Ladislav Bognar, Milan Matijević

DIDAKTIKA

1. POGLAVLJE: TEORIJSKI PRISTUPI I TERMINOLOŠKA PITANJA
1.1. TEORIJSKI PRISTUPI1 Didaktika je pedagoška znanost koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa. Danas postoje različiti, a često i oprečni, didaktički koncepti, što je uvjetovano različitim teorijskim polazištima, razvojem znanosti na koje se oslanja didaktika, ali i postojanjem različitih rješenja u praksi, čije je uopćavanje didaktika. Sociocentrički i pedocentrički pristup, znanstveni, umjetnički i radni pristup, adaptibilni i emancipacijski pristup, sustavni i kreativni pristup, samo su neke od mnogobrojnih međusobno suprotstavljenih didaktičkih koncepcija, koje imaju vrlo različite reperkusije na praktično izvođenje odgojno-obrazovnog procesa. Koncepcija za koju se odlučuju autori ovog rada didaktiku shvaća kao teoriju i odgojnog i obrazovnog procesa. Odgoj i obrazovanje se shvaćaju kao dvije strane jedinstvenog procesa. Oni imaju svoje specifičnosti, pa se obrazovanje ne može svesti na odgoj, a ni odgoj na obrazovanje, ali se provode u sklopu jedinstvenog procesa.

1

Ovaj dio sam skratila, tj. prepisala iz sažetka u knjizi jer mislim da za ispit nije bitno ići detaljno u te pristupe.

2

1.2. OSNOVNI POJMOVI DIDAKTIKE Definicija didaktike - didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa - ima svoj opći i posebni dio:  opći dio bavi se antropološko-psihološkim i socijalno-kulturnim uvjetima o-o procesa  poseban dio bavi se užim didaktičkim pitanjima kojima pripadaju cilj i zadaci o-o procesa, sadržaji i aktivnosti, dinamika o-o procesa, socijalni oblici i o-o ekologija i mediji te o-o klima i komunikacija - podjela didaktike na specijalne didaktike ili metodike, i to metodiku odgoja i metodiku obrazovanja  metodika odgoja se odnosi na metodiku egzistencijalnog odgoja, metodiku socijalnog odgoja i metodiku humanističkog odgoja  metodika obrazovanja se odnosi na metodiku znanstvenog obrazovanja, metodiku umjetničkog obrazovanja i metodiku tehnološkog obrazovanja - pedagogija se bavi fenomenom odgoja i obrazovanja na višoj teorijskoj razini i tu problematiku zahvaća mnogo šire i kompleksnije od didaktike - s obzirom na mjesto provedbe odgoja i obrazovanja razlikujemo institucionalnu i izvaninstitucionalnu pedagogiju  institucionalnu pedagogiju čine predškolska, školska i visokoškolska, te specijalna i domska pedagogija  izvaninstitucionalnu čine obiteljska ped. i ped. slobodnog vremena Gdje je u tome mjesto didaktici? - didaktika je dio školske pedagogije koju još čine teorija škole, problematika permanentnog osposobljavanja nastavnika i ostalih radnika škole, problematika suradnje s roditeljima itd. - didaktika proučava odgojno obrazovni proces u njegovim različitim oblicima, što je osnovna djelatnost škole, pa možemo konstatirati da je ona najvažniji dio školske ped. - u didaktičkom konceptu koji zagovaraju autori zauzumaju se za pluralistički pristup, obrazlažući i različite teorijske pristupe i različita rješenja u praksi, uz istovremen kritički odmak, te nuđenje vlastitih rješenja 3

društvenim i humanističkim odgojem)  metodika egzistencijalnog odgoja.autori odgoj shvaćaju kao međuljudski odnos u kojem ljudska jedinka zadovoljava svoje osnovne ljudske potrebe. društvene znanosti. ali i matematika i informatika koje su elementi znanstvenog jezika koji se koristi u svim znanostima . i interesa učenika za određene radne i tjelesne aktivnosti.Metodika odgoja . socijalnih i samoaktualizirajućih potreba).metodika umjetničkog područja bavi se primjenom različitih grana umjetnosti u obrazovanju.važno je shvaćanje pojma odgoja .odgojno-obrazovni proces je sustavno organizirana zajednička aktivnost nastavnika i učenika na ostvarenju zadataka odgoja i obrazovanja 4 .metodika znanstvenog područja bavi se svim znanostima iz procesa obrazovanja – prirodne znanosti.metodika tehnološkog područja polazi od tehnoloških dostignuća.obrazovanje – zadovoljavanje spoznajnih. s druge strane Odgojno-obrazovni proces . uz istovremeno prihvaćanje određenih općeljudskih društvenih normi  odgoj tako ima svoj individulni aspekt (zadovoljavanje bioloških. doživljajnih i psihomotornih interesa pojedinca aktivnim usvajanjem i daljim razvijanjem određenih kulturnih i civilizacijskih dostignuća . Metodika obrazovanja . razvojem umjetničkog stvaralaštva i ovladavanjem umjetničkim jezikom .. metodika socijalnog odgoja. s jedne strane. te od kinezioloških spoznaja. ali i svoj društveni aspekt (ostvaruje se egzistencijalnim..

učeniku je potrebna i pomoć starijih  važnu ulogu ima nastavnik kao voditelji organizator o-o procesa. čija je uloga naglašenija što je učenik mlađi.izvannastavne aktivnosti mogu se podijeliti na školske i izvanškolske Subjekti odgojno-obrazovnog procesa . tečajna nastava (u nekom kraćem vremenu se realizira neki sadržaj ili aktivnost). mikronastava (kraće vrijeme se intenzivno radi na svladavanju nekih vještina ili stjecanju znanja) – prema mjestu održavanja: učionička. bez čijeg aktivnog sudjelovanja u svim etapama i aspektima o-o procesa odgoj i obrazovanje nisu mogući . izborna (okrenuta interesima učenika) i fakultativna nastava – prema dužini trajanja: nastava po epohama (u dužem razdoblju realizira se isključivo jedan sadržaj.međutim. didaktiku i metodike u kojima je sustavno ljudsko iskustvo u vještini odgajanja i obrazovanja. učenici i roditelji . nosioci i ralizatori procesa  to su nastavnici. izvanučionička i nastava na daljinu . 5 ..u didaktici se još koristi i izraz nastava. te roditelj.nastavne aktivnosti – prema kriteriju obvezatnosti: redovna (namijenjena svim učenicima).o-o proces čine ljudi koji su osnovni pokretači. iz zemljopisa).o-o proces postoji zbog učenika. ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih aktivnosti koje su također odgojno-obrazovni proces . a poslije toga duže vrijeme neki drugi sadržaj. npr. jer poznaje pedagogiju. npr. iz povijesti.

19. prirodi i mogućnostima. tjedan i svaki dan. te planom rada za godinu. i u prvoj pol. Smatra se da su državice Weimar (1619) i Gotha (1642) prve uvele obvezno školovanje za svu mušku i žensku djecu. U državici Gotha izrađen je jedan od prvih nastavnih planova za obveznu školu.1. a dosta je učinjeno na širenju osnovnih škola po tadašnjim europskim državicama 6 . a tjedna satnica nastave od 9 do 12 te od 13 do 16 sati. postoji do danas. njegovo učenje je potisnuto i gotovo sasvim zaboravljeno . uz određene izmjene. POGLAVLJE: POVIJESNI I SUVREMENI DIDAKTIČKI SUSTAVI 2. Komenskyjev razredno-satni sustav . izbjegavajući pritom svaku prisilu . školskoj godini Komensky je sistematizirao dotadašnje spoznaje o školi i nastavi te udario nastavne temelje razredno-predmetno-satnom sustavu . nastava se u školama počinje izvoditi po grupama. Tomu je pridonio i nagli razvoj manufakturne proizvodnje. mjesec. svojim udžbenicima.u toku 18.2.konstruiranje toga sustava usko je vezano za život i rad velikog češkog pedagoga Jana Amosa Komenskog – osnovne ideje raz-pred-satnog sustava iznio je u Velikoj didaktici  zauzima se za osnovnu školu koja traje 6 godina (6-12). što će postupno prerasti u razredno-predmetno-satni sustav koji.svojim učenjem o školi. pojavljuje se nešto veći ineres za školovanje mladih. prema kojem je školska godina trajala 10 mjeseci. za svaki sat treba odrediti zadatke kako bi se učenici mogli dovesti do cilja  nastavu treba prilagoditi dj. a u kojoj se nastava održava na materinjem jeziku te koja treba biti općeobrazovna i obavezna za dječake i djevojčice  zagovara školu s jasno određenim početkom. st. Uz nastavni plan. RAZREDNO-SATNI SUSTAV I ŠKOLA BEZ RAZREDA Početkom 17. st. jača i spoznaja o korisnosti obrazovanja.poznati pedagozi su se bavili pitanjima cilja odgoja i položajem djeteta u nastavi.

Dalton-plan kao didaktički koncept razvila je 1920. program je podijeljen na mjesečne i tjedne radne zadatke. J.u to doba djeluje i poznati filozof i pedagog J. učenici dobivaju pismene naloge s detaljnim uputama za samostalan rad. sloboda rada i individualizacija učenja te razvijanje odgovornosti svakog učenika za vlastito napredovanje  uočene su i određene slabosti koje su se posebno manifestirale u zanemarivanju odgojne uloge učeničkog kolektiva te individualističkom odgoju koji je rezultat pretjerivanja sa samostalnim učenjem iz knjiga . već rad po sobama nadziru i pomažu predmetni nastavnici  ako je neki učenik prije kraja mjeseca završio svoje zadatke.kao didaktički koncepti pokušali su prilagoditi nastavu sposobnostima i interesima svakog djeteta.. uz minimalan program određen za svaki razrd 7 . godine Helen Parkhurst u Daltonu  napušta se frontalna nastava u radu s djecom starijom od 9 godina.Winetka-plan nazvan je po gradiću Winetka u SAD-u u kojem je Carleton Washburne utemeljio originalan koncept rada u školi  polazi od pretpostavke da rad u školi treba prilagoditi razvitku učenika. odgajaju priroda. svaki učenik treba napredovati svojim tempom te razvijati vlastite sposobnosti i sklonosti. nema razrednih učitelja.povezuje ih ideja o ekstremnoj individualizaciji procesa učenja u nastavi i briga za neovisno napredovanje svakog djeteta . može odmah preuzeti nove – učenik je u pojedinim predmetima na razini različitih razreda(„škola bez razreda“)  glavne prednosti: povećana aktivnost učenika. Rousseau  on je ponovno aktualizirao značenje dječje prirode za odgojno djelovanje. odgajatelj je dužan stvarati što povoljnije okolnosti za razvoj djeteta. a svaki učenik radi prema vlastitim mogućnostima i tempu. te da se prevladaju nedostaci raz-pred-satnog sustava . njegovo pedagoško učenje izraženo u djelu Emil ili o odgoju Dalton-plan i Winnetka-plan . učionice pretvorene u radne sobe i laboratorije. ljudi i stvari. učenicima se pruža mogućnost da biraju jednu od triju razina programa. omogućujući im da prožive dečji život.

ali se i tome pridaje određena pozornost – znanje se stječe učenjem prema vlastitom interesu i mogućnostima. nastoje se zaposliti i roditelji kao pomagači u organizaciji svečanosti. razvija se sposobnost samostalnog učenja i metoda istraživanja  velika pozornost se posvećuje igri – ona je važan aspekt dječjeg života jer omogućuje kreativno potvrđivanje i druženje. a 2 sata kolektivno)  na program sljedećeg razreda. u obitelji se dijete udobno osjeća i prirodno razvija. može svaki učenik prijeći u svako doba školske godine Jena-plan . zajedništvo se postiže formiranjem grupa djece različite dobi. stolovi i ležajevi koje djeca raspoređuju prema vlastitoj želji i potrebama  stjecanje znanja nije primaran pedagoški cilj. u školama se nastoje stvoriti pogodnosti koje dijete ima kod kuće. za razliku od Dalton-plana. koncept školske organizacije poznat kao Jena-plan  uzor za uređenje školske zajednice je obitelj. već su tu brojni stolčići. u cjelini ili u dijelovima. te u obliku izvještaja  tako se bez predmetno-satnog i razrednog sustava stvaraju uvjeti za neposredan kontakt djece sa stvarnošću te za spontan i prirodan razvoj i učenje 8 .Peter Petersen (u njemačkom gradu Jeni) je uočio nedostatke razredno-satnog i predmetnog sustava i kreirao je ped. svaka grupa ima jednog voditelja. učenici u ovom sustavu rade i kolektivno (3 sata dnevno radi se individualno. izleta i svih drugih djelatnosti škole  i školske prostorije su uređene po uzoru na obiteljski dom – nema klupa poredanih za sjedenje u potiljak. pa tako treba urediti i školu. to nije odmor već prilika da se dijete prepusti vlastitoj fantaziji i kreativnosti  napredovnja i aktivnosti djece prate se uz neposredne kontakte roditelja i voditelja djece.

Neil (1921. igra. ali učenici jedne grupe proučavaju različite stupnjeve o-o programa 9 . te Pueblo-plan iz 1894. karakteriziraju sloboda. ako mu se omogući da bude samostalno.A.bitno obilježje osnovnih škola u SAD-u je težnja za individualizacijom učenja u školi . koji se smatra prvim sustavom individualizacije školske nastave  grupe učenika vodi jedan učitelj. ali njega se moraju pridržavati samo nastavnici  s djecom od 7 do 9 godina radi jedan učitelj. a večernji sati ispunjeni zanimljivim aktivnostima  učenje je podređeno igri i slobodnom radu  ambicioznija djeca se opredjeljuju za pripremanje prijemnog ispita za koledž  Summerhillsku školu. prihvaćanje.) . samoupravljanje. raspored sati postoji.zagovornici tog pedagoškog koncepta nude model „škole bez razreda“ . povjerenje i poštovanje ličnosti te koedukacija  „škola“ koja to jest i nije – objektivizirana kritika svih drugih škola utemeljenih na bubanju iz brojnih knjiga i na tisućama nastavnih sati kojih se učenici ne mogu sjetiti ili ih se nerado sjećaju Škola bez razreda .„Summerhillski“ model . a svaki uvodi dva predmeta  nastava se održava od 9 do 13 sati. za stariju djecu nastavu organizira nekoliko učitelja. dakle.vođen idejom da stvori školu koja odgovara djetetu. ljubav. ono će se razviti najviše što može  pohađanje nastave nije obavezno.i Winetka-plan. a ne dijete koje odgovara školi  djeci se nastoji pružiti sloboda da budu ono što jesu i da osjete da su prihvaćena  Neil smatra da je dijete po prirodi mudro i realno.preteče škole bez razreda su Dalton. poslijepodne je slobodno. S.

a ne kronološka dob  učionice i kabineti prilagođeni su samostalnom radu. 2. ako su savladali 80-85% određene cjeline. Herbart i njegov sljedbenik T. učenici mogu početi s drugim dijelom programa  razredi postoje samo kao orijentacija. formalnim stupnjevima  nastavni proces artikulirao na 4 stupnja: 1.najsnažniji pečat na unutarnju strukturu nastavnog sata ostavili su svakako J.. odnosno opći razvoj.Herbartova didaktika. označena kao „intelektualistička“. potiče učenike. osigurava potrebna nastavna sredstva. metoda (uvježbavanje i praktična primjena) 10 . istraživanju i analiziranju  učitelj osigurava planove i programe pojedinim učenicima.. te za način izbora i rasporeda sadržaja učenja . kada dođu u školu. Ziller Herbartizam i nastavni sat . PREDMETNO-SATNI SUSTAV I SKUPNA NASTAVA .2. F. asocijacija (novonaučeni sadržaji udružuju se sa starima) 3. stvara uvjete za rad. jasnoća (upoznavanje pojedinačnoga zornošću) 2.predmetno-satni sustav je doživio niz promjena vezanih za unutarnju strukturu. a ne kao nešto što strogo određuje učenikovo napredovanje  učenik proučava dijelove programa koje omogućuju njegova predznanja. potisnula je s pedagoške scene ideje Rousseaua i Pestalozzija  središnje mjesto zauzima teorija nastave koja počiva na tzv. sustav (povezivanje pojedinih spoznaja u cjelinu) 4.

etička konc.Ziller – raščlanjuje nastavu na najmanje metodičke jedinice koje ispunjavaju nastavni sat. – želi pobuditi sve interese i pokrenuti svu psihičku aktivnost učenika. – koncentracija sadržaja u nastavnim programima i udžbenicima 8. sjedinjavanju stečenih spoznaja u svijesti subjekata (učenika) 7. P. analiza (priprema za učenje) 2. sinteza (povezivanje novog i starog) 3. Šimleša navodi 13 različitih rješenja: 1.. – sustav rada razrednih učitelja koji imaju uvid u sadržaje svih predmeta i koji mogu svakodnevno koordinirati i korelirati sadržaje tih predmeta 3. uz isticanje zajedničkog) 4. – koncentracija kod koje određeni predmet toliko dominira nad svim ostalim predmetima da mu se svi ostali podčinjavaju 11 . kako bi međusobno povezivanje sadržaja dovelo do jedinstva svijesti učenika 5. subjektivna konc. personalna konc.nastojanje oko neke glavne ideje vodilje koncentriraju svi nast. – nastojanje da se svi predmeti usmjere prema jedinstvu moralno-etičkog htijenja i djelovanja 6. – vodi jedinstvu učenikove svijesti. idejna konc. a svaka metodska jedinica obrađuje se u 5 formalnih stupnjeva: 1.naziv „koncentracija nastave“ potječe od Zillera koji je njime želio označiti sva nastojanja za prevladavanjem postojeće ekscentričnosti u nastavi . hegemonijska ili tiranska konc.sistematizirajući pokušaje za koncentraciju nastave. metoda (primjena novog u rješavanju konkretnih zadataka) Didaktički koncepti koncentracije nastave  nastojanja za koncentracijom sadržaja učenja u neke logične cjeline . Sadržaji i sve aktivnosti i koreliraju s njome 4. sustav (omogućava daljnje objašnjenje pojmova) 5.. asocijacija (novo se uspoređuje sa starim. objektivna konc. stvarna koncentracija – uspostavljanje stvarnih veza između različitih predmeta 2. psihološka konc.

metodička konc.9. – ide za tim da se odbace svi dijeovi programa raznih predmeta koji se ničim ne mogu povezati 12.E. – neuspjeli pokušaji da se pri obradi neke nastavne sekvence iz jednog predmeta uz to povežu svi ostali predmeti . svakako su pridonijeli pojavi skupne nastave  zagovara se napuštanje znanstvenog raspoređivanja sadržaja u predmete  prednost se daje takvom rasporedu nastavnih sadržaja da se poštuje psiha djeteta . orijentaciju na dijete . zahtijeva da tradicionalna forma odgoja zamijeni prirodni odgoj koji dijete prepušta njegovom slobodnom razvoju – njena knjiga Stoljeće djeteta naznačila ped. jedna od pobornica pedocentrizma.utjecaj:  Haeckelov biogenetski zakon – predmetni sustav nastave ne odgovara prirodi djeteta  Berthold Otto – jedan od prvih zagovornika i utemeljitelja skupne nastave (Gesamtunterricht) – slobodan skupni rad učenika s nastavnicima i roditeljima 12 . – koncentracija koju predmetni nastavnici istog razreda provode tako da se na sjednici razrednog vijeća stalno i često dogovaraju o načinu povezivanja sadržaja različitih predmeta. kao i o oblicima rada i o metodskim postupcima 13.u nastojanju da se postigne stvarna koncentracija. – traži spajanje sadržaja unutar jednog predmeta. kirurška ili subtrahirajuća konc. subjektivnoj i objektivnoj te enciklopedijskoj i metodičkoj koncentraciji Didaktički koncepti skupne nastave . enciklopedijska konc. ali i spajanje srodnih dijelova različitih predmeta 11. – označava takvu koncentraciju u nastavi kod koje se u vodstvu naizmjenično mijenjaju različiti predmeti. danas pribjegavamo personalnoj i idejnoj koncentraciji. sukcesivna konc. te tako jedan predmet za drugim zauzima centralni položaj u nastavi 10.prikazani didaktički koncepti koncentracije nastave preteče su skupne nastave . Key.psihologizam i pedocentrizam. kao teorijski koncepti i shvaćanja u prihologiji i pedagogiji. konfuzna korelacija.

međusobno poučavanje učenika u sklopu školske nastave (učitelj poučava najbolje.otprilike istodobno na dva kraja svijeta A. odnosno ukupnog školskog života  cjelokupan školski rad djece od 9 i više godina orijentiran je na slobodni grupni rad (najpogodnije su grupe od 25-30 učenika)  2 osnovna principa: slobodno grupiranje djece u grupe i slobodan izbor sadržaja grupnog rada  učitelj priprema materijal i omogućava uvjete rada  ne postoji obvezan nastavni plan i program 13 . Lancaster u Engleskoj ponudili učiteljima novi didaktički sustav koji je ubrzo prihvaćen  Bell – tzv. monitorni sustav. ali se sustav spominje kao Bell-Lancasterov Slobodni rad po grupama R. ubrzo prihvatilo stotinjak škola u Engleskoj . a onda oni poučavaju slabije učenike)  Lancaster – sustav uzajamnog pomaganja učenicima u školama za siromašnu djecu.nisu radili zajedno.. godine života – do tada je dijete više zainteresirano za predmete nego za osobe oko sebe  smatrao da je to štetno zanemariti pri modeliranju nastavnog procesa..) Bell-Lancasterov sustav . Komensky je smatrao da jedan učitelj treba poučavati istodobno 100 i više učenika. FRONTALNO.i Roger Cousinet tražio je u grupnom radu djece način prevladavanja nedostataka razredno-predmetno-satnog sustava  polazi od psiholoških spoznaja o promjenama u razvoju djece od 9. do 12.2.u proteklim stoljećima su se iskušavali različiti sustavi s obzirom na broj učenika koji su istovremeno poučavani (npr. Cousineta .3. Bell u Indiji i J. tj. GRUPNO I INDIVIDUALNO POUČAVANJE .

Ruskina iz Engleske. Lichtwarrka i F.prve ideje od J. već i stvaranje mogućnosti i buđenje želje da se nastavi obogaćivanje vlastite kulture . Dottrensa . „nova škola“.ostavili određene pečate na unutarnju organizaciju i koncepciju škole 14 .svaki nastavnik prema vlastitoj zamisli organizira rad s nastavnim listićima . švicarski pedagog  model nastave koji karakterizira naglašena briga za napredovanjem svakog pojedinog učenika  individualizirana nastava uz pomoć nastavnih listića  oslanja se na 2 bitne ideje: individualnu slobodu i rad prema dobi učenika  omogućiti svakom učeniku da radi onako kako njemu odgovara – to je sredstvo za osiguranje djetetovog normalnog života  konačni cilj nije samo stjecanje znanja.Individualizirana nastava R. obilježena raznovrsnim aktivnostima učenika (aktivna.kao kritika javlja se sredinom 19. procvat doživio u Njemačkoj uz angažiranje A. UMJETNIČKI I RADNI ODGOJ U ŠKOLI .Robert Dottrens. st.4. Avenariusa .„stara škola“ (herbartovska)  naglašena orijentacija prema intelektualnom razvoju (intelektualizam) te naglašeno isticanje materijalnih zadataka nastave (didaktički materijalizam)  dominiraju represivne metode i zanemaruje prirodan razvoj djeteta .individualizacija se obično odvija nakon frontalne (kolektivne) nastave 2. radna škola) Pokret za umjetnički odgoj . pokret za umjetnički odgoj.

Montessori.. zajedničko postavljanje problema 2.kasnije  radna škola poprimila različita organizacijska rješenja (koncept jedinstvenog rada škole u bivšem Sovjetskom savezu. Kilpatrick – izložio koncept nastavnog rada po projektima  4 vrste projekata: projekti oblikovanja.John Dewey. Gaudig  zagovarao koncept „radne škole slobodne duhovne djelatnosti“ –škola koja se ne oslanja samo na fizički rad. SAD  osnovne dječje interese i potrebe ne može zadovoljiti škola u kojoj su u prvom planu nastavni predmeti i rad grupe. a došlo se i do objašnjenja potreba i mogućnosti dječjeg umjetničkog stvaralaštva Pokret radne škole  također kao rezultat traži organizacijsko rješenje za prevladavanje slabosti „stare škole“ . a ne učenik (pojedinac) . projekti uvježbavanja vještina  učenici prema interesima rade na određenom projektu u grupi  taj rad ima ove osnovne faze:1. H. projekti rješavanja problema. sustav rada M.) 2.dalje razvio W.G. iznošenje pretpostavki za rješavanje problema 3. umjetnički odgoj dobio tretman posebnog područja u stvaralaštvu.. već se treba orijentirati na samostalan rad učenika čime god se oni bavili . izrada plana za rješavanje problema 15 .5 NEKI CJELOVITI PROJEKTI I SUSTAVI „NOVE ŠKOLE“ Projekt-metoda . prjekti estetskog doživljavanja. Kerschensteiner  manualni rad – temelj svakog valjanog obrazovanja . Deweyjev pedagoški instrumentalizam i pragmatizam u Americi.H.

16 . rješavanje matematičkih zadataka ali i zalijevanje cvijeća. umnom i duševnom odrastanju. a ovaj skraćeni izraz često se kolokvijalno koristi za naziv ovog obrazovanja. izvođenje zaključka 6.pedagogija M. Montessori temelji se na znanstv.4. Nakon toga otvorene su mnoge škole diljem svijeta. da nastavnici imaju puni nadzor nad odgojnim metodama. te da su u najmanjoj mogućoj mjeri ovisni o utjecaju države i raznih tvrtki. od rođenja nadalje. primjena zaključka u praktičnom životu . Ime ove metode i potječe iz naziva tvornice Waldorf . u tjelesnom. promatranju spontanog učenja djece. slobodnog i samostalnog čovjeka  slobodni rad temelj je Montessori pedagogije  nema značajnog početka nastave nego djeca ulaze u razred kad je predviđen početak nastave i počinju s radom prema vlastitom izboru (to može biti čitanje knjige. izvođenje rada prema definiranom planu 5. najviše u Europi. Steiner je prilikom utemeljivanja škole ustrajao na tome da ona mora biti otvorena za svu djecu. da bi se ono moglo razviti u neovisnog.pridonosi razvoju individualnih sposobnosti svakog učenika te njegovoj socijalizaciji Montessori-sustav . poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na poštivanju djetetove osobnosti i individualnosti  temeljno načelo je pomoći dijetetu u svim razdobljima. Ova škola je za početak uzimala djecu radnika a kasnije i svu ostalu djecu. u Stuttgartu. hranjenje životinja ili slikanje slike)  za djecu važno opažanje stvari preko osjetila Waldorfska škola Prva waldorfska škola otvorena je 1919.

već se nastava odvija po takozvanim „epohama“: jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti razred. i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće. koje je ukupno podijeljeno u 12 razreda. čime se pokušava uspostaviti cjelovit razvoj osobe kao duševno duhovnog bića. Religija prožima svakodnevan waldorfski odgoj. kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Zidovi waldorfskog vrtića primjerice obojani su bojom breskvinog cvijeta. U waldorfskoj privatnoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja. Svi uporabni predmeti moraju biti od prirodnog drveta..Ova pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije. Posebna pozornost posvećuje se godišnjim dobima i obilježavanju kršćanskih blagdana. Nastoji se postići uživljavanje djece u vjerske predodžbe. Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu. U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“. koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole. na kraju svake školske godine. Prostorije viših razreda također imaju svoje boje. zbog čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta. pokretne plohe. neovisno o njihovim osobnim vjeroispovjestima. u trajanju od tri do četiri tjedna. Učenici waldorfskih 17 . Traži se i uređenje arhitekture kroz zaobljene linije i nepravilne. Rudolf Steiner je zahtjevao i posebno oblikovanje prostora u kojem borave djeca i učenici. čije se metode primjenjuju u državnim vrtićima i školama. Nastava vjeronauka se organizira u skladu sa religijskom pripadnošću pojedinih učenika. kreativno oblikovanog. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum. već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno. Ostale četiri godine pohađa se predmetna nastava. emocije. Stečeno znanje se ne provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim ocjenjivanjem. Izvođenjem specifičnih slikarskih i kiparskih vježbi razvija se kreativnost.

Upoznaju princip rada računala. uz traženje raznovrsnih organizacijskih rješenja za uzimanje u obzir različitih edukacijskih potreba djece 18 . Učenici izvode i euritmijske vježbe.djeca s normalnim sposobnostima. formirana prema sposobnostima i predznanju.prvi pokušaji da se u razredno-satnom sustavu poštuju individualne razlike među učenicima . Manheimski sustav .1900. Iako učenici imaju računarstvo kao redovan predmet.danas se više argumenata navodi u prilog integracije djece različitih sposobnosti i predznanja u zajednička. A. usklađujući svoje dnevne zadatke sa ritmičnim mjenama u prirodi i u ljudskom tijelu.djeca smanjenih intelektualnih sposobnosti . ne potječe se dodir sa elektronskim medijima posebice sa televizijom. Udruge građana su i zaslužne za osnivanje waldorfskih škola.ustanova stječu znanje kroz praktičnu primjenu teorijskog sadržaja. Sickinger . odnosno darovitosti  želio omogućiti nastavniku da osigura optimalno napredovanje svakog djeteta  4 odjeljenja jednog razreda . i svemira. Odgajaju se živjeti u skladu sa ritmom prirode.darovita djeca . njeno proučavanje se savjetuje onima koji rade s djecom u školi. Roditelji imaju aktivnu ulogu u waldorfskom odgoju.učenike podijelio na paralelna odjeljenja. Djeca se najprije uče shvatiti način djelovanja stvari kojima se koriste.djeca s normalnim sposobnostima i predznanjem . J. kako bi se izbjegao moguć negativni ili nepoznati utjecaj tehnologije na čovjeka. Iako učenici ne uče antropozofiju kao predmet. heterogena odjeljenja. ali zaostala zbog različitih razloga .

povezivanje školske i životne sredine. a zagovaranje koncepta „kompleksne nastave“  polazi od zaokružene prirodne cjeline i kolektivnog rada djece  u prvom planu 3 kompleksa: priroda kao izvor sirovina. društveni odnosi na temelju kolektivnog rada  djeca umjesto predmeta trebaju proučavati život  za razredna odjeljenja trebalo je naći odgovarajuću zamjenu – stvoren je „laboratorijsko-brigadni sustav“ u kojem dominira kolektivni rad jdece i okupljanje u brigade ili grupe 19 ..Célestin Freinet  tragao za načelima rada u kojima će učenici biti aktivniji od učitelja  organizacijska rješenja: polazi se od učeničke slobode i prava na izražavanje vlastitog mišljenja službeni udžbenici se ne koriste učenici stječu znanja iz primarnih izvora ili istražujući u prirodi ..Freinetov pokret . te školska samouprava  bitno izmijenjene metode rada Kompleksna nastava i laboratorijsko-brigadni sustav .Blonski „Radna škola“ – izložen koncept škole čiji je temelj odbacivanje razrednopredmetno-satnog sustava.Pavel Petrovič Blonski i Nadežda Konstantinova . rad čovjeka u prirodi. cijeli sustav rada karakterizira naglašena samostalnost učenika. učeničko literarno stvaralaštvo.

nikad iz njega ništa nije bilo na ispitu 3.4. a 20 . 3. Ova metoda podrazumijeva iscrpno opisivanje svih važnih pojedinosti. a mana slaba objektivnost i valjanost registriranih podataka.prednost joj je jednostavnost. kada i kako će se opisivati. Mužić razlikuje deskriptivnu i kauzalnu metodu. ali u takvim slučajevima se može od promatranih doživjeti kao parazit pa ponašanje promatranih nije prirodno.3. zato se često promatra preko kamere ili na neki drugi način a da promatrani nisu svjesni. Bitan je odnos promatrača prema promatranim subjektima. ZAKON. Kod deskriptivne je bitno odrediti što. Postoji i sudjelujuće promatranje gdje promatrač aktino sudjeluje u radu grupe koju promatra.1.HIPOTEZA I TEORIJA U DIDAKTICI Dosta nevažno poglavlje. reguliranje toga procesa na temelju prikupljenih spoznaja te predviđanje budućih razvoja. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA Sustavno promatranje . On može biti prisutan u prostoriji gdje se odvija neka nastavna situacija. 3.3. POGLAVLJE: METODOLOŠKA PITANJA DIDAKTIKE 3. ZNANSTVENE METODE I METODOLOŠKI PRISTUPI V.2. dok deskriptivna omogućuje istraživanje uzročno-posljedične povezanosti tražeći time odgovore na pitanje zašto? Zvonarević razlikuje metode za prikupljanje i analizu podataka. UVOD I POJMOVNA ODREĐENJA Metodologija didaktike omogućuje na temelju određenih istraživanja znanstveno obješnjavanje pojava i procesa u didaktičkom kontekstu.

Anketiranje je većinom anonimno. bilješke tijekom ili odmah poslije razgovora. Moraju pokrivati važnije dijelove programa. osjetljivost i baždarenost.imamo i samopromatranje gdje se od subjekta traži da o nekim svojim doživljajima izvjesti na temelju pamćenja. 21 . Testiranje anketom se traži mišljenje o nečemu a testiranjem se ocjenjuje uspjeh u rješavanju postavljenih zadataka. Studij slučaja metoda pogodna za proučavanje djece sa specifičnostima u razvoju. Za registriranje sadržaja koriste se stenogramiranje. pitanja otvorenog (ispitanik sam daje odgovor) ili zatvorenog tipa (ponuđeni odgovori). a može se provoditi grupno i individualno. Anketiranje pismeni upitnik. objektivnost. za proučavanje nekih alternativnih ili eksperimentalnih škola i drugih didaktičkih i pedagoških problema. zadatke reprodukcije i zadatke rješavanja problema. Najčešće se koriste testovi sposobnosti. Oni se konstruiraju za neku tematsku cjelinu ili cijelo predmetno područje. koristi se kao dopuna za druge metode. tajno snimanje ili snimanje uz suglasnost. trajanje intervjua ovise o karakteristikama ispitanika. Podaci dobiveni ovom metodom unose se u dnevnik promatranja ili dosje. ličnosti i znanja. pouzdanost. Mjerne karakteristike su valjanost. Posebnu pozornost treba obratiti na zadatke objektivnog tipa. Intervjuiranje . ZOT dijelimo na zadatke prepoznavanja. Priroda pitanja.unaprijed određena pitanja.

udžbenici. odnosno što se događalo i kako te što karakterizira događaj koji je predmet istraživanja.. odnosno istih svojstava različitih pojava.5. radne bilježnice.Analiza sadržaja – analizirati se mogu učenikove pismene zadaće. te akcijska istraživanja u kojima su istraživači ujedno i realizatori neke pedagoške akcije. VRSTE ISTRAŽIVANJA Dijelimo ih na fundamentalna ( kojima se istražuju nove zakonitosti u pedagoškim pojavama) i operativna ( njima se pomoću već otkrivenih zakonitosti usavršavaju neki postupci djelovanja.. klasifikacija i definicija tih objekata analize. Kvantitativna metoda odgovara na pitanje koliko nečega ima ili koliko je nešto prisutno u nastavnom procesu. Prema kriteriju vremena imamo 22 . odnosno treba utvrditi uzroke i posljedice u o-o procesu. uvođenje i poboljšanje novih postupaka. dnevnici. a da bismo to mogli treba ispitivati kauzalne veze među pedagoškim pojavama. 3. Glavni postupci kojima se služimo u ovoj vrsti analize su komparacija i diferencijacija različitih svojstava istih predmeta. Postoje i razvojna istraživanja. Kazualna analiza da bi se pojave mogle kontrolirati i predviđati njih najprije treba razumjeti. METODE ANALIZE PODATAKA Kvalitativna metoda njome se utvrđuje što i kako. A njeni glavni rezultati su deskripcija. a ona služe za stvaranje i provjeravanje novih proizvoda ..6. 3.

povijesna i futurološka, transverzalna ( odnose se na neku pojavu u danom trenutku) i longitudinalna(proučavanje neke pojave u nekom razdoblju). Govori se i o teorijskim i empirijskim istraživanjima. Čeato se svi ovi kriteriji istraživanja ukrštaju.

4.

POGLAVLJE:

ANTROPOLOŠKO-

PSIHOLOŠKE

PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA
23

4.1. ŠTO JE ČOVJEK U prvoj grupi su teorije da je čovjek zlo i grešno biće. Rađa se u grijehu i sve manifestacija njegova života su zao čin. Takvo shvaćanje našlo je svoj izraz u autoritarnim društvima, ali i u autoritarnom shvaćanju odgojno-obrazovnog procesa. Sve što dijete želi i hoće je loše, a što neće i ne voli je dobro, npr. mehaničko učenje. U drugoj grupi su teorije koje proučavaju ponašanje koje je uvijek reakcija na određene stimulanse. Kažu da se čovjekovo ponašanje oblikuje učenjem, ne rađa se ni dobar ni loš, a i jedno i drugo može postati procesom učenja. Treća grupa su humanističke teorije. Čovjek svoju prirodu nora preraditi, radom oblikovati prema svojim potrebama. Čovjek nastoji vlastitom aktivnošću i uz pomoć drugih u što većoj mjeri ostvariti svoje potencijale. OSTATAK NIJE TOLIKO BITAN ZA DIDAKTIKU PA TO NISAM NI PISALA. DALJE SE PRIČA O PIAGETU I PSIHOLOGIJI. MISLIM DA JE DOVOLJAN SAŽETAK IZ KNJIGE

5. POGLAVLJE: SOCIJALNO- KULTURNE PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA

24

5.1. O DRUŠTVU Čovjek je društveno biće koje svoju ljudsku egzistenciju ostvaruje samo u zajednici s drugima Suvremena društva uspjela su stvoriti uvjete za relativno normalnu egzistenciju većine svojih članova. Za čovjeka su, osim elementarnih potreba, osobito važne specifične ljudske potrebe (za udruživanjem, osjećanjem identiteta, okvirom vjerovanja…) Kada je riječ o društvu, treba imati kritički stav i uvijek nanovo preispitivati koliko je u skladu s ljudskim potrebama. Naime, upravo su na različitom shvaćanju odnosa individue i društva izrasle dvije oprečne koncepcije društva – totalitarizam i demokratizam (Sparta i Atena) Totalitarna društva – osnovni tipovi: 1. različite vojne diktature – vojska = podsustav s velikim utjecajem na postojeće društvo. Unutar vojnog sustava kruti hijerarhijski odnosi (bezuvjetno pokoravanje) = sustav neslobode 2. teokratska društva (stari Egipat i današnji Iran) Sv.Rimsko Carstvo – crkvena učenja smatrana neprijepornom istinom (kočenje razvoja znanosti) 3. fašizam – najradikalniji oblik totalitarizma (Italija, Njemačka, Španjolska…) - korištenje privredne krize za nasilan dolazak na vlast - pojedinac se poistovjećuje s državom i njezinim ciljevima (slijepo pokoravanje autoritetima, bez kritičkog preispitivanja, gušenje pojedinca) 4. realni socijalizam – suvremeno totalitarno društvo (SSSR, Kina…) u biti tog sustava nije čovjek kao osnovna vrijednost

Demokratska društva Jedan od temelja: Rimska Republika (rimsko pravo, demokratske tradicije…) Procvat: Humanizam i renesansa (Campanella, More, Roterdamski / Montaigne, Rabelais, Komensky)

25

ciljevima i interesima Obitelj Grupe za igru važan činitelj u postupnom slabljenju povezanosti djece i roditelja i uključivanju u širu društvenu zajednicu nastaju spontano. spol. a pojedinac u njoj ulogu i status (status = položaj pojedinca u grupi / uloga = način ponašanja i aktivnosti koji se od pojedinca u grupi očekuje) Odgojno-obrazovne grupe 26 jedna od elementarnih društvenih grupa reproduktivna. nalazimo i jedne i druge elemente 5. proces ( heterogene ili homogene grupe po spolu. Potencijala . grupe za igru. stoga i u odg.Francuska deklaracija o pravima čovjeka – oslonac građanske demokracije do danas Odgojno-obrazovni proces u demokratskim društvima: obuhvaća čovjeka i njegove potrebe i interese.2. odgojna i ekonomska funkcija . Za odgoj i obrazovanje posebno značenje imaju primarne grupe: obitelj. i obraz. DRUŠTVENE GRUPE = zajednice koje imaju nekoliko desetaka članova.) Kolektiv = grupa s većim stupnjem svijesti o zajedničkoj pripadnosti. dogovaranja. U školskim su uvjetima problem veličine grupa i njihova optimalnost za odgojno-obraz. uvažavanja ljudske ličnosti. uvjetuju ih blizina stanovanja.principi samoupravljanja. odgojno-obrazovne grupe. Program shvaćen samo kao opća orijentacija sa funkcijom razvoja učen. interesi… grupa ima strukturu. dobi…. ravnopravnost odnosa… * nema apsolutno demokratskih ni totalitarnih društava.

nepovoljno obraz. demokratsko (razvoj psihičke stabilnosti. po njima se društva razlikuju važan činitelj odgoja i obrazovanja (sustav vrijednosti. osjećaj vl. arhaični odnosi. sigurnost pojedinca. = vrijednosti su konkretizirane moralnim normama * Pojedinac se prema društvu odnosi svojim potrebama.vrijednosti…) Odnosi unutra grupe su promjenjivi. KULTURA I CIVILIZACIJA Kultura = pojam koji se odnosi na nadogradnju / civilizacija = obuhvaća i materijalnu kulturu KiC – predstavljaju ono što karakterizira određeno društvo. umjetnost…) Sustav vrijednosti = skup općih zahtjeva kojima se društvo odnosi prema pojedincu. demokr. Što je razlika između vrijednosnog sustava društva i ljudskih potreba manja.Osnovna takva grupa: odjeljenje (optimalna veličina: 15-30 djece) može se voditi autoritarno (razvoj odnosa diktature i poremećaja u učenju).ozračje). Problem predstavljaju odbačeni i izolirani pojedinci • • grupe odraslih (kolektiv radnika – što je veći. neutralno za odgoj). društvo je humanije Znanost = sustavno ljudsko iskustvo nastalo tijekom povijesti (podjela: prirodne i društvene) 27 . moral. učestaliji su konflikti) grupe roditelja – obično nisu kolektivi i ne treba tomu težiti odnos (indiferentnost.atmosfere i povoljnijih uvjeta 5.3. znanost. Demokratskim vođenjem odjeljenje prerasta u kolektiv (intenzivniji članova.

Ima društveni karakter tijekom povijesti postao prisilna i otuđena djelatnost škola ne može sama riješiti taj problem jer je to širi društveni problem. filmski.• u odgojno-obraz. ali može dati doprinos prevladavanju otuđenosti može dovesti u pitanje kompeticijski karakter sporta i njegovo oponašanje kapitalističke konkurencije.uvijek je uokvirena u društveno uvjetovanu izražajnu formu koja mora biti razumljiva (umjetnički jezik – književni. ali može razviti kritički odnos prema tome može reafirmirati sport kao zdrav način života. gledanje sporta na TV –u. druženje. čitanje sportskog tiska… škola taj problem ne može riješiti. scenski. suradnju.4. procesu važno je imati na umu da znanosti ne barataju apsolutnim istinama. suparništva…i razvijati ispravnu koncepciju sporta 5. plesni…) Rad Sport i on je postao otuđena djelatnost ( još od borbi gladijatora u Rimu) čovjekova sportska aktivnost svodi se danas urlanje na stadionima. sklad pokreta jedna od osnovnih čovjekovim djelatnosti. ali i oblik komunikacije među ljudima . RAZVOJ DJEČJE DRUŠTVENOSTI Dva oprečna shvaćanja: a) dijete se rađa kao egocentrično biće koje se postupno socijalizira b) čovjek se rađa kao društveno biće koje se mora individualizirati 28 . glazbeni. kako mladi ne bi razvijali iluziju da se sve zna i da su svi problemi riješeni Umjetnost = društveni fenomen koji omogućuje iskaz individualnog doživljaja stvarnosti.

stadij svjesne organizacije socijalnih odnosa (13-14 godine) = zajedničko razmišljanje. pripremanje aktivnosti. prilagođavanje drugoj djeci. Zato se odgoj mora prilagoditi karakteristikama tog razvojnog perioda djece određene dobi. • • razvoj dječje društvenosti je kontinuiran proces koji istovremeno ima karakter socijalizacije i indivdualizacije za odgoj i obrazovanje važno je da sva djeca prolaz kroz određene razvojne periode. POGLAVLJE: CILJ I ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA Društveni i individualni aspekt cilja i zadataka 29 . stadij istraživanja faktora socijalizacije ( 7/8 – 13/14 godine) = potpuna socijalnost: želja za druženjem s vršnjacima. 6. površna suradnja. i razlike među djecom su velike pa ih treba uzeti u obzir. dogovaranje.. postupno zbližavanje 3. poistovjećivanje sa sebi sličnima… 4. No.Stadiji procesa socijalizacije: 1. egocentrični / predsocijalni stadij (4 – 7 godine) = dijete izgrađuje svijest o sebi. asocijalni stadij (3-4 godine) = potpuna odsutnost razlikovanja pojedinih komponenti društva = dijete zaokupljeno vlastitim tijelom i otkrivanjem njegovih mogućnosti 2. pozitivan stav. a istovremeno otkriva i razlikuje druge osobe = rijetki kontakti s drugom djecom. kako je tempo individualan.

koje probleme.Shiro: četiri različita pristupa: * društveni aspekt * 1. psihologija…) = čovjek je shvaćen kao biće intelekta. znanstveno-akademska orijentacija = cilj: uvođenje djece u pojedine akademske discipline (matematika.M. orijentacija na proučavanje djeteta = cilj i zadaci odgojno-obrazovnog procesa zavise od interesa i potreba djece. ciljeve… esencijalisti ističu količinu znanja koja je sakupljana tisućama godina sociolozi shvaćaju školu kao posrednika koji mlade ljude osposobljava ta rješavanje problema sadašnjeg života filozofi odgoja u filozofiji odgoja vide osnovni izvor za određivanje cilja učenja * N. filozofija. a smisao odgoja je da mu u tome pomogne 4. pa ih drugi aspekti ljudske prirode ne zanimaju 2. orijentacija na socijalnu efikasnost = obrazovanje koje priprema za život (društvo određuje svrhu odgoja i obrazovanja) = čovjek se ne shvaća isključivo kao intelektualno biće. nego kao biće aktivnosti i akcije * individualni aspekt * 3. zdravu i dobro funkcionirajuću odraslu osobu. ne mogu se određivati neovisno o njima = na dijete se gleda kao na biće koje ima tendenciju rasta u sretnu. već kakvim bi mogao biti = cilj i zadaci nisu odraz potrebnoga već anticipacija mogućega Induktivni i deduktivni pristup razlike u shvaćanju treba li do cilja i zadataka doći deduktivno ili induktivno progresivisti tvrde kako je važno utvrditi koje vrste interesa djeca imaju. biologija.Paustović zagovara i deduktivni i induktivni pristup 30 . orijentacija na promjene u društvu i u ličnosti pojedinca = čovjek se ne shvaća onakvim kakav jest. povijest.

zaposlenost ekonomičnost privredni rast razvoj DRUŠTVO ličnosti“ društvenih zadovoljstvo i „sreća“ ljudi • Pastuović govori o odgojnom idealu. estetskih. uzor kojemu se može težiti Odgojni cilj(evi) = moraju biti ostvarivi u aktualnom vremenu i to tako da se transformiraju u više odgojnih zadataka koji moraju biti ostvarivi • prema Pastuoviću. djelatno i afektivno područje 31 . odgojnim ciljevima i zadacima koji su u hijerarhijskom odnosu Odgojni ideal = zamišljeno savršeno stanje. Poljak: „Didakika = grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja“ a) materijalni zadaci nastave = stjecanje znanja b) funkcionalni zadaci = razvijanje različitih sposobnosti c) odgojni zadatak = prihvaćanje odgojnih vrijednosti (moralnih. a zatim na razini pojedinca. odgoj je proces samoostvarenja čovjeka. fizičkih. znanja. društvena moć redukcija konflikta samoupravljanje društvena stabilnost i razvoj odnosa HUMANISTIČKI CILJEVI zanimljiv posao razvoj sposobnosti. pojam obrazovanje opterećen je nema veće značenje za praksu zbog opterećenosti društvenim i ideološkim obilježjima = ciljevi nastave: * kognitivno. a obrazovanje mu je sinonim V. socijalne i humanističke.- ciljeve edukacije razradio je na ekonomske. vještina motivacija zadovoljstvo „svestrani razvoj ORGANIZACIJA produktivnost rentabilnost. radnih) P. organizacije i društva CILJEVI EDUKACIJE POJEDINAC EKONOMSKI CILJEVI zarada materijalne nagrade SOCIJALNI CILJEVI društveni prestiž samostalnost.Heimann = didaktika se treba baviti učenjem i poučavanjem.

* primarni.Schulz = nastava ima emancipacijski zadatak koji se ogleda u kompetentnosti koja se postiže znanjima. RAZVOJNI 3. razvojni i završni stupanj područje 1. ZAVRŠNI KOGNITIVNO objašnjenje života znanje spoznaja uvjerenje AFEKTIVNO ispunjenje života privlačnost doživljaj raspoloženje DJELATNO ostvarenje života sposobnost vještina navika W. socijalnog i osjećajnog iskustva Naše određenje cilja i zadataka (B-M) treba razlikovati odgojne i obrazovne ciljeve i zadatke.PRIPREMNI 2. te njihov društveni i individualni aspekt cilj = uopćenija i sažetija formulacija didaktičke intencije zadaci = konkretizacija ciljeva odgojni ciljevi i zadaci RAZVOJ DRUŠTVENE ZAJEDNICE obrazovni ciljevi i zadaci RAZVOJ KULTURE I CIVILIZACIJE društveni aspekt egzistencijalni odgoj socijalni odgoj humanistički odgoj OSTVARENJE LIČNOSTI znanstveno obrazovanje umjetničko obrazovanje tehnološko obrazovanje STJECANJE ZNANJA SPOSOBNOST SENZIBILITETA I biološke potrebe individualni aspekt socijalne potrebe samoaktualizirajuće potrebe kognitivni interesi afektivni interesi psihomotorni interesi 32 . sposobnostima i stavovima koji pridonose održavanju/mijenjanju društva Zadaci su grupirani u tri područja: područje stvarnog.

ako je društvo okrenuto promjenama → da bi to bilo moguće. odgoj za rađanje i podizanje mir i razoružanje… tolerancija.Odgojni cilj i zadaci Društveni aspekt = svako društvo kao odgojni cilj postavlja razvoj ličnosti koji će i omogućiti reprodukciju postojećeg društva i eventualno njegov daljnji razvoj. humanistički odgoj na ZADACI rada. nemoćnima. spolni pomaganje starijim i brak. spremnost načina podjele rada. igre. • • • zadaci egzistencijalnog odgoja – norme koje se odnose na društvenu reprodukciju života zadaci socijalnog odgoja – tolerancija. uvažavanje različitosti. hijerarhijski odnosi među ljudima koji ometaju razvoj ljudske jedinke Individualni aspekt = shvaća se kao ostvarenje ličnosti – optimalni razvoj svih potencijala pojedine ljudske jedinke. prehrane. društvo nastoji odgojem afirmirati određeni sustav vrijednosti i moralnih normi. Ostvaruje se realizacijom ovih zadataka: • zadovoljavanjem bioloških / socijalnih / samoaktualizirajućih potreba egzistencijalni odgoj ostvarivanje biološke potrebe zdravog života. borba za mir i razoružanje zadaci humanističkog i emancipacijskog odgoja – emancipacijski odgoj potreban je sve dok postoje ponižavajući uvjeti života. aktivnosti… djece razvoj zajedništva u sposobnost 33 . kretanja. otuđeni i prisilni mehanički rad. socijalni odgoj važnost odnosi.

razvoj pozitivne slike o sebi. Grupe obrazovnih zadataka: • zadaci znanstvenog / umjetničkog / tehnološkog obrazovanja Individualni aspekt = individualni aspekt cilja obrazovanja jest stjecanje znanja. doživljaj ljubavi… zaštiti životinja… uvažavanje različitosti. suradnja…. razvoj sposobnosti i senzibiliteta. Može se ostvariti realizacijom ovih zadataka: • kognitivni / afektivni / psihomotorni zadaci znanstvenog umjetničkog tehnološkog iz ZADACI kognitivni obrazovanja obrazovanja obrazovanja stjecanje znanja o stjecanje znanja o stjecanje znanja tehnologije. socijalne potrebe očuvanju prirode. dogovora. i umjetnostima (spoznajni) interesi prirodnim i društv. izvršavanja dogovora prihvaćanje moralnih normi… stavovi i uvjerenja o osjećaj sigurnosti. nenasilje. ostvarenje mogućnosti. pojedinim sporta.uređivanju okoline. pojavama. osjećaj svojih samoaktualizacija… Obrazovni cilj i zadaci Društveni aspekt = društveni cilj obrazovanja je daljnji razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća određenog društva. očuvanje prirode… pripadnosti kolektivu vl. samoaktualizirajuće potrebe reprodukciji i očuvanju života.kvantit. i rekreacije o čuvanju 34 .vrijednosti.

pokretom. inoviranja.vještinama… 7. bogaćenje interesa i stavova… neki se mogu realizirati na svim sadržajima.kvalitat. korištenje izvora. isti zadaci na svim sadržajima na jednom sadržaju mogu se realizirati različiti zadaci Sadržaji i aktivnosti Sadržaji = odnose se na društveni aspekt odgojno-obrazovnog cilja sadržaji društveno-moralnog odgoja humanističkog odgoja znanstvenog odgoja umjetničkog obrazovanja Aktivnosti = odnose se na individualni aspekt odgojno-obrazovnog cilja 35 . glazbom. pismom.. odnosima afektivni (doživljajni) interesi razvoj stavova jeziku umjetnosti i doživljaj tih zdravlja… uživanje u radu. primjene. POGLAVLJE: SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA = nije moguće jasno razgraničiti zadatke od sadržaja Zadaci = razumijevanje.doživljaja. kretanju.stvaralaštvu. vl. prirodn. uvjerenjima psihomotorni (djelatni) interesi razvoj prema djelu… sposobnosti razvoj sposobnosti ovladavanje govorom. ljepota tijela stav i pokreta… radnim kretanja. sposobnost interpretacije. zdravlje. odnos umjetničkog djela. istraživanja. mišljenja. prema prirodnim i izražavanje društv. oblicima crtežom. izražavanja djelovanja na promjene… operacijama. uvjerenja. sport.

ekološkog. prometnog. prehrane.- kognitivne psihomotorne socijalne Odgojni sadržaji i aktivnosti • • egzistencijalni sadržaji – obuhvaćaju elemente radnog i proizvodnog odgoja. zdravstvenog i tjelesnog odgoja. hobi-aktivnosti.emocionalni angažman. sadržaji emancipacijskog odgoja… Obrazovni sadržaji i aktivnosti • • znanstveni sadržaji – činjenice i generalizacije do kojih je ljudsko društvo došlo biologija. odgoja za samozaštitu… socijalni sadržaji – odnose se na prihvaćanje određenih društvenih normi. sadržaji odgoja za ljudska prava. povijest / informatika njima učenici prvenstveno ovladavaju vlastitom intelektualnom aktivnošću. domaćinstva.sadržaji općetehničkog obrazovanja. plesna i likovna ostvarenja. ali i ovladavanje jezikom pojedinih umjetnosti . sadržaji pripreme za brak i obiteljski život. scenska. građanski odgoj… • humanistički sadržaji – obuhvaćaju profesionalno informiranje i orijentiranje. sadržaji odgoja za humane odnose među spolovima. fizika / sociologija. korištenje profesionalne djelatnosti za aktualizaciju vlastitih ljudskih potencijala. geografija. kemija. odijevanja. ali uz sudjelovanje i intelektualnih i psihomotornih aktivnosti • tehnološki sadržaji . ali i stručno obrazovanje za određeno zanimanje = odgojno-obrazovni sadržaji i aktivnost strukturiraju se na dva načina: a) nastavni predmeti 36 . ali i emocionalnim i praktičnim angažiranjem umjetnički sadržaji – obuhvaćaju vrijedna književna.

zatim određen broj mikrojedinica. te napomene o realizaciji. prostor za aktivnosit uenika. prethodnim iskustvima učenika… • sadržaji koji su izabrani za neki stupanj školovanja trebaju biti raspoređeni i složeni kako bi učitelji mogli lakše izraditi svoje izvedbene programe i organizirati ostvarivanje predviđenih nastavnih ciljeva → pri raspoređivanju sadržaja obično se poštuju osnovna didaktička pravila o postupnosti: od bližeg k daljem / od jednostavnog k složenijem • pri programiranju sadržaja (činjenica i generalizacija. odnosno važnijim uvjetima koje treba osigurati za realizaciju (materijalna oprema. ciljevima odgoja i obrazovanja. stručnost učitelja…) = određuje opseg. dubinu i slijed poučavanja nekog sadržaja OPSEG – određuje kvantitetu činjenica i generalizacija DUBINA – odražava dubinu mikroanalize nekih sadržaja proučavanja u nastavi = opseg i dubina determinirani su stupnjem školovanja. predstavlja edukativni dobitak razreda Teorija kurikuluma i nastavni program 37 . stavova i sposobnosti) za prvu godinu školovanja novi sadržaji nastoje se graditi na onom što dijete donosi u sklopu iskustva stečenog u predškolskom životnom razdoblju → ono što dijete nauči u prvom razredu. psihofizičkom zrelošću.b) odgojno-obrazovna područja = strukturiranje je jedno od pitanja u didaktici koje još nije definitivno riješeno!! Odgojno-obrazovni program = dokument u kojem su naznačeni odgojni i obrazovni ciljevi.

To se postiže podjelom programa na obavezni / izborni / fakultativni Nastavni programi.→ u pedagoškoj literaturi riječ curriculum označava planiranu interakciju učenika s nastavnim sadržajima i nastavnim resursima. sastoji se od tradicionalnih nastavnih predmeta „discipline-centred curriculum“ – orijentiran na znanstvene discipline svoju organizaciju izvodi iz strukture i sadržaja znanstvenih disciplina „core curriculum“ – „jezgrovni kurikulum“. nastoje uzimati u obzir potrebe učenika. Budući da u uvjetima masovnog školovanja to nije moguće. mjerenje uspjeha učenja i poučavanja objektivnim postupcima) Vrste odgojno-obrazovnih programa Prilagođeni programi – individualni odgojno-obrazovni programi. predstvaja praksu kada se neka struka (predmet) uzima kao centralna jezgra oko koje se ostale struke grupiraju „child-centred curriculum“ – postavlja dijete u prvi plan „community-centred curriculum“ – polazi od specifičnosti potreba i karakteristika mjesta u kojem učenik živi 38 . u pravilu. očekivanja društva i spoznaje znanosti. Krajnji pedagoški cilj jest osigurati ih za svakog učenka. • • • • • „subject-centred curriculum“ – orijentiran na predmete. koji su važni za postizanje ciljeva učenja) metode ( sredstva i putove za postizanje ciljeva učenja) situacije (grupiranje sadržaja i metoda) strategije (planiranje situacija) evaluaciju (dijagnozu stanja izlaza. a obuhvaća: ciljeve učenja ( kojima treba težiti) sadržaje ( predmete. te nastavni proces za ostvarivanje odgojnih ciljeva → pod tim izrazom se podrazumijeva i neki sustav postupaka učenja u vezi s definiranim i operacionaliziranim ciljevima učenja. koriste se raznovrsna organizacijska rješenja koja omogućuju elemente samoprogramiranja.

39 . Individualni (prilagođeni) programi → izrađuju se za učenike sa specifičnostima u razvoju (talentirani. defektolog. a pedagozi bi se trebali zauzimati za „realizaciju“ mogućnost svakog učenika. uz uzimanje u obzir materijalnih i kadrovskih mogućnosti škole. liječnik) → polazi se od uočenih specifičnosti u razvoju. a društvene strukture i njihove funkcije postavlja u središte → najčešće se curriculum neke škole ne oslanja samo na jedan od prethodnih kriterija (orijentacija). pedagog. teškoće u razvoju) → izrađuje ih tim stručnjaka (učitelj. te specifičnosti sredine škole → izvedben program zbir je obaveznih programa za sva odjeljenja. psiholog. a zbir svih predmetnih programa za jedan razred izvedbeni je program razreda. već se u njemu ukršta više njih. izbornih i fakultativnih programa.• „social functions curriculum“ – orijentiran na društvo. no češće se takav program izrađuje za pojedina nastavna područja u kojima su kod učenika uočene specifičnosti u razvoju *** nemoguće je unaprijed izraditi obvezni program za sve učenike nekog stupnja školovanja. želja učenika. Na temelju okvirnog programa svaka škola izrađuje izvedbeni program rada → → konkretizacija okvirnog programa. pa se postavlja pitanje pedagoške opravdanosti i humanosti postavljanja obveze da sva djeca moraju udovoljiti unaprijed izrađenom programu u općeobrazovnim osnovnim školama → tako ispada da je državi važna „realizacija“ programa. roditelja i učitelja. a program se mijenja tijekom rada → može se izraditi za jednog učenika iz svih nastavnih predmeta. programa raznih interesnih grupa… Za svaki nastavni predmet izrađuje se izvedbeni program za jednu školsku godinu.

Svaki izrađeni program je nakon godinu dana siromašniji za sve ono što je u tom razdoblju bilo stvoreno ili otkriveno. odnosno ciljevi neke škole. temelje. Koncepcija OŠ obrazovanja polazi od pretpostavke da pojedinac raspolaže s bazičnim znanjima. → povijesnih sadržaja treba u programu biti toliko da se shvati i razumije sadašnjost i suvremenost *** Sadržaji programa neke škole ili razreda mogu biti strukturirani u veće ili manje cjeline. sposobnostima i vještinama koje će mu omogućiti da u svakoj novoj situaciji stekne potrebno djelatno obrazovanje * u području znanosti u umjetnosti nove se spoznaje i tvorevine svakodnevno umnažaju. isto tako. Kako riješiti taj problem? → načelo egzemplarnosti = izabrati samo reprezentativne primjere i od toga strukturirati program. Postojeći programi u općeobrazovnim i stručnim školama nisu uvijek rađeni uz uvažavanje tog načela pa su prepuni nevažnih pojmova i činjenica (didaktički materijalizam!) → prihvaćanje ovog načela omogućuje da se prevlada tendencija neprestanog uvođenja novih predmeta u škole → princip historičnosti i suvremenosti = pitanje osuvremenjivanja školskih programa → znači u strukturi programa dati odgovarajuće mjesto povijesnim činjenicama i događajima te. odgovarajuće sadržaje iz suvremenog života.na obavezne i neobavezne * programiranje za osnovne škole* = elementarna zadaća OŠ jest osigurati osnovu. 40 .Kriteriji i smjernice za izbor sadržaja → osnovne smjernice za izbor sadržaja za neki program svakako su ciljevi odgoja i obrazovanja. → škole se prema prirodi programa dijele na općeobrazovne i stručne obavezi pohađanja .

kemija. temeljene na poznavanju struke područja koje se programira te znanosti o odgoju i obrazovanju. osobito u početnim razredima OŠ. biologija. već spomenutim prilagođenim programima. 41 . uočavaju se individualne razlike među učenicima → taj se problem može ukloniti povećanom brigom za individualizacijom sadržaja.Teorija i praksa školskog programiranja pruža više argumenata za integriranje sadržaja u veće cjeline. U svakom slučaju. tu se susrećemo s nužnošću prihvaćanja principa jedinstva i različitosti koji stoje u dijalektičkom odnosu. metoda i oblika. Ipak. odnosno zagovara se strukturiranje (integriranje) sadržaja u manji broj cjelina. zemljopis. treba izbjegavati pretjeranu diferencijaciju na osnovnoškolskim i srednjoškolskom stupnju obrazovanja Svim učenicima nastoje se pružiti jednaki uvjeti za stjecanje općeg i stručnog obrazovanja. fizika * za svaku diferencijaciju ili integraciju u programiranju treba imati valjane stručne argumente. tj. U kasnijim godinama školovanja tolerira se veća diferencijacija sadržaja na više manjih programskih cjelina → početni razredi OŠ = osnove znanosti o prirodi i društvu → srednji stupanj OŠ = osnove znanosti o prirodi i osnove znanosti o društvu → završni razredi OŠ = povijest.

no utjecaj vrše i drugi čimbenici . evaluacija DOGOVOR 42 .pokretači tog procesa.8. odn. sve aktivnosti i sadržaji istovremeno i odgajaju i obrazuju. dogovor 2.odgojni proces ima svoju strukturu koja je dinamična (budući da se radi o procesu. nosioci dinamičnosti su učenici i nastavnici. niti ne može biti statična) . POGLAVLJE: DINAMIKA O-O PROCESA .Bognarovo shvaćanje strukture: odgojno-obrazovni ciklus (društveno okruženje utječe na rezultate odgojno-obrazovnog programa i obratno. katkad je više naglašena jedna.dinamika se ostvaruje etapama odgojno obrazovnog procesa . realizacija 3. a katkad druga dimenzija) Etape: 1.velike razlike među autorima u shvaćanju strukture odgojno-obrazovnog procesa .

programiranje 3. treba nastojati uvažavati i individualne interese i potrebe nakon definiranja sadrža i aktivnosti. u grupama. u učionici ili izvan nje. tjedno i dnevno planiranje godišnje – zahtjevi predviđeni programom preoblikovani prema interesima i potrebama sudionika razrađuju se po područjima i mjesecima (nije prikladno za suradnju s mlađim učenicima.sadržaj i aktivnosti dijelom su određeni programom.etapa . sadržajni i metodski aspekt . mjesečno.stariji osnovnoškolci i srednjoškolci mogu izrađivati i svoj mjesečni plan napredovanja Provedbeni stupnjevi etape dogovaranja: 1. no sada se konkretiziraju i preoblikuju u skladu s interesima i potrebama sudionika o-o procesa (i učenika i nastavnika!) . to se uči (manja djeca mogu zajedno s učiteljicom planirati svoj dnevni.. ali sa starijima jest) mjesečno – prakticira se u predmetnoj nastavi. . pripremanje 43 .planiranje se ne smije svesti samo na zajedničke aktivnosti jer tada proces ne bi uzimao u obzir individualne potrebe – važno je da svaki učenik samostalno planira svoj rad. dogovara se način realizacije: zajednički.osim zajedničkih.. a tjedno i mjesečno mikroplaniranje dnevno pripremanje – ima svoj organizacijski. ispitivanje o-o potreba 2. metode i postupci) će se raditi . a starija tjedni rad) . planiranje 4. to se zove priprava) .ne mora biti pismeno (ako jest. tematsko planiranje( jedna tema razrađuje se na nastavne jedinice tjedno planiranje – prisutno u razrednoj nastavi. razlikujemo godišnje. strategije.-1. u paru. razrađuju se o-o zadaci i sadržaji te način realizacije godišnje se još zove i makroplaniranje.što (sadržaj i aktivnosti) i kako (oblici.

tjednom i dnevnom artikulacijom godišnja – na razini škole (kalendar škole.Obrazovni aspekt etape dogovora -ispitivanje potreba svodi se na spoznajne. kad su blagdani kao i sve redovite aktivnosti) tjedna – u tradicionalnim školama je to raspored sati -postoje i odstupanja od predmetno-satnog sustava u vidu integriranog tjedna na primjer -oba pristupa imaju prednosti i mane pa je najbolji neki prijelazni oblik koji koristi prednosti.središnja etapa o-o procesa . socijalnih i samoaktualizirajućih potreba (boravak na svježem zraku. doživljajne i psihomotorne interese u sklopu znanstvenih. podizanje kvalitete odnosa u grupi i sl. odnosno jedan razred s više učitelja ili ne profil učitelja utječe na dnevnu artikulaciju – kad jedan učitelj izvodi nastavu u jednom odjeljenju ima veće mogućnosti za kvalitetnu dnevnu artikulaciju mogućnosti kvalitetne artikulacije općenito su bolje u manjim nego u većim školama 44 . kada će se ići na ekskurzije. umjetničkih i tehnoloških aktivnosti i sadržaja Odgojni aspekt dogovora -odnosi se na ispitivanje bioloških.dva stupnja: organizacija i izvođenje Organizacija ostvaruje se godišnjom.vremenski traje najduže i u njoj se ostvaruju o-o zadaci ..) REALIZACIJA . izlete. a eliminira mane oba sustava na organizaciju o-o procesa utječe i profil učitelja – radi li istovremeno s više razreda.

učenici se podijele u nekoliko većih grupa.u praksi najčešće kombinacija svih triju varijanti tokom dana . u umjetničkom doživljajno.zatim slijede tri moguće varijante: 1. svaki učenik radi samostalno na izvršenju dogovorenog. ali se vrijeme strukturira po potrebi 2.- dnevna artikulacija uvjetovana je i dužinom boravka djece u školi (problem nastave u smjenama kod nas) Integrirani dan -započinje dogovorom s učenicima što će se sve raditi. no među njima postoje neke razlike koje kod izvođenja o-o procesa treba poštivati -zato je pri izvođenju nužno razlikovati je li posrijedi odgojni ili obrazovni proces Obrazovni proces jedinstvo spoznajnog. doživljajnog i psihomotornog aspekta. no jedan od njih je dominantan. svi učenici realiziraju iste sadržaje. u radno-tjelesnom psihomotorno) osnovna pogreška tradicionalne didaktike je u tome što je obično jedan od ova 3 aspekta proglašavala općevažećim (najčešće spoznajni) pa je za sva područja tražila da se zasnivaju na zakonitostima tog aspekta (to je imalo negativne posljedice na metodiku umjetničkog i tehnološkog područja) 45 . sam odlučuje o slijedu aktivnosti i vremenu koje će na koju aktivnost potrošiti .na kraju zajednička analiza s nastavnikom i dogovor za sutrašnji rad Izvođenje procesa -odgoj i obrazovanje su nedjeljivi. može ga se zapisati na neko vidljivo mjesto . a svaka je angažirana na drugom sadržaju 3. ovisno o tome što se uči (u znanstvenom području dominantno je ono spoznajno.

tjedan. društveno-moralni i humanistički svaki od ta tri aspekta bit će različito prisutan u svakom od područja odgoja (u egzistencijalnom će biti naglašeniji biološki aspekt. prometni. integracije – zahtjev da se pojedino vremensko razdoblje (godina.) organizacija se odnosi na artikulaciju (godišnju. a ono je moguće ako i u organizaciji i u izvođenju sudjeluju i jedni i drugi pri čemu treba izbjegavati zapadanje u određene klišeje te nastojati da o-o proces uvijek bude stvaralački 2. da bi se ostvarili određeni zadaci 4. adekvatnosti – katkad će biti adekvatnije potriošiti više vremena i novca. a izvođenje na poštivanje specifičnosti odgoja i specifičnosti obrazovanja odgoj se odvija kao jedinstvo biološkog. u humanističkom samoaktualizirajući aspekt. diferencijacije – naglašava potrebu mikrostrukturiranja o-o procesa 7. individualizacije – zahtjev da se svakom pojedinom učeniku omogući zadovoljenje njegovih interesa i potreba 8. ekološki). itd. ekonomičnosti – odnosdi se na racionalno trošenje vremena i materijalnih sredtsava 3.Odgojni proces okrenuto zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba: bioloških. mjesrečnu itd. u društveno-moralnom socijalni aspekt. socijalnih i samoaktualizirajućih (jedinstvo ta 3 aspekta) s društvenog aspekta odgoj je podijeljen na egzistencijalni (radni. doživljajnog i psihomotornog aspekta Načela za organizaciju i izvođenje 1. aktivnosti i stvaralaštva – o-o proces treba realizirati tako da je omogućeno i osigurano aktivno sudjelovanje učenika i nastavnika. n. n. personalizacije – omogućavanje sudionicima o-o procesa da pokažu svoju autentičnu ličnost 46 . primjerenosti – prilagođavanje organizacije o-o procesa dobi djece i njihovim psihofizičkim karakteristikama 5. zdravstveni. a obrazovanje kao jedinstvo spoznajnog. n. n.). socijalnog i samoaktualizirajućeg aspekta. dan) sagledaju u svojoj kompleksnosti i specifičnosti 6. n. n. n. n. mjesec.

ujedno i pokazateljkriterija ocjenjivanja nekog učitelja (taj kriterij ovisi i o pedagoškom aspektu na kojem je neka škola utemeljena suvremene škole nastoje se temeljiti na konceptu "pedagogija uspjeha za sve" što znači da obavezne škole ne bi trebale biti selektivne 47 . ocjenjivanje. roditelji i učeniku pismeno na kraju obrazovnog razdoblja ocjenjivanje i ocjene mogu biti sintetički ili analitički sintetičko o. procjena. polazi od unaprijed postavljenih ciljeva unutarnja i vanjska (ocjena subjekata izvan škole o vrijednosti jedne škole) unutarnja – praćenje.prihvaćenije zbog jednostavnosti.. ocjenjivanje i vođenje+komunikacija praćenje i ocjenjivanje odnose se na sve aspekte kako odgoja tako i obrazovanja (vidi koji su koji ranije) svako o-o područje ne pridnosi jedna ko tim aspektima pa je teško ponuditi jedinstven model praćenja i ocjenjivanja to se nastoji olakšati operacionalizacijom o-o zadataka te njihovom konkretizacijom praćenje se odvija istovremeno s realizacijom (anegdotske bilješke) priopćavanje: usmeno pred razredom. roditelju na informacijama. prema unaprijed utvrđenim načelima i varijablama potrebno je razlikovati zabilješke u funkciji praćenja od onih u funkciji vrednovanja (prve ne moraju biti toliko jasne učeniku koliko druge.naglašava da je o-o proces ujedno i proces uraštanja pojedinca u kolektiv EVALUACIJA određivanje vrijednost. ali su mu pedagoške vrijednosti ograničene (brojevi ili slova za ukupnu sliku o učeniku) analitičko – jednostavni opisi učenikovih aktivnosti i postignuća. roditelju pismeno. n. osim što je pokazatelj znanja negok učenika. socijalizacije . treba paziti na terminologiju) svaki ocjenjivač s vremenom izgradi vlastiti sustav pa je svaka ocjena. usmeno u 4 oka.9. roditelju na roditeljskom sastanku. zabilješke u učenikovu bilježnicu.

procjene konkretnih proizvoda. a za provođenje ove evaluacije učitelj se oslanja na testiranje. no nastoje se otkriti i njegove posebne sklonosti. ali i učitelj (na temelju prikupljenih podataka nastavnik bira i mijenja nastavne strategije. sustavno promatranje i ispitivanje) -sumativna – vrednovanje na kraju svakog nastavnog ciklusa da bi se utvrdila ukupna uspješnost nastave. postupci sumat. a u srednjoj školi u sklopu odabrane struke razvijati one specifičnosti za koje pojedinac ima pretpostavke 48 . crteža i sl.na kraju osnovne škole.evaluacije: testiranje. skace procjena. treba učeniku savjetovati odabir budućeg zanimanja. sukladno tome.- potrebno je češće analizirati krtierije ocjenjivanja svakog učitelja te ih u tom smislu obrazovati kako njihova osobna jednadžba ne bi previše utjecala na uspjeh učenika proces praćenja oslonac je za donošenje ocjena! jedan od važnih ciljeva suvremene škole je da učenike osposobljava za autoevaluaciju Formativna i sumativna evaluacija -formativna – odnosi se na prikupljanje i interpretiranje podataka o napredovanju pojedinog učenika u nastavnom procesu. svjedodžbe o osposobljenosti ili pripremljenosti za nastavak školovanja. što je vjerojatno i područje njegova budućeg zanimanja . odn. postignuti rezultati svakog pojedinog učenika (na temelju sumativne evaluacije učenicima se dodjeljuju certifikati.dva aspekta: reguliranje o-o procesa i individualno usmjeravanje učenika .individualnim praćenjem uočavaju se specifični interesi i potrebe pojedinca pa mu se prilagođavaju zahtjevi i postupci.rezultati dobiveni praćenjem i ocjenjivanjem utječu na daljnji o-o proces . odn.) Pedagoško vođenje . napredak prati svaki učenik za sebe. odnosno područje njegove samoaktualizacije.

Korištenjem nekih tehničkih medija te izvođenjem demonstracijskih pokusa pred odjeljenjem uz takvu se nastavu mogu postići i pedagoški efekti. odnosno mogućnost da se istovremeno poučava trideset ili više učenika približno istih predznaja i potreba. samo povremeno dopunjena razgovorom ili učeničkim neverbalnim povratnim informacijama učitelju o tome koliko ga razumiju ili koliko su motivirani za praćenje izlaganja. POGLAVLJE: SOCIJALNI OBLICI U ODGOJNO- OBRAZOVNOM PROGRAMU . Ovdje dominira jednosmjerna komunkacija. rad u paru te grupni rad učenika. Glavni nedostatak ovakve nastave jest to što učitelj kad istovremeno radi s velikom grupom učenika ne uzima u obzir njihove posebnosti odnosno individualne razlike. ali i jednoličnost učiteljeva izlaganja.Frontalni oblik Označava rad jednog nastavnika pred odjeljenjem. Priprema se za rad s odjeljenjem unaprijed pretpostavljajući da su interesi i potrebe u njemu približno isti. Razlog neslušanju može bitioskudno predznanje.9. ali i pedagošku situaciju u kojoj trideset učenika pažljivo prati nastavnikovo izlaganje i poučavanje. a isto tako veliki je problem i to što dio učenika često čak ni ne sluša učiteljevo izlaganje. Učitelj pri frontalnom radu ne može uzimati u obzir individualne interese i prethodna iskustva. Najvažnija prednost ovakvog načina rada je ekonomičnost. 49 . -Socijalni oblici samostalnih aktivnosti učenika Često se u školskoj praksi nedostaci frontalnog oblika ukklanjaju različitim oblicima samostalnog rada učenika. To može biti individualni rad.

Par može 50 . Njegove ideje su se razrađivale dalje u sklopu projekta „nove škole“ pa se tako pokušalo naći didaktička rješenja kako u kolektivnoj nastavi omogućiti nastavniku da uzima u obzir individualne razlike među učenicima.. Danas postoji dilema u didaktičkoj literaturi: treba li smisao školovanja biti u tome da svi učenici postignu unaprijed određenu razinu znanja i sposobnosti ili je potrebno omogućiti da svaki učenik postigne optimalne rezultate. a isto tako ne mogu tražiti od učenika ono što ne mogu pružiti. Clapardea tzv. Rad u paru Rad u paru ima veliki motivacijski utjecaj na aktivnosti učenika. Decroli. ali nažalost u praksi se više koristi ova druga. izdvajanjem pojedinca iz kolektiva. davanjem učenicima individualne nloge za rad. didaktike i psihologije više je argumenata za drugu opciju. Većina studija još uvijek osposobljava buduće nastavnike pretežno za frontalni rad iako bi trebalo raditi na tome da se upotrtebljavaju različite nastavne metode koje bi omogućile uzimanje u obzir individualnih razlika učenika. škola po mjeri.Individualni oblik U Americi je prvi pokušaj individualizacije nastave realiziran u gradu Gueblou i poznat je kao „Gueblo-plan“. a u Europi je prvi takvo nešto pokušao O. On je smatrao da u uvjetima kolektivne nastave nastavnici ne mogu pružiti svim učenicima ono što oni mogu primiti. Rješenje je vidio u školi po mjeri gdje se nastavni zahtjevi postavljaju prema sposobnostima. Današnjem shvaćanju individualizacije najbliže je učenje E. Na temelju spoznaja pedagogije. interesima i mogućnostima učenika. ali uza sve to ipak je nastavnikova savjetodavna uloga ostala nezamjenjiva.. Sposobniji i ekstrovertirani učenici će poticati i uključivati u kolektivni rad one izolirane i introvertiranije učenike. a to se ostvarivalo dijeljenjem odjeljenja na više grupa. Potiče se komunikacija. orištenjem tehnologije. Međusobno se kontroliraju i potiču na rad. Pojavila su se tako rješenja diferencijaacije nastave.

svi parovi rade isključivo identičan zadatak. određene mogućnosti poštivanja individualnih razlika među učenicima. a drugi dio se prema određenom kriteriju diferencira. a treća varijanta je da jedan preuzme ulogu učitelja a drugi učenika. labilne i kratkotrajne. Druga varijanta je da rade zajedno na zadatku. Rad u parovima susrećemo u svim etapama o-o procesa. Grupni rad * utjecaj Deweyja. te odgajanje nekih pozitivnih karakteristika ličnosti. sastavlja rečenice u slovnici ili plan za različite izlete. svi parovi rade jedan dio identičnog zadatka.. npr. pojedine grupe različitu vrstu tla. rješavanje matematičkih zadataka 3. svaki par u odjeljenju radi poseban zadatak. pokus iz kemije 2. grupa parova radi identičan zadatak. znači svatko radi svoj dio pa na kraju zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima. Pridonosi i razvoju socijlanog ponašanja djeteta. 51 . npr. a najdosljedniji Roger Cousinet Ovaj socijalni oblik rada karakterističan je po unutarnjoj dinamici i didaktičkim vrijednostima. npr.. npr. psihofizičkoj zrelosti učenika.biti sastavljen od učenika istih ili različitih intelektualnih sposobnosti.. pokus o propusnosti vrsta tla.. a a postoje njegove različite varijante: 1. . ali o socijalnoj zrelosti djeteta ovisi koliko će grupnog rada biti u školi. a motiv grupiranja je najčešće neposredan zajednički interes za neku aktivnost. 4. različitih osobnosti... učenika s različitim predznanjem..U najranijoj dobi kao i u prvoj godini školovanja dječje grupe su neformalne. Rad u paru pridonosi i osamostaljivanju učenika. I unutar para mogu se diferencirati zaduženja članova. zajednički traže rješenja. Njime dobijemo veće mogućnosti međusobnog komuniciranja učenika. Sve to ovisi o pedagoškim ciljevima.

godine događaju se promjene u socijalnom ponašanju. Svaki od prikazanih oblika rada pridonosi razvoju nekih karakteristika ličnosti. samopotvrđivanje). Ponekad je to dirigirano. rad u parovima te grupni rad. ljubav. a radi njihova privikavanja na rad u manjim grupama. U osnovnoj školi samostalnog rada treba biti barem toliko koliko i frontalnog rada učitelja s čitavim odjeljenjem. Za sve stupnjeve školovanja mogu se preporučiti grupe od 3 do 5 članova. počinju uočavati da u grupi mogu zadovoljiti neke svoje potrebe ( poštovanje. Kod grupnog rada jako je važan način formiranja grupa. Moguće su brojne varijante kombiniranja socijalnih oblika. zbog labilnosti socijalnih veza. Grupni rad je koristan i kao strategija pedagoške terapije. 52 . ovisi o psihofizičkoj zrelosti učenika i prirodi zadatka.. Dakle već od prvih godina školovanja u školi se mogu njegovati razne aktivnosti s manjim grupama djece. Trajanje samostalnog grupnog rada ovisi o interesu članova grupe i karakteristikama radnih zadataka. Karakteristike socijalnih odnosa u grupi učenika možemo odrediti sociometrijskim testom. rezultati sociograma vrijede oko 10-ak dana. U početnim razredima. razredu može se postupno prelaziti na grupni rad. a pomažu i socijalnom i emocionalnom sazrijevanju pojedinca.oko 9. i 4. sigurnost. Za organiziranje pedagoške radionice potrebno je osigurati odgovarajući prostor i opremu. a vođa grupe treba osigurati da svi članovi budu aktivni. Radni zadaci mogu biti i potpuno isti i potpuno različitim pa tako govorimo o podijeljenom i nepodijeljenom grupnom radu. odnosno diferenciranom i nediferenciranom grupnom radu. U grupnom radu članovi grupe uvijek sjede licem u lice. Za određivanje broja članova grupe posebno je važno kakve se socijalne veze i kakva komunikacija trebaju odvijati u grupi.a ponekad spontano. Već u 3. Ponekad se koristi da bi se socijalizirali izolirani pojedinci ili uklonili negativni efekti ekstravertirane djece. Pedagoška radionica Izmjenjuju se individualni rad.

a zadužen je i za didaktičko oblikovanje i izradu te izbor medija koji će se koristiti u različitim pedagoškim situacijama. On je planer i programer. Mentorska komunikacija-sustav međusobno povezanih razgovora ili drugih oblika komuniciranja učitelja i učenika. izrađuje izvedbeni program odjeljenja i prilagođene programe za neke učenike. Kao suradnik učitelj se dogovara s učenicima što. Rad učitelja u tandemu i timska nastava Smatra se da je organizacija nastave u kojoj sudjeluju timovi stručnjaka bogatija i dinamičnija i da pridonosi uklanjanju monotonije u nastavi. te instruktor. suradnik i organizator. Učitelj često nastupa i kao savjetnik. ali mogu svladati veći dio predviđenog programa za učenike određenog razreda. nastavnik posjećuje učenika jedan ili dva puta tjedno u stanu radi pružanja instruktivne pomoći. Za Decherta timska nastava je forma organizacije nastave u kojoj sudjeluju poučavatelji i njihovi učenici gdje dva ili više nastavnika preuzimaju odgovornost za cijelokupnu nastavu ili znatan dio nastave za istu grupu i rade zajedno. izvor inormacija i evaluator. Timska nastava može se definirati kao organizacija nastavnog procesa u kojoj se ostvaruje ljudska suradnja većeg broja nastavnika na principu podjele rada u sklopu nastavnog predmeta ili programa većeg broja predmeta (Ničković). Tako pružanje instruktivne pomoći zove se patronažno poučavanje. Ponekad se bavi i pedagoškom terapijom. mentor i savjetnik.Socijalni oblici rada učitelja Individualni rad Učitelj preuzima brojna pedagoška zaduženja. kako i kada će raditi te im pomaže u izvršavanju najrazličitijih zadataka. Iz svega rečenog uočavamo da je timska nastava skup nastojanja usmjerenih na reorganizaciju nastavničkog kolektiva s ciljem da se unaprijedi nastava i to tako da dva ili više nastavnika 53 .. Smisao je tih pojedinačnih metoda u pružanju instruktivne pomoći učeniku u svladavanju nastavnih zadataka. mentor ili terapeut. Za razliku od frontalne nastave instrukcija je ovdje namjenjena određenom učeniku. Ako djeca zbog nekakvih smetnji ne mogu dolaziti na zajedničke nastavne aktivnosti u školi.

1.naši didaktičari odgoj ne smatraju didaktičkim fenomenom. RAZLIČITI PRISTUPI METODSKOM ASPEKTU . poticanja. moralni. zadatak didaktike je da sve te uočene postupke prema određenim teorijskim polazištima sistematizira.budući da različiti autori imaju različite metode i postupke. U dobro organziranoj timskoj nastavi smišljeno se izmjenjuju razni socijalni oblici rada od individualnog i individualiziranog preko rada u parovima i manjim grupama do onoga s velikim grupama učenika. stoga ni metode odgoja nisu smještene u didaktikama nego u općoj pedagogiji gdje postoji intelektualni. Postoje tri vrste timske nastave: -horizontalna. radni i estetski odgoj . realizaciju i vrednovanje izvođenja nastave za dvije obrazovne grupe ili više njih. a metodike daju didaktici obilje konkretnih rješenja koje ona treba uopćiti i sistematizirati . tjelesni.didaktika metodikama treba dati samo opći teorijski okvir za strukturiranje metoda. među didaktičarima je uzrokovalo veliko razmimoilaženje .metode su razrađene samo za moralni odgoj: metoda uvjeravanja. ali i 54 . SUSTAV ODGOJNO-OBRAZOVNIH STRATEGIJA . sprečavanja i ponegdje metoda natjecanja 10. navikavanja. planiranje. POGLAVLJE – ODGOJNO-OBRAZOVNE STRATEGIJE 10.2.Nastojanje da didaktika razradi univerzalan sustav metoda i postupaka.dijele odgovornost za pripremanje. u svim paralelnim odjeljenjima jednog razreda sastavlja se tim od nekoliko nastavnika iste specijalnosti -vertikalna. zajedničku odgovornost preuzima više predmetnih nastavnika različite specijalnosti -kombinirana 10.

potrebno je za svaku grupu zadataka odrediti i postupak kojima se oni mogu ostvariti MATRICA ODGOJNIH POSTUPAKA (na osnovi matrice odgojnih zadataka) Odgojni aspekt Biološke potrebe Egzistencijalni odgoj Zdrava prehrana. aktivno slušanje Socijalne potrebe Samoaktualizirajuće potrebe Odgojne strategije. pomaganje. simpatija. čistoća… Sastanci. Proslave rođendana. opomena. kretanje. kritika. razumijevanje. upućivanje. boravak na zraku. pohvala. 55 . potreban je i deduktivni pristup – polazeći od definicije odgojnih i obrazovnih zadataka. postavljanje cilja. društveno korisni rad.osim induktivnog. dogovori. crtežom igrom. dramatizacije. glazbom. čuvanje zdravlja. Prema kriteriju usmjerenosti metoda i postupaka na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba postoje strategije egzistencije. posjeti Podrška. svečanosti. perspektiva. zahtjev.kritički preispita te stvori sustav strategija koji će biti rezultat uopćavanja postojećih iskustava . rad na tekstu. izleti. demonstracija Društveni odgoj Igre. socijalizacije i individualizacije. nagrada. simulacije. autogeni trening. rasprava… Objašnjavanje. realitetna terapija. metode i postupci mogu se sistematizirati prema različitim kriterijima. igre. čajanke.. zaštita životinja Poštovanje pravila. priznanje Humanistički odgoj Pomaganje nemoćnim osobama. ljubav. skretanje. susreti. suosjećanje. zabran Terapija pokretom. razgovor.

oluja ideja. čistoća Igre.ODGOJNE STRATEGIJE. zadaci. pomaganje drugima. svečanosti. realitetna terapija. igre… Psihomotorni (djelatni) interesi 56 . susreti. eksperimentiranje. laboratorijski radovi… Umjetničko obrazovanje Učenje o umjetnosti. gluma Tehnološko obrazovanje Demonstriranje radnji i pokreta. analiza djela Doživljaj-slušanje. METODE I POSTUPCI Strategija Egzistencija Metode Zdrav način života Praktični radovi Sigurnosti Komunikacija Afirmacija Kooperacija Postupci Zdrava prehrana. razumijevanje Terapija pokretom. objašnjavanje. plesanje. spontani. demonstriranje Razgovor. projekti Vježbanje. vježbe oblikovanja. praktični radovi. susreti. usmene novine Logičke igre. dramatizacije Samozaštita od opasnosti u kući. pisanje… Crtanje. igrom. izleti. scenarij. glazbom. gledanje. aktivno. pjevanje. rasprava. opisivanje. objašnjenje. povjerenje. govor. Tako se dobiva matrica obrazovnih postupaka: Obrazovni aspekt Kognitivni (spoznajni) interesi Afektivni (doživljajni) interesi Znanstveno obrazovanje Poučavanje-odgovori na pitanja. pisanje. dopisivanje Proslava rođendana. pohvala. referati. kretanje. projektiranje Izložbe. simulacije. slikanje. čitanje. rasprava. sigurnost u prometu… Sastanci. tužni događaji Suradničke igre. sportske priredbe. heuristički razgovor. perspektiva. grupna terapija Socijalizacija Individualizacija Slušanje Poticanje Terapija Prema matrici obrazovnih zadataka određuju se obrazovni postupci kojima se mogu ostvariti ti zadaci. dogovori. rad na tekstu. vježbe. ples. sviranje. igre s pravilima. čitanje… izražavanje-gluma. crtežom. empatija Podrška. rješavanje sukoba Pasivno. logorovanja. vježbe na spravama. suosjećanje.

igre s pravilima. stroj za učenje Promatranje. METODE I POSTUPCI Strategije Poučavanje Metode Problemsko poučavanje Heurističko poučavanje Programirano poučavanje Postupci Odgovori na pitanja učenika. anketa Igre uloga. a te su metode dominantne u znanstvenom području. OBRAZOVNE STRATEGIJE. tehničkim izvorima. a drugi po interesima. Po drugom kriteriju vidi se da je za zadovoljavanje spoznajnih interesa bitno podučavanje i učenje. vježbe na spravama. udžbenik. plan. a posebno u tehnološkom obrazovanju. Govorne. izlaganje. scensko izvođenje. sviranje. a to je dominantna aktivnost u umjetničkom području. rad na tekstu Razgovor. kritika. suprotstavljene grupe Slikanje.igre. oblikovanje. vježbanje jednostavnih radnji i procesa Vježbe oblikovanja. likovne vježbe Konstruktorske igre. analiza slučaja Poučavanje. nastavni listići. pjevanje. inicijativa. Učenje otkrivanjem Istraživanje Simulacija Projekt Doživljavanje Izražavanje i stvaranje Recepcija umjetničkog djela Interpretacija Evaluacija Kreacija Vježbanje Učenje učenja Učenje jezika Praktični radovi Tjelesno vježbanje Stvaranje Znanstveno stvaranje Umjetničko stvaranje Radno-tehničko stvaranje 57 . radionica budućnosti. radionica budućnosti Reproduktivno (gluma) i produktivno (pisanje) stvaranje Konstruiranje. rasprava.I ovdje se obrazovni postupci mogu strukturirati prema različitim kriterijima. Za doživljajne interese bitno je doživljavanje i izražavanje doživljaja. gledanje filma Recitiranje. ples Rasprava. suprotstavljanje grupe Programirani tekst. praćenje. promatranje likovnih djela. gramatičke. projektiranje. prikaz. pismene. scenarij Slušanje glazbe. razgovor. Za djelatne je interese važno vježbanje koje je prisutno u svim područjima. sportske igre Oluja ideja. književno stvaranje Rad na grafičkim. Ova matrica nudi dva kriterija – jedan je po područjima. tekstualnim. scenske. prikupljanje podataka.

inoviranje.3. 10.2. promet…) – različitim igrama. struja. preoblikovanje 10.3. pridavati važnost svakoj osobi.u ovu strategiju ulazi i metoda sigurnosti i samozaštite – djeci prijete mnoge opasnosti koje ugrožavaju njihovu sigurnost (vatra. da se znaju produktivno ponašati 10.obuhvaća metode i postupke kojima se zadovoljavaju egzistencijalne ljudske potrebe što osiguravaju reprodukciju života. STRATEGIJE ODGOJA Odgoj se ostvaruje zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba.djeca postupno shvaćaju da se ljudska egzistencija ostvaruje radom. a da je rad preoblikovanje prirode u skladu s ljudskim potrebama .to je preduvjet svakog drugog odgoja .zdrav način života predstavlja osiguravanje uvjeta za održavanje samog života i normalan rast i razvoj . simulacijama i akcijama djecu možemo osposobiti da izbjegnu mnoge opasnosti ili. njegovu zaštitu i održavanje . Strategija egzistencije . za vlastitim potvrđivanjem.1. društvenom i humanističkom aspektu odgoja.obuhvaća metode i postupke kojima se ostvaruju potrebe pojedinca za drugim ljudima. a one se prelamaju s društvenim potrebama koje se očituju u egzistencijalnom. prihvaćati različitost AFIRMACIJA – obuhvaća niz postupaka kojima se djeca navikavaju tražiti dobro u 58 . Strategija socijalizacije . ali i društvene potrebe za zajedničkim životom ljudi KOMUNIKACIJA – uspostavljanje kontakata. ako se u njima nađu. razmjena informacija s drugim ljudima te međ drugim l j u d među ljudima međusobno razumijevanje ljudima.3. plin. za ljubavlju i pripadanjem.

3. aktivnost kojom će prevladati postojeće depresiju ili „bježi“ u neurozu REALITETNA TERAPIJA – postupak koji polazi od shvaćanja da pojedincu koji duže AKTIVNO SLUŠANJE – poseban oblik razgovora koji se prakticira kad je učenik više POTICANJE – ostvaruje se podrškom. ono će u igri simbolično konfliktne situacije koje ga muče manje svjestan problema koji ga muči . bez dubljeg ulaženja u konfliktnu situaciju i rekonstrukciju ličnosti TERAPIJA IGROM – obično se koriste lutke koje predstavljaju roditelje.obuhvaća metode i postupke kojima se potiče i omogućava razvoj odgajanika u samostalnu i autonomnu ljudsku jedinku. prednost ima razgovor prihvaćanja i tzv „ja-govor“ koji je i simpatijom. Strategija individualizacije .uz to vezan ii razgovor. pri č e ovladaju postupcima kojima se mogu riješiti sukobi na čemu nitko neće biti poražen 10.aktivno slušanje znači da odgajatelj sluša ono što učenik mu pri tome nastoji pokazati da ga razumije uspijeva zadovoljiti svoje potrebe treba pomoći.kad se dijete dovoljno oslobodi. TERAPIJA – koristi se kada nastane poremećaj u razvoju ličnosti 59 . ali m u ne u s p ohrabrujući ga na a k t i stanje umjesto da pada u d ep r sestru.odgajatelji trebaju ovladati jednostavnijim terapijskim postupcima kojima je bit u t toplom emocionalnom odnosu pomoći da dijete lakše prevlada i stekne samopouzdanje.3. u samoaktualiziranu i autentičnu ličnost SLUŠANJE – može biti aktivno i pasivno . učitelje… i druge osobe iz dječjeg života . povjerenjem. l iskren i otvoren za komunikaciju ljubavlju… i ima izuzetno značenje za razvoj ličnosti . baku i djeda. razumijevanjem. brata i s prikazati k o n ili m a n priča. suosjećanjem.KOOPERACIJA – osposobljava mlade ljude da se više okrenu suradnji nego natjecanju i da o v l a produktivan način.

nakon definiranja problema prelazi se na odgovore. rješenja koje može dati nastavnik. iskustveno učenje) ISTRAŽIVANJE 60 . polazi od uočavanja i definiranja problema.10. projekt i simulacija (za sve je karakteristično tzv.također polazi od problema.problem koji se poučava dijeli se na osnovne elemente prezentirane učeniku.u tehnološkom vježbanje 10. ali se odgovor ne daje izravno nego se učenik postupno dovodi do rješenja. uočavanjem suprotnosti između onoga što znaju o nekom fenomenu i onoga što opažaju. dobiva povratnu informaciju o ispravnosti ili neispravnosti onoga što je uradio i uputu za daljnji rad Strategija učenja otkrivanjem podijeljena je u tri metode.polazi od definicije problema tako da u tome aktivno sudjeluju učenici postavljanjem pitanja. doživljajnih i djelatnih interesa. udžbenik i sl.4.u znanstvenom su dominantne strategije učenja i poučavanja . omogućavajući mu da sam dođe do zaključka PROGRAMIRANO POUČAVANJE .učenje ili učenje otkrivanjem sadrži sve etape spoznajnog procesa. HEURISTIČKO POUČAVANJE .4.obrazovanje je okrenuto zadovoljavanju spoznajnih. istraživanje. STRATEGIJE OBRAZOVANJA . nije temeljeno na vlastitom iskustvu nego se koriste iskustva drugih ljudi sistematizirana u različitim izvorima 3 metode poučavanja: PROBLEMSKO POUČAVANJE .poučavanje je skraćeni proces učenja. Strategija učenja i poučavanja . a ostvaruje se znanstvenim.1. itd. individualnim definiranjem vlastitog viđenja problema. preko vlastite aktivnosti u pronalaženju rješenja do izvođenja zaključaka . umjetničkim i tehnološkim obrazovanjem .kad učenik riješi zadatak. a zatim mu se daje zadatak koji zahtijeva određenu aktivnost vezanu uz taj sadržaj . .u umjetničkom doživljavanje i izražavanje osjećaja .

koristi se kada sudjelovanje u stvarnim situacijama nije moguće.polazi se od problema i postavljanja hipoteza. a stečena iskustva se sistematiziraju i izvode zaključci 10.prikupljanje podataka. ples i pantomimu postavljenih hipoteza 61 .na osnovi dobivenih podataka izvode se zaključci o istinitosti ili neistinitosti p ost a SIMULACIJA .metoda kojom učenici poučavaju stvarnost .treba odabrati djelo koje nije ni ispod ni iznad njihovih recepcijskih mogućnosti . kada se učenici pripremaju za sudjelovanje u stvarnim situacijama Igra uloga – učenici u određenim ulogama međusobno komuniciraju u zamišljenoj situaciji Plan-igra – nosioci pojedine uloge su grupe učenika.osnovni postupak jest pričanje priča uz sviranje.odnosi se na plodonosan susret učenika s umjetničkim djelom . ali se poslije toga izrađuje pismeni plan rješavanja tog problema .postoji metoda recepcije umjetničkoga djela. komuniciraju pisanom komunikacijom Igre s pravilima – strategijske igre (mlin. animaciju lutke ili glumu. praćenje .4. šah) i igre na sreću (karte) PROJEKT .. promatranje. tj.2.nakon toga slijedi formuliranje hipoteze (mogu djeca koja su sposobna za apstraktno r a razmišljanje .nakon toga se radi na tom planu.etape – uočavanje i definiranje problema trebaju izvršavati zajednički nastavnik i učenik . gledanje slikovnica ili dijafilma. Strategija doživljavanja i izražavanja doživljenog . metoda interpretacije i reprodukcije te metoda evaluacije RECEPCIJA UMJETNIČKOG DJELA .

kritiku…) KREACIJA . pisanjem poezije… .ostvaruje se slikanjem.svaki učenik ima pravo na svoj stav i treba mu omogućiti da ga obrazloži i eventualno konfrontira s drugim stavovima (kroz raspravu.4. tj. tj.osnovno za ovu strategiju jest višekratno i dugotrajno izvođenje određenih radnji i postupaka što vodi njihovu usavršavanju i automatizaciji.u susretu s umjetničkim djelom uvijek se zauzima i određeni stav koji može biti pozitivan ili negativan . izvođenju bez većeg napora uz minimalan broj pogrešaka Učenje učenja – metoda kojom se djeca uvježbavaju koristiti različitim izvorima (grafički.INTERPRETACIJA I REPRODUKCIJA .4. prirodno učenje. matematički. stvaranjem glazbe. oblikovanjem. znači omogućavanje učeniku da ostvari svoju inspiraciju kad za to osjeti potrebu i to prezentira drugima 10.4.3. operacije izvode pri izradi nekog uporabnog 62 . tehnički…) Učenje jezika – bitno da bude tzv. t e k tekstualni. Strategija vježbanja .ova metoda znači stvaranje određene podrške stvaralačkim impulsima djece. da se uči u komunikaciji Učenje praktičnih radnji – 2 pristupa: učenici izvode samostalno neku radnju sve dok ne post ili da te o p e r predmeta Tjelesno vježbanje – samo po sebi izaziva radost i oduševljenje jer zadovoljava dječju potrebu z 10. Strategija stvaranja Etape: Inspiracija Rad na ostvarivanju inspiracije Završetak stvaralačkog čina za kretanjem postignu zadovoljavajući stupanj sigurnosti i preciznost.

ipak postoje načela čije uvažavanje pri izboru metoda i postupaka čini odgoj i obrazovanje uspješnijim: princip pozitivne usmjerenosti – pri izboru odgojnih postupaka kod svakog se pojedinog učen učenika razvija pozitivna slika o sebi uspjeh za sve – škola svoj djeci mora omogućiti uspjeh individualizacija – pri izboru metoda i postupaka treba se voditi računa o razlikama među u č e sobno aktivnost ekonomičnost – potrošak vremena i materijalnih sredstava učenicima sposobnostima i mogućnostima primjerenost – primjerenost postupka zadacima i sadržajima.Komunikacija – sud drugih ljudi Postupci kojima se potiče stvaralaštvo: Oluja ideja – postupak kojim se želi doći do ideja kako riješiti neki problem.kreativnost se ogleda u pronalaženju što većeg broja alternativa za svaki korak Morfološka analiza – pojava o kojoj se radi podijeli se na što veći broj varijabli i za svaku Radionica budućnosti – nastoji se naći rješenje za neki konkretan problem koji je aktualan Scenarij – postupak kojim se pronalaze putovi prijelaza od sadašnjeg (nezadovoljavajućeg) 10. IZBOR STRATEGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA .5. ideje se slobodno i z n se n a v za one k stanja u iznose i nijedna se ne smije kritizirati navede što veći broj elemenata koji u tom postupku sudjeluju u neko drugo (željeno) stanje . njihovim s p o 63 . dobi djece.nastavnik bi trebao biti svjestan da je pomoć koju mu pružaju didaktika i pojedine metodike dragocjena. ali je treba shvatiti samo kao poticaj i orijentaciju za stalno traženje i stvaranje vlastite metodike .

1. PRIRODNA I DRUŠTVENA SREDINA I ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES .izlet može imati isključivo rekreativnu svrhu ili isključivo spoznajnu . realizacija i vrednovanje . kod nas najzastupljeniji 64 . Izleti i ekskurzije .2. budu najmanje dvije odrasle osobe .traži se da na svakih 30 uč. a analizira se i ponašanje pojedinaca i kolektiva radi dogovora o budućim sličnim aktivnostima 11. pedagoških i spoznajnih ciljeva postoji više organizacijskih rješenja: a) sveukupne nastavne aktivnosti za jedan razred održavaju se u prirodi s internatskim smještajem učenika b) -//.1. već se u školi nastavlja proučavanje prikupljenih informacija i materijala. Škola u prirodi .pridonose ostvarivanju zdravstvenih. nova prijateljstva. POGLAVLJE – ŠKOLSKA EKOLOGIJA (naslov označava izabrane i uređene prostore u kojima se odvija odgojno-obrazovni proces 11.realizacija ciljeva izleta nije potpuno zadovoljena samim povratkom kući.na svim stupnjevima školovanja to je izvanredno motivativno sredstvo za poticanje na aktivnosti u vezi sa sadržajima učenja .velik dio ciljeva odgoja i obrazovanja može se realizirati u prirodnoj i društvenoj sredini za sve stupnjeve školovanja – to su primarni izvori znanja.poznato je više različitih didaktičkih rješenja za neposredno proučavanje prirodne i društvene cjeline: 11.učenici se na izletima slobodnije ponašaju te su izražene socijalne veze među njima.1. stoga i najadekvatniji izvori znanja i mjesta za raznovrsne pedagoške aktivnosti .provode se u školi u prirodi u koju se djeca svakodnevno dovoze iz grada c) Uč. spremnost na dijeljenje i pomoć… 3 etape u organizaciji: priprema. jednog razreda odlaze na jedan ili dva tjedna boravka u internatskoj školi u prirodi.11.1.

rekreaciju.Osim razvijanja radnih vještina. treba postaviti više klupa za odmor. razni popravci.Ima važnu pedagošku funkciju. drvene kućice za skrivanje.Rad se organizira s učenicima svih uzrasta. sadržaji i opterećenja primjereni su njihovim psihofizičkim mogućnostima .1. za kišnih dana ne bi zamazali – tu će se kretati.) 11. i sl. pridonosi i odgajanju nekih navika i karakteristika ličnosti (točnost. uključuju se u akciju čišćenja mjesta boravka. suradnja na zajedničkim zadacima.3. odgovornost.Osim igrališta.Zajedničke nastavne aktivnosti provode se ili u prirodi ili u otvorenim učionicama . izvoditi i raznovrsne nastavne aktivnosti . ljuljanje. tamo se moraju i trebaju. izvršavanje zadataka vezanih uz učenje.2. a forme. pješčanici te druga jednostavnija pomagala za nastavu tzk-a . dvorištu. sađenje.Škola u prirodi jednako je vrijedna za djecu sa sela kao i za djecu iz grada 11. zgradi i šk. provlačenje. mogu se postaviti razne sprave za penjanje. rekreacija. osim igre i odmora. samostalnost.Osim korisnih aktivnosti učenika u šk.U to vrijeme realiziraju se raznovrsne nastavne aktivnosti kojih je svrha učenje. izrada opreme). ŠKOLSKO DVORIŠTE .. zabava te obavljanje raznovrsnih zaduženja nužnih u kolektivnom životu . igrati razne igre… . Društveno korisni i proizvodni rad učenika Škole se mogu podijeliti na one u kojima je praktičan rad učenika dio ukupnog programa pedagoškog djelovanja. u skupljanju plodova s plantažnih povrtnjaka i voćnjaka te kraći ili duži proizvodni rad u tvornici ili poljoprivrednoj organizaciji (obavezno za u srednjim stručnim školama) . umjetničko stvaranje… 65 .U didaktičkom smisli školsko dvorište može poslužiti za: izvršavanje različitih radnih zadataka (čišćenje. škole u kojima se ne dopušta nikakav praktičan rad učenika te škole u kojima se povremeno organiziraju raznovrsne praktične i društveno korisne radne aktivnosti učenika .Dio za učenike razredne nastave trebao bi biti odvojen od dijela za starije učenike .Dio prostora može biti asfaltiran kako se uč.

. zgradi treba urediti različite prostore za učenje. videokasetne i kompjutorske sustave i druga tehnička pomagala koja omogućuju korištenje različitih medija. obrada. Bibliotečno-informacijski prostor . fonoteka. SPECIJALIZIRANI PROSTORI U ŠKOLSKOJ ZGRADI . fonoteka te baza kompjutorskih programa i podataka .opremu u svim specijaliziranim učionicama u školi treba prilagoditi naglašenoj orijentaciji na samostalan rad učenika u grupama. bez rada u smjenama. čuvanje i posuđivanje informatičke građe te osiguranje uvjeta za rad korisnika s raznovrsnim bankama podataka .2. u školsko dvorište uč.U šk. igranje i rad . do realizacije čitavog nastavnog sata ili blok-sata 11.Osnovne informacijske funkcije: prikupljanje. parovima ili individualno .Uputno bi bilo graditi zgrade za najviše 600 učenika koji se mogu. a tu su još i videoteka.Mjesto mu je obično uz središnji hol . angažirati u školskoj zgradi od jutra do mraka 11. prostor i oprema trebaju biti dostupni učenicima 10-12 h dnevno 11.Sastoji se od više funkcionalnih prostora za individualni i grupni rad te prostora za smještaj nastavnih medija.3. Specijalizirane učionice za razrednu nastavu 66 . najviše prostora zauzima knjižni fond.1. (6-10) i okupljanje velikih skupina učenika (300-400) . dijateka.Prostori za učenje i rad predviđeni su za grupni i individualni rad.3. druženje.školska arhitektura i opremljenost školskog prostora uvelike utječe na izbor i izmjenu mjesta za odvijanje pedagoških aktivnosti i strategija učenja i poučavanja .3. folioteka. za rad manjih grupa uč.Svaki BIC trebao bi imati odgovarajuću tehniku za umnožavanje i kopitranje. mogu izlaziti u sklopu neke nastavne aktivnosti na nekoliko min.Budući da je blizu.

matematiku. nastavnici i učenici viših razreda 11. alate. motivativna prednost – smatra se da uređenost i opremljenost specijaliziranih učionica veoma motivacijski djeluje na učenike 11.3..u zgradama za osnovne škole uređuju se i opremaju polifunkcionalni radionički prostori u kojima učenici upoznaju raznovrsne materijale. POGLAVLJE: MEDIJI U ODGOJU I OBRAZOVANJU -POJMOVNA ODREĐENJA 67 .3.prostori za TZK dijele se na otvorene (dvorane za TZK. pisanje i crtanje.suvremene školske zgrade imaju specijalizirane učionice s opremom za fiziku.4. povijest.Stolovi i stolci moraju veličinom biti primjereni fizičkoj razvijenosti učenika . panoi na bočnom zidu. bušenje. osim lako pokretljivog namještaja za sjedenje. Specijalizirani prostor za radno-tehničko i tjelesno-zdravstveno područje . kemiju. ormarići za ostavljanje dijela ili čitave opreme. zemljopis. sastavljanje…) .to je obično jedna veća prostorija za zajednički rad odjeljenja (25-30 učenika) te manja prostorija za pripremanje nastavnika i rad manjih grupa učenika . raznovrsne didaktičke igre za koje će materijal izrađivati sami učenici. Specijalizirane učionice za znanstveno i umjetničko područje . likovnu kulturu i glazbenu kulturu . aparati i strojevi nužni za realizaciju programa i ciljeva osnova tehničke kulture (takve su radionice i u općeobrazovnim srednjim školama) . strani jezik.Mala priručna biblioteka. alati.u takvim su radionicama materijali. biologiju. bazeni te adaptirane prostorije za vježbanje) i zatvorene 12. tepih u sredini učionice.Trebaju. aparate i uređaje te uvježbavaju izvođenje jednostavnijih praktičnih operacija (rezanje. imati i drugu opremu koja omogućuje fleksibilnije oblike i pedagoški vrednije strategije rada .osnovna prednost: racionalizacija čuvanja i korištenja opreme te nastavnikova radnog vremena. materinski jezik.3. brušenje. kutić za igranje.

njihova podskupina su tekstualni (npr. modele. Članci mogu biti složeni na dva načina: u linijskom slijedu i uz grananje. Najmanji korak zove se članak.. Multimedijalnost u odgoju i obrazovanju 68 .vizualni. Neki u vizualne medije ubrajaju i simulatore i trenažere. ponekad i telefon. crteže.Kolokvijalno. makete. Niz članaka koji čine smislenu cjelinu čine programirani materijal.klasifikacija medija u odgoju i obrazovanju Prema osjetilima koja su relevantna za njihovo korištenje: . grafofolije. te internet. . Pružaju velike mogućnosti za unaprjeđivanje nastave jezika i glazbe. udžbenici) . filmovi Programirani materijali i kompjutori Osnovno je obilježje programiranih materijala (udžbenika) sustav tzv. knjige. Auditivni mediji -kasete i CD. sredstvo komuniciranja Didaktički-medij = nosioc-posrednik informacija u didaktički funkcionalnim vezama Didaktika medija= znanost o učenju i poučavanju uz pomoć tehničkih medija..medij= sredstvo prenošenja informacija. malih koraka. nastavne listiće.auditivni . Audiovizualni Televizijske emisije.audiovizualni Još jedna skupina medija su kompjutori i fonolaboratoriji za učenje jezika. a utemeljna je na spoznajama pedagoške psihologije. Vizualni mediji U njih ubrajamo slikovnice.

Izvodi se obično na modelima dtvarnih objekata ili strojeva. stroj-stroj. afektivnog i psihomotornog područja. igra uloga. Didaktički osmišljenom integracijom apersonalnih nasatvnih medija pridonosi se objektiviranju procesa učenja i poučavanja. 69 . Racionalizacija i optimalizacija procesa učenja bitne su karakteristike suvremene obrazovne tehnologije. U ovakvom sustavu važno je da mediji ne ponavljaju iste informacije. strojevi. stanja i procesi u umjetnim uvjetima. Simulacija i demonstracijski pokusi Simulacija je skup postupaka kojima se oponašaju objekti.prema formi provođenja. o sposobnostima učitelja i njegovim stavovima te o prednostima i nedostacima raspoložive nastavne opreme. misaoni pokusi i kompjuterska simulacija . a radi njihova temeljitijeg upoznavanja ili uvježbavanja određenih radnji.prema sustavnom pristupu. Uvjetovanost izbora nastavnih medija Izbor nastavnih medija ovisi o ciljevima odgoja i obrazovanja. simulacijske igre.prema prirodi komunikacije. o karakteristikama sadržaja učenja.Integracijom dvaju ili više medija radi njihova međusobnog pojačavanja. determinističke i sohastičke simulacije te statične i dinamične simulacije Demonstacijski procesi namjerno su izazivanje prirodnih pojava radi njihova promatranja i proučavanja. Pri izboru nastavnih medija i mjesta izvođenja nastavnih aktivnosti ne smije se zaboraviti da nastava treba pridonijeti ravnomjernom razvoju kognitivnog. simulacije tipa „čovjek-čovjek“. Simulacije klasificiramo ovako: . metoda slučajeva. a istovremeno i njegovoj racionalizaciji. o iskustvu i psihofizičkim karakteristikama učenika. kompjuterska simulacija . odnosno fizikalnim modelima koji omogućuju pokazivanje određenih procesa. dopunjavanja ili obogaćivanjau djelovanju nastaju razni multimedijski sustavi. plan-igra.

13. POGLAVLJE: ODGOJNO-OBRAZOVNA KOMUNIKACIJA 70 .

Ona prethodi svakoj međuljudskoj komunikaciji i zove se monoakcija. Introspekcija vlastitog ponašanja.minus komunikacija . Obavijesti se prenose javno te su dostupne i onima koji nisu uključeni u organizirane oblike nastave.anti komunikacija 13.nulta komunikacija . u nekom procesu radi prenošenja poruka i stvaranja uvjeta za optimalno ostvarivanje neke ličnosti. A i onaj koji šalje i onaj koji prima moraju biti osposobljeni za razumijevanje istih vrsta znakova jer u protivnome komuniciranje nije moguće. Odnos „ja-ja“. procesu informacije se prenose određenim znakovima i simbolima. interpersonalna i masovna komunikacija Intrapresonlna. U svakom komunik.specifičan oblik odgojne komunikacije u obrazovanju. Odnos „grupa-grupa“. a karakteristika mu je usmjerenost na široku i heterogenu publiku. U didaktičkom smislu je interakcija kojom jedna osoba prezentira neke sadržaje drugoj. odnosno ako se ostvari bogata interakcija između njih i izvora informacija te odgovarajuće reagiranje na informacije. Odnos „ja-ti“. Postoji 5 kvalitativno različitih modaliteta komuniciranja: . Personalna i apersonalna komunikacija 71 . „ja-grupa“ Masovna komunikacija. Intrapersonalna.razogovor sa samim sobom.plus komunikacija – na ovom modalitetu zasnivaju se stvaralaštvo i mogućnost da talentirani učenici ndamaše učitelja .1.komunikacija dviju ili više osoba.2.3. sposobnosti ili stavova. 13. Interpersonalna. Priroda i vrste odgojno-obrazovne komunikacije O-O komunikacija javlja se kao interakciju dviju ili više osoba ili pak jedne osobe s neživim izvorom. To će se događati ako se osobe kojima su upućene edukativne poruke aktivno uključe u komunikaciju.13.adekvatna komunikacija – učenik treba vjerno preslikati učiteljevu informaciju u svojoj svijesti .

13. Autoritarna i demokratska komunikacija 72 .5. a svi učenici ne mogu priopćiti kako su razumjeli edukativne poruke. a posljie se taj odnos može i izmijeniti.podrazumijeva mogućnost međusobnog pružanja povratne informacije između subjekata koji komuniciraju. 13.Personalna. 13.. Najintenzivnija dvosmjerna komunikacija ostvaruje se u neposrednom razgovoru učitelja s jednim učenikom ili učitelja s manjom grupom učenika. Verbalna i neverbalna komunikacija Vrebalna – komunikacija riječima Neverbalna.svi ostali oblici komuniciranja U O-O procesu temeljna je verbalna komunikacija. Ali ako je neverbalna komunikacija pretjerana (npr. Često se nadopunjuje neverbalnom jer lakše pratimo izlaganja koja su praćena odgovarajućom neverbalnom komunikacijom. U obrazovanju to je dopisna nastava..svaka komunikacija koju posreduje neki tehnički medij Ova dva oblika se u ukupnoj O-O komunikaciji međusobno dopunjuju i obogaćuju.kad dvije ili više osoba razgovaraju bez posredovanja sredstva Apersonalna.4. pretjerano gestikuliranje) ona može i ometati verbalnu. U početnim godinama školovanja dominira personalna. Neposredna komunikacija i telekomunikacija Ako osobe ne komuniciraju lice u lice jer nisu u istoj prostoriji ili na istom mjestu to zovemo telekomunikacija.6.7. 13.dominira usmeno izlaganje učitelja. učenje putem Interneta. Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija Dvosmjerna. ali nikako isključuju. Jednosmjerna komunikacija.

mišljenja. Rousseau. Neill. Freire) – dopušta se da odgajanik ima svoje stavove.Autoritarna – određuju se. različite kazne. POGLAVLJE: ODGOJNO-OBRAZOVNA KLIMA 14.1... U tu se svrhu upotrebljavaju brojne zabrane i zapovijedi.interaktivna komunikacija ili se veže uz pojam socijalna reverzibilnost. prijetnje. Demokratska – (Pestalozzi. taktičnosti i postupanja. Makarenko. a njihovo se vladanje stalno kontrolira. a podrazumijeva mogućnost da se učenik obrati učitelju istim riječima i načinom kao što to čini učitelj prema učeniku. zastrašivanje. 14.. vikanje. 13. kontroliraju i provode sve pojedinosti odgajanikova ponašanja. Nasilna i nenasilna komunikacija Nasilna – prijetnje. ponekad prisila. Da bi se postiglo pokorno ponašanje odgajanika često se koriste: ponižavajuća kritika. da bude ono što jest.8.. Ne uzimaju se u obzir spontane namjere odgajanike. Ovakvo komuniciranje naziva se simetrično. Socijalna klima 73 . a da se time ne krše pravila pristojnosti.

karakteristično za tradicionalnu školu u kojoj dominira frontalna nastava. Integrativno ..omogućuje kreativnost..potpuna sloboda. Na socijalnu klimu bitno je nastavnikovo ponašanje ali i ponašanje ostalih sudionika O-O procesa. Ovakve grupe teško funkcioniraju i nijedan posao ne mogu privesti kraju. rezultat indiferentnog vođenja . vodi se dijalog. Učenici se moraju prilagoditi zahtjevima nastavnika.To je kvaliteta ukupnih odnosa sudionika odogojno. . To je prije svega odnos nastavnik-učenik. Nastavnik ima inicijativu. demokratsko. demokratsko i indiferentno vođenje Autoritarno.svi imaju jednka prava.učenici su glavni. Indiferentno. Nastavnik ima vodeću ulogu i njegov se utjecaj očituje u najvećoj mjeri. Ovi različiti načini vođenja uzrokuju 4 vrste socijalne klime: . ne uzima u obzir njihove potrebe i interese. Kruto je i ne poštuje individualne razlike među učenicima. a učenik je pasivan i izvršava zahtjeve. pa odnos učenika s drugim učenicima te odnos djeteta s članovima obitelji. U praksi se najčešće ova dva odnosa isprepleću. ravnopravni su i zadovoljni. Ovakve grupe su jako zavisne o vođi i bez njega ne mogu riješiti problem koji se stavi pred njih.obrazovnog procesa.agresivna (agresivna autokracij).onemogućuje inicijativu i samostalnost učenika. nastavnik nezadovoljan i beznačajan. pomaže se učenicima. nalazimo pretežno elemente jednoga ili drugoga ponašanja.demokratska klima. ohrabriva se. rezultat autoritarnog vođenja 74 . Autoritarno.a ne monolog. spontanost i inicijativu u grupi i okrenuto je rastu i razvoju svakog pojedinca. Dominantno ponašanje nastavnika utječe i na to da se unutar grupe javljaju odnosi koji teže podčinjavanju i dominaciji pa se u takvim grupama često iskazuje agresivnost među djecom. Dominantno i integrativno ponašanje nastavnika Dominantno.

On je konstruirao instrument za mjerenje govorne interakcije nastavnika i učenika. rezultat autoritarnog vođenja. Emocionalana klima Podrazumijeva dominaciju osjećaja ugode ili osjećaja neugode kod sudionika odgojnoobrazovog procesa.. Govor nastavnika i učenika svrstao je u 10 kategorija (7 nastavnik.apatična (apatična autokracija). 75 . 2 učenik i vrijeme prekida govorne interakcije). poslušno se ispunjavaju zahtjevi nastavnika Direktivni i nedirektivni odnos Ovo kao bitno u O-O procesu naglašava Flanders.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful