UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET KATEDRA ZA HISTORIJU UMJETNOSTI

UMJETNOST RENESANSE I BAROKA SEMINARSKI RAD TEMA:

Tarik Silajdi

KOPAR
Najvei istarski grad u razdoblju od XV do XVIII stoljea bio je Kopar, ujedno i najnaseljeniji iako je doivio pad broja stanovnika zbog dviju epidemija kuge: 1554. i 1630./31. godine. Kopar je oduvijek bio otok izmeu mora i movara. Jedina veza s kopnom do XIX stoljea bio je dugaki most/nasip na ijoj se polovici nalazila utvrda nazvana Castel Leone. Da bi se ulo u Kopar trebalo je proi kroz vrata ispred kojih su bili smjeteni profesionalni vojnici. Promet na mostu uvijek je bio gust, najvie u jutarnjim satima kada je u grad ulazilo mnotvo seljaka koji su dolazili prodavati svoje proizvode. S kopna se u grad ulazilo pored Trga Muda ( gdje se naplaivao porez), kroz istoimena vrata ( zvala su se i Kopnena vrata Porta di Terra, sagraena 1516.). Na trgu se nalazilo staro sirotite Sv. Nazarija koje su Koprani dali sagraditi za prihvat sirotinje i stranaca, a koje je ujedno bilo i prva gradska bolnica. Od trga su uske uliice vodile do Trga glavnih vrata i du ulice Calegaria do glavnog gradskog trga, prolazei pored palae kapetana i podestata. Ostali ulazi u grad bili su s morske strane. Na zapadu, pored skladita sv. Marka gdje s drala sol, nalazio se luki trg. Prvobitni oblici tog trga mogu se raspoznati i danas. Na tom su se mjestu vezivale venecijanske galije. S lukog trga put je vodio do glavnog trga, prolazei pored crkve sv. Nikole i Presvetoga Trojstva. U kopru su postojala jo etiri gradska ulaza: na sjeveru Porta Isolana i Porta Bossedraga, na istoku vrata Sv. Petra i jugoistono vrata Svih Svetih koja su bila veza sa seoskim okrugom. Sredite grada nalazilo se na najuzvienijem dijelu otoka. Svi simboli vlasti bili su na glavnom trgu (Platea Comunis, poslije upni trg): Pretorska palaa (upravno sredite mletake Istre) u kojoj je stolovao koparski podestat i kapetan predstavnik mletake vlasti u provinciji, biskupija, upna crkva, loa (loggia), oruarnica kao izraz komunalne moi i zalagaonica kao odraz gospodarske moi. Malo dalje, na susjednom 1

Trgu Brolo, iza upne crkve, nalazilo se skladite ita i brana. Kopar karakterie gotovo koncentrian razvoj glavnih ulica, dok se ostale uliice zrakasto proteu od dvaju glavnih gradskih trgova prema morskim vratima. U kuama su, jedni pored drugih, kao u Veneciji i u ostalim mletakim posjedima, stanovali bogati i siromani, plemii i puani. Promatrajui grad s visine, primjeuju se impozantne zgrade plemikih obitelji Gravisi, Tarsia, De Belli, Belgramoni Tacco, Totto, Bruti, Almerigogna i vani samostanski sklopovi, odnosno samostani Sv. Franje, Sv. Domenika, Sv. Ane, Sv. Grgura, zatim kapucinski samostan Sv. Marte i opatije Sv. Blaa i Sv. Klare. Grad je takoer bio opasan zidinama, kulama i nasipima koji su jamili sigurnost stanovnika.

Kopar u okvirima Mletake Republike

Do 1584. mletaku je vladavinu u Istri obiljeavala mreu od 18 naelnitava (podesterie) 18 komuna na ijem je elu bio venecijanski podestat. Godina 1584. moe se uzeti kao razdjelnica jer su se u Kopar poeli slati sudski prizivi koji su se dotad rjeavali u Veneciji. Proirene su ovlasti podestata i kapetana koji postaje koparski sudac. To je paralelna funkcija u odnosu na ve postojeu koparskog rektora i njegova ureda. Centraliziranjem osjetljivog podruja kao to je bilo upravljanje sudstvom, postavljeni su temelji za provincijalizaciju istarskih posjeda. Nakon rata koji je trajao od 1615. do 1617., kada je u Istru poslan providur , neka vrsta opunomoenog upravitelja s obzirom na ratno stanje, ovlasti koparskog podestata ponovno su ojaane jer se mnoge komune i gradonaelnici nisu pridravali postavljenih normi. Tako su mu 1632. dodijeljene iroke ovlasti prema bratovtinama i komunama te njihovoj novanoj i drugoj imovini, s mogunou voenja istrage nad tamonjim gradonaelnicima. Koparski je podestat tako 2

postao vii autoritet u odnosu na druge istarske podestate ne samo na sudbenom, ve i na upravnom planu. Godine 1636. donesena je nova mjera kojom se trebao jo vie pojaati poloaj koparskog suca: obavezan posjet provinciji barem jednom tijekom mandata (koji je trajao godinu i pol), radi uspostavljanja posrednog odnosa sa podanicima. Koparskom je podestatu dana i ovlast u izboru graninog providura iz redova koparskog plemstva. Uza sve to, trebao je kontrolirati proizvodnju soli u Kopru i Miljama. Time je koparski rektor/sudac postao naelnik Istarske provincije, odnosno provincija je postala institucionalno tijelo utjelovljeno u liku osobe koja predstavlja centraliziranu vlast. Tijekom posjeta raznim naelnitvima , odnosno komunamma, podreenim koparskom slubeniku, podanici su prvi put osjetili da pripadaju neemu novom to se zvalo Istarska provincija. Naravno, postojala je svijest o pripadnosti zemlji koja se zvala Istra, ali od XVII stoljea, ta je Istra stekla odreeno upravno znaenje olieno u vrhu vlasti. Postala je stvarno provincija, to bi danas odgovaralo pojmu regija. Koparski je rektor imao vane ovlasti do pada Republike. Jedino je po pitanju kolonizacije bio izjednaen s raporskim kapetanom i buzetskim podestatom koji je pak imao ovlasti nad novim stanovnicima i piranskim upravnim i financijskim poslovima ( da se ne bi izazvala ljubomora meu dva najbogatija istarska grada). Konkretna realizacija pojma provincije ostvarivala se u liku koparskog podestata jer Venecija nije nikad sruila sustav komunalne posebnosti, neku vrstu lokalne suverenosti koja je bila temelj istarskog drutva. Iako je taj sistem bio skup, lokalni rukovodei stalei nisu ga se eljeli odrei. Potovanje municipalne autonomije bilo je temelj politikog konsenzusa.

PETAR PAVAO VERGERIJE STARIJI

Petar Pavao Vergerije Stariji jedan je od velikih europskih humanista koji se istaknuo velikim znanjem, djelima i doprinosom u irenju duha humanizma u sredinjoj Evropi. Rodio se u Kopru 1370., a umro u Budimpeti 1444. godine. Studirao je gramatiku na padovanskom Sveuilitu, a zatim predavao dijalektiku i logiku na sveuilitima u Firenci i Bologni. Veliki uenjak Manuele Crisolor nauio ga je grki jezik. Bio je u vezi s Colucciom Salutattijem i veliki prijatelj Leonarda Brunija koji mu je posvetio svoje poznate Dialoge (Ad Petrum Paulum Histrum). Godine 1405. preselio se u Rim na dvor pape Inocenta VII, gdje je napisao Poeticu enaratio (poema o natjecanju u latinskoj poeziji) i razna predavanja o izmi koja je tada potresala Crkvu. Kao tajnik i savjetnik visokih crkvenih velikodostojnika bio je posrednik na crkvenom koncilu u Konstanci 1414.-1418. Tamo je upoznao cara Sigismunda Luksemburkog koji mu je ponudio tajniko mjesto i predloio mu da ga prati najprije u Prag u Bohemiju, a potom u Budim u Maarsku, gdje je ostao do smrti. Vergerije Stariji izdao je Petrarkino djelo Africa, komentirao je Seneku i Hipokrata, autor je raznih djela povijesne tematike, govora, rasprave, De arte metrica, komedije Paulus nastale po uzoru na Terencija. Njegovo najvanije djelo svakako je De ingenuis moribus et liberalis studiis (1400.-1402.), u kojem istie vanost civilnog odgoja kao temelja drutvenog ivota. Ta e ideja postati temeljem modernog doba.

Renesansa u regiji
Kopar je nazvan istarskom Atenom. U ovom su se gradu nevelikih dimenzija u XV i poetkom XVI stoljea, u doba prosperiteta, rodile mnoge ugledne linosti humanistike i

renesansne kulture. Unutar gradskih zidina dogaao se ivahan kulturni ivot. U Kopru je tada djelovala humanistika kola u kojoj su pouavali ne tako poznati, ali svakako ne manje vani knjievnici kao to su Tranin Raffale Zovenzoni (1447.-1451.), Bolonjez Francesco Zambeccari ( 1466.), Cristoforo Muzio (1504.; otac Girolama Muzija) i Ambrogio Fabeo (1514.) Iz te su kole izali profesori koji su stekli slavu negdje drugdje (Andrea Divo, Antonio i Cristoforo Zarotti, Gian Domenico Tarsia). Koprani Giovanni Albertis i Giorgio Almerigiotti te braa Zarotti bili su profesori na Sveuilitu u Padovi (lijenici i pravnici). U kopru je studirao Tranin Andrea Rapicio, pisac poeme na latinskom jeziku Histria (objavljena u Beu). U gradu je 1478. utemeljena Compagnia della Calza, skupina uenih plemia koji su se, nakon poetnih kavalirskih pobuda, poeli baviti knjievnou i kazalitem. U XVI stoljeu drutvo se preobrazilo u akademiju ( ne zna se koje godine) i poelo djelovati najprije kao Academioa dei Desiosi, a od 1554. kao Academia Palladiana. Krajem tog stoljea u gradu su cvjetale komedije i pastoralne predstave. Najpoznatiji autori bili su Pietro Pola (1545.-1630.) s djelima Ardor di Amore (Ljubavna strast), I gusti ingani (Opravdane prevare) te Girolamo Vida s djelima Filliria, Il Sileno i Le selve incoronate (Okrunjene ume). Ostali autori su bili Aurelio Vergerio, Antonio Zarotti i Gian Domenico Tarsia. Meu velikim imenima renesansnog Kopra svakako treba spomenuti Petra Pavla Vergerija Mlaeg i Girolama Muzija. Girolamo Muzio, nazvan Justinopolitanac, rodio se u Padovi 1496. godine. a umro u Firenci 1576. godine. Uvijek je isticao svoje koparsko porijeklo, ali je ivio lutajui od jednog do drugog talijanskog dvora. Poznat je po svojim Eglogama, petrarkistikim pjesmama posveenim Tuliji Aragonskoj, raspravama o vitetvu Il duello (Dvoboj), Il gentiluomo (Plemi). Izmeu XV i XVI stoljea u Kopru su djelovali poznati slikari poput Vittorea Carpaccia, Cime de Conegliana, Palme mlaeg i Jacopa Bassana.

Arhitektonska batina Kopra

Kopar pripada pojasu primorskih gradova koji su ve tokom srednjeg vijeka doli pod trajnu vlast Mleana i u kojima je puanstvo kroz stoljea zadralo talijanski govor i openito usvojilo talijansku kulturu. Umjetnost u tim gradovima prati uglavnom razvoj umjetnosti u mletakim gradovima, ali u provincijski uproenim razmjerama i oblicima. Gradska jezgra unutar djelomino sauvanih bedema urbanistiki je spomenik, koji poloajem osam obodnih trgova i oblikom organski usmjerenih zrakastih ulica prema sreditu otkriva srednjevjekovnu osnovu i drutveni poloaj stanovnitva po gradskim etvrtima. Du tih ulica su najstarije graevine u gradu: predromanika rotonda sv. Marije, romanika kua Percauz (XIII st.), gotike kue u Kidrievoj ulici, gotika crkva sv. Franje (1260) sa samostanom, palaa Almerigogna. Iz doba renesanse i baroka potiu crkva sv. Nikole (XVI st.), crkva sv. Ane sa samostanom (1513.), palaa de Belli sa unutranjim atrijem iz XVI st., rezbarene horske klupe te umjetnine koje su odnesene iz Kopra u postupku restitucije umjetnika Cime da Conegliana i Girolama Santacroce. Nad krinom osnovom idealiziranog tita dvodijelnog gradskog trga Brolo Platea Comunis dominira stolna crkva Marijinog Uznesenja. Njeno proelje je sjajan predstavnik mletakog uticaja u arhitekturi. Vanjsko ureenje potie iz XV stoljea i kombinira bujni gotiki donji dio iz 1. polovine XV stoljea (pripisuje se domaem majstoru Dominiku) sa renesansnim gornjim dijelom iz XVI stoljea, ali i uprkos ovoj mijesanosti dva dijela stoje u skladnom kontrastu. Trobrodna unutranjost je ureena u baroknom stilu po nacrtima arhitekte Giorga Massarija. Katedrala uva brojna djela: veliku oltarnu sliku Madonna na prijestolju sa djetetom i svecima od Vittorea Carpaccia iz 1516. godine; kameni sarkofag sv. Nazarija, sveca zatitnika grada iz XV stoljea, a u prezbiteriju katedrale je slika Svadba u Kani od A. Zanchia. Za katedralu Carpaccio je uradio jo dvije slike Predstavljanje u Hramu i Pokolje nevine djece . Zvonik katedrale je romaniki iz XII stoljea ali je preureen 1418. godine.

Unutranjost katedrale Pretorijanska palaa je smjetena na glavnom gradskom trgu koji danas nosi naziv Titov trg i predstavlja gradski centar. Razmjetaj trga je tipian primjer mediteranske arhitekture. Karakteristika koja ga razlikuje je njegov zatvoren izgled. Pretorijanska palaa zatvara juni dio trga. Neki izvori tvrde da je Kopar dobio gradsku vijenicu 1254. godine dok druge studije daju datum 1268/1269. U svakom sluaju, najvea gradnja dola je 1348. godine nakon ustanka, meutim 1380. godine svi rezultati rada su uniteni kada enovljani dolaze i pustoe grad. Sljedea graevina zapoeta za palau poela je da se

gradi 1452./1453. godine. Prvobitno je sagraeno lijevo krilo sa trijemom. Desno krilo datira iz XV stoljea. 1505. podignut je prekrasan portal del Corte koji spaja Pretorijsku palau i Foresteriju. U sredini dva krila se nalazi statua Pravde. Pretorijska palaa i druge zgrade na trgu su dobile definitivan izgled tokom baroka. Fasada palae dosegla je idealnu harmoniju i rafiniran izgled 1664. nakon renovacije, kada je promijenjen raspored heraldike dekoracije i memorijalnih plaketa.

Pretorijska palaa Foresteria i Armeria su izgraene u XV i XVI stoljeu. Foresteria, ranije poznata kao Albergo nuovo, je koritena kao gostiona, odnosno sluila za smjetaj gostiju. Ima prekrasna kamena renesansna vrata, Porta del Corte. Susjedna graevina Armeria, je bila

ustvari oruarnica, koritena za skladitenje oruja da bi kasnije namjena bila promijenjena u banku i zalagaonicu za siromane ( prijanja Monte di Pieta) i koritena kao ured gradske administracije. Nekad razdvojene graevine su sastavljene u XVIII stoljeu kada je podignut jedan kat u Armeriji.

Foresteria i Armeria

Loggia je jo jedna graevina koja se nalazi na centralnom trgu i koja ga zatvara sa njegov sjeverne strane. Sagraena je u XV stoljeu ali njen dananji izgled je iz XVII vijeka. Sadri brojne heraldike ukrase i terakotnu predstavu Madonne sa djetetom u ugaonoj nii, napravljenoj u spomen smrtonosne kuge 1554. godine.

Loggia

Fontico je najstarija graevina na trgu Brolo. Konstrukcija je zapoela 1392. godine a konani izgled je dobio oko 1460. s tim to se izgled spoljanjosti mijenjao i neto kasnije. Od samog poetka, graevina je koritena kao skladite ita koje se davalo

graanima u sluaju loe godinje etve. Kao dodatak renesansnim i gotikim prozorima, atraktivna osobina Fontica je i bogata heraldika dekoracija.

Fontico

Kapija Muda je prijanja glavna gradska kapija sagraena 1516. godine i nalazi se na Preernovom trgu. Sagraena je u renesansnom stilu i nosi brojne heraldike dekoracije, meu kojim je sunce naistaknutije. Modelirana po uzoru na antiku trijumfalnu kapiju, sagradio ju je koparski podestat Sebastian Contarini. Danas, kapija Muda ostaje jedina ouvana gradska kapija od prijanjih dvanaest.

Kapija Muda

Girolamo da Santacroce
Girolamo da Santacroce najistaknutiji je predstavnik slikarske obitelji iz Bergama, koja je vjerovatno istarskog porijekla. Bio je uenik Gentilea Bellinija, a nakon njegove smrti suraivao je sa Govanijem Bellinijem. Osamostalio se oko 1517. ali je ostao pod uticajem belinijevaca Cime da Conegliana i Jacopa Palma starijeg . Najbolja djela ostvario je 1520-ih i 1530-ih. Vodio je vrlo aktivnu radionicu koja je, osim pred sam kraj Girolamova ivota, odravala relativno visoku kvalitetu. Izradio je velik broj prikaza Bogorodice s djetetom i svecima te poliptiha, od kojih su bili namijenjeni venecijanskoj provinciji. Za Kopar uradio je Sveti razgovor u koparskom muzeju te Oplakivanje u crkvi sv Ane.