Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

Zakon ljudske prirode

ZAKON LJUDSKE PRIRODE

Inteligentna bića su izložena fizičkim i duhovnim zakonima koji određuju njihovu sudbinu. Rezultati odbacivanja duhovnih zakona nisu vidljivi odmah, ali u toku života se dramatično manifestuju. Šta je čovjek posijao, to će i požnjeti. Pošto imamo slobodnu volju, takođe imamo i pravo izbora. U poslednjih par decenija primjećujemo drastični pad moralnih vrijednosti. Osnovni fiziološki nagoni, ishrana i seks, diktiraju ljudskim životima. Amebama je isto tako potrebna kap glukoze i reprodukcija. Ljudsko ponašanje se izjednačava sa životinjskim nagonima. Danas se smisao ljudskog života nalazi u devizi: "Jesti i razmnožavati se". Da li smo mi stvarno viša stvorenja Homo sapiens. Da li degradiramo ili evoluiramo? Čovjek je biće koje ima posebnu strukturu mozga. Mozak zauzima veliki kapacitet, oko 1500 do 1600 kubnih centimetara. To je najsloženiji kilogram u univerzumu, koji nas odvaja od svega živog na planeti. Naročito je bitan čeoni režanj, u kome se nalaze centri odgovorni za moral i duhovnost. Povrede i nepravilna ishrana mogu uništiti moralnu strukturu našeg mozga. Korištenjem
26

lakih i teških droga kao što su: alkohol, duvan, kofein, marihuana, heroin; direktno djelujemo na ove centre i postajemo zavisnici od ovih supstanci. Formiraju se staze u mozgu koje se ne mogu jednostavno i lako ukloniti. Kada pacijenti pokušavaju da eliminišu drogu iz života javljaju se psihička i fizička zavisnost, kao i tolerancija.1 Karakteristike psihičke zavisnosti su: panika, strah, psihoze i halucinacije. Fizička zavisnost se manifestuje kao: znojenje, dijareja i glavobolja. Kod tolerancije je karakteristično da iste doze vremenom daju manji efekat. Kod svih zavisnika uništavaju se moždane ćelije i smanjuje se mogućnost za pobjedu nad drogom. Fenomen koji često zanemarujemo je uticaj naše okoline. Mudra misao kaže: "Čovjek je ono što su misli srca njegovog". Zakon ljudske prirode glasi: "Ono što gledaš u to se pretvaraš". Svjedoci smo velike moralne degradacije u poslednjih nekoliko decenija. Možemo li definisati krivca? Brendon Sentervol, epidemiolog sa vašingtonskog Univerziteta otkrio je neke veoma uvjerljive statističke činjenice. Između 1945. i 1974. godine, stopa ubistava u Sjedinjenim Američkim Državama porasla je za 93 procenta. Čudno je, ali istinito, da je u istom periodu u Južnoj Africi ista stopa opala za 7 procenata!2
27

Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

Zakon ljudske prirode

Kako se ovaj raskorak može objasniti! Jedna od temeljnih razlika između ova dva društva: sve do 1975. godine televizija je bila zabranjena u Južnoj Africi! Sentervolov zaključak glasi: "Televizija nije samo prikaz nasilničkog ponašanja, već i njegov uzrok!" Ako tome dodamo destruktivni uticaj interneta, muzike, video kućne produkcije i pisanih medija vidjećemo dio ledenog brijega. Danas govorimo o situacionom moralu, koji ne zavisi od normi i principa, već od situacije u kojoj se osoba nalazi i potrebe da ukrade, slaže ili prevari. Principi ljudskog ponašanja ne bi trebali zavisiti od okoline, situacije i trenutnog stanja. Jedan od prvih principa jeste mudrost. Mudrost je razmišljanje o onome što činimo i o posljedicama koje iz tog mogu proizaći. Iako želimo da pomognemo nećemo to raditi bez provjeravanja. Ako dajete dobrovoljni prilog, to ne znači da ne trebate provjeriti da li je on iskorišćen za pravu svrhu. Stari savjet glasi: "Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi".3 Umjerenost je drugi princip. Uglavnom se danas misli o umjerenosti u jelu i piću. Međutim, nije to jedina vrsta umjerenosti. Kao što čovjek može biti neumjeren u jelu i piću, može biti neumjeren u korištenju interneta, gledanju televizije, bavljenju psima ili mačkama, i na razne
28

druge načine. Mi postajemo zavisnici od sportskih kladionica, utakmica, filmova, serija i sl. Postoji mnoštvo različitih vrsta zavisnosti. Jedna od duhovnih karakteristika je umjerenost u svakom pogledu. Obilježje lošeg čovjeka je u tome da se ne može odreći nečega, a da ne zahtijeva da se toga odreknu i ostali. Pomenimo još jednu duhovnu osobinu. To je pravednost. Ona uključuje poštenje, davanje, iskrenost i ispunjavanje obećanja. Ni jedna od ovih karakteristika ne može doći do izražaja bez smjelosti, ili kako se kaže u narodu «imati petlju». Smjelost uključuje dvije vrste hrabrosti: suočavanje sa opasnošću i istrajnost u patnji. Ovo su neke osnovne univerzalne vrline, koje bi trebale krasiti svakog čovjeka. Posebno bih naglasio da učiniti nešto pravedno ili umjereno, nije isto što i biti pravedan i umjeren. Uporedio bih to sa fudbalerom. Čovjek koji nije dobar fudbaler može ponekad izvesti i dobar udarac. Dobar fudbaler je onaj čiji su pokreti tako izvježbani, da se u njih uvijek može pouzdati. Takav čovjek ima kvalitet i onda kada nije u igri. Isto tako, čovjek koji se istrajno ponaša pravedno, stekne na kraju određeni kvalitet karaktera. Kada govorimo o duhovnom principu, tada mislimo na takav kvalitet, a ne pojedinačna djela. Znači, svako od nas može izvesti jedan dobar udarac. Možemo se lijepo ponašati,
29

Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

Zakon ljudske prirode

možemo učiniti neko dobro djelo. Ali to dobro djelo može biti i iz interesa. Postavlja se pitanje zašto je neko pomogao udovici da pokosi travnjak? Može imati na umu sljedeće misli: Možda će uskoro umrijeti, pa će mi ostaviti nešto u testamentu. Ili, ja ću uskoro ići na odmor, pa mi može pričuvati psa. Ili, vidjeće komšije pa će reći da sam dobar čovjek. Znači, za učinjeno dobro djelo postoji mnoštvo razloga, dobrih i loših. Ako iz interesa učinimo dobro djelo, to neće dovesti do poboljšanja našeg karaktera. Dakle, šta je cilj? Ne pojedinačno dobro djelo, nego izgraditi karakter, da činjenje dobrih djela bude naš život. Bez spomenutih duhovnih principa ili barem njihovih začetaka, niko i ništa neće moći pružiti onu duboku, jaku i nepokolebljivu sreću za koju smo stvoreni. Blejz Paskal je rekao: "U nama postoji jedna praznina, jedan vakum, koji ne može niko da ispuni do sam Tvorac".4 Kada praktikujemo vrline: pravednost, mudrost, umjerenost i hrabrost, postajemo sličniji samom Tvorcu. Da bismo ispunili našu svrhu i smisao u životu trebamo težiti da njegujemo ove osobine, a to je jedini put da postanemo sretni. Rokfeler je sa četrdeset godina bio na ivici groba. Sebični i egoistični život ga je doveo u bezizlazno stanje. Jeo je samo krekere i suvu
30

hranu. U jednom trenutku sve se promijenilo u njegovom životu. Shvatio je svoje pogreške i odlučio je da pomogne drugima. Promijenio je odnos prema patnjama drugih ljudi. Njegovo zdravstveno stanje se poboljšalo. Živio je preko devedeset godina. Nema veće sreće nego upoznati istinu o životu. Međutim, najveći problem ljudskog roda je indiferentnost prema istini. Bez obzira što većina ljudi zna šta je istina, oni se ponašaju po osjećanjima ili navikama, a ne po razumu. Dr Solomon Eš, poznati profesor, vršio je oglede sa ciljem da utvrdi kakve će uspjehe postići mladi ljudi ako slijede svoje mišljenje, iako se okolina ne slaže sa tim. Pripremio je mnoštvo kartica sa jednom horizontalnom linijom. Zatim je načinio istovjetne kartice sa tri linije različitih dužina. Samo jedna linija je bila iste dužine kao i linija na prvoj kartici. Razlika u dužini te tri linije je bila upadljiva, tako da je svako mogao lako da uoči koja se od ove tri linije slaže sa onom jednom na drugoj kartici. Dr Eš odabrao je osam studenata da učestvuju u testu. Rekao im je da kada budu pitani odaberu pogrešnu liniju. Tada je grupi dodat i deveti student. On nije znao da su se svi ostali sporazumjeli da odaberu pogrešnu liniju. To je ovog sudenta dovelo u neravnopravan položaj-jedan protiv osam. Rezultat je bio iznenađujući: tri
31

Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

Zakon ljudske prirode

četvrtine studenata obuhvaćenih testom saglasili su se sa pogrešnim odgovorima drugih studenata. Kada su upitani zašto su se složili sa netačnim odgovorima, uglavnom su odgovarali da nisu htjeli da se razlikuju od grupe.5 Zašto nas mišljenje većine toliko obavezuje? Zašto smo toliko prilagodljivi? Ukoliko sretnete čovjeka ili ženu koji nisu nepošteni ili iskvareni, zaključuje većina da toj jadnoj duši nešto nedostaje. Rudolf Đulijani, bivši gradonačelnik Njujorka, dok je još bio javni tužilac, preduzeo je operaciju "čišćenja" koja je obuhvatala područje od Long Ajlenda do kanadske granice. Kao dio te operacije, jedan agent Federalne policije krenuo je od preduzeća do preduzeća, predstavljajući se kao zastupnik firme koja prodaje proizvode od čelika. Evo šta kaže Đulijani: "U 106 slučajeva bilo je ponuđeno mito. U 105 slučajeva, javni službenici su prihvatili mito. U jednom slučaju, službenik je smatrao da je svota preniska." Novine su objavile: "U Njujorku nije pronađen pošten čovjek."6 Zašto se ljudi tako lako izjednačavaju sa okolinom? Zašto dominira situaciona etika? Zanimljiva je adaptibilnost našeg uha na jačinu šuma. Kada se čovjek konstantno nalazi na radnom mjestu ispunjenom velikom bukom, njegova bubna opna postaje prilagođena na datu
32

situaciju. Kada poslije 6 mjeseci ode na zasluženi odmor u neko mirno mjesto, pojavljuje se niz neprijatnosti. Ovaj fenomen u fiziologiji se naziva reakcija na tišinu. Ako srednja jačina šuma opadne ili se potpuno izgubi, prestane njegov stalni nadražaj na slušni organ, pa nastupa posebna reakcija ljudskog organizma koju obilježava osjećaj neprijatnosti, uznemirenosti i osjećaj straha. Čovjek je prilagođen na određeni minimalni šum zavisno od mjesta gdje živi i od radnih uslova. Nestanak takvog šuma, naročito ako dođe naglo, izaziva osjećaj uznemirenosti i potištenosti. Ukoliko jačina šuma padne sa 60 db na 30 db, to će izazvati reakciju na tišinu. Slične primjere nalazimo i u životinjskom svijetu. Kada ubacite žabu u kotao pun vrele vode, ona će vrlo brzo iskočiti. Međutim, kada stavimo žabu u lonac sa hladnom vodom, pa postepeno zagrijavamo tu vodu, ona neće primjetiti promjenu i temperatura će je ubiti. Njeni receptori su tako adaptibilni da neće dati signal mozgu da se sprema opasnost. Jesu li se naši duhovni receptori prilagodili, a da toga nismo ni svjesni? Pošto se naviknemo da živimo u ovakvom svijetu, bude nam neobično kada vidimo nesebično djelo, postupak vrijedan divljenja.

33

Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

Zakon ljudske prirode

Jedno tijelo - dva bića Možemo slobodno da kažemo da u našem tijelu postoje dva bića. Jedno biće koje nas vodi ka dobru, a drugo biće koje nas upućuje na zlo. Mi smo svi osjetili onu grižu savjesti kada nešto činimo što je loše. To je ono šesto čulo koje mi imamo. Ako zelenu travu pogazite nekoliko puta ona će ponovo da izraste. Međutim, ukoliko je gazite desetine puta, trajno će biti uništena. Tako i naša savjest. Ako je konstantno zanemarujemo, onda više nećemo ni imati tog šestog čula. To stanje ponekad vidimo kod ljudi koji su izgubili savjest. Oni su pali na životinjski nivo. Vrlo dobra ilustracija je ona o dvije zvijeri. Zamislite dvije divlje životinje u cirkuskoj areni koje se bore na život ili smrt. Iznenada ih razdvojimo u odvojene kaveze. Jednu hranimo nekoliko puta na dan. A drugu, jadnicu, ostavljamo bez hrane. Nakon mjesec dana dovedemo ih opet u arenu da se bore. Koja će pobijediti? Dvije zvijeri jesu dvije različite naše prirode. Mi imamo dva bića ili dvije prirode koja se bore u nama. Koja će pobijediti? Koja će preuzeti nadzor u našem životu? Vi znate odgovor - ona koja prima bolju hranu bit će zdravija i snažnija. Kako možemo hraniti ova dva bića? Sve što ulazi u ljudski um preko naših pet čula jeste hrana za jednu ili drugu prirodu, tj. biće. TV i
34

video programi koje gledamo, muzika koju slušamo, knjige i časopisi koje čitamo, razgovori koje vodimo, sve to čini vid hrane za jednu od ove dvije prirode. Jedna od njih će uvijek biti bolje hranjena od druge. Cilj je izgladnjeti staro biće, dok ćemo duhovnom biću pružiti najbolju ishranu. Kako hraniti duhovno biće? Čitanjem duhovne literature, molitvom, postom i pomaganjem drugima. Zavisno od toga kako naše biće hranimo, takvi ćemo i postati. Zakon ljudske prirode glasi: postajemo onakvi kakve su naše misli i pretvaramo se u ono što gledamo. Da li ko od nas živi na hljebu, starom tri mjeseca? Svakako da ne. A mnogi od nas žive na duhovnom hljebu koji je već davno uhvatio plijesan. Mi želimo duhovnu regeneraciju i promijenu toka naših misli. Ali to je Sizifov posao. Biblija kaže: "Može li ris promijeniti šare svoje? Može li Etiopljanin promijeniti boju kože svoje?"7 "Ne može", kaže biblijski pisac. "Možete li vi zli budući činiti dobro?" Odgovor je ne. U svakom od ova tri slučaja. Da li se geni mogu promijeniti? Ne mogu. Može li Etiopljanin-crnac postati bijel čovjek? Ne može. Zato što je to genetski determinisano. Može li ris promijeniti svoje šare? Ne može, jer je i to genetski determinisano. Možemo li mi zli
35

Izvori fizičkog i duhovnog zdravlja

budući po prirodi činiti dobro? Odgovor je: Ne. Postavlja se pitanje: šta nam je činiti? Jedina mogućnost jeste natprirodna intervencija. Činjenica je da smo se odvojili od Tvorca prije 6000 godina. Ljudi su željeli da žive autonomno. Ali to je dovelo do mentalne i fizičke degradacije. Jedina mogućnost je da zlo, koje se multiplicira i umnožava, odstrani Viša sila. Mi moramo da tražimo natprirodnu intervenciju da bi On promijenio ono naše iskvareno zlo biće i da bi nam podario drugu prirodu. Pozivam vas da uradite eksperiment kod kuće. Svako od vas može napraviti taj eksperiment. Nije skup. Potražimo pomoć od tog natprirodnog bića. Dozvolimo da se uključi u naš život. On je spreman da nam ukaže na naše promašene staze. Savršena struktura ljudskog tijela, imunitet, kardiovaskularni sistem, pluća i ostali organi, koji ne mogu funkcionisati bez spoljne koordinacije, pokazuju da je Tvorac zainteresovan za nas. Neki ljudi misle da je Tvorac stvorio svijet i onda ga zaboravio. Oni ga prihvataju kao apstraktnog Stvoritelja, ali istovremeno smatraju da njegovo postojanje nema nikakvog udijela u njihovom životu. Za njih je On daleka filozofska apstrakcija. Kada je Tvorac sebe predstavljao rekao je: "Ja sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma ropskoga".8 On nam je rekao da je
36

uključen u sva ljudska dešavanja i da ga i te kako zanima sve ono što radimo. Za Jevreje, On nije bio puka apstrakcija, već stvarni Izbavitelj. I danas se može reći, za onog ko ne prihvata da Tvorca zanima sve što se dešava u životu čovjeka, da nije istinski religiozan. Ovaj vakum u religijskim shvatanjima je nastao, jer se izgubila konekcija između čovjeka i Tvorca. Pozivam vas da uspostavite samo na par minuta tu zaboravljenu vezu kako bi Tvorac mogao da se umiješa u vaš život. Zahvaljujući višim strukturama mozga kao prijemnikom možemo utvrditi šta Tvorac želi da nam kaže i koja je naša uloga na planeti Zemlji. Ljudska priroda je baždarena za jedinu referentnu tačku koja prenosi Stvoriteljevu misao za čovjeka. Ta referentna tačka se zove Sveto Pismo i ona je jedini putokaz ka sreći i Tvorcu. Naredno poglavlje će baciti svijetlo na vjerodostojnost tog izvora zdravlja i sreće.

37

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful