VELEUILITE U VARADINU

STRUNI STUDIJ: MULTIMEDIJA, OBLIKOVANJE I PRIMJENA

SEMINARSKI RAD

BIOMETRIJA
Boena Baak Varadin, sijeanj 2012.

SADRAJ
1.

Uvod 4

2.

Osnovni principi rada biometrijskoh tehnika..6

2.1.

Digitalizacija kao osnova biometrije6

2.1.1.

Fourierove transformacije ..7

2.2.

Umjetna inteligencija .8

3.

Vrste biometrijskih tehnika..9

3.1.

Fizika biometrija ..9

3.1.1.

itanje DNK zapisa 10

3.1.2.

Skeniranje ronice .11

3.1.3.

Prepoznavanje lica.1 2

3.1.4.

Geometrija ake .13

3.1.5.

Provjera vena 14

3.1.6.

Otisak prsta .15

3.2.

Biometrija ponaanja ..16

3.2.1.

Prepoznavanje glasa.1 6

3.2.2.

Prepoznavanje rukopisa ili potpisa.17

3.2.3.

Dinamika tipkanja 18

3.2.4.

Dinamika mirisa 19

3.3.

Multimodalna biometrija. .20

3.4.

Usporedba biometrijskih tehnika.21

4.

Zakljuak ..23

5.

Literatura .24

1.

UVOD

Biometrija (gr. ivot, mjera) predstavlja skup automatiziranih metoda za jedinstveno prepoznavanje ljudi temeljeno na jednoj ili veem broju njihovih fizikih i ponaajnih karakteristika. U informatikoj tehnologiji se biometrijska autentikacija odnosi na tehnologije koje mjere I analiziraju fizike (otisci prstiju, ronica oka, prepoznavanje lica i sl.) i ponaajne karakteristike (rukopis, tipkanje, hod i sl.) ovjeka. Iako se biometrija prvenstveno koristi za potrebe autentikacije, ista se primjenjuje i u drugim podrujima kao to je prepoznavanje korisnikovog govora u svrhu breg pisanja. Biometrija objedinjuje koritenje specijalnih ureaja koji prate odreene fizike ili ponaajne karakteristike te programa koji analiziraju dobivene informacije.
5

Pri tome su sastavni elementi biometrije uzorkovanje (pretvaranje analognog signala u digitalni) kao i umjetna inteligencija. Dobivene informacije se obrauju u raunalu, stvara se umjetna inteligencija, raunalo prepoznaje uzorke i usporeuje se sistem uenja raunala s ljudskim mozgom. Cilj je koritenje raunala kao posrednika u uzorkovanju, dok programski paket preuzima odluku to e poduzeti s digitaliziranim uzorcima. To obuhvaa sveukupan proces digitalizacije, prepoznavanja uzoraka, umjetne inteligencije, a sve sa ciljem kako bi se raunalo unaprijedilo u procesu uenja i kako bi samostalno bilo u stanju upamtiti i koristiti uzorke. U ovom dokumentu opisani su osnovni principi rada, klasifikacija te meusobna usporedba biometrijskih tehnika.

Slika 1: Uestalost koritenja biometrijske tehnologije

2.

Osnovni

principi

rada

biometrijskih

tehnika
U ovom poglavlju opisani su neki osnovni elementi na kojima se temelje biometrijske tehnike. U prvom redu to je digitalizacija, tj. pretvaranje analognog u digitalne signale, a potom tu je i umjetna inteligencija na kojoj je potrebno temeljiti odreene oblike biometrijskih tehnika.

2.1. Digitalizacija kao osnova biometrije

Najvaniji moment u procesu prepoznavanja uzoraka je digitalizacija. Naime za potrebe raunalne obrade podatke dobivene skeniranjem i sl. potrebno je prevesti u digitalni format s kojim raunalo moe raditi. To je proces u kojem se analogni signal pretvara u digitalni te prepoznaje programskom opremom. to je kvalitetnija oprema, to su vee anse za prepoznavanje uzorka. Analogni signal se pretvara u digitalni koritenjem elektronikog DAC (eng. digital audiovideo converter) ureaja. Sam proces se u sutini sastoji od niza Fourierovih transformacija, kvantizacija i ostalih pojmova koji slue da matematiki to vjernije opiu ulazni signal. Nisu svi DAC-ovi jednaki i kvalitetni. DAC se nalazi u sklopovskom senzoru za prepoznavanje uzoraka pa to je senzor kvalitetniji (a time i skuplji), dobiva se bolje uzorkovani uzorak. Slika2: Izgled digitaliziranog uzorka

2.1.1. Fourierove transformacije

Brza Fourierova transformacija ili krae FFT (eng. Fast Fourier Transformation) je jedna od najlakih i najkoritenijih tehnika za opisivanje i obradu signala. Radi s relativno malom rezolucijom, a opisivanje i obrade signala se obavlja u digitalnom signalnom procesoru DSP (eng. Digital Signal Processor) pomou Fourierovih transformacija. Njima se opisuje krivulja uzorka i njegovih harmonika pri emu se prevode u par sinusnih funkcija. Tehnika je nazvana po Josefu Fourieru. Slika 3: Fourierove transformacije

2.2. Umjetna inteligencija

Umjetna inteligencija je dio raunalne znanosti koja se bavi zahtjevima za obavljanje poslova iz domene percepcije, shvaanja i uenja uzoraka. To je iroko podruje gdje istraivai nailaze na mnotvo problema i koriste se raznim metodama kako bi zadovoljili svoje pretpostavke. Jedan od glavnih zadataka umjetne inteligencije je odrediti kojim e se zadacima baviti i kako e se vrednovati napredak. Ispoetka su se znanstvenici trudili da postignu veu inteligenciju kod programa kao to je npr. kvalitetnije igranje aha. Skeptici nisu tome vjerovali ali je umjetna inteligencija ostvarivala vidljiv napredak. Ve su 60-ih godina postojali programi koji su mogli obavljati turnire u ahu, a 1997 godine je razvijen ahovski sistem Deep Blue u kojem je sudjelovao Gari Kasparov. Istovremeno umjetna inteligencija nastoji napraviti programe koji e razumjeti ljudski govor i koji e moi smisleno komunicirati s ljudima. Umjetna inteligencija je dosad objasnila prirodu problema shvaanja, i postavila osnovne pretpostavke inteligentnih sustava, a trenutno se radi na razvoju kognitivnih modela koji bi trebali objasniti ljudsku kogniciju. Umjetna inteligencija kao podloga za biometriju je potrebna zbog dijela zvanog neuronske mree koji se primjenjuje u analizi signala i slika. Teorijsko ishodite i inspiracija neuronskih mrea je u ljudskom mozgu. Cilj je spajanje sposobnosti ljudi da dobro prepoznaju oblike, lica i glasove i sposobnost raunala da izvrava numerike proraune i radi s velikom koliinom podataka na osnovi istih.

10

3. Vrste biometrijskih tehnika

Biometriju se moe definirati kao model identifikacije osobe, baziran na fizikim karakteristikama ili karakteristikama ponaanja, a odnosi se na neto to osoba posjeduje ili to osoba zna kako bi izvrila osobnu identifikaciju. Neki autori daju jo openitiju definiciju te definiraju kako se biometrija bavi identifikacijom pojedinaca, temeljenoj na njihovim biolokim karakteristikama ili karakteristikama ponaanja, odnosno da predstavlja svojevrsnu metodologiju za rjeavanje identifikacije prema navedenim kriterijima. U samim poecima izvedbe i upotrebe biometrijskih sustava, prednost je davana fizikim karakteristikama u odnosu na ponaajne karakteristike. Prevladavalo je miljenje da fizike znaajke, u odnosu na ponaajne, posjeduju uoljivost. Prema tome miljenju, prevladavalo je i uvjerenje kako su fizike karakteristike pouzdanije od ponaajnih, jer one imaju tendenciju manjih razlika unutar grupa, nego li to imaju ponaajne karakteristike. U nastavku su navedene glavne biometrijske metode temeljene na fizikim i ponaajnim karakteristikama.

3.1. Fizika biometrija

Fizika biometrija je dio biometrije koja se bavi uzorkovanjem fizionomije ljudskoga tijela i njegovim jedinstvenim karakteristikama. Temelj fizike biometrije je ljudska fizika jedinstvenost koja omoguuje raspoznavanje ljudi na osnovi iste i koritenje pripadajuih opisa uzoraka za njihovo
11

prepoznavanje. Prepoznati uzorci mogu se koristiti u kombinaciji s ostalim klasinim zapisima kojima se jedinstveno opisuju osobe.

3.1.1. itanje DNK zapisa

itanje jedinstvenog DNK - deoksiribonukleinske kiseline (eng. DNA Deoxyribonucleic acid) je relativno nova grana biometrije koja se bavi prepoznavanjem DNK osobe. S pretpostavkom da svaka osoba sadri sebi svojstveni DNK, pristupilo se mogunosti izrade svojevrsnog itaa DNK zapisa. Poto se oita DNK neke jedinke, isti se usporeuje s pohranjenih zapisom u bazi podataka i na taj je nain mogue provoditi autentikaciju korisnika prilikom pristupa nekom sustavu ili prostoru. U kombinaciji s drugim biometrijskih tehnikama moe se osigurati vrlo visoki stupanj zatite i prepoznavanje ukoliko se doista radi o osobi kojoj su pridodana izvjesna ovlatenja. Ova tehnika se moe upotrijebiti i u vojne i civilne svrhe, a postoji velika vjerojatnost da e se u budunosti podaci o osobnoj DNK pohranjivati i u osobnoj iskaznici. DNK analiza se danas koristi u brojnim sferama kao to su dokazivanje oinstva ili rodbinske povezanosti ili u pravosuu u kojem su na taj nain identificirani brojni kriminalci, ali su i brojni neopravdani osueni zatvorenici puteni na slobodu. Slika 4: Shematski izgled DNK molekule

12

3.1.2. Skeniranje ronice

Skeniranje ronice je tehnologija koja se najvie koristi prilikom kontrole ulaska osoba u neki prostor, voenju statistike posjetitelja, a sline varijante su i u upotrebi prilikom skeniranja korisnikih dokumenata. Prepoznavanje uzorka se odvija pomou kamere koja snima zapis o korisnikoj ronici, a pod pretpostavkom da je svaka jedinstvena, moe se koristiti u smislu jednoznanog oznaavanja. Dobivena slika ronice se pomou specijalnih programa opisuje pomou toaka i daje veu mogunost jednoznanog opisivanja uzorka. Pomou tehnologije opisivanja ronice mogue ju je opisati s 242 jedinstvenih toaka, dok je npr. u tehnologiji prepoznavanja otiska prstiju predloak mogue opisati s 7 do 22 toaka. Slika 5: Izgled predloka ronice opisan tokama

13

Na sljedeoj slici prikazan je primjer koritenja metode skeniranja ronice za potrebe autentikacije djevojke iz Afganistana koja je prvi put snimljena u svojoj mladosti 1984 godine. Svoju popularnost je stekla u svijetu zbog svojih zelenih oiju te ratne situacije u Afganistanu koju je djevojka ocrtavala svojim izrazom lica. Svi pokuaji da se ta osoba kasnije pronae bilu su neuspjeni sve do 2001. godine kada je metodom skeniranja ronice djevojka, tada ve odrasla ena, uspjeno prepoznata u svom rodnom selu.

Slika 6: Afganistanska djevojka nekad i sad

14

3.1.3. Prepoznavanje lica

Ova biometrijska tehnologija je jedna od relativno jeftinijih metoda jer ne zahtijeva skupu specijalnu opremu. Dovoljno je osobno raunalo i video kamera. U praksi je dovoljno da osoba proe pored kamere i da ju sustav zabiljei, dok se prepoznavanje osobe obavlja pomou prepoznavanja oblika. Pri analizi uzorka zahtijeva se izdvajanje kljunih indikatora, karakteristinog odraza, odreivanje relativne vanosti indikatora kroz izbor njegovih koeficijenata i njihovog meusobnog djelovanja. Poetna faza prepoznavanja skenira odraz lica u razliitim mjerilima i onda ocjenjuje po kljunim indikatorima segmente odraza i pod odreenom vjerojatnou odreuje da li se radi o odrazu lica ili okoline. U drugoj fazi se odreuje poloaj glave to mora uzrokovati odreene korekcije prilikom prepoznavanja i zahtijeva korekcije x, y i z osi. Kako bi se to bolje prepoznala osoba, poeljno je posjedovati njen snimljeni uzorak iz veeg broja kutova.

Slika 7: Biometrijski uzorak prepoznavanja lica

Jedna varijanta biometrijske metode koja je slina metodi prepoznavanja lica, je metoda prepoznavanja uha. Naime, oblik uha i struktura hrskavog tkiva na povrini uha razliiti su meu osobama, ali to nije velika jedinstvenost pa ova metoda nije esto koritena. Pristupi prepoznavanju uha temelje se na
15

poklapanju vektora duljine izboenih toaka na povrini od lokacije graninih znakova na uhu.

3.1.4. Geometrija ake

Autentikacija temeljena na raspoznavanju karakteristika ake dostupna je ve vie od dvadeset godina. Kako bi se postigla autentikacija, sustav moe mjeriti fizike karakteristike ake ili prstiju. To ukljuuje duinu, irinu, debljinu i povrinu podruja ake. Jedna korisna karakteristika je to to neki sustavi zahtijevaju mali biometrini uzorak (nekoliko okteta). Geometrija ake je postigla prihvatljivost u dosegu aplikacija pa se esto moe uoiti u kontroli fizikog pristupa u komercijalnim i rezidencijalnim aplikacijama, u vremenskim i posluiteljskim sustavima te u generalnim aplikacijama za osobnu autentikaciju. Slika 8: Uzorak ake opisan krivuljama

3.1.5. Provjera vena

Zapisi o biometrijskom opisu vena se koriste kao dodatni dio u jednoznanom opisivanju osobe. Vene su veliki, nepromjenjivi i uglavnom skriveni predloci. U kombinaciji s geometrijom ruke ili tehnologijom opisivanja otiska prstiju postie se vrlo visok stupanj prepoznavanja osobe. Ova tehnologija se moe koristiti i prilikom fizike kontrole prolaska kao inteligentna vrata , brave i ostale fizike barijere u koje korisnici dolaze u kontakt s rukama. Na primjer banke u Japanu koriste ovu tehnologiju, to je rijeeno zakonom. Kamere za prepoznavanje
16

uzorka vena se obino koriste i infracrvenim senzorom jer on raspoznaje one detalje koje ljudsko oko nije u mogunosti registrirati. Slika 9: Digitalizirani predloak vena dobivenih infracrvenim spektrom

3.1.6. Otisak prsta

Uzorci pora i brazdi od trenja individualnih otisaka prstiju su jedinstveni za tu osobu. Otisci prstiju su jedinstveni za svaki prst osobe, ukljuujui i jednojajane blizance. Jedna od komercijalno najdostupnijih biometrijskih tehnologija, ureaji za raspoznavanje otisaka prstiju za stolna i prijenosna raunala, su sada iroko dostupni od mnogih proizvoaa po niskim cijenama. S tim ureajima, korisnici vie ne trebaju unositi zaporke - umjesto toga, samo
17

dodir prua trenutni pristup raunalu. Sustavi za otiske prstiju mogu se takoer koristiti u identifikacijskom modu. Nekoliko drava u SAD provjerava otiske prstiju kod prijava ljudi za socijalne povlastice, kako bi osigurali da prijavljeni ne dobiju povlastice pod krivotvorenim imenima. Drava New York ima preko 900 000 ljudi upisanih u takav sistem. Slika 10: Digitalizirani predloak otiska prsta

3.2. Biometrija ponaanja

Biometrija ponaanja opisuje fizikalne karakteristike (kao kretanje u prostoru, glas, izgled) ovjejeg tijela koje su dijelom jedinstvene za svaku osobu. Dobiveni uzorci se opisuju krivuljama koje se koriste za opis ponaanja pa je na osnovi istih mogue raspoznavati razliite ljude. Navedene tehnike se koriste u kombinaciji s tradicionalnim nainima jednoznanog opisivanja ljudi.
18

3.2.1. Prepoznavanje glasa

Prepoznavanje glasa koristi se u svrhu autentikacije razliitih korisnika na temelju njihovih jedinstvenih glasovnih karakteristika. Naime, da bi se korisnik autenticirao, isti mora izgovoriti neki tekst koji je prethodno izgovorio i koji je spremljen u bazu podataka. Tu postoji visoka jedinstvenost poto ljudi uglavnom razliito izgovaraju iste reenice (tonalitet, brzina, prekidi). Ipak, ukoliko bi netko snimio autentikaciju ovlatene osobe, isti bi ju mogao ponoviti pa je stoga ovu metodu autentikacije potrebno koristiti u kombinaciji s drugim metodama. Danas se ova metoda zasnovana na prepoznavanju glasa nalazi na veini raspoloivih mobitela u svrhu breg uspostavljanja telefonskih poziva. Prepoznavanje glasa ima i druge namjene kao to je preslikavanje glasa u tekstualne zapise. Postupak prepoznavanja govora se u tom sluaju sastoji od toga to se izgovorene rijei u kratkom vremenu unutar raunala prepoznaju i prikazuju na zaslonu. Najnoviji programi za prepoznavanje govora omoguuju prepoznavanje tzv. prirodnog govora ili, kako ga neki nazivaju, kontinuiranog govora. To znai da nema potrebe za koritenjem pauze izmeu svake rijei. Samo treba govoriti i raunalo e pokuati shvatiti znaenje izgovorenih rijei. Rijei se trenutno prikazuju na zaslonu i unutar nekog tekstualnog dokumenta. Mogue je diktirati paragrafe, slati elektroniku potu, stvarati izvjetaje i pisma te sve to i obraivati. Svrha tehnologije prepoznavanja govora na prethodno navedeni nain je vea produktivnost korisnika, to znai da je moge obaviti vie posla u istom intervalu vremena. Koristei se tehnologijom prepoznavanja govora mogue je raditi bre i efikasnije nego to je to mogue klasinim nainom utipkavanja teksta u raunalo. Broj rijei se odnosi na prosjean broj rijei koje izgovori obian korisnik pod ime se podrazumijeva ispravljanje pogreno interpretiranih rijei. Testiranjem je utvreno kako je za 900 ispisanih rijei potrebno 18 minuta klasinom metodom tipkanja, a ukoliko se koristi
19

programsko rjeenje za prepoznavanje govora (Dragon Naturally Speaking), vrijeme unosa sesmanjuje na 6.5 minuta.

3.2.2. Prepoznavanje rukopisa ili potpisa

Ova tehnologija koristi dinamiku analizu potpisa kako bi autentificirala osobu. Tehnologija je bazirana na mjerenju brzine, pritiska i kuta koje koristi osoba kada se potpisuje ili kada pie nespecificirani tekst. Jedno od smjerova prema kojima se je usredotoila ova tehnologija su i ebusiness aplikacije, ali i druge aplikacije gdje je potpis prihvaen kao metoda osobne autentifikacije. Slika 11: Potpis opisan krivuljama i njihovim meusobnim odnosima

3.2.3. Dinamika tipkanja

Ova tehnika se razvila tijekom drugog svjetskog rata u primjeni kod radiotelegrafista jer je uoeno da se po brzini tipkanja mogu razlikovati
20

poiljatelji poruka. Ako se danas govori o dinamici tipkanja onda se podrazumijeva dinamika tipkanja po tipkovnici. Kao tehnika je vrlo nenametljiva jer nijepotrebno uvoditi nikakve dodatne ureaje za detektiranje, osim zvune kartice. Eventualno je mogue posjedovati i specijalizirani program koji bi na razini operacijskog sustava pratio korisnikovo tipkanje. Glavna karakteristika na kojoj se ova tehnika bazira je vremenski razmak izmeu korisnikovog pritiskanja na tipkovnicu. Slika 12: Grafiki prikaz brzine tipkanja iste rijei za dvije razliite osobe

21

3.2.5. Dinamika mirisa

Svaki objekt u prirodi ima svoj miris koji je karakteristian za njegov kemijski sastav. Biometrijski sustavi koji detektiraju mirise rade na principu upuhivanja zraka preko kemijskih senzora od kojih je svaki osjetljiv na odreenu grupu mirisa, tj. na njegova kemijska svojstva. Miris se opisuje mjerenjima obuhvaenom od senzora i u njegovom intenzitetu na svakome od njih. Poto miris ima vie funkcija u prirodi kao to su komunikacija, privlaenje partnera, zatita okolia ili obrana, onda se moe upotrijebiti i u civilne, ali i u vojne svrhe. Pretpostavljajui da svaka osoba sadri karakteristian miris, mogue je po parametrima svakog od senzora odrediti o kojoj se osobi radi i odrediti glavnu notu mirisa od sporedne. Posebno je vano razlikovati miris osobe od parfema na njoj pa je u tom polju potrebno jo istraivanja kako bi se odijelili mirisi. Slika 13: Krivulje koje opisuju dinamiku mirisa za razliite spojeve

22

3.3. Multimodalna biometrija

Multimodalna biometrija podrazumijeva kombiniranje svih prethodno navedenih biometrijskih tehnika. Ukoliko se u praksi koristi vei broj prethodno nabrojenih tehnika, moe se izgraditi jedan sigurni informacijski sustav. U praksi je to kombinacija fizikih i biometrija ponaanja koji podrazumijevaju provjeru i identifikaciju. U praksi se koriste u graninim prijelazima za kontrolu ulaska ili izlaska, za kontrolu pristupa nekom prostoru, civilnoj identifikaciji, mrenoj sigurnosti. Multimodalna za biometrija se koristi ili i kao iz potpora izvornih standardnim postupcima provjeru identiteta ukoliko

dokumenata i zapisa nije mogue dobiti dovoljan broj podataka kojima bi se opisala neka osoba. Preporuljiva je kombinacija standardnih sigurnosnih mehanizama i biometrijskih jer uvijek postoji mogunost zloupotrebe. Jedan od primjera je lani predloak otiska prstiju. Ukoliko se koristi samo jedna tehnika kao to je prepoznavanje otiska prstiju, tada je mogua situacija u kojoj trea osoba posjeduje lani otisak prstiju s kojim obavlja autentikaciju u ime neke
23

osobe. No, ukoliko se koristi verifikacija lica, ili jo bolje raspoznavanje ronice i provjera vena, tada se s veom mogunou moe utvrditi kako se doista radi o toj osobi ili se moe detektirati sluaj pokuaja krae identiteta. Slika 14: Primjer multimodalne biometrije u carinskoj kontroli

3.4. Usporedba biometrijskih tehnika

U sljedeim tablicama prikazana je paralelna usporedba vie biometrijskih tehnologija s obzirom na sljedee karakteristike: univerzalnost - opisuje u kojoj mjeri se tehnika moe primijeniti u svakodnevici, jedinstvenost - opisuje u kojem postotku je navedena kategorija jedinstvena s obzirom na pojedinca, trajnost - opisuje promjenjivost s obzirom na vrijeme prikupljivost - opisuje s kojom lakoom se dobiva uzorak navedene kategorije, izvedivost - opisuje u kojoj mjeri ju je mogue u praksi implementirati
24

 prihvatljivost - opisuje u kojoj mjeri je mogua implementacija da se ne narue ljudska prava. Tablica1: Usporedba biometrijskih tehnika prema univerzalnosti,

jedinstvenosti i trajnosti

METODE BIOMETRIJE
LICE OTISAK PRSTA GEOMETRIJA DLANA ARENICA DNK POTPIS GLAS DINAMIKA TIPKANJA MIRIS

UNIVERZALNOST JEDINSTVENOST TRAJNOST

VISOKA SREDNJA VISOKA VISOKA VISOKA NISKA SREDNJA NISKA VISOKA NISKA VISOKA SREDNJA VISOKA VISOKA NISKA NISKA NISKA VISOKA SREDNJA VISOKA SREDNJA VISOKA VISOKA NISKA NISKA NISKA VISOKA

Tablica 2: Usporedba biometrijskih tehnika prema prikupljivosti, izvedivosti i prihvatljivosti

METODE BIOMETRIJE

PRIKUPLJIVOST

IZVEDIVOST

PRIHVATLJIVO ST

LICE OTISAK PRSTA GEOMETRIJA DLANA ARENICA DNK

VISOKA SREDNJA VISOKA SREDNJA NISKA

NISKA VISOKA SREDNJA VISOKA VISOKA

VISOKA SREDNJA SREDNJA NISKA NISKA

25

POTPIS GLAS DINAMIKA TIPKANJA MIRIS

VISOKA SREDNJA SREDNJA NISKA

NISKA NISKA NISKA NISKA

VISOKA VISOKA SREDNJA SREDNJA

4. Zakljuak
Biometrija svakodnevno postaje sve eim oblikom autentikacije u razliitim sferama ivota pa je tako koritenje automatiziranog sustava radi prepoznavanja neijeg identiteta praenjem njegovih fizikih karakteristika ili ponaanja, ve due vrijeme dio stvarnosti. Velika prednost biometrije je u problemima povezanim s zaporkama. Zaporke se mogu izgubiti, zaboraviti ili razotkriti od strane zlonamjernih korisnika ili napadaa. Tim problemima dodatno doprinose i potreba za to veim brojem koritenih zaporki uslijed ega korisnici zaboravljaju pojedine ili koriste iste na razliitim mjestima. Stoga se, gdje je to fiziki mogue, implementiraju biometrijske metode za pristup lokalnoj mrei. Ipak, osnovna namjena biometrije je kontrola ulaska ili izlaska s
26

odreenih fizikih lokacija. Kako bi se to ostvarilo, trenutno su u primjeni razliiti oblici biometrijskih tehnika, ali najpotpunije rjeenje moe se postii kombiniranjem razliitih metoda multimodalnom biometrijom. Biometrija svoju primjenu pronalazi i u kontroli radnog vremena zaposlenika. Naime koritenje kartica ili zaporki ostavlja mogunost meusobne solidarnosti izmeu zaposlenika gdje jedan zaposlenik laira autentikaciju drugog zaposlenika. Takoer, oekuje se da e biometrija imati znaajnu ulogu i u bankarskom sustavu. Iako biometrija posjeduje znaajne prednosti, prvenstveno poveavanje razine sigurnosti u smislu autentikacije korisnika, ista ipak ima i svoje nedostatke. Naime, za primjenu biometrije potrebno je posjedovati specijalizirane ureaje koji e na razliite naine obavljati uzorkovanje i obraivanje dobivenih podataka. Ti specijalizirani ureaji mogu biti skupi ili nepogodni zbog fizike okoline i sl. Takoer, jedan od nedostataka odreenih biometrijskih tehnika je i mogunost lanih autentikacija. Naime, korisnik moe prilikom autentikacije podmetnuti snimku tueg glasa, otiska pa ak i potpisa. Stoga je nuno ne zasnivati proces autentikacije na samo jednoj metodi.

5.Literatura
[1] Genetic Programming, http://citeseer.nj.nec.com/correct/211802, sijeanj,2012. [2] Iris scanning For New Jersey Grade School, http://informationweek.com/hardware//177103027, sijeanj 2012. [3] Tehnologija prepoznavanja lica, http://www.sistemvideo.hr/info_lice.shtml, sijeanj 2012.
27

[4] Prepoznavanje govora raunalom, http://www.pefri.hr/~apetric, sijeanj 2012. [5] Odabrane teme iz boimetrije, http://www.foi.hr/CMS_library/privatno/baca.miroslav/nastavni_sadrzaji/OTB 1.ppt, sijeanj 2012.

28