You are on page 1of 16

Gordana Vnuk 12. sije nja 2012.

ZKM - ETVEROGODI NJI PROGRAM RADA

U pozadini mog napora da sastavim prijavu na mjesto ravnateljice Zagreba kog kazali ta mladih le e vrlo ograni avaju i razlozi. Povjerovala sam, pone ena dojmom sretnog trenutka, da se promjenom vlasti mo e promijeniti i kulturna optika na eg prostora, dakle, onoga to nazivamo rodnim gradom i zavi ajem. Razlozi su ograni avaju i, jer ovise o novoj volji jedne nove politi ke, za mene, ponajprije, jedne nove eti ke koncepcije, a opet ti u se cjeline, manje struke i njezinih parcijalnih interesa. to, naravno, ne zna i da se ovi moji prijedlozi rade izvan struke, ali oni struku do ivljavaju kao segment europskih standarda gdje iza umjetni ke koncepcije, kad ona, jednom, prije izborne odluke, pru i dokaze svoje na elne nesalomljivosti, a izborom potvrdi svoju dru tvenu uklju ivost, ne stoji vi e nitko (osim dru tvene volje same). Dvadeset i pet godina vodila sam jedan festival sa eljom autenti nog promi ljanja. Eurokaz se trudio misliti cjelinu, ponajprije vremensku cjelinu jednog fenomena za kojega se u Hrvatskoj tvrdilo da mo e opstojati samo na temeljima svoje organizirane pro losti, samo kao dodu e prijazni, ali rezervni prostor ideologije, ne kao smjer. Kao skladi te, dakle, gdje se mo e odlagati, ali i odakle se mo e posuditi ili to ve treba. U Zagreb su potaknuti Eurokazom dolazili ljudi, umjetnici koji su imali ne to presudno ponuditi nekom skora njem vremenu. Eurokaz ih je izlagao na uvid kavezima na ih provincijalnih ta tina; festival je bio, dakle, ni ta vi e od vernisa a. Toliko je Eurokaz mogao i utoliko je bio koristan. Danas, slute i razvoj nove volje, moglo bi se napraviti vi e.

Gra anski teatar otkupio je od Eurokaza koliko mu je bilo potrebno; danas, recimo Gavella, jo nije hambur ki Thalia Theater ili minhenski Kammerspiele, ali nije mu ni odve daleko. Gra anstvo vi e ne jede za nedjeljni ru ak be ke nicle, to je Krle a ironi ki podnosio, danas ono jede fusion i tempuru. Tako bi Zagreba ko kazali te mladih moglo prihvatiti pro irene funkcije i estetiku su enu na smjer, a dosada nje naloge tempurizirati. Mislim da je jasno da moja prijava ne misli ni ta lo e o dosada njem vodstvu i vo enju kazali ta. Ono je bilo vo eno s prihvatljivom ambicijom, vrlo uredno, moderno koliko treba, komunikativno, informirano i po esto informativno, italo je novine i bavilo se sportom (u dobrom Brechtovom smislu), bilo je zadovoljstva dru tvenog i skupnog (ensemble). Ali mo da bi se moglo probati ne to drugo, i nema razloga da to vi e izaziva ljutnju i dru tveni oprez, iako se to drugo ne podrazumijeva otprve. Kad govorim o pro irenim ambicijama jednog Zagreba kog kazali ta mladih, mislim da ono svoje najbolje funkcije (kazali te mladih, a ne samo za mlade, multiprakti nost, od dramskih studija do plesa i metakazali ta...) mora sa uvati, ali i prihvatiti jedan jezik akcije i suprotstavljanja ponajprije papagajskoj estetici koja svoje esteti ke i moralne u inke ve e uz ostatke glavotoka gavelijanskog kartela ( to mi se ini kao relativno lak i zadatak na nivou samog kazali ta, ali ne i ire), a najposlije neproblematiziranosti europskog kazali nog tijela, s kojem se danas trudimo sura ivati na neprofitnom profitu u, kako bi rekao oljan (citiraju i Musila), gotovu jeziku (die fertige Sprache). Kad govorim o su avanju estetike na smjer, govorim o disfunkciji Zagreba kog kazali ta mladih da bude jedno, pa ak i ponajbolje od gra anskih kazali ta ovoga grada, prohodno i pohodno za svakog, korisno za omladinu, poticajno i ponosno na svoje, zdravo za sve - uklju uju i i okoli . Govorim o estetici koja bi vratila generi ki koncept umjetnosti, a koji je danas zamijenjen pojmom kultura, na to upozorava Badiou. (Sanjati Zagreba ko kazali te mladih kao dio ministarstva umjetnosti, a ne kulture). Kazali te univerzalne singularnosti, opet po Badiouu, a ne subjektivnih i teritorijalnih identiteta koji ne zahtijevaju nikakvo drugo pravo osim onoga da budu, kao i drugi identiteti izlo eni uniformnim povlasticama tr i ta.

Jednostavno re eno: malo vi e promi ljanja kazali ta, a ne tr i ta, to izranja kao nu nost jer svjetionik (plural) u tom smislu u Hrvatskoj vi e nema ili su u penziji i vi e ne ele nikakvu poduku (vidi Zuppin intervju u postnovogodi njem Novom listu) i malo vi e samostojnosti u odlukama za op u, pa i europsku dobrobit (univerzalna singularnost) kazali ta; malo vi e umjetnosti, a manje kulture - to su postulati na kojima bih gradila napor moje prijave za vodstvo mladog kazali ta. E sad, kako bi se to postiglo.

II

Postignuto je ve puno, Zagreba ko kazali te mladih, kako rekoh, jest svojom, ponajprije organizacijskom politikom, jedan od zna ajnijih kazali nih centara u regiji; na njega se mo e osloniti svatko tko treba ozbiljnog partnera u komunikaciji, i manje u prosudbi. Zagreba kio kazali te mladih, a to mu nije velika mana, vi e voli komunicirati nego to prosu uje s kim e komunicirati. Ansambl je dinami an i, ako treba, prilagodljiv, duh zajedni tva nije mu stran, dapa e njime se odlikuje; tradicija mra se po tuje; tehni ke i administrativne slu be su postojane i organizirane. Svi prostori kazali ta di u i ive, tehnologija se prou ava i naru uje. Ja nudim samo druga iji pogled, nesigurniji pregled osigurane svakodnevnice, pritisak za dinamiku dru tvenih zadatosti, druga iju pristojnost u arhivu i dosjeima riskantnijih istupa, druga ije po tivanje inovacijskih ideja, ali i onih zaboravljenih, kao i onih, tko se sje a vi e za to, prezrenih. Jan Fabre bio je sa svojim teatrom na Eurokazu 1988., ali nije igrao jer nije elio prihvatiti tehnologiju koju mu je nova zgrada Zagreba kog kazali ta mladih nudila, a mi smo mislili da je ona besprijekorna (za njegove plesa ice klasi nog baleta pod dvorane nije bio dovoljno ravan). Tehnologija se relativno brzo sredila (pod se izravnao), ali kazali te nije osjetilo potrebu zvati ga ponovno. Neka si ga zove Eurokaz, nama se to ne uklapa u program - bila je pouka slu aja. I Eurokaz ga je pozvao jo jednom 1996.
3

Jan Fabre godinama je bio obo avana institucija, svaka njegova predstava provocirala je barem jednu knjigu, ne samo belgijsku (i Emil Hrvatin je napisao jednu, a Sergej Prista pola). Okru en adoracijama, bez prijepora, Jan Fabre se okrenuo nadmetanju sa samim sobom. Tu je pogubio dru tvenost, a autoreferencijalnost njegovih predstava se pro irila Europom kao norma suvremenosti. Danas Jan Fabre djeluje potpuno nezainteresirano za sve izvan njegovih, kritikom ovjerovljenih, preferencija. Povjerovao je da je siguran i neupitan. A tu vi e nema mjesta za napor komunikacije, od teatra se napravilo crkvu. I tu sad dolazi Hrvatska i koprodukcije s njim. Za Fabreove se koprodukcije ili hrvatske produkcije trebalo boriti sa arom i to onda kada je ara bilo u umjetniku samom. Ali ne to se, ne samo tih godina, du ebri ni ki kalkuliralo, zbrajao se odium hrvatske neprovjerljive publike koju nitko nikada ni ta ne pita, ali svi znaju njene odgovore. Ja ne znam, toj i takvoj publici, niti postaviti pitanja, niti znam slu ati njihove odgovore; ja gledam u onu umjetni ku proizvodnju proizvodnje (Deleuze/Guattari) koja ra una na zadovoljstvo publike izvan svakog subjekta pitanja i objekta odgovora. Tu se sad mo e uvesti i rasprava o pojmu provincijalnosti. Pojam provincijalnosti jo uvijek u Hrvatskoj ne stoji najbolje, ali biti u centru zna i preuzeti rizik, izlo iti se prvome u poretku iskustva, dedukciji prvog. Centar je stvar dinamike i stalnog samopotvr ivanja, on nema privilegiju i ekivanja, ni vrebanja; on nije na kraju indukcijskog lanca ( ekati da otpadne slabije). Na primjer, intendanti njema kih teatara sjede na ama ba svim diplomskim predstavama studenata re ije. Direktorski je zadatak, uvjet njihovog posla, najranije mogu e prepoznavanje talenta. To nije samo pitanje konjukture, to je i pitanje svje ine komunikacije, veselje i u itak suradnje koja jednom, jo nemu tom jeziku nudi puteve artikulacije. To bih ja eljela vidjeti u Hrvatskoj i, uz to, ukazati na ugasnule poku aje artikulacijskih proboja, na koje je pro lost spustila tamu.

I da zaklju im.
4

Ta e nja za centrom i odlu no u prvog ima i svoju tamniju stranu. Ono to je revolucioniralo kazali ni pejza po etkom osamdesetih i otvorilo teatar prema novim medijima, visokoj tehnologiji, vizualnoj umjetnosti, novoj dramaturgiji , plesu i pokretu, postalo je danas novokazali ni mainstream koji je doveo do posvema nje uniformizacije europskog kazali nog pejza a u kojem stoluje epigonstvo i pomanjkanje ideja. Tome su pridonijeli i globalizacijski procesi, festivalizacija kulture, samodovoljnost i bahatost umjetni kog tr i ta koje male zemlje posebice jugoisto ne Europe tretira na evidentno kolonijalan na in izvoze i u njih umjetnike koje je Zapad ve potro io , ili, kao u slu aju Fabrea, koji su potro ili Zapad, to je gotovo isto jer se u oba slu aja radi o potro nji. Kod nas se, opet po uzoru na flamanski vi edesetljetni teror autoreferencijalnosti i otklona od reprezentacijske dinamike, niti jedan teatar ne bavi idejnim trudovima, smislom kazali nog djelovanja, a sve u korist stroge prezentacijske bezbri nosti u kojoj se post-gra anski, post-konformisti ki patos najugodnije osje a. U tom kontekstu vidim mogu u ulogu Zagreba kog kazali ta mladih kako na doma em tako i na me unarodnom planu, kao mjesta odgovornosti, mjesta autenti nih umjetni kih iskaza koji mijenjaju obi aje percepcije i pridonose razvoju kazali nog jezika. Jedino tako mo emo izboriti ravnopravnost u odnosu na kazali nu proizvodnju u centrima ekonomske i kulturne mo i, ravnopravnost koja nije posljedica trgovine i razli itih ti meni-ja tebi aran mana, ve svijesti da se i u jednoj maloj zemlji s ruba Europe mo e promi ljati umjetni ki homogen teatar na relevantnom nivou. Takve visoke ambicije sigurno se ne posti u preko no i; posljedica su dugotrajnog procesa povezanog s elementima lo estoje eg rizika, i nisu u kontradikciji s ulogom i zada ama koje Zagreba ko kazali te mladih ima u lokalnoj sredini, ve se reflektiraju u svim njegovim programskim segmentima, od glavnog repertoara, dje jih i omladinskih predstava, do aktivnosti U ili ta.

Toliko o namjerama, sad o provedbi.

Glavni repertoar bio bi podijeljen u nekoliko programskih cjelina:

1. Pre u ena b lost, nepravedni zaborav Dio programa usmjerio bi se prema pro losti hrvatskog dramskog pisanja i to onom nevjerojatno neodgovornom zaboravu hrvatskog ekspresionizma koji je u svoje vrijeme bio na apsolutno europskom nivou, a u nekim je svojim izvodima imao i anticipatorsku ulogu unutar anra (Krle ino Kraljevo,Kosorova Nepobjediva la a). Danas se na tu tradiciju u Hrvatskoj ne ve e nitko. Hrvatska kazali na povijest ne poznaje boljeg primjera kada smo ravnopravno i pravovremeno sudjelovali u ispisivanju povijesti suvremenog teatra (na a praksa pokazuje, posebice u kazali tu, da po definiciji kasnimo 20-30 godina). Uz to, te su drame bile kontinuirano na repertoaru HNK za trijumfalne ere Branka Gavelle, od Bacha do Bene i a, to e re i nosile su se sa sna nim zanimanjem publike. Hrvatski ekspresionizam zapanjuju e sura uje s nalozima dana njice, kako na psiholo kom tako i na intenzivnom dru tvenom planu. - Maske na paragrafima Josipa Kosora antologijsko je djelo, britka analiza suvremene hrvatske politi ke nesnala ljivosti. Hrvatskoj odgovornoj re iji ponudili bi se uvidi i u ostale Kosorove odista veli anstvene drame (Cafe du Dome, Nepobjediva la a, Po ar strasti), drame Ahmeda Muradbegovi a (Bijesno pseto), Josipa Kulund i a (Skorpion, Pono , Strast gospo e Malinske), SrdjanaTuci a, Frana Galovi a, a Janko Poli Kamov - to je cijeli univerzum. - U sekciji nepravednog zaborava repertoar bi vodio ra una i o pre u ivanju hrvatskog nadrealizma to e re i: o vrlo rijetko igranom Radovanu Iv i u (Kralj Gordogan, Kapetan Oliver; kao dio repertoara za mlade Vodnik pobjednik, Vane...). U tome bi se dijelu repertoara dalo isku ati Olivera Frlji a. - Novi pogled bit e zanimljiv i za drame hrvatskih pedesetih i ezdesetih, korpus koji je upravo ZKM s posebnim senzibilitetom promovirao do sredine sedamdesetih: drame Ivice Ivanca, naravno - Odmor za umorne
6

jaha e, Tomislava Bakari a (na primjer, remake velike uspje nice ZKM-a Anno domini 1573 za 440. obljetnicu Selja ke bune, a, mo da, i uz temu Pobune kojoj bi pripadala i Krle ina Golgota - drama, izme u ostalog, i o krizi sindikalizma, Vu jak - to ostaje nakon pobune, te Ogrizovi evo Prokletstvo religijska pobuna), alegorije Ivana Bakmaza i Antuna oljana, a kao posebnu finesu dalo bi se vidjeti uprizorenje scenarija za film Rondo Zvonimira Berkovi a.

2. Pre u ena suvremenost Toj sekciji mo e pripadati mnogo toga, zasigurno cijeli konglomerat mladih i mla ih dramati ara, pogotovo onih koji su s Teatrom ITD sura ivali po etkom devedesetih, a koji su danas negdje zastali (primjerice Mrtva svadba Asje Srnec), ali poku alo bi se, za po etak, oko onih doista vanserijskih. - Svakako nezaobilazan je fenomen Dragutina Trumbeta a, jednog od najve ih, najsvestranijih i najsavjesnijih hrvatskih umjetnika (s vrhunskim europskim referencama), vulkanske energije i narativne radi nosti, ovjeka nezadovoljnog moralom svakog politi kog poretka koji je tu svoju beskompromisnost, akribiju za stvarnosni detalj s ruba genijalnosti, utkao u trilogiju veledrama Der Nichtraucher: Temat je stradanje Hrvata kroz razne sisteme, na povremeno veseli na in, kao povijest hrvatske gluposti i mije anje relativno izmi ljenih i ve inski potpuno stvarnih i dokumentiranih li nosti : Der Nichtraucher I problem hrvatskih gastarbajtera, politi ke ilegale u Njema koj i obra un s komunizmom; Der Nictraucher II drugo lice hrvatskog nacionalizma; Der Nichtraucher III patnje s demokracijom Trumbeta ev opus i dramski svjetonazor zanimljivo bi korespondirao s redateljskim rukopisom Ognjena Svili i a, ali, mo da bi bilo plemenito vratiti teatru i preciznost Tomislava Radi a. - Dramski opus Milka Valenta, opsegom je velik, ali se hrvatsko kazali te prema tom opusu, koji je i sofisticiranim namjerama i samoironijskim potezom usporediv s Kosorom, odnosi s minornim dostojanstvom. To je vrlo zahtjevan dramski rad koji mo da prelazi granice
7

ambiciozne scenske partiture, ali je u moralnoj i eroti koj snazi bez presedana u nas. Upotreba stvarnosti u Valentovim je dramama bravurozna kao i u Trumbeta evim; poetskom se anarhijom i vragometno u isti e Plaidoyer po pi ki, vrhunski izazov svakom liberalnom dramskom ansamblu. Za provedbu predstave poku ala bih se dogovoriti sa enskim pogledom Sanje Ivekovi uz jezi nu suradnju Suzane Nikoli . Branko Matan: Krle a, scenski esej Ovaj dramski tekst napisan jo osamdesetih godina, inspiriran dr avni kim ritualima oko Krle ine smrti, govori o sudbini identiteta pisca i intelektualca danas. Pisan kao libretto za opernu izvedbu otvorio bi prostor ZKM-a jednom anru koji se do sada, tko zna iz kojih razloga, izbjegavao. Za Bobu Jel i a to bi sigurno bio izazov.

3. Novi scenski rakursi itanja i aktantske inovacije u suvremenih hrvatskih dramati ara Tekstovi pojedinih hrvatskih autora preispitali bi se u jednom druga ijem redateljskom kodu; rije je o postupku koji je, naravno, legitiman, i dramska djela tih autora ne stvaraju mu nikakvu posebnu prepreku. Drame Mate Mati i a tretirane su kao umjereno pu ki komadi na tragu bre anovske dramaturgije, pa su time osiguravali svoju drugorazrednost. Bude li ih se italo iz klju a jarryjevske sintakse, pa Bukare po inju dobivati ugla enost jednog Drage Krpine, grotesknost Mati i evih komada dobit e drugi, precizniji smjer. Obratan bi se postupak dao primjeniti na, recimo, drame Filipa ovagovi a. Dramatur ka neodgovornost njegovih drama dobila bi zanimljivu za udnost kad bi se uozbiljile na razinu ibsenovske geometrije. Isto bi se moglo u initi i s popularnim, niskim anrovima, npr. Kabiljovim mjuziklima, Zaj evim operetama ... Sklonost takvim postupcima pokazuje mlada redateljica Anja Maksi Japund i , a tu bi se mogao na i i Vito Taufer, Branko Brezovec.
8

4. Svjetski klasici U na im se teatrima osje a ve vi egodi nja odsutnost normativnih djela svjetske knji evnosti. Kao da ne postoji koncentracija niti redateljska niti gluma ka za tako ne to. Pri tome se ne misli na neku lektirolo ku pragmatiku, ubrzanu didaktiku, digest, ve na autorsku podjelu suvremenosti, na superiornost kojom klasi ni teatar koristi dana njicu u stvaranju jedne nove politike opa anja, da upotrijebimo Lehmannovu sintagmu, kojom suvremenost mo e prihvatiti svevremenost politi ke klasike. Predla em, dakle, Goetheovog Fausta (a imamo novi Stama ev prijevod) s vrhunskim stranim redateljem. Ra unam i na Shakespeareove temeljne drame poput Zimske bajke koja je u Hrvatskoj, tko zna za to, ve desetlje ima zametena. Uz Fausta lijepo bi i la dramatizacija proze Mani Gotovac Fali mi, gdje je lik Gorkog upravo u poziciji politi kog Fausta, a i dramolet mlade spisateljice Diane Meheik Margareta i Faust s naglaskom na enskom dijelu tragi ke rtve. U obzir dolaze redatelji: Paolo Magelli, te inozemni (biografije u prilogu): Roysten Abel (Indija), Frederic Fisbach (Francuska)

5. U ili te U ili te bi i dalje bilo jedno od najva nijih aktivnosti ZKM-a, koje, obzirom na veliki broj polaznika i primjerena organizacijska na ela, o igledno dobro funkcionira. Program bi se u tom smislu intenzivirao ra unaju i na inovativne postupke koji se u tom segmentu stvarala tva koriste u svijetu.

6. Predstave za djecu i mlade Ra una se na 1-2 velike dje je predstave godi nje; 3-4 manje forme koje zbog prihvatljivih tehni kih dispozitiva mogu gostovati i na ne-kazali nim lokacijama;

1 predstavu nejasnog formata na skliskoj granici izme u dje je, omladinske i ozbiljne anarhije (anarhije koja je u sr i svake poezije da parafraziramo Artauda). Tu su na djelu doma i redatelji koji su se ve hrabro isku ali u tom anru: Sa a Bo i - Ksenija Zec, Rene Medve ek, Daniel Ku an, mlada Helena Petkovi ... a) Rad na razvijanju malih dramskih formi dramoleta; dje je autorstvo, ali i autorstvo kolskih nastavnika i profesora preko radionica kreativnog pisanja... (mentor Vjeran Zuppa) b) Natje aji, stimulacije pisaca dje jih i drama za mlade (Ivor Martini , Slavenka Drakuli , Boris De ulovi , ...) c) Dramatizacije knjiga koje govore o problematici dje jih trauma, problemima adolescencije: Miroslav Krle a: Djetinjstvo u Agramu L. F. Cline: Smrt bez pokri a Jules Valles: Dijete d) Dje ji klasici: Ludwig Tieck: Ma ak u izmama (spektakularna verzija teatra u teatru) e) Rock teatar: Goran Stefanovski Long Play 2 (povijest hrvatskog rock & rolla), Nikola ubi Zrinjski, Eurostar nastavak zajedni ke akcije ADU, Muzi ke i Likovne akademije (pro le godine ostvaren uspje an projekt Carmen). Redatelj, jedini mogu i: Kre imir Dolen i . f) Internacionalizacija me unarodne koprodukcije: Suradnja s producentskim ku ama, redateljima i autorima koji su se svojim inovativnim projektima potvrdili kao stvaraoci za djecu i mlade u me unarodnom kontekstu: Mogu i dogovor s flamanskom producentskom ku om CAMPO koja se u jednom segmentu svog djelovanja okrenula projektima u kojima sudjeluju djeca i mladi od 8 -14 godina. Inicirali su originalne projekte za djecu i odrasle o problemima urbane mlade i s nekima od najva nijih umjetnika suvremenog kazali ta kao:

10

Jose de Pauw (predstava BUNG o kratkom spoju koji izaziva svijet odraslih provu en kroz dje je o i: djeca u dobi od 9-12 godina sinhroniziraju dijaloge filma u kojem glume odrasli), Tim Etchell (dje ja predstava za odrasle That Night Follows Day u kojoj 14 djece izme u 8-14 godina istra uje sisteme koji oblikuju iskustva adolescencije), Gob Squad (grupa engleskih i njema kih umjetnika koja je anga irala grupu djece dobne skupine od 8-14 godina u dvogodi njem projektu o starenju u kojem mali glumci prate proces vlastitog odrastanja). Redatelji (biografije u prilogu): Andrey Bartenev (Rusija), Christiane Vricel (Francuska), Showcase beat le mot (Njema ka)

6. ZKM i nezavisna scena ZKM bi nastavio suradnju s nezavisnom scenom i omogu io u svojim prostorima projekte najzanimljivijim umjetnicima koji oboga uju kazali no iskustvo iskorakom prema drugim medijima i novoj tehnologiji...

7. Radionice, debatni klubovi U Hrvatskoj se o kazali tu, pa i svemu oko njega, recimo o kritici kritike, vec odavno - ne razgovara. Tome bi svakako trebalo posvetiti jednu novu pa nju. Radionice su dio tih napora za svje inu komunikacije i poja anu sno ljivost.

11

OPASKA O REDATELJIMA U zagreba kim se kazali tima vrte kontinuirano ista redateljska imena koja re iraju od HNK do ZKl-a.Predstave li e jedna na drugu, svaka mo e biti izvo ena u bilo kojem teatru. Repertoar se ne bi odrekao suradnje s kvalitetnim, etabliranim redateljima poput Paola Magellija, Vite Taufera ili mla ima koji su se ve dokazali na sceni ZKM-a kao Anica Tomi ili Oliver Frlji , ali bi dao ansu i onima koji, iako na po etku karijere, daju naslutiti samosvojnost svog redateljskog rukopisa poput Anje Maksi Japund i ili Matije Ferlina. Poku alo bi se i sa suradnjom s umjetnicima drugih smjerova, medija i interesa, recimo: filmskim redateljima poput Ognjena Svili i a ili Tomislava Radi a, multimedijalnom zvijezdom Sanjom Ivekovi ... Tu su i me unarodne uspje nice, hrvatski redatelji za koje u inozemstvu vlada najve e zanimanje, upravo zato jer su razvili autenti ne redateljske postupke kao Bobo Jel i /Nata a Rajkovi i Branko Brezovec. Bobi Jel i u, redatelju intime i blizine ponudit e se re ija opernog spektakla. Planira se i suradnja s mladim redateljima iz regije, na primjer, Martinom Ko ovskim iz Makedonije ... Gluma kom ansamblu bi se omogu ila permanentna izmjena iskustva s vrhunskim redateljima razli itih estetskih orijentacija iz cijeloga svijeta koji pripadaju mla oj i srednjoj generaciji i koji e povu i onu razliku koja bi ZKM-u priskrbila mjesto autenti nosti, a ne podru nice propu tenih estetika koje su izgubile svoju umjetni ku i dru tvenu o tricu. Ti redatelji bili bi zanimljivi u konfronfrontaciji s hrvatskim dramskim naslje em, a njihovi projekti ostvarili bi se kao me unarodne koprodukcije sa stranim kazali tima ili festivalima, a ra unali bi i na EU fondove. U obzir dolaze (biografske natuknice u prilogu): Emma Dante (Italija), Viktor Bodo (Mad arska), Nicolas Stemann (Njema ka), Roysten Abel (Indija), Angelica Liddell ( panjolska), Frdric Fisbach (Francuska), Wen Hui / Wu Wenguang (Kina), Christiane Vricel (Francuska), Andrey Bartenev (Rusija), ... Pored toga ZKM bi permanentno vodio brigu o novim nara tajima hrvatskih redatelja preko suradnje s ADU i koproduciranjem njihovih diplomskih ispita. Tako bi se omogu ilo stjecanje iskustva u radu s ansamblom i u pristojnim tehni kim uvjetima.
12

To je, na primjer, uobi ajna praksa u Njema koj gdje se, diplomskim predstavama koje se rade u profesionalnim kazali tima, mladi redatelji predstavljaju u programskim blokovima. U takve prezentacije mogle bi se uklju iti i druge umjetni ke kole u regiji te bi se tako mogla privu i i me unarodna pa nja. Mogu a je suradnja s kazali tima u Europi koja sustavno ula u u mlade redatelje (npr. Theatre National de Bretagne, Rennes). Studentima ADU (re ija, dramaturgija i produkcija) omogu ilo bi se tijekom njihovog redovitog kolovanja asistiranje i praksa na ostalim projektima ZKM-a. Jednom godi nje ZKM bi producirao i uvrstio u repertoar najzanimljiviji projekt nezavisne scene koji bi bio interdisciplinaran i povezivao kazali te s ostalim umjetnostima.

Na kraju, ali ne i beskraju Zanimanje za scensko predstavljanje poezije, da bi se smanjio prezir prema njoj: Nikola op: Nedohod Dubravko kurla: Kameni brid Me imurske narodne pjesme Cocteau: Krv pjesnika Teatar dokumenta (predstave iji se tekst stvara u toku rada na temelju dokumentarnog materijala i prakse, a reagira na aktualne doga aje). Tema: Gavella Antologija gavelijanskih i negavelijanskih prizora hrvatskog glumi ta Teatar nemogu ih dramatur kih odrednica (naglasak na povezanosti kazali ta s likovnim umjetnostima, filmom , plesom, videom).

13

Prilog (biografske natuknice o stranim redateljima):


Emma Dante (Italija), r. 1967. jedna od najpoznatijih kazali nih vizionarki u Europi. Nakon studija na koli Michele Perriera, diplomirala je Nacionalnoj akademiji dramskih umjetnosti Silvio d'Amico u Rimu. Zapo ela je karijeru kao glumica rade i s velikim talijanskim redateljima i glumcima (Gabriele Vacis, Davide Iodice, Vittorio Gassman, Marcello Mastroianni, Nanni Loy i dr.). 1999. osnovala je u Palermu grupu Sud Costa Occidentale s ijim je produkcijama obi la mnoge svjetske festivale. Na Eurokazu je nastupila 2005. s predstavom mPalermu. Dobitnica je mnogih presti nih nagrada, me u njima: 2003. UBU (nagrada talijanske kritike), 2004. nagrade Donnadiscena i Premio Gassman za najbolju talijansku redateljicu, 2005. nagradu Zlatni Graal za re iju Euripidove Medeje. Roysten Abel (Indija), ro en u Kerali u ju noj Indiji ima u svojoj zemlji status redateljske zvijeze. Diplomirao je na Nacionalnoj dramskoj koli te se na neko vrijeme pridru io Royal Shakespeare Company. Po povratku u Indiju 1995. osniva Indian Shakespeare Company. Eksperimentira sa Shakespeareovim dramama; njegova verzija Othella: Othello u crnobijelom putovala je po cijelome svijetu. Poznat je i po projektima u kojima spaja razli ite etni ke zajednice, kao i pripadnike odba enih i rubnih dru tvenih grupa. Na Eurokazu je gostovao s re iranim koncertom u kojem je sudjelovalo 50 sufi glazbenika Manganiyara iz sjevernoindijske pustinje Thar. Nicolas Stemann (Njema ka), r. 1968. veliko je ime suvremene njema ke re ije. Zapo eo je Terror-trilogijom sa injenom od predstava Antigona, Galeb, Terrorspiel i Leonce i Lena. Ozbiljan, svenjema ki odjek imao je ciklus predstava Schizophrenie und Karriere postavljen u hambur kom Kampnagelu, a s predstavom Hamlet u Schauspiel Hannover gostovao je na najzna jnijim svjetskim festivalima. Danas re ira svugdje, od Deutsches Theater u Berlinu do be kog Burgtheatera, tekstove, od Goethea i Brechta do Elfride Jelinek. Njegove se re ije koriste postupcima scenskog kola iranja s nagla enom ikonografijom pop kulture, ali nikad ne gube i iz vida politi ku o tricu. Frdric Fisbach (Francuska), r. 1966. Nakon zavr enog kolovanja na Nacionalnom konzervatoriju za scenske umjetnosti, radio je neko vrijeme kao glumac, a zatim se 1996. odlu io za redateljski poziv te samostalno postavlja drame Claudela, Majakovskog, Lagarcea, Geneta, Racinea, .. Tokom godina razvio je vlastiti stil koji je inspiriran formama i tehnikama ne-europskih kultura te boravi esto u Japanu i Africi (predstava koja je prikazana na Eurokazu nastala je u suradnji s tradicionalnim marionetskim kazali tem Youkiza iz Japana). Svojim originalnim redateljskim rukopisom zadobit e u kontekstu francuskog kazali ta posebno mjesto. Oku ao se i u opernoj re iji te u vodstvu kazali ta, odnosno kulturnih centara. Godine 2007. nakon Thomasa Ostermeiera, Jana Fabrea i Josefa Nadja, izabran je za umjetnika selektora festivala u Avignonu. 2011. na festivalu u Avignonu postavlja Strindbergovu Gospo icu Juliju s filmskom glumicom Juliette Binoche u glavnoj ulozi.

14

Viktor Bodo (Mad arska), najpoznatiji mad arski redatelj izvan granica svoje zemlje. Na po etku karijere bio je lan kazali ta Jozef Katona kao i kazali ne grupe Kretakor. U Mad arskoj radi s vlastitom grupom Sputnik Shipping Co., a u inozemstvu re ira prije svega u zemljama njema kog govornog podru ja (redovito u Schauspielhaus Graz). Postavio je na scenu djela Sofokla, Shakespearea, Petera Handkea, Ferenca Molnara (Liliom), adaptaciju Zamka F. Kafke i Zlo in i kazna F.M. Dostojevskog, zatim Alice in Graz inspiriranu Lewis Carrollom za koju je dobio presti nu austrijsku nagradu Nestroy za najboljeg redatelja. Djeluje i kao filmski glumac i redatelj. Njegovi filmovi i predstave dobili su brojne nagrade u Mad arskoj i inozemstvu.

Wen Hui / Wu Wenguang (Kina), umjetni ki tandem iz Pekinga gdje vode kazali ni centar u kojem osim vlastitih predstava rade i brojne me unarodne projekte. Wu Wenguang, r. 1956. jedan je od osniva a kineskog nezavisnog dokumentarnog filma jo u doba kada je svaka kriti nost u Kini bila strogo ka njavana. Njegov prvi film Bumming in Beijing: The Last Dreamers, 1990. koji je zabilje io autenti ne trenutke kineskog svakodnevnog ivota, smatra se prekretnicom u povijesti kineskog filma. Danas je redoviti gost na brojnim svjetskim festivalima. Wuova partnerica Wen Hui jedna je od svjetski najcjenjenijih koreografkinja i redateljica koja stvara autenti ni i dru tveno anga irani redateljski rukopis potpuno po strani od slu benih kineskih celofanskih privida modernizma koji esto pristi u na Zapad. Njene predstave karakteristi nih naslova Izvje e o ra anju , Izvje e o tijelu, nastale su iz materijala skupljenih u intervjuima s obi nim ljudima, a bave se prije svega polo ajem ene u suvremenom dru tvu na anga irani i odgovoran na in.

Angelica liddell ( panjolska), r. 1966., diplomirala na Visokoj koli za scenske umjetnosti u Madridu. Njeni radovi uklju uju dramske tekstove, prozu, poeziju i instalacije. Re ira u skupini Atra Bilis Teatro od 1993. u kojoj postavlja na scenu vlastite tekstove te je aktivna i kao glumica. Njeni tekstovi za kazali te uklju uju drame: La falsa suicida (2000); Y los peces salieron a combatir contra los hombres (2003); El ano de Ricardo (2005), Belgrado (2007), i druge. Dobitnica je nagrade za inovativnu dramaturgiju Casa de America, nagradu Ojo Critico za cjelokupno stvarala tvo, i mnoge druge. 2011. na festivalu u Avignonu inscenira scensku fantaziju o obitelji dugog i znakovitog naslova Proklet bio ovjek koji se povjerava drugom ovjeku: projekt opismenjavanja koja prati proces odrastanja u svijetu mr nje i nepovjerenja.

15

Kazali te za djecu i mlade:

Andrey Bartenev (Rusija), interdisciplinarni umjetnik koji svojim neobi nim umjetni kim vizijama nastavlja ideje ruskog futurizma. Njegovi performansi izuzetnog vizualnog bogatstva, ludih kostima koji su sami po sebi umjetni ki objekti, slijede logiku karnevala; djeca ga obo avaju jer mogu sudjelovati u organiziranom kaosu koji stvara njegova ma ta. Sami naslovi njegovih predstava govore o bakanalijama plesa i boja kao i o atmosferi koju stvara na sceni: Botani ki vrt, Avanture nevidljivih glista u Rusiji, Da su moja usta iroka 160 cm, Invazija kru nih mrvica, Kobasica ispod vode, ...

Christiane Vricel (Francuska) EU je proglasila njenu grupu Image Aigu europskim ambasadorima kulture . Od 1983. godine realizirali su 36 predstava s djecom i mladima raznih nacionalnosti koje su igrali po cijelom svijetu (1000 puta u vi e od 250 teatara u 35 zemalja). Predstave nastaju u procesu improvizacija na lokalne teme te ujedinjuju tekst, muziku i sliku.

Showcase beat le mot (Njema ka) autorski tim od 4 lana okrenuo se 2003. stvarala tvu za djecu i mlade. Po eli su serijom Gomune prema japanskim manga stripovima da bi se zatim okrenuli Brechtovim didakti kim komadima te inovativnim interpretacijama literature za djecu. Za predstavu Robber Hotzenplotz (2007) nagra eni su presti nom nagradom Goethe Instituta na festivalu Impulse. Dje je klasike itaju na novi na in koji je slobodan od kli eja koji se obi no nalaze u filmovima.

16