PSIHOLOGIJA (Zvonarević) Psihologija se javila kao potreba da se upoznaju ljudi i zagonetke unutrašnjih psihiĉkih doţivljaja.

Prve poĉetke i pokušaje vidimo kod Aristotela (384-322 p.n.e), ipak se psihologija formirala tek u najnovije vrijeme. Dugo vremena je psihologija obitavala u krilu filozofije ( sve do XVIII st). Formiranje psihologije kako samostalne nauke najviše je doprinijelo osnivanje laboratorija za eksperimentalnu psihologiju (Wilhelm Wundt, 1832-1920) u Lajpcigu 1879. Modernoj psihologiji doprinijeli su: 1. Alfred Binet (1857-1911) koji je osnovao laboratoriju u Francuskoj, tvorac skale za mjerenje inteligencije. 2. Ivan Petrović Pavlov (1849-1936) koji je radio na eksperimentu neuroza kod ţivotinja, utemeljitelja patopsihologije. 3. Ramiro Bujas (1879-1959) je osnovao institut za psihologiju i laboratoriju u Zagrebu 1929.g. Ciljevi i zadaci psihologije su: 1. Razumjeti ponašanje i postupke ljudi i formulirati osnovne zakone njihova psihiĉkog ţivota, 2. Predvidjeti na temelju dosadašnjeg saznanje buduće ponašanje pojedinaca i grupa, 3. Naći puteve i naĉine da se to ponašanje promijeni, naroĉito onda kada to ponašanje nije u skladu sa normama i zahtjevima date sredine. U tim naporima psihologija se oslanja na filozofiju, fiziologiju i sociologiju. MeĊu najvaţnije grane savremene psihologije spadaju: razvojna psihologija (razvoj ĉovjeka od roĊenja do smrti), socijalna psihologija (izuĉavanje pojedinaca u društvenim odnosima), patopsihologija (izuĉava pojedinaca u abnormalnim situacijama), zoopsihologija (pojava psihike u ţivotinjskom svijetu), industrijska psihologija (uloga ĉovjeka u radnom procesu), školska psihologija (pitanje ocjena, kolektiva i dr, uškoli), forenziĉka psihologija (izuĉavanje delinkvenata i kriviĉnih djela) i dr. Predmet izuĉavanja psihologije su: psihiĉki procesi poput mišljenja, motivacije, percepcija, pamćenje, maštanje, emocije i td. Pored ovoga tu su i svojstva liĉnosti kao što su karakter, crte temperamenta i dr. predmet ove nauke su ljudska ponašanja i postupci. Pošto jer ljudsko ponašanje i psihiĉki ţivot rezultat fizioloških funkcija u ljudskom organizmu i svih utjecaja sredine u kojoj pojedinac ţivi i djeluje otuda su i metode usmjerene na te procese i osobine. Na prvom mjestu je to: 1. Metoda samoopaţanja (introspekcija) vlastitih doţivljaja i stanja svijesti (misli, osjećanja, unutrašnje iskustvo koje moţemo neposredno zapaziti). Metoda samoopaţanja je direktan uvid u ĉitavo bogatstvo našeg psihiĉkog ţivota. Slabost ove metode su niz doţivljaja koje ne moţemo u cjelini zahvatiti, ne postoji mogućnost nauĉne kontrole rezultata
1

tuĊeg samoopaţanja. 2. Metoda opaţanja zahvata i usmjerena je na ponašanje ĉovjeka, nije svojstvena samo psihologiji već u skoro svim naukama. Da bi obiĉno gledanje bilo posmatranje u nauci mora imati cilj, plan i predmet opaţanja (mjesto, vrijeme, sredstva, obrada i dr.). Kod ove metode treba obratiti paţnju da pojava bude potpuno posmatrana. 3. Metoda eksperimenta je posebna varijanta opaţanja i samoopaţanja. Istraţivaĉ izaziva pojavu sam po volji koju ispituje, moţe mijenjati uvjete koji se mjere. U psihologiji eksperiment ima tri faze: faza podraţaja, faza doţivljaja i faza izraţaja (reagiranja). Postanak i razvoj svijesti. Zaĉetke psihiĉkog ţivota treba traţiti u osobinama ţive materija a to je podraţljivost (sposobnost reagiranja ţive materije na vanjske podraţaje). U sljedećoj fazi se razvija osjetljivost. Za razvoj svijesti su bitne i plastiĉnost organizma (sposobnost prilagoĊavanja biljaka), instikti (sloţene radnje nasljednog karaktera), navike (steĉeni oblik ponašanja), intelektulano ponašanje. Najjednostavniji oblik nervnog sistema je difuzni nervni sistem (kod meduza), zatim ganglijski nervni sistem (ţivĉane stanice u ĉvorovima kod glista), cjevasti nervni sistem (kod kralješnjaka), razvoj mozga (centar psihiĉkih pojava). Iz ovoga su se stvorile pretpostavke za postanak ĉovjeka. Evolucija bioloških bića se odvijala iskljuĉivo po prirodnim zakonima. Sam biološki faktor nije dovoljan da se pojavi ĉovjek. Potreban je još jedan faktor a to je društvo i rad. Ĉovjekov predak nije se mnogo razlikovao od majmuna, presudni faktor da to ĉovjekoliko biće postane ĉovjek je rad. Kad je poĉeo proizvoditi oruĊe za rad postao je društveno biće a njegova psihika postaje ljudska svijest. Ruka, rad, mozak su tri faktora koja su stvorila ĉovjeka. Dakle, ljudska svijest, ĉovjek kao ĉovjek se razvio pod utjecajem djelovanja dvaju faktora: bioloških i socijalnih. Ako nedostaje djelovanje jednog od faktora ne moţe se razviti ljudska svijest. Fiziološku bazu svijesti saĉinjavaju mozak i ţivci. To je anatomsko-fiziološka struktura s kojom dijete dolazi na svijet biološkim nasljeĊem. Potrebno je isocijalno nasljeĊe prethodnih ljudskih generacija kao ukupnost svih saznanja (tehniĉkih, ekonomskih, radnih). Biološko nasljeĊe dijete stiĉe u ĉasu roĊenja a socijalno se stjeĉe u toku društvenog odgoja i zavisi o društveno-historijskih uvjeta odreĊene sredine. Socijalno nasljeĊe se nastavlja i jedna generacija nasljeĊuje drugu.

Brzina impulsa je razliĉita i u prosjeku iznosi 80 m/s. povećava mišićnu napetost. Spolne ţlijezde luĉe posebne hormone koji reguliraju formu tijela. Pored perifernog ţivĉanog sistema postoji i centralni koji se sastoji od kiĉmene moţdine i mozga. Nedovoljno luĉenje ovog hormona izaziva patuljast rast. Pojaĉano luĉenje adrenalina povećava krvni pritisak. pretjerano luĉenje izaziva prerani seksualni razvitak kod djeĉaka a do muškobanjastih promjena kod djevojĉica i odraslih ţena. Pored ţivĉanih mehanizama kiĉma je povezana i sa refleksnim aktivnostima. sastavljena od sive supstance (ţivĉane stanice) i bijele (staniĉni produţeci). Pretjerano luĉenje izaziva povećanu nervnu napetost i pretjeranu aktivnost. Kao što imamo senzorne centre tako 2 imamo i motoriĉke centre. Tako postoje vezivni mehanizmi.FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH POJAVA Mozak i ţivci su najuţe povezani sa našim mišljenjem i osjećajem. Pomanjkanje kortina uzrokuje besanicu. Prednji reţanj luĉi hormon koji utjeĉe na rad drugih ţlijezda i na rast tijela. na drugoj strani funkcija motornih ţivaca je povezana sa našom reakcijom na to djelovanje. Dakle. Veza izmeĊu ova dva centra nije direktna. U bijeloj masi mozga su smješteni supkortikalni centri ĉija je funkcija vaţna za organizam: vegetativni centri (disanje. Funkcije se gase usljed eventulanog prekida ţivĉanih veza u višim centrima. Tipiĉna ţivĉana stanica je graĊena od staniĉnog tijela u kojem se nalazi staniĉna jezgra. postoje mehanizmi za osjećanja i mehanizmi reagovanja. Mozak je brazdom po sredini podijeljen u dvije moţdane hemisfere. Glavna funkcija ţivĉanih stanica je da prenose ţivĉano uzbuĊenje (u obliku ţivĉanih impulsa). zatiljni i sljepoĉni. Ako ovi centri ne rade onda dolazi do najteţih poremećaja u psihiĉkom ţivotu ĉovjeka. dodir i dr). ljudski organizam se sastoji od niza organa neophodnih za normalno djelovanje i ţivot ĉovjeka. Ţivĉane stanice se uvijek nalaze u nakupinama (ganglionima) a jedan je ţivac sastavljen od ogromnog broja ţivĉanih vlakanaca. Nedovoljno luĉenje hormona izaziva opće usporenje organizma i brzo umaranje. subjektivni doţivljaji (autonomni centri) idr. Kora mozga je puna raznih centara koji vrše odreĊene funkcije. probavni organi). završetaktelendetron). i od staniĉnih produţetaka (dentriti. Naš organizam je izloţen elektromagnetnim utjecajima i svjetlosnim valovima razliĉitih duţina koje naš organizam prima putem receptora (organi). Nadbubreţne ţlijezde luĉe dva hormona: kortin (iz kore ţlijezde) i adrenalin (iz srţi ţlijezde). Ţivĉani putevi mogu biti dvosmjerni: prema kiĉmi i mozgu (senzorni putevi) i obratno od mozga prema periferiji (motoriĉki putevi). Na ovakav naĉin funkcioniraju razliĉiti ljudski mehanizmi (sluh. Ovi centri su zaduţeni za fiziološku bazu najviših psihiĉkih funkcija pamćenja i mišljenja. Znaĉajnu ulogu za psihiĉki ţivot igraju ţlijezde sa unutrašnjim luĉenjem koje luĉe hormone u krv. slabljenjem pamćenja i općom apatijom. fiziologiju i mnoge druge nauke (veza izmeĊu duše i tijela). Naime. zabrinutost. opći zamor. raspored dlaka po tijelu i dr. akson – dugaĉki produţeci. sastavljena je od dva rijeţnja. Hipofiza se nalazi u bazi mozga. Nervna aktivnost u mozgu postaje psihonervna aktivnost koja je praćena subjektivnim psihiĉkim doţivljajima. Kiĉmenu moţdinu saĉinjava masa ţivĉanih stanica u kanalu što ga zatvaraju kiĉmeni pršljenovi. Osobito veliko psihološko znaĉenje ima hipotalamus zaduţen za ĉuvstveni ţivot i emocionalni doţivljaji. mehanizmi prehrane koji sluţe da se organizam snabdije hranom. Gigantizam je praĉen povećanom uzbudljivošću. vid. ubrzava rad srca. boju glasa. Mjesta gdje impuls prelazi sa jednog na drugi neuron nazivaju se sinapse. tjemeni. srce i krvotok. Štitnjaĉa (blizu grla) luĉi hormon tiroksin koji djelomiĉno reguliše energetske potrebe organizma. Te valove naši receptori pretvaraju u fiziološke procese koji izazivaju uzbuĊenje na nivou ţivaca. Ovo je saznanje vaţno i za medicinu.kratki produţeci. . Sa psihiĉkim ţivotom su povezani ţivĉani sistem i sistem ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem (od njih direktno zavisi psihiĉki ţivot ĉovjeka). Popreĉna brazda (Rolandova brazda) se pruţa s lijeva nadesno i dijeli mozak na ĉetiri dijela: ĉeoni. Mozak je najvaţnija tvorevina nervnog sistema i od najvećeg znaĉaja je za psihologiju. Za razliku od kiĉmene moţdine u mozgu su sive supstance u kori mozga a bijela supstanca (staniĉni produţeci) iznutra saĉinjavajući najveći dio ukupne moţdane mase. Pojaĉani rad ove ţlijezde dovodi do gigantizma a ako je nastupio poslije puberteta onda ima za posljedicu pretjeran rast udova. Mišići pokreću ĉitavo tijelo a pomoću ţlijezda se mijenja hemija organizma. slabljenje seksualnog nagona. nego je povezana asocijativnim centrima (asocijativni ţivĉani putevi). Ţivĉana stanica sa produţecima se naziva neuron.

ostat će slika u pamćenju koju smo maloĉas opaţali. Pomoću mišljenja doznajemo i ono što ne moţemo opaţati. veza izmeĊu opaţanja i apstrakcija. Prvu kariku u spoznajnom procesu nazivamo opaţanjem svijeta (putem receptora). Na percipiranje u najvećoj mjeri utjeĉu emocije. Predodţbe su prva karika u procesu mišljenja i to ona karika koja predstavlja prijelaz od neposrednog. Druga karika spoznajnog procesa jesu psihiĉki procesi vezani s mišljenjem. 2. Predodţbe su dakle. Osjeti. najkarakteristiĉnijeg procesa u svim misaonim procesima. Zakon prostornog i vremenskog dodira. MeĊutim. Predodţba je lik predmeta stvoren maštom a pojam je misao o predmetu. Faza pripreme (uoĉavanje. okusa. koje moţemo istovremeno zahvatiti. Sposobnost koncentracije veoma je vaţno za uspješno uĉenje. Za mišljenje je vaţno stupanj uvjerenja. Što se tiĉe psihiĉkih osobina najvaţniji faktor je iskustvo i uvjeti sredine. objedinjavanja općih svojstava i predmeta). 2. S opsegom je povezan intenzitet paţnje ili koncentracija. trajanje podraţaja. Od više vrsta mišljenja za psihologiju su vaţna: misao konstatacije (utvrĊivanje postojanja ili nepostojanja osobina ili svojstava). Mogu je olakšati ili oteţati naĉin funkcionisanja analizatora koji su ukljuĉeni u perceptivni proces. Naše percepcije su odreĊene objektivnim svojstvima predmeta. konkretnog zahvaćanja stvarnosti prema posrednom uopćenom zahvaćanju. umovanje). 2. karakteristika mišljenja je njegova posrednost koja nam omogućuje sa preĊemo okvire neposredne objektivne datosti. Osjeti su psihiĉki procesi ĉija je karakteristika: 1. 3. To je broj sadrţaja. njuha. -----su prva stepenica u procesu opaţanja vanjskog svijeta. 2. Pojam je misao o cijeloj grupi sliĉnih predmeta i pojava koja odraţava opća i bitna svojstva predmeta. Centri (prelazak impulsa u aktivnost). kada se pojavljuju predmeti ĉiji su sadrţaji opreĉni. Stvaralaĉko mišljenje ima svoje ĉetiri faze: 1. Zakon sliĉnosti. veliĉina podraţane površine receptora. 3. Paţnja -----. Faza verifikacije (uporeĊivanje ideja. Faza iluminacije (iznenadna pojava ideje. IzmeĊu opsega i intenziteta postoji uska povezanost: ako se opseg poveća samanjuje se intenzitet i obratno. Ako u toku neposredne percepcije zatvorimo oĉi. razrada ideje). studiranje.ima veoma vaţnu ulogu u procesu percipiranja. Osobina paţnje je i pokretljivost. misao znanja (osobine za koje znamo na osnovu svog ili tuĊeg iskustva). opipa). Naše misli i predodţbe pokazuju odreĊenu zakonitost. vida. predviĊamo ono što bi se moglo dogoditi. sposobnost da se brzo sa jednog preĊe na drugi sadrţaj što ne treba miješati sa fluktuacijom paţnje kada paţnja ''bjeţi'' s jednog sadrţaja na drugi bez naše kontrole. Percepcija je cjelovita slika svijeta ispunjena predmetima i pojavama (cjeloviti doţivljaj). Faza inkubacije (šetnja. pitanje osjetne adaptacije. Tri su zakona asocijacija: 1. Pri nastajanju pojmova veliku ulogu ima govor. U stvaranju pojmova najveću ulogu ima sposobnost apstrakcije (misaono odvajanje nebitnog i sposobnost generalizacije. perceptivnih ili misaonih. 4. predodţbe imaju elemente osjetilnoperceptivnih slika i odreĊenog uopćavanja. Ova proporcionalnost je uvjetovana ograniĉenom koliĉinom mentalne energije.Misaono zahvatanje stvarnosti ostvaruje se pomoću pojmova. jer su pojmovi redovito povezani sa znaĉenjem rijeĉi. otac-majka i sl). Zakon kontrasta. Kvalitet osjeta (razliĉitost osjetilnih podruĉja: sluha. Rezultat koji se na taj naĉin dobije je spoznaja. Dakle. kada se uzastopno pojavljuju sliĉni predmeti. Glavno sredstvo spoznaje su psihiĉki procesi opaţanja vanjskog svijeta. MeĊu prvim svojstvima paţnje jeste opseg paţnje. Percepcije i osjeti su temelji ĉitave naše spoznaje. MeĊu najpoznatije zakonitosti spadaju uzastopno vezivanje misli i predodţbi. Kod predodţbi susrećemo zaĉetke apstrakcije. Stvaranje pojmova -----. Obnavaljanje ranije opaţanih predmeta nazivamo predodţbama. pojavljuju se oni sadrţaji koji su ranije doţivljeni zajedno (olovka-papir. Receptori (primaju podraţaje). MIŠLJENJE I GOVOR Opaţamo konkretne. podsvjesne mentalne aktivnosti. Ovo povezivanje psihiĉkih doţivljaja tako da jedan izaziva drugi naziva se njihovom asocijacijom (zakone asocijacije je formulirao Aristotel). Na osnovu ĉinjenica koje su posredne stvaraju se zakljuĉci u kojima se zahvaćaju veze i odnosi meĊu 3 stvarima i pojavama. One smanjuju objektivnost opaţanja. pojedinaĉne ĉinjenice koje su u tom ĉasu ispred nas.OPAŢANJE VANJSKOG SVIJETA Spoznajni proces je proces kojim ĉovjek postiţe orijentaciju meĊu predmetima i pojavama. Fiziološki mehanizam stvaranja osjeta Pavlov je nazvao analizatorom koji se sastoji od tri dijela: 1. osjetnih. Intenzitet osjeta (podraţaja. razmatranje rješenja). 3. analiza i diskusija o ideji) . lokalizacija osjeta). Koncentracija paţnje dovodi do fiziĉkih promjena u organizmu. Mišljenje ima karakteristiku općenitosti. Senzorni ţivci (provode impulse). Predodţbe pamćenja reproduciramo sadrţaje koje smo opaţali a predodţbama mašte reproduciramo sadrţaje koje nismo percipirali. Posebna vrsta mišljenja pomoću kojeg rjeĉavamo probleme je stvralaĉko mišljenje.

u poĉetku je brţi a kasnije sporiji. davanje hrane. Od mnogih raznovrsnih emocija izdvojiti treba tzv. Odabrati pravilnu metodu prelaţenja materijala.Mišljenje i govor su nerazdvojno povezani. poĉeti treba ţestoko s uĉenjem jer nas to prisiljava da se saberemo. 2. Neki smatraju da postoje dvije osnovne strah i srdţba. Govor je sistem znakova koji nam sluţi za meĊusobno sporazumijevanje. ljubomora od ljubavi i straha idr). crteţi i drugi simboli. je glavni neprijatelj pamćenja. po jaĉini i trajanju. 3. uštedi ili prepoznavanju. Tada smo dostigli plato (novo uĉenje nema vidnog napretka). Ova sposobnost je veoma vaţna za uĉenje. Sliĉne zadatke treba grupirati. oĉaj i dr). Pamćenje moţemo podijeliti na hotimiĉno (kada ulaţemo psihiĉki napor) i nehotimiĉno (pamtimo nešto što i ne ţelimo). ovdje su spomenuta samo osnovna. To ne moraju uvijek biti rijeĉi. I ljubav je emocija razliĉitog intenziteta od lagane simpatije do bezgraniĉne ljubavi. samostalno iskoristiti. Uĉenje je sposobnost da se usvojeni materijal moţe stvaralaĉki. alkoholom. Radost je emocija zasićena ugodom u dijapazonu od slabog zadovljstva do osjećaja bezgraniĉne sreće. prirodno hlapljenje 4 znanja kao posljedica novog. . Novo znanje potiskuje staro. ţivotinju da reagira jednako na neuvjetan u uvjetan podraţaj. Srdţba je takoĊer razliĉitog intenziteta od lagane zlovolje do pravog bijesa. Pamćenje iako je povezano nije isto što i uĉenje. Osjećaj napetosti i popuštanja. Imati naviku na mjesto i vrijeme rada. Nakon niza pogrešaka štakor će na kraju proći labirint bez greške. 9.P. 4.Pavlov) po šemi: podraţaj koji izaziva specifiĉnu reakciju se nadopunjuje drugim podraţajem koji nema veze sa tom reakcijom. 2. Metoda imitacije je uĉenje oponašanjem onoga što drugi ĉini. Hedonistiĉki ton je osjećaj ugode ili neugode koji izaziva emocionalni doţivljaj. 4. Pamćenje moţe biti i motorno (steĉene reakcije) i mentalno (sjećanje doţivljenih sadrţaja). Upravo je znaĉenje koje ima govor spona izmeĊu mišljenja i govora. ali se i dulje briše. olakšava koncentriranje paţnje. Postoje i mnoga druga pravila za organizaciju uĉenja. dolazi neminovno u sluĉaju prestanka uĉenja. stepenovan kao obiĉan strah (uzrok izvan nas). Da bi proces uĉenja uopšte postojao (usvajanje navika ili mentalnog sadrţaja) moraju postojati: potreba da se nešto nauĉi i mogućnost ponavljanja. Plato vjeţbe i uĉenja. olakšava sticanje znanja. Afekti su emocije velikog intenziteta a kratkog trajanja (emocionalne eksplozije). Organizacija uĉenja izgleda ovako: 1. Govor je sloţeno sredstvo komunikacije. Suština ovog uĉenja jeste da smo nauĉili npr. 4. Treba se koncentrirati. Raspoloţenja su emocije slabog intenziteta ali dugog trajanja (radost. osnovne emocije koje su baza za sve ostale. spolna ljubav. Uĉenje i pamćenje imaju svoje zakonitosti: 1. Neutralni podraţaj (zvono) postaje uvjetovan za podraţaj. paţnju usmjeriti na poĉetku uĉenja. mrţnja od srdţbe i straha. Osim po kvalitetu emocije se razlikuju i po intenzitetu. nakon zapleta slijedi osjećaj opuštanja. Interes. Pojava transfera. Ipak spomenut ćemo ĉetiri glavne metode uĉenja: 1. 5. Metoda pokušaja i pogrešaka je uĉenje materijala na naĉin sa se prvo suoĉavanje s problemom savladava nasumiĉnim pokušajima i pogreškama (štakor u labirintu). 3. smanjuje napor u procesu uĉenja. Prenauĉeni materijal se dulje pamti. Sazrijeva zajedno sa mišljenjem i meĊusobno se nadopunjavaju. 6. Strah je jedna od najvaţnijih emocija praćena intenzivnom našetošću. naukom i dr). je usvajanje na poĉetku procesa. prijateljska ljubav. Govor je oblik misli i oruĊe mišljenja. Uvjetovani refleksi je elementarna forma uĉenja (I. 5. ne prekidati uĉenje. Metoda uvida je uĉenje koje nije samo mehaniĉko već shvaćanje odreĊenih odnosa u materiji što ga uĉimo. prijašnje znanje nam olakšava sticanje novog. Kasnije ponavljanje ne donosi novi kvantum znanja. Treba uĉiti s namjerom (neka imena ne pamtimo jer nismo imali namjeru da ih upamtimo). neki dodaju i ljubav a neki spominju radost ili tugu. prema drugim ljudima i prema vlastitim akcijama. Treba uĉiti aktivno. 3. Strasti su emocionalna stanja velikog intenziteta i dugog trajanja (za kockom. Treba odabrati pravilan tempo uĉenja. 6. 2. 7. Bitno za govor jeste da ima znaĉenje i smisao poznat onima koji se njime koriste. mimika. postupcima i doţivljajima. Zaborav. Treba imati plan rada. tuga. Karakteristike emocionalnih doţivljaja su: 1. 8. Zovemo ih sloţenima jer se daju svesti na osnovne (npr. tjeskoba (uzrok u nama) i briga (strah od onoga što bi se moglo desiti). Tuga je emocija povezana sa neugodom koje usporavaju aktivnosti ili ih ponekada prekidaju. Treba izbjegavati sve što smanjuje koncentraciju. već i razne geste. 2. PAMĆENJE I UĈENJE Pamćenje je opća sposobnost zadrţavanja ranije doţivljenih sadrţaja koja se oĉituje u njihovoj reprodukciji. s razumijevanjem. luĉenje sline u ustima psa). Nakon nekoliko takvih postupaka ovaj će drugi podraţaj sam izazvati specifiĉnu reakciju (zvono. Razlikuje se obiĉno rodbinska ljubav. Uz ove osnovne postoji i mnoštvo drugih sloţenih emocija. EMOCIJE Emocije su psihiĉki proces koji odraţavaju naš odnos prema stvarima i dogaĊajima što nas okruţuju.

2. 2. Angaţiranje aktivnošću (pokretanje nekog drugog posla). za društvom). Borba motiva (prepoznavanje ţelja koje će se ostvariti. . Potrebe moţemo klasificirati na: 1. 3. kisik). Evo nekih principa emocionalne kontrole: 1. Osjećaji (organski. Ovim se zaokruţuje motivacioni ciklus jer poĉinje i završava na istoj taĉci (biosocijalnoj stabilnosti). Izbjegavanje emocionalno zasićenih situacija. Primarne (biološka i socijalna egzistencija) i sekundarne. Otkrivanje humora (radi smanjenja napetosti). Potreba za eliminacijim (organska nuţda. Uklanjanje briga (ne gristi se o prošlosti). smanjuju našu osjetljivost na bolove. Reinterpretiranje situacije (objektivno razmatranje verbalizacijom ili logiĉkim objašnjenjima). Ĉesto ih nazivamo iracionalnim faktorima našeg ţivota jer su neposredni psihološki pokretaĉi svih ljudskih akcija. Ima ih mnogo ali su najĉešće interesi pojedinaca (film.Fiziološka baza emocija----. Poznavanje opće situacije pojedinca omogućuje nam da razlikujemo emocije. Nasljedne su i dio su biološkog nasljeĊa a to su: 1. 4. 4. Seksulne potrebe. Ne mogu se kontrolisati direktno već indirektno. Potreba za afirmacijom (samopoštovanje i prestiţ). Potreba za promjenom. intelektualni. Rasterećenje se moţe desiti i indirektno u nekoj drugoj akciji a ne u onoj gdje se pojavila. Poteba za oĉuvanjem fiziĉkog integriteta organizma (povrede. Ţelje (pokretaĉi naših aktivnosti). Emocije utjeĉu na cjelokupan ţivot ĉovjeka a posebno na motivaciju. 2. Potreba za spavanjem i odmorom. 3. (bolje je priznati strah nego glumiti neustrašivog). Pomoć u oĉitovanju emocija su konvencionalni znakovi izraţavanja. 5.Primarne biološke potrebe su osnova za egzistenciju ĉovjeka. Nekad se ljudsko ponašanje objašnjavalo instiktima pa je to zamijenjeno teorijama potreba. predodţba ili neka druga ideja koja na duţe vrijeme negativno utjeĉe na aktivnost pojedinca. (zbog osjećaja odbaĉenosti). individualne su. Ciljevi (cjelina ostvarenih ţelja). 3. Predstavljaju psihiĉke traume koje ugroţavaju mentalno zdravlje i osjećaj liĉne sreće i dobrobiti ĉovjeka kojim ovladaju. razonoda. O emocionalnim stanjima moţemo vidjeti na vanjskim znakovima emocija (osobito na licu). Jedino što se moţe uĉiniti je izbjegavanje situacija u kojima se pojavljuju nepoţeljne emocije i osiguranje uvjeta za što prije rasterećenje. Vitalna vrijednost potrebe . Neki psiholozi su pokušali mjeriti neke promjene u fiziološkim funkcijama a koje nisu dostupne direktnom opaţanju. Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija. MOTIVACIJA Ĉesto se pitamo o uzrocima ljudskih postupaka. Potreba za materijama (hrana. Potrebe (potrebe organizma za vodom. 7. Takvim pitanjima se bavi psihologija motivacija. regionalne i individualne. Gledati u lice svakoj emociji. Kompleksna situacija. Psihosomatska oboljenja----------povezanost emocija i adekvatnih fizioloških procesa posebno se izraţava kod psihosomatskih oboljenja (ĉir na ţelucu. (zbog osjećaja zasićenosti i dosade). alkohol idr). visok tlak. 6. 3. Akcija (realizacija motiva. uspomena. Taj višak energije mora biti negdje utrošen kao fiziĉki napor (bijeg od opasnosti kod straha). 3. Potreba za društvom (kontakt sa sredinom). 4. Nemogućnost emocionalnog rasterećenja postao je bitan faktor raznih emocionalnih i drugih smetnji kod ĉovjeka u savremenom ţivotu. ţelje od kojih odustajemo). Emocije nam pomaţu da kroz duţe vrijeme podnosimo napore. Intenzitet kojim će jedan motiv utjecati na ponašanje zavisi od tri momenta: 1. Potreba za simpatijom. NaslijeĊene i steĉene. 4. bol). . (zbog osjećaja manje vrijednosti). Univerzalne. Po ovoj teoriji te potrebe su: 1. . U nekim sluĉajevima emocije se javljaju kao pomoć a u nekim kao zapreka. Kontrola emocija-----je od najvećeg praktiĉkog znaĉenja svakog pojedinca. astma idr). 3. 2. voda. 6. 2. To su ove potrebe: 1. . 5. 7. 2. Veoma negativno na našu opću aktivnost utiĉu emocije koje se javljaju u formi psiholoških kompleksa. smanjuju objektivnost našeg opaţanja. Potreba za socijalnim konformizmom (zbog osjećaja krivnje).sve fiziološke promjene pod utjecajem emocija su zapravo mobilizacija dodatnih energija organizma. hladnoća). (zbog osjećaja usamljenosti). Fiziĉka relaksacija (ukloniti psihiĉku napetost). 4. kojih nije svjestan (Freud i psihoanalitiĉka škola). Pod motivacijom podrazumijevamo psihološke faktore koji upravljaju ponašanjem ljudi. 5 .Sekundarne potrebe nisu povezane sa suštinom ljudske egzistencije. 8. Kompleks je snaţno obojena misao. Neugodne emocije su opasnost za psihološku stabilnost liĉnosti. biosocijalna stabilnost (sigurnost ţivota u kontaktu sa socijalnom sredinom). Razne emocija izazivaju razliĉita fiziološka djelovanja. praćeni neugodom i napetošću). dio su socijalnog nasljeĊa u kojoj je ĉovjek odrastao. 5. Oni bivaju potisnuti ali ne i izbaĉeni iz psihiĉkog ţivota. ponašanje po planu). za kratko vrijeme omogućavaju izuzetan uĉinak. 5.Primarne socijalne potrebe su vezano za ĉovjekovo funkcionisanje u zajednici. Javljaju se u svakom ĉovjeku kao ţelje koje nisu u skladu sa propisima i normama. Biološke i socijalne.Podsvjesni motivi su motivi za koje subjekat ne zna. Stupanj lišenosti (lišenost potrebe na duţe vrijeme).

kultura. 3. Idealno stanje za fiziĉko i psihiĉko osvjeţenje jeste spavanje. Te su osobine obiĉno formirane oko jedne osovine oko koje se formira ĉitava liĉnost. Crtama liĉnosti se nastoji prevladati ovaj problem tipologizacije. 6 . Pojam liĉnosti završna je ali i polazna taĉka svih psihologijskih istraţivanja. Što se tiĉe uzroka umora oni su vezani za trošenje kisika i šećera u organizmu kao cjelini. spretnost. bez dispozicija nemogu se razviti ni osobine liĉnosti. Analiza liĉnosti rezultira podjelama na tipove i crte liĉnosti. Tip liĉnosti je sinteza ljudskih osobina koja karakterizira jednu kategoriju ljudi. duţeg ili kraćeg trajanja. diskusije.. dosadu. Mogu se podijeliti po sadrţaju. pritisak. nesposobnost koncentracije na odreĊene sadrţaje. kazna). Glavno sredstvo za uklanjanje umora je odmor. Sa psihološkog spekta a u vezi snova mogu se navesti sljedeće ĉinjenice: 1. prijetnja. 2. Nativistiĉka shvatanja (presudni biološki faktori).G. neosjetljivost. Dinamiĉka shvatanja (i nasljeĊe i okolina uz vlastitu aktivnost). preosjetljiv. nespretan. Liĉnost je struktuirana cjelina pa je odnos izmeĊu pojedinih njenih svojstava kao odnos procesa i svojstava. sredstvima i efektima. Problemi koji su nas muĉili prethodnog dana. osjećaj prezasićenosti. Odmor treba biti pravovremen i dovoljno dug kako ne bi došlo do premorenosti.: 1. 2. Ĉovjekova liĉnost je nerazdvojno povezana s njegovom aktivnošću. Rezultati rada mogu biti kvalitativni i kvantitativni. Efekat uticaja (poloţaj pojedinca. Ova podjela je bitna kako bi se utvrdili faktori koji utiĉu na umor. Najvaţniji biološki faktor liĉnosti je nasljeĊe na jednoj i okolina na drugoj strani. burnih emocija i doţivljaja). Postoji veliki broj raznih psihiĉkih osobina (po nekima 18 000 osobina). 4. Snovi su oduvijek zbunjivali ljude. nagovaranja. Sadrţaj društvenih uticaja (znanja u društvu. Crte poĉinju od pretpostavke da svaki ĉovjek ima niz meĊusobno nezavisnih osobina koje su izraţene kod svakog pojedinca. nedovoljno poznavanje problematike. Sredstva širenja uticaja (govor. Spavanje je zanimljivo u psihološkom aspektu radi postojanja snova. npr. Metode društvenog uticaja (uvjeravanja argumentima. Snovi uglavnom djeluju zbrkano a njihova konfuznost daje mogućnost raznih tumaĉenja. 4. neprilagoĊen.. Veoma sliĉna umoru je dosada. vlastita aktivnost. formama. malaksalosti i neugode. spavanje i dr. knjige). pazi. djelujući fiziološki na organe i neke sloţene psihiĉke funkcije. 3. C. razna shvatanja. pamti ali mu je osjetljivost pojaĉana i refleksi ubrzani. Umoran ĉovjek npr. 5. 5. Najvaţniji uzroci dosade: nedostatak interesa. Pokušaj rješavanja problema kojim se bavimo u budnom stanju. teţe misli.. u brţem ili sporijem tempu. monotonija. u nekom vremenskom periodu nisu isti rezultati u svim fazama rada. primjeri. štampa. Za razliku od iscrpljenosti. Nedostatak joj je što se najveći broj ljudi ne moţe svrstati u ĉiste tipove. Ovakvo shvatanje liĉnosti se dijeli u tri grupe: 1. suprotnim stavovima). Mogu biti toliko realistiĉna da ga djeca nekada miješaju sa stvarnošću. Automatsko funkcioniranje kore mozga (zbrkani snovi). Dakle. Forma društvenog uticaja (organizirani uticaj socijalne sredine). Koncepcijom crtama liĉnosti nismo otklonili sve nedostatke tipološkog shvatanja: postoji prijetnja da se liĉnost rastavi na pojedine crte. 3. Ova je koncepcija dovela do mnogih tipologija. Uz pojam nasljeĊa usko je vezan pojam fiziološkog sazrijevanja (dovršavanje razvojnih procesa u organizmu za vršenje funkcija). Kroz aktivnost liĉnost se afirmira i mijenja pa je otuda potrebno izuĉavati i aktivnosti liĉnosti. Posebnu paţnju u psihologiji izaziva psihoanalitiĉka teorija snova (to su simboli koji imaju posebno znaĉenje). dosada je subjektivni doţivljaj uz osjećaj zasićenosti nekom aktivnošću koju ipak moramo nastaviti. LIĈNOST Ljudski psihiĉki ţivot je kompleksna cjelina u kojoj se komponente meĊusobno isprepliću. izloţenost utjecajima. Empiristiĉka shavatanja (okolina prilikom razvitka liĉnosti). Veliki broj snova direktan je odraz ĉasovite situacije u kojoj se spavaĉ nalazi (hladnoća i sl).STUPNJEVI AKTIVNOSTI Akivnosti nisu jednako intenzivne a nisu praćene ni istim psihiĉkim doţivljajima (aktivnosti su praćene većim ili manjim trošenjem fiziološke energije organizma. Liĉnost je ukupnost svih psihiĉkih osobina ĉovjeka koje su kod svakog pojedinca struktuirane i objedinjene na specifiĉan naĉin koje mu daju peĉat psihološke individualnosti. Ispunjavanje naših ţelja ili su odraz naše bojazni. pretjerano analizira sebe i druge) i ekstrovertirani (otvorenost. neki tipovi liĉnosti obuhvaćaju neke osobine koje inaĉe ne idu zajedno u ţivotu. Spavanje je period odmora općim smanjivanjem i usporavanjem fizioloških i psiholoških aktivnosti organizma. Junga: introvertni (povuĉen. Što se tiĉe uticaja socijalne sredine i oni si sloţeni i mnogostruki. ĉovjek nasljeĊuje razne dispozicije ali od okoline zavisi koja će se razviti uz vlastitu aktivnost. metodama. Umor se pojavljuje kako subjektivni osjećaj onoga koji djeluje. npr. Ova koncepcija ima i prednosti i slabosti: prednost je što nastoji zahvatiti liĉnost globalno u cijelom totalitetu. Ova teorija govori o manifestnom (na prvi pogled) i latentnom (prikriven) sadrţaju snova. Posebna takva aktivnost je radna aktivnost koja moţe biti tjelesna (pomoću pojedinih dijelova tijela uz imspulse iz psihomotornih centara) i duševna (uz uzbuĊenje u moţdanoj kori rješavaju se pitnja raznih problema i razmišljanje). uvjerenja i stavovi). 2. Jedan od najvaţnijih simptoma dosade jeste fluktuacija paţnje tj.

Inteligencija nije jedini ĉinilac u stjecanju znanja. avanturistiĉki. izazivaĉki stav. Psihomotorne (jednostavni i sloţeni pokreti. Karakter je skup psihiĉkih osobina koje su povezane uz moralnu. lakše se njime sluţi. Sposobnostima nazivamo one osobine liĉnosti koje su preduvjeti za uspješno obavljanje nekih poslova i aktivnosti. ne ispoljava ih u svom ponašanju preteţno je optimistiĉan po općem raspoloţenju. pesimizam i razna depresivna raspoloţenja). teţimo da se bavimo tim interesima. ne gubi ţivce). Posebno su vaţni kod interesa i uspjeha u nekim aktivnostima. apriorno zauzeti u korist ili protiv neke ideje ili pojave. opće mu je raspoloţenje pesimistiĉno a emocije ispoljava na buran naĉin. inteligencija) sposobnosti. altruizam.n. umije da se savladava. egoizam). Inteligencija moţe biti apstraktna i konkretna. Inteligencija ima svoju jaĉinu (koliko teške probleme rješava) i brzinu (za koliko vremena rješava probleme). 2. To su emocionalno obojeni stavovi. opće mu je raspoloţenje optimistiĉno.Liĉnost nije samo zbir crta i zbir svojih dijelova. pred nepoznatim problemima. Predrasude su neobjektivne jer nisu zasnovane na ĉinjenicama ali su zato ĉvrste i teško ih je pokolebati. Najstarija tipologizacija temperamenta potiĉe od Hipokrata (V st p. Senzorne (oštrina vida. Interesi su manje više trajne usmjerenosti ĉovjekove svijesti i aktivnosti na odreĊene sadrţaje a samo bavljenje njima povezano je sa zadovoljenjem nekih unutrašnjih potreba pojedinca. TakoĊe. prema radu i aktivnosti u širem smislu. inteligencija ima prednosti kod uĉenja: brţe shvata gradivo. Stavovi mogu biti pozitivni ili negativni. Kolerika su ĉuvstva snaţna. prema drugim pojedincima i zajednici. izdrţljivost). etiĉku stranu liĉnosti.n. idejama ili situacijama. slabi i površni. ali se brzo izmjenjuju. nadzirati. iako je kao sposobnost vezana nasljednim faktorima pretjerano velika inteligencija moţe ostati ''zakopano blago''. Formiraju se na bazi uroĊenih dispozicija a pod utjecajem okoline i vlastitih aktivnosti. sangviniĉki. Stavovi imaju tendenciju da se ''okamenjuju'' zbog već postojećih stavova koji utiĉe na stjecanje novog iskustva. pravilno rasporeĊena u populaciji u obliku Gaussove krivulje.duboki. Predrasude su poseban problem. brzina). sposobnost razlikovanja). ne ispoljava ih u vanjskom izgledu i ponašanju. socijalni. U modernoj psihologiji govori se o crtama temperamenta: 1. iskrenost. Shvaćanja su sistem pojmova i ideja koje imamo o nekim ljudima. dolazi do izraţaja kada 7 stjeĉemo nova znanja i vještine. tehniĉki. Zbog svoje vaţnosti inteligencija se mjeri pri odabiru ljudi u odreĊena zvanja. izbjegavanje socijalnih kontakata. seksualni. Karakter se ispoljava iskljuĉivo u odnosu prema samom sebi. biti uporan. Odnos ĉovjeka prema samom sebi (samopouzdanje u svoje sposobnosti. Po intenzitetu mogu biti: snaţni. melankoliĉki i flegmatiĉki. Ispoljavanju emocija. Odnos prema drugim ljudima (agresivnost. Dijele se u ĉetiri grupe: 1.) na ĉetiri tipa: koleriĉki. ĉešća zloupotreba u svakodnevnom ţivotu kada teba nešto da se nauĉi. Interesi su povezani s motivacijom jer djeluju kao snaţni usmjerivaĉi i poticaji. stvarima. Kombinacijom ovih karakteristika dobijaju se ĉetiri osnovna tipa liĉnosti. progresivni ili reakcionarni. opominjati. smanjuje mentalni napor. Interesi mogu biti: nauĉni. Brzini izmjenjivanja emocija.e. U razliĉitim ţivotnim periodima inteligencija se razliĉito razvija u mladosti ili u starosti. Stavovi su tendencija da se reagira pozitivno ili negativno prema ljudima. 3. grešakama ili propustima). Malanholika su ĉuvstva snaţna ali se sporo izmjenjuju. 2. Mentalne (pamćenje. samokritiĉnost prema vlastitim postupcima. 2. ĉvrsti ili kolebljivi. Bitno je voditi raĉuna o njihovu intenzitetu i trajanju. 3. Kao o kod temperamenta tipologizacija karaktera polazi od crta karaktera: 1. radikalni ili konzervativni. arogancija. 3. Ono što nas interesira automatski privlaĉi našu paţnju. Introvertiranost (povlaĉenje. ekstrovertirani i dr). 2. 4. opće mu je raspoloţenje pesimistiĉno. koordinacija. Emocionalna stabilnost (neće ostati ravnodušan. Ona raste do 16 a po nekima do 18-19 godine. tvrdoglavost). ili zbog izbjegavanja kontakta sa svim onim što se ne poklapa sa već postojećim stvaovima. 3. osjetljivost na probleme. za razliku od temperamenta karakter je iskljuĉivo rezultat odgoja i ţivotnog puta pojedinca pa se prikladnim metodama moţe utjecati na njegovo mijenjanje. dostiţe maksimalnu vrijednost u 30. Pri tome vodimo raĉuna o ĉetiri glavne karakteristike liĉnosti: 1. Tonu raspoloţenja.e) i Galena (II st p.godina a onda poĉinje opadati. Fiziĉke (snaga. mistiĉni i prehrambeni. socijalna (snalaţenje u datim situacijama). nije moguće iz crta izdvojiti koje su najvaţnije. vidno ispoljava svoje emocije iako nisu tako burne. Po trajanju mogu biti trajni i prolazni. Sangvinika su ĉuvstva slabijeg intenziteta i brzo se ispoljavaju. Flagmetika su ĉuvstva slabog intenziteta koja se ne izmjenjuju brzo. Inteligencija je sposobnost snalaţenja u novim sitacijama. Jaĉini emocija. Odnos prema radu (marljivost. Interesi mogu biti aktivni i pasivni. Inteligencija je najvaţnija mentalna sposobnost. Opći ton raspoloţenja (optimizam. paţnja. 4. Temperament je grupa psihiĉkih osobina ĉovjeka ili one strane liĉnosti koja je povezana sa emocionalnim doţivljajima. stvarima ili pojavama. . Većina ljudi ima prosjeĉnu inteligenciju. politiĉki.

ne mogu nikoga zavoljeti niti se mogu suosjećati s ljudima. Psihoterapija se upotrebljava za sve vrste poremećaja. Fiziološkom planu (promjena rada unutrašnjih organa). Represija (gomilanje misli u podsvijest. bizarno oblaĉenje. Fobija je strah bez razloga: od mraka (niktofobija). kazne nemaju na njega nikakva utjecaja. obrnuto ponašanje i dr. Frustracije imaju moć infiltracije (negativni odraţaj na druge aktivnosti). Kompenzacija (afirmacija na drugom podruĉju. Cilj joj je ĉetverostruk: 1. kirurška terapija. DUŠEVNO POREMEĆENA LIĈNOST Problemi poremećaja liĉnosti najsloţeniji je problem psihologije ĉovjeka. U nekim sluĉajevima teških duševnih bolesti ili psihoza oĉigledno je da se radi o bolesnoj liĉnosti. zbrkano i besmisleno mišljenje). maštanje). neugoda. zlovolja. Time se bavi grana psihologije (patopsihologija) i jedna grana medicine (psihijatrija). srdţba i bijes). Reakcije na frustracije dijelimo u ĉetiri grupe: 1. Obrambeni mehanizmi su aktivnosti koje pojedinac razvija u frustracionim situacijama. psihološko rješenje situacije). terapija snom) i psihoterapeutske metode. 4. Pruţanje podrške (izazivanje trajne promjene radi privremene krize i poteškoće u ţivotu). emocionalnog ţivota (pretjerano osjetljiv. 2. uljepšavanje neuspjeha). Oni su u svom ponašanju asocijalni i sebiĉni. potištenosti i straha. potiskivanje neugodnih doţivljaja). sanjarenje. Emocionalno rasterećenje (nestajanje napetosti. Njihov emocionalni ţivot je zakrţljao ili je nerazvijen. Socijalnom planu (napetost). depresija). Racionalizacija (opravdanje. najĉešća duševna bolest (rastrgano. To su mehanizmi: 1. Naša liĉnost se brani od tih trauma fiziološkim obrmabenim mehanizmima kojim se organizma štiti od bolesti. u oblasti pamćenja (gubitak sadrţaja). Ĉest izvor frustracija su podsvjesni mehanizmi. nove navike i shvatanja). U obrambene mehanizme liĉnosti spadaju i projekcija. Identifikacija (suzbijanje osjećaja manje vrijednosti. To su: neurotici (ne gubi kontakt sa stvarnošću. Sublimacija (prijenos mentalne energije na neke druge ciljeve).PROBLEMI PRILAGOĐAVANJA LIĈNOSTI Biološke i socijalne potrebe se odrţavaju kako bi se drţala ravnoteţa kako nebi došlo do raznih poremećaja. 8 . koĉoperno ponašanje). 4. u drugu školu. Frustracije djeluju kumulativno (gomilaju se ) i ne gube se bez traga (gomilanje negativnih uĉinaka). Neke od njih imaju negativan uĉinak na integritet liĉnosti. tjeskoba. Mogu biti uvredljivi. prirodne ili socijalne. Obrambeni mehanizmi. ili kad postiţemo ambivalentne ciljeve (koji nisu ni privlaĉni ni odbojni). pojedinac se mora prilagoĊavati sredini kako nebi bio odbaĉen ili uskraćeno zadovoljenje potreba. Subjektivnom planu (doţivljaj uz napetost. Psihopatija je specijalan vid duševnog poremećaja. Postizanje uvida (sagledavanje uzroka i podsvjesnih motiva). Teški duševni poremećaji su psihoze (ludilo. psihiĉke traume). Simptomi poremećaja su mnogobrojni: na podruĉju mišljenja (sumanute misli. 4. Kada nastupi situacija u kojoj ĉovjek nije u stanju zadovoljiti potrebe nastaju frustracione situacije ili stanja frustracije. omalovaţavanje. Reorganizacija aktivnosti (napuštanje prvobitnih ciljeva. blokiranja. gubljenje ţivaca). kritika. 4. Ipak. Agresija (napad. psihotik (gubi kontakt sa stvarnošću. Psihopata ţivi kao normalan ĉovjek s ostalim ljudima. 3. Jedna od najteţih psihoneuroza je histerija (oduzetost pojedinih dijelova tijela). regresija. 2. 2. smanjenje ambicija. Uzroci su joj zapreke. gubi svoju liĉnost). kada se ne moţemo odluĉiti (mentalni konflikt). razvod braka). nekih ţivotinja (zoofobija). Lijeĉenje i rehabilitacija poremećenih osoba se dijeli na dvije skupine: fiziološke terapije (šok terapija. zatvorenih prostorija (klaustrofobija). Promjena okoline (otići na odmor. proţivljavanje situacija nedostupnih realnosti). U funkcionalne psihoze spada shizofrenija. Proces prilagoĊavanja sredini je aktivan proces tako da svoje ponašanje podešava prema zahtjevima sredine. 3. osjećaj neprijateljstva). uvlaĉenje u sebe. Nekada se pojavi trransfer agresije na osobu koja nema nikakve veze sa frustracijom. 3. iznalaţenje razloga. nagli i opasni po okolinu. istovremeno mijenja okolinu prema svojim potrebama. ne gubi sposobnost normalnog mišljenja). Mogu oštetiti pojedine dijelove tijela ili pojedine organe. Frustraciona situacija se manifestuje na: 1. 3. visine (akrofobija) i dr. 2. bjeţanje od misli. 5. Povlaĉenje (odustajanje od cilja. Općem ponašanju (dezorganizacija. Navesti treba posebno delirijum tremens (oštećenje raznih organa zbog pretjeranog uzimanja alkohola) usljed koje dolazi do naglih promjena raspoloţenja. kleveta. tuga. halucinacije i dr. promjene raspoloţenja. Lakši oblici poremećaja sa nazivaju psihoneuroze. nadraţljivi. umišljenost). u oblasti percepcije (halucinacije). kad smo prisiljeni da radimo ono što nebismo ţeljeli.

Kod ove procjene treba paziti na ''halo efekat'' kad na osnovu jedne dobre osobine zakljuĉujemo o cijeloj liĉnosti i obrnuto.METODE UPOZNAVANJA LIĈNOSTI Ljudi meĊusobno nisu jednaki. poteškoće u ţivotu). ANKETA je skup pitanja koja postavljamo ispitaniku u pismenom obliku. MIŠLJENJE DRUGIH LJUDI su usmeno izreĉena mišljenja o osobi koju dobro poznaju (drugovi na radnom mjestu. Ovom metodom otkrivamo centralne liĉnosti. rezultate redovito kontrolirati. pokvareni zubi i dr. uvijek voditi raĉuna o razvitku društva i pojedinca. . roĊaci). prema naprijed utvrĊenom planu. karakter. Postoje razne skale u zavisnosti šta se mjeri kod grupa ili kod pojedinaca. To saznajemo naosnovu dokumenata o nekoj osobi. ĉuvati interes ispitanika. Problemom baţdarenja testova bavi se psihometrija. spretnosti prstiju). IZUĈAVANJE PRODUKATA DJELATNOSTI moţe mnogo pridonijeti da bolje razumijemo neĉiju liĉnost. odbaĉene ili izolirane grupe. Ovi stupnjevi nisu precizno definirani zbog neslaganja ocjenjivaĉa koji nemaju isti kriterij. pisma. kao i kod prepoznavanja osobina koje i sami posjedujemo. uveti djetinjstva. temperament. TESTOVI SPOSOBNOSTI sluţe za mjerenje ljudske sposobnosti (oštrine vida. Test znaĉi proba ili pokušaj. Zbog slabe pripreme ĉesto se koristi nestruĉno i neznalaĉki. METODA TESTOVA je najvaţnija metoda nauĉne psihologije. boja glasa. INTERVJU je razgovor s nekom odobom uz neposredni kontakt oĉima (psihološka eksploracija) s odreĊenim ciljem. Testovi ovise o više faktora: temeljito poznavanje materije. dosljedni (uzastopno mjerenje ispitanika). predvidjeti odgovore i biljeţiti ih ili snimati. znati uoĉiti neiskrene i netaĉne odgovore. slika. mimika). interese i stavove. SKALE PROCJENE su sredstva pomoću kojih nastojimo povećati objektivnost naših zapaţanja. Na osnovu ove metode se radi analiza liĉnosti koja se dosta primjenjuje u psihologiji. Testovi su standardizirani (unaprijed osmišljeni i utvrĊeni) i metrijski (da daju rezultate). TESTOVI ZNANJA sluţe u školskoj praksi kao objektivan naĉin ispitivanja. baţdaren (utvrĊene norme vrijednosti). naĉin govora. Individualne razlike su rezultat bioloških i socijalnih faktora i individualne aktivnosti i iskustva svake jedinke. ponašanja. roditelji. Takav je zapravo sistem ocjena pomoću koje nastojimo ocijeniti uĉenike po znanju. Anketa treba imati plan i cilj uz dobro poznavanje metoda i tehnika. Intervju se upotrebljava u razliĉite svrhe a ne samo za psihoterapeutske ciljeve. TESTOVI INTELIGENCIJE su zadaci ograniĉenog vremena. ANALIZA BIOGRAFSKIH PODATAKA je analiza cjeloţivotnog puta neke osobe i svih faktora koji su na to djelovali (škola. pa se iz koliĉine uspješnih zadataka zakljuĉuje o nivou njegove inteligencije. iako su sliĉni. crteţa idr. Ovaj efekat je naroĉito prisutan kod odijevanja. Treba dobro poznavati taktiku ovakvog razgovora uz poznavanje metoda zaobilaţenja istine i tehnikom opaţanja ispitanika (geste. Da bi upoznali pojedinca ispitujemo svojstva koja ga razlikuju od drugih ljudi. SOCIOMETRIJSKI TESTOVI su namijenjeni ispitivanju situacija i odnosa u 9 nekoj grupi. motivaciju. TESTOVI LIĈNOSTI mjere osobine liĉnosti. primjeren ispitanicima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful