You are on page 1of 7

Mikroprocesori

Razvoj Mikroprocesora Iako je razvoj mikroprocesora bio munjevit, nije teko sagledati njegove osnovne faze. Sve je poelo 1960. godine proizvodnjom prvih integrisanih kola, ogromnih skupova tranzistora, dioda, otpornika i kondenzatora smetenih na silicijumsku ploicu. DMA kontroler se brine za prenos podataka izmeu periferijskih jedinica i memorije, disk kontroler komunicira sa disk jedinicom. Mikroprocesor opte namene moe da se programira za kontrolisanje slike ali i za generisanje zvuka, kontrolu pristupa memoriji, komunikaciju sa diskom ili bilo koju drugu stvar. Ukoliko je neki raunar ved opremljen raznim specijalizovanim kontrolerima, centralni mikroprocesor de izvravati programe koje korisnik zadaje i tek s vremena na vreme koordinirati rad ostalih kontrolera.Mikroprocesor se ne nalazi samo u centru bilo kojeg mikro raunara - razne mikroprocesore pronalazimo u tampaima, asovnicima, automatima za igre, video rekorderima, mikrotalasnim rernama i slinim ureajima. Od integrisanih kola koja su postajala sve sloenija i sve jeftinija esto su, jasno, sklapani raunari i, samim tim, njihove procesorske ploe. Samo deset godina kasnije, 1970, Intelov inenjer Marsijan Hof (Marcian Hoff) dolazi na revolucionarnu ideju da projektuje integrisano kolo koje bi samostalno obavljalo odreen deo posla standardne procesorske ploe. Pokazalo se da i na tadanjem stepenu razvoja tehnologije integrisano kolo moe da preuzme kompletnu funkciju procesorske ploe i tako je nastao prvi mikroprocesor - Intel 4004. 4004 je bio etvorobitni mikroprocesor to znai da je podatke obraivao u grupama od po etiri bita; sastojao se od oko 2250 tranzistora i u svakom sekundu izvravao 60,000 operacija.

Intel 4004 Razvojen je za potrebe kalkulatora, ali je uskoro naao primene u mnogim oblastima kao fleksibilna zamena za razna jednostavna logika kola. Intel 4004 je koristio 10 m silicijumsku PMOS tehnologiju i mogao je da izvri oko 92000 naredbi (instrukcija) u sekundi (jedna naredba svakih 11 s). Znaajan komercijalni uspeh mikroprocesora 4004 uinio je da se Intel zainteresuje za ovakvu proizvodnju i da jedva godinu dana docnije ponudi tritu mikroprocesor 8008, neposrednog Milo Rai II1 Page 1

Mikroprocesori
osmobitnog naslednika 4004. Smatra se da 4004 i 8008 ine prvu generaciju mikroprocesora. Na drugu generaciju nije trebalo dugo ekati - 1974. Intel predstavlja mikroprocesore 8080 i, neto kasnije, 8085. Intel 8080 je jedan od prvih mikroprocesora koji je dizajniran i proizveden u Intelu 1974. Predstavljao je prekretnicu kao prvi praktino upotrebljivi mikroprocesor. Brzina 8080 je bila 2 MHz.

Intel 8080

8080 je promenio nain proizvodnje raunara. Do trenutka pojavljivanja 8080, isti proizvoa proizvodio je ceo raunar - matine ploe, procesor, terminale, softver. 8080 kreiran je nezavisno od raunara. HP je proizveo terminale a Majkrosoft kasnije i softver. 8080 se razvio u x86 seriju, a PC je evoluirao u radne stanice i servere koji operiu sa podacima irine 32 i 64 bita. x86 je danas dominantna procesorska arhitektura.

Pentijum Procesori Prvi pentijum procesor pojavio se 1993 godine radio je na frekvenciji od 60 i 66 MHz i imao brzinu rada od 100 112 MIPS-a. Imao je 3.1 miliona tranzistora 32-adresnu madistralu , 32-registre i 64-bitnu magistralu podataka iu adresni prostor od 4 GB. Pentijum uvodi i predvidjane grananja u kojem programski ke pokuava da predvidi grananje unutar koda programa Intel je i proizveo i verzije pentijum procesora koji su radili na 120, 130, 150, 180, 200 MHz. Pentijum mikroprocesor je imao dva kea 8Kb kea za podatke i 8Kb kea za program. Svi navedeni Intelovi procesori bazirani su na CISC arhitekturi za razliku od nje raunari velike snage izraunavanja bazirani su na RISC arhitekturi . RISC Procesori raspolazu redukovanim i jednostavnijim skupom instrukcija to znaajnije povedava brzinu izraunavanja.

Milo Rai II1

Page 2

Mikroprocesori

Mikroprocesor: Osnovni elementi mikroprocesora Osnovni element svakog racunara je mikroprocesor ili centralna procesorska jedinica (Central Processing Unit CPU). Mikroprocesor je realizovan u vidu jednog integrisanog kola i u njemu se obavlja najvedi broj operacija tokom rada raunara. Te operacije se obavljaju koristedi podesno ureen skup komandi (instrukcija), odnosno program (software). Mikroprocesor se u principu moe podeliti na etiri glavna elementa, koja su ematski prikazana na slici. Ti elementi su: 1. Adresna jedinica (Address Unit) koja ima zadatak da upravlja pristupom memoriji i njenom zatitom. Na primer ona proverava da li je dozvoljen pristup odreenoj zoni memorije, to moe da bude izuzetno znaajno u multitasking okruenjima. 2. Jedinica magistrala ili ulazno izlazna jedinica (BUS Unit) predstavlja mesto preko koga se mikroprocesor povezuje sa spoljanjim svetom, to jest prima i alje podatke. Ova jedinica takoe pristupa instrukcijama koje se nalaze u memoriji. 3. Instrukcijska jedinica (Istruction Unit) prihvata instrukcije koje dolaze iz jedinice magistrala i dekoduje ih (prepoznaje ih), pa ih u odgovarajudem formatu alje u izvrnu jedinicu. 4. Izvrna jedinica (Execution Unit) je srce mikroprocesora. Ona se sastoji od tri glavna dela: U aritmetiko-logikoj jedinici obavljaju se aritmetilke i logike operacije nad celim brojevima. Savremeni mikroprocesori pored ove imaju obavezno i jedinicu za brojeve sa pokretnom takom ili pokretnim zarezom. Ova jedinica slui za izvoenje aritmetikih operacija nad brojevima zapisanim u decimalnom obliku. Zajedno ine registarsko polje mikroprocesora. Ovo polje je kod savremenih mikroprocesora proireno brzim ke-memorijama, koje imaju ulogu posrednika izmeu spoljanje RAM memorije i ostalih komponenti mikroprocesora. Ovaj blok sadri dve vrste ke-memorija: ke- instukcija i ke-podataka. Ke-memorije su omogudile povedanje brzine rada mikroprocesora uz istovremeno odvijanje razliitih operacija.

Milo Rai II1

Page 3

Mikroprocesori
Unutranje magistrale povezuju sve komponente mikroprocesora u jednu celinu. Interfejs-magistrala obezbeuje taan unos podataka i instrukcija iz spoljne memorije i upravlja svim unuranjim magistralama. Poto su magistrale skup linija preko kojih se prenose elektrini signali, esto se koristi i ekvivalentan izraz sabirnice.

Tokom razvoja PC raunara, promenjeno je dosta generacija i tipova mikroprocesora. Broj izvoda na procesorskim ipovima se kretao od poetnih 40-tak, a danas kod nekih tipova prelazi i 900. Kako su se pojavljivali novi tipovi mikroprocesora, tako je rastao broj izvoda (pinova) na njima, pa su se pojavljivali i novi tipovi podnoja za prikljuenje na matinu plou. Danas se praktino iskljuivo koriste mikroprocesori u obliku ipa koji ima kvadratni oblik.

Milo Rai II1

Page 4

Mikroprocesori

Hladnjak sa ventilatorom montiran na procesoru Dananji mikroprocesori su veoma pouzdani i retko se kvare, pod uslovom da im je obezbeeno odgovarajude hlaenje i da se ne koriste na radnim viim uestanostima od fabriki predvienih. Ono to je korisno je aktivirati softver za nadgledanje brzine okretanja ventilatora na hladnjaku i temperature kudita mikroprocesora. Takav softver se esto nalazi i u okviru BIOS-a matine ploe, a ako ga neka matina ploa nema, postoji vedi broj nezavisnih programa (na primer Hardware monitor), koji pored ostalih poslova vrlo uspeno obavljaju i ova nadgledanja i u sluaju neke opasnosti tite mikroprocesor od otedenja. Arhitektura magistrale Mikroprocesori opte namene su dizajnirani za relativno jednostavne i jeftine personalne raunare. Oni imaju jednostavniju, Von-Newman-ovu, arhitekruru magistrale: zaje-dniki prostor za podatke i program. Kada mikroprocesor izvrava neku instrukciju, on je mora proitati iz memorije, dekodirati je, zatim iz memorije proitati operand, i tek onda izvriti operaciju. To oduzima veliku koliinu vremena. Svaka komanda moe uzeti samo jedan operand iz memorije, dok drugi operand potreban za izraunavanje uzima iz nekog od regi-stara. Svi DSP procesori imaju Harvardsku arhitekturu sa odvojenom magistralom za programske instrukcije od magistrale za podatke. DSP procesor moe itati instrukciju i podatke iz memorije istovremeno i tako znaajno ubrzati rad celog procesora. Skoro svi DSP procesori imaju modifikovanu Harvardsku arhitekturu sa tri magistrale: jednu za program, a dve za podatke. Takva arhitektura omoguduje istovremeno itanje instrukcije i dva operanda, a potreba za takvom operacija je vrlo esta kod digitalne oprade signala.

Milo Rai II1

Page 5

Mikroprocesori

Blok dijagram digital signal procesora TMS320C5X Adresiranje DSP procesori su dizajnirani za obradu velikih koliina podataka koji se obino nalaze u nizovima. Kod klasinih mikroprocesora opte namene, esto je vreme potrebno za izraunavanje adrese vede nego vreme potrebno za obradu podatka koji smo uzeli sa te adrese. Zato DSP procesori po pravilu imaju hardverski podran rad sa nizovima u vidu specijalizovane jedinice - adresnog generatora. Zahvaljujudi tome, nema gubljenja vremena na izraunava-nje adrese podatka koji obraujemo. Modemski mikroprocesori takoer imaju odvojen generator adrese, koji omoguduje automatsko povedanje i smanjenje adrese, bez gubitka vremena. Ali DSP procesori imaju unapreene adresne generatore, koji podravaju i druge modove rada sem povedanja i smanjenja adrese po jedan korak, kao to je binarno inverzno adresiranje koje se susrede kod FFT.

Mogudnost aritmetiko logike jedinice digital signal procesora TMS320C5X Milo Rai II1 Page 6

Mikroprocesori
Memorija Aritmetike operacije esto zahtevaju manje vremena nego uzimanje podataka iz memorije. Tako kod 8086 mikroprocesora za sabiranje dva broja u registrima potrebno je tri ciklusa, dok je za sabiranje na relaciji registar-memorija potrebno 14-21 ciklus. To je pod uslovom da je memorija dovoljno brza da nema potrebe za ubacivanjem praznih ciklusa kojim sinhronizujemo rad procesora i memorije. Moderni mikroprocesori imaju kompleksne memorijske mehanizme zbog velikih zahteva novih programa opte namene. Ponekada nije dovoljan ni ceo hard-disk da bi smestili takvi programi sa odgovarajudim podacima. Nasuprot tome, DSP procesori imaju zadatak da mnogo raunaju, ali je je sam algoritam relativno jednostavan, pa samim time se ceo program moe smestiti u memoriju koja je na istom ipu. Postavljanje memorije uz sam procesor smanjuje vreme potrebno za prebacivanje podataka. Jo jedan od razloga za postavljanje programske i memorije za podatke na isti ip je i smanjenje trokova.

Interna arhitektura klasinog mikrokontrolera

Milo Rai II1

Page 7

You might also like