Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju

HISTORIJA JUGOISTOĆNE EVROPE U OSMANSKOM PERIODU

Predavanja prof. dr. Enesa Pelidije

Akademska 2007/2008. god

PRETHODNICI OSMANSKE DINASTIJE U drugoj polovini XIII st. Osmanski bejluk blizu bizantske granice nije bio jak. Nastao je kao posljedica slabljenja seldžučkog carstva. Tek pod emirom Osmanom počinje razvoj države; historičari su pomnije pisali o razvoju dinastije. Sve je ovo razlog da historija najranije osmanske države izaziva pažnju. Sve poznate legende se slažu da su Osmanlije porijeklom iz plemena OGUZA i da su pripadali posebnom ogranku KAI. Predak Osmanov, Sulejman-šah živio je kod brda Merva u današnjem Turkestanu. Kao plemenski starješina pod najezdom Mongola bio je prisiljen napustiti zemlju s ciljem zaštite života i imetka. Kad su 1222.g. Mongoli opustošili Mervu, Sulejman je krenuo prema Anadoliji. Naselio se blizu grada Erzidžana i nastavio živjeti nomadskim životom.Tada umire Džingis-kan 1227.g. i Mongoli ne zauzimaju Anadoliju. Nekoliko godina kasnije ponovo kreću u osvajanje i pobjeđuju šaha Perzije. Politička neizvjesnost i malobrojnost pašnjaka natjerala je Osmanlije da napuste Erzidžan. Emir Sulejman stoga kreće prema Mezopotamiji. Kad je bio blizu Halepa odlučio se preći Eufrat pri tome se utopio. Jedan dio plemena smatrao je da trebaju ostati a manji dio je odlučio da se vrate u Erzidžan. Među njima je bio jedan od sinova Ertoglu. Oni su se naselili kod mjesta Erzegul. Često su se morali boriti protiv Mongola te su smatrani hrabrim ratnicima. Glas o njima došao je do seldžučkog vladara Kaikubada. On je u znak zahvalnosti dodijelio bogate pašnjake kod Eskišehira kraj Soguta koji je omogućavao dobre uslove života. Sad su bili u susjedstvu Bizantije. Kaikubat je želio postići: a) oslobađao se dijelom nepouzdanih plemena; b) trebali su biti tampon zona između Nikejskog carstva. Područje je postalo poznato pod imenom DARU-ISLAM (zemlja islama) i nalazila se naspram nevjerničke zemlje. Ovaj položaj tjerao ih je da stalno ratuju. Imali su šansu ili da nestanu ili da opstanu.Borba se zvala GAZA vjerska dužnost protiv nemuslimana, a ratnici su se zvali GAZIJE. Kasnije su je nazvali DžIHADOM, skup svih aktivnosti koje omogućavaju čuvanje časti, porodice protiv poroka ali borbom. Džihad se najčešće vodio mačem a nekada i perom. Nekada se rješavao i novcem, snagom i dušom. Podrazumijeva se sveukupna djelatnost zajednice i pojedinca u borbi protiv poroka. Gaza i džihad za Osmanlije su bile od velike važnosti. Ne samo borba protiv pravoslavaca nego i protiv muslimana dala je poseban značaj ovom plemenu (Kai-klizav; stijena) Uporedo sa ratovanjem sa Bizantijom i Seldžucima, oni su živjeli i miran život, nomadski i pašnjaci su se zvali JAJLAK a zimi bi se spustali u gradske sredine K’SLAK. Svi historičari OC ističu da je emir Ertoglu upravljao plemenom oko pet decenija. Njegova smrt pada kad su se na tom tlu događale brojne promjene i vanjske i unutrašnje. Od bejluka do sultanata. Vrijeme vladavine emira Osmana (oko 1281.1326.) U vrijeme Ertogulove smrti u Maloj Aziji desila su se brojna previranja a posebno na tlu Ilhanidskog carstva čiji su vladari na čelu perzijskog prijestolja. Bizantija se također obnavlja (na evropskom tlu). O ovome govori historičar Pahimer koji govori da je vlast to namjerno činila. Svjesni da u Bizantiji vladaju unutrašnje nezgode, turkmenski emiri ratuju sa Bizantincima proširuju teritoriju. U zadnjim stoljećima vidljiva je invazija Turkmena. Oko 1281. na čelo plemena Kai došao je Osman. Osman je u vazalnom odnosu prema Ilhanidima. Tada počinje razvoj osmanske države 1281.-1326. Historičari kažu da je Osman rođen 1232. sa 23 godine života sa malim znanjem je uzeo vlast. Zbog neiskustva prve godine su protekle bez značajnih događaja. Turkmeni su i dalje živjeli nomadskim životom. Osman je često zvan UTMAN (arap. Osman). Prve godine vladavine koristio je za stjecanje znanja o vođenju plemena.Teritorija koju su naseljavali imala je važan položaj. Osman je sa svojim ratnicima upadao na granična bizantska mjesta,

2

dolazi do plijena, on stiče vojno iskustvo a glas o njemu se pozitivno proširio. Poseban ugled počinju imati kod DERVIŠA i zahvaljujući njima Osman se ženi kćerkom važnog derviškog šejha Edebala. Poslije ženidbe šejh je Osmanu pripasao mač kao simbol borbe sa neprijateljima. Osman postaje veliki vojskovođa. Sve to doprinijelo je da Osman postaje sve močniji emir u 13.st. On se pokazao i kao pragmatična osoba. Bio je praktičan prema zapovjedniku grada Biledžika gdje kupuje kuću te od Kjoše Mihajla uči šta je to biti veliki vojskovođa. Ovo je doprinijelo da Turkmeni iz drugih bejluka dođu na tlo emira Osmana i ratuju na njegovoj strani. I pored velike brojnosti ratnika Osman nije mogao voditi velike borbe.Zato je u napadima na velike bizantske gradove Ihsan, Biledžik, Karadžahisar koristio taktiku spaljene zemlje (držao je gradove pod opsadom a okolna sela pokoravao). Ova taktika vremenom se napuštala sa jačanjem emirata. Relativno veliki uspjesi uticali su na odluku Aladina III Kajkubada te mu je 1299. poslao izaslanstvo, znakove zastavu, doboš i tugove kao simbol Carstva. Stoga se ova godina uzima za godinu nastanka Carstva. Od 1299. g. započinje intenzivna Osmanova borba ne samo protiv Bizantije nego i sa ostalim bejlucima. Tokom 14. st. Osmanska država je u stalnom rastu (Orhan, Murat, Bajazid). Izgrađuje se administrativni sistem. Pored lične sposobnosti osmanskog vladara veliku ulogu u formiranju odigrali su GAZISTVO, AHIZAM i DERVIŠTVO. To je doba kada se unutrašnja i vanjska politka zasnivala na JAGMI i MUDARI (jagma-otimanje; mudara-taktiziranje). Smatra se da zadnje god. 13. st. pa do sultana Murata u pogledu vođenja vanjske politike gazistvo je imalo posebnu ulogu i moč. Posebno veliku ulogu je imala bitka kod BUFEONA 1301. g. u kojoj je Osman potukao bizantijsku vosku, kojoj je prethodila opsada Nikeje (osmanlije-bizantinci) poslije su se gazije iz svih krajeva Anadolije skupile pod Osmanovu zastavu. U to vrijeme Osman je opsjeo i grad Nikeju. Branioci su tražili pomoć od Andronika Paleologa (1282-1328) koji šalje u pomoć 2000 svojih vojnika. Očekujući pomoć Osman je pripremio taktiku i nanio im poraz. Pobjeda 1321. značila je da Osman stječe veliki autoritet i zovu ga GAZI OSMAN. Pobjeda koja je izvojevana donijela je osim slave i brojne ratnike koji ratuju na njegovoj strani. Na talasima uspjeha u 14. st. osmanski bejluk se povećao. Osman i njegova država stiču izgled ozbiljne države. Ovisnost o Ilhanidima postojala je i dalje, jer su Osmanlije sve do sredine 14. st. kao i drugi anadolski emiri plaćali poreze mongolskim vrhovnim vladarima. Nasuprot tome, čini se da se Osman potpuno oslobodio utjecaja rum-seldžučkih sultana. On posebno koristi priliku da ranije bizantske gradove koje su Bizantinci povratili sada trajno osvoji. On tu stvara svoja upravna mjesta koje je bilo do tada u Karadžihisaru. Osman učvršćuje svoju administrativnu vlast 1317.- napravio je potez da je vlast prenio na svog sina Orhana a on je ostao vladar. Želio je pripremiti svog sina nasljednika za vođenje ove važne države. Oko 1324. on je bio savladar a 2 godine pred smrt se povukao. Rezultat takve politike bio je da je u zadnjoj godini života 1326. bio vladar 18 000 km² teritorije. Osman je tražio da se njegovo ime spominje petkom na džumi, zbog čega ga i nazivaju sultanom. Osman to nije bio jer ne kuje novac (diskutabilno), te ga stoga i nazivamo emirom. Sa teritorijalnim osvajanjem oblast Soguta postala je zanemariva u odnosu na teritoriju i posjede koje su dobijali emirovi vojnici. Znatan dio posjeda dobijali su rođaci, saplemenici kao oni koji su na osnovu ličnog zasluživanja dobili posjede. Kako je broj vojnika uvećan Osman je vojsku povjerio vojskovođama (istaknutim) i oni se sad nazivaju BEGLERBEGOVIMA. Brzo teritorijalno širenje je uticalo i na promjenu administrativne uprave (običajno pravo). Osman i sin mu Orhan posebno su pažnju posvećivali pravu i zakonima- šerijatsko pravo, kanuni a stručna lica postaju KADIJE (sudije), ljudi zaduženi za unutrašnji red i mir zovu se SUBAŠE. Sve ove institucije preuzimaju organizaciju seldžučkog carstva. Unosi se i novi kod urbanizacije sredine. Posebno su značajni Smirna, Brusa. U trenutku smrti Osmana on se nalazio u tekiji šejha Alija (bratić njegovog punca). Kako je princ Orhan stekao ugled on je bez ikakvih potresa zauzeo prijestolje. U narednom periodu (1326.-1362.) sultan Orhan će od bejluka stvoriti respektabilnu državu. Orhan je 6. aprila 1326. uspio osvojiti Brusu

3

Cilj je bio izlazak na Egejsko more. Vrijeme vladavine Orhana Čitava država i organizacija dobijaju novi izgled. Bejluk je još bolje organizovan. Naredna osvajanja u 1354. Mleci pišu da će Bizantija voditi politiku neke od evropskih zemalja kako bi joj pružili pomoć protiv Osmanlija. Arapski putopisac 1333.). Vlast je u ovih 130 godina bila stabilna. Maloljetnom vladaru je prijestolje osporio Jovan Kantakuzen. približavanje Bosforu i Dardanelima kao i bizantskoj prijestolnici. Neposredno Sulejman dovodi i veće snage kako bi stabilizovao svoju vlast. oktobra 1341. umro Andronik III tada dolazi do III građanskog rata (Paleologa I Kantakuzena) oko prijestolja. To je pokušao iskoristiti srpski car Dušan koji nastoji da na ruševinama Bizantije stvori svoje carstvo. Tako je 1349. Stoga njegova majka proglašava Kantakuzena državnim neprijateljem. Cilj je bio da kao legalni nasljednici imaju pravo na Bizantsko Carstvo. Andronika je naslijedio sin Jovan V (9 god. To mu je donijelo još veću slavu.Dolazak pred Solunske zidine imao je za posljedicu brzo povlačenje Dušanove vojske. omogućila su prevlast. Paleolozi su ponovo započeli bitku. Značajno je da je 1331. došlo da toga osmanska vojska prvi put pređe u Evropu. (1335. tek 1430. za profesora se dovodi David iz Cezareje. Kantakuzen mu daje za ženu kćerku Teodoru (politički brak). Da bi stekao još veću naklonost podanika Orhan je izgradio imaret u Brusi a zatim za upravnika postavio šejha hadži Hasana (poštenog i uglednog). Zahvaljujući činjenici da je Kantakuzen imao podršku Orhana građanski rat je splahnuo. g. U ovo vrijeme u Carigradu dolazi do državnog udara vlast preuzima Jovan V Paleolog. Jovan Kantakuzen je 1346.koja postaje zvanična prijestolnica sultana. Sulejman je 1331. Ovo zvanje važilo je samo za njegove podanike. osvojio Carigrad i krunisao se za jedinog bizantskog cara. Brusu je Orhan predao na upravu princu Sulejmanu koji se pripremao za vođenje državne organizacije. Ibn Batuta zapisao je da je Brusa jako lijep i uređen grad. Solun će biti kratko pod vlašću Osmanlija. Iste godine Sulejman vrši akciju na Solun i osvaja ovaj grad. Osmanlije su se vratile u Anadoliju. U Evropi je tad vođen Stogodišnji rat. On se pridružio tračkom plemenu i 26. a Jovan Kantakuzen obraća se za pomoć Orhanu koji mu je poslao 20000 elitnih ratnika. Prvi koji je bio je bejluk Karasi i trajalo je 10 god. Kad je 15. Kasnije ponovo dolazi do sukoba i situaciju koristi princ Sulejman koji je 1353. Stoga Bizant počinje zagovarati ideju jedinstva istočne i zapadne crkve. juna 1341. Dušan je sa vojskom opkolio Solu. iako je Kantakuzen držao vlast. g. U nekim historijama navode se različiti datumi vladanja ovog sultana. SULTAN-ukras (od perja. Da bi još više pridobio Orhana. Ponovo osposobljava tvrđave i daje im istu funkciju. proglašavaju ga za cara. Napad nije bio ni spontan a ni slučajan. bio je osvojen do 1812. da mu se ime spominje na hutbi i da kuje novac. Počinje period opismenjavanja.-1345. U trenutku smrti Osmana imao je 66 godina a Orhan u trenutku svoje smrti imao je 81 godinu. u Nikeji podigao biblioteku i džamiju. Orhan se pridružuje Kantakuzenu znajući da sa njim može imati veću korist. On 1327. Sultan 4 . Tada se desio i zemljotres te situaciju koristi princ Sulejman i cijelo Galipolje stavlja u posjed svog oca te pravi granicu. On nastavlja politiku permanentne ekspanzije teritorije Osmanskog Bejluka. (Balkanski ratovi). Zato je na red došao i Solun. zauzeo Nikeju (Izmir) a potom Nikomediju (Izmit) 1337. oduševio se sa širokim ulicama i brojnim bazarima.) (1341-1391). Orhan započinje osvajanje drugih bejluka. Pustivši ih da međusobno ratuju 1346. Međutim. Dolazio je i uveče da nakon molitve gasi svijeće. car koji ima punu kontrolu nad državom. Poslije zauzimanja Bruse Orhan se ne zaustavlja. naređuje kovanje novca tek od sada nastaje titula sultana kod Osmanlija. prešao u Evropu i osvojio Čimerlik (galipoljski poluotok). g. Sultan je često i sam dijelio obroke. Njegovo mjesto preuzeo je Murat Dželil a potom Karahodža. konjske strune koji su nosili vladari) vladar.

vjerske institucije modificira po uzoru na seldžučke. Pored obnavljanja tvrđava on je nastojao stvoriti krajište. Na osvojenom tlu uspostavljen je timarski sistem.Slično kao u Maloj Aziji Orhan i na tlu Evrope osniva male bejluke. g. Princ Sulejman vodio je evropsku politiku. Posebno je oštar kurs pokazivao treći sultanov sin koji je zauzeo mjesto poginulog princa. Sultan Orhan je uvidio da nesreća ne dolazi sama po sebi. Pošto je sin Matej ratovao protiv Bugara. Njegov život prekinut je nasilnom smrću. Oni novu teritoriju nazivaju Rumelijom. Bedredin. Nakon Halilovog povratka u Brusu. Iako su u mini bejlucima upravitelji imali samostalne odluke svi su bili pod upravom princa Sulejmana. Rezultat je bio onakav kako se očekivalo. Orhan je u godinama svoje vladavine nastojao da stekne državno zvanje sultana ali njegovi susjedi mu to nisu priznavali i zvali su ga i dalje emirom. Razlog je bio vrlo važan politički čin. Bizantinci nisu bili oprezni i nakon pobjede nad Bugarima namjeravali su osvojiti Trakiju. Ovaj sultan vodio je pažnju o unutrašnjem uređenju. Za razliku od izbora Orhana izbor njegovog sina bio je beskompromisan. U odnosu na 18 000 km² koje je on naslijedio on svom nasljedniku ostavlja 75 000 km² teritorije. Osnovni cilj Murata bio je osvajanje Jedrena i sa Lalom Šahinom je započeo akcije na rijeci Marici. Stalne akcije su pogađale seljačko zemljoradničko stanovništvo. To mjesto postaje odskočna daska za novo osvajanje. On naseljava turkmenske nomade-juruke na evropsko tlo s namjerom da naglasi svoj stalni boravak na tom prostoru. sultan) on je već formirana ličnost. Sultan Orhan dobio je vijest o smrti princa Sulejmana i umjesto u Brusi tijelo je ukopano blizu grada Buraira. Drugi princ. Osmanlije su smatrali da nanose štetu sebi. Imali su podršku Karamanskog bejluka koji je bio jači od OC. Na evropskom tlu počinje i velika aktivnost derviških redova. Jedrene su odvojene od Bizantije i 1361. Murat I je 5 . Oni se ubacuju na tlo još ne osvojene zemlje. Osvojenu zemlju su dijelili za zasluge vojnicima. On je Fokejcima dao 100 000 dukata otkupa za princa 1359. Osmanska država susrela se sa velikim problemom. derviši idu korak naprijed. Oni su naišli na otpor Osmanlija. došao je sa većim vojnim snagama do Jedrena i uspio ga sredinom godine osvojiti. car) ili AZEMI SULTAN (uzvišeni car. Ali-paša Mihajloglu.g. Halil. VRIJEME VLADAVINE SULTANA MURATA I (1361-1389) Poslije smrti sultana Orhana na osmanski prijesto dolazi sin mu Murat sa 28 godina (1362-1389). U procesu širenja vlasti Osmanlija. Na mjestu gdje je princ poginuo podignuto je turbe koje postaje mjesto okupljanja gazija i derviša. On traži od svojih podanika da ga zovu HUDAVENDIGAR (sultan. Osnovna ideja u to vrijeme je pretvaranje OC u veliku silu. Čitavi krajevi ostaju prazni jer seljaštvo bježi u okolne tvrđave. Vodeće ličnosti su primjetile da je autoritet OC bio veliki i stoga poduzimaju mjere da se unište Osmanlije. Ovime su Osmanlije ukazale na težnju osvajanja Trakije. Tu situaciju koristio je Jovan V Paleolog.Orhan vodio je i azijsku politiku. Evrenosbei. U takvim okolnostima u 81. Timurtaš. Organizira dobru administraciju i dobru vojsku. bio je zarobljen od Fokejaca. Stoga započinju ratove protiv Bizantije. Oni su samoinicijativno vršili misiju širenja islama te tako i duhovno i svjetovno pripremali teren za osvajanje. Zajednica Ahija iz Ankare smatrala je povoljnim trenutkom da zbace sultana sa vlasti. Do punog izražaja došle su vojskovođe Jakub. Veliki značaj imao je i Ilbeg. Istovremeno ono što je Sulejman započeo ponovno je nastavljeno (dovođenje Turkmena). nastoji da vrati dug. Orhan mu šalje vojnu pomoć. vrača ga sultanu Orhanu koji ne želeći ostati dužan. života umire sultan Orhan. U prvim godinama vladavine se susreće sa poteškoćama. Cilj je bio onesposobljavanje dolaska pomoći u Jedrene. Mnoge države. Stoga je ovaj sultan veliki dio vlasti proveo ratujući. To je bio uzor gazijama da krenu njegovim stopama. On uspjeva osvojiti Angoru (Ankara) i stiče kontrolu nad derviškim redom Ahija koji imaju uticaj nad zanatlijama. Uz savjet svoga učitelja nastavio je oštro gazijstvo. Ilbeg. vojne.

g. od teritorije evropskog dijela carstva formirao Rumelijski ejalet (najveća administrativna upravna. Sultan je 1371. Nakon pobjede nad Mrnjavčevićima sultan se odmorio u Brusi a zatim naredio ponovnu mobilizaciju radi osvajanja crnomorske 6 . Zvanje vezira nije predstavljalo značajnu funkciju niti je imalo ovlaštenja. Znao je da ako osvoji to područje da će učvrstiti i vlast u Evropi. Sada su traženi i drugi oblici vazaliteta. Javljaju se vojni odredi jaje-pijade. U novoj fazi odnosa sultan Murat traži da Bizant šalje određeni broj vojske. ovaj grad postane prijestolnica a ne Brusa. On je 25. Murat I je dio ovlasti prenosio na druge. Vlaške. Tražio je da bizantski car prizna da su svi bizantski prijatelji i osmanski prijatelji iobrnuto. Osmanska država je poklanjala pažnju vojnoj organizaciji. Sudsku dužnost u OC imao je kadija-sudija. Marko Kraljević je bio sultanov najodaniji vazal. septembra 1371. sultan je u Brusi imenovao za kadiju Bruse Halil-pašu Čandarliju. sultan Murat nije previše opteretio svog vazala (simbolično). Treća opasnost mogla je biti Bizant gdje se i dalje vodi rat dinastija Paleologa i Kantakuzena. On teritoriju vraća Jovanu V Paleologu. Sultanovom odlukom 1371. Značaj je u tome što dolazi do velike ekspanzije na evropskom kontinentu. konjanici su se zvali muselimi-ar. U periodu 13561366. Šerijatsko pravo razvilo se u doba Orhana kada je vezir bio Ala Edin. Kara Halila je postavio za upravitelja punih 70 godina.stoga brzo reagirao. Podanicima i drugima pokazao je zrelost svoje ličnosti. Bizantski car Jovan V Paleolog pristao je po prvi put da Osmanlijama plaća porez (vazalnost). g. Teritorije Uglješe i Vukašina su podjeljene. Koristeči iskustvo ranijih azijskih imperija. Osmanska vojska izvojevala je pobjedu. g. Kad je osvoio Jedrene veliku ulogu odigrao je Lala Šahin. Drugi čin je dao da poslije osvajanja Jedrena 1365. Jedini koji je primjetio stvar je papa Urban V. vojna jedinica i teritorija na kojoj su se nalazile Osmanlije) na čelu su bili sandžakbezi. g. Za razliku od emirata Karaman. Galipolje koje se branilo s brojnih tvđjava ali već godinu kasnije Amadeo VI osvaja Galipolje. Sam Evrenos-beg ostavlja sve što je zatekao i gradi imarete i karavan-saraye. teritorija evropskog dijela carstva je odvojena od carstva. zastava. oko Marice i Rodopskog gorja. Od 1366/67. Sultan je darovao posjede Evrenosima. Prvo je tražio taoce-bizantske prinčeve. proglasio križarski rat protiv sultana pozivajući sve evropske vladare na pokret. Razlog zbog kojeg je smatrao da ima prednost jeste pomorska sila. Razdvojenost carstva trajala je od 1366-1376. Znao je da ako ustukne izazvati će pobune u drugim dijelovima države. imenovan je kadija u Brusi za velikog vezira. autoritet vlasti nije bio veliki i velmože se slobodno nahode. Nakon smirivanja Ankare posvetio se pitanju Trakije. Galipolje je došlo sultanu u vlast od Andronika VI (darovano).g. decembra 1365. U doba kad se formira ejalet desila se i Marička bitka vođena između Uglješe i Vukašina Mrnjavčevića i Osmanlija. Bar u ovo vrijeme uvodi se nova vrsta poreza ispendžik. Druga institucija je sultanski divan (vijeće) koje je vodilo vanjske i unutrašnje civilne poslove.U međuvremenu je sa vojskovođama Evrenosbegom i Lala Šahin-pašom Murat I nastavio osvajanje u evropskom dijelu carstva. Udruživanjem sandžaka nastajao je ejalet na čelu kojeg je bio beglerbeg.Osvojio je Plovdiv. Razlog je bio što se sultan obavezao da će Bizantskom carstvu obezbjediti dovoljne količine namirnica za podanike.g. Tada umire i srpski vladar car Dušan. Sve okolnosti imale su povoljne znake za sultana. Pored pape Urbana V rat prihvataju vladari kao Amadeo VI Savojski koji je došao do Dardanela odakle je napao 1366. Osmanlije je predvodio sam sultan Murat i Lala Šahin. Murat I ostaje hladnokrvan. Premještanjem prijestolnice Murat I je nastojao pokazati da OC namjerava i dalje da se širi i to u Evropu. Pred kraj vladavine sultan je tražio da mu car dođe na noge. Plaćene trupe su bile disciplinovane i odgovorne vladaru. Dolazi do povećanja broja podanika. na jugu Balkana vođen je rat Bugarskog carstva. Lala Šahin je svoje brojne uspjehe imao na planini Balkan. Ratovi su iscrpili države što je sultan koristio. Do bitke je došlo 26. tadašnje evropske države su se s prezirom odnosile prema OC. Stoga se formiraju sandžaci (ar. Sudstvo je bilo samostalno (šerijat). Prije nego je pošao u pohod. Ugarske. Osvojen je Kumuldžin i druge tvđave u dolini rijeke Vardar. oslobođen. Još u toku Muratove vladavine simbolična suma se počela uvećavati. teritorijalna i vojna jedinica na tlu OC). Stoga nisu ni reagirali na uspjehe Murata I . tu je sagradio čuveni most.

Podanik ima pravo uživanja posjed ali mora na poziv vojnih organa ići u rat i da ratuje o svom trošku. Produbljivala se veza između Osmanlija i Bizantije. st. čuvanje. Sultan Murat je 1386. Sultan je rasporedio vojsku tako što je centar ostavio sebi na upravu. Sultan Murat je tom sukobu prvi put u osmanskoj ratnoj povijesti upotrijebio topove. Bejluk Germiyan dan je na upravu Timurtaš-paši. g. Pored bejluka Eretne još dva bejluka ušla su u sastav OC. Na tlu cijele države vladalo je svečano raspoloženje. juna 1389. i prodiranje do Niša učinili su da emirat Karaman uvidi snagu Osmanlija. Timurtaš-paša Sivlihisar sandžak. g. Karamanima je kao naručeno došlo to što se najmlađi Muratov sin. g. pravno je uobličen posjed koji država daje podanicima od vojnika do zapovjednika i onih koji pomažu učvršćenju vlasti. Ovakvo stanje je bilo sve 28. Bajazida i Jakuba. g. • timarlija nije imao pravo da sudi radnicima. Tako se rat završio pobjedom Osmanlija bez naročitih gubitaka. sandžakbeg Burse. pobunio protiv oca.g. Murat je uništio pobunjenike u Anadoliji kraj Konye. Do prvog osmanlijsko-karamanskog rata došlo je 1381. Dok je jedan dio krenuo na Crno more drugi dio je krenuo na gradove Čataburgas i Inžik i osvojen je grad Apolonija. Tada započinje 6-godišnja vojna neaktivnost ali se provode diplomatske aktivnosti (1375-1381. Posebno se istakao Timurtaš-paša koji dobija najveći plijen i postaje vezir sa tri tuga (repa). U ovom ratu vojske su se našle u blizini Konye (gl. Nakon osvajanja Niša sultan odlazi u Jedrene da se odmori. grad karamanskog bejluka). Te godine Osmanlije kreću u osvajanje Niša. Izvršivši raspored osmanske trupe nanijele su poraz Karamanima. g. Od 80-90%zemlje zvalo se ARAZI MIRIYA a privatno vlasništvo se zvalo MULK. Sultan Murat I je tako dobio velike teritorije.g.) osmanski državni vrh mogao je već steći još jedan emirat: gospodar Hamita izjavio je da je spreman ustupiti ono područje svoje države koje je prije pripadalo emiratu Eşref za 80 000 zlatnika. Međutim nije mu pomogla ni njihova pomoć jer sin nije bio dorastao ocu. g. oko Ankare sandžaka upravu je imao Faris. Već 1387. sultan miruje. Jakuba. emirom bejluka Germiyan dogovara ženidbu svog sina Bayazita. Dobar dio teritorije bio je pod vlašću Bizantije. Ova taktika bila je prisutna sve do 17. Sve je ovo rađeno s ciljem jačanja sistema vlasti. Razlog tome je učvršćivanje administrativne uprave i vlasti. g. Razlika je u visini nadoknade uživaocima. Na drugoj strani sa teritorija pod sultanovom vlašću vrše se napadi na teritorije srpskih feudalaca. Oni su uvidili da ne mogu da se suprotstave sultanu 7 . Zapovjednici su bili Murat I i Ala Edin njegov zet. Uslijedilo je opkoljavanje Konye i sultan se povukao na molbu kćerke. Istaknutije vojskovođe su dobijali veće posjede 1375. Sultan je time htio još više vezati Bizant uz sebe. Savçi. Indžik-beg _____ TIMAR – perz. Bayazid je dobio lijevo krilo a Jakubu je ostavio desno krilo.). Igdli-beg dobio je na upravu sandžak Hamid. Murat nije doživio smrt dvojice svojih sinova. došlo je do svečanosti udajom triju bizantskih princeza za Murata. Rezervne trupe predao je Timurtašpaši. Osvajanje Germijana i Hamida te osvajanje Sofije 1382. koji će s prekidima trajati do 1466. Prvi uživaoc se zove timarlija a drugi zaim. Sultan Murat I donio je odluku da Anadolija bude podijeljena na 5 sandžaka. Sedam godina prije toga (1374. princ je zarobljen i smaknut. • timar nije predstavljao trajno vlasništvo. Ratuje se na tlu Srednjevjekovne Bugarske (kralj Šišman). Bugarsko carstvo je bilo u fazi raspadanja. Do 1375. Savçija. Sa Jakupom. čime je najveći dio te kneževine dopao Osmanlijama 1381. njegovanje. Sultan se nije oslanjao samo na vojskovođe nego i na sinove Bajazida. oko 1385. sultan je donio odluku da se oni nazivaju zeameti. izdao naređenje Hajrudin-paši da zauzme Solun od geostrateškog značaja važan grad. Treći oblik vlasništva je VAKUF (darovano).obale. • timarlija je odgovarao sultanu za sve poslove. Vodeći krugovi Carstva ne zapostavljaju vojnu komponentu. Lala Šahin mu je opet bio desna ruka.

yeničeri se nisu ženili i živjeli su u kasarnama. Oni su igrali prvorazrednu ulogu kao prva profesionalna stajaća vojska u Evropi. Od vremena sultana Orhana Osmanlije su formirali manje odrede. Bosna 8 . Učeni su da budu odani vjeri i državi (dinu ve devlet). Jedan dio dao je da se pogubi ili progna a ostale su rasporedili po vojnim jedinicama (NIZAMI-DžEDID). neki iz uticajnih porodica počeli su se učlanjivati u yeničere-muslimani. Pored šerijata i kanuna na području JI Evrope uvodi se i običajno pravo ORF (ne smije biti u suprotnosti sa šerijatom). Kad je borba za preživljavanje postala sve snažnija. g. osmanska država je definitivno prekinula sa devširmom. Za pripreme je saznao i sultan Murat pa se i sam pripremao. To nam daje odgovor da yeničeri pokazuju znake slabosti. Od 17. Do prvih godina vladavine Murata I šerijat je pretstavljao osnovni zakon. Djeca su kupljena između 8-14 godina pa i do 18 godina. žene se i bune. aklimatizovala se i navikli na hranu. Do bitke na Kosovu 1389. g. • jedino muško potomstvo. Hrana im je direktno dolazila iz sultanovog dvora. Tako su se neki ljudi upisivali u yeničere kako bi se riješili obaveza a stekli neke ustupke. kriza će se još više produbiti i bit će uzrokom brojnih pobuna u OC. Upravo ova nemarnost i nedisciplina doveli su do gubitka bitke Bečkog rata. Sada se žene. Od 1402. U početku su imali savjetodavnu ulogu a kasnije od Murata I imaju zakonodavnu ulogu. Slobodno vrijeme provodili su u vježbama. Poslije su to bili visoki funkcioneri. do 17. sa prvim znacima opadanja moći centralne vlasti doprinijelo je da korupcija više zauzima maha. fermanom donosi odluku da se oforme KAZASKERI-sudije u Rumeliji i Anadoliji. YENIČERI su bili zarobljenici do 1402. pripremani profesionalno za vojni poziv i neposredno su bili uz sultana. Oko 1649/50. Pored postojećih vojnih redova postojale su akindžije koje su posebno organizirane jedinice. Ta djeca bila su daleko od onog načina vaspitanja. Sve veću pažnju posvećuju privredi u esnafima nego vojnim obavezama.Odlučili su da na Kosovu polju blizu Prištine zaustave Osmanlije. Usmjeravana su prema onome čemu su bili skloni. Pored nemuslimana u yeničere se uzimaju i muslimani iz Bosne. Ti zakoni su morali biti usklađeni sa šerijatom. Kasnije je okolnost dovela do tog da se pored šerijata donose i drugi zakoni KANUNI. • muška djeca pravoslavnih sveštenika.te se stoga udružuju. koristeći se jednom pobunom. g. Za službu su dobijali visoke plate a vođa im se zvao yeničerski aga a do sultana Selima I i age su bile iz yeničerskog odžaka. g. napušta se sistem devširme a yeničeri se regrutuju posebnim putem te tako pokazuju nesposobnost i nemarnost. Svi skupa činili su yeničerski korpus. Postali su težak teret a teško ih je bilo zbog brojnosti ukinuti.st. Bilo im je zabranjeno da se žene. st. Teritorijalno širenje države donijelo je i unutrašnje promjene. dio ovlaštenja prenio na Halil-pašu Čandarliju. Uvećavanjem broja ljudi pod oružjem sultan 1385. g. Yeničerski odžak u doba Sulejmana Kanunija broji 1012000. Popustila je disciplina. U yeničere nisu uzimana: • fizički i mentalno nesposobna djeca. Kupljeni su putem DEVŠIRME svakih 5-7 godina.To je iskoristio Halil-paša Čandarlija kome sultan prvo dodjeljuje zvanje paše pa zatim vezira. Djeca su odvođena u prijestolnice a nakon odmora slati su u anadolska sela kako bi stekla navike. U 18. st. Kasnije se broj uvećava. djeca prelaze na islam. Počeli su se formirati i yeničerski redovi (yeni+çeri-nove čete). i bitke kod Ankare. kasnije im broj opada. bilo ih je do 2000 vojnika. Obučavani su specijalnim školama. Nakon školovanja slijedio je raspored na dužnosti. Uzimanje djece povjereno je najvećim organima vlasti a proces odabira zvao se ACEMI OGLAN. Još krajem 16. odstupilo se od devširme. st. Ova prava omogućila su da druge institucije dobiju veća prava. povećanjem porodice plate su bile nedovoljne i dolazilo je do čestih pobuna. Nakon godinu dana djeca su dovođena u blizinu sultanovog dvora a potom je kretala obuka. Zbog velikih obaveza koje je sultan imao nije mogao obavljati sve poslove te je od 1381-1387. Albanije i Kurdska djeca (manje). To se naročito očitovalo u tituli vezira. Više sultana pokušavalo je da smanji njihov broj a za rukom je pošlo tek sultanu Mahmudu II 1826. kad sultan Mehmed objedinjuje carstvo yeničeri dobijaju veliki značaj. Sada se u sastav yeničera pored zarobljenika uzimaju i nemusliman.

9 .Zasluge su mu za osvajanje Trakije. Iako je 1388. Yeničeri su pripadali bektašijskom derviškom redu koji je nastao u 13. Značajan je za osvajanje Dimotke. Do borbe je došlo 28/15. Makedonije. Najzaslužnije vojskovođe su bile: hadži Ilbeg. Bajazid I. g. Evrenos-beg je bio više poznat kao Mehmed Evrenos. Dobili su velike posjede u evropskom dijelu carstva. Do smrti je bio na najvišim državnim položajima . Sljedbenici su poznati kao HAJDARIJE ili ABDARI i po vjeri su bili mistici. Pošto je Lala Šahin imao uticaj na sultana on se poslužio neistinama da se hadži Ilbeg uhapsi. te za učešće u Maričkoj bici.On je prihvatio ugledne ličnosti i članove porodica koje su učinile da se Osmanski bejluk proširi sa 1. Istaknute vojskovođe za emira Osmana i Orhana. Bajazid I je pokazao da nastoji nastaviti kontinuitet svojih prethodnika. Njih su nasljeđivali sinovi a glavni šejhovi zvali su se dede (baba). Sultan Murat I je podlegao od zadobijene rane.) Dok je trajala borba na Kosovu i kad je čuo za očevu smrt. g. Kao dobro organizovan red vremenom su uspjeli da privuku ne samo vojnike nego i ljude između Erzeruma i Kizilmana i uticaj im raste prema planini Tauros. Prvo je naredio pogubljenje brata Jakuba. Kosova. Pobunu je uspjela ugušiti močna seldžučka vojska. bio se proglasio za vladara. njega primaju u sultanov šator. Edže-beg. Edže-beg i Fadil-beg imali su veliki ugled. Sad je šejh baba Ishak sa učenicima u drugoj polovini 13. na Kosovu polju. Kosovska bitka ima važnu ulogu u historiji Osmanskog Carstva. st. On je bio svjestan da iskoristi tadašnju situaciju i da haotični svijet susjeda potčini Osmanlijama. Galipolja. Odan sultanu Muratu I izazvao je zavist osmanskog vojskovođe (Lala Šahin-paše). Kako je vrijeme odmicalo pokretljivija osmanska vojska je preuzimala inicijativu a središnji dio fronta je došao do izražaja. Lala Šahin došao do Bileće gdje ga je Vlatko Vuković pobijedio bio je to alarm da će ih opet Osmanlije napasti. oslijepi i ubije na kraju. Tokom 1389. oni vrše opću mobilizaciju. Trakije.Tadašnje hronike posebno se bave hadži Ilbegom. Osnivač je bio čuveni šejh Bektaşi.Vuk Branković je izveo dio neporaženih jedinica. g. U trenutku smrti sultana Murata I iza njega je ostala država koja se prostirala na površini od 260 000 km².5 km² na 260 000 km². U tom trenutku njegov najmlađi sin Bayazid (Yilderim-munja) odmah je preuzeo komandu nad vojskom. poveo u unutrašnjošt i obučavao ih u tekijama koje su se nalazile između Ankare i Cezareje. među srednjovjekovnim vladarima JI Evrope došlo je do približavanja. učenik šejh baba Ishaka koji su se pobunili protiv močnog Seldžučkog carstva. Iz toga saznajemo da na početku bitke pobjednik se nije nazirao. g. grčkog porijekla. U djelu “Mehakibnama’ navodi se da su ova dvojica bili u bliskim rodbinskim odnosima. Tesalije.-1402. Prva odluka je bila da se njegov brat Jakub pogubi. g.je i ovdje imala poseban značaj i ukinuti su tek 1827. Osnovni razlog bio je zajednički neprijatelj. Imali su i veliki broj pristalica i na Balkanu. Evrenos-beg. Hadži Bektaş je poznavao situaciju u kojoj se nalazio. a sa princom Sulejmanom doprinjeli su osvajanju 1343. U turskoj historiografiji ova bitka predstavljena je kao jedna od važnijih. Od tada su prinčevi zatvarani u “zlatne kafeze”. Pored derviša i muvida postojali su ljudi koji su dolazili na zikir (aşik). Dobio je velike posjede ali odanost mu je često provjeravana. Kada je prilazio sultanu izvadio je nož i rasporio ga. Osmanlije i njihove vojskovođe su zarobljavale istaknute protivnike. juna 1389. Uz sultana su tada bili hroničari. st. Imao je veliki broj sljedbenika jer je dozvoljavao slobodno ponašanje. Srbije i Bosne broj se povećavao kao i broj njihovih tekija. st. što je nastavljeno raditi do kraja 17. I Edže-beg je zbog zavisti kolega završio kao Ilbeg. Tada se javlja i Miloš (K)Obilić koji želi izraziti pokornost sultanu. Kako se širila vlast preko Tesalije. Vladavina Bajazida I (1389. Fadil-beg. Ulogu je imao i u Maričkoj bici. Dok je sultan Murat I rješavao pitanje u Aziji. sultanov sin. Starješine zavija zvali su se Çelebi. Zaslužan je za osvajanje Galipolja. Glavni organizatori otpora bili su krupni feudalci Vuk Branković i Lazar Hrabeljanović koji su pripremali vojsku. dok je Fadil-beg dočekao starost. Među njima je bio i Lazar Hrabeljanović.

U toku ranijeg perioda oni su bili poglavari Bitinije. Poslije 1389. Nakon stabiliziranja vlasti Bajazid I je promišljeno vodio vanjsku i unutrašnju politiku. gdje prodire do Venecije a 1492. u Bosni ih je bilo oko 1000 po kanunnami.Poslije smrti cara stavio se na stranu princa Mehmeda i imao je preko 100 god. Ratni plijen nisu dijelili ni s kim. Zapovjednik Cisandera bio je Jusuf. st. saradnik emira Osmana. I on je komandovao akindžijama vodeći ih prema Nikopolju. Porodica Timurtaš (gvozdeni kamen). AKINDŽIJE su poluregularne osmanske snage. Sjedište im je bilo u Amasiji i Brusi a učestvovao je u Kosovskoj bici kao vođa akindžija (dovudža). Najveće osmanske vojskovođe su bile njihove starješine i pored zvanja dovudže zvali su se još ulular. g. Zbog svih zasluga dobio je zvanje vezira. Umire u Brusi kod jednog od sultanovih sinova.). Oni su skupa sa Evrenosbegom predstavljali glavni oslonac princu Mehmedu za objedinjavanje carstva i tako će steći velika bogatstva. Balta je bio odan OC i u bici kod Angore je poginuo. Dok Jirik-paša iz Skopja naređuje 10 . Zapaženu ulogu imao je u pregovorima sa Bizantom. Savezništvo sa Osmanom i Orhanom omogućilo mu je da zadrži ranije posjede i da dobije Harmanoglu. Ali-beg je ratovao i poslije osvajanja Bosne 1478. gospodar Trikale. Iza Kjoše Mihaila ostala su tri sina: Aziz. Početkom 16. Bitola. Zahvaljujući ugledu i podrsci Timurtaš je imao značaj i za sultana Murata I. Ta odluka je imala svoj značaj i težinu. Zbog zasluga je jedno vrijeme bio beglerbeg Rumelije do 15 jula 1413. Bio je gospodar Sereza i Jeridžej Vardara. Nakon Muratove smrti Bajezid je imenovao Timurtaš-pašu za rumelijskog beglerbega. Sa akindžijama je duboko upadao i do Save i Dunava. To je vrijeme poznato kao doba gazijstva. nemuslimana. Katarina. potomak alpovske (glavarske) porodice. osnivač porodice bio je Timurtašpaša. princa Ise. u trenu smrti. Bilo je muslimana. Iako je povremeno učestvovao u ratovima u Evropi posebno se starao za Aziju. Među uglednijim ličnostima bio je skopski krajišnik Jirik-paša koji je upravljao skopskim krajištem. Ali-beg je imao najuspješniju karijeru i za njega se veže azijski dio porodice. Pokušavao je biti neutralan u sporovima a u odlukama krajnje oprezan. Pored njega tu je bio i Sinan-beg. Ali-beg jedan od najistaknutijih vojskovođa za Osmana i Orhana. Zato nisu imali nikakvu nadoknadu države. U prvoj fazi nastanka i razvoja najviše akindžija je bilo iz Trakije. Učestvovao je i u osmansko-karamanskom ratu protiv Ala Edina. vlaha. Osnivač ove porodice je Kjoše Mihailo. Plata im je bila ratni plijen. u bici kod Angore i zajedno sa anadolskim beglerbegom bit će pušten. Naročito su bili aktivni od Murata I do sultana Murata II. Za drugog Timurtaš-pašu se zna da je imao dva sina Omerbega i Oruç-bega. O njemu postoje tri verzije: Hammer. Novi vladar je bio upoznat da među vojskovođama vlada konkurencija i da je to posebna klica nestabilnosti. u Rumeliji za vrijeme velikih pomenutih vojskovođa. Ali-begov sin Juruc-paša bio je poznati vojskovđa za sultana Murata II. Bili su široko obučeni. Prilepa. Znatnog udjela su imale i pojedine porodice kao što je porodica Mihajloglu čiji je jedan dio došao u Evropu a drugi ostao na tlu Soguta. gazi Mihal-paša i Balta. bio je i beglerbeg Rumelije. Timurtaš je imao čast u Aziji. Ime su dobili od turske riječi akin – upad a upadali su na teritorije koji nisu direktno graničile sa osmanskom državom. Između 1362-1371. Ismail Haki Uzunčaršili. Akindžije su ratovale svih 12 mjeseci. učestvovao je u boju sa sultanom Mehmedom II Fatihom. Timurtaš-paša je pristupio uređenju timarskog sistema i bio je vojno aktivan (osvajanje Stipa. Otac mu se zvao Kara. dokumenti bilježe da ratuje kod današnje Ljubljane (Suzi Celebi u djelu je opisao Ali-bega). U tom zvanju bit će zarobljen 1402. Naročito im je naklonjen bio sultan Bajazid I Munja. Kako se za Timurtaš-pašu znalo da je odan dinu ve devlet tako se znalo da će mu ova funkcija najbolje odgovarati. Sofiji… Ali-begov sin gazi Mihal-paša istakao se u ratu protiv Vlaške kneževine. iz seoskog stanovništva a ratovali su manjim grupama kako bi lakše prodrli u pozadinu neprijatelja. Manji odredi po 10-15 ljudi izgledali su kao da nemaju discipline ni taktike. Ali naprotiv imali su dobru komandu i dovudže su slušali a zapovjedništvo se zvalo tekfur. martolosa.

Da bude vazal Osmanlijama morao je • Učestvovati u svim osmanskim ratovanjima. Slično je uradio Goturum (sakati) Bajazid. Stefanu ostaje vlast na tlu njegovog tragično preminulog oca. Stoga mnogi gradovi stavljaju se pod vlast sultana: Akšehir. Grad se nalazio na vaznom geostrateškom polžaju te se odatle spremao pohod na bejluk Ajdin. Nakon uspjeha u Anadoliji sultan smatra da se treba više posvetiti pitanjima u Evropi. Ali bilo je tu još uspona i padova. Allašeher. On uskoro umire a na prijesto dolazi Manojlo II Paleolog jedan od posljednjih imperatora 1391. One su skovale plan za osvajanje Dobrudže i Vidinske kneževine. trupa učešće su uzele i trupe Stefana Lazarevića. Nakon osvajanja ovog grada dato mu je novo ime. Osvajanja nisu uspavala sultana te on prelazi u bejluke Menteše i Saruhan. Nemajući izbora Manojlo II koji je bio gospodar Konstantinopolja bio je prisiljen da potvrdi da je sultanov vazal. novi sultan proveo je u Jedrenu. On napušta prijestolnicu Konju i prelazi u grad Kilikiju. emir bejluka Kastamonija. Zato je ovaj bejluk na vijest o padu Filadelfije poslao dio vojske protiv Osmanlija. On se do tad smatrao najjačim bejlukom. Ona je zakonski bila u sastavu Bizantskog Carstva ali kako je Jovan V Paleolog bio vazal sultanu. su krenuli u osvajanje Skopja koje je bilo od velikog značaja. U to vrijeme sultan je morao pažnju posvetiti i Anadoliji jer su smjenu sultana neke porodice dočekale kao priliku za pobunu te tako nastojale vratiti samostalnost. Sada napada emira Ala Edina u više navrata. počeo prebacivati vojne snage u Evropu i 1392. Dok je ratovao u Anadoliji sve vojne trupe povukao je u Aziju. Na kraju je prihvatio da je Allašehir konačno u sastavu osmanske države. doprinio da Jovan V Paleolog dođe na prijesto. Filadelfiju su smatrali svojim gradom. Sultan je odlučio da preduzme mjere mobilizacije i zauzeo je bejluke Germijan i Tekke. Emir AlaEdin sada nudi sultanu zaključenje mirovnog ugovora. Tad primjenjuje taktiku da opkoli grad i korektnim primirjem poštede stanovništvo. Sporazum je potpisan tako što svi gradovi osvojeni do tad ostaju u vlasti Osmanlija a ostali u okviru Karamanskog bejluka. Tu situaciju dobro je znao Bajezid I pa je 17. Nova granica postavljena je na rijeci Čehajsembe. Znajući za tu opasnost sultan je protiv porodica poslao elitne jedinice. Tu ponudu Bajazid I je i prihvatio. Od tada se Srbi organizuju za pohode Osmanlija. on je sa ostalom vojskom napao grad Filadelfiju. i bizant. Emiri ovih bejluka otišli su prema istočnoj Anadoliji. Sultan je planove izvršio brzo bez materijalnih i ljudskih žrtava. Neposredno poslije osvajanja Skopje postaje glavni centar skopskog krajišta i odatle kreću sve operacije. sultan traži pomoć i car osvaja sam svoj grad. Aksaraj. Prihvatili su mirovni ugovor sa sultanom i emir je pristao da se umjesto njegovog imena na hutbama spominje sultanovo ime. ušao kao vazalni bejluk u sastav OC. Nigde. Mirča je sa vojskom trebao osvojiti Dobrudžu i Silestru a Ugarska je težila za Vidinom. Međutim. Osmanlije kreću o osvajanje teritorije albanskih plemena.–1425. Bajazid je 1391. Dok su Ugarska i Vlaška vijećale Osmanlije napadaju 11 . Ajdin je od 1391. Ova tri bejluka povjerio je na upravu sinu sultana Ertogolu. To koristi sultan Bajazid i odlazi sa trupama pred Konyu. Pored osman. • Davati iz rudnika srebra godišnji danak (ekonomsko iscrpljivanje). grad Ajdina emir je sa članovima dinastije presao u grad Tir. Oni su bili tampon zona između OC i Karamnskog bejluka. septembra 1399.napade u Bosnu. U ime Lazarevog sina njegova majka Mara sklopila je ugovor sa sultanom kojim priznaje vlast sultana na teritoriji Lazara Hrabeljanovića. U tom periodu podigao je džamiju sa njegovim imenom. Poraz na Kosovu pokazao je Bizantiji da Osmanlijama u Evropi nema ko da se suprotstavi. Tu situaciju koriste Ugarska kraljevina sa kraljem Sigismundom i VlaŠka kneževina. Iz Efesa koji je bio gl. Taj postupak se proširio diljem Male Azije. koji je odgodio propast imperije. Ali iste 1390. Tako je kupio vrijeme da se u Konstantinopolju osjeća kao vladar. Pored teritorije Lazara Hrabeljanovića sultan poklanja pažnju Bizantskoj imperiji koja je bila u teškoj situaciji. • Dati sultanu za ženu svoju sestru Oliveru. drugom Firdus-paši naređuje napade na Kratovo (rudnici) 1389. Emiri bejluka Ajdin. Tokom 1390. te da priznaje osmansku srebrenu akču za legalan novac. vojni zapovjednici bejluka Ajdin preživjeli su poraz.

Ala Edin je pustio Timurtaš-pašu iz zatvora i sultan je njemu povjerio komandu nad vojskom. Zagovarala se ideja o ujedinjenju istočne i zapadne crkve. Jandži i rudnike vazne za industriju. g. On je proveo borbu protiv korupcije a posebno poklanja pažnju sudstvu. maja 1395. Napad na Ankaru bio je potreban jer se grad nalazio u središtu Anadolije i imala je značaj za sve Turkmene. AlaEdin i saradnici su znali da je Brusa više nego običan grad za Osmanlije. Ovi gradovi su imali izvjesnu autonomiju. Najveći dio pored yeničera činile su jedinice sa Markom Kraljevićem na čelu.). Makedonije dovela je do prodiranja Osmanlija 1395. do Slankamena na Dunavu. Bajazid kreće i protiv Goturum (Šepavog) Bajazida. Već se ukazuje prilike koje će se susresti sa njegovim sinovima. Neposredno po zarobljavanju Timurtaš-paša naredio je da se Ala Edin pogubi. Ovu situaciju koristio je karamanski emir AlaEdin koji mobiliše vojsku i kreće na Brusu i Ankaru. U Aziji nije bilo dosta vojnih snaga a jedinice su napadale na više frontova. Znajući da je ovo uznemirilo Evropu državnici vrše pritisak na ostale vladare da im se pridruže. Oni dolaze u susjedstvo Ugarskoj Kraljevini kod Dunava. Sultan je nakon ovog susreta započeo blokadu Konstantinopolja. Postignuti vojni i politički uspjesi sultana Bajazida zabrinuli su kralja Sigismunda (1385. Nije mu došao Manojlo II Paleolog.Započeo je novu mobilizaciju i sa vojskom krenuo protiv Ala Edina. došlo do borbe Osmnalije su izgubile Marka Kraljevića na Rovinama. Ona je počela da ratuje protiv sultana ali je doživjela poraz. Bajazid je tražio da mu vazali dođu u Jedrene. svog vjernog vazala. On je počeo zapostavljati svoje sultanske obaveze.tlo Vidinske Bugarske koja je već odavno unutar razorena i osvajaju je 1392. Mletačka Republika je ojačala i proširila vlast na teritoriju Peloponeza. Dok Osmanlije zauzimaju teritoriju Bugarske. Osmanska vojska nastavlja osvajanja na tlu karamanskog bejluka: Sivas. Zarobljavanje Timurtaš-paše bio je signal sultanu da akcije Ala Edina nisu bezazlene. Povučena je stara akča i kovao se novac sa večom količinom zlata i srebra. Drugi razlog je bio dugotrajna opsada-punih 8 godina (1394-1402) radi slabljenja grada. Ugarske Kraljevine i Bizantskog Carstva. Osmanlije su od sultana Orhana imali ljude na dvorovima koji su radili za njih. Vlaška je bila u sastavu OC. Ova tradicija se počela zanemarivati sa Bajazidom što je bio uticaj njegove žene Olivere (uživanje alkohola). Još 1392. Osmanski vladari bili su uzorni i odani vjeri i državi zanemarujući i svoje osjećaje. Nakon otkrivanja velikog vezira (dalje VV) da nije moralno čist Ali-paša Čandarli preduzeo je mjere za reorganizacijom. Osmanlije su zarobile Ala Edina i sinove mu Alija i Mehmeda. Posebno su važne i reforme monetarnog sistema. Grčke. Sultan je napao neosvojivi dio Tesalije. To su poštovali i najveći neprijatelji. Bugarski kralj Šišman je bez puno taktiziranja prihvatio vazalne odnose prema sultanu. Naredio je akindžijama da ratuju na Peloponezu. To je uznemirilo vlaškog kneza Mirču te on otkazuje vazalnost što je još više izazvalo Osmanlije. Sigismund je pokušao da na svaki način spriječi prodiranje Osmanlija. Počinju se unositi znaci razvrata. Timurtaš-paša nanio je gubitke Karamanima. Sultan nastavlja aktivnost i u Evropi. Bajazid je napusti Jedrene i vojsku prebacio u Anadoliju. a to se odražavalo i na Halil-pašu Čandarliju i čitav sistem. Proveo je brojne reforme i sudije više neće imati platu nego 2 % od presuda. Tokat i Kajseri (gradovi). su od njega osvojili gradove Kastemonij. Smatralo se da će Ala Edin brzo ostvariti svoj cilj. Sva ta aktivnost na tlu Albanije. Na sve ove situacije i sultan je počeo više pažnje posvećivati svom ponašanju. Kralj Sigismund je smatrao da ne smije napustiti 12 . Karamanski emir je stoga napao ove gradove. Sultan naređuje da se izgradi Anadolihisar sa druge strane Konstantinopolja. g. Osmanska država je tada bila suočena sa drugim nevoljama. Sultan je znao da je ovaj grad zaštićen i da se odupirao brojnim napadima. Ovaj vazal je provodio sva sultanova naređenja i kad je 17. To je oživjelo ideju pokretanja novog krstaškog rata.-1437. Do bitke je došlo na ravnici Akčavija koja je bila u sastavu bejluka Germijan.Već 1394. uveo je sudske takse (2 akče). Sansu. Vlaška kneževina priznala je vazalnost prema sultanu. I ovog puta osmanska blokada željela je da prisili stanovništvo na vazalne odnose. g. Nakon osvajanja Bugarske Osmanlije nastavljaju akcije u pravcu Vlaške. Zaoštravanje odnosa sultana sa evropskim vazalima rezutiralo je savezom Mletačke Republike.

mongolsko carstvo je bilo na vrhuncu moći. Na putu osvajanja Mongoli nanose poraze Mamelucima i 5. To je značilo da se uvećao broj podanika i privrednika koji su omogućili velike uspjehe. augusta 1402. Dinastija Ceten. Pobjeda je bila puno više od puke vojne pobjede.vladare koji su mu dali vojsku od 60 000 ljudi. septembra 1396. Horasan. Osmanska vojska bila je u mnogo inferiornijem položaju. On je za kratko vrijeme stvorio močnu državu. u grad Sivas koji je pretvara u prah i pepeo. U znak priznanja nad Timurtoglukom emir Husejn daje Timuru svoju sestru za ženu. potomak plemena Berlosa. Sve učinjeno uticalo je da na skupštini svih hanata tzv. U Aziji ponovo 1397. kod NIKOPOLJA. Pažnju je posvečivao i Bibliji i Tevratu. Ponovo je povratio svoj raniji ugled poremećen raskalašenim ponašanjem. On je dao da se izgrade brojne palače. januara 1401. najpoznatiji vladari. Halifa Abasida Al Mutevekil II dao je sultanu titulu sultan rimskog carstva. g. Tad na prijesto stupa Timur Lenk. O njemu saznajemo tek 1363. Dubrovnik) da slobodno obavljaju saradnju sa osmanskim trgovcima. Veliki uspijeh je bilo osvajanje grada Argosa. Smatrajući da sultan izriče neprijateljstvo prema njima Timur Lenk dolazi 28. Tataristan i Dest kipcaku. st. ulaze u Damask a 2 mjeseca poslije i u Bagdad. Do bitke je došlo 28. U cilju stabilisanja stanja u Carstvu. Smatrajući da uzalud troši novac sultan sklapa sa njim ugovor kojim se prekida opsada Konstantinopolja ali da car pristaje na vazalan odnos. g. Timur je priznat za gospodara Herata i Balhe on za prijestolnicu izabira grad Samarkand. Ptuja i Štajerske. Ugled mu jača ženidbom sa Husejnovim kćerkama. vrše kolonizaciju. Bio je izuzetno obrazovana ličnost. perzijski. Došlo je do zategnutih odnosa sa Mongolima. zemlje Muzaferovih sinova u Iraku u Hindustanu i na kraju od Kineskog zida do Sredozemnog mora. nakon pobjede nad Timurtoglukom kad je bio u službi emira Husejna. U početku se nije mogao nazirati pobjednik ali vremenom OV (osmanska vojska) je preuzela inicijativui evropljani su doživjeli poraz. zaštitni zid oko grada i doveo brojne učenjake. Prava bitka se odigrala 28. Omjer vojske bio je 70 000 ljudi Osmanlija i 160 000 ljudi Timur Lenka. tj. Na onim prostorima današnje Makedonije Osmanije 1397. Došlo je do novih teritorijalnih širenja. Drugi dio vojske ratovao je na Peloponezu pri čemu su dobili veliki plijen. augusta 1400. Tako su se vojske približavale i susrele se početkom septembra 1396. Harizma.g. Dok je Sigismund pripremao vojsku ni Osmanlije nisu čekale mirno. dolazi do novog osmansko-karamanskog rata. U mladosti je čitao biografije poznatih vojskovođa. g. Uz 13 . od Rusije do Mamelučke države. Postojala je mogućnost da se vladari ujedine ali da Bajazid prizna vazalnost. zauzimali su tlo Malatije i Eldžistana. Turkmenska plemena bila su nomadska (juruk) i dajući im teritorije imali su ih blizu za nove mobilizacje. Sultan Bajazid I je tad uspio stvoriti i uvećati teritoriju svoje države koja se prostirala na 690 000 km². Posebna zasluga pripala je Ratkoviću (Laskovicu) preuzeo je pod Osmanlijama akcije protiv svojih sunarodnjaka. Nezadovoljavajući se sa postignutim uspjesima postigli su nove uspjehe zauzimanjem Erzidžana što ih je dovelo do kontakta sa Timur Lenkom. sultan je pažnju posvetio Mihajlu II Paleologu. Timurov otac nije bio vladar te mu nije mogao ostaviti titulu. Kad Timurova vojska dolazi u kontakt sa Osmalijama 14/15. Sultan je iranskim vladarima dozvolio utočište a naročito je time izazvao Timur Lenka. U historiji je poznat kao okrutan vladar. Praćeni su od strane mamelučkih sultana. Sultan je dozvolio i brojnim trgovcima (Genova. Ovi vojni odredi bili su sigurni da će moći nanijeti poraz Osmanlijama. Dovode Turkmene i druga plemena Male Azije koja ne poznaju sistem (Tatari). govorio je turski. Nakon pobjede kod Nikopolja Osmanlije su prodrle sve do Sremske Mitrovice a akindžije do Slovenije. kod Ankare (Angore). Širila se velika propaganda. Nakon smrti Džingis-hana Mongolsko carstvo je bilo podjeljeno na više hanata. bio je hafiz. Od mnogobrojnih bitaka koje je vodio u jednoj je ranjen u nogu i ostao je hrom (lenk). Bizantski sudija nije mogao suditi muslimanima te sultan uz dozvolu cara šalje svog kadiju. g. Kad je grad napadnut sultanov sin Ertogul bio je zarobljen i pogubljen. Osmanska vojska je ponovo zabilježila pobjedu. KURILTAI bude izabran za vođu svih Mongola. Osmanski zapovjednici su preduzeli novu mobilizaciju i pripreme za rat. Ugled osmanskih vladara je u cijelom islamskom svijetu porastao. Pod njegovu upravu došlo je 9 zemalja.

Timurtaš-paša. Protiv sultana su svo vrijeme bile brojne anadolske porodice te je vremenom nezadovoljstvo raslo. podjela koja je nastala na hanovo insistiranje dovest će do veoma interesantnih događaja. Nakon Izmira zauzeo je Krimski hanat da bi 1404. Ise i Mehmeda. prinčevi su znali da su teritorije koje su im povjerene bile samo privremenog karaktera. Pod njegovom vlašću OC je preraslo u respektabilnu silu a osvajanja u Anadoliji omogućila su posjedovanje cijele Anadolije. U trenutku smrti imao je 43 godine života. kod Akšehira Bajezid je umro od moždanog udara ili je popio otrov iz prstena. velikodusnost).-1413. U ropstvo je pao sultan Bajazid I i sin mu Musa. pa jevreja kao svojih podanika. Vladari su prihvatili vazalni odnos prema sultanu. imali su veliki broj kršćana.). Jedan dio turkmenski plemena je zbog toga bio nezadovoljan i htjeli su slobodno živjeti. Preostali dio teritorije koji nije vraćen podijelio je između trojice braće Sulejmana. Bajazid je negativno reagirao na sve ponude. Postavljene vojskovođe bile su Evrenos-beg. Sličnu politiku u novim okolnostima nastavili su Mehmed i Sulejman. Ali-paša je uz sultana Bajazida izgledao kao suvladar. 1375. Rođen je 1382. Timur je naredio ubistvo djece. Krenuli su prema samom Izmiru u kome su živjeli i muslimani. U najboljem položaju nakon te podjele prošao je princ Sulejman. On je na dužnost došao 1377. Preostale jedinice su se povukle. to je bila jedna zaokružena cjelina. od azijskih sandžaka formirao Anadolski ejalet. Do 1402. Kao i njegov otac Murat I 1362. Niko od sinova nije uzeo titulu sultana. koji je od osvojenih teritorija u Evropi formirao je Rumelijski ejalet tako je i Bajazid 1393. Ubrzo nakon pobjede kod Ankare Timur Lenk krenuo prema Izmiru (Smirna) kojom su upravljali Ivanovci sa Rodosa. kod grada Otraks imao je 70 godina života a oko 36 godina je proveo kao han. Smrt ga je zatekla 19. koji je dobio cijeli evropski dio carstva. Peloponeza. februara 1405. g. Musa također nije imao uspjeha dok je najviše postigao princ Mehmed. Radilo se o veoma promišljenom političaru. Ušao je u Izmir. mobilizirao vojne snage i započeo svoj pohod na Kinu. Druga dvojica Bayazidovih sinova kao prvi susjedi došli su odmah u sukob.Bajazida su se nalazili brojni vazali gdje se posebno isticao Stefan Lazarević.) Nakon pobjede nad Osmanlijama Timur-han je mnogim begovima u znak zahvalnosti vratio njihove kneževine koje postaju samostalne države. Kao sultan je bio 7 godina i 10 mjeseci. Jedini ko je do kraja ostao dosljedan je Stefan Lazarević koji je nakon poraza osmanske vojske otišao u Konstantinopolj i dobio titulu despota. Murat i Bayazid u toku svojih dugogodišnjih vladavina stvorili su jaku centralizovanu državu. Kod Timur Lenka su bili emiri bejluka Menteše. To je dovelo da sultan u bici kod Angore doživi poraz od brojnih porodica koje su stale na stranu Timur Lenka.S ultani Orhan. Ali-paša Mihajloglu. Timur je i zarobljenike pustio iz zatvora naročito vojskovođe (veliki izdaci. princ Isa dobio je teritoriju oko Bruse (i grad Brusu) a princ Mehmed je vladao preostacima iz srednje Anadolije (Amasija i Tokat). zapalio ga i potom pri povratku prema istoku Anadolije saznao je za smrt Bayazida. Građani su poslali oko 10 000 djece koji su nosili Kur’an kako bi zaustavili vojskovođe. Makedonije. sultan Bajazid je uspio da stvori centralizovanu i moćnu državu sve službe bile su dobro organizirane. VRIJEME INTERREGNUMA (1402. Već 9. Za princa Sulejmana se znalo da je obrazovan ali sklon alkoholu (r. pobuna. Princ Sulejman je dobio Rumelijski ejalet. Drugi sin Isa bio je kratko gospodar Bruse i imao je neslavan kraj. Bugarske. U toku cijele vladavine na celu carskog divana bio je VV Ali-paša Čandarlija. maja 1403. Timur Lenk se korektno odnosio prema svom protivniku. On je vješto postupao i prema Bayazidovim sinovima. Živio je do 1410. Kada se otvoreno počeo izjašnjavati Timur Lenk je naredio da sultana zatvore u kafez i tako ga pronose kroz Anadoliju. Ali druga dvojica braće bili su zagovornici centralizacije 14 . Timurovi zapovjednici nanijeli su im poraz. Karamana. Nakon privremene podjele OC koju je izvršio Timur-han. Grčke do Atine. Nakon napuštanja teritorije Male Azije 1403. a živio je do 1421.

Nakon toga Isa je bio prisiljen da napusti Anadoliju i spas nađe u evropskom dijelu carstva. Nakon nepune tri godine vladavine Musa je otjerao sve one koji su bili protivnici necentralizovane države. Takvo stanje koje je odgovaralo Sulejmanu nije odgovaralo Mehmedu koji je smatrao da ujedinjena osmanska država ne može biti bez evropskog dijela. Neposredno nakon uspostavljanja vlasti Musa je dotadašnje danke znatno uvećao. Aktivnost je bila usmjerena na osvajanje Bruse. U toj prvoj fazi ratovanja Sulejman je nanio par poraza Mehmedu i osvoji značajnu teritoriju uključujući i Brusu. prije svih Isa. kada se pridružuje Mehmedu.To isto rade i drugi osmanski redovi kojima ne odgovara anarhija i u sve većem broju prelaze na stranu Mehmeda ali on ostaje bez akindžija koji prelaze na stranu Musaa. Raskalašen način života Sulejmana utjecat će na to da izgubi savez i prijateljstvo sa mnogim vaznim ličnostima. Sve više spahija napušta Musaa.smatrajući da treba biti organizovana kao osmanski bejluk na osnovi gazijstva. ali nisu se pridržavali prakse. Isa ponovo odlazi u Konstantinopolj i traži pomoć od Ismentijag-bega. Inače Mehmed je bio bolji političar nego Sulejman koji je bio bolji vojskovođa. Ova dešavanja na jugu Evrope imala su uticaj na vjerska pitanja. teritorij Male Azije bio pošteđen Timurovih pohoda jer je on otišao u osvajanje Kine. Prema nemuslimanima su zauzimali okrutniji stav. U tome je imao podršku Ali-paše Čandarlije. između ostalog osvaja Jedrene.Od Manojla je tražio i da mu vrati sav teritorij koji im je Sulejman bio dao. Menteše i Ajdin s ciljem da ih stavi pod svoju vlast ali u tome ga ometaju njegova braća. u Evropu sa velikim brojem vojnika. a pridobio one koji su bili za to.Nemajući drugog izbora vratit će mu Solun i dio teritorija Tesalije. želeći da od Manojla na taj način stvori svog saveznika. Saznavši za ove planove Mehmeda brat mu Sulejman odlučio se na vojnu aktivnost protiv brata na području Male Azije. Uz novčanu pomoć Mehmeda postiže značajne uspjehe. Sa promjenama unutrašnje politike mjenja se i odnos prema vladaru i odnosi društvenih klasa uopće. Još 1403. napada Musaa. Sulejman posebno sklapa ugovore sa albanskim aristokratskim porodicama Musa i Kitapi. Poučen iskustvom iz 1406. i vraća izgubljeni teritorij. Takav razvoj ove borbe Sulejman je posmatrao dosta pasivno ali saznavši za njen rezultat stao je na stranu Isaa i poslao mu je pomoć od 10 000 ljudi.To Manojlo nije učinio slučajno. Dok je u Maloj Aziji trajao bratoubilački rat Sulejman je najveći dio svog vremena provodio raskalašeno. Počinju da se okupljaju turkmenski nomadi koji su bili pod uticajem heretika priznavali islam. Musa se koristi svim Sulejmanovim slabostima pa se čak koristi i potkupljivanjem. Njegova vojna aktivnost počela je u evropskom dijelu napadajući Sulejmanovu vojsku sa malim vojnim odredima. Princ Musa postaje vrlo značajna ličnost 1406. To su vrlo brzo osjetili tadašnji osmanski vazali kao što su Stefan Lazarević i Manojlo II Paleolog. Od tada nemamo nikakvih vijesti o Isau.Vodi munjevit rat. Smatrajući da Musa ima više ratnog iskustva Mehmed ga šalje 1410. Musa je bio vrlo fanatičan. Kako je 1403/4. Smatrao je da prvo treba ujediniti osmansku državu na području Male Azije a onda krenuti u osvajanje evropskog dijela. Razlog za to je u činjenici da je Isa bio svjestan svoje slabosti te je htio zadržati status quo. osvaja Jedrene. Do bitke između braće dolazi na polju Camurlin kod Samarkana (50 km od Sofije) 15 . Za razliku od Sulejmana koji je samo formalno bio musliman. Ali to će dovesti do bratoubilačke borbe. Uvidjevši opasnost nastale situacije Sulejman se brzo vraća u Evropu. U evropskom dijelu carstva Musa je za kazaskera postavio šejha Bedrudina.bAli Mehmed šalje svoju vojsku na Isine odrede i u bici kod njegove prijestolnice Bruse nanio mu je poraz. Mehmed kreće u osvajanje bejluka Saruhan. Napadači su ovoga puta na više mjesta potukli Mehmedovu vojsku da bi kod Bruse ponovno doživjeli poraz. Nakon tih događaja iz 1406. to će svaki od braće iskoristiti da popravi svoj autoritet na području kojim je upravljao. naredne 4 godine Sulejman ne napušta evropski dio osmanske države. Njegove teritorije ušle su u sastav Mehmedove države. Istovremeno Sulejman sklapa ugovor sa Stefanom Lazarevićem. Tada se dešava nešto iznenađujuće. Te slabosti najbolje će iskoristiti Mehmed i Musa. predao je Manojlu II sklopljen ugovor po kojem je predao Bizantu Solun. Neku vrstu poluvazalnog odnosa Sulejman zadržava i sa Mirčom (Vlaška država). kod bizantskog cara Manojla II Paleologa. Sulejman je ubijen.

odatle u Tir/Sirija. Nakon toga Bedrudin je i pogubljen. Ne slučajno. Iza Musaa ostala je vrlo poznata i uticajna ličnost šejh Bedrudin-kazasker. Nedugo nakon toga osmanska država susreće se sa novim problemima. Ta pobuna izbila je u maju 1416. pravi gospodar OC bio je Mehmed I. g. Dobar dio anadolskog stanovništva stao je na stranu pobunjenika. jula 1413. sinu tadašnjeg egipatskog vladara Beruha. Tek tada dolaze do punog izražaja pripreme Mehmeda da razbije Bajazidove prijatelje. Iako je bio učitelj to ga nije spriječilo u daljem obrazovanju. pa je morao da se bori za osvajanje izgubljenih dijelova. On je rođen u jednoj uglednoj porodici u gradu Simelu. g. jula 1413.Uz sve počasti 1413-1416.5.On je zahvaljujući neopreznosti 16 .) Do bitke kod Ankare 1402. Osmanska vojska nanosi više poraza pobunjenicima.Razlog njegova odlaska je u činjenici da su ti gradovi bili poznati po obrazovanim ličnostima. maja 1421. To vrijeme koristi da raširi mrežu svojih pristalica. g. gdje je uhapšen i sam šejh Bedrudin. koji se nalazio u sastavu nekadašnjeg emirata Kutahije koji je vremenom postao sandžak u OC. Vrlo brzo je dobio veliki broj pristalica. Nakon objedinjavanja carstva Mehmed I je bio prepolovljen i ekonomski i vojno. koji formalno pravno ostaje vođa pobune. poziva ga princ Musa da bude kadija. Obraća se dvojici šejhova Hasanu i Husejnu i od njih počinje učiti tesawuf (islamska mistika) te time stečeno znanje nadopunjuje. U tom trenutku na strani Bedrudina bilo je mnogo prednosti. Napušta mjesto učenja i dolazi u duhovnu prijestolnicu Male Azije-Konyu. Zahvaljujući talentu ali i volji za učenjem ubrzo se o Bedrudinu pročulo u Kairu a onda i šire. Od tada i pored poraza nikad se više neće desiti podjela Osmanskog carstva. čovjek po imenu Mustafa javno je pokazao svoje pretenzije na prijestolje. Nakon Musaovog poraza a onda i ubistva šejh Bedrudin bio je posteđen jer je Mehmed znao da bi njegovim ubistvom dobio još više protivnika. a sa obzirom da je Bedrudin bio veliki učenjak kao protivnik dobio bi i ulemu. Sve su to bili preduvjeti za izazivanje narodnog nezadovoljstva vlašću. Pobjedom nad braćom nije riješio brojna unutrašnja ali ni vanjska pitanja. Sa Hiosa 1410. U toku tri godine Musaove vladavine šejh Bedrudin je radio na opće zadovoljstvo svih. Posebno znanje crpio je od Džurdžanija. Kako u to vrijeme Osmanlije nisu imale dovoljno pomorske snage bili su vrlo lako poraženi od Mlečana. Nakon toga Mehmed se proglašava pobjednikom i ujedinjuje OC te se proglašava sultanom istog 5. Najviše vremena proveo je u Kairu. Tu su živjeli kaluđeri (dobri poznavaoci Biblije) što je osnovni razlog njegovog odlaska tamo. Istovremeno dok je osmanska država proživljavala svoje poraze Vlaška kneževina pokušava da se oslobodi vazalnih odnosa prema njoj pa će se i ona pobuniti. Međutim. Upravo kao što je i prije i ovdje dolazi do izražaja sultanova promišljena politika. da na svoju stranu dobije nekadašnje očeve vazale. Iz Tira odlazi na ostrvo Hios. Ta godina nije slučajno određena za pobunu. jer tu je imao najviše pristalica. Izdajući se za Bajazidovog sina. VRIJEME VLADAVINE MEHMEDA I (1413. odbacuje KISMET (sudbinu). OC se prostiralo na 160 000 km² a deset godina kasnije kada tu imperiju obnavlja Mehmed I taj teritorij iznosi 340 000 km². Tu situaciju koristi šejh i svojim pristalicama naređuje javnu pobunu. na čelo ustanka neće stati sam šejh već će to mjesto prepustiti Duzme Mustafi. Od tada pa do smrti 4. Školovao se kod djeda na teritoriji Egipta poznatog kao mjesto u kojem se uči o brojnim slobodama. Naredio mu je da ide u grad Iznik dajući mu dobru penziju.-1421. Do otvorene pobune dolazi 1416. šejh je relativno dobro živio. Borbe su se najviše vodile na teritoriji Bugarske. Pomoć Mirči pružio je i šejh Bedrudin. šejh Bedrudin je odredio da tu bude prvi ustanak. g. Među više poraza posebno je zabilježena ona pored Bereza. jer tada dolazi do osmansko-mletačkih sukoba. Vojnički poraz Musaa koštat će ga života. Shvativši da nema više šta da uči pa i sam postaje učitelj. pripremajući zavjeru. Sultan je od obnove države najviše pažnje posvećivao formiranju centralne vlasti i jake kopnene vojske. Ali u tom trenutku iznosi javno u svojoj hutbi ono što su mnogi smatrali bogohuljenjem. Pomoć mu je pružio i Mirča pa i Manojlo II i Mletačka Republika.

Poslije tih uspjeha sultan svoju pažnju posvećuje Džunejdu. Došli su mu: novi vlaški vladar Dou. Druga podrška bila je od trupa koje su poticale iz nepoznatih porodica a koji su svojim ličnim sposobnostima došli do izražaja. Sultan Mehmed traži od Manojla II da primi Mustafu i čuva ga kako ne bi ponovo ugrozio Carstvo a za uzvrat Bizantskom Carstvu dao je mnogo povlastica. Preuzimanje prijestolja prošlo je relativno brzo i bez većih poteškoća. Neposredno po dolasku u Jedrene saziva sastanak svojih evropskih vazala. Iz tih pisama vidi se da na neki indirektan način priznaje njegovu vrhovnu vlast. Mlečani. Nakon što je 28. Mehmed je imao još 4 sina koja su umrla prije njega te tako nije došlo do bratoubilačke borbe oko prijestolja. Zato je Mehmed kao jedan od prioriteta postavio jačanje yeničerskog reda. Tek tada vrh osmanske države uviđa ozbiljnost situacije. vojska morala je ratovati kako bi eliminisali i ovog Mustafu. Već 1419. osvaja Ajdin a zarobljenog Džunejdina dati će ubiti. uhapšen i pogubljen Mustafa. Ono što je posebno važno jeste da je yeničerski odred postao odan vladaru. Te vojne snage u toku 30 god. I ovog puta dolazi do punog uspjeha centralne osmanske vojske i ponovo se uspostavlja Mehmedova vlast. Mehmed tih zadnjih mjeseci svoje vlasti šalje pismo sinu Timur Lenka. ubrzo su se pročule glasine kako je novi vladar nesposoban. Na prijestolje dolazi njegov 17-godišnji sin Murat II (1421. Hios. I ovog puta osm. Ovakve glasine širili su protivnici osmanske dinastije. Iako je Mehmed izbjegavao ratovanje njegovi neophodni vojni pohodi bili su itekako od velikog značaja..lažni Mustafa. 17 . Tada Mehmed I jača svoju propagandu tvrdeći da je to DURSEM. maja 1421. Ibrahim-paša. pojavio su kuçuk (mali) Mustafa koji se izdaje za Mehmedova brata pa traži svoje pravo na prijesto. umro. prešao u evropski dio carstva. I oni su bili zagovornici jačanja centralne vlasti. Prednost ovog sultana bila je u činjenici da su na njegovoj strani bile poznate vojskovođe: Ilijas-paša.vladao 28 god./20 yeničerski odredi obnovljeni su kao u doba Bajazida na 5-7 hiljada. Rodos …Sve to bilo je u cilju osnaženja osmanske države i vraćanja sultanovog autoriteta. despot Stefan i mnogi drugi izuzev Manojla II koji je kao izgovor naveo starost te poslao svog izaslanika. Ali radna opcija nije se mogla uvijek izbjeći. Istovremeno. Tadašnji gospodar Sinope. Ismendij-beg na vijest da mu se približava sultanova vojska pokušao je da pobjegne i da spas nađe kod sultanovih protivnika ali izdao ga je njegov sin koji postaje sultanov vazal. Kako je sultan ranije znao za razloge Hamze-paše za ubistvo ovog emira to mu je i prepustio (Džunejdin mu je ubio brata u ranijim ratovima). Murat ga je oženio jednom od svojih rodica. 4. Ozbiljna situacija nastala je kada je on počeo kovati novac sa svojim likom. Kako bi kod podanika stvorili pozitivniju sliku o Mehmedu se govorilo kao DURZEM=GUREKCI –lijep. Prije svih svečanosti koje su održane povodom proglašenja novog sultana.-1451. (Obnovio je imperiju i vladao 7 godina i 11 mjeseci uvećao je teritoriju na 340 000 km²). U trenutku kad se osjećao izlaz iz krize osmanske države sultan Mehmed I je u 39 godini života. Tom prilikom Hamza-beg u toku 1425. Bajazid-paša. Istovremeno. februara 1423. Znajući za težinu propagande Murat II počeo je povlačiti vrlo osmišljene poteze. Prvo je pobjedio kuçuk Mustafu a zatim naredio svojim vojnim snagama da ratuju protiv odmetnutih anadolskih porodica. sultan je vodio preko diplomata dosta miroljubivu vanjsku politiku. Prednost novog sultana je u tome što je relativno dobru vojnu snagu naslijedio od oca.vlasti zauzeo relativno veliki dio teritorije. Ali u takvoj situaciji nije se znalo da li je to istina ili nije. zgodan. bojeći se opasnosti sa druge strane. Zahvaljujući ovakvom stavu tri godine nakon pobune Vlaške države sultanova država uspjela je poraziti vojsku vlaškog vladara na tvrđavi Đurđevu. Smatrajući da je konačno sređeno stanje u Anadoliji sultan je 1425. I pored vojnog poraza Mustafa se uspio spasiti. Prilikom tih audijencija u Jedrenu sultan prima izaslanstvo ne samo svojih vazala –npr. Naredni sultanov potez bio je obnavljanje osmansko-bizantskog ugovora po kome pored vazalnih odnosa Konstantinopolj se obavezuje da sutlanu godišnje plaća cijenu od 30 000 dukata i da se car odriče svih svojih teritorija na Crnom moru. dobro građen. 10 mjeseci i 29 dana). emiru bejluka Ajdina. Izgledalo je da će Murat ll uspješno vladati državom ali to je bilo prividno. vladavine Murata II pokazat će mu potpunu odanost.

ugovor. On je to pokazao i na djelu kada je sultan upao u Erdelj Drakul je poslao najodanije jedinice koje su 25. Borbe su bile brojne i žestoke.-ugar. februara napadnuti su Mlečani kod Soluna. biti pod vlašću Mlećana. Zato Osmanlije žele vratiti svoj ugled na ovom tlu. da ne bi izazvali sultana prihvatili ovu miroljubivu politiku. sultan se vraća u Anadoliju. Zaustavljen je rat u Despotovini a Osmanlije su se našle u teškoj situaciji prema Vlaškoj. Godine 1427. Dok su Ugari držali Beograd. Sigismund je stoga 1428. Tada je zbačen knez Dan koga je pobijedio (đavo) knez Drakul iza koga je stajao car Sigismund. vojnički i privredno jako. potpisao novi osm. Osmanlije su dalje osvojile Janjinu i pokrajine od Grčke prema Makedoniji. stanovništvo jevrejsko). U ovom ratu nijedna država nije zauzela teritoriju ali su Osmanlije dobro vratile ugled. Neposredno po preuzimanju vlasti knez Drakul je prihvatio vazalne odnose prema OC. završeno vraćanje otrgnutih bejluka. umire Stefan Lazarević i na čelo srpske despotovine dolazi Đurađ Branković. g. Lukavi Mlečani su koristili Muratovu zaokupljenost te su ne napadajući osmansku državu izvršili pritisak na Manojla II da im ustupi luku Solun. god. Upravo ovih dana skopski krajišnik Isak-beg Ishaković upao je u Despotovinu i dijelio kazne pri tome pokazujući despotu šta ga čeka. On je bio vrlo netolerantna osoba koja je uživala u patnjama drugih. Mirovni ugovor potpisan je 1432. To se vidi na primjeru kad je emir bejluka Germijan pokazao interesovanje da ovaj bejluk zadrži do kraja svog života a da ga potom ostavlja u naslijeđe sultanu Muratu II koji je i prihvatio odluku. Do rata je došlo početkom 1430. Knez Drakul je dobio ime po odlikovanju zmaja. Svog prethodnika kneza Dana je nabio na kolac.Nemajući razloga da se dugo zadržava u Evropi. Mletačkoj Republici je odgovarao mir sa osmanskom državom. oblast Branićeva pretvorile u krv. Osmanlije su imale svoj garnizon nadomak Beograda (Golubac). te je izbjegavao rat sa Osmanlijama. 28. maja 1432. i tu je bilo dosta uspjeha. Vidjevši da ne mogu preokrenuti stanje na kopnu Mlečani su ponudili mir po kojem bi trebalo ostati stanje kao do tada. U trećoj deceniji 15. Despotovina je trebala postati tampon zona između Ugarske i OC. Prema onima koje je smatrao za jače davao je poštovanje. Naslijedio ga je sin Ibrahim koji je uočivši snagu Murata zatražio mir i sklopljen je mirovni ugovor nakon čega je Ibrahim uzeo za ženu Muratovu sestru a ovaj njegovu. U jednoj bici kod grada Adalije od topovskog hica ubijen je emir Karamana. Tako je 1426. marta zauzele Solun (do Balkanskih ratova 1912. Borbe su bile oštre i snažne. jedan od moćnih osmanskih susjeda Sigismund. grad je bio u sastavu OC. U ovo vrijeme OC je bilo relativno stabilno. Taj posao prepustio je svom Balban-paši koji je bio motiviran ličnim razlozima. Ovog puta sultan smatra da je došao red da Menteše vrati pod svoju vlast. Nemajući izbora Manojlo II je 1423. suočio se sa novom pobunom koja se desila sa Husitima čiji je vođa Jan Hus izrazio neslaganje sa crkvom. Srpska despotovina je proživljavala unutrašnju krizu jer Stefan Lazarević nije mogao naći izlaz. Pored plaćanja danka prihvatio je da na poziv sultana šalje vojsku u rat. Sigismund je stoga učestvovao u pokoravanju Husita. Drugi 18 . Također. Do borbe je došlo 1427. U prvih pet godina vladavine sultan Mehmed II je pokazao svoje sposobnosti za vođenje vanjske i unutrašnje politike. To je bila pogodna prilika za Sigismunda koji je tako želio da poveća svoj autoritet. ušao u sastav Karamanske države. Murat je kao miraz uz karamansku princezu dobio i bejluk Hamid koji je 1402. Zato se Osmalije sa opreznošću pripremaju za okršaj sa Mlečanima. Sultan Murat II s pravom se zabrinuo za sudbinu Bizantskog Carstva jer Manojlo II kao iskusan car neće li radi pakosti dati Mlečanima Konstantinopolj i bizantsku krunu. Prvi put Osmanlije imaju direktan izlaz na Jadran preko Albanije. g. Mehmed-beg. Zato su oni. Na kopnu su Osmanlije pobijedile i 29. Tek nakon toga sultan se odlućio na rat protiv Karamana. predao Solun pa će ovaj grad do 1430. Iako je Sigismund izbjegavao sukob nije ga mimoišao. st. Nakon ovih osvajanja Osmanlije su osvojile Epir što je omogućilo širenje na tlo Albanije. Murat II je najveći dio vremena provodio na tlu Anadolije te je Sigismund stoga smatrao da proširi svoj utjecaj na okolne zemlje. Vojskovođi Osman-begu sultan daje zadatak da osvoji bejluk Tekke. Sa ratnim protivnicima nije pravio kompromise ali gdje god je mogao vodio je miroljubivu politiku u korist Osmanskog Carstva.

su zauzeli više gradova Srpske Despotovine. Smatrajući da je otklonio opasnost od Ugarske.. Na taj način ozakonjena je politika OC da je osmanska porodica davala sultane a porodica Čandarlioglu davala je vezire. Njegovi uspjesi ohrabrili su albanska plemena sa princom Đurađem Kastriotijem (Skender-begom) na čelu. ostala je u svojoj vjeri a nakon smrti sultana njen pastorak ju je sa bogatim darovima vratio u Despotovinu). “Jedini uspjeh Evropa će imati ako pređe u napad a ne bude se samo branila. Nemajući svog glavnog grada despot gradi novu prijestolnicu na Dunavu. Ali i dalje u Maloj Aziji najveći neprijatelj bio je bejluk Karaman. Pravi gospodar od 1440. nakon smrti Sigismunda. Među brojnim zarobljenicima bio je i Konstantin Mihajlović koji će kasnije biti osman. Ovaj sukob je dobro došao Osmanlijama. Sultan nije imao izbora i primjenio je rat. Vidjevši kako ove akcije narušavaju ravnotežu sultan Murat II je naredio da vojska zauzme preostali dio Despotovine.-1457). Vojska je 18. Ugarski vojnici 1438/39. Godine 1431. to je sukob sa Krimskim hanatom. a posebno Dubrovčanin. Koristeći zbunjenost 19 . novembra osvaja Sofiju. Spomenute države i njihovi vladari imale su cilj da prežive i da njihovi vladari ostanu na prijestolju. On 22. gubernator Ugarske je bio Janjoš Hunjadi (1446. Sve ove države su u velikoj krizi jer nisu mogle voditi samostalnu politiku. Osmanlije ovih godina ratuju i protiv Krimskih Tatara. prijestolnicu Despotovine i rekao da će zauzeti i druga mjesta. Osmanlije predvođene Alijem prelaze rijeku Dunav i zauzimaju brojne tvrđave i dolaze do Hermenstat tvrđave.-1452. yeničar.vojskovođa Sinan-beg upao je u Kruševac. Ovi uspjesi su na evropskim dvorovima stvorili propagandu o nepobjedivosti Hunjadija. Mogle su se vezati ili za Sigismunda ili za Murata II. Veliki značaj stekla je ličnost Vladislava III-poljski vazal. On je poticao iz jedne od najuglednijih albanskih porodica te je odveden na dvor sultana Mehmeda I . pod Hunjadijevom komandom poražene su osmanske trupe koje su prodrle do Erdelja. Umjesto Isak-bega imenovan je Halil-paša Čandarli 1439. naseljenosti.7. g.” God. Iako je Despotovina ranije doživila prvi pad sada je ponovo pala zauzimanjem Novog Brda. prior Ivan koji je pružio napadačima dostojan otpor. osvaja Niš a 3. On ostaje u Kruševcu i mijenja mu naziv u Aladža Hisar (Šarena tvrđava). između Ugarske i Osmanlija. Sva ta zbivanja pažljivo je pratio Janjoš Hunjadi. poljoprivredi. Sigismund je smatrao da je došao trenutak da vrši pritisak na osmansku državu i Murata II. istekao je ugovor iz 1428. Vojno napredovanje Osmanlija na dijelu Srpske Despotovine dovelo je Tvrtka II u nezavidnu situaciju. “majka gradova”). Skoro da nije bilo značajnijeg osmanskog vojskovođe koji nije od Hunjadija doživio poraz. To je bio ne samo zbog njegovog bogatstva nego i zbog njegova junaštva. prelazi Dunav i prodire sve do planine Balkan. augusta 1439. pretendentu na bugarski prijesto. porijeklom sa tla Vlaške ali je u Erdelju (Transilvanija) imao velike posjede te se smatrao bogatim čovjekom. Takav je bio i Rumelijski beglerbeg Kasim-paša. Sultan je naredio vojskovođi Aliju da sa većim vojnim snagama napadne i Despotovinu i Vlašku ali i Erdelj. Sigismundu je pošlo za rukom da proširi svoj utjecaj. Sigismund je pružio azil Fružini. Sukob između Vladislava Habsburškog i Vladislava III Jagelovića podijelio je Ugarsku na dva djiela. Ohrabren uspjesima on 1442. g.g.). Ugarskom je vladao Albert Habsburški (1437. te traži da mu sultan da pravo na zaštitnički odnos prema Bosni kojom vlada Tvrtko II.-1439.1443. Iako su išli na faktor iznenađenja. Pored toga traži uticaj nad Srpskom Despotovinom i sjeverom Bugarske. Prilika se pojavila 1437. 1441. Godine 1431. U glavnom gradu Jedrenama dešavali su se drugi događaji. To su znali i Sigismund i Murat II koji su to nastojali iskoristiti u svoju korist. Đurađ Branković nemajući drugog izlaza po uzoru na svog ujaka daje sultanu kćer Maru za ženu ( Mara je sa sultanom imala skladan brak. Stoga je on od ranijeg danka povećao sumu na 50 000 dukata osmanskim vojskovođama ali je napao tvrđavu Beograd.) a nakon njegove smrti naslijeđuje ga sin Vladislav (1440. zauzela Smederevo kao i Novo Brdo (poznat po rudnicima. branioci Beograda su pružili otpor. Njegovi uspjesi stvorili su haotično stanje kod Osmanlija. Iako su bili zaokruženi unutrašnjim borbama oko prijestolja ugarska vojska bila je i dalje najjača sila. Smederevo 1432. Osmanlije osvajaju ovaj bejluk dio po dio. primio islam i zadržao ga do smrti.

Zaključuje se novi mirovni ugovor. Sa već postojećim trupama sultan se kretao prema Varni jer se i većina ugarske vojske tamo kretala. Bez oklijevanja naređuje da 40 000 njegovih elitnih jedinica bude prebačeno u Evropu. Dok je sultan ratovao u Karamanu. g. Evropa je hvalila Skender-bega Kastriota. završen je rat sa Bizantom. Bijegom sa bojnog polja Janjoš Hunjadi spasio je dio svoje vojske. sultanovi vojnici bili su motiviraniji da pobjede. novembra 1444. Na dvoru se tad događa nesreća. Ugovor koji je ponudio Ugarska Kraljevina je prihvatila i potpisuje se 12. g. Do bitke kod Varne je došlo 10. Janjoš Hunjadi je proglašen za gubernatora sve do 1452. g. Ali 10 nedjelja nakon potpisivanja sporazuma sa Ugarima stanje se mijenja. Murat II dolazi u Manisu gdje želi nadoknaditi ono što nije imao za vrijeme vladanja. Neposredno po završetku Murat II ponovno abdicira a Mehmed II ponovno dolazi na prijesto. Murat II 1446. Po dolasku u Anadoliju. On je mobilisao vojsku od oko 60 000 ljudi.Svjestan da dalje vođenje rata sa Karamanom može da mu se vrati kao bumerang on odlučuje da sklopi mirovni ugovor. Sa kraljem Vladislavom III bio je i Janjoš Hunjadi. Nakon abdiciranja sultan je želio živjeti daleko od dvora. sultan potpisuje mirovni ugovor i sa karamanskim begom Ibrahimom. Sultan Murat II se vraća u Jedrene i preuzima ponovo vlast. Poslije kratkog vremena provedenog u Manisi stižu vijesti da su se u Jedrenama pobunili yeničeri. Nagovoren od kardinala Čezara Baronea. Murat II se ponovo vraća na vlast. g.Osmanlija. g. Koristeći poteškoće u evropskom dijelu carstva Ibrahim-beg Karamenioglu ponovno je ratovao protiv Osmanlija nastojeći povratiti makar dio teritorija. Janjoš Hunjadi se sprema za novi rat sa Osmanlijama. da uživa u djelima književnosti i filozofije. Najvažniju riječ imao je Halil-paša Čandarlija . Ovaj put sultan naređuje vojsci da nastave rat protiv Skender-bega Kastriota. Dok je trajao ugarsko-osmanski rat od 1441-1444. Poslije bitke kod Varne Despotovina više nije bila produžena ruka Ugarske Kraljevine. Ugarska vojska 1. a dokazalo se da je Osmanlije nemoguće potisnuti iz Evrope. Despot vodi računa o sebi i svojoj porodici i zna da svako vezivanje za Ugarsku može loše da završi. se pojavljuje pod osmanskom tvrđavom Orsavan. U tim ratovima protekla je cijela 1447.Vođen je gerilski rat. Skender-beg je navodno falsifikovao sultanov ferman kojim treba da ode u tvrđavu na Kroji i tamo je okupio nezadovoljne i ustao protiv osmanske države i tako ostao sve do 1466. U Ugarskoj kraljevini došlo je do promjene vlasti. Sultan je znao da mir sa Skender-begom dovodi do njegovih ponovnih uzdizanja. Sam sultan je odlučio da bude beglerbeg Menteše. Smatrajući da Janjoš Hunjadi ima prednost on je pribjegao taktici da ponudi povoljan mir. princa Mehmeda. Osvajanjem Korinta 3. modernije naoružana. Murat II uspijeva zaustaviti ofanzivu i prelazi u kontranapad. sa sposobnijom vojskom. imenuje za Rumelijskog beglerbega.U toku same bitke život je izgubio i Vladislav III. najstariji sin Aladin umire. Odlukom ugovora obnovljena je Srpska Despotovina. Saruhana i Ajdina. Njegove jedinice su prešle u ofanzivu na Peloponez i skoro ga zauzele. Bojeći se sultan abdicira i na prijesto dolazi 12-godišnji princ Mehmed. Vlaška se našla pod Ugarskom Kraljevinom. decembra 1446. Sultan ponovo zauzima Konyu i vraća gradove ovog bejluka te sklapa mirovni ugovor jer slijedi politiku da se Karaman ne smije odmah zauzeti a i međusobno se žene.g. a najviše na tlu Jonskog mora. Ujedno 20 . Nakon poraza kod Varne Hunjadi je izgubio dobar dio svog ugleda. u Smederevo se vraća Đurađ Branković. On prelazi na tlo osmanske imperije i vodi operacije od Kutahije do Ankare i od Balvadina do Sevrišehira. Izgledalo je da će svi podanici moći u miru da rade i privređuju. Sultan je bio prisiljen da odbranu svojih pograničnih tvrđava prepusti vojskovođama a on se prebacio u Maloj Aziju da ratuje protiv Karamanskog bejluka. Car je znao da će tako dobro privredno ojačati i carstvo i vojsku. juna 1444. svog sina. poveo je rat protiv Bizanta. Kada ugarski gubernator skuplja vojsku za vraćanje svog ugleda postoje i drugi razlozi za ovaj rat. Osmanlije nanose gubitke Bizantincima i vraćaju Peloponez. g. Tek iza toga u augustu 1444. Vladislav III prekida mirovni ugovor. Ugarska se obavezala da neće ratovati protiv OC i da neće prelaziti Dunav prema jugu. septembra 1444. Sve poslove u ime maloljetnog sultana preuzeo je Halil-paša Čandarli. novi bizantski car Jovan VIII iskoristio je ovo stanje da poboljša ugled Bizanta.

ponovo dolazi u palaču u Manisi. st. Za sve članove vezira iz ove porodice historija veže činjenicu procesa jačanja centralne vlasti. do januara 1445. Jahsibeg (zapovjednik tvrđave Uvca) i unuk Ali-beg (namjesnik Karesije). Ponovo se vraća i odlazi sa prijestolja. donošenja zakona kanuna. Sa svojim protivnikom Janjošem Hunjadijem analizirao je vojnu taktiku ovog vojskovođe od kojeg je preuzeo manevrisanje opkoljavanjem sa zaprežnim 21 . imali su članovi porodice Evrenos. centar otpora albanske vlasti. Ne želeći pružiti Hunjadiju prednost Murat II se zaputio onamo kuda su se kretale ugarske čete. Njegovo držanje i politika iz prvih godina vladavine vremenom će se pokazati kao ispravan put sultanovog držanja. Sva Evropa aplaudira gubernatoru ali ne daje svoju vojsku za novi rat. Značajna porodica Timurtaš. To su radili vojnici po nalogu Hunjadija. U trenutku stupanja na prijesto za Murata II govorilo se da ukoliko očuva ono što je naslijedio bit će dobro (status quo). U porodici Čandarli veliki broj postali su veziri.Poslije kraćeg vremena umro je 3. gdje je tokom treće decenije svoje vladavine ojačan dignitet vlasti. Razlog je realno stanje jer je osman.. imperija ponovo počela da se vraća na poziciju regionalne sile. ipak je bio prinuđen da dio svojih kompetencija prebaci na neke ličnosti. Bizantom vlada Konstantin Xl Paleolog (1448-1453. vojskovođa još iz doba prvih sultana a imao je 6 sinova. oktobra 1448.MUŠKETE iz kojih se pucalo vatrenim đulom a posvećuje pažnju i artiljeriji. zakonodavstva.). te sinom Timur-hana. Činjenicu je zasnivao na tome da će mu kao i Jovanu VIII Paleologu priteći u pomoć. Sultan je 1449. Hunjadi je siguran u podršku pravoslavnog stanovništva na jugu Balkana. Zapaženo mjesto imali su članovi porodice Mihajloglu Sultan Murat II stupa na prijesto sa 17 god. februara 1451. On je prema susjedima pokazivao naklonost. unuk Ibrahim i praunuk Halil. Veliku ulogu odigrali su veliki veziri. obraćanja pažnje finansijama ali i povezanost Čandarlija sa ne uvijek aristokratskim porodicama istočne Anadolije. Susreli su se na Kosovu 17-19. Međutim. i vladao je u kontinuitetu 23 godine. Pored Halil-paše koji je bio rodonačelnik porodice vezir je bio i njegov sin Ali-paša.1453. Uvidio je i nastojao da modernizuje snage sa puškama. Posebno je na početku vladavine izbjegavao rat sa Ugarskom čiji car Sigismund je smatran za najvećeg evropskog vladara. maja vraća po treći put na prijesto dužnost obavlja do 3. uz njegovu saglasnost dužnost je obavljao sin mu Mehmed. Svi su vezirsku čast obnašali od 1367. dao do znanja da se Kroja mora osvojiti. Janjošu Hunjadiju ne dolazi pomoć ni od Bizanta koji je oslabljen. Od augusta 1444. Osman-beg (namjesnik Germijana). Stoga Janjoš u novom ratu nema više od 24 000 vojnika. polazi im za rukom ali ne uspijevaju uhvatiti Skender-bega. Jedan turski historičar smatra da je Murat II vladao 28 god. Nabavljao je topove iz Evrope a kasnije su ih i oni proizvodili. Uporedo sa porodicom Timurtaš vrlo zapaženo mjesto u 14/15. Ali on se u svim prilikama pokazao kao oprezna ličnost. od moždanog udara. U Bizantu dolazi do smjene vladara. februara 1451.od svoje kćeri Mare dobija informacije da on nije običan vazal. Umur-beg. stoga se on čvrsto veže za osmansku državu. Krajem godine 1450. To će najviše doći do izražaja u doba vezira Halil-paše koji je otvoreno igrao posrednika vladajuće dinastije koje su okretale leđa kad god su mogle. njen osnivač Timurtaš imao je 5 sinova: Uruçbeg (rumelijski beglerbeg). Skender-beg i ovog puta vješto izbjegava sukob sa Osmanlijama. Istovremeno u ovom periodu Murat II je posvetio veliku pažnju modernizaciji vojnih snaga. To je pokazivao sa Karamanidima. Držeći se tradicije 1450. prolazeći kroz Despotovinu pokazali su se krajnje neprijateljski. Nakon pobjede sultan ne raspušta vojsku i šalje je ponovo na Skender-bega Kastriota. U vrijeme sultana Murata II. Njen osnivač Evrenos-beg. Sultan nije jedino mogao da osvoji Kroju. Osmanska hegemonija došla je do apsolutnog izražaja. Murat II ženi svog sina Mehmeda sa princezom od Zulkadra. On polazi u Epir a kasnije se vraća i nastavlja ratovati. Posebno značajan bio je sin Isa. Pobjedom na Kosovu sudbina Bizanta je u pitanju. Osmanlije su u potpunosti porazile Janjoša Hunjadija koji je pobjegao sa malim brojem vojnika. sa prekidima.Vojnici. Kad se 3. 10 mjeseci i 29 dana. Džandaridima. Na vijest o dolasku Hunjadija Murat II preduzima brže mobilizacione mjere (oko 150 000 ljudi).

protiv anadolskih aristokrata jer im je moć svedena na razumnu mjeru a od oca je naslijedio razumnu i dobro organizovanu državu.g. Izgrađivale su se nove urbane sredine sa levantskim stilom. Želio je da mu država bude svjetska sila. Nije morao ratovati protiv braće. Planovi su mu bili zasnovani na realnim pretpostavkama. Osmansko carstvo imalo je promet od 2 500 000 dukata. To znači da su bili nasljednici islamskih.Veliku pažnju sultan je posvetio i administraciji. drugu maćehu Maru sa bogatim darovima vratio je u Despotovinu. Zanatska i privredna snaga je uvećana. Svjestan je bio da iako ima jaku kopnenu vojsku da mu je slaba tačka pomorstvo. On je po prvi put yeničerima poklonio peškeš u iznosu od 10 kesa. Među prvim odlukama bilo je da se ubije njegov polubrat Ahmed (sin princeze od Sinopa). Time je onemogučavao njemu da mu postane suparnik. Tako je sa Konstantinom Xl Paleologom i njegovom braćom Dimitrijusom i Tomom. Sve je to doprinijelo da OC pokaže snagu u doba Mehmeda II Fatiha. Istovremeno sultan je u Jedrenama napravio gestu koja će se kasnije pokazati kao katasrofalna. Već 1442.kolima. Hadži Bektaša znalo se da je učenik šejh baba Ishaka iz Anadolije. Pored jačanja centralne vlasti i vojnih snaga treće interesovanje bila je privreda. g. Svi ovi sultani nastojali su vratiti državu na onu širinu iz početka 15 st. Plašio se da su yeničeri nepouzdani jer su bili pripadnici bektašijskog derviškog reda. februara 1451. hriščansko biblijsko učenje te je u njih svakodnevnim nahođenjima bilo anadolskih sujevjerja. u proteklom periodu (14131451) carstvo je uvećano za 160 000 km². Sljedeća reforma bila je pažnja prema yeničerima. Do tad je red popunjavan iz zarobljenika OC od tada se popunjavao red putem DEVŠIRME. na ćelo OC dolazi Mehmed II. Kao i otac mu Murat II i Mehmed II je od samog početka pažnju posvetio yeničerskom odžaku. Privredna aktivnost posebno je podstaknuta u Rumeliji. u opsadi Konstantinopolja. hriščanskih i nomadskih ućenja. Muškete koriste još 1444. Za novog vladara se znalo da ima cilj proširiti vlast na teritoriju južno od Dunava (Evropa) dok je na istoku želio proširiti vlast do rijeke Eufrata. OSMANSKO CARSTVO U DOBA MEHMEDA II FATIHA (1451-1481) Rijetko se dešavalo da poslije smrti jednog sultana ostane država u dobrom stanju. Sve ovo rezultiralo je ponovnim jačanjem timarskog sistema. Bio je poznat kod savremenika kao čovjek koji je volio mnogo da uči. te da preuda njegovu maćehu za Ishaka (vojskovođa). Katastarski defteri najbolje nam kazuju o preglednosti stanja iz ovog perioda imperije. Dok je na političkoj sceni izgledalo da djeluje uredno. Za osnivača. Filozofija Bektašija bila je da su izučavali pored Kur’ana i Hadisa. stupio na prijesto. Sultan je zaokružio državu u vrlo preglednu i funkcionalnu a kao cjelina davala je određenu snagu. Nakon smrti Murata II 3. To je uradio po nagovoru 22 . Zato je od Mlečana nastojao da preuzme njihovo organizovanje u pomorstvu. despotima Peloponeza obnovio mirovni ugovor. Kako ona nikad nije prešla na islam zakaluđerila se po povratku u domovinu (tolerantnost). u Galipolju se nalazilo 6 velikih ratnih brodova dok se riječna flota sastojala od lahkih snaga usmjerenih prema Dunavu. Yeničeri postaju još disciplinovaniji i odaniji sultanu. Osnovni plan bio mu je zauzeće Konstantinopolja i tu stvoriti carstvo kao u doba njenog vladara Justinijana.g. On je 18. Pomaci su se vidjeli u Brusi i Jedrenama. I Mehmed II u prvim danima vladavine svojerućno je potpisao međudržavne ugovore kako bi pokazao državni kontinuitet. To je rezultiralo pomorcima. Povšina carstva bila je oko 500 000 km² tj. do bitke kod Angore kada je imala 690 000 km² onda je još uvijek bila u zaostatku. Zato je i Mehmed II bio vrlo oprezan prema yeničerima. u bici kod Varne. da modernizuje brodove i da zapovjednici budu najbolje školovani. februara 1451. Ali on je u ovaj ugovor unio nove klauzule da obavezuje basileusa da u prijestolnici čuva i pazi princa Orhana-sina Sulejmana. istovremeno je naredio da Đurađ Branković obnovi ranije vazalne odnose prema sultanu. Osmanlije su topove počeli koristiti 1422. Isto se primjenjuje kod spahija-konjanika. Mehmed II se obavezao da će Bizantu godišnje plaćati 300 000 akči.

Prve odluke novog sultana u zapadnim diplomatskim ugovorima smatrane su za nepromišljene za novog sultana. Ne čekajući da sultran objavi rat. Reagujući brzo podsjetio je na Bajazida I (pradjeda). g. Slićno je mislila i njegova opozicija. sa ćlanovima dinastije prisustvuje u Aja Sofiji zvaničnom ujedinjenju krsčanske crkve gdje se priznaje primat katoličanstvu. Rumelihisar tvrđava. U tim pogrešnim procjenama isticao se karamanski Ibrahim-beg. te da će dovesti OC u stanje kao ono iz 1402. Za razliku od bogatijih i tradicionalnijih porodica drugi sultanovi podanici su ga poticali na ostvarenje sna. Prilika mu se našla u princu Orhanu. On stoga 12. Zajući da raspolaže sa sređenom državom. Smatrao je da će se osmanska država moći svesti na onu iz doba interregnuma. Sultan šalje obavještajce u Konstantinopolj da ispitaju stanje u samom gradu. U Evropi je vodjen 100-godišnji rat i značio je da je Evropa zavađena. Sultanova težnja za osvojenjem Konstantinopolja izazvala je protivljenje njegovih prisnih saradnika. Za nepuna 4 mjeseca podignuta je 1452. vojska sa glavnim jedinicama otišla u rat sa Karamanom. Deviza je bila “zadržati a ne osvojiti”. Mehmed II ih je neprijatno iznenadio. Već u prvim odmjeravanjima snaga. Nakon podizanja Rumelihisara on ne objavljuje rat nego protivnika drži stalno u neizvjesnosti. na kojeg je uvijek računao bizantski car. Podržavali su ih aristokrati bejluka koji još nisu bili osvojeni. te da se niko ne može uzdići i ukazati kako spasiti Konstantinopolj. Konstantin Xl je imao vlast u Konstantinopolju i svoj okolini a sam grad bio je u osmanskom okruženju. Kada je osm. Ojačan pobjedama kako u Aziji tako i u Evropi sultan Mehmed II smatrao je da treba da ostvari svoj san. Šalje vojsku da ratuje protiv braće Dimitrija i Tome. Bio je to početak rata i prije službene objave. Konstantin Xl nastoji odmaći Mehmeda II od neminovnog rata. susjedne bejluke je u korjenu sasjekao. Pošto je karamanski beg poražen. Stoga su smatrali da će OC biti više zabavljeno unutrašnji nego vanjskim pitanjima. Plašili su se da Ocne dođe u nezavidnu situaciju te da Evropljani ne krenu u ofanzivu prema sultanu. Poslije dužeg razmišljanja sultan je čekao da nađe pravi izgovor za Casus belli. Porazio je i vojsku Ibrahim-bega i doprinio da već u prvim godinama vladavine teritorija OC bude proširena na tlo Karamana. bizantski vladar ucjenjuje sultana trazeći mnogo veći iznos. Bio je svjestan da u neposrednoj sredini ima saradnike koji mu nisu htjeli pomoći u ostvarenju ciljeva. decembra 1452. Pošli su u akciju računajući na neiskustvo sultana (19godina). Osvajanje Konstantinopolja Mehmed II je želio osvajanjem bizantske projestolnice ojačati svoj autoritet više nego ijedan njegov prethodnik. oni koji su samo zahvaljujući sebi stekli slavu. sultan je znao za snagu svojih neprijatelja. g. Neke stvari bizantski basileus je previdio. Oni donose vijest da je raspoloženje prema caru jako loše. Sve je to doprinijelo da o mladom sultanu nije bilo pozitivnog mišljenja. Bio je to početak opsade u opsadi. Oni su bili iz manje poznatih porodica. Mnogi su govorili da Bizantija predstavlja strano tijelo ali za Konstantinopolj se govorilo kao o “zlatnoj jabuci” sa brojnim palaćama i bogatstvima. Ova dva protivnička tabora bili su podjednake moći što je sultanu Mehmedu II odgovaralo. 23 . Car nije znao šta da ćini te se javno odlućuje za ujedinjenje crkava koje su razjedinjene 1054. U to vrijeme kod sultana se nalazio Urban koji uzima ime Orhan za kog se znalo da dobro izljeva topove. uživaoci arazi mirije. Konstantin Xl je uvidio da je napravio životnu grešku. Konstantin Xl je poćeo u Evropi tražiti saveznike i pomoć. Top je bio takve velićine i moći da mu je trebalo da pređe put za čitava dva mjeseca. Zeleći da preduhitri svog protivnika Mehmed II izigravajući nevinost naredio je da se sa Anadolihisara poćne graditi Rumelihisar. Vođena je i borba katolićke i pravoslavne crkve. te brojni drugi. Dolazak Konstantina Xl na ovo tlo bio je cilj Mehmeda II da onemogući braći da pruže pomoć.evnuha (harem). On je javno obećao sultanu da će izliti top kalibra kojim će sultan moći rušiti zidine Konstantinopolja.

Sultan je namjeravao da ovaj grad bude glavni grad carstva. Oni su počeli kopati lagume-podzemne hodnike smisljajući da dizanjem zidina vojnici upadnu u grad. Branioci su pružili nevjerovatan otpor. Sultan je dobro promislio gdje će postaviti šator. Podaci o snagama su vrlo šaroliki. Sultan je mobilisao snage od oko 400 000 ljudi (Halkokondil). Nastavljen je rat. Osmanlije nisu mogle djelovati sa mora. aprila 1453. Jedna četa nalazila se u blazini Bešiktaša ( Hajrudin-paša). Istovremeno aktivirani lagumaši iz Novog Brda postavili su veliki broj laguma a ratni top je bio aktivan. Sultan je ušao u grad i pošao prema crkvi Aja Sofiji i od tada ona postaje džamija. preko 300 manjih plovnih objekata. U samim jutarnjim satima 29. Sultan je rekao ”Kada bi ijedna dlaka u mojoj bradi znala šta je u mojoj glavi odmah bi je isčupao”. Svi zapovjednici bili su obavezani da ujutro dođu sultanu i pitaju ga za dalji tok događaja. Car Konstantin Xl dugo se borio i časno izgubio zivot. Sve veći broj Osmanlija ulazi u grad. Konstantin Xl shvatio je da se nalazi u teškoj situaciji te je poslao izaslanstvo. zvanićno oblavljuje rat Bizantu. Istovremeno u sultanovoj vojsci bile su trupe iz despotovine. u blizini kapije Karzijas (biz. Sultan je naredio da se skupi sva flota. Na jednom mjestu je bila otvorena kapija na mjestu lagumske rupe.Sultan je sa još od ranije pripremljenim planom otpoćeo mobilizaciju. Romana. U Carigrad je došla pomoć od 5 000 ljudi-dobrovoljaca pod Ivanom Longom.) Karije (osm. 24 . U početku opsada Konstantinopolja nije bila jaka pa su mnogi dolazili u đenovsku luku Feru te je Hajrudin-paša odavao tajne neprijateljima. Sultan ga je pitao da li zna za sultanovu naredbu o vlasti nad zidinama.). Bosfora nalazilo se 18 tovarnih galija. Top je stavljen pred kapiju sv. Sultan se držao neutralno. 165 000 (Nikolo Bravo). Započeo je otvoreni sukob katolika i pravoslavnih a pomoćnici postaju sve više osijani. 48 galija sa dvostrukim redom vesala. Upravo sa ove strane nalazili su se Mletački brodovi. većina rudara iz rudnika Novo Brdo. maja 1453. g. Sultan je 24. Sultan nije mogao da prikrije da se stabla baš na tom mjestu posjeku. Jedan odred vojske je ušao u tvrđavu. Iza svih tih trupa postavio je najodanije vojnike koji su trebali ubijati sve koji bi bjažali sa fronta. Prije toga sultan je izdao naređenje i objavu da će svi imati pravo na pljačku a on da ima pravo nad zidinama. a ostali izvori govore da je to oko 50 000 ljudi. Na scenu ponovo stupaju protivnici ovog rata. maja počinje napad.Ujedno nisu mogle ni napasti jer bi tako objavili rat i Mlečanima. On je poticao iz čuvene porodice Džustinijani. Nalazeći se u potpunom osmanskom okruženju i branioci koje je nadzirao Konstantin Xl pokazali su se kao dobri branioci. Mletak Đeronimo Mota bio je izabran za zapovjednika vojske. (Konstantinopolj je branilo 8 500 branilaca). maja pozvao Halil-pašu i Zagranos-pašu u svoj šator i naređuje im da odmore vojsku do 29. Sa kopna su Osmalije intenzivno napadali na zidine grada. Sultanov ulazak u Aja Sofiju zatekao je vojnika kako razbija motive (idolopoklonstvo). Sam Đulijano Longo (ranjen) tajno je pobjegao na Mletački brod te tako izaziva još veću paniku. Opsada traje do 29. Na ovo reaguje i princ Orhan i baca se sa zidina grada. Jednog dana delegacija je došla sultanu da im on da jedan dio plana te da ga oni provedu u djelo. Od tada je nazivan EL FATIH Osvajać. te da se posjeće sva stoka jer mu je trebao loj. Ovo je bio i dodatni motiv. Vojnik je pogubljen. Konstantin Xl imenuje Đulijana Longu za protestatora u znak zahvalnosti. Do poslijepodnevnih sati grad je bio osvojen . Od tada se ovaj grad naziva ISTAMBULU grad. Raspored vojske prostirao se od drevnih vrata do Zlatnih vrata. Zatim je naredio da se prebace ovim putem brodovi i tako je izbjegao sukob sa Mlečanima. Halil-paša Čandarli smatra ovo za povoljno dok Zagranos-paša vođa spahija privlaći većinu na svoju stranu za nastavak rata. maja kad treba krenuti u napad. U vodama Zlatnog roga. 25 transportnih brodova. te je tako spriječio njegovo rušenje. obečao da će plaćati 70 000 dukata godišnjeg vazaliteta. Nakon osvajanja Konstantinopolja izvršio je svoj san. Kad je šuma posjećena naredio je da se oguli kora a potom je premazao lojem a zatim poredao jedno do drugog. Poslije mobilizacije sultan 6. Mletački izaslanik Džeronimo naredio je brodovima da se grupišu i naprave lanac kojim će preprijećiti put Osmanlijama.

osvojiti Ostrovicu ali se povlaće pred Smederevom. Glavni dio vojske se kretao prema Ostrovici i Smederevu. Prva je odluka bila o smjeni velikog vezira Halil-paše Čandarlije. Sa osvajanjem Carigrada nastavlja se politika Orhana i drugih sultana o osvajanju. Od tada ga muslimani nazivaju najvećim muslimanskim vladarom. Nema podesnijeg mjesta od Carigrada za jedinstvo Osmanske imperije. Tad 18. Fatih ga je osudio na smrt. Grke. maja 1453. Razlog je bila želja sultana da koristeći zbunjenost Evropljana osvoji sve priobalne đenovljanske kolonije. Već 1454. Ove mjere nastaviće se i u narednom periodu. Samo jezgro grada rezervisano je za naseljavanje muslimana. Oni su vijest proslijedili papi Piju II odakle se vijest dalje proširila. Ubrzo je slopljen mir i sa Mletačkom republikom. slavenske narode i Jevreje. God. Nestaje svih Konstantinovih podanika i sva teritorja prelazi u vlast sultana. Ono je ujedinilo ranije velike imperije. sultan osvaja i Trapezuntsko carstvo. Već unaprijed su poćeli naseljavati pojedine kvartove sa određenom konfesijom. Takav kvart je bio i PANARIOT sa objektima pravoslavne vjere. Stoga su sve države oko ove rijeke strahovale za sebe. Slićno je bilo i sa kvartom Galata (đenovljanska kolonija). Najprije je odlućio da će to biti glavni grad imperije. službena Moldavija prihvatila vazalni odnos sa stepeno unutrašnje autonomije. pogubljenjem vezira nije potpuno nestala moć opozicije. Time je isćupan korijen povezanosti visokih vojskovođa i anadolske opozicije. Ugarska koristila smjenu na sultanskom prijestolju te je despotovina morala da joj ustupa Kruševačku oblast. Na mjestu VV nije bio niko. Razlog je bio da sultan Mehmed II nakon osvajanja Carigrada prvu vanjskopolitićku aktivnost usmjeri na Balkan. Trapezuntsko carstvo (Komneni) i Moldaviju. Prije nego je poćeo sa opsadom Konstantinopolja sultan je imao plan šta će učiniti sa gradom. Fatih je za vezira imenovao Mahmud-pašu Anđelovića. sklapaju mir sa Despotovinom. Osmanlije uspjevaju 1454. Doveo je i pripadnike katoličke i jevrejske vjere. Sve navedene zemlje trebalo je da se u đto skorijem vremenu osvoje i pripoje osmanskoj državi. Ali. God. sultan za svjetskog patrijarha imenuje Genadija. Poslije proglašenja on je poćeo u ovaj grad dovoditi osim Turkmena. osmanlije dovode u njega pravoslavne Grke. koji je osuđen zbog saradnje sa posljednjim carem Konstantinom Xl Porfirogenetom. g. Stoga je 24. Fatih je odlućio da skrši moć krvnog plemstva što mu je omogućilo jaćanje centralne vlasti. osmanska vojska osvaja Atinu i zauzima čitavu teritoriju morejske despotovine a 1460. cijela njena teriotorija bila je pod sultanovom vlasču a 1461. Naziralo se da granica u Evropi postaje Dunav. Rat je trajao skoro godinu dana da bi 5.Uveo je red i zakon a osnovna želja mu je bila da u grad naseli podanike iz svih krajeva carstva. g. 1456. Nakon stabiliziranja vlasti on šalje poruke muslimanskim vladarima da je osvojio Konstantinopolj i srušio Bizantsko carstvo. 1454. Iako sa padom Konstantinopolja pada i Bizant to ne znaći potpuni pad ovog carstva. obećao pravo na ratni plijen osim prava na zidine. 25 . Sada druge sile nisu mogle napasti Mehmeda II kao skorojevića nego kao legitimnog nasljednika. Dovođenje i naseljavanje Konstantinopolja nije bilo spontano. predstavlja godinu kada nije bilo ni 100-godišnjeg rata. Želio je naseliti podanike svih konfesija jer je tako mogao vratiti ugled i moć. Potom se vraća u Carigrad. Još je 1451. Upravo 1453. Njegovo imenovanje znaćilo je sultan provodi svoju lićnu politiku. Od njega traži da sazna osnovno učenje pravoslavne vjere kako bi se korektno obnašao prema pripadnicima ove vjere. Konsoldujući stanje Fatih je bio praktićna osoba i krenuo je ostvarenje novih planova. O padu Carigrada prva je saznala Venecija i to mjesec dana kasnije kad je održavana sjednica senata. Tako je sprijećio razaranje prijestolnice i omogućio da mnogi imaju smještaj za življenje u ovom gradu. Istovremeno je osmanska flota isplovila u Crno more. Za realizaciju osvajanja despotovine angažirao je oko 20 000 ljudi. oktobra 1455. jedinice napale su Moldaviju. Despot se obavezao da će OC plaćati porez od 80 000 dukata. aprila 1454. Kako piše Đakomo de Langusi šutnja Evrope je potvrdila da barbari nisu uništili bizantsko carsvo nego su legalno tu ušli. Dok su trajale ratne operacije u martu i aprilu osman. šalje ferman Đurađu Brankoviću da mu preda despotovinu (legalni nasljednik). Fatih je potom preduzeo i druge mjere.

Historićari kažu da je tim postupcima podsjećao na Timur Lenka a da ga je u lukavstvu nadmašio. sultan naredio povlaćenje ispred Beograda. Uzun Hasan je tražio da Venecija pošalje artiljeriju. Na ovom prostoru su se nalazili Kurdi koji su bili nepouzdani za OC. Tako je pomoć mogla stizati ne samo kopnom nego i vodom. zauzeo je cijelu tu teritoriju. To je bio veliki vojni ali i politički poraz Mehmeda Fatiha. Kada je u devetoj deceniji umru Đurađ Branković naslijedio ga je sin mu Lazar koji nije dugo vladao jer se osman. Rezultat te djelatnosti bio je da Osmanlije 1461. U početku XV st. I ovaj emir je prikupljao sve informacije o OC i dvoru sultana Fatiha. pripremi pohod na Beograd koji je bio pod ugraskom vlašću. U ovo vrijeme Skender-beg je vraćao gradove u svoju vlast (Skadar i Drać). Neposredno po dolasku sa svojim pristalicama protjerao je osm. vojska krenula je u ofanzivne djelatnosti na okolne zemlje.Uspjesi su ohrabrivali sultana da 1456. Ofanzivna akcija osmanske vojske vremenom se prenosi i na Aziju. Nakon osvajanja srpske depotovine osm. proglašava križarski rat. Skender-beg Kastrioti u Albaniji nastavio je sa daljim otporom. Uspotavljaju se veze sa diplomatama Mletačke republike. posadu i zapoćeo dugogodišnju borbu (25 godina) protiv Murata II a i Mehmeda II Fatiha (1443. Boravkom na sultanovom dvoru prešao je na islam i postao od tadašnjeg Đurađa. Kako je ova teritorija još u doba sultana Mehmeda I došla u vlast osmanske države Skender-beg je kao dijete odveden u Jedrene i kao taoc proveo više godina. Uzun Hasan je stupio u savez i sa rodoskim vitezovima koji su slavili kao neustrašivi ratnici. U ovom boju posebno mjesto imao je svećenik Ivan Kapistran. Dugogodišnja borba i ratne sposobnosti te taktika koju je primjenjivao od 1448. Zbog svog geostrateškog položaja bila je pogodna za osvajanje okolnih podrućja. Stoga im je predlagao da akcije usmjere prema jugu Anadolije (nekadašnjem OC) te da se Uzun Hasan sa njima sastane kod planine Taurusa. Imao je jaku vojsku i potencijal. sa kiparskim kraljem i alajskim begom. Pripremljeni branioci su uspjeli nanijeti poraze napadaćima tako da je 21. Time se osman. Skender-beg rođen je u gradu Kroji 1405. susjeda. donijela mu je zvanje najboljeg evropskog vojskovođe. Zajedno sa ostalim sandžacima on je ušao u sastav Rumelijskog ejaleta. Naročito gospodar bejlika emir Uzun Hasan (Bijeli Osman).) do trenutka u gradu Nisosu kada Skender-beg umire. Istovremeno je uspio nametnuti svoj autoritet ostalim anadolskim bejlucima i da postane gospodar persijskog carstva. vlast u potpunosti učvrstila na tlu zapadne Anadolije. jula 1456. vojska predvođena Mahmud-pašom Anđelovićem ponovo zaputila u Despotovinu. ovaj plan nije izgledao nepromišljeno i nerealno./60. Uzun Hasan je znao da između njega i Mlečana stoji osm. Lukavštinom je preuzeo ovaj bejluk.1468. U periodu od 1458. Nudi im se savez da ukoliko Mlečani zarate protiv sultana da će im pružiti pomoć od 30 000 ljudi. te neki bejluci koji se nisu željeli pokoriti Osmanljama. Te iste godine osvajaju i bejluk Ismendijar (Džandar). Gledajući. Borbe su bile duge i iscrpljujuće. Koristeći povoljan trenutak neopreznosti Skender-beg je napisao ferman u ime sultana Murata I da ide u rodnu Kroju i preuzme ga 1443. Osvojene su brojne tvrđave Smederevo i cijela Despotovina 1459. Osnovan je Smederevski sandžak koji je postao centar vlasti na ovom podrućju. Ovaj emir poveo je rat protiv bejluka Karakojunur. Najviše vremena je proveo u društvu Murata II tako da je lićno poznanstvo uticalo na njihove obostrane odluke. osvajaju Amasiju koja je bila znaćajna đenovljanska kolonija. Bosna je trebala da preuzme dotadašnju ulogu Skopskog krajišta. Rimski papa Kalikst II stoga 1459. carstvo. Ta vijest ponovo je uzbudila Evropu. Zato su papa Kalikst III i Janko Hunjadi preduzeli mjere i poslali pomoć za odbranu Beograda. u jednoj od uglednih kneževski porodica. otac mu je bio gospodar Maca u gornjoj Albaniji. Skender. Planovi su međutim bili samo san a ne i realnost. Postavilo se pitanje o osvajanju Bosne. Ova zemlja je bez obzira na unutrašnje nesloge predstavljala branu za dalje osvajanje sjevera. Ovi uspjesi su naišli na protivljenje osm. Dok je Mahmud-paša Anđelović učestvovao u osvajanju Despotovine ni sultan nije mirovao te je ratovao na Peloponezu. Fatih i njegove vojskovođe su koristili svoje okolnosti i 26 . Skender-beg je imao pomoć papa i aragonskog kralja Ferdinanda.

u blizini ovog hanata nalazile su se đenovljanjske kolonije duž Crnog mora. Kada je 1472. U blizini rijeke Berlat kod Rakovice 17. Razlog je bio da Moldavija u proteklih 18 godina izgleda kao slaba kneževina. mletačka flota napala obale Osmanlije su pruzile snažan otpor. na Krinu protiv krimskog hanata. Bojeći se da oni ne reaguju ponovo vezir kreće u vojne ofanzivne akcije. došao do Skadra koji je bio pod vlašću mletačkog dužda. Fatih je naredio da svi zarobljenici koji su obrazovani kao i članovi sa Crnog mora. Već u 1475. Ponovo je uspostavio vezu sa Mlečanima i dogovoreno je da se Mlečanima prepustaju Peloponez. Tako je Rumelijski beglerbeg Sulejman-paša 1474. Sa 70 000 vojnika Uzun Hasan polazi u akcije 1473. Posebno je sultan bio zainteresiran za Kefu glavnu đenovljansku koloniju i najznaćajnije 27 . Osmanlije uspjehe također postižu 1475. Razlog da on posvećuje veliku pažnju dovođenju zarobljenika pružila im je mogućnost razvoja privrede. pisac književnih djela ( pseudonym ADNI). augusta 1473 kog Eufrata (blizu grada Erzidžana). Manji i veći odredi su upadali u Korušku. Osmanske akindžije intenziviraju svoje napade daleko više nego na teritorije svojih susjeda. U svojoj okolini je ostavljao utisak razborite i autoritativne ličnosti. akindžije upadaju u Kranjsku i tom prilikom su zapalili jedan samostan. Za njega je znao da je veliki obrazovan čovjek. Za razliku od drugih već tada je vladalo pozitivno mišljenje. Sa ogromnim snagama Fatih je pošao protiv glavnine persijske vojske. sa spahijama upada na oba ova područja. Stvorena je panika na ovim područjima pa se ljudi sa tla mletačke i hapsburške granice povlaće u unutrašnjost. Sulejman-paša je doživio veliki poraz. protiv Osmanlija. Eubeja. On 1471. Istovremeno druge osm. Čitav niz tvrđava duž Dunava zbog straha napuštaju stanovnici i tako ih Moldavci lahko zauzimaju. Oni također dovode zarobljenike u Bosnu. Optužen je za mnoge slabosti. Na mjesto VV stavlja se Gedik Ahmed-paša koji je sakupio veće vojne snage i sa princom Mustafom namjeravao osvojiti preostali dio Karamana. Uz to./73. Sulejman-paša je precijenio protivnika. Obećao im je prepustiti i glavni grad. vojskovođe nastavljaju dejstva na jug Balkana. Interesantan je odnos sultana prema zarobljenicima jer je naredio da se oni svi pogube. Ubrzo on umire na što Mehmed II namjesništvo povjerava princu Džemu. preostali dio došao je pod vlast Pir Ahmeda i Kasim bega. Imao je svega 16 godina. Do bitke je došlo 11. Kao mnogo puta do tada došla je do izražaja visprenost Mehmeda II te je spomenutog datuma osm. vojska nanijela veliki vojni poraz persijskim trupama. On je za Osmanlije bio od velikog znaćaja jer su imali brojna bogatstva. g. Prije toga Osmanlije su osvojile Karamanski bejluk i stvorile sandžak Karaman. a koji nisu svojevoljno krenuli u boj sa Uzun Hasanom. da se poštede. Koliko u branioci bili slabi govori podatak da su akindžije doprle do same Ljubljane i djelovali na cijelom tlu Koruške. Nakon njegovog nestanka 1468. Kad je Sulejman-paša došao u Moldaviju uvidio je svoje greške. Uzun Hasan nije ipak odustao od rata sa Osamnlijama. Svi koji su ga slušali bespogovorno su izvršavali njegova naređenja. Štajersku i Kranjsku. Vjerovatno ohrabreni uspjesima u prethodnoj godini akcije dovudža nastavljene su u 1472. Tlo je bilo dosta šumovito a moldavske vojskovođe nisu bile slabe. Branioci su pobjedili Sulejman-pašu. Rezultat je veliki ratni plijen i zarobljavanje velikog broja ljudi. kolebljivost i popustljivost u velikim akcijama. Agros i okolina ukoliko Osmanlije budu poražene. On nije bio i pored toga smjenjen. Lezbos.onemogućili su spajanje ovih saradnika. Princ Mustafa bio je sa njim jer mu je sultan Fatih dao namjesništvo na osvojenim teritorijama. Iste 1471 . Sultan Fatih je preduzeo potrebne mjere te je mobilisao sve podanike. Ovaj poraz je pokopao sve nade Uzun Hasana da postane novi veliki vladar. januara 1475. Jedan od najaktivnijih vojskovođa je Isa-beg Isaković koji je ratovao na tlu Dalmacije i Slavonije. Željela se iskoristiti privredna aktivnost čime bi i država i stanovnici imali koristi. Sulejman-paša dobija naređenje da izvrši mobilizaciju i da krene u Moldaviju te da kazni kneza Petra Arona koji je odbio izvršavati vazalne odnose prema sultanu. Poslije ovog rata sultan smjenjuje VV Mahmud-pašu Anđelovića.

Osmanlije su tada imali i brojne nesporazume sa Mletačkom republikom koja je bila moćna trgovačka država sa brojnim kolonijama duž mora. Međutim . g. Fatih je izvršio brzu mobilizaciju. osvajenjem Negroponta (Eubeje). Još 1461.g. Sultan na njegovo mjesto postavlja Radula koji prihvata vazalni odnos. Svi uspjesi natjeraće mletačku rapubliku da prva zatraži mirovne pregovore do kojih dolazi 24. Koristeći ovu situaciju osmanske vlasti uspjele su zauzeti cijelu Tominu teritoriju. Tako su tokom 1475. svila. bio je poznat i kao veliki protivnik OC. g. Na strani protivnika Osmanlija bio je aragonski kralj Ferdinand. Jedan karamanski princ je uspio pobjeći kod Uzun Hasana. papa Pije II i papa Pavle II (1464. Sve se ovo dešavalo dok su Osmanlije ratovali protiv Mlećana.g. grčki metropolit i vaseljenski metropolit iz Istambula. Poznat je bio i kao Tepeš. Svi ovi savezi rezurtirali su da Mlečani preuzimaju od Osmanlija gradove Skadar i Drač. Ona je prihvatila gubitak Peloponeza. Tako je sklopio savez sa ugarskim kraljem Matijom Korvinom i da tako otjera Osmanlije. Mlečani znajući da se ne mogu samo zadržati u Dalmaciji i na Apeninima nastojali su se proširiti i na Peloponez. Preko nje su dolazili brojni zaćini. između braće je došlo do vojnog sukoba i Dimitrije je zatražio pomoć od Fatiha. Borbe između 1461/63. Gubitak Tane rezultirao je da brojne tvrđave duž Crnog mora Osmanlije brzo zauzmu. Istovremeno Osmanlije pomoć traže od pravoslavlja. Osman. Tražili su najprije izdajnike: Specifacije. Među Albancima poćinje intenzivnije primanje islama. Sultan 1468. 1471. g. st. Glavna bitka bila je kod mjesta koje se zove Rosbaeni (Bijela Dolina) a napadnuta je i tvrđava Hoti ali u njenom osvajanju nije bilo uspjeha. djelova Albanije. Albanski narod nije našao odgovarajućeg vođu tako da oni prihvataju osmansku vlast. To je bio povod za novi osmansko-mletački rat.. Otvorena pobuna natjerala je sultana Mehmeda II da shodno situaciji brzo reagira. vodi rat protiv Karamana gdje je formiran karamanski sandžak. 1480. Osmanlije imaju sve veću prednost i uspjehe. na vlaškoj sceni je bio poznat knez Drakul kao surova i nastrana osoba. ostrva Lemnos i Eubeje i po prvi put Mlečani 28 . Osmanlije pokazuju napredak i u pomorskim snagama. U početku 1463. Iako je bio u vazalnom odnosu koristio je svaku priliku da odustane od vazaliteta. Videći da neće imati uspjeha Mlečani pažnju i težište borbi preokreću na Albaniju. đavo. Međutim. Osmanlije uspjele osvojiti i dio Besarabije a posebno je bilo značajno osvajanje Akermana. Međutim. dovele su do otvorenog rata 1463. kreću na Krim i do 17. Drakul mu je bilo poznatije ime – vrag. osvojen dobar dio bosanske zemlje dolazi i do stvaranja novih sandžaka 1463. Oni gube i na Peloponezu a to rezultira osman. Hercegovački. Sa mnogim protivnicima kneza Vlada Tepeša uspio je da ga porazi. između Osmanlija i Mlečana. Bosanski. Ali kad umire Skender-beg Kastrioti stanje se mijenja u korist Osmanlija. Tih 70-ih godina 15. januara 1479. I pored očekivanog otpora Osmanlije su naišle na pogodnosti u gradu Tana (Azov) koji se predao veziru bez borbe. smatrajući da je sultan zauzet ratovanjem u Aziji i Evropi pokušao je da Vlašku osamostali i otkaže svoj vazalitet. Pošto je on bio pod vlašću krimskog hana odmah je saznao za izdaju. dođu otvoriti kapije grada. Pomoć i Mlečanima i Skender-begu pruža papska država.uporište. Već u 1476. borbe ovih vojski vodjene su sa promjenljivom srećom. Njihovi i interesi Mlečana su se poklapali i došlo je do saveza. Kako je 1463. osmanska vojska poduzima novu ofanzivu protiv Moldavije koja je bila ostavljena postrani. Neželeći neuspjeh sultan je poslao ovom gradu vezira Gedik-pašu i dao mu 40 000 vojnika. Prije dolaska osmanske vojske do zidina on je obećao da će kad osman. To je bilo od izuzetne važnosti jer je on predstavljao jedan od centara vlasti južne Evrope.Nabijač na koplja. krzna u Evropu. Oni proširuju plan svojih aktivnosti te 1476./68. Rat je trajao 16 godina od 1463-1479.. Time je na tlu Male Azije nestao osmanski najveći neprijatelj. vojska je porazila moldavsku vojsku koju je pomagala Poljska. Mehmed II napad prema Kefi nije napamet planirao. Krim postaje osman. Jedan dio Peloponeza bio je pod vlašću Dimitrija i Tome Paleologa. dvije poznate luke. Zvornički.). Rezultat tih osvajanja Gedik Ahmed-paše bilo je novo teritorijalno širenje i dolazak do Poljske kraljevine i kralja Kazimira.1471. g. vazal.

Tada se carstvo prostiralo na 850 000 km². Znajući za uspjehe Gedik Ahmed-paše sultan se odlučio da mu ponovo povjeri zadatak. privredni centri. Mir je omogućio Osmanlijama da vojne snage prebace na druge frontove. Vijesti o osvajanju Rima ohrabrile su Korvina da njegova kraljevina nije centar osvajanja Fatiha. Sultan je iznenada naredio da preostale jedinice dovedu u Istambul i da krenu u pravcu Gobze gdje se nalazio Hanibalov grob. Upadu se suprotstavio erdeljski knez Stjepan II Bahtori. rudnici i što je važno našao se pored Turkmena. Zato imenuje Mesih-pašu da organizuje vojsku. Zato 1479. pošle su vojne snage protiv Erdelja. Sultan. Fatih je koristio svaku priliku da zabilježi pobjedu nad Ugarima i spere svoju sramotu. Papa Sikst lV je obavijesti sve značajnije ličnosti. Kako je bio disciplinovan dobivši imenovanje Gedik Ahme-paša je za kratko vrijeme prikupio snage i prebacio se 28 juna 1472. Oni su pripadali Jovanovcima (11st. osvajanje Rima u 50 god. Ne dozvolivši da Fatih pridobije Ešrefa Al Garra (1468-1495) mamelučkog emira. lićno Mehmed II Fatih koristeći mirno stanje u Anadoliji koncentrisao je snage za osvajanje Rodosa. Na vijest da su Osmanlije zauzeli Otrant izazvali su metež neprijatelja. slavenski narodi. Povećao se i broj stanovnika. Osmanska flota koja je bila povjerena Gedik Ahmed-paši da bi se aktivirala na Sredozemlju.prihvataju da plate ratne dugove od 100 000 dukata. Vlasi. Najveći dio vojske za zauzimanje Otranske luke činili su yeničeri i azapi (neženje iz Anadolije). Gedik Ahmed-paša se vrača u Rumeliju da izvede novu mobilizaciju i počne aktivnije djelovanje.) formirani su na tlu Palestine a 1310. uspostavljaju vlast na Rodosu a do 1522. Za sultana se znalo da uvijek ima planove koji su samo njemu poznati. Ali oni nisu bili zbunjeni nego su nastavili akcije na tlo hapsburške države i mletačke republike. Kod mjesta gdje je ukopan pravi se presedan. Sultan je sanjao da ostvari svoj drugi san. pohode po Sredozemlju. Tatari. On je pravio planove da iz albanske luke Flarone prebaci dio kopnenih snaga na jug Apenina i da odatle započne osvajanje grada. Osmanska imperija se nije samo vratila u granice imperije u doba Bajazida I nego je i povečana za oko 20 %. g. Na iznenađenje erdeljski vojnici su pobijedili Osmanlije. Armija pod zapovjedništvom Pavla Kavizisija zvanog “pobjednik Turaka” uspjela je da suzbije pohode na ovu kraljevinu. Jermena i Grci. Pridržavali su se svih dobrih odnosa sa protivnicima i kad je vojska Sulejmana Kanunija osvojila Rodos pustila ih je i oni odlaze da žive na Malti. da u Istambulu imaju svog prestavnika (bailo). Još od 1456. Oni su upadali na područje Koruške. Do borbe je došlo na Kruškom polju kod Vajzburga 13. Neuspjeh Osmanlija zabilježen je kod Ugara. Sultan ga je odredio za realiziranje plana osvajanja Apeninskog poluotoka. Sultan Mehmed II uvidio je da predstojeće poduhvate ne može izvesti bez osvajanja Rodosa. Na putu su mu bile države sa dugom tradicijom. oni su prenosili glasine da je dolazak Osmanlija na Apenine odskočna daska za napad na Egipat. Mlečani su dobili pravo da njihovi trgovci imaju pravo trgovine i kretanja po cijeloj teritoriji osmanske države kako su ga imali trgovci Firence i Dubrovnika. Kranjske i Štajerske te Dalmacije. Bio je vladar dva carstva Bizantskog i Trapezuntskog i 14 kraljevina i da je uspostavio vlast u preko 200 gradova. imali su punu kontrolu. g. Grad Rim nije bio centar njegovog osvajanja nego cijeli Apenini. Jevreji…Sluzbeni naziv sultana je bio “ suveren dva 29 . Angažirane su vojskovođe Ali-beg i Iskender Mihajloglu. Sam otok čuvali su rodoski vitezovi. Njihiv duhovni i svjetovni starješina bio je papa. marta 1481. Rodos je imao izuzetan geostrateški položaj i tako je predstavljao smetnju za osman. iako je imao 49 godina na putu prema Gobzi 3. Osvajanjem Otranta Osmanlije stvaraju most sa Balkanom. je umro. Evropska diplomacija dosjetila se važne stvari. Oni su bili poznati kao zapovjednici akindžija. Evropljani su govorili da je zauzimanje Otranta cilj Osmanlija da ponovo napadnu Rodos. Moldavci. I dok se Gedik Ahmed-paša pripremao. na jug Apenina. Razlog je bila činjenica što je Gedik Ahmed-paša uzivao ugled kao obrazovana osoba koja komunicira sa svojim saradnicima. oktobra 1479. Kao vladar je na prijestolju proveo 30 godina 22 dana. U ovo vrijeme Ugarska je pod Matijom Korvinom bila moćna i jaka sa vojskom koja je zaustavljala prodor Osmanlija. Fatihovo tijelo je ukopano u Istambulu kod njegove džamije.

Time su bili zadovoljni zemljoposjednici i time su izbjegli sudbinu kmetova u Evropi. dio spahija i indirektno njegov otac Mehmed Fatih što se vidi iz činjenice o povjerenju namjesništva nad Karamanom ( Konja je blizu Istanbulu) dok je drugi bio u Amasiji.. Slikama je ukrasio Top-kapi saraj. g. Sve će to i pored uspjeha. U Fatihovo vrijeme javljaju se i negativne stvari kao što je peškeš yeničerima (5000 kesa) i od tada se po prvi put bilježi inflacija. st. Mnogo se interesovao i za druge vjeroispovjesti. Njegova podrška ovom slikaru izazvala je zamjerke mnoge uleme. Iza sultana Fatiha ostala su dvojica sinova Bajazid i Džem. kuće.-1512. VLADAVINA SULTANA BAJAZIDA II (1481. Za sina mu Bajazida bili su yeničeri i ulema a za mlađega Džema bio je VV Mehmed-paša Karamani. Tim reformama posebno su bili nezadovoljni predstavnici uleme. a cilj je bio jačanje centralne vlasti. maja 1481. Sad se formira posebna kancelarija gdje pristiže sva korespondencija na koju odgovaraju drugi ljudi a ne sultan. U ovo doba OC se susreće sa novim naćinom prikupljanja poreza. Donio je brojne kanune o odnosima države prema pojedincu. Anadolije. Od početka je bio veliki neprijatelj anadolskih porodica. Da ne dođe do većih zloupotreba on je donio kanune za reguluisanje centralne. I pored preduzetih mjera za brzo kretanje ipak je novom vladaru trebalo devet dana da iz Amasije dođe u Istanbul. Problem je bio još u jednoj činjenici. nemuslimanski podanici-zimije relativno su imali zadovoljavajuće uvjete života i nisu bili ničim opterećeni kao u Evropi. Posebnu pažnju je posvetio vaseljenskom patrijarhu Genjadiju. pokrainske i lokalne vlasti. Još je jedna tradicija napuštena a to je prisutnost sultana na svim sjednicama diwana. podizanja brojnih građevina baciti izvjesnu tamu na vladavinu ovog osmanskog vladara i diplomate.hanefijska škola kojom vladara ne nasljeđuje najstariji sin nego najsposobniji. Ovo će biti razlog da od 1480.………. pristalice princa Bajazida su presrele kurira..) Vijest o iznenadnoj sultanovoj smrti brzo se proširila i došla i do njegovih sinova. Bio je mecena mnogih naucnika i umjetnika. bašte. Baš u protekle 4 godine oduzeta je zemlja koja je bila u vlasništvu vakufa te se stvorila velika politička opozicija prema postojećoj vlasti. Rumelije. mlinovi mogu biti u privatnoj ili vakufskoj svojini a ostalo je državno. pored izvjesnih slabosti nastaje period bratoubilačkog rata. administracija i sudstvo kao osnova uprave osmanske države. Veliku pažnju posvečivao je umjetnosti i kuturi i bio je praktični musliman. Ovaj naćin unaprijed uzimanja poreza zvan je ILITIZAM. U svim popisima uvijek je država bila iznad lokalnog i pokrainskog i imala je potpis i monogram (nisan) sultana. Zato jedan dio stanovništva iz evropskih zemalja dolazi na tlo OC da tu živi. uzele mu pismo i izmjenjeno poslali Bajazidu. Od sultana Murat I on je najviše pažnje posvetio timarskom sistemu. vakufu. Obićno su se popisi vršili svakih 10 godina i obavljali su ih stručni ljudi. Na licu mjesta su yeničeri ubili vezira a 4. Po odluci osvajaća Konstantinopolisa zemljište vinograda. njegov VV je poslao pismo sa sadržinom princu Džemu. Do Fatihovog vremena po tradiciji svaki podanik ako mu nešto nije jasno mogao se lićno obratiti vladaru. su do dolaska Bajazida iz Amasije imenovali za upravitelja sina mu Korkuta. Ona se javlja u momentima kada je potreban novac a postojeće sume nisu mogle zadovoljiti potrebe (kvarenje novca). gospodar dva mora”. Po tradiciji je onaj od prinćeva koji prije dođe do prijestolnice postajao sultan. maja 1481. Među onima koji su došli na sultanov dvor bio je Djentile de Benini koji je naslikao portret sultana. Ćim je umro 3. U ovo vrijeme druge polovine 15. U tom smislu on je izvršio agrarnu reformu koju je provodio veliki vezir Karamani Mehmed-paša (1477-1481). Inflacijom su oštećeni vojska. Razlog da sve manje poreza traži u naturi nego u novcu bila je želja sultana da ima velike kolićine novca kojim bi plačao svoje budžetske korisnike. Bio je to i razlog što se dugo čekalo na 30 . Međutim. Posebno je dobro funkcionisao sistem popisa svega od interesa za državu. Sakupljaći su time uzimali dio novca za sebe i tako još više opterećivali poreznike.

Drugi razlog je to što je bio oženjen kćerkom Gedik Ahmed-paše. Sultan Bajazid vodio je umjerenu vanjsku i unutrašnju politiku ali to ne znaći da nije ratovao. I ovaj drugi pohod završio se bezuspješno. Tako između 1497. Međutim. na Apenine došao Karlo Vlll i zauzeo Rim princ je postao njegovim zarobljenikom. umro je princ Džem. Vjerovatno plašeći se. nekretnina koje je sultan Fatih nacionalizovao u korist države . Isto tako brojni zapovjednici i yeničerski aga osjetili su da svi koji su bili zasjenjeni imaju prilike da donose odluke. aristokratske porodice koje nisu dobile ono što su očekivale. princ Džem bježi na otok Rodos. 21. Kako je sultan od 141. Vještom politikom i kompromisima uspio je relativno dugo da se zadrži na prijestolju. Ali iznenada 25. Toga je bio svjestan i papa Inocentije Vll koji ga dovodi u Rim da tu posluži kao legalni predstavnik OC u ropstvu. februara 1495. naročito u artiljeriji. Intenzivne vojne aktivnosti bile su između 1488. Po prvi put Osmanlije su osjećale potrebu za novcem. Rat je izbio 1497. Mnogi su bili iznenađeni brzom reakcijom novog vladara koji je princa Džema natjerao u bjekstvo. ti ofanzivni pokušaji su završili neuspjehom za obije strane. Osmanlije vode rat u Moldaviji in osvajaju luke Akerman i Kilikiju. Za novog vladara znalo se da je vjerski privrženiji i da je pripadao derviškom redu HELVETIJA . utrošio velika finansijska sredstva za nabavku i 31 . Karlo VIII je bio sretniji što drži princa Džema nego što je zauzeo Rim. Druga strana je u prvim godinama bila razočarana sultanom. Smatra se da je on nacionalizovao 20 000 sela i imanja što je najviše pogodilo derviše i šejhove.1499. Poslije kratkog vremena vitezovi su ga poslali u Francusku jer su se bojali osm. Prikupivši svoje pristalice. Već tada mnogi su se pitali što yeničerski korpus podržava novog vladara: yeničeri su bili uz Bajazida II zato što su smatrali da je vojska zamorena svakodnevnim ratovanjem a takav nastavak nije im odgovarao. Istog dana Bajazid II za velikog vezira imenovao je Ishak-pašu koji je najviše doprinio da iz konkurencije izbaci brata mu Džema. Neki opet smatraju da je to bila želja Bajazida II. Zahvaljujući tome Bajazid II je mnogo lakše prevazišao brojne teškoće.svjetovne i duhovne. Brat mu Bajazid II ponudio je apanažu za izdržavanje princa. Svi ovi slojevi su to radili radi svojih ličnih interesa.1491. Sultan je uvidio da je potrebno da pješadiju naoruža puškama – ARKEBUZAMA. Ova denacionalizacija. U vrijeme dolaska na prijesto sultan je imao 31 godinu. U toku vladavine dobio je naziv VELI. Kad je 1464. sultan Mehmed Fatih je ukopan u svojoj Fatihdžamiji u Istanbulu. On je sa pristalicama iz Konje krenuo u Brusu i zauzevši je on se proglasio vladarem. stare aristokratske porodice. Na strani sultana Bajazida bili su i krugovi uleme. Kad je riječ o sultanovoj vanjskoj politici on je vodio vrlo defanzivnu politiku ali poslije smrti princa Džema on počinje ekspanzivnu politiku prema Mletačkoj Republici i Poljskoj. bila je jedan od brojnih poteza koji je činio a da time nije ugrozio timarski sistem.. Stoga ove porodice prelaze na stranu princa Džema on je odmah osporio prijesto svome bratu a to je pokušao i vojnički. vojnički se osposobivši. Upravo u ovom ratu sultan je uvidio zastarjelost naoružanja svoje vojske. Osmanlije vode rat protiv Poljaka. princ Džem 1482.sveti.ukop sultana. Po nekima se smatra da mu je otrov dao papa Aleksandar Bordžija. Dvije godine kasnije 1484. I osmanska i mamelučka vojska povela je po šest akcija. Prva odluka bila je da se povuće Fatihov ferman o oduzimanju vakufskih imovina. brojne plemenske starješine i derviši. S druge strane Osmanlije su se morale braniti od mamelučke vojske. već tada je obnovljena Fatihova greška. Tako godinu dana po dolasku na prijesto osmanska vojska je povela veću vojnu akciju i zauzela Hercegovinu.. To je razlog da na prelazu XV na XVI stoljeće timarski sistem nije doveden u pitanje. ponovo prelazi na tlo njegovog brata. nemajući sigurnog utočista. Tu je našao azil i novčanu pomoć i već tada su preduzeli mjere. Smrt Džema odgovrala je i Rimu i Carigradu. kad je poljska vojska došla na tlo Moldavije s ciljem osvajanja ove zemlje. da bi se priblizio ulemi.maja 1481. U znak zahvalnosti Bajazid II je podijelio peškeše yeničerima. osvete. Princ Džem bježi na teritorij Mamelučkog sultanata. god. Govorio je princu Džemu da je on pod njegovom “zaštitom”.

dvorovi i komunikacioni putovi radi bolje povezanosti i sigurnosti. U ovo doba počinje i velika graditeljska djelatnost. I pored velikih prihoda zaustavljanja inflacije pored velikih korisnika. Zahvaljujući novom oružju sultanova vojska je izvojevala novu pobjedu i osvojila cijelu Moldaviju.s. Plaćali su ga svi sultanovi podanici. Osmanlije ratuju protiv Mlečana 1499. Posebno su derviški redovi bili protiv sultana jer na vrijeme ne uviđa opasnost od kizilbaša. dešava se da na Pirinejima nestaje države Maura. Nomadi sada potpadaju pod njihov uticaj. za poslanika a Aliju za jedinog halifu. Sljedbenici šijja bili su pristalice derviškog reda SAFAVIJA koji dobijaju ime po vođi šejhu Ishaku Safaviju. ne samo džamije i medrese nego i hanovi. Oni se počinju mješati u prilike države koje nisu bile susjedi osmanske države. Vidjevši da je Venecija u poteškočama papa Bordžija pruža pomoć Mletačkoj republici. On ne šalje vojsku nego finansijsku pomoć a i potiće Ugarsku da uđe u ovaj rat. Sultan je u ratu Francuske. Dolazi do preokreta jer Mlečani prelaze u prednost. Pod pritiskom pape Ugarska 1500. Zahvaljujući yeničerima i spahijama bili su jedini koji imaju stajaću vojsku. Slično kako su aristokratske porodice dale sultanu podršku pa mu je uskratile uradili su to i brojni derviški redovi. februara 1503. I ovog puta povod za rat bio je Peloponez. 22. OC izlazi iz regionalne ljušture i ulazi u oklop svjetske sile. U ovo vrijeme sultan je imao neograničenu vlast. augusta 1503. Na talasima postignutih uspjeha Osmanlije izlaze kao pobjednici.-1503. Zato ponovo 1501. I dok je osmanska vojska ratovala protiv Venecije Osmanlije su u luci Istanbula izgradili dva ogromna broda. mir sklapa i Ugarska kraljevina a 10. Poslije rata sa Poljskom 1499. Sultan tu nije reagovao upravo zbog ropstva princa Džema. Upravo u doba sultana Bajazida II naraštanjem broja Safavija dovodi se vlast sultana u pitanje. I ovog puta osmanska obavještajna služba bila je od velike koristi i sultanu Bajazidu II. a nekatoličko stanovništvo napušta ovu tertoriju a i Jevreji. U unutrašnjoj politici je išao ka jačanju vojne. On obečava i vojnu pomoć od 25 000 vojnika a do Napulj preda u ruke Otronto luku osvojenu još za vrijeme Fatiha. Do početka XVl st. Persijski šah Ismail 32 . augusta 1499. Osmansko carstvo je imalo prednost. decembra 1502. Na prelazu XV u XVl st. Sljedbenici Safavija počinju persijskog cara umišljati i gledati kao sveca. Kod Navarina 12. Jedan od problema u prvim godinama vladavine je nasljedna inflacija.pravljenje oružja ta inovacija je dobro došla u ovom ratu. Tada je uzdignuto ime šejha Ishaka Safavija koji se počinje doživljavati kao novi Mesija. sa Venecijom se sklapa i potpuni mir. Tako su postali fanatični. u Korintskom zaljevu. Izrazite nadmoći nije bilo što rezultira da 14. Da bi je zaustavio sultan dotadašnji novac povlaći iz opticaja i kuje “stvarni”novac. Sa jačanjem centralne vlasti ove mjere su osjetili i slobodniji ljudi. Sljedeće s čime se susreću Osmanlije su Šijje koji priznaju samo Muhammeda a. Razlog za ovaj mir bio je u činjenici što je Bajazid odbio da ratuje na dva fronta. bitkom Osmanlije osvajaju Lepant. On je preko svojih špijuna dobijao informacije o stanju na dvorovima evropskih vladara. političke i ekonomske politike carstva. Koliko je to bilo poznato govori to da je Leonardo da Vinči ponudio da izgradi veliki most preko Zlatnog roga. Po prvi put je uveden vanredni porezAVARIZI. Ovu situaciju koristi persijski šah te on 1501. Međutim. u osmanskoj državi se javlja inflacija. Zahvaljujući onome što je naslijedio od oca sultan nastavlja sa učvršćivanjem centralne vlasti. Granade 1492. oni su živjeli slobodnim naćinom života plačajući porez u naturi. Oni su poticali sa podrušje Irana. Ovog puta sultan je bio prisiljen da inflaciju riješi drugim putem. Dio dotadašnje države ušao je u sastav Krimskog hanata. dođe do prekida rata između Venecije i Osmanlija. U ovm ratu nestalo je države Zlatne horde koji su bili muslimani ali na strani Poljske. Napulja i Milana stao na stranu Napulja i Milana. velike količine novca trebale su za građevinsku djelatnost. karavansaraji. Nosili su crvene kape i dobili su naziv KIZILBAŠE. objavljuje rat osmaskoj državi. Njime su najviše bili pogođeni nomadi. Time su pokazali da žele biti i gospodari Sredozemlja. osvaja vlast u Persiji i proglašava se za šaha (1501-1521) vladajuća persijska dinastija koja je često ratovala sa Osmanlijama. Podižu se brojni sakralni i profani objekti. g. Ovo učenje se proširilo na tlo današnjeg Azarbejdžana.

Nakon ove pobjede osmanska vojska kreće u ofanzivu što rezultira zauzećem Tabriza. bratić sultanov javno stao na stranu kizilbaša. Osmanlije nastavljaju akcije na tlu današnjeg Azarbejdžana i Kaspijskog jezera tako da imaju prodor u širem osvajanju Bagdada. sultanu rat da bi naredne godine došao kod mjesta Cardivana kod jezera Van gdje se 13. Centar pobune kizilbaša bio je grad Teke. Vještom politikom najmlađi princ Selim natjerao je 24. Tako je išao u pravcu Durkadira i tako pridobio veći broj sljedbenika. Vjerovtno uz pomoć Persije oni su početkom 1513. Sultan je brzo doveo neprijatelje u defanzivan položaj. Osmanska vojska 1515/16. Pridružuju mu se kizilbaše i aristokratske porodice i on se zapučuje prema Konji. da sultan Bajazid II abdicira u njegovu korist. uspjeli da se okupe i pripreme ozbiljniji otpor. aprila 1512 abdicirao u korist Selima I Bajazid nije ostao kao osoba koja je omiljena podanicima. ponovo ratuje sa susjedima. Sa novim podanicima osman. Iako su yeničeri mislili da će sultan Selim I napraviti pauzu on to nije uradio jer ih je pripremao za rat protiv mamelučkog sultana Ešrefa Al Garra. Njihov uticaj se pokazao naročito kad je princ Murat. sukobljavaju osmanska i persijska sila (40 000 kizilbaša). aprila 1512. Profesionalnije osmanske jedinice nanijele su poraz Persijancima. umire sultan u 61 godini života. Egipat je tada predstavljao jednu od moćnijih islamskih zemalja. Kako kaže Ibn Kemal (savremenik) Bajazid II ostao je upamćen kao vladar koji je uspio očuvati teritorije koje je osvojio njegov otac. U novim bitkama pobjeđen je brat Ahmed i zadavljen. Kizilbaše se povlaće u unutrašnjošt a Murat prelazi na stranu persijskog šaha. SELIM I (1512-1520. 26. Tada Osmanlije dolaze u sukob sa mamelučkim sultanom. 11 mjes. Princ Ahmed se povukao sa pristalicama u centralnu Anadoliju. Korkut.. Tek kada je završio borbu sa članovima dinastije on se posvetio kizilbašama. Selim utiću na ovu situaciju. Stoga Selim I traži da svi muški potomci osim sina mu Sulejmana budu pobijeni. Ovu situaciju posebno koriste kizilbaše. Sultan Ešref je tad vladao od 33 . Napetost prelazi u vojne sukobe što slabi sultanov autoritet a jaća uticaj kanala koji imaju značaj za sinove. Najbolje se snašao princ Selim. Ovakvo stanje pogoršalo je unutrašnje odnose u OC. Isto je bilo i sa princom Korkutom i sa 4 njegova sina. maja 1512. Stoga je naredio njihovo nemilosrdno ubijanje gdje god se nađu. U prvim mjesecima 1512. Najstariji Šahinsah također tragično završava život. Od Erzeruma do Bekira svi priznaju sultanovu vlast.) Dolazak sultana Selima I (1512-1520) osjetio se odmah jer je podsjećao na svog djeda sultana Mehmeda Fatiha. Zbog zimskog perioda i loših uslova Selim I bio je prisiljen da se povuće na svoju teritoriju. Smatra se da NIJE umro prirodnom smrću (ubijen). On je s pravom govorio da oni predstavljaju trojanskog konja u Anadoliji. Ismail Safavid objavljuje 1513. 22 dana. Historičari navode da je vladao 30 god. Njegove vatrene pristalice su ga vremenom napustale te više niko nije za njim žalio. Poslao je sultan najodanije jedinice na njih. brojne kizilbaše su zauzele istoćnu Anadoliju sa centrom u Amasiji.doživljava slavu od svojih sljedbenika i on preko njih pokušava oslabiti OC i osigurati druge ciljeve. Nesigurnost u cilju javnog obračuna sa kizilbašama pogoršava ugled sultana i u oblastima gdje je imao prednost.Strogi. Tadašnji sultanovi sinovi Šahinsah. U njegovo doba poklonjena je velika pažnja mnogim rudnicima. već 1516 zauzeta je cijela teritorija …… Bitlis. augusta 1514. Jedna od najvećih zasluga je što je modernizacijom naoružanja regulisao plaćanje od vojnika do zapovjednika. Najprije se morao obračunati sa braćom. Novi sultan zbog svog ophodjenja dobija nadimak JAVUZ. Bajazid II je oživio rudarsku privredu.. Kada je 24. Vojska sultana nije im dopustala da naprave organizovaniji otpor. Sva Anadolija sem bejluka Ramazan je u OC. Mustafa je bio upravnik Kafe i u njegovo ime je Gazi Husrev-beg išao u Rusiju Ivanu Groznom. Ahmed. Kad se sumira njegova zasluga je bila u privrednom prosperitetu. Tada oživljava građevinska djelatnost. Odnosi među prinčevima bili su takvi da je svaki nastojao da bude vladar. vojska je još više uvećana što omogučava ratovanje protiv safavidske Persije. U maju je osvojen Kemal a u julu bejluk Zulkadr.

Selim I je krenuo da zaštiti Mekku. Kad je došao u Istanbul postalo je jasno zašto ga je doveo. Čitav svijet je bio u iščekivanju šta će se desiti jer je portugalska flota bila na domaku Mekke (luka Džeda).Eufrata do zapadnih granica Egipta. Egipat stoga osim smjene vladara nije imao većih promjena. Doživjeli su poraz a vladar je bjekstvom spasio život. i bilo je ukupno 24 vladara tursko-cerskeskog porijekla sa Kavkaza. U narednom periodu su rezerve naglo porasle. Svoju dinastiju imaju od 1382-1517. sultan Selim I bude pred zidinama Kaira. oružja i municije a pozvao je neke obrazovane ličnosti kako bi ga uputile u stanje mamelučkog sultanata. Isto tako osvajanjem Egipta Osman. Izvršena je mobilizacija vojske i namirnica. Sultan je želio još osvojiti Jemen i tek tada biti zadovoljan. Na lijevom krilu bio je Mehmed-paša Bukur namjesnik Bekira. Neposredno po prenošenju vlasti El Mutevekil se vratio u palaću gdje je umro 1543. Odbrana branilaca na ovom putu je bila slaba. Mekka je ušla u sastav OC. aprila osuđen na vješanje. kod Marc Dabika. carstvo se proširilo i na Afriku te se našli u središtu tranzitne ekonomije. Prije bitke sultan je izvršio vojni raspored: Zejnil-paši povjerio je desno krilo. Kako je sultan Ešref bio dužan da štiti Mekku i Medinu to je Selimu I bio povod više da preuzme njegovu ulogu. U cijelom vojnom pohodu propaganda je odigrala izvanrednu ulogu. Kad osman. Njegovi vladari bili su robovi te su nazvani MAMELUK. Osmanlije postaju zaštitnici Mekke. Jerusalema. Sultan je htio da ovaj posljednji član iz dinastije Abasija prenese halifat na osmanske vladare. Selim je bio vrlo promišljena ličnost a to pokazuje i njegovo osvajanje arapskog svijeta. Mameluci su bili protiv. Život je izgubio sultan Ali-Gauri a umjesto njega došao je Ešref Tumanbei. Poslije vojnih priprema vojska je krenula prema gradu Alepu u Siriji. Za namjesnika je imenovao Hair-bega. U oktobru 1516. Ubrzo je uhvaćen i predat sultanu. Osmanlije nisu zauzele samo grad i tvrđavu prepunu novca koji im je dobro došao. Jaka flota i otkrivanje novog kontinenta pridavali su joj tu snagu i moć. Tako je cijeli Egipat došao pod osmansku vlast. Nasuprot osman. Sve ovo je doprinjelo da početkom januara 1517. vojska osvaja Siriju i Egipat portugalski brodovi su bili još kod Džede. Posebno su se isticali vojskovođe Ali-beg. Osvajanje arapskih zemalja dovelo je do novih razdoblja u povjesti islamskog svijeta. Dolazak arapske delegacije iz Mekke bio je dobar razlog da Selim I krene na mamelučkog šejha Ešrefa. Problem u islamskom svijetu bio je što su Španija i Portugal bile u velikom uspjehu. Stanovništvo grada je pokazalo interesovanje da se preda. Nakon kratkog predaha u Alepu sultan je nastavio da se kreće prema Damasku. Medine. Sehsualioglu i Mahmut-beg Ramazanioglu. Prethodno je donio odluku da se teritorija Egipta prisjedinjuje OC a da dobija naziv ejalet MISIR. Na centru su bili yeničeri sa sultanom Selimom . Do bitke je došlo 24. Poslije kraćeg boravka u Damasku sultan je prešao Sinaj i došao do Egipta. Tako su od 1517-1924. sunitske halife bili osmanski vladari. ušli su u Damask. Sultan je sa sobom poveo halifu El Mutevekila. čime nestaje Abasida. Posljednji mamelučki vladar je u selu Redanije poduzeo posljednji korak odbrane. Posebno mjesto imala je artiljerija te je i presudila bitku. Selim I je odlučio za kratko da se vrati u Istanbul. Karamanski Husejn-paša zapovjedao je lijevim krilom. U samom gradu sultan je odsjeo u palaći Kasr Eblak koja mu postaje sjedište u kom prima posjete izaslanstva arapskih zemalja. Druga odluka je bila da za razliku od drugih teritorija Misir zadržava postojeći poredak. jula 1517. Koliko je bio svjestan opasnosti sultan Ešref povjerio je desno krilo Hair-begu a lijevo “Damask”. 34 . Selim je poslao brojna izaslanstva arapskom svijetu kako bi proširili propagandu da oni zauzimaju mamelučki sultanat kako bi ih zaštitili od loše uprave. snagama nalazile su se velike snage Mameluka. Sve arapske zemlje. pa su stanovnici izašli iz grada i stali na stranu sultana. Vojska je ušla u Kairo gdje su doveli Ešrefa Tumanbeja koji je 15. Mnoge planove sultan je realizirao izdajničkim držanjem Hair-bega koji je bio na onoj strani koja donosi veću korist. šerif Mekke su se predali sultanu a 17. augusta 1516. Imali su i veliku artiljeriju koju su prethodno maskirali. Bojeći se da će flota na čelu sa Hajrudinom Barbarosom napasti na njih portugalska flota se povlaći. Borba je bila kratka i bez većih žrtava. Na prvi pogled ovo je izgledao veliki teritorijalni uspjeh.

Selim I nakon povratka u Istanbul napravio je predah a potom naredio pripreme za rat na Zapadnu Evropu. Do rata dolazi u 1521. i pored velikog plijena i prihoda ipak se osjećao nedostatak novca. Hajrudin Barbarosa je bio porijeklom Grk. To su pokušali i ostali sandžakbegovi. On je popularnošću izazvao da ga smatraju Mesijom. dođe do pobune. dopru do Alžira. Ovaj grad bio je u sastavu Ugarske kraljevine. Iza njega ostalo je moćno carstvo. bio je blag. U pojedinim od ovih brojnih ratova ako ne mogu ostvariti cilj nastojali su da ne budu u gubitku. umro je Selim I (8 god. Fransoa I i Karlo V Hapsburški izrazili su pretenzije za prijestolje Svetog rimskog carstva. 22 dana). smatrao je da je došao pravi trenutak za osamostaljivanje. Sulejman je poslao elitne jedinice na pobunjenike i pobjedio ih. Međutim. septembra 1520. Na mjestu sandžakbega Manise Sulejman je bio od 1512. 4 mjes.1566. Zahvaljujuci ovom gusaru i njegovom poznanstvu sa alžirskim begovima i Alžir prelazi u ruke sultana. Pravac kretanja glavnine osmanske vojske koju je vodio sam sultan bio je u pravcu Beograda. Posebnu pažnju sultan posvećuje pomorskim snagama. i uspješnijim vojnim akcijama na tlu Srednje Evrope. Selim I Alžir proglašava posebnim ejaletom.g. Princ je bio u Manisi u doba očeve smrti. Beograd je zatvarao put 35 . Hair-beg. u martu donesena je odluka da se Karlo V bira za cara SRC što je nastavilo previranja sa Fransoa I do smrti drugog.. bio …….. Zahvaljujući Hajrudinu Barbarosi (1474-1546) Osmanlije uspjevaju izgraditi moćne pomorske snage = prva pomorska sila. OC pod Sulejmanom Kanunijem vodilo se više ratova koji su isključivo ofanzivnog karaktera koji se mogu podijeliti na tri grupe: • protiv Habsburške monarhije • front na Sredozemlju. imao je najbolje učitelje. Uspio je zaustaviti španske snage da 1515. Ratovi osmanskog carstva sa susjednim državama u doba Sulejmana Kanunija U vrijeme preuzimanja dužnosti novi sultan je nastavio vojnu mobilizaciju za rat sposobnih podanika. Rodos i posjedi Venecije • ratovi sa Persijom i njenim šahovima iz dinastije Safavida U ovom periodu iako je osmanska država dosezala vrhunac svoje moći i došla u posjed i novih teritorija a tako i uvecala broj podanika ipak doktrina je zadržana od ranije. Gdje su prilike zahtjevale da se otvori novi rat Osmanlije su to izbjegavale čak i na svoju štetu. Tokom vladavine od 1520. Sultan Sulejman je odmah krenuo sa izazovima. I to je jedini sandžak kojim je on upravljao. prijatelju i ženi Roksalani.Međutim. Umro je u Jedrenu. Ta borba slabila je vojnu i ekonomsku moć evropskih snaga. U Evropi se događala još i pobuna protiv papa i indulgencija. To je period u kom dolazi do najveće ekspanzije OC. Prema njegovim biografima razlikovao se od oca. obazriv i pravedan ali i stog prema sinovima. VRHUNAC OSMANSKOG CARSTVA U 26 godini života na prijesto stupa princ Sulejman. Selim je imao plan da prije nego napadne Ugarsku treba zauzeti Rodos. namjesnik Misira. Prvi među pobunjenicima bio je šejh Dželali (dželalije). Iako je najveći dio života proveo u Istambulu ne može se reći da je tu i rođeni da je umro kod Sigeta (1520-1566). U završnoj fazi priprema 22. Kao malodoban jedini od braće ostavljen u životu. U trenutku smrti imao je 50 godina. g. super sila. To je da se tokom Sulejmanove vladavine ratovalo na samo jednom frontu. Uvode se vanredni-avarizi porezi a to je doprinjelo da u Anadoliji 1519. Tek 1521. Vlast je ugušila pobune ali su se posljedice osjećale kasnije. Evropske zemlje tada su bile u fazi previranja. Kao jedinog potomka svi su se bojali za njega i poštovali ga. veliki gusar zajedno sa bratom Arudžom. velikodušan. g. Drugi dio usmjerio je na Rodos. rasprostrto na tri kontinenta od Beograda do Armenije i od Ukrajinskih stepa do Alžira a na jugu do Jemena. Beograd je na početku XVl st. U Evropi.

Sa osvajanjem Rodosa dobijao se bolji strateski položaj. Njegovu glavu pobunjenici su 36 . kad se dokopao slobode došavši u Pariz odrekao svih obaveza. Kako bi umirio Ahmed-pašu dao mu je namjesništvo nad Misirom. i smrti Fransoa I traje prikriveni rat Španije i Francuske. Vođa Džordž ugarskim jedinicama nanosio je više poraza ali i samom sebi. to ne znači da je osmanska država bila neaktivna. Mameluci uz podršku naroda javno su se pobunili. Došavši 1523. Prihvatili su da časnom predajom sa naoružanjem presele ne Maltu. Došlo je do čuvene bitke 1525. Umjesto njega za VV izabran je sultanov prijatelj Ibrahim-paša (1523-1636). vojska) da osvoji beogradsku tvrđavu. Zeštok otpor pružili su naročito Ivanovci. On stoga traži otvorenu pomoć od OC. Ipak 29. Francuski kralj tih dana pred evropskim diplomatama izjavio je da OC smatra jedinom sposobnom silom koja može garantovati snaženje evropskih država. augusta 1521. Poslije ova dva velika uspjeha sultan Sulejman pokazuje se kao mudar vladar i kao taktičar. Francuski ambasador je rekao da Karlo V ima ambicije da postane “vladar svijeta”. Francuska nije u mogučnosti da jača svoju centralnu vlast i da se našla u teškoj situaciji. Sredivši stanje u arapskim pokrajinama i vrativši autoritet centralnoj vlasti osman. Poslije žestokih i krvavih borbi branioci Rodosa uvidjeli su da ako nastave borbu svi će izginuti. Postavljanjem Ibrahim-paše za VV sultan je prešao staru tradiciju. U zadnjim mjesecima 1521. Osmanske jedinice su brzo došle u Egipat i za kratko vrijeme uspijevaju ga osvojiti. kad je došlo do seljačkog ustanka. Nakon zauzimanja Rodosa i Beograda sultan je smjenio Piri-pašu. došao je i sultan i zatvorio pravac pružanju pomoći braniocima. To je narušilo i ravnotežu među evropskim državama. Upravo je on sa prethodnicom jedinica prvi došao do Beograda i počeo sa opsadom grada i tvrđave. Sultan Sulejman znao je da bez Francuske bi i njegova situacija bila nepovoljna za dalja osmanska osvajanja.. odlučio da napadne Ugarsku kraljevinu koja je i dalje bila jaka. Od tada su bili dobri odnosi između OC i Francuske. Koruške i Štajerske. Stvoren je širi manevarski prostor za djelovanje preko Save i Dunava. U narednom periodu od 1522. Nesposobni Fransoa I doživio je poraz od Karla V. To je došlo do izražaja kad se nakon bitke kod Pavije našao u zarobljenistvu i morao prihvatiti ugovore koji je Karlo V nalagao. Ujedno rodoski vitezovi su bili poznati kao hrabri i veliki borci za odbranu krščanstva. umro je Matija Korvin jedan od najuspješnijih vladara. Stanje je pogoršano 1514. Za razliku od 1456. Francuski vladar bio je svjestan da bez Burgundije i ……. kada je pružen žilav otpor situacija u novom pohodu bila je lošija za branioce. u januaru u Kairo Ahmed-paša koji je ranije imao kontakt sa mamelučkim ličnostima dočekali su trenutak da ponovo dignu pobunu. Do predaje Rodosa došlo je 21. Nerijetko osman. Moć centralne vlasti je oslabila te je ova država bila u stanju pune feudalne anarhije. Razlog je bio i taj što je on dužnost obavljao i za vladavine njegova oca. Zato je i sultan Sulejman računao da je to povoljan trenutak za širenje OC na račun Evrope. čime je ne po velikom bogatstvu za osmansku državu predstavljao Ahilovu petu. U jednom od napada 1526. Sultan je naredio da se tvrđava osposobi i smjestio je vojsku te je spremao za dalje napade na Ugarsku. Još od osvajanja Beograda osman. kod Pavije. Oslabio je otpor prema osmanskom osvajaću.1526. Međutim. g. Na vijest o pobuni istovremeno su reagirali i sultan i Vv. vojska je upadala u Hrvatsku i Dalmaciju. Borba je bila vrlo oštra a osman. U ovim okolnostima prethodnicu glavnine osmanske vojske vodio je vojskovođa Piri-paša. a poseban značaj su imale akindžije sa Ferhat-begom Mihajloglu na čelu. sultan je 1526.U trenutku kad je smjenjen Piri-paša na to mjesto pretendirao je i Ahmed-paša. Intenzitet je pojačan 1524. nema većih vojnih akcija. To će uticati da sve do 1541. Ibrahim-paša je bio jako inteligentan i obrazovan čovjek. Bliskost njih dvojice graničila se sa povjerenjem između njih da mu je davao velika ovlaštenja. Zato je 1526. Još 1490. nakon više vojnih juriša uspjela je OV (osman. juriši bili su jako silni.Osmanlijama u širenju vlasti prema Ugarskoj i Hapsburgovcima. januara 1522. akindžije upadaju na tlo Kranjske. naročito dijelove koji su bili pod Hapsburzima. Ubrzo nakon osvajanja Beograda sultan vojne jedinice okreće prema Rodosu. Sve se ovo dešava u vrijeme kad se vodi borba između Fransoa I i Karla V. glavnina vojske nalazila se na jugu. poginuo je dovudža Ferhat-beg.

Osmanlije zauzimaju i Osjek. • zbog discipline osmanske vojske. Smatrajući to uvredom bosanski sandžakbeg Gazi Husref-beg i Bali-beg Jahjapašić okupili su vojsku i odlučili napasti Jajačku banovinu. Ivan je imao brojne veze sa feudalcima. To je uradio iz praktičnih razloga. realiziran je prvi dio plana a to je opća mobilizacija.donijeli kralju Ljudevitu u Budim. Zbog bogatstva. nagrađivanjem najistaknutijih i feštom. Posebno se radovao Pavao Toroni koji je i bio veliki vojskovođa i duhovni čelnik. Poslije pobjede. što je govorilo o ozbiljnosti situacije a i vojnih rodova. Nakon toga sultan se sa glavninom počeo kretati prema Beogradu. Mnogi smatraju da je to dovelo Osmanlije u vodeći položaj. Mobilizirajući snage sultan Sulejman je odlučio aktivirati sve vojne potencijale kako bi u jednom potezu osvojili cijelu Ugarsku. Tom pobjedom od 29. Glavna proslava bila je na kraljevom dvoru. Cilj im je bio njeno zauzimanje čime bi došli do direktnog sukoba. Već 22. mađarski bogataš. objavljena je vojna mobilizacija i to u Istambulu. • zbog nedostatka artiljerije. Osmanlije su 1. Došavši do Mohaća Osmanlije su postavile novi vojni poredak jer su znali za dolazak ugarske vojske. Ali na putu se nalazio problem-MOHAĆ. augusta 1526. osvojili Ilok. Vrhovnu komandu nad vojnim snagama imao je lično sultan Sulejman. Potom je na scenu stupila artiljerija (topovi) i ona je i preuzela inicijativu. Poslije njih su išle trupe pod komandom Gazi Husref-bega. Pridružio mu se i Gazi Husref-beg. 6 odreda spahija i sa ličnom gardom. Bitka je trajala samo tog dana. da se vrati u Istambul a trupe da se vrate u svoje domovine. Sultan je pokazao interesovanje za Peštom gdje je boravio Ivan Zapolja. Jahsibeg i Muhajloglu bili su komandanti yeničera koji su prebaceni preko Dunava. augusta zadan je smrtni udarac Ugarskoj kraljevini koja je u narednih 15-ak godina vegetirala. On je bio poznat kao moćvarno područje prepuno boleština. Bio je tu i odred od 150 topova.augusta 1526.). Kad su svi stigli ponovo je započelo vječanje. Poraz na Mohaću značio je pad Ugarske 37 . Između dviju protivničkih snaga počele su manje čarke. U toku kretanja pridruživale su mu se jedinice iz Rumelije. Carev cilj bio je Budim. Sve namjernice koje su putem uzimali su plačane. Ova mobilizacija je izvršena do perfekcije. • zbog nedostatka motivacije za pobjedu. Sultan je naložio Bali-begu Jahjapašiću da bude prethodnica. Zbog nedostatka mostova Osmanlije su za 5 dana napravile most na rijeci Dravi. Iskender-beg. septembra 1526. Već 23. Iza njih je išao odred sa Berhan-pašom gdje je isto bilo 150 topova. Iza njih je išao sultan sa yeničerima. MOHAČKA BITKA Ove pobjede su bile uvodni trenutak za novi događaj-Mohačku bitku. ugleda i simpatija prema Osmanlijama a kako je poginuo kralj Ludovik sultan je odlučio da Ivana Zapolju imenuje za kralja. Glavnina vojske kretala se prema Osjeku. Među njima se nalazio i VV Ibrahim-paša. Predajući mu formalnu vlast kao i zbog zimskih mjeseci Sulejman je odlučio pred kraj 1526. glavnina vojske krenula je na Budim. Sultan je potom izdao zapovjed da je glavno zborno mjesto na Dunavu kod Beograda.aprila 1526. Zadnjih dana jula 1526. Svi putevi bili su otvoreni. i započela je propaganda u kojoj su derviši igrali glavnu ulogu. Kako je tad padao Kurban bajram Osmanlije su to odlučile provesti na pravi način. Na suprotnoj strani nalazila se ugarska vojska pod Ludovikom (1516. Do neposredne bitke došlo je 25. dolazak do Beograda… U blizini Beograda Osmanlije su se ulogorile raspoređen je vojni logor od Dunava do Iloka. augusta 1526. Dolazak pred budimske zidine iznenadio je branioce koji su se odlučili predati 10. g. Ugarska vojska nije imala šansu za pobjedu zbog: • veće brojnosti osmanske vojske. Veliki njen dio pao je pod Osmansku vlast.

Iza povlaćenja glavnine osmanske vojske teritorija Ugarske bila je podjeljena na 2-3 dijela. 20 hiljada spahija. To je bio jedan od razloga da se započne pobuna među yeničerima.Vođa je bio jedan derviš. Kilikija je bila centar pobune a povod je bila strogost službenika prilikom mjerenja obradive površine. I ovog puta sultan izdaje naređenje da se ne smije pljačkati. To je značilo i jačanje i napredovanje Osmanlija prema centralnoj Evropi. Vojske je bilo: 16 hiljada iz Rumelije. istoćni dio dat je Ivanu Zapolji a treći (zapadni) zauzeo je Ferdinand Hapsburški. Mletačka republika. Tako se desilo da se Ugarska našla u sličnoj situaciji kao Konstantinopolis prije 7 decenija. Ovog puta Budim je ostao u sastavu OC. Osmanlije su pripremale vojsku za napad na Hapsburgovce u Ugarskoj. g. Kako su Osmanlije od Istambula do Budima bili raščistili prostor krenuli su direktno na Budim. Razlog je bio promjena stanja na tom prostoru. dvojica vojskovođa sandžakbeg Gazi Husref-beg i Bali-beg ujedinili su snage da zauzmu ostatke Jajačke banovine. Drugi odredi su ratovali u gornjoj i donjoj Štajerskoj i Austriji.g. Firenca i Milano. Istovremeno dok su vođene borbe oko Beča nastupile su diplomate iz sukobljenih ali i drugih država. Sada se govori da je krajnji cilj sultana Beć. Osmanski sultan je 1528. g. To je rezultiralo da i Banja Luka dođe u sastav Bosanskog ejaleta. U vrijeme bitke na Mohaću car Karlo V bio je u ratu sa ligom od Kognica. Oni su 26. Vrativši Budim u drugoj polovini 1529. I ovog puta pravac je bio prema Hapsburškoj monarhiji. Zimski uslovi su natjerali sultana da se povuku.maja 1526. Koliko je bila vojska jaka govori podatak da cara Karla V oslovljavaju titulom kralja. dvojica sandžakbegova nanijeli su protivnicima brojne poraze. bili u sukobu sa Evropom osnivajući koaliciju za borbu protiv Karla.maja 1529. Francuska. Iako je pobuna bila opravdana (porodica Tasila) osman. Izbila je uskoro pobuna u Karamanskom ejaletu. Tokom 1527. Osmanlije kreću prema Beču. Oni potom proširuju djelovanje ne bosansku krajinu. Evropa nije mogla pruziti vojnu pomoć za odbranu Ugarske kraljevine. paliti i nanositi zlo pokorenima. mobilizirane osmanske vojne snage kreću u novi vojni pohod. Glavnina vojske se 27. Ajvaz-paša i Kasim-paša. Još 1527. bektašija Kalenderoglu. Tu je bio cilj da se protivnicima onemogući pružanje pomoći. Krbavi i Dalmaciji. 30 hiljada iz Anadolije. Od tada u narednim decenijama teritorija Ugarske postaje centar ofanzivnih dejstava diljem osmansko-hapsburške granice. Aktivno su djelovali i u Lici. Veliki vezir Ibrahim-paša je brzo reagirao na tlu Karamana. Unutrašnje i vanjske okolnosti jačale su protivnika Ugarske koja je imala navedene probleme. Istovremeno u odnosu na raniji period rata Francuske i Španije. Dalji ratovi Sulejmana Kanunija sa susjedima I dok je 1526. I dok su pobune gušene u Anadoliji. oktobra 1529. Sa 2000 spahija i 3000 konjanika on je krenuo prema pobunjenicima. U trenutku kad se Osmanlije gubile opreznost vojvoda Ferdinand je krenuo na Budim. kao 38 . septembra do 14. osmanska vojska doživljavala pobjede već 1527. To je bio njegov peti pohod prema Hapsburzima. Sa borbenim dijelom veliki broj ljudi bio je zadužen za prehranu. Najviše pristalica imao je u redu Abdela Kalender potom i ostalih redova. vojske pod Budim nije se dobro provodio. Ferdinand Hapsburški uz pomoć svog brata odlučio se za napad na Budim. Napadi su trajali od 27.kraljevine koja je smatrana za snažnu državu u Evropi. Ligu su sacinjavali papa Kliment Vll. Jedan dio (južni) su uzele Osmanlije. Glavni savjetnici sultana Sulejmana bili su Ibrahim-paša. Tada 400 lađa je spalilo mostove koji su spajali Beč i one koji su ih spajali sa Budimom. (saveznici koji su protiv Karla V). Naredne 1528. Novi pohod osmanske vojske iz 1532. Najviše pobunjenika pobijeno je u planini Basif (Basaf) sredinom 1527. snage su iste godine ugušile pobunu. izbijaju pobune u Anadoliji. Kako je odbrana Budima bila slaba morao se predati a Ivan Zapolja je pobjegao. 12 hiljada yeničera. Dolazak hapsb. 16 hiljada akindžija i 300 topova. To se nije dopadalo akindžijama i yeničerima. proveo u pripremama za nove pohode na Ugarsku. Već 10. septembra našla pred Bečkim zidinama. Ipak bilo je više onih koji su bili odani sultanu. poznat je po tome što je u tom trenutku pod Sulejmanom Kanunijem bilo oko 200 000 ljudi.

Kapitulacije su produžene i u daljem periodu. vratio se u Istambul. o tome svjedoće brojna pisma Mlečanima. admiral španske mornarice izvršio je napad na Peloponez i preuzeo Korint.kuća spasa (mira). i španske države. Tako je otvoren i drugi front u borbi protiv Hapsburgovaca (braća). Persijska vojska se i dalje držala defanzivno.-1774 bila vladar u Krimskom hanatu* U prvoj fazi vojnog pohoda protiv Hapsb. Nazvan je darul selam. Jedna od odluka. Predviđeno je da Francuzi napadnu sa sjevera Apeninski poluotok i tako preotmu teritorije koje su priznavale moć cara Karla V. dok je Beograd dobio sluzbeni naziv darul džihad. Kad su Osmanlije osvojile tvrđavu Kiser to je bilo od velike važnosti da glavnina osmanske vojske dodje iz Istambula do Beča. Razlog je bilo isticanje njene ličnosti kao i njenog sina Selima. fermanom smjenjuje i pogubljuje VV Ibrahim-pašu. Sve ovo se dešavalo kada Osmanska vojska vodi rat protiv Safavidske Persije. augusta 1532. Ovo je početak uplitanja harema u vanjsku i unutrašnju 39 . U međuvremenu Ibrahim-paša koji je u dobroj mjeri po pogledu časti bio poljuljan povlaći svoje državne interese i sklapa savez sa Francuskom i daje joj trgovačke kapitulacije. U naredna 4 mjeseca živio je sultan Sulejman Kanuni. Njegova vojna sposobnost se ponovo pokazala zauzimanjem Tabriza. U velikom vojnom pohodu koji je započeo 1534. vezana za ovaj savez bila je uzajamno vojno pomaganje. Rezultat je odluka sultana da u martu 1536. Uz pomoć flote Barbarosa nastavlja pomorsku aktivnost te smatra za povoljan trenutak osvajanje Tunisa. ove vojne snage uspjele su osvojiti više vojnih tvrđava. i drugi grad halifa došao pod vlast Osmanlija. Kod Beograda sultanu se pridružilo oko 15 hiljada Tatara sa Krima (Sahib Giraj). Ovime se OC približavalo svom vrhuncu. U naredne tri decenije nijedan VV nije imao onakvog uticaja kao Ibrahim-paša. U odlukama obije su se države obavezale na savez.vodići. Španska flota je u međuvremenu pripremila odbranu Tunisa i definitivno 1538. osvojio je Bagdad te je tako poslije Damaska 1516. Ugovorom je Francuska stekla prednost nad u odnosu na svoje susjede. I pored uspjeha svog vezira i sultan Sulejman se odlučuje da krene na Persiju. januara 1536. * Porodica Giraj je od 1456. Istovremeno je sultnija Hurem-sultana (Roksalana) uspjela pomutiti odnose sultana i velikog vezira. Tada ga imenuje za kapudani Derije. Ipak se nastavilo sa ratom protiv tvrđava koje još nisu bile osvojene. smještaj). Francuzi su jedva dočekali i pružili pomoć u floti Osman. Hajrudin Barbarosa se pripremao da pored protjerivanja Španaca sa Peloponeza izgradi još veću flotu. Zauzimanjem Kisera sultan je smatrao da su svi uslovi za rat ispunjeni. glavni zapovjednik (sarasker) bio je Ibrahim-paša. Po značaju i veličini posebno se istiće tvrđava Kiser koju je OV osvojila 29. Time se završio njegov šesti vojni pohod od kada je preuzeo prijesto od svog oca. Upravo povlaćenje šaha Tahmaza olakšalo je Osmanlijama da vojsku upute i na druge dijelove osman. Fransoa I je od osmanske države dobio slobodu trgovine po cijeloj državi. … (zanatlije ljekari. manja područja dolaze pod Španiju a osvajanje Tunisa se odložilo. osvojena i slavonska Požega te je ušla u sastav bosanskog sandžaka. derviši. Time su se osmanske teritorije nalazile na oko 100 km udaljene od Beča. On se zaputio na teritoriju današnjeg Iraka. Bagdad je postao najveće osmansko vojno utvrdjenje ali i najcjenjeniji grad. Sultan je to i očekivao i 31. I ovdje se sultan zadrzao neko vrijeme a nakon 18 mjeseci 8. Potom sultan je sa jedinicama krenuo prema Tabrizu. Kad flota napada Peloponez dolazi i do veze osman. slobodu plovidbe i trgovine. Tako je 1532. Andrija Dori.-persijskog fronta. decembra 1534. Tad je naredio vojno utvrđivanje i zaustavljanje vojske. To je bio početak pregovora poznatih kao TRGOVAČKE KAPITULACIJE. uzajamno pomaganje. U takvoj situaciji Sulejman Kanuni bojeći se većih posljedica vrši mobilizaciju pomorskih snaga i daje ih Hajrudinu Barbarosi. Osmanlije su se nadali da će francuski novac oživjeti njihovu trgovinu i pribaviti veće finansije.kuća borbe. Kod Osjeka sultanu su se pridružile jedinice iz bosanskog sandžaka vođene Gazi Husref –begom. Tadasnji šah Tahmaz I znajući za snagu OC izbjegao je da sa Osmanlijama vodi presudnu borbu.

Osmanlije odgovaraju pozitivno. politički i ekonomski oslabio Karla V. Jemen je osvojen 1547. Tu su Portugalci već od ranije stvorili svoje kolonije. snage ratuju na tlu današnjeg Jemena i osvajaju Adan. Barbarosa nanio poraz savezničkim snagama a noć je spasila totalno potopljenje svih savezničkih brodova. službeno prihvatila vazalni odnos sa Osmanlijama. Cio arapski svijet došao pod vlast osmanskog sultana. Hajrudin je izvršio pregrupisavanje snaga: desno krilo povjerio je Turkutu. Tako je 25. Na taj način je sredinom XVI st. Razlog je bio osvajanje svih ili većine prostora Albanije koja je bila pod Mlečanima. septembra 1538. Kada Osmanlije 5. Osmanska država je dobila nadoknadu od 300 000 dukata za štete koje su joj Mlečani nanijeli u ratu. Ništa manja pažnja nije bila usmjerena na Evropu. Andre Dorija je namjeravao izvući Osmanlije na otvoreno more. definitivno su ratifikovane 1540. septembra 1538. Sve se ovo dešavalo u vrijeme kad je polupismeni ali pošteni Albanac Ajvaz-paša mobilisao vojsku na dalje pohode. se odlučila na sklapanje mirovnog ugovora sa osmanskom državom. lijevo Salih rejsu a centralni dio ostavio je sebi. Službena Moldavija je 1538. Ali do toga nije došlo. uglavnom zahvaljujući pomorskim snagama nastavljeni su pohode na preostale otoke. Ovom bitkom najviše je bila oštećena Mletačka republika koja gubi trgovinski prioritet. Još u vrijeme osman-mletač. sultan je došao u albansku luku Valonu sa sinovima. Iako je Mohaćka bitka bila uspješna Ugarska ipak nije bila ugašena. umire Ivan Zapolja a situaciju iskorištava Ferdinand Hapsburški. Iste te 1538. Do sukoba je došlo kod Perveze u zalivu Arte 25. Ubistvo Ibrahim-paše značio je veliki gubitak za OC. sultana je interesovalo nešto drugo. Rep. Osmanlije su željele onemogućiti Mlečane da se miješaju u politiku na Sredozemlju. Sulejmanu se obračaju turkmenski vladari tražeći da osvoje Podvoložje koje je bilo u ruskim rukama. Odluke mirovnog ugovora iz 1539. U nadoru vojnih pobijeda Osmanlije su se odlučile za put prema Indijskom potkontnentu. Ova osmanska ekspedicija prošla je sa porazom. na tlu Libije. Tek kad su završene višemjesećne pripreme u maju 1537. Ovi pohodi su trebali predstavljati uvod u osvajanje dijela Apeninskog poluostrva. Na više mjesta nanijeti su porazi braniocima. Pod izgovorom da su indijski muslimani pod portugalskom prismotrom. Ali kako je osmansko carstvo bilo najmoćnije u islamskom svijetu tražena je njihova intervencija na raznim planovima. Vidjevši da ne može izmjeniti stanje Mlet. Barbarosaje osjetio da se Dorija nalazio u nezahvalnoj situaciji zbog nesaglasnosti unutar svoje flote. rata dio osmanskih vojnih snaga ratovao je na tlu Moldavije. što se uzima kao datum mira Osmanlija i Mlet. Nakon ove bitke osmanska flota postaje najdominantnija na moru. velikog historičara. veće osman. Domaće stanovništvo i vlast pružaju otpor što je znak da cijelo ovo područje u narenih 9 godina pruža otpor. 36 papskih i 50 španskih brodova). Posebno se osjećaju poteskoće kada 1541. Ubijenog vezira zamjenio je Ajvaz-paša koji je uživao ugled. Osmanska flota imala je 124 veća plovna objekta sa Hajrudinom Barbarosom. kao halife uzeli su pravo da ih oslobode. Republike. potpisuju mirovni ugovor sa Mlečanima historičari bilježe da je to doba dobrih odnosa i sa Francuskom a predmet je zajednicka mržnja prema Karlu V Fransoa je od 1541. Zato je OC podržavalo u Evropi sve Karlove neprijatelje kako bi vojno. nastojao da preuzme Milano od Karla V kako bi ekonomski ojačao Francusku. Na taj način svi putovi bili su otvoreni za Mekku i Medinu. Međutim. Mletačke države i Španije (81 venecijanska.politiku OC. Osnovni neprijatelj bio mu je španskii vladar i car Svetog rimskog carstva Karlo V. g. Jedan od razloga neupjeha bio je što su pojedini muslimanski vladari (radže i maharadže) bili nesložni i tako onemogućili osmanske uspjehe. Drugi dio pohoda realizirao je Hajrudin Barbarosa koji kreće u osvajanje ostrva Krfa. ovim planovima su se suprotstavljali branioci koji stvaraju savez papske države. prirodnjaka i po inteligenciji čuvenog učenjaka. Mlečani su se odrekli posjeda u Dalmaciji i Egejskom arhipelagu a zauzvrat je dobila slične pozicije kao i Francuska. To je vrijeme kad Osmanlije imaju uspjeha i u Sjevernoj Africi. Vrhovnu komandu nad ovom flotom imao je Andre Dorija. Međutim. oktobra 1540. On po treči put organizuje napad na Ugarsku. Njegovim ubistvom nestalo je i šejhul-islama Kemala-paše Zade. Ovi pohodi govorili su o svjetskoj politici sultana. I u narednoj 1538. 40 .

Roksalana je pripremala Sulejmana kako bi ubila Mustafu. Sulejman im piše da ih podržava u njihovoj borbi protiv papa. sultan je sa vojskom došao u Ugarsku a 25. donosi katul-ferman i davljenjem. Ništa manje aktivne nisu bile ni kopnene trupe koje osvajaju teritorije Višegrada u Ugarskoj. Ali Persijanci poučeni iskustvom nisu prihvatili otvoreni rat već su ratovali polugerilski. Međutim. Ne bilježeci veće vojne uspjehe a imajući troškove sultan 1545. g. osnivaju TEMIŠVARSKI EJALET. Basra bila pod Osmanlijama kontrolisano je priobalje Crvenog mora. U tom periodu u Evropi je vojska mirovala ali 1551. Taj mir je od 1. je službeno potpisan mir. Istovremeno ratujuci sultan vodi i suptilnu politiku. Koliko je Mustafa bio omiljen pokazuje i negodovanje stanovništva. Rat je nastavljen 1554. Službeni Beč pristao je na osmanski diktat: preostali dio Ugarske ostaje zakonit ali na taj dio hapsburška monarhija Osmanskom carstvu na ime danka plaća 300 000 dukata. imalo je uticaj da zaštitnici katoličanstva prihvate mirovne ugovore sa protestantskim protivnicima. U ovo vrijeme Karlo V uspostavlja bliske veze sa safavidskom Persijom. Osmanska vojska je ove godine izvojevala više pobjeda a osvojen je i Temišvar. za vladara postavlja Ivana Sigismunda (sin Ivana Zapolje). Drugi dio vojske je pokušao osvojiti Eger ali bezuspješno. Kako je 1546.BUDIMSKI EJALET. Sulejman Kanuni poduzima svoj vojni pohod i vodi rat sa moćnom Pesijom. Podrška protestantima bila je osnov vanjske politike sultana Sulejmana.-1555. Sultanija Roksalana je htjela da njen sin Selim bude nasljednik. maja 1555. Sultan se 1543. odlučuje da sklopi mir sa Hapsburgovcima (2 godine). Kako je Sulejman podržavao Francuze govori i to da je na zahtjev Francuske pristao da se protestantske vodje bore protiv Karla V. Iste godine se u sultanovoj porodici desila nesreća. su Osmanlije odlučile osvojiti ovaj otok ali to je bilo bezuspješno. Jedina opasnost bila je prisutnost Portugalaca koji su prethodno osvojili otok Honmus. sultan je boravio u Asmasiji. Ta francus. Po odlukama 41 . utvrdio i pojasnio nejasna pitanja između Ugarske i Osmalija. zauzme preostali dio. augusta 1543. U narednoj godini Osmalije kreću prema Persiji ali Persijanci prihvataju mir. Znajući vaznost ovog otoka 1552. Sultan je svojim prisustvom želio da ohrabri svoje oficire. da bi pokazao dobronamjernost i pomoć prema protestantima Sulejman vrši pritisak da Hapsburgovci ne tjeraju protestante a u pravim vazalnim zemljama (Erdelj) ugoščuje Kalviniste. Istovremeno Hajrudin Barbarosa 20. Kako je OV dio Ugarske stavila pod Budimski ejalet prostor Erdelja (Transilvanija) postavlja u poseban položaj. augusta 1547. flota boravi u francuskoj luci Tulan. namjesnik Katramanije a dalje napredujući dočekao ga je najstariji sin. Kako je nastupao zimski period sultan se odlučio da ode u Siriju i u gradu Alepu provede zimu. namjesnik Manijse. Već 1548. On se odlučuje da 1543. U takvoj situaciji počinje osman-persij. Ovaj period nije dovoljno izučavan. Prostor sjevero-zapada je i dalje nazivan Ugarska kraljevina. On se posredstvom svojih vazala izdaje za zaštitnika protestanata i na taj način želi oslabiti papsku vlast. To ostaje do 1606. Zahvaljujući tome Basra je pored Sueca postala druga luka osmanske flote. sultanu od rumelijskog beglerbega Mehmed-paše Sokolovića dolaze vijesti o napadu Ferdinanda na Erdelj. Tu on odlučuje da povede pregovore s Persijom i tu 28. Fransoa I Anrijem. tu su bili i drugi sinovi te je nastojala da ih smakne. a u zimskim mjesecima 1555. Sulejman ratuje protiv Persije. Sultan je s godinama postao nepovjerljiv prema sinovima. U zimskim mjesecima osman. Zahvaljujući politici osmanskog vrha prema Hapsburgovcima između 1521. Te iste godine su Hapsburgovci dobili iste kapitulacije kao Francuska ranije. Kad je Sulejman došao u Konju dočekao ga je princ Bajazid. Već 1553. Povjerovavši Roksalani sultan 1553. juna 1541. rat. povlaći mada je jedan dio Ugarske pod vlašču Hapsburgovaca. sa Francuzima zauzima Nicu. Osmanlije već 1552. Međutim. Na svim prostorima je ukinuta ugarska vlast te se formira posebna pokrajina. Kako je najstariji sin Mustafa bio najomiljeniji on je predstavljao i najveću opasnost. To se vidi u vojnom i ekomomskom savezništvu sa Francuzima. sina šalje na onaj svijet. U međuvremenu sultan je napredovao i u mjestu Sidi Gazija dočekao ga je princ Selim.-osmanska idila trajala je do smrti Fransoa I 1547. augusta dolazi do Budima. princ Mustafa namjesnik Sivasa.Već 23.

Sredinom XVI st. Time im je stavio do znanja da u visokoj politici nema prijateljstava nego čisti interes. rumelijskog beglerbega. Time su ugrožene ne samo osmanske granice nego i ostali mongolski hanati. Bizeta. Posebno 1552. Oni održavaju žive trgovinske veze čime su se najviše okoristili Osmanlije. Kozaci i njihov ataman Devretas usuđuju se napasti tvrđavu Azov na Crnom moru. utrkivali koja će od ličnih sredstava napraviti koristan objekat i tako produziti svoju slavu. vazali Osmanlija su išli u Rusiju. osman. već 1557. kad Rusi osvajaju Kazan i Astrahan 1556. juna 1564. karavan-saraji. Ovaj prvi osmansko-persijski ugovor poznat je i zbog činjenice što je Erdelj 1554/56.doveli su je u rang super-sile. Tom prilikom uspjeva osvojiti prostore oko bazena rijeke Volge do Astrahana. teolozi. Afrike. vodovodi. Tim činom je na svijetu jedino ostao princ Selim koji je po kvalitetima iza ubijene braće. Vojno-politički uspjesi Osmanlija u XVl st. Među njegovim arhitektonskim djelima je Sulejmanije džamija završena 1556. Kad se približavaju obalama Crnog mora sultan uviđa da mu prijeti opasnost. I dok su trajale borbe među prinčevima. g. Erdelj kako ne bi ugrozio stanovništvo vraća vazalitet prema sultanu. Bez prekida je OV u ratu ili pripremama a naročito u ejaletima carstva. ostaje upraznjeno mjesto na čelu flote Sulejman imenuje dotadašnju drugu ličnost divana Mehmed-pašu Sokolovića. palaće. iskazao nelojalnost prema sultanu i okrenuo se prema Hapsburgovcima. Na opasnost ukazuju predstavnici Giraja iz Krima. Smederevski i Bosanski sandžak. Čak im daju i neke trgovinske povlastice. Posebno mjesto imao je mimar Sinan a zbog djela su ga nazvali Vinći istoka. Došavši na tlo Osmanlija i produžujuči put u Bursu Bajazida su sa porodicom zajedno zadavili u tom gradu. Zbog toga Osmanlije i ne vode primarnu politiku prema Rusima. Oni pokušavaju da umanje ova ruska osvajanja otvarajući putove prema krimskom hanatu. bezistani. januara 42 . Zahvaljujući potcjenjivanju Rusije oni koriste situaciju i napadaju tlo “Zlatne horde” i uspijevaju je osvojiti. Tadašnji persijski šah Tahmaz I sam vodi vještu politiku i navodi sve da o princu misle kao o izdajniku. tekije. Osmanlije se priblizavaju Uzbecima. Carstvo je i dalje nastavilo sa vojnodiplomatskom aktivnošču. Oko 1512. Moldavski knez traži pomoć od Rusa kako bi vratili svoju samostalnost. prosvjetari. Na Rusiju se gledalo kao na trećerazrednu silu. Stoga 1556. Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti zbog neplaćanja duga od 30 000 dukata godišnje koje je isplačivala Hapsburška monarhija Osmanlije 31. Sultanu odanija vojska je vojnički pobjedila princa koji sa članovima uže porodice i pristalica spas traži kod persijskog šaha. To je i vrijeme kada se u zadnjim godinama Sulejmanovog života nastavlja borba među princevima Bajazidom i Selimom. Oran i dr. To je period njene najintenzivnije građevinske djelatnosti kad su podignuti brojni sakralni i profani objekti: madrese. Istaknutiji pojedinci (Gazi Husref-beg) cijeli svoj imetak su uvakufili za opće dobro. Sve iole ugledne ličnosti OC su se u XVl st. To je bio i rezultat ekonomskog prosperiteta.Azarbejdžan je prepusten Persijancima a Irak prelazi Osmanlijama u ruke. Kada 28. Tako pod sultanovu vlast dolaze Tripolis. Važnu ulogu igra i Hurem sultanija –Roksalana koja je bila vješta u spletkama i dovela princa Bajazida da se pobuni protiv oca. Iako duboko zaostala Rusija pod vlašču Ivana VI Groznog zahvaljujući potencijalu prvi put ratuje protiv mongolskih hanata. na historijsku scenu stupa i Rusija. Radilo se o poznatoj ličnosti koja je obavljala dužnost kapudan-paše. Nakon što ga je politički iskompromitovao vratio ga je sa porodicom u Bursu. Ni u jednom periodu nije nastalo toliko vakufa kao u doba Sulejmana Kanunija. U tim okolnostima dolazi do saveza država Atlantika preko centralne Azije do Indijskog potkontinenta.Budimski ejalet. Kad je Rusija zagospodarila Zlatnom hordom sultan počinje pažljivije da prati situaciju i ne priznaje carsku titulu ruskog cara. Kad 1565. umjetnici ćija djela ni do danas nisu prevaziđena. To je doba kada se diljem carstva javljaju filozofi. Pod izgovorom da je sultan i halifa nastojali su da privuku njegovu pažnju. Osmanlije su se našle u lošem položaju. osmanska flota koja dominira Sredozemljem osvaja nove teritorije na tlu sj. te ličnosti koja je na bojnom polju pokazivala umjesnost i spretnost ili dobijanjem podanika osnivanjem Pečke patrijaršije. a pored nje su podignuti fakulteti. flota pokušava osvojiti Maltu to se završava neuspjehom.

vezira (Ibrahim-paša. kao i Hapsburške monarhije (30 000 dukata). OC prihode je imala od Vlaške. Srednjeg Istoka pa do Alžira u Africi. Sigetska tvrđava i njen zapovjednik Nikola Zrinjski nisu mogle. To je imalo za posljedicu da se od 1520. Kemal-paša Zade i Ebu Sud. Međutim. Karte koje je on uradio približne su današnjim. sultan je bio protiv toga (neprijatelji iza leđa). Do zvaničnog polaska došlo je 1. Misir (Egipat i Sirija). Tripolitanija. Mnogi zapovjednici su prihvatili obrazloženje više zbog neprotivljenja gospodaru nego zbog svog mišljenja. Gilan (na obalama Kaspijskog jezera). Sirvan (Kavkaz). osvojen Misir zakoni su ostali nedirnuti. Rodos. U donošenju zakona veliku ulogu imao je Ibrahim-paša ali i dva šejh-ul-islama. umro je u satoru sultan Sulejman Kanuni. Samo je bejluk Ramazan neki vid samostalnosti imao od XVll st. Osmanska imperija nije poznata samo po osvajanju i zakonima nego i po razvoju naućne djelatnosti. i Temišvarski 1553. U Evropi se stvara Budimski 1541. Krf. Bliskog. Sve se odvijalo prema unaprijed napravljenim planovima. Erzerum i Vari. Na sjeveru Afrike ejalet Alžir. Basra (Persijski zaliv). Na putu prema Egeru nalazila se tvrđava Siget koju je trebalo zaobići. a na tlu današnjeg Iraka imamo Begeladski ejalet a na jugu Arabije Jemen. Jedno od važnijih imena bilo je Toskopri Zade koji je izradio ENCIKLOPEDIJU od br… razreda koje je posvetio pojedinim piscima. Tabis. Pored njih dvojice značaj je imao i Mula Ibrahim koji djeluje u Halepu. Neplaćanje danka je bio samo povod a uzrok je bio plan osmanske države da osmanska vojska zauzme Egen i Siget i time anulira neuspjeh na Malti. Erdelja. Nahcivan). Ejaleti su osnovani i u istoćnoj Anadoliji.. Ostavljali su zadivljene podanike. Bagdad.-1566. Beč. Evropske države ovog vremena OC nisu doživljavale kao barbarsku imperiju. Ovi zakoni su dopunjeni zakonom mjesnim. Taj pohod bio je Sulejmanov 13 pohod u toku 46-godišnje vladavine (Beograd. Budim. objavljuju rat Hapsburgovcima. U vrijeme njegove smrti OC se prostiralo od Dnjesta. Posebno je to prisutno u doba Sulejmana Kanunija koji je najveću pažnju posvetio evropskoj politici. pravnu državu. Povečala se i administracija i broj činovnika u carstvu (korespondencija sa susjednim državama). Kisek. U toku zimskih mjeseci OV vršila je pripreme a glavno zborno mjesto jedinica bio je Istambul. Dubrovačke republike. U ovo vrijeme pored redovnih i vanrednih poreza. 4 meseca i 10 dana). Mohać. …………………. Gran. Raniji bejluci su ušli u sastav Anadolskog ejaleta. Vlaška i Dubrovačka republika a bilo je oko 8 500 000 km². Za Sulejmana Kanunija se znalo da ima osjećaj za odabir ličnosti na važne funkcije. Za ovo se znalo i kod sigetskih branilaca ali u trenutcima kad je bitka bila pri kraju u noći između 6/7. donese veliki broj zakona-kanuna koji su dali odgovore na postojeće probleme. Bili su iznenađeni kada su branioci pokazali izuzetnu odlućnost i sposobnost za odbranu. U ovome je velika uloga sultanovih saradnika. Sultan Sulejman uvršten je među najveće vladare OC. Erdelj. Usljed novih teritorijalnih osvajanja pored osvojenih formirani su novi ejaleti. Mehmed-paša Sokolović). Na istoku su ga zbog donošenja zakona nazvali KANUNI a na zapadu VELIČANSTVENI. Osmanska država je tako postala značajan država u Evropi. Kako pišu historičari nikad do tad OV nije izgledala svečanije i sa većim naoružanjem. Ova ličnost nije u početku imala veliku ulogu kao kasnije kad biva zadužen kao ministar vanjskih 43 . Moldavije. ejalet Sivas. Druga ličnost je Piri Reis koji se profesionalno bavio pomorstvom ali bio je i veliki kartograf i geograf.1566. čak je dio prenesen i u centar OC. U ovakvoj situaciji kad su obaveze prerasle i vladar nije mogao staviti svoj potpis uvodi se služba rejs-ul-kita (korespondencija sa stranim državama). septembra 1566. Dolazi do jaće integracije osmanske vlasti na cijelom prostoru. na finansijska pitanja i fiskalno pravo i kazneno pravo koje je određeno još u doba sultana Mehmeda Fatiha. ejalet. (71 godinu. odoliti osmanskoj vojsci. Za Ibrahim-pašu historičari kažu da je bio glavni “arhitekta” evropske politike ali uz saglasnist evropskog vladara. Oni u ovo vrijeme OC doživljavaju kao uređenu. po njihovom mišljenju. Kad je 1517. Abesinija (obalno područje Sudana i Eritreje). maja 1566. Balkana do Anadolije. Po mišljenju historičara P=2 500 000 km² gdje nisu uračunati Krim.

U doba Sulejmana Kanunija za snabdijevanje prijestolnice izgrađen je vodovod. Stvorena je interesna sfera preko nekadašnje Hapsburške… God. Dobro participiraju i okolnosti u drugim državama. septembra 1566. Sultan Sulejman Kanuni je najduže vladao nejgova imperija je dosegla skoro vrhunac. Nailaze brojne pobune od strane protestanata. Njenim nagovorom sultan je dao ubiti VV Ibrahim-pašu kao i najstarijeg sina Mustafu. Njegovu smrt prikrio je VV Mehmed-paša Sokolović. zadržavanje svoje diplomatske politike koja odgovara i njima a i Osmanlijama. Mnoge odluke koje mu se pripisuju nije donio on nego njegovi saradnici. Neokrunjena kraljica Katarina Medići povlaći konce za borbu sa Hugenotima. Drugi VV Husref-paša (ubio se).g. Unutrašnje poslove u doba Sulejmana Kanunija vodila je Haseki Hurem sultanija. Jedna od najboljih osobina jeste sposobnost izbora saradnika. je sada nastojala očuvati stanje status quo.-1574. Time bi Osmanlije dobile glavne putove (put svile). Sa njegovom smrću 1566. kad se papine pristalice obračunavaju sa Kalvinistima. Posebno je u Sulejmanovo vrijeme podignut veliki broj sakralnih i profanih objekata. koga su zvali sinom Hurem sultanije. Zajedno su napravili puno i u unutrašnjoj i u vanjskoj politici. Sultan je već od ranije bio upućen u stanje države . Međutim. Hapsburška monarhija daleko je od jedinstva kakvo je bilo u doba cara Karla V. Na sjevernim granicama bila je opasnost od tatarskih hanata mada je Krimski hanat bio u vazalnom odnosu prema sultanu. Jemen se podijelio na dva dijela: jedan pod osmanskom vlašču a drugi pod Zaeditima koji su bili Šiti a vlast su držali od 1680-1969. Osmanlije su krenuli u rat sa Rusima kako bi vratili hanate Kazan i Astrahan. Nastupa pobuna begova u Jemenu 1567. upornosti i marljivosti. U periodu od tri nedjelje od smrti sultana do dolaska princa Selima pravi vladar bio je Mehmedpaša SOKOLOVIĆ. Poznato je da je Selim II bio sklon alkoholu te je tako sultana koristio njegov vezir Mehmed-paša Sokolović koji će mu postati zet ženeći Esme hanumu.) Poslije smrti Sulejmana Kanunija naslijeđuje ga princ Selim II (1566-1574). Rusije nije imala velikog uticaja na ovu politiku. Tada je podignuta i džamija Sulejmanija djelo mimara Sinana. i završeni stanjem statu quo.poslova. Ona je raspolućena na austrijski i španski dio. Pregovori su trajali od 1566-1568. Država je bila stabilna za susjede. Tada i dolazi do čuvene BARTOLOMEJSKE NOĆI 26/27 augusta 1527. Isto tako osvajanjem Kazana i Asrahana skratio bi se put trgovcima što bi značilo veću sigurnost i 44 . 1569. OSMANSKO CARSTVO U VRIJEME SELIMA II (1566. Iako tako Hapsburzi imaju probleme koji dolaze od susjeda Francuza sve to dovodi da Hapsburška monarhija u XVl st. Ona je donosila velike unutrašnje odluke vezane za svo carstvo. Ali ni ona nije bila na zavidnom nivou pa je OV relativno čvrsto kontrolirala granice na istoku. Mletačka rep. OC nije bilo bez vanjskopolitičkih problema. i morali su poznavati brojne jezike. Ove ličnosti su morale biti obrazovane. Taj zaokret savremenici nisu otkrili a do njega dolazi zbog objektivnih okolnosti. Sa Hapsburškim diplomatama su vođeni pregovori jer rat nije bio skroz skončan. pretenzije prema bugarskom kraljevstvu…………………… Sin Ivana Zapolje ne nosi više kraljevsku nego kneževsku titulu.g. s ciljem vraćanja samostalnosti. pravno i običajno. Vođenje borbe na Kavkazu i sjeverno od Kaspijskog jezera bilo je uvjetovano željom Osmanlija kako bi imali dobar geostrateški i ekonomski položaj. završava se faza uspona OC. Službeno Selim II preuzeo je vlast 7. izbjegava novi rat sa Osmanlijama. Bio je poštovan kako od onih koji su mu bili pokorni tako i od stranih državnika. Sokolović nije uspio doći na mjesto VV jer je Roksalana postavla zeta Hrustem-pašu Opukovića. Pokazalo se da su pobunjenici bili jaki i tri godine je trebalo da vojnički pobijede dio Zaedita. Značaj ugovora iz Speira je taj što je Hapsburška vlast priznala da Erdelj bude u vazalnom odnosu prema sultanu. Osmanska saveznica Francuska bila je zaokupljena svojim problemima. Največi protivnik na istoku bila im je Persija. Osmansko carstvo doživljava blagi zaokret u odnosu na raniji perod. puno toga je uradio zahvaljujući svom radu.

Za nesigurnost osmanske posade u Tunisu bilo je krivo iI saznanje da Hamid iz dinastije Hafsida (Hasfida ) je sklopio tajni sporazum sa Španjolcima. Stvaranje antiosmanske koalicije bilo je motivisano težnjom da se pobijedi osmanska flota i tako stekne prednost. Četvrta tačka-sultan Selim II dozvoljava Mlečanima da obnove trgovačke kapitulacije koje su postojale od ranije. Bajlo je 5. u vode Sredozemlja isplovila je flota od 200 jedrenjaka izrađenih u brojnim osmanlijskim brodogradilištima. Velika je razlika između vašeg gubitka i našega.g..Venecija se obavezala da Osmanlijama plati sve ratne troškove nastale u kiparskom ratu (1571. Tad je osmanska država imala velika materijalna sredstva i sposobno ljudstvo. Sedma tačka-predvidjala je vračanje sve zaplijenjene robe. I pored prednosti tokom 1574. Tadašnji Mletački poslanik Antonije Balbi otišao je u osmansku rezidenciju da vidi situaciju kod Osmanlija. Ovaj mirovni ugovor prihvatila je i Španija zato što je kralj Filip II planirao da izvrši invaziju na Tunis. oktobra 1571. Na primjedbu mletačkog poslanika VV Mehmed-paša Sokolović mu je rekao : ”Došao si vidjeti kako je s našom hrabrosti nakon posljednjeg slučaja. Zaporaski kozaci koji se nisu do tada isticali sa malim brodovima su doprli do pred sami Istambul. Ovaj vođa je došao do Lepanta 7. Mi smo oduzevši vam jednu državu odsjekli ruku a vi ste nam pobivši našu mornaricu obrijali bradu.profit. Tih godina VV Mehmed-paša pomišlja na kopanje kanala koji bi spojio Don i Volgu.” Ovakav odgovor Mletačkom bajlu nije bila fraza nego i realnost./1573. marta 1573. Osvojivsi Tunis i vidjevši ponašanje Hamida uzimaju za namjesnika njegovog brata Muhameda. oktobra 1579. Bez obzira na neuspjehe u ratu sa Rusima OV je bila u većem preimućstvu u odnosu na Ruse. Velike finansije priznavala je i Mletačka rep. Osmanski vojnici željni ratnog plijena su 1571.)300 000 dukata. uspijevaju samo djelomično u planovima. potpisao novi ugovor koji se sastojao od 7 tačaka. Osmanska flota je 1570. Posebno je bilo važno i za trgovinu jer vodenim putom roba bi se lakše prebacivala. izvršila invaziju na Kipar i osvojila ga. Prva tačka. Veliku ulogu igrali su Krimski Tatari. Iskustvo kojim su raspolagali nalagali su im da prema Osmanlijama vode fleksibilniju politiku. Međutim. španskog kralja i papske države sa papom Pijem V na čelu. Šesta tačka-predviđeno je da granica na tlu Dalmacije i današnje Albanije ostane na onim mjestima do izbijanja rata 1570. Po prvi put je grad bio ugrožen od kako je zauzet 1453. g. Drugi plan Mehmeda-paše je prokopavanje Sueckog kanala čime bi se postigle ranije težnje. Odsjećena ruka neće više izrasti a obrijana brada će još gušće narasti. Pripreme su provedene ali je 10. Sa 99 galija (prepunih vojske) Španjolci su došli do obala Tunisa. doprli do Moskve a po povlaćenju su zapalili prijestolnicu. Jedan od razloga je i Don Huan Austrijski koji se smatrao dovoljno sposobnim. Svojom flotom Osmanlije bi mogle da se prebacuju od Crnog mora do Kaspijskog jezera pa i prema Kini. ubijen Mehmed-paša Sokolović. Ovim bahatim ponašanjem OC stvorilo je protiv sebe savez Mletačke rep. Pošto je Kipar bio pod vlašču mletačkog dužda došlo je do objavljivanja rata. Kako je u gradu Tunisu u međuvremenu bila osmanska posada na vijest o dolasku Španaca oni se povlaće. ne samo pobijedio osmansku flotu nego je sve brodove i potopio. iako su doživjeli poraz savezničke snage nisu mogle povratiti Kipar a flote su se razišle na različite strane. Treća tačka-Osmalije prepustaju otok Mlečanima koji trebaju da im plate danak od 500/1 500 dukata. Druga tačka-obavezala se da će povući svoju tešku artiljeriju iz pograničnih mjesta. Dajući upravo njemu upravu nad Tunisom 45 . U ovo vrijeme Osmanlije su ponovo u ratu sa Venecijom zbog Kipra. Peta tačka-ukida se danak na ime Kipra od 8 000 dukata. Već u julu 1572.

princ Murat je bio jako obrazovana ličnost.g. Tada je hapsburški car Rudolf II (1576-1612) bio prisiljen da se vojnički direktno suprotstavlja jedinicama bosanskog sandžaka iako je bio priznat za cara Svetog rimskog carstva. Glavni evnuh harema bio je VelzerNijemac iz Koruške. bio je Pijali-paša Mađar. Snage su 15. Koliki je uticaj i moć osmanske države vidi se kad Poljska ostaje bez kralja na njeno prijestolje se kandiduje Anri francuski. Prije dolaska na prijesto 1. Tražili su da vojne snage krenu u progonstvo Španjolaca. ples i umjetnost. Posebno se isticao Koladž (sablja) Alija jer je za Tunis bio posebno vezan. Sulejman. Neuspijeh Španjolaca kod Tunisa sa zapovjednikom Don Pedrom utiču da Španija ne gubi snagu na ratove u Africi. oduzmu Tunis od Španjolaca. Smaknuće prinčeva više nikoga nije iznenađivalo. septembra 1574. Istovremeno na čelu rumelijskog ejaleta bio je Sijavuš-paša iz Slavonije a na čelu mornarice je bio Kalabrizanin Ocali. U ovo vrijeme osmanska imperija nije vodila neke ratove.Đenovljanin. Blizak je bio pjesnicima i dervišima i sam je pisao pjesme. Ferhat-beg Sokolović vodeći borbu protiv susjednih hapsburških tvrđava kao kliški sandžakbeg 1572.decembra 1574. Već 15. Po izlasku sa broda princ je pokušao da poljubi ruku velikog vezira. Njen otac je bio namjesnik na Krfu i prilikom zarobljavanja došla je u kontakt sa sultanom. Iza sebe je ostavio pet sinova: Murat. Tunis dolazi pod vlast Osmanlija do 1912. Vladavina Murata III uzima se i kao doba vladavine harema i miješanja kako u unutrašnju tako i u vanjsku politiku. predavanje peškeša yeničerima nastavljeno je i za Murata III. Imao je hobi da sakuplja satove. Također zauzimaju i druga područja. Žene direktno učestvuju u politici. Moldavija.Kilic Alija dok je yeničerski aga bio Cakala. Početak vladavine harema i vrijeme sultana Murata III (1574-1595) Nakon smrti Selima na prijesto dolazi princ Murat (1574-1595). Tradicionalni ceremonijal sa pripasivanjem sablje. Carstvo je u ovo vrijeme izuzetno bogato a novac je pristizao ne samo iz vazalnih zemalja nego i poluvazalnih kao što su Venecija. Ferhat-beg nastavlja svoju aktivnost na tlu bosanske krajine te osvaja Ostrožac i Cazin. Zato započinju gradnju brojnih tvrđava u Tunisu. Mustafa. Volio je muziku. decembra 1574.Španjolci su htjeli da imaju jaku posadu.maja 1574. treći Ahmed-paša iz Štajerske i četvrti Mahmud-paša iz Slovenije (Kranjska). Džihangir i Osman. Najpoznatiji arhitekta tog doba mimar Sinan podigao je džamiju Selimiju. Dubrovnik. Ostale žene koje su bile sultanove naležnice zvale su se jednim imenom HASEKI. Pored prvog vezira Mehmed-paše. Vojna taktika kao i preimućstvo vojske učinile su da osmanske vojne snage u julu 1574. To je bio odraz okretanja prema evropskoj politici. I oni se okreću Americi. Novi vladar je volio cijeli život. Treća žena bila je njegova tetka Esme hanum. Kao i u ranijim slučajevima i ovog puta ulogu u preuzimanju prijestolja imao je Mehmedpaša Sokolović. Prva žena bila je Nurban. U ovoj bici zarobljen je veliki broj učesnika pa i sin pomenutog grofa. On se ponajviše vezao za sultaniju Safiju. Vlaška. Drugim riječima glavne civilne i vojne ličnosti bile su porijeklom sa Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Imao je 28 godina kada je došao na vlast. Događaji su preneseni i u osmansku prijestolnicu. Ponuđen je otkup od 30 000 dukata za mladića a ovim novcem je sagrađena džamija Ferhadija. njegova majka. venecijanskog porijekla. Tako 11. On je i rođen i umro u Istambulu. Njegova prva dužnost bila je da preostalu braću pošalje na onaj svijet. sa 278 brodova i sa 48 000 vojnika te pod askerom Sinan-pašom krenule prema Tunisu. je padom u kupatilu dobio potres mozga i umro. Ovo je bio treći osmanski vladar a da se nije mijenjalo stanje na carskom divanu. nanio je poraz vojsci grofa Anesberga. Sretno zauzimanje Tunisa dešava se u vrijeme kada sultan Selim nije uopće vodio brigu o unutrašnjoj politici. Uz sebe je imao odanu i sposobnu ličnost velikog vezira Mehmed-pašu Sokolovića. Vodeće ličnosti su to smatrale za uvredu i njih i sultana. Ali kad Anri napušta Poljsku 46 .

Kipar). došlo do boja u kojoj je do punog izražaja došla sposobnost Mustafe-paše nad snagama Turhan hana. sklapa ugovor kako bi sprijećio ratovanje u Evropi (8 god. Murata III – a dio tog vremena djelovao je i kao sultanov suvladar. pred gruzijskom tvrđavom Cildir. Šah Abaz prihvatio je da najveci dio Azarbejdžana ostane kod Osmanlija kao i Tabriz (Karabaj. Vremenom se naseljavaju na tlo Libanona. On je pogubljen u atentatu a na mjestu velikog vezira nalazio se 14 godina kod tri sultana. januara 1577. Glavni rivali za mjesto VV bili su Sinan-paša (Tunis. Uprkos uspjesima stanje u osmanskoj državi u zadnjim decenijama XVI st.” U međuvremenu na tlu osmanske države dešavale su se intrigantne stvari uslovljene i unutrašnjim i vanjskim okolnostima. oktobra 1578. Budimu i u 47 . Na historijsku scenu stupaju i DRUZI. Još 15. U takvoj situaciji Mehmed-paša Sokolović ponovo sa Bečom 1. Situaciju koja je nastupila namjeravao je iskoristiti sultan Murat III. Kako su Osmanlije 1577. Postojbina im je bila sj. otrovan je persijski šah Tahmaz I.). sklon umjetnosti i književnosti kao i historiji. vezira u Budimu. Ugled VV Mehmed-paše Sokolovića je sve više padao. Osmanlije u narednim godinama osvajaju Gendže i Karabaj. Posljedica su bile brojne pobune podanika.-1586. oktobra dolazi do atentata nad Mehmed-pašom. Sirvan. augusta 1578. Murat III se sve više udaljavao od VV i izbjegavao ga upravo zbog ovih odluka. Za glavnog zapovjednika vojnih snaga sultan je imenovao Mustafu-pašu koji je ranije osvojio Kipar. Kad su neki namjesnici počeli da ih terorišu došlo je do pobune Druza oba plemena. Drugi dio je pripadao plemenu Ibn Mana a oni su se naselili između Tripolisa i Bejruta. Alžir) i Mustafa-paša (Gruzija. To je naročito došlo do izražaja kad sultan na perfidan način odlučuje pogubiti rođaka Mehmed-paše. postavljaju Stjepana Bartolija. Ovog puta odluka VV je potvrđena da se jednom bitkom ne može dobiti rat. osvojile Gruziju to im je rat sa Persijom bio olakšan. Već 10. Sehrisar).. Jedan od prvih poteza bio je sklapanje brzog mira sa OC i rat (1578. Novi veliki vezir se suočio sa velikim problemima na koje je upučivao i Mehmed-paša Sokolović. i to u Bagdadu i Sehirsaru koji je bio glavni grad svih Kurda. Tako je 10.Osmanlije 1575. Brojni ustanički pokreti zapaženi su u Ugarskoj. Međutim. g. Iako su se očekivale velike bitke u periodu od aprila do augusta oboje snage vodile su neodlućnu borbu. to nije moglo trajati unedogled. sultan objavi rat Persiji. Evropske zemlje jedna za drugom produžuju mirovne sporazume sa Osmanlijama. Na njegovo mjesto došao je sin mu Hajdar. Po Hameru je Mehmed-paša Sokolović bio “najveći veliki vezir osmanskog carstva koji je najduže imao taj položaj 14 godina pod tri osmanska sultana. Gruzija. Bio je obrazovana ličnost. Rat koji je tada vođen protiv Persije rezultirao je da Osmanlije osvoje teritorij današnjeg Azarbejdžana. Oni su bili jedno od najodanijih plemena Osmanlijama. Osmanski vladar Poljsku smatra svojom zemljom. Ne želeći povrijediti nijednog od njih sultan je pod izgovorom da poštuje tradiciju imenovao drugog vezira Ahmed-pašu. Gorštački narod koji ime dobija po osnivaću i plemenskom vođi koji se tako zvao a pripadao je plemenu MARDA ili MARDAITA. marta 1590. Korupcija je bila prisutna u svim društvenim slojevima. Posebno Španija i Francuska kao i apeninske države bojale su se pred osmanskom flotom. g. Na persijskom prijestolju je bio unuk šaha Tahmaza I pod njeg. Nije bilo zadovoljavajuće. Selima II . Planove za novi rat sa Persijom osporavao je VV Mehmed-paša jer bi tako uslijedio neizvjesan ishod i gubitak finansija. Zna se da je znatan dio bogatstva uvakufio podižući brojne sakralne i profane objekte u mnogim dijelovima OC.Sulejmana Kanunija. Ubistvo se desilo 10. Jedna takva odluka je i ta da 1578. Dužnost će obavljati od 1575. svog vazala na mjesto kralja.g. Nakon 6 mjeseci on je smjenjen i sultan povjerava mjesto VV Sinan-paši. uzbečkim hanom. Između Murata III i Abaza zagovara se ideja pomirenja Šiita i Sunnita. od Kaspijskog jezera a došli su na tlo Mezopotamje i podijelili se na : Tejmana i Sehaba. godinu dana ranije nego će biti pogubljen i sam Mehmed-paša Sokolović. Mirovna inicijativa je primljena od Osmanlija jer je Murat III uvidio grešku neposlušavši Mehmeda-pašu. vladavinom Persija je vratila stari ugled. Akcije su počele u martu 1578. Prisne odnose uspostavljaju sa Abdurahmanom II.) konacno je zaustavljen. Do potpisivanja mira došlo je 21.

Novi vezir je morao ugušiti u Vlaškoj pobunjenički ustanak. Najveću zaslugu u tome imao je nadvojvoda Maksimilijan. Petrinju ali ne i Sisak. Interesantno je spomenuti da je svojih 27 sestara poudao za poznatije ličnosti a 19 braće dao je pogubiti. od hapsb.. žene se. izgubile tvrđavu Rab. rat se vodio sa promjenljivom srećom.) Novi sultan je rođen 1566.-1603. g. Sisak. Povod za objavu rata Beču bio je vojni poraz OV kod Siska u kojima je 22. u Manisi i u trenutku preuzimanja prijestolja imao je 28 godina. Oni su to htjeli iskoristiti kako bi se oslobodili vazalnosti i čak sklopili savez sa carem Rudolfom II. Drugi dio vojske predvođene Sinan-pašom osvojio je tvrđavu JANIK. dolazi do pobune. On je pokupio oko 30 000 ljudi i nanio poraz osmanskim trupama. Već 2. Najviše je na ovu pojavu reagirao Sinan-paša koji je izjavio u Istambulu da će sa njima postupiti kao i sa Tunisom. Tatarska vojska 1594. rat među vojskama vođen je bez većih vojnih uspjeha. juna 1593. sandžakbeg. U narednom periodu kod mjesta Džanika život je izgubio Abdul Halim a na njegovo mjesto dolazi njegov brat Deli Husein. Vojni porazi su uzdrmali ugled novog vladara ali i njegovih državnika. Iako je jednu od najvećih uloga imao jedan od vezira Cikala. g. imenuje Mehmeda Sartadži (kovač noževa za rat) za vođu vojske. Pobune su ubrzo ugušene. Iako je carstvo pokazalo slabosti teritorijalna osvajanja pokazala su da je carstvo težilo proširenju. sultan u 1597. Murat III je bio posljednji osmanski vladar čija se smrt krila nekoliko dana od podanika. Hrastovicu. januara 1595. Goru. To je prvi osjetio VV Sinan-paša na čije mjesto dolazi Ferhat-paša koji je imenovan za kazaskera. Bio je posljednji vladar koji je pripadao klasičnom periodu carstva. Zahvaljujući Hasan-paši (sin Mehmedpaše Sokolovića) pobune su donekle sprijećene. Te 1596. sa jedinicama prešao most kod Osjeka i od tada traje otvorena borba. 48 . ulaze u esnafe a u ovaj red sad se ne ulazi putem devširme nego i krupcijom. U takvim okolnostima u Aziji 1600. U takvoj situaciji dolazi do novog osmansko-hapsburškog rata. Kad je on odnio pohvale svom vladaru u Beč situaciju preokreću u svoju korist Osmanlije vračajući Hrastovicu. 4 u afričkom i 28 u azijskom dijelu. g. Martin. septembra 1593. Taj poraz sultan je doživio kao ličnu uvredu. Sam Sinan-paša je penzionisan dobivši 300 000 akči. Tu su bile i zemlje u poluvazalnom odnosu priznajući vrhovnu vlast sultana a zadržavajuči autonomiju. (20 god. godini. U tom periodu od 1593. Svog nasljednika Mehmeda III je pripremao za mjesto sultana povjeravajući mu upravu nad jednom pokrajinom. Dok je plamtao rat 16. Između ostalog u boju je poginulo 7000 spahija. umro je Murat III u 49. okružen brojnim saradnicima. On je 27. Moldavije. Nosioci pobune bili su yeničeri koji pokazuju svoju nedisciplinu. bio porazen bosanski namjesnik Hasan-paša Predojević. septembra 1595. Obečao je da će i u ovom ratu osvojiti ne samo Beč nego i Prag. Vidjevši da nema ugled među podanicima Mehmed III se odlučio da lično ode na ugarski front i tako povrati povjerenje podanika. Glavni dio vojske je bio stacioniran u Ugarskoj pokraj tvrđave Gran. Vlaške. U pomenutim zemljama postojale su i vodeće ličnosti koje su više naginjale Osmanlijama. Hapsburška vojska je porazila OV i preotela Petrinju. Po obićaju na sve važnije položaje došle su nove ličnosti.g. Po želji oca od 16 godina se pripremao za predstojeći poziv. Cijela osmanska imperija bila je podjeljena na 40 ejaleta i to 8 u evropskom. Povod su neisplaćene vojne plaće ali i nazadovanje trgovaca. U Istambulu 1592.Tabrizu. dolazi do pobune predvodjene Abdul Halimom. U narednim mjesecima 1598/99. Sredinom 1594. Za razliku od prvog on je dobro organizovao pohod i kod mjesta Pokat je ubio Hasan-pašu. Goru. Sa glavninom trupa sultan šalje VV Sinan-pašu. zanatlija i stanovništva zbog opadanja moći novca. SULTAN MEHMED III (1595. je OV nanijela veći poraz hapsburgovcima na više mjesta a poljuljano povjerenje se vratilo sultanu. Osmanlije su 1598. ova vojska je doživjela poraz. osvojila je mjesta Tatu i Sv. 22 dana). Osmanlije su izgubile ovu ali i tvrđavu Višegrad.1606. On se pokazao kao potpuno nesposobna osoba. Iako je glavnina OV podsjećala na doba kada je carstvom vladao sultan Sulejman Kanuni savremenici su uočili pukotine. To su osjetili sutlanovi vazali iz Erdelja.

Na osmansko-ugarskom frontu Osmanlije preuzimaju inicijativu i osvajaju tvrđave Egelj i Kanjižu. Centralna vlada osniva 1600. g. Kanjiški ejalet u čiji sastav ulazi Požeški sandžak. Poteskoće i vojni porazi u Anadoliji umanjivali su i efikasnost Osmanlija u Evropi. Svu situaciju prate Španija, Malta, Firenca…Oni nastoje da iskoriste situaciju i u savezu da od sultana preotmu Alžir. Njihov napad je osujećen zahvaljujući veziru Cakali. On je bio bolji pomorac nego kopneni vojnik. I to je jedan od razloga da OV 1601. ima uspjehe na hapsburškom frontu i uspijevaju da vrate stolni Beograd (Sakas Feherbat). Situaciju je pratio i persijski šah koji u novembru 1603. Osmanlijama službeno objavljuje rat. Snage se dijele na dva fronta. Persijska vojska je u početku osvojila nekoliko gradova (Tabriz). Tada 22. decembra 1603. umire Mehmed III. Bio je bez poroka, pobožan, i bio bi dobar vladar da nije morao ratovati na toliko frontova. (8 godina, 11 mjeseci, 5 dana). Imao je 38 godina u trenu smrti a bio je poznat po promjenama VV (12 ličnosti) što govori o slabosti i nesigurnosti carstva. STANJE OSMANSKOG CARSTVA U PRVOJ POLOVINI XVII st. SULATAN AHMED I (1603-1617.) Novi osmanski vladar postao je Mehmedov sin Ahmed I (1603.-1617.). Dolazak na prijesto prošao je bez potresa zahvaljujući Javuz Aliji Malkoču. Vojska je tada ratovala na ugarskom i persijskom ratistu. To je koristio Abaz i koji zauzima tvrđavu Erevan. Zauzeo je i glavni grad Gruzije a dalje su osvojena i druga mjesta Gruzije. Neuspjesi su natjerali sultana da za seraskera imenuje Cikala. Njegovo imenovanje izvršeno je u junu 1604. a istovremeno vodeće ličnosti carstva nastojale su da dobiju naklonost Francuske, Engleske i Mletačke republike obnavljajući kapitulacije. To se radilo zbog pobune u Anadoliji koja još više jača. Kara Said, Kalendaroglu su ličnosti koje su bile aktivne na tlu Ajdina i Saruhana. Vidjevši da dva fronta kao i pobune carstvo uvlače u dublju krizu sultan Ahmed i traži način da sklopi mir sa Hapsburgovcima. Inicijativa nije bila toliko brza, skoro dvije godine diplomate su pregovarale za mir. Istovremeno su vojske na frontu ratovale. Još sredinom 1605. OV je napala tvrđavu Gran I 26. novembra 1605. uspjele su da je vrate pod osmansku vlast. Slično je bilo i sa tvrđavom Višegrad. Njihovim osvajanjem pozicije osmanskih pregovarača su ojaćale i to je i uticalo na sklapanje mira. Tokom 1605/06. manji osmanski odredi upadali su u Korušku, Štajersku i Kranjsku. Stanje postaje i povoljnije jer je za erdeljskog kneza izabran Backoi, sultanov prijatelj. Dolazak takve ličnosti je ojačao položaj Osmanlija. Položaj u ratu sa persijancima bio je nepovoljan. Kod Tabriza 6. augusta 1605. bila je Osmanska vojska pobijeđena od šaha Abaza Velikog. (od ove godine se masovno koristi duhan i kafa.) Ustanak u Anadoliji je postajao sve opasniji po osmansku državu. Sultan Ahmed I je poslao najelitnije jedinice na ustanike vođene Nasuh-pašom i Alipašom. Kad su se našli blizu Valvadine doživjeli su poraz i oni. Sultan Ahmed I (15 godina) odlučio je da sam krene u pohod ali je bio spriječen. Hapsburski car Rudolf II (1576.-1612.) vidjevši da ne može preokrenuti rat u svoju korist odlučuje se za mir. Osmanlije su taktizirali poslavši cara prvo erdeljskom knezu. Mirovni ugovor je sklopljenu Beču. Tek onda je sultan Ahmed I odlučio sklopiti mir 14. jula 1606. Pregovori su idalje vođeni a konačni mir je potpisan 11. novembra 1606. na ušću Žitve (Žitvanski ugovor). Hapsburška monarhija na ime onog dijela koji je zaposjela plaća 200 000 dukata i oslobađa se ugovora iz 1537. (30 000 dukata). Pod sultanovom rukom našli su se gradovi Janak, Jeger (1595) i Kaniža (1600.) Osmanska država prvi put službeno hapsburškog vladara priznaje za cara. U ime OC mirovni ugovor potpisao je 80-godišnji Murat-paša. Osmansko carstvo priznalo je punu ravnopravnost hapsburškoj monarhiji. Po prvi put osmanska država je priznala da nema potpunu kontrolu nad osvojenim i ne osvojenim tertorijama. Rezultat Žitvanskog ugovora bio je uzrokovan slabostima osmanske države. U

49

narednoj 1607. OC i sa Poljskom je potpisalo mirovni ugovor kako bi učvrstili granice prema Hapsburgovcima. Ustanici u Anadoliji (Saruhan) su nanosili velike poteškoće carstvu. U blizine stare osmanske prijestolnice Bruse došlo je do pobune predvođene Kinalijem. U istoćnoj Anadoliji svi putevi i klanci su bili pod vlašču pobunjenika (Džemsira). Osmansko carstvo je najviše opasnosti imalo iz Halepa. Kurd Candulad i emir……. udružili su vojne snage i krenuli su u rat protiv OC. Vojnim putem su htjeli izdvojiti Siriju i Libanon i osamostaliti se. Veliki vezir Murat-paša pošao je lično protiv ustanika. Ovaj ostarjeli čovjek imao je više pobjeda protiv Kurda i Druza. Po starom običaju mnoge od zarobljenih vođa je poveo u prijestolnicu (dužim putem). Tako je uspio umiriti većinu pobunjenika. Već 1608. preostali dio pobunjenika pokušavajući da vrate oblasti doživio je poraz. Sve pobjede uticale su da i u ratu sa Persijom dođe do rješenja. Muratpaša kreće1610. protiv Persijanaca. Vidjevši da se ratna sreća udaljila od njega šah Abaz nudi da se uspostavi onakva granica kao iz vremena šaha Tahmaza i Sulejmana Kanunija. Sultan smjenjuje Murat-pašu sa položaja velikog vezira. Tu se vidi i uticaj harema. Svoje poteze počinje vući Kosem sultanija Mahbejker. Mjesto vezira zauzima Nasuf-paša, Murat-paša odlazi u penziju a 5. augusta 1611. umire vjerovatno pod uticajem Kosem sultanije. Sljedeću 1612. i 1613. g. OC provodi u miru. Tad se gradi i Mavi- plava džamija. Veliki vezir Nasuf-paša počeo se nasilno ponašati što je dovelo da sultan potpiše katil ferman 17. oktobra 1614. Na mjesto novog vezira izabran je Danar Mehmed paša. Već 22.novembra 1617. umire vladar Ahmed I (28 godina) (13 god, 18 mjeseci, 1 dan). SULTAN MUSTAFA I (1617-1618.- 1622-1623.) Prijesto preuzima brat mu Mustafa I . On je dva puta vladao (1617/18.) i (1622/23) te je dolazio na prijestolje pod prisilom drugih. Iza sultana Ahmeda I ostalo je 7 sinova, trojica su bili na položaju velikog sultana: Osman I, Murat IV, Mustafa I. SULTAN OSMAN II (1618-1622.) Istog dana vladarsku titulu preuzima Genc Osman (1618-1622). Dolazak novog sultana obilježen je izbijanjem novog osmansko-persijskog rata. Zna se da je bio izuzetno dobar vojnik. Prvih dana vladavine došao je u sukob s yeničerima jer se pokazao kao škrta osoba. Svojim prepotentnim držanjem odbio je i druge društvene slojeve. Stanje mu je postalo teško kad je ratujući protiv Poljske imao skromne uspjehe. Ovakvim ponašanjem vremenom stvorivši opoziciju, osim Kosem sultanije, izgubio je povjerenje. Zbog malih uspjeha, mješanja harema, i dr. došlo je do velike pobune. Najviše neprijatelja nalazilo se u sultanovoj blizini. Zato je 19. maja 1622. Osman zbačen sa prijestolja. U pobuni je po drugi put došao na vlast suludi sultan Mustafa. Istovremeno tada (18 god) sultan Osman je odveden u zatvor Jedi kuler (7 kula). Organizatori pobune koji su bili zadovoljni odvođenjem Osmana pobojali su se da zbog svoje mladosti, a znajući da sultan Mustafa nema vladarskih sposobnosti neće Osman izvršiti njihovo pogubljenje. Presuda je obavljena od strane mutavca i ubijen je Osman. Tako je po prvi put došlo do fizičke likvidacije osmanskog vladara od njegovog podanika. Ime veliki vezir Daut-paša bio je sinonim za ovo ubistvo. Oni pismeni znali su da nije dobro ostaviti ga na tom mjestu i ubili su ga. Njegovo mjesto je povjereno Mere Huseinu. Sva ta dešavanja su uskoro izazvala kontra reakciju i neredi su bili prisutni u svim dijelovima carstva. Istog dana 10. septembra 1623. g. došlo je do smjene sutana Mustafe. SULTAN MURAT IV (1623-1640.)

50

Na prijesto dolazi sultanov brat Murat IV. Kako je osmanska imperija proživljavala brojne potrese dolazak novog vladara prošao je bez velikih svećanosti. Znalo se da će novi vladar u početku samo nominalno vladati a da će njegova majka Mahbejker vući konce. Dolazak novog sultana okarakterisan je praznom državnom kasom pa su njeno korisnici bili nezadovoljni. Došlo je i do pobune Azapa. Neredi su bili prisutni i u civilnim i u vojnim institucijama. Situaciju su najbolje iskoristili Persijanci pa je 28. septembra 1623.g. ušla vojska u Bagdad i prisjedinila ga svojoj imperiji. Već 2. oktobra 1623. stanovništvo je pomoglo da se vojska razoruža i stalo je na stranu Persijanaca. Nakon zauzimanja Bagdada šah Abaz Veliki zanosio se mišlju da pobije stanovništvo ovog grada. Razoren je grob Ebu Hanife i grob šaha Abdul Kadira Galanija koji su bili veliki učenjaci svog doba. Gubitak Bagdada bio je povod da sa položaja velikog vezira smijene Mere Huseina i daju ga Čerkez Mehmed-paši. On obnavlja kapitulacije sa Francuskom, Venecijom, Holandijom a produžuje i mir sa Hapsburgovcima. Takva politika odgovarala je svim evropskim zemljama jer je od 1618.-1648. vođen jedan od velikih ratova – TRIDESETOGODIŠNJI RAT. U ovo vrijeme došlo je do novih pobuna u Anadoliji. Vođa jedne od većih pobuna zvao se Abaza. Osječajući opasnost veliki vezir je poslao vojne jedinice da poraze pobunjenike. Tajnim kanalima je ponudio mir i predaju Abaza. Tako počinje nova politika prema pobunjenicima-vojna i diplomatska rješenja. Pobunjenik Abaz-paša je odbio prijedlog pa je 15. augusta 1624. u blizini Kajserije došlo do otvorene bitke. Vojnički superiornija sultanova vojska je pobunjenicima nanijela poraz a Abaza se spasio bjekstvom. Uskoro je kod Erzeruma ponovo počeo dizati pobunu. Vidjevši sposobnost protivnika ovog puta Osmanlije nude otvoreno Abazi mir nudeći mu jedno od namjesnićkih mjesta. Abaza je pristao da bude sultanov podanik ali da bude namjesnik Erzeruma. Te 1624. OC se susretalo i sa problemima na drugim stranama. Jedan dio vojske je ratovao sa Tatarima sa Krima koje je predvodio Mehmed han Giraj (21. juli 1624.). Uskoro je i odred kozaka došao u Istambul i opljačkao ga. Na Porti je došlo do smjene vezira i postavljen je novi Hafiz-paša. Njegov zadatak bio je da porazi Persijance i povrati Bagdad. On je uspio za kratko vrijeme sakupiti 40 000 vojnika i 5. maja je došao blizu mjesta Cekik blizu Dijarbekira. U neravnopravnoj borbi Osmanlije su porazile Persijance i osvojen je Kirkuk. Isto tako osmanska flota ubrzano je modernizirana i pravljeni su veliki brodovi. Stanje u osmanskoj državi i pored brojnih pokušaja da se zavede red i mir bilo je jako teško. God 1626. stanje je bilo gore nego s početka vladavine Murata IV (kuga, bolest). Problemi su bili i na vojnom polju. Te 1626. Hafiz-paša je pošao u pravcu Bagdada. U novembru 1626. Bagdad se našao u okruženju OV. Međutim usljed nedostatka naoružanja i slabe pripreme jedinice su morale napustiti opsjedanje. To je bio i razlog smjene na mjestu v. vezira. Halil-paša postaje novi vezir. Korupcija i slabljenje centralne vlasti bile su preduvjeti za pobune. Krajem 1626. otvoreno se buni beglerbeg Abazapaša. Ovog puta novi v.vezir dobija naređenje da napadne pobunjenike. I pored svih prednosti tokom 1627 ustanici su OV nanijeli vise poraza što će biti da 6. aprila 1628 Halil-paša bude smjenjen a ubrzo i umire. Za razliku od ranijih v.vezira Halil-paša je bio vrijedan, umjeren u odlukama ali splet okolnosti nije dozvolio njegovo napredovanje. Njega nasljedjuje Husref-paša Bošnjak. On je sa pobunjenim Abaza-pašom vršio pregovore. Rezultat ovoga je bio da Husref-paša pridobije pobunjenika i Abaza-paša je imenovan za bosanskog beglerbega. Iste 1628. pobune izbijaju i u drugim dijelovima carstva a posebno su bili značajni Jemen i Krim. Pobunu nastoji iskoristiti Murat IV koji nastoji umanjiti ovlaštenja svoje majke. Kada je 2. maja 1629. Husref-paša pošao u rat protiv Persije kako bi preuzeo Hamadan, saznao je za pobune nakon smrti Abaza Velikog. On je bio jedan od najvećih šahova Persije iz dinastije Safavida. Naslijedio ga je unuk princ Zaim Mirza. Tu situaciju nastoji iskoristiti Husref-paša i snage okreće na Bagdad ali i ovog puta bezuspješno. Husref-paša je bio smjenjen a postavljen je Hafiz-paša za v. vezira. U više ejaleta Anadolije izbijaju pobune stanovništva. Razlog je bila ekonomska situacija. Na iznenađenje mnogih pobuna se proširila do Istambula. 9. februara 1632. ustanici su ušli u Istambul i ubili Hafiz-

51

on odlučuje da se vrati u Istambul prethodno naređujući da mu se braća Bajazid i Sulejman pogube. Ovaj neuspjeh je nastavljen u 1642. maja 1632. naređuje da se ubije Redža-paša. augusta 1634. Sultan je boravio u Tabrizu kako bi pokolebao Persijance u daljoj borbi protiv Osmanlija i da pokaže vojnu snagu. jer je beglerbeg Hasan pripojio dijelove Štajerske. VRIJEME SULTANA IBRAHIMA (1640. umro sultan Murat IV na prijesto je došao njegov brat Ibrahim (24 god).10. On je bio treći sin sultana Ahmeda koji preuzima dužnost. Tako pojedine osobe (miljenici) dobijaju visoke vojne položaje. Sultan 17. Husein Džindži Hodža i 52 . I na vanjsko-političkom polju uslovi su bili vrlo povoljni. Do mira je došlo 19. yeničerskog agu.) pokušava uzeti stanje u svoje ruke udaljava majku iz dvora i preuzima vlast u narednih 8 godina. Nakon njegove smrti za vezira postavlja Tajar Mehmed-pašu. Na vijest o dolasku Osmanlija Kozaci su odlučili da bez borbe napuste Azov.g. Sultan odlučuje da 1638. Dok se sultan susreće sa požarom stanje na osmansko-persijskom frontu okreće se u korist Osmanlija.vezira i smjenjuje ga a postavlja Bajram-pašu.g. Angažirana je sva teška artiljerija. juna 1639. Uobičajene svećanosti su prošle bez većih potresa.1641. Bagdad je u zadnjim mjesecima 1634. Sultan 1641. Brojnim smaknućima poznatih ličnosti sultan uspjeva učvrstiti autoritet. Prvi dani vladavine novog sultana govorili su da će on vladati dobro i da će carstvo izaći iz krize. Prilikom ubistva nepodobnih ličnosti sultan se odlučio na ubistvo beglerbega Abaza-paše (24. Sultan Murtat IV (20 g. On je želio da u kraćem periodu poveća vrijednost akče i da oživi tržište i privredu. Prema ovom gradu bilo je upućeno oko 14 000 trupa koliko je bilo i muškaraca u Azovu. Najveći protivnici bili su Silahdar Jusuf. i osam mjeseci 1635. 12. izgubili su oko 7 000 yeničera. U zemlji je vladao relativan mir koji je uspio nametnuti Murat IV. 15 decembra 1638. Sama opsada koja je trajala 3 mjeseca (10. sultan Murat IV umire u 28 godini. 2. krene prema Bagdadu i pokuša ga osvojiti. šalje flotu i kopnene snage. septembra 1639. 4 mjeseca.. a najvažnije odluke bile su da Osmalije zadrže Bagdad a Persijanci Ereverm. Ponovo na scenu stupa Kosem sultanija. augusta 1635. 28 dana). glavni zapovjednik pobuna u anadolskim ejaletima. 1640. Albanac. Na mjesto v. Sa susjedima nije bilo rata a jedina poteskoća bili su odnosi sa hapsburškom monarhijom. Ubrzo Persijanci i šah Zaim Mirza nude okonćanje rata Osmanlijama. su ubijani svi oni koji su se zamjerili sultanu. I 1633. Došla su mu brojna izaslanstvaiz svih dijelova carstva i drugih zemalja. januara 1639. ponovo krene na Bagdad i poslije 14 dana. februara 1640.vezira postavljen je Tabanasi Mehmed-paša.) Kad je 8. Persijanci koriste odlazak Osmanlija i vraćaju teritorije za što sultan okrivljuje v. Ona upućuje i druge žene da se počnu mješati u politiku. Novi kazasker Mehmedpaša Sultan Zade ostao je bez željene vojničke slave. On izdaje naređenje da se povede rat protiv Kozaka koji su 1636. bili zauzeli tvrđavu Azov. U odnosu na svu trojicu bio je najgori. Darovi su bili izuzetno bogati. decembra 1635. (16 god.). Za namjesnika u Bagdadu postavlja Kuçuk Hasana. Ali 8. Ovaj pohod protiv Kozaka predstavljao je početak kraja njegove vladavine. Njegova uprava pokazala je slabosti Osmanske vlasti.-1648. I njegov nasljednik Husref-paša biva isto ubijen. Osmanski oficiri su potcjenili protivnika i doživjeli su poraz. bio napadan. Na evropskom tlu traje tridesetogodišnji rat. g. To je ugrozilo položaj Kara Mustafa-paše. g) završena je neuspješno. Veliki vezir bio je Kara Mustafa-paša. Persijska vojska se uspješno branila i sultan je 6. Očekivalo se da će sultan sada krenuti u Evropu. naredio napuštanje Bagdada i zapućuje se u Tabriz i osvaja ga. Sultan smatra da 1634. došlo je do največeg požara u Istambulu i većina objekata je uništena (20 000 kuća je zapaljeno).pašu. Smatralo se da je bio dosta blaga osoba a ustvari je bio dosta okrutan. željan “krvi i zlata”. g. U septembru 1633. OV vraća grad pod svoju upravu. Ali 25. preko Dijarbekira je išao prema Istambulu gdje dolazi 9. Razlikovao se od Osmana po starosti i od Murata koji je bio poznat po okrutnosti koje su pogađale kako blizu okolinu tako i carstvo.

Dva dana kasnije počinje invazija na Kretu. juna flota je uplovila u luku Kaneju gl. Mletačka vojska tih mjeseci 8. Kako je broj branilaca bio veliki Kreta je predata Osmanlijama 17. Već 27.g. g. Znajući za prikrivene ambicije ovog admirala. Uporedo ratujući na Kreti dio OV otvorio je front u Dalimaciji. Do izbijanja ovog rata došlo je vrlo smišljeno. aprila 1645. Kosem sultanija i 53 . osvaja Rotin na Kreti. Džindži-hodža je u njemu vidio svog protivnika i stoga mu namjestio ubistvo. U jednoj od mnogih bitaka u zarobljeništvo je pao i admiral Musa. Mletačke podanike. Niko od učesnika u pohodu nije znao kuda brodovi idu i sa kim trebaju ratovati. U to vrijeme petogodišnji princ Mehmed imenovan je za namjesnika Manise.Mehmed-paša Sultan Zade. Kara Mustafa-paša. Za razliku od mnogih sposobnih pomorskih oficira ovaj zapovjednik se pokazao kao vrlo nesposobna ličnost te Osmanlije ratuju sa Mlečanima sa vrlo promjenljivom srećom. Iz same carigradske luke 30. napala je i osvojila Drnis. Tada u Krimskom hanatu dolazi do smjene na prijestolju i vlast preuzima Islam Giraj. kad su se trebali iskrcati. Informacije o tome dobili su tek 24. 7000 yeničera. Kako bi sultana zavarali a osjetivši njegove slabosti. Odlukom sultana Ibrahima smjenjen je i ubijen 7. Na mjesto Kapudan-paše imenovan je njegov saradnik Musa. septembra 1647. nego zapovjednik konjice Đankarlo. Optužujući Mletačku republiku da pomaže vitezovima u napadu su napravili prekršaj. Na mjestu namjesnika bosanskog ejaleta bio je Ibrahim-paša Gabeljak koji je već dugo zagovarao rat sa Mlečanima U prve dvije godine nije bilo većih vojnih operacija u Dalmaciji (trgovina). Istih dana je poslato uputstvo erdeljskom knezu da bude spreman za akcije sa Hapsburzima. majka i njeni igrači dovodili su mu žene i vođen je loš život. 300 čamaca i 10 engl-nizozem.oktobra 1646. 3 tuniska. decembra 1645. Osmalije 17. mirisima. juna 1645. Husein-paša je koristio opuštenost Mlečana i 20. cvijeću što je ponovo uticalo na moć carstva. Iza ovog trijumvirata stajala je Kosem sultanija. Na njegovo mjesto je imenovan Fadil-paša. To su osjetili i sultanova majka i članovi trijumvirata. Od ranije je kapudan-paša Jusuf (Jošip Masković) Dalmatinac bio najveći zapovjednik ovog rata jer je želio veći dio Dalmacije osvojiti i staviti pod vlast Osmanlija. krenuli su prvi brodovi prema Kreti. Želeći izbjeći žrtve sa obje strane napadaći su predložili da branioci napuste Kaneju. Sultan je iskoristio pobjedu da se ubiju svi sa kim se susretao.). Prilika se pokazala kada su hodočasnici krenuli prema Džedi i bili presretnuti od strane malteških vitezova. 1400 spahija kojim je htio da napadne. I prije ovog rata Osmanlije su pokazivale interes za ovaj otok. pohranio je ugled Mehmed-paše sultan Zadea. sultan Mlecima objavljuje rat / KANDIJSKI RAT/ koji će trajati 24 godine. Kliški sandžak-beg Ali-beg osvojio je stari Zadar i Turanj a doživio je poraz kod Zemunike. Kako je iz zarobljeništva pušten Musa on uzima titulu velikog vezira. marta 1644. Stoga sultan opoziva svoju odluku koju je ranije donio. Zaustavio ih je Mustafa-paša (bosanski namijesnik) koji kreće prema Šibeniku.g. Mletačka vojska sada prelazi u ofanzivne akcije i osvaja Islam i Nadin. Veliki interes je sultan pokazivao i prema krznu. Sva ova dešavanja nisu interesovala sultana koji živi raskošno i raskalašeno u dvoru u prijestolnici. Svojim ponašanjem sultan je dao primjer i svojim najbližim podanicima te carstvo doživljava jednu od največih kriza. Sam početak ovog rata bio je drugačiji u odnosu na ranije pohode. Nakon uspjeha ugled Džindži-hodže kao najeksponiranije ličnosti osmanske držvae je naglo porastao u dvoru i carstvu. Zanosili su se idejom da krenu u veći boj kako bi okrenuli pažnju podanika prema ratu. Još tokom 1646. Osokoljen Ibrahim donosi odluke osuđivanja na smrt svojih prvih saradnika Mustafa-paša sultan Zade. sultan je Jusuf-pašu imenovao za saraskera cjelokupnih snaga (80 galija. Prvi vojni uspjeh. g. augusta zauzimaju Kaneju i okolinu. brat Mehemda Giraja koji je bio vezirov prijatelj. Sultan uspjeva da novom admiralu stavi na raspolaganje brodove i 15000 yeničera. i na moru i na kopnu.g. Iskrcavanje je izvršeno na otok Sikeliju koja je trebala biti glavna osmatračnica za osvajanje. 10 alžirskih. grad Krete. Zarobljeni su odvedeni na Kretu. Međutim tadašnji šejhu-ul-islam Abu Said naglasio je da ta gesta nema uporišta u zakonu (pravoslavci). osvajanje Kaneje. Predaju grada i države nije izvršio Navigario. Rat je nastavljen i u 1647.

Iste ličnosti od sultana Ibrahima ponovo se uzdižu. i prva decenija Kandijskog rata Uobičajene svećanosti 16. g.Džindži-hodža imenovali su Ahmed-pašu za drugog vezira carstva. Dok su potpisnici htjeli izvršiti smjenu Bektaš-aga. osvojiti Klis. Povjeravanje ovom namjesniku nije bilo slučajno jer je i on bio odmetnik. Spomenuti odmetnik Katidži Zade je ojačao i došao do predgrađa Istambula i zauzeo Uskudal. yeničeri nisu dobili uobičajeni poklon. Između Ilhana i Akšehira isticali su se i ……i Katedzioglu te su opustošili brojna stoljetna naselja. U prijestolnici je sve više vladalo nezadovoljstvo i 7.) a) Period od 1648. augusta 1648. isticao mirovni ugovor sa Hapsburzima sluzbeni Beč je 20. raspuštanja yeničera nije vršena. On je poznat po smjenjivanju mnogih važnih ličnosti (Mehmed-paša Ćuprilić). g. Da prikriju pravi razlog mascara tražili su smjenu vezira i da to mjesto povjere Sofi Mehmed-paši. septembra 1468. Njegovi savremenicci su znali da je carstvo u velikoj krizi ali su znali i za sultanove pristaše te su tražili smaknuće Ibrahima. namjesniku Karamana. poznata je kao posljednja službena godina kad se vrši devširma i više nikada do 1826. odlučuju da na više mjesta napadnu osmanske tvrđave kako bi ih osvojili. Tako 1653. g. U carski dvor došli su pobunjenici i došli do sultana te ga natjerali da dobrovoljno abdicira u korist sina Mehmeda IV. Nema uspjeha ni u Dalmaciji ni na Kreti. yeničeri su prevrnuli kazan i tražili sultanovu abdikaciju. vođa pobunjenika. Skoro na svim razinama vlasti vladao je haos. Centralna vlada uvodi nove vanredne poreze a prijašnje poreze povećava. Primjenjujući staru taktiku Porta je Abaza Hasanu ponudila da bude vojvoda- 54 . Loše vijesti dolazile su iz pokrajina. Yeničerima se pridružuju spahije i ulema. Dok sultan ovjerava dokumente svojih prethodnika a koji su se ticali susjeda ali i svojih sunarodnika. smjenio VV kako bi Kosem sultanija postavila sebi odanu ličnost. bojeći se sultanove hirovitosti a zeleći se spasiti proglašavali su se odmetnicima.-1658. a na granicama carstva dolazi do upada kozaka. Ta 1649. I sam Ahmedpaša je bio potkupljiva osoba da je sultanu dao poklon vrijedan 300 000 akči.g. g. se istiće ličnost Abaza Hasan. Mnoge sposobnije ličnosti. Sva ova dešavanja prate Mlečani i 1648. augusta 1648. 5 mjeseci i 28 dana smjenjen sultan Ibrahim. VLADAVINA SULTANA MEHMEDA IV AVDŽIJA DO IZBIJANJA BEČKOG RATA (1648. Sve to usložnjava stanje što izaziva smjenu Sijavus-paše i dovođenje Kurdzi-paše. Nemajući drugog izbora vrši se opća mobilizacija i vojska se povjerava Katridzioglu. Kada su se vojske sukobile kod Aksaraja doživjela je poraz a Katridzioglu se spasio bijegom u Konju. Pošto je državna blagajna bila potpuno ispražnjena. januara 1653. istupio je otvoreno. Mnogi su se u yeničerskom odžaku pobunili protiv velikog vezira Sofi Mehmed-paše 25. Dok su trajale pobune to je imalo odraza na vojsku koja je na Kritu. Po nagovoru svoje nene i majke Hatidže sultan je nominalno u maju 1469.-1683. i na prijesto stupa Mehmed IV. Sama osmanska država imala je nove poteškoće sa odmetnicima na tlu cijele Anadolije. oružja… uticalo je da se rat vodi bez značajnijih pomaka. Na dalmatinskom frontu uspijevaju 1648. sa peškešom od 20 000 guldena produžio mir. Kako je 1653. Jedan dio ih je prognan kako bi se onemogućila dalja osveta onih koji su doveli državu u težak položaj. Tako je nakon 8 god. Abaza Hasan je krenuo prema Angori. Izgovor je bio da ne mogu biti dvojica halifa. Gubitak ove važne tvrđave sultanu je predstavljen kao gubitak male crkve. Uporedo sa sultanom yeničeri traže smjenu i Ahmed-paše. Zbog toga dolazi do još većih nereda. Ponovo Kosem sultanija nastoji vratiti svoj dignitet. Krvnici su došli u Jedi kulu i zadavili sultana. Nedostatak novca. Da bi zadržali taj nivo vodeće ličnosti carstva skupa sa sultanom-djetetom prodavali su položaje onima koji su im mogli platiti. Dok su oficiri i vojska živjeli teško na dvoru se živjelo raskošno. Narednih godina stanje postaje još teže. Njima se pridružio i dio spahija. Zbog svoje čestitosti Fadil-paša sultanov zet smjenjen je sa položaja.

U međuvremenu je Hatidže Turhan poslala na onaj svijet Kosem sultaniju. Jedan mali događaj u Dalmaciji: Fadil-paša Maglajać kod Knina je pobjedio Mlečane i šalje zarobljenike. Popularnost koju je stekao svojim ranijim odbijanjem bio je jedan od osnovnih faktora da sultan Mehmed IV ponudi dužnost baš njemu. Iraka. Kao i kod drugih vezira prve mjere bile su da beglerbegove i sandžakbegove opozove i dovede sebi odane ličnosti.starješina svih Turkmena. isplovljava iz Dardanela i pobjeđjuje nekoliko Mletačkih brodova (kapudan pasa Murat) Zapovjednik Mlečana je bio Frančesko Morozini. marta 1654. Na putu mu se pridružuje i Abaza –paša koji je postao zapovjednik svih Turkmena. Odatle idu prema Milosu. Među njima je bilo dosta ranijih odmetnika od centralne vlasti a koji su za stanovnike Istambula predstavljali negativce. februara 1656. Rashodi su bili 12 miliona a prihodi 2 miliona. Svi su se plašili Imsir-paše i njegovih saradnika. Sve odane Imsir-paša je primao i vezivao ih za sebe. Ubrzo se saznalo da će ako dođe u Istambul biti ubijen. Dužnost preuzima muž sultanije Sulejman-paša porijeklom Jermenac. održana parada za podsticaj vojsci. I sama je preuzela istu ulogu kao i njena umrla svekrva. Kako bi ogranićili moć VV sultanu su pojedinci govorili propagandu. On odgovara da ne želi biti slijepi poslušnik dvora i da mu je dovoljan stećeni položaj. Osmanska flota je pošla prema otoku. Tako je u Istambulu 20. Bio je začuđen imenovanjem. On se uskoro suočio sa problemima na tlu Sirije. Pored prvobitne pratnje na putu su mu se pridružile poznate i nepoznate ličnosti. Razlog je bio strah dvora od premoći Imsir-paše. Jedan dio ljudi u Anadoliji počinje sumnjati u velikog vezira. misleći da ako se ne pokaže sposoban moći će dovesti sposobnijeg. Murat-paša uskoro odustaje od vezirata. Sa pratiocima je 28. Uzbeka. februara 1653. Sredinom maja 1655. Razlog je bio što su smatrali da se radi o staroj osobi. ušao u Istambul. g. U pokušajima nije bilo izlaza i stanje je i dalje bilo loše. Egipta i Eritreje. Naredna 1654. Tatara sa svojim izaslanstvima i poklonima. U blizini Kutahije Abaza-paši pridružio se i Mehmed-paša Čuprilić. Osmanlije šalju islužene yeničere da spriječe napadaće ali oni doživljavaju poraz. Problemi i poteskoće natjerali su sve članove carskog diwana da podnesu kolektivnu ostavku. Treći razlog koji navodi Hatidže Turhan je saznanje 55 . Vrijeme velikih vezira Mehmed-paše i Ahmed-paše Čuprilić Već 27. Umjesto Derviš Mehmed-paše na mjesto VV imenovan je Imsir-paša. U takvim okolnostima sultanova majka Hatidže Turhan na mjesto VV postavlja Murat-pašu. sazove diwan radi raspravljanja o finansijama. OC je bilo na vrhuncu anarhije na svim nivoima vlasti. Novac je odlazio na ratovanje sa Mlečanima a na granicama je došlo do pobune kozaka predvođenih Hmeljnitskim. Na položaj VV imenovala je Fahrudž Ahmed-pašu. I narednih mjeseci osmanska flota napada Mlečane na otocima oko Peloponeza. Tadašnja sultanija naredila je sinu da 17. Osmanlije su i dio brodova u lukama Istambula opremili namirnicama i municijom da ratuju protiv Mletačke flote. Sredinom 1655. Flota 16. tvrda i nepotkupljiva osoba. Na scenu tada stupaju veziri iz porodice Čuprilića. Kozaci ne ratuju samo sa Poljacima nego napadaju i granice osmanske države. Razlog je sukob Imsir-paše sa Druzima. marta 1654. Bio je stroga. Kretanje je bilo planski organizirano. februara 1655. On je bio ličnost vrlo sumnjivog morala. Ubrzo po dolasku na čelo Porte VV je preuzeo mjere kako bi ojaćao centralnu vladu. bila je interesantna po slabosti carstva ali i po posjetama Poljaka. dvor i sultan Mehmed IV oduzeli su pečat Imsir-paši a potom je osuđen i ubijen. Drugi razlog bio je što je Mehmed-paša bio osoba koja iza sebe nije imala značajniju struju i bili su sigurni da to neće izazvati previranje. Ovog puta Imsir-paša prihvata ponudu i iz Alepa sa velikom pratnjom krenuo je prema prijestolnici. Kako je s Abaza Hasanom bio Imsir-paša (namjesnik Bagdada) povjeren mu je Alep u Siriji. Sultan prima sve delegacije i realizuje njihove zahtjeve. položaj velikog vezira ponuđen je Mehmed-paši Kupriliju. Taj ulazak je podsječao više na dolazak nakon neke pobjede. Ovo odbijanje donijelo mu je popularnost u narodu pa na pritisak mnogih sultan obnavlja ponudu Imsir-paši za velikog vezira. Carstvo je bilo na raskršću.

Sve ovo događa se istovremeno kad je kovana velika zavjera protiv Mehmeda IV. Umjesto vojske on je poslao pregovaraće kojima prihvata sve ono za šta su se vojnici bunili i uspjeva umiriti pobunu. Njegova samouvjerenost osvetila mu se 6. Uskoro je počeo uklanjati ličnosti koje su bile korumpirane. g. Mlečani su iskoristili slabosti Kenan-paše i nanijeli takav poraz koji je izjednaćen sa bitkom kod Lepanta. Međutim. Posebno su Mehmed-pašini protivnici uvidjeli snagu ovog vezira koji je priznavao zakon iznad svega. Mletačka flota sad je jurila osmansku flotu. Od ovog vremena poslije 15. Dugogodišnji rat na Kreti iscrpio je vojsku. Tenedos i Samotrar. novembra 1656. novembra 1656. bio jedan od komandanata na kretskom frontu i imao je dosta uspjeha. Ovaj admiral bio je prepotentna ličnost. Nakon pomorskog poraza slično kao što je naredio Mehmed-paša Sokolović i on naređuje izgradnju 6 velikih brodova. Pristavši na ovaj uvjet tek tada Mehmed-paša službeno preuzima dužnost. Mehemd-paša Kuprili pokazuje se u pravom svjetlu. Ovim novim porazom Mlečani dolaze do velikog ratnog plijena. Sve odluke je donosio samostalno. Bez milosti guši svaku pobunu i uspostavlja autoritet centralne vlasti. Mlečani kreću u kontraofanzivu i preotimaju Samos. juna 1656. Osmanske vojne poraze krajem jula 56 . ova ovlaštenja naišla su na negodovanje uleme i vojnog establišmenta. Svi oni bili su namjenjeni za vojne akcije a ne za trgovinu. Umjesto Kenan-paše imenovao je Mehmed-pašu. • Niko u carstvu nema pravo ustati protiv vezira. Upravo ove najteže trenutke Mehmed-paša maestralno koristi. Stanje je pogoršano kad se na Bosforu pojavila i Mletačka flota. Ujedno je predstavljala i politiku velikog vezira. Te manifestacije su psihološki kod stanovništva vraćale samopouzdanje. Postao je popularan i cjenjen što se vidjelo i u vojsci i među protivnicima. i ona se buni protiv države . ponovo u prisustvu stanovništva Istanbula ispraćena flota. g. Zato je i jurio osmansku flotu i kod otoka Farmose ponovo porazio osmanske snage. Videći da se sultan i njegova majka nalaze u teškom stanju veliki vezir traži nova ovlaštenja: • Potvrđuje se ranija odluka da veliki vezir bez konsultovanja ikoga može samostalno donositi odluke. Ove optužbe nisu lično bile uperene preotiv Mehmed-paše koliko zbog toga što im ovaj mudri starac oduzima ovlaštenja. ali imali su sreću da se admiral dokazao za najmočnijeg pomorca pa je bio svjestan da ako prepusti inicijativu na moru mora se ratovati i na kopnu. Odluke su potpisane 15. jula jer su Osmanlije naišle na jaku mletačku flotu. To je došlo do izražaja u brojnim sitnim pobunama u Anadoliji ali i na dr. Vojni poraz i zavjera govorili su o dubini teškoća u OC. Već na početku susreo se sa vojnom pobunom. Izgradnja brodova govori nam da OC iako je u krizi ima još uvijek velike vezire i stručnu radnu snagu. Jedna od najvećih poteškoća bila je stanje u vojsci. mjestima. da nije vičan peru. Dvor je ipak ostao na strani velikog vezira. Sve pobunjene vođe je likvidirao. Svi su očekivali da će ovo dotući velikog vezira. Mehmed-paša je pokazao suprotno. civilnu administraciju tj.da je Mehmed-paša pripadao onom krugu koji je iz Albanije kao dijete došao putem devširme. U takvim okolnostima 26. Kao prvo na iznenađenje mnogih pokazuje nevjerovatnu energiju za sve poslove. kapudan-paša Kenan-paša sa 79 plovnih objekata isplovio je iz Dardanela. Međutim. Takva politika naišla je na odobravanje sultanovih podanika. Kao i prethodne godine tako je i 1657. Prije preuzimanja pečata velikog vezira Mehmed-paša je sa Hatidže Turhan napravio pismeni dogovor kojim je tražio da Hatidže Turhan i sultan Mehmed IV pristaju da sve odluke vezira mogu biti donesene bez njihove saglasnosti. Razlog je bio i u činjenici da je on od 1645. No i ovog puta Mehmed-paša Kuprili koristi težak trenutak hvata zavjerenike i ujedno optužuje i hvata ranije zavjerenike. Pomorska blokada Istanbula imala je za posljedicu povećanje cijene artikala. • Da sultanija i sultan se obavezu da neće kritikovati samog vezira. • Javno na sve položaje dovodi ljude po svom nahođenju i bez prigovora sultana. Vojska ga je optužila da nikad nije ostvario veću pobjedu i da nije bio “vičan”sablji a ulema ga optužuje da ne poznaje zakone.

I on sam je krenuo s vojskom protiv Rakocija. Razlog pobune je lićni interes jer se usprotivio da bude sandžakbeg jednog od budimskih ejaleta. g. novembra 1659. U to vrijeme zabilježeno je da se prvih mjeseci 1660. Kao i njegov prethodnik Istvan Batoli izrazavao je pretenzije na poljsku krunu i tako postane tvorac jedne moćne države. Time je došla do izražaja briga Mehmed-paše Kuprilija za vojsku koja sada ima motivaciju za ratovanje. On je na Kreti napao Mlečane i izvojevao pobjedu. velikog vezira nigdje nije dolazilo do pobuna što je predstavljalo jačanje centralne vlasti. Pobunu je nastavio koristiti erdeljski knez Franjo II Rakoci. ženi. Vođa pobunjenika ne traži sada smjenu sultana. Prijestolnica trgovište bila je razorena 22. Osmanske snage koje su napale pobunjenike doživljavaju pobjedu. Nakon pobjede Mehmed-paša donosi odluku da Erdelj nema pravo samostalnog biranja kneza i ova kneževina dolazi u isti položaj kao Vlaška i Moldavija a kneza ubuduće postavljao je sultan. Ubrzo iza ove pobune dolazi donove pobune Franje II Rakocija u Erdelju i do 16. To dolazi do izražaja kad on brojne komandante uklanja sa položaja pod izgovorom da mogu iskoristiti slavu i pobuniti se. Tako 1659. Abaza Hasan. Istovremeno Mehmed-paša Kuprili se obračunava sa pobunjenicima ali i sa Erdeljom. oktobra 1661. Uspješno ugušene pobune u Anadoliji i Erdelju bile su nova tačka oslonca da Mehmed-paša nastavi rješavati probleme u osmanskoj državi. Sa dijelom trupa Rakoci je krenuo na Poljsku kraljevinu koju je napao sa juga a sa sjevera mu je pomoć pružio švedski vladar Karlo X Gustav. Sve je to rezultiralo da iz defanzive osmanska vojska kreće u ofanzivu. g. Poseban je bio slučaj Deli Hasana koji je postao autoritet i da ne bi okrnjio vezirov autoritet on ga smjenjuje. Razlog učešća Švedske je obečanje svih balkanskih zemalja. erdeljska knezevina je toliko poharana kao nikad do tada.1657. Ovi porazi bili su u sjeni uspjeha 15. U zimskim mjesecima 1657/1658. Za savremenike je izgledalo da nakon ugušivanja pobune ………………U Vlaškoj dolazi do pobune na čelu koje je Mihna. Splitu i Kotoru. Ovako dobro osmišljeni plan se nije mogao realizirati jer su svi dogovori bili samo deklarativni. U takvoj situaciji Mehmed-paša Kuprili šalje pomoć Poljacima u borbi protiv erdeljskog kneza. Nije mu odgovaralo i jačanje centralne vlasti. Stanje za erdeljskog kneza postaje teže kad se švedska vojska povlaći i ide na Dansku a uporedo kad ih napuštaju saveznici koji se obracaju Osmanlijama. izbija pobuna u ejaletu Misir. Do smrti 31. Poljske do Hapsburške monarhije gradila su se nova utvrđenja od 1660. Sa krimskim Tatarima Osmanlije dolaze u Erdelj i 1658. Osmanlije odnose pobjede a život gubi i sam Franjo Rakoci. Bukurešt postaje službena rezidencija današnje Rumunije. zapošljava veliki broj nezaposlene radne snage a i privreda apsorbira dosta nezaposlenog gradskog stanovništa. sestri… • Da nad vojskom ima stalnu kontrolu i da je stalno drži u pokretu • Da pojedinim podanicima ne dozvoli da se previše obogate 57 . Kod sva tri grada Osmanlije doživljavaju poraz. Nakon svih ovih događaja Mehmed-paša Kuprili smatrao je da stupa trenutak kad treba vojno ojačati granice OC. g. Vidjevši da mu se približava smrt po predaji VV je mladom sultanu Mehmedu IV Avdži dao savjete: • Da ne sluša savjete žena sa dvora bez obzira da li se radilo o majci. Nastojao je pridobiti Vlašku i Moldaviju. U toj situaciji prolazi i 1658. aprila 1660. Tadašnji sandžak-beg Bosne Sidi-paša i skadarski Ali-paša Čengić (hercegovački) bili su u ofanzivi prema Zadru. Moldavijom i Vlaškom. U tom periodu skoro sve jedinice snabdjevene su potrebnim i imaju redovna mjesečna primanja. Iako su sultanove odane ličnosti uspjevale ugušiti pobune to nije spriječilo druge da se pobune. da bi u zadnjim mjesecima došlo do velike pobune u Anadoliji. zaustavio je Katirdži Mehmed-paša. novembra 1657. Njima se pridružuju kozaci i Bogdan Hmeljnitski. Vidljivi su oporavci na društvenom. Duž sjevernih granica od Rusije. Na drugoj strani sultanova vojska u Dalmaciji doživljava poraz. Veliki vezir dio trupa šalje u Egipat i one ugušuju pobunu. koristi se vrijeme za jačanje osmanskih snaga. U vrijeme ove pobune Mehmed-paša je testirao sultanove odane trupe te ih šalje protiv ovog pobunjenika. vojnom i ekonomskom polju. na Lemnosu nanose poraz Mlečanima i osvajaju otok.

Ahmedpaša je krajem oktobra naredio povlaćenje glavnine trupa. Iako je uspostavljena puna kontrola. Nakon smrti Mehmedpaše Kuprilija dužnost je sultan povjerio njegovom sinu Fazli Ahmed-paši koji će od 1661-1676. kad je Ahmed-paša boravio u Beogradu. Kako je 1663. Ratni plijen je bio veliki. ipak osmanska država nije izbjegla rat sa susjedima. oni preotimaju tvrđavu Berzent. Očekujući negativan odgovor Ahmed-paša se sa trupama uputio prema tvrđavi Gran. novembra osvojile Novigrad. kreće iz Ptuja da preotme tvrđavu od Osmanlija. dio trupa došao u kontakt s Hapsburgovcima naneseni su porazi braniocima. Razlog tome je već postignuta zakonitost. Na osnovu prikupljenih informacija grof je pripremio odbranu grana. Kao povod za novi rat Porti je poslužila optužba da je Hapsburška vojska napala i osvojila tvrđavu Sekel Hit koja je bila u blizini Kanjiže i tu podigla novu tvrđavu. Njegova sklonost ka nauci. I u povlaćenju su Osmanlije bile dosta aktivne te su 2. Smatrajući da je postigao veliki uspjeh i došao do ratnog plijena. kad je Ahmed-paša zatražio od grofa da mu preda tvrđavu Ujvar-Novi Zrinski dobio je negativan odgovor.U tom periodu osmanske vlasti svakodnevno su imali državničke kontakte sa Evropom i van nje. Uporedo su Tatari po vezirovom narešenju bili aktivni u Moravskoj i Šleskoj. Komandant grof Julijus od Hohenloa sa 40 000 pješaka sredinom januara 1664. Već 17. U odnosu na oca bio je obrazovanija ličnost zahvaljujući učiteljima. Ovakve drakonske mjere imale su za rezultat da uspostavi red. Kad je 7. Ahmed-paša u tom trenutku ne 58 . august 1663. Brno…. rad i zakonitost. januara 1664. Zimski predah je iskoristila vojska Hapsburgovaca. Novi vezir se pokazo dosta umjerenijom osobom. Koristeci zimu 21. Vijesti su uznemirile mnoge opasne ličnosti u Istambulu. Tako je OV 24. Fazli Ahmed-paša izvršio je mobilizaciju od 121 000 vojnika sa kojim se uputio preko kanjiškog i budimskog ejaleta prema Beču. Osuđivao je svako nasilništvo a sam je najviše insistirao na brojnim fizičkim likvidacijama. kulturi umjetnosti učinili su da primjer VV slijede mnoge ličnost carstva pa je to period renesanse u OC. sila postigla uspjeh protiv Hapsburgovaca. Osmanlije su u ultimatumu tražili da car Leopold I naredi da se Sekel Held vrati sultanu a tvrđava kod Kanjiže da se razori. Ove pojave su bile prisutne u svim pokrainama carstva. Najviše je onih koji su se odmetali od vlasti i onih koji su bili podmitljivi. ušla u Ujvar čime je nakon zaključenog mira 1606. septembra 1663. bili su u dobroj mjeri opljačkani. konfiskacijama imovine i progonima. Vrijeme kad se na Porti nalazio Ahmed-paša Kuprili poznato je kao doba političke i vojne sigurnosti. Branioci Ujvara su ponudili Osmanlijama predaju tvrđave a da branioci mirno i dostojanstveno napuste tvrđavu. Komandu nad ovom tvrđavom imao je grof Fergas koji je sve pratio. Manje jedinice su napadale Osmanlije duž Mure i Drave. da se Hapsburgovci obavezu na plaćanje 30 000 dukata. Borbe su trajale dva dana.• Da bude stalna briga centralne vlade dovoljna količina novca čime bi se isplaćivale sve usluge Bilans više od pet godina vezirovanja Mehmed-paše bilježi da je poslao oko 36 000 ljudi sa različitih položaja. Veliku pomoć seraskeru Ahmed-paši pružili su Moldavski ili Vlaški knezovi. Tokom 15-godišnje uprave Fazli Ahmed-paše znatna snaga i znanje su se koristili na jačanje autoriteta centralne i pokrajinske vlasti a insistirao je na zakonodavstvu. Pomoć su mu pružili hrvatski ban i brojni magnati. istekao mirovni ugovor sa hapsburgovcima Visoka Porta smatrala je da ima priliku da anulira neke odredbe iz Žitve i da započne novi rat sa Bečom. To je ohrabrilo Osmanlije da zadnjih mjeseci prodru do današnjeg Luksemburga i zapale 32 postojeća sela. Smatrao se vrhunskim znalcem teologije islama kao i poznavaocem šerijata. Mnoga mjesta Ravenburg. augusta 1663. osman. biti veliki vezir. Znajući ga od ranije kao blagu ličnost sadašnje ponašanje pokazalo je oštrinu zakonodavne vlasti a bio je beskompromisan prema onima koji su mu bili prijatelji. To se dešavalo 1663/64. To ih je ohrabrilo da nastave ali kad su došli do Sigeta i Pečuha odustali su od napada na njih i krenuli prema palanki Dareti. Grof je napadnut i nakon više juriša Hapsburgovci su bili u teškom položaju. Računajući na pobjedu veliki vezir je zatražio nove ustupke.

3 su ušle u sastav hapsburške monarhije a 4 ostaju kod osmanskog vladara. Sarasker Ahmed-paša se stoga odlučuje napasti tvrđavu Novi Zrinjski. g. I dok je 1663. Gotharda Osmanlije doživljavaju težak poraz. Druga strast bile su mu žene. Ahmed-paša planira da vojnički djeluje protiv Hapsburgovaca. kod tvrđave ………. Do bitke dolazi 31. Sadržaj samog ugovora bio je onakav kao iz mira kod Žitva. augusta započinje osmansko definitivno povlačenje sa prostora srednje i jugoistočne Evrope. odrede te je prozvan “željezni stub”. monarhije i nastojao je Austriju potisnuti kako bi svoju državu zadržao na mjestu glavne evropske sile. Drugi razlog bile su velike pobune carskih podanika koje su se opirale centralističkoj politici Leopolda I zbog povećanja poreskih nameta. Sam poraz nije izgledao tako tragično. brojne jedinice kukavički su pobjegle i pobjednik je ostala hapsburška vojska. U cjelini ovaj osmansko-hapsburški mirovni ugovor iz 22. Osvajanje ovih tvrđava skratilo je Osmanlijama put prema Kanjiži. Ovog puta veliki vezir izdaje naređenje da se tvrđava poruši do temelja kako je ne bi neprijatelj zauzeo. On je bio poznat kao veliki protivnik hapsb. OV koja ratuje sa Mlečanima intenzivira aktivnost svojih vojnih operacija na Kreti ali i ratuje sa Hapsburgovcima. Gotharda od 1. Proljetnih mjeseci 1664. Na potpisivanje hapsburške strane kod Ajzenberga došlo je zbog realne opasnosti od francuskog kralja Luja XIV. Njihovo udaljavanje koristi Ahmed-paša i 29 juna Osmanlije ponovo osvajaju Ujvar. Na dvoru se odvijao raskošan život omogučen tako što je veliki vezir Ahmed-paša uspio osigurati dobru finansijsku situaciju. Njen značaj postaje veći kada daruje sultanu sina Mustafu II. Zato je i poznat kao avdži. Pretrpljeni poraz natjerao je velikog vezira da 10. Posebno je podršku imao od erdeljskog kneza i halepskog beglerbega Burdži Mehmed-paše. Erdelj su trebale napustiti hapsburške i osmanske jedinice. pošto je u zemunskom polju izvršio mobilizaciju i smotru. Sve se to događa u vrijeme kad Mehmed IV (23 godine) najveći dio vremena provodi u lovu kao strasan lovac što nastavlja sve do abdikacije 1687. Službeni Beč i Istanbul su erdeljskom knezu Apafiju priznali punu vlast i kontrolu ali pod uslovom da i dalje bude vazal osmanskom sultanu. Do potpisivanja je došlo kod mjesta Vesvar (Ajzemberg). bio je povoljniji za Osmanlije iako su doživjeli vojnički poraz. protekla sa relativno značajnim uspjehom osmanskih oružanih snaga što je rezultat djelatnosti velikih vezira dotle u prvim mjesecima 1664. Ova ofanziva rezultat je dolaska snaga iz Svetog Rimskog Carstva čiji je vladar bio Leopold I.idući nigdje iz Beograda preko Bagaona Gojesa ponudio je mir Beču.u dolini Labe. Do susreta vojski došlo je kod Karmendra. augusta potpiše mirovni ugovor sa Hapsburgovcima. Tom prilkom život je izgubilo dosta istaknutih komandanata. Od bitke kod sv. Istovremeno se 59 . Ova tvrđava bila je na desnoj obali Mure i bila je jedno od jačih vojnih utvrđenja. Hapsburoka vojska od 12 000 ljudi krenula je prema Ujvaru i nemogavši ga osvojiti porušila je brojna okolna naselja. Poznata je bila kao ličnost koja uspjeva potisnuti utjecaj Hatidže Turhan (Ruskinja). Veliki vezir je dobio vijest da mu u susret dolazi velika vojska Nikole Zrinjskog. Istovremeno Hapsburška vojska je napadala Kanjižu koju je branio Husein-paša. praunuka onog Nikole koji je branio Siget. august kod Sv. oktobra 1664. Osmanlije osvajaju Baraden i Berzenc. Zato 20. maja osmanska vojska kreće u sukob došla je vijest da je osvojena tvrđava Mitra. Kad je riječ o “Mađarskoj” od ranijih 7 županija. Osmanskim trupama su se pridružile jedinice iz Nikopolja. Car Leopold nije dao nikakav odgovor. jula 1664. Jednom tačkom ugovora hapsburgovcima je dato pravo utvrđenja njenih granica ali i osmanska strana dobija isto odobrenje. Kad 17. marta 1664. Kao tampon zona nalazilo se istoimeno mjesto. Osmanlije predvodi Ahmedpaša a Hapsburgovce Ferd Maršal Montekvali. Branioci prelaze u ofanzivnu akciju. Novigrad i Ujvar ostali su pod osmanskom a Sekelheld pod hapsburškom vlašču. I njegov potomak prije nego je došao do glavnine sultanove vojske potukao je manje osman. Ahmed-paša je kao serasker vojske bio pritisnut traženjem da protiv Leopolda I vodi energičniji rat nego prije. Poseban uticaj imala je Rebija Gulmes koja je bila Grkinja sa Krita.lovac. Saznavši da sultan ide prema Ujvaru pomoć im pruža Ferd Maršal Monttekvali. Ohrida i Peloponeza. Već 1.

g. Diplomatski odnosi su i dalje trajali. Osmansko carsto je imalo štete zbog pozara u Budimu 1669. juna 1669. U vrijeme ovih pregovora u Istanbulu su se dešavali interesantni događaji. Posljedice su bile i u Kotoru. Za razliku od pomoraca Tunisa i Tripolija. u kojem je skoro u cjelosti izgorio grad i država. Ahmed-paša Kuprili traži na ime štete 100 000 dukata. Luiđi Molini nudio je da se isplati 100 000 dukata ali i 20 000 talira godišnjeg danka a da zadrže osvojena mjesta u Dalmaciji i Peloponezu (Klis i stara Kandija). g. Kako je za ugušenje pobuna trebalo obezbjediti dosta vojske to znaci da Osmanlije ne vode aktivnu borbu sa Mlečanima. Iz Misira su dolazile vijesti o velikoj pobuni protiv vlade u Istanbulu.pokazalo da Hapsburgovci postepeno preuzimaju vlast. Luiđi Molini je prihvatio da preda Krit ali nije mogao jer je on bio i djelomicno vlasništvo papa i drugih saveznika. Nakon toga Francuska namjerava proširiti utjecaj na Alžir. Svim dešavanjima prisustvovao je Ahmed-paša kako se ne bi desile iznenadne situacije. da Mlečani predaju Osmanlijama tvrđavu Sud. osvojen je cijeli Krit i sklopljen je mir sa Venecijom. I dok je OV sa promjenljivom srećom ratovala na Kreti i Dalmaciji i sa Hapsburgovcima dotle je alžirska flota iskoristila zauzetost Evrope i isplovila u Sredozemno more. Njegov odgovor značio je novu eskalaciju. On je smatrao da cijeli Krit treba da bude pod sultanovom vlašču./29 septembra sa svih tvrđava na Kritu skinute su Mletačke zastave. decembra 1665. Mirovni ugovor se sastojao od 18 tačaka a jedna od njih je da svo stanovništvo Krete može sa pokretnom imovinom napustiti otok bez uznemiravanja. Poslije potpisivanja mira sa Hapsburgovcima OC pažnju usmjerava na Mletačku vojsku. u Dalmaciji se desio i zemljotres koji je porušio brojne gradove (Dubrovnik). Njihova evakuacija trajala je 3 sedmice i 28. Javio se strah od ponovnih pobuna. Ali 1667. Francuzi u kontranapadu napadaju brodove i priobalje Alžira i osvajaju grad Zigeri. elitne jedinice odlaze u Kairo i za relativno kratko vrijeme guše pobunu. Od juna do septembra vojska je vršila stalne ofanzivne akcije i 6. je poginulo preko 100 000 ljudi 60 . Razlog je zahtjev da za beglerbega dođe raniji Ibrahim-paša. Engleski admiral Beafolt iskoristio je napad Alžiraca na Provansu i koristeći to kao povod napao alžirske pomorce i nanio im poraz. To je bio razlog da Englezi tokom 1665. Baru i Ulcinju. Basri i ejaletu Misir. U kontranapadima su uspjeli vratiti grad Zigeri a 25. sklopljen je mir između Engleske i Francuske s jedne i Tripolija. Između 1664/69. Zauzvrat nude rušenje novih utvrđenja i pustanje na slobodu svih vojnih i civilnih zatvorenika. septembra 1669. njegov zet Kara Mustafa-paša se usprotivio sklapanju mira sa Venecijom. iako ratuje na dva fronta. Osmanlije koje su raspolagale sa 70 000 vojnika pokušavale su da zadrže kontrolu na granicama. ponovo stupe u rat sa alžirskim gusarima. sultan Mehmed IV poslao je pismo svom veziru. U toj situaciji 1. Neki događaji su skrenuli pažnju. Engleska je sa Tunisom. Kako OC. vode se pregovori popraćeni bitkama na frontu. Alžirski gusari nastavili su i dalje da napadaju engleske brodove. tako što je vršila kolonizaciju i naseljavanje. Tripolijem i Alžirom napravila separatni ugovor u kom je utvrđeno da brodovi Velike Britanije ne budu napadani od navedenih zemalja. Plan se sastojao od 25 preciznih tačaka. Po prvi put on je tražio od Ahmed-paše pobjedu u Kandijskom ratu i osvjanje Kandije. Završetak rata smatra se vrhuncem uspjeha velikog vezira Ahmed-paše. Dok je veliki vezir prihvatao ponude. Vojni i politički pritisak postao je toliko jaki da Mlečani nude mirovni ugovor koji bi obje države potpisale na obostranu korist. g. Brojni statističari su zapisali da od 1645-1669. Tunisa i Alžira s druge strane kojim se obavezuju na nenapadanje. Svojom aktivnoscu tokom 1663. osmanska flota kao brojne pojedinačne grupe bile su aktivne prema flotama evropskih zemalja. Osmanlije su pretrpjeli i štete zbog pojave falsifikata novaca što je loše uticalo na osmansku privredu. Osmanski prijedlozi djelomićno su prihvaćeni u Veneciji jer Mletačka sinjorija nije bila za predaju tvrđave Sud. Javila se ličnost koja se proglasila Mesijom čiji je uticaj najviše bio na Jevrejske podanike. Pobune se javljaju i u Mekki. Ali u kasnijem periodu Francuska ponovo teži osvajanju Alžira. Najzaslužniji za odluke ovog mirovnog ugovora bio je Ahmed-paša. To su uočile vodeće alžirske ličnosti te su poduzeli mjere da potisnu Francuze. Uskoro slićne vijesti dolaze i sa Kipra.

st. umjetnika. u 41 godini života umro je Ahmed-paša. Već 30. Neuspjeh u ratu sa Rusima koštao je položaja Ibrahimpašu i krimskog hana. Jelova i Cerkova. To je bila idealna prilika za osvajanje novih teritorija. marta 1677.Ovaj osmansko-ruski rat bio je razlogom odlaganja njegovog glavnog cilja a to je osvajanje Beča i rat s Hapsburgovcima.Osmanlija i 30 000 Mlečana. Glavninu vojske predvodio je Ibrahimpaša koji je bio sarasker. kod Hocinja poljska vojska nanosi poraz Osmanlijama. da je pokazivao sklonost prema umjetnićkoj djelatnosti i da se s pravom ponašao kao vladar. Veliki vezir odbijao je ovu ponudu tabora Zrinjskih jer je on sa Leopoldom I sklopio pošten mirovni ugovor i da nema nikakvog realnog razloga da urade takav potez. Vojsku je predvodio Kara Mustafa-paša. Tad je u Hapsburškoj monarhiji bila urota Zrinjskih. Za razliku od svog oca Ahmed-paša nije provodio rigorozne mjere pa je ostao upamćen kao blaga osoba. Tek u 19. U Istanbul je došao Franjo Bukovicki koji je nudio da sultan pošalje na pogranične oblasti vojsku i da se uspostavi sultanova vlast jer “žele da se oslobode tiranije Nijemaca i Jezuita”. Kada bi sultan odlazio iz Istanbula u prijestolnici bi ostajao kajmekam. septembra preotmu tvrđavu Hotman. U ratu protiv Poljaka djelom je učestvovao i veliki vezir Ahmed-paša koji je pokazivao znake bolesti. God 1673. septembra 1673. Rusi su iskoristili situaciju i porazili ih a potom porazali Osmanlije kod Cehrina. Za njega je se znalo da je spadao u red najobrazovanijih ličnosti. Osmana i Murata IV. Car Leopold I je otkrio zavjeru i uhvatio Zrinjske i Frankopane. Za Kara Mustafu-pašu znalo se da je temperamentna osoba. To je omogucilo da vojska 1678 ponovo krene u akciju protiv Rusa. Njega zamjenjuje Murat Giraj. Već 3. OC nije moglo da propusti događaje u svom susjedstvu. Bara. Sve njegove odluke donesene su bez ishitrenosti i bile su pravno utemeljene. Njegovi znalci su znali da će on sada voditi agresivnu ratobornu politiku. Osim Pjelzaka i Podvolocja teritorij Ugarske je bio u sastavu OC. Poslije dužeg vremena 1676. U domino sistemu pale su i druge tvrđave tako da su Osmanlije ponovo zagospodarile tlom od Dnjepra do Dnjestra. g. On je 2. juna došao do Dnjestra i dobio iznenađujući odgovor da je nasuprot njima 61 . Ali bilo je i onih koji se nisu toga pridržavali. Do tada punih 15 godina bio je na položaju velokog vezira i zato je s pravom nazivan ličnošću velokog vezira koji je s pravom obavljao u sastavu OC. Poljaci traže da se Osmanlije odreknu teritorija Ugarske i Podolije. Nije bio škrtica a bogatstvo koje je imao stekao je na potpuno legalan način. Kara Mustafapaša objavio je Rusiji rat. b) Vrijeme velikog vezira Kara Mustafe-paše Neposredno poslije smrti Ahmed-paše dužnost vezira povjerena je Kara Mustafi-paši. doazi do osmansko-poljskog rata u kom 11. Rat sa Poljacima intenziviran je kad je Poljska vojska bila prisiljena da potpiše mirovni ugovor. Obično su to ličnosti koje su u odsustvu sultana do beglerbega vršili posao zamjenika. On je bio glavni kreator osman-poljskog mirovnog ugovora. Osmanskom carstvu ostali su Hodonija i Kamnivec a nova granica se protezala duž Buceca. ponovo dolazi ista delegacija i dobijaju isti odgovor. na teritoriji Male Azije dolazi do velike pobune koja je po svom broju podsjećala na pobune u doba sultana Ahmeda I . U vojnom pogledu zvanje kajmekama odgovaralo je činu potpukovnika a u prijestolnom odgovaralo je činu paše ili generala. Osmanlije su sa potcjenjivanjem gledale na Rusiju. on predstavlja dužnost okružnog namjesnika (sreski načelnik). Osmanska država nije dugo bila u miru. Kao povod uzeta je optužba Rusa da su zarobili kozačkog hetmana Dorosenka. Dužnost su obavljale ličnosti u dužnosti beglerbega ili sandžakbega. sinu Uruç-bega koji je obavljao dužnost kajmekama namjesnika u administraciji i vojsci. Pobuna se desila kad su stanovnici Istanbula izražavali negodovanje prema sultanu koji je izbivao u Bursi. Godinu dana kasnije 1671. Franjo je nudio OC danak od 60 000 talira. Ovo je bio realan povod Kara Mustafi-paši da sa svoji vojnim odredima krene u osvajanje značajnih poljskih tvrđava što rezultira da 15. oktobra 1676. Nastojao je da zakon bude iznad svih podanika pa isultana.

augusta situacija se izmjenila. vladar sa mnogim uglednim ličnostima. da će nastati nova neizvjesnost. Pravac kretanja bio je duž Dunava. Izuzetna prednost Osmanlija u oružanim snagama u odnosu na branioce Beča nije iskorištena. Strah među braniocima učinio je da oni steknu samopouzdanje da se mogu boriti protiv Osmanlija. Posebno je žestok napad bio 12. Iako poraženi 62 . g. Rat traje sve do 1681. Prvi ozbiljniji napadi bili su u drugoj polovini augusta 1683. Kako je Kara Mustafa-paša i dalje bio u blizini on dolazi do utvrđenja i zauzima ga. izvršena je smotra osmanske vojske. Sve više se interesuje za teritoriju zapadno od Dnjepra. jula iz dvorca bježi habsb. U tvrđavi Cehrinu neko je podmetnuo požar i usljed eksplozije tvrđava je porušena. Najveća bitka vodila se 29. 8. U trenutku kada se pobojao da ne doživi poraz došao mu je kozak Hmeljnitski. U prvim ozbiljnim osmansko-ruskim odnosima Rusija je pokazivala interes za Ukrajinu. 16. Prikupivši ogromne vojne snage prvih mjeseci 1683.maja je u sultanovo ime Kara Mustafa-paša objavio rat Habsburgovcima. Za relativno kratko vrijeme došli su do tvrđave Gran koju osvajaju. Neposredno pod Bečom krenula je u napad na Osmanlije. Sve ostalo je bilo pod vlašču sultana.) Neposredno nakon potpisivanja ugovora narednu godinu veliki vezir proveo je u pripremama za novi rat. sve se dešavalo na tlu OC i službenog rata nije ni bilo. U znak za korektno ponašanje došao je kod Kara Mustefe-paše i ponudio mu pomoć u borbi protiv Rusa. Osmanlije su se kretale u pravcu Habsburške monarhije i Beča a komanduserasker imao je Kara Mustafa-paša. Za tu neslogu saznali su habsb. U januaru 1683. Činjenica da od 12. gdje se obje države obavezuju da će jedna drugoj pružiti pomoć. augusta 1683. Ali tada im u pomoć stiže poljski kralj Jan Sobieski. To saznanje uozbiljilo je Kara Mustafu-pašu da ne ratuje protiv države. Tog 29. To je bia katastrofalna greška. Tek kad su Osmanlijama stigle vijesti da je Leopold I sklopio savez sa poljskim kraljem Janom Sobieskim 15. Po nekima je do ovog bijega došlo 8. Jan Sobieski sa vojvodom Lotaringije kreće u kontranapad. Malo se zna da je među vojskom bio i sultan Mehmed IV. Jedan od razloga pobojavanja Rusa jeste da Kozaci ne ugroze njihovu teritoriju. Već 27. Pridružio mu se uskoro i tatarski han Murat Giraj te odlučuju da krenu na Cehir. Podsredstvom krimskog hana dolazi do sklapanja mirovnog ugovora po kom Rusi dobijaju Kijev sa pet pokrajinskih palanki. augusta Beč nije osvojen iz razloga što su najistaknutiji predvodnici OV bili u zavadi želeći slavu za sebe. g.vojska Rusa od 100 000 ljudi. Ipak. septembra počinje osmansko povlačenje što iziskuje ostavljanje dosta naoružanja. maja 1683. Na vijest o približavanju neviđenih osmanskih snaga od 200 000 ljudi iz Beča gdje je bilo 10 000 civila i toliko branilaca 14. Kozacima je dozvoljeno vađenje soli i ribarenje a teritorija između Buga i Dnjesta postala je tampon zona. Neposredno nakon potiskivanja Osmanlija. On je bio u osmanskim zatvorima i bio je godinu ranije pušten. jula OV bila pod bečkim zidinama. Od tada OC konstantno iz ofanzive prelazi u defanzivni položaj. Od tada počinju ozbiljni osmanski porazi a Rusija će dobijati na ugledu i nanositi poraze i proširiti se na račun OC. Porazom pod bečkim zidinama skinut je oreol osmanske nepobjedivosti. Glavni vodič vojske bio je erdeljski knez Tekeli. U ovom periodu život je izgubilo oko 100 000 sultanovih podanika što je učinjeno s namjerom da se pobjeda branioca uveliča. jula jer se zna da je 14. g.-1699. Od tada Osmanlije u odnosu na Ruse preuzimaju inicijativu. velikog šatora velikog vezira sa svim bogatstvom. I ovog puta je ruska vojska nanijela Osmanlijama poraz. Osmanske jedinice preživljavaju veliki poraz kod mjesta Kahlenberg kraj Beča. Bojali su ako se ponovi napad iz 29. jer na taj dan je serasker mislio da osvoji Beč na isti dan kad su Osmanlije pod Sulejmanom Kanunijem osvojile Beograd i nanijele poraz Ugarima. g. septembra kad su natjerali Osmanlije u povlačenje što je predstavljalo početak kraja ovog rata. Umjesto da krene u ofanzivu Kara Mustafa-paša naredio je kopanje rovova i pozicionu borbu. BEČKI RAT (1683. oficiri i iskoristili ga. U daljem kontranapadu osvojene su brojne osmanske tvrđave duž ove rijeke.

Habsburgovci trebaju napasti Budimski. Jedna od najznačajnijih pobjeda bilo je zauzimanje tvrđava Brezovice. Zahvaljujući Lotarinškom vojvodi kralj Jan Sobieski je izbjegao hapšenje. Sljedeći napad su izvojevali 27. g. Varšave. za vezira imenovan je Mustafa dotadšnji yeničerski aga. Zlatine i dr. Pod vođstvom Luke Ibrišimovića ustanak je obuhvatio prostor skoro cijele Slavonije. Spretnije mlet. Međutim. Mletačka flota 25 . Kanjiški ejalet a Mletačka vojska kopnenim putem Dalmaciju. decembra 1683. Prethodno je napravljen plan zadataka saveznika. Do tog vremena sultanovi pobunjenici u Dalmaciji uspjeli su osvojiti tvrđave Vrana. g.jula 1684. kod Bosa i tada je život izgubio Siri Ahmed-paša. Tako nastaje savez između Beča. Poljaci tokom 1684. Tako se formiraju i interesne sfere saveznika. Vojni uspjesi Osmanlija kao i opće raspoloženje i uticaj rimskog pape 15. Jedno od glavnih pobunjeničkih mjesta je Majne. Dio podanika pobunio se i u Lici i Krbavi te dijelu Albanije pod sultanovom vlašću. Upravo tada su habsb. jula 1685. inicirali su da Mletačka Republika objavi rat Osmanlijama. jedinice došle pred budimski zid. To je bila uvertira za dalje mlet. oktobra kod mjesta Komoljna postavili vojnu zasjedu i znatan dio Poljaka je izginuo. Osmanlije doživljavaju poraze u Dalmaciji.osmanski vojni zapovjednici su 7. Koliko je to uzelo maha govori da Francuska Luja XIV nemajući izbora javno pruža Habsburgovcima pomoć. Ostrožac. Stanje za OC postaje još teže i složenije zbog činjenice da su raniji porazi Osmanlija ohrabrivali nemuslimanske podanike. Venecije poznatiji kao SVETI SAVEZ ILI LIGA. maurus-crn vlah). g. Mletačke Republike i papske države koja treba da finansira izdatke rata.g. Karin. snage zauzele su i druge otoke. On je bio protivnik Kara Mustafe-paše. ne samo sa teritorije SRC pristižu vojni odredi nego i iz drugih zemalja. jula osvaja Višegrad. Skradin i Makarsku. Pravu vlast je imao drugi vezir na Porti Ibrahim-paša. Na vijest o porazu pred Bečom sultan Mehmed IV smjenjuje Kara Mustafupašu i on završava svoj život 25. U novom napadu 9. g. Slično se dešava i od strane vječnih saveznika OC. septembra 1684. da je protivnike fizički likvidirao i da je mislio da ima više sposobnosti nego je imao.Tadašnji papa Inocentije XI inicira stvaranje vojnog saveza između Poljske. temišvarski beglerbeg. Habsburgovci su aktivni na tlu budimskog i kanjiškog ejaleta i u ljetnim mjesecima habsburška vojska zauzima tvrđavu Uyvar. Glavni njihov zapovjednik bio je Frančesko Morozini. usidrila se kod otoka Sveti Maur. Na ovom dijelu fronta glavni zapovjednik bio je Sulejman-paša Ajnadži. Pod ovim imenom podrazumijevali su se podanici Zagore i bavili su se stočarstvom (grč. I dok se Osmanlije povlače moldavski knez Stefan Potrojcek zvanično je stupio na stranu Habsburgovaca i Poljaka i proglasio nevazalnost osmanskom sultanu. Nadin. Tekelijeve pristaše u Ugarskoj. U to vrijeme posebno veliki vojni porazi OV bili su 63 . Dio carskih trupa držao je cio Budim u opsadi. Taj pobunjeni dio nazivao se MORLACI. Habsburgovaca. U morlahe su ubrajani i podanici katoličke i pravoslavne vjere. jula 1684.-1692. habsburška vojska napadala je Budimski ejalet a habsburški vojvoda Lotarinški 13. Dolaskom novog vezira iako je rat bio intenzivan došlo je do smjene brojnih čelnika kao i krimskog hana (ponovo Selim Giraj). djelatnosti što rezultira da zauzmu Pervezu 21. Mustafa-paša Ljubimac je vojnim manevrima podsjećao na Hajrudina Barbarosu. ratujući u Podoliji doživljavaju neuspjehe. Zahvaljujući velokom veziru Ibrahim-paši ovaj grad nije osvojen. Među Evropljanima vlada oduševljenje i želja da se Osmanlije protjeraju iz Evrope. Evropski saveznici su ohrabreni išli u nove ofanzivne akcije. Sultan je htio imenovati Fazli Mustafu-pašu za velikog vezira. g. Na talasu ovih vojnih uspjeha nastavlja se aktivna djelatnost svih članova Svete Lige. Istog dana donosi se puno toga o ovoj ličnosti koga optužuju da je bio sklon korupciji. Slavoniji i Lici. oktobra kod Polkarnija nanose novi poraz Osmanlijama. Poljaci su trebali napasti Moldaviju i Podoliju. Ustanici su u velikoj mjeri bili potpomognuti od Habsburgovaca jer 1685. Već u junu 1684. brata Ahmed-paše. Bečki rat između 1684. Albaniju i Peloponez.

nastavljene su akcije. Angažovanje Mlečana bilo je i u ovim dijelovima koji su bili ranije pod sultanovom vlašću. Budim je osvojen. Drugi dio habsburških snaga ratovao je u Slavoniji. g. augusta kod Hasena vođena je bitka i sreća je bila na strani Hasburgovaca. Gubitak najznačajnijih mjesta i tvrđava stvorilo je veliko nezadovoljstvo kod stanovništva prema sultanu Mehmedu IV. 64 . Karakteristika ratovanja bila je da su zauzeta mjesta paljena odmah po osvajanju. Istog dana 8. Koristeći osmansku zauzetost upravo vojska Svete Lige nastavlja ofanzivu a Habsburgovci osvajaju Erdelj koji je branio Osman-paša čija pisma dokazuju teškoću odbrane. nemajući nikakve pomoći 14. Pokazalo se da vezir nije krivac za ovu situaciju nego sultan Mehmed IV. Prvo nezadovoljstvo u vojsci izbilo je kod Sombora i Bečina. glavni grad budimskog ejaleta. g. septembra 1687. novembra 1687. protekla u ofanzivi habsburške vojske. Ali to je i bio njegov kobni postupak. sultan Mehmed IV abdicirao. Tu istovremeno dolazi do migracionog kretanja muslimanskog stanovništva (sjever-jug).vezir Sulejman-paša. Umjesto Sijavus-paše vezir je postao nišandžija Ismet-paša. navode uspjehe. decembra 1687. bilježi uspjehe na dalmatinskom i peloponeskom frontu. Kad je preuzimao prijestolje došlo je do pobune yeničera a glavna pobuna je bila na Atmejdanu. Poljaci se povlače ispod Kaninjevca. Dok su trajale pripreme za ustoličenje 27. U tome im pomoć pružaju katolički pripadnici. Treći dio habsb. Mehmed IV poslat je u zlatni kafez. To je bilo mjesto Edirne gdje je umro 6. Mizistru i Atinu te brojne gradove u antičkoj Lakoniji i Atici. septembra 1687. I dok habsb. Posebno je interesantno da kad je habsburška vojska došla do Osijeka pored paljenja grada spalila je i most. U vrijeme preuzimanja vlasti imao je 45 godina. Ove pobunjenike predvodio je Novak Petrović. Ali 12. Nominalno je vladao 39 godina 3 mjeseca i 1 dan a imao je 45 godina. provaljuju u sam dvor. On je ratovao protiv Tatarskog hana. Ubrzo i preostali dio budimskog i kanjiškog ejaleta bio je osvojen a u pohodu je učestvovao Jošip II. Rat je nastavljen 1687. On će na prijestolju ostati 4 god. Jedan od najvećih uspjeha je osvajanje grada Sinja. Međutim. novembra 1687. Osvojena je Slavonska Kostajnica. Vojno organiziranje Poljaka nije tako veliko. Pobunjenici su ga optužili za to. Mletačka vojska 1687. Sultan je njegovu glavu poslao podanicima kako bi spriječio pobunu. Ovim osvajanjem Budima habsbur. Tako je 1685.Vezir ovog ejaleta bio je yeničerski aga Abdurahman-paša (70 godina). Već 17. I Mlečani 1686. I duga brojna mjesta i tvrđave su se predale što je uvećalo broj članica Svete Lige. g. blizu tvrđave Petrovaradina. ubijen je. Za razliku od oca koji je zadavljen. su uzeli “ključ OC”. Kako bi smirio tenzije sultan na mjesto velokog vezira postavlja Sijavus-pašu s ciljem da ako ništa da nadu demoralizovanoj vojsci a i narodu. Najveće borbe vođene su kod mjesta Valpova na rijeci Dravi. septembra 1686.g. novembra 1687. oktobra 1687. osvajaju Patros. On je za relativno kratko vrijeme pohvatao pobunjenike i uveo red u prijestolnici. Već 2.u Lici i Krbavi kada su osvojeni Nin dolina Krbine i okolna naseljena područja. Međutim. Tom prilikom mlet. Hrabrost napadača bila je još veća jer su planirali da osvoje Budim. januara 1694. U toku zadnjih mjeseci osvojeni su Pečuh i Segedin. Ubijen je veliki vezir a njegova žena je ostala bez obje ruke. februara 1688. On je u jednoj od brojnih bitaka i sam poginuo a na njegovo mjesto došao je sposobni Rustem-paša. Od tada Herceg Novi zauvijek se gubi za Bosnu. na njegovo mjesto došao je Sulejman II njegov polubrat. osvajaju ove pokrajine dotle poljski kralj Jan Sobietski nije imao uspjeha. On je bio sjena sultana na prijestolju. g. Ovog puta brzo je reagirano i za kratko vrijeme su pobile kolovođe pobune a kajmekama Redžep-pašu ubili. Sva dešavanja itekako su dobro došla Svetoj Ligi. očekivanja su bila nerealna. pod komandom grofa Palfija bilježio je uspijehe. Pokazao je svoju vojnu sposobnost ali 2. Posebno je za Osmalije bilo teško gubljenje grada Novog 30. ušle su u Erdelj carske trupe (glavni grad erdeljskog Tekelija). On je trupe usmjerio duž rijeke Save i posvetio pažnju Dubičkoj tvrđavi. Lepant. Tako je 8. Poraz kod Mohača bio je jedan od ključnih poraza za Osmanlije. g. I naredne 1686. Drugi dio vojske prodirao je u pravcu Osjeka. ………………Koristeći stanje u kom se carstvo nalazilo dolazi do masovne pobune stanovništva u Istanbulu gdje 28.

Pobune nisu samo od nemuslimana nego i od onih koji nisu blizu fronta. Istovremeno je u Istanbulu tekla priprema za nove sukobe. a drugi serasker je bio Fazli Mustafa-paša Kuprili. Naročito su Mlečane zabrinule informacije da poglavari navedenih zemalja traže da zvanični Beč usmjeri akcije sa prostora Dalmacije. g. da dozvoli trgovinu habsb. Znajući da sultan nema iskustva za savjetnika mu je postavljen rumelijski beglerbeg Redžep-paša. Dalmaciji. Kod Zvornika su Habsburgovci poraženi zahvaljujući Topal Osman-paši. g. U narednoj 1689. OC u zadnjim decenijama XVII st. vojske krenulo je prema Bos. Osmanlije se sreću sa posljednjim većim akcijama habsburške posade u Lici i Krbavi. Sultanov autoritet je bio srozan i nastupila je anarhija. marta 1689. Svi su bili nerealni da osmanska strana nije htjela ni da ih razmatra. trgovcima. se nisu zadržali na osvojenom prostoru ali su odnijeli bogat plijen. Njegov prodor bio je uspješan. On je za kratko vrijeme prikupio pristalice i također Gedik Ahmed-pašu. Rezultat je da do kraja 1689. Krajem marta Mlečani su tražili da ako hoće da Osmanlije potpišu mir sa njima da priznaju gubitak teritorija na Peloponezu. Ulcinj i Bar (poznati kao važna gusarska uporišta). Mletačke obavještajne službe su obavještavale da dio herc. Istovremeno zapovjednik Karlovačkog ……upao je preko Bosanske Krajine preko Dervente u Posavinu. izazvali su zavist Mletačke Republike. septembra 1688. Ejaletu i 4. Sultan šalje nove jedinice koje poražavaju pobunjenike a predvodnike ubijaju. dolazi do ozbiljnih ponuda da se zaključi mir. Njih dvojica su za kratko vrijeme zagospodarili dijelom Anadolije. Najvažnije je bilo zauzimanje Beograda 6. Domaće stanovništvo pomagalo je Habsburgovcima kao vodiči. Osmanske diplomate su tražile da se habsburgovci povuku iz osvojenih teritorija i da im se vrati Erdelj. Njih nije zadovoljavala činjenica da su Mlečani tu bili dosta aktivni a zabrinjavalo ih je što su Mlečani kontaktirali sa crnogorskim plemenima. Osmanlije traže pomoć od francuskog kralja Luja XIV.g. g. oktobra 1689. Upravo 1688 . Na teritoriji Makedonije desio se ustanak protiv sultana. plemena a posebno Dubrovačka Republika su se stavili na stranu Habsburgovaca i tako im olakšavaju položaj. Vojska prodire do Niša i na putu zauzima tvrđave a dok stanovništvo dočekuje Habsburgovce kao oslobodioce. Treće odjeljenje habsb. Ljudevit Badenski feldmaršal je bio komadant snaga koje su bile u blizini Skoplja koje je osvojeno 26. Kod Kostajnice je hrvatski ban grof Drašković dočekao snage i 29. Efikasnost sultanovih jedinica bila je ravna nuli. članice Svete Lige postižu vojne pobjede. jula 1689. Habsburgovci postižu neviđen uspjeh. ofanzivu su vodili i Mlečani koji osvajaju Tebu. U maju 1688. g. g. Habsbur. Rezultat vojnih pobjeda Habsburgovaca bio je da se na čelu Porte smjeni Redžeppaša koji je osuđen na smrt i da se traži izlaz u novim ličnostima. Besarabiju. g. da krimski Tatari vrate osvojene teritorije u Moldaviji i da sultan preda kneza Tekeliju kako bi mu se sudilo. g. Za odbranu je izginulo 1600 yeničera.Već 6. Iako Poljaci nisu imali uspjeha i oni traže naknade za štetu Kamijec. prodor se nastavlja u pravcu Pirota. Već 9.Tokom 1687. Jegen Osman-paša se pobunio. Sva događanja praćena su od evropskih zemalja. novembra habsbška vojska osvojila je i Prizren. Diplomate Leopolda I tražili su da Istanbul preda sve izgubljene teritorije. I u 1688. Malvaziju. dio Krimskog hanata. Atina a posebno Akropolj je usljed bombardovanja skoro sav uništen. susreće se sa poteškoćama. novčanu nadoknadu. Podoliju i Ukrajinu. cio prostor Like i Krbave pripada Habsburgovcima a muslimansko stanovništvo se naselilo u današnjoj Bosanskoj Krajini. Da oni budu zaštitnici svetog groba u Jerusalemu. Krfu i da plate odštete. jedan od glavnih vojnih i privrednih centara. Zahtjevi su predati 12. Negropont. To stanovništvo sa svećenikom Markom Mesićem ratovalo je protiv gospodara. Ohrabren tim dešavanjima general Pikolomini odlučio je dio vojske usmjeriti prema Skoplju. vojskovođa Morazini izvršio je glavnu akciju na Peloponez i osvojio mnogo gradova. Vojni uspjesi Habsburgovaca tokom 1689. nanio im poraz. septembra 1688. Tokom 1689. vojske bilo je pod komandom hrvatskog grofa Esterhazija koji je pokušao da zauzme Bihać kao jedno od strateški važnih mjesta. aprila 1689. osvojen je Zvornik. Istovremeno manje odjeljenje habsbur. na Cetinju na 65 . g. donesena je odluka da se povede akcija a da vojsku povede sultan Sulejman II. mlet.

Ovakav postupak je negativno djelovao na domaće stanovništvo. Za njega se znalo da je obrazovan. Ovakvo bahato ponašanje učinilo je da svi saveznici počinju drugačije gledati na situaciju. osvojeno je Skoplje. Posebno je Fazli Mustafa-paša uočio pojavu da pored velike naklonosti katoličkih podanika habsb. Ovo je predstavljalo prvu fazu uprave Fazli-paše koji prelazi na drugu fazu a to je da sa uozbiljenim jedinicama napadne vojsku članica Svete Lige. Po dolasku u patrijaršiju dobija vijest da je Pikolomini otišao u Prizren i umro 6. Kratovo i Krivu Palanku. Oktobra 26. Kao vojnik velikog autoriteta on je digao ustanak a sljedbenici su mu bili ljudi sa sela. Tim novcem trebalo je isplatiti vojsku. Drugi dio snaga predvodio je sam v. Novi vezir pažnju je posvetio oružanim snagama. Svi oni koji su bili upisani u timarske deftere a nisu obavljali uredno poslove naredio je da im se oduzmu timari. Zato je preko odanijih oficira koje je postavio na ključna mjesta naredio da se uspostavi disciplina. habsburška vojska prodirala dolinom Morave stanovništvo im se pridruživalo. Pojedine ličnosti su pokušale da ga udalje sa dvora. vraća u Peć. To će biti prisutno 1689. To znači da se džizija nije uzimala od domaćih nego od punoljetnih muških članova porodice. Te timare je podjelio onim ličnostima koje su se željele boriti protiv Svete Lige. Stip i znatan dio teritorije. U to vrijeme sultan Sulejman II povlači potez da 7. g. I ako mnogi čelni ljudi OC nisu vjerovali u ove reforme vojske. Slično je postupo i sa spahijama. Naredio je da se iz makedonskih gradova odnesu dragocjenosti. Prije dolaska Habsburgovaca ustanici sa Karpošem osvojili su Kumanovo. Na iznenađenje mnogih prije nego je krenuo general Pikolomini se odlučio za jedan potez. nekorumpirane ličnosti. Znajući da je veliki dio stanovništva stao na stranu habsburšku. Zaveo je red i u finansijama. On je nastojao da ojača vrijednost novca. vojska se povuče a Skoplje je spaljeno. Njegova samovolja i despotizam pogađali su stanovništvo rudarskog Kratovskog kraja. Kad dolaze na tlo Makedonije stanovništvo se buni na čelu sa Karpošem. častan. sve veću naklonost počinje pokazivati prema Rusiji i Moskvi. Glavni udar OV po naređenju Fazli Mustafa-paše bio je usmjeren prema Mlečanima i Habsburgovcima. imenuje Fazli Mustafu-pašu za velikog vezira. Stanje je pogoršano i stoga što su habsburški oficiri gledali na njih sa visine. Dok je u ljeto 1688. Habsburška vojska prešla je granicu ubojite moći pa se stoga može očekivati kontraofanziva Osmanlija. te na osman-poljs. bili su iznenađeni da je on energičnim potezima uspio za kratko vrijeme da uspostavi pravi vojni poredak. Novivezir je odmah podsjetio na oca i na brata. Stanje je bilo teško jer je Jegen Osman-paša zaveo strahovladu. Arsenije III Crnojević dolazi tada u Crnu Goru i iz pravca Nikšića dolazi u Cetinje. Traži da se sav novac iz državne blagajne stavi na raspolaganje a da on i ostali velikani stave bogatstvo u ruke države. čije jedinice su trebale napasti Mlečane na Peloponezu i da potom krene prema SI teritorijama. I pored otpora sultan Sulejman je ostao pri svojoj odluci. diplomata. Bio je upoznat da je yeničarski odžak duže vremena u krizi koja se manifestira njenom nedovoljnom obučenošću.zboru plemenskih glavara donesena je odluka da Crnogorci otkazuju pokornost sultanu i za gospodare traže Mlečane.Rezultat Halil-pašinog djelovanja je 66 . Izdao je naređenje da se napadnu i sultanovi vazali koji su ranije prešli na stranu Svete Lige. Rezultat ovog vojno-političkog djelovanja bilo je da je u jesenjim mjesecima u crnogorskim nahijama prestala vlast Osmanlija a zamjenjuju ih Mlečani a vlast preuzima ličnost guvernadura. Kako su Habsburgovci osvojili Peć (patrijaršija) Pikolomini je porušio Arseniju III da se vrati a ako ne on će imenovati drugu ličnost. novembra (kuga). Vojska je krenula iz donjeg toka rijeke Vardara. septembra 1690. Na glavne položaje doveo je sposobne. Jedan dio vojske VV povjerio je Halil-paši iz Skoplja. poslao je proglas podanicima da se vrate pod sultanovu vlast a da će dobiti amnestiju i smanjene poreze. On je bio zapovjednik martolosa. Podjela koja je nastala Osmanlijama je dobro došla.vezir i išao je prema Habsburgovcima. frontu došlo je do smirenja situacije. novembra 1689. Sljedeću mjeru koju donosi vezir je da džiziju plaćaju striktno prema šerijatu. On se 4. osman-mlet. i osman-habsb. Patrijarh Arsenije bio je naklonjen više Veneciji nego Beču. Veles. Car Leopold I vođu ustanka imenovao je u zvanje kneza kako bi ga privukao uz Beč.

augusta 1691.U tome udjela imaju sultanovi podanici-izdajnici. Već 19. sjetan…Prva odluka bila je da na mjestu VV zadržava Fazli Mustafu-pašu. Krimski han Selim Giraj dobio je naređenje da on uđe u Skoplje 1690. Tek tada veće osman. Bio je povučen. On je uhvaćen i pogubljen. bile su finansije. Smjena na osmanskom prijestolju odgodila je ranije planirane pohode VV. Mirovne pregovore prihvatili su i Habsburgovci i Mlečani. To se odnosilo kako na srpske podanike tako i na Albance (katoličko stanovništvo). Sredivši stanje Fazli Mustafapaša dolazi u glavni vojni tabor i pravi most preko Save gdje je prešavši na drugu stranu zaputio se prema tvrđavi Petrovaradina. Drugi dio vojske koji je išao iz pravca Sofije i Ćustendila napao je ustanike u Krivoj Palanki. pružaju otpor. velike energije. čiji predvodnik je bio Karpoš. Njega je imenovao i za seraskera OV. U Beč su poslati diplomate 67 . Kako novi VV Halil-paša nije ispunio očekivnja sultan ga 21. Ohrabrivale su ga vijesti da su pomorske snage na manjim čamcima nanijele habsb. Drugi težak položaj habsb. Jedan od osnovnih razloga što se habsb. vojska povlačila sa juga Balkana bio je u činjenici što je došlo do habsb-franc.poraz Habsbirgovaca kod Stipa i Velesa. Novi sultan skoro da je bio kopija svog polubrata. g. posebno su odgovarali Mlečanima. Poslije nove mobilizacije podanika kreće iz Carigrada s ciljem daljeg potiskivanja Habsburgovaca i Mlečana. Borbe su tada dobile na intenzitetu a Osmanlije su napustile vojni poredak što je dalo snagu protivniku i Osmanlije doživljavaju poraz a Fazli Mustafa-paša je izgubio život. i da tu Karpoš bude ubijen.vojska je u Skoplju ostavila položaj. Imajući to u vidu Mletačka Republika prepuštajući saveznike sudbini nastojala je da zadrži što više osvojenih prostora i da propagandom pridobije podanike. Imao je 48 godina u trenutku preuzimanja prijestolja. rata. Ovakva nezainteresovanost i nevojnički odnos prema saveznicima naročito je pogodilo civilno stanovništvo. bio je prema Savi i Dunavu. učinila je da na cijelom prostoru Smederevskog sandžaka dođe do punog vojnog sloma sva ranije osvojena mjesta došla su pod vlast sultana. Imao je 50 god. oružane snage napale su Kačenik. Skoro po nepisanom pravilu sultanov nemuslimanski podanici bili su naklonjeni Beču što Veneciji nije odgovaralo. Mletačka Republika ne samo da je bila ljubomorna nego su i njene vodeće ličnosti smatrale da će Habsburgovci da ih istisnu sa jadranske obale. života kada je umro. to ga je koštalo i poraza i života. Mnogi su mislili da će se na prijesto vratiti Mustafa IV ali ipak na prijesto dolazi Ahmed II Ikindži. pošten. Tu habsb. U zadnjim mjesecima 1691. Osmanlije bilježe uspjehe protiv Poljaka kod Kramenjeca. a proveo je na prijestolju 3 g. Pravac povlačenja habsb. kod mjesta Slankamen susrele su se osmanske i habsburške jedinice. Uskoro je iza ovog vojnog uspjeha OV osvojila i Tetovo. Ma koliko oni ranije dolazili do ratnog plijena nisu mogli da nadoknade gubitke. Vojni porazi i neaktivnost habsb. U istom trenutku umro je sultan Sulejman II u Jedrenu gdje se i razbolio 22. Po prvi put kako je došao na položaj VV on se oglušio na savjete svojih komandanata da se izbjegne sukob sa glavninom habsb. Ranije su oni govorili da su oslobodioci a sada ostavljaju saveznike na cjedilu. poraze. maj 1691. Sada se pokazala druga strana osvajača. realan u procjenama. Ovog puta sultan Ahmed II odlučio je da civilnu vlast prepusti Ali-paši. Kumanovu.). Njegovo tijelo nikad nije pronađeno.g. carigradskom kajmekamu a Halil-paši vojnu vlast. Borbu su započele osmanske snage. juna 1691.Habsb. vojske i pored najdobronamjernijih primjedbi Fazli Mustafa-paša se odlučio da krene u rat. 7 mjeseci i 14 dana. Vojni neuspjesi što je bilo iznenađenje 1689-90. Novi veliki vezir postaje Hadži Ali-paša. Postavilo se pitanje koja će ličnost zauzeti mjesto VV. Nije se miješao u svoj posao prepuštajući da drugi upravljaju carstvom. Habsburski vojskovođa Ludvig Badenski koji je rukovodio bitkom dobivši vijest da je VV ranjen koristi taj trenutak zbunjenosti i prelazi u protuofanzivu. marta smjenjuje. To je bio namjesnik Peloponeza Halil-paša. Međutim. To koriste Engleska i Nizozemska i nude Hadži Ali-paši mirovne pregovore i da oni budu posrednici među zaraćenim stranama. g. To je doprinijelo da sada podanici iz Albanije i Peloponeza ponovo prelaze Veneciji. Sve ovo je bilo praćeno od namjesnika drugih pokrajina OC i vojni uspjesi te poboljšanje finansija podigli su Fazli Mustafu-pašu na nivo njegova oca (10.

Hios je trebalo vratiti pod svaku cijenu ako se Osmanlije misle zadržati u Evropi. U zadnjim mjesecima 1694. Preduzete su nove mjere.Vatra je pri tom progutala brojna poljska sela. U Basru sultan šalje jedinice i pobune su vojnički ugušene. učestvuje u bici i sultan. Dio tatarskih trupa dobili su zadatak da akindžijski napadaju habsb. Kod Lugosa 11. Početkom 1692. umire u 51 godini a njegova smrt ostaje nezapažena. bile su i skoro potpuno samostalne. Vraćeni Beograd postao je interesantan VV hadži Ali-paši te naređuje njegovo utvrđivanje. Time je izbjegnuto krvoproliće pa je Jusufpaša na mjesto Saida imenovao njegovog rođaka Abdullaha. Ali vrijeme je bilo nestabilno i nakon 21 dana bitke kod Petrovaradina morao je odstupiti neobavljena posla. koja vraća otok Hios pod osmansku upravu. Želeći sačuvati Beograd novi VV se upućuje prema beogradskoj tvrđavi kako bi je oslobodio od opsade. septembra 1695. Zbog toga propadaju mirovni ugovori a protivničke strane i dalje ratuju. Koristeći zauzetost Osmanlija. g. To dovodi do novih pobjeda. sin Mehmeda IV Avdžija. Flote Alžira i Tripolisa su se odlučile napasti Tunis. Menteše. januara1692. Jedan od osmanskih vladara Mustafa II učestvuje na frontu. Život je izgubio i Fridrih Vetereni. Mauro Konkordat. Iskusni osman. Imenovan je 7. Pobuna je bila tokom 1695. Osman-paša od Basre pokušavao je da prekine kontakt sa sultanom. Da su članovi Svete Lige bili nerealni govori i činjenica zahtjeva da se sultan odrekne Erdelja. nova opća mobilizacija: Ajdin. Osmanlije ratuju 1694. Tatari tokom 1695. Kod Oltenida (na Dunavu) dobio je vijest da su habsb. g. g. Saruhan. potiskuju poljsku vojsku do Lavova. sa Mlečanima. Glavne habsburške jedinice su se uputile prema Beogradu. jedinice napale Vilagos i Jenet i osvojile ga. Iako je saznao za uspjeh Mustafa-paša dolazi 19. g. Kutahija. Karažahisar. aprila 1694. On sa dijelom jedinica polazi prema Erdelju. Situaciju koristi šerif Said koji iz Jemena dolazi u Mekku i dovodi ponovo u opasnost OC zbog pobune arapskog svijeta.Odatle je namjeravao ići u pravcu Petrovaradina. Mlečani iznenada napadaju otok Hios i 21. Sultan Mustafa Avdži 6. septembra 1693. januara 1695. a jedna od prvih odluka bila je da dobru ponudu Svete Lige odbije. g. Krenuli su prema Mekki i šerif Said je pobjegao jer je znao ishod bitke. Osvaja se i Titel. ga osvajaju. 68 . To je presudan momenat da Osmanlije nanesu Habsburgovcima poraz. umro je u 51 godini sultan Ahmed II (3 god. g. Već 6. Vijesti o dolasku pomoći Muhafiz Džafer-paši. da su Poljaci tražili predaju Kamjenjevca a Mlečani traže mnoge teritorije u Albaniji i na Peloponezu. Bolu. vrh postupa kao i ranije.Zulfikar-paša. Do ovog je došlo iz razloga što iako su navedene pokrajine bile pod OC. Uspjeh bilježi i osmanska flota 9. Zbog nesporazma sa glavnim defterdarom sultan Ahmed II odlučio je da smijeni Hadži Ali-pašu i dovodi Bujukli Mustafa-pašu. Svi ovi uspjesi podižu moral Osmanlijma.T o je bilo još složenije pitanje jer su ostali gradovi Arabije očekivali kako će teći ovi sukobi. Dok Osmanlije donekle sređuju stanje iz azijskog dijela carstva dolaze loše vijesti. Osmanska vojska nanosi više poraza Mlečanima na tlu Hercegovačkog sandžaka. Neredi izbijaju u pokrajinama sjeverne Afrike. 7 mjeseci i 14 dana). Grk porijeklom. Na njegovo mjesto dolazi novi sultan Mustafa II. Članice Lige nudile su mirovni ugovor na bazi status quo. osvojen je veliki Varadin. Kastamonija. Ti neuspjesi doveli su i do zabrinutosti vodeće ličnosti u Istanbulu. Ponovo doživljava poraz od jedinica iz Egipta. Gubitak Mekke i Medine značio je ne samo gubitak teritorija nego i autoriteta. prelazi u ofanzivu i oslobađa se Habsb. I drugdje OV bilježi uspjehe. februara 1695. Izdaje naređenje o jačanju beogradske tvrđave. Iako je dobro obavljao svoje zadatke sultan ipak za VV imenuje Surmali Ali-pašu. Zbog prevelikih zahtjeva Svete Lige mirovni pregovori su prekinuti. novembra 1694. Ubrzo iza toga odbijanja Ali-paša je krenuo u pravcu……. Kad je dolazio na prijesto vršio je brojna imenovanja na važne položaje. teritorije. Kod Osmanlija život su izgubili i beglerbegovi Rumelije i Dijarbekira. naređenja su provođena sporo. Namjesnik Basre odmetnuo se od centralne vlasti. Uporedo sa tim Tatari sa tla Poljske kraljevine dovode oko 30 000 Poljaka i naseljavaju ih na teritorije OC. prije dolaska osmanske vojske. u ovaj grad. Namjesniku Damaska Jusuf-paši naredio je mobilizaciju u pokrajinama Misir i Jerusalem i da tako napadnu šerifa Saida.

Smatrajući da je nastupio trenutak sultan naređuje da se napadnu Aksehir i …………. sultan Mustafa II naredio je diplomatama da započnu pregovore sa članicama Svete lige. Sva kretanja bila su u augustu 1697. Dok su glavnine vojski djelomično ratovale dotle je grof Simon Forkas u 1696. Habsburške jedinice bile su pod komandom Eugena Savojskog. On je 17.Osmanlije su imali i front prema Rusiji. Princ Savojski šalje topove i vojsku prema Petrovaradinu. Habsburgovci su se povukli. Razlog je bio put koji je povezivao ove gradove a gdje su se stacionirale hajdučke grupe koje su napadale stanovništvo. KARLOVAČKI MIR I NJEGOVE ODLUKE (26. Pobjedu je odnijela OV. oktobra 1697. I dok je u evropskom dijelu carstva 1697. Sa mobiliziranim jedinicama pošao je prema Nišu a potom Beogradu. Zbog suše je nastala i glad te je umrlo mnogo stanovništva. g. U Bosni je došlo do odmetanja Memija. g. U Misiru je 1697. U 1697. harala velika kuga. g. Kod mjesta Olos susreli su se dijelovi osmanske i habsburske vojske i došlo je do borbe. protekla loše po Osmanlije dotle se situacija u Anadoliji smirila. Došao je u Temišvar. Glavni centar bio je tvrđava Titel na ušću Tise u Dunav. g. naročito između Niša i Beograda. Taj poraz bio je znak Osmanlijama da su Budimski i Kanjiški ejalet. Njegov postupak izazvao je nezadovoljstvo svih slojeva i šejh Bagdada uz dozvolu Porte uspostavlja sultanov suverenitet. septembra 1697. U takvoj situaciji ulazi se u 1696. Žepča. Na putu se susreo sa Džafer-pašom.Endžazade . Cijela Baščaršija bila je u pepelu. Habsburgovci su se orijentisali na ratni plijen i zarobljavanje. Elmas-paša naredio je da dio vojske krene prema Segedinu. Iako je na ruskoj strani u ljudstvu bila vojno nadmoćna armada. Istovremeno je veliki vezir Elmas Mehmed-paša vršio nove mobilizacije s ciljem da stekne bolje uslove za osvajanja. Za njega se znalo da uživa potporu engleskog kralja Viljema III 69 . Nakon paljenja princ Savojski je naredio povlačenje preko Visokog. ušli su u Sarajevo.. Dolazak ovih bataljona onemogućio je Osmanlijama da zauzmu ovu tvrđavu. Značajnu ulogu imao je engleski poslanik na Porti Padžet. OV je odbila napad na Azovu. On je zahvaljujući prisebnosti svoje pratnje izbjegao zarobljavanje.) Nakon vojnog poraza kod Sente 1697. U bici je učestvovao i Mustafa II. On je odao ratni plan Osmanlija. kod Sente došlo do velike bitke u kojoj je OV doživjela poraz a život gubi i Elmas-paša. oktobra po mišljenju historičara Habsburgovci su zapalili cijeli grad koji je potpuno izgorio kako bi prikrili pljačku. g. dio Dalmacije i Slavonija trajno izgubljeni. Došao je na obale Tise gdje je 11. Osmanska vojska je stekla izvjesnu prednost što je rezultiralo vojnim uspjesima a Osmanlije ponovo kreću prema Petrovaradinu. Pri povlačenju se habsburškoj vojsci priključilo 40 000 katolika i pravoslavaca.U to vrijeme princ Savojski je još jednom pokazao svoju savjesnost. Već 23. Sultan je krenuo iz Sofije prema Temišvaru sa velikom vojnom snagom. Autoritet je ubrzo vraćen centralnoj vlasti nakon pobjede nad ovim odmetnicima. Dobivši informacije da se u Bosanskom ejaletu nalaze male jedinice prešao je Savu i pošao dolinom Bosne prema Sarajevu. Saznavši za ove planove princ Savojski preduzeo je mjere da glavnini OV spriječi prelazak Tise. vrlo bogat grad. gdje već 8. osmanske vlasti poduzimaju nove mobilizacione radove. 1. 1699. g. Sutradan 24. Maglaja i Doboja.septembra umjesto Elmas-paše posvetio …. g. Stigle su vijesti da je saksonski vojvoda opsjeo Temišvar i da glavnina vojske ide prema ovom mjestu. aprila mobilisane jedinice krenule su u Jedrene a odatle prema Sofiji. Namjsnik Ismail paša izazvao je nezadovoljstvo svojim oštrim mjerama čiji cilj je bio jačanje centralne vlasti. Grofu Siliku je Savojski naredio da dođe u Segedina i sam se tamo kretao. februara ispred Topkapi Saraja su postavljeni tugovi. Time je put do Temišvara bio slobodan što je omogućilo da i ratni materijal i namirnice stignu u grad. Poslije priprema 22. a i zbog zauzetosti u drugim pokrajinama Carstva. To je bio veliki udar kojim je pokazana spretnost i pokretljivost habsburške vojske a nespretnost osmanske vojske. Razlog je bio taj da glavnina vojske krene prema Banatu i Slavoniji. prodro na teritorij Bosanskog ejaleta. Izdao je naređenje da se naprave dva mosta na Dunavu. koji su bili pod rukovodstvom osamostaljenih ličnosti.

jula na pregovore u Beč. To je bio veliki izazov za velikog vezira Husein-pašu Kuprilija (1697-1702). U toku samih pregovora bilo je na dnevnom redu i Dubrovačko pitanje. Mlečana i Poljske. Prema odredbama svaka država zadržava teritorije koje su do pregovora bile u njihovom posjedu. Gabela. Vrgorec. g. u oktobru 1698. Još od vremena kapudan-paše Kilic Alije plovnim 70 . Nakon iskušenja 6. Osmanlije su tražile da im se Erdelj vrati u vazalnost što Habsburgovci nisu prihvatili. Karlovački mirovni ugovor bio je težak za Osmansko Carstvo. g. On je kao i njegov djed Mehmed-paša u toku svoje petogodišnje uprave ipak uspio da odgovori svim izazovima i da Bečki rat i Karlovački mirovni ugovor završi na najbolji način. Isto tako i Poljska je dobila dio Podolije. Klek. Poljskom i Rusijom. Posebno je važna odluka da su Rusi zvanično bili oslobođeni plaćanja godišnjeg danka Girajima. U datim instrukcijama osmanska strana potpomognuta Engleskom i Holandijom željela je da se sa Habsburgovcima sklopi mir “Utis Posidetis” a druga delegacija je pregovarala sa Mletačkom Republikom. i stavlja veliki broj pješaka i konjanika (……. I pored toga Poljska je zbog nepovoljne unutrašnje situacije od polovine 18. Osmansko-perzijska granica i dalje je bila napadana i često su dizane pobune (Krim. U ejaletu Damask bila je slična akcija. Sve se to dešava sredinom 1698. Kao i njegovi preci nastojao je da ojača finansije. teritorija. juna potpisan je mirovni ugovor u Istanbulu. Mletačka Republika zadržala je skoro cijeli Peloponez a u Dalmaciji od linije koja spaja Knin. Muslimanski podanici su bili oslobođeni poreza iz Beogradskog pašaluka. oktobra 1698. Porta se suočila sa pravim stanjem na terenu i morala prihvatiti gubitke u evropskom dijelu carstva. Neum na sjeveru i Sutorina na jugu dati su OC koje ih je uklopilo u sastav Bosanskog ejaleta. U odnosu na raniji period ovog puta sultan nije diktirao mirovni ugovor nego je bio primoran da prihvati gubitke u proteklih 13 godina. st.Oranskog. Razlog je bio što su se Osmanlije susretale sa brojnim unutrašnjim i vanjskim problemima.. dogovoreno je da to budu Sremski Karlovci u blizini Petrovaradina. Osmansko Carstvo je potpisalo mirovni ugovor sa Habsburškom monarhijom i Poljskom a sa Mletačkom Republikom 7. Pregovori su vođeni 6. Iako je ovim mirovnim ugovorom Osmansko Carstvo bilo gubitnička strana. Svečana ratifikacija mirovnih ugovora izvedena je u septembru 1699. Tadašnji bosanski namjesnik Daltabant Mustafa-paša uspio je da osvoji Bosanski Novi. Englezi su savjetovali Osmanlije da priznaju gubitak Erdelja. kada je jedna osmanska delegacija predvođena sa reis ef. februara 1699. čak su Habsburgovci tražili da Erdelj uđe direktno u sastav Habsburške monarhije a da oni na to plaćaju izvjesnu novčanu nadoknadu. ponovo kupe djeca putem devširme (poslednji put). Budimskog ejaleta i dr. nastojao da uspostavi normalan odnos između sultanovih muslimanskih i nemuslimanskih podanika. Od konfiskovane rude su se kovali i topovi. U novim okolnostima Mlečani su došli u dodir sa dubrovačkom granicom. OC sa Mletačkom republikom sklapa mirovni ugovor istog dana potpisano je i primirje sa Rusijom. Veliki vezir vrši novu mobilizaciju 1698. Zvorničkog sandžaka. da održi red i mir. mir potpisan u Karlovcima je odgovarao i OC. Rudnici srebra u blizini Soluna su ponovo aktivirani (povečanje zaposlenosti). I dok Osmanlije prihvataju Padžetov prijedlog za mir dotle ne žele sklapati mir sa Mletačkom Republikom. g. Sjeverna granica Bosanskog ejaleta išla je Savom i Unom. Prijedlozi su bili da se pregovori vode u Slankamenu.) a pokazuje da posjeduje veliki broj pomorskih snaga. Tada je Bosna jednim međunarodnim ugovorom dobila dio granica. Naredna tačka predviđala je da Rusija ima pravo na Porti držati jednog poslanika što govori da Rusija dobija širi značaj. u Istanbulu. između Osmanlija i Habsburgovaca. Međutim. Devlecima ili u samom Beču. U vrijeme kad 6. Odredbama su Osmanlije Rusima dale Azov. Ramijom otišla 10. Još jedna odluka bila je da se 1702. Tek 13. g. ušla u red trećerazrednih zemalja. februara 1699. Ona je izvukla maximum povoljnih odluka u odnosu na realno stanje. Želeći izbjeći neposrednu granicu Dubrovčani su ponudili dio svojih teritorija pod sultanov suverenitet. Veliki Sinj-Zadar. januara 1699. Svaka od država predstavnica nastojala je pokazati svoju moć. Tripolis). S ciljem jačanja finasija naredio je da se zaplijene bogatstva rudnika u Erzerumu.

da se oficiri izabiraju po zaslugama. Zato je Husejn-paša naredio 1699. novu reorganizaciju vojske i oprave. g.snagama se nije posvećivala pažnja. U tome je imao podršku admirala Mazamont šejh-ul-islama Fejzulah efendije. umjesto ranijeg sistema. izgradnju novih brodova. 71 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful