U SLUBI DIJALPGA I MIRA - bor predavanja EUROPSKA AKADEMIJA BISKUPIJA BANJA LUKA 2009 (157-173)

IZAZOV TEHNOLOGIJE SAMOUNITENJA

Marijan Jot Aut nihil ociosum fert, aut suffert natura. Priroda nita beskorisno niti donosi niti trpi. Frane Petri (1591.)

Proizvodnja hrane i bioetika

Etika izuava pravila ponaanja i moralnih prosudbi. Ona moe biti filozofska disciplina, znanstvena grana, ili u najirem smislu znanje o moralu (ovi, 1979.). Meutim, etiki zakoni su u potpunosti drugaiji od znanstvenih. Etiki zakoni su zakoni obiajnog prava. Oni kau kako bi trebalo postupiti, a ne kako se mora postupiti. Oni su normativni, postavljaju idealni standard, principielni cilj, ali ne i neophodno stvarno stanje stvari. Svakom etikom argumentu moe se suprostaviti isto toliko opravdani protuargument. Vjerojatno je to i razlog da neki poduzetni ljudi u svakodnevnom ivotu ba i ne uvaavaju etiku (Ferr, 1994). I mnogi od nas esto etiku doivljavaju kao neto ime bi se mogli zakititi, ali se nerado njoj podinjavaju u svakodnevnom ivotu (Ruehr, 1994). Ovdje je poljoprivredna etika razmatrana kao dio bioetike. Dok nam je pojam poljoprivrede prilino jasan, to se ne bi moglo rei i za pojam bioetike. Openito moemo prihvatiti da bioetika moe biti osnova za procjenu zato neto u poljoprivredi smatramo dobrim ili loim, ispravnim ili pogrenim. Prema definiciji Hartel-a (1994.), poljoprivredna etika razmatra filozofski, socijalni, pravni, ekonomski, znanstveni i estetski vid poljoprivrednih problema i daje smjernice za donoenje ispravne odluke za njihovo rjeavanje. Glavna znaajka poljoprivredne etike je suglasje socijalne i znanstvene odgovornosti (Smith, 1990.). Zbog znaaja etikih problema koji se javljaju u poljoprivredi danas, poljoprivredna etika se predaje na najmanje etrnaest univerziteta u SAD (Ruehr, 1994.), a u Hrvatskoj se poela predavati 2005. godine na Visokom gospodarskom uilitu u Krievcima. 1

Prema Hartel-u (1994.) u nadolazeem stoljeu glavno nesuglasje izmeu konvencionalne i alternativne (ekoloke) poljoprivrede odnositi e se na degradaciju okolia. Da bi zatitili integritet okolia, trebamo biti sposobni primijeniti cjelovit pristup, koji naglaava ljubav, potovanje, suut i obzir prema prirodi, umjesto samokorisnog (... kemijska gnojiva i pesticidi nam omoguuju porast rodnosti), ili na pravu temeljenog pristupa (...imamo pravo koristiti vodu kao to smo to oduvijek inili). Uobiajeno ponaanje tipinog znanstvenika karakterizira znanstveni redukcionizam - razmiljanje i odluivanje o znanosti u njenom najuem dijelu. Ono ne ukljuuje interdisciplinarni, cjelovit pristup. Meutim, danas neki znanstvenici mijenjaju stav, poinju promatrati poljoprivredne probleme u cjelini i ne svia im se ba ono to vide. Svjedoci su neeljenih promjena u naem okoliu, koje nastaju zbog nae prole i sadanje poljoprivredne aktivnosti. Dakle, proizlazi: poljoprivredna etika (dio bioetike) je cjelovit nain promatranja i prosuivanja u poljoprivredi.

Promjene u prirodnom okoliu

Uvijek moramo imati na umu da su svi poljoprivredni ekosistemi nastali iz prirodnih. I jedni i drugi imaju ulaze i izlaze, a obiljeava ih odreeni sastav i procesi unutar njih. Meutim, glavna razlika jeste u tome to su u poljoprivrednom sistemu ulazi, izlazi i procesi u velikoj mjeri kontrolirani ljudskim odlukama (Mannion, 1995.). Nasljeena biosfera i tehnosfera naeg djelovanja danas su van ravnotee i iz te injenice izrasta glavno etiko pitanje dananjice (Ward i Dubos, 1972.). Pretvorba prirodnog ekosisteme u poljoprivredni zapoela je pred oko 10 tisua godina. U poetku ona je bila spora i neopasna, da bi s vremenom postajala sve bra, a njeni uinci sve razorniji. Prirodni ekosistem sve bre dobiva oznake koje se bitno razlikuju od poetnih. Za preivljenje ovjeku potrebni su zrak, voda i hrana. Sve ove osnovne potrebe izloene su znaajnim promjenama: 1. Zagaenje zraka - Fermentacija organske tvari u preivaa, kao i vlana uzgajalita rie glavni su izvor metana. Izgaranjem fosilnog goriva nastaje ugljini dioksid, dok intenzivno koritenje mineralnih duinih gnojiva oslobaa duine okside. Sva tri nabrojena plina stvaraju efekat staklenika, te doprinose ukupnom zagrijavanju zemljine kugle. U proteklih 150 godina ovo

zagrijavanje iznosilo je 0,45 oC, a dodatnih 1 do 3,5 oC poveanja temperature tla i mora moe se oekivati u narednih sto godina. Danas je teko predvidjeti sve posljedice takvog zagrijavanja. 2. Zagaenje podzemnih voda pesticidima, nitratima i nitritima. Kao primjer se navodi: Proizvodnja atrazina (aktivne komponente herbicida) zapoela je 1955. Danas, nakon pet dekada primjene podzemne vode kukuruznog pojasa u SAD sadre po iva bia opasnu koliinu ovih aktivnih tvari herbicida. Za sada ovjek nema ni znanja, niti metoda za proiavanje podzemnih voda. 3. Degradacija tla - Pojaana eoloska i vodena erozija tla kao posljedica niskog sadraja organske tvari u tlu, nadalje zakiseljavanja tla prouzroeno mineralnim gnojivima i kiselim kiama praeno toksicitetom slobodnih Al+++ iona, zaslanjivanje tla prouzrokovano navodnjavanjem, zagaenje tla tekim metalima (kadmij, olovo, bakar itd.), umanjena mikrobioloka aktivnost tla. 4. Naruavanje genetske razliitosti - Uzgojem malog broja visokoakumulativnih biljnih vrsta u monokulturi i na velikim povrinama, ili uzgojem malog broja najrodnijih F1 hibrida (identian genotip) dananja je poljoprivredna praksa odgovorna za suavanje genetike razliitosti. Od oko 250 tisua biljaka cvjetnica na kugli zemaljskoj, ovijek za prehranu koristi samo oko 3000, a glavninu ljudske hrane ini samo njih dvadesetak. Sada se pitanje odrivog razvoja javlja kao osnovni problem. Svjetska komisija za okoli i razvoj (The World Commission of Environment and Development -1987.) definira odrivi razvoj kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadanje generacije, bez dovoenja u pitanje opstanak buduih generacija. Generalno uzevi, dananja poljoprivredna praksa se ne bi mogla smatrati odrivom.

Stvarna cijena industrijske proizvodnje hrane:

Za proizvodnju jedne tone zrna utroi se 1000 tona vode. Za svaku energetsku jedinicu hrane na naem stolu utroi se 10 energetskih jedinica u proizvodnji i 1000 energetskih jedinica u preradi te hrane. 17% ukupno koritene energije u SAD troi se na proizvodnju i raspodjelu hrane, od toga vie od 20% otpada na transport unutar zemlje. Za svakih tisuu milja zranog transporta jedne energetske jedinice hrane utroi se 12.5 energetskih jedinica (vie nego li za proizvodnju te hrane!). 20% staklenikih plinova u svijetu proizvede poljoprivreda. 318 milijardi US$ poreskih obveznika utroeno je na potporu poljoprivrede OECD zemalja u 2002. Istovremeno vie od 2 milijarde farmera nerazvijenih zemalja pokuava preivjeti s 2 US$ na dan. 90% poljoprivrednih potpora ide u korist korporacija i velikih farmera koji proizvode hranu za izvoz. Istovremeno se u SDA-u svakog tjedna zatvara 500 obiteljskih farmi. Viak hrane proizveden uz financijsku potporu drave odlae se u nerazvijenim zemljama te time kreira siromatvo, glad i beskunitvo u velikim razmjerima.

Predvianje gladi
Najvaniji socijalni faktor koji utie na poljoprivredu je rast populacije. Predvianje svjetske gladi i pitanje ljudskog preivljavanja naglaava vanost poljoprivredne etike. Pred dva stoljea engleski ekonomist Thomas Robert Malthus (1766-1834.) postavio je teoriju po kojoj svjetska populacija raste bre od porasta proizvodnje i snabdijevanja hranom. To je bilo prvo predskazanje opasnosti od gladi koja prijeti ljudskom rodu. Meutim, od tada razvoj poljoprivredne znanosti i tehnologije bio je tako velik i znaajan da se Malthusovo predskazanje nije ostvarilo. Znai li to da je ono pogreno, ili se samo radi o njenom kanjenju? U stvarnosti ono ve djeluje i dok dio svijeta ima hrane u izobilju, na drugom, siromanom dijelu vie od 10 milijuna ljudi godinje gladuje do smrti. Oni ne umiru od nestaice hrane u svijetu, oni umiru zbog toga to nemaju ime kupiti hranu. Zapanjuje injenica da su danas godinji prihodi 477 milijunera svijeta priblino jednaki ukupnoj zaradi siromanije polovice ovjeanstva. 4

Prema procjenama, pred oko 10 tisua godina, kada je zapoela domestikacija poljoprivrednog bilja, na kugli zemaljskoj bilo je oko 4 milijuna stanovnika. Danas svjetska populacija poraste za taj broj svakih 10 dana. Prema predvianju United Nation Population Fund (UNPFA, 1992.) priblino udvostruenje broja stanovnika zemlje moe se oekivati ve do 2050 godine. Gotovo sve poveanje broja stanovnika odnosi se na zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike. Na pr. populacija najmnogoljudnije afrike zemlje Nigerije porasti e do 2025. godine za 258% - sa 109 na 281 milijun stanovnika. U prve dvije dekade ovog stoljea trebati e proizvesti onoliko hrane koliko je proizvedeno tijekom svih 10 tisua godina do danas. Istovremeno proizvodnja hrane u svijetu se usporava, na pr. proizvodnja itarica po glavi stanovnika u razdoblju 1984. do 1992. pala je za 6% (Brown, 1993). Ove su brojke jo potresnije za afrike zemlje: Angola u razdoblju 1970-85. biljei pad proizvodnje itarica za 52%, da bi u razdoblju 1990-95. imala prosjenu stopu porasta stanovnitva od 2,8%. Da se zadovolji potreba rastue populacije na hrani, do 2050. godine bilo bi potrebno poveati obradive poljoprivredne povrine za 56%. Meutim, u mnogim zemljama dosegnut je plato iznad kojega se ne mogu poveavati te povrine. Prema tome, sav oekivani porast proizvodnje trebati e proizai od uveanog uroda po jedinici povrine. Ruttan (1993.) predmijeva da e kroz nekoliko narednih dekada potreba za hranom rasti po stopi od 40% godinje. Znamo da se 26 drava (ukupno 1/4 svjetske populacije) danas ubraja u zemlje deficitarne na vodi, a voda je jedan od limitirajuih faktora proizvodnje hrane (Postel, 1993). Izgledi svjetske gladi i preivljavanje postaju znaajno etiko pitanje.

Biotehnologija - kako daleko moemo ii?

Dvadeseto stoljee bilo je stoljee fizike, a dvadeset i prvo - biti e stoljee biologije. Ovoga asa biologija je snanija od fizike, kako po veliini bueta (73,5 milijardi US$), tako i po veliini ukljuene radne energije. Ako mjerimo njene ekonomske posljedice, uinak na ljudski ivot i etike implikacije biologija je danas znaajnija od fizike. Narednih 50 godina irenje biotehnologije e dominirati naim ivotima, isto kao to je irenje raunala dominiralo naim ivotima u proteklih pola stoljea. 5

Postoji i odreena slinost u irenju ovih dviju tehnologija. Pokazalo se da je vizija matematiara John von Neumann-a o raunalu kao velikom centraliziranom sklopu datoteka i upravljanja bila pogrena. Danas, ta se vizija moe usporediti s globaliziranom aktivnou nekoliko velikih multinacionalnih korporacija na podruju genetikog inenjerstva. iroka javnost ne prihvaa takav pristup, a genetiko inenjerstvo e ostati nepopularno sve dok bude centralizirana aktivnost u rukama povlatenih, tvrdi Freeman Dyson, slavni ameriki fiziar i matematiar u svojoj knjizi The Sun, the Genome, and the Internet (1999.). On smatra da biotehnologija mora slijediti put industrije raunala, da mora biti prisutna u svakoj kui. Po njemu prvi takav korak napravljen je nedavno, kada su se fosforescentne GM ribice blistavih boja pojavile u prodavaonama kunih ljubimaca. Moete li zamisliti to e se desiti ako 'uini sam' alati genetikog inenjerstva za ureenje okunice postanu dostupni u svakoj kui? to bi mogli ljubitelji cvijea, kaktusa, goluba, papiga ili gutera ostvariti s takvim alatima? Dobili bi eksploziju genetske razliitosti ivih bia, nasuprot uniformnosti i monokulture koju danas zastupaju korporacije. Samo pokoje od tih novih bia bilo bi remekdjelo, no ostala bi donjela zadovoljstvo svojim kreatorima. Konani cilj biotehnologija e postii tek kada ue u svaku porodicu kao to su ule igre na raunalima. No ovoga puta, umjesto slikama na ekranu raunala, djeca e se moi igrati stvarnim sjemenim zametkom ili jajetom, stvarajui potpuno nova do tada nepostojea iva bia. Vjerojatno je i njemu samom jasno da je ovakav pristup znanstvena fantastika, jer i sam upozorava: Meutim, takve igre bi mogle biti opasne. Opasnost od biotehnologije je stvarna, stoga prije no to se moja predvianja ostvare neophodno je odgovoriti na slijedeih 5 pitanja: 1. Moemo li biotehnologiju zaustaviti? 2. Trebamo li je zaustaviti? 3. Ako je zaustavljanje biotehnologije nemogue ili nepoeljno, koja su ogranienja koja drutvo treba postaviti pred nju? 4. Kako i tko treba postaviti ta ogranienja? 5. Kako ta ogranienja provoditi u nacionalnim i internacionalnim razmjerima?

Danas se glavnina genetikog inenjerstva na biljkama i ivotinjama provodi u velikim multinacionalnim kompanijama. Javnost se opravdano plai da e te kompanije koristiti svoja otkria za postizanje potpune kontrole nad svjetskom proizvodnjom hrane, cijedei profit od farmera i potroaa. Na primjer: MONSANTO, danas u sastavu jedne od triju najjih multinacionalnih korporacija svijeta, pustivi u promet svoje RoundupReady hibride kukuruza i RR soju, istim je potezom osigurala i masovnu prodaju svog herbicida Roundupa. Jedna manje znaajna kompanija, Delta and Pine Land Co. razvila je tehnologiju monopola, pogrdno nazvanu terminator tehnologija. U sjeme ugraeni novi terminator geni abortacijom sjemenog zametka, spreavaju reprodukciju biljke. Ako farmer eli spremiti kod sebe proizvedeno sjeme za sjetvu naredne godine, zavriti e s praznim poljem, bez biljaka. To je najmoniji sjemenski monopol nakon otkria hibridnog kukuruza. Ova je tehnologija patentirana u oujku 1998. da bi dva mjeseca kasnije, gigant Monsanto kupio patent i njenog vlasnika - Delta and Pine Land Co. Ovaj patent nema nikakve gospodarske vrijednosti, ali ako se primijeni, imati e poguban utjecaj na male farmere siromanih zemalja treega svijeta. Iz ova dva primjera jasno je da cilj biotehnikih multinacionalnih kompanija nije da hrane Svijet, ve da postignu to je mogue vei profit. Prema javnom miljenju, biotehnolokim kompanijama je dozvoljeno da odu predaleko. Cijena koju za to plaa suvremeni ovijek jest osjeaj nemoi pred vlastitom moi, te osjeaj straha pred opasnou koja je postala univerzalna (ovi, 1997.). GATT sporazum i njegov zakon o patentima (TRIPs) tretira biogusarstvo danas kao prirodno pravo zapadnih korporacija i kao nudu za razvoj Treega Svijeta (Shiva, 1999.). Transnacionalne korporacije prisiljavaju bioloki bogate nacije poput npr. Indije, da prihvate patentiranje bilja i ivotinja, kao i gena koji se u njima nalaze, proizvoda koje ti organizmi stvaraju i biotehnoloke metode koja se koristi za njihovu manipulaciju. Prema Research Foundation for Science, Technology, and Ecology, Indija je usred patentne oluje. Uzastopna rtva biogusarstva s vie od 100 autohtonih biljnih vrsta pokrivenih patentima, od kojih ona nema nikakve koristi. Samo na neem stablo transnacionalne korporacije prijavile su pedesetak patenata. Slikovito reeno, dodavanje novog gena u stanicu neke biljke metodom genetikog inenjerstva jednako je kao dodavanje 0,5m asfalta na 5000 km dug autoput. Patentno pravo dozvoljava kompaniji koja je vlasnik tog 0,5m asfalta da postavi naplatnu rampu i kontrolira cijeli autoput, tj. da postavlja pravo na cijelu biljnu vrstu. Posljednji i najokrutniji napad na indijske genetske izvore je pokuaj amerike sjemenske kompanije Rice-Tec da patentira po kakvoi poznatu indijsku basmati riu (US patent No.5,663,484). Da je ovaj pokuaj uspio kompanija Rice-Tec ubirala bi licencu na svaki kilogram te rie prodan irom Svijeta, pa i u Indiji. Ismail Serageldin, predsjednik The

Consultative Group on International Agricultural Research (CGIAR) kae znanstveni apartheid je na vidiku, a Indija e biti njegova prva rtva (Cox, 1998.). Nainimo malu usporedbu: Kako bi bilo da su u prolosti znanstvenici, koji su izolirali i opisali neku prirodnu tvar, stekli patentno pravo na tu tvar, a ne samo na postupak kojim su to postigli. Da je ovaj princip primijenjen u kemiji, danas bi kemijski elementi bili patentno vlasnitvo pojedinca (ili korporacije). Svima nam je potpuno jasno da je to neprihvatljivo. Zato su onda neki spremni prihvatiti takve patente na elemente bilja, ivotinja, pa i ovjeka? (Danas su multinacionalne korporacije patentirale 20% ljudskih gena!) Jedan primjer: kompanija Biocyte registrirala je u Americi i Europi kontroverzan patent na krvne stanice iz pupane vrpce novoroeneta. Ove su stanice do tada u bolnicama, bez naknade, rutinski koritene prigodom postupka transplantacije kotane sri. Od sada e se, kojeg li apsurda, za takav postupak morati plaati licenca nosiocu patentnog prava kompaniji Biocyte. Za razliku od farmi industrijskog svijeta gdje se na velikim povrinama, esto u monokulturi, uzgaja pokadkad samo jedan, genetski uniforman hibridni usjev, svako je malo poljoprivredno gospodarstvo zemalja u razvoju pravi vrt bioloke raznolikosti, s mnotvom jednogodinjih i trajnih vrsta usjeva i po nekoliko sorata od svake vrste. Mali posjedi su sauvali bioloku raznolikost i ostali siromani, dok se bogate biotehnolozi, koji koriste njihovo znanje (npr. naslijeeno znanje o ljekovitom uinku bilja). Zbog toga ih javnost optuuje za biopiratstvo (Swaminathan, 2000.).

injenice: 1939. godine u SAD-u bila su registrirana ukupno 32 pesticida. Pedesetak godina kasnije, tonije 1993. godine registrirano je ukupno 22 000 pesticida (herbicidi, insekticidi, fungicidi).
Izvor: Moses, M. D. 1995. Designer Poisons: How to Protect Your Health and Home from Toxic Pesticides

Prosjeni Amerikanac u svom tijelu nosi rezidue nekiliko stotina kemikalija, u koncentraciji i po nekiliko tisua puta veoj od prirodnog nivoa slobodnog estrogena. Neke od tih kemikalija imaju razorni uinak na hormone. Pesticidi su utvreni u krvi, mlijeku dojilja, urinu i masnom tkivu. Glifosat (herbicid Roundup) uzrokuje oteenje krvoilnog, probavnog, dinog i nervnog sustava.
Izvor: Special Report: What you need to know about pest control. Natural Health Magazine, May/June 2001

Pod utjecajem snane i utjecajne industrije, a s jedinim ciljem proirenje multimilijunskog biznisa, u Kaliforniji vodeoj poljoprivrednoj saveznoj dravi SAD-a, izmeu 1991. i 1999. godine poveana je uporaba pesticida koji uzrokuju rak ak za 121%. N.pr. u 2000. godini Monsanto je na Rounupu ostvario promet od preko 2,6 milijardi US$. Cijela planeta je postala laboratorij te korporacije.
Izvor: Pesticide Action Network, PANNA, May 2002.

Danas koriteni pesticidi mogu uiniti obrambeni sustav ovjeka neefikasnim. Istraivanja provedena na Tennessee State University ukazuju da stanice gube 50-60% sposobnosti borbe protiv tumora nakon samo jednog sata izlaganja djelovanju pesticida. Nakon est dana njihova uinkovitost pada za 84% . Stanice imunog sustava nepovratno su unitene i vie nisu u stanju razoriti stanicu leukemije.
Izvor: Pesticide Chemical Leaves Immune System Helpless. Lab study shows crop chemical dehabilitates human killer cells. - April 2002.

71% u Svijetu zasijanih GM usjeva spadaju u grupu RR GMO (otporni na Monsantov Roundup herbicid). Statistika Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA) iz 1997. ukazuje na 72% poveanu potronju Roundup herbicida. Razlozi: 1) poveane povrine RR usjeva, 2) pojava superkorova i 3) tolerantnost RR usjeva prema tom herbicidu. Posljedice: vii sadraj rezidua tog herbicida u soji (sa 6 poveano na 20 ppm). Nadlene dravne institucije USDA, EPA i FDA propustile su primijeniti princip predostronosti. Roundup je trei na listi uzronika oboljenja poljoprivrednih radnika.
Izvor: Greenpeace Report - Not ready for Roundup: Glyphosate Fact Sheet. < http://www.greenpeace.org > April 1997.

Prosjeni Amerikanac pojede preko 6 kg aditiva godinje, to je uzrok oko 300 tisua oboljenja. Pokazatelji u Svijetu jo su gori: 3 milijuna trovanja pesticidima godinje s oko 220 tisua smrtnih sluajeva.
Izvor: Enjoy Vibrant Health in a Toxic World. Dr. Paul Stangil, Charlottesville, Virginia, 2001.

Loa znanost u slubi velikog kapitala

Zagovornici genetikog inenjerstva su danas pripadnici znanstvene civilizacije, pojednostavljenog - redukcionistikog pogleda na ivot, koji jo uvijek svoje postavke temelje na obezvrijeenoj centralnoj dogmi genetike i smatraju da se ivot moe slagati od elemenata kao od lego kockica. Uska, specijalistika naobrazba i nedostatak cjelovitog (holistikog) pristupa problemu koji ele rijeiti dovodi do pogrenih postavki. Ugledni biolog Barry Commoner u suradnji s molekularnim genetiarom Andreas-om Athanasiou iz The Center for Biology of Natural Systems, Queens College, Cyty University of New York, u okviru nove inicijative: The Critical Genetics Project objavili su studiju (Harper's Magazine, veljaa, 2002.) koja tvrdi da se postavke biotech-industrije temelji na 50 godina staroj, a danas neprihvatljivoj centralnoj dogmi Francisa Crick-a iz 1958. Prema njoj geni (DNA) u potpunosti kontroliraju nasljee svih formi ivota. Po njoj jedan gen kodira jednu bjelanevinu, a prijenos gena iz jednog organizma u drugi uvijek je specifian, precizan i predvidiv, pa prema tome i siguran. Sumirajui brojne znanstvene radove koji pobijaju ovu dogmu on navodi: Prole godine je 3 milijarde US$ teak 'Projekt humanog genoma' pokazao je da se temeljem utvrenog broja humanih gena (30 tisua) ne moe objasniti broj bjelanevina ljudskog tijela (250 tisua) koje one kodiraju, a niti bogatstvo nasljedne razliitosti izmeu ljudi i niih ivotinja ili biljaka. Ovo pak ukazuje da i neki drugi, zasad nepoznati inioci moraju doprinositi nasljednoj sloenosti. Spomenuta 'centralna dogma' temelji se na ideji o vezi kemijske kompozicije gena i odgovarajue bjelanevine koja uvjetuje nasljedno svojstvo. Meutim, naglaava dr. Commoner, pod djelovanjem specijaliziranih bjelanevina koje uvjetuju/nose 'alternativnu diobu', pojedini gen moe dati niz razliitih bjelanevina, to opet rezultira u vie od jednog nasljednog svojstva po genu. Pa prema tome utjecaj gena na nasljee ne moe biti tako jednostavno predvidljiv temeljem njegove kemijske kompozicije. Biotehnolozi pogreno pretpostavljaju da strani gen unesen u neku vrstu uvijek postiu eljeni uinak, bez postranih uinaka na druge funkcije organizma. Novije studije ukazuju da unos stranog gena u organizam domaina moe poremetiti djelovanje nekih gena 10

domaina. To potvruju uestala svjedoanstva o genetskoj nestabilnosti GM usjeva. Gnenetiki modificirani usjevi predstavljaju ogroman nekontrolirani pokus iji ishod je nepredvidiv. Rezultat moe biti katastrofian. tvrdi Commoner Nesaglediva sloenost ive stanice daje naslutiti da svaki umjetan, izmijenjen genetiki sistem mora, prije ili kasnije, dati mogue neeljene pogubne uinke. Centralna dogma suvie jednostavno obrazlae nasljednost, no i dalje ostaje imuna na sve snaniji zahtjev suprostavljenih injenica, omoguujui biotehnologiji da i dalje znanstveno neutemeljeno utie na poljoprivredu. Andrew Kimbell, direktor Center of Food Safety kae: Godinama multimilionske biotech kompanije prodaju amerikom narodu i vladi tvrdnju o sigurnosti njihovog proizvoda. Sada vidimo da su njihove tvrdnje o sigurnost temeljene na pogrenoj pretpostavci koja ne moe izdrati ozbiljniju znanstvenu kritiku.

Tvrdnje o sigurnosti GM hrane nemaju znanstvenu potporu

Tvrdnja Hrana dobivena iz GM usjeva jednako je sigurna kao i ona dobivena iz drugih kultura... (Chrispeels i Jeleni, 2003.) neistinita je, jer za postavljanje takve tvrdnje nisu provedena neophodna znanstvena ispitivanja, a ni kratko vremensko razdoblje od poetka masovne komercijalne proizvodnje GM usjeva - 1996., do danas nije dostatno za donoenje takvog zakljuka. Genetiki inenjeri morali bi tu tvrdnju poduprijeti rezultatima znanstvenih istraivanja, a to naprosto nisu u stanju, jer takva istraivanja ne postoje. Zdravstvena ispravnost Netona je tvrdnja: GM biljke i njihovi proizvodi jednako su sigurni kao i oni tradicionalni. Od brojnih radova koji pobijaju ovu tvrdnju navesti u samo neke: Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na mievima pokazali su stvaranje i ubrzani rast kanceroznog tkiva probavnog trakta (Fares i El-Sayed, 1998.). Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na mladim takorima pokazali su usporen rast, sporiji razvoj vitalnih organa i smanjen imunitet pokusnih ivotinja (Ewen i Pusztai, 1999.). 11

Znanstvenim je pokusom dokazan tetni uinak rekombinantnog Cry1Ac toksina iz Btkukuruza ( Vzquez-Padrn i sur. 1999.). Izvjee o hranidbenom pokusu na takorima podneseno Upravi za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u o GM rajici Flavr Savr ukazuje na pojavu simptoma ranog raka eluca pokusnih ivotinja (Edwards, 2000.). Hranidbenim pokusima skotnih enki dokazan negativni uinak (vea smrtnost i manja teina tijela) GM soje na podmladak takora (Ermakova, 2005.). Hranidbeni pokus s genetski modificiranim kukuruzom MON810 proveden na mladim i odraslim mievima ukazali na naruen inunoloki sistema mieva (Finamore i sur. 2008.).

Zakonska regulativa Netono je: GM proizvodi su strogo kontrolirani jer proces registracije ukljuuje temeljite analize na zadovoljstvo znanstvenika, multinacionalnih kompanija i potroaa. Biotech korporacije same provode ispitivanja novih GM usjeva i podnose rezultate ispitivanja na odobrenje Upravi za hranu i lijekove (FDA). esto tvrtke odbijaju dati dodatne informacije koje trai FDA, jer im to ameriki zakon omoguava. Kako ne postoji odredba koje testove, na koje sastojke i kojom metodologijom treba provesti, proizlazi da su sve tvrdnje o bezopasnosti hrane od GMO-a po ljudsko zdravlje utemeljene na nepotpunim testovima onih istih kompanija koje su te GMO stvorile. Nadalje je utvreno da je FDA nedovoljno opremljen za provoenje testiranja te ne moe jamiti sigurnost GM hrane (Randy, 2003.). Koliko je naglaen interes multinacionalnih korporacija, pa ako treba i na tetu potroaa, najbolje ilustrira sluaj genetski modificiranog (rekombinantnog) goveeg hormona rasta (rBGH), koji se daje kravama kako bi se poveala proizvodnja mlijeka: FDA je 1994. odobrila rBGH korporacije Monsanto. Izvjee na 80 stranica, koje je u vrijeme predsjednika Clintona, objavila Bijela Kua tvrdi da nema opasnosti po ovjeka, ni po ivotinju (Bauman, 1994.). No uza sve pritiske SAD-a do danas niti jedna drava Svijeta nije odobrila uporabu tog hormona. Tvrdi se da se hormon razgradi tijekom pasterizacije mlijeka. A upravo dva znanstvenika Monsanta, Ted Elasser i Brian McBride utvrdili su da

12

i nakon 30 minuta vrenja u mlijeku ostaje jo 81% nerazgraenog hormona. Pritom treba imati na umu da se pasterizacija na toki vrenja provodi samo tridesetak sekundi! Ovo mlijeko zbog desetak puta poveanog sadraja inzulin-faktora rasta (IGF-1), u pripadnika ljudske vrste poveava vjerojatnost oboljenja od raka dojke, raka prostate i raka debelog crijeva (Prosser i sur., 1989.). Ovi nalazi, kao i oni britanskih znanstvenika o tetnosti tog hormona po zdravlje ivotinje, zbog blokade od strane matine tvrtke, nisu publicirani tijekom naredne tri godine. Utvreno je da, osim veterinarskih problema krava (upala vimena, bolesti nogu i papaka, spontani pobaaji, krai ivotni vijek), zbog lijeenja upale vimena, takvo mlijeko ima i povean sadraj rezidua antibiotka. Test Udruge potroaa na podruju New Yorka utvrdio je u mlijeku rezidue 52 razliita antibiotika. Zanimljivo je da je FDA prethodno zaposlila Margaret Miller, bivu slubenicu Monsanta, koja je bila dobro upoznata s pogubnim utjecajem rBGH na zdravlje krava. Po dolasku u FDA (1989.) dobila je ovlasti i promijenila propis te za 100 puta poveala dozvoljene koliine antibiotika u mlijeku. Znanstveni asopis Science, 24. kolovoza 1990. prvi puta objavljuje rezultate 90 dnevnih znanstvenih istraivanja o rBGH. Kasnije se tijekom sudskog spora utvrdilo da je pokus trajao 180 dana, ali su podaci druge polovine pokusa naprosto nestali. Nije teko zakljuiti zato. Naprosto stoga to su bili vrlo nepovoljni po vlasnika patenta korporaciju Monsanto. Zatita okolia Netona je tvrdnje da Ne postoje znanstveni dokazi o tetnosti GMO po okoli, kao i tvrdnja da poljoprivrednici prihvaaju GM usjeve jer je njihov uzgoj jeftiniji i jer zahtijevaju manje koliine pesticida. Argentina je danas po povrinama zasijanim sojom (oko 13 milijuna hektara) odmah iza SAD-a. Gotovo sve povrine zasijane su GM sojom tako zvanom RR sojom otpornom na totalni herbicid Roundup korporacije Monsanto. Nakon pet godina uzgoja GM soje u Argentini , pokazalo je da GM soja daje za 5-10% nie urode zrna (Pengue, 2001.; Backwqell, 2003.), to se podudara i s nalazima znanstvenika s Arkansas i Purdue sveuilita u SAD-u o 12-20% umanjenim urodima GM soje, te

13

rezultatima 300 pokusa firme Cyanamid provedenih irom SAD-a (1998.) - umanjeni urodi GM soje do 20% (Norfolk Genetic Information Network, 1998.). Pored toga, uzgoj GM soje zahtijeva 2-3 puta vie, a ne manje herbicida, kako se to do sada pokuavalo uvjeriti javnost. Uporaba glifosata u Argentini rasla je progresivno s 28 milijuna litara u 1998, na oko 100 milijuna litara u 2002. Pojavaili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Navodi se petnaestak korovskih vrsta: slak (Convolvulus arvensis), maslaak (Taraxacum officinale), poljska ljubica (Viola arvensis), petunija (Petunia axiliaris), spori (Verbena sp.), kozja brada (Tragopogon sp.), kostri (Senecio pampeanus), zeljasti ostak (Sonchus oleraceus), otri ostak (Sonchus asper), kao i neki u nas manje znani korovi. Kako bi se korovi ipak unitili ponovo se poinju koristiti i neki, u drugim zemljama zabranjeni hrebicidi visoke toksinosti (2,4D, 2,4DB, atrazin, paraquat, metsulfuron metil, imazetafir i dr.). Zbog uveane pojave tetnih insekata na plantaama se moraju dodatno koristiti insekticidi Endosulfan i Cipermetrin, oznaeni kao vrlo toksini za pele, ribe i ptice. Pojavila se i za Argentinu nova patogena gljivica koja zahtijeva i dodatno prskanje GM soje fungicidom. Sjeme GM soje prodaje se po viim cijenama od onog obinog, trokovi proizvodnje su vii zbog dodatnih pesaticida, a prodajna cijena merkantilne soje je nia zbog suvika GM soje i neprihvaanja takvog proizvoda od strane potroaa. Poetno naglo irenje GM soje u Argenitni posljedica je prvenstveno djelovanja sjemenskih kompanija, a ne znanstvene procjene ili iskustva farmera. Zakljuak je jasan: uzgoj GM soja je manje dohodovan, zagaivanje okolia je vee, pojavili su se superkorovi a koliine rezidua pesticida u zrnu su takoe uveane to ugroava zdravlje, pa je jasno je da je tvrdnja biotehnologa potpuno netona.

Prehrambena vrijednost Pusti su snovi tvrdnja: U bliskoj budunosti dominirat e GM biljke koje e biti zdravije s prehrambenog gledita .... vie vitamina i drugih vrijednih sastojaka...

14

Kao primjer neka nam poslui projekt Zlatne rie obogaene provitaminom A - Tijekom 10 godina ekipa znanstvenika vicarskog federalnog instituta za tehnologiju u Zurich-u, uz financijsku podrku Rockefeller zaklade, vicarske vlade i Europske zajednice, utroila je preko 100 milijuna amerikih dolara na znanstveni projekt stvaranja rie obogaene karotinom, odnosno provitaminom A, nazvane zlatna ria (Potrykus, 2000.) Meutim, ideja zlatne rie suvie pojednostavljuje problem, te ima mnoge zamjerke, a sam pronalazak ne rjeava osnovni problem pothranjenost puanstva A-vitaminom jer (Nestle, 2000.): -karotin je topljiv u ulju, a siromani jedu riu kuhanu na vodi, dakle njihov ga organizam bez ulja nee moi usvajati. Osim nedostatka A-vitamina, pothranjeni pate i od nedostatka mikroelemenata, koji imaju vanu ulogu u konverziji -karotina, posebno eljezo i cink. Ria sadri samo do 7% bjelanevina, to je takoer nedovoljno za efikasno usvajanje i prijenos -karotina. Za sada postignuta koncentracija -karotina u transgenoj zlatnoj rii vrlo je niska, pa bi odrasla osoba da zadovolji dnevnu potrebu od 750 mikrograma A-vitamina trebala konzumirati oko 2,5 kg rie dnevno! (Predkolsko dijete na Filipinima pojede dnevno manje od 150 g rie.) Vjerojatnost da ria s poveanim sadrajem -karotina moe rijeiti nedostatak A-vitamina i time nastale zdravstvene probleme siromanog stanovnitva juga naprosto ne postoji. Daleko djelotvornije, cilj se moe postii kombinacijom mjera: openitim poboljanjem hranidbenih navika i to je posebno vano, znaajnim poboljanjem drutvenoekonomskog poloaja stanovnitva (Nestle, 2000.). Vandana Shiva, ravnateljicu istraivake zaklade za znanost, tehnologiju i ekologiju iz New Delhija i dobitnica Right Livelihood Awards za 1993. (alternativa Nobelovoj nagradi) tvrdi: Promicanje zlatne rie kao rjeenja za pothranjenost, nije nita drugo do slijepi pristup kontroli sljepoe uzrokovane nedostatkom A-vitamina. Vandana Shiva posebno naglaava: Besmisleno je nuditi zlatnu riu kao rjeenje pothranjenosti stanovnitva kad ima mnotvo drugih, jeftinijih i uinkovitijih rjeenja kao npr. raznolika prehrana lisnatim povrem (kelj, pinat, radi, tir, kuri, kasava, slatki krumpir), voem (mango, papaja) i neglaziranom riom. to je prehrana razliitija to je 15

usvajanje vitamina A bolje. Zamjena tradicionalne raznolike prehrane s onom temeljenom na monokulturi usjeva 'zelene revolucije', dovelo je do osiromaenja bioloke razliitosti hranidbenog lanca. Stoga treba naglasiti da je zlatna ria promaen projekt na koji su utroena ogromna javna sredstva. Znanstveni dokazi protiv GM usjeva i hrane sakupljeni su u izvjeu The Case For a GM-Free Sustainable World (Independant Science Panel, London, 15 lipnja 2003.). No treba spomenuti i raniju vijest objavljenu u tisku (National Post, 20. listopada, 2001.) prema kojoj se, temeljem 81 znanstvene studije provedenih od 400 znanstvenih timova, moe zakljuiti kako GMO ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje ni za okoli. Prema tim istraivanjima zbog preciznije tehnologije i bolje zakonske regulative GM hrana trebala bi biti sigurnija od one konvencionalne ili ak organske. Ako na ovoj vijesti temelje svoj stav pro-GMO orijentirani znanstvenici, tada radi bolje prosudbe treba dodati i ovo: Navedeni su znanstvenici za ove rezultate ubrali 65 milijuna amerikih dolara ili u prosjeku 163 tisue amerikih dolara po znanstvenom timu. Pomama za komercijalnom dobiti (A dash for commercial cash) prijeti znanosti. Kriza znanosti sve je oitija. Procjenjuje se da danas npr. u Velikoj Britaniji korporacije pokrivaju 80-90% financijskih trokova vrhunskih istraivakih sveuilita. Raste uvjerenje da preuzimanje znanosti od strane korporacija predstavlja najveu prijetnju ljudskom preivljavanju. Anketa objavljena u magazinu Times Higher Education Supplement (8. rujna 2000.) ukazuje da je od treine anketiranih znanstvenika zatraeno da rezultate svojih istraivanja promijene u interesu naruioca. One koji ne pristaju ekaju progoni i nedae. Evo samo nekoliko primjera: Dr. Ted Steele, profesor na Sveuilitu Wollongong u Austarliji, meunarodno priznati strunjak za imunogenetiku, koji je svojim radovima dokazao neodrivost paradigme genetikog determinizma na kojoj se zasniva tehnologija genetikog inenjerstva, otputen je s posla, jer se suprotstavio zapoljavanju loih studenata iz komercijalnih razloga - vezano uz natjecanje sveuilita za financijsku potporu korporacija (Ho, 2001.) Dr. Richard Burroughs, slubenik amerike Uprave za hranu i lijekove (FDA), tijekom provjere podataka kompanije Monsanto o rekombinantnom goveem hormonu rasta (rBGH) doao je do spoznaje da su isti krivotvoreni. Kada je o tome i o spremnosti

16

efova FDA da preu preko tih znanstvenih falsifikata izvijestio kongres SAD-a, otputen je s posla (Rappoport, 1999.). Dr. Arpad Pusztai, istraiva javnog Rowett Institute iz Aberdeen-a, Velika Britanija, objavio je, da prema njegovim istraivanjima GM krumpir ima otrovno djelovanje na mlae takore. S posla je otputen on i njegovi suradnici dr. Stanley Ewen i dr. Susan Bardocz, a uredniku asopisa The Lancet, koji je objavio rezultate, zaprijetili su iz Royal Society (Kraljevsko drutvo). U ovom sluaju znanstveni establiment, vlada i poslovni svijet korporacija udruili su se u sramotnom nastojanju da prikriju istinu i podupru biotehnologiju (Gillard i sur. 1999.). David Quist i Ignacio Chapela s Kalifornija sveuilita u Berkelyu, nakon objave rezultata istraivanja u asopisu Nature (rujan 2001.), da je u Meksikom gencentru utvreno zagaenje kukuruza GM polenom i time dovedena u opasnost bioloka razliitost ovog gencentra, izloeni napadima i zlostavljanju kolega s vlastitog sveuilita, samo stoga to to sveuilite ima milijunski ugovor o znanstvenoj suradnji s korporacijom Novartis - sada Singenta (Brewer, 2002.). Ni Hrvatska nije izuzetak. Autor ovog teksta 1999. izbaen je iz Republikog bioetikog povjerenstva za GMO samo stoga to je traio da se potuje zakljuak Hrvatskog sabora iz 1998. o zabrani sjetve GM usjeva (!). Po svemu sudei, najbolja definicija genetikog inenjerstva je:

GENETIKO INENJERSTVO JE LOA ZNANOST U SLUBI VELIKOG KAPITALA .

Na sreu kako informiranost o genetikom inenjerstvu raste, tako opada podrka novoj biotehnologiji. Prema anketama asopisa The Economist GM hranu ne prihvaa 80% Nijemaca, otprilike toliko Francuza i neto manje Britanaca. Preko 80% Hrvata takoer se izjasnio protiv GM hrane. Ne bi li ovi podaci trebali biti putokaz industriji hrane? 48 regija Europe proglasilo se GM slobodnim i povezalo u mreu radi koordiniranog nastupanja. U Hrvatskoj od dvadeset upanija, njih 17 proglasilo se GM slobodnim, a do sada dvije su se povezale u Europsku mreu GM slobodnih regija. Sve ovo je rezultat djelovanja molobrojnih entuzijasta, koji su svojim javnim radom doprinjeli boljoem

17

informiranju iroke javnosti. Taj e pokret jaati, i nadajmo se Dyson-ova znanstvena fikcija vezana uz novu biotehnologiju u svakoj kui nikada se nee ostvariti. Literatura
......... 1998. GM crops aren't working. Norfolk Genetic Information Network, http://ngin.tripod.com/empsum.htm
.......... 1998. Sustainable business. Economic development and environmentally sound technologies. The Regency Corporation Limited & United Nations Environmental Programme, p.272.

Aiken, W. 1984. Ethical issues in agriculture. In T. Regan (ed.); Earthbound: New introductionary essays in environmental ethic. Random House, New York, p. 247-288. Backwqell B. 2003. Soya Republic, The Ecologist, 22 Jan. Bauman D.E. 1994. Use of Bovine Somatotropin (BST) in the United States: Its Potential Effects. January Beus, C.E., R.E. Dunlap, R.M. Jimmerson, and W.L. Holmes. 1991. Competing paradigms: The debate between alternative and conventional agriculture. Res. Bull. XB1020. Washington State Univ., Pullman. Blatz, C.V. 1994. Coming full circle: Ethical issues in traditional and industrialized agriculture. In P.G. Hartel et al. (ed.), Agricultural ethics: Issues for the 21st century. ASA Special publication No. 57:33-42. Brewewr A. 2002. US Department torn over corn research Scientists reputation may be damaged. Daily California, April 09. Brown, L.R. 1993. A new era unfolds. In L.R. Brown et al. (eds.), State of the world. W.W. Norton & Co., New York, p.3-21. Chrispeels M.J. i S. Jeleni. 2003. Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetikim inenjerstvom. SDCMA i HUGI

ovi, A. 1997. Znanje i moralnost. (Wissen und Moralitat.) Filozofska istraivanja, 17(4):1049-1064.
Cox, S.T. 1998. Patents on Life: The Good, the Bad, and the Ugly. The Deccan Chronicle, Hyderabad, Decembre 2. Edwards Rob. 2000. Is it or isnt it?, New Scientist, March 4, p.4. Ermakova Irina. 2005. Study: GM soy dangerous for newborns? GMO Compass. http://www.gmocompass.org/eng/news/stories/195.study_gm_soy_dangerous_newborns.html Ewen S. and A. Pusztai. 1999. Effect of diets containing genetically modified potatoes expressing Galanthus nivalis lectin on rat small intestine. The Lancet, 354:1353-1354. Fares N.H. and A.K. El-Sayed. 1998. Fine structural changes in the ileum of mice fed on endotoxin-treated potatoes and transgenic potatoes. Natural Toxins, 6:219-233. Fenstra G., C. Ingels and D. Campbell. 1997. What is sustainable agriculture? http://www.sarep.ucdavis.edu/concept.htm . Ferr, F. 1994. No hiding place: The inescapability of agricultural ethics. In P.G. Hartel et al. (ed.), Agricultural ethics: Issues for the 21st century. ASA Special publication No. 57:11-17. Freudenberger, C.D. 1994. What is good agriculture? In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21st century. ASA Special publication No. 57:43-53. Freudenberger, C.D. 1986. Value and ethical dimensions of alternative agricultural approaches: In quest of a regenerative and just agriculture. In K. Dahlberg (ed.), New directions for agriculture and

18

agricultural research: Neglected dimensions and emerging alternatives. Rowman & Allanheld, Totowa, NJ, p. 348-364. Gillard M.S., L. Flynn and A. Rowell. 1999. International scientists back shock findings ofsuppressed research into modified food. The Guardian, Feb. 12, p.6. Hartel, P.G. 1994. Overview. In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21st century. ASA Special publication No. 57:1-10. Ho Mae-Wan. 1998. The unholy alliance. The Ecologist, 27(4) July/August. Ho Mae-Wan. 2001. Senior scientist dismissed for academis standards. ISIS Report, May 16 Law, C.N. 1995. Genetic manipulation in plant breeding - prospects and limitations. Euphytica 85:1-12. Mannion, A.M. 1995. Agriculture and environmental change. Temporal and spatial dimension. John Wiley & Sons Ltd, Chichester p.405. Martinovi, I. 1997. Petrieva prosudba Aristotelove prirodne filozofije. Obnovljeni ivot, 52(1):3-20. Martinovi, I. 1998. Petris Index Pancosmiae: Further considerations. (Uz Petriev Index Pancosmiae.), 7th Int. Philosophical Symposium AThe days of Frane Petri@, Cres, August 30 - September 4. Nestle Marion. 2000. Letter to editor "Gene-Altered Food", New York Times. http://www.biotechinfo.net/gene_altered.html Pengue W. 2001. The impact of soya expansion in Argentina. Seedling, 18(3), GRAIN Publications. Potrykus Ingo. 2000. The 'Golden rice' tale, AgBioView, http://agbioview.listbot.com Postel, S. 1993. Facing water scarcity. In L.R. Brown et. Al. (ed.) W.W. Norton & Co., New York, p.22-41. Prosser C.G. et al. 1989. Increased secretion of insulin-like growth factor-1 into milk of cows treated with recombinantly derived bovine growth hormone. J. Dairy Res. 56:17-26. Randy F. 2003. FDA can not ensure safety of biotech foods. Report of Center for Science in the Public Interest, Jan. 7. Rappoport J. 1999. The ownership of all life Notes on scandals, conspiracies and cover-ups. <http://home.earthlink.net/~alto/Ownership _of_All_Things.html > Ruehr A.T. st 1994. Teaching agricultural ethic. In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21 century. ASA Special publication, 57:55-61. Ruttan, V.W. 1993. Research to meet crop production needs: into the 21st century. In D.R. Buxton et al. (eds.): International crop science I. CSSA, Madison, Wisconsin, USA, p.3-10. Shiva, V. 1999. The second coming of the Columbus. Resurgerence, Issue 182 http:///www.gn.apc.org/resurgence/articles/shiva_columbus.htm Smith, S.E. 1990. Plant biology and social responsibility. Plant Cell 2:367-368. Swaminathan, M.S. 2000. Genetic Engineering and Food Security: Ecological and Livelihood Issues. In: G.J. Persley and M.M. Lantin, (Eds.), Agricultural Biotechnology and the Poor: Proc. Int.Conf., Washington, D.C., 21-22 October 1999. Washington: Consultative Group on International Agricultural Research. Vzquez-Padrn R.I., L. Moreno-Fierros, L. Neri-Bazn, G. de la Riva and R. Lpez-Refilla. 1999. Intragastric and intraperitoneal administration of Cry1Ac protoxin from Bacillus thuringiensis induces systemic and mucosal antibody responses in mice. Life Sciences, 64:1897-1912. Ward B., and R. Dubos. 1972. Only one earth: The care and maintenance of a small planet. W.W. Norton & Co., NewYork.

19

Dravnici o odrivom razvoju*:

Napad na Prirodu, jednak je napadu na ovjeanstvo.
Jacques Chirac, predsjednik Francuske

Ako se nastave sadanji trendovi, naredna generacija suoiti e se s ekolokim unitenjem.

Ali Akbar Velayati, ministar vanjskih poslova Irana

Sada posjedujemo znanje i sredstva za trajnu zatitu ljudskih prirodnih izvora ivota - za budunost.
Helmut Kohl, kancelar Njemake

ovjeanstvo se brzo pribliava pragu odrivosti, i moramo se hitno prilagoditi.

Ljerka Mintas-Hodak, izaslanik predsjednika vlade Hrvatske

Ako ne radimo ono to treba uraditi, to sigurno nije zbog nedostatka znanja. Od Ria razmjenjujemo vie znanja o tome to je ispravno a to pogreno no ikada prije.
Poul Nyrup Rasmussen, predsjednik vlade Danske

Uz primjenu Agende 21svatko od nas moe i treba postii vei napredak.

Jacques Santer, predsjednik Europske komisije

Obeanja Ria o prijenosu ekoloki bliske tehnologije ostala su uglavnom neispunjena.

Sarwono Kusumaatmadja, Ministar okolia Indonezije

Sada moramo krenuti od Ria ka rezultatima. Moramo ostvariti mjerljive rezultate i izvijestiti o napretku. Stvoriti zdraviji i ii Svijet, naa je obveza prema djeci i unucima.
Jean Chrtien, Predsjednik vlade Kanade

Sada kad svi idemo zajedno ispravnim putem, moramo ubrzati nae akcije.
Carlos Saul Menem, predsjednik Argentine

Zemlje u razvoju ne mogu i ne smiju slijediti isti stari razvojni put razvijenih zemalja po principu prvo zagadi a kasnije isti,ve odmah trebaju poi putem odrivog razvoja.
Song Jian, kancelar Kine

Postizanje odrivog razvoja je moda najtei i najvie obeavajui cilj s kojim smo se suoili. On trai nae potpuno predavanje, akciju i partnerstvo. A ponekad i rtvovanje naih osobnih interesa, te naeg tradicionalnog naina ivota.
Mostafa Tolba, predsjedavajui Komisije za odrivi razvoj * Izvor: Sustainable Business, Economic development and environmentally sound technologies 1998.

20

21