VAŽNOST SAMOPOUZDANJA, SAMOPOŠTOVANJA I SLIKE O SEBI

Odgajanje djeteta je proces kojim se dijete priprema za samostalan život među drugim ljudima. Koliko će ono biti zadovoljno svojim životom ovisi o njegovom odnosu prema problemima s kojima se svakodnevno susreće, a to opet ovisi o tome kako vidi sebe (slika o sebi), koliko vjeruje u sebe (samopouzdanje) i koliko sebe cijeni (samopoštovanje). Slika o sebi je način na koji opažamo sebe, kako sami sebi sebe predočavamo. To nije ono što želimo biti ili ono što stvarno jesmo, već ono što mislimo da jesmo. To je naš odgovor na pitanje «KAKAV SAM JA?», «TKO SAM JA?» i odnosi se na naše psihičke i fizičke osobine. To je naše zamišljanje kako izgledamo, kakve su naše sposobnosti, koje vještine posjedujemo, kako se ponašamo u društvu, itd. Ne postoji osoba koja nema neku sliku o sebi, mada postoje osobe koje te slike nisu svjesne. Razvoj slike o sebi počinje oko 4. godine života kada dijete postaje svjesno samoga sebe i svoje različitosti od drugih ljudi. Slika o sebi je važna zato što su naše ponašanje, osjećaji i postignuća uvijek u skladu s njom i potvrđuju je. Mi se ne ponašamo u skladu sa onim kakvi objektivno jesmo, već u skladu s onim kakvi mislimo da jesmo. Kada jednom stvorimo sliku o sebi, više ne provjeravamo njenu istinitost. Ponašamo se kao da je istinita. Sposobnosti koje pokazujemo više su u skladu sa slikom o sebi nego što je slika o sebi ovisna o njima. Npr. ako dijete misli da je nesposobno za matematiku, ono će se u skladu s time i ponašati. Kada vidi matematički zadatak neće ga ni pokušati riješiti, jer tko se trudi oko nečega što mu ne ide. Ljudi ulažu energiju u ono što će im dati osjećaj postignuća, korisnosti, uspješnosti. Zbog toga će njegov uspjeh u matematici zaista biti loš, što će potvrditi njegovo vjerovanje da je nesposobno za matematiku. Objektivno, njegove sposobnosti mogu biti jako visoke, ali ako ono misli da mu matematika ne ide, ponašat će se u skladu s tim mišljenjem i potvrditi svoju sliku o sebi. Naša uspješnost u nekoj aktivnosti više ovisi o našem mišljenju koliko smo sposobni za tu aktivnost nego o našoj stvarnoj sposobnosti. Slika kakvu dijete ima o sebi često ne odgovara onome kakvo ono zaista jest ili onome što o njemu misle njegovi roditelji. Da bi roditelji razumjeli ponašanje svoga djeteta i mogli mu primjereno pomoći, moraju znati što ono misli o sebi samome. A to nije moguće bez kvalitetne komunikacije s djetetom. Jedno istraživanje pokazalo je da prosječan roditelj dnevno komunicira s djetetom 14,5 minuta. Od toga 12,5 minuta potroši na kritiziranje. Samopoštovanje je uvjerenje o vlastitoj vrijednosti. To je naša ocjena koliko vrijede osobine za koje vjerujemo da ih posjedujemo i to su osjećaji koji prate te ocjene. Samopoštovanje osobe se vidi u izjavama: «Ja sam slaba učenica.», «Ja sam najpopularnija djevojka u razredu.», «Ja sam bezvrijedan.», «Uvijek sve loše napravim.», itd. Ono je najvažniji dio slike o sebi, jer određuje koliko osoba sama sebe cijeni. Samopoštovanje se gradi na temelju uspoređivanja vlastitih postignuća (uspjeha) i onoga što očekujemo od sebe, kao i na temelju informacija koje od značajnih osoba dobivamo o sebi. Ako netko ima nerealno visoka očekivanja od sebe, čak i visoke rezultate može doživjeti kao neuspjeh, ako nisu onoliko dobri koliko on očekuje. Npr. dijete očekuje da će dobivati samo petice i ništa drugo. Stalno završava školsku godinu s odličnim uspjehom, ali je ponekad dobilo i po koju četvorku ili minus pet. To dijete može sebe doživljavati neuspješnim školi i biti jako nezadovoljno sobom. Osoba koja ima niska očekivanja od sebe, biti će zadovoljna i sa slabijim rezultatima. Npr. dijete koje misli da mu matematika ne ide bit će zadovoljno i sa dvojkom i doživjet će ju kao vlastiti uspjeh, pod uvjetom da roditelji nisu nezadovoljni. Samopoštovanje je važno zato što o njemu ovisi zadovoljstvo osobe samom sobom i njena očekivanja od drugih prema sebi. Osobe s visokim samopoštovanjem uvjerene su da su vrijedne same po sebi, već zbog činjenice da postoje. Vole sebe, zadovoljne su sobom i cijene se, te takav odnos prema sebi očekuju i od drugih, pa ga često i dobivaju. One dobro poznaju same sebe, imaju jasne ciljeve u životu i optimistične su. Prihvaćaju svoje nedostatke, ali su svjesne svojih vrlina. Pošto su sigurne u svoje sposobnosti, uz manje truda postižu bolje rezultate. Zbog toga su otpornije na stres. Suprotno tome osobe niskog samopoštovanja su nezadovoljne sobom i sklone su same sebe potcjenjivati. Imaju općenito loše mišljenje o sebi. Često dozvoljavaju drugima da se prema njima ponašaju nekorektno i da ih ponižavaju, jer misle da ne zaslužuju i ne mogu dobiti bolji odnos. Djeca, kao i odrasli, vrlo često uopće nisu svjesna da o sebi imaju loše mišljenje. Međutim, roditelji na temelju njihovog ponašanja mogu zaključiti imaju li nisko ili visoko samopoštovanje, odn. dobru ili lošu sliku o sebi. Nisko samopoštovanje manifestira se kod različite djece na različite načine.

». Kada se nađe pred poteškoćom. postavljaju pitanja.Osobine učenika s lošom slikom o sebi intelektualno su pasivni: ne postavljaju puno pitanja.». lako odustaje u školi postiže manje od svojih mogućnosti teško donosi odluke i ustručava se izraziti svoje mišljenje čest gubi kontrolu nad svojim ponašanjem agresivno je ili pasivno pretjerano je stidljivo teško radi u timu 2 . boje se izraziti svoje mišljenje u grupi  vole sjediti u zadnjim klupama  svoj uspjeh pripisuju sreći ili nekom drugom vanjskom razlogu na kojeg ne mogu djelovati  svoj neuspjeh pripisuju nedostatku vlastitih sposobnosti i neznanju  postavljaju nerealno visoke i nedostižne ciljeve. Ono se vidi u izjavama tipa: «Ja to mogu riješiti. pa onda traži način da to postigne i na kraju vjerojatno i uspije. a manje na postizanje uspjeha domaće zadaće rješavaju na vrijeme često kasne s pisanjem domaćih zadaća  tihi su. što povećava vjerojatnost uspjeha  priznaju ako nešto ne znaju i zbog toga se ne osjećaju neugodno. zbog toga se i ne trudi. Zbog toga: samopouzdano dijete (čovjek) prihvaća odgovornost pokušava riješiti probleme uporno je. Često misli da nema utjecaja na ono što joj se događa. Osoba s niskim samopouzdanjem unaprijed misli da nešto ne može. oduševljava ih učenje novoga  orjentirani su na uspjeh. a to opet slabi njeno ionako nisko samopouzdanje. učenje novog ih ne oduševljava više su orjentirani na izbjegavanje neuspjeha. osoba sa visokim samopouzdanjem vjeruje da ju može uspješno rješiti. pa tako umanjuju vjerojatnost postizanja uspjeha  ne vole tražiti pomoć i nerado priznaju da nešto ne znaju  ponekad se ponašaju «bahato». «Meni to ne ide. iskušavaju. bez ustručavanja izražavaju svoje mišljenje  vole sjediti u prvim klupama  svoj uspjeh pripisuju radu.» teško podnosi neuspjeh. pa mogu ostavljati dojam da znaju više nego što doista znaju (tako sakrivaju svoju nesigurnost)     Osobine učenika s dobrom slikom o sebi  intelektualno su vrlo aktivni: istražuju. trudu i sposobnostima  svoj neuspjeh pripisuju slučaju i vanjskim razlozima  postavljaju realne i dostižne ciljeve.» i «To je teško. ali nisu nasilni i bahati Samopouzdanje je dio slike o sebi. Sve što joj nije dovoljno poznato doživljava kao prijetnju i bježi od izazova. hoće li ih rješavati ili će od njih bježati. pa onda i ne uspijeva. skloni su «blefirati». ne odustaje na prvoj prepreci postiže rezultate u skladu sa svojim mogućnostima lako donosi odluke i daje svoje mišljenje zna se kontrolirati nije agresivno ili pasivno lako sklapa prijateljstva spremno je na suradnju nesamopouzdano dijete (čovjek) krivicu za ono što mu se događa prebacuje na nekog ili nešto drugo često govori «Ja tone mogu. Ono je važno jer o njemu ovisi kako će osoba pristupati problemima. u svoje sposobnosti. što dodatno jača njeno samopouzdanje. traže pomoć ako im je potrebna  umjereno su ponosni na svoje sposobnosti i uspjehe. To je vjerovanje u samoga sebe. znanja i mogućnosti uspješnog rješavanja poteškoća na koje naiđemo. traže načine da budu uspješni  uključuju se u rasprave u razredu.» i «Ja to ne mogu riješiti.

nisko samopouzdanje i samopoštovanje. Te informacije dijete dobiva na dva načina: putem riječi i putem postupaka. Jako je važno da im tu sliku ne iskrivimo.boji se novih situacija i osoba. i ugradit će ih u strukturu svoje ličnosti. Razvoj dobre slike o sebi. prije svega sposobnosti. već na temelju sličnih izjava i postupaka kroz duže vrijeme. može zaključiti da oni nisu posljedica slučaja već njegovih osobina. te ih izbjegava nema ideja pretjerano je vezano uz roditelje ne prihvaća pohvale i podcjenjuje se pretjerano je osjetjivo na kritiku podnosi kritiku i neuspjeh sklono je perfekcionizmu prihvaća tuđi uspjeh zavidno je ili ljubomorno na drugu djecu Slika o sebi i samopouzdanje i samopoštovanje koji su njen sastavni dio od ključne su važnosti za mentalno zdravlje pojedinca. Osim o odgojnom stilu roditelja. podržavajući način. slika o sebi ne formira se na temelju jedne izjave ili postupka druge osobe. imaju samopouzdanje i samostalnost negdje između ove dvije skupine. Pri tome je od ključne važnosti kako se značajne odrasle osobe ponašaju prema djetetu onda kada ono ne ispuni svoja ili njihova radoznalo je. Osim toga. Međutim. Oni se grade na temelju životnoga iskustva pojedinca. slika koju dijete ima o sebi. njegovo samopouzdanje i samopoštovanje ovise i o njegovom školskom uspjehu. potiču postupci odraslih osoba koji djetetu šalju poruku:  Ti to možeš  Uspjeo si jer si to sam zaslužio  Ti to možeš popraviti  Važno je da se trudiš učiniti najbolje što možeš Suprotno. a najniže ona čiji su roditelji skloni popustljivosti. i školski uspjeh ovisi o tome s kakvom slikom o sebi i s kolikim samopouzdanjem dijete kreće u školu. niže samopoštovanje i samopouzdanje. mogu mu pomoći da promijeni eventualne krive zamjedbe ili interpretacije reakcija drugih ljudi na njega. Polaskom u školu širi se krug ljudi i situacija na temelju kojih stvara predodžbu o sebi. voli nove aktivnosti kreativno je nije pretjerano vezano uz roditelje svjesno je svojih uspjeha i zna primiti pohvalu 3 . ali ako se neuspjesi ponavljaju. Međutim. lošu sliku o sebi. Pri tome su osobito važne informacije koje dijete o sebi dobiva od značajnih odraslih osoba: koliko je pametno. sposobno. voljeno. Djeca koja postižu slabiji školski uspjeh imaju i lošiju sliku o sebi. isl. U djetinjstvu se stvaraju temelji za sve što će se kasnije formirati u strukturi ličnosti pojedinca. Na temelju jednog neuspjeha dijete neće formirati lošu sliku o sebi. Roditelji i dalje ostaju djetetu važan izvor informacija o njemu samome. tijekom čitavog života. ponašanjima drugih osoba prema njemu i njegovim usporedbama sa sebi sličnima. Djeca odgajana izrazito strogo. Kada se počne kretati među vršnjacima počinje komunicirati i uspoređivati se s njima i to postaje dodatni izvor materijala za izgradnju pojma o sebi. Nije dobro da se dijete potcjenjuje. stvara se otpornost na loše utjecaje i prijemčivost na dobre. To su najčešće roditelji. nisko samopouzdanje i samopoštovanje kod djece formiraju postupci odraslih koji mu poručuju:  Ti to nikada nećeš moći  Tvoj uspjeh nije tvoja zasluga  Nikada ništa ne znaš  Nisi dovoljno pametan  Ne možeš utjecati na ono što ti se događa Svima nama se može dogoditi da ponekad pogriješimo i ponašamo se prema djeci na način koji je štetan za njihovu sliku o sebi. U pozadini većine psiholoških problema leži loša slika o sebi odn. ali ni da se precjenjuje. uspješno. Istraživanja jasno pokazuju da najviše samopouzdanje i samostalnost pokazuju djeca odgajana na autoritativan. visokog samopouzdanja i samopoštovanja. Postoji značajna povezanost između načina na koji odgajamo dijete (odgojnog stila roditelja) i samopouzdanja i samopoštovanja toga djeteta. autoritarno. Do polaska u vrtić i školu dijete tu sliku gradi uglavnom na temelju ponašanja osoba koje o njemu brinu. Mi odrasli smo ogledalo u kojem djeca vide sebe i na temelju toga grade sliku o sebi. Ovise o uspjesima i neuspjesima. Samopouzdaniji predškolci kasnije postižu bolji školski uspjeh.

morate ga najprije Vi sami dobro upoznati. jer im oni to ne pokazuju.očekivanja. «Ne želim!» i «Neću!».  Omogućite mu doživljaj uspjeha: dajte mu sitna zaduženja koja će uspjeti izvršiti i dajte mu do znanja da ste zadovoljni onim što je učinilo.  Naučite ga donošenju odluka i rješavanju problema uključujući ga u rješavanje obiteljskih problema i donošenje odluka koje se tiču njega samoga. ali ga potičite da greške uoči i ispravlja. Opišite djetetovo ponašanje koje Vam smeta i opišite kako se osjećate zbog toga ponašanja. Mnoga djeca misle da ih roditelji ne vole. Malo učimo na tuđim greškama. Svako dijete ih ima pregršt. a ti stalno dobivaš četvorke.  Pomozite djetetu da upozna sebe.)  Naučite ga kontroli emocija. Ali nikada nisu propustila da ih imitiraju. («Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju odraslih. Zajednička šetnja uz ćaskanje je nevjerojatno blagotvorna.  Aktivno slušajte što Vam dijete govori. (Posuđivanje knjiga za lektiru njegov je posao. (Možete reći: «Kada skačeš i vičeš boli me glava.»)  Dopustite mu da pogriješi. ono što kaže dopunite svojim zapažanjima. Da biste to mogli. ne možemo aktivno slušati. Djeci treba zdravi red. pospremiti svoj radni stol i torbu. svakako.  Potičite njegovu asertivnost (zdravo zalaganje za sebe). Postupci roditelja u slučaju neuspjeha djeteta u skladu su s odgojnim stilom koji oni najčešće koriste. 4 . a najviše na svojima. Povremeno se pokušajte prisjetiti svih dobrih osobina i postupaka svoga djeteta. ali samo onda kada zasluži i nemojte u tome pretjerivati. Odrasli djeci ne mogu zamijeniti prijatelje. a ne njegovu osobnost. samopoštovanja i slike o sebi  Pokažite djetetu da ga bezuvjetno volite. dijete Vam neće vjerovati (primjer pretjerivanja: «Ti si najbolja cura na svijetu!»)  Kritizirajte dječje postupke. samo ih mi ne primjećujemo.  Nemojte ga zatrpavati izvannastavnim aktivnostima. izrazite stav da ima kontrolu nad situacijom. Tako će se i u slučaju školskog neuspjeha osjetiti uspješnim u nekoj drugoj aktivnosti.  Naučite ga da se uspoređuje sa sobom. Postupci za jačanje dječjeg samopouzdanja. itd. Preduvjet za to je druženje s vršnjacima. Najbolji je osobni primjer. prigovarati mu isl. osim ako to samo ne želi i ne uživa u tome. Nikada nemojte reći: «Prestani skakati divljakušo jedna!»)  Učite dijete optimizmu: potičite ga da uoči pozitivno u svakoj situaciji i da uoči moguće pozitivne ishode. a ne samo one vezane uz školu.  Svaki dan provedite barem 10 minuta u aktivnosti koja veseli i Vas i Vaše dijete i za to vrijeme ga nemojte kritizirati. Prečesto hvaljenje čini dijete ovisnim o pohvali. Preduvjet za to je dozvoliti mu da Vam kaže «Želim!».». Inzistirajte da ih se pridržava. (Samo može pospremiti svoju sobu. naglasite mu da je problem ili neuspjeh samo privremen i da to može prevladati pojačanim trudom.  Povremeno ga pitajte da Vam nabroji sve svoje dobre osobine i uspjehe i.  Povremeno pohvaljujte dijete. a to znači na način da mu možete ponoviti što Vam je reklo. staviti odjeću u košaru za prljavo rublje. držati mu prodike. a ako pretjerujete. (Čuvajte se izjava tipa: «Vidi kako Marko ima sve petice. ljutnje i straha.» James Baldwin)  Postavite mu jasna pravila i granice i objasnite mu zašto su važne. Preduvjet za to je da ga Vi ne uspoređujete s drugima. itd. Nikada ga ne nazivajte pogrdnim imenima.)  Potičite razvoj njegovih socijalnih vještina. često i jasno. ponašajte se optimistično i pri tome budite realni. kao i kupnja pribora za školu. Molim te igraj se malo tiše.)  Vrednujte različita znanja i vještine. Nikako nemojte prigovarati. a ne sa drugima. Dok čitamo novine. («Koju od ovih majica želiš ovući?»)  Potičite njegovu samostalnost tako što ćete mu dozvoliti da samo za sebe napravi sve što može.

1997. 5 . 5) S. Zagreb. Miljković. 1998. Cres. (Proliveno mlijeko neka samo pobriše. 4) T. IEP. odgajajte ga na podržavajući način. «Otrovni roditelji». Gordon.) Ukratko. M. 2002. C. Zagreb. Rijavec. neka se ispriča. «Čuda se ipak događaju». «Škola roditeljske djelotvornosti». Rijavec. Letak izradila stručna suradnica psihologinja Elvira Nimac. 2002. 1996. «Bolje biti vjetar nego list». Literatura: 1) D. 2) I. Rijavec. Ako nekoga uvrijedi. Brdar. Forward. Bios. M. Buck. Dopustite mu da popravi svaku štetu koju napravi. Poduzetništvo Jakić doo. Zagreb. «Što učiniti kada dijete dobije slabu ocjenu?». prof. IEP. Zagreb. IEP. 3) M. Neka samo smisli kako će to učiniti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful