1

O deklinacijama
Na temelju nastavaka koje dobivaju u pojedinim padeima, imenice se dijele u pet skupina (pet deklinacija). Pridjevi, poput imenica, takoer se dekliniraju. Pridjevi pripadaju jednoj od sljedeih dviju skupina: 1) pridjevi na us, -a, -um (ili, rjee, na er, -a, um). Oni se u mukom i srednjem rodu dekliniraju po 2. deklinaciji, a u enskom rodu po 1. deklinaciji. Primjeri: clarus, 3; liber, 3 2) pridjevi 3. deklinacije

O pridjevima 3. deklinacije
- prema broju oblika u N jednine dijele se na: 1) pridjeve s tri zavretka (-er, -is, -e) svaki rod ima poseban oblik. Primjer: acer, acris, acre 2) pridjeve s dva zavretka (-is, -e) pritom je nastavak is za muki i enski rod, a e za srednji rod. Primjer: dulcis, dulce 3) pridjeve s jednim zavretkom (npr. x, -ans, -ens) imaju jedan oblik za sva tri roda. Primjeri: audax, sapiens - pridjevi 3. deklinacije pripadaju i-osnovama - u Abl. jednine u sva tri roda imaju i; - u G mnoine imaju ium - u srednjem rodu u N, Ak. i V mnoine imaju ia

O komparaciji pridjeva
- tri su stupnja pridjeva: 1) pozitiv (pulcher=lijep; audax=hrabar) 2) komparativ (pulchrior/pulchrius=ljepi/ljepa/ljepe; audacior/audacius= hrabriji/hrabrija/hrabrije) 3) superlativ (pulcherrimus=najljepi; audacissiums=najhrabriji) - komparativ se tvori tako da na osnovu rijei dodamo nastavke ior (za muki i enski rod) odnosno ius (za srednji rod). Osnovu rijei dodamo tako da od genitiva jednine odbacimo nastavak i ili is. Primjeri: pulcher pulchr-i pulchr-ior/pulchr-ius; audax audac-is audac-ior/audac-ius - komparativi se dekliniraju po suglasnikim (konsonantskim) osnovama. Dakle, u Abl. jednine imamo u sva tri roda e, u G mnoine imamo um, a u N, Ak. i V mnoine srednjeg roda a. - superlativ se tvori tako da na osnovu rijei dodamo nastavke issimus (m), -issima (f), -issimum (n). Superlativi se dekliniraju po 2., odnosno 1. deklinaciji. - pridjevi koji u N jednine m.r. zavravaju na er imat e superlativ na rimus, 3: pulcherrimus, pauperrimus, acerrimus, liberrimus - pridjevi koji u N jednine m.r. zavravaju na ilis imat e superlativ na limus, 3: facillimus, difficillimus, simillimus

O prilozima
- za razliku od pridjeva, koji odgovaraju na pitanje kakav? kakva? kakvo?, prilozi odgovaraju na pitanje kako? na koji nain? - poput pridjeva, i prilozi imaju komparaciju - za razliku od pridjeva i imenica, prilozi nemaju deklinaciju nepromjenjivi su u rodu, broju i padeu. - mnogi prilozi (ne svi!!) mogu se izvesti iz pridjeva, na sljedei nain: 1) ako pridjev pripada 2., odn. 1. deklinaciji, tada na njegovu osnovu dodamo nastavak e. (Osnovu dodamo tako da od G jednine odbacimo nastavak i). Primjeri: clarus clar-i clare (=slavno); liber liber-i libere (=slobodno) 2) ako pridjev pripada 3. deklinaciji, tada na osnovu rijei dodajemo nastavak iter. (Osnovu dobijemo tako da od G jednine odbacimo nastavak is). Primjeri: celeber celebr-is celebriter (=slavno); felix felic-is feliciter (=sretno) 3) ako pridjev u N zavrava na ans ili ens, tada na osnovu dodajemo nastavak er: sapiens sapient-is sapient-er (=mudro)

O komparaciji priloga
Komparativ priloga oblikom je jednak nominativu jednine srednjeg roda komparativa pridjeva od kojeg je nastao (nastavak ius). Primjeri: clarius=slavnije; liberius=slobodnije; sapientius=mudrije Superlativ priloga zavrava na issime tvori se tako da superlativu pridjeva maknemo nastavak us i dodamo nastavak e: clarissime=najslavnije; felicissime=najsretnije; sapientissime=najmudrije