod tamnih voda. osjetio sam kako mi se žitki mulj. uši i usta. a onda sam dugo pljuvao da oslobodim usne i zube finog. Kad sam se konačno uspravio na noge i okrenuo ne bih li izgacao na obalu. a onda se pomjerilo nešto što mi se učinilo kao korjenčić i preda mnom su se ukazale dvije debele mrke vodene zmije. njihove glave u obliku asova posmatrale su me bezličnim srebrnastim očima. No. što je značilo da su nešto otkrili. Posvetio sam pažnju njenom partneru. usplamtio sam od likovanja. a zatim se pripremio da ulovim i drugu zmiju. Nježno sam ga spustio u korpu. sjeo sam u kanal i uhvatio zmiju oko vrata prije no što dođe sebi i ugrize me. Čvrsto sam ga zgrabio oko vrata kažiprstom i palcem. Dahćući i pijuckajući pod slojem blata. cijedi između prstiju i mili uz noge. Nakon što su izvršili svoju dužnost pronašavši ta stvorenja i doveli me do njih. zrnastog sloja koji ih je prekrivao. Misleći da sam je izgubio. gdje su sjedili i sa zanimanjem me posmatrali. poslije čega smo se uputili ivicom kanala prema mjestu gdje je Matori Bućko najviše volio da se kliže. a dva sam stavio u torbu za slučaj da nam se prohtije još. Sišao sam malo niz obalu i gurnuo ručku mreže u kanal da provjerim dubinu i otkrio da nešto više od pola metra vode leži na gotovo metar debelom sloju mekog. kad je ogroman zeleni gušter sunuo iz žitnog polja i šmugnuo dalje. a glib mi se ključajući zalijepio za oči. strasno isprepletene u travi. drhtavog mulja. Skinuo sam sandale i spustio se u mlaku vodu. da se hitro bacim na nju. Uz pobjednički poklič bacio sam se cijelim tijelom preko nje. Bilo je to uzbudljivo otkriće. oni se nisu vraćali. čvrsto stisnuto u mojoj lijevoj ruci. a on mi se oklembesio u ruci dok sam mu gladio lijepi bijeli stomak i mrka leđa na kojima su krljušti bile blago pridignute kao površina jelove šišarke. na površini vode je ostalo samo nekoliko namreškanih talasića koji su se blago širili i davali mi na znanje da je do maločas bio tu. Dok sam stigao do blatnjavog klizališta Matorog Bućka. kad zmija sunu na površinu ni pun metar od mene i vijugavo zapliva preko vode. Psi i ja smo pojeli četiri grozda. U početku nisam mogao vidjeti šta ih je toliko uzbudilo. zagnjurio sam ruke do laktova u vodu i zagrabio. probijao sam se prema mjestu gdje je moj plijen ležao skriven. mek poput pepela. Prsti su mi se sklopili samo oko blata koje je kliznulo između njih i otplovilo u sporim. psi su se dali u pomaman galop. pa sam ga štapom pritisnuo o svježu travu. samo dođi i uzmi. A onda sam se oduševio kad sam vidio kako se stub mulja polako uzdiže kroz vodu i poput ruže širi po površini. psi su se povukli na bezbjednu udaljenost (jer nisu imali povjerenja u gmizavce). požurio sam za njima. Našao sam ih zbijene u polukrugu oko gomile travnatog busenja na ivici vode. Dugo sam već čekao da ulovim neku od tih zmija. Dva velika crna oblaka rascvjetala su mi se oko butina i zaplovila preko kanala. a među prstima vam je ostajala iscijeđena koža. kad utvrdim gdje se nalazi.

A ja ga do tada još ništa nisam pitao. možeš se poslužiti. nisu to činili na neprijatan način i nisu imali nikakvog drugog motiva do prijateljske znatiželje.. 'Uesi li ti stranac?" upitao je i udahnuo dim duboko i s neizmjernim zadovoljstvom. a ako jeste. Očekivao sam da mi pridošlica održi lekciju o smrtnoj opasnosti koja vreba od bezopasnih vodenih zmija i o pogibelji kojoj se izlažem rukujući njima. još nisam te sreće". Rekao sam da pretpostavljam kako su ga upravo pustili na slobodu. Bio je to onizak. a kad smo izišli na pijesak. neznanac je izvadio duhan i smotao cigaretu zatupastim. na moje iznenađenje. za čim je trebalo uslijediti vješto unakrsno ispitivanje o tome zašto boravimo na Krfij. nego je sjedio i otpuhivao fine trake dima u nebo i zurio oko sebe sanjalačkim plavim očima. psi su skočili na noge. Kuda ti ideš?" Odgovorio sam kako ću i ja do mora. "U čamcu imam punu korpu čančica. mrkim prstima. Najviše iz učtivosti. To sam mu i rekao. a onda se dao na posao da ubacim i drugu zmiju u korpu trudeći se da mi prva ne pobjegne. rekao je. "Baš tako.. ali. podsmješljivih usta. koja se dotad sastojala od pasa. ne. broju i godinama članova moje porodice. on nije progovorio ni riječi. Nije mi bio poznat. dubokim glasom. Posmatrao me ozbiljno dok sam bauljao uz obalu. Međutim. složio se on i sagnuo da pomiluje Rodžera koji je kaskao pored njega." Šutke smo prošli kroz polja. odgovorio je. Ustao sam i prebacio preko ramena torbu i mrežu. a onda se nasmiješio.. ovaj je čovjek izgledao zadovoljan mojim odgovorom i nije pitao ništa više. Učtivo sam mu uzvratio pozdrav. "Tačno tako". Nosio je plavu pamučnu košulju koju je sunce pobijelilo i izblijedilo do boje nezaboravka i ostarjele sive flanelske pantalone. To je bio uobičajen postupak seljaka. na njemu nije živio niko osim robijaša i čuvara. "Idem s tobom". oprao sam ruke i izvukao grožđe koje sam kraducnuo iz Takisovog vinograda. jer je ostrvo bilo mjesni zatvor. s uživanjem sisali zrna. ja sam dobar robijaš. šaljivog treptaja s finim. rekao je i pokazao cigaretom. Imaju u mene povjerenja jer ne pravim probleme. sa brda". Ja sam robijaš. o poslu kojim se bave i o njihovim planovima za budućnost. ali mu je lice bilo sasvim ozbiljno. nasmiješio se.. ondje mi je kuća. ali sad boravim na Vidu. Noktom sam izgrebao zanimljivu šaru u oklopu od sivog blata koji mi je tvrdnuo na butini i zaključio kako moram sići do mora i oprati i sebe i odijelo prije nego se vra tim kući. stresli se i zijevnuli. već me samo posmatrao sa zanimanjem dok sam u korpu trpao gmizavca koji se grčio. S velikom prostodušnošću i iskrenošću povjerili bi vam vlastite lične stvari i uvrijedili bi se ako ne biste uzvratili ravnom mjerom. do mora". upitao sam čovjeka kud ide. pa smo sjedili bez riječi i zvučno. Imao je krupne. "Odande. Ali. pokazao mi je siluetu jednog čamca u daljini. "Imam odležati još dvije godine. upitao sam ga je li ribar. Kad je i posljednja grožđana koža bućnula u kanal. na moje iznenađenje. jer je Vido sićušni otočić što leži ispred grada Krfa. "Hoću reći. "Ne. sitnim borama u uglovima.iznenadio kad sam otkrio da je moja publika." Taj odgovor me zbunio. "Zdrav mi bio". Čovjek je prihvatio polovinu. pa sam pret postavio da je ribar iz nekog sela dolje niz obalu. Kratak nos nalik jastrebovom kljunu izvijao se iznad širokih. odakle je. prvo da se operem. Ovakvima kao ja kojima mogu vjerovati dozvoljavaju da naprave čamac i odu kući . a poslije da ulovim koju čančicu za jelo. To pokazuje kako se zanimate za nekoga. koji se udobno izvalio na stranu s namreškanom suknjicom talasića oko krme. znaš. "Idem dolje." Pomislio sam kako se šali i oštro ga pogledao. rekao je prijatnim. Nakon što sam to obavio. dežmekast individuum iznad čijeg se mrkog lica kao slama nakostriješila kratko podšišana plava kosa boje duhana. Ako hoćeš. a koliko sam znao. seljačko pristojno ponašanje zahtijevalo je da se nešto pita. intenzivno plave oči prijatnog. uvećana tihim dolaskom jednog čovjeka koji je udobno čučao i posmatrao me s mješavinom zanimanja i razonode. Zatim sam sačekao neizbježno pitanje o polu. "do mog čamca. Na kraju krajeva. Dok smo išli prema njemu. ustao i protegao se. Odgovorio sam da sam Englez i da moja porodica živi u vili gore u brdima.

po mom mišljenju.. "Trebaće ti dosta ribe za njega". sa žutom nogom sapetom za sjedište. Istina. Sad je kao velika patka". što je mogao biti znak neprihvatanja ili slaganja. uhvatio galebov kljun među prste i blago ga pretresao. malo otvorio kljun. iznenađen što je tako krupna ptica laka kao perce. Zudno sam koraknuo naprijed i pružio ruku prema njegovim širokim. Da se čovjek slučajno ne bi predomislio. jer sam već položio ruku na ptičija leđa i nježno prelazio prstima preko svilenkastog perja. Htio sam ga jednog vikenda prenijeti u Albaniju i ostaviti ondje. širokim leđima i moćnim krilima crnim kao gar. žurno sam se svukao. Čovjek se sagnuo i ispod klupice izvukao veliku korpu. dugim kukastim kljunom i divljim očima žutim kao proljetni šafran. "Proljetos sam otplovio u Albaniju i probao nahvatati nešto zečeva. Dolazi kad ga zovneš. pomalo zlobnog anđela. sve je bilo prosto ko pasulj. Zar on ne želi pticu? upitao sam. Nijedan robijaš ni čuvar ga ne voli. "Sviđaju ti se?" Osjetio sam kako je to potcjenjivanje mojih osjećanja. Nije mi bilo ni na kraj pameti kako je takav postupak neobičan. a tamna dužica njegovog oka skupila se od iznenađenja." Zagnjurio sam prste u kovrdžava bijela pera na galebovom vratu i nježno mu počešao glavu pognutu naprijed. Jedva sam mogao povjerovati rođenim ušima. No. istresao iz odjeće sve sasušeno blato koje sam mogao i na brzinu se okupao u plićaku. Pokušao sam da ga pustim. a ja sam sve vrijeme posmatrao pticu. sjedio je ogroman galeb crnih leđa koji me posmatrao podrugljivim žutim očima. On je kavgadžija!" uzviknuo je čovjek žustro. do vrha je bila puna krupnih debelih čančica koje su melodično zveckale. oštro zakriještao. "Vjerovatno mu se dopadaš. Toliko sam se uzbudio da ni trenutka nisam pomislio kako će porodica dočekati dolazak jedne ptice velike kao guska s kljunom oštrim poput brijača. "Ama prirastao mi je za srce". odgovorio je čovjek i zamišljeno se zagledao u galeba. kad stigosmo do njegovog čamca. "Ali on jede više nego što mu mogu naloviti. Prodao bih dušu đavolu za takvog galeba." Siguran da ga želim? Pa to je kao da mi neko nudi živog anđela.preko vikenda. Ponovo sam se obukao. oko osam. ej?" Kad mu se tako obratio. Pucao sam od radoznalosti da saznam kakav je zločin počinio i baš sam smislio kako da ga pristojno ispitam. rekao je čovjek nehajno i pokazao palcem na pticu. bio je vrijedan divljenja. "Htio bi jednog?" upitao je iznenađen. "Ja. Bio je mali i paperjast kao jagnje. tamnim leđima. slobodno ga uzmi." Čuvši svoje ime. Galeb se šćućurio. Neštedimice sam zahvaljivao na čudesnom poklonu. a njegove žute oči su postale sanjive. možemo mu dosta nahvatati. opčinjen njenim snježnobijelim grudima i glavom. Progutao sam posljednju čančicu. uzmi ga ako ga želiš". a na Krfu je sve moguće. "Debela jedna patko. dometnuo je čovjek. ako si sigUran da ga želiš. ću se ujutro." Naravno. Znao sam da iz engleskih zatvora ne puštaju kući preko vikenda. rekao je čovjek i sjetno se zagledao u galeba. ružna patko. pa sam ga našao u gnijezdu. "Pa dobro. a tako je opak da grize svakoga. grizava patketino. "Polako. a u njemu se ukazalo nešto što mi je sve druge misli istjeralo iz glave. podigao galeba i dao mi ga. galeb je otvorio jedno oko i hrapavo." . Bilo je nevjerovatno da neko posjeduje tako prekrasno stvorenje i da ga tako bezbrižno pokloni. Čovjek je odriješio uzicu. 'Ka ga zovem Aleko. Od velikih stopala s opnom za plivanje pa do vrha kljuna. primijetio je čovjek. ako nije predaleko. Moram se vratiti rano u ponedjeljak. Sjedili smo u čamcu i jeli školjke. stegnuo sam ga pod ruku. "Sveti Spiridone!" uskliknuo je čovjek zapanjen. ali anđela sa najljepšim krilima na svijetu. Nikad ga dosad niko nije pipnuo a da ga nije ugrizao. ali je bio toliko zaprepašten mojom drskošću da ništa nije učinio. pazi. ali ovo je Krf. Aleko je divlje zatapšao nogama i pogledao me u lice ispitivačkim žutim očima. Ako hoćeš sa mnom.. izvesti na more. "On zna kako se zove". ali on neće da ode stalno mi se vraća. obrisao ruke o čamac i upitao čovjeka bi li sljedećeg proljeća mogao meni nabaviti galebovo ptice. zviznuo psima i pripremio se da svoju premiju ponesem kući. Na krmi. Njegovo upozorenje stiglo je kasno. pošto mi je objasnio cijelu stvar. Upitao sam čovjeka gdje je ulovio tu veličanstvenu pticu.

Jedini znak života bile su dužice u njegovim očima. Kosti se uzventrao u čamac i uzeo vesla. a ja sam se odjednom nečeg sjetio. Ležao je ondje. a sitna mreža. Ostali dio putovanja Aleko je neprekidno ispuštao divlje. pridavljene krike koji su probijali uši. meka trava za sjedenje. Ubio sam svoju ženu. predložio svojoj grupi da se uhvatimo u koštac s posljednjom fazom putovanja. Kljun mu je tako munjevito sunuo prema meni da ga nisam stigao izbjeći precizno je pogodio ruku koja mu se približavala. "U zdravlje". Zaskočio sam ga prije nego što je imao vremena da dođe sebi od šoka i rukom mu ščepao kljun. zamotao ga u nju. nisam bio spreman da trpim nikakve budalaštine dok ga nosim do vile. "Kosti Panopulos. čamac je sa šapatom kliznuo preko pijeska u vodu. Zgrabio sam mrežu za leptirove i vješto je nabacio preko njega i. na njegovo zaprepaštenje. a iz pola pedlja duge posjekotine obilato je šikljala krv. Aleko je izgledao toliko uobražen i zadovoljan svojim napadom da sam izgubio strpljenje. Sto sam nehajnije mogao upitao sam ga kako se zove i zašto je u zatvoru. "Zovem se Kosti". koje bi se uzbuđeno proširile i suzile kad god bi se neki od pasa mrdnuo. viknuo je. "Je \to orao?" Nedostatak ornitološkog obrazovanja kod moje porodice uvijek me silno ozlojeđivao. ali je Aleko našušurio perje tako da je zašuškalo kao suho lišće i sav se stresao pri samoj pomisli na put. rekao je. stajao je nasred sobe s maramicom još uvijek vezanom oko kljuna i goropadno trubio. pod ruku. bila čvrsto vezana za tijelo. spakovan kao za tržnicu. Čovjek se navalio na kljun čamca kako bi ga otisnuo. spustio Aleka na pod i počeo ga razmotavati. talasića propela se i liznula krmu kao što čine uzbuđeni kucici. pa zašto onda da idemo odavde da bi me ti vucarao po okolini na način neudoban i nedostojanstven? Neko vrijeme sam ga moljakao i kad mi se učinilo da se primirio. hraniti?" upitala je Majka. ponovo sam ga pokušao podići. Sijevnuo je očima na mene. na što bi se on pobunio snažnim kriještanjem. tako da su mu b> la. teška i snažna kao mlatilo. hrapav krik i podigao krila iznad leđa u pozu koju obično imaju anđeli na nadgrobnim spomenicima. Ubrzo sam. Galama je natjerala Majku i Margo da dojure iz kuhinje. za ime svijeta. Zglobovi su mi pomodrili i boljeli me. Zaključio sam kako sam pogrešno procijenio Aleka. Učinilo mi se kao da me raspalio ćuskijom. 'Uao. a i voda je blizu. nije imao namjeru nastaviti za njega očigledno zamorno i nepotrebno putovanje. pa sam odlučio da se odmorimo. tu je hlad. Aleko je sjedio do mene nepomičan kao izrezbaren u drvetu i netremice posmatrao pse. kad smo stigli kući. stegao svoju dragocjenu pticu pod ruku i počeo se vući natrag preko pijeska. Očito mu ni najmanje nije bilo po volji da ga kao staru vreću nosam uokolo pod rukom i razbarušujem mu krila." Nalegao je na kljun čamca i gurnuo iz sve snage. a čamac je hitro skoro ovlaš kliznuo preko bistrih voda. Odlazak kući oduzeo mi je prilično vremena. kako ogromna ptica!" uzviknula je Margo. "Do sutra. jer se činilo da postaje sve teži i teži. a onda sam skinuo košulju i uvio je oko njega. Ovog puta nije ostavio ni najmanje sumnje o želji da ostane gdje jeste. On mi se milo osmijehnuo preko ramena. kako ćemo ga. 'Uede li ribu?" . oslobođen moje košulje. Osorno sam objasnio kako to nije nikakav orao nego galeb crnih leđa i ispričao im kako sam ga dobio.Rekao sam. Zatim sam mu nekoliko puta omotao maramicu oko kljuna i komadom uzice je dobro učvrstio. smjestio Aleka pod ruku i krupnim koracima krenuo kući. Kako sam se sagnuo da ga pođignem. Jarosno sam pokupio svoj pribor. a on je cijelu operaciju popratio hrapavim kricima. Aleko. već bio na rubu živaca. strijeljao me pogledom i ispuštao prigušene krike gnjeva. dušo. a Aleko je s odobravanjem zakrijestao. Predstavljao je balast koji se otromboljivao sve niže i niže dok ne bih bio prisiljen ponovo ga trznuti prema gore. prema šahovskim poljima. Okrenuo sam se." Vesla su melodično zaškripala. Kad me već ubijedio da ga spustim na tako prijatno mjesto. "Ali. tako da sam. "Za ime svijeta. odlično. Dok sam ležao u visokoj travi i mljackao smokve. Traskajući nogama ušao sam u salon. Bili smo negdje na pola puta kroz polja kad sam opazio prigodnu smokvu koja će nam u isti mah pružiti i hladovinu i potporu u prehrambenom smislu. šta je to?" dahnula je Majka. odmoren i osvježen. ispustio prodoran. Psi su poslušno ustali. Njegov pogled kao da je htio reći: zašto da ostavimo ovo mjesto? Evo. Pošto sam već dobio galeba. škljocnuo je kljunom.

To bi bilo čisto ludilo. "E pa. "Čuj ga samo!" uskliknuo je Lari. Pa to bar svi znaju. zapovijedio je Lari. Lari. a ti meni kažeš da ga ne plašim. posavjetovao ga je Lesli. dušo. objasnila je Margo. "Do đavola. Majku mu božiju." "Nije. a Aleko je sjedio i sa . dušo." "Nije." "E svaka ti čast! Monstrum veći od aviona leprša po kuci i napada sve živo." "Ne budi blesav. "Pa to je opštepoznato. svi ti poumiru od kuge ili pomahnitaju ili tako nešto." "Nije nego galeb. ali on je očito bio pod utiskom da ga želim napasti. a onda sam mu. hladno od glave do pete odmjerio pridošlicu. dok nam je probijao uši.) Majka i Margo masirali su Dodo sve dok nije ušutjela. dušo. odmah da si obuzdao tu prokletinju! Hoće da me napadne!" "Samo stoj mirno. "Škrguće zubima!" "Galebovi nemaju zube". "Šta sam vam rekao? Nije proveo u kući ni pet minuta. Ako imaš makar perce ove ptice u kući. (Prim. nečim škrguće. srdito se stresao i dva'tri puta škljocnuo kljunom. šta je to?" "Donio Ceri novu pticu". nego albatros. Ne bih rekla da je opasan. Alekov kljun je sijevnuo i da Dodo nije tog trenutka reagujući na moj očajnički urlik upozorenja okrenula glavu. Pokušao sam ga uhvatiti ne bih li mu skinuo maramicu sa kljuna. skinuo maramicu s kljuna." "Baš pričaš gluposti. što je zvučalo kao prasak korbača." "Samo pričekaj dok se jednog jutra probudiš i ustanoviš da su ti oba oka iskljuvana. njuškica bi joj bila precizno otfikarena. Osim toga. ponekad baš komplikuješ". Geri. prev. U baladi Stari Mornar priča kako je samostrijelom ubio albatrosa za mornare zloslutnu pticu pa bio proklet da na brodu na kom su svi pomrli sam luta morima sve dok. prezrivo zakriještao iz sveg glasa. rekla je Majka. Ovako je postrance primila udarac u glavu. rekao je Lesli virkajući preko Larijevog ramena. primijetio je Lesli." Tog je trenutka Dodo kojoj je uvijek trebalo vremena da uhvati korak s događajima što se brzo odvijaju prvi put primijetila Aleka. smjesta da si uhvatio tu ptičurinu prije nego me obogalji za cijeli život. "Zovi ga natrag". kako bilo da bilo." 11 Aluzija na poemu "Balada o Starom Mornaru" engleskog pjesnika Semjuela Tejlora Kolridža (17721834)." "Stvarno. preplašićeš ga." Uspio sam dopuzati Aleku s leđa i ščepati ga. dao sve od sebe da je nadgalami. oni donose nesreću. Gdje si vidio tolikog galeba? Kažem ti da je ta prokletinja albatroščina. ne možemo zadržati tu stvar u kući. Vidi samo šta se dogodilo Starom Mornaru"." "Pa. pa je glasno i izbezumljeno kričao i trubio kroz maramicu. koji ju je toliko iznenadio da joj je noga istog časa iskočila iz zgloba. a onda je tako žestoko zamlatarao krilima da je ugasio najbližu lampu. a onda. Aleko je. Brekćući i očiju iskolačenih od radoznalosti dogegala se naprijed i onjušila ga. "Gospode Bože!" rekao je Lari. u znak pokore i iskupljenja." "Ne viči. ko to svira u gajde?" oštro je upitao Lari čim je uletio. ti si iza mene. Nećeš mu valjda dozvoliti da ga zadrži. rekao je Lari likujući. Zabacila je glavu i ispustila prodoran vrisak. Svi ćemo morati spavati sa samostrijelima ispod jastuka. Taj svježi izliv njegovog bijesa natjerao je Larija i Leslija da siđu iz svojih soba. Neće ti ništa". a već je iskasapio kuče.Aleko će jesti sve." Aleko je zatoptao nekoliko koraka prema Lariju i ponovo zakriještao na njega. Očito se radi o jako opasnoj zvijeri. rekao je Lari." "To je paun. "Geri." "Otkud nesreću?" upitala je Majka. paunovi donose nesreću. "Meni izgleda sasvim pitomo. užurbano ustuknuo i bubnuo u Leslija. rekao sam s puno nade. "Baš je grdan!" "Glupost". dušo. "To je albatros. donijevši sud o njemu. kažem ti. "Eto ti ga na". "Lako je tebi. Majko. ne postane svjestan ljepote svih božjih stvorenja. Pogledaj mu samo oči. koju je oduvijek veoma zanimalo sujevjerje. "Zar ne izgleda bijesno?" "To je galeb". Kad sam ga ponovo pustio. očito pod utiskom kako se radi o nekoj vrsti pjevačkog takmičenja. Aleko je zastao za trenutak.

zanimanjem pratio cijelu operaciju. Ostro je škljocnuo kljunom, kao da se čudi krhkosti psećeg plemena; zatim se istresao na patos i tako ga raskošno dekorisao da je poslije toga samo mrdnuo repom kočopereći se kao da je uradio nešto jako pametno. "E, baš lijepo!" rekao je Lari. "Sad se valjda od nas očekuje da gazimo po guanu12 do pojasa." "Zar nije bolje da ga izvedeš napolje, dušo?" predložila je Majka. "Gdje ga misliš držati?" Rekao sam kako namjeravam podijeliti kavez Savaraka na dva dijela i ondje držati Aleka. Majka je rekla kako je ideja jako dobra. Svezao sam ga na verandi dok mu kavez ne bude gotov i upozorio cijelu porodicu gdje se Aleko nalazi. "E pa lijepo", primijetio je Lari kad smo sjeli za večeru, "nemojte mene kriviti ako nam kuću zadesi orkan. Lijepo sam vas upozorio. Ja tu više ništa ne mogu." "Zašto orkan, dušo?" "Albatrosi uvijek donose ružno vrijeme." "Prvi put čujem da neko orkan definiše kao ružno vrijeme", primijetio je Lesli. "Ama, dušo, paunovi donose nesreću, stalno ti govorim", rekla je Majka buneći se. "Znam, zato jer je jedna moja tetka imala nekakvo paunovo perje, a onda im je umro kuhar." "Draga moja Mati, albatrosi su po cijelom svijetu notorno poznati kao ptice zloslutnice. Naučno je dokazano da ostarjeli morski vukovi padaju u nesvijest ili posijede preko noći ako samo vide albatrosa. Kažem ti, jedne noći otkriće' 12 Guano ili gvano (od peruanskog huanu izmet) zemljišne tvorevine koje nastaju raspadanjem izmeta ili leševa morskih ptica. Najveća nalazišta su na obalama Južne Amerike, u Peruu, i u Južnom moru, gdje postoje cijela ostrva sačinjena od guana. lb je izvrsno đubrivo koje se doskora izvozilo u cijeli svijet. Upotrebljava se i kao gorivo. (Prim. prev.) mo kako je Elmova vatra13 prekrila dimnjak, a prije nego se osvijestimo, u postelji će nas podaviti plimski val." "Rekao si kako će nas zadesiti orkan", istakla je Margo. "Orkan plus plimski val", rekao je Lari. "A vjerovatno će ko biber po pilavu doći zemljotres, a možda i jedna'dvije vulkanske erupcije. Čisto je izazivanje Proviđenja zadržati tu ptičurinu." "A, uostalom, odakle ti?" upitao me Lesli. Objasnio sam mu kako sam se upoznao s Kostijem (izbjegavši da pomenem vodene zmije, jer su sve zmije bile tabu za Leslija) i kako mi je on dao pticu. "Niko sa zrncem zdrave pameti ne bi nekome poklonio tako nešto", primijetio je Lari. "Uostalom, ko ti je taj čovjek?" Ne razmišljajući, odgovorio sam da je robijaš. "Robijaš?" javila se Majka drhtavim glasom. "Kako to misliš, robijaš?" Objasnio sam kako Kostija puštaju kući preko vikenda, pošto je povjerenja dostojan član zajednice otoka Vida. Dodao sam da ću sutra ujutro s njim u ribu. "Ne znam je li ti to pametno, dušo", rekla je Majka sumnjičavo. "Ne sviđa mi se ni sama pomisao da se motaš s nekim robijašem. A i ne znaš šta je učinio." S indignacijom sam odgovorio kako savršeno dobro znam šta je učinio. Ubio je svoju ženu. "Ubica?" rekla je Majka prestravljena. "Ali kako to da se slobodno mota po svijetu? Zašto ga nisu objesili?" "Ovdje ne postoji smrtna kazna ni za šta osim za hajdučiju", objasnio je Lesli. "Za ubistvo dobiješ tri godine, a pet godina ako te uhvate kako ribu loviš dinamitom." "Pa to je smiješno!" rekla je Majka s opravdanim gnjevom. "Nikad nisam čula ništa tako skandalozno." 13 Elmova vatra plamičci svjetlosti na šiljcima gromobrana, katarki, zvonika itd. koji se pri nepogodama javljaju od elektriciteta u tim predmetima. (Prim. prev.) "Meni se čini da to pokazuje fini osjećaj za vrednovanje stvari", rekao je Lari. "Haringa ispred žene." "Kako bilo da bilo, neću da se družiš s ubicama", obratila mi se Majka. "Mogao bi te zaklati ili nešto još gore." Poslije cijelog sata prepiranja i usrdnog moljakanja uspio sam ubijediti Majku da me pusti na pecanje s Kostijem, pod uslovom da Lesli pode sa mnom i prvo ga dobro osmotri, l tako sam sljedećeg jutra otišao u ribolov s Kostijem, a kad smo

se vratili sa dovoljno hrane da se Aleko zabavi koji dan, pozvao sam svog prijatelja da dođe u vilu kako bi ga Majka mogla lično procijeniti. Poslije silnog duševnog napora. Majci je nekako pošlo za rukom da nauči napamet dvije'tri grčke riječi. Taj nedostatak rječnika imao je kao posljedicu ograničenu konverzaciju čak i kad bi sve bilo potaman; no, čim se našla suočena s teškim iskušenjem da popriča s jednim ubicom, zaboravila je i te dvijetri riječi. Tako je bila prisiljena da sjedi na verandi i nervozno se smješka, dok je Kosti, u svojoj izblijedjelo) košulji i dronjavim pantalonama pijuckao kriglu piva, a ja prevodio njegovu priču. "Izgleda tako fin čovjek", rekla je Majka kad se Kosti oprostio. "Nimalo ne liči na ubicu." "A kako si ti mislila da ubice izgledaju?" upitao je Lari. "Da imaju zečiju usnu i bangavo stopalo, a u ruci stežu flašu s natpisom OTROV?" "Ne budi smiješan, dušo. Naravno da nisam. Ali sam očekivala da će izgledati... pa, znaš, nekako više ubilački." 'Jednostavno ne možeš suditi na osnovu fizičkog izgleda", ukazao je Lari. "Jedino možeš zaključivati na osnovu postupaka. Ja sam ti istog časa mogao reći da je on ubica." "Kako, dušo?" upitala je Majka jako zainteresovana. "Prosto ko pasulj", rekao je Lari s uzdahom negodovanja. "Samo ubici može pasti na pamet da Geriju pokloni onog albatrosa." OSAMNAESTO POGLAVLJE Zabava sa životinjama IXuća je brujala od posla. Gomile seljaka, natovarene korIXpama punim svojih proizvoda i grozdovima kreštavih koka, sjatile su se na stražnjim vratima. Spiro je dolazio dvaput, ponekad i triput dnevno s kolima krcatim sanducima vina, stolicama, stolovima na sklapanje i kutijama sa svim vrstama hrane. Savarake su, zaražene opštim uzbuđenjem, lepetale s kraja na kraj kaveza, proturale glave kroz žicu i ispuštale duge, promukle primjedbe na cijelu gužvu i djelanje. U trpezariji se Margo izvalila na pod, okružena ogromnim listovima mrkog papira po kom je kredom iscrtavala džinovske, drečave murale; u salonu se Lesli okružio silnim gomilama namještaja i pokušavao matematički precizno izračunati broj stolica i stolova koje kuća može sadržati a da ne postane nepodesna za stanovanje; u kuhinji se Majka kojoj su pomagale dvije ciktave seljančice kretala u atmosferi koja je ličila na unutrašnjost vulkana, okružena oblacima pare, iskričavih vatri i blagim ključanjem i šištanjem lonaca; psi i ja motali smo se od sobe do sobe i pomagali gdje god smo mogli ili smo davali savjete ili se, uopšte, trudili da budemo korisni; gore, u svojoj sobi, Lari je tvrdo spavao. Porodica se spremala za zabavu. Kao i obično, riješili smo da zabavu priredimo na brzu ruku ni iz kakvog razloga već što nam se tako prohtjelo. Kipeći od čovječnosti i dobrote, porodica je pozvala svakog kog se mogla sjetiti, uključujući i ljude koje smo od sveg srca mrzili. Svi su se sa zanosom bacili na pripreme. Pošto je bio početak septembra, riješili smo da zabavu nazovemo Božičnim prijemom, a da stvar ne bi izgledala pretjerano neposredna, goste smo pozvali na ručak, pa onda na čaj, pa on da na večeru, lb je podrazumijevalo pripremu ogromne količine hrane, pa je Majka (naoružana hrpom kuhara s povijenim listovima) iščezla u kuhinji i ostajala ondje po nekoliko sati u komadu. Pa čak i kad bi izišla, naočala zamagljenih od pare, bilo je nemoguće upustiti se s njom u razgovor koji nije bio ograničen isključivo na hranu. Kao obično u rijetkim prilikama kad je porodica bila jednoglasna u želji da zabavi goste, organizacija je počela tako daleko unaprijed i s tolikim žarom, da smo do časa kad je svanuo dan svetkovine svi bili iznureni i iznervirani. Nase zabave zar to treba naglašavati? nikad nisu prolazile kako bismo mi zamislili. Bez obzira na to koliko se trudili, uvijek bi u poslednjem trenutku negdje nešto zapelo i sve iStumbalo, a naši brižljivo pripremani planovi otisnuli bi se potpuno drugačijim putem od predviđenog. Kako su godine prolazile, hvala Bogu da smo navikli na to, pošto bi inače naš Božični prijem bio osuđen na propast već na samom početku, jer su ga skoro u potpunosti preuzele životinje. A sve je počelo tako bezazleno, sa zlatnim ribicama. Malo prije toga uhvatio sam, uz Kostijevu pomoć, drevnu barsku kornjaču koju sam nazvao Matorim Bućkom. Nakon što sam stekao jedan tako zanimljiv, kraljevski dodatak mojoj zbirci mjezimaca, osjetio sam kako moram učiniti nešto da bih obilježio taj događaj. Najbolje će biti, zaključio sam, da preuredim ribnjak s barskim kornjačama, koji je u stvari bio stari limeni čabar za veš. Osjećao sam kako je to previše skromna čatrnja da u njemu stanuje stvorenje kao što je Matori Bućko, pa sam nabavio veliki kameni rezervoar (koji je nekad služio kao

spremište za maslinovo ulje) i počeo ga umjetnički opremati kamenjem, vodenim biljkama, pijeskom i krupnim šljunkom. Kad je bio završen, izgledao je sasvim prirodno, a kao da se svidio i barskim kornjačama i vodenim zmijama. Ja, međutim, nisam bio zadovoljan. Cijeloj stvari koja je bez sumnje predstavljala izuze tan napor kao da je nešto falilo. Nakon što sam dugo razbijao glavu, došao sam do zaključka da su kao završni detalj potrebne zlatne ribice. No problem je bio gdje ih nabaviti? Najbliže mjesto gdje se tako nešto moglo kupiti bila je Atina, ali to bi bilo strašno komplikovano i, štaviše, dugo bi potrajalo. Želio sam da moj ribnjak bude završen za sam dan prijema. Znao sam da je porodica previše zauzeta da bi posvetila imalo vremena nabavci zlatnih ribica, pa sam svoj problem povjerio Spiri. Nakon što sam mu slikovito i sa mnoštvom pojedinosti opisao šta su zlatne ribice, rekao je kako moj zahtjev smatra neostvarivim; nikad nigdje na Krfu nije naišao na neku od tih ribica. Ali je rekao da će svakako vidjeti šta može učiniti. Nastupio je dugi period čekanja i već sam mislio da je Spiro zaboravio, a onda, uoči prijema, dozvao me rukom u jedan tihi ćošak i obazro se oko sebe kako bi se uvjerio da nas niko ne prisluškuje. "Gosin Ceri, reko bida ti mogu nabavit one zlatne ribce", zatutnjao je promuklo. "Nemoda bi ništa okolo pričo. Večeras ćeš poć sa mnom u grad, kad ti povedem Majku da uredi frizuru, samo ponesnešto u šta ćemo imetnut." Ushićen tim vijestima jer je Spirino zavjereničke držanje nabavci zlatnih ribica davalo prijatnu aromu opasnosti i spletke proveo sam cijelo popodne pripremajući kantu u kojoj ćemo ih donijeti kući. Te večeri Spiro je zakasnio, pa smo Majka i ja dosta dugo čekali na verandi prije nego što su njegova kola, trubeći i urlajući, stigla uz kolski put i cvileći se zaustavila pred vilom. "lakomi Boga, gospojo Darel, izvinjajem se što zakašnjajem", ispričao se dok je pomagao Majci da uđe u kola. "Ne mari, Spiro. Samo smo se bojali da niste doživjeli sudar." "Sudar?" rekao je Spiro prezrivo. "Ja. nikad ne doživljujem sudare. Jok, opet sam moro otić po plote14." 14 Plota vrsta riječne ribe. (Prim. prev.) "Plote?" rekla je Majka zbunjena. tles, vazda idem da ipokupim nekako u ovo vrijeme", rekao je Spiro potišteno. "Pa, dobro, stvarno nije važno, ali zar ih nije mogao neko preuzeti umjesto vas... vaša supruga...", predložila je Majka. "Moja žena?" rekao je Spiro zbunjeno. "Kakto mislite?" "Ili da ih uzmete na pijaci, znate", kazala je Majka. "Na pjaci?" "Pa, valjda ih ima kao i drugih riba." Spiro se zamišljeno mrštio cijeli minut. "Mislijo sam na plote iz avijona", rekao je konačno. "Plote iz aviona?" "Jes. Mislim da su ovi bili Francuzi." "Hoćete da kažete pilote iz aviona." "Pa tako sam i reko, plote", objasnio je Spiro srdito. Padao je sumrak kad smo ostavili majku kod frizera, a mene Spiro odvezao na drugi kraj grada i parkirao ispred ogromne željezne kapije. Sunuo je iz kola, kradom zirnuo oko sebe, a onda se tromo i spokojno otklatio do kapije i zazviždao. Skoro istog trenutka nekakva drevna individua s bakenbardima pojavila se iz grmlja, a onda su se počeli zavjerenički došaptavati. Spiro se vratio do kola. "Dodajder mi kante, gosin Geri, a ti ostanu kolima", zagrmio je. "Neću dugo." Individua sa baknebardima otvorila je kapiju, Spiro se ugegao unutra, a onda su obojica na vrhovima prstiju nestali u žbunju. Pola sata kasnije Spiro se pojavio stežući kantu uz široke grudi, dok su mu cipele šljapkale, a voda kapala sa nogavica. "Pridrž'der, gosin Geri", rekao je i gurnuo mi kantu. Unutra je plivalo pet debelih, sjajnih zlatnih ribica. Neizmjerno zadovoljan, izdašno sam zahvaljivao Spiri. "Nema zašto", rekao je on paleći motor. "Al nemoj da bi nekom nešto žučno, važi?" Upitao sam gdje ih je nabavio. Kome pripada taj vrt? "Baš te briga", namrštio se on. "Samo idrži sakrivene i nikom živom ni riječi." Tek mjesec dana kasnije slučajno sam u društvu s Teodorom prošao pored iste

Pošto su trenutak'dva zurile u mene s ushićenom usredsređenošću. Poslije doručka požurio sam da vidim zlatne ribice i užasnut otkrio da su dvije ubijene i djelimično pojedene. Biber i so su u ogromnim količinama upotrijebljeni da ukrase zamrljane ostatke zdjele s čatnijem. hladna kupelj. iako se ona na stolu pokušala sakriti pod salvetu zamazanu puterom. klatile su se ritmično. dobro. pa sam uzeo kantu i ujurio u kuću. "Stvarno. potpuno sam smetnuo s uma da i barske kornjače i vodene zmije nekad uživaju da čalabrcnu ugojenu ribu. Druga je promuklo coknula pokazujući koliko je to zabavlja. U oduševljenju što sam ih dobio. ali čak i pored takvih mjera predostrožnosti. Dok sam stajao držeći ih u rukama i pitao se kako da ih prokrijumčarim natrag u kavez. Već sam očistio kavez i nahranio Savarake i Aleka i još uvijek nisam smislio kako da ribe i gmizavce držim zajedno." . Kad sam ponovo sišao. moraš biti pažljiviji s tim kavezom. bilo je očigledno da ih samo trenutačna prva pomoć može spasiti. Kao prvo. Postalo je očito da su Savarake organizovale vlastitu zabavu i da su pijane ko zemlja. a poslije odlučno odbijem da išta znam o njihovom sramotnom postupku. Krčag s vodom bio je prosut preko svega kako bi dao onaj posljednji. "Dobro. Savarake i ja smo morali pokušati kašu koju smo sami zakuhali. rekla je Majka ojađeno. Napunio sam kadu prijatnom hladnom vodom i u nju nježno smjestio zmije. prava zbivanja počela su u samo jutro prije prijema. a ja sam se popeo da se presvučem. koji je bio postavljen u sjenci loze. lb je isto tako znatno podiglo ugled ribica u mojim očima i dalo dodatni sjaj njihovim debelim tijelima koja su nehajno plutala između barskih kornjača. Umjesto da odlete što brže. pretvarajući se da nije tu. a to me oborilo s nogu. sloj putera razmacao se po pomoćnim sudovima. Bilo je kod tih prestupnika nešto neosporno čudno. jedinstven potez Savaraka koji je nemoguće imitirati. iznurena i rasijana i svim silama se trudila da pažnju podijeli između kuhanja i Dodinih obožavalaca. Objasnio mi je da je to palata u kojoj grčki Kralj (ili bilo koja druga kraljevska ličnost) odsjeda kad dođe na otok. Moje divljenje prema Spiri više nije imalo granica: doslovno je provalio u palatu i pokrao zlatne ribice iz Kraljevog ribnjaka. važi?" rekla je Majka. ostale su čučeći između dronjavog cvijeća. pa sam ih ostavio da se dobro namoče. zacakljenih očiju i dozivale jedna drugu zadovoljnim kvocanjem. Zašto ih ne bih stavio u kadu na jedan sat ili tako nešto? "Pa. Već poslije nekoliko minuta pokazale su primjetne znakove živahnosti. Majka je bila u kuhinji. Neraspoložen. dušo. U stvari. Samo obavezno provjeri jesu li svi završili s kupatilom i ne zaboravi da poslije dezinfikuješ kadu. Usred onog što je nekad bio jako lijep cvijetni aranžman na sredini stola čučale su Savarake i blago teturale tamoamo. Nije bilo namjerno. zaključio sam. išetao sam na verandu da bacim pogled na sto za ručavanje. Sasvim lako sam uhvatio obje. dušo. A valjda i ne mogu biti odgovorne ako su već pijane. Valjda je u redu. pojavila se Majka s krčagom za sos u ruci.željezne kapije i upitao ga šta je tu. Jako me začudilo to neobično ponašanje. nije bilo govora da mi povjeruje ako rusvaj pripišem iznenadnom naletu tornada. jedna je nesigurno odšetala preko stola s cvijetom u kljunu. Bio sam strašno zadovoljan. Majka je otkrila kako je Dodo izabrala baš taj dan od svih mogućih da krene sa svojim periodom za parenje. sad nema veze. Ležale su na površini vode tako mlitave i vrele da sam na trenutak pomislio kako su uginule. ili bilo kom od uzroka koji su mi pali na parnet. ovdjeondje po stolnjaku su ševrdali tragovi ptičijih nogu namočenih u puter. ili pacovima. Tako sam bio prisiljen da prebacim gmizavce u kante za kerozin dok ne smislim neko rješenje. pregledao sam cijeli sto. Svakog trenutka trebali su početi pristizati prvi gosti. Jednu od seljančica morali smo detaširati da stoji pred stražnjim vratima s metlom i odbija prosce kako bi Majka mogla nesmetano kuhati. Stoni pribor bio je razbacan nasumice. Sleđen od užasa. A onda sam ugledao razbijenu pivsku flašu na kaldrmi. Znaš već kakve su". otišao sam do brižljivo uređenog ribnjaka i zgranut otkrio da je neko pomjerio kantu s vodenim zmijama na sunce koje je sijalo svom žestinom. Objasnio sam joj problem sa zmijama i rekao kako ih jedino može spasiti duga. Kako me uhvatila okrvavljenih ruku. zavukla glavu pod krilo i zaspala. s vremena na vrijeme bi zavladala panika kad bi neki odvažniji Romeo uspio pronaći put u kuhinju kroz prednji dio kuće. a bližilo se vrijeme ručku. izgubila ravnotežu na ivici stolnjaka i svom težinom Ijo snula na zemlju.

eto šta se dešava. 'Ua se miješam? Ja se uopšte ne miješam. pa nisu znali trebaju li ignorisati cijeli incident i nastaviti razgovor ili se baciti na njega prije nego što nekog napadne. Palo mi je na pamet kako je vjerovatno odletio na more da se bučne jednorri'dvaput i osjetio sam olakšanje što nije u blizini. ti nos/s njega. dušo?" "Taj usrani dječak zasrao je kadu posranim zmijama".. rekla je Majka automatski. zarežao je Lesli i načinio divljačku kretnju rukama da pokaže kako su ogromne. pretrpjele su sunčanicu. Ja sam mu rekla da ih stavi u kadu". jer se on pojavio na verandi odjeven samo u minijaturni peškir. "Geri". Taman kad joj je to treći put pošlo za rukom. Valjda jesam. S vremena na vrijeme među Dodinim obožavaocima rasplamsala bi se razdražena tuča puna rezanja. zaboga. 'Uezik. a onda brzo ščepao peškir koji mu je počeo kliziti. neupućeni su se pitali da Lesli možda nije malčice ćaknut. ali od njega ni traga ni glasa.. Mati!" uskliknuo je Lari. Majčino držanje dražesne domaćice donekle je bilo narušeno činjenicom da je često prekidala razgovor kako bi se divlje iskreveljila i zamlatarala ogromnim štapom na gomilu zadihanih pasa iskupljenih u prednjoj bašti. primijelila je Margo jelko. Ostavio sam ih da se vitlaju u divljim. opet." "Teodore! To si pokupio iz nekog petparačkog humorisličkog časopisa!" uzviknuo je Lari optužujućim glasom. Živo je čudo što me nisu ujele.. Podžaveljale su se oko toga kojoj će pripasti čast da mi pojede pertlu. objasnio je Teodor pokajnički. govoriš." "E nemoj sad / ti počinjali. Pojavila se Majka i sjela na zid. Pretražio sam cijelu baštu i prerovio kuću.. u stvari ja sam kriva. osjećajući kako je gostima potrebno malčice razjasniti: "Znate. "Mislio sam da ćeš dojahati na zekanu. iznenadilo me kad sam opazio Leslija gdje se pojavljuje iz maslinjaka s puškom ispod ruke i nosi pletenu vreću punu šljuka i jednog pozamašneg zeca. U međuvremenu su stigli i prvi gosti. bila da su neki nervozniji gosti prosipali piće. sirotice. a ja sam krenuo da nađem Aleka. a Teodor i ja smo nastavili razgovor. Pridružio sam im se i ubrzo se upustio u dubokoumnu raspravu s Teodorom. hmm. dušo. one su u međuvremenu dostigle ratobornu fazu i žestoko se okomile na moju cipelu. Majka bi sve oko sebe počastila blistavim osmijehom i upela se iz sve snage da razgovor vrati u normalne vode. dušo." ." "Nije mi jasno zašto se Lari uvijek mora miješati". zbrkanim krugovima i bezuspješno ključaju. dušo".. "O čemu. oslonivši se na ruku. a zatim rasijano dodala: "Stvarno bih voljela da nešto ogrneš." Djejstvo na goste bilo je jako zanimljivo. pazi kako se izražavaš". Stavio sam Savarake u njihov odjeljak i očitao im bukvicu. jezik. da. tako ćeš ozepsti. mislim da mi je dužnosl pobunili se. izvinila se Majka.. Nije dugo bila u nedoumci. cijela porodica bi se okrenula i prijeteći riknula: "Dosta!" Posljedica toga je. a Dodo joj se sklupčala kraj nogu. ono umjesto da zekan nosi tebe." "Stvarno. rekao je Lesli i tako stvari potpuno izveo na čistac. "Hmm. Ali kad Majka počne s Gerijem kovali zavjeru da cijelo kupalilo nalrpaju replilima. "A'ha!" rekao je Teodor oblizujući se. "Sta li je to s Leslijem?" upitala je Majka. "Sta se dešava?" "Zmije". dobro. a zatim dodala. riknuo je lica zažarenog od bijesa. "Ovo je ipak kap koja preliva punu čašu. odgovorila je Majka čvrsto. a kad god bi se to dogodilo. dok smo pričali.Kad sam smušene i onemoćale Savarake vratio u kavez. otkrio sam kako sam se i bojao da je Aleko ugrabio priliku pa i sam pobjegao. Takav urlik mogao bi ispustiti samo Minotaur kom čupaju zube. Lesli je otišao u kuću da se presvuče. "Nisi se ti kupao sa zmijama.. preskočio preko ograde na verandi i pokazao nam vreću s lovinom.. Potpuno sam smetnuo s uma kako je otišao u lov u nadi da će uhvatiti kakvu ranu šumsku šljuku. "Zmije." "Te prokletinje su velike kao vatrogasno crijevo. "Gdje je taj klipan?" m "Dobro. pa su onda skočile jedna na drugu. Poslije svakog takvog prekida. razgovor se naglo zaledio od urlika koji je stigao iz kuće. dušo". Oni koji su nas poznavali pratili su cijeli prizor sa čudnim zanimanjem. kad je Lesli." "Ne mari. Kad. Ali mi se ovo učinilo zgodnom prilikom". pa su pijuckali na verandi. rekla je Majka utješno.

. pridigao stolnjak i uvukao glavu pod sto. dušo. rekla je majka." "Da. Kako je njegova izjava bila sračunata da savlada uznemirenost. ptice.." "Niko da nije mrdnuo budite savršeno mirni. "Aha!" rekao je zainteresovano. dušo. "Rekla bih da je ručak spreman. prigušenim glasom. hm. Sljedećeg trenutka dva gosta ispustila su samrtni krik i kao rakete đipili iz svojih sjedišta. "Geri. "taj dječak je prijetnja za svačiju egzistenciju. Kao prvo. pa predlažem da svi sjednemo. mislim da dižeš previše frke ni oko čega". Pa nije valjda da previše tražim. pa su žestoko zasiktale dok sam ih premještao iz kade. djeco. Ne poštuje se ni svetost moje rođene spavaće sobe. pod stolom. "Baš kao što sam rekao! Sigurno ćete tu. dušo. rekao je Lari dostojanstveno. nastalo je glasno škripanje dok su se izvlačile stolice." "U svakom slučaju".. ne moraš vikati. ti zaveži već jednom!" 'Ua imam isto toliko prava da iznosim stavove kao i. Oduševio sam se kad sam vidio kako su se potpuno oporavile. Ispod stolnjaka Aleko se javio dugim prijetećim krištanjem teško je reći da li . pa. Svaki ugao i svaka pukotina načičkani su opakom faunom koja samo čuči i čeka da kidiše na vas. "Draga Mati. 'Uao. za ime Boga. ja ću biti primoran da odselim iz ove kuće". najvećim dijelom je ostala neostvarena. Teodor se pojavio ispod stolnjaka. rekao je Lari dok smo prilazili stolu." "Dobro.. "možda ti nalaziš neko zadovoljstvo kad te u pola četiri ujutro probudi golub koji je čvrsto riješio da ti svoj rektum ugura u oko." Tako sam naposlijetku posudio veliki tiganj iz kuhinje i u njega stavio svoje zmije. ispravio ga je Teodor." "Eto ti ga na!" uzviknuo je Lari i obazro se oko sebe likujući. rekla je Majka i blijedo se nasmiješila gostima. Svi su hrpimiče poskakali na noge i napustili sto. dobro. ukoliko ne želite da vam noge budu otfikarene do koljena".. Zatim su mi svrake rastrgale cijelu sobu u paramparčad. obrecnuo se Lesli. napala me jedna škorpija grozomorna zvijer s koje su posvuda zajedno kapali otrov i mladunčad. Čak i sasvim prost neškodljiv postupak kao što je paljenje cigarete krcat je pogibeljima."Hajde. "Izgleda kao da je neka vrsta.. hmm. "Rekao bih da je neka vrsta galeba. Sta kažeš za onu noć kad je Kvazimodo odlučio da prespava u mojoj sobi?" "To nije bilo tako strašno." '(Jao. "Uvjeravam vas da je cijela kuća pretvorena u ogromnu klopku u kojoj odasvud vrebaju smrtne opasnosti." "Ni govora! One smjesta moraju van!" "Dobro. neka vrsta. Velika crno'bijela. stvarno pretjeruješ". Vratio sam se na verandu taman na vrijeme da čujem Larija kako drži govor okupljenim gostima. "Nije. "Zašto ih sam ne izvadiš?" "Ovdje bi se samo sveti Franjo Asiški mogao osjećati kao kod svoje kuće. bolje da izvadiš zmije iz kade. "Mene zanima samo kad će Geri skloniti te posrane zmije?" "Ja. zavežile". Sam Bog zna kako mi je pošlo za rukom da ne budem doživotno obogaljen. moguće je samo da umanjujem. "Nešto me ugrizlo ugrizlo me za nogu." "Pa". "Biće da su opet škorpije". "Sta je?" upitala je Majka. u tintari su mu samo zvijeri. Sad imamo zmije u kadi i silna jata albatrosa što le pršaju oko kuće i dižu buku kao vodoinstalater koji uvodi centralno grijanje. zaboga. šta se sad dogodilo?" upitala je Majka nespokojno.. kazala je Majka užurbano." "Lari. rekla je Margo. a onda su svi sjeli i nasmiješili se jedni drugima. Sagnuo se savršeno spokojan. mislim da je bilo dosta priče o životinjama". "Hoću li se ja moći okupati?" upitao je Lesli promuklo." Pokazali smo gostima gdje da sjednu. naći par mrkih medvjeda!" Teodor je bio jedini koji se nije sledio od užasa pri pomisli na neku skrivenu opasnost što iz busije vreba oko njegovih nogu. vas dvoje.. uzviknuo je Lari i žurno napustio svoje mjesto. "Ukoliko je postalo nužno da ritualno pranje obavljamo u gnijezdu kobri i zvečarki. ne svađajte se". opomenuo je Lari.." "A ja se samo hoću okupati. Privremeno ih prebaci u lavor ili nađi već nešto. obavijestio je Lari društvo.." "To je onaj albatros!" rekao je Lari uzbuđeno. nije".

kraljevski čučeći pod stolom. a flaše s vinom grgoljale dok smo se probijali kroz jela. Teodore." "Teodorel" Konačno sam nekako uspio uhvatiti Alekov kljun. pa sam ga izvukao ispod stola. "Ceri. Majka se smjerno smiješila. nastavio je gospodin Kralefski ne slušajući Larija. a sama izišla da pokuša izvući nešto meda iz košniće. primijetio je Teodor sa beskrajnim zadovoljstvom. Galiot mu govori: 'Glavu gore. za ime Boga. Teodore. nas zaključala u kolibu na bezbjedno mesto. Imala je razvijen pčelinji fetiš. "Stvarno?" upitao je Lari. Uzeo sam jednu salvetu i pokušao mu je manevrisanjem nabaciti na kljun.. "Zar ne možeš tu zvijer namamiti nečim? Sta oni jedu?" "Svi pristojni galebovi vole mornare"." zaustio je gospodin Kralefski i namrštio se. Jednog dana odjenula je ogromni veo i par rukavica. Ispod stola svakako ne može ostati. "Je li ti možda potrebna pomoć. javio se Teodor. "Sjećam se kako su me jednom. zagledao u mene srditim žutim očima. dragi dječače?" upitao je gospodin Kralefski. bio sam sav u goloj vodi i raščupan. galopira galijom. požuri. objasnio je Teodor umiljato. Čaše su zveckale. Stizala je đakonija za đakonijom. Ispružio sam ruku prema njemu. zapovijedio je Lari sa bezbjedne daljine. kazao je Teodor ozbiljno. gdje samo iskopavaš te viceve s bradom? Biće iz nekih starih brojeva Vesele sveske?" zavapio je Lari. nije baš iskustvo na kome bi mu se moglo pozavidjeti. ili šta se već radi. Prirodno. a zašto?" upitao je gospodin Kralefski sasvim zbunjen. složila se Majka. razgovor se vrtio oko životinja. "Pa dobro. "Sad se sjetih kako je jednom prilikom jednog mog jako dragog prijatelja napao jedan izuzetno krupan galeb". a on je podigao krila i divljački škljocnuo kljunom. "Galeb bi smjesta sjeo. očito osjećajući kako mu reputacija ornitologa nalaže da se ponudi. Ostavio sam ga da nas obasipa uvredama i prijetnjama i vratio se da nastavim prekinuti ručak. "Da vam kažem šta je trebao uraditi'. ekscentričnih tetki. "Znate. zar ne?" "Nevjerovatno!" rekao je Lari. Očito ih nije omamila kako treba. "Nemoj barem u kriznim trenucima. "kad se ptica odjednom obrušila iz vedra neba i kidisala na njih. "Nisam znao da su toliko izopačeni. 'Jao. sav isprepadan". kao sasvim malog. Dok sam mu vezao krila i odnio ga natrag u kavez. pa će mi trebati malo vremena da ga uhvatim." Pažljivo sam zadigao ivicu stolnjaka. vrt joj je bio preplavljen košnicama koje su brujale kao telegrafski stubovi. "pa kad nas je video kako sjedamo da jedemo. Držala je hiljade košnica. smjesta da si uhvatio tu ptičurinu". Tako mi Jupitera. Objasnio sam da je Aleko loše raspoložen. a Aleko se." "Tako mi Jupitera! Stvarno izgleda divlje!" rekao je gospodin Kralefski dok sam se ja borio s Alekom. gledaj: goli Golijat gali gulaš golublji galonima galice.. "Ali nije mi sasvim jasno. a on je kričao i lepetao krilima. galebe. nije naučio napamet onu pjesmicu koju su dobili za domaću zadaću: Gle golema galeba.'" "Stvarno. i kad je . Prijatelj mi je pričao kako se na jedvite jade odbranio kišobranom. poslali u posjetu jednoj od naših bezbrojnih matorih.zbog razočarenja što je izgubio svOje žrtve ili u znak protesta zbog tolike galame. noževi i viljuške zveketali. pomislio je da ćemo da ga lebom hranimo. molim te!" pobunio se Lari bolno. obrecnuo se Lari razdraženo." 'Jednog lijepog sunčanog dana šetao je preko litice s nekom Damom". Očito nije bio raspoložen za zezanje. Vidno mu je laknulo kad sam odbio njegovu pomoć. dušo". "Tako je. "Trebao je dići kišobran kao učiteljski prut i dreknuti 'Sjedi!'" "Za ime svijeta. "Siroti galeb je vjerovatno bio gladan". a kad god bi gosti uglas pohvalili svako jelo ponaosob. primijetio je gospodin Kralefski vraćajući se uspomenama dok je srkutao supu. "Bolje ga vrati u kavez. supa se hladi".

Najprije je presjekao okruglu rupu u tavanici vatrogasne stanice kako bi vatrogasci mogli skliznuti niz stub. a onda raspali po glavi ogromnim vedrom od činkovanog željeza samo po sebi je dovoljno da vas nasekira. kamion je bio tako glomazan da je postojao samo jedan način vožnje kroz grad znate kako je većina ulica uska. ja u to ne vjerujem. a veo joj se je dnako zapliće u ružino grmlje. A to je bio tek početak.. Nismo mogli otvoriti... hmm. čini mi se da je najzanimljiviji bio protivpožarni alarm što ga je šef naručio bio je posljednja riječ tehnike. Sef mi je ispričao kako su jedva odlučili. jer je ključ bio kod nje. poslije nekoliko mjeseci u bolnici". jeste. da bi izbjegli zbrku i nesuglasice. To ne može biti istina. Teodore.. Kad smo je konačno nekako uvukli u kuću. "Kad je već riječ o požarima". cijela kuća se pretvorila u ugljenisanu školjku okruženu pčelama. složio se Lari. dva vatrogasca su polomila noge." "Mogla je"." "Grozno." Teodor je zastao. hm.skinula poklopac. Elem. palcem počeškao bradu i gucnuo malo vina. Nismo znali mnogo o pčelama.. srećom. od entuzijazma... baš kako priliči. Nažalost. Smislio je on još nekoliko poboljšanja. bila je toliko natečena da smo je jedva prepoznali." "Nemoj. Često biste ga vidjeli kako tutnji. Međutim.. silan utisak ostavila nova oprema za borbu protiv požara. a plamenovi su prilično uzeli stvar u svoje ruke prije nego što je vlasnik stigao odjuriti do vatrogasne stanice i razbiti staklo na protivpožarnom alarmu. a kako ih je pokušala istjerati dimom. Po priličnoj cijeni kupljena je. Sef je insistirao da bude najveća i najbolja. a unutra ima. sve dok je nismo vidjeli kako jurca po bašti očajnički pokušavajući da umakne pčelama. jer se ovaj rasrdio što su mu tako brzo razbili protivpožarni alarm. pa su mislili da treba skakati kroz rupu. mumlao je gospodin Kralefski. izuzetno velika sprava za gašenje požara. pa to je grozno!" uskliknuo je gospodin Kralefski iskolačivši oči. progutao ga. Teodor. Naposlijetku je nekako stigla do kolibe i bacila se na vrata. "no nije.. ne. jer nisu bili sigurni gdje će požari početi izbijati. "Mogla je poginuti.. Valjda se zatim neko vrijeme svađao s Ijutitim šefom. "Taman što su se organizovali. "Međutim. fin. Pokušavali smo joj to saopštiti. Da vas neko promoči do gole kože ledenom vodom. Osjetio je kako je krajnje vrijeme da se Krf otarasi svog aparata za gašenje koji su vukli konji i da nabavi novi.. Ja sam se. ali kad se uz to još morate boriti protiv roja pomahnitalih pčela. koji je pedantno razmazivao puter po kriški hljeba. u suprotnom pravcu od mjesta požara. pa sam mogao sve posmatrati. ali su njeni samrtni krici i zujanje pčela prigušili naše glasove. to je nije odvratilo od pčela. Očigledno je planirao jezovitu Pustolovinu s Pomahnitalim Pčelama koju bi mogao doživjeti sa svojom Damom. žvakao ga postojano nešto duže od minute. Mi smo sve gledali kroz prozor. "jesam li vam pričao kako se modernizO' vala Vatrogasna brigada Ostrva Krfa? Elem." Lari je prekinuo priču i tužno uzdahnuo. tiho je zagunđao od veselja. "Tako mi Jupitera. odgovorio je Lari nehajno. grozno". a već je izbio prvi požar.. Vratio se sav sijajući od.. nastala je silna prepirka o tome gdje da ga postave. gdje su ceste nešto šire. po mogućnosti." 'Je li se oporavila?" upitao je gospodin Kralefski. uvjeravam vas da je savršeno istinito. dok mu zvono klepeće kao ludo. pričvrstili su protivpožarni alarm na kapiju vatrogasne stanice. Kad bi jednom izišao iz grada. pa smo mislili da je to ispravna procedura. Nažalost.. to stvarno predstavlja silan fizički i duševni napor. hmm. a oči su mu vragolasto bljesnule. I tako." "Ne. Ubacio je hljeb u usta. Čini mi se da je Lesliju pala na pamet sjajna ideja da je zalijemo kofom vode s prozora u spavaćoj sobi. Dok je stigla vatrogasna brigada. neka vrsta pčelinjeg vodoskoka šiknula je napolje i sletjela na nju. a onda pažljivo obrisao bradu salvetom. Šef očito ljudima nije objasnio ništa o stubu. izgleda da je šef protivpožarne službe boravio neko vrijeme u Atini gdje je na njega. Nedugo poslije toga čitav roj sjatio joj se u dimnjaku.. u zanosu je bacio i kantu. onaj na kom se razbije staklo. zadesio u blizini. mogli su zaokrenuti i kraticom se uputiti do mjesta požara. Ovako mi je taj događaj potpuno upropastio ljetovanje. Rekao je tom čovjeku . Mjesto požara bila je jedna garaža. počeo je. neka vrsta malog telefona. hm. Izgleda da je u žurbi za modernizacijom zaboravio stub i kad su prvi put imali vježbu. Znate. sjajan i crven. "Pa.. izazvala je požar koji je zahvatio kolibu... Donijeli su ih u moju laboratoriju da ih pregledam na rendgenu.

zaliveni kolači. bome. gosti su se osjećali pretrpani za bilo šta osim za popodnevni počinak na verandi. hrskavi čajni keks.'" Kola su kao vihor doletjela do prednjeg dijela kuće. koji su u međuvremenu prilično narasli. Nekolicina nas energičnijih natjerala je Spiru da nas odveze na plivanje. Doktore. Ne mogu se tačno sjetiti o čemu smo razgovarali. "Izdavači su ponovo vratili moj rukopis!" Spiro je zastao i namrgodio se preko ramena. hmm. Svi su poskakali s kamiona i počeli trčkarati okolonaokolo i izgledali su izuzetno djelotvorno. kako priliči. ali on je odjednom primijetio: 'Jes. s prizvukom veselja. a farovi su nakratko pročešljali po verandi i osvijetlili čipkastu tavanicu od nerazgovijetnih zelenih listova loze. "Ovo su one tri ćurke koje je moja žena sku'ala za vašu mater. "Zar Spiro baš mora kvariti ovaj večernji spokoj tim jezovitim zvukom?" upitao je Lari bolnim glasom. Zatim je Spiro nastavio: 'Jes.. promumlao je gospodin Kralefski pospano. mrki. "kad sam se prvi put vozio sa Spirom. "Ovaj šok me dotukao. Ali. a pokušaji gospodina Kralefskog da organizuje utakmicu u kriketu dočekani su s apsolutnim nedostatkom poleta. u međuvremenu. Konačno su kamion s aparatom za gašenje istjerali na ulicu. "Slažem se. pa onda još uvijek ima nade". zvuk motora je zamro. Niko nije bio u stanju naći ključ kojim se otvara stražnji dio aparata gdje se prikopčava crijevo. protivpožarni alarm je bio novnovcat. Provedena je pretraga po gomili koja se okupila i na šefov silni jed među posmatračima su našli Janisa s ključem u džepu. hmm. Poslije toga izležavali smo se na verandi u manjim grupama i razgovarali neobavezno i pospano dok se plima zelenog sutona probijala kroz maslinjake i produbljivala hlad pod lozom. Sef je rekao da je ključ dao Janisu.. ali je tad upala u oko još jedna začkoljica. tanak kao papir. bogati i natrpani voćem.. a vatrogasci su se okupili oko njega. jedino se čulo kako blago zveckaju šoljice i osjećajno uzdišu neki gosti već natrpani do punog kapaciteta kad bi prihvatili još jednu krišku kolača. odahnuo je Lari s pretjeranim olakšanjem.. kad biti se ja zaletijo kroz neko selo. tanki tvrdi ljepljivi salnjaci krhki kao koralj i preplavljeni medom. ljudi su prepadali kad bija vozijo kroz selo. hmm.. neobičnu sliku sela potpuno prazna... ali je njegova žena rekla da je otišao gledati požar. stežući uz grudi ogroman. Došlo je do gužvice oko toga ko će imati čast da udara u zvono. tako da su lica u sjenci postajala zatamnjena. a trebaće mjeseci i mjeseci dok se nabavi novo staklo. naravno.. srećom nije bila predaleko. hmm.kako je trebao kucati na vrata. dok mu je truba ječala kako bi sve i svakoga upozorila na njegov dolazak.. Skoro je došlo do zastoja u razgovoru. jedva da je šta ostalo od garaže za.." Kako je ručak bio završen." "Sjećam se kako sam bio veoma zbunjen". "Za ime Boga! Pogledajte!" uzviknuo je Lari dramatično i pokazao drhtavim prstom. gašenje. a ne automobilske sirene. Ubrzo zatim Spiro koji je kolima otišao u nekakvu vlastitu tajanstvenu ekspediciju dovezao se između drveća. Otvorili su stražnji dio kamiona. Zatim su svi zauzeli svoja mjesta. "Ma kaki.. vatrogasci su se divili plamenovima. Moram reći da je aparat izgledao strašno impresivno kad je konačno stigao na mjesto požara. dvije seljančice s grimiznim maramama na glavi kako meko geguckaju tamoamo i postavljaju sto. kolači nalik snježnim smetovima iz kojih curi džem. prikopčali erijevo i odvrnuli vodu. Onaj čovjek se vratio i rekao kako Janis nije kod kuće. raštrkane grupe gostiju kako razgovaraju i smiju se. očito težak paket umotan u smeđi papir. javio se Teodorov glas odnekud iz sjenke. Sef im je održao kraći govor u kom je insistirao na tome da svaki pojedinac vrši. Idemo svi unutra da nešto popijemo.. bome. "U ovo doba dana treba slušati slavuje.. Klimavi brežuljci toplih ječmenih i pšeničnih kolačića." "Jao. a Spiro se pojavio gegajući se uz stazu. objasnio je sasvim ozbiljno. Kola su se zaustavila.. tol'ko sam trubijo da su prepadali nasmrt. svoju dužnost. poslali su nekog da otrči do Janisove kuće koja." .. gosin Lari". Sef je bio grozno bijesan i istakao je da takvo ponašanje baca ljagu na vatrogasce. a bose noge im grebuckaju po kaldrmi... Poslije dosta prepirke. ali izgleda da je Janis imao slobodno veče. Razmotali su ogromno crijevo. potpuno se slažem". pa je konačno sam šef morao to obaviti.. a duž ceste ogromne gomile leševa. pa smo Iješkarili u vodi sve dok nije došlo vrijeme za čaj još jedan od Majčinih gastronomskih trijumfa.U duhu sam vidio. Dok su čekali.

s pedantnom preciznošću izlio svoju čašu vina na jednog psa koji je upravo prolazio. dahćući i režeći.. dušo. Stao je na vratima i digao kantu iznad glave. koji su šmugnuli u kuhinju da nešto čalabrcnu. a kako nije bila u stanju privući Majčinu pažnju.U kući. i kao da je htio to provjeriti. Kao izglancana. svejedno. S beskrajnim užitkom kidisali su na Dodine progonioce i u sekundi se cijela prostorija pretvorila u zbrkanu gomili. ali nisu bili dovoljno brzi. "Lesli. Jastuk je sletio i smjesta ga je dočekalo pet usta i raščupalo na pet strana. vratili su se punom brzinom i stali zabezeknuti cijelim prizorom. "Nađite Dođu! Pozlijediće je!" "Zaustavite ih! Nek ih neko zaustavi! Poubijaće se!" ciknula je Margo. pasa koji su se tukli i režali i histeričnih gostiju koji su đipali pokušavajući izbjeći ujed. "Gdje je Dodo?" drhtavim glasom se raspitivala Majka. a onda zgrabila sifon sode i počela prskati i goste i pse bez ikakve diskriminacije. naravno. ratobornih džukela grubijana. Soba je izgledala kao kokošinjac pogođen orkanom. Ova je soba stvarno u neredu. Lari . "Saću ja pokažem tim kopilanima!" Gosti su se razbježali u svim pravcima. uspaljen val pasa koji je bezobzirno rušio sve pred sobom. Međutim. perje je popadalo po lampama. "Vukovi!. Pošto joj je prijem bio dosadan. slažete se?" rekla je i dražesno klimnula glavom. primijetio je Teodor dok mu je perje kao snijeg slijetalo na bradu. "Čuvaj!" zaurlao je. "Pazite. nastavio je Teodor zamišljeno. Iznenada se užasnuta suočila sa čoporom nakostriješenih. to nikad nisam lično probao. a slijedeći je u stopu uletio je. premjeravala sobu." "Tako mi Jupitera!" dreknuo je gospodin Kralefski. "Čini mi se da je biber prava stvar za pseće tuče". smirite se". "Smatra se da je voda isto tako dobra". Čaše su se počele kikotali i zvoniti. koji su za nju očito smislili najgore moguće planove. riknuo je Lesli. sobe su blistale pod svjetlom lampi. znači da je pred nama duga i hladna zima!" zaurlao je Lari i spretno skočio na jednu stolicu. stežući Dođu u naručju. a zatim ščepao jedan jastuk i hitnuo ga na najbliži čvor uskomešanih pasa.. hajde donesi peškire da se posušimo. vatreni udvarači nisu imali namjeru da odustanu bez borbe. pustili su jedan drugog i odmaglili u noć. "lako. blistava masa vode napravila je luk kroz zrak i tresnula o pod. Gosti su živnuli. Izgegala se na mjesečinu i odabrala pogodnu parcelu ispod magnolije kako bi opštila s prirodom. Zastrašeni grmljavinom i šumom vode. ali je isto tako predstavljalo i efekt trenutnog iznenađenja za pse. na verandu. Majka je. izvila i razlila kao plimski val po cijeloj sobi. Proveli su vrelo i razdražujuće popodne trudeći se da se zbliže s Dodom i nije im bilo na kraj pameti da propuste ovu očito bogomdanu priliku da odnos s njom uspostave na mnogo intimnijoj osnovi. Spasite Dame!" Poslušao je vlastiti savjet tako što je najbližoj ženskoj osobi pomogao da se popne na sofu. ostavljajući za sobom prizor krvoprolića od kog je zastajao dah.. Ako će iko zavoditi Dođu tako su rezonovali to ima da bude neko od njih. sifoni sode su uzdisali kao onemoćala lokomotiva. a drečavi murali koje je naslikala Margo pomjerali su se blago po zidovima dok ih je noćni povjetarac brižljivo pridizao. čaše su ponovo napunjene.. a onda se i sam uzventrao do nje. Rodžer. To je imalo kobne posljedice po najbliže goste. "Strašno mi je žao što se ovo desilo. Spiro je sunuo u kuhinju i vratio se s kerozinskom kantom punom vode koju je čvrsto držao u svojim šunkastim rukama. Znate. oči su im zaiskrile. idemo svi napolje. Ogroman uskovitlani perjani oblak pokuljao je u zrak i zaplovio iznad cijele scene. gdje je mjesec bojio kaldrmu mastiljavocrnim kama lozinog lišća. Dodo je ugalopirala u nakrcani salon vrišteći upomoć." Konačno se društvo posušilo. Ona je veoma interesantna mužjacima u ovo vrijeme. naši prijatelji vukli su se uokolo mokri do kože i oblijepljeni perjem. razgovor je narastao do krešenda. "Smirite se. čepovi su iskakali sa zvukom kamenja bačenog u bunar. Dodo je odlučila da nakratko sama posjeti baštu. Sraćko i Povraćko. pa smo se postrojili na verandi. Slijedeći Teodorov savjet. debele nožice. No. to je sve zbog Dodo. a oštar miris paljevine ispunjavao je zrak. opet se rasprsnula uvis. S krikom strave podvila je rep i pobjegla u kuću najbrže što su joj dozvoljavale njene kratke. svi su sa sebe počupali perje. a ne neki od ovih žgoljavih seoskih skitnica.

a Margo je slušala jednu od njegovih dugih i zapetljanih povijesti. čiji je teški. grana prepunih bijelog behara. "Govorim. "Imatel kakaf nofi Otelo?" Majka je u magnovenju bacila očajnički pogled tražeći gdje se djenuo Spiro. sve moje".. kroz francuske prozore vidjeli su se Spiro i Lesli. Tamo daleko. "Stvarno mi je žao. a Majka je stajala pored nje i zveckala ogromnom gomilom ključeva. na prijatno putovanje. u tajanstvenu okolinu obasjanu mjesečinom. "Madam". Ugegao se teškim korakom u Carinarnicu obilato se znojeći. Sav očajan počeo sam iznositi argumente protiv takve ideje. Napolju. blago drndao po gitari i nerazgovijetno pjevušio. objasnio da već godinama niko od nas nije kupio nikakvo novo odijelo. Kako bi ugušila srdito buntovničke gunđanje u porodici.. više smo ličili na pogreb kakvog uspješnog krpara. Kao što je Lari primijetio. Daleko dolje u mračnim čempresima sove su utješnim glasom dozivale jedna drugu. pomalo. koje mu ni danas ne mogu oprostiti. nerazgovijetno pomaljala iznad kuće. zacvrkutala je Majka i odsvirala hitri solo stavak na ključevima. zatim prtljag. onako ogromna. na čijem je vrhu kao kruna stajao kavez sa Savarakama koje su pakosno zurile u njega. slatki miris iznemoglo lebdio iznad verande miomiris koji je značio čaroliju što vas mami dalje. POVRATAK Sa džentlmenskim poštenjem. "jel fi koforite Englesku?" 'Uao. 'Jeste. Moramo se vratiti u Englesku i provesti oko mjesec dana konsolidujući našu poziciju (što je značilo svađati se s bankarima). nofi Otelo?" Majka se nasmiješila sa šarmom očajnika. a onda ćemo odlučiti gdje ću nastaviti školovanje.. gospodin Kralefski je obavijestio Majku kako me naučio svemu što je on u stanju. .. "Ofi faši?" zapitao je da bi bio sasvim siguran. gospodin Kralefski je čučao na zidu verande tijela nalik rakovoj silueti kojoj mjesec izviruje preko grbe. usta punih hrane. utješio Majku i primirio Carinika. na blještavobijelom sunčevom svjetlu. a onda prilegao pojas i namrštio se. visoko nakrcana našom imovinom. Majka je lebdjela tamo'amo između sjenki i brižno pitala svakog je li dobio dovoljno za jelo. a psi su sa svojim novim ogrlicama izgledali kao da im je neudobno ili kao da se osjećaju nekako krivim. Magnolija se. kao stotine sićušnih mjesečevih odsjaja. pa naravno".. "Molim?" rekla je Majka." Od Carinikovog gnjeva izbavio ju je blagovremeni Spirin dolazak. jeste. Carinski službenik se pojavio i obeshrabreno štrecnuo pri pogledu na brdo prtljaga. polako krenula nizbrdo u povorci. kavezi sklepani za ptice i kornjače.je. kako vješto čereče krupne mrke ćurke. rekao je prijeteći i nagnuo se preko šaltera. "Imatel kakaf nofi Otelo?" upitao je. mjesečina je otok prošarala crnim i srebrnim prugama i pjegama. rekla nam je da na put trebamo gledati samo kao na odmor. "Imatel kakaf nofi Otelo. ostali članovi porodice razgovarali su s Teodorom i gospodinom Kralefskim. Majka se nervozno nasmiješila i zvecnula ključevima izgledala je kriva kao krijumčar dijamanata." Carinik se zagledao u nju Ijutitim pogledom. Teodor je doktoru Andručeliju držao predavanje o zvijezdama pokazujući mu sazviježđa upola pojedenim ćurećim batakom. a zatim su kola. Nisam sigurna da sam vas baš sa' svim. "Izvinjavam se. Nebo je izgledalo crno i meko poput kože noćnog leptira nježno orošene zvijezdama. '"Želite li da nešto otvorim?" Carinik je zamišljeno vagao napućivši usne. Uskoro ćemo se vratiti na Krf. obojica namrgođeni od koncentračije. Planina naše imovine poslagana je u Carinskoj kolibi. koji su došli da nas isprate. Onda smo posljednji put prošetali između maslina. Ali Majka je bila nepopustljiva. kad si neznalica. toliko te sve pod kapom nebeskom više iznenađuje. Rekao sam kako mi se sviđa da sam poluobrazovan. torbe i koferi spakovani. Tako su naši sanduci. Carinik je prvo odmjerio Majku. ali ne mogu vas baš sasvim. uzviknula je Majka oduševljena što ga je konačno razumjela.. izmijenjali posljednje suzne oproštaje s brojnim prijateljima seljacima. vrijeme je smatrao je da otputujem negdje u Englesku ili Svajcarsku i dovršim započeto obrazovanje.

dok mu je brada svjetlucala na suncu.. "Kako je mogao da tako nešto napiše". Zatim je od Carinika posudio parče krede i vlastitom rukom obilježio sav naš prtljag kako dalje ne bi bilo nikakve zabune. Čađavi voz kaskao je od Brindizija prema Švajcarskoj. a onda mu je glas zadrhtao i slomio se i krupne... zebe su pjevušile u svojim krletkama. nas je preplavila crna potištenost koja je potrajala cijelim putem do Engleske. i ja bi se oprostijo". "al mi je ko da se opraštam od mojinajrođeniji'. Iznad naših glava. bilo je ispisano urednim velikim slovima: JEDAN PUTUJUĆI CIRKUS S OSOBLJEM. Oko naših nogu psi su ležali i hrkali. Nek vam to bude pravi odmor. neki ljudi su baš na svoju ruku. a onda je stao i zagledao se u nas. A onda. . vrlo brzo. "S beskrajnim nestrpljenjem čekam vaš povratak. "Ama pogledajte samo šta je napisao". tako mi Jupitera! I lijepo se provedite." "Do viđenja. dok mu je mašina prela uzmičući preko modre vode.. nisam 'tijo plakat". pa dobro. naša tri prijatelja stajala su naspram šarene pozadine klimavih kuća ispruženih uz padinu brežuljka: Teodor. iskoristite što više možete boravak u dobroj staroj Engleskoj. lica iskreveljenog u poznatu namrgođenu grimasu dok je u ogromnim rukama uvrtao svoju kapu. Jeste. maltene prije nego što je iko stigao reći i riječ. "Baš nepristojan čovjek!" Lari se zagledao u mali formular i frknuo.. na rešetki za prtljag.a onda je dao da se prtljag izgura napolje. a mi smo sjedili bez riječi. "E. naklonio se bez osmi jeha i prepustio nas našoj sjeti. dok je u njoj sve kuhalo. na pristaniste. pjevušio je gospodin Kralefski i cupkao od jednog do drugog. a ogromni mu se stomak zatresao. Dok je brod odmicao preko mora. naizmjenično brisao oči maramicom i mahao nam njome. bez želje da išta kažemo. Nekoliko trenutaka kasnije Majka je bacila pogled na formular koji je službenik ispunio i ukočila se kad ga je pročitala. to ti je kazna što napuštaš Krf". ha! U tom grmu leži zec!" Spiro se sa svima rukovao bez riječi. hmm. "No. tijela ogromnog kao bačva i mrgodan. uredan i uspravan. do viđenja". u rubrici gdje je stajalo Opis putnika. zajecao je. objasnio je. "Stvarno. digao je štap u znak ozbiljnog pozdrava. počeo je. "E. Vratio ih je Majci. promumlao je Teodor rukujući se sa svakim ponaosob. Spiro je." Čamac koji nas je trebao prevesti do broda morao je strpljivo sačekati dok utješimo Spiru. "Nadam se da ćete nam se vratiti. zajedno s komadićem papira. gospodin Kralefski je skakutao goredolje i ekstravagantno mlatarao rukama. uskliknula je gnjevno. a Aleko bi s vremena na vrijeme žalostivo zakriještao. pa neću vam reći zbogom. Na malom kartonu. "Takomi Boga. rekla je Majka." I voz je zakloparao prema Engleskoj. a Krf svjetlucavo uranjao u bisernu izmaglicu vreline na obzorju. Volim vas ko da ste mi rod. debele suze pokuljale su mu iz očiju i kliznule niz izbrazdane obraze. Savarake su kvocale i kljuckale. Na švajcarskoj granici pasoše nam je pregledao jedan bestidno efikasan službenik. nego samo au revoir".

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful