Justinijanovo utvrđivanje Ilirika

Slavko Ciglenečki Inštitut za arheologijo ZRC SAZU Novi trg 2 SI-1000 Ljubljana slavko.ciglenecki@zrc-sazu.si

udk: 725.18.032.2 Izvorni znanstveni članak Original scientific paper Primljeno / Received: 2010-04-16

U članku će biti predstavljeni i preispitani neki primjeri kasnoantičkih gradnji od Mediteranskog Norika i Dalmacije, do Epira i Ahaje, koji su pripisani Justinijanovom vremenu. Pažnja će biti usmjerena na neke primjere linijskih obrambenih sustava, utvrđivanje bolje poznatih gradova te na gradnju i obnovu vojničkih utvrda. Za istočni Ilirik imamo dosta česte i katkad podrobne Prokopijeve opise, koje treba kritički pregledati kako bi se dobio realan pogled na obim Justinijanove djelatnosti. Za zapadni Ilirik ovakvih podataka, s nekolicinom manjih iznimki, nema, ali su arheološka istraživanja i terenski pregledi odlično sačuvane arhitekture u mediteranskom dijelu Ilirika omogućili dataciju gradnje i obnove brojnih objekata u Justinijanovo vrijeme. Ključne riječi: kasna antika, Justinijan, Ilirik, utvrđivanje

Slika je naseljavanja kasnoantičkog doba, u usporedbi s rimskim dobom, vrlo raznolika i mijenja se od pokrajine do pokrajine. To se najbolje vidi u kasnoantičkoj prefekturi Ilirik, koja je obuhvaćala prostrana geografska područja od alpskog svijeta i panonske nizine na sjeverozapadu do mediteranskih zemalja na jugoistoku.1 Postupno mijenjanje slike naseljenih mjesta svoj je vrhunac dostiglo u vrijeme Justinijana, kada se Ilirik našao u središtu vojnih događaja i barbarskih upada. Te događaje dobro opisuju nazivi kao "kastrizacija" naseobina i teritorija2 i "prijelaz od polisa do kastrona".3 Prokopijevi navodi o Iliriku prikazuju (često nekritično i pretjerano) novogradnje i mnogo češće obnove utvrda i gradova za vrijeme cara Justinijana (De aedeficiis IV). Prepoznavanju utvrđenja i komentiranju Prokopijeva rada bilo je već posvećeno puno studija, koje su uspjele upozoriti na nedostatke i nedosljednosti, ali istodobno i na veliko značenje na taj način predočenih informacija za razumijevanje izgleda naseobina.4 Zapadni dio Ilirika u izvorima puno je slabije zastupan, jer Prokopijevi navodi samo rijetko posežu u taj prostor. Ali, brojna arheološka istraživanja u zadnjim desetljećima ipak već djelomice omogućavaju prepoznavanje pojedinih justinijanskih gradnji i zahvata. U prilogu ćemo zato pokušati, uz bolje poznate i u izvorima spomenute primjere utvrđivanja u istočnom Iliriku, potražiti usporedbe i u njegovu zapadnom djelu te prikazati srodnosti i razlike.

O problematici naziva Ilirik u kasnoantičkom dobu vidi: G. DAGRON, 1984, 1-6; M. ŠAŠEL KOS, 2005, 244-245. 2 M. SUIĆ, 1976, 235-238. 3 A. DUNN, 1994.
1

G. DAGRON, 1984, 6-10; A. CAMERON, 1985, 84112; D. ROQUES, 2000; T. E. GREGORY, 2000; F. CURTA, 2001, 150-155; I. MIKULČIĆ, 2002, 87-88; M. MILINKOVIĆ, 2008, 545-546.
4

205

C.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). 2001. 1983. 2006. Koncept antičkih gradova već se u 6. Kao što je razvidno. a ponegdje terme i horrea. 189. Na području Srbije u njih uvrštavamo Gradinu na Jelici. 1976. U. i značajna vojna uporišta. LIEBESCHUETZ. djelomično otkrivene javne zgrade (horreum) i prije svega brojni objekti crkvene arhitekture. H.8 Mnogogdje nije moguće razlikovati manji grad od velikog utvrđenja. 129-130. poglavito rijetkim stambenim zgradama. 1995. mogli pripisati urbani značaj.). 1992. Suić je ustvrdio da je kasnoantički grad nastao u procesu ujedinjenja civitas i kastruma.. SUIĆ. V. I. KONDIĆ. M. 1992.9 M. B. kolonadnih avenija i drugih javnih spomenika. a potom je očita velika gustoća ranokršćanskih crkava u usporedbi s drugim objektima.6 Odgovor na tu dilemu nikako ne može biti jednoznačan! Za njezino rasvjetljivanje u Iliriku na nekoliko ćemo odabranih primjera različitih kategorija naselja pokušati pokazati njihovu veliku raznolikost. a manje arhitektura. CLAUDE. 846 m) datirao u justinijansko razdoblje. 241. 129-131. S obzirom na veličinu. st. 2006. B. nalazište smješteno visoko iznad doline. 2). LAWRENCE. 469. Upadljiva je prije svega činjenica da se radi o malom gradu. nego prije svega obrambena arhitektura. 2007. G.13 M. A. WITSCHEL. BAVANT. 10 11 206 . smještenom na lakše obranjivu brdu. 190-195. Takav je ponajprije Caričin Grad. SUIĆ. J. a teže opredjeljivih naseobina u Makedoniji koje pokazuju obilježja kasnih gradova. 1977. W. 464.5 Pitanje o propadanju ili transformaciji.11 Ponajprije je opravdano navesti one gradove za koje je moguće dokazati da su nastali za vrijeme Justinijana. prenoćišta za strance i putnike. POPOVIĆ. bogati naseobinski sloj. 1). crkvene zgrade. Milinković je izgradnju te naseobine u brdovitom. 5 M. gdje se u zadnjim desetljećima odvijaju sustavna istraživanja. IVANIŠEVIĆ. tri sa zidinama odvojena areala. Saradi pretpostavlja da je na Balkanu nov model bizantskoga grada nastao već prije 6. 13 M. 9 A. udaljenom području (ndm. još je uvijek u prvom planu zanimanja znanstvenika. Mikulčić izgradnju prve faze datirao u vrijeme Justinijana. prije svega zbog ugroženosti od upada i infiltracije barbarskih skupina. V. 2006.7 Gradovi nisu bili samo utvrđene civilne naseobine nego. nakon desetljeća oštrih diskusija. velikih javnih zgrada. 205-222 Gradovi Problematika kasnoantičkih gradova. ne mogu se zapaziti karakteristični potezi antičkog urbanizma. T. A. v. 1996. 8 A. POTTER. 14 I. DUVAL. osobito se zaoštrilo nakon izlaska rada W. gdje je I. SARADI. 195-208. 87. Poulter naglašava da su gradovi bili prije svega crkvena i vojna središta sa sve manje uočljivom prisutnošću lokalnih velikodostojnika. vjerojatno Justiniana Prima. 2002. st. Osim toga arheološki pouzdano dokazanoga grada postoji još cijeli spektar naseobina kojima bismo. radikalno promijenio. RICH (ur. BAVANT. 2003. 2002. Bitna je i podjela grada na tri posebno zaštićena dijela12 (Sl. POULTER. POULTER.10 H.14 Iznimno veliko utvrđeno uporište s dimenzijama 400x90 m ima čak 35 obrambenih Npr. 1992. 1969. foruma. KRAUSE. kako vidimo iz izvora. SARADI. koji je navodno reprezentirao model ranobizantskoga grada. brojnih monografija i zbornika. 235. H. N. Liebeschuetza. sukladno drugačijim standardima kasnoantičkih gradova. MIKULČIĆ. Formalna gradska obilježja nisu više tako značajna. odnosno kontinuitetu kasnoantičkih gradova. daju toj naseobini gradsko obilježje (Sl. MIKULČIĆ. prije svega iz Prokopija. G. 12 V. To posredno dokazuju brojni pronađeni vojnički nalazi. 1976. potrebito je spomenuti lokalitet Markovi Kuli kod Vodna. W. Između brojnih bolje istraženih. MILINKOVIĆ. 2002. 7 D. 6 W.: J.

IVANIŠEVIĆ 2003). Caričin Grad. Caričin Grad. Fig. 1.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). IVANIŠEVIĆ. 2003). Plan ranobizantskoga grada (prema BAVANT. 207 . 205-222 Sl. Plan of the early Byzantine city (from BAVANT. 1.

208 . Fig. uz djelomice vršene popravke zidina u M.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). ne mogu sigurno svrstati u tu kategoriju. To prirodno i vješto utvrđeno uporište. 1976. Brojne nove naseobine urbana značaja nastale su posebice na jadranskoj obali. ŠILJEG. zbog nedovoljne istraženosti. B. kula pentagonalna ili trokutasta oblika.16 Ona je neobična kombinacija neutvrđenoga grada s više sakralnih objekata i tvrđavom na uzvišenju. iz izvora nije poznato. 123-126. KATIĆ. M. 205-222 Sl. Plan of the fortified settlement (from MILINKOVIĆ 2008). 2008). 15 16 A. 241-242. 524-526. pri čemu je moguće. 1986/1987. ali se one. 2. U drugu kategoriju moguće je svrstati gradove koji su u približno istom opsegu opstajali i kroz justinijansko razdoblje. s 2. 2008. gdje je na akropoli samo jedna veća zgrada i čak dvije cisterne. ispod utvrđenja Korintija na otoku Krku. 2003. 2. Plan utvrđenog naselja (prema MILINKOVIĆ.15 Ovamo bi prije svega spadao Bosar.4 m debelim zidinama. FABER. SUIĆ. a većinu zgrada moguće je naslutiti na srednjoj terasi. velika naseobina urbana značaja. 235-238. koja je u opasnim vremenima njegovim žiteljima služila kao utočište. The hillfort of Jelica. Utvrđenje se također dijeli na tri pojedinačno zaštićena dijela. Gradina Jelica.

pronaći nove ili obnovljene zgrade. antička Varvarija.20 Tu je očevidno kako je u kasnoantičko doba spretno iskorišten stari rimski bedem. Suić je na temelju sitnih nalaza i Justinijanova novca tu fazu bedema datirao u vrijeme nakon pobjede nad Istočnim Gotima u Dalmaciji (Sl. 1980. fortifikacije izgrađene u doba Justinijana uVarvariji (c) i desno. Suvremena sistematska iskopavanja Aserije pokazala su karakterističnu ranobizantsku izgradnju gradskih zidina. V. kako sakralnog tako i stambenog značaja. 17 18 J. 3).19 M. FADIĆ. 19 20 M. sl. 2001).18 Nisu ga popravljali. koji je tada bio još odlično očuvan i koji je utvrđen na vanjskoj strani s kasnoantičkim kulama i kontraforima. M. JELIČIĆ-RADONIĆ. 40. Arheološka istraživanja te su navode u cjelini potvrdila. 209 . 5. 30-32.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). 7.17 Na području provincije Dalmacije postoje dva zanimljiva primjera manjih gradova u obalnom zaleđu. a između njih izgradili pregradne zidove. 78-79. Lijevo. unutrašnjosti. 3. Najvjerojatnije istodobno dodana je i proteihizma. Prostor između starog i novog djela zidina zapunili su ruševinskim šutom i zemljom. the early Imperial wall and early Byzantine proteichisma at Asseria (from SUIĆ 1980 and FADIĆ 2001). 2001. 40.9 i 7. 1997-1998. nego su na njega naslonili jake kontrafore. 3. Fig. Dobro je poznata Salona. 1980. the fortification built in the period of Justinian at Varvaria (c) and right. Suić je ustanovio da je stari rimski bedem. Pri istraživanju istočnih zidina grada M. ali temeljiti popravci zidina jasno upućuju na ranobizantsku tehniku zidanja koja se može najbolje objasniti u okviru događaja za vrijeme Justinijanove rekonkviste.26-31). u vezi s kojom je posebice dragocjeno Prokopijevo spominjanje utvrđivanja zidina za vrijeme gotsko-bizantskih ratova (De bello Gothico. SUIĆ. Left. ranocarski bedem i ranobizantska proteihizma u Aseriji (prema SUIĆ. Na tlocrtu južne strane istočnih zidina može se zapaziti da su na bedem samo prislonjeni jaki kontrafori. izgrađen već za vrijeme Tiberija. Prvi je primjer naseobina na Bribirskoj glavici. SUIĆ. 1980 i FADIĆ. čiju izgradnju isto tako nije moguće točno vremenski odrediti. 205-222 Sl. I. bio srušen u kasnoantičkom dobu.

koji se navodno dogodio u prvim desetljećima 6. 1987. 1973. EGGER. 2002. 1914. 1992. Na području obiju noričkih provincija većina je gradova u 6. W. 1992. 1997. Detail of the line of the walls and buildings from late Antiquity (from EGGER 1914). OVČAROV. 4. CIGLENEČKI. od 5. 28 C. 81-123. 185186. nakon što se dokazao kao značajan model uspješne obrane u Konstantinopolu. GLASER. 24 25 210 . Međutim. 1992. Teurnia. loše dokumentiranih iskopavanja. Detalj poteza bedema i kasnoantičke zgrade (prema EGGER. 269-272. st.23 Iznimka je grad Teurnija. st. R. 205-222 Sl. 12. st. 4). POULTER. 26-28. postavlja se pitanje je li taj obrambeni element u ovom području postojao već prije tog vremena. LAWRENCE. te je radikalne D. moguće je zapaziti ojačavanje vanjskih zidina na dijelu grada s proteihizmom. 26 F.26 Bizantsku dvorsku nošnju dokazuje F. F. Glaser i na fresci na kojoj je prikazana svetica. dalje brzo širio po Bizantskom carstvu. Pouzdano je datirana obnova bolje istražene biskupske crkve i to u vrijeme nakon požara. jer se taj element obrambene tehnike. 28-68. CIGLENEČKI. 2006. GLASER.22 Međutim. 101. koji je s manjim mikrolokacijskim pomicanjem očuvao svoj kontinuitet do kraja 6. U posebnu kategoriju spadaju gradovi kod kojih je došlo do jakog sužavanja gradskog areala i time do izgradnje novih obrambenih zidova. 1997. Teurnija. Sudeći po Eggerovu nacrtu. LADSTÄTTER. nije moguće pouzdano datirati. pretpostavlja se Sv. jer je dosada bio istražen samo u manjoj mjeri. KIRILOV. S. GLASER.21 U zapadnom Iliriku proteihizma se pojavljuje prije svega nakon Justinijanove rekonkviste tih područja. 1914. 2003.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009).28 Riječ je o široko raširenoj tendenciji sužavanja gradova zbog smanjenja broja žitelja. 21 R. koji je bio izgrađen na niskom. 39-43. 134. 134. EGGER. već napuštena. 1914). 4. a prirodno dobro utvrđenom brdu iznad Drave. 341-342. Fig. 23 S. F. A. A.25 Utvrđivanje te vrste posve je razumljivo u sklopu Justinijanova osiguravanja jedne od značajnih prometnica prema Italiji. a prije svega radi lakše obrane. GLASER. st. koja je prolazila upravo tuda (usporedi: Duel). 22 S. 27 F. ponegdje je moguće ustanoviti preseljenje pučanstva u Italiju ili na obližnje utvrđene visinske naseobine. Izgradnju proteihizme najvjerojatnije bismo mogli pripisati upravo Justinijanovu dobu. Eufemija27 (Sl. pojedine elemente grada. sl.24 Zbog starijih. 1983. 123124.

1994/1995. CIGLENEČKI. 2004.35 U kasnoantičko. koja su većim dijelom postojala u ranijim razdobljima. FEISSEL. st. 575-580. 1984. POULTER. 33 34 211 . većim dijelom bili napušteni ili su izgubili na značenju. st. koji su s obzirom na položaj. 312-320. Kao tipični primjer vrlo smanjenoga grada za vrijeme Justinijana dugo je važio Nikopolis u Epiru. prije svega naselja jer su svi bili postavljeni na prirodno dobro zaštićenim položajima i u cjelini prilagođeni terenskim datostima. 1983. KONDIĆ. A. S. 92. 123-124.29 Pouzdano je datirana justinijanska obnova grada Byllis. 2000. 545-547.31 Bedem. Dunn na makedonskom prostoru spominje čak i potpunu militarizaciju pokrajine upravo za vrijeme Justinijana koju prepoznaje u brojnim utvrđenjima. 1986.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). koju potvrđuju čak četiri natpisa. A. 2007. S. WERNER. preko manjih utvrđenja do većih tvrđava na značajnim A.. ne smiju se zaboraviti brojni rimski gradovi. MUCAJ.34 Za područje prefekture Ilirik u kasnoantičko doba je. obrambenu i stambenu arhitekturu zasigurno vojnička utvrđenja (Sl. 87-88. 320. DUNN. CEKA. 1983. 193-194 .2 m izgrađen je od brojnih spolija i pojačan sa šest trokatnih pravokutnih kula. Zato ćemo ponajprije spomenuti kastele u sklopu limesa na Dunavu. donijela vrlo dragocjene podatke za razumijevanje kronologije i funkcioniranje kasnoantičkog limesa na Dunavu. 35 J. širine 2. Prisutni su različiti oblici utvrđenja. W. Ponegdje možemo to preseljenje datirati već u drugu polovicu 5. A. ali je u njima moguće primijetiti sporadične tragove boravka i u 6. od jednostavnih kula. a u istočnim dijelovima Ilirika dosadašnja istraživanja izgradnju najčešće stavljaju upravo u Justinijanovo vrijeme. 31 N. MILINKOVIĆ. Naravno. 205-222 promjene gradskog areala najčešće teško točno datirati. MIKULČIĆ. VASIĆ. LAWRENCE. KONDIĆ. možemo govoriti samo o utvrđivanju akropole. 1980. koji su u 5. 2002. st. kontinentalnom djelu prefekture Ilirik. Zapravo. VASIĆ. LADSTÄTTER. karakteristično prije svega pomicanje u utvrđena visinska naselja. I. DUNN. ali učinkovita obnova: grad je radikalno smanjio na natpisima spomenuti arhitekt Viktorinos koji je novoizgrađeni dio zidina postavio na najlakše branjiv teren na samom vrhu brda. PETROVIĆ. 30 D. V. kao i da je gradio potpuno nova vojnička uporišta. pa i nanovo izgrađena u justinijanskom vremenu.32 Utvrđivanje u pokrajini Kao što je moguće govoriti o velikom utjecaju Justinijana na utvrđivanje gradova. 28-29. LAWRENCE.-P. najvjerojatnije krajem 5. uz slabo poznate oblike nezaštićenih nizinskih naseobina. u Đerdapu su. M. uz nalazišta iz drugih razdoblja. M. 1992. M. utvrđenih naseobina i utočišta. još je u većoj mjeri njegovu djelatnost moguće pratiti kod vojnih utvrđenja.33 A. utvrđenih pristaništa. Velika zaštitna iskopavanja šezdesetih godina 20. V. 5). Tako iz Prokopijevih zapisa znamo da je Justinijan vojničku posadu zapravo smjestio u svaki naseljeni prostor. 411. 1988. ali su temeljito obnovljena.36 Tu su se mogla prepoznati utvrđenja vrlo istaknutog sektora limesa. ali su novija istraživanja pokazala da je do redukcije gradskog areala došlo već ranije. FEISSEL. a posebno u justinijansko doba često je teško razlikovati vojnička utvrđenja od ostalih vrsta uporišta. 36 Pregledno kod: P. Ta činjenica vrijedi – s iznimkom Teurnije i Siscije – prije svega za gradove u sjeverozapadnom. 2002. SODINI. 267-271. W. D. st. st. J.30 Značajna je prije svega jer jasno pokazuje kako se odvijala Justinijanova skromna. 32 S. 2002. 188. 1987. 2008. 29 A. 1992. 2005.

a po cijeloj unutrašnjosti brojne. Samo70x36 m veliko utvrđenje postavljeno je na vrhu brda. DINCHEV. ali je poslije pretpostavljenog potresa napuštena i ponovno obnovljena za vrijeme Justinijana.37 Osigurana je dvjema pentagonalnima i jednom trokutnom kulom. Sasvim je drugačiji tip utvrđena naseobina Golemanovo Kale kod Sadovca na prirodno zaštićenom brdu pokraj manje ravnice kod rijeke Vit. 212 . Utvrda Markova Mehana (Prokopijev Stenos?) daje sjajan uvid u izgled ranobizantskih vojnih uporišta. koja odlično pokazuju razliku u osmišljavanju utvrđenja u doba Justinijana. u unutrašnjosti je po cijeloj dužini 2. do 3 m širokim zidinama i proteihizmom. u donjem dijelu su bile zidane. 1998. Središnji je dio utvrđenja prazan. kod manjih utvrđenja javlja se čak i u donjim dijelovima apsidalno završenih obrambenih tornjeva. doduše. 1994/1995). Samo u jednom primjeru pronađen je zidani horreum. Plan of the early Byzantine fortresses of Boljetin and Čezava (from VASIĆ 1994/1995). 6). Naseobina je zaštićena jakim. V. a iznenađuje odsutnost crkve u unutrašnjosti (Sl. 37 38 S. strateškim mjestima. a gornjem drvene. Plan ranobizantskih utvrda Boljetin i Čezava (prema VASIĆ. Kao temeljnu karakteristiku justinijanske obnove tih objekata. U većini utvrđenja pojavljuje se jednostavna ranokršćanska crkva. MITOVA DŽONOVA. 1992.2 m širokih zidina otvorena galerija. samo se kod onih novoizgrađenih može zapaziti dodatno prilagođavanje datostima terena. 524-525.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). 2007. a ponegdje se spominju i ostatci šatora.38 Prema mišljenju J. 205-222 Sl. ravnomjerno raspoređene stambene zgrade i crkvu. Izgrađena je. Zbog položaja na riječnoj terasi svi su ti objekti dosta pravilno oblikovani. 100x90 m velika utvrđena naseobina na pristupnoj strani imala je i veću pretprostoriju s proteihizmom. spominju se prije svega ojačani bedemi (širine preko 2 m). 538. Đerdap. 5. Zgrade su imale po jedan kat. UENZE. na granici između prefektura Ilirik i Trakija pokraj najznačajnije kopnene ceste koja je povezivala istok i zapad imperija. 5. Fig. Đerdap/Iron Gates. Na istočnoj granici Ilirika postoje dva dobro istražena utvrđenja. D. a iznad nje se nalazi boravište posade. dodatne istaknute pravokutne kule i kontrafori. Wernera radi se o utvrđenoj naseobini seljaka. već za vrijeme Anastazija.

I. a žitelji su morali sami brinuti o svojoj obrani39 (Sl. razlike su uglavnom u oblikovanju obrambenog sistema i rasporedu zgrada u unutrašnjosti. Ž. Ž. 42 M. 6.43 Detaljnijim istraživanjima tih utvrđenja posvetili su se prije svega Z. 1993.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). a ujedno i najbolje istraženim naseobinama jest područje današnje sjeverne Makedonije. 43 44 213 . 1998). 1986. Tomičić i Z.44 J. 41 I. Jedna od pokrajina s najrazličitijim i bogatim. s obzirom na dobro očuvanu arhitekturu i obavljena istraživanja. Plan of the early Byzantine fortress (from MITOVA-DŽONOVA 1998). Posebice je značajna činjenica da se u više slučajeva razlikuju vojničke od civilnih naseobina i utočišta. 1976. 1995. 1992. ali na terenu najčešće vrlo dobro vidljive ostatke kasnoantičkih tvrđava kasnije je neprimjereno označio kao "bizantski limes" i njihovu izgradnju postavio u vrijeme kad je Justinijan ponovno uspostavio bizantsku vlast u Dalmaciji (536-537). GUNJAČA. 27. Markova Mehana (Stenos?). MIKULČIĆ.41 Slično kao kod ostalih. Suić. Fig. SUIĆ. 1990. BRUSIĆ. 2002. I. WERNER. 1986/1987. i tu se radi o uporištima koja su u cjelini prilagođena terenu. zajedno s drugim autorima. MIKULČIĆ. 7). 2005. SUIĆ. pod vodstvom I. Istraživanja na istočnoj jadranskoj obali u zadnjih su nekoliko desetljeća razotkrila mnogo nalazišta koja se mogu. Najčešće se radi o utvrđenjima na otocima na koja je već u svojoj knjizi o antičkom gradu upozorio M. Tlocrt ranobizantske utvrde (prema MITOVA-DŽONOVA. 87. ustanovljen iznimno velik broj kasnoantičkih utvrda. 238. TOMIČIĆ. Z. Mikulčića. 1982. I. Ž. TOMIČIĆ.40 I. TOMIČIĆ. koja je sa svojim viškovima opskrbljivala armadu na Dunavu: bedem je navodno izgradila vojska. Gunjača. MIKULČIĆ. 205-222 Sl. 1988. Brusić koji su. 87-89. 39 40 M. GOLDSTEIN. Markova Mehana (Stenos?).42 Lošije istražene. 6. Ž. svrstati u justinijansko razdoblje. Z. Mikulčić navodi 290 sigurnih i 95 mogućih ranobizantskih utvrđenja od kojih veliki dio spada upravo u justinijansko razdoblje. 411-417. otkrili brojna uporišta uzduž cjelokupne jadranske obale. Tu je sustavnim topografskim istraživanjima. 2002.

Vrlo je karakteristično i ujedno dobro istraženo utvrđenje Gradina na Žirju. 7. 2001. Golemanovo Kale. Tlocrt utvrđenog naselja (prema UENZE. Vrlo je dobro vidljiva proteihizma. PEDIŠIĆ.45 Približno 100x50 m veliko utvrđenje ima znakovito vrlo tanak i mjestimice preko 6 m visok obrambeni zid. I. 214 . 1992). koja omogućuje detljan uvid u gradnje te vrste. Fig. Plan of the fortified settlement (from UENZE 1992). 205-222 Sl. GUNJAČA.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). Golemanovo Kale. koja je bila izgrađena u obliku nižega 45 Z. s istaknutim pravokutnim i jednom pentagonalnom kulom. 1985. 7. kao i povećom prostorijom koja je bila namijenjena zapovjedniku i njegovim časnicima.

TOMIČIĆ. 296. koja pokazuju sličnu dispoziciju i dimenzije. a može se očekivati i drugdje. Vrgada. 205-222 Sl. KIRIGIN. Sveti Damjan. 1986). 1995. BADURINA. TOMIČIĆ. što jasno pokazuje njihovu funkciju nadzora pomorskih putova.49 Vremensko ograničenje nije uvijek jednoznačno. većim dijelom kula (Svetac. 2001. S. Korintija. 127-129. Unutrašnjost utvrđenja bila je većim dijelom prazna. BRUSIĆ. i tu je poznata skupina manjih utvrđenja. do 1 m široke bedeme. GUNJAČA. B.46 Kod svih utvrđenja zapažamo svojstven položaj na prirodno dobro zaštićenim krajevima pokraj povoljnih pristaništa. 1970. 271. Z. suhog zida. 1986. ali su u unutrašnjosti zadnjih četiriju otkriveni i sigurni ostatci ranokršćanskih crkava Slično kao u Đerdapu. PETRICIOLI. osobit ranobizantski obrambeni element. PETRICIOLI. ali skromnije istražena utvrđenja Vrgada. 1988. koja očigledno pokazuje svu raznolikost zaštite pomorskog puta prema zapadu. Za razliku od utvrđenja u Đerdapu.47 U unutrašnjosti je kod većine tih utvrđenja jednostavna ranokršćanska crkva. 113. 1996. CIGLENEČKI. Tlocrti ranobizantskih utvrda (prema GUNJAČA. 1927. Osim navedenih. Svetojanj i Vrgadu. ali se kod bolje istražene Gradine na Žirju čini da je datacija u justinijansko vrijeme potvrđena arheološkim nalazima. Vrlo su slična. Tek će cjelovita objava nalazišta omogućiti detaljnije datiranje i eventualno višefaznost utvrđenja. Fig. A. s arhitekturom i pojedinim nalazima bolje određenih utvrđenja. Ž. Gradina Žirje. Z. bile su otkrivene i brojne druge fortifikacije. veća jadranska utvrđenja imaju vrlo tanke. 8). 1982. Svetojanj. koje su vremenski kao i funkcionalno teže odredive te je stoga potrebno pričekati rezultate narednih istraživanja (Sl. kao i zaštićenim ulazima. Osinj. I. and Osinj. a posade su bile smještene i u kulama. 8.48 Zgrade za boravak najčešće su smještene kraj bedema. M. PEDIŠIĆ. ponegdje utvrđene s kontraforima i pravokutnim kulama. 49 I. The hillforts of Žirje. 48. A. a ponegdje se ona nalazi u neposrednoj blizini. IVEKOVIĆ. Ž. koji uz Gradinu na Žirju obilježava i Gustjernu. MILOŠEVIĆ. 8. vidljivi su samo skromni ostatci građevina u blizini bedema. 1970.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). Palacol i Ilovik). 48 I. Vrgada i Osinj. 1981. Posebnost je proteihizma. Toreta. 47 215 . 2003. Plans of the early Byzantine fortresses (from GUNJAĆA 1986). 46 Ć.

jednako kao na Vrgadi. Drugačija je Gradina Zecovi kod Čarakova. većinom od zadnje trećine 5. P. 1987. S. 297-299. Đ. CIGLENEČKI. plan of the late Antique fortress of Korinjski hrib and right. utvrđenje ima mnogo bolje analogije u vojničkim uporištima. Left. gdje se isto tako može vidjeti bolje izgrađena zgrada za zapovjednika i manju posadu. 2008). koja su utvrđena u raspravljanom razdoblju. 9. s kulama na unutrašnjoj strani. gdje je utvrđena temeljita obnova triju crkvi. I. na prirodno dobro zaštićenom predjelu pokraj značajne rimske ceste Salona-Siscia. od cesta sklonjenih naseobina i onih koje su bile izgrađene pretežno iz vojničkih razloga na strateški značajnim mjestima. 1980. 2006.53 Istraživanja u zadnjim desetljećima omogućila su razlikovanje između nekih samo civilnih. u unutrašnjosti provincije Dalmacije isto je tako moguće prepoznati nekoliko uporišta.50 Sudeći prema tlocrtu. Kod utvrđenja Vrbljani. (prema CIGLENEČKI. CIGLENEČKI. 1995. 2003.65 m. Mediteranskog Norika. 52 I. 52-54. za koju je svojstven jak bedem. ČREMOŠNIK. do kraja 6. 55 S. 120.51 S utvrđenjima na otocima povezuje ju prije svega uzak obrambeni zid s kontraforima. kod većeg broja utvrda bilo je moguće detaljnije datirati različite obnove crkvi i zidina upravo u justinijansko vrijeme. CIGLENEČKI. koju je na temelju Justinijanova novca u amfori ispod oltara moguće datirati u sredinu 6. ČREMOŠNIK. 1987. Bojanovski spominje mogućnost izgradnje u vrijeme gotsko-bizantskih ratova i u njoj pretpostavlja utočište. širok samo 0. Gradec kod Velike Strmice (from CIGLENEČKI 2008). S obzirom na obilježja ustanovljena u obalnom pojasu. širine 2 m. Dalmacije te Venecije i Histrije. 9. dakle na dodirnoj točki kasnoantičkih provincija Savije. I. U unutrašnjosti 125x50 m velikog utvrđenja ustanovljena je samo skromna ranokršćanska crkva.54 Iako su te naseobine datirane u duže vremensko razdoblje.52 Brojna kasnoantička utvrđenja poznata su na području današnje Slovenije. CIGLENEČKI. PEDIŠIĆ. 1955. st.55 I. st. Fig. 158. Posebice je moguće datirati utvrđenu naseobinu Tonovcov grad kod Kobarida. 1956. CHEVALIER. 116. S. 1972. 205-222 Sl. 2008. 93. 53 54 216 . 50 51 S. ili čak nešto kasnije. Lijevo plan kasnoantičke utvrde Korinjski hrib i desno Gradca kod Velike Strmice.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). BOJANOVSKI. BASLER. jer prije svega podsjeća na Gradinu na Žirju i Koštur kod Dabrice.

1990. Visinske kasnoantičke naseobine bile su kao značajan naseobinski fenomen prvi put prepoznate na području Mediteranskog Norika. 1916. U sredini se nalazi skromna crkva s apsidom. R. S obzirom na oblik obrambenih elemenata tu su fazu datirali u razdoblje Justinijanove rekonkviste. 255-260. ali je njezinu konačnu izgradnju teško vremenski detaljnije odrediti. 10.60 Ustanovilo se da se radi o kasnoantičkom utvrđenju na strateškom mjestu. CIGLENEČKI. EGGER. st. 236-237. Duel. 58 R. 10). von PETRIKOVITS. koja je obnovljena u 6. 2008.58 Već je tad bilo djelomično istraženo strateški smješteno utvrđenje Hoischügel. Tlocrt kasnoantičke utvrde (prema PETRIKOVITS 1986). 61 U. Plan of the late Antique fortress (from PETRIKOVITS 1986). 124. CIGLENEČKI. koje je u drugoj fazi bilo jače utvrđeno i označeno kao vojničko uporište. Duel. Veliki poticaj bila je izgradnja Dugog zida u zaleđu Konstantinopola. 205-222 Sl. 59 60 217 . ali lošije istražena utvrđenja nalaze se i na Limberku. Na već spomenute oblike utvrđivanja nadovezuje se i izgradnja linearnih fortifikacija kojima su štićene veće zemljopisne cjeline. 1986. EGGER. EGGER. S. Kasnije predstavljeni nalazi tu dataciju potpuno potvrđuju61 (Sl. H. 9). Gradcu kod Velike Strmice i Zidanom gabru57 (Sl. 56 57 R. a na području Ilirika moguće je upozoriti prije svega na dvije iz izvora poznate S. STEINKLAUBER. 1985. 97-104. 1929..59 Bolje je ranobizantska faza definirana sustavnim istraživanjima na utvrdi Duel. Obrambeni zid zbog dobre prirodne obrane nije potreban. sva je arhitektura koncentrirana pokraj ruba utvrđenja koje je imalo pet kula i vjerojatno drvena boravišta ili šatore. Slična. 500-501. Dobro je istraženo i vrlo osebujno utvrđenje Korinjski hrib. još prije Drugoga svjetskog rata. 1916.56 Slično kao kod gore opisanih utvrđenja u Đerdapu i Dalmaciji. Fig. a dodani su joj baptisterij i narteks. 10.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). koje očito pokazuje obilježja kasnoantičkog vojničkog utvrđenja pokraj značajne prometnice u Italiji.

. st. CHEVALIER..Slavko Ciglenečki. 267-270. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. bis 6. Caričin grad and the Changes in the Nature of Urbanism in the Central Balkans in the Sixth Century. 64 I. Arheološka istraživanja na otocima Krku. nastala utvrđenja Korinjski hrib. Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini. Na istočnom dijelu. 36. 62 63 J. W. GREGORY.Đuro Basler. 111-118. prije svega u kombinaciji s pograničnim utvrđenjima. Roma. . I. Oxford. st. Potek alternativne ceste Siscija-Akvileja na prostoru zahodne Dolenjske in Notranjske v času 4. 66. Kasnoantički kaštel u Gornjim Vrbljanima na Sani. . Ljubljana. 1983. Proceedings of the British Academy. B. 2003.63 Više kraćih linearnih fortifikacija u Makedoniji spominje I. CAMERON. 1972.. 194/2. S. BRUSIĆ. Sarajevo.62 U justinijanskom vremenu bio je obnovljen 7.: A.Ivo Bojanovski. Prvu je na terenu danas teško odrediti.. Bizantska utvrda na otočiču Palacol. Höhenbefestigungen aus der Zeit vom 3. LAWRENCE. A. 1979. Skender Mucaj. Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju. Salona 2. 7. Collection de l'École française de Rome. .. A. l988. Iustiniana Prima – Caričin Grad.. 2007. Križna gora i Puštal.66 Sporedni odsjeci sustava nisu dovoljno istraženi i ne možemo znati jesu li ponovno aktivirani za vrijeme Justinijana.Pascale Chevalier.Slavko Ciglenečki. Limberk. CIGLENEČKI..Zdenko Brusić. 2005.64 U krajnjem dijelu zapadnog Ilirika već je u 4. CEKA. ŠAŠEL. E... . Jh. i to kod Termopila i Isthmusa (Hexamilion). 205-222 fortifikacije. P. Poulter). 188-189. stoletja. 186. A. Procopius and the sixth century. Byllis. 1997. IVANIŠEVIĆ. 34. Its history and monuments. 337-374. im Ostalpenraum. 65 66 218 . N. CIGLENEČKI.65 ali je središnja komunikacija koju su ti zidovi zatvarali. 13. Preliminarno poročilo o raziskovanjih Korinjskega hriba in rekognosciranjih zahodne Dolenjske.: promet se pomaknuo na obilazne ceste prema Italiji. 1982. The Transition to Late Antiquity. . 2002. ulaz kroz bedem bio je štićen većom tvrđavom.5 km dug zid. Los Angeles.. B. Đ. koji je poznat pod nazivom Claustra Alpiium Iuliarum. BASLER. Z.Averil Cameron. st.. . V. 1995. BAVANT. MUCAJ.Anđelko Badurina. a Hexamilionu su posvećena detaljna istraživanja i zbog toga je arheološki dosta dobro poznat. Mikulčić. Zagreb. 1985. 1985. postojao sustav linearnih fortifikacija povezanih s vojnim uporištima. . koji je ojačan brojnim pravokutnim kulama. 1987. 255-284.. 31. Vujadin Ivanišević. 1993. kraj kojih su isto tako u 6. 192-193. 105-126. MIKULČIĆ. CIGLENEČKI. 171-177. S. S.. On the Danube and Beyond (ur. Belgrade. CIGLENEČKI. Sarajevo. Zagreb. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva. S. 22 avril – 14 mai 2003. 1971. . S. 144. Literatura BADURINA. .Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). BOJANOVSKI. do 6. napuštena već u početku 5. u kojima je moguće vidjeti posadu za nadzor komunikacija. 67.Bernard Bavant.Bernard Bavant. Kasnoantička utvrđenja na otocima Rabu i Krku.. BAVANT. P. T.Neritan Ceka. Ecclesiae Dalmatiae. razreda SAZU. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva. Ljubljana. Arheološki vestnik. . Belgrade. PETRU. Catalog de l'exposition organisée par le Centre culturel français et l'Institut archéologique de Belgrade. 141. 1985. Tirana. G. Dela 1.

77. The basic characteristics of the late antique settlement pattern within the eastern Alpine region and Dalmatia. 82.d. Peregrinatio Gothica.: H.Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. . 7.Vencislav Dinchev. Machado). 219 .546. Frühes Christentum zwischen Rom und Konstantinopel (ur. 1988. ČREMOŠNIK. – Irma Čremošnik. Bowden. . 2007. Turnhout. Beiblatt. A.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). 4. . XVIII International Congress of Roman Frontier Studies (ur. Brno. The Fortresses of Thrace and Dacia in the Early Byzantine Period. 14. 1929. DINCHEV.Slavko Ciglenečki.Dietrich Claude. Freeman). L. Ausgrabungen in Feistritz a. 18. R. F. Die wichtigsten völkerwanderungszeitlichen Einfallstrassen von Osten nach Italien im Licht der neuesten Forschungen.Slavko Ciglenečki. I. DUNN. International Series. CURTA. 500 – 700. Ausgrabungen in Norikum 1912/13. 325-339. . 69-89. 1955..Florin Curta. 179-191. S. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes.Archibald Dunn. I. 293-300. . 11. 18-30. – Ivo Fadić. 1984. 137-147. Drau. Une ville artificielle et ses bâtiments d’apparat: une spécificité locale ou une étape décisive dans la typologie des principia militaires?. Studi di antichita cristiana. Citta del Vaticano. Harreither).Rudolf Egger.Slavko Ciglenečki. . . . S. Beiblatt. V. Proceedings of the British Academy. DUNN. Jahrhundert in Slowenien. Poulter).: R. 1916. CIGLENEČKI. . . Collection de l'École française de Rome. Hoeper). 141.. I.Aleksandra Faber. Pula. München. . 159-216.Slavko Ciglenečki. Bedemi Aserije. . 136-146. Die Byzantinische Stadt im 6. 2008. 481-532. . 2001. . Jahrhundert. Villes et peuplement dans l'Illyricum protobyzantin. 25. Histria Antiqua.. bis 6. 479. Wien. Oxford.Noël Duval. 2002. 1084 (II). Rome.. . A. 705-712. . D. 113-140.. Paris. 263-281... L’urbanisme de Caričin Grad. 1956. Rimski ostaci na Gradini Zecovi.. 1986/1987. Leiden-Boston. 2001. G. Osvrt na neka utvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka. 1. R. Oberkärnten. 2006. M. Zagreb. Ergänzungsbände zum Reallexikon der Germanischen Altertumskunde. N.. New York. 11. DUNN. Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Institutes. 58. S. Sarajevo. Continuity and Change in the macedonian Contryside from Galienus to Justinian.: Ph. Oxford. 137-146. Scientiae socials. EGGER.. 1994.Dennis Feissel. Wien... Lavan and C. Histria Antiqua. V. FABER. Sarajevo. A.Archibald Dunn. Steuer.Gilbert Dagron. Berlin. 535-586..Irma Čremošnik. Castra und Höhensiedlungen vom 3.Archibald Dunn. 3-4. 60-81. Archäologische Forschungen. u: Recent Research in the Late Antique Countryside (ur. D. . Bulletin de la Société Nationale des Antiquaires de France. L'architecte Viktorinos et les fortifications de Justinien dans les provinces balkaniques. Cambridge. .20. DAGRON. Wien. Der Hügel bei Duel.: W. CIGLENEČKI. Birmingham. G.: A. Bierbrauer. FADIĆ.): general and regional perspectives. Sonderschriften des Österreichischen Archäologischen Institutes. R. 205-222 CIGLENEČKI. The Transition to Late Antiquity. 1914. 2003. Zur Chronologie frühchristlicher Gebäude in Slowenien. 1996. DUVAL.Rudolf Egger. Jantarová stezka.. Antiquité tardive. 17. A. The Making of the Slavs... Was there a militarisation of the southern Balkans during Late Antiquity?. Pula.. History and Archaeology of the Lower Danube Region c. FEISSEL. CLAUDE. EGGER.. 1997. 10. The transition from polis to kastron in the Balkans (III-VII cc. CIGLENEČKI. Supplementum ad Acta Musei Moraviae. Novi srednjevjekovni nalazi kod Prijedora.. Byzantine and Modern Greek Studies.Rudolf Egger. Les villes dans l'Illyricum protobyzantin. . 62. 2004. S. ČREMOŠNIK. EGGER. 1969.. 9. Höhensiedlungen zwischen Antike und Mittelalter von den Ardennen bis zur Adria (ur. On the Danube and Beyond (ur. Prilozi Instituta za arheologiju. Frühchristliche Kirchenbauten im südlichen Noricum. BAR.

158.. E. Münchner Beiträge zur Vor. F. Turnhout.Arnold Walter Lawrence.. Svetac. 1977. . 45-59. IVEKOVIĆ. Die Spätantike.. Die Römer in Österreich (ur. 37.. Z.. POPOVIĆ.. Ć. 1997. 2002. 131-161. 45-51. KRAUSE. s. Historia Einzelschriften. u: Villes et peuplement dans l'Illyricum protobyzantin.Dennis Feissel. MILINKOVIĆ. I. . . GLASER.: V.). Nova razmatranja o kasnoantičkom gradu na Jadranu. Split. Krause. Ljubljana. 54. 1997-1998.: J. 2005.2. 2003.. JELIČIĆ-RADONIĆ. A. 1983.. Rome.Zlatko Gunjača. GOLDSTEIN. Caričin grad. Arheo. 285-368. J. Refugien. . M. V.Zlatko Gunjača... 10. 23-34.und Frühgeschichte. godine. Eine archäologische Entdeckungsreise. .Sabine Ladstätter. Opuscula Archaeologica. E.Franz Glaser. GREGORY. 105114. 71-33. Z. Les Édifices de Justinien au témoignage de Procope et de l'épigraphie..Vladimir Kondić. Jh.Wolfgang Liebeschuetz. V. MIKULČIĆ. Klagenfurt. Ein Beispiel aus dem nördlichen Illyricum des 6. KONDIĆ. Am Rande des Reiches. . 1927. KIRILOV. Iveković.Mihailo Milinković. Beograd.Miroslav Katić. U. 2002. 190. J.. Collection de l'École française de Rome. 37. . Spätantike und frühbyzantinische Befestigungen in Nordmakedonien. GLASER. 2000. Decline and Fall of the Roman City. Graz-Wien-Köln 1997.Ivo Goldstein. Niedergang oder Wandel? (ur. GREGORY. . Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije. 1981. V. MILOŠEVIĆ. C. Kastelle. MILINKOVIĆ. MIKULČIĆ. Otok Žirje/Gradina kasnoantička utvrda. C. F. Materijali. Princeton. B.. Höhensiedlungen zwischen Antike und Mittelalter von den Ardennen bis zur Adria 220 . 2006.Jasna Jeličić-Radonić.. . Isthmia. LAWRENCE.Branko Kirigin. 2006. 523-528. . Archaeologia Bulgarica.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009).Ćiril M. Zagreb. C. 1. . LADSTÄTTER.-U.Die Stadt in der Spätantike. 1982. S. Odkritje.Ivan Mikulčić.Vladimir Kondić. WITSCHEL. . Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. . 171-227. Oxford. 1986. KATIĆ. Sofia. 78. S. Teurnia. 77. 1985.. . 205-222 FEISSEL. Frühes Christentum im Alpenraum. Turnhout. Gregory. Städte. Arheološki pregled. Les formes des fortifications protobyzantines dans la région des Portes de Fer. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 51. The Hexamilion and the Fortress.Mihailo Milinković. 22. A skeletal history of Byzantine Fortification. Beograd. Starinar. Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. Die Reduktion der ummauerten Städtefläche und die Frage nach dem Verfall der antiken Stadt. Nova istraživanja gradskih zidina Salone.. 81-104. 1984. Gassner. Vladislav Popović. Utvrđeno naselje u vizantijskom Iliriku.. Antiquité tardive. Procopius on Greece.. München. 27. Ladsttätter). . . Witschel). Galerija Srpske akademije nauka i umetnosti. London. . Jilek. Römerstadt und Bischofssitz. Antiquité tardive. (ur. . . . 5-36. GUNJAČA. Gregory.. Staro Skopje so okolnite tvrdini.Franz Glaser. 55-104. 2. 2001. 2008.. Die Byzantinische Höhenanlage auf der Jelica in Serbien.Timothy E. 26. The annual of British School at Athens. . W.Chavdar Kirilov. 8. Die spätantik-frühbyzantinische befestigten Höhenanlagen in Serbien. I. 5. S. A. 8. KONDIĆ.. 1993. Ljubljana. T. 33. 124-136... 2000. LIEBESCHUETZ.. Ante Milošević. Funkcija Jadrana u ratu Bizantskog carstva protiv Ostrogota 535-555. Wien. D. 2.Ivan Mikulčić. Zagreb. Otok Žirje. Wiesbaden. GUNJAČA. Skopje. . M. Novi Sad. 2002.. Vici. T. 1992. M. Starohrvatska prosvjeta. .Timothy E. I. M. W... Split. KIRIGIN.

Situla. Oxford. Fontes. Durman).Andrew Poulter. Towns in Late Antiquity. Duel. Antiquité tardive. SODINI. Histria Antiqua. Cambi. J.Harald von Petrikovits. PETROVIĆ.Denis Roques. 1995. 31-42. 531-540. "Toreta" na otoku Kornatu. Antički grad na istočnom Jadranu. Vijesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Berlin. Katalogi in monografije.. On the Danube and Beyond (ur. London – New York. SUIĆ. 1973. .Dimitrina Mitova-Džonova. Zagreb.: W.. Faze izgradnje bedema stare Varvarije. Marjeta Šašel Kos. Vol. T. Sofija. H. Adriatica Praehistorica et Antiqua. 58. ŠAŠEL. Reallexikon der Germanischen Altertumskunde. 6. ŠAŠEL KOS. J. 316-317. M. 1984. . U.: H. POULTER.-P. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Žirje. Bierbrauer. 1976.Bartul Šiljeg. . 2005. 533-557. Hoeper). Poulter).Ivo Petricioli. Keppie). ŠILJEG. 15. Ian Sanders Memorial Fund. P. Literary Images and Historical Reality. 221 . 11-23. SUIĆ. I.: J. . 5. Proceedings of the British Academy.Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). G.Mate Suić. D.Mate Suić.. SUIĆ. 180. Hanson. Split. Zagreb. . Peter Petru. Uz jedan novi natpis iz Bribira. Iol Caesarea and its Context. New York. 226-238.Ivan Pedišić. PETRICIOLI.. 1980. . 717-725. 757-773. Arheološko istraživanje lokaliteta Mala luka i Baška na Krku. The Transition to Late Antiquity. W...The city in Late Antiquity (ur. Saradi. Rich). Collection de l’École française de Rome. 1971. 31-43.. Les Constructions de Justinien de Procop de Césarée. Arheologia. 99-135. POPOVIĆ. Claustra Alpium Iuliarum. E.. . The city in Late Antiquity (ur. 43.Timothy William Potter. Split-Roma. Sheffield. Noël Duval. P. 2008. . 87-89. 1986.. . ROQUES. International Series 71. SARADI. 1980.Mate Suić. Zagreb.Vladislav Popović. Klagenfurt. Ljubljana.. 2001. DUVAL. (ur. 84-87. 2000. 1992. 3. Proteihizmata v sistemata na ranovizantiskite ukrepljenia po našite zemi. OVČAROV. N. D. Ostaci stambene arhitekture u bizantskoj utvrdi na otoku Žirju. M. J.: N. 109-136. STEINKLAUBER.Jean-Pierre Sodini. ..Ivan Pedišić. . M. Marin). 2006. 311-336.. Radovi XIII međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju (ur. 7.. Stenos). POTTER. 1970. 1992. Zagreb. Athens. MITOVA-DŽONOVA. . PETRIKOVITS. Carinthia I.. . Der Duel und seine Kleinfunde. 1. 123-130..: A. PEDIŠIĆ...Helen G. Annales Instituti Archaeologici. RICH. G. 1995. 2. 4. H. PETRU. 205-222 (ur. Gunjačin zbornik. V. Ergänzungsbände zum Reallexikon der Germanischen Altertumskunde. The Transformation of Cities in Late Antiquity within the Provinces of Macedonia and Epirus. Appian and Illyricum. Oxford.: A. BAR. . Rome. I. B. 133-145.Ulla Steinklauber. Occasional Publication. 1998.: J.). 2007. Rich). .. Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta (ur. A. Pula. 1990. von. The use and abuse of urbanism in the Danubian provinces during the later Roman empire. The Byzantine City in the Sixth Century. J. . V. Zagreb.. . M. 35. Villes et peuplement dans l’Illyricum protobyzantin. Supl. 2006.. Les fortresses du bas-Empire sur le limes Danubien en Serbie (Roman frontier studies 1979) (ur. M. Steuer. Ljubljana. Turnhout. 77. .Petar Petrović. Bizantski limes na istočnoj obali Jadrana.Dimitar Ovčarov.. . Das frühbizantinisches castrum Stenos an der »via a Singiduno per Hadrianopolim usque ad Constantinopolim« am Succi-Pass (Claustro. . PEDIŠIĆ. 141. Berlin-New York. I. D. 8.Jaroslav Šašel.

and military fortifications. 1994/1995. 3. WERNER. V.. VASIĆ. KONDIĆ. Prilozi Instituta za arheologiju. Münchner Beiträge zur Vor. Ergebnisse der deutsch . with partial descriptions of cities. Slovenia. Justinian. Le limes romain et paleobyzantin des Portes de Fer. 141-174. but archaeological excavations and field surveys of the well-preserved architecture in the Mediterranean section have enabled dating of buildings and the renovation of numerous structures in the Justinian period. 1992. S. .kasnoantička utvrda kraj Stare Novalje na otoku Pagu..Miloje Vasić. Studien zu den Militärgrenzen Roms. 1995. Ž.bulgarisch .Željko Tomičić. 1996. . München..österreichischen Ausgrabungen 1934 – 1937. . Pag. These significant changes in the settlement structure of late Antiquity can be characterized as the "kastronization" of settlements and territories and the "transition from polis to kastron". Arheološka svjedočanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima. .Slavko Ciglenečki: Justinijanovo utvrđivanje Ilirika Archaeologia Adriatica iii (2009). Bosnia.Joachim Werner.Željko Tomičić. Starinar. Data of this type – with several small exceptions – do not exist for western Illyricum.. J.und Frühgeschichte 43. Kasnoantička utvrda na položaju crkvice Sv. Prilozi Instituta za arheologiju. VASIĆ. . Zagreb. UENZE. 43. Arheološki radovi i rasprave... Jurja nad Pagom. and Austria. M. Ž. 542-560. Zbornik radova u povodu 550.. settlements. Several examples of lines of defensive barriers will also be noted. München. Svetojanj . For eastern Illyricum exist the extensive documents of Procopius. Ž. TOMIČIĆ. 1986. – Miloje Vasić. fortification Prijevod / Translation: Barbara Smith-Demo 222 . Zagreb.österreichischen Ausgrabungen 1934 – 1937 (ur. Prinos istraživanju prošlosti grada. 1988/1989. 205-222 TOMIČIĆ. Die spätantiken Befestigungen von Sadovec (Bulgarien). Golemanovo Kale und Sadovsko Kale. and for several better investigated examples display the fundamental characteristics of the construction of the military fortifications and settlements. 10. .Željko Tomičić. Prilozi Instituta za arheologiju. 41-53. In somewhat more detail will be presented the later defensive elements of fortifications in Dalmatia. Auf der Spur der Reconquista Iustiniana: spätantike Befestigungsanlagen an der Nordküste Kroatiens. Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju. . M. Uenze).und Frühgeschichte. Kritische Zusammenfassung der Grabungsergebnisse. 103-116. .obljetnice grada Paga.Željko Tomičić. Illyricum. Key words: late Antiquity. Zagreb. 1986/1987. The author will show the different categories of towns and their transformation. 5-6. extending from the Mediterranean Noricum and Dalmacia all the way to Epirus and Achaea. Vladimir Kondić. 29-53. which require critical evaluation so establish an accurate insight into the extent of Justinian’s activities. as well as the occasional defensive structures already dated in more detail to the Justinian period. TOMIČIĆ. Ž. which are attributed to the Justinian period. Forschungen und Berichte zur Vor.. . Ž. 1993. 1992. 12. 291-305.und Frühgeschichte in Baden-Württemberg.bulgarisch . TOMIČIĆ. 45-46. Die spätantiken Befestigungen von Sadovec (Bulgarien). Justinian's Fortification of Illyricum Summary The article discusses various examples of fortification in the area of the prefecture of Illyricum. Ergebnisse der deutsch .. In the article the author attempts. 20.. Le limes protobyzantin dans la province de Mésie Première. Beograd. Münchner Beiträge zur Vor.: S. For fortification in the area he will briefly delineate the state of research in the various regions of the prefecture of Illyricum. 3-4. to seek parallels in western Illyricum and to present the similarities and differences between them.Syna Uenze. TOMIČIĆ.Željko Tomičić. Zagreb. in comparison with better known examples of fortification in eastern Illyricum cited in sources. Stuttgart. 391-417.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful