Kako HHO štedi gorivo? Da li znate da 70% skupo plaćene energije iz benzina ili dizela bacate u vjetar?

Kako je to moguće? Odgovor je vrlo jednostavan, a krije se u načinu izgaranja fosilnih goriva u motoru. Dakle, fosilna goriva kao što su benzin i dizel, imaju molekule sačinjene od dugih lanaca ugljikovodika koji sadrţe od 4 do 12 ugljikovih atoma u jednoj molekuli. U komori za izgaranje, ovi lanci se raspadaju i spajaju u jednostavne molekule ugljičnog dioksida (CO2), ugljičnog monoksida (CO) i vode (H2O). Tu su, naravno, i primjese drugih plinova iz zraka koji se spajaju s nečistoćama iz goriva. Problem je u tome što se gorivo ubrizgava u obliku sitnih kapljica koje ne mogu dovoljno brzo ispariti kako bi došlo do potpunog izgaranja. Zbog ovog i još nekih razloga, s kojima vas ne ţelim zamarati, veći dio goriva izbacuje se kroz ispušni sistem. Zbog toga se ugraĎuju katalizatori koji naknadno izgaraju preostalo gorivo kako bi se smanjilo onečišćenje okoliša. To je čisti gubitak koji prema nekim procjenama moţe iznositi i do 70%. Što se dogaĎa kad u cilindar ubacimo malu količinu HHO plina? HHO plin je smjesa vodika i kisika koja je nastala elektrolizom vode u HHO generatoru. Znamo da bez kisika nema gorenja, a vodik je vrlo eksplozivan plin koji razvija visoke temperature. Uz to, molekule vodika vrlo brzo izgaraju. Ne moraju se rastavljati na jednostavne molekule, jer već jesu jednostavne. Upravo zbog toga, sav vodik izgori prije nego što klip doĎe do gornje mrtve točke (GMT) i tako sudjeluje u procesu razbijanja dugačkih molekula benzina ili dizela. Na taj način, daleko veća količina goriva izgara u samom cilindru i obavlja koristan rad potiskivanja klipa prema dolje. Logično je da se upravo zbog toga moţe smanjiti dotok goriva u cilindar. Na taj način postiţu se uštede goriva koje se kreću od 20 do 60%. Zabiljeţene su i veće uštede, ali to ovisi o konstrukciji i podešenosti pojedinog motora. Još uvijek postoje skeptici koji ne razumiju ovaj princip i tvrde da je ušteda nemoguća, jer je za elektrolizu vode potrebno utrošiti više energije, nego što se moţe dobiti izgaranjem dobivenog HHO plina. To je točno, ali uštede goriva se ne temelje na zamjeni goriva HHO plinom, nego na boljem iskorištenju postojećeg goriva. UreĎaji kojima se to postiţe nazivaju se HHO boosteri i proizvode relativno male količine plina. Za motore do 2000 ccm dovoljna je proizvodnja od jedne litre HHO smjese u minuti (1 lpm). Za to je potrebna snaga od oko 140 W, a to nije nikakvo ozbiljno opterećenje za alternator. Što je HHO booster? Kakvu korist imam od ugradnje HHO boostera u svoj automobil?

Voziti se više, a platiti manje trebao bi biti dovoljan razlog da barem nastavite čitati ovaj članak. Ako vam to nije dovoljno, sjetite se tehničkog pregleda i EKO testa. Da li će vaše vozilo proći ili neće? S ugraĎenim HHO boosterom sigurno prolazite EKO test, a spoznaja da vaš ljubimac više ne ispušta otrovne plinove umirit će vašu ekološku savjest. Sada ću odgovoriti na pitanje iz naslova. HHO booster je jednostavan ureĎaj koji se ugraĎuje u automobil s namjerom da poboljša izgaranje postojećeg goriva u motoru (benzin ili dizel). UreĎaj radi na principu elektrolize vode pri čemu se stvara smjesa kisika O2 i vodika H2 poznata pod nazivom HHO. Struja za elektrolizu se uzima iz alternatora, odnosno, akumulatora. HHO shema

Količina proizvedene HHO smjese relativno je mala u odnosu na količinu goriva, ali izuzetno pospješuje potpuno izgaranje benzina ili dizela. Na taj način ostvaruju se uštede goriva od 20 do 60%. Zbog toga se ureĎaj naziva booster (pojačivač). Ušteda goriva nije jedina dobrobit od ugradnje HHO boostera ili HHO kita, kako se ponekad naziva. Zbog potpunog izgaranja goriva, značajno se smanjuje emisija štetnih ispušnih plinova i čestica. Svako vozilo s ugraĎenim HHO ureĎajem bez problema prolazi EKO test na tehničkom pregledu. Meni su pet put ponavljali EKO test, jer su mislili da im je ureĎaj neispravan, dok su ispitivali mog starog forda dizelaša. Zbog potpunog izgaranja goriva ne dolazi do stvaranja naslaga čaĎe i ugljikovih spojeva u cilindru i na klipu motora koji se ispiru u ulje. Iz tog razloga ulje dulje traje, a motor je puno čistiji, mirnije radi i manje se zagrijava. To, naravno, produljuje vijek trajanja motora.

Ubacivanjem HHO smjese u cilindar dolazi do promjene adijabatske korisnosti motora. Posljedica toga je da se povećava zakretni moment i snaga motora uz manji utrošak goriva. Zbog svega toga, troškovi odrţavanja motora se, takoĎer, smanjuju. Ako je to sve tako, moţe se postaviti pitanje: Zašto proizvoĎači automobila ne ugraĎuju HHO generatore u serijske automobile? Najjednostavniji odgovor je obično i najtočniji. U pitanju je novac i zarada. Ne ţelim se baviti teorijama zavjera, ali sprega automobilske i naftne industrije odavno je dokazana. Dnevne zarade pojedinih kompanija mjere se milijardama dolara. Hoće li se oni odreći te zarade zbog vas ili zbog očuvanja okoliša? Razvoj HHO tehnologije nosi sa sobom još jednu veliku opasnost za naftnu industriju. Riječ je o tome da se moţe proizvesti dovoljno efikasan HHO generator koji će dati takvu količinu vodika koja će u potpunosti zamijeniti fosilno gorivo. Zapravo, takvi ureĎaji su već izumljeni, ali još uvijek nisu dostupni široj javnosti. Mnogi misle da je HHO izum modernog doba, ali nije tako. Davne 1918. godine Charles H. Frazer registrirao je patent za 'Hydro-booster'. Australac bugarskog podrijetla Yull Brown 1974. godine prijavio je patent za 'Brown gas'. Po njemu se HHO često naziva 'Brown gas' iako je amerikanac William A. Rhodes 8 godina ranije 1966. patentirao proizvodnju plina na isti način. Filipinac Danijel Dingel tvrdi da se već tridesetak godina vozi samo na vodu. Prije njega, to isto je tvrdio Stanley Meyer koji je prijavio čitav niz patenata vezanih uz HHO i automobil na vodu. Njega su, naţalost, otrovali kako bi spriječili ozbiljniju proizvodnju auta na vodu. U svakom slučaju, tehnologija je odavno poznata i dokazana, ali su je uspijevali zadrţati u tajnosti sve do pojave masovnog korištenja Interneta. Čak i danas, neki 'ugledni znanstvenici' pokušavaju osporiti učinkovitost HHO boostera. Nije teško pogoditi tko ih za to plaća. Elektroliza vode Kako proizvesti smjesu vodika i kisika umjesto vodene pare i otrovnih plinova? Temelje elekrolize vode postavio je poznati britanski znanstvenik Michael Faraday još u 19. stoljeću. Bilo je to najopseţnije istraţivanje elektrolize koje je ikada napravljeno i koje je matematički potpuno potkrepljeno. Svatko tko ţeli napraviti svoj HHO generator ili auto na vodu ili se na bilo koji drugi način ţeli baviti elektrolizom, treba dobro proučiti radove ovog znanstvenika. Uštedjet će si puno vremena i truda. Naţalost, prvi graditelji HHO generatora u kućnoj radinosti, nisu znali detalje Faradayevih istraţivanja pa su konstruirali naprave koje su proizvodile više vodene pare nego HHO smjese.

U čemu su tako strašno pogriješili? Osnovna pogreška je ta što su na svoje elektrode priključili preveliki napon. Da su čitali Faradayeve preporuke, ne bi elektrode spajali na 12 V (točnije 13,8 V) kad je, za elektrolizu, dovoljan napon od samo 1,24 V. Ostatak napona ne sudjeluje u razbijanju molekula vode na vodik i kisik, nego samo tjera struju kroz elektrolit i dovodi do njegova pregrijavanja. Topliji elektrolit ima manji električni otpor što dovodi do povećanja struje i još jačeg zagrijavanja, sve dok se sav elekrolit ne pretvori u vodenu paru i nestane. Moguće je da se, prije toga, zbog prevelike struje, rastopi izolacija na vodićima i izazove poţar u motoru. Dakle, ovakvom konstrukcijom generatora svega 10% energije se koristi na elektrolizu vode, a sve ostalo se baca u obliku štetne topline. Kako to spriječiti? Jednostavno. Treba više generatora ili ćelija spojiti u seriju i tako ravnomjerno rasporediti napon iz akumulatora. Koji je to napon? U stanju mirovanja olovni akumulatori imaju napon od 12 V, ali za vrijeme voţnje, napon se penje na 13,8 V koliko daje alterantor kako bi uopće došlo do punjenja akumulatora. Dakle, trebamo računati s naponom od 13,8 V. Ako 13,8 V podijelimo sa 1,24 V dobijemo da treba 11 ćelija spojiti u seriju kako bi se dobila maksimalna iskoristivost. U praksi to nije tako, jer se za elektrode najčešće koristi nehrĎajući čelik SS 316L koji ima veliki električni otpor i stvara značajan pad napona. Zbog toga se izraĎuju HHO generatori koji se sastoje od 6 ili 7 ćelija. Generatori sa 7 ćelija su efikasniji, ali im treba puno više vremena da se zagriju i daju najveću proizvodnju HHO plina. Zbog toga su pogodni za duge relacije. Ako vaše voţnje ne traju duţe od 2 sata, onda vam treba HHO generator sa 6 ćelija. Elektrode i elektrolit Već sam spomenuo da se za elektrode koristi nehrĎajući čelik. Moguće je koristiti SS 304, ali se preporučuje korištenje SS 316L, jer daje najbolje rezultate. Naţalost, otkriveno je da se prilikom elektrolize, iz nehrĎajućeg čelika, izdvaja heksavalentni krom koji je vrlo otrovan i štetan za okoliš. Osim toga, stvara se dosta hrĎe koja se taloţi u generatoru i zahtijeva redovno čišćenje. Zbog svega toga, troše se elektrode i s vremenom ih treba mijenjati. Ovo se moţe vrlo lako izbjeći kondicioniranjem elektroda u generatorima s takozvanim suhim ćelijama. Postupak čišćenja i kondicioniranja elektorda traje nekoliko dana i provodi se isključivo u natrijevoj luţini. Nakon toga, generator neće proizvodi heksavalentni krom niti će se elektrode trošiti. Najnovija generacija HHO generatora izraĎuje se od plemenitih metala kao što su titan i nikal. Zbog velikog električnog otpora, anoda titana mora se obloţiti mješavinom metalnih oksida plemenitih metala kao što su iridij i rodenij. Sve to značajno poskupljuje

ureĎaj, ali zato daje puno kvalitetniji hho plin i praktično nepoderivi generator. Bez elektrolita nema struje Elektrode smo upoznali, a sada nekoliko riječi o elektrolitu. Elektrolit je mješavina destilirane vode i katalizatora koji povećava električnu vodljivost vode. Veća koncentracija katalizatora znači jaču struju. Drugim riječima, gustoćom elektrolita moţete regulirati struju u HHO generatoru. Još uvijek ćete pronaći da se kao katalizator moţe koristiti soda bikarbona. To je točno, ali nije preporučljivo. Soda bikarbona je jestiva, ali prilikom elektrolize otpušta vrlo otrovne plinove. Osim toga, pomaţe stvaranju taloga i brţem trošenju elektroda. Uz elektrode od nehrĎajućeg čelika (SS 316L) kao katalizator preporučuju se natrijeva luţina NaOH ili kalijeva luţina KOH u koncentracijama do najviše 30%. Ovo su vrlo agresivne kemikalije i potreban je poseban oprez prilikom rukovanja. Na sreću, elektrolit treba samo jedanput nasuti u spremnik. Kasnije dolijevate samo destiliranu vodu. Obje luţine su agresivne prema aluminijskim dijelovima motora i zato treba imati dobar sustav pročišćavanja HHO smjese kako ostaci luţine ne bi došli do motora. Natrijeva i kalijeva luţina ne smiju se koristiti uz titan elektrode, jer vrlo brzo uništavaju sloj metalnih oksida. Uz ovakve elektrode kao katalizator koristi se natrijev sulfat Na2SO4. U prehrambenoj industriji poznat je po oznaci E 513, a sluţi kao regulator kiselosti, stabilizator boje i učvršćivač. Nije agresivan, ali se ne moţe koristiti uz inox elektrode, jer stvara veliku količinu taloga ţeljeznog oksida koji moţe dovesti do pregrijavanja generatora i njegova uništenja. Sve ostale kemikalije kao što su ocat, alkohol, razne kiseline i soli NE PREPORUČUJEM kao katalizatore, jer sudjeluju u kemijskim reakcijama i stvaraju neugodne popratne tvari i efekte. Više je bolje - osim ako nije Zašto prevelika količina HHO smjese moţe uništiti motor?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo, prije svega, objasniti o kojim količinama se

uopće radi. Već sam spomenuo da je za dvolitrene motore dovoljna količina od jedne litre HHO smjese u minuti (1 lpm) da bi se postigao efekt potpunijeg izgaranja postojećeg goriva u motoru. Za prazan hod takvog motora potrebno je oko 50 lpm HHO-a, a za voţnju pod punim opterećenjem oko 400 lpm. Mogli bismo reći da princip 'više je bolje' vrijedi do količine koja je ispod 3 do 5 lpm, jer u tom rasponu HHO djeluje kao booster, odnosno poboljšava izgaranje postojećeg goriva. Količine veće od ovih mogu postati opasne, jer HHO počinje biti zamjena za pogonsko gorivo. Zašto je to opasno? Kaţe se da slika vrijedi kao tisuću riječi. Pogledajte ilustraciju benzinskog motora i sve će vam biti jasno. Vodik izgara veoma brzo. Toliko brzo da klip motora ne doĎe do gornje mrtve točke (GMT), a vodik je već izgorio. Benzin se tek počinje paliti i najveći potisak ostvaruje nakon što klip proĎe GMT. Sve je to prihvatljivo dok je količina HHO smjese mala, ali kod veće količine eksplozija vodika razvija pritisak na klip koji se kreće prema gore. To je dodatno opterećenje za motor i ako se količina vodika poveća moţe doći do loma u motoru. Da bi se automobil vozio samo na HHO ili vodik treba se podesiti točka paljenja koja mora biti 8 do 12 stupnjeva nakon GMT. Tada se pojavljuje još jedna opasnost, a to su visoke temperature koje se razvijaju izgaranjem vodika i koje, takoĎer, mogu dovesti do oštećenja motora. A, što je s dizel motorima? Kod njih ne postoji iskra za paljenje, nego se u 'pravom trenutku' u vreli zrak u cilindru ubacuje dizel gorivo. Taj pravi trenutak je, takoĎer, prije GMT, tako da vrijedi sve što je rečeno za benzinski motor. Primjećeno je da veće, ali ne prevelike količine HHO plina dovode do pregrijavanja dizel motora. Sve u svemu, više HHO smjese nije uvijek najbolje za vaš motor. Postoji granica preko koje se ne smije ići bez posebnog prilagoĎavanja motora. Osim toga, za veću proizvodnju HHO smjese potrebno je utrošiti više energije iz alternatora, potreban je veći presjek vodića (zbog jače struje), a i HHO generator je većih dimenzija i teško ga je smjestiti u prostor motora. Na sreću, sve je to nepotrebno, jer se dobre uštede mogu postići s relativno malim HHO generatorom uz minimalan utrošak električne energije. Kondicioniranje elektroda Kako pripremiti ili kondicionirati inox elektrode za HHO generator? Prvo je pitanje zašto bismo se uopće time zamarali? Odgovor je vrlo jednostavan: zato što na taj način povećavamo efikasnost samog HHO generatora.

Veća efikasnost znači da ćemo sa manjom strujom, odnosno manjom snagom, uz niţu temperaturu, postići veću proizvodnju plina. Ako samo izreţete i ugradite inox (SS 316L) elektrode bez prethodne pripreme, moţe se dogoditi da dobijete vrlo malu ili nikakvu proizvodnju smjese vodika i kisika. Umjesto toga, ako pojačate struju, dobit ćete proizvodnju vodene pare uz pretjerano zagrijavanje HHO generatora. Ono što ţelimo postići je smanjivanje električnog otpora samih elektroda. Idemo sada na postupak pripreme kako ga je opisao Bob Boys. Moguće je pronaći brţi ili lakši postupak za kondicioniranje elektroda, ali na tome treba još puno raditi. Do tada, preporučujem da koristite ono što je u praksi provjereno, a to je ovaj postupak. 1. Nakon rezanja i bušenja dobit ćete nečiste i zamašćene ploče koje najprije treba oprati. Učinite to u plitkoj posudi pomoću što čistijeg alkohola. Koncentracija od 70% je sasvim dovoljna. Koristite gumene rukavice i više NIKADA, ali baš nikada, ne dodirujte elektrode golim prstima, jer prsti ostavljaju masne otiske koji povećavaju otpor. Prilikom čišćenja, moţete se posluţiti spuţvicom za pranje posuĎa. 2. Nakon toga, elektrode osušite, a zatim izgrebite njihovu površinu s jedne i druge strane. To se radi grubim brusnim papirom tako da ga omotate oko odgovarajuće dašćice i povlačite preko inox ploče uzduţ uvijek u istom smjeru. Nakon toga izgrebite ih poprijeko, takoĎer, uvijek u istom smjeru. Pogledajte ilustraciju na desnoj strani. Rezultat ovog postupka je da će se povećati površina elektoda, a mjehurići plina će se lakše odvajati od njih. 3. Nakon grebanja, potrebno je otkloniti nastale strugotine, a to se radi pranjem u destiliranoj vodi. Nipošto ne koristite vodu iz slavine, jer sadrţi klor koji je nepoţeljan u elektrolizi. Sada imate čiste elekrode od kojih moţete sastaviti HHO generator. 4.Ne, niste gotovi. Sada tek počinje postupak kondicioniranja. Zapravo, ne još. Najprije ide još jedno čišćenje. Moţda se pitate od čega? Površina elektroda puna je ţeljeza i kroma kojeg treba odstraniti. To se radi tako da generator napunite elektrolitom koji se sastoji od 900g destilirane vode i 100g natrijeve luţine NaOH. Prema riječima Bob Boysa, ovo se ne moţe uraditi kalijevom luţinom KOH. Pustite maksimalnu struju kroz generator i neka radi. Radite u dobro ventiliranom prostoru, jer će se početi stvarati vodik i kisik. Ovdje je vaţno da postignete temperaturu od barem 60°C. Nakon nekoliko sati rada isključite generator i promijenite elektrolit. Stari elektrolit koji je pun metalnih čestica moţete filtrirati kroz filter papir i ponovo koristiti. Ovaj postupak treba ponavljati sve dok elektrode ne prestanu ispuštati čestice metala. To moţe potrajati i nekoliko dana. 5. Na kraju, rastavite generator i elektrode isperite čistom destiliranom vodom. 6. Ponovo sastavite generator i napunite ga istim elektrolitom. Uključite ga i ostavite da sat vremena radi sa smanjenom strujom (max 5A). Isključite ga na 15 minuta, a zatim ponovo uključite na sat vremena. Ovo ponavljajte nekoliko dana i postepeno povećavajte struju. Kao razultat ovog postupka, na elektrodama bi se trebao formirati sloj metalnih oksida koji povećavaju električnu vodljivost elektroda. Tek kada ste sve to uradili, ugradite generator u vozilo i dodajte odgovarajući elektrolit.

To moţe biti natrijeva ili kalijeva luţina, a koncentracija neka bude takva da struja ne prelazi granicu dozvoljene vrijednosti. Za osobni automobil to je oko 20A. Dok je generator i elektrolit hladan struja moţe pasti i na 10A. To je sve što je potrebno za kondicioniranje. Ako saznate za neki brţi ili kraći postupak, molim vas da mi javite. HHO generatori Kako se snaći u bezbrojnim konstrukcijama HHO generatora? Moglo bi se reći da je svaki graditelj napravio svoju jedinstvenu konstrukciju HHO generatora, ali ma kako raznolike bile, svode se na nekoliko osnovnih tipova. Prva podjela, koju moţemo napraviti, je prema postupku razbijanja molekula vode. Tako razlikujemo elektrolizere koji koriste postupak elektrolize i rezonatore koji koriste rezonantne vibracije. Elektrolizeri su relativno jednostavni ureĎaji koji koriste grubu silu elektrolize i čija efikasnost je uvijek ispod one koju je zadao Faraday, a to je 2,16 W za proizvodnju jedne litre HHO plina u sat vremena na sobnoj temperaturi. Dobri elektrolizeri dostiţu efikasnost i do 96% Faradayevih izračuna. Rezonatori su puno sloţeniji ureĎaji koji dostiţu efikasnost i do 900% u odnosu na Faradayeve izračune. Njihova konstrukcija je vrlo osjetljiva i zahtjevna i funkcioniraju samo uz sloţene elektroničke sklopove pomoću kojih iskorištavaju energiju nultog polja. Upravo zbog toga i jesu desetak puta efikasniji od elektrolizera. Ako ţelite napraviti auto na vodu, onda se svakako pozabavite rezonatorima, a ako vas zadovoljava booster, onda je elektrolizer vaš najbolji izbor. Drugu podjelu moţemo napraviti prema konstrukcijskim detaljima. Ţičane spirale su se najprije pojavile kao prijedlog za samogradnju. Radi se o dva namotaja ţice od nehrĎajućeg čelika koji su meĎusobno izolirani i uronjeni u otopinu sode bikarbone u vodi. Jedna spirala spojena je na + pol baterije, a druga na -. Sve skupa, smješteno je u staklenku od kiselih krastavaca.

IznenaĎujuće je to što neki i danas propagiraju ove nesigurne i neefikasne ureĎaje čija

iskoristivost ne prelazi 10%. Ostatak energije pretvara se u toplinu i štetno zagrijavanje elektrolita. Ne preporučujem ih nikome, a spominjem ih samo iz povijesnih razloga. Paralelne ploče su bile slijedeći iskorak u samogradnji. Radi se o naizmjenično postavljenim anodama (+) i katodama (-) koje su uronjene u elektrolit. Sve anode su meĎusobno spojene, kao i sve katode (paralelna veza). Napon izmeĎu svake anode i katode je 13,8V što, takoĎer, daje efikasnost od svega 10%.

Konstruktori su se vodili idejom da će veća ukupna površina ploča dati veću proizvodnju HHO plina, što se pokazalo kao sasvim pogrešna pretpostavka. Rezultat je bio velika potrošnja energije uz jako zagrijavanje i veliku proizvodnju vodene pare. Izbjegavajte ovakve ureĎaje, jer se i danas prodaju pod 'bombastičnim' nazivima. Na slikama vidite dvije tipične varijante. Koncentrične cijevi su prva konstrukcija u kojoj su se pojavile takozvane 'neutralne' elektrode. Na ţalost, sve su elektrode bile uronjene u elektrolit tako da je struja lako zaobilazila neutralne cijevi i stvarala toplinske gubitke.

Danas se proizvode cijevni generatori kod kojih je osigurano dobro brtvljenje izmeĎu elektroda, a neki od njih dostiţu preko 90% efikasnosti. Na lijevoj slici je prikazan cijevni generator kakvog trebate izbjegavati, a na desnoj slici je kvalitetna izvedba generatora s hermetički odvojenim parovima elektroda. Pločasti serijski generatori pojavljivali su se u raznim izvedbama. Radi se o pločastim elektrodama koje su spojene serijski tako da svaki par (anoda-katoda) preuzima dio napona (oko 2V) od 13.8 V. Kod ovakve izvedbe najvaţnije je da izmeĎu parova nema slobodnog protoka struje kroz elektrolit.

Na prvoj slici vidite serijski povezane elektrode koje su uronjene u elektrolit. Obzirom da je izmeĎu prve i zadnje ploče najveći napon, struja zaobilazi ostale ploče i veliki dio energije troši se na štetno pregrijavanje. Na drugoj slici parovi elektroda su hermetički odvojeni, tako da sva struja prolazi kroz ploče. Na taj način postiţe se vrlo visoka efikasnost elektrolize (preko 90%). Treća slika je posebno zanimljiva, jer prikazuje isti broj i površinu elektroda u znatno manjem prostoru. Slika je uvećana da biste bolje vidjeli kako ista ploča sluţi kao katoda s jedne strane i kao anoda s druge strane. Istovremeno, elektrode sluţe za hermetičko odvajanje elektrolita. Bob Boyce je, na ovaj način, konstruirao HHO generator od 101 ploče koji je radio na napon od gotovo 200 V. Kasnije je, na istoj konstrukciji, uz dodatak impulsne elektronike napravio rezonator koji je 600% do 1000% efikasniji od Faradaya. Četvrta slika prikazuje izvedbu HHO generatora koja se, u raznim varijantama, danas najviše koristi. Riječ je o takozvanim suhim generatorima koji se pogrešno nazivaju suhim ćelijama (HHO dry cell). Ovo ne treba miješati sa 'pravim' suhim ćelijama koje rade na potpuno drugom principu. Pridjev 'suhi' dobili su zato što se ne uranjaju u elektrolit, nego se elektrolit dozira u generator. Elektrode su meĎusobno razdvojene pomoću gumenih ili silikonskih brtvi, a kroz rupe ne elektrodama poravnava se razina elektrolita i odvodi se HHO plin. Odmah je vidljivo da ovakva izvedba zahtijeva poseban spremnik za elektrolit. To i nije tako loše, jer se spremnik koristi i kao separator u kome se plin odvaja od ostataka elektrolita. Još jedna prednost ovakve izvedbe je da je puno lakše pronaći mjesto u prostoru motora za dva manja ureĎaja, nego za jedan veliki.

Nikada ne ugrađujte HHO generator izvan prostora motora, a pogotovo NE u putničku kabinu.

Na slici lijevo vidi se jedna od mnogobrojnih izvedbi suhog HHO generatora. Iako su malih dimenzija ovi generatori su vrlo efikasni i bez problema proizvode jednu litru na sat uz struju od desetak ampera. To je sasvim dovoljno za booster motora ispod 2000 ccm. Za veće motore, dovoljno je pustiti više struje (veća koncentracija elektrolita) ili paralelno dodati još jedan komplet elektroda.

http://www.mycity.rs/Opsta-diskusija-i-bezbednost-saobracaja/HHO-generator-Automobil-navodu_2.html http://translate.google.ba/translate?hl=hr&langpair=en%7Chr&u=http://www.alternative-energyresources.net/hho-generator-installation.html

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful