Večernjakova biblioteka Kolo II. Kriminalistički romani Knjiga 6.

Edgar Allan Poe: Umorstva u ulici Morgue i druge priče Preveo s engleskog: Leo Držić Naslov izvornika: Edgar Allan Poe Murders In Morgue Street And Other Stories copvright d 2004. Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija, za ovo izdanje Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Večernji list, d.d. ISBN 953-7161-31-5 Knjiga se prodaje jedino uz Večernji list. Edgar Allan Poe Umorstva u ulici Morgue i druge priče Večernji list Umorstva u ulici Morgue I Koju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeoAhil kad se krio među ženama pitanja su, što, premda zbunjuju, ipak ne isključuju svako nagađanje. Sir Thomas Browne Pokapanje u urnama* Duhovne osobine koje opisujemo kao analitičke same su po sebi tek malo podložne analizi. Možemo ih ocijeniti samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, među ostalim, da su svojem vlasniku, kad ih posjeduje u velikoj mjeri, uvijek izvor najživahnijeg užitka. Kao što se čovjek raduje svojoj fizičkoj moći, te uživa u onim zadacima koji zahtijevaju napor svih njegovih mišića, tako se analitičar s veseljem predaje onoj moralnoj aktivnosti koja razrješava. On nalazi zadovoljstvo čak i u naj-beznačajnijim zanimanjima koja će uposliti njegove talente. On voli zagonetke, pitalice, hijeroglife: pokazujući, pri rješavanju svakog pojedinog od njih, stupanj pronicljivosti koji se običnom poimanju čini nadnaravnim. Njegovi rezultati, do kojih je došao samom biti i jezgrom metode zapravo nam se prikazuju kao čista intuicija. Sposobnost raščlambe zacijelo se može veoma ojačati proučavanjem matematike, a posebno one njezine najviše grane koja se, nepravedno, i isključivo na temelju njenih retrogradnih operacija naziva, kao par excellence, analitikom. A ipak, proračunavati ne znači samo po sebi analizirati. Igrač šaha, na primjer, čini jedno, i ne trudeći se pokušati drugo. Iz toga slijedi da je igra šaha, s obzirom na njezin utjecaj na duhovni značaj, u velikoj mjeri pogrešno shvaćena. Ne pišem sada raspravu, već naprosto uvodim u ponešto osebujnu pripovijest zapažanjima, koja su posve usputna; stoga ću iskoristiti ovu priliku da * Sir Thomas Browne (1605.-1682.) - engleski liječnik i pisac, koji je u djelu Urn Burial {Pokapanje u urnama, 1658.) u meditativnom i mističnom tonu pisao o pogrebnim obredima, raznim načinima pokapanja mrtvaca, o smrti i besmrtnosti. utvrdim kako su uzvišenije sposobnosti refleksivnog intelekta određenije i korisnije zaokupljene nepretencioznom igrom dame nego a zamršenom izvještačenošću šaha. U ovom posljednjem, u kojem su kretnje figura različite i bizarne, s raznolikim i varijabilnim vrijednostima, ono što je naprosto zamršeno pogrešno se drži (prilično uobičajena zabluda) nečim što je dubokoumno. Pažnja je ovdje zaokupljena u najvećoj mjeri. Ako popusti samo na tren, dolazi do propusta, koji će uroditi gubitkom ili porazom. Budući da mogući potezi nisu samo mnogobrojni već i zamršeni, šanse za takve propuste umnožavaju; i u devet od deset slučajeva pobijedit će sabraniji, a ne oštroumniji igrač. U dami, naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i mogu tek malo varirati, vjerojatnost se neopreza umanjuje i, budući da puka pažnja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju neka strana stekne stečena je većom pronicavošću. Da budemo manje apstraktni - zamislimo igru dame u kojoj su figure svedene na četiri kralja i gdje se, dakako, ne može očekivati nikakav propust. Očigledno je da pobjedu ovdje može odlučiti (budući da su igrači u svemu jednaki) samo neki recherche potez, rezultat određenog intelektualnog napora. Lišen uobičajenih sredstava, analitičar se udubljuje u duh svoga protivnika, identificira se s njim, i nerijetko na taj način na prvi pogled, spoznaje jedine metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne) kojima može navesti na grešku, ili natjerati na prenagljeno i pogrešno prosuđivanje. Vist je odavno poznat po svojem utjecaju na ono što se naziva moć prosuđivanja, i poznato je da je bilo ljudi na najvišoj intelektualnoj razini koji su u njemu nalazili naizgled neprotu-mačivi užitak, dok su šah odbacivali kao frivolan. Nema sumnje da ne postoji ništa slično što u tolikoj mjeri napreže sposobnost raščlambe. Najbolji šahist na kršćanskom svijetu nije ništa drugo nego najbolji igrač šaha; ali vještina u vistu znači sposobnost u svim onim značajnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad kažem vještina, mislim ono savršenstvo u poznavanju igre što uključuje obuhvaćanje svih izvora iz kojih se može izvući zakonita prednost. Oni nisu samo mnogobrojni, već poprimaju i različite oblike i često se kriju u onim zakucima misli koji su potpuno nepristupačni običnom poimanju. Promatrati pažljivo znači pamtiti razgovijetno; i, do tog trenutka, sabran će se šahist snalaziti vrlo dobro u vistu, dok su Hovleova pravila* (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre) dovoljno i općenito *Hoyleova pravila - kartaška pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle.

shvatljiva. Tako su posjedovati dobro pamćenje i postupati "po knjizi" trenuci koji se obično drže dovoljnim za dobru igru. Ali upravo se u pitanjima kod granica pukih pravila očituje vještina analitičara. On šutke prikuplja zalihu zapažanja i zaključaka. To isto možda čine i njegovi drugovi, i razlika u opsegu stečene informacije ne krije se toliko u valjanosti zaključaka, koliko u kakvoći zapažanja. Nužno je znati što valja promatrati. Naš se igrač uopće ne ograničava; niti ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru premda mu je igra cilj. On proučava izraz lica svojeg partnera, pažljivo ga uspoređujući s licem svakoga od svojih protivnika. Promatra način slaganja karata u svakoj ruci; često brojeći adut za adutom, i jednu po jednu najjaču kartu, pomoću pogleda koje na njih bacaju oni koji ih drže. On zapaža svaku promjenu na licu dok je igra u toku, prikupljajući zalihu mišljenja na temelju razlika u izrazu sigurnosti, ili iznenađenja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po načinu na koji uzima štih, on ocjenjuje može li osoba koja ga je dobila napraviti još jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu lica uz koji je bačen na stol. Slučajna ili neoprezna riječ; nehotično ispuštanje ili okretanje neke karte, s popratnom strepnjom ili nemarom s obzirom na njeno prikrivanje; prebrajanje štihova, i red po kojem su složeni; nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost - sve to predstavlja, za njegovo prividno intuitivno shvaćanje dvije ili tri runde, on u cijelosti poznaje sadržaj onoga što svaki pojedini igrač drži u ruci, te otada nadalje odlaže svoje karte s jednakom određenošću svrhe, kao da su svi ostali igrači okrenuli svoje na pravu stranu. Analitičku moć ne valja brkati s pukom dosjetljivošću; jer, dok je analitičar nužno dosjetljiv, dosjetljiv je čovjek često čudesno nesposoban za analizu. Sposobnost uočavanja redoslijeda, te kombiniranja po kojoj se dosjetljivost obično očituje, i kojoj su frenolozi* (rekao bih zabludom) pripisali poseban organ, pretpostavljajući da je riječ o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se često susreće u onih čiji intelekt inače graniči s idioterijom da je privukla pažnju svekolikih pisaca o etici. Između dosjetljivosti i analitičke moći uistinu postoji razlika znatno veća nego između mašte i imaginacije**, ali po svojoj naravi uočljivo analogna. * frenologija - proučavanje karakternih i mentalnih osobina na temelju oblika lubanje, koje je bilo rašireno u Poeovo doba i izazvalo njegovo posebno zanimanje. ** Poe se ovdje služi poznatom romantičnom podjelom poetskih osobina na maštu, površnu i ukrasnu pjesničku djelatnost, i imaginaciju, duboku stvaralačku snagu koja pjesniku daje gotovo nadnaravno značenje i moć. Ustanovit će se, zapravo, da su dosjetljivi uvijek maštoviti, a da istinski imaginativni, ne mogu biti drugo nego analitičari. Pripovijest koja slijedi možda će se čitatelju učiniti pomalo, kao komentar netom iznesenim tvrdnjama. Boraveći u Parizu tijekom proljeća i dijela ljeta 18__., upoznao sam ondje Monsieura C. Augustea Dupina. Taj je mladi gospodin bio iz odlične - štoviše, iz vrlo slavne obitelji, ali je, zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siromaštvo da mu je energija njegova značaja potpuno podlegla, te se prestao kretati u svijetu ili nastojati da ponovno povrati svoj imetak. Susretljivošću nekih vjerovnika, u njegovu se posjedu još zadržao mali ostatak njegove očevine i iz prihoda koji mu je odatle pritjecao on je uspijevao, pomoću najstrože štednje, pokrivati najnužnije životne potrebe, ne brinući se za suvišnosti. Knjige su mu, zaista, bile jedina raskoš, a do njih je u Parizu lako doći. Prvi se susret zbio u nekoj zabitnoj knjižnici u Rue Montmar-tre, gdje nas je slučajna okolnost što smo obojica tražili isti vrlo rijedak i vrlo poseban primjerak knjige dovela do prisnijeg druženja. Viđali smo se vrlo često. Mene je iskreno zainteresirala mala obiteljska povijest, koju mi je on ispripovjedio s onom otvorenošću, tako karakterističnom za Francuza, kad god je predmet razgovora isključivo njegovo ja. Bio sam zaprepašten, također, golemim opsegom njegove načitanost, a iznad svega sam osjećao kako me neobuzdani žar i živahna svježina njegove imaginacije uzbuđuje do dna duše. Znajući što tražim i za čim težim tada u Parizu, osjećao sam da bi mi društvo takvog čovjeka predstavljalo neprocjenjivo blago; i to sam mu čvrsto iskreno povjerio. Napokon je bilo dogovoreno da ćemo stanovati zajedno tijekom mojeg boravka u gradu; a budući da su moje životne okolnosti bile nešto sređenije od njegovih, bilo mi je dopušteno pobrinuti se za trošak unajmljivanja, te opremanja, u stilu koji je odgovarao prilično fantastičnoj sumornosti naše zajedničke ćudi, zubom vremena nagrizene i groteskne zgradurine, davno napuštene zbog praznovjerja o kojima se nismo raspitivali, i naherene prema konačnom padu u povučenom i usamljenom dijelu Faubourga St. Germaina. Da je svakodnevnica našega života u toj kući bila, poznata svijetu, držali bi nas za luđake - premda možda za luđake bezazlene naravi. Naša je osama bila savršena. Nismo dopuštali nikakve posjete. Zaista, i samo je mjesto naše povučenosti brižljivo držano u tajnosti pred mojim nekadašnjim znancima; a mnogo je godina prošlo otkako je Dupin prestao ikoga poznavati ili biti poznat u Parizu. Postojali smo sami za sebe. Bio je poseban hir mog prijatelja (jer kako da to inače nazovem?) da bude zaljubljen u Noć zbog nje same; i toj sam se bi-zarrerie, kao i svim ostalima, bez riječi priklonio; predajući se bez ikakvih ograda njegovim mahnitim hirovima. Ta tmasta božica nije uvijek htjela sama prebivati uz nas; ali mogli smo krivotvoriti njenu prisutnost. Pri prvom tračku zore zatvorili bismo sve masivne kapke na našoj staroj zgradi; upalili bismo dvije svijeće koje su intenzivno namirisane zračile tek vrlo sablasnim i slabašnim svjetlom. Njihovom pomoću uposlili smo tada svoje duše sanjarijama - čitali, pisali ili razgovarali, dok nas ura ne bi upozorila da nastupa prava Tama. Tada bismo i šetali ulicama, rukom pod ruku, nastavljajući razgovor o temama dana, ili lutajući na daleko i široko do u kasne sate tražeći, posred neobuzdanih svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj duhovnog

uzbuđenja kojim može uroditi mirno promatranje. U takvim trenucima morala mi je upasti u oči i zadiviti me (premda sam, po njegovom bujnom idealizmu, bio pripravan očekivati je) osebujna analitička sposobnost Dupina. Činilo se također da on gorljivo uživa njome se koristiti - ako je baš i ne pokazuje - i nije oklijevao priznati zadovoljstvo koje je na taj način postizao. Hvalisao se preda mnom tiho se smijući, kako većina ljudi, obzirom na njega, nosi prozore na svojim grudima, i bio je sklon dodati tim tvrdnjama izravne i upravo nevjerojatne dokaze njegova duboka poznavanja moje nutrine. Držanje mu je u takvim trenucima bilo hladno i odsutno; oči bezizražajne; dok mu se glas, inače puni tenor, uzdizao do piskavosti, koji bi zvučao mrzovoljno da nije bilo odmjerenosti i savršene razgovijetnosti izgovora. Promatrajući ga u tim raspoloženjima, često sam se u mislima zadržavao na drevnoj filozofiji Dvodijelne duše, te sam se zabavljao zamišljajući dvostrukog Dupina - stvaralačkog i rastvaralačkog. Ne treba pretpostaviti po onome što sam netom ispripovjedio da iznosim nekakvu tajnu, ili bilježim neku romantičnu priču. Ono što sam u tom Francuzu opisao bio je naprosto posljedica uzbuđene, a možda čak i bolesne inteligencije. Ali kakve su prirode bile njegove primjedbe u dotičnim razdobljima najbolje pokazati jedan primjer. Jedne smo noći šetali dugačkom, prljavom ulicom u blizini Palais Rovala. Kako smo obojica očigledno bili zaokupljeni mislima, ni jedan od nas nije prozborio ni slova barem petnaest minuta. Odjednom je Dupin naglo izgovorio ove riječi: "Zaista, on je vrlo malen rastom i bolje bi pristajao u Theatre des Varietes" "O tome nema nikakve dvojbe" odgovorio sam nehotice, isprva i ne primijetivši (koliko sam bio udubljen u meditacije) čudesan način na koji se govornik suglasio s mojim razmišljanjima. Sabrao sam se nakon minute, i moje je zaprepaštenje bilo silno. "Dupine" rekoh ozbiljno, "Ovo prelazi moje poimanje. Ne oklijevam reći kako sam zapanjen, i kako jedva vjerujem svojim ušima. Po čemu si ti uopće mogao znati da ja mislim o -?" Tu sam zastao da utvrdim izvan svake sumnje zna li on zaista o kome sam mislio. "- O Chantillvju" reče on, "zašto si zastao? Govorio si sam sebi kako ga njegova sićušna pojava onemogućuje u tragediji!' A upravo je to bio predmet mojih razmišljanja. Chantilh/ bijaše quondam postolar iz Rue St. Denis, koji se, poludjevši za pozornicom, okušao u ulozi Kserksa u istoimenoj Crebillonovoj* tragediji, te su ga obasuli podrugljivim pamfletima zbog tog pokušaja. "Reci mi, za ime Božje" uskliknuh, "koja metoda - ako metoda uopće postoji - koja ti je omogućila da dokučiš o čemu mislim!' - Uistinu sam bio još zaprepašteniji nego što sam bio voljan iskazati. "Bio je to piljar" odvrati moj prijatelj, "koji te naveo na zaključak da onaj postolar nije dovoljno visok za Kserksa et id genus omne**!' "Piljar!" - ti me iznenađuješ - "ja uopće ne poznajem nikakva piljara!' "Onaj čovjek koji je naletio na tebe kad smo ulazili u ulicu -to je moglo biti prije petnaest minuta" Sad sam se sjetio da me zaista neki piljar, noseći na glavi veliku košaru jabuka, zamalo slučajno oborio dok smo izlazili iz Rue C. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali; ali kakve je to veze imalo sa Chantillviem nisam nikako mogao dokučiti. U Dupinu nije bilo ni trunka charlatanerie. "Objasnit ću ti" reče on, a da bi sve jasno shvatio, ponajprije ćemo slijediti trag * Prosper Crebillon (1674-1762) - francuski dramatičar Dramu o perzijskom kralju Kserksu napisao je 1714. godine. ** et id genus omne (lat.) - i sve što je od te vrste. 10 tvojih meditacija unatrag, od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do časa rencontrea s dotičnim piljarom. Veće karike tog lanca nižu se ovako. - Chantilh/, Orion, Dr. Nichols. Epikur*, sterotomija**, ulična kaldrma, piljar." Malo je ljudi koji se nisu u nekom razdoblju svoga života zabavljali na taj način da korak po korak unatrag slijede put kojim su došli do određenih zaključaka u svom duhu. To je zanimanje ponekad silno interesantno; i onaj koji se u njemu prvi put okuša zapanjen je naizgled neizmjernom udaljenošću i nepovezanošću početne toče i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje zaprepaštenje kad sam čuo Francuza da govori ono što je netom izrekao i kad nisam mogao, a da ne priznam kako govori istinu. Nastavio je: "Razgovarali smo o konjima, ako me pamćenje ne vara, trenutak prije nego što smo izišli iz Rue C. To je bio posljednji predmet o kojem smo raspravljali. Kad smo prošli u ovu ulicu, piljar, s velikom košarom na glavi, hitro je prošao pokraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kamenih kocaka, naslaganih na mjestu gdje se popravlja pločnik, ti si nagazio na jedan labavi djelić, okliznuo se, malo nategnuo članak, napravio si ljutito ili mrzovoljno lice, promrmljao nekoliko riječi, okrenuo se da pogledaš hrpu kamenja, i zatim šutke nastavio put. Nisi obraćao posebnu pažnju na ono što činiš; ali zapažanje je u mene u posljednje vrijeme postalo neka vrta nužnosti!' "Oči su ti bile oborene - pogledavajući, s mrzovoljnim izrazom na rupe i brazde u pločniku (tako da sam vidio kako još uvijek misliš na kamenje) dok nismo stigli do male uličice zvane Lamartine, koja je popločena, u

pokusne svrhe, pločama što gusto naliježu jedna na drugu, učvršćene zakovicama. Tu ti se lice razvedrilo i, primijetivši kako ti se usnice pomiču, nisam ni trenutak dvojio da si promrmljao riječ "stereotomija" naziv koji se vrlo umjetno primjenjuje na ovu vrstu pločnika. Znao sam da nisi mogao sam sebi reći "stereotomija" a da ti misli ne krenu u smjeru atomija, a odatle i Epikurovih teorija: a budući da sam, kad smo ne tako davno, raspravljali o tome predmetu, spomenuo kako su začudno, a ipak kako neprimjećeno, neodređena * Epikur, starogrčki filozof, sljedbenik Demokritov. Prema Epikuru svijet se sastoji od atoma i praznine. Atomi vertikalno padaju kroz prazninu dok se jednom, slučajno, jedan ne otkloni od svoje vertikalne putanje i tako izazove sudaranje atoma i stvaranje svjetova. ** sterotomija - znanost rezanja kamena. 11 nagađanja toga plemenitog Grka našla potvrdu u najnovijoj nebularnoj kozmogoniji*, osjetio sam da ne možeš izbjeći bae iti pogled uvis, na veliku nebulu** u Orionu***, i svakako sam očekivao da ćeš to učinit. Ti jesi pogledao u nebo; i sad sam bio svjedkom da sam pravilno slijedio tvoj trag. Ali u onoj jet-koj kritici o Chantillvju, koja je objavljena u jučerašnjem "Mu-see" satiričar je, neukusno aludirajući na postolarevu promjenu imena pošto je stao na koturne, citirao latinski stih o kojem smo čest razgovarali. Mislim na stih. Perdidit antiquum litera prima sonum**** Već sam ti rekao da se to odnosi na Orion, koji se nekad pisao Urion; i zbog određene zajedljivosti povezane s tim tumačenjem, bio sam svjestan da ga nisi mogao zaboraviti. Bilo je stoga jasno da nećeš propustiti povezati ta dva pojma Oriona i Chan-tillvja. Da si ih doista i povezao, uočio sam po naravi smiješka koji ti je zaigrao na usnama. Pomislio si kako je žrtvovan bijedni postolar. Do tada je tvoje držanje bilo pogureno; ali sada sam vidio kako si se uspravio u svojoj punoj visini. Tada sam se uvjerio da razmišljaš o sićušnoj pojavi Chantillvja. U tom sam trenutku prekinuo tvoje meditacije primjedbom da bi, budući da je on u stvari zaista vrlo malen čovječuljak - taj Chantillv - pristajao mnogo bolje u Theatre des Varietes. Nedugo poslije toga pregledavali smo jedno večernje izdanje Gazette des Tribunaux, kad su nam pažnju privukli slijedeći stupci. "Čudnovataumorstva. - Danas ujutro, oko tri sata, stanovnike Quartiera St. Rocha trgnuo je iz sna niz jezivih krikova, što su, kako se čini, dopirali iz četvrtog kata jedne kuće u Rue Morgue, u kojoj, kako je poznato, prebivaju isključivo neka Madame L'Espanave i njena kći Mademoiselle Camille L'Espanave. Poslije stanovitog zatezanja, uzrokovanog bezuspješnim pokušajem da se u kuću uđe na uobičajeni način dveri su provaljene željeznom polugom i ušlo je osam do deset susjeda u pratnji dvaju gen-darmea. U to su doba krikovi već umuknuli; ali, dok je skupina hitala uz prvi niz stepenica, razabrala je dva ili više grubih gla* kozmogonija - teorija ili opis nestanka svemira. **nebula - u astronomiji nebeska, obično svijetla maglica. *** Orion - zviježđe na sjevernom dijelu neba. **** perdidit antiquum litera prima sonum (lat.) - prvo je slovo izgubilo svoj starinski zvuk. 12 sova u ljutitoj svađi, koji kao da su dopirali iz gornjeg dijela kuće. Kad su stigli do drugog odmorišta, i ti su glasovi umuknuli, i zavladala je savršena tišina. Skupina se podijelila i žurila od prostorije do prostorije. Pošto su dospjeli do velike stražnje sobe na četvrtom katu (koje su vrata, budući da su zaključana s ključem iznutra, bila nasilu provaljena) zatekli su prizor koji je u svakom od prisutnih izazvao ne samo zaprepaštenje već i užas. Stan je bio u bjesomučnom neredu - namještaj polomljen i razbacan na sve strane. Bio je samo jedan krevet; a s njega je bila podignuta krevetnina i bačena nasred poda. Na jednom stolu ležala je britva, umazana krvlju. Na kaminu su bila dva ili tri dugačka i gusta pramena sijede ljudske kose, također oblijepljena krvlju, i očigledno iščupana s korijenom. Na podu su nađena četiri napoleondora, jedna naušnica od topaza, tri velike srebrne žlice, tri manje od metal d'Alger, i dvije vrećice, koje su sadržavale gotovo četiri tisuće franaka u zlatu. Ladice bureaua, koji je stajao u jednom kutu, bijahu otvorene te su očigledno bile opljačkane, premda su brojni predmeti ipak ostali u njima. Malena je čelična blagajna otkrivena pod krevetninom (ne pod krevetom). Bila je otvorena, a ključ je još uvijek bio u bravi. Nije sadržavala ništa do nekoliko starih pisama, i ostalih papira bez veće važnosti. Nigdje ne bijaše traga Madame L'Espanave; ali budući da je u kaminu primijećena neuobičajena količina čađi, pretražen je dimnjak i (užasno je i ispričati!) leš kćeri, glavom prema dolje, izvučen je iz njega; tako je naime bio utisnut u uski otvor do prilične visine. Truplo je bilo još prilično toplo. Pri pregledu uočena su brojna mjesta na kojima je koža bila oguljena, nedvojbeno zbog nasilnog načina na koji je bilo ugurano u dimnjak i izvučeno. Na licu je bilo mnogo ružnih ogrebotina, a na grlu tamnih modrica i dubokih tragova noktiju, kao da je pokojnica bila udavljena. Nakon pomnog pretraživanja svakog dijela kuće bez daljnjih novih otkrića, skupina se zaputila u malo popločeno dvorište na začelju kuće, gdje je ležao leš stare gospođe tako potpuno prerezana grkljana da je, pri pokušaju da je podignu, glava otpala. Tijelo je, kao i glava, bilo strahovito osakaćeno - tijelo u tolikoj mjeri da je jedva zadržalo neki izgled ljudskosti. U ovoj se jezivoj zagonetki, vjerujemo, još ne nazire ni traga nekom rješenju!' Novine slijedećega dana donijele su još ove pojedinosti.

Svjedok je prvi krenuo niz stepenice. Oni u začelju bili su uvijek zatvoreni. čuo je dva gla14 sa kako se glasno i ljutito prepiru . koja se okupila vrlo brzo. Madame L'Espanave posjedovala je nešto imutka. Prolazio je kraj kuće u doba kad su se čuli krikovi. Vjeruje da se Madame L. proriče sudbinu . kao i u srdžbi. ali je po intonaciji govornika uvjeren da je govornik bio Talijan. svjedočili su u istom smislu. Činilo se da su stara gospoda i njezina kći u vrlo dobrim odnosima . restaurateur. ispitivan je putem tumača.bili su glasni i otegnuti. i uzela mu iz ruku jednu vrećicu.ne tako stara. Prodorni glas je po mišljenju ovog svjedoka bio glas nekog Talijana. Potrajali su nekoliko minuta . Kuća je bila dobra kuća . Inače je stanovnik Amsterdama. Pošto su se vrata otvorila. izdržavala proricanjem sudbine. Odenheimer.vrlo nježne jedna prema drugoj. Čim su silom ušli u kuću. Dospjevši na prvo odmorište. Nikad nije susrela nikoga u kući kad bi donosila rublje ili ga odnosila kući. Govorilo se da ima ušteđevine. Kapci na prednjim prozorima rijetko su se otvarali. Donosimo ovdje sve iskaze svjedoka. Svjedok je vidio kćerku kojih pet ili šest puta tijekom tih šest godina. kad je osobno podigla svotu od 4000 franaka. te liječnika kojih osam do deset puta. i po zanimanju srebrnar. Bili su otegnuti i glasni . osim u jednom. Mogao je biti i ženski. Budući da ne govori francuski. Osorni je glas nekoliko puta rekao "sacre" "diable" i jednom "mon Dieu" Jules Mignaud. Rue De-lonaine.onda su odjednom umuknuli. koji je pripadao Francuzu. Ne bi ga mogao nazvati prodornim glasom. Englez je. Kuća je bila vlasništvo Madame L. Živi u Parizu dvije godine. Uvjeren da prodorni glas nije pripadao ni jednoj od pokojnica. drugi mnogo prodorniji . Ovaj je svjedok dobrovoljno dao iskaz. Sigurna je da nisu imale nikakve stalne posluge. više od šest godina. susjed. podijeljenih u dvije vreće. Činilo se da nema namještaja ni u kojem dijelu kuće osim na četvrtom katu. Potvrđuje u glavnim crtama iskaze Museta. 15 On se zatim poklonio i otišao. Pokojnica i njena kći nastavale su kuću. susjedi. službenik u banci Mignaud et Fils. krojač. bez obzira na kasni sat. dok gaje stara gospođa oslobodila druge. Brojni su pojedinci ispitani u vezi s ovom vrlo čudnovatom i jezivom aferom" (riječ "affaire" u Francuskoj još nema onaj frivolni smisao koji je poprimila u nas). Adolphe Le Bon. Ranije je u njoj stanovao neki draguljar. trafikant.000 franaka. pojavila se Mademoiselle L.nije u to vjerovao. . Nikad nije vidio nikoga da ulazi na vrata osim stare gospođe i njezine kćeri.jedan osoran. gendarme. Siguran je da glas nije bio ženski. Nije vidio nijednog čovjeka na ulici u to vrijeme. osim velike stražnje odaje na četvrtom katu. Nije poznato jesu li Madame L i njena kći imale živih rođaka.Francuzu. izjavljuje da je bio pozvan u kuću oko tri sata ujutro. bankar iz tvrtke Mignaud et Fils. Stara je gospođa bila djetinjasta. Gotovo da nije imao teškoće pri otvaranju jer su vrata bila dvostruka ili složiva. izjavljuje da je poznavala obje pokojnice tri godine. nekog nosača jednom ili dva puta. Mnoge druge osobe. Rođen je u susjedstvu te tu oduvijek prebiva. bajunetom . koji je gornje sobe davao u podnajam različitim osobama. Ne poznaje talijanski jezik.izgovorene očigledno u strahu. Nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li to glas muškarca ili žene. izjavljuje da je navedenog dana oko podneva pratio Madame L'Espanave do njezina boravišta s 4. Ne može sa sigurnošću reći da je glas bio muški.vrlo pusta. Bile su glasne i brze neujednačene . jer je za njih tijekom toga razdoblja prala rublje. William Byrd. Otvorila je račun u njegovoj banci u proljeće godine . Mogao razabrati neke riječi prvoga glasa. Stariji je Mignaud. Činilo se da su to vrisci neke osobe (ili osoba) u strahovitoj muci . a uz to nisu bila zatvorena ni dolje ni gore. ali vjeruje da je jezik bio španjolski. Nije mogao razabrati riječi. Pauline Dubourg. ne kratki i isprekidani. Ulica je sporedna . Svota je isplaćena u zlatu. ne želeći iznajmljivati ni jedan jedini dio. Poznavao madame L. i njezinu kćer. Potvrđuje iskaze prethodnih svjedoka u svakom pogledu. izjavljuje da je bio među onima koji su ušli u kuću. Nije mogao razabrati riječi koje su izrečene.ne motkom. Mogao razabrati riječi "sacre" i "diable" Prodorni je glas pripadao nekom strancu.vrlo strašni i potresni. Bio među onima koji su ušli u zgradu. Nije spomenuto da je itko posjećivao tu kuću. Plaćale su izvanredno. Nije mogao razumjeti što se govori. Stanje prostorije i trupla ovaj je svjedok opisao kao što smo ih mi opisali jučer.po svemu sudeći. Krikovi nisu prestajali sve dok se vrata nisu otvorila . Ne može ništa reći u pogledu njihova načina života ili sredstava za život. Isidore Muset. ponovno su zatvorili vrata da spriječe ulaz gomili. izjavljuje da je gotovo četiri godine običavao prodavati male količine duhana i burmuta Madame L'Espanave. Pierre Moreau. i službenik otposlan njenoj kući s novcem. u kojoj su nađeni leševi.(prije osam godina). Često je ulagala male svote. koje su pokušavale ući u kuću.ne toliko prodoran koliko hrapav. izjavljuje daje bio u skupini koja je prva ušla u kuću. Glas je bio hrapav . te je na ulaznim vratima zatekao dvadesetak do tridesetak osoba. Često je s obje razgovarao. Čuo je kako se među susjedima govorka da Madame L. Uvjeren je da nije bio Francuz. Henry Duval. čistačica."Tragedija u Rue Morgue. Nije ništa podizala sve do trećeg dana prije svoje smrti. Njih su dvije živjele osobito povučeno -govorilo se da imaju novaca. deset. ali 13 nije rečeno ništa što bi na nju moglo baciti neko svjetlo.vrlo neobičan glas. Siguran je da je prodoran glas pripadao muškarcu . Postala je nezadovoljna zbog toga što njen stanar zloupotrebljava kuću u kojoj stanuje te se sama uselila u nju. Napokon ih nasilu otvori.

Čistači su provučeni gore i dolje kroz dimnjake. Velika masnica pronađena je u dubini trbuha. I jedno i drugo ležalo je tada na gruboj platnenoj podlozi kreveta u odaji u kojoj je pronađena Mademoiselle L Leš te mlade dame bio je strahovito natučen i izguljen. ili osobe. teško i tupo oruđe imalo. Potvrđuje svjedočenje i mišljenje M. kad ju je svjedok ugledao. koji su očigledno bili otisci prstiju. Čuo je glasove u svađi. Osoran je glas bio glas Francuza. kao i sva rebra na lijevoj strani. Dumasa. slastičar. nema ni traga nekom rješenju!' Večernje izdanje novina objavilo je da u Quartier St. Vrata između dviju soba bila su zatvorena. Lijevi dio gotovo potpuno skrhan. izjavljuje da je bio medu prvima koji će se popeti uza stepenice. Grlo je bilo vrlo nažuljano. pritiskom koljena. Lice je bilo strahovito iznakaže-no. bila je potpuno odijeljena od tijela. i da su svjedoci iznova ispitani. Razabrao nekoliko riječi. Kakav teški drveni štap ili neka široka željezna motka . Četvorica od gore navedenih svjedoka. Vrata koja vode iz prednje sobe u hodnik bila su zaključana. Čitavo tijelo strahovito isprebijano i iznakaženo. tako zamršeno u svim svojim pojedinostima nikad prije nije počinjeno u Parizu . posvjedočilo je na ovom mjestu da su dimnjaci svih soba na četvrtom katu odveć uski da propuste ljudsko biće. Vrata su otvorena s mukom. Činilo se da se govornik s nekim pravda.u to je uvjeren. kako u stražnjoj tako i u prvoj sobi. na vidiku nije bilo ni žive duše. bio je pozvan da s M. Bio u skupini koja je ušla u kuću. Leš majke bio je strahovito osakaćen. Prodoran je glas bio veoma glasan .vjerojatno britvom. Mogao je razabrati nekoliko riječi ali više ih se ne može svih sjetiti. liječnik. Nema n ikakvoga stražnjeg prolaza kojim se netko mogao spustiti dok se skupina uspinjala stepenicama.činilo se da nisu godinama otvarana. Tijelo Mademoiselle L'Espanve bilo je tako čvrsto uglavljeno u dimnjak da se nije moglo izvući dok četvero ili petero prisutnih nije udružilo snage. Čini mu se daje glas Nijemca. izjavljuje kako prebiva u Rue Morgue.ako je umorstvo uopće počinjeno. Vrat je očigledno bio prerezan nekim vrlo oštrim instrumentom . nastala. Mademoiselle L'Espanave zadavila je neka nepoznata osoba. Čuo glasove o kojima je riječ. osim već iznesenih činjenica. pogrebnik. U jednoj se pripomeni. Glava pokojnice. međutim. Alfonzo Carcio. jer nije izrekao ni jednu primjedbu. Na vidiku. bi takvo djelovanje. na dnu hodnika. ali ne i zaključana. ali bez ikakva rezultata. bijahu spušteni i čvrsto zatvoreni iznutra. bila je otvorena. ukoliko bi njime rukovao vrlo snažan čovjek. sanducima i sličnim. izjavljuje daje negdje u zoru bio pozvan pregledati trupla. Umorstvo tako tajanstveno. i ključ je bio iznutra. Možda je bio i ženski glas. Potvrđuje ostala svjedočenja. Vrata na krovu bijahu čvrsto zabijena čavlima . Dumasom pregleda trupla. uz niz plavih tragova. Ta je sobica bila zatrpana starim krevetima. Rođeni je Španjolac. Pod "čistačima" se razumijevaju cilindrične četke kakvima se služe dimnjačari. upitao me on što mislim o tim . Osoran je glas bio glas Francuza. Žena ne bi nikako mogla zadati te udarce bilo kakvim oruđem. Nikad nije razgovarao s rođenim Rusom. kako se čini. na četvrtom katu. Bile su brze i neujednačene. premda je ispitano još nekoliko osoba. Dupina kao da je neobično zanimao razvoj te zagonetke barem sam tako zaključio po njegovu vladanju. izjavljuju da su vrata odaje u kojoj je nađeno tijelo Mademoiselle L bila zaključana iznutra kad su svjedoci stigli do njih. ali sudi po intonaciji. međutim. Nekoliko svjedoka. Svjedoci su različito prikazali vrijeme koje je proteklo između trenutka kad su čuli glasove u svađi i nasilnog otvaranja vrata sobe. Razgovijetno je čuo "sacre" i "mon Dieu" Po buci koja se u tom trenutku čula činilo se kao da se nekoliko osoba bori . Činjenica da je bio uguran u dimnjak zacijelo dovoljno objašnjava tu pojavu. Nema nijednog pedlja u bilo kojem dijelu kuće koji nije bio pažljivo pretražen. Nije bilo moguće ustvrditi kako su ozljede nanesene.kao da nešto struže ili se vuče po podu. Točno pod bradom nalazilo se nekoliko dubokih ogrebotina. ponovno pozvani. Misli da glas pripada nekom Rusu. Alexandre Etienne. Sve je bilo savršeno tiho . Talijan je. Ne razumi. Roch i dalje vlada silno uzbuđenje . kirurg. Alberto Montani.Bio je jedan od prvih koji su se uspeli stepenicama. Siguran je da to nije mogao biti glas Engieza. navodi daje Adolphe Le Bon uhapšen i sproveden u zatvor premda se ne čini da ga bilo što tereti. a očne jabučice izbuljene. zapravo odškrinutih vrata.vrlo neobična pojava u događajima ovakve vrste. Prozori. Kuća je četverokatnica. ponovno pozvanih. te strepio od posljedica uzrujavanja. Dumasa.stolac -bilo kakvo omašno. Čuo glasove koji se prepiru. Osjetljivih je živaca. Pošto su vrata silom provaljena. Tek pošto je objavljeno da je Le Bon uhapšen. Nikakvi daljnji važni podaci nisu izišli na vidjelo. Te su četke provučene u oba smjera kroz svaki dimnjak i odvod u kući. Prodoran je glas pripadao Englezu . Nije mogao razabrati riječi izrečene prodornim glasom. je engleski jezik.po nekima čak pet. Osoran je glas bio glas Francuza. Ne razumije njemački. Nije pošao dalje uza stepenice. Po nekima je trajalo jedva tri minute .niotkud ni stenjanja ni bilo kakva šuma. s tavanskim stanovima (mansardes).da su prostorije zgrade o kojoj je 16 17 riječ još jednom pažljivo pretražene. Po mišljenju M. te također silno razmrskana. Paul Dumas.. Sve su kosti desne noge i ruke bile manje ili više smrskane. Mala sobica na prednjoj strani kuće.glasniji od onog osornog. Sve je pažljivo pomaknuto i pretraženo. Policija tapka u potpunom mraku . Jezik je bio djelomično pregrizan. Nije mogao razabrati što se govori.

Imam dojam da se ta tajna drži nerazrješivom upravo s onog razloga zbog kojega bi je valjalo držati vrlo rješivom . ponovno smo došli pred pročelje zgrade. čvrsto vjerujem daje ona vazda na površini. nagovještavajući loge de concierge. Mogao je možda vidjeti jednu ili dvije pojedinosti neobično jasno. Istraga će nas zabaviti "(učinilo mi se da je to pomalo neobičan izraz.komični junak Moliereove komedije Građanin plemić. "Ne smijemo suditi o načinu" rekao je Dupin. Istina se ne nalazi uvijek u zdencu. "nije. kao i kuću. Prije nego smo ušli u kuću.već za krvoločnost umorstva. Le Bon mi je jednom učinio uslugu za koju mu dugujem zahvalnost. Pogledavati u zvijezdu -motriti . a ne na planinskim vrhuncima gdje se otkriva. Ali odbacimo dokone zaključke tih novina. i gdje su obje pokojnice još uvijek ležale. To nas je istraživanje zaokupilo do mraka. uz one koje sam. na primjer. upustimo se načas sami u istraživanje. ali nisam ništa rekao)" a osim toga. lukava je. lb je jedan od onih bijednih prolaza koji su se ispriječili između Rue Richelieu i Rue St. dobro pogađao. kad smo se spremili na odlazak. pozvonili i. Vrativši se istim putem. Postoji dakle mogućnost da se u nešto i odveć udubljuje. Roch.jer za tu frazu u engleskom jeziku nema odgovarajućeg izraza. do popodneva idućeg dana. Vidocq je. Tada me upitao. 18 U posljednjem slučaju veći broj zraka stvarno dospijeva u oko. s pomičnim kapkom na prozoru. prefekta policije. koji traži svoju robe-de-chambre . Pošli smo gore . bez pomoći obrazovana mišljenja. skrenuli u jedan uski prolaz i onda. * Jourdain . jesam li opazio nešto čudnovato na onom poprištu užasa. Ali. cijelim putem pratio nas je gendarme. Suludi nered u sobi. Pariška policija. prošli uz zadnju stranu zgrade . odveć usredotočenim. s podrobnom pažnjom kojoj nikako nisam mogao vidjeti svrhe. okrenuvši prema njoj vanjske dijelove retine (prijemljivije za slabašne dojmove svijetla od unutarnjih) znači vidjeti zvijezdu jasno . "Ne. i u dvorište. i da nije bilo nikakve mogućnosti izlaska. les uguran glavom nadolje u dimnjak. Nepotrebnim udubljivanjem zbunjujemo i oslabljujemo misao. ulazila u neobičnu strahotu samog događaja.znači najbolje ocijeniti njen sjaj . s ulaznim" vratima na kojima je s jedne strane stajala ostakljena čuvarska kućica. naime vrlo udaljena od one u kojoj smo boravili. Ona se naveliko hvali raznim mjerama. Zbunjuje ih također prividna nemogućnost da izmire glasove koji su se čuli u svađi s činjenicama da gore nije pronađen nitko osim umorene Mademoiselle L'Eslpanave.ne za samo umorstvo . i da Je les menageais* . ništa više nego što smo obojica mogli vidjeti u novinama!' "Gazette" odvratio je on.* Rezultati koje ona postiže često iznenađuju. Putem kući moj se pratilac na trenutak zaustavio u uredništvu jednoga dnevnika. Nisam vidio ništa do onoga što je već ranije izneseno u Gazette des Tribunaux Dupin je sve pomno pretražio . ali se do njih ponajviše dolazi pukom marljivošću i energijom. budući da smo pokazali svoje isprave. sve otprilike. ali u prvom postoji profinjenija mogućnost shvaćanja. dovoljne su da . nitko dirao. pa glupavo misli da će u kućnom ogrtaču bolje čuti muziku. prije nego o njima stvorimo neko mišljenje. Nisam vidio načina na koji bi bilo moguće ući u trag ubojici. Za oblike i izvore te vrste zablude vrlo je karakteristično promatranje nebeskih tijela. agenti na straži pustili su nas da uđemo. Dubina se nalazi u dolinama gdje tragamo za njom. Mogao sam se tek složiti s cijelim Parizom u tome da ih držim nerješivom tajnom. njezini planovi propadaju. a da to ne bi primijetila skupina koja se uspinjala stepenicama. Zapravo. kao obično. Tada smo krenuli u druge prostorije. ponovno skrenuvši. Pomajem G-a.to jest zbog oštre naravi njenih svojstava. "na temelju ovoga nesavršenog saslušanja. ali su one vrlo često toliko neprilagođene postavljenim ciljevima da nas moraju podsjetiti na Monsieura Jourdaina. Sam način na koji je naglasio riječ "čudnovato" izazvao je u meni zbog nečega jezu. ili odveć izravnim. Bila je to obična pariška kuća. i moguće je postići da čak i sama Venera nestane s nekog svoda promatranjem odveć upornim. i pribavljanje potrebnog dopuštenja neće predstavljati teškoću!' Dozvola je nabavljena i smjesta smo krenuli u Rue Morgue. što se tiče značajnijih spoznaja. Otići ćemo i svojim očima pogledati zgradu u pitanju. pošli smo pješice do kraja ulice. te okolnosti. koju toliko hvale zbog njezine Pronicavosti. Moliere se izruguje skorojeviću koji pokušava oponašati plemiće. netom spomenuo. Što se ovih umorstava tiče. strahovito osakaćenje tijela stare gospođe. i bio je uporan čovjek.umorstvima. taje četvrt. Sad mu je bilo drago otklanjati svaki razgovor na temu umorstva. ali je pritom nužno gubio iz vida pojavu kao cjelinu.ne izuzimajući ni tijela žrtava. neprestano je griješio upravo s prevelika intenziteta svojih istraživanja. "u najmanju ruku. a da nisam pravo znao zbog čega. osim metode trenutka. Kad ta svojstva nisu svrsishodna. U njezinim postupcima nema metode. iznenada. ali ništa više.u odaju u kojoj je pronađeno tijelo Mademoiselle L'Espanave. ništa čudnovato " rekao sam.pour mieux entendre la musique. primijenjen u ovom smislu. 19 Već sam rekao da su hirovi moga prijatelja bili mnogobrojni. na žalost.je iskosa. Bilo je kasno poslijepodne kad smo onamo stigli. jer brojni su prolaznici još uvijek s dokonom znatiželjom zurili uvis u zatvorene kapke sa suprotne strane ulice. U nered u sobi nije.dok je Dupin razgledao cijelu okolinu. i ostale koje ne moram spomenuti. On je sužavao svoje vidno polje zato što je predmet držao preblizu. Kuću smo našli bez muke. Policiju zbunjuje prividan nedostatak motiva .sjaj koji jenjava razmjerno tome kako pogled skrećemo ravno na nju.

a narav ozljeda na njenoj vlastitoj osobi potpuno isključuje pomisao na samouništenje. ovaj svjedok ispitivan putem tumača. hrapavi glas. Nije pretjerano kazati da ni jedan od nas dvojice ne vjeruje u nadnaravna zbivanja. ali "sudi po intonaciji" u cijelosti. jedan Španjolac. "kakav sam dojam do sada mogao ostaviti na tvoje rasuđivanje. premda ni u kojem slučaju glasan. naprosto ću ti sada skrenuti pažnju na tri momenta. Umorstvo je dakle počinila neka treća osoba. "ali to nije bila čudnovatost svjedočenja. a obojica se znamo njime koristiti kad to slučaj zahtijeva!' Uzeo sam pištolje. jedan Nizozemac i jedan Francuz pokušavali opisati. nastavio je Dupin. U najgorem je dijelu počinjenih zločina on vjerojatno nedužan. ali česte zablude brkanja neobičnog s teško razumljivim. ali mislim da hoće. Englez misli daje posrijedi glas Nijemca.svakog trenutka. Ali upravo po tim odstupanjima od razine uobičajenog pipka razum tražeći put. Francuz pretpostavlja daje to glas Španjolca. a poslije počiniti samoubojstvo. i bio bi mogao razabrati neke riječi da poznaje španjolski. imao onu intonaciju kojom se obično služimo kad razgovaramo s nekim na veliku udaljenost. Njegovo je izlaganje bilo namijenjeno meni. premda su se svi svjedoci slagali u tome da je osoran glas bio glas Francuza. "Sada očekujem" nastavio je on. Rekoh "ispravne dedukcije" ali time nisam dokraja izrazio ono što mislim. čudesno nesvakidašnji morao zapravo biti taj glas o kojemu su se mogli pojaviti iskazi poput ovoga! . veliko neslaganje izazvao prodoran ili.) .sada očekujem osobu koja je. Njegove su oči.kojemu čak ni u tonovima stanovnici pet velikih dijelova Europe nisu mogli otkriti ništa poznato! Reći ćeš da je to mogao biti glas nekog Azijca ili Afrikanca. složili u pogledu osornog glasa. potpuno bezizražajne. Svaki ga prispodobljuje . To nas oslobađa svake sumnje s obzirom na pitanje je li stara gospođa mogla najprije umoriti kćer. razilazi u mišljenju s prvim. "Da glasovi koje su svjedoci na stepenicama čuli kako se svađaju " rekao je. i uvjerenje daje glas pripadao Talijanu.ne da se nisu slagali -već daje. Španjolac je "siguran" daje to bio glas Engleza. mogao bi i ne doći. U istragama kakvu mi sada vodimo ne bi se smjelo pitati toliko "što se zbilo" već "što je to što se zbilo. za sada još neću kazati.potpuno paraliziraju sposobnosti vladinih službenika. Nizozemac tvrdi da je pripadao nekom Francuzu. ali budući da mu taj jezik nije poznat. jedan Englez. Istina je. jer na njoj se temelji moja nada da shvatim čitavu zagonetku. jer snaga Madame L'Espanave ne bi ni izdaleka bila dorasla zadatku da ugura leš svoje kćeri u dimnjak onako kako je bio nađen.već na ono što je čudnovato u tom svjedočenju. Dođe li. ili sam već došao do rješenja ove zagonetke. ali glas mu je. gledajući prema vratima našeg stana . dok su ga jedan Talijan. dok je Dupin nastavio govoriti. ne poričući takvo zaključivanje.podnosio sam ih. i glasovi te treće osobe bijahu oni koji su se čuli u svađi. u pravnom je razmjeru s njenom prividnom nerješivošću u očima policije!' Zurio sam u govornika u nijemom zaprepaštenju. svaki od njih govorio o njemu kao o glasu stranca. ako ga uopće traži. uvjerila ga je. dakle. Svaki je od njih siguran da to nije bio glas njegova zemljaka. međutim. iskazi su svjedoka u cijelosti dokazali. u potrazi za istinom. Evo pištolja. Ti nisi zapazio ništa karakteristično. Govorim o tom momentu isključivo za volju metode. 20 čovjeka ovdje . Svjedoci su se. bit će ga potrebno zadržati. Nije mi poznato. Pali su žrtvom krupne. Pariz ne obiluje ni Azijcima ni Afrikancima. a da se nije zbilo nikad prije" Zapravo lakoća kojom ću doći. Koliko je. dovodeći njihovu proslavljenu pronicljivost u nedoumicu. gotovo kao da drži monolog. ali vidjet ćemo da stoji 21 napisano kako je.same po sebi dovoljne da pobude sumnju koja bi morala usmjeriti čitavo daljnje istraživanje ove tajne. u tome su bili jednoglasni. Želio sam nagovijestiti kako su te dedukcije jedine pravilne. Nadam se daje ta moja pretpostavka točna. a ne razumije njemački. zato što ne razumije engleski jezik. nastojao sam im ugoditi.dijela koji se odnosi na jedan osoran i jedan prodoran glas . budući da ne razumije francuski. a da sam jedva znao što činim ili vjerovao svojim ušima.izvjesnu tendenciju . Već sam spomenuo kako mu je u takvim trenucima izraz bio odsutan.mojim ispitivanjima u onoj odaji. koliko gaje jedan pojedinac opisao. Jesi li primijetio bilo što čudnovato u njemu?" Spomenuo sam daje. kao što si spomenuo.već obrnuto. Drugi se Francuz. Prebacimo se sada u mašti u tu odaju. jednako kao Španjolca. štoviše. morala do neke mjere biti umiješana u taj čin. ali. promatrale samo zid. premda možda nije počinitelj ovog pokolja. Što ćemo u njoj ponajprije potražiti? Način izlaska kojim su se ubojice poslužile. i kako ta sumnja iz njih neizbježno proistječe kao jedini rezultat.ne na čitavo svjedočenje koje se odnosi na te glasove . intonacija. Želio bih samo da držiš na umu kako je za mene ona bila dovoljno snažna da podari određeni oblik . Madame i . Jedan je svjedok opisao taj glas kao "hrapav više nego prodoran" Druga su ga dvojica predočila kao "hitar i neujednačen" Nikakve riječi nikakve glasove nalik riječima . Talijan vjeruje da je glas bio glas Rusa. osebujno je . Koja je to sumnja.nijedan svjedok ne spominje kao razgovijetne. ali ne oklijevam reći kako su ispravne dedukcije čak i iz ovog dijela svjedočenja . "nisu bili glasovi samih žena. "To je bilo samo svjedočenje" rekao je Dupin. Očekujem tog ' je les menageais (franc.ne glasu pripadnika bilo koje nacije u čiji je jezik dobro upućen . Ali s obzirom na prodoran glas.u ovoj sobi . Dopusti sada da ti skrenem pažnju . Nešto je ipak valjalo zapaziti. ali nikad nije razgovarao s rođenim Rusom.

Policija je podrobno pregledala podove. ostala u ruci. Ubojice su morale pobjeći kroz drugi prozor. blago sam podigao okno za nekoliko palaca. Osoba koja je prošla kroz taj prozor mogla gaje ponovno zatvoriti. Ubojice su dakle morale proći kroz prozore stražnje sobe. ali. Zaključak je bio jasan. i glavica mi je. preostaju nam još samo prozori. premda uobičajene širine do kojih dva i pol do tri metra iznad kamina. između načina na koji su učvršćeni. Moramo dakle tražiti izlaz samo iz tih dviju prostorija. ne mogu propustiti u cijeloj svojoj dužini čak ni tijelo velike mačke. Oduprlo se svim mojim naporima. Počinitelji toga djela bijahu zbiljski i zbiljski su pobjegli. Ali ne pouzdavajući se u njihove oči. A ipak. Pritisnuo sam ga i. Pritisnuvši pero. i djelovanje je toga pera policiju dovelo u zabludu tako da je pomislila da je prozor zadržan čavlom stoga se daljnje istraživanje smatralo . Prijelom je bio star (jer su mu rubovi bili obloženi rđom) i očigledno je bio rezultat udarca čekićem. nisam ni jedanput "napravio faul" Trag nije bio izgubljen iz vida ni na jedan trenutak. prozor se zatvarao pomoću pera. zajedno s otprilike pola centimetara kraka. Kroz one iz prednje sobe nitko nije mogao pobjeći.bilo po tipu potpuno istovjetno sa svojim susjedom. izvukao čavao uz stanovite teškoće i pokušao podići okno. Spustivši se sam od 24 sebe kad je on izišao (ili možda namjerno zatvoren). . do te točke bila odgonetnuta. kao misliocima. i pero bi škljocnulo . Ubojice jesu po-bjegle kroz jedan od tih prozora. "Nešto nije u redu" rekao sam.a taj je rezultat bio čavao. Uspevši se na platnenu podlogu kreveta potanko sam preko uzglavlja pregledao drugi prozor. uzdržao sam se od toga da podignem okno. Tome se zaključku nije bilo moguće oteti. i taj nas način mora dovesti do određenog zaključka. Sada sam ponovno umetnuo čavao i pažljivo ga promotrio. a da ga ne zapazi gomila na ulici. Odupro se krajnjem naporu onih koji su ga pokušali podići. jednu po jednu. mora biti pronađena neka razlika između čavala. ili. "uvezi s čavlom:' Dodirnuo sam ga. i ta potvrda mojeg mišljenja uvjerila me kako su moje pretpostavke. Zagonetka je. glavica se podigla s njim. I stoga su držali kako bi pretjerali u izvršavanju dužnosti da izvlače čavle i otvaraju prozore. gdje se nekad slomio. prihvatljive mogućnosti izlaska. U odaji postoje dva prozora. to mije sad bilo jasno. Nije. ma kako se 23 tajnovito još uvijek doimale okolnosti u vezi s čavlima. jer sam znao da će se upravo ovdje morati dokazati kako sve prividne nemogućnosti u stvarnosti to nisu. onako kako su kasnije nađena. u najmanju ruku. koja je svojom očiglednošću obustavila istraživanja policije u tom smjeru. uočen je sličan čavao. zacijelo si pogrešno shvatio prirodu ovih indukcija.zatjeran gotovo do glavice. Moje je istraživanje bilo nešto podrobnije. kao što sam i očekivao. Da se poslužim izrazom iz sporta. Sada. i sličnost s čitavim čavlom bila je potpuna . koji je na-tisnut tik do njega. Jedan od njih nije zaklonjen pokućstvom i potpuno je vidljiv. gdje je vrlo krupan čavao bio zatjeran u drvo gotovo do glavice. Dakle.prijelom nije bio vidljiv. koji je djelomično zatjerao glavicu čavla u vrh donjeg okna. Bio je jednako čvrst kao i onaj prvi. i očigledno zabijen na isti način . odbaciti ga zbog prividne nemogućnosti. Počeo sam razmišljati ovako .Razmotrimo. On je. i to iz razloga koji sam netom naveo.ali čavao nije mogao biti nanovo zakucan. . Oni. postoji samo jedan način razmišljanja o toj pojedinosti. i dalje čvrsto uglavljena u svoju podlogu. na ovoj točki. s ključem iznutra. nije na nama. Jasno je da su ubojice bile u sobi gdje je pronađena Mademoiselle L'Espanave. kad su se svjedoci uspinjali stepenicama. Kako je nemogućnost izlaska na već navedene načine time konačno utvrđena. bilo nikakvih tajnih izlaza. bile točne. oni nisu mogli iznova pričvrstiti okna iznutra. u svakom pogledu izgledao poput svog para u drugom prozoru. Obratimo sada pažnju na dimnjake. samu građu zidova do u najmanju pojedinost. Ijedna i druga vrata koja vode i z soba u hodnik bila su dobro zaključana. ili barem u susjednoj sobi. 22 stropove. dakle. Nije bilo pukotine ni u jednoj kariki toga lanca. dakle. zadovoljan tim otkrićem. Pretpostavivši zatim da su pera na oba okna jednaka. misliš li tako. Donji je dio drugoga sakriven od pogleda uzglavljem nezgrapnog drvenog kreveta. Zatvorio sam prozor. Na nama je samo dokazati kako te prividne "nemogućnosti" u stvarnosti to nisu. razgledavao sam vlastitim. ali ta je činjenica bila apsolutno nevažna (ma koliko se mogla činiti konačnom) kad se usporedi s okolnošću da ovdje. slično zatjeran u okvir i snažan pokušaj da se podigne to okno također nije uspio. Pažljivo pretraživanje ubrzo je iznijelo na vidjelo sakriveno pero. Neko skriveno pero mora postojati.pojedinost. Kad je pregledan i drugi prozor. kao što je bilo vjerojatno. U njih dakle mora postojati neka mogućnost da se sama za-kračunaju. trag koji vodi do ključa tajne završava. Sada sam pogledao čavao. Policija je sad bila potpuno uvjerena da nitko nije izlazio s te strane. Velika rupa bila mu je prosvrdlana na lijevoj strani okvira. Ubojica je pobjegao kroz prozor koji gleda na krevet. u najmanju ruku. i privid je cijelog čavla bio ponovno savršen. Budući da je to tako. kako? Srećom.Mademoiselle L'Espanave nisu ubili duhovi. Spustivši ruku iza kreveta smjesta sam -pronašao i pritisnuo pero koje je. i ponovno je suzio polje mojih istraživanja. Prišao sam onom nezaklonjenom prozoru. kao što sam i pretpostavljao. okna su bila učvršćena. dovedeni do tog zaključka na tako nedvosmislen način. Prvi je prozor zatečen čvrsto zatvoren iznutra. Ostatak se kraka nalazio u rupi izbušenoj svrdlom. kažem. .a posteriori. Reći ćeš da sam bio zbunjen. Slijedio sam tajnu do njena konačna rezultata . Sad sam pažljivo ponovno položio taj gornji dio čavla u udubinu odakle sam ga izvukao. Nikakav tajni izlaz nije mogao promaknuti njihovoj budnosti.

Podudarnost je općenito veliki kamen smutnje na putu one vrste mislilaca koji su odgojeni tako 26 da nemaju pojma o teoriji vjerojatnosti . Kad smo ih vidjeli sa začelja kuće. i najvažnije. osebujni prodorni (ili hrapavi) i neujednačeni glas. kako je rečeno. provalnik se mogao čvrsto uhvatiti za rešetkasti dio. Ladice komode bile su. postoji neka pretjerano outre crta . Bilo je također očigledno daje.ali drugo. ali to nije postupak razuma. To sam pitanje na zadovoljavajući način riješio kad sam s tobom obilazio zgradu. bilo moguće na taj način uspješno ući kroz prozor s munjovoda. koja te mora zavesti na pogrešan put. Obične se ubojice ne služe takvim načinom umorstva. da je zlato nestalo. razgledala začelje stambene kuće. Naredno je pitanje način silaska. premda su mnogi odjevni predmeti ipak ostali u njima. U ovom su slučaju ti kapci široki čitav metar. a da se na kraju ipak nisu u stanju sjetiti. ako se dokraja otvori tako da dodirne zid. o kojoj sam netom govorio. činjenica da je dostavljeno tri dana ranije predstavljala bi nešto više od puke podudarnosti. Možda je to pravnička praksa. ako pretpostavimo daje zlato motiv ovoga nasilja. 25 Reći ćeš.ovaj osebujni glas. jednako kao i ja. nema sumnje. moramo također zamisliti da je počinitelj tako kolebljiv idiot da je istodobno odbacio i svoje zlato i svoj motiv. Držeći sada neprestano na umu momente na koje sam ti skrenuo pažnju . na istom mjestu. služeći se pravničkim jezikom. pronađena je na podu u vrećama. i onaj vrlo. onu neobičnu okretnost.gotovo nadnaravan karakter te okretnosti. S toga bi munjovoda bilo nemoguće uopće dosegnuti sam prozor.vrlo glupo . Činilo mi se da sam na granici shvaćanja. o čijoj se nacionalnoj pripadnosti ni dva čovjeka nisu mogla složiti. jedno uz drugo. oba su bila otprilike dopola otvorena . Želio bih da posebno držiš na umu kako neprestano govorimo o vrlo neuobičajenom stupnju okretnosti kao uvjetu za uspjeh tako pogibeljna i tako teška pothvata. primjenom posve neuobičajene mjere spretnosti i smionosti. Ona bi potkrijepila ovu misao o motivu. Ali. želim posebno nametnuti tvojem shvaćanju vrlo neobičan . Namjera mi je bila nagovijestiti kako se oboje zbilo na isti način. priznat ćeš.te tako predstavlja izvanredan rukohvat. našao na tek dvije stope daleko od munjovoda. razmotriš vrlo neobičnu okretnost. u stvarnim okolnostima ovoga slučaja.to jest. ako zamislimo da je prozor u to doba bio otvoren. ali se često viđa na vrlo starim zgradama u Lvonsu i Bordeauxu. Ono što je pronađeno takve je kakvoće da nešto bolje te gospode nisu mogle ni posjedovati.rijetko su izlazile nisu imale potrebe često mijenjati haljine. U stvari. Kako možemo znati da predmeti pronađeni u ladicama nisu sve što su te ladice od samog početka sadržavale? Madame L'Espanave i njezina kći živjele su izvanredno povučenim životom . Nalazimo jednu ženu ugušenu na smrt snažnim rukama i uguranu u dimnjak glavom nadolje. i u čijem se izričajima nije mogla razabrati nikakva tvorba slogova!' Nad tim mi je riječima mozgom proletjelo neodređeno i napola oblikovano poimanje onoga što je Dupin želio reći. zašto je ostavio četiri tisuće franaka u zlatu da bi se opteretio hrpom rublja? Zlato je bilo ostavljeno. ne dvokril-nim vratima). To je puko nagađanje . U našem slučaju. Moj je prijatelj nastavio svoje izlaganje. pošto se jednom uvjerila da nikakav izlazak nije moguć s te strane. A najmanje će se na taj način pokušati osloboditi umorenog. i onu zapanjujuću odsutnost motiva u umorstvu koje je tako izuzetno stravično kao ovo .nisu primale društvo . Ispruživši ruku na udaljenost od jednog metra (sada pretpostavljamo daje kapak otvoren do krajnjih granica). da su kapci na četvrtom katu od one osebujne vrste koju pariški stolari nazivaju ferrades . osim što je gornja polovica rešetkasta ili izrađena s ornamentalnim letvicama . Gotovo cijela svota koju je spomenuo Monsieur Mign-aud. mogao se čak istim zamahom ubaciti u sobu. mogao je zamahnuti kapkom tako da ga zatvori i. sasvim je prirodno da ju je podvrgla samo vrlo površnom ispitivanju. Namjera mije pokazati ti kao prvo. bankar. Otprilike metar i tri četvrtine od dotičnog prozora ide munjovod. Želim da stoga isključiš iz svoga razmišljanja pomisao na motiv. Neposredna mi je svrha navesti te da usporedo. opljačkane.kao što se ljudi povremeno nalaze na samom rubu sjećanja. u svakom slučaju. Podudarnosti deset puta uočljivije od ove (dostava novca i umorstvo počinjeno tri dana nakon što ga je ta osoba primila) događaju nam se svakog trenutka našeg života. promatrajući te ferrades postrance u liniji njihove širine (a drukčije nije ni mogla). da sam pitanje načina izlaska prebacio na pitanje ulaska. daje to bilo moguće izvesti: . Meni je međutim bilo jasno da bi se kapak koji pripada prozoru uz uzglavlje kreveta. kako bih "da bih obranio svoju tezu" morao radije podcijeniti nego uporno zahtijevati točnu ocjenu okretnosti koju je ovaj slučaj zahtijevao.nepotrebnim.vrsta koja se dan-danas rijetko izrađuje. Odvojivši se zatim od munjovoda. zašto dakle nije uzeo najbolje -zašto nije uzeo sve? Jednom riječju. Vratimo se sada unutrašnjosti sobe. nije uzela u obzir. a da ne privuku čak ni trenutnu pažnju. ako jest. Taj je zaključak na ovom mjestu besmislen. koja je to mogla izvesti.. "Zapazit ćeš" rekao je. Moj je konačni cilj samo istina. Vjerojatno je policija. međutim. a da o ulaženju tim putem i ne govorimo. U tom postupku uvlačenja lesa u dimnjak.. Zapazio sam. Promotrimo kako stvari tu izgledaju. nije spoznala kolika je zapravo ta širina ili je. stajali su u pravom kutu od zida. a u mozgu je policije potaknuta onim dijelom svjedočenja što govori o novcu dostavljenom na vrata kuće.nešto . a nemoćan shvatiti . oduprijevši se stopalima čvrsto o zid i hrabro se odbacivši od njega. Ako je lopov uzeo nešto od toga.onoj teoriji kojoj najveći ciljevi ljudskog istraživanja duguju najveće ilustracije. ali. Po obliku oni su nalik običnim vratima (ednokrilnim.i ništa više.osvrnimo se na sam pokolj.

i prisjetit ćeš se jednog: izraza koji su svjedoci gotovo jednoglasno pripisali tom glasu .zato što su. stigli smo tako daleko da možemo povezati predodžbe o okretnosti koja je zapanjujuća. ma kako nepovezan u riječima. "Opis prstiju" rekoh. ma kako sada izgledala jednostavna. Svaki je prst zadržao . Poznata ti je velika snaga koja je potrebna da se iz glave na taj način iščupa čak i dvadeset ili trideset vlasi istodobno. Ovaj sam čuperak izvukao iz kruto stegnutih prstiju Madame L'Espanave. Ta je pomisao. "Ovo.jezivi stisak. Nije vidljivo nikakvo popuštanje. zbog situacije s čavlima. Grkljan stare gospode nije bio naprosto presječen. ali teškoće su bile još očiglednije nego prije.sijede ljudske kose. Zamisli također kolika je to morala biti snaga koja je u taj otvor mogla truplo ugurati nagore tako silovito da je udružena sila nekolicine bila jedva dovoljna da ga povuče dolje! Obrati sad pažnju na ostale znakove primjene upravo čudesne sile. čak i ako pretpostavimo da su počinitelji najizopačenije osobe." Pokušao sam. "ali prije nego što odlučimo o tom momentu. a o glasu koji zvuči strano pripadnicima mnogih naroda. a u drugom iskazu Messrs. Luđaci pripadaju nekom narodu i njihov jezik. Na kaminu su se nalazili pramenovi . Ouran-Outang je možda pobjegao od njega. temeljito razmislio o neobičnom neredu odaje. njihova shvaćanja bila hermetički zatvorena pred bilo kakvom mogućnošću otvaranja prozora uopće. "Tvoja ideja nije irelevantna. od vrste ovdje spomenute. u uzbudljivim okolnostima koje su uslijedile. crtež onoga što je u jednom dijelu iskaza svjedoka bilo opisano kao "tamne modrice i duboke ogrebotine od noktiju" na grlu Mademoiselle L'Espanave. Na te sam dvije riječi stoga uglavnom i gradio svoje nade u potpuno rješenje zagonetke. slastičar) okarakterizirao kao prijekor ili opomenu. ali uzalud. Neću se dalje upuštati u svoja nagađanja . o žestini upravo brutalnoj. Vidio si uvojke o kojima je riječ isto kao i ja. ali ljudski je vrat cilindričan. Želio bih također da promotriš brutalnu žestinu tih djela. nikad ne gubi suvislost silabizacije. i jer ne mogu . onako kako ih vidiš. uza sve to što sam nabrojio.izraz "mon Dieu" Taj je izraz. te koji je lišen svake razgovijetne i razumljive tvorbe slogova.vrlo gusti pramenovi . Korijeni su im (o jeziva li prizora!) bili oblijepljeni djelićima mesa s tjemena . Pokušaj sada postaviti sve svoje prste istodobno na dotične otiske. "potpuno se podudara s ovim crtežom. o grotesquerie koja je po strahoti potpuno tuda ljudskosti. Smjesta sam pojmio svu strahotu onoga umorstva. želio bih da baciš pogled na malu skicu koju imam ovdje pri ruci. da ovaj crtež stvara dojam snažnog i čvrstog zahvata. Neki je Francuz znao za to umorstvo. kosa luđaka nije nalik ovoj koju sad držim u ruci.zato što nemam pravo drukčije ih nazvati -jer su nijanse razmišljanja na kojima se temelje jedva toliko jasne da ih moj intelekt može ocijeniti.neki pomahnitali manijak. koji su očigledno bili otisci prstiju" "Zapazit ćeš" nastavio je moj prijatelj. čak je više nego vjerojatno . Tupo je oruđe očigledno bilo kamenom popločeno dvorište na koje je žrtva pala kroz prozor koji gleda na krevet. ali.da nije ni po čemu umiješan u krvave događaje koji su se odigrali. u ovim okolnostima. čak i u njihovim najbjesomučnijim provalama. Dumasa i Etiennea kao "niz plavih tragova.potpuno nespojivo s našim uobičajenim pojmovima o ljudskim postupe ima. To je facsimile. a jedan je od njih nedvojbeno bio glas Francuza!' "Istina.siguran znak goleme snage koja je bila primijenjena da bi se izvuklo možda pola milijuna vlasi u jednom zamahu. o snazi koja prelazi ljudsku. Vidim da ni jedna životinja osim Ourang-Outanga. nije nikako trag ljudske ruke. koje je opseg otprilike ravan opsegu vrata. golema snaga i okretnost. Omotaj crtež oko nje. "Možda ovu pojavu ne razmatramo posve pravedno " rekao je "Papir je prostrt po ravnoj površini. Taj čueprak smeđa dlake također je identičan s dlakom Cuvierove zvijeri.uistinu. Monsieur Dumas i njegov uvaženi pomoćnik Monsieur Etienne izjavili su da su bili zadani nekim tupim oruđem.po svoj prilici do smrti žrtve . 27 Ako si sada. jedan od svjedoka (Montani. nije mogla ostaviti ovakve otiske kakve si tu skicirao. rasprostrvši papir na stol pred nama." "U stanovitom pogledu. umakao iz obližnje Maison de Sante. divlja okrutnost i sposobnost oponašanja kojima se ti sisavci odlikuju svima su dobro poznati. dva su se glasa čula u svađi. On je možda slijedio njegov trag do one odaje. Zvijer je još uvijek na slobodi. O tragovima udaraca na tijelu u Madame L'Espanave ne govorim. nikako ga nije mogao ponovno uhvatiti. Reci mi kako ti to tumačiš?" "Dupine" rekao sam. "Luđak je" rekao sam "počinio to djelo . Ali ne mogu nikako shvatiti pojedinosti te stravične tajne. Ali glasovi luđaka. Osim toga. odgovori on. Bili su iščupani s korijenom. kad sam završio sa štivom.to nije ljudska kosa!' "Nisam ni tvrdio da jest" reče on. potpuno obeshrabren: "ova je kosa vrlo neobična . nikad se neće poklapati s onim osebujnim glasom koji se čuo sa stepenica. i izvedi još jednom pokus!' 28 To sam i učinio. kojim se već na početku utisnuo u meso. o pokolju bez motiva. i utoliko su ta gospoda imala u cijelosti pravo." "Pročitaj sada" odvrati Dupin. Divovski stas. Moguće je . rekoh. već je glava bila potpuno odijeljena od tijela: instrument je bila obična britva. Ovdje imamo jednu drvenu cjepanicu. Osim toga. "ovaj odlomak iz Cuviera*" Bio je to podroban anatomski i općenito opisni prikaz velikog crvenkasto-žutog Ourang-Outanga s Istočno-indijskih otoka. Kakvom je to dakle posljedicom urodilo? Kakav sam dojam izazvao u tvojoj mašti?" Osjetio sam kako mi se koža ježi kad je Dupin postavio to pitanje. promakla policiji iz istog razloga iz kojega im je promakla širina kapaka .

ali činilo se da je inače nenaoružan. za koju je poznato da je posjedujem. Ako je dotični Francuz zaista. Vi ćete mi dati sve podatke kojima raspolažete o onim umorstvima u Rue Morgue" Dupin je posljednje riječi izgovorio vrlo tihim glasom. taj je čvor one vrste koju zna vezati malo tko osim mornara. "Naprijed" rekao je Dupin. Nakon nekog vremena čuli smo kako silazi. Rue Faubourg st. stekli smo važnu prednost. ne sasvim neprivlačna. Izbjegavam li tražiti povrat imovine tako velike vrijednosti. kao čovjek koji se oslobodio nekoga nepodnošljivog tereta. i pročitao sam ovo: UHVAĆEN . Nije mogla pripadati ni jednoj od pokojnica. Sada se. Moja će nagrada biti slijedeća. moj je Ourang-Outang vrlo vrijedan . a karakterističan je za Maltežane. Možete ga uzeti ujutro. posve u blizini. Imate li ga ovdje?" 'Ah. u što razumnijim granicama!' "Pa" odvrati moj prijatelj. premda nedužan. "Budi spreman" reče Dupin. i negdje ga kriti dok se prašina ne slegne!' U tom smo trenutku začuli korak na stepenicama. nedužan U toj strahoti. ali ih nemoj ni upotrijebiti ni pokazati dok ti ja ne dam znak!' Ulazna smo vrata kuće ostavili otvorena. u najmanju ću ruku izložiti životinju sumnji. Međutim. te odgovorio samouvjerenim glasom: "To vam nisam u stanju reći . Nazvat ćemo ih. Nisam siguran do koje bi se granice moglo protezati njegovo znanje.visoka. on će naprosto pretpostaviti da sam zaveden nekom okolnošću u koju se neće potruditi da ulazi. On je u konjušnici u Rue Dubourg. izvanredno krasna.zahtijevati Ourang-Outanga.za čovjeka mojih mogućnosti pravi imutak . premda s ponešto neufchatelskim naglaskom. Isto je tako mirno pošao prema vratima. Ako sam u pravu. ne.) .-1838. sudeći po obliku te po masnom izgledu. Nisam u to siguran. Iznad svega. nagađanjima. Da razmislim! . međutim. "Sjednite.na golemoj udaljenosti od poprišta onog pokolja. koji je. međutim. Javit ću se na oglas. .francuski prirodoznanstvenik koji je proučavao život životinja. "Ne bih to mogao ni očekivati. Znaju da sam vlasnik zvijeri. Sa sobom je nosio golemu toljagu od hrastovine. bilo bi nemoguće dokazati da ja znam za umorstvo.ali. Germain . i govoriti o njima kao o takvima. Što mislite. krupna i mišićava pojava.au troisieme. nadohvat ruke. Bio je mornar. Nespretno se naklonio i zaželio nam "dobro večer" francuskim jezikom. dovest će ga u naš stan!' Pružio mi je novine.preuzeti na sebe da ih razjasnim drugome.ovog mjeseca (na dan umorstva) vrlo velik." "Bit će mi žao rastati se od njega " reče Dupin. 29 neanske vrste. ako sam usprkos svemu pogriješio u izvođenju zaključaka na temelju te vrpce. Upoznat s umorstvom. žutosmeđi Ourang-Outang bor* Frederic Cuvier (1773. Obrazi su mu veoma opaljeni od sunca. Kad bi čak i uspjeli ući u trag životinji. Ovdje. još uvijek nisam učinio nikakvu štetu time što sam onako sastavio oglas. ovdje nismo imali prikladnih prostorija da ga zadržimo. Javiti se na br. Osim toga. ** Bois de Boulogne . "sa svojim pištoljima.U Bois de Boulogne**. ipak u dovoljnoj mjeri otkrivao pariško porijeklo. ja sam siromašan. Drugi put se nije vratio. sam. Dupin se hitro približio vratima kad smo ponovno čuli kako se uspinje.ali ne može biti stariji od četiri ili pet godina.što bih ja tražio? Ah! Reći ću vam. već je odlučno zakoraknuo i zakucao na vrata naše odaje. Ako sam u zabludi. bili više od polovice sakriveni zaliscima i mustachiom. On će razmišljati ovako: . imam mali komadić vrpce koja je. Kako bi itko uopće mogao i pomisliti da je nerazumna zvijer počinila to djelo? Policija je u nedoumici . mene poznaju. veselim i srdačnim tonom. prijatelju" reče Dupin. Francuz će razumljivo oklijevati odgovoriti na oglas .zašto bih ga izgubio zbog ispraznih strahovanja od opasnosti? On je ovdje.Bulonjska šuma u blizini Pariza. -. uzet ću Ourang-Outanga. ako je na zadovoljavajući način identificira te isplati stanovite troškove nastale pri njezinom hvatanju i čuvanju. očigledno služila za vezivanje kose u onaj dugački queue. Vlasnik (za koga je utvrđeno daje mornar s nekog malteškog broda) može ponovno dobiti životinju. kao što pretpostavljam. a zacijelo i vrlo vrijedna životinja.Ja sam nedužan. koji sam sinoć kad smo se vraćali kući ostavio u uredništvu Le Mon-dea (lista posvećenog pitanjima moreplovaca i veoma traženog među mornarima). očigledno . gospodine" reče čovjek. Vi ste ga dakako spremni identificirati?" "Razumije se da jesam. ovaj oglas. Ušao je jedan muškarac. rano ujutro . "Kako si mogao znati" upitao. ili me proglasiti sukrivcem zbog toga. 30 činilo da oklijeva. koliko mu može biti godina?" Mornar je duboko udahnuo. gotovo da sam vam zavidan na tome što ga posjedujete. "Ne želim da sav vaš trud bude uzaludan. prilično pustolovna izraza lica. i vrlo mirno. i posjetilac je ušao ne pozvonivši te se uspeo nekoliko stepenica. "moram priznati da je to pošteno. Časna riječ. Pronašao sam tu vrpcu u podnožju munjovoda.nije uspjela pronaći ni najmanji trag. Pronađen je u Bois de Boulogne . "Pretpostavljam da ste nas posjetili zbog Ourang-Outanga. gospodine. dakle. "da je taj čovjek mornar i da pripada nekom malteškom brodu?" "Ja to ne znam" reče Dupin. toliko omiljen među mornarima. Posve sam spreman platiti nagradu što ste našli životinju .

Pomisao na to nagonila je čovjeka da i dalje slijedi bjegunca. Ozbiljno se ponadao da će sada ponovno uhvatiti zvijer. Bio je. S druge strane. žestoko se tresući.ali ne očekujem da povjerujete ni polovicu onoga što kažem. jer je teško mogla pobjeći iz stupice u koju se upustila. Ne možete biti optuženi čak ni za pljačku.izvore o kojima vi ne biste mogli ni sanjati. međutim. može se bez teškoća uspeti uz munjovod. Vi nemate što kriti. "Prijatelju moj" reče Dupin prijaznim glasom. dohvatio kapak. premda ste mogli opljačkati nekažnjeno. S druge strane. 31 Mornarovo je lice porumenjelo kao da će se ovaj čas ugušiti. Ourang-Outang je ponovno raskrilio kapak pošto je uskočio u sobu. ali u idućem se trenutku ponovno srušio u svoj stolac. nije mogao učiniti ništa drugo nego da se ispruži toliko da uzmogne baciti pogled u unutrašnjost sobe. Tada je iz njedara izvukao pištolj i položio ga. Madame L'Espanave i njezina kći. Francuz ga je slijedio sav očajan. ali kad je dosegao visinu prozora. popeo se nevjerojatno okretno po njemu. i spremio ključ u džep. "zaista ću vam reći sve što znam o tom događaju. ja jesam nedužan. On i neki drug uhvatili su Ourang-Outanga. Jedna se skupina. Na taj je način potjera dugo trajala. čini se vje33 rojatnim da nije bila odmah primijećena. gdje ju je mogao predusresti kad bude silazila. zadobivene od ivera na brodu. izazvanih neukrotivom divljinom njegova zarobljenika. u svakom slučaju. te se pomoću njega odbacio ravno na uzglavlje kreveta. Čim je ugledao bič. biti pripisano vjetru. "nepotrebno se uznemirujete . njegovo je napredovanje prekinuto. osim preko munjovo-da. Stvari sad stoje ovako. bila dobro zatvorena. koja je na kotačima bila dovučena na sredinu sobe. prije svega u izgovoru. Prolazeći jednom uličicom iza Rue Morgue. S britvom u ruci i puna sapuna. u međuvremenu. Francuski jezik koji se govori u dijelu Švicarske razlikuje se od pariškog. bez i traga uzrujanosti. Nakon što se vratio s neke mornarske veselice u noći. Čitav pothvat nije trajao ni jednu minutu. Napola je ustao i stegnuo svoju toljagu. divovska je životinja zgrabila Madame L'Espanave za kosu (koja je bila .tijekom plovidbe prema domovini. Užasnut pri pogledu na tako opasno oružje u posjedu životinje tako divlje. kojoj je on pripadao. u jutro umorstva. Po onome što sam već rekao. niz stepenice i odatle kroz prozor. ukratko. . međutim. Dajem vam časnu riječ kao džentelmen i kao Francuz kako nam nije namjera da vam bilo čime naudimo. sa smrtnim izrazom na licu. ali sadržaj je ležao pokraj nje na podu. no ulicu. Čovjek. koji su trgnuli iz sna stanovnike Rue Morgue. Kad je mornar pogledao unutra. bio bih prava luda da to i pomislim. kamo je provalila iz susjedne sobice u kojoj je. "Tako mi Bog pomogao" reče on nakon kratke stanke. kako je vjerovao. i skinut ću taj teret s duše. na nesreću otvoren. i tako sposobne da ga upotrijebi. da ne bi izazivao neugodnu radoznalost susjeda. držao pažljivo izdvojena dok se potpuno ne oporavi od rane na nozi. Vrlo dobro znam da ste vi nedužni u strahotama u Rue Morgue. imao je mnogo razloga strahovati od onoga što bi ona mogla u kući učiniti. Pri tom se pogledu od silnog užasa gotovo srušio s uporišta. Bila je otvorena. pa makar umro" Ono što je izjavio bilo je. Njegova je konačna namjera bila prodati ga. * Neufchatel . Upravo su se u tom trenutku kroz noć prodrli oni jezivi krici. Mornar je. načetvrtom katu njezine kuće. Ne bi. osjetio istodobno i radost i zbunjenost. Lupanje kapka moralo je. slijedeće. sve dok ga on nije zamalo dostigao. odjevene u noćnu odjeću. Ipak. kako se čini. Ourang-Outang je smjesta nagnuo kroz vrata sobe. sjedila je pred ogledalom pokušavajući izvesti operaciju brijanja. majmun.zaista nepotrebno. Jedan je nedužan čovjek sada zatočen. navikao bičem umirivati to stvorenje čak i u njegovim najbjesomučnijim trenucima i to je i sad namjeravao. bilo dobro poricati kako ste do stanovite mjere u njih umiješani. gdje ga je. čovjek na trenutak nije znao što činiti. Ulice su bile potpuno mirne jer je bilo već oko tri sata ujutro. a posebno mornar. dakako.ništa. ili bolje reći.grad u Švicarskoj. uređivale su. svako vas načelo časti obavezuje da priznate sve što znate.zapazio je munjovod. Vi niste učinili ništa što ste mogli izbjeći . još uvijek s britvom u ruci." Mornar je u velikoj mjeri povratio prisutnost duha dok je Dupin izgovarao te riječi. iskrcala na Borneu te pošla na izlet u unutrašnjost otoka. Žalio sam ga iz dna duše. Poletjevši prema zgradi. Žrtve su zacijelo sjedile leđima okrenute prozoru.zaključao ih. povremeno je zastajao da bi se osvrnuo na svog progonitelja i živo gestikulirao. optužen za onaj zločin u kojemu vi možete ukazati na počinitelja. zatekao je zvijer gdje boravi u njegovoj 32 spavaćoj sobi. Nedavno je plovio do Indijskog otočja. i sudeći po vremenu koje je proteklo između ulaska zvijeri i krikova. koji mu je bio daleko s lijeva. Tada je ponovno pobjegao. i neke papire u već spomenutoj željeznoj škrinji. pažnju je bjegunca privuklo svjetlo koje je sjalo s otvorenog prozora odaje Madame L'Espanave. životinja je prešla isključivo u njegovo vlasništvo. Kad je taj drug kasnije umro. uspio gaje napokon smjestiti u svoj stan u Parizu. morali biste shvatiti kako imam izvore obavještenja o ovom slučaju . Nije progovorio ni jedne jedine riječi. što bi vas činilo krivcem. na stol. Mi vam ne želimo nikakva zla. Poslije silnih neprilika. ali njegova je prvotna smionost u držanju iščezla. koju je zacijelo već više puta promatrala svojeg gospodara kroz ključanicu u komorici. Nemate nikakva razloga da nešto krijete. koji je bio potpuno otvoren tako da je dodirivao zid.

Thomas W White u gradu Richmondu. kao u bakalara.' reče Dupin. dakako. između ostalog. pala je u nesvijest. Na koncu je zgrabila najprije leš kćeri i ugurala ga u dimnjak. smjesta pohitao kući .ili. Svjesna da je zaslužila kaznu. ma koliko naklonjen mom prijatelju. poznavajući me. više skliznuvši nego spustivši se niz njega.biti 37 neizbrušeno. te bez razmišljanja. u najboljem slučaju. mornar se užasnut stisnuo uz munjovod i. Poe. a taj je čovjek indijanski mješanac). Jedan od razloga koji me sprečavao bio je taj što na svojem putovanju duže vrijeme nisam uopće vodio dnevnik. Zadovoljan sam što sam ga porazio na njegovom vlastitom području. Uporno je i vrlo uvjerljivo tvrdio da će moje djelo uspjeti. sve sama glava i ramena. Poe bilježi daje to citat iz Nove Heloize J. i povlačeći krevetninu s kreveta. Ali on je usprkos svemu dobro stvorenje. Jedva da ovome mogu još štogod dodati. "Neka raspravlja. kojima je sebi priskrbio glas dosjetljiva čovjeka. a tumači ono što nije. i skakala je po sobi u strahovitom stanju uzrujanosti. odbacujući svu brigu za sudbinu Ourang-Outanga. Jednim odlučnim zamahom svoje mišićave ruke gotovo joj je odrubio glavu od tijela. savjetovao neka odmah spremim potpuni izvještaj o svemu što sam vidio i pretrpio. Rousseaua. izmiješani sa sotonskim blebetanjem životinje. te sam mislio da će mi vjerovati samo moja obitelj i neki moji prijatelji. Doživljaji Arthura Gordona Pyma Uvodna napomena Kad sam se prije nekoliko mjeseci vratio u Sjedinjene države. Pritom mislim na sposobnost kojom zna "de nier ce qui est. Nepovjerenje prema mojoj spisateljskoj sposobnosti bilo je. kad potanko pripovijeda događaje koji snažno uzbuđuju stvaralački dar. premda će možda . glavni razlog koji me je spriječio poslušati upute svojih savjetnika. koji bi se činio dovoljno istinit uz prirodno i neminovno preuveličavanje kojemu je sklon svaki od nas.da niječe (zanemaruje) ono što jest. možda jedan od duhova mračnog podzemlja. Njegovoj mudrosti nedostaje čvrstina.latinska božica. više razloga to ne učiniti. neposredno prije nego su vrata provaljena. Bilo je vjerojatno da će općinstvo moje pripovijedanje smatrati pukom bestidnom i zgodno uređenom izmišljotinom. Dok se majmun približavao oknu sa svojim unakaženim teretom. Krici i otimanje stare gospode (za vrijeme kojih joj je kosa bila iščupana s glave) uspjeli su pretvoriti zacijelo miroljubive ciljeve Ourang-Outanga u gnjevne.pariški botanički i zoološki vrt. činilo se kao da želi sakriti svoja krvava djela. On mi je. Medu onom gospodom u Virginiji. jer uistinu. Pogled na krv rasplamsao je njegov gnjev u bjesomučnu mahnitost. u Virginiji. Drag mi je osobito zbog svog talenta za prazne riječi.zbog moje spisateljske neiskusnosti . štoviše. . oponašajući kretnje brijača. onako kako je nađen. J. kojega je izdavao g. vjerovati u moje istinoljublje. nije mogao potpuno prikriti svoju zlovolju što su događaj krenuli tim smjerom. Njemu se. dok mu je vatra sijevala iz očiju. Usprkos tome. Kćerka je nepomično ležala ispružena na podu. Neki su razlozi bili privatne naravi i ne tiču se nikoga osim mene. koja je zacijelo još uvijek pamtila omraženi bič. koju su smatrali zaštitnicom kradljivaca (koji kradu u mraku!) ** de nier ce qui est. : Jordan ties Mantes . međutim.strepeći od posljedica pokolja. ukočeno od užasa. te su me neprestano salijetala da svoje pripovijedanje objavim. naš je prijatelj prefekt odveć lukav da bude dubokouman. iznad kojega se moglo upravo razaznati lice njegova gospodara. kao one slike božice Laverne* . doživjevši na južnom moru i drugdje niz neobičnih stvari o kojima će biti govora u narednim stranicama. Taj uglednik. koja su se najviše zanimala za moj izvještaj. jer ju je prije toga češljala) i vitlala je britvom oko njena lica. činjenici što nije uspio riješiti tu tajnu ni u kojem se slučaju ne treba čuditi kao što on pretpostavlja. Mora da je zatvorio prozor kad se kroz njega izvukao. jer da mi je to dužnost. koje je smjesta naglavce zavrtjela kroz prozor. Le Bon je smjesta oslobođen pošto smo mi ispripovijedali ta zbivanja (s nekoliko Dupinovih popratnih primjedbi) u bureau prefekta policije. koji je za njega dobio veliku svotu u Jardin des Plantes*. koji nije imao potrebu odgovoriti. i neka se pouzdam u oštroumnost i zdrav razum općinstva.raspuštena. bacio se na tijelo djevojke i zario joj svoje stravične kandže u grlo. bacajući i lomeći pokućstvo dok se kretala. u društvo nekolicine gospoda koja su se osobito zanimala za sve što se odnosilo na krajeve koje sam bio pohodio. koji je kasnije bio urednik mjesečnika Southern Literarv Messenger. 34 te je bio sklon ponekoj sarkastičnoj primjedbi o tome kako je svakoj osobi najbolje baviti se svojim poslom. činilo vrlo vjerojatnim da će moj izvještaj biti smatran istinitim upravo zbog nevjesta stila. Škrgućući zubima. Kasnije ga je uhvatio sam vlasnik. Sve je to sama glava bez tijela. et d'expliquer ce qui n'est pas . osobito za onaj dio koji se odnosio na Antark-tičko more. ne popuštajući stisak sve dok nije izdahnula. koji su imali razloga. bio je g. pa sam se bojao da ne bih mogao prema sjećanju napisati izvještaj. to će mu olakšati savjest. "Neka govori'. zatim tijelo stare gospođe. istog se trenutka pretvorio u strah. a drugi nisu bili posve takvi. Njegov nemirni i izbezumljeni pogled pao je u tom trenutku na uzglavlje kreveta. Bijes zvijeri. slučaj me nanio u Richmond. Riječi koje su svjedoci čuli na stepenicama bili su Francuzovi usklici užasa i strave. Drugi je razlog bio taj što su događaji koje bih trebalo ispripovijedati bili tako izvanredni da ih ne bih mogao dokazati (osim svjedočanstvom jednog čovjeka. et d'expliquer ce qui n'est pas"** * Laverna . Imao sam. Ourang-Outang je zacijelo pobjegao iz sobe preko munjovoda.

Nismo progovorili ni riječi otkako smo odriješili brodić u pristaništu. te sam njegovu ludu zamisao smatrao najsjajnijom i najrazumnijom stvari na svijetu. Letjeli smo velikom brzinom. kako sam mislio. te sam pomalo i sam počeo osjećati sve veću želju za odlaskom na more.unatoč tome što je taj dio mojeg izvještaja izašao u Massengeru u obliku priče (a da nije promijenjena ni iskrivljena nijedna činjenica) . Imao je polupokrivenu palubu ili cud-dy i jedan jarbol s jedrom. posve mirno zaspao (bilo je gotovo jedan sat poslije ponoći kad se društvo razišlo). odjenuti se i prošetati brodićem po valovima. U toj sam školi os38 tao do svoje šesnaeste godine. Jedne večeri sastalo se društvo kod g. a tada mrzovoljno rekao : . Kad je bilo gotovo. da ni ja neću ležati u postelji poput psa. Tu sam se sprijateljio sa sinom pomorskoga kapetana g. ne vidjevši razloga protivljenju. no nakon što su te riječi bile izgovorene. Razlika u stilu lako će se opaziti. Pym I Ime mi je Arthur Gordon Pym. a i sličnim putovima. Kad se sada toga sjetim. prema mojim podacima. August je skočio u brodić i lopaticom izbacio vodu koja ga je bila ispunila gotovo do polovice. Kao što je običaj u takvim slučajevima. On je kasnije predložio (vidjevši da se neću pokrenuti) neka mu dopustim da svojim riječima opiše moje pripovijedanje o prvom dijelu mojih pustolovina. osjetio sam golemo uzbuđenje i radost. u sadržaju mjesečnika uz te priče bilo je navedeno ime g. te je na adresu g. kako bi se doista vjerovalo da su izmišljene. i udarao bokovima o neravne grede. Ispripovjedit ću jednu od tih pustolovina kao uvod u dulju i važniju pripovijest. Zaboravio sam kolika mu je bila nosivost. Moj otac je bio ugledan trgovac pomorskih potrepština u Nantucketu. a ja sam stajao kraj jarbola. Kad ovaj izvještaj bude dovršen. odmah će se vidjeti koliko od toga smatram svojim djelom. a tada sam pošao u akademiju g. a bit će mi jasno i to da nijedna činjenica nije iskrivljena na prvih nekoliko stranica koje je napisao g. pa sam se nadao da ću nakon njegove smrti naslijediti najveći dio imutka. ostao sam radije kod Augusta. i on mi ne bi dao zaspati gotovo do zore. Dvije tobože izmišljene priče redom su izašle u Messengeru za siječanj i veljaču (1837) i. 39 Nismo gubili vrijeme odijevajući se. Ne bih znao reći što se dogodilo sa mnom. čudim se što sam još živ. i da to objavi u Southern Messengeru kao izmišljenu priču. Poa. nekom jednorukom gospodinu. digli smo prečku i glavno jedro. Poa stiglo nekoliko pisama koja su jasno dokazivala suprotno uvjerenje. Ustanovio sam da općinstvo . Često sam dolazio k njemu i ostajao ondje po cijeli dan. Jednom je bio s ocem u lovu na kitove. Barnarda. i da sam također spreman za svaku veselu vožnju po valovima. a da nijednom riječi nije spomenuo svoj omiljeni predmet razgovora. Imao sam jedrenjak koji se zvao Ariel. A. Ležao je u starom trulom pristaništu. K. uz jedini uvjet. no mogao je bez poteškoća primiti deset osoba. Barnarda. Tako je. znam točno.G. Napokon sam se i ja počeo zanimati za ono što mi je pripovijedao. S tim smo brodićem običavali praviti najluđe vratolomije. Ronalda.Usprkos ovom tumačenju nisam se odlučio učiniti kako mije savjetovao. Moj djed s majčine strane bio je odvjetnik s dobrom praksom. Imao je. August je prihvatio rudu kormila. Tada upitah svojega prijatelja kojim smjerom namjerava poći i u koje ćemo se vrijeme vjerojatno vratiti. Na to sam pristao. na palubi cuddvja. Ležali bismo u istom krevetu. mnogo veza u Edgartonskoj banci. Poe. On je međutim nastavio vrlo nehajno/Rekao je kako zna da ga smatram pijanim. ni onim čitateljima koji nisu čitali Messenger neće biti potrebno isticati gdje svršava njegov dio. okrenuli smo brodić u vjetar i smiono zaplovili na more.bio je konac listopada. nego da će ustati. odlučio sam napokon skupiti i objaviti te doživljaje. On je. Potkraj zabave i August i ja smo bili prilično ošamućeni. a gdje počinje moj. katkad i cijelu noć. Kad sam navršio šest godina. Vjetar je oštro puhao s jugozapada. i da se prema tome ne trebam bojati prigovora zbog navodne nevjerojatnosti. umjesto da idem kući. Dodao je da neće tako divnu noć provesti u postelji poput psa. uspio uštedjeti priličan novac. Sin mu se zvao August i bio je gotovo dvije godine stariji od mene. Pojurismo k brodiću. baš kao neki August Barnard iz Nantucketa. no da u životu nije bio ovako trijezan j. Štoviše. Ipak sam nekako zanosno skočio iz postelje i rekao mu da sam i ja hrabar kao on. pa je neprestano pričao o svojim pustolovinama na jugu Tihog oceana. kako se nekada zvala. gdje sam se rodio. Prošlo je oko pola sata i ja sam upravo zadrijemao kad on iznenada skoči uz neku strašnu psovku i reče da neće za volju nikakvog Arthura Pyma na svijetu spavati. Vrijedio je oko sedamdeset i pet dolara. Nikad se u životu nisam toliko začudio. a to je da ne spominje moje pravo ime. dok s jugozapada puše tako divan povjetarac. Gotovo svatko tko je dolazio u New Bedford poznaje toga čudaka. poslao me u školu starom Rickettsu. Obzirom na način na koji je ta lukavština primljena. sretan u svemu i vrlo je uspješno špekulirao dionicama Edgarton New Bank. On je neko vrijeme zviždao. Nisam znao što hoće i pomislio sam da su mu vino i alkoholno piće koje je popio smutili pamet.nije nimalo raspoloženo smatrati ga pričom. Tako sam zaključio da su činjenice iz mojeg pripovijedanja takve da same pokazuju svoju vjerodostojnost. kraj skladišta drva Pan-key & Co. Pripovijedao bi mi priče o domorocima s otoka Tiniana i o drugim mjestima koja je pohodio na svojim putovanjima. Volio me više nego ikoga na svijetu. Noć je bila posve vedra i hladna. Puhala je gotovo bura i bilo je vrlo hladno . koji je obično plovio u službi Llovda i Vredenburgha.

Još je uvijek rasla snaga vjetra.bez ikakve zapreke. Bilo je očito daje te večeri popio više nego što sam mislio i daje njegovo ponašanje u krevetu bilo posljedica visokog stupnja pijanstva 40 . kući. Block se naljutio.Polagano . pa smo brzo izišli iz zavjetrine... Njihovi usklici upozorenja bili su ono. i bilo je jasno da ćemo prije zore izgubiti iz vida kopno nastavimo li sadašnjim smjerom. ali strašan osjećaj neposredne blizine smrti bio je uklonjen. . Kosa mi se na glavi naježila. Prijetila je opasnost da će se udaviti (tamo gdje je ležao bilo je vode u visini oko tristo centimetra). Jedva sam bio donio svoju odluku.pijan kao životinja . Osjetih da nešto nije kako treba i ozbiljno se zabrinuh. jednako strašnih. ni govoriti.ništa se nije. što me je tako prestrašilo. Kad sam učinio sve kako sam najbolje mogao. bio sam u kabini golemog broda kito-lovca (Penguin). bez svijesti. On je bio potpuno bez svijesti.i mutna spoznaja opasnosti pospješila je katastrofu.. Međutim. dakle. te je napokon rekao da nije njegova dužnost . Kad je opazio da sam otvorio oči. a ruka mu je tako drhtala da je jedva držao rudo kormila.. onako prozebao i uzbuđen.duševna snaga popustila je pod njegovim utjecajem . Ipak je.ni prečka ni glavno jedro nisu bili skraćeni . Tad sam znao vrlo malo o upravljanju brodićem. more bi straga zalilo krmu i zapljusnulo nas. bubnuo je kao klada u vodu na dnu brodića.nije mogao ni stajati. Opet ga pozorno pogledah. T. odmah zamijetih daje veoma uzbuđen. 41 Kad sam se osvijestio.Zar ne vidiš. a ja sam pomalo stekao sigurnost. Kad sam ustanovio da još ima nade za spas.Dogodilo! . pa sam za trenutak bio nesposoban za bilo kakvo djelo. Te misli.. a ja sam bio previše uzbuđen samo pomisliti prihvatiti je. Jurnuo sam do glavnog jedra i odvezao ga.ima vremena.često dopušta žrtvi da se ponaša kao da je posve pri svijesti. i nije bilo vjerojatno da će se tako brzo osvijestiti. Htio sam ga malo podići i posjesti.Zaboga Auguste. Mislili su da ga je moguće spasiti. iz koje sam ga bio podigao. a koljena su mu tako žestoko udarala jedno o drugo da se činilo da jedva stoji na nogama.. koji je uz vjetar plovio punim jedrima u Nantucket. Brodić je na jakom vjetru plovio strahovitom brzinom . Oko mene stajalo je nekoliko ljudi. Ni ne pogledavši što bi mogao biti uzrok mojeg zaprepaštenja. srećom. premda se pretvarao daje bezbrižan.. Nismo imali ni kompasa ni hrane. i to je bilo sve. Pogledavši ga. Alkoholne pare su ishlapile. Bio je pijan . Teško je bilo zamisliti veličinu mojeg straha. Nekoliko je ljudi motrilo na pramcu.Što kaniš? .polagano. dok je pokazao daje čuo moj savjet. a ja sam bio još uplašeniji i neodlučniji. Rekli su mi daje golemi brod tren prošao preko nas takvom lakoćom kojom bi naš brodić prešao preko nekog pera . Nas je pregazio kitolovac. Dokle god sam živ neću zaboraviti smrtni strah koji sam osjetio u tom trenutku. na tijelo svojega druga.. pa je htio nastaviti put određenim smjerom.stanja koje . .kao i ludilo .ti možeš. Udovi su mi bili tako ukočeni da gotovo ništa nisam osjećao..promuca kao da se strašno čudi. počeo je urlati od zahvalnosti i veselja. padoh naglavce. Još me uvijek bilo sram pokazati i malo straha.što ti je?. ni gledati.kriknuh preplašen . Skočih i podigoh ga. hladan noćni zrak učinio je svoje . Srce mi je gotovo prestalo kucati. jedro poleti preko pramca. te sam u potpunosti ovisio o pomorskoj vještini svojeg prijatelja. a August. Taj me događaj spasio od neposredne propasti. odnosno. Kapetan (kapetan C. brodić bio čvrst.grabeći pramcem zapjenjenu vodu. Znao sam da nisam sposoban upravljati brodićem i da nas žestoki vjetar i jaka oseka tjeraju u propast.. V Block iz New Londona) mislio je da je naš brodić (sjetit ćete se da je bio ostao bez jarbola) samo beskorisna olupina nošena vodom. ako ti se sviđa. uz mnoštvo drugih. pa sam mu oko pasa provukao konop i svezao ga za neki kolut na palubi. marljivo je trljao moje ruke.. Kao što se moglo očekivati. koji je plovio u Nantucket. Čula se tek lagana škripa pomiješana s urlanjem vjetra i vode kad je krhki brodić strugnuo o kobilicu svojega uništavatelja. . kao i prije. S palube se nije čuo nikakav krik.Ja idem na more. a kad sam ga u očaju pustio.. Napokon nisam više mogao izdržati.lice mu je bilo bljeđe od mramora. nekim urlanjem. Vjetar je iznenada ojačao. bljeđi od smrti. August je na dnu brodića ležao bez svijesti. dvojica su se promatrača zaklela da su kod kormila vidjeli čovjeka. no naš su brodić opazili kad više nije bilo moguće spriječiti sudar.dogodilo. Razvila se rasprava. pa rekoh Augustu da bi bilo bolje vratiti se. te u istom trenutku ispusti rudu kormila i ispruži se na pod brodića -dogodilo. S prečkom sam tutnjio sam niz vjetar.. da se vraćamo kući? Sada mi sine.. preporučio sam se Bogu i odlučio da ću sve podnijeti svom svojom hrabrosti. Osjetio sam da mi se krv ledi u žilama. kad mi se iznenada učinilo daje zrak oko brodića i iznad njega ispunjen nekim krikom. Kad god bismo pramcem izronili iz vode. no u zvuku tih riječi bilo je nešto što me je ispunilo nekim neopisivim osjećanjem straha. gotovo jedan sat dok je odgovorio. ne misleći više o tom događaju. Napokon sam u očaju prikupio malo odvažnosti. Uskoro je bila razjašnjena tajna našega spasa. Bilo je pravo čudo što se brodić nije razbio kad je August ispustio rudu kormila. Prošao je. Dobro sam ga vidio na mjesečini . kao da zavijaju tisuće demona. tako daje izazvao naizmjence smijeh i suze na surovim licima nekih ljudi oko nas. Oči su mu bile posve staklene. natopi se vodom i slomi jarbol. grabeći na mahove uzburkano more. prihvatih rudu kormila i odahnuh. gotovo pod pravim kutem na naš smjer. Srećom. zbrkano su jurile mojim mozgom.reče napokon . Očekivao sam ovakav odgovor. Iza nas se očito spremala bura.Što se dogodilo?. Usnice su mu bile sasvim blijede.. te sam gotovo pola sata šutio.

Kad su ga prihvatili. pa makar ga. onog trena kad stupi na kopno objese. zgrabi kotač kormila i zapovijedi snažnim glasom: . Tek što su to odlučili.nestrpljivo je ponavljao: . poručnik spusti čamac i skoči u nj s dvojicom ljudi. da se vrti neobičnom brzinom i da mu je neki konop omotan tri ili četiri puta oko vrata. da brod zbog takvih gluposti ne može skretati sa svojeg smjera. Novi nagib na bok digne desnu stranu broda iz vode gotovo do kobilice. August se na palubi održao na površini vode. Kad su ga napokon našli. i tada se pokaže uzrok njegova nagibanja. Tada ga neki val baci na samu palubu. Vjerujem da je to učinio zato da se pred svojom posadom ispriča zbog svog okrutnog vladanja u početku ove pustolovine.Natrag! Ništa drugo nije rekao . čim je mogao. te je tako izmaknuo strašnoj smrti. zaustavio moje putovanje ispod broda i uhvatio me na neobičan način. odnosno dok nije razumio.Krmom! Momčad poleti na mjesta i brod se okrene. vukla za sobom. mislim s onima koji su tvrdili da su me vidjeli uz kormilo. premda ih je kapetan Block znakovima pozivao da se vrate.no i ta je svijest bila još veoma mutna i zbrkana. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja. upravo ispod desnog uha. Odmah su me položili u postelju . no kapetan mi je pružio svu pomoć. udarivši snažno glavom o neki tvrdi predmet. Kad je vidio da je momčad uz njega. bio je tako iscrpljen da je ispustio svoje uporište. Nakon spomenute duže uzaludne potrage odluče se vratiti na brod.premda se činilo da u meni više nema života. Tako mu je taj moj čin spasio 43 život. Na brodu nije bilo liječnika. te su. a Henderson u isti čas skoči sa sjedala i poviče posadi: 42 . Oni su zaveslali i uskoro ga sustigli. znači daje to pogreška tog čovjeka i ničija više . kako sam kasnije utvrdio. Cijelo vrijeme nikako se nije mogao sjetiti ni Ariela ni bilo kakva događaja u vezi sa svojom nesrećom. To navede hrabre pomorce da traže još čitavih pola sata. uspjeli su me napokon osloboditi iz tog opasnog položaja i dići na palubu . zabola se u stražnji dio mojeg vrata između dvije tetive. i malo je bilo vjerojatno da će onaj čovjek biti spašen .uz pretpostavku da je doista tko bio na palubi brodića. Sjećat ćete se da sam mu ja taj konop svezao oko pasa i pričvrstio ga za neki kolut. Međutim. kao i na nekim čamcima za spašavanje na obali VValesa. krik zapomaganja. Navala vode u brodić otkinula je palubu. Svoj spas zahvaljujemo nepojmljivom sretnom slučaju. Nastojao se održati u tom položaju. Ustanovilo se. pao u more i predao se sudbini. ustanovili su da je konopom svezan za drvo koje je plovilo na vodi. Glava klina probila je ovratnik mojeg zelenog suknenog haljetka. te je na mahove vikao u pomoć. s drugim ostacima brodića) zaplovila po površini. u tutnjavi bure. Čamac je. i tada se. koji je. međutim. Obuzeo ga je neki neodređeni osjećaj straha i očaja. kao i cijela brodska posada. zgrabio je glavni lanac. rekao je otvoreno kapetanu da zaslužuje vješala i da se neće pokoriti njegovim zapovijedima. Gotovo daje nemoguće vjerovati kako je mali čamac mogao ostati i jedan trenutak čitav. Nekoliko trenutaka kasnije naiđe na neke dijelove našega brodića. Vjerojatno je u to doba vjetar brzo nosio palubu. i premda su u onom krhkom čamcu bili u smrtnoj opasnosti. te krenuo punom brzinom naprijed. Tada se zauzeo prvi poručnik Handerson. začuše slabi krik. te je mogao pripovijedati što je osjećao kad je bio u vodi. Napokon se sasvim osvijestio. Ariel je bio lagane konstrukcije. Henderson.da je jedan od drvenih klinova iskočio i prodro kroz bakar. koji je dolazio s nekoga tamnog predmeta koji je brzo plovio kraj čamca.neka se utopi i neka ga nosi vrag. Trenutak kasnije osjetio je da je poletio uvis. pa se njegov kostur raspao. Dok se mogao održati u tom položaju. . Hendersen se opet odmaknuo od broda. dok se brod naginjao. premda se vjetar pretvorio gotovo u orkan. Ustanoviše daje taj predmet nekada bila Arielova paluba. premda se sva momčad trudila zadržati ga. Najprije je zapazio da je na površini vode. Ipak su spasili Augusta i mene. Upravo su se otisnuli iz zavjetrine koju je davao brod (mjesečina je još uvijek bila jaka). Usprkos opasnosti. kao što se moglo i očekivati. Prošlo je više od jednog sata dok nije na palubi Penguina došao k svijesti. osjećao je da je posve pri svijesti. opet onesvijestio. Neposredno prije nego što ga je otkrio g. no ništa nije odgovorio) on pojuri prema krmi. da bih ga održao u uspravnom položaju. poručnik. Pokraj nje se posljednjom snagom borio za život August. na njemu bile ugrađene posude za zrak. a ona je njega. bio građen za lov na kitove. Na svu sreću usta su mu bila nad vodom. bio ogorčen zbog tako okrutnih kapetanovih riječi. Ako je pregazio čovjeka. Ugledali su tijelo nekog čovjeka koje je na neobičan način visjelo na glatkom i sjajnom trupu broda (Penguin je bio obložen bakrom) i snažno udaralo o trup pri svakom pokretu broda. Kad je brod stao. dok je ležao na leđima. bilo je nemoguće utopiti se. Sve je to trajalo gotovo pet sati. kakav mudri i pobožni ljudi pripisuju posredovanju providnosti. Kad se opet osvijestio. a jedan od njegovih ljudi ubrzo razabere. pa je nekako mogao disati. kad se brod snažno zaljuljao prema vjetru. Sad je znao da se dogodila neka nesreća i da je u vodi.jer ono tijelo je pripadalo meni. i uz golemu opasnost da se čamac potopi. Za to se vrijeme brod okrenuo. Gurnuvši u stranu Blocka (koji je problijedio. kakva se nesreća dogodila našem brodiću.vječno paziti na svaku ljusku od jajeta.Natrag! Natrag! Ljudi su zaveslali natrag što su brže mogli. koja je ( dakako. izgubio je .

Mislim da su svi oko stola bili previše mamurni da opaze naš izmoren izgled -koji ne bi izmakao pozornom promatraču. Moji razgovori s Augustom bili su danomice sve češći i sve zanimljiviji. već su je samo raspirile. u to doba. Đaci znaju. Pismo je bilo napisano i poslano.svaku sposobnost mišljenja. a kako sam se pretvarao da marljivo učim. koje je. pa ću se u njemu moći skrivati više dana.no ipak nije bilo lako tu stvar urediti. kojom sam očekivao ispunjenje davnoga sna o putovanju. Penguin je uplovio u luku oko devet sati ujutro. a August je trebao otići s njim. Nas dvojica smo vrlo često razgovara44 li o tom događaju . od kojeg sam najviše očekivao. Najgore je bilo ipak to što se moj djed. Kad je tako prošlo mjesec dana. srećom.no tako je bilo. I vjerojatno je zbog toga naše tprisno prijateljstvo dovelo do djelomične zamjene u našim karakterima. no majka bi pri samom spominjanju dobila napada histerije. Pri izrađivanju osnove za prijevaru morao sam se uvelike oslanjati na Augusta. a što se tiče njegova oca. Pa ipak. mislim. kojim sam se poslužio da ostvarim svoju namjeru . o kojem govorim.jer one su izrasle u želje zajedničke su. i sve je bilo spremno. mislili su da sam odustao od svoje namjere. kako su na moru naletjeli na neki brodić i potopili trideset ili četrdeset bijednika tiče Ariela. javit ću se svojem prijatelju.no nikada bez neke jeze. U jednom našem razgovoru August mi je iskreno priznao da u svojem životu nije nikad osjetio takve muke i očaja kao kad je u našem brodiću otkrio koliko je pijan i kako zbog toga gubi svijest. pa sam siguran. ako mu 45 samo spomenem tu stvar. August je preuzeo dužnost napisati to pismo i poslati ga. Pošto tobože otputujem u New Bedford. Nekih osamnaest mjeseci nakon Arielove propasti preuzela je tvrtka Lloyd i Vredenburgh (poduzeće. To je bio stari trup. Mislili su da sam se ukrcao na poštanski brodić za New Bedford. snažno sume trljali flanelom umočenim u vruće ulje. Odlučio sam pod svaku cijenu otići na putovanje. II Bez obzira na to da li nas nešto privlači ili odbija. Za ljepote se nisam odviše oduševljavao. trebalo gotovo cijelih sat vremena dok je na palubi Penguina postao potpuno svjestan svojeg položaja. Neobično je i to da me je najviše oduševio za život pomoraca. G. Otac se nije odlučno opirao. On je znao tako pričati svoje priče o moru (danas vjerujem da ih je više od polovice izmislio) da su one utjecale na moju uzbudljivu ćud i mračnu. August i ja pojavili smo se kod Barnardovih točno u vrijeme zajutarka. Rosssa. Susrest ćemo dosta brodova koji će moji roditeljima ponijeti pismo s obavijesti o toj pustolovini. koji je danomice provodio veći dio vremena na palubi Grampusa. pa je. To kratko vrijeme bilo je dovoljno dugo da mi iz pamćenja izbriše tmurne sjene opasnog doživljaja i da u živahnom sjaju istakne svu ugodnost uzbuđenja i slikovitost. koji će na Gram-pusu pronaći za me neko skrovito mjesto. mojega prijatelja i mene. to mi se činilo proročanskom slikom sudbine koju sam u neku ruku morao slijediti. kako im je predložio August. Napokon dođe polovica lipnja. jedva sposoban za plovidbu i nakon potrebnog popravka. ali živahnu maštu. Kad jedrenjak odmakne toliko da se više neće moći ni pomisliti na povratak zbog mene. koji me je čekao na uglu neke ulice. a onda se došuljati na palubu jedrenjaka. mnogim melankoličnim ljudima. u kojem me taj rođak poziva da provedem četrnaest dana s njegovim sinovima Robertom i Emmetom. Rossa. on mi napokon priopći da je sve sredio. da nitko od naših prijatelja u Nantucketu nije ni najmanje posumnjao da se strašna priča nekih mornara. nekoga g. kad je slikao najstrašnije trenutke patnje i očaja. kako je sam prije rekao. August mi je često isticao sjajnu priliku. bio serviran prilično kasno. te jednoga ponedjeljka ostavih dom. Moglo se očekivati da će događaj. tada ću se. Često sam poslije s nezadovoljstvom i čuđenjem razmišljao o svojem vladanju tada.mogao sam sebi protumačiti samo divljom i vatrenom čežnjom. ali neopasna i ja sam se uskoro oporavio. kod kojega sam kadkad znao provesti po dva ili tri tjedna. Kad sam svoju namjeru priopćio Augustu. Što se tiče mene . o kojemu sam upravo pripovijedao.pretvaranje svakom riječi i svakim činom . stvarati čuda. no ja sam otišao ravno k Augustu. Ja sam to rado slušao . kako su me uvjerili. pa čak i iz najjednostavnijih činjenica. bilo u vezi s gospodom Enderbvjevima u Liverpoolu) popravak i opremanje jedrenjaka Grampus za lov na kitove. nadzirući umjesto svojeg oca radove u kabini i u prostoru za teret. Takve slike i želje . Rana na vratu bila je ružna. da udovoljim svojoj želji za putovanjem. ohladiti moju strast za morem. Ja sam u New Bedfordu imao rođaka. U mašti sam gledao brodolome i glad. nisam osjećao snažniju želju za pustolovinama na moru nego u onih sedam dana nakon čudnovatog spasa. izdržavši jednu od najžešćih bura oko Nantucketa. zakleo da će me razbaštiniti.ja sam uskrsnuo iz stanja vrlo bliskog smrti. Za sve to vrijeme nisam nikome od rodbine više ni spomenuo putovanje. reče. Dok je jedrenjak bio na popravku. Uvjeravao me da će to skrovište biti dosta ugodno. Te poteškoće nisu oslabile moju želju. August je posve ušao u moje misli. preseliti u kabinu. Ne znam zašto su ga izabrali. ropstvo i smrt usred divljačkih rulja. između drugih i dobrih brodova istog vlasnika . teško je izvesti zaključak. Jedrenjak je morao isploviti sredinom lipnja (1827). a dan ili dva prije polaska primit će moj otac pismo od g. Noću bismo naravno raspravljali i govorili o raznim mogućnostima. Dobro . počeli smo zajedno smišljati kako to izvesti. međutim. koji je. kada se radi o pretvaranju. on će se od srca nasmijati toj šali. Barnard bio je bio zadužen upravljati njime. a da nismo našli nikakvu zgodnu mogućnost. Tri i pol sata uzalud su na meni isprobavali različita sredstva. radi sinoćnje zabave. Naša prvobitna namjera bila je sakriti se negdje do noći. život pun jada i suza na nekoj sivoj i osamljenoj klisuri u dalekom i nepoznatom moru. Pretvaranje. koja mi se sada pruža.

stari gospodin Peterson. moj djed. Znali smo da je kapetan Barnard bio kod Llovda i Vredenburgha i da će se tamo zadržati do kasno uvečer. pozvavši i mene da pođem za njim. pojavi se točno ispred mene. .. Strop je bio visok punih dva metra i sve je bilo ljepše i ugodnije nego što sam očekivao. Tada ode. Jedva smo tako izmaknuli i krenuli opreznije dalje. crnilo. kao da se iznenada nečega sjetio. On tada pritisne prstom na neko mjesto na prostiraču u kutu spomenute prostorije i reče mi. a da uopće nisam odatle izišao.vi ste se poprilično zabunili. Pritom mu je pomagao samo jedan čovjek. i obećavši da će me posjećivati koliko god bude mogao. Mislio sam da je to Gordon. Odmah sam se uselio u svoj mali stan.Gospodine! . stavivši je u mutnu svjetiljku. a da ne bude opažen. no vrlo uska. Odveo me u svoju kabinu. međutim.Gle. veliki vrč pun vode. te odšetao niz ulicu. zatvorio je vrata i povukao zasun. Edmunda. došla gusta magla. jurnuo na me zamahnuvši kišobranom. Opazio sam golemu peć i veoma debeli i skupocjeni prostirač na podu između kabine i soba. izrezan i opet umetnut. hladni pečeni kravlji but i šest boca vina. Ni tamo ne zatekosmo nikoga. koji je bio. koji nije polazio s jedrenjakom na put. koliko sam god mogao iznenađeno i otresito . tri ili četiri goleme talijanske kobasice. te se činilo daje pravo čudo to što smo našli pravi put do te škrinje. August mije. umotan u debeli mornarski ogrtač koji je donio August. a bilo je u škrinji i drugih potrebnih predmeta. vi. August upali fosfornom šibicom malu svijeću i. 46 . Krenusmo odmah u kabinu. pero. drhteći cijelo vrijeme od bijesa i mrmljajući kroz zube: . vidjevši. Učini mi se da još nikada nisam vidio zgodnije male sobice od ove.odvratih. uglavnom putopisa. nedaleko pregratka broda. moje ime uopće nije Goddin. Na palubi su bili samo jedan ili dva mornara. Prostirač je došao na svoje prvotno mjesto na podu i svi su tragovi otvora bili sakriveni. zatim se okrenuo. pa me nije bilo lako prepoznati. te se tako ukazala unutrašnjost škrinje. kako je stari gospodin smiješnom kretnjom dočekao ovaj odgovor. kao na ležaju u kabini. Oči su mi pomalo priviknule na mrak. te ustanovih da ona vode u donju prostoriju. Kabina je bila vrlo udobno uređena . kao i oni drugi. gospodine!. On je izvadio.. problijedio. vjerojatno zadovoljniji od svakoga vladara kad ulazi u novu palaču. Gordone. Dvije velike prazne bačve za ulje ležale su navrh škrinje. a zatim rasvijetli svijećom poklopac škrinje o koji je bio pričvršćen komad crnog konopca. August otiđe prema pristaništu.reče nakon duge stanke -hej. Svijeća je tako slabo svijetlila da sam jedva tapkao po hrpi starudija u kojoj sam se našao. koliko ih je god stalo u taj mali prostor.. Među onim predmetima bilo je nekoliko knjiga. Tako je podigao vrata u podu (o koja je prostirač bio pričvršćen čavlićima). Kad smo se provukli. Uporno je zahtijevao da se što prije sakrijem. tri pokrivača. Mornarska ništarija. pa smo odlučili ne gubiti vrijeme. Kad je pritisn47 uo. Podigao je na čelo naočale. bačvama i zamocima. također do stropa brodski alat svih vrsta. koja je gotovo doticala strop. spustivši ih opet. a htio bih da znate. Zatim mije moj drug pokazao da se jedna ploha škrinje može lako izvaditi..nam je. Četiri sjajne sobe bile su opremljene širokim i ugodnim Majevima. Bilo je dovoljno mjesta i za sjedenje i za ležanje. To je bilo sedamnaestog lipnja. koja je bila na desnoj strani jedrenjaka. pa ga se nismo trebali bojati. Jedva sam se suzdržao od smijeha. ostavio malo vremena za razgledanje. Uzmaknuo je za dva ili tri koraka. rakije i likera. od kojih moram spomenuti neku vrst hladnjaka. pa sam se lagano provlačio držeći se za skut prijateljeva kaputa. za Boga miloga.. Poslije sam saznao da je August namjerno uredio tu prostoriju da bih se ja bolje mogao sakriti. u kojemu mi je August pokazao mnogo poslastica i pića. bačvu pomorskog dvopeka. Svugdje naokolo bio je gusto nabacan.. taj se dio poda na jednom kraju toliko podigao da je u otvor mogao ući Augustov prst.. oko sto dvadeset četvornih centimetara. čiji si to prljavi ogrtač navukao? . Pomoću tog konopca moći ću. a na njima je ležala još neka golema hrpa hasura. te smo stigli sretno na cilj. a ja krenuh za njim na maloj razdaljini. ostavivši mi svjetiljku i mnogo svijeća i šibica. August mi pokaže kako se škrinja zatvara. do neke željezom okovane škrinje. On me napokon dovede. između nabacanih predmeta do čavla koji je zabijen u strop prostorije tik kraj vrata u podu njegove kabine. Bila je gotovo metar visoka. Ljudi koji su radili nisu me opazili.. ni tome slično. huljo. osim što sam dvaput protegnuo udove stojeći uspravno između košara nasuprot otvoru. nove naočale. Bili su nečim zaposleni sprijeda na pramcu. Uz ovu prostoriju nalazio se omanji prostor sa stolom. U sobi je bilo i drugih udobnosti. Ipak se brzo zaustavio.što je inače neobično na kitolovcima. stolcem i zidnom policom punom knjiga. on zatvori vrata nad rupom s nekim klinom s donje strane. U prvom redu. lako.Ne valjaju. August se prvi uspeo na brod. Reče mi da taj konopac vodi od mojega skrovišta kroz sve prolaze. gledajući me ravno u lice.. bez vodstva. a tada je. zajedno s različitim košarama. da moj novi ogrtač nije prljav. Cijelo to vrijeme nisam uopće . spusti se kroz otvor. a dva duga. naći put. nakon puzanja i vijuganja kroz nebrojene uske prolaze. a zatim se strašno zarumenio. dogodi li se nešto neočekivano. Čim smo ušli. kakvu su nekada koristili za spremanje fine glinene robe. 48 Ostao sam tri dana i tri noći (ako sam dobro izračunao) u svojem skrovištu. da je dio poda. Upravo kad smo zakrenuli za drugi ugao iza bunara g. Na dnu je bila prostrta strunjača. velika butina. a ja sam pošao za njim. širok i ugodan. međutim.. Bila je duga nekih tri metra i imala samo jedan ležaj.

ili bolje rečeno u neko mrtvilo.. Tu sam misao ipak morao otkloniti. Stabla su na mahove mahala rukama. provlačio sam se kroz mnoge zavijutke... Najednom otvori oči i pogleda me. Najviše me uznemirilo što je u vrču bilo još samo malo vode. a zatim me dozove tihim glasom. pošteno najeo talijanske kobasice. Prizor se promijeni i ja sam stajao gol i sam usred žarkog pijeska Sahare. te u kabini uzeti novu zalihu vode. Kroz narednih jednoličnih dvadeset i četiri sata nitko nije došao u moje skrovište. pao sam. sjetio sam se hladne bravetine koju sam prije spavanja malo pojeo i koja mi je bila jako ukusna. S tom se misli. odlučih pričekati još dvadeset i četiri sata. upravo sličnim rukama kostura.To sam ti došao reći i ne plaši se zbog moje odsutnosti. Gore je sve u redu. Moji su snovi bili strašni. no često bih se. pa nisam mogao ustanoviti koliko sam dugo spavao. Neko vrijeme neću moći k tebi. no bojim se da će gore opaziti da me nema. ali to me je malo uznemirivalo. Stezale su me goleme zmije i gledale me strašnim.rekoh. i . Tada sam oprezno ugasio svijetlo i uskoro zaspao zdravim snom. Nevjerojatna mi je bila spoznaja da je zapravo pokvarena! To me je strašno uznemiri49 lo. Prelistao sam knjige koje su bile promišljeno pripravljene i iz-abrah knjigu o istraživačkom putovanju Lewisa i Clarka na ušće Kolumbije. da je nenadano umro ili pao u more. danas je dvadeseti. po ljuljanju jedrenjaka sam znao da smo već daleko na moru. te su kreštavim i prodornim krikovima smrtnog očaja tražila vodu moleći je za milost.Dobro mi je. Šape neke goleme grdosije teško su mi pritiskale grudi . jer sam mislio kako bi ustajali zrak skrovišta mogao biti poguban.vidio Augusta. siva i gola. Tamo ćeš naći moj sat. Kad odem i zatvorim vrata. . Napokon sam stigao do čavla i uzeo sat.Ništa . pa sam.. pa ako mi ni tada ne dođe pomoć. Pretpostavljam da ne znaš kako si dugo zatvoren. da nadomjestim gubitak bravetine. Kad će jedrenjak isploviti? . . kad bi bio tako. Između ostalog. Moj san ipak nije bio samo san.. jer sam znao da se jedrenjak mora svakog časa otisnuti na more. Ovako zadovoljan odlučio sam da ću sve prepustiti događajima do onog trenutka do kad mi bude dopušteno zamijeniti škrinju za prostranije i udobnije boravište u kabini. blistavim očima. navinuvši sat. Držeći se za konop. neki su me strašni i divlji demoni golemim jastucima gušili. u duboki san.sudeći po neprestanom nagibanju jedrenjaka na lijevi bok . možda će ti trebati. nisam mogao nipošto pomiriti. jer. no on je stao. samo tri dana. Međutim. tihe i strašne. prevalivši mučno priličnu udaljenost. nastojao se umiriti kako god sam znao. kao plin kod izgaranja drvenog ugljena. Grčevito skoči na noge i iskesi strašne zube. Doživljavao sam svakakve nesreće i strahote. a strašno sam bio žedan jer sam se.da plovimo uz jaki vjetar s desne strane. Tome je mogao biti uzrok zagušljivi zrak prostorije. međutim. Budući da sam osjetio strašnu glad. govorio mi je da ne puše običan vjetar. Zatim se preda mnom prostrla beskrajna pustinja. zapravo. Sad sam napokon u potpunosti bio svjestan. kad bismo zaista bili u blizini obale. pogledao sam na sat. Sigurno mu se nešto dogodilo . dokle god je 50 oko sezalo. Pomalo sam se sjetio svega. Udovi su mi bili vrlo ukočeni. unatoč opiranju. Neobično drveće bilo je nalik ljudima.Za manje od pola sata . Do nogu mije ležao zguran bijesni lav. zašto me u tom slučaju August ne bi posjetio i obavijestio o svemu? Razmišljajući tako o svojem osamljenom i tužnom položaju. no drhtao sam i pri samoj pomisli. Zatim se vratih. Ja bih donio sat k tebi. Ipak se nisam usudio otvoriti onaj otvor. osjećao sam želju za snom. izrasla su u dugim nizovima. jedrenjak bi se morao često okretati. Nisam mogao zamisliti koji je bio je razlog Au-gustove odsutnosti. očajna i strašna. pitajući kako mi je i trebam li štogod. Osim toga. Upalivši svjetlo. opet našao stopu ili dvije od mjesta s kojega sam pošao. pa sam ih morao protegnuti stojeći između košara. Ostavivši u škrinji zapaljenu svijeću počeh tapkati u mraku. Činilo mi se da teško dišem. Osim toga. a u onoj gužvi nije mu lako uhvatiti priliku da me posjeti. poći ću do otvora i nastojati pronaći prijatelja ili kroz otvor samo udahnuti malo čistoga zraka. Time sam se zabavljao neko vrijeme dok ne osjetih da sam pospan. uznemirivale su me mnoge tmurne misli.njezin topao dah osjećao sam kod uha . bio sam neobično zbunjen i trebalo mi je malo vremena da se prisjetim u kakvu sam položaju. Glava me je strašno boljela. Nakon otprilike sat vremena što je otišao jasno sam osjetio da je jedrenjak zaplovio i čestitao sam sebi što sam napokon počeo putovati. dakako. A to bi napokon moglo izazvati i druge štetne posljedice. Kad sam se probudio.. Najprije sam se pobrinuo uzeti sat. Najprije sam to doveo u vezu sa svojom zbunjenošću. Napokon začujem kako se otvaraju i zatvaraju vrata u podu. Zatim mu se iz crvena ždrijela prolomi urlik sličan grmljavini i ja se sruših na tlo.. osim u slučaju. a onda sam zaključio da sam neobično dugo spavao. I tada ode. Zacijelo smo na našem putovanju odmakli dovoljno daleko. pa bih već mogao moći izići. a ja sam ustanovio . Njihovo korijenje skrivalo se u širokim močvarama koje su preda mnom ležale sasvim crne. Golema i visoka stabla.a njezini bijeli i strašni očnjaci svjetlucali su u . Gušeći se u grču straha napokon sam se napola probudio. kad ne možeš razlikovati dan od noći. pa počeh optuživati Augusta zbog besramne nepažnje.odvrati. Možda nam je protivni vjetar osujetio putovanje. pa smo još uvijek u blizini Nantucketa. Međutim. možda još tri ili četiri dana. a neki mukli šum koji je kao iz goleme udaljenosti dopirao do ušiju.no nisam mogao zamisliti koji je to razlog da me tako dugo drži u zatvoru. da ću popustiti toj želji. dok sam bio zabavljen tim mislima.. dopuži uz konop do mjesta gdje je zabijen onaj čavao.

Tek se tada pokazalo koliko sam slab. no klonuh pri pomisli na vodu. ne bih bio mogao govoriti. kao odrasli pas. tako zakrčile put da se više ne bih mogao vratiti. Nema sumnje. kao što je i pojeo ostatak bravetine. Osjećao sam da me naglo ostavljaju snaga tijela i uma ukratko. nadajući se da ću se tako moći popeti na škrinju. pomicanje jedne njezine stranice. Imao sam vrućicu. Na moje iznenađenje vrata se nisu pomaknula. Da mi je to i uspjelo. neobično radosno i nježno počela nestrpljivo lizati moje obraze i ruke. koji ga je vukao u vodu. no ja sam volio Tigra više od obične ljubavi. Tri godine poslije toga. Zbunio sam se začuđen -no nisam mogao ne prisjetiti se osobitog načina cviljenje mojeg newfoundlandera Tigra i njegova smiješna načina iskazivanja nježnosti. pozlilo mije. Nisam imao svijetla jer je svijeća u svjetiljci do-gorjela. Ja sam ga još dok je bio malen. Srce mi je udaralo. svezavši mu oko vrata konopac. te sam je uspio teškom mukom izvaditi je. koji je bio potpuno zakrčen. pa na njoj ne bih mogao naći sigurno uporište. te sam pri najmanjem pokretu drhtao kao u groznici. Uskoro sam našao šibice.. pa je svakako bolje što mi to nije uspjelo. Bio sam neobično slab. Nisam se uopće začudio jer sam sudeći po svojem neobičnom stanju znao da sam. u strahu da ću se svakog trenutka onesvijestiti usred uskih i zamršenih zavijutka u hrpi starudija. lagano pritisnuo o vrata otvora. i dois51 ta. nikad nijedan stvor nije bio dostojniji takve ljubavi. Srušivši se licem na pod. Uzalud sam pokušavao dosegnuti vrh. prislonili ga na uho i ustanovih da je opet stao. krajnji napor. a kutiju sa šibicama nisam mogao naći. Uza sav trud nisam mogao pomaknuti škrinju ni za jedan palac jer se čvrsto zabila medu škrinje i brodarski alat. Ipak sam polako i mučno napredovao. Škrinja je pak bila visoka i glomazna. vrlo dugo spavao. Kad sam se uspravio. a žeđ je bila nepodnošljiva. i ja sam se zabrinuo jer sam znao da su se prije otvarala s lakoćom. Puzao sam uz krajnji napor. ustanovio sam da je taj pothvat znatno ozbiljniji nego što mi se činilo. Sad sam bez velikih poteškoća nastavio put. ipak. Napipavši sat. Prošavši kroz otvor. umirao sam. zacijelo bi mi ponestalo snage privući se na vrh. čak i najmanja. ležala je nepomično. pa sam ih jače gurnuo. kad sam. međutim. Vrata se nisu otvorila kako sam očekivao. Zapovjedih Tigru da bude miran te krenuh prema otvoru. otkrio sam na svoju veliku radost da sa suprotne strane nema dasaka -drugim riječima. To me omami samo na nekoliko časaka. noge su mi otkazivale poslušnost. a ne August. Onda sam napipao vrč i ustanovio da je prazan. Učini se daje zvuk mojeg glasa probudio sav skriveni bijes životinje. nije me pokušavala napasti. Zato sam odustao od traženja. Bilo mi je svejedno za pokvareno meso.. u zagrljaju smrti. Da mi je tisuću života ovisilo o pokretu jednog uda ili o jednom slogu. šapnuh napokon Božje ime i spremih se umrijeti. imao sam kod sebe džepni nož. Dugo nisam mogao povezati misli. jedrenjak se tako nagibao i ljuljao da sam se bojao da će se sa škrinje srušiti bačve za ulje i zatrpati mi jedini prolaz. srušila hrpu na moju glavu ili bi. Brzo ustadoh sa strunjače na kojoj sam ležao i zagrlih svojega vjernog prijatelja. Nanovo sam oživio. Napokon osjetih. Čvrsto sam upro rukom o daske i ustanovio da je jedna široka daska popustila. Osim toga. Bilo je. mogao biti u kabini. Pipao sam po škrinji tražeći ono malo preostale vode. Srećom. Ona se cijelom svojom dužinom bacila na moje tijelo. Sa svake strane uskoga prolaza hrpe nabacanih predmeta stvorile su pravi zid. Mnogi ljudi vole pse. Trebalo je. Osjetih kako mi se naglo vraća krv u slje-poočice.. obzirom na moju slabost prestati ići uz konop i potražiti novi prolaz. ili se popeti preko zapreke i ići istim putem. odužio mi se spasivši me od toljage nekog razbojnika. da nema poklopca i da sam probio dno škrinje. stoga. počeo sam opet tražiti kutiju sa šibicama i svijeće. te bi svaka moja pogreška. a onda sam nažalost ustanovio da je brzo i snažno ljuljanje broda srušilo tu škrinju upravo na prolaz. Zbog oslabljene moći prosuđivanja i slabosti tijela zacijelo bih zalutao pokušavši to učiniti i bijedno bih poginuo u labirintu te nesretne i odvratne prostorije. vid mije slabio . čak da mi se i ne sruše na glavu. dok konačno nisam došao do čavla. svejedno se ne bih bio mogao pomaknuti. gdje me očekuje samo smrt. Sve me to nagnalo da se pokušam dovući do otvora i zatražiti pomoć prije nego što budem posve nesposoban tražiti je. To je bio on. i u mnogim je prilikama dokazao svu onu plemenitost koju cijenimo kod životinja. Strašno me mučila i morska bolest. umirao sam od strana samog. Stoga sam bez oklijevanja skupio preostalu snagu i hrabrost da se popnem na onu škrinju. no polagano mi se vratila sposobnost mišljenja. a ja sam ležao posve bespomoćno. kakva god bila. Prvo je bilo 52 preteško i preopasno. a plašila me i sama pomisao na to. potegavši svom snagom čelom o oštri ugao neke škrinje okovane željezom. Uz posljednji. a čitav potok strastvenih suza ublažio je dugu noćnu moru u mojim grudima. Sedam je godina bio moj nerazdvojini drug. Oglodana kost ležala je kod otvora škrinje. Uzalud sam sebi pokušavao razjasniti prisutnost Tigra. kao i prije. trudeći se očajno pomaknuti škrinju. Tigar je ispio vodu. Zvijer.. Obuze me suludi i neodoljivi osjećaj spasa. U glavi mi se vrtjelo. bojeći se. Jednako kao i prije. Nakon tisuću različitih nagađanja morao sam se zadovoljiti veseljem što je Tigar uz mene u ovoj pustoj osam-ljenosti i činjenicom da će me tješiti svojim umiljavanjem. no nisam odmah pronašao svijeće (jer se nisam mogao sjetiti gdje sam ih spremio). činilo mi se. ostao sam nepomično i nekoliko sati gotovo bez svijesti. Kad sam tako odlučio. Gurnuh . Začudih se kad je uz otegnuto i tiho cviljenje. Napokon udarih.mraku. i ja sam se opet sjetio svih pojedinosti. da bi netko drugi. moja je svijest bila neobično mutna i pobrkana. nemoguće utvrditi koliko dugo. kad sam se probudio. u Nantucketu spasio iz pandža nekog zločestog dječaka.čak su potamnjele i one sjajne oči iznad mene. uspravno stojeći.

ostala su nepomična. zaključio sam da je ranjen. no ništa. Uzalud sam pokušavao pronaći razlog zbog čega su me živa pokopali. Stavio sam papir na korice neke knjige. Nisam znao što učiniti. no sve je to bilo vrlo rijetko. te sam izgubio nadu da ću ikada moći pročitati Augustovo pismo. Napokon opazih da se Tigar neobično ponaša. koji neću nikako moći pomaknuti. zaključio sam da bi to moglo biti klupko željeznog lanca. opet je nastavio sa svojim neobičnim vladanjem. Kad sam ih našao. Bilo je očito do je otvor bio otkriven i da je zabijen čavlima. koje je očito prožvakao pas. već da se vratim u škrinju i da se ondje predam svojoj tužnoj sudbini ili da se smirim i pokušam izmisliti neki način spasenja. da sam ih ostavio tamo. gledajući vanjskim dijelom mrežnice oka. Onih nekoliko mrvica fosfora sam pažljivo pokupio i s mukom se vratio u svoju škrinju u kojoj je Tigar ležao cijelo to vrijeme. uznemirivši još više moj već oslabljeni i uzbuđeni um. Već sam više puta rekao da sam neko vrijeme bio na granici ludila. samo tužna bjelina. Ipak. uzaludno pokušavao sjetiti. a kako se pod nožem osjeća53 la neobična valovita površina. prevrnutoj bačvi. od gladi. blizu otvora. jer mi se učinilo da je udaljen samo ne više od metra od mene. koji je lakomo progutao. Gurnuh svom snagom . Opipao sam mu šape jednu za drugom. Uzalud sam razmišljao o mnoštvu besmislenih načina da dođem do svijetla . učinilo neobičnim. To dovoljno govori o tome kakav je bio mrak u mojem zatvoru. I zaista. te se začudih što se nisam toga prije sjetio. kakve bi čovjeku padale na pamet samo u smetenom opijumskom snu. mičući oprezno glavom. Napokon. među kojima su najstrašnije bile jezovita smrt od žeđi. i koji mu se naizmjence čine najrazumnijim i najluđim. Spopali su me strah i očaj. Nikad nisam bio u mučnijem stanju tjeskobe i neizvjesnosti. a onda sam napipao dva ili tri komadića voska od svijeća. ne bi li vidio propuštaju li nešto svijetla iz kabine. Nisam mogao shvatiti. pa me ovim načinom htio obavijestiti o situaciji. Prostorija je bila tako tamna. Napokon se dosjetih nečega što mi se učinilo razumnim. No nije bilo napisano ni slovo -ništa. Jako sam se iznenadio. Svijetla nestane za nekoliko trenutaka. prije nego što sam se posljednji put uputio prema otvoru. pozorno sam ih promotrio. ili je na otvor postavljen nekakav vrlo težak predmet. Pomnijim istraživanjem napipao sam mali smotuljak papira koji je bio pričvršćen ispod Tigrove lijeve lopatice. pipajući po tlu. sve dok nisam osjetio da je zapela. Tada mi se učinilo da ga muči žeđ kao i mene. III Odmah mi je palo na pamet daje taj papir sigurno pismo od Augusta. Preostali komadići voska bili su tako pomiješani sa smećem u bačvi. koje se tako često ponavljalo.ako je to doista bilo njegovo pismo . koje su bile u praznoj. osjetio bih da leži na leđima sa šapama uvis. učini mi se da sam se točno sjećao mjesta gdje sam ih spremio. Drhteći od nestrpljivosti. da ne bih smalaksao. Nakon mnogih poteškoća vratio sam se na svoje mjesto. Nekako sam se nejasno prisjetio da sam ih brižno spremio prije nego sam zaspao. a kad mašta. Jasno svijetlo odmah se rasprostre po cijeloj površini i da je na papiru bilo štogod napisano. ustanovih da se svijetlu mogu približiti ako polagano krenem u protivnom smjeru od onoga kojim sam bio krenuo prije. a da bi mogao biti ranjen na tijelu ili na glavi. skupio otpatke fosfornih šibica koje sam našao u bačvi i položio na papir. Tada pomislih da je gladan i pružih mu veliki komad butine. opazih izvan škrinje. Tek što sam se pomaknuo. međutim. zacijelo bih bez poteškoća sve mogao pročitati. kao da me želi utješiti ili ohrabriti svojim umiljavanjem. Prelazeći rukom preko pleća. Počele su me napadati najtmurnije misli. on mi je nestao iz vida. da nisam mogao vidjeti ni prst pred sobom. Došao sam do svijetla (budući da sam prošao kroz nebrojene uske zavijutke) i ustanovio da ono dolazi iz nekih komadića šibica. od gušenja. Više nisam mogao suvislo zaključivati. uvjeren da ih ne mogu upotrijebiti. ovisno o tome kad njime vlada razum. Takvo mi se ponašanje. neko slabo svjetlu-canje u smjeru krme broda. Odmah sam zaključio daje pas pojeo svu moju zalihu svijeća. pa i fizičke snage.ništa. Tigar se ispružio pokraj mene.čvršće . Ne opazih ništa. Gotovo sam sat vremena posvetio mučnom traženju izgubljenih stvari. Istražih prstom i otkrih konopac koji mu je bio svezan oko tijela. Bio sam na rubu iznemoglosti i klonuo sam na strunjaču. Jedva sam razabirao bijeli tračak papira i to samo tada kad ga ne bih gledao izravno. Zatim sam u pukotinu gurao oštricu noža. te se spustih na tlo. Ustao sam i pokušao prstima napipati spojeve ili pukotine u otvoru. a pismo mojeg prijatelja . Sad sam se. već ukoso. Tada. a s njim i hrabrosti u mojem srcu. Htio sam se približiti tom predmetu. Napokon sam dolazio k sebi. Opet sam se morao vratiti u škrinju kako bih ga 54 ponovo mogao ugledati i utvrditi njegov položaj. počeo sam ponovo tražiti fosforne šibice i svijeće. Strugnuvši o tu zapreku ustanovio sam da je na otvoru neki teški željezni predmet. Zatim sam ih dlanom trljao brzo i snažno. i da ga je neki nepredviđeni događaj spriječio da me oslobodi iz moje tamnice.o načinima.samo me bacilo u još veću muku. Začudio sam se odakle tamo šibice. U posljednjih četrnaest ili petnaest sati nisam je . Opipao sam mu oprezno glavu. Bilo je trenutaka potpune razumnosti. osjetio sam da su mu dlake nekako nakostriješene. Trebam napomenuti sam mnogo dana udisao gotovo kužni zrak zatvorene prostorije u kitolovcu i da sam već dugo bio bez vode. Kad bih prema njemu ispružio ruku. Nekoliko mije trenutaka lizao lice i ruke i tiho cvilio. no nisam našao ni traga nekoj ozljedi. Kako mi se pas činio tužan. no onda se odmah sjetih da sam mu pregledao samo šape. Sad mi nije preostalo druge.

Pametnije je bilo da sa sigurnošću utvrdim prvu točku pitanja. htio sam pročitati sve odjednom. neznatno režeći. nakon gubitka bravetine. Imao sam jaku groznicu i bio sam vrlo bolestan. Na moje veliko čuđenje (jer ga nikad nisam podučavao ni jednoj vještini zbog kojih je njegova pasmina na glasu) on je odmah razumio i njuškajući nekoliko trenutaka brzo pronašao velik komadić papira. Tigar je svojom oštroumnošću riješio najteži dio. krvlju. vratio se s velikim komadom papira. To će razjasniti činjenicu da su prošli mnogi tužni sati očaja nakon posljednjeg događaja s fosforom.. Kad mi je to donio. Sama po sebi.jedna ili dvije još su uvijek blijedo svjetlucale. Za prvih dana svojeg zatočeništva pio sam alkoholna pića kojima me opskrbio August. koju nisam pregledao. dala mi je hrabrosti (koje inače ne bih imao) podnijeti svoj teški položaj. Vrlo je vjerojatno daje na onoj strani papira. Odlučih učiniti taj pokus i. pa sam sada najprije razmislio što učiniti. saznati cijeli smisao opomene koju mije prijatelj tako pokušao priopćiti. a onda mi se učinilo da se iza prsta pojavljuje neko sasvim blijedo. Kad sam utrljao fosfor. Neću ni pokušati opisati gnjev (jer. patnje i straha . osim dvopeka. no ipak primjetno svjetlu-canje. ta pogreška ne bi bila tako strašna da svojom ludošću i naglošću nisam počinio i drugu. vrlo oprezno. Uznemirivalo me i nešto drugo. no ona mi nisu ni najmanje gasila žeđ. međutim. Slana i jaka jela bila su mi. bilo nešto napisano . Položih papir opet na knjigu. a uspio sam pročitati samo ovih nekoliko posljednjih riječi: ". bez ikakve povezanosti s riječima prije nje. nestrpljiv. Djelomična sigurnost koju sam osjećao da ću u strašnoj nuždi uspjeti na jedan ili drugi način. Sad mi je i njih preostalo jedva pola litre.tako puna tajnovitosti. pojavilo se svijetlo. No. a on odmah nastavi tražiti. Pogladih ga po glavi. Od butine je ostao samo komadić kože. jer preostali fosfor ne bi bio dovoljan za treći pokus. Promjenu u njegovu vladanju opazio sam prvi put kad sam ponovno protrljao papir fosforom. Tada sam bio odviše uzbuđen da bih poklanjao tome . ili. Premda je svijetlo bilo dosta jasno. jedina zaliha hrane.. Napokon se dosjetih da bi se na ispisanoj strani mogle napipati neke neravnosti na površini papira. A i "krvlju" ta jezovita riječ . Opet sam povukao kažiprst po papiru. a sav dvopek. Već nekoliko posljednjih sati disao sam vrlo teško. a usto sam zapadao u neku vrst mahnitanja. Napokon sam opet ustao i počeo misliti o strahotama kojima sam okružen. malo je zastao i protrljao svoj nos o moju ruku. To je bilo ponašanje psa. povukao sam po jednoj strani. ako mi to ne uspije. kako li su strašno i teško padala njezina nejasna slova usred duboke tame mojega zatvora. a sada je svaki pokušaj disanja pratilo bolno grčenje u prsima. dolazeći k svijesti samo na trenutke.činilo se da sam ga bio poderao na samo tri komada. Znao sam da su uzrok tome sasvim sitne čestice fosfora. ako ne uspije ovaj na koji se spremam. djetinjasto sam ga poderao i bacio tko zna kamo. koje su preostale na papiru od mojeg prvog pokusa. koji je bio gotovo beskoristan. odlučio sam da ću se pod svaku cijenu javiti onima na palubi. No ono nekoliko riječi koje sam uspio pročitati otele su mi i to. imao bi dovoljno vremena pomno pročitati sve tri rečenice . no nikako nisam mogao smisliti rješenje tajne koje bi me zadovoljilo. U nenadanom napadu očaja bacih se na strunjaču na kojoj ostadoh otprilike dan i noć u nekom mrtvilu. 57 pojeo je Tigar. a zatim prosjedih razmišljajući neko vrijeme. Moja me nesreća naučila biti opreznijim. Opet okrenuh papir i ponovih ono što sam malo prije radio. osim jednog razmrvljenog komada. Ovaj put jasno razabrah nekoliko redaka napisanih krupnim slovima i 56 očito crvenom tintom.no koja je to strana? Sastavljanjem komadića ne mogu riješiti to pitanje. pa sam uvidio da više ništa nedostaje .a nisam ni spavao. vjerojatno je druga ili donja strana papira ispisana. Srećom. kako nisam ništa osjetio. Dok sam trljao fosfor.kako li se sada činila trostruko značajna (ovako nesuvisla. mislim da sam bio više nego bilo što drugo bijesan) kad sam iznenada otkrio svoj golemi propust. Bilo je nemoguće izdržati bez vode još dvadeset i četiri sata. koje bi joj odredile smisao i razjasnile je). i ja sam razmišljao o tisuću odgovora. Nakon nekoliko trenutaka. Prema tome. okrenuh papir. kao da čeka pohvalu za svoje djelo. i prije nego što će me Tigrovo neobično vladanje upozoriti na nešto drugo. lako sam našao mrvice fosfora . ako je uopće štogod napisano. koje gotovo da me i nije napuštalo od prvog napadaja sna. Nakon vraćanja mojeg posljednjeg puta do otvora. u najskrovitiji dio moje duše! August je zacijelo imao dobrih razloga kad je želio da ostanem skriven. pa sam sad prvi put osjetio svu bijedu svoje sudbine. jer je bio presuh i pretvrd 55 za moje otečeno i suho grlo. Kobasice sam pojeo. Kad sam nakon duga traženja našao mali komadić papira.uopće imao . premda sam bio siguran da ću sve riječi (ako ih uopće ima) naći samo na jednoj strani i da ću ih naći u logičnom slijedu..vidio sam da su bile tri. čak i da mi je otkrila i cijelu jednu priču neopisivih strahota prožela ni desetinom mučne i neopisivog straha koje mi je u srce ulilo to nepotpuno upozorenje. pojačavala mi se svakog trenutka glavobolja. da ću pokušati probiti put kroz donju palubu. Razočaran što na papiru nisam našao nijedne napisane riječi. Ipak. a to je i bilo glavni razlog zbog kojeg sam se trgnuo iz mrtvila na strunjači. Da bi se povećali moji jadi. da nisam bio tako uzbuđen. Bio sam. ne bi me ta opomena. on mi je njuškom gurao ruku. sve dok sam se napokon sjetio da sam pregledao samo jednu stranu papira. bilo je samo kratkotrajno. već samo pojačavala groznicu. tvoj život ovisi o tome hoćeš li ostati zatvoren!' Da mi je uspjelo pročitati cijeli sadržaj pisma. i to je bila neka vrst jake rakije od bresaka od koje me hvatala muka. dao sam psu da ga ponjuši i tako nađe ostale komadiće.

Samo oni koji su bili iznenada spašeni iz ralja smrti ili oni koji su upoznali nepodnošljive muke žeđi u takvim prilikama kakve su bile moje u tom bezutješnom zatvoru. Auguste! . premda nekako prigušeno. a da ni ne pokuša doći do mene. jedan mali slog mogao spasiti . i on mi počne pripovijedati što se dogodilo na brodu za vrijeme mojeg zatočeništva. Hoću li ikada zaboraviti osjećaje tog trenutka? On je odlazio.a jedna bi me riječ. toliko užurbano. Pao sam na koljena.. kakva zna napasti razmaženo dijete u sličnim prilikama. odupre o svoje prednje noge (to sam zaključio po promijenjenom položaju njegovih očiju). Dugo sam slušao kako se probija kroz ropotarnicu i činilo 59 mi se da to traje vječno. popih sve.Arture! Nova nada vrati mi je napokon vratila dar govora. osobito u kabini i u ostalim prostorijama. Poznato je da sam tada bio u skrovištu već tri dana. a tada se smiri. pri čemu su mu oči bijesno sjale u tami. To je bilo dvadesetog lipnja. Napokon začuh opet tiho i oklijevajući izgovorenu riječ: . začuo sam kako neki nestrpljivi prigušeni glas negdje iz krmenog dijela broda izgovara moje ime. Kad sam se srušio ispadne mi nož iza pojasa te padne. koji je drhtao i hripao. Ovo se ponovi tri ili četiri puta. koji sam osjetio kroz vunene pokrivače kao jak stisak oštrih zubi na svojem vratu .odgovori od uzbuđenja drhtavim glasom. moj drug od kojega sam imao pravo toliko očekivati. zatim lju-tito tresnuh njome o pod. kao da gaje spopao snažni grč. premda sam znao da to moram učiniti zbog vlastite sigurnosti.Pst! Zaboga. Kad sam nekako ugasio žeđ. Čim sam se maknuo. Morao sam prijeći preko njegova tijela. trgnuo se i povukao k sebi sa strunjače pokrivače. pa me zrake svijetla nisu ništa manje razveselile od hrane i pića. Opet se zvuk slabije razabirao. Nedugo zatim.Odmah ću biti kod tebe. Ja sam se srušio na lijevu stranu. pas je glasno zarežao i skočio na mene. otišao je! On će dopustiti da bijedno poginem. Zapadoh u mrtvilo iz kojeg me opet probudi Tigrovo slično vladanje. Napokon više nisam mogao podnijeti taj strašni položaj. Sad je pas ležao tik uz izlaz iz škrinje. i škripao zubima. a da ne oda tako tajnu mojega skrovišta.a ipak ne mogu izgovoriti taj jedini slog! Osjetih muku koja je sigurno gora od umiranja. Cijelo to vrijeme je na brodu bilo tako živahno. Blijesak njegovih bijelih očnjaka dobro sam razabrao u tami. a glava mi se zakopala medu pokrivače koji su me zaštitili od drugoga bijesnoga napadaja. Jasno sam opažao kako su mu oči pune smrtne mržnje uprte u mene i očekivao sam. bocu s rakijom i široki nož. Strašno je režao.. on će me ostaviti. čim se probijem kroz to spremište. U toj sam borbi izgubio onaj komadić kože butine. da će me ovog trena napasti. negdje ispred mjesta gdje sam stajao. pa nisam znao što bih. Daje tisuću života ovisilo o jednom mojem slogu . Napokon osjetih njegovu ruku na ramenu. što mi ga je ostavio August. Ispunjen smrtnim strahom da će prijatelj pomisliti kako sam umro i da će se vratiti. Prinesoh bocu ustima. Nikada moje uho nije čulo slađi zvuk! Napetom strepnjom prisluškivao sam hoće li taj zvuk djelovati na Augusta . Svom težinom tijela udario je o moje desno rame. pa sam čvrsto smotao oko tijela ogrtač i krenuo prema izlazu iz škrinje.. Tada sam začuo neko micanje u ropotarnici. mogu zamisliti neopisivu slast koju mi je pružio taj dugi gutljaj najdivnijeg od svih raskoši prirode. te vrisnuh koliko sam god mogao: . da izdahnem u najstrašnijoj i najogavnijoj od svih tamnica . To me ispuni tolikim strahom da se sasvim probudih. Očaj mi je 58 dao snage. Nekoliko je trenutaka sve bilo tiho. stajao sam između košara tik uz ulaz u škrinju. kao što je poznato.prije nego se mogao iskoprcati iz njih . Više nisam sumnjao da je od žeđi ili od zagušljiva zraka u prostoriji pobjesnio.. Ustanovio sam da potječe od Tigra. a psa ubiti. August izvadi iz džepa tri ili četiri pržena krumpira koje sam lakomo progutao. Dok sam razmišljao o tome.znao sam da onaj koji je izgovorio moje ime nije mogao biti nitko drugi. te sam snažno gurnuo psa. srećom preslab. šuti! . Uzeo sam ostatak od butine. na pod. On mi u isti čas stavi bocu vode na usta. u slučaju da mi ne da izaći.Auguste! Oh. Sada sam sasvim blizu uha osjetio neki piskutavi zvuk. a uzbuđenje tako snažno da sam uzalud pokušao odgovoriti. Tek što je zamro odjek udaraca. preko škrinje. nakon otprilike sat vremena nakon što mi je August bio ostavio sat... bacio sam se na strunjaču i zapao u neku vrst mrtvila. Mozak mi se smutio i ja sam se srušio. Bacio sam ih na psa i prošao . Silno sam želio saznati razlog njegove tako duge odsutnosti.kroz otvor škrinje. Sada sam bio ispod životinje i ona bi me zacijelo bila za nekoliko trenutaka potpuno svladala. pa još slabije. te odlučih pod svaku cijenu izaći iz škrinje. i on se.pažnju..ne bih ga mogao izgovoriti. Dozvao sam ga. To je bilo tako neočekivano. izmučen do smrti. kao da je osjetio moju namjeru. . IV Jedrenjak je bio isplovio kao što sam i ja bio zaključio. on je odlazio. U potpunosti sam izgubio dar govora. da zubi probiju pokrivače. On odvrati tihim rezanjem. uz zveket. Imao je i zapaljenu svjetiljku. osjetio sam želju za jednom od onih psina. Grčevito sam drhtao i naprezao se progovoriti. zatim još slabije. ja sam ga uvjeravao da je . moj prijatelj. pa se sva moja zaliha svela na pola litre rakije.. a bijesna se životinja cijela ispružila po meni. Kad je napokon ipak došao. Nisam ga mogao ubiti. da August nije imao prilike obići me. koji odmah i zatvorih da pas ne bi mogao za mnom.ipak.

a po nekim izjavama kapetana Barnarda nije bilo sigurno da ćemo se odmah vratiti. razmislivši o svemu . Na trenutak se činilo da će preoteti jedrenjak. Svezane mornare. no on je ipak mogao vidjeti što se oko njega događa. Poručnik je poslao po rum i cijelo je društvo ubojica pijančevalo do večeri. odlučio je ostaviti me u skrovištu dok se ne pruži prilika da me u tajnosti obiđe. Ti su razbojnici svezali mojem prijatelju ruke na leđa i pošli s njim na palubu. premda je vrebao priliku da dođe k meni. Nad njim je stajao prvi poručnik. Crnac) prevrtalo je stvari po kabinama na lijevoj strani krme. Upravo je to bio odlučio kad je začuo neku neobičnu buku. Svi su ljudi u potpalublju odmah izrazili želju predati se. i August je izgubio svu nadu čekajući njegov red. Kad pomislim na pros60 toriju u kojoj sam bio zatvoren. teže mi je vjerovati da sam se uopće probudio iz onoga sna nego da sam toliko spavao. Zajedno s prvom šestoricom . pozvao me glasnije. da su ga u tome mogli spriječiti manje krvoločni drugovi.bilo ih je ukupno dvadeset i sedam. plačući i ponizno moleći poručnika da mu poštedi život.utvrdio da je razlog tom snu bilo snažno uspavljujuće djelovanje smrada od starog ribljeg ulja u zatvorenu prostoru.Čujete li vi dolje? Iziđite jedan po jedan. Bijedni momak srušio se na palubu bez glasa. Čuvši udarac i pljusak tijela. te su se predali nakon kratke borbe. Tada su oni odozdo izvršili opći juriš. nedaleko izvora . čini se. Poručnik im se obratio lijepim riječima . On je sišao dolje ne ponijevši ni vode ni hrane u namjeri da me najprije pozove k otvoru. no buntovnici su napokon uspjeli zatvoriti potpalublje. Kad je tako o svemu razmislio. pa da mi onda iz kabine pruži jelo i piće.. odluči se vratiti i pričekati drugu priliku za posjetu. koja je dopirala. u slučaju da me nađe na brodu. nalazila su se u kabini devetorica najgorih lupeža među članovima posade jedrenjaka. zajedno s mojim prijateljem. srećom. Poručnik se proderao: . koliko i poručnik. pa prema tome. taj je san morao trajati više od puna tri dana i tri noći. a da se nitko nije pojavio. Kasnije sam . Četvorica preostalih zarobljenika. jer mu se učinilo da glasno hrčem. Trebalo bi mu dosta vremena za probijanje kroz ropotarnicu do moje škrinje. Tu je kuhar redom udarao žrtve sjekirom po glavi. te je nekoliko puta ustao želeći nastaviti svoj posao kod otvora no boku broda. no ja se nisam odazvao. svezali su im ruke i oborili ih na leđa. Gledao ga je posprdno i mirno mu pregledavao sadržaj džepova iz kojih je upravo izvukao veliki novčanik i sat. a nije mogao zamisliti da bi meni taj zatvor mogao ikako naškoditi. ne zatvarajući vrata na otvoru. Taj je čovjek bio sin neke Indijanke iz plemena Upsaroka. August me je najprije zvao tihim glasom. ako ne i više) nije htio ni čuti za takav prijedlog. Sedam članova posade (među njima i kuhar.kako mi je August rekao. bili su pošteđeni. a točno sedmi dan mojeg ulaska u skrovište. Na to se odlučio lako.. Neka snažna ruka pritiskala ga je o pod držeći ga čvrsto za vrat.. Bio je. a crni gaje kuhar dignuo kao malo dijete i mir61 no bacio u more. Sudeći po svemu. Osim toga on nije mogao zamisliti . zatvorio vrata u podu i otvorio vrata sobice. iz kabine. to je morao biti onaj san u koji sam bio zapao kad sam se vratio sa satom u škrinju. ostali nisu htjeli izići ni na prijetnje ni na obećanja. Crni kuhar (koji je zapravo bio pravi zloduh i imao je na svoju družbu bar toliko utjecaja. tako pijan. jer mi je bio donio sat. dok netko nije predložio da ih istjeraju dimom. Tek mu se četvrti dan pružila prilika. tražeći oružje.da meni išta treba. Ti su se ljudi ubrzo naoružali mušketama i streljivom. Ta se šestorica našla nenaoružana pred moćnijim neprijateljem. novak medu članovima posade. pa kad se sjetim da je taj brod vrlo dugo služio kao kitolovac. koji gaje svaki čas trebao radi sređivanja i prepisivanja spisa u vezi s ovim putovanjem. jer mu se moj san činio veoma prirodnim. razmislivši. Tada je zatvorio vrata. Cijelo je vrijeme namjeravao o tome pothvatu obavijestiti svojega oca. koji su ležali svega četiri stope od njih.po vlastitom iskustvu i po uvjeravanju drugih . Piće je. Napokon iziđe neki Englez. Tek što je prekoračio prag. Njegova oštroumnost i paklena podlost urodile su plodom. kako mu se učinilo.a dvojica su stajala i kod glavnog otvora. i upamtite. jer su lako mogli čuti sve što je govorio na palubi. među kojima je bio i neki mornar pod imenom Dirk Pe-ters.. te su jasno mogli razabirati svaku riječ. ako se pridruže pobunjenicima. Što je brže mogao. odvukli su do otvora na uglu broda. zlikovci kao da su se umorili ili im se nekako zgadio taj krvavi posao. a u isti tren oborio ga udarac drvenom palicom po glavi. s dubokom ranom na čelu iz koje je neprestano tekla krv. prije nego što je izišlo više od šestorice njihovih protivnika. Stoga on. Kad je sišao. a tada su ih pobunjenici pobacali preko ograde. Krenuli su prema pramnici. Tako su poginula dvadeset i dvojica. Ništa nije govorio i činilo se kao da umire. mogao opaziti da ga nema. a za to bi vrijeme kapetan Barnard. Međutim. stoga se iduća dva dana nije osobito brinuo za mene.zacijelo zato da navede one dolje na predaju. a kad su se jedan po jedan uspeli. te me izvesti na palubu. Pred zatvorenim vratima potpalublja stajala su dva pobunjenika sa sjekirama . Mjesto odgovora dobio je udarac sjekirom po čelu. kojega su dovukli na palubu.sve u najboljem redu. To se dogodilo tek četvrti dan. umirilo neke buntovnike jer se čulo nekoliko prijedloga da zarobljenike posve oslobode. koji nisu sudjelovali u pobuni.a ja sam još uvijek hrkao. koje živi među klisurama Black Hills. Tada su počeli raspravljati o sudbini preživjelih. zabljesnuo mu pred očima pištolj. Zatim je izvršeno strašno klanje. Ne računajući na Augusta i Kapetana Barnarda. napokon i vrlo glasno . no još smo uvijek bili dovoljno blizu Nantucketa. ili da se u slučaju nužde ne bih javio. bez mrmljanja! Prošlo je neko vrijeme. Njegov je otac ležao strmoglavce na stepenicama kabine svezanih ruku i nogu. Nije znao što učiniti. zaključio je da spavam. skočio je kroz otvor.

Zato se vrati na palubu što je brže mogao. Usnice su bile tanke. kojega je Peters na šaljivi način tražio za sebe kao pisara) odmah ukrcaju u jedan od najmanjih čamaca i da ih prepuste sudbini. moleći ljude neka ga ne ukrcaju u čamac i neka se vrate na svoj posao. More je bilo puno kratkih i opasnih valova. a na Grampusu su ga u doba pobune smatrali. no snažan kao herkules. Tada su stavili Augustu na ruke okove (kojih je na brodu bilo nekoliko pari) i svezali mu noge. . a jednom ga je prilikom spasio od kuharove surovosti. Govorili su o njegovoj strahovitoj snazi u času uzbuđenosti. Sve se to zbilo na 35° 30' sjeverne širine i 61° 20'. Bio je niska stasa. dok su se pobunjenici nešto dogo63 varali. Imao je duge zube koji su mu tako stršili da ih njegove usnice nikada nisu. Na svoju žalost ustanovi daje njegova kabina pretvorena u spremište različite robe i brodskog alata i daje nekoliko hvati starog brodskog lanca. koji više nije bio svezan i smio se slobodno kretati. i posve 62 ćelava. učinilo bi mu se da se taj stvor grčevito smije. obično je nosio vlasulju. premda nije bilo jakoga vjetra. dakle. Dva su ga lupeža zgrabila za ruke i bacila preko boka jedrenjaka u čamac. trećeg dana navečer. Napokon. Ruke i noge bile su mu neobično iskrivljene. i što ću još poslije često imati prilike o njemu govoriti. Rekao mi je da je bio zabrinut za mene. Htjeli su vjerojatno napasti neki brod. još uvijek u istom položaju. koliko se god doimao okrutnim čovjek. nedaleko Bermudskih otoka. Poručnik je došao u kabinu vidjeti je li kapetan Barnard još živ. prikazujući tako neobične i nevjerojatne događaje da posve odustajem od toga da će mi itko vjerovati. Svi su bili zaposleni oko jedara i on pokuša neopaženo sići u kabinu. no kad bi ga čovjek pogledao bolje. Jedva je jasno izgovarao riječi. Njegov otac je bio trgovac krznom. i brod nastavi put prema jugozapadu. koji su spustili u more. August se pokušao utješiti mišlju da će čamac možda dohvatiti kopno ili mu se barem toliko približit da ga uspiju opaziti brodovi uz obalu. August je nekoliko minuta očajavao. ni djelomice. no prošla su tri dana otkako je u more spušten čamac. no ipak se bio nekako oporavio od svoje rane. koji su ležali na palubi. Oni su poslušali bez riječi. Čamac je brzo nestao s vidika. pa se činilo do uopće nisu gipke. koji plovi od Kapverdskih otoka u Porto Rico. a nikakva se prilika nije pružila. Usta su mu stizala gotovo od uha do uha. ostao svezan na krmi . (Njega su pobunjenici. Nije bilo ni mjeseca ni zvijezda. Da sakrije taj nedostatak. Čamac je još neko vrijeme. pa se nije mogao oslanjati na njihovu dobroćudnost ili nehaj. Pripovijedam o Dirku Peter-su tako opširno zato što je on. Teško je znati što je s tom rečenicom doista mislio reći.Missouri-ja. obećavajući im da će ih iskrcati gdjegod zažele i da neće ništa poduzeti da budu kažnjeni. ostavili). To je bila kuharova izreka kad ga je bacio u tu prostoriju. i činilo se da su kao i drugi neki dijelovi njegova tijela nepokretne. Uskoro su se obojica pojavila. No kao da je govorio u vjetar. Osobito su mu bile goleme i široke šake. koji je prije ležao pod stepenicama kabine bilo maknuto kako bi se napravilo mjesta za neku škrinju. pomalo sličan izrazu Upsaroka. Kapetan je bio blijed kao mrtvac. visok jedva metar i šezdeset centimetara. Pobunjenici su namjeravali izvesti neki gusarski pothvat. čini se smiješnim likom. nikad nisam imao razloga posumnjati u iskrenost njegova prijateljstva. đavolskog veselja. kojega nisu prouzročile godine. da će mi uskoro pomoći. Nakon puno kolebanja i dvije ili tri žestoke svađe. djelomice zbog strahota što ih je sam vidio. Njegov položaj bio je još uvijek opasan jer su ljudi neprestano bili pijani. napokon odluče da sve zarobljenike (osim Augusta. pa sad leži upravo na vratima na podu! Bilo je nemoguće maknuti lanac i ostati neopažen. Među nantucketskim pomorcima širile su se mnoge priče o tom stvorenju. ni kompas. a neki su izražavali sumnju u njegovu zdravu pamet. pokrivale. Na jedrenjaku pak razapeše sva jedra.a tada prerezaše konop. tako da su jedva bile slične ljudskima. Već ga je htio baciti preko ograde s lijeve strane krme kad se umiješao Dirk Peters i opet mu spasio život. Više puta je bio odlučio pobunjenicima odati tajnu mojega boravka na brodu. Sada je imao na glavi komad medvjeđe kože koja je još više isticala prirođeni okrutni izraz njegova lica. od kakva dlakavog materijala . no cijeli taj događaj poslužio mu je da me napokon spasi. jedino nije smio poći stepenicama prema kabini. pošavši na palubu. Međutim. I glava mu je bila izobličena i golema. bio glavni spasitelj Augustova života. Tada spustiše u čamac šaku dvopeka i vrč vode. Nisu se uopće obazirali na Augusta. te im zapovjedili ukrcati se. ni veslo. nastojao je ustati i molio je da mu dopuste oprostiti se od oca. Nadam se samo da će vrijeme i napredak nauke potvrditi najvažnije i najnevjerojatnije od mojih navoda. Zatim su ga bacili u donju prostoriju posade kraj pregradnog potpalublja i napomenuli mu da više neće doći na palubu dok je jedrenjak jedrenjak. Izraz njegova lica nosio je trag nekog veselja. 64 Kad je kuhar izišao iz potpalublja. ostao bi zaprepašten. pala je noć. Doista. August. no nisu im dali ni jarbol. s iz-bočinama na tjemenu (kao i na glavama većine Crnaca). Izgubio je nadu da će odavde izići živ. Peters je bio čovjek strašno okrutna lika. Čim je došao na palubu zgrabi ga poručnik za vrat i upita ga što je radio u kabini. a djelomice zbog nade. ni jedro. no svaki put se svladao. udari s istoka jaki vjetar.kao krzno španjolskog psa ili američkoga sivog medvjeda. Dirk Peters je postupao s njim nekako prijazno. Nikakav se osjećaj nije odražavao na tom licu. ili je bar održavao neke veze s indijanskom trgovačkom postajom na rijeci Lewis. Neprestano je pazio i vrebao priliku. Za one nesretnike u čamcu bilo je malo nade. Odvezali su i četvoricu zarobljenika. Kad bi ga čovjek letimično pogledao. zapadne dužine.

kad je prerezao dasku i na drugom mjestu (oko jedne stope iznad prvoga reza). Poče pregledavati pregradu prostorije. sve dok se pas nije pojavio s Dirkom Petersom. medu kojima je jedva bilo mjesta da se provuče ljudsko tijelo. Kad je odlučio napisati mi pismo. koji je moj prijatelj u Petersu vrlo cijenio. Za upravljanje jedrenjaka nisu se brinuli više nego što je bilo najnužnije. Da nisam dobio to pismo. pa se zatim brže bolje vratio u potpalublje.u slučaju da itko dođe . te popuštaju pod pritiskom. učinio je prilično velik otvor. promrmlja obećanje da će sutradan donijeti zarobljeniku dobar objed. najednom se dosjeti da bi kroz glavno spremište mogao doći sa mnom u vezu. August je razvezao noge. kao da želi maknuti poklopac s otvora. misleći da je bolje da okušam sreću s pobunjenicima. Razmišljajući o tome. nakon svih tih događaja i uz tako malo nade da će se spasiti usredotočio na taj zadatak svu snagu svojeg uma. Prva pomisao bili su mu okovi na rukama. čije su kosti nježnije. Džepnim nožićem lagano se ubode u prst iznad nokta. no odmah je našao zamjenu. zabio je nož iznad rupe. Tada se sjetio da bi mi mogao poslati pismo i upozoriti me da nikako ne pokušam izići. u slučaju da su bili stavljeni na ruke mladog čovjeka. Nekako pred zoru. no on načini pero od neke stare čačkalice. ako ga pusti unutra. Poslužilo mu je naličje pisma . a moj je vrč sadržavao vode jedva za četiri dana.Odlučio je reći prvom čovjeku koji dođe k njemu sve o mojem položaju. Donio mu je i nešto usoljena mesa i krumpira. Napokon Peters ustane.jer sam bio već deset dana zatvoren. Otišao je. jer inače on ne bi uspio stići do mene. opazio je da nema pribora za pisanje. ponjušio ga i otegnuto zacvilio. Nije imao tinte. Čim je Peters otišao. no zaboravio mi je to reći kad mi je bio donio sat. da ne bude sam.. Tad je začuo na stepenicama potpalublja neki glas. pa je mislio da su ga poručnikovi lupeži bae ili u more. Napokon gaje spasio Peters. opazi daje Tigar pošao za njim i da se počeo gurati među bačve. Augusta je to njegovo vladanje ispočetka strahovito uzbuđivalo. otišao je po psa. no vrlo raspoložen i donese mojem prijatelju dnevni obrok : dvanaestak velikih prženih irskih krumpira i vrč vode. Njegovo vladanje bilo je vrlo hirovito i smiješno. obećavši da će sutradan opet doći i donijeti mu jelo. pa ode na palubu. Kasniji su događaji dokazali kako je bila sretna njegova zamisao. Čim me je odveo u skrovište. te je na nož objesio svoj haljetak. koji odmah skoči na ležaj i legne. otkrio je da se uz vrlo malo napora ili neugodnosti okovi mogu po volji skidati jednostavnim izvlačenjem ruku. pa je počeo grepsti šapama. te da zbog sadašnjih prilika ne zna hoće li će sutradan moći k meni. no sada je. te se ni u čemu nisu . kako je namjeravao. Sjeo je na škrinju kraj ležaja i bez sustezanja počeo govoriti o poručniku i uopće o prilikama na jedrenjaku. bio bih svakako izvršio koju od očajničkih namjera i uzbunio posadu. sakrio u neku rupu ispod čamca. no da se ne smijem odati. Tigar je nestrpljivo skočio k otvoru. Treba spomenuti i to da nitko nije spavao u potpalublju i da su svi od početka pobune bili u kabini i pili vino i gostili se zalihama kapetana Barnarda. sada je bilo lako doći i do donjeg glavnog otvora. te posudu vode. te August pomisli da će me pas sam pronaći. Nitko ga. vrlo pijan. Ipak je odškrinuo glavni otvor kako se ne bi zadržavao kad opet dođe. Ta vrst okova bila je bez pravog učinka. nisu ustručavali otvoreno govoriti o svojim namjerama. Nije bilo sumnje. osjetio je da sam ja u spremištu. Ispitujući ih točnije. spremio ga srećom u džep svojeg kaputa u kojemu ga je sada i našao. jer nije imao mjesta okrenuti se. Ovo je zapravo bilo izvorno pismo. već prekasno pokušati doći k meni prije dana. Tog dana došao je i kuhar s dvojicom mornara (harpunara). kako se poslije ispostavilo. kad je ušao Dirk Peters. tvoj život ovisi o tome hoćeš li ostati zatvoren" Taj papir svezao je psu oko tijela i pustio ga kroz otvor. Kad je August došao do otvora. Od početka pobune August više nije vidio psa. Tako je u mraku napisao pismo. Tek što je to napravio. Da sakrije rupu u pregradi. Ustanovi da se nije morao puno truditi probiti je. nije više smetao. Sva trojica bijahu potpuno pijani.. kako bi po potrebi mogao sakriti izrezanu dasku strunjačom. Tada odmaknu strunjaču na kojoj je ležao. pa je August bio napisao drugo. Najprije nije znao kako ih skinuti. no rukopis nije bio dobro pogođen. Pas se. Bilo je. Čim ga je odškrinuo. Znajući koliko ga volim. Ni oni se. da je kapetan Bar-nard ukrcan u čamac i prepušten sudbini. Završio je ovim riječima: 66 "To sam napisao krvlju. a najvjerojatnije je da bismo tada obojica izgubili život. te da se mogu nadati hrani. koja je bila najbliže podu. Ove okolnosti dobro su došle Augustu i meni. nego da u skrovištu skapam od žeđi . međutim. Bojao se da to neće moći. Nije našao nikakav znak daje itko osim njega bio u prostoriji. August oslobodi obje ruke iz okova i raz-veza noge. međutim. U potpalublju je bio mrak kao u rogu. debele za palac. Upravo je uspio gurnuti desnu ruku u okove (lijevu nije bio ni izvukao) i svezati konop laganim čvorom oko gležnja. pa je te noći posve prerezao dasku.onog krivotvorenog pisma g. a za njim Tigar. dođe Dirk Peters. Stoga odluči da se vrati i počeka do iduće noći. Džepnim nožićem (razbojnici nisu smatrali da je potrebno pretražiti ga) 65 pođe odlučno rezati dasku. Konop je ostavio tako da ga . Tada je opet nataknuo okove i svezao konop oko gležnja. Da je nešto drugo u pitanju ne bi se iz-vrgnuo tolikoj opasnosti. Ukratko je ispričao da je na brodu izbila pobuna.lako mogao opet namjestiti. Premda bi se trebalo penjati preko niza visoko naslaganih bačava od ulja. mislio je da će me njegova prisutnost razveseliti. Ona je bila od mekane borove daske. tako da je bilo lako proći kroza njega do glavne gornje palube. Psa je doveo na brod August. doveo sad k njemu u potpalublje. Iz rane je odmah isteklo dosta krvi. Činilo se da imaju različita mišljenja o konačnom cilju putovanja. iz koje se nije mogao iskoprcati. Glavna poteškoća bila je u neprohodnosti donjega spremišta. Izabrao je to mjesto. međutim. kao ni Peters. Vjerojatno gaje neki osjećaj. Rossa.

nije odmah rekao. Nekoliko puta dozvao me je imenom. Iskopao se što je mogao brže iz one zbrke starudija kojom je bio okružen. Nje68 mu. a kasnije ih upotpunio svim potankostima. Noć je brzo prolazila i njegova odsutnost iz potpalublja mogla je biti otkrivena. Tada je odvezao 67 konop i skinuo okove. stigao do škrinje. doduše. Tu zalihu u početku zatočeništva vjerojatno nisam štedio jer sam očekivao brzo oslobođenje. provukao se kroz rupu u pregradi. odlučio je odustati i odmah se vratiti na pramac. On se bojao da će opaziti da ga nema. spustio se u spremište. o obilju dobre hrane i o razbludnoj ljepoti žena. Prva je htjela zaplijeniti prvi zgodniji jedrenjak koji susretnu. pobuna nije bila izvršena samo radi pljačke. Jako se razveselio kad je našao svjetiljku s malim komadićem voštane svijeće. Treba uzeti u obzir i to da je imao razloga vjerovati da sam mrtav i da mi ne bi ništa koristilo ni da je stigao do škrinje.) Tome treba dodati i prizore krvoprolića i strave što ih je doživio moj prijatelj. a sam bi se bez razloga izvrgnuo mnogim opasnostima.slagali. Sada je bio posve uvjeren da je njegova najgora bojazan opravdana. no o tome je ovisila moja sudbina. i ja sam. Odmah se opet popeo na teret. Taj slučaj bio je doista sretan. Sve te okolnosti svladale bi i najjaču odvažnost . kraj škrinje. Napunio ju je vodom iz vrča. On se po teretu popeo gotovo do stropa. Provukavši se. Kad se sasvim smračilo. mogao opaziti svijetlo i znati da se približava pomoć. Uskoro ga uznemiri nepodnošljivi smrad i zagušljivi zrak. koju sam bacio o pod. Koliko se moglo ustanoviti. Njegova je svijeća izgarala u svjetiljci. teškom mukom. jer izvađeni komad daske nije bio ponovno umetnuo). Druga pak stranka. da se nisam mogao odazvati. a ja nisam odgovarao. opreza radi. tako da su se kolebali između želje za dobitkom i želje za zabavom. Bio je presretan što me je našao živa. te je nastavio put između gornje palube i bačvi za ulje prema glavnom otvoru za ukrcavanje. osim u odluci da napadnu brod koji plovi od Kapverdskih otoka i koji su očekivali svakoga trenutka. To bi se i dogodilo da se nije do zore vratio na svoj ležaj. On me je dozivao nekoliko puta. Tu je upalio svijeću.i čitatelj će. no kasnije mi je sve iskreno priznao. dišući tako zagušljivi zrak. Bio je uvjeren da je njegova pretpostavka o mojoj smrti točna. Više nije sumnjao u istinitost svoje slutnje. Tapkajući teškom mukom kroz nakrcani prostor. Jedrenjak se snažno ljuljao. Očito su Petersovi opisi (Peters je često bio u tim krajevima) silno utjecali na pobunjenike. te se počeo spremati. August je mirno ležao do noći. a ja sam željno čekao otići s tog prokletog mjesta gdje sam . ne mareći pritom hoće li ga netko od posade čuti. te me u trenutku zatišja ponovo zovnuo. pa je odlučio svladati svaku poteškoću i opasnost da dođe do mene. U jednom od ležaja našao je bocu. a u džepove je spremio hladne krumpire. koji je došao izvana. Znamo da je njegov glas dopro tada do mene. Počeo se bojati da u skrovištu nisam mogao ostati živ. kao i ja. poduzeti nešto drugo. ispripovjedio glavne dijelove svojih doživljaja. Ovaj sam se put uspio odazvati. koja je bila jača i kojoj je pripadao i Dirk Peters. namjestio posteljinu na svojem ležaju tako da se čini da na ležaju spava čovjek. gdje će loviti kitove ili. August je jasno čuo tresak boce. htjela je nastaviti plovidbu prema Južnom moru. no Petersonovi opisi. no nije bio posve siguran dolazi li zvuk iz skrovišta. U žurbi je prevrnuo neke male škrinje. govorio im je o potpunoj sigurnosti i neograničenoj slobodi. ako sam živ. Napokon je ustanovio daje prolaz sasvim zakrčen i da ne može doći do cilja. Spustio se s tereta namjeravajući se odmah vratiti u potpalublje. Tada je začuo tresak boce. sav iscrpljen.jedna poručnikova. On je bio već prilično odmakao kad gaje opet zaustavio pad noža. dozvao me imenom što je mogao glasnije. zrak se u spremištu činio otrovnijim i nepodnošljivijim nego meni kad sam se nastanio u škrinji. Čitav dan nije nitko više dolazio. probio se do nekog otvora. kao što je poznato. no ja mu se nisam odazivao. Bacio se potpuno očajan na ropotarnicu i zaplakao kao dijete. kojega mu ga je ostavio Peters. VI August mi je tu. kao i prije. kojoj je jedva izmakao. ovisno o mogućnostima.su tako uzbudili maštu mornara daje bilo vrlo vjerojatno da će konačno prihvatiti njegove prijedloge. a zatim ga na jednom od otoka Zapadne Indije opremiti za gusarenje. ali se ipak i dalje probijao prema škrinji. objesio je. Glavni uzrok bila je osobna poručnikova mržnja prema kapetanu Barnardu. Sad se nalazio kod glavnog otvora u palubi. Ipak je i sama sumnja bila dovoljan poticaj na ustrajnost. čuo taj štropot. svoj haljetak na džepni nožić sakrivši otvor (to je lako bilo učiniti. On im je živo opisivao neviđeni svijet i zabavu koju će naći na nebrojenim otocima Tihog oceana. Ustanovivši da ne može svladati zapreke. pa mu se činilo da je njegova bojazan opravdana. oskudicu i smrtnu opasnost. misliti o njenu prije s osjećajem žalosti nego s osjećajem srdžbe. Ne treba ga ipak osuditi prije nego što uzmemo u obzir sve one mučne okolnosti. Uhvativši trenutak zatišja. On otvori svjetiljku i digne je što je mogao više kako bih ja. Sad se činilo da su se pojavile dvije glavne stranke . Zbog buke August nije mogao čuti slabi zvuk mojeg disanja ili hrkanja. pa njegovo zatočenje. no ja sam bio tako uzbuđen. Sramio se svoje slabosti i neodlučnosti. Dotad još nisu bili ništa konačno odlučili. Nakon gotovo sat vremena otišla su i ta trojica. i bilo bi vrlo teško u tami pronaći put do otvora. Nekoliko puta morao je sebi probijati put. To mi August. od mene ni glasa. i napokon je. Bila je to naoko sitnica. a osobito o slastima podneblja. Međutim. a druga kuharova. Prije toga je. Mogao ju je i upaliti jer je u džepu imao kutiju fosfornih šibica. (Tada je otvor za krcanje bio više mjeseci neprestano otvoren. Bio sam jedanaest dana i noći zatvoren s ono malo vode koliko je sadržavao vrč kojega mi je bio ostavio.

a da mi moj prijatelj kroz rupu daje dio svojeg dnevnog obroka hrane. i kad je poklonjena neobična pažnja osiguranju daskama. a Tigra sam ugurao za njim. u znatnoj mjeri premašiti poslanu količinu (radi bubrenja žita). Kad je teretni prostor samo djelomice nakrcan robom. barem ne takvog. jer je žito na dugom putovanju sklono snažnom pomicanju. Samo oni koji su se namjerili na snažan vjetar ili su iskusili ponašanje broda u iznenadnom zatišju mogu sebi zamisliti silnu snagu valova i posljedice strašnoga zamaha svih nepričvršćenih predmeta u brodu. pa treba uvijek poduzeti mjere protiv takve nezgode. Sada se činilo daje pas posve miran. vjetar često baca na bokove. Brod (osobito brod 70 s malim glavnim jedrom). Ima doduše primjera. a da nisu poduzete nikakve mjere opreza. Od mnogih načina da se to postigne. ni pri najjačem ljuljanju broda ne miču. dakle. koji su dobro poznati. kad između oblina bačva ne bi bilo praznina. ni mrtvi teret. Ako to nije učinjeno kako treba. plovio iz Richmonda u Virginiji u Madeiru s teretom kukuruza. Ako je žito slobodno ukrcano u brod. koji je čvrsto stlačen. te je potrebno neko vrijeme dok opet dobiju svoj pravi oblik.bio zatočen. August se provukao. već i ostale robe. da će teret samo djelomice ispuniti teretni prostor. ne može biti nikakve opasnosti pomicanja. koje su sasvim različite od opasnosti pomicanja tereta. a još manje. prouz-ročit će vrlo pogibeljne nezgode. no posljedice nisu ozbiljne. Da budu jasnija neka mjesta u ovom izvještaju gdje sam govorio o teretu jedrenjaka. treba ukrcane predmete čvrsto stlačiti i pokriti ih slojem debelih dasaka. a on će se povući izvidjeti mogućnosti. u najmanje od polovice slučajeva razlog zašto su brodovi za vrijeme jakoga vjetra na moru pretrpjeli brodolom. ako je teret uredno ukrcan. Nikad prije nije plovio s teretom žita. ako je teretni prostor samo djelomično ispunjen. kad ga primatelj dobro izmjeri. koja leži bliže vodi. August se neko vrijeme penjao preko zapreka s teškim psom u naručju. mjesta koja bi se mogla činiti nejasnima čitatelju. pa sam odlučio otvoriti vrata na škrinji. jer pri punom utovaru robe. Prema tome. I kad je sve to poduzeto. kad je očito. pod određenim uvjetima. teret pamuka. dovesti. bio to puni ili samo djelomični teret. Ako je teretni prostor samo djelomično ispunjen. nijedan se pomorac neće osjećati posve sigurno ako ima ukrcano žito. a vjerojatno i mnogo više brodova u europskim lukama svakog dana isplove nepotpuno ispunjeni. da su bačve kod iskrcavanja sasvim spljoštene. a ja zbog svoje slabosti to ni69 kako ne bih mogao izvršiti. Zaključili smo da ja zasad ostanem u blizini rupe. U kabini je bilo sve u redu. a ipak nisam mogao ostaviti životinju koja mi je dvaput spasila život. gdje je taj način tlačenja donio vrlo jadne posljedice. no kad je bio udaljen od Madeire jedan dan plovidbe. Kapetan je mnogo puta plovio. opasnost prijeti uglavnom od pomicanja tereta. treba spomenuti zabijanje klinova u teret žita. Kod ukrcavanja žita ili slične robe potrebne su i druge mjere opreza. pa smo zahvalili Bogu što smo se spasili iz neposredne opasnosti. koji je pri izlasku iz luke posve ispunjen žitom. treba prije izlaska iz luke primijeniti sve mjere opreza kako bi se teret što bolje ustalio. a ipak će teret. U novom skrovištu moći ću udisati znatno čistiji zrak. koje bi zadalo neprilike. premda je osigurano daskama i motkama. Što je vrijeme burnije. Nijedan se od nas nije mogao pomiriti s pomisli da ostavimo Tigra u škrinji. a da mu se nije dogodila nikakva ozbiljna nezgoda. moram reći da je kapetan Barnard zanemario svoju najvažniju dužnost na Grampusu. to je slijeganje jače. pa će se za neko vrijeme napuniti vodom i potonuti. To se događa prosječno svakih petnaest ili dvadeset sati. Na početku putovanja puhao je samo laki povjetarac. Nisam mogao ne pokušati ga spasiti. koji često u žurbi krcaju teret. Nije pretjerano reći da je pomicanje ukrcane robe ili mrtva tereta. Teret se ukrcava većinom pomoću vitla. koji nema propisano građene lukove. Stotine naših obalnih brodova. nego što je najnužnije. tj. pa i s vrlo opasnim teretom. Nismo smjeli gubiti vrijeme. kakva je brašno ili duhan. zahvatio ga je snažan vjetar 71 . nije pokazao ono znanje i iskustvo pomorca koje je potrebno u njegovoj pogibeljnoj dužnosti. bit će pri dolasku broda na odredište jedva do tri četvrtine pun. Tako može. Obalni brodovi. Mnogi nesretni slučajevi. Znam da se zbog nemarnosti kapetana Joela Ricea na brodu Krijesnica dogodio slučaj vrijedan žaljenja. Stoga smo uz velike poteškoće i napor ponijeli Tigra sa sobom. sav će se teret pri prvom jačem nagibu na bok prevrnuti na onu stranu broda. Potreban je. Nema sumnje da se isto moglo dogoditi i kod duhana pri vrenju. Pas je ležao ispružen. kad je taj brod godine 1835. treba poklanjati veliku pažnju ne samo teretu sipane robe. Uzrok tomu je slijeganje za vrijeme plovidbe. koji možda još nije vidio pravi i propisni smještaj tereta. Teretni prostor. ali ipak još živ. do rasprsnuća broda na moru. pa je slobodno ukrcao kukuruz i napunio jedva polovicu broda. Da se to spriječi. pri rastezanju robe. Odlučili smo odmah otići do rupe u pregradi gdje ću ja ostati. Na te daske treba staviti čvrste motke koje sežu do stropa kako bi tako svaki komad tereta bio učvršćen na svojem mjestu. no nismo znali što učiniti. pa i nesreće koje sam sam iskusio dogodile su se zbog nemara ili neznanja. Tako se duhan ili brašno pri ukrcavanju toliko tlači vitlom u teretni prostor. Mislio sam da je uginuo. oprez pri ukrcavanju robe. primjerice. Ni šum njegova disanja nismo mogli razabrati kad smo prislonili uho na škrinju. Glavno je kod ukrcavanja da se ni roba. Brod će tako izgubiti ravnotežu. Napokon smo stigli do rupe. premda uopće nije običavao poklanjati više pažnje svojem teretu. s druge strane pregrade. Tlačenje se vrši uglavnom zato da se dobije više mjesta u teretnom prostoru. obično stradavaju upravo zbog toga što se premalo pozornosti poklanja teretnom prostoru. Čudo je što nema još i više nesretnih slučajeva.

bilo najmanje pet jedrilica na vidiku. potapšao ga po plećima i upitao bi li se znao vladati kako treba kad bi ga oslobodio. Vjetar je odmah prestao. 3. Činilo se da se pomalo oporavlja. Pristupio je Augustovu ležaju. lipnja. da se rupa ni pri ljuljanju broda nije mogla otkriti.sa sjevera-sjeveroistoka. pa nije bilo nikakve štete. Sat kasnije Peters ode na palubu i ne vrati se do podneva. Brod je plovio s dvostruko skraćenim glavnim jedrom i nije zagrabio ni kapljicu vode. Navečer sam ušao u Augustovu prostoriju i slatko spavao do zore. Nekoliko trenutaka poručnik i kuhar su otišli. 4. Sa strahom sam očekivao da će se Crnac nasloniti na haljetak. (Brodovi kitolovci obično su oprem-Jjeni željeznim sudovima za ulje. Blizu rupe koju je August izrezao u pregradi bilo je dovoljno mjesta za veliku bačvu. A rub haljetka bio je tako pričvršćen o pregradu. Brod je potonuo kao sjekira. Teret na Grampusu bio je prilično nespretno ukrcan. izgubili život. pa sam tu misao prvom prilikom spomenuo Augustu. ispri-povijedat ću događaje u obliku dnevnika. Sreća nas ipak nije iznevjerila. Kako se brod ljuljao. pa su ga pustili u miru. Počeo je vrlo prijateljski govoriti Augustu. srpnja. i inače ga je tješio. i da. Napokon kuhar pristupi Augustovu ležaju i sjedne na uzglavlje. pa nisam nikad mogao ustanoviti zašto i Grampus nije bio tako opremljen. ostavivši Dirka Petersa. Rekao je da se ljudi postepeno priklanjaju poručnikovim namjerama. kao da se još nije posve oporavio od posljedica 72 svoje bolesti. obećao. Dirk Peters bio je cijeli dan vrlo ljubazan s Augustom. i ja sam se tu udobno smjestio. kad je Augustu donio obilan obrok usoljene govedine i puding. Brzo sam se vratio u svoje skrovište. Pred noć je vjetar nekako jenjavao. Donio je dobru večeru i dovoljno vode i za mene. i vrlo je pohlepno popio malo vode što smo mu dali. dobrim dijelom samo pretvarao da je pijan. spava u potpalublju. Doista. Vidio sam kako s vremena na vrijeme otvara oči i duboko diše. sjeo na mjesto gdje je malo prije sjedio poručnik. dakle. Gotovo tri sata nisam vidio Augusta.August je nabavio tri pokrivača. trinaesti dan otkako je Grampus isplovio iz Nantucketa. osim mojeg prijatelja. pa sam u svojem skrovištu uredio ugodnu postelju. srpnja došao je poručnik. pa smo sada vidjeli da se. Na dan 2. jedva smo stigli na vrijeme. pijan kao obično i vrlo dobro raspoložen. Neko su vrijeme govorili o onom brodu koji plovi od Kapverdskih otoka. jer mu se čini da je njegovo ponašanje samo neki samovoljni hir. osim što se zaderalo prednje vršno jedro. Kako se u idućih osam dana nije dogodilo ništa važno. Na donjoj palubi bilo je za me dosta mjesta (to sam ustanovio) između bačava za ulje. no još uvijek sigurno. a tad ga je jaki nagib na bok prevrnuo udesno. Brod je plovio uz jače ljuljanje nego prije. August je proveo . čim su oni otišli. pa sam se iznenadio i razveselio. srpnja . Začulo se kako se kukuruz naglo pomaknuo. kad me je August probudio. te bismo. Pred noć je nenadani udarac vjetra zahvatio brod prije nego što su mogli skratiti jedro. Tigar se smjestio na Augustovu ležaju tik uz otvor i spavao. Počeo sam se nadati da bismo uz Peters-ovu pomoć opet mogli zavladati jedrenjakom. dođe k njemu poručnik s Dirkom Pe-tersom i kuharom. Rekao mu je da ne sumnja da je njegov otac spašen jer je onog dana. Nije pokazivao znakove bjesnoće. Bilo je i drugih slobodnih mjesta između tereta. U tom bi slučaju sve bilo otkriveno. Upustio se s njim u dugi razgovor o Tihom oceanu i o otocima koje je bio pohodio u tom dijelu svijeta. dok su ona dvojica bili prisutni. no nikad se nije tako naslonio i tako otkrio što se krije iza haljetka. a zatim mu skinuo okove. bio je već dan. dobio sam i ja svoj dio. i daje sve bolje od gusarskoga života. nema sumnje. koji je sasvim sigurno plovio na vjetru i koji je primio jednog člana posade broda (jedinog koji se spasio). jer ne bih htio da budu posve ispušteni. Doista. . I on je mislio da je to moguće. Obojica su pošli na palubu. Kad smo ostali sami. jer ionako ne zna što bi radio. To se dogodilo u neposrednoj blizini nekog malog brodića iz Madeire. koji je. teško je bilo reći daje Peters uvijek pri zdravoj pameti. Tek što je August sve uredio. a kad je opet došao donio je dobre vijesti. Činilo se da ga nestrpljivo očekuju. Oko glavnog otvora za krcanje bio je ostavljen slobodan prostor. kao i dosad. Jedrenjak je još krstario očekujući onaj brod s Kapverdskih otoka. Ja sam iz svojeg skrovišta mogao sve vidjeti i čuti jer izrezani komad daske nije bio namješten u otvor. Jako sam se radovao što smo ga donijeli iz škrinje.) Već sam govorio 0 stanju tereta u spremištu. Kad je sasvim svanulo. ako se uopće može nazvati teretom ona hrpa bačvi za ulje i brodskog alata nabacanog bez reda. a ne znak bjesnoće. koji su bili opazili bio je mali jedrenjak iz Liverpoola. dakako. Moj prijatelj je. ali je isticao da moramo biti vrlo oprezni. August je mislio da je najbolje reći kako bi mu bilo drago kad bi mogao sudjelovati u takvoj pustolovini. Sada je posve slobodno odgovarao na pitanje mojeg druga. i brod se gotovo prevrnuo na bok. Cijeli dan nitko nije sišao. opazili smo da se Tigar gotovo potpuno oporavio. kuhar je često dodirivao haljetak. Kad je moj prijatelj ušao u svoju prostoriju i namjestio okove 1 konop. jer je čuo neko komešanje na palubi. koji je skrivao otvor. Upravo su ugledali neko jedro za koje misle daje to taj brod. Bilo je to 30. Dopustili su mu da se slobodno kreće od glavnoga jarbola prema pramcu. Pitao ga je ne bi li i on htio poći s pobunjenicima na istraživačko i zabavno putovanje u te krajeve. prije zalaza sunca. Snaga udarca razbila je glavni otvor za krcanje.Brod. Nema sumnje da je njegovo neobično ponašanje bilo posljedica otrovnog zraka u spremištu. i hoće li obećati da više neće ulaziti u kabinu. Tigar je sve to vrijeme ležao na dnu ležaja. Cijeli dan nije nitko više došao u potpalublje. Lupež mu je tada pružio bocu ruma koju je izvadio iz džepa svojeg kaputa.

U slučaju uspjeha odvest ćemo jedrenjak u prvu luku i predati ga.s druge strane bilo ih je pet. novi udarac vjetra zahvati brod.Izmijenili smo znakove s nekim jedrenjakom iz Ria koji je plovio u Norfolk. Wilson. ali je zagrabio mnogo vode. Taj je čovjek pripadao kuharovoj stranci i Peters se u njega osobito pouzdavao. no da nećemo na dogovor pozvati Jonesa. Sad su ostali samo on. . te je natuknuo da će obavijestiti poručnika o pripremanju pobune. koji je također pripadao kuharovoj družbi. Pitao je Augusta za neke stvari koje August tada nije točno razumio. a nadao se da će ga sud riješiti krivnje zbog ludosti (svečano je uvjeravao da je u pobuni pomagao u napadaju ludosti). John Hunt i Richard Parker. Pri skraćivanju prednjeg vršnog jedra pao je u more mornar Simms. srpnja. pa poručnik. srpnja. da ga ništa ne može pridobiti za poručnikove namjere. 8. Razderali su jedno jedro i njime začepili rupe ispod lukova. Jedrenjak je nagrabio dosta vode kroz pukotine. Rekao je. Peters je opet dugo razgovarao s Augustom.Naš slabo natovareni jedrenjak cijeli se dan strašno ljuljao na golemim valovima. Jones. no odgovor je utonuo u tutnjavi bure. jer je voda ulazila u brod kroz pukotine kod jakog nagibanja. Dogovorili smo se da ćemo prvom zgodnom prilikom pokušati zauzeti brod. a mi ga nismo opazili. ali i razveselio jer se nije pouzdavao u Jonesa. puhao je samo još slab vjetar. Prilično sam patio od morske bolesti.Nekako je u zoru zapuhao oštar vjetar sa zapada. Toga dana izmijenili smo znakove s dvjema malim jedrenjačama. Hartman Rogers i Wil-lam Allen . Govorio je jasnije nego do sada.veći dio vremena na palubi kako bi što više saznao o namjerama pobunjenika. Peters je rekao da će pod svaku cijenu pokušati preuzeti vlast na brodu. Bilo je dobro što je bio 75 tako mudar jer je poslije podne kuhar izjavio da će se pridružiti poručniku. štoviše. Jedro je izvađeno ispod lukova. pa je tako voda slabije ulazila. napušten od svoje družbe odustao od namjere otići na Tihi ocean .Bura je bjesnila čitav dan. Puhala je snažnim zamasima uz kišu.Lijepo vrijeme. Upravo u sumrak prošao je tik uz nas neki veliki brod. Peters je tog dana dosta razgovarao s Augustom. Svi su zaposleni pri popravljanju ograde. pa je jedna sisaljka neprekidno radila. te je. Greellv i Allen. pa je jedrenjak mogao ploviti samo s bočnim i prednjim jedrom.Pri izlazu sunca zapuhao je lagani vjetrić s istoka. koja se doista uskoro pojavila. za njega je ionako mislio da već pripada poručnikovoj stranci. a zatim je otišao. Poručnik je počeo dozivati. biti pomilovan Augustovim i mojim posredovanjem. srpnja. Peters se iznenadio. pa se utopio. To je dalo naslućivati buru. . natuknuo da mu namjerava oteti jedrenjak. . Plovili smo . ako bude proglašen krivim. crni kuhar Sevmour.stići na neke otoke Zapadne Indije. bacili u more harpunara Jima Bonnera. Oni su se često i žestoko svađali. Poručnikova stranka je prevladala. gotovo sva je posada bila pijana. Rekao mu je da su dvojica iz njegove družbe. Peters se stoga bojao da svoju zamisao požuruje. Oko jedanaest neki se val survao na sredinu palube. Peters je rekao Augustu kako misli da gaje poručnik otrovao i da očekuje da bi to uskoro moglo zadesiti i njega. I August je morao pomagati. srpnja. čije ime nisam nikada saznao i njegovi pristaše: Absalom Hicks. Greelv. Jones se međutim posvadio s Petersom. On je zaista i prešao na njegovu stranu. 74 7 srpnja. . Pitao je mojega prijatelja može li u tom slučaju računati na njegovu pomoć. 9. pa smo se Peters i ja brzo upoznali. u svađi. 6. ako mu August bude spreman pomoći. Tek što je bio uspostavljen red. srpnja.barem ne u prisutnosti Augusta.svi pristaše kuharove stranke. Sad je bilo jasno da ne valja gubiti vrijeme. Peters je. te je otplavio dobar dio ograde s lijeve strane broda. jak udarac vjetra prevrne jedrenjak na bok. Kao obično. Brod se ipak nekako uspravi. 5. Poručnik je okrenuo jedrenjak prema jugozapadu jer je htio radi svojih gusarskih namjera . Jin Bonner je pripadao kuharovoj družbi. Vrijeme maglovito s lakim. a na koncu August i ja. ili će. Sad je voda slabije prodirala u brod pa je svakih tri četvrt sata radila sisaljka. nakon što su ga osmoga spopali grčevi nakon čaše groga. Moj gaje prijatelj odmah uvjerio u svojoj spremnosti sudjelovanja u takvom pothvatu. Sad je ostalo na brodu trinaest ljudi: Dirk Peters. prešli na poručnikovu stranu jer su odlučili biti gusari. Danas je umro Hartman Rogers. Naše dogovaranje prekinuo je uzvik: "Svi k jedrima" pa su Peters i August potrčali na palubu. Napustili su zamisao da napadnu onaj brod s Kapverd-skih otoka. Misleći da je prilika povoljna obavijestio ga je o mojoj prisutnosti. ako ne bude oprezan. Jones i kuhar . nestalnim vjetrom s istoka. August je odgovorio bez oklijevanja: "Da!' Tada je Peters rekao da će u toj stvari ispitati mišljenje ostalih pripadnika njegove stranke. i prije nego su dospjeli skratiti jedra. Pobunjenici su mislili daje to brod koji su očekivali. Kad je izlazilo sunce. Ostatak dana August više nije imao prilike nasamo razgovarati s njim. Prema jutru je vjetar jenjavao. pa kuharu nije ništa rekao. kao i Peters. bjesneći sa sjevera i zapada. . .jer se ta pustolovina ne bi mogla izvesti bez posade. Peters je govorio Jonesu o preuzimanju zapovjedništva broda. Odmah su sišli k meni i August me pozvao. Nitko ga nije ni pokušavao spasiti. no nije počinio nikakve štete. te su jednom prilikom. a učinio je i nešto malo štete. pa sam u svojem skrovištu jasno čuo kako se mnogi predmeti u spremištu kotrljaju. Bio je vrlo pijan. pa za njim još jedan. Navečer je jedrenjak počeo propuštati vodu. dok se nije primaknuo na dohvat glasa. Ni Peters ni kuhar se nisu tome usprotivili . no tome nije bilo pomoći. ali ga je Jones slušao hladno. Brod je bio osiguran kako se najbolje moglo. VII 10. koji se u podne pretvorio u buru.

kako je predlagao Peters. Ipak je bolje ostaviti kormilo slobodno nego čvrsto privezano. da se ne smijemo prenagliti. Hartman Rogers. U buri se brod zaustavlja na različite načine. Tad ćemo August i ja doći na palubu i pokušati se opskrbiti bilo kakvim oružjem. jer se u ovom trenu nitko ne nada napadaju. Ako brod propušta vodu. pa ako naš pokušaj uspije. Veliki brodovi s pravokutnim jedrima imaju zato posebna jedra. Nakon kraćeg razmišljanja uvjerili smo se daje to nemoguće. osim na brodovima gdje vlada stroga stega. Peters je predložio da će on poći na palubu i upustiti se u razgovor sa stražom (Allenom). maknuo onaj željezni lanac s otvora u podu kabine. uopće se ne zaustavlja nevezano za to je li more uzburkano. no katkad se upotrebljava sama prečka . osim u nuždi. prije nego bude pružen ikakav otpor. a more se još više uzburkalo. jer se može dogoditi da ga otkinu valovi u slučaju da se ne može slobodno micati. a to će se zacijelo desiti čim se bura stiša. kad brod plovi sa skraćenim jedrom stoji na palubi straža. obično nastaje dosta štete jer se voda prelije preko krme. da za vrijeme bure. a često i zbog toga što pramac duboko uroni. valovi zahvate bokove. neće trebati nikakva upravljanja dok se vrijeme opet ne popravi. obzirom na smjer broda. Glavna je poteškoća u velikom nerazmjeru naših snaga. Kako većina čitatelja nikada nije bila na moru. to jest da se krene poprijeko. ili kad je zbog drugih razloga nemoguće izvršiti taj manevar. da ih straga zahvati vjetar i tada se brod zaustavlja. već prema njegovoj građi. pa ne može ploviti. takozvana jedra za buru. nijedna sjekira ni klin nisu bili na uo76 bičajenim mjestima . no to je posve nepotrebno (osim što se ublaži štropot udaraca). zakrenuti vratom prvom prilikom. Sve dok jedro izdrži. No ako snažan vjetar razdere jedro (to može učiniti samo pravi orkan). August je rekao kako bi bilo dobro kad bi Peters. povezana s nestankom sjekira i klinova. posve uvjerila daje posada na oprezu i daje ne bismo mogli iznenaditi. jer bi more pri snažnom otporu još više proširilo pukotine. jer nije bilo sumnje da će Petersu. ili dvostruko skraćeno prednje 77 jedro.katkad prečka i prednje jedro. U tom će položaju dobar brod izdržati vrlo jaku buru. nego jedro druge koje vrste. Složili smo se da nema bolje prilike od ove da ostvarimo svoju namjeru. pramac se za nekoliko stupnjeva odmakne od smjera vjetra. i brod je prepušten milosti mora.samo sa skraćenim prednjim jedrom. Ako brod plovi punim jedrima. čim mu se pruži prilika. Često prednje vršno jedro bolje služi svrsi. opasnost je neposredna. treba često prepustiti brod vjetru. ona se često primjenjuje kako bi se brod zaustavio i sačekao drugi brod ili slično. Vratimo se svojoj priči. pa će ga. barem što se tiče Petersa. nakon čaše špirita pomiješane s vodom. jer kormilo nema nikakva utjecaja kad je brod zaustavljen. Ipak je trebalo učiniti nešto. kojeg su prije dva dana. kad vjetar udara sprijeda i kad je prejak da se upotrijebe jedra bez opasnosti prevrtanja broda. Ja sam se tomu usprotivio jer nisam vjerovao da bi poručnik (budući da je bio praznovjeran. Brod se katkada zaustavlja i onda kad je vjetar povoljan. i posada neće imati više nikakva posla oko broda. Tad bismo neopaženo mogli izvršiti napad iz spremišta. bit će dobro opisati brod u ovakvoj prilici. dobro građeni brod ostat će u svojem položaju i prebrodit svaki val kao da je kakav razuman i živ stvor. a nerijetko i krmeno jedro. dakako. spopali . Ako brod plovi po vjetru i po vrlo uzburkanom moru.primjerice. ako su već posumnjali u njega. koje je sad okrenuto prema vjetru. i to što prije. Napokon se dosjetih da bismo se mogli okoristiti poručnikov-im praznovjernim strahom i nečistom savješću. Kad je to učinjeno. Osim toga. moći ćemo osloboditi jednoga ili dvojicu od posade da nam pomogne dovesti brod u luku. Kad se želi zaustaviti brod. da se jedro napuni. jasno. Brod se okrene od vjetra. i zato je to jedro koje se najčešće upotrebljava.jer nije običaj. taj se manevar obično izvodi tako da se dio jedra okrene. Kad je pala noć vjetar je žestoko puhao. Poznato je da je tog jutra umro jedan član posade. Kotač kormila obično se pričvrsti. Tada se rijetko primjenjuje ta mjera. i to kad je vjetar tako žestok da bi mogao na komade razderao jedro. To se ne događa kad brod plovi s vjetrom. U tom je slučaju jedini spas da brod okrenemo uz vjetar i da ga pustimo dok se ne namjesti drugo jedro. Brod tad dobiva udarce valova s one strane pramca. osim Petersovih dviju malih pištolja i dugog mornarskog noža kojeg je on uvijek nosio na pojasu. ali i lukav momak) dopustio da tako lako bude uhvaćen. Ima brodova koje je nemoguće zaustaviti. bez buke baciti u more. no ti brodovi nisu sposobni za plovidbu morem. koje je namješteno radi zaustavljanja broda. I nadmoć je bila prevelika da išta poduzimamo i bez najvećeg opreza. Tada dođe Peters s Augustom u potpalublje.počeli smo se bojati da je poručnik nešto posumnjao. a da ne zagrabi ni kapljicu vode. I sve oružje je u njihovim rukama. Neke je brodove najbolje zaustavljati prednjim jedrom. Bilo je. Nastavili smo vijećanje. Ta nas je činjenica. Protiv nas trojice u kabini su devetorica. Budući da je brod siguran. ali je more previše uzburkano. Grampus se zaustavljao skraćenim prednjim jedrom. Poručnik nije nikada običavao postavljati stražu na palubi dok je brod bio izvrgnut buri. Skraćivanje jedra je mjera koja služi različitim svrhama i na različite načine. treba ga tako okrenuti prema vjetru. Prema nekim znacima . pa da neće propustiti zgodnu priliku riješiti ga se. Sama činjenica da je na palubi straža bila je dovoljan dokaz njegova opreza . Kod povoljnog vremena. jer se brod previše ljulja. a zatim ćemo zajedno napasti i zauzeti stepenice prema kabini. pod bilo kojom izlikom.

a na gornjoj stepenici bila je podmetnuta drvena klada kako se vrata ne bi zatvorila. Raspravljali su o svojim gusarskim namjerama. moj je lik prizvao u sjećanje strahovitu stvarnost koje sam bio dio. Najprije ga je dobro natrljao kredom. pušteno u žlijeb s lijeve strane palube gdje je i sad još ležalo i koprcalo se pri žestokom nagibanju jedrenjaka.jednu je uzeo August. pa me spopao toliki strah da sam jedva odlučio dalje odigrati svoju ulogu. Bila je to mjera opreza da ih i tkogod izvana iznenada ne zatvori. 79 Čim smo sišli. otišao je u kabinu. Dogovorivši se o svemu. napravio sam sebi lažan trbuh. Nismo zaboravili ni onu prugu preko oka. Neko smo vrijeme tražili. odredio je . Nije nam bilo teško pregledati unutrašnjost kabine kroz otvor kraj stožera vrata. Ruke su mu bile u jednakom stanju. no mogli smo opaziti. tako da bilo tko od poručnikove družbe tko izađe iz kabine pomisli da je to njihova straža. navukavši na njih par bijelih vunenih rukavica bez prstiju i ispunivši ih svakakvim krpama. i sva trojica. bilo očito da se žele udružiti s posadom škune 80 Hornet. koja je činila lice još strasnijim. Pojedinosti o tome nismo ipak mogli razumjeti. Košulja je bila sašivena od modrog pletenog tkiva sa širokim bijelim poprečnim prugama. te je dopustio obred koji je uobičajen kod pokopa na moru. Trbuh mu je bio silno nadut. što se toliko zadržava u potpalublju s kapetanovim derištem i da misli kako ih obojicu treba što prije baciti u more!' Na to nije nitko ništa odgovorio. porezavši prst. kako bih što bolje odglumio strahovitu iznakaženost leševa trbuha.sigurno zbog njihova neobična značaja. bio na straži više radi motrenja potpalublja nego radi ičeg drugog. ako bude moguće zaposjesti brod radi nekog većeg pothvata. nabrano i bijelo poput krede. nisam smio odustati. kao da više ne želi vidjeti svoju žrtvu. koliko smo čuli. prepušteno samom sebi. Dva prazna vrča i velike razbacane limene čaše svjedočile su da su obilno pili. skinuli smo s mrtvaca košulju. koji je. Vrata su bila samo pritvorena. a lice zgrčeno. dignula se žestoka bura.možda zbog grižnje savjesti ili pod dojmom toga strašnog prizora . kao da mu želi nešto reći. ali nam ih nije htio odati . Tijelo je. držeći se ograde. Naoružavši se njima. Kad ga je poručnik ugledao (tad ga je vidio prvi put). a najednom ležaju imali su na dohvat priličan broj mušketa. Peters mije uredio lice. s dvije ili tri krupne crvene mrlje. a drugu ja.poručnik je svakog trenutka mogao izdati zapovijed upotrijebiti sisaljke. Ostali su sjedili na strunjačama koje su uzeli s ležaja i bacili na pod. mi smo se složili s njim i odlučili se na djelo. no ipak nisu bili uobičajeno pijani. Ozbiljno su razgovarali. Dok su se vršile pripreme za pokop. kad dođe vrijeme napada spriječiti njihov otpor pojavom Rogersa. a August je ostao na straži na palubi. te je. Sličila je nekoj vrsti haljetka kojeg je pokojnik nosio preko svojeg odijela. zaprljao krvlju. Zatim je dodao glasnije da "ne može razumjeti. točno tamo. jedan ili dvojica i pištolje. Najprije smo tražili nešto čime bismo se mogli naoružati. Tijelo su oko podneva donijeli u tom strašnom stanju iz kabine s namjerom da ga bace u more. Tada nas je Peters pozvao gore. a poručnik mu je odgovorio tako tiho da nismo ništa razumjeli.78 grčevi. a i on je ležao u podnožju stepenica. odšuljali smo se do ulaza u kabinu. Stoga sam odlučio da ću svoj život prodati što skuplje i da neću dopustiti da me svlada strah. Njegovo tijelo bilo je već neko vrijeme nakon smrti strasnije i gnusnije od svega što sam ikada vidio. čini se. Neko vrijeme prisluškivali smo njihov razgovor i razmišljali što učiniti jer dosad nismo zaključili ništa osobito. jer se jedrenjak brzo punio vodom.odmah prišao Allen. . da je cijela družba zadovoljno primila taj prijedlog. osobito Jones. uhvatio ga za grkljan i bacio preko ograde prije nego je lupež uspio kriknuti. a onda smo pronašli samo dvije ručke od sisaljke . Ipak. Sve je bilo u redu. pa smo se Peters i ja vratili na palubu. Morali smo žuriti . Jedna od tih mrlja raširila se preko lica i posve mu pokrila jedno oko poput vrpce crvena baršuna. Rogers je umro u žestokim grčevima oko jedanaest sati prije podne. Samo je jedan čovjek spavao. Kretali smo se oprezno jer smo zbog jakog ljuljanja jedva stajali na nogama i jer je uzburkano more pri svakom uranjanju pramca preplavljivalo brod. Rekao je da ima nepobitne dokaze. Sudbina tog lupeža bila je brzo i odlučena u tišini. pa su privremeno odustali od pokopa. pa ju je bilo lako raspoznati. Peters je bio uvjeren da ga je otrovao poručnik. bacili smo se na posao što smo mogli brže. Sad smo se uvjerili da je bilo vrlo dobro to što ih nismo pokušali nenadano napasti. Ja sam bio vrlo uzbuđen vidjevši da se ni August ni Peters ne mogu odlučiti nešto uraditi. Tu mi je uvelike pomogla košulja koju smo svukli s tijela mrtvaca. Peters mu se slučajno približio. osim da ćemo pokušati. To sam postigao tako da sam ispod košulje natrpao nešto posteljine. Jedan od njih rekao je nešto o Petersu. a zatim ga je. gdje je prije stajao Allen. Tada sam unakazio i ruke. jer su očito bili na oprezu. Svi su imali noževe. Izdavši tu zapovijed. Ondje mu je kako je i pretpostavljao . Peters je otišao na palubu. s mušketom na dohvat. a zatim smo bacili lešinu u more. i. Peters i ja sišli smo u potpalublje. Kad sam je navukao. August je stajao leđima okrenut stepenicama kabine. počeo sam se preodijevati da prikazem Rog-ersovu lešinu. VIII Kad sam se pogledao u komadiću ogledala koje je visjelo u kabini. i još pri blijedom svijetlu mutne svjetiljke.da se tijelo ušije u mrežu. kao kod utopljenika koji je više tjedana ležao pod vodom. Bez obzira na to ima li on više razloga nego mi sumnjati ili ne. jer je bila osobita kroja i oblika.

a ja sam oborio Parkera udarcem ručke za sisaljku po glavi. sišao među pobunjenike kako treba.baci naglavačke i on udari o vrata s lijeve strane kabine. nije u glavama pobunjenika bilo ni traga sumnji. činilo mi se kako će se poručnik onesvijestiti. Njegov golemi stas (bio je visok oko dva metra ) svi su vrlo dobro poznavali. pa je povikao ponovivši poručnikovu zapovijed. Pri snažnom ljuljanju jedrenjaka otkotrljao se u zavjetrinu kao klada. Pritom sam nastojao umiriti živce. daje to samo varka i da pojava uistinu nije neki gost s onog svijeta. Kuhar je ustao sa strunjače krenuti po nas.mislio sam da će nam se slomiti jarboli . Kad su došli k sebi i vidjeli da su prevareni počeli su se boriti vrlo odlučno i bijesno. a onda snažan dojam lesa. jer se u posljednje vrijeme tako dobro vladao. August je pograbio jednu od mušketa koja je ležala po podu i jednom je pobunjeniku.bila okupljena u kabini. kako bih. ay" a kuhar je odmah sišao ne pokazavši ni najmanju sumnju. Sad su moja dva druga hrabro otišla u kabinu. Međutim. Poručnik je bio vrlo uzbuđen. ako se uzmu u obzir sve okolnosti. prostrijelio prsa. te bi ih se zacijelo brzo riješio da je bilo više prostora i da nije bilo strahovitog nagibanja broda. Tome treba dodati tjeskobu zbog bure. Tada je lupež počeo hvatati dah. John Hunt i Rich-ard Parker. Ostaje nešto nade. Wilsonu. te je pomalo naveo ljude na pričanje tisuće praznovjernih priča koje su tako uobičajene među pomorcima. Peters je za sobom pritvorio vrata onako kako su i prije bila pritvorena. Osamljenost jedrenjaka i nemogućnost približavanja ikoga pri toj buri sveli su mogućnost neke varke u tako uske i određene granice da su pobunjenici vjerovali kako bi takvo što sigurno opazili. U ovom slučaju. srušio mrtav na pod kabine. nitko od nas nije stradao. kao što ćemo odmah vidjeti. Ja sam sve to gledao i slušao jer sam otišao za svojim prijateljima do kabine čim su zatvorili vrata i zauzeo sam svoje staro mjesto na motrištu. Tada ga je Peters upitao ne misli li da bi bilo bolje kad bi leš odmah bacili u more. nije čudno što je učinak varke bio znatno veći nego što smo očekivali. odlučili smo što ćemo poduzeti. i koje je na mene padalo na mahove. premda slabe. Zgodno sam se namjestio da mogu dobro vidjeti što se unutra događa. i bio bi zacijelo brzo svršio s njim (jer se ni Peters ni ja nismo mogli odmah osloboditi naših protivnika) da nije na vrijeme pomogao jedan prijatelj na čiju pomoć uopće nismo računali. pa nas je spasila samo golema snaga Petersovih mišića. Poručnik ih je dočekao hineći srdačnost. bolje. ne prozborivši ni slova. Jones je bacio Augusta na pod ubo ga je na nekoliko mjesta u desnu ruku. Vrata se razbiše i nastade zbrka. Peters je izmijenjenim glasom viknuo gromko 'Ay. jer ne želi nikakve tajne na jedrenjaku. Kuhar nije ni opazio da nema Allena. prije nego stigne glasnik ili. zatim razgovor kojeg je započeo Peters. a da nisu ni sa kakvim brodom imali drugu vezu osim dozivanja. To je bio Tigar. Srećom. Greelv i Absalom Hicks. osim stražara Allena. a meni je toliko smetala moja odjeća da sam se jedva micao. Otpor su pružili samo kuhar. Odmah širom otvorih vrata kabine i počeh silaziti ne progovorivši ni riječi. Sa sobom sam donio obje ručke sisaljki. Poručnik je skočio sa strunjače na kojoj je ležao i odmah se. Lako je razumjeti snažan dojam koji je izazvala ta nenadana pojava. Peters je uspješno skrenuo razgovor na krvave prizore prilikom pobune.barem svi ljudi za koje su znali da su na brodu . pa moje izvrsno predstavljanje i nemirno svijetlo iz mutne svjetiljke u kojem su me ugledali. Ostala četvorica sjedili su neko vrijeme kao da su se stopila s podom . Tada mu je do polovice napunio čašu rumom i pružio mu je ispiti je. Za vrijeme trenutnog zatišja jasno smo čuli kako je poručnik rekao jednome od ljudi neka "ode u potpalublje i kaže onim prokletim klipanima da dođu u kabinu" gdje će ga držati na oku. Tada se dočepao jedne od nekoliko teških stolica koje su ležale na podu. jer da je strašno gledati kako se koprca u žlijebu. Nitko se nije ni maknuo. Nisam mogao čuti što se sve govorilo. prije nego pomoli glavu iz kabine (jer uopće nije izašao na palubu). Augustu je rekao da može stanovati u kabini i da ga primaju u svoje društvo. Nije pretjerano reći da gotovo u svakom takvom slučaju ipak ostane nešto sumnje i da je razlog straha više neka slutnja da je pojava stvarna nego nepokolebljivo vjerovanje u njezinu stvarnost. pa nitko nije mogao ni pomisliti da je ta pojava on. Moj je prijatelj bio ranjen pa nam uopće nije mogao pomoći. I sva je posada . te stadoh nasred družbe. Njima je razbio glavu Greelvju. Ta tri čovjeka bili su Jones. Srećom se brod u trenutku tako žestoko zaljuljao da se ta zapovijed nije mogla odmah izvršiti. kako bi mi u slučaju nužde bila pri ruci. Svi su povjerovali daje Rogersov strašan leš doista oživio ili da je to barem njegov duh. pa smo imali vremena požuriti se do potpalublja. Prvu dvojicu Peters je odmah ustrijelio. Polagano je pogledao svoje drugove. i u brzini. upravo kad je Greelv htio u mene ispaliti hitac iz . Kad je netko spomenuo strahoviti izgled Rogersova lesa. U sličnim slučajevima gledatelj obično može ipak malo posumnjati u stvarnost pojave. Jednu sam sakrio nedaleko od ulaza u kabinu. kao da ih moli da netko od njih izvrši taj zadatak. Sad su ostala samo trojica. kad 81 mi Peters da ugovoreni znak. Stoga. te se bacio na Jonesa i začas ga pritisnuo o pod. Tada mije Peters dao znak. no jasno sam vidio učinak razgovora na licima prisutnih. Bilo je jasno daje sva družba do krajnosti uzbuđena.Strahovito tutnjanje vjetra u oputi i pljuskanje mora preko palube sprečavalo nam je čuti što su govorili. Bili su na moru već dvadeset i četiri dana.bio je to najjadniji prizor straha i očaja koji sam ikada vidio. Pas nije nikako ispuštao Jonesovo grlo . Od preostale sedmorice samo su trojica u početku zadržali nešto prisut82 nosti duha. Uz tiho rezanje skočio je u kabinu u najopasnijem trenutku za Augusta. no i to je bila slaba i neodlučna obrana.a Peters je bio odveć jak za preostalu dvojicu. kad ga strahoviti trzaj broda .

više nego obično. kad sam silazio os83 tavio otvor za krcanje otvoren. Ipak smo ustanovili da možemo spriječiti jače prodiranje vode ako jedna sisaljka bude stalno radila. koji su otkinuli kormilo. kad se golemi val srušio na palubu i otplavio stepenice koje su vodile prema kabini i navalio u otvor za krcanje. donji dio jarbola bio je utvrđen između gornje i donje palube. jer se od udaraca odmah onesvijestio. Uskoro nam je voda odnesla kormilo. Jedrenjak se oslobodio bez ikakve štete. Pas je mrtav ležao nad Jonesom. Oko ponoći utonuli smo vrlo duboko. A kao kruna svih naših napora našli smo. Brod se više nije tako naprezao kao prije. počeli su nas preplavljivati valovi. zajedno s čamcem s krme. kao da će potonuti. Kad se jedrenjak nagnuo prema zavjetrini. začepivši rupu. Radovali smo se što nam dosad valovi nisu otplovili s palube najveći brodski čamac. a mi smo mu za svaki slučaj svezali ruke na leđima. a kad je pala noć. a s njim i prednje jedro. Škripanje i trzanje glavnoga jarbola bilo je upozorenje da će se uskoro prevrnuti. Leševe smo ostavili u kabini i odmah se prihvatili posla oko sisaljki. Najveći čamac i desna ograda bili su otkinuti. a voda se povukla s nas tek kad smo bili gotovo potpuno iscrpljeni. a ionako nismo više mogli raditi s njima. Brod se tako za-tresao. Parkera smo dakako oslobodili kako bi nam pomogao. jer su nam ruke bile posve izranjavane. Unatoč krajnjem naporu jedva smo. no grdno smo se razočarali jer je zatišje trajalo samo nekoliko minuta. Kako smo izgubili prednji jarbol. pa je za pet minuta naša paluba bila pometena od pramca do krme. a voda je dosizala do najniže palube. Kroz te kuke bila je provučena vrlo debela šipka od kovanog željeza. Au-gustova pomoć bila je doista neznatna. 84 Protivno Parkerovu savjetu prerezali smo teškom mukom i prednji jarbol. U tom bi stanju bio beskoristan rad sisaljki. a more po-dignulo stražnji dio jedrenjaka posve iz vode. a vitao je bio razbijen u komade. a zatim ga je nagib jedrenjaka bacio na Hicksa. Jedrenjak se naporno valjao. Kad smo bolje pogledali. Zatim smo se krenuli rješavati glavnog jarbola. a kad je napokon svanuo dan. Strahovita snaga valova. pa smo tako ležali na boku. progovorio je i zamolio milost. srećom. i tako je kormilo bilo pričvršćeno o krmu. Njega sam u početku napada oborio udarcem ručke za sisaljku. čitava ograda s lijeve strane bila je srušena Jednako bijaše poplavljena i brodska kuhinja. jedan veliki val udari o bok jedrenjaka i pomakne ga od vjetra. Od naših protivnika ostao je na životu jedino Richard Parker. Mi smo pazili na potpore i konope. izgubio sam svaku nadu da bi brod mogao izdržati do jutra. Teško je i zamisliti bjedniji položaj od našeg. mogla se ustanoviti po tome što su sve kuke na krmi bile iščupane iz tvrda drva. uz pomoć dviju sisaljki. a bile su zabijene u potpunosti kroz drvo i zavinute s unutarnje strane. koja je za vrijeme naše tučnjave pomalo ulazila u kabinu. Tako smo brže nego što smo očekivali zagospodarili jedrenjakom. Od goleme težine valova koji su nas preplavljivali bili smo više ili manje omamljeni. Krv mu je obilno tekla iz duboke rane na grlu. Čim sam došao do daha. da ćemo se prevrnuti. Tako smo proveli napornu noć punu briga. Prije nego što se brod mogao vratiti u svoj položaj. zadržavali navalu vode. (postupak koji katkada primjenjuju loši graditelji brodova). pa je i on radio koliko je mogao. pa je svakako trebalo učiniti nešto da se olakša stanje. no mi smo nastojali ne klonuti duhom i željno smo očekivali jutro. bura nije jenjavala niti je bilo ikakva znaka da će prestati. kao i na krmi. glasno . Svi smo mislili da će kormilo izdržati do kraja jer je bilo neobično čvrsto. Neko vrijeme nam se činilo da nas ništa ne može spasiti. Samo nas je to spasilo od propasti. no naš je pokušaj još uvijek bio veoma opasan. koje je nekako držalo ravnotežu jedrenjaka. Oko četiri sata popodne bilo je gotovo nemoguće izdržati žestinu vjetra. Uzduž njegove glavne grede nalazio se niz jakih željeznih kuka. Kad je padao u more odnio je i jedro te nam je tako ostao samo trup broda. Ustao je. prerezali smo na zapovijed konope i čitava je komadina drva s oputom pljusnula u more. no inače nije bio ranjen. od prevelikog napora i strašno su krvarile. Uskoro smo se ipak malo ispravili. viseći slobodno na sipki. te napunio vodom svaki dio broda.muškete. no bez velike koristi. Da se dobije više prostora za teret u stražnjem spremištu. Da naša nevolja bude još veća. Oko podneva se učinilo kao da će bura jenjati. Teret u brodu naglo se pomaknuo prema zavjetrini (on se već neko vrijeme svojevoljno pomicao). Bura je opet navalila dvostrukom snagom. ustanovili smo da je i Jones mrtav. drugi val ga je posve prevrnuo na bok. no ni to veselje nije potrajalo dugo. Izvršili smo potrebne predradnje i Peters je prerezao jarbol (u kabini smo našli sjekire). sva četvorica čvrsto svezala za ostatke vitla i potrbuške se ispružili na palubi. Budući da sam. Augustu smo povezali ruku kako smo najbolje mogli. Nakon toga žestokog udarca jedva smo imali vremena odahnuti. Gotovo pri svakom nagibu prema zavjetrini grabio je vodu. Zgrabio gaje za grlo svom snagom i odmah ga zadavio. pa je prijetila neposredna opasnost da će iskočiti iz uporišta. Bilo je oko jedan ujutro. Sad je nepomično ležao kraj vrata porazbijane kabine. ništa manje nego više od dva metra vode u brodu. nadajući se da ćemo tada moći olakšati brod ako odrežemo glavni jarbol. koja je potjecala od oštrih zuba životinje. a vjetar je još uvijek žestoko puhao. IX Pred noć smo se. Izvukli smo leševe na palubu i bacali ih u more. Bio je malo ozlijeđen na glavi. Kako nas je bilo četvorica bilo nam je teško. Teret je još uvijek ostao s lijeve strane. no kad ga je Peters gurnuo nogom.

Au-gustova slabost izazivala je našu sućut. Odazvao se samo August: 85 . Vjetar je bio znatno slabiji. neprestano preplavljuje. Jedrenjak je bio obična klada prepuštena milosti svakog vala. Kako je jedrenjak bio vrlo nagnut manje smo bili izloženi opasnosti od valova. uskoro odazvao vrlo slabim glasom. a do jutra će sigurno prestati bura. Postala je već pravi orkan. Zatim sam zvao Petersa i Parkera. koji su udarali s desne strane. Lijeva mi se ruka izvukla iz konopa. Uskoro sam i ja zapao u stanje djelomične besvjestice u kojoj su mi se u mašti javljale najljepše slike: zelena stabla. Ipak. Bura je bila sve gora. Na njoj je bila. a daje more razmjerno mirno. a šaka i zapešće jako su mi natekli od pritiska konopa kojim sam bio svezan ispod ramena. polja lelujala zrela žita. štropot i zbrku oko nas. Tada je. da će se ostaci vitla prevrnuti u more. naprotiv. Čim sam se pomaknuo. Peters mi je iznemoglom kretnjom ruke pokazao konop. a nismo vidjeli ni onaj dio jedrenjaka po kojemu smo se kotrljali. Vidio sam da je Peters još živ. Gornji dio njegova tijela ležao je upravo ispod dijela razbijenoga vitla. Nije pretjerano reći da su naše glave neko vrijeme bile samo jedan trenutak izvan vode. razbijali o bok broda. no on se. čete konjanika i drugo. August nije davao nikakav znak života. prvi put od sinoć. Nekoliko sati nisam ni glasa od svojih drugova. pa ih mora na neki način otpustiti ili će poginuti. te je jedna polovica palube bila neprekidno pod vodom. Na mahove smo se dozivali da obnovimo nadu i hrabrost. brodovi. a onda je umuknuo. pa sam zazvao Augusta. Stoga su se valovi. Opominjali smo ga neka hrabro podnosi patnje i obećavali da ćemo mu pomoći prvom prilikom. Naša paluba bila je u ravnini s površinom mora ili. na lijevu stranu. Čim je u meni opet oživjela nada. Rekao je da mu je vrlo mučno jer su mu se konopi čvrsto zarežali oko želuca. Kako nismo odmah čuli odgovor na to pitanje. nedaleko od škrinje i da je Parkerovo tijelo Tigar. Noć je bila vrlo tamna. Kad sam se napokon sasvim osvijestio. U svakom drugom položaju (u sadašnji ga je položaj s opasnog mjesta na kojem se bio svezao slučajno bacio neki val) poginuo bi svakako prije jutra. u znatnoj mjeri gubili snagu. pril87 ična ozljeda. Sjećam se da je u svemu što mi se priviđalo glavna zamisao bila kretanje. pa nisam mogao razumjeti što je rekao. Jedrenjak je bio nagnut. Ležali smo posve blizu. Božjom milosti ipak smo izašli iz te neposredne opasnosti. premda je još uvijek puhala oštra bura. To nas je vrlo ražalostilo jer je bilo posve beskorisno i pomisliti da bismo mu mogli nekako pomoći. Ležao je gotovo dvaput savijen oko . Oni pak valovi. koji mu je bio najbliži. Tako se stišalo da je preplavljivalo samo sredinu jedrenjaka. posve sam bio smetnuo s uma da brod s teretom praznih bačvi za ulje ne može potonuti. Još je neko vrijeme stenjao. Navečer se more tako stišalo da se u pet sati jedva koji val prelio preko trupa broda. Šutjeli smo nekoliko sati očekujući svakog trena da će popustiti naši konopi. povorke plesačica. pa smo zaključili da je izdahnuo. na našu veliku radost.sam dozvao svoje prijatelje. pa su valovi. Pogledao sam svoje prijatelje. zaključili smo da se on udavio. a baš sam taj teret neko vrijeme držao opasnim. ljudi na konju. ili da će koji od ogromnih valova koji su se valjali sa svih 86 strana gurnuti trup broda tako duboko pod vodu da ćemo se udaviti prije nego što opet izronimo. no nismo mogli vidjeti jedan drugoga. pa sam neko vrijeme bio čvrsto uvjeren da sam još uvijek u prostoriji za teret. baloni. njegovo je mjesto bilo sigurnije od naših. no nijedan se od njih nije odazvao. a kako on svojom ranjenom rukom nije mogao dosta čvrsto stegnuti konop.S nama je gotovo. te bi bio uzaludan pokušaj opisati strahovite zvižduke. kojim sam bio nepodnošljivo čvrsto svezan oko pasa. premda mu je debeli konop tako snažno stezao trbuh da se činilo kako je gotovo prerezan na dvoje. valjajući se prema njemu. jer tu muku više ne može izdržati. pa su nas. kako sam prije ustanovio. bili su tzv. Odmah zatim opazili smo da je snaga vjetra znatno manja. dok nas more. Nikako mi se u mašti nisu javljali nepokretni predmeti kao kuća. nastojao sam pojačati konop kojim sam bio pričvršćen za ostatak vitla. Vjetrenjače. i to. Vrlo mije teško bilo sjetiti se različitih okolnosti u vezi svojeg stanja. On mi se odazvao vrlo slabim glasom. prije sat vremena. Teret je u jedrenjaku takav da brod ne može potonuti. koji smo ležali potrbuške. velike ptice. Oko podneva ohrabrilo nas je sunce. pa nam se činilo da više nema nikakve nade za spas. U tom smo strahovitom položaju ležali do zore kad smo jasno mogli razabrati svu strahotu oko sebe. bili smo okruženi visokim zidom pjene koja se svakog trenutka prelijevala preko nas. koji zbog našeg položaja nisu imali dovoljno snage istrgnuti nas iz naših konopa. očekivali smo svakog trenutka da će pasti u more. Srećom. koji su dolazili slijeva. Upitao je Peter-sa. On je odgovorio da će uskoro sve biti prekasno. da će sve biti gotovo prije nego mu uspijemo pomoći. koliko sam mogao prosuditi. postoji li ikakva mogućnost za spas. zahvaćali već sasvim raspršeni. bolje reći. kao sad. Kako se god činilo neobičnim. sunce je već bilo izašlo. Desna mi je bila sasvim utrnula. brijeg ili što slično. ustanovio sam da vjetar nije jači od blagog povjetarca. jer još uvijek ima nade. Neka se Bog smiluje našim dušama! Malo po malo odazvala su se i druga dvojica opominjući nas da ne gubimo hrabrosti. Kad sam se prenuo iz toga stanja. nismo mu nikako mogli pomoći. Te su mi riječi ulile novu snagu. Osjećao sam jaku bol i od drugoga konopa. kola u bijesnoj vožnji i slični predmeti u pokretu javljali su mi se. August progovorio. mrtvi valovi. Opazio sam da to isto rade i moji drugovi. u beskrajnim nizovima. oko lakta.

a da za to vrijeme uopće ne diše. Zatim smo drva zajedno svezali krajem konopa. Bilo je ugodno što smo mogli svući odjeću i iz nje iscijediti vodu. ušli smo svi u vodu. jer uopće nije davao znakova života. te je i on osjetio jednaku ugodu. Taj pothvat bio je vrlo težak i opasan. pa smo se po njoj mogli slobodno kretati. a zatim smo mu sva trojica počeli trljati udove. More se svakog časa sve više smirivalo. Drugi pokušaj prošao je još gore. Zajedničkim smo snagama gurnuli ogradu i slomili . Nakon više bezuspješnih pokušaja konačno sam ga uspio otvoriti. Konop mu se bio duboko zarezao u trbuh. odnijeli smo ga na suho mjesto u zavjetrini. Ne znam zbog čega brod nije više bio tako nagnut kao prije. Kad smo mu se približili. Ja ću ga pokušati osloboditi. Više od tri dana i tri noći nismo ni jeli ni pili. kad Peters predloži da njemu svežemo oko pasa konop. Koliko god je bilo nade da će u kabini naći hrane. On je rekao da je. vrijeme je noću ostalo vrlo mirno. ali nas je tek idućeg jutra mogao prepoznati.onako iscrpljeni . držali smo se pomoću pokidanih konopa za vitlo i razmišljali kako izaći iz toga strašnog položaja. čim sam učinio ono što mi je savjetovao Parker. Inače. Za manje od pola sata osjetili smo snažan trzaj konopa (to je bio ugovoreni znak da želi biti izvučen). i vratiti se. Dok smo se oslobađali konopa. Taj prvi pokušaj nije uspio. pa smo se počeli bojati da se sprema bura u kojoj ćemo . Rekao sam mu neka se hrabro drži. pa smo se počeli nadati da ćemo se ipak spasiti. savjetovao mi je da mirno ležim neko vrijeme držeći se za vitlo lijevom rukom. otpuzao sam do Parkera i prerezao sve konope kojima je bio svezan. On je odmah svukao kaput. Augusta smo čvrsto zavezali u zavjetrini da pri ljuljanju broda ne oklizne u more. Tu smo napravu bacili u kabinu. Ostao je pod vodom i nije davao ugovoreni znak tako dugo da smo se uplašili i izvukli ga. Blagi vjetrić puhao je sa sjeverozapada. Tada smo se brzo bacili n na posao kako bismo oslobodili Petersa. kad bih ja mogao sabrati sve snage i odvezati ga. no jednako bez uspjeha. koji bi nam mogao dalje pomoći pri traženju hrane. ronilac je morao najprije krenuti desno. Dodao je da bismo se još možda mogli spasiti. Srećom. no mi nismo osjetili taj trzaj. Pokušao sam se ne micati. Najprije sam mogao micati jednom nogom. i već smo počeli žaliti što smo izmaknuli manje strašnoj smrti u moru. Nama drugima to nije bilo potrebno. Ondje smo mu glavu položili niže od tijela. pa je ubrzo i on mogao djelomice upotrijebiti sve svoje udove. pa je bilo krajnje vrijeme pokušati odozdo nešto donijeti. i već smo bili očajni. lakše nego Parker i ja. Voda ga je neprestano dizala do stropa. te je vukli amo-tamo nadajući se da ćemo tako izvući nešto za jelo ili bar neki predmet. On će pokušati zaroniti i donijeti štogod hrane iz kabine. Vrijeme je još uvijek bilo vedro i blago. Nakon pola sata on se osvijestio. ali sam pritom ustanovio da su me noge posve iznevjerile i da ne mogu ustati. Hrabrili smo tako jedan drugoga da lakše podnesemo zlo. zaokrenuvši se desno kako bi krenuo prema spremištu hrane. Tek je tad smogao snage govoriti. Izvukli smo tek nekoliko pokrivača. Potražili smo pomoć.svakako poginuti. iscijedili njegovu odjeću. kad smo skinuli konop. pa mu je iz trbuha. odmah je počela nestajati ukočenost. Slabe su nam bile nade da će se August osvijestiti. Napokon je svanulo jutro četrnaestog. I doista. nijedan konop kojim je bio svezan nije bio tako čvrsto stegnut da može prouzročiti smrt. a u suprotnom ćemo svi poginuti. Ipak je. More je sad bilo posve mirno. dok mi opet počne kolati krv. bilo nam je toplo. Ni desnu ruku nisam uopće mogao maknuti. Veći dio jutra proveli smo radeći bez uspjeha. zatim drugom. malodušno smo se bacili i na taj posao i malo smo se nadali da ćemo doći do nečeg. a zatim sam prerezao konop kojim sam bio svezan. Vrlo oprezno. Bio je preslab sam se pridržavati. nekoliko puta potezao konop. no pritom nas obuze očaj. Peters se spustio u kabinu po stepenicama dok mu voda nije dosegla do brade. Pokušali smo se utješiti nadom da će nas uskoro naći neki brod. Tome je zacijelo bio uzrok puštanje krvi. čim smo uklonili konop. Kad smo ga izvukli. Kad sam to rekao Parkeru. Kad je sve bilo spremno. dokle god smo mogli. Tada naglavce zaroni. Paluba se uglavnom osušila. pa smo je odlučili ukloniti prije nego što nastavimo s radom. Zavoj koji smo mu bili namjestili oko ranjene ruke razderala je voda. a zatim smo mu svezali 89 čvrsti konop oko tijela i preko remena tako da se konop ne može izmaknuti. koji su zapeli o čavle. Razlog tomu je to što se konop zapleo o ogradu na podnožju stepenica. Odmah smo ga izvukli. Radosno smo prihvatili taj prijedlog. Tada smo pokušali u potpalublju. progovorio i odmah se oporavio jer se mogao lakše micati. jer je izgubio mnogo krvi. Tada sam lijevom rukom oslobodio svoju desnu ruku. Napipao sam u džepu hlača svoj džepni nožić. I Augusta smo svukli. obilno potekla krv. no nije bilo hladno. no tako nespretno da se sav izudarao o stepenice.odlomljenoga komada vitla. ne ustajući. bio je vrlo iscrpljen i morao se odmarati petnaest minuta. Kako nismo imali drugog oruđa osim naših ruku. Učinili smo neku vrst jaružala: u dva komada drva zabili smo čavle koje smo našli na ostacima vrata. Uskoro sam se pomalo mogao služiti i desnom rukom. Sjedili smo jedan uz drugoga. Naša je naprava doista bila tako nespretna da nismo mogli očekivati bolji uspjeh. Kad smo se zatim odjenuli. Parker je progovorio kad je opazio da se mičem i upitao me imam li dovoljno snage osloboditi ga iz tog položaja. Oslobodivši ga konopa i uklonivši komade vitla. Ta je ograda doista smetala. Naše glavne muke bile su sad glad i žeđ. kroz pojas njegovih vunenih hlača i kroz dvije košulje. postojalo je tamnije i naoblačilo se. vidjeli smo daje samo u nesvijesti. Ustanovili smo da je bilo već krajnje vrijeme. Opet se u nama probudila nada. sa stalnim i vrlo laganim povjetarcem sa sjeverozapada. Kako je jedrenjak bio pun vode. Ništa nije donio jer se nije mogao provući kroz prolaz. a zatim proći pod vodom tri ili četiri metara kroz uski prolaz do spremišta hrane.

. Uzbudili su se i Peters i Parker. doduše. Nismo. pa se činilo da kani pristati uz nas kraj krme kako bismo se mogli ukrcati na spušteni čamac. Dvojica su ležala na nekom starom konopu nedaleko potpalublja. podnio za vrijeme bure. Kad se njegov brod još više približio. To je bio čvrst i visok čovjek vrlo tamne kože. Bez obzira na uzbuđenost. te je nekoliko trenutaka jecao kao dijete. Ta naša slabost ipak nije dugo potrajala.. do krajnosti zagušljiv. opazili. a kad sam se okrenuo svojim drugovima. i nikad neću zaboraviti zanos koji je prožeo svaki dio mojega tijela kad sam ugledao neki golemi jedrenjak kako udaljen svega dvije milje . Skočih na noge kao da me iznenada pogodilo u srce tane muškete. Dok je tako plovio oko šest metara udaljen od naše krme. pa je sad bilo očito da se ništa ne može postići. i. ležalo je tamo u posljednjem i najodvratnijem stanju raspadanja između krme i brodske kuhinje. To se čudnovato vladanje ponovilo dvaput ili triput. kad najednom neki široki val potjera brod od njegova smjera. činilo nam se. neki smrad za koji na cijelom svijetu ne bismo našli ime. Na palubi nismo opazili nikoga. Zapeo mi je dah. Kad smo po prvi put glasno vrisnuli od užasa. kako nam se činilo. opazio sam da su bljeđi od mramora. počeli smo razmišljati što još može smrtnik učiniti za vlastiti spas. pa smo napokon zaključili da nema drugog objašnjenja. cijelom smo dušom klicali i zahvaljivali Bogu za neočekivani i divni spas koji nam je već nadomak.. glavnog i prečke. otkrili daje jedan od lanaca slabo pričvršćen. kad sam pogledao Augusta koji je ležao meni nasuprot i opazio da je iznenada smrtno problijedio i da su mu usnice počele neobično i nerazjašnjivo drhtati. Kad smo ga ugledali. samo da strani brod. Ja to prepričavam potanko i točno onako kako se sve to nama činilo. Nije imao prednji jarbol. Okrenuh glavu. Sad je naš položaj doista bio očajan. već se i dalje smješkao klimajući glavom. Pomislio sam da je iznenada obolio. nedaleko jedra odazvalo . nego da je kormilar pijan. Iznenada dopre do nas sa stranog broda (koji nam je već bio sasvim blizu) neki miris. sve dok nam se brod nije 91 približio na četvrtinu milje. osim ako ronilac ne bude imao težak predmet. nepojmljiv smrad. glas je bio . nepodnošljiv. Tada smo ugledali tri mornara koje smo po odjeći prepoznali da su Nizozemci. I taj je brod vjerojatno proživio jaku buru i mnogo je. nešto se na stranom brodu. i neprestano se smješkao pokazujući pritom niz sjajno bijelih zubi. Mislili smo na ogromne nevolje koje nas more i na neznatne mogućnosti spasenja. pa kane okrenuti i otploviti drugim smjerom. I treći pokušaj bio je bezuspješan. a zatim me ispunilo velikim strahom. pa smo se najviše čudili tome što brod nije imao razapeta druga jedra osim prednjega. Ustali smo puni nade i ohrabreni. Izgovarao je različite besmislice isprekidane urlicima i kletvama. koja je za nas bila tako kobna. pa se morao vratiti. premda nekako neobično.plovi prema nama.bila zaključana. Hoću li ikada zaboraviti trostruku strahotu tog prizora? Dvadeset ili trideset ljudskih leševa. premda na različite načine. Veselo nam je klimao glavom. Ispružio sam ruke prema brodu i nepomično sam i nijemo stajao u tom položaju. crno obojen. za to nema predodžbe. da ne dopuste da i mi budemo nalik njima. no tada opazih da su mu oči nepomično uperene u neki predmet iza mene. ili smo pak pomislili da su nas. a treći koji kao da nas je veoma radoznalo promatrao. te smo ga lako skinuli. koji bi ga pritezao na pod kabine dok bude tražio hranu. pa se ni August ni ja nismo mogli suzdržati od plača. od kojih nekoliko žena. Tako je odmicao od smjera da smo jedanput ili dvaput pomislili kako je moguće da nas nisu opazili. međutim. Dugo smo uzalud tražili predmet koji bi mogao poslužiti. a Parker je briznuo u plač.na njegovu veliku žalost . Zato se vrlo polagano približavao. ipak smo opazili i nespretno kretanje broda. s neukusno pozlaćenim likom na pramcu. stajao je naslonjen s desne strane nedaleko jedra. bio je oko dvije milje udaljen i plovio je prema nama. Ležali smo na palubi nedaleko od stepenica i razgovarali kako bismo ipak mogli doći do spremišta hrane. Ovaj put se uspio probiti do vrata spremišta hrane. ne mogu mirno govoriti o tom događaju. Potrčali smo prema krmi. nešto. što je bilo uzbudljivije od svih mojih dugih devet godina punih najstrašnijih i često najnevjerojatnijih i najnerazumljivijih događaja. ali da nisu nikog vidjeli na palubi. U svakom smo trenutku vrištali i vikali koliko smo god mogli. vidjeli smo kako mu je kapa od crvena flanela najednom pala s glave u more. Brod koji se približavao bio je veliki jedrenjak nizozemske gradnje. Jasno smo vidjeli da na tom prokletom brodu nema ni žive duše. Pali smo na koljena i zamolili Boga da nas izvede iz svih tih mnogobrojnih opasnosti. jer više ni sekunde nije mogao izdržati pod vodom. Kad smo lanac pričvrstili oko Petersovih gležnjeva. imali vremena raspravljati ili pitati . sad opet bliže nego prije.. Brod se polagano približavao. on se po četvrti put spustio u kabinu. a da nije ušao u spremište. Ipak smo mrtvace zvali u pomoć! Da. Peters je kao luđak počeo plesati po palubi.. dugo smo i glasno u trenutku bolne napetosti molili te nijeme i odvratne likove da nam pomognu. Napokon smo.je. Povjetarac bijaše veoma blag. opet promijeni svoju namjeru i opet zaplovi prema nama. On se na to nije obazirao. pružio nam se slobodan vidik na njegovu palubu.. da nas prime u svoje jadno društvo! Mahnitali smo u strahu i očaju .. na našu veliku sreću. Činilo se da nas svojim kretnjama želi ohrabriti da budemo strpljivi. Jako sam se uplašio.jedrenjak je bio udaljen od nas samo šesnaest metara.. no vrata su . kao i prva dva.bili smo posve ludi od boli zbog svojega gorkog razočaranja. 90 X Nedugo zatim dogodilo se nešto što nam je u prvi mah pružilo radost. tako da smo od nestrpljenja gotovo oboljeli. srca su nam divlje lupala. pakleni. a ni dio ograde s desne strane.

Mislio je da će ih moći razbiti ako brzo stigne do njih. XI Ostatak dana proveli smo u stanju potpune otupljenosti. Tapkajući po podu prolaza osjetih neki tvrdi predmet. još uvijek naslonjen na ogradu. a bijelo perje sasvim je poprskao krvlju. Odmah smo mojim nožićem izvukli čep i svaki je potegnuo po jedan umjereni gutljaj. Čovjek je neprestano klimao glavom.građa je bila čvršća nego što smo mislili. napeti konop koji je vezao jedro s ogradom. Vrijeme je bilo posve mirno. Počeli smo raditi. no uzalud . Do jutra nismo mogli ipak ništa učiniti. Doista. a to je mišljenje potvrđivala i odjeća posade. Na našu radost boca je bila puna porta. morala doći iznenadno i silovito . smrt je. Neka mi Bog oprosti. Gledali smo i osjećali. otrovnu vrstu riba ili koju drugu morsku životinju. Meni je to uspjelo iznad očekivanja. a more glatko kao rijetko kad. s kojih je bio otkinut komad košulje. Već je bio posve iscrpljen od dugog ronjenja. Koljena su mu bila naslonjena na debeli. Onaj jedrenjak nismo više vidjeli.tako sličan ljudskom kriku da bi se i najosjetljivije uho moglo uplašiti i prevariti. Taj strahoviti zalogaj padne napokon uz neugodni pljesak do Parkerovih nogu. Marljivo je proždirao ono meso. Vidjeli su se posve goli zubi. sudeći prema položaju leševa. dok nije bilo prekasno! Koliko je taj događaj oslabio naš um. kako ju je kljuvala ptica mesožder. Poletjela je iznad naše palube i lebdjela nad njom nekoliko trenutaka s nekim zgrušanim komadom u kljunu. Kljun i čaporke duboko je zario u leš. To su bile kretnje zbog kojih nam se najprije činilo da je čovjek živ. Zatim smo pomno bocu začepili i objesili je pomoću rupčića . Možda su jeli neku nepoznatu. Leš s koje je galeb bio uzletio bila je poduprta konopom i lagano se njihala. no u prvi mi je čas mozgom sinula neka misao.. ptica je. kako sam već rekao. uz malo muke. bio smiješak kojim nas je bodrio! To je. Brzo sam skočio i uz strašan osjećaj jeze gurnuo u more taj odvratan predmet. To je. zbog ranjene ruke. sjedio je golemi galeb. Stoga odlučih najprije potražiti onaj drugi lanac. Jedrenjak je. Dok je brod polagano prolazio mogli smo možda naći načina i ukrcati se na nj . Pogledah gore i moje se oči sretoše s Augustovim očima. To nas je grijalo. Tada su se vratile muke gladi i žeđe. Buljili smo u brod koji je odlazio dok ga mrak nije posve sakrio. kao što sam prije rekao. s nečim što je bilo slično jetri. Možda je i neki otrov dospio u spremište hrane i prouzročio nesreću. posve je beskorisno nagađati kad je sve obavijeno tajnom. a onda je pao ozbiljan prijedlog da pokušamo plivanjem dostići brod! Ja sam otad uzalud nastojao otkriti strašnu tajnu sudbine tog broda. Lako smo mogli proči93 tati ime broda na krmi. s mnogo muke izvukla krvavo rumenu glavu.. prošao kraj naše krme i nastavio polako i sigurno svoj put prema zavjetrini. skinuo s gležnja jedan od lanaca. no bolje da prešutim. Ugledasmo onaj snažni lik. dakle. Nakon trećeg uzaludnog pokušaja uvidio je da nikako ne može stići do vrata. a ja sam. ustanovio da nemam dosta ravnoteže održati se pod vodom. olakšana. nikad nisam vidio strasniji prizor! Nije više bilo očiju. Odmah razabrasmo odakle 92 dolazi onaj zvuk. ili pticu. misao. no sad mu nismo mogli vidjeti lice jer je bilo okrenuto od nas. S njim i s njegovom strašnom posadom nestala je sva naša radost. Ako je to bio uzrok (a drugo ne mogu zamisliti). koju neću izreći. pa će to. nema sumnje. Ruke su mu bile raširene preko ograde. još jedan lanac. tako da smo joj ugledali lice. Bogu smo zahvalili za tu pravodobnu pomoć.. a ni mesa oko usta. te ga odmah zgrabih i vratih se na površinu. Bilo je ugodno i toplo. Kako se jedrenjak dalje okretao.da nam nenadano i stravično razočaranje nije posve sputalo i duh i tijelo. nestala su sva naša vedra priviđenja. odavao je dojam da je to nizozemski trgovački brod. Njegov način gradnje i vanjski oblik. kraj kojih su nestale sve druge brige i misli. Čas nas je zaprepašteno gledala. Sad smo vidjeli da sam iznio neku bocu. lešina se. a mogli smo vidjeti i štošta drugog što bi nam otkrilo podrijetlo broda da nas golemo uzbuđenje nije lišilo sposobnosti promatranja i mišljenja. August.tako da se ne razbije. Istrgli smo. nisu u zoru probudili da ponovo pokušamo doći do hrane iz spremišta. čitatelj može ocijeniti po činjenici daje brod bio već tako udaljen da smo jedva vidjeli polovicu njegova trupa. zauvijek ostati najstrašnija i nedokučiva zagonetka.. . zaronivši. Na golim leđima. i on je opet pokušao doći do vrata spremišta. u kojima je bilo toliko snage i razuma da sam se odmah osvijestio. te sam spavao sve dok me prijatelji. a dlanovi izvrnuti. Krenuo sam prema toj krvavoj mrlji. Po boji šafrana onih tijela koja se još nisu bila sasvim raspala zaključili smo da je cijela posada pomrla od žutice ili od koje druge strašne bolesti. ali nismo mogli misliti ni raditi. pokušao razbiti ta vrata. U taj nam čas opet jedan nenadani trzaj broda otvori vidik na predjel oko potpalublja. pa sam tako ja bio na redu učiniti nešto za naš zajednički spas. Svakako. pa ga je trebao netko zamijeniti. Doista je vrlo brzo došao do vrata. zatim se lijeno digla s lesa na kojemu se gostila. nije mogao razbiti vrata ni kad bi stigao do njih. Parker se odmah javio. a onda smo se opet donekle osvijestili. to nam je jačalo tijelo i duh.posve različito od onih smrtonosnih bolesti koje poznaje ljudski rod. koji nisu bili takve sreće. Oba lanca pričvrstili smo o Petersove noge. Nadao se sve više jer je trup broda ležao uspravnije nego prije. Peters je dolje u prolazu ostavio jedan od lanaca. zaljuljala i okrenula. valjda ugledavši nas. Kad se galeb digao. pa smo se smjestili kako god smo mogli i malo odmorili.

Tada bi u nekom . premda je već bilo posve tamno i premda su blagi. a misli su mi bile mračne. nakon toga sretnog nalaza. Oni mi uopće nisu mogli pomoći pri traženju hrane. Parker se činio živahniji i osvježen. Kad sam im prigovorio zbog bešćutna vladanja. smrt u prvoj buri koja će nas napasti. upitao me sasvim razumno zašto sam to učinio. osim one boce porta. Svi su bili neopisivo slabi i prestrašeni. Odmah smo ga otvorili nadajući se da ćemo u njemu naći štogod za jelo ili piće. Sada sam pronašao lanac i odmah izronio. Mislio sam da bi mu voda mogla koristiti. Gledao sam njihova nacerena lica s glupim smiješkom i slušao njihove besmislice. ali ni oni nisu ništa iznijeli. Ipak sam se istodobno i radovao što se sretnim stjecajem okolnosti nisam i ja prepustio užitku vina i zapao tako u sjetu i klonulost. zaronio sam tri ili četiri puta redom u kabinu. opet zaronih. a i ne želim opet vidjeti ljude koji su smršavjeli kao Peters i August. kao da se radi o nekoj šali. gurnuo sam ga u vodu i odmah ga izvukao. Disali su glasno i hroptavo. sa širokim valovima sa sjevera. zahvalio mi se i rekao da se osjeća vrlo dobro. pa smo očajni napustili taj posao jer smo se uvjerili da uzalud trošimo snagu. Sada sam bio zapravo sam na jedrenjaku. pa sam ga doveo do ulaza u kabinu (on je cijelo vrijeme bio sasvim bez volje). no nadam se da nikada više neću ugledati takav smijeh. Muke od gladi koje sam sad osjećao bile su gotovo nepodnošljive. Tresli su se kao u jakoj groznici i očajno zapomagali za vodom. Svezao sam mu dakle konop oko tijela. Kad sam mu razjasnio. Nikad prije nisam vidio. To sredstvo naglog uranjanja u vodu upamtio sam čitajući neku liječničku knjigu o izvrsnom djelovanju uranjanja u vodu u slučaju kad bolesnik mahnita u pijanstvu. podići ga. te se činilo da su nekako podjetinjili. no vratih se praznih ruku. no ništa se nije moglo pokušati. Ipak bi se na mahove iznenada osvijestili i kao da bi razumjeli svoje stanje. prazan vrč od tri galona i jedan pokrivač. vidio sam što je bilo. 96 Ostatak noći proveli smo u duševnoj i tjelesnoj klonulosti. Vjerojatno je vino odmah i snažno djelovalo u njihovim praznim želucima. donio sam mali kožnati kovčeg koji je pripadao kapetanu Barnardu. To smo odmah učinili i obojica su se poslije kupke osjećali znatno bolje. no iznio nisam ništa. Vrlo je strpljivo podnosio muke. a um mije bio u punoj snazi. Kad sam izišao iz vode. ja sam patio manje od ostalih. ne bih rekao da znam tko su. Kod tih pokušaja iznio sam dva noža u koricama. Noću su ronili Parker i Peters. Razborito je razgovarao sa mnom o našem položaju. loš nisam bio posve napustio zamisao da se nešto donese iz kabine. Zaronih ponovo. jer je prestalo djelovanje vina. Posve su im se izmijenile crte lica. koliko sam god mogao. pa smo čeznutljivo pregledavali obzorje. premda sam na početku putovanja bio slaba zdravlja. Bilo je jasno da možemo izdržati samo još kratko vrijeme. Moji nezahvalni prijatelji iskoristili su moju odsutnost i ispili ostatak vina. Navečer su se moji prijatelji probudili. Kad mi je glava provirila iz vode. Ronio sam sve dok se nisam posve iscrpio. Činilo se da više nema nikakve nade. Činilo se da je Parker nekako više pri svijesti nego ostali. začuo sam kao da se nešto na palubi razbilo. Peters me je neprestano zapitkivao o Nantucketu. Što se mene tiče. osim neke kutije s britvama i dvije lanene košulje. dok se barem jedan od njih sasvim ne oporavi kako bi mogao držati jedan kraj konopa kad budem ronio. More je još uvijek bilo mirno. Vratih se natrag očajan. Pristao sam na to. valjda zbog ronjenja. ali nikakve hrane. Njihova nacerena lica bila su strašna. Kad sam ustanovio da im opet mogu povjeriti držanje konopca. ne nađemo li štogod za jelo. ipak se nije tako promijenio kao ova dvojica. a kad sam ga izvukao iz vode. Odlučili smo da jednaki postupak primijenimo kod Augusta i Petersa. dok su ostali bili posve iscrpljeni. ispustili su je. pa nikako nisam mogao vjerovati da su to isti ljudi s kojima sam bio prije nekoliko dana. Vino je u njima izazvalo neku vrst uzbuđenosti koju ja nisam osjetio. Nije bilo nikakve nade. Sjećam se da mi je i August pristupio ozbiljna lica i zamolio me da mu posudim džepni češalj jer da mu je kosa puna ribljih ljusaka i da ih želi iščešljati prije nego se iskrca. kao i jučer. Osjećao sam da bih mogao učiniti sve samo da ih ublažim. nije se tužio i želio nam je uliti nadu kako je god znao. Uvjerio sam se da nema sile koja bi u tom položaju mogla razbiti vrata spremišta. On me je molio da se još jednom spustim u kabinu i da izvučem što god nađem. Premda je i Parker prilično oslabio i bio tako nemoćan da ni glavu nije mogao podići. To je bio šesti dan otkako nismo okusili nikakve hrane ni pića. ali sam ustanovio da ne mogu progutati ni jedan zalogaj. Da sam ih takve vidio gdjegod na kopnu. no nismo ništa. Jedva sam ih nagovorio da legnu. August je zaplakao. pa su bili potpuno pijani. Odmah su tvrdo zaspali. Ipak sam se zbog njihova stanja zabrinuo i uzrujao. Mnogo sam manje smršavio. široki valovi sa sjevera počeli ljuljati trup broda. Želeći staviti bocu na mjesto prije nego se vratim. Ipak mi se učinilo da mi je malo lakše već i od samoga žvakanja. Nožem sam odrezao komadić kožnatog kovčega i pokušao ga pojesti. a po držanju mojih drugova zaključio sam da su se pomirili s činjenicom da će poginuti. Njihovo me stanje dirnulo. u najboljem slučaju. pa sam nastojao. Roneći cijeli jedan sat. Taj mi je pokus dobro uspio.Odmorivši se malo. Govorili su nesuvislo o stvarima koje nisu bile ni u kakvoj vezi s našim stanjem. Napokon je svanulo jutro šesnaestog. Činilo se daje Parker najviše pri svijesti. jer ovako iscrpljeni ne bismo mogli izdržati još jednu buru. Ona je pala i razbila se. Ostala su se dvojica pokušala nasmijati. Očekivao sam samo polaganu 94 95 smrt od gladi ili. Onda sam svezao lanac i po treći put zaronio.

o svojim namjerama. Peters i August se nisu nimalo osvrtali na njegove riječi.no to ne mogu znati. nama s lijeve strane. jer je on već i prije pojave onog broda o svemu dobro razmislio. On je tada zaplakao. On mi odgovori da do sada nije o tom govorio. Trebalo mi je vremena da uvjerim svoje bijedne prijatelje da je nastao strašan obrat u našim izgledima. međutim. Prije nego što je i otvorio usta moje mi je srce reklo što će reći. Međutim.strašno urlajući i vičući . Izraz lica bio mu je takav da sam zadrhtao. jasno razabrao da plovi ravno k nama.blijesku živahn-osti pokušali ustati. te sam se počeo nadati da ću postići svrhu. jer nam je brod najednom okrenuo krmu i zaplovio gotovo u posve suprotnom smjeru. skakati. tapkati po palubi. Ja sam međutim i dalje žvakao komade kože i bilo mi je lakše. Nitko od mojih drugova nije ga još opazio. no da više ne može izdržati bez hrane. jer bi. Oni su odmah skočili na noge i počeli su se neizmjerno radovati. Pustio sam maha nagonu zahvalnosti i zanosu. moguće je da sam ja nesvjesno zapadao u jednake pretjeranosti i govorio besmislice kao i oni . bude li potrebno. no bez uspjeha. Tu odluku nisu nipošto poljuljale sadašnje muke zbog gladi. Kad smo se malo umirili. Upravo tad kad je brod sasvim nestao. Najviše me mučila žeđ. te daje nepotrebno da poginu svi kad je moguće i vjerojatno da smrt jednoga spasi ostale. kad se brod približio. i jedva sam ga zadržao da ne skoči u more želeći otplivati do kopna. I Peters i August pokušali su progutati komadić one kože. Kad sam prestao govoriti. Osjetio sam očaj. barem što se tiče njega. pozvavši u pomoć Boga. Na sva moja uvjeravanja odgovarali su ukočenim pogledima i kretnjama kojima su pokazivali da ne žele biti prevareni takvim iskrivljenim izvještajem. pokušao zabosti mi ga u trbuh. no da je on do sada izdržao koliko god čovjek može podnijeti. prosvjedovati. a ja sam se suzdržavao ne reći im zasad ništa da se ne bismo možda opet razočarali. gledali smo kako brod odmiče dok nam napokon nije nestao s vidika. Predobro sam znao da smo daleko od svakoga kopna da bih se tome nadao. uz laki povjetarac se počela spuštati magla. pljeskao rukama.baciti se na nj. uzbudila me i vjerojatnost da ćemo se spasiti. jer su utonuli u mračne misli. te sam se valjao po palubi. te sam u sebi odlučio da ću radije umrijeti nego se poslužiti takvim sredstvom. rekao sam mu da valjda vidi da sam ja od svih nas najmanje pretrpio. udaljen oko dvanaest ili petnaest milja. Činio se hladnokrvan kao nikada dotle. Samo njegova slabost spriječila ga je da izvrši to krvoločno djelo. Morsku travu. no nisam mogao opaziti ni najmanji trag obale. reče da sve to dobro zna. no bili su preslabi za to. izvukao nož. te da ću ga . Dodao je da sam sebi mogao prištedjeti muku preobraćajući ga. Činilo se daje to veliki brod. Više se nisam mogao suzdržati. Usprkos svemu što sam govorio ili činio.da odustane od te zamisli i da je uopće ne spomene pred drugom dvojicom. Trajalo je dugo dok sam uvjerio Parkera da se vara. pa sam pokazao brod svojim supatnicima. glasno se derao. pa sam ga odvukao do ruba broda želeći ga baciti u more. pa nisam mogao i sam ne sudjelovati u tom ludovanju. i da čovjek ne može ni zamisliti strasnije rješenje. počeo sam drugačije. jer će nam možda neki brod donijeti spas.u ime svega što mu je sveto . on je ustrajao u tvrdnji da nam se brod brzo približava. i sami u sebi već . Ja sam se neobično naljutio. 97 Tako je prolazio dan kad najednom opazih neko jedro na istoku. Peters je došao. zdraviji i jači od njega. pa me je samo sjećanje na strašne posljedice zadržalo da ne popijem gutljaj morske vode. te se spremao ukrcati. Parker mu je sve rekao. dok se iznenada ne osvijestih. Plovio je okomito na naš bok. Jedva sam ga zadržao da se ne baci u more. i neko bi vrijeme govorili posve razborito. koji su. ukratko. a onda je izmoren zaspao. te je htio . Osobito me dirnulo Augustovo ponašanje. Opet sam ponavljao niz razloga za koje sam mislio da bi mogli utjecati na njegovu grubu narav. Kad sam ustanovio da ga neću ganuti blagim načinom. da sam sad. pa i od Petersa ili Augusta. I August i Peters. vrištati. Tad sam ga zamolio da pričeka bar još jedan dan ako već neće odustati od svoje namjere. Od toga ga je spasilo Petersovo posredovanje. Dugo sam ga molio . da ću znati silom uspostaviti red. te je nekoliko puta. čupati sebi kosu i naizmjence moliti i psovati. Tad me je zgrabio za grkljan. jecao je kao dijete. glupo se smijati. Prije nego što sam mogao ikako spriječiti. Mene je uzbudilo i njihovo vladanje. držao je za brodski čamac. Napokon sam. uzdisao je dva ili tri sata. Oko podneva je Parker rekao da s lijeve strane broda vidi kopno. Moguće je da su moji drugovi jednako mislili o svojem stanju. vikao i radio slične stvari. čini se. Savjetovao sam im da je samo prožvakaju i ispljunu. što je plovila uz naš jedrenjak. Pogledao sam onamo kamo je Parker pokazivao. te daje pojava broda samo odgodila objavu tog prijedloga. rastavio nas i upitao za uzrok svađe.bez oklijevanja baciti u more. on mi. Odveo sam stoga Parkera na stranu i počeo sam. premda puni očaja.prema tome. Ni Peters ni August nisu čuli 98 Parkerov prijedlog. XII U posljednje vrijeme bio sam već razmišljao o toj krajnjoj strahovitoj nuždi. On me je slušao i nije pokušao protusloviti. Rekao je da jedan od nas mora umrijeti kako bi ostali mogli ostati živi. bilo prekasno čekati do drugog dana. Parker se najednom okrenuo k meni. da je istina sve što sam rekao.pokuša li on obavijestiti ostale o svojim krvavim i ljudožderskim namjerama . Učinak njegovih riječi bio je strasniji nego što sam očekivao.

Devetnaestog se spustio žestoki pljusak. bilo je izvlačenje slamke. Nitko nije ništa rekao. Jedini mogući način odlučivanja. Uspjeli smo uhvatiti u pokrivač jedva pola galona vode. te su zahtijevali da se ona odmah ostvari. okrenuti leđima prema meni. ali sam se razočarao u tom očekivanju. Požurivao me. Vrijeme je još uvijek bilo toplo i ugodno. Dosta će biti reći da smo najprije utažili ludu žeđ napivši se Parkerove krvi. odmah se srušio mrtav. uskoro odigrati. pružih mu ruku s dvije preostale trijeske. dok smo zajedno sjedili i potišteno razgovarali o našem tužnom stanju. Sjetih se da mi je Peters. Neću se zadržavati pripovijedajući o strašnom obroku jela. pa smo se spremili vuči ždrijeb. da ubijem jednoga od njih. Dvadeset i drugog. Najprije nisam imao ni toliko snage prelomiti i složiti male trijeske. tražio je da ih sve već jednom riješim strahovite tjeskobe. pa da tako spriječim vučenje ždrijeba ukratko. U tom trenutku osjetih u grudima sve bjesnilo tigra. Napokon više nisam mogao odgađati. Napokon me Peters uhvatio za ruku i ja prisilih samog sebe otvoriti oči. iznenada mi bljesne neka zamisao. kako sam i pretpostavljao. koliko dopušta priroda događaja. Prošlo je pet minuta dok se odlučio vući. Dozvolite mi.njegova trijeska nije bila najkraća. pojeli u četiri dana. Te smo dijelove zajedno s iznutricom bacili u more. koje ne ću nikada zaboraviti: sedamnaestog. Kad ga je Petersov nož pogodio u leđa. sa mnom ne postupaju baš pošteno. Nekoliko trenutaka prije nego što su navalili veliki valovi i jedrenjak napunili vodom. obično sa sjevera prema zapadu. a zatim smo se složili odrezati ruke. a koljena su mi drhtala i udarala jedno o drugo. Teškom sam mukom iznudio od njih obećanje da će pričekati.nisam znao da li u moju korist ili protiv mene. te pođoh . Nikakvi kasniji događaji nisu mogli izbrisati iz mojeg pamćenja taj prizor sa svim njegovim najsitnijim potankostima. Male drvene trijeske poslužile su umjesto slame. kad smo rušili prednji jarbol.nosili strahovitu zamisao koju je Parker prvi izrekao. osudit će me zbog te očite bešćutnosti. uhvatimo nešto vode. no i ta ograničena zaliha ispunila nas je nekom snagom i nadom. znao sam. Osvijestio sam se na vrijeme da vidim svršetak tragedije: Smrt onoga. Sad. koja me ispuni vedrom nadom. kad sam uz taj tihi. Prsti su mi sasvim otkazali poslušnost. kad me napokon dozove k svijesti Parkerov glas. Bilo je dogovoreno da će onaj koji iz moje ruke izvuče najkraću trijesku umrijeti kako bi spasio ostale. pa sam morao najprije pomišljati na svoju sigurnost.svaki se djelić moje snage raspršio poput perja na vjetru. ja sam tu sjekiru bio odnio u potpalublje i položio je na . jer je moguće da tada opet ugledamo neki brod. Malo je slučajeva smrtne opasnosti u kojima čovjek ne osjeti žarku želju za očuvanjem vlastitog života. I on je bio slobodan. I on brzo izvuče. Vjerojatnost da se ja neću spasiti bila je sad veća. osamnaestog. Skupio sam svu snagu i pružio trijeske prema Augustu. koliko je potrebno da se raziđe magla. određeni i nemili posao mogao razmisliti o neznatnoj mogućnosti da ću se očuvati od najstrašnije smrti . pristali su na njegov prijedlog.srce mi je umalo m probilo grudi . no broda nije bilo na vidiku. devetnaestog i dvadesetog. Ostalo smo. Sudbina je bila odlučena . najteže muke. ali da bih htio da se sve odgodi za jedan sat. noge i glavu. kako bih se mogao izvući iz te ogavne igre. U mozgu mi je jurilo na tisuće besmislenih misli. Bio je slobodan .od smrti s najstrašnijom svrhom . najpodliju mržnju prema svojem bijednom prijatelju Parkeru.prema potpalublju gdje su me čekali moji prijatelji. a moji su bijedni drugovi šutke sjeli na drugi kraj. komad po komad. mislio sam na sve. uz uvjet da mi se koji od njih pridruži. Otišao sam na jedan kraj trupa broda. a on osuđen. no taj osjećaj ne potraja dugo. pripravljajući ždrijeb. te je Peters odmah izvukao. a za sve to vrijeme strahovitog čekanja ja nisam otvorio oči. a zatim se bez svijesti sruših na palubu. dao jednu od sjekira i da me zamolio da je spremim po mogućnosti na neko sigurno mjesto. Samo onaj tko nije bio u sličnom položaju. jer je uskoro zapuhao povjetarac. no ja ni tada 100 još nisam mogao složiti trijeske. te me svladao najjadniji i najbjedniji strah. jer bi ti ljudi svaki moj otpor mogli uzeti kao dovoljan razlog da u tragediji koja će se. tu i tamo s maglama i lakim povjetarcem. Osjetih najžešću. Rekao sam im da pristajem na prijedlog. Zatim sam pomislio da iznenada navalim na njih. Sjetili smo se da u jedan od pokrivača što smo ih nakon bure bili izvukli iz kabine. a ja se nisam usudio pogledati trijesku koju sam držao. Nisam sumnjao u svoj uspjeh. samo ne na izvršenje onoga što sam trebao izvršiti. grčeći se i zatvorenih očiju. Mislio sam da će barem jedan od njih imati toliko razuma da mi pomogne 99 pri otporu protiv izvršenja te ogavne odluke. 101 Dvadeset i prvog bili smo opet u krajnjoj nuždi. koji je trajao petnaest ili dvadeset minuta. koji je bio začetnik te strahote. digla prije sat vremena. Po Parkerovu sam držanju odmah opazio da sam spašen. U toj strašnoj drami podnosio sam. u kojem će svaki od nas okušati sreću. da taj dio svojeg izvještaja ispripovjedim što kraće. Tada osjetih kako mi je iz ruke naglo izvukao jednu od dviju trijeski. Tim glupim razmišljanjem izgubio sam već dosta vremena. Magla se. S najvećom mukom opisujem strašan prizor koji sam doživio. Dršćući. Htio sam se baciti na koljena pred svoje prijatelje i zamoliti ih da me poštede tog posla. a odlučeno je da ću ih ja držati u ruci. To može čovjek samo zamisliti riječi nemaju snage opisati strahotu stvarnosti. Duboko udahnuh zrak. Ispružio sam ruku s trijeskama. Sad je mogućnost za moj život ili smrt bila sasvim podjednaka. Nije se uopće opirao. i pomisao na njih uništavala mi je svaki trenutak mojeg kasnijeg života.

no ne sjećam se daje bilo koji pomorac pripovijedao daje vidio primjerke teže od četiri stotine kilograma. Sjekira je dočekana sa zanosom i radošću. Divlje kruške rastu obično na obroncima brežuljaka nedaleko obale. i svi podosmo prema potpalublju. a tu. znao sam. Ovaj put je premašio sva naša očekivanja. pa smo složno pali na koljena i gorljivo se zahvalili Bogu za tu pravodobnu pomoć. da nam se noću nešto od naših . budući da smo večerali masline i but s malo vina. koji love kitove ili inače plove po Tihom oceanu. osim kilograma oko kosti. Kad smo ih medu sobom razdijelili i pohlepno pojeli. Te neobične životinje slične su u nečemu devi. Kad smo to učinili. dok razbijemo dosta široki otvor da možemo ući u spremište hrane. premda nisu cijelu godinu primile nikakvu hranu. koji se upravo bio vratio s lova na tuljane u Tihom oceanu. i tijelo im je pri tom oko tristo centimetra uzdignuto od tla. odmjereno i teško. Jako smo se izmučili dok smo životinju provukli kroz rupu jer se žestoko opirala. Sad se Peters sam javio da će zaroniti. Izgled im je neobičan. pa smo uvidjeli da će proći mnogo dugih sati do svršetka posla . Često su goleme. s više ili manje uspjeha. kojoj je razmak od ramena do glave iznosio ništa manje nego jedan metar. još jedan but. Te kornjače mogu živjeti bez hrane nevjerojatno dugo. pa sočnom morskom travom i divljim kruškama. odbili smo grlo jednoj boci. Iz boce smo svaki potegnuli po jedan umjereni gutljaj. Ipak nisam oklijevao. a bila je vrlo snažna. U nastavku ovog izvještaja imat ću još prilike spomenuti tu vrstu kornjače. čemu smo se još više obradovali. no ja sam ubio kornjaču. pa smo proveli noć (to je bilo dvadeset i trećeg) razmjerno ugodno i mirno. obično od stotinu i šezdeset do šesto centimetara. Vrat im je dug i vrlo tanak. Španjolska riječ galipago označava slatkovodnu golemu kornjaču.to jest. Kad sam prijateljima priopćio tu zamisao oni kriknuše od veselja. Sad smo svom snagom raspaljene nade počeli razbijati palubu. jer smo iz iskustva znali kakve su pogubne posljedice neumjerenosti. Kako smo još uvijek bili toliko slabi da smo jedva mogli stajati na nogama. Kako je posljednja dva ili tri dana vrijeme bilo suho i ugodno. Opremio se kao i prije. koja će se. spustio se kroz rupu i uskoro se vratio noseći mali lonac. ponovo smo pokušali opskrbiti se hranom. Osjetivši se oko podneva opet nešto snažniji i svježiji. To je doista bilo pravo blago. Peters i August se nisu mogli obuzdati. U vrećici je imala više od četvrtine bistre i slatke vode. a da se svakoga časa ne odmaramo. Uglavnom se hrane divljim peršinom i celerom. Tad smo se odmarali od rada.jedan od ležaja s lijeve strane. vrlo debela. U vrećama ubijenih kornjača znali su naći i do tri galona izvrsne i svježe vode. posve se osušila posteljina koju smo izvukli iz kabine i naša odjeća. koja je sadržavala oko pola litre. a lakoću s kojom smo pribavili sjekiru smatrali smo znakom svojega konačnog spasa. pojaviti. a ja sam skočio u otvor i pomogao Pe-tersu dići je na palubu. Peters i ja naizmjence smo ronili. iznosio je ulazni otvor koji je ostao neoštećen samo malim djelom. koji je na našu veliku radost bio pun maslina. Kapetan Barnard je nekoliko komada takvih kornjača uzeo na brod kad je prilikom izlaska Grampusa iz luke uplovio brod Mary Pitts. te su svoje obroke odmah pojeli. Zatim smo svaki ispili po jednu punu čašu vode i odlučili držati se te mjere kao dnevnog obroka. To nas ipak nije obeshrabrilo. dobro uzdržana. te su spasile živote tisućama pomoraca. Radili smo na mjesečini cijelu noć te smo u zoru dvadeset i trećeg uspjeli. u slučaju da zapuše vjetar.a ipak su ostale jednako debele. Bila je teška vjerojatno trideset i dva do trideset i pet kilograma. Sad sam se dosjetio kako bi mogli pomoću te sjekire probiti palubu iznad spremišta hrane i tako se lagano domoći hrane. no August joj je bacio na vrat konop s omčom. Kreću se vrlo polagano. jer sam se bojao žeđi. Za to smo vrijeme iznijeli još četiri mala lonca s maslinama. Naizmjence smo radili Peters i ja. Svezao sam oko tijela konop. August. 103 Kornjača koju smo izvukli iz spremišta hrane nije bila baš velika. no ja sam bio oprezniji. Tu su poteškoće pri silasku bile veće nego kod silaženja u kabinu. Tu kornjaču zovu katkad . jednu malu kornjaču s otočja Galapagos. nije bio dobar za jelo jer se od slane vode bio sasvim pokvario. Ona se uglavnom nalazi. nije mogao pomagati. Glava je sasvim slična glavi zmije. Vodu iz vrećice pažljivo smo natočili u vrč koji smo već prije donijeli iz kabine. Odmah sam našao sjekiru. zaronio i brzo dopro do ležaja. Umalo je bila pobjegla iz Petersovih šaka i otpuzala natrag u vodu. koji je bio nepodnošljivo naporan. kod potpalublja. Što se mo102 glo jesti podijelismo među sobom. nismo mogli ni raditi. začepili ga čepom i tako dobili neku vrst čaše. pa je po toj životinji i to otočje dobilo svoje ime. radi svoje ranjene ruke. Vidio sam nekoliko takvih kornjača koje su bile teške šesto do sedamsto pedeset kilograma. Bojali smo se. na skupini otoka nazvanih Galapagos. gotovo odvratan. Vratio se s velikim butom i bocom madeire. Te su kornjače izvrsne i vrlo hranjive. dok ne iscrpimo svu zalihu.zbog njezine veličine i snage . jednu bocu od gotovo tri galona izvrsne madeire i. Ima primjeraka koji su živjeli bez ikakve hrane u spremištu broda i po dvije godine . Bila je ženka.i slonovskom kornjačom. spustili smo Petersa opet kroz rupu. pa sam pojeo samo mali dio svojeg obroka. od kojih divno uspijevaju. U vreći pri dnu vrata nose stalnu zalihu vode. sve do zalaza sunca. gdje ima i kornjača. Otvor je bio uži jer je ulazna vrata u kabinu odnijelo more. But. kako što i većina čitatelja zna.

s malo vjetra ili uopće bez vjetra. 28. kako smo to već jednom i bili učinili. ispod glavnog lanca. 25. međutim. imali smo samo taj razapeti pokrivač. Jednom se trup broda naglo nagnuo. Tako je voda tekla prema sredini pokrivača i curila u naš vrč. XIII 24. pa smo neprestano morali biti svezani. srpnja. . Opasnost nam je još uvijek prijetila . jer smo htjeli da što dulje ostane živa. Nikako mu ne možemo pomoći. Opazili smo daje trup broda sada jače nagnut nego prije. Iskustvo nas je. a plutali smo na najobičnijem trupu. . srpnja. a voda u vrču bila je tako bljutava da je bez vina nismo mogli piti. srpnja. koje smo vidjeli oko jedrenjaka. srpnja. pa je voda sve odnijela u teretni prostor. . no čini se.mesa je bilo ukupno jedva pet kilograma. pa nas valovi više nisu preplavljivali. sjećajući se strasnijih nevolja i opasnosti. srpnja. pa je paluba uronila pod vodu. premda je bila dobro popunjena . . premda je bilo očito da smo veoma vrlo od kopna. Ta nas je mješavina dobro okrijepila. 105 26. te smo se zadovoljili zajutarkom od nekoliko maslina i po jednom mjericom vode pomiješane s pola vina. i duševno i tjelesno. Augustu je puno gore. More je cijeli dan vrlo glatko. kad je najednom udario jak pljusak uz 104 bljeskanje. pa nam je voda gotovo godila. On očito propada i zbog nedostatka dobre hrane i zbog posljedica rane. Ujutro smo odlučili ubiti kornjaču. Kad je poslije podne prigri-jalo sunce. pa smo sve svezali konopom uz ostatke vitla.Vjetar je tog jutra prilično jenjao. Taj smo događaj dočekali puno mirnije nego što bi čitatelj pomislio obzirom na te okolnosti. koji nam u našem položaju nisu trebali. vidjevši kako nam se neki vrlo veliki morski pas nemilo približava. pa smo tu očajnu noć proveli prilično sigurni. a more se prilično smirilo. Neprekidno se moli ne bi li se oslobodio svojih patnja i želi si samo smrt. zapuhala je jaka bura uz pratnju strahovitih valova. . 30. vrč s vodom i preostala dva lonca s maslinama što smo mogli dalje u zavjetrinu. a onda je sa sjevera udario snažan vjetar. bilo je toplo. Na našu smo veliku žalost ustanovili. On se tuži na pospanost i na jaku žed. iako nas je more gotovo neprestano zapljuskivalo. osim što mu ruku trljamo s malo octa iz lonca s maslinama. Pokušavali smo nekoliko puta bezuspješno ga uhvatiti petljom.Još uvijek lijepo vrijeme. a ipak se ne nismo opili. pa smo odlučili nastaviti s radom u spremištu hrane. naučilo kako treba urediti vezove. Na taj smo ga način gotovo posve napunili.nismo znali gdje smo. Da bi meso što dulje održali upotrebljivim. pa smo se bacili na hvatanje vode pomoću pokrivača. 27 srpnja. razrezali smo .Tog jutra smo se probudili se divno oporavljeni. Ustanovili smo da je mnogo manja nego što smo mislili. koji smo u sredini opteretili komadom lanaca. 31. Ipak smo. Dobro ili zlo tako je relativno! Čim je izišlo sunce. Radeći prilično teško cijeli dan. Tako smo proveli tužan i neugodan dan. U podne se pojavilo sunce. jer su se noću srušili zidovi u toj prostoriji. Ujutro smo ubili kornjaču i raskomadali je. s vanjske strane trupa. da od toga nema nikakve koristi.Bura je ujutro jenjala. no nema jačih bolova. ustanovili smo da u tom dijelu broda ne možemo ništa više naći.More je gotovo u potpunosti glatko.Neobično vruć dan bez vjetra. Predvečer smo vidjeli nekoliko morskih pasa i prilično smo se uzbudili. spremili smo se da opet pokušati izvući štogod iz spremišta hrane. Augustova ranjena ruka pokazuje znakove obamrlosti. a ni more nije bilo jako burno. tako da smo bili mokri do kože i premda smo se neprestano bojali da će nas valovi otpraviti u more. za ostatke vitla. da nam je more uzelo dva lonca s maslinama i cijeli but. te nismo mogli stajati na nogama.Vrijeme kao jučer. i utrostručili smo njegov obrok vode. izloženi na milost svakom vjetru i valu. Pripremili smo se kako smo najbolje mogli izbjeći toj opasnosti. To nas je otkriće ispunilo očajem. iz kojih smo se nedavno sretno izvukli. okrenula se upravo iznad ulaza u kabinu i repom je snažno udarila Petersa. no pri tom smo morali biti vrlo oprezni jer smo se bojali morskih pasa. Nismo imali drugog sredstva za skupljanje kišnice. Neki su predmeti. srpnja. Uvelike nam je laknulo kad je napokon jedan veliki val odnio morskoga psa s palube u more. U podne je vjetar ojačao. jer se trup broda opet počeo strašno ljuljati. Lagani vjetar još uvijek puše sa sjevera i sa zapada. Hrane smo imali samo za četrnaest dana. premda smo sve to bili dobro zavezali.zaliha hrane otkotrlja u more. 29. . kao i prije. međutim. osušili smo svoju odjeću.Proveli smo vrlo nemirnu i napornu noć jer je položaj trupa broda bio kritičan. . Morali smo odustati od tog posla. lako bismo ga uhvatili. Jedrenjak se sada tako opasno nagnuo da smo se uplašili kako će se posve prevrnuti. a voda ih je odmah odgurnula u more. vode gotovo ništa. a kad je pala noć. isplivali toga dana kroz otvor. kao kad smo pili porto. i to uz najveću štednju. smatrali sadašnje stanje manjim zlom. gotovo okomito iznad nas. Te večeri pojeli smo posljednje masline. Kornjaču smo prevalili na leđa i pomno je svezali. Golemi morski pas plivao je cijelo prije podne oko trupa broda. pa nije bilo sumnje da nas je niz sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova dognao u blizinu ekvatora. vjetar je puhao slabije. Svezali smo kornjaču. Onda je neman preplivala iznad nas. Ipak smo odlučili ne ubiti kornjaču. Pošli smo prema pramcu i svezali se. Žeđ smo utažili kupajući se u moru. srpnja. Učinili smo sve što smo mogli da mu bude ugodnije. Srećom. . More je još uvijek bilo previše burno da bismo opet mogli pokušati izvaditi štogod hrane iz spremišta. Da je vrijeme bilo mirnije.

a osim toga. od šake do ramena. Koprcali smo se malo ispod površine vode. Tako smo spremili oko kilogram i pol kornjačina mesa. ali smo odmah počeli strašno povraćati pa smo se odrekli tog sredstva. Cijeli smo dan vrebali priliku za kupanjem no bez uspjeha. valjda na udaljenost od jedne milje. Kad je leš. taj je morski pas i dalje navaljivao na nas. no tim smo se sredstvom . Nisam uzeo u obzir prirodni ods-kok trupa. nije bilo od vode lakše. Gotovo je nemoguće razumjeti naše patnje od žeđi. Odlučili smo smanjiti svoj dnevni obrok mesa . Više nas je osvježilo kupanje u moru. Nastali vrtlog vode. Za te klinove smo svezali smo hranu jer je tu bila sigurnija nego prije. Nešto od toga svakako bismo bili učinili da je pljusak potrajao. sunce nesnosno vruće. Svaki čas smo očekivali da će izdahnuti. ispod lanca.zbog blizine morskih pasa rijetko kad mogli poslužiti. Proveli smo noć bez sna. Bolesniku. koji je sad. voda u vrču bila je posve gnjila.Nikakve nade da ćemo se spasiti.Vrijeme je jednako toplo. . pa mu je voda tekla ravno u usta). mučeni žeđi i strahom pred morskim psima. 3. Kad sam izronio. Sad smo jedva podnosili žeđ. prošao bez kiše. no bio je tako kratak da smo jedva uspjeli uhvatiti oko pola pinte vode. ali je. U sumrak udari jak pljusak s grmljavinom i sijevanjem. jer smo ležali gotovo već posve na boku. jedva sam se i pokušavao spasiti. jer nismo imali nikakve druge posude. Štoviše. Oko dvanaest sati izdahnuo je u jakim grčevima. Prije nego što smo i znali što se događa bili smo žestoko bačeni u more. kolovoza. koje su bile velike. odmah smo se strašno opijali. morao sam ispustiti konop koji sam držao. Pomisao na to bila je nepodnošljiva. a zatim smo meso zalili octom koji nam je ostao u Ione ima od maslina. čini se.po konopima kojima smo svezali hranu za klinove. Pristali smo svu tu vodu dati Augustu. 1. Mi smo se tresli od straha slušajući taj zvuk. kako im zubi škljocaju. Bio je strašno smršavio. Zora nas je zatekla posve klonule i tjelesno iscrpljene. fosforno nam je svjetlucanje lesa otkrilo sedam ili osam golemih morskih pasa. Trpjeli smo strahovitu žeđ. Kad sam potonuo. Ipak smo popili mjericu te vode pomiješane s vinom. Jedrenjak je . nagurale oko nas.Jednako strašna tišina i vrućina. ako se prevrnemo. te su se jedva i opažale. Zatim smo pokušali ublažiti svoje muke miješajući vino s morskom vodom. nema sumnje. Bili su to. a nismo htjeli izliti vino iz boce ili bljutavu vodu iz vrča. pa kako sam bio gotovo posve iscrpljen. Tek kad se sasvim smračilo. kolovoza. Ruka mu je bila posve crna. ono ju je samo pojačalo. Njegova smrt ispunila nas je mračnim slutnjama i utjecala je na naše raspoloženje tako snažno da smo cijeli dan nepomično prosjedili kraj lesa i razgovarali samo šaptom. ali smo samo malo utažili žeđ. da nam ne propadne. Trup broda su opkolili sad sa svih strana morski psi. bio sam.pretvorila se u gustu želatinoznu tvar u kojoj su se meškoljili ružni crvi.umire. Nismo mu mogli olakšati patnje. Jedrenjak se već tako nagnuo da uopće nismo više mogli stajati na palubi. Nismo uopće bili sigurni jer nas je i najmanje klizanje ili kriva kretnja mogla baciti na dohvat tih proždrljivih riba. . imao je šezdeset i tri kilograma . Nismo računali s ubrzanjem okretanja. Ispraznili smo vrč i dobro ga oprali u moru. Požurili smo se osigurati vino i kornjačino meso.tako ćemo imati hrane za trinaest dana. koliko sam mogao ocijeniti. nedaleko kobilice broda. Koža na licu visjela je tako mlohavo da mu je smetala kad je žvakao hranu. čulo se. Ipak sam se i ovoga puta prevario. kolovoza. Trup se počeo ponovo 108 okretati tako naglo da se u taj tren nismo mogli ni pomaknuti. od djelomično obratnog okretanja. a da već nekoliko sati uopće nije progovorio ni riječi. Nismo mogli ni spavati.nije bilo nikakve prilike za kupanje jer nas morski psi nisu ni načas ostavljali. . .ga na posve sitne komade i stavili ih u tri preosta106 la lonca od maslina i u bocu od vina (samo nam je to od svega ostalo). Izvukli smo dva klina i sjekirom ih zabili kojih pola metra iznad vode sa strane zavjetrine. te smo se spremili spriječiti najgore.Malo pred zoru opazili smo da se trup prevrće. Ta nas je okolnost ispunila gorkim i tužnim slutnjama. Kad smo isplovili iz Nantucketa. skupili smo hrabrost ustati i baciti tijelo u more. sličnu gozbu. Nikakva vika. pa smo se onda uspjeli uspeti na uzdignutu stranu . koji se raspadao kliznuo preko ograde u more. On je ispio vodu iz pokrivača kako smo je uhvatili (držali smo pokrivač iznad njega. one iste nemani koje su jučer proždrle našega bijednog prijatelja. Trup se okretao ispočetka polagano i postepeno. Znali smo da je kupanje neopisivo ugodno i da nam je to sredstvo posve uskraćeno. a kad su morski psi počeli trgati svoj plijen. Ustanovio sam da sam pod brodom. Cijeli dan smo strahovito bili žedni . Bilo je neizrecivo odvratno i već toliko gnjilo da se otkinula noga kad ju je Pe-ters uhvatio u namjeri da digne tijelo. na našu veliku žalost. te smo je uzalud pokušavali ugasiti vinom. a noge su mu bile hladne kao led. osamnaestak metara daleko od trupa broda. činilo se. Oči su mu duboko upale. te sam se u nekoliko trenutaka pomirio s činjenicom da ću umrijeti. kolovoza. a jedva je gutao i tekućinu. 107 2. izbacio me je na površinu još snažnije nego što sam bio uronjen. a onda smo u njega nalili malo octa iz naših posuda s kornjačinim mesom. Sad nam je bilo jasno da Augustu nema spasa . 4. a sada nije imao više od dvadeset ili najviše dvadeset i pet kilograma. u njoj su vrvjeli nametnici. a tik nad nama nalazio se golemi trup broda. bio na kraju. Mislili smo to ne dirati dokle god ne pojedemo ostalo. U sumrak se pojavio oblak. Sada su čekale novu. koje su se. nikakvo naše nastojanje nije ih plašilo. Voda u vrču bila je sad posve neupotrebljiva . kad je Peters jednog od najvećih morskih pasa udario sjekirom i prilično ranio. plivajući sve do ruba jedrenjaka.

a ipak. kako će čitatelj i sam vidjeti. 6. U kasnijim opasnostima. Obojica smo malo odspavali. usudili smo se i okupati. Peters je noću jedva sat vremena spavao nemirnim snom. cijedeći u kapima dragocjenu tekućinu u usta. Prevrtanje jedrenjaka. Da budemo u slučaju kiše spremni. bio tako rastrojen da nas nitko ne smije promatrati kao ostala razumna stvorenja. pa ni u najpovoljnijim okolnostima. uhvatiti na taj način više od polovice pinte vode. bilo je na brodu osam ljudi: poručnik. premda je brod bio udaljen najmanje petnaest milja. Po okretanju k vjetru zaključili smo da plovi ravno prema nama. srećom.ne bi zapravo toliko pogoršale naš položaj da nismo izgubili i pokrivače kojima bismo mogli hvatati kišnicu i vrč. 5. isplovivši iz Liverpoola. pojavio (popeo se na kobilicu sa suprotne strane trupa) i bacio mi kraj konopa. a i vikali smo svom snagom svojih pluća. te smo ih pojeli čitave. nabaviti vodu. no nije se slomio. a Peters je. kolovoza. četiri mornara i kuhar. iz Bostona za Santa Croix. ali kako? Ta nas je poteškoća učinila slijepima za sve prednosti našeg novog stanja. za koje sam znao da su u blizini. Toliko sam oslabio od teškog napora da se bez Petersove pravodobne pomoći ne bih uspio popeti na brod. nema sumnje. i brod se opet .gubitak vina i kornjačina mesa . skinuli smo košulje da ih upotrijebimo kao što smo prije upotrebljavali pokrivače . . na moju veliku radost. koji je digao britansku zastavu. koji je bio svezan za klin.glad.koliko god nismo mogli ni zamisliti da nas nisu opazili.Nagla i neprekidna kiša blagoslovila je taj dan. Jedna bačva za ulje plivala je nekoliko stopa od mene. te g. zbog duge oskudice i straha. koji je pod zapovjedništvom kapetana Guya. Vrlo smo se dobro osvježili i tako ugodnije proveli noć.često do devetsto centimetara od ruba do kobilice. pa smo si priuštili nekoliko slasnih obroka. Ovako smo pokušali utažiti žeđ cijedeći košulje natopljene vodom. To bi bio čin najvećeg divljaštva. gizdavi brod s vršnim jedrima. Tako se događaj. Ostali smo u vodi četiri ili pet sati i znatno utažili žeđ. More je. prosinca 1811.bio je gusto pokriven velikim školjkama za koje smo ustanovili da su izvrsna i zdrava hrana. nespretnom sredstvu za hvatanje kišnice. jer smo opazili živahno komešanje na brodu. za vrijeme snažnog jugoistočnog vjetra brod je dobio rupu. međutim. a more je sa svih strana bilo vrlo uzburkano i puno vrtloga. te smo odmah počeli davati sve moguće znakove. Onome tko još nikada nije bio u sličnom položaju ona će se svakako činiti neobičnom. Svu našu zalihu hrane odnijela je voda. Trebalo je. unatoč. To je bio dug. bili sretniji. Pol sata kasnije bili smo u kabini broda. budemo li je štedljivo trošili. stigao čitav do boka broda. u koji bismo mogli spremiti vodu. Slučaj jedrenjaka Poly iz Bostona i njegova sudbina tako je očito slična našoj da ne mogu. Tek što smo izmaknuli toj opasnosti. prije nego se brod prevrnuo bilo tako puno nemani da sam se zacijelo morao plivajući sukobiti s kojim morskim psom. te nismo ni pokušali utješiti jedan drugoga. jednako nevjerojatnu kao što 109 je nevjerojatna ova djetinjasta tromost i slaboumnost . . koje su bile jednake. na moru je to bio čest slučaj u sličnim prilikama. pokazivao neku stoičku filozofiju. kolovoza. lupao sam rukama i nogama po vodi okruživši se pjenom i plivao prema trupu broda. pa i sama kobilica .Upravo u zoru smo istodobno obojica opazili na istoku jedro koje je očito plovilo prema nama! Pozdravili smo tu no divnu sliku slabim. Kako u travi nismo vidjeli ni traga morskim psima. Tako smo proveli cijeli dan. Peters se. a muke od žeđi bile su gotovo nepodnošjive. Od njih nismo bili tako žedni kao od školjki. jer bismo bili. morali smo obratiti pozornost na drugu strašnu pogibelj koja nam je prijetila . niski. koji nam se činio tako strašan. Znali smo da mora doći do nas. Da mi se ne približe. Ipak se brod približavao našem trupu. hrabro sam podnosio sve muke. Otkrio nam je zalihe hrane koja će nam biti dovoljna za mjesec dana. hvala Bogu. skakali uvis koliko god smo onako oslabljeni mogli. naime. napunili barem vrč. Mi smo sad. a i različiti drugi predmeti s jedrenjaka plutali su naokolo.razlika je samo u duševnom raspoloženju.ležao s kobilicom prema gore i silno se ljuljao. . Najednom smo se prestrašili da će nas prepustiti sudbini . Mahali smo košuljama. Ljuske tih rakova bile su sasvim mekane. Padala je od podneva do noći. a da to ne spomenem. 7 kolovoza. a to je uvelike pridonijelo i našoj udobnosti. Crnkinja. no treba se sjetiti daje naš duh.Danas je zapuhao ugodan povjetarac i natjerao nas kroz golemu površinu pokrivenu morskom travom u kojoj smo sretno pronašli jedanaest malih rakova. jer smo sada bili u puno manjoj opasnosti nego prije. ako ne i gore. Cijeli donji dio broda . Taj je brod sa stotinu i trideset tona tereta drva i hrane isplovio 12. Ipak sam. ali dugim i zanosnim krikom.no nismo se nadali da ćemo. kad su prošli plićak kod Georgesa. Petnaestog. te se napokon prevrnuo. To je bio brod Jane Guy. s crnom kuglom na prednjem vršnom jedru i s potpunom posadom. koliko god smo se trudili osigurati je. zahvaliti svoj spas. Hunt i njegova služavka. Nigdje nisam vidio Petersa. Samo tome mogu. koliko se god činilo nevjerojatno. Cijeli dan nije bilo ni traga oblacima. Sat kasnije jasno smo vidjeli ljude na palubi. Spoznavši da više nema ni najmanje mogućnosti pribaviti novu hranu. Takva su divljaštva znala izvršiti stvorenja koja se ubrajaju u ljudski rod. obojica smo u očaju glasno zaplakali kao djeca. no ja nisam ni na trenutak sklopio oči. ako ne i vrč i bocu. pa i njegove posljedice . plovio u Južno more i Tihi ocean radi lova na tuljane i trgovine. Gorko smo žalili gubitak vrča i boce. Sad sam se bojao samo morskih pasa. da nas mora opaziti nastavi li put tim smjerom. Teško je razumjeti takvu slabost. pod zapovjedništvom kapetana Casneaua. Osim kapetana. pokazao više koristan nego štetan.

Svijetla mrlja na jugu siguran je predznak promjene vremena. 113 . čekiće. pa tako brod može poduzeti sve potrebne mjere opreza. kad je kapetana Casneaua i Samuela Badgera. koji je tu svakako potreban. U tom dijelu. kako je to zahtijevalo naše bijedno stanje. iz kojega sam sakupio ove podatke svršava ovim riječima: "Prirodno je pitati se kako su tako dugo mogli plutati naj-prometnijim dijelom Atlantskog oceana. posada bi morala biti mnogobrojna i sposobna. a to je. Kasnije sam ustanovio daje obično ta pojava djelomičnog zaborava posljedica naglih prijelaza iz radosti u žalost ili iz žalosti u radost .uspravio. rujna. ili od kojih im se jedan tako približio da su jasno mogli vidjeti ljude na palubi i ljude koji su ih promatrali s jarbola. te je prešla ekvator između 28° i 30° zapadne duljine.na neopisivo razočaranje gladnih i napola smrznutih ljudi . bila bi potrebna posada od barem pedeset ili šezdeset snažnih momaka. pa ipak je posada broda . kolovoza napustila 112 je Kapverdske otoke i zaplovila na jugozapad. na primjer. kakav sam opisao. Brodu. te smo se svega sjećali više kao nekog jezovitog sna iz kojega smo se sretno probudili nego prave i gole zbilje. u blizini Rta Dobre Nade. pamuk i druge osobne predmete i sitnice. Peters i ja sasvim smo se oporavili od posljedica nedavne oskudice i strašnih patnji. ali ne i osjećaja koje su ti događaji izazivali u ono doba. Svakako. Ja. kako ga nazivaju za razliku od ulješure. a jedna je od njihovih najopasnijih značajki iznenada promjena smjera vjetra. recimo. To se obično dogodi kad bura najsnažnije puše. bradve. prosinca do 20 lipnja). i dobro naoružana. bili su na 28° sjeverne širine i 13° zapadne dužine . sa širokim mjedenim cijevima. koja ne propušta vodu. plovio iz Rio de Jeneira kući. turpije za kovinu. Znam samo to da sam tada mislio da ljudska priroda nikako ne bi mogla podnijeti veće patnje. Kad su ih našli. lončarsku robu. a da ih cijelo vrijeme nitko nije našao. žljebasta dlijeta. koji su jedini ostali živi.stupanj zaborava odgovara stupnju razlike u promjeni osjećaja. preduboko je gazila. britve. a na vjetru. Jedan trenutak puše pravi orkan sa sjevera ili sjeveroistoka.bili su.recimo brod od tri stotine do pet stotina tona. Roque na 31° zapadne duljine. već iznenada neopisivom snagom zapuše s jugozapada. blanje. sjekire. što sam ih ikada vidio.ugušila u sebi osjećaj sućuti i otplovila. prema obali Bra-zilije. Sidra i čelični konopi trebali bi biti znatno čvršći nego obično. pri blagom vremenu jedna od najbržih jedrenjača. dakle. Putovali smo nekoliko tjedana. dvadeset i petog prešla je Rakovu obratnicu na 20° zapadne duljine i stigla dvadeset i devetog na jedan od Kapverdskih otoka. Jedrenjača je iz Liverpoola isplovila 10. svrdla. s trupa pokupio brod Fame iz Hulla. Nakon četrnaest dana. nosivosti stotinu i osamdeset tona. Bio je suvlasnik broda kojim je zapovijedao i bio je ovlašten da na putovanju po Južnom moru ukrca svaki teret koji mu se nađe pri ruci. Sjećam se događaja. 16. nošeni oko dvije tisuće milja! Fame je 9. napokon. no nije bila naoružana ni opremljena kako bi trebalo i kako bi to poželio pomorac koji poznaje sve poteškoće i opasnosti tog zanimanja. deset ili dvanaest kratkih brodskih topova od šest kilograma i dva ili tri duga. nikako ne mogu zamisliti punu mjeru bijede koju sam podnosio u one dane na trupu. srpnja susreo jedrenjak Dromeo pod zapovjedništvom kapetana Perkinsa. Vozio je. 3. kojoj je posvetio veći dio svoga života. sjekirice. dok smo uz blagi povjetarac i lijepo vrijeme plovili neprestano prema jugozapadu. Na uzburkanu moru nije bila baš zgodna. s vrlo malo hrane. krunice. Trebala je imati. Taj je brod. Često bismo susreli kojeg crnog ili pravog kita. jedrenjača je doživjela prvu jaču buru otkako je isplovila iz Liverpoola. Kad su nas bili pokupili. Ulješura ima uglavnom južno od dvadeset i pete usporednice. čavle. Oni su prošli kraj više od dvanaestak brodova. jedrenjača je prošla kraj Rta St. a što je najvažnije. jer tu uvijek ima zapadnih vjetrova pomoću kojih se dolazi do Rta. pomorci se često moraju boriti sa strašnim burama sa sjevera. kao obično na takvu putovanju. Za takvu su svrhu zgodniji široki brodovi. Tako se brodovi uklanjaju zavjetrini i jakim protivnim strujama koje stalno prevladavaju uz obalu Gvineje. Kapetan Guy se namjeravao najprije zaustaviti kod Kerguelenove zemlje . stotinu devedeset i jedan dan (od 15. koji je oba patnika iskrcao u Kennebecku. srpnja. Tim smjerom obično plove brodovi iz Europe prema Rtu Dobre Nade ili prema Istočnoj Indiji. Jedrenjača je trebala biti opremljena kao jedrenjak s tri jarbola i trebala je biti građena različito od običnih brodova na Južnom moru. velike turpije. Prema tome smo ustanovili da je trup našeg broda plutao od sjevera prema jugu čitavih 25°! Na palubi Jane Guy postupali su s nama vrlo ljubazno.ne znam zašto. a da se nije dogodilo ništa značajno od slučajnog susreta s nekim kitolovcima. s razmjerno plićim gazom . no još češće južno i istočno od Rta (mi smo bili zapadno). a s obzirom na svrhu kojoj je bila namijenjena. ne računajući kapetana i poručnika. Izvještaj. igle. Tako su ostali u tom položaju. ogledala. One uvijek uzburkaju more. pa prema tome i poduzetna duha. dlijeta. pod zapovjedništvom kapetana Featherstonea. kresiva. no nedostajalo mu je snage. i najkraći put. a uz svaki top škrinju za oružje. gdje je ukrcala sol i druge potrepštine za putovanje. pile. Bio je neobično vitkih bokova. Kapetan Guy bio je vrlo uglađen gospodin i čovjek s velikim iskustvom u trgovini na Jugu. a onda se odjednom iz toga smjera ne javi više ni dašak vjetra. prepustivši ih okrutno sudbini!' XIV Jane Guy bila je lijep brod s vršnim jedrima. konac. strugače. Jane Guy imala je posadu od trideset i pet sposobnih mornara.

što bliže moru. Kapetan Guy je rekao da smo se čudom spasili. morske lastavice. koji svojim osobitim oblikom služi kao putokaz. a i inače se razlikuju jedni od drugih.j ma. kukaste kormorane. Kljun mu je dug i ružičast ili jarko crven. Svoj plijen hvata u letu. no ima čitatelja koji zacijelo nisu još pročitali te opise. među kojima je najzgodnija Božićna luka. Izaberu ravan komad tla. no kad se pomorac približava tom otoku čini mu se da nije tako. patke. Često lete nad površinom vode sasvim raširenih krila. ptice se skupe u velikim jati. magarećih pingvina i društvenih pingvina. Zapadno.Bilo je oko šest ujutro kad je zapuhao vjetar jakim udarcem i. Površina otoka je brežuljkasta. Stoga su vrlo slični ljudskim stvorenjima. Osobito puno ima pingvina. Pokazala je. legli smo kao začarani na bok. perje im nije tako lijepo. Te ptice hodaju uspravno i dostojanstveno. kako je loše kakvoće jer je svaki čas uranjala pramcem i teško se borila sa svakim valom. napokon. Ipak su vrhovi brežuljaka pokriveni vječnim snijegom. Dva sata kasnije. Najljepše su ipak dvije široke zlatne trake perja. 114 115 Albatros je jedna od najvećih i najdivnijih ptica Južnog mora. pa ću ja nešto reći o pingvinu i albatrosu. Stoga je vlada uzela stvar u ruke. koje je slično zelju. Ta su gnjezdišta opisana u mnogim knjigama. teče na dohvat mali potok s izvrsnom vodom. koji je mislio da je taj otok dio nekoga velikog južnog kontinenta. Uzrok je toj varljivoj pojavi neka mala biljka. no nijedan brežuljak nije visok. Kraljevski pingvini koje smo vidjeli na Kerguelenovu otoku veći su od guske. tek jednom zapuhao. Zatim smo se još nekoliko sati borili s uzburkanim morem. Brod tu može bez opasnosti ostati usidren velikim sidrom i do godinu dana. velike golubove i. kod ulaza u Osin zaljev. Osamnaestog stigosmo do Kerguelenova otoka ili Pustog otoka u južnom Indijskom oceanu. Kad dođe doba ležanja na jajima. sa sjevera. i to četiri različite vrste. Napokon krenu na posao. na nekoj vrsti razmrvljenog tresetišta. Glavu nose visoko. Tada se otkrila zabluda. To je mali bazen dubok četiri hvata. kao ruke. Ulaz je na 48° 40' južne širine. morske galebove. Albatrosovo je smješteno u sredini između četiriju gnijezda pingvina. kad već nosi sjeme.u glavni dio luke. Baš pred zalazak sunca pojavi se na jugozapadu svijetla mrlja koju smo očekivali i za jedan sat smo opazili daje malo glavno jedro mlitavo zalepršalo uz jarbol. Ta je luka prva po redu na sjeveroistočnoj strani otoka. Gnijezda grade zajedno. pa će njihova pojava na prvi pogled ili u sumrak lako zavarati gledaoca. izuzevši nešto krupne bujne trave u blizini luke. Pomorci nazivaju skupove takvih gnijezda gnjezdištem. Još ima makaronskih pingvina. On je glavni otok nazvao Pustim otokom. Godine 1777. a do nje se dolazi kad se uz sjevernu obalu oplovi Rt Francois. pritom. dosta širok. slična alpskoj saxi-fragi. blistavo crna. poznatih pod imenom morski slon. Osim te biljke na otoku nema ni traga nekom znaku biljnoga svijeta. Francuz barun de Kergulen ili Kerguelen. osim kad treba snesti jaja. Većina brežuljaka pokrivena je od rujna do ožujka divnim zelenilom. Kad se tuda prođe. portegmontske kokoši. Gornji dio njegova tijela obično je siv. Osim pingvina ima i mnogo drugih ptica. te je naredne godine poslala baruna da svoje otkriće točno ispita. 69° 6' istočne duljine. ili bolje. Nikada ne dolazi na kopno. Svaki predmet na brodu bio je osiguran kako se najbolje moglo. Otkrio ga je 1772. naišao je na isti skup otoka kapetan Cook. no jedrenjača se strašno naprezala. Oko osam vjetar je ojačao i navalio na nas tako golemim valovima kakve nikada nisam vidio. Na Kerguelenovu otoku ima još uvijek nekih tuljana s dlakavim krznom. burnice. obično je to površina od tri do četiri ara. srećom. pa je uspjelo uspraviti brod bez gubitka križeva. s dnom od tvrde gline. Krenemo li od tog sidrišta dalje prema istoku. dolazi se do dobrog sidrišta kojeg okružuje nekoliko malih otoka. te je tako i izvijestio. Naredni bi je val ipak opet zalio. ali ipak dosta udaljenu. To su vrlo neoprezne ptice. Veliki golub velik je kao obični albatros i mesožder je. a tada smo prošli kraj otoka Crozet na 42° 59' južne širine. koji su dovoljna zaštita od svih istočnih vjetrova. a ima i mnogo tuljana sa surlom. a prema jutru je vrijeme bilo opet gotovo jednako kao prije bure. leži jugoistočno od Rta Dobre Nade. To je u ono doba pobudilo prilično zanimanje. To mu ime izvrsno pristaje. albatrose. a pobješnjela pjena poletjela je preko nas. da ih more ne preplavi. 37° 46' istočne duljine. modre golube. te se usidrismo u Božičnoj luci. tečna su hrana. golube. a posve je opkoljen kopnom. skup otoka. Na otoku ima nekoliko luka. Jugozapadnjak je. 48° istočne duljine. Od toga rta je udaljen gotovo osam stotina liga. te se čini da uopće ne miču krilima. To je vrst galeba. a takve su mu i noge. Ti su pingvini puno manji. Između te ptice i pingvina postoji neobično prijateljstvo. i koje je gorka i ljuta okusa. o njihovu načinu građenja gnijezda i o njihovu životu. u vodi dubokoj četiri hvata. a rep im strši od tijela usporedno s nogama. katkad nekako ljubičasto obojen. a donji je dio neopisivo bijel. krila su im spuštena uz tijelo. Dva dana kasnije bili smo nedaleko otoka Possession. Taj otok. Najveći je kraljevski pingvin -nazvan tako zbog veličine i lijepa perja. Mjesto mora . Glava mu je sjajno. Često ga nazivaju i kostolomcem ili morskim orlom. kao obično. koja bujno raste na širokim komadima zemlje. Kad su dobro skuhane. 13. Kod izbora mjesta odlučuje ravnina površine. Istaknuta točka rta svršava visokom klisurom u kojoj je široka rupa i čini se kao neki prirodni svod. te se čini da se nekoliko dana dogovaraju. usprkos svim mjerama. Treba spomenuti morske kokoši. listopada ugledali smo otok Princa Edvvarda na 46° 59' južne širine. nešto lišaja i grmlja. koje idu od glave do grudi. Ptica ima vrlo mnogo. dolazimo u Osin zaljev .

Na manjim otocima našli smo dosta tuljana. S lijeva nam je bio Marionov otok. a obala je sa svih strana strašno strma. Vratili smo se na jedren-jaču jedanaestog. Oni stupaju poput vojnika ili šeću po glavnom šetalištu. jer je trebao obaviti neki meni nepoznat posao. no nikad se ne uguraju među gnijezda brojnije vrste ptica. ni za vrijeme ležanja. Jedan dio kopna sa sjeverne strane diže se strmo uz more više od tristo metara. Ta skupina. druga leži na jajima. širok dva do tri metra. a u promjeru šesto. Leži na 37° 17' južne širine. odlaze i vraćaju se kući. koji su nam priopćili loše stvari o otoku. širok prolaz. no nismo ih dirali. Jedina strana omeđenog tla ide usporedo s rubom vode. Albatrosovo gnijezdo nije tako jednostavno.biti što manje zakrčeno kamenjem. a voda duboka. Zove se Nepristupačni otok. koji vodi oko cijelog gnjezdišta. tek tolika da spriječi da se pingvinovo jedino jaje ne otkotrlja. u gnijezdu je ženka.| ci ako puše južnjak. te smo za petnaest dana stigli do skupine otoka Tristan d'Acunha na 38° 8' južne širine. no ubili smo ih jedva dvadeset. morske trave i školjaka. osobito na Tristanu d'Acunha. Taje mjera potrebna. Na toj visini širi se visoravan gotovo do sredine otoka. Kapetan se s nekim svojim mladim rođakom iskrcao na zapadnom. Sutradan. Drugi otok po veličini je najzapadniji u skupini. Površina mu je petnaest milja. ali ni jedna više. To načine tako da sagrade uske. a u sredini svakoga četverokuta sagrade pingvinovo. Ta tri otoka čine zajedno tro. otkrili su Porlugalci. Zatim smo prošli kraj otoka Princa Ed-warda. jer se stanovnici gnjezdišta ne libe jedan drugome svakom prilikom ukrasti jaja. Donja polovica stošca pokrivena je prilično visokim stablima. a otvorena je za ulazak i izlazak. Kad su tako utvrđene granice gnjezdišta. koji u pravim kutovima vode po cijelom gnjezdištu. Tada smo zaokrenuli \ malo prema sjeveru. matematički točno nacrtaju četverokut ili pravokutnik . Bilo je mnogo i morskih slonova. Tu smo našli kapetana Guya i njegova sinovca. pustom dijelu otoka. a gornji dio je goli kamen. no bili su tako plašljivi da smo se dočepali samo tri stotine i pedeset koža. Oko otoka nema pličina ni drugih opasnosti. Obale su strme. kako god promatrali taj prostor. uzeo je prvi poručnik.drugi poručnik nije na vrijeme poslao po njih čamac sa jedrenjače. Vidjeli smo mnogo krznenih tuljana. za neki drugi brod. Ptice se posebno brinu da im gnijezda nikada ne budu prazna. Kad je to pitanje riješeno. tražeći tuljane. Najveći dio otoka . Taj brežuljak načinjen je od zemlje. te se između * njih otvara lijep. ni dok mladi nisu dovoljno snažni da se sami mogu brinuti za sebe. kako bolje odgovara prirodi tla. Ukratko. 12° 24' zapadne duljine. ipak ima gnjezdišta u kojima ima i različitih morskih ptica s jednakim pravima. Pingvinovo gnijezdo posve je plitka rupa u zemlji. Na svakom raskršću tih puteljaka sagrade po jedno albatrosovo gnijezdo. ne samo Kerguelenove zemlje. i to zbog nekog nesporazuma . Patterson. osobito na zapadnoj obali otoka. Istodobno gomila pingvina prolazi uskim puteljcima. Oni su na otoku ostali dvije noći. Površina tih otoka vrlo je brdovita. poput stošca j na Teneriffi. ona izlijeće. Dok je mužjak odsutan pribavljajući hranu. To je najpustiji i najne-plodniji kraj na svijetu.prema tome. a albatros se ugnijezdi na njegovu vrhu. a svaki albatros istim brojem pingvina. . koji neprekidno lebde nad gnjezdištem. obično zastrt oblacima i veći dio godine pod snijegom. gdje lako mogu pristati čam. ptice u isti mah i nekako jednodušno. prostor se očisti od svih otpadaka i smeća. i služi kao javno šetalište. Jaja nikad nisu nepokrivena .j kut. 12° 8' zapadne duljine. koje nisu sudjelovale u građenju gnjezdišta. Tako je svaki pingvin opkoljen sa četiri albatrosa. da se tu ne bi smjestile ostale ptice. Jako smo pozorno ispitivali svaki kutić. Tu ima izvrsne vode u izobilju. ostavivši ga također s lijeve strane. čamac i (premda još nije bilo vrijeme za to) pošao u potragu za tuljanima. Zračni prostor iznad takvih naselja sav je ispunjen mnogobrojnim al-batrosima (među kojima ima i manjih ptica). da se unutar nje lako mogu smjestiti sve udružene ptice. a tako je visok da se pri lijepom vremenu vidi s udaljenosti od osamdeset ili devedeset milja. jedan iz skupine Crozet. To je najveći otok u skupini. već i nekoliko malih otoka u blizini. vrlo glatke puteljke. Na sjeverozapadu je zaljev sa žalom od crna pijeska. moramo se diviti razumu tih pernatih stvorenja koji u svakom pogledu podsjećaju na dobro uređeno ljudsko društvo. Tim smo se poslom bavili tri tjedna. is. Tada podijele cijelu površinu u jednake male četverokute. poslažu to kamenje tik uz granicu i tako s tri kopnene strane podignu zid.vjerojatno zato. a zatim su ga pohodili Nizozemci (1634) i Francuzi (1767). Te ptice smjeste svoja gnijezda tamo gdje nađu mjesta. Premda u mnogim gnjezdištima žive jedino pingvini i al-batrosi. g. i dovoljno veliku. 116 117 XV Dvanaestog smo isplovili iz Božične luke prema zapadu. a udaljeni su jedan od drugoga desetak milja. Kapetan Guy uzeo je sa sobom bocu u kojoj je bilo zapečaćeno pismo i krenuo je prema jednom od najviših vrhova na otoku. Površina mu je sedam ili osam milja.dok je jedna ptica izvan gnijezda.j tim putem kojim smo došli. a s te visoravni diže se vrlo visoki stožac. Vjerojatno je htio ostaviti to pismo na nekoj uzvisini. koji je tu imao kasnije pristati. koje okružuje gnjezdište. Iz daljine je takvo gnjezdište neobično. S unutarnje strane uza zid načine savršeno ravan i gladak put. i tek kad se vrati njezin drug. Ptice odnesu kamen po kamen izvan granica. koja je danas dobro poznata i koja se sastoji od tri okrugla otoka. nakon našeg dolaska u Božičnu luku. Sav nam je trud bio gotovo bezuspješan. Čim su nam oni nestali iz vida. Udicom se može loviti bakalar i druga riba. To je brežuljak visok tristotinjak centimetara. nastavili smo (Peters i ja bili smo u poručnikovu čamcu) plovidbu oko otoka.

Dvadeset i prvog stigli smo na 53° 15' južne širine. dok su jedni preplovili svaki metar mora. On je tu našao nekog Engleza. Srednji je otok prilično nizak. Jonathan Lam-bert. tuljana krznara i mnogih različitih morskih ptica. I začudo. sva potrebna promatranja. taj je pohod opisan ovako: "Korveta Atrevida izvršila je u razdoblju od 21. bivšeg podčasni-ka britanskog topništva. bio je na Tristanu d'Acunha kapetan Patten s brodom Industrv iz Philadelphije. kojom ga je opskrbio američki poslanik u Rio de Janeiru. Taj je Glass tvrdio da je on vrhovni upravitelj otoka. 25. već da je pretražio i okolicu tih točaka. Kapetan Guy kupio je od Glassa i pet stotina tuljanovih koža i nešto slonove kosti. Tada smo krenuli prema sjeveru usporedo s 52° južne širine. On je ondje ostao oko sedam mjeseci (od kolovoza 1790. morskih slonova. a otok je godine 1817 zaposjela britanska vlada. Stigavši istočno do meridijana . imenom Glass. pa smo plovili dalje prema zapadu usporedo s 53° južne širine do meridijana na 50° zapadne duljine. Jedan od njih. Nastavili smo plovidbu jugozapadnim smjerom uz promjenjivo vrijeme. Ti protuslovni izvještaji potaknuli su druge pomorce da pođu u potragu za tim otocima. Vladao je naseljem koje je brojilo dvadeset i jednog muškarca i tri žene.bilo je u izobilju ovaca. kako sam tvrdi. otkrio zapovjednik broda Au-rora. kapetan Manuel de Ovarvido na brodu Princess. Otplovili smo 5. 47° 43' 15" zapadne duljine. peradi. te je govorio kako bi za tri tjedna bez poteškoća mogao uljem nakrcati i kakav veliki brod. Neki su mislili da tih otoka uopće nema. Godine 1794. Na njegovoj južnoj strani visoko strše krševiti otočići. Tada su se. ožujka 1824. koza. Kad je došao onamo. otišao je na Tristan neki kapetan Haywood Nereusom On je tamo zatekao tri Amerikanca." Prema promatranjima koja su izvršena s palube Atrevida točan je položaj otoka ovakav: najsjeverniji let na 52° 37' 24" južne širine. Područje je prikladno za lov tih životinja. a zatim smo okrenuli. za to su vri118 119 nr jeme prevladavali sjeverni i zapadni vjetrovi. te je kronometrom izmjerila razliku duljine između tih otoka i luke Soledad na otocima Ma-nilas. Strašno je hvalio zdravu klimu i plodnost zemlje. stigao je ovamo kapetan Jeffrev s brodom Bervvick. naselile ovdje dvije ili tri engleske obitelji. a ostala dva mogu se vidjeti iz udaljenosti od devet liga. Na Tristanu je bilo pedeset i šest osoba. na putu iz Londona u Van Diemenovu zemlju. različitih riba i povrća. On izvještava daje najpomnije pretražio ne samo točke koje je naveo zapovjednik Atrevide. koje su pomalo doveli pomorci. krenuo je iz Staten Landa kapetan britanske mornarice James VVeddel također u potragu za otocima Auro-ras. On je tu zasadio luk. U časopisu Kraljevskog hidrografskog društva u Madridu godine 1809. držeći se naše usporednice i meridijana prema istoku. Taje zemlja međutim napuštena. 47° 55' 15" zapadne duljine. a duboka dolina presijeca otok na dva dijela. a vrijeme je bilo nekako neodređeno. 47° 57' 15" zapadne duljine. Taj brod je pripadao Kraljevskom filipinskom društvu. no da nije otkrio ni traga kopnu. U blizini ima i mnogo kitova. 27.) loveći tuljane. namjeravajući potražiti skupinu otoka pod imenom Auro-ras. nije našao nikakvih četveronožaca. Pučanstvo se uglavnom bavilo sakupljanjem tuljanovih koža i ulja morskih slonova. U doba našeg dolaska Glass je još uvijek upravljao otokom. goveda. Kapetan Guy je namjeravao pod svaku cijenu riješiti to toliko važno pitanje. poslavši ovamo jedinicu vojske s Rta Dobre Nade. Godine 1790. siječnja 1820. 47° 58' zapadne duljine. Otok Slavuja najmanji je i najjužniji. a najjužniji na 53' 15' 22" južne širine. koje je zabilježeno kao položaj najjužnijeg otoka u skupini. u vodi dubokoj trideset i četiri metra. 12° 12' zapadne duljine. jer je Glass imao malu jedrenjaču. to jest u neposrednu blizinu mjesta. kunića. a cijela je površina neplodna. rekao je da je on vladar te zemlje. Danas otok obiluje svim našim najvrednijim domaćim životinjama. do 27 siječnja. a ima ih nekoliko i sa sjeveroistočne strane. otišla je španjolska korveta Atrevida sa zadatkom utvrđivanja točnog položaja tih otoka. prošao je upravo između njih. osim nekoliko divljih koza. U određeno doba godine na obalama tih ima otoka tuljana. a leži na 37° 26' južne širine. te smo mogli lijepo ukrcati sve što smo htjeli. Godine 1790. Nismo opazili ni trag kopna. Tlo je neravno i pusto. Tu su tri otoka. Ostali smo na otoku oko sedam dana. zelje i mnogo drugo povrća. a da ih nisu našli. Opskrbili smo se bez poteškoća koju god smo svakovrsnu hranom trebali . no njegova se mala zajednica povećala. Najprije su dolazili Nizozemci i Francuzi. Godine 1811. Mislim da je kratko vrijeme nakon kapetana Pattena pohodio otoke kapetan Colquhoun s američkim jedrenjakom Betsev i da se zaustavio radi vode kod najvećeg otoka. ima ih dosta koji tvrde da su ih vidjeli i da su čak bili posve blizu njihovih obala. neovisno od vlade. Samo na sjevernoj strani ima nešto kržljava grmlja.posve je ravan. Za to vrijeme sakupio je ništa manje nego pet tisuća i šest stotina koža. Gotovo da su na istom meridijanu. studenoga prema jugozapadu. krumpir. Usidrili smo se blizu velikog otoka. u neposrednoj blizini. a trgovali su s Rtom Dobre Nade. srednji na 53° 2' 40" južne širine. do travnja 1791. pa su ljudi marljivo obilazili te otoke. koji su na otoku prerađivali tuljanovu kožu i ulje. svinja. Ni ti vojnici nisu ostali dugo jer je Britanija napustila posjed. kojeg na otoku ima i danas. Tvrdi se daje te otoke još 1762. a na Otoku Slavuja malo naselje od sedmero ljudi. Iskrčio je i obradio oko 243 metra kvadratnih zemlje i trudio uzgojiti kavovac i šećernu trsku.

G. oploviti zemaljsku kuglu. Na 71° 23' južne širine i 106° 54' zapadne duljine pomorce je. premda je vrijeme bilo strahovito hladno. premda nerado. Budući daje vrijeme bilo neobično lijepo. kako bismo doprli što dalje. koja je. pa smo se uvjerili da otoka. ruski car Aleksandar poslao je Kreutzenster-na i Lisiauskoga. 38° 14' istočne duljine. XVI Prvobitna namjera Kapetana Guya bila je riješiti pitanje otočja Auroras i nastaviti plovidbu kroz Magellanov tjesnac. prosinca zaplovili u tom smjeru. saznao sam da su isti predjel jednako pomno pretražili 1822. usporednice južne širine i 26° 57' istočne duljine. kao i prije. Naišli su na jake istočne struje. Osamnaestog smo bili otprilike u položaju koji je bio označio Glass. a južni Shetlandski otoci sa zapada. Tako smo 12. Ne bismo se iznenadili kad bi se dokazalo da dio opisanih ledenih bregova pripada Palmerovoj zemlji ili nekom drugom dijelu kopna. ali nismo našli ni traga otocima o kojima je on govorio. pak.jer je već bio ožujak kad je stigao do navedene širine. s koje smo bili krenuli. I tu je bilo mnogo ptica: albatrosa. kapetana jedrenjaka Pearl (1779) i kapetana broda Dolores (1790). Godine 1772. zaplovio je prema jugu na brodu Resolution. stigao do 67° 15' širine. pa smo tri dana krstarili u tom predjelu. Taj je led bio tako gust da se brod probijao teškom mukom. sve dok nije stigao do 64. koji su odavali blizinu ledenih polja. ovako govori o pokušaju broda Resolution: "Ne čudimo se što kapetan Cook nije mogao doprijeti dalje od 71° IO! već smo iznenađeni što je stigao do te točke na meridijanu 106° 54' zapadne duljine. To se mora na toj točki uvijek dogoditi. neprekidno pregledavajući okolicu s vrha nižeg jarbola. godine dopro je James VVeddel. uz veliki napor i ustrajnost. koje su se prostirale na južnom obzorju. Stoga je kapetan Cook. a i po drugim znakovima. kad su brodovi stigli na 67° 31' južne širine i 142° 54' zapadne duljine. Tu je pet dana vrijeme bilo blago. Kad sam se vratio kući. Revnolds. kapetan britanske mornarice. U siječnju 1773. Kapetan Cook je mislio. Vidjeli su mnogo kitova. opet okrenuo prema sjeveru. prema jugu. Poslije toga vidjeli su neku glatku površinu. Vrijeme je bilo neprestano lijepo i vedro. usporednice. Oni su. utjecale su da zaplovi prema jugu. Cook je plovio prema toj zemlji. U prosincu je stigao do 58. naime. kako su mu rekli. koji su u različito doba tvrdili da su pronašli otoke Auroras. no dalje nije mogao prodrijeti. a malo zatim opaziše na jugu oblake bijele kao snijeg. stigli jedva do 59° 58' južne širine. odnijeli su sante leda uz pomoć struja u ledeni predjel koji ga omeđuje: Georgija sa sjevera. dvadeset i prvog smo zaplovili dalje prema jugu. uz 120 121 ugodan povjetarac. Kapetan Cook prvi je to pokušao. trebam ukratko spomenuti malobrojne pokušaje koji su dosada izvršeni da se dopre do južnog pola. na 64° širine. osobito u tako rano godišnje doba (6. Sjeverni rub te površine bio je neravan i nabijen oko jedne milje prema jugu. u daljini svršavala divovskim ledenim gorskim lancem. Tu je naišao na uska ledena polja. Led je bio vrlo raznolik nekoliko milja široke sante leda tvorile su gusto brdo. sve do zapadne obale Patagonije. Palmerova zemlja leži južno od Shet-landa. U prosincu. Od kapetana brodova. O tom putovanju kaže g. da je u blizini neko kopno. sad više nema. brod je prošao polarni krug. a led ga je zaustavio. vratili smo se do južne širine. želeći doprijeti na jug. jer ima čitatelja koji su poklanjali malo pažnje istraživanju tih krajeva. sudeći po golemim jatima ptica. zaustavila golema smrznuta površina. Sljedeće zime on je obnovio svoja istraživanja u Antarktiku. dokle god je sezalo oko. Godišnje doba bilo je već poodmaklo. kojemu je. Revnolds. koje leži još južnije i zapadnije!' Godine 1803. J. napokon. Sandwichska zemlja i Južni Orknevji s istoka. da ne nađe te otoke namjeravao je. siječnja). i tri smo tjedna sve točno promatrali. kapetan Johnson na američkoj jedrenjaci Henry i kapetan Morrell na američkoj jedrenjaci Osa obojica s istim uspjehom kao i mi. koje se dizalo pet ili šest metara iznad vode. koja se protezala po cijelom prostoru južnog obzorja. N. nadajući se da će nabasati na neke male otoke. pingvina. ako mu dopusti vrijeme otići prema polu. 1882. Obavijesti koje je međutim dobio na Tristanu d'Acunha. Još smo prošli dijagonalno cijeli opisani prostor. i proteže se na jug i zapad dulje. Na 59° 40' južne širine naišao je na jaku struju koja ga je nosila prema jugu. uz snažne vjetrove i maglu. bez imalo magle. spriječile su mu napredovanje goleme količine leda. zima je bila izvanredna. no pojedini komadi leda bili su tako čvrsto spojeni da se između njih ne bi moglo proći. s dva vrlo malena broda. Prije nego što počnem taj dio svojeg izvještaja. Kapetan Cook je zaključio da ta golema površina dopire do južnoga pola ili da je u vezi s nekim kontinentom. debela oko osam ili deset palaca. premda je toplomjer pokazivao 36 stupnjeva. uspjelo opremiti se za narednu ekspediciju. a pratio ga je poručnik Fur-neaux s broda Adventure. a osobito golubova. kapetana broda Aurora (1774). i to je više nego što je ijedan pomorac mogao doprijeti. Kad je. te nije bilo nade da bi se ta zapreka mogla oploviti. ako ih je u tom dijelu ikad i bilo. Vjetrovi s juga i zapada. dalje .zapadne obale Georgije. Svi su naveli jednaki položaj otoka: 53° južne širine. U slučaju. treba spomenuti kapetana broda San Miguel (1769). koja su plovila prema sjeverozapadu i jugozapadu. On je nastavio plovidbu prema jugu. koji. koji su prevladavali. Na 70° 23' južne širine naišli su na neke velike ledene otoke. 70° 15' zapadne duljine. ali leda uopće nije bilo. da bi Kreutzenstern svakako bio našao led da je onamo stigao u ranije godišnje doba . leže otprilike na 60° južne širine i 41° 20' zapadne duljine.

no uopće nismo naišli na led. Kad god je puhao zapadni vjetar. 11. u Južno more na jedrenjaku Livelv. što sam dalje prodirao iza 65° južne širine. uopće nije našao led. 47° 13' istočne duljine. pomalo smo skraćivali jedra. Kad su ti podaci bili javljeni Kraljevskom geografskom društvu u Londonu. Dvadeset i prvog istoga mjeseca uspio se tamo iskrcati i zauzeti otok u ime Williama IV U čast engleske kraljice dao mu je ime Adelaidin otok. Vjetar je uglavnom puhao s jugoistoka ili sjeveroistoka. ako ne i do samoga pola da nije bilo onih opravdanih razloga. naš je brod. osim tri ledena otoka. i ja sam s najnapetijim zanimanjem slušao kapetana Guvakad je izjavio daje odlučio smiono krenuti prema jugu. Naskoro je ustanovio. a "kroz snijeg su se jasno raspoznavali crni vrhovi gorskog lanca.Toga dana posve nas je opkolio led. približiti obali više od deset liga. a i godišnje je doba bilo kasno. Sad smo na 70° 14' južne širine. uvijek bi donio kišu. Vidio je. pa smo se uz pomoć jedra probili između manjih santa leda do otvorena mora. veljače našao se na 64° 52' južne širine i 118° 27' istočne duljine. kako bi čitatelj mogao prosuditi koliko ih je kasnije potvrdilo moje iskustvo. u pratnji kutera Tula. to je društvo došlo do zaključka "da je to neprekidni dio kopna. Na toj širini nije bilo nikakvih ledenih polja. veljače. Početkom 1832. Nekim je od tih otoka promjer bio jednu do dvije milje. koji se protezao od istoka prema jugoistoku" On je ostao u tom kraju čitav naredni mjesec. Pred nama je bilo. To su bili glavni pokušaji da se dopre što više na jug. Dvadeset i sedmog toplomjer je pokazivao trideset i pet stupnjeva. nije bilo nikakvih ledenih površina. Vidjet će se da je do putovanja Jane Guy preostao još golemi prostor preko kojeg uopće nitko nije prešao u polarnom krugu. Godine 1831. često vrlo teško prolazio između golemih i gotovo nebrojenih ledenih otoka. pa smo krenuli malo prema jugu. a vidjeli smo vrlo malo ledenih otoka!' 14. opazio je kopno. . us-porednice. pa je 4. no kad je stigao tamo. vratio se prema sjeveru." Nisu imali dosta goriva i vode. Revnolds dodaje: "Ne možemo se složiti s tim zaključkom.. XVII Napustivši potragu za Glassovim otocima. Kad je stigao do 74° 15' južne širine. Predvečerje vjetar još uvijek bijesno puhao. 21°25' zapadne duljine. golema jata ptica i druge običajne znakove kopna. Dvadeset i šestog u podne stigli smo na 63°23' južne širine. Sjeverno od te širine. veljače opazio na jugoistoku kopno na 67° 15' južne širine i 69° 29' zapadne duljine. Nekoliko puta sam na različitim meridijanima prešao polarni krug i ustanovio da su i zrak i 122 123 voda sve topliji. Sad smo ugledali nekoliko golemih ledenih otoka i jedno ledeno polje. Tog je dana u njegovu dnevniku zapisano ovo: "Vjetar je ubrzo ojačao do brzine od jedanaest uzlova. i toplina zraka je četrdeset stupnjeva. On izvješćuje da ga je često opkolio led još prije nego stoje stigao do 72. premda je pred njim bilo posve čisto more. zaplovili smo samo sa skraćenim prednjim jedrom. no VVeddel odbacuje svaku pomisao da bi u južnim polarnim krajevima bilo kopna. Svakog dana padalo bi nešto snijega. a nije pritom našao ni na kakve osobite poteškoće. pa smo iskoristili tu priliku i krenuli prema zapadu. bili su i bez potrebnih sprava. otplovio je kapetan Benjamin Morrell na američkoj jedrenjaci Osa iz Kerguelenove Zemlje ne bi li prodro što dalje na jug. a toplina vode trideset stupnjeva. recimo između 60° i 65° južne širine. S jarbola je. no nije se mogao. On je rekao da bi stigao barem do 85. ožujka upisano je još ovo: "Sad je more posve čisto od ledenih polja. što je bilo rijetko. Jedna se golema santa leda otki-nula. koje se proteže od 47° 30' istočne duljine do 69° 29' zapadne duljine usporedno sa 66° do 67° južne širine!' S obzirom na taj zaključak g. dok nismo prešli polarni krug i doprli do 69° 15' istočne duljine. pa su naši izgledi bili neveseli. da prezimi u Van Diemenovoj zemlji. u službi gospode Enderbv. opet je krenuo prema jugu. široko polje otkrića. siječnja 1823. da je to neki otok u blizini kopna. nego što smo ustanovili između 60. koje u tako jako udarale o kormilo da smo svi bili zabrinuti zbog posljedica. a ne vidi se više od nekih dvadesetak ledenih otoka. Toplina zraka i vode barem je za trinaest stupnjeva viša (i blaža). Kad je ustanovio da zbog godišnjega doba ne može ništa više otkriti. zbog kojih se morao vratiti. usporednice. Na tom položaju ustanovio sam otklon magnetske igle za 14° 27' istočne duljine po azimutu. vlasnika kitolovca iz Londona. 28.. siječnja 1828. 1. Bili smo uvjereni da dalje od 64° južne širine ima sve manje leda. koje je već prije bio otkrio. do Sandwichske zemlje. zbog bure. Približavajući se otvorenom moru.nego li je ijedan pomorac prije njega. našavši se na 66° južne širine. Otklon magnetske igle smanjivao se u istom omjeru. i 62. Ja sam malo opširnije iznio njegove misli o tome. Baš unutar: tih granica napredovao je Weddel na jug po meridijanu istočno od Georgiie. od južnih Orknevja i Shet-landskih otoka!' Moje će iskustvo bolje potvrditi netočnost zaključaka Kraljevskog geografskog društva. . 1. opažena na jugu neka nepoznata obala. otplovio je kapetan Briscoe. a kad smo napokon bili sigurni. južne usporednice. Cijelo prijepodne puhao je snažan vjetar sa sjeveroistoka i tjerao velike sante leda. plovili smo četiri dana prema jugu. a stršili su iznad površine vode više od sto šezdeset i dva metara. koje nije bilo baš veliko. doduše. a ni Briscoeova otkrića ne opravdavaju takav zaključak. no nije bio jak. dakako. a da nije ni pokušao doprijeti dalje na zapad. pa se kapetan Morrell morao vratiti. naprotiv. južno od Shetlandskih otoka.

siječnja. malu santu leda na kojoj je bila. Iznad nas je pre-letjelo prema jugu golemo mnoštvo ptica. siječnja. a vode trideset i četiri stupnja. bila je izvrsna za jelo. Njezin obujam na podnožju bio je vjerojatno tri četvrtine lige. . U toj krajnjoj opasnosti spasila nas je od propasti samo Petersova brzina i okretnost. neka velika životinja. Medvjed je bio dug punih pet metara. te smo vjerovali da ćemo doći do njega. od jugoistoka prema jugozapadu. pa smo hrabro krenuli dalje. Kad smo stigli do sante. Tog jutra ipak nas je na 73°15' južne širine. te smo s palube poubijali nekoliko njih.u magli. U tom smo smjeru vidjeli još nekoliko golemih santa leda. stigli smo napokon do prolaza širokog oko jedne milje. on joj jednim udarcem zabode nož u vrat do moždine. tegleći za sobom svoj plijen. Bio je to Amerikanac. rodom iz New Yorka. imenom Peter Vredenburgh. u kojem smo bili Peters i ja. no veoma gorko i ribljeg okusa. Kako je vrijeme bilo lijepo i gotovo bez vjetra. Prema zapadu vidjeli smo nekoliko nevjerojatno visokih santa leda. U podne bili smo na 78°30' južne širine. Dva dana vidjeli smo taj otok. Ustanovili smo da struja teče prema sjeveru brzinom od oko četvrt milje na sat. a zrak bijaše blag. a cijelo istočno obzorje kao da bijaše zakrčeno ledenim poljima. U to vrijeme nismo opazili ni komadić leda. Na jugu se opažalo vrlo malo leda. jer u smjeru pola nismo vidjeli ništa drugo osim naoko beskrajnog polja leda. opet zaustavila golema površina čvrsta leda. neka vrsta nesita. Bili smo dobro naoružani. a mnoštvo ptica prelijetalo je iznad nas. Zvijer se bez otpora srušila mrtva u more i povukla sa sobom Petersa. 10. već se sa sante bacila u vodu. opazili smo da na njoj stoji divovski polarni medvjed. Toplomjer je pokazivao pedeset 126 ijedan stupanj. Ipak su ga ljudi lakomo pojeli. Taj nas je neočekivani obrat zbunio. te je otvorenih ralja zaplivala prema čamcu. s veoma oštrom i gustom dlakom. da 124 125 se studen ne pojačava. od kojih je većina očito pogodila cilj. U jatu je bilo zovoja. vjerojatno najveći od te vrste. Do šesnaestog plovili smo bez ikakva prekida prema jugu. On ubrzo izroni. Oko podneva ugledali smo s vrha jarbola. a tada smo oko podneva stigli do 18°21' južne širine. kroz koji smo se o zapadu sunca povukli. . Dirk Peters i ja pošli smo s poručnikom u većem čamcu. načinili smo neku napravu za mjerenje vodene struje.2. siječnja. Prošli smo polarni krug. Ispalili smo brzo nekoliko hitaca u glavu i tijelo.Rano ujutro pao je nesretnim slučajem u more jedan čovjek. Sad je zima bila strahovita. pa smo ga bez razmišljanja odmah napali. I njuška mu je bila oblija. 42°20' zapadne duljine. .Tog jutra stigli smo do zapadnog ruba polja. siječnja. no bez ledenih polja. 14. . . u kojem nije bilo ni mrvice leda. kapetan Guy zapovjedi da se spuste dva čamca i da izvide stvar. Cijeli dan letjela su iznad škune. te se više nije pojavio. Na jugu smo vidjeli mnogo slobodnog mora. 42°zapadne duljine. Meso je bilo mekano. više nalik na buldogovu njušku. Krzno mu je bilo savršeno bijelo. Neman se nije nimalo uplašila. Toplina zraka bila je četrdeset i dva stupnja. I premda bi od vremena do vremena zapuhao veoma snažan vjetar. pa nema nikakvih poteškoća kod plovidbe. Otklon magnetske igle po azimutu smanjio se. 5. Svi smo se nadali da ćemo doprijeti do pola. premda su iza nas bila velika ledena polja. topao i ugodan. Skočivši golemoj zvijeri na leđa. Jedna od tih ptica. Oči su mu bile crvene kao krv i veće nego oči običnog sjevernog medvjeda. Činilo se. Toplina zraka bila je oko trideset i tri stupnja. . Tada smo ušli u more puno ledenih otoka. Tada smo se u slavlju vratili na jedrenjaču. Navečer je pokraj nas plovilo naplavljeno drvlje. Ploveći prema istoku uz rub sante leda. s pozadinom golemih isprekidanih ledenih bregova. Jednog je mornara dohvatio po križima prije negoli je itko i pokušao odbiti napadaj. ubrzo smo se približili obali. Tu je otklon magnetske igle po azimutu bio manji nego kad smo prešli polarni krug. ustanovili smo da neka struja teče prema jugu brzinom od pola milje na sat. lijevo od pramca.Vrijeme je prilično lijepo. Plovili smo prema zapadu sve do četrnaestog. Upotrijebivši veliki željezni lonac od dvadeset galona i konop od dvjesto hvati. Kako je zapuhao vrlo zgodan povjetarac sa sjeveroistoka. Jedva smo smjestili svoj plijen na palubu kad je čovjek s vrha jarbola radosno uskliknuo: . a tada nam je nestao iz vida . Nitko nije bio spreman ponovno odapeti i medvjedu je uspio prebaciti polovicu svojega golemog tijela preko ruba čamca. 12. Tu smo opet spustili napravu za mjerenje i ustanovili da struja još uvijek teče prema jugu. a vjetar s tučom neprestano je udarao sa sjevera i istoka. koja su se nizala jedno povrh drugoga. jedan od najboljih članova posade na jedrenjaci. nadajući se da ćemo naći neki prolaz. albatrosa i nekih velikih ptica sa sjajnim modrim perjem.Opet se činilo neizvjesno hoćemo li se probiti prema jugu. sveže konopom koji smo mu bacili medvjeđu lešinu i vrati se u čamac. Spustivši na pravu za mjerenje do dubine od dvije stotine hvati. 17. siječnja. Tu smo ustanovili otklon magnetske igle 14°28' prema istoku po azimutu.Taj dan bio je pun događaja.Kopno s desne strane pramca! Svi smo skočili na noge. velika jata albatrosa. kako se činilo. . koje je vrhunac stršio najmanje četiri stotine hvati iznad površine mora. koje nam je stajalo na putu. Iz pukotina sa strane sante teklo je nekoliko mlazova vode. siječnja. U podne smo došli do 69°10' južne širine. Mi smo ga oplovili i ušli u otvoreno more. 42°10' zapadne duljine. a poslije podne prošli smo pokraj sante leda.još uvijek plovimo prema jugu bez većih zapreka. 7 siječnja. Poskliznula mu se noga kad je hodao po pramcu i on je pao između dvije sante leda. no brzina joj je tri četvrtine milje na sat. čak su i pohvalili izvrsnu hranu. 40°15' zapadne duljine. . premda je često sniježilo. koji su se prijeteći dizali jedan povrh drugoga.More je još uvijek prilično čisto.

Bili su puni očito dobro naoružanih ljudi. Tijelo joj je bilo pokriveno glatkom svilenom. Zapadno od toga grebena bio je mali zaljev. Stranci se zaustaviše i počeše brzo i glasno nešto nerazumljivo brbljati. prezirao sam strah i kapetanove strašljive prijedloge. uzvikujući s vremena 129 na vrijeme neke riječi. Tada smo spustili dva najveća čamca. i priznajem. Opet smo ispitali smjer struje. komad drva. a jasno sam opazio da je i kapetan Guy pod tim dojmom. Već dugo nije zapravo uopće bilo noći. . Tome smo se silno razveselili Nakon otprilike četiri sata pošto smo prvi put ugledali to kopno. a unutrašnjost otoka činila nam se šumovitom. Točan položaj tog otočića (što ga je kapetan Guy nazvao Bennetov otočić u čast drugog suvlasnika jedrenjače) je 82°50' južne širine 42°20 ' zapadne duljine. Bila je jedan metar. Približavajući se otoku sa sjevera. slične boji koralja. Neprestano je puhao blagi povjetarac u sjevernom smjeru. za . sasvim bijelom dlakom. Rep joj je bio šiljast kao u štakora. koje upotrebljavam u svojem izvještaju. siječnja. . vidjeli smo neki neobični greben. opet smo s vrha jarbola ugledali kopno. kakve još nikada nije bilo. uzimati u njihovu običnom značenju. Kapetan Guy je tvrdio da je tu prikazan lik kornjače. kako se činilo. rekao kapetanu i neke nezgodne riječi. XVIII 18. a kako su vrlo brzo plovili. Osim tog pramca. u vodi dubokoj deset hvati. spustili smo sidro jednu ligu od obale. Puhao je sjeveroistočnjak. Nebo je bilo vedro. pa sam se u mnogo slučajeva morao osloniti samo na svoje pamćenje. kad smo stigli na 83° 20' južne širine.no to bi uvijek potrajalo tek kratko vrijeme. koji su. Pomoću ko128 nopa od stotinu i pedeset hvati ustanovili smo da struja teče prema polu stalnom brzinom od jedne milje na sat. Htio sam iskoristiti priliku. Otklon magnetske igle bio je sada sasvim neznatan. Te okolnosti opominjale su kapetana Guya da je vrijeme za povratak. a nebrojena jata albatrosa preletjela su iznad broda. uspio sam ipak ismijavanjem razbiti njegovu zabrinutost. kako bih riješio veliko pitanje antarktičkog kontinenta. ja sam bio uvjeren da bismo sadašnjim smjerom ubrzo mogli doći do nekoga kopna. no čini se da su ga upravo te riječi navele nastaviti putovanje. a kod nekih članova posade pokazali su se znakovi skorbuta. kao na Arktiku. geografske širine i duljine u prvom dijelu mojeg izvještaja posve točne. a na šapama su joj bili dugi čapor-ci sjajno jarke boje. sve topliji. ne mogavši se svladati. Nakon nekog vremena pronašli smo prolaz kroz koji smo i prošli. da se znanosti otkrila najuzbudljivija tajna koja je ikada zaokupljala pozornost učenjaka. a inače je bio posve pust. Imala je četiri veoma kratke noge. Pa premda ne mogu. Uz obalu smo ponegdje našli male sante leda. no nismo našli ništa što bi bilo vrijedno naše pozornosti. Dobro naoružana četa (u kojoj smo bili Peters i ja) krenula je istražiti ima li neki prolaz među grebanima. Doprli smo na jug za osam stupnjeva dalje nego što je do sad dopro ijedan pomorac. Zubi su bili jednako sjajno jarki kao i čaporci. nakon točnog ispitivanja.Ustanovili smo daje to niski kameni otočić malog promjera. opkoljavali otok.Toga jutra krenuli smo po jednako lijepom vremenu dalje prema jugu. od kojih smo razabrali Anamoo-moo! I Lama-Lama! Tako su vikali najmanje pol sata. nedaleko obale. a pred nama je još uvijek bilo otvoreno more. Što se mene tiče. 43°5 'zapadne duljine (more je bilo neobično tamne boje). a zrak razmjerno topao. dakako. Glava joj je bila kao u mačke. Dani su navedeni prema nautičkom vremenu. a visoka samo četrdeset i pet centimetara. a mnogi su znakovi govorili da ne bismo našli neku neplodnu zemlju. Ovdje bih htio napomenuti i to da ne mogu tvrditi da su dani. 127 U kratkom smo vremenu pregledali cijeli otok. Počekali smo da nam se približe. nismo našli nikakvog drugog znaka da je ovdje ikada prije bio neki živi stvor.Danas. Najednom smo ugledali četiri velika čamca koji su se otiskivali s obale. no ja nikako nisam mogao opaziti neku sličnost. pa i uzbudili. a smjer prema kompasu. u kojem smo se lako iskrcali iz svojih čamaca. kako se činilo. vrlo sličan svežnjevima pamuka svezanim konopom. ustanovili da je to skupina nekih velikih otoka. Kako je on bio strašno osjetljiv. napola ukopan u hrpu kamenja. ne smiju se. nego je neprestano trajao dan. i on je često govorio o tome. te smo. Ustanovili smo i to da se otklon magnetske igle smanjuje i da zrak i voda postaju u posljednje vrijeme. a temperatura vode bila je pedeset i tri stupnja. samo što su joj uši bile preklopljene kao u psa. začudo. tek se na južnom obzorju katkad pojavljivala rijetka para . Na njemu je rasla samo neka vrsta bodljikave kruške. Na njemu su se vidjeli neki pokušaji rezbarenja. Samo smo na južnom dijelu našli. a dugačak oko pola metra. ako je to doista bio pramac. vrijeme je bilo gotovo ugodno. More je bilo posve mirno. ipak sam donekle i zadovoljan što sam upravo ja pomogao. jer nam je jako udaranje valova o obalu priječilo približavanje. siječnja. Prijetile su nam samo dvije poteškoće: nismo imali dosta goriva. a da ne požalim nesretne i krvave događaje koji su bili posljedica mojega savjeta. U toku dana vidjeli smo nekoliko velikih pravih kitova. stoga sam navaljivao da ustraje barem još nekoliko dana i da nastavimo put u istom smjeru. Taj stalni smjer vjetra i struje prema jugu bio je povod da su se neki na jedrenjaci zamislili. no nije ih bilo mnogo. jer nisam redovito vodio dnevnik. Obala je bila strma. brzo su nam se primaknuli na domet glasa. 19. Bio je to. Iz vode smo izvukli neki grm pun crvenih bobica sličnih glogu i strvinu neke neobične kopnene životinje. pramac čamca. iako samo posredno. Vjerujem da sam. Kapetanu Gyu je tada digao bijeli rupčić svezan o veslo. Izrazi jutro i večer.

Kad su posjetitelji donekle udovoljili svojoj radoznalosti na gornjem dijelu broda. jaka struja vodila je prema jugu. Ipak smo saznali . Htjeli smo saznati imaju li predmeta koje bi rado zamijenili. primjerice. pa je nešto doviknuo čamcima. gusta i vunasta.izazvale su u kapetana Guya želju da pozorno istraži taj kraj. Nitko od nas nije očekivao toliko neznanje.jer bile su osobitosti. Predočih kapetanu da se na tom otočju možemo zadržati i na povratku. koji ju je sirovu pohlepno jeo. lice je pokrio rukama i tako ležao. Pljeskao je rukama. udarao se po bedrima i prsima i bučno se smijao. Nismo opazili da su ti ljudi bili skloni krađi. i nije ih odmah opazio. a vjetar bijaše povoljan. no nismo znali kako će dugo potrajati. očito vrlo teškog drva. na maloj udaljenosti i ona četiri čamca. Bacio se na pod. Bilo je odveć lako iskazati ga riječima. Ta bilo ih je četverostruko više od nas. stane na pramac svojega čamca i pokaže nam znakovima da se približimo. U ona četiri čamca . Sve te osobitosti .to vrijeme smo ih mogli dobro promotriti. vjerojatno poglavica.od kojih je svaki bio oko šesnaest metara dug i metar i pol širok . od kojih smo jednu vidjeli u Too-witovu čamcu. On se nadao da će od tog otkrića imati koristi. otvorena knjiga ili lonac s brašnom. dok ga nismo odvukli na palubu. Nikako ga nismo mogli navesti da ponovno pogleda u ogledalo. U kabini su bila dva velika ogledala. Tad se približio jedan čamac.Anamoo-moo! Lama-Lama! Tada smo krenuli prema brodu. Pretvarali smo se da to nismo razumjeli. mogli navesti da se približe nekim posve bezazlenim predmetima. a on se sa svojim primakao k nama. jer smo mislili da je pametnije ostati. Nakon njihova odlaska nije nam nedostajao nijedan predmet. te razjasni poglavici (uskoro ustanovismo da mu je ime Too-wit) da ne može pustiti na palubu više od dvadeset njegovih ljudi u isto vrijeme. zapešća i gležnja. jaje. trepćući i gladeći trag udarca sjekire rukom i polijevajući ga morskom vodom iz kablića. mnogo utjecaja na kapetana).a to nas je iznenadilo . pustismo ih dolje gdje je njihovo čuđenje prešlo sve granice. Vrijeme je bilo lijepo. Ne vjerujem da su i naslutili njegovu pravu svrhu. Opazili smo i nekoliko koplja sa šiljcima od kremena i nekoliko praćki. Bili su obična stasa. no s druge strane ponovno ugleda sebe! Uplaših se da će odmah umrijeti. Izgledalo je da se boje ozlijediti je šiljcima koplja. Tada je poglavica zapovjedio da tri čamca ostanu na mjestu. Zatim je došlo na brod dvadesetak divljaka. Brzo se okrenuo želeći pobjeći. v radoznalo su pregledali svaki predmet. Oružje su im bile uglavnom toljage od tamnog.da otoci obiluju velikim kornjačama s Gallapagosa. Drugi su ostali udaljeni četrdesetak metara. koji je nedaleko stajao. Njegovi ljudi su se pridružili se tom veselju. pred nama bijaše otvoreno more. Naše ljude je vrlo zabavljalo Too-witovo ponašanje. On je napokon pristao uz moje mišljenje (imao sam. pa je neko vrijeme galama bila upravo zaglušna. po mogućnosti. okrenut licem prema jednom. no nismo se mogli sporazumjeti. Kuhar je nedaleko od kuhinje cijepao neko drvo i slučajno sjekirom prilično duboko zasjekao u palubu. Svi su divljaci redom. da možemo ovdje i prezimiti. i tu je njihovo čuđenje doseglo vrhunac. jedan od njih. Dno čamaca bilo je puno crnog kamenja veličine većeg jajeta. pa su šutke lutali brodom prekidajući šutnju tihim usklicima. kao što su jedra. Nismo ih. poglavica pokaže znakove velikog čuđenja i radosti. a kosa duga. i ja sam htio više saznati o tim otocima. ako nam led zakrči put. skočio je u najveći od naših čamaca i sjeo kraj kapetana Guya. pa nisam htio ni čuti da se zadržimo dulje nego što je najnužnije radi zdravlja posade i da nabavimo dovoljno zalihe goriva i svježe hrane. ne znam zašto. U rukama jednog divljaka vidjeli smo i biche de mer. Bilo je očito da još nikad nisu vidjeli bijelce . Bili smo već na 84. no ipak sam znatno više želio a bez odgađanja nastaviti putovanje prema 131 jugu. Pokazujući prstom na jedrenjaču ponavljao je riječi: . kao Europljani. Dovršivši onim brbljanjem svoje bodrenje (jer je ono brbljanje očito imalo tu svrhu). Čim je stigao. Poglavica 130 je odmah priskočio. Too-wit im se prvi približio. Put im je bila crna poput ugljena. no ipak je u njihovu držanju bilo nešto što nikako nismo mogli razumjeti. Kad se napokon buka smirila. kapetan Guy zapovijedi da se za svaki slučaj dignu čamci. a leđima prema drugom ogledalu. no suzdržali su svoju želju potanko ih pregledati. Ukratko. Stajao je u sredini kabine.Kad smo stigli do broda. Počeli su lutati po palubi i penjati se po oputi. Što se tiče mene. Vjerovali su da je Jane živi stvor. Dlaka krzna bila je okrenuta prema unutra. Mnogo su mozgali o oružju koje smo im dali da ga po volji razgledavaju i ispituju. usporednici. pregledali brod. Pred velikim topovima njihovo se divljenje udvostručilo. Bili su odjeveni u dugodlako svileno krzno nepoznate crne životinje. pomislih da će divljak poludjeti. i napola cvileći. osim oko vrata. a Too-wit je cijelo vrijeme ostao na palubi. na nekoj udaljenosti. Prilazili su topovima s očitim znakovima najdubljeg poštovanja i strahopoštovanja. Činilo se daje poglavici to bilo jasno. Kad je slučajno podigao oči i ugledao u ogledalu sebe. grubo odgurnuo kuhara u stranu. a ja sam čak mislio da je to vladanje nekako i hinjeno. dvadesetorica po dvadesetorica. ako se uzme u obzir stupanj širine . a za nama. počeo davati znakove suosjećanja sa stradanjem jedrenjače. vješto skrojeno.bilo je ukupno stotinu i deset divljaka. napola urlajući. Za vrijeme svojega pohoda ponašali su se vrlo prijateljski. . Držali su ga valjda za idola vidjevši kako mi s oružjem brižno postupamo i kako ih pozorno promatramo dok ga drže u rukama. pa su ih brižno okrenuli. samo s više mišića i jači.po njihovu izrazu lica zaključili smo da se zgražaju.

opazili smo da se cijela tekućina sastoji od mnogo različitih žila. Te su promjene u nijansama jednako zaprepastile nas. Kod nekoga malog potočića. ni sjevernog ledenog pojasa. a nisu bila slična ni stablima koja smo vidjeli na drugim nižim južnim širinama. Selo.ponašati kao da smo potpuno uvjereni u Too-witove poštene namjere. osobito ako je strmina bila neznatna. pa i sami potoci. Nisam mogao utvrditi zašto to čini. Too-witova se družba (svih stotinu i deset divljaka iz čamaca) neprestano povećavala. brižno prislonio na ulaz. Spomenuo sam to kapetanu Guyu. voda se odmah prelila preko noža. čestice jedne žile savršeno su prianjale. prolazeći kroz strme gudure napokon stigli u selo koje je. Na jedrenjaci su topovi bili izvučeni.ostati ovdje samo sedam dana. pozvao nas je da s njim pođemo na obalu i da pohodimo njegovo selo u unutrašnjosti otoka. kako bi se mogla svinuti prema dolje. trebao je poslati u potragu za nama kuter s pokretnim topom. Bilo je i nastambi koje su bile obična okomita rupa u zemlji. u njoj je odmah nestao svaki trag noža. da nas razdvoje. poglavarima zemlje) sastojale su se od stabla 133 odrezanog oko jedan metar iznad korijena. a dvanaest naših ljudi pazilo je na poglavicu. Ne 132 znam kako opisati tu tekućinu. Too-wit i njegovi ljudi stadoše piti. Prvi poručnik dobio je zapovijed da za naše odsutnosti nikoga ne pusti na brod. Nekoliko nastambi bilo je uređeno pod rašljastim granjem. Too-wit je ostao na brodu. Činilo se da u svemu tome ima neke sustavnosti. bilo i jedino naselje na otoku. Čim smo ga ugledali. no to je bila najnebitnija od neobičnih kakvoća vode. sasvim okruženim kopnom. pa je nismo htjeli kušati. Kao slučajno. Nismo opazili ništa što bi nam se činilo i malo poznato. Grane su bile prislonjene u kutu od četrdeset i pet stupnjeva uz hrpu ilovače. Snaga prianjanja bila je za neko vrijeme slabija. Četiri čuna plovila su za nama u pristojnoj udaljenosti. Nastambe su. koji je presijecao naš put (bio je to prvi potočić na koji smo naišli). jer kamen nije bio dovoljno velik da pokrije ni trećinu otvora.prođe između grebena i usidri se u nekom krasnom zaljevu s crnim pješčanim dnom. međutim. i Jane . Tek nakon nekog vremena smo razumjeli da su svi potoci na cijelom otočju takvi. koji bi stanar. To je granje trebalo pomaknuti kad bi stanar ulazio. Ispod toga krzna stanovao je divljak. činila se purpurnom u svim nijansama. a da pri tom ne pobudimo nikakvu sumnju. ni umjerenog. da se oporavimo. kao gusta otopina gu-miarabike u običnoj vodi. voda je ipak savršeno bistra. Doista. da bolje štiti od nevremena. Voda nije bila bezbojna. Preko debla bilo je prebačeno široko crno krzno. Budno smo. ležalo je u dolini. bar nam se tako činilo. voda se savršeno razdvajala. a samo je naoko drukčija. boji i slojnim naslagama. Kad smo vodu zagrabili u zdjelu i pričekali da se smiri. a kad smo bacili sidro. Na prvi pogled. pa smo se odlučili . Kad smo oštricom noža prošli preko tih žila. pridruživali su nam se na pojedinim zavojima mali skupovi od dva do šest ili sedam ljudi. ne čini bistrom. Tako smo.kad je tekla. Neke nastambe (pripadale su VVampoosima ili Yampoosima. kad bi odlazio. Na kraju toga zaljeva bila su (tako su nam rekli) tri sjajna izvora dobre vode.pa je na koncu odlučeno da ćemo . Često je ponavljao riječ Klock-klock. koje je visjelo u naborima. jedva smo povjerovali da je to sasvim prirodna voda. Strme pećine o kojima sam već govorio priječile su pristup s ostalih strana. kojima je cijelo selo bilo okruženo sa tri strane. a u blizini smo vidjeli veliku šumu. osim u slapu. što su je do tada pohodili civilizirani ljudi. Kod ulaza u svaku od tih rupa ležao je maleni kamen. i nismo dopustili. u vodi dubokoj devetnaest metara. kao što je ogledalo zaprepastilo Too-wita. Kapetan Guy pristade. bile većinom male plitke rupe izdubene u okomitim crnim pećinama. što se gustoće tiče. kao boje neke osobite vrste svile. Nastambe u selu bile su strašno jadne i uopće nisu bile slične ni najskromnijem boravištu divljačkih plemena koje poznaje ljudski rod.pod vodstvom Too-witovim . pa sam počeo pomalo sumnjati. i opet ga namjestiti kad bi ušao u stan. a ipak se nikad. Gornja grana bila je malo narezana. i ne mogu to reći u nekoliko riječi. U njega smo mogli ući samo s juga. od kojih je svaka bila druge nijanse. dakle. motrili sve pokrete divljaka. Boje se nisu miješale jedna s drugom. Nama se voda učinila neobičnom. Ne vratimo li se za dvanaest sati. Voda teče doduše vrlo brzo kao i svaka obična voda niz strminu. pa smo mislili da je to ime sela ili možda uopće naziv za selo. tako su malo bili slični potocima u drugom podneblju da smo se bojali okusiti njihovu vodu. Spremismo dakle sve što je trebalo. Te pojave u vodi bile su prva karika u golemom nizu prividnih čuda koja su me čekala. I klisure su bile nove po obliku.sve da i nađemo biche de mer . a tada ćemo krenuti što dalje prema jugu. Deset divljaka zadržasmo na brodu kao taoce. a ni jednobojna . ako ga možemo tako nazvati. no bilo je prekasno vratiti se. Stabla nisu bila slična raslin-ju ni žarkog. Druge nastambe bile su od granja s osušenim lišćem na granama. pokrivena granjem. oko jednu milju od jugoistočne obale glavnog otoka. misleći daje zaprljana. Sredinom doline šumio je potok pun onako čarobno obojene . poglavica stane nešto vikati. Stupili smo na tlo.radi naše sigurnosti . podigli smo zaštitne mreže i poduzeli sve druge mjere opreza da nas ne iznenade. Pobrinuli smo se da se dobro naoružamo. Dok smo hodali. a kad smo nož izvukli iz vode. Međutim. voda se činila. XIX Nakon gotovo tri sata hoda stigli smo do sela koje je bilo udaljeno od obale više od devet milja. Ako smo nožem prošli točno između dviju žila. kao i naša. kao svaka voda u vapnencu. Put do njega bio je vrlo neravan. koja je bila bezoblično nagomilana do visine od metar i pol do dva. Pri svakom koraku bilo nam je sve jasnije da smo u zemlji koja se bitno razlikuje od bilo koje druge zemlje. koliko se god činilo nevjerojatno.

a bila je veća i nekako bolje napravljena od ostalih. bio je na dnu pričvršćen kolcima o zemlju. pa nekih velikih ptica prilično sličnih škanjcu. Jako smo se začudili kad smo u tom mnoštvu peradi opazili posve pitoma crna albatrosa. Kad smo se s Too-witom i njegovom družbom približili selu. Objed se sastojao od crijeva neke nepoznate životinje. U jatima peradi bilo je pataka. Izišli smo iz šatora. Zbog očitih znakova pobune naših želudaca. Stanovali su u palačama od crna krzna. a bili su i naoružani kopljima i teškim toljagama. Napokon je.vode. činilo nam se. raža. Jedna ili dvije strahovite zmije prešle su nam preko puta. a nijedna nije bila ni velika ni poznata. debele i nezgrapne. pa smo pristali odmah poći. Usprkos tome nismo se htjeli poslužiti tom poslasticom. Glavno jamstvo naše sigurnosti bio je Too-wit. te nam je ponudio odvesti nas na obalu gdje ima u izobilju biche de mer (pokazao nam je jedan primjerak te životinje). Glasno su klicali ponavljajući razgovijetno samo riječi Anamoo-moo! i Lama-Lama! Strašno smo se začudili. vjerojatno onakve tanko-noge svinje kakvih smo vidjeli kad smo došli u selo. Vidjeli smo tek malo divljih zvijeri. gdje smo vidjeli mnogo više biche de mer nego što ih je i najstariji mornar medu nama ikad vidio na otocima. njegovo se veličanstvo iznenadilo gotovo kao onda kad je vidjelo ogledalo. no s nožem je bio izvanredno zadovoljan. koji su na glasu zbog te trgovačke robe. Bilo nam je drago što ćemo se riješiti one gužve. međutim. Na naše iznenađenja 134 135 poglavica je kuglice primio očito prezirno. ako ne i opasnom položaju. Neko vrijeme stajali smo na tom grebenu i uvjerili se da bismo s lakoćom mogli nakrcati i dvanaestak brodova tim životinjama. pa im se nisu vidjeli zubi. osim nekoliko iznimaka. tako da u slučaju potrebe ne bismo uopće mogli upotrijebiti oružje. modrih dupina.bio usidren naš brod. Proždirao je komad po komad te zamamne hrane. listova i neobično puno drugih vrsta riba. Opazili smo još nekoliko sličnih životinja. Deblo bijaše odsječeno oko četiri metara iznad korijena. gdje je . no urođenici se na njih nisu gotovio ni osvrnuli. velikih jegulja. kako bi bolje držalo krzno. Kad smo sjeli. svi bili goli. no oni nikad ne bi s albatrosima dolazili u selo. krenuli za poglavicom na jugoistočnu obalu otoka. poglavica započe prilično dugačak govor. visoke. umjesto toga. čini se. Jelo su pružili u šator preko glava gledatelja. čini se. glavna hrana urođenika. skuša. i bi li se koji od proizvoda mogao iskoristiti. Činilo se da je isto tako bilo i s oružjem. ni kad bi se smi-jale. koji bi s vremena na vrijeme letio na more po hranu i opet se vraćao kući. odlazio je na nedaleku južnu obalu. već i napolju. a za nama se naguralo urođenika koliko god je stalo. u selo. Kad je vladar dovršio objed. Tamo bi se albatrosima pridružili pingvini. koja je bila. da zastor ne leprša oko debla. koji su sačinjavala četiri velika krzna sastavljena na drvenim štapićima. Zatim su nas odvezli do jedrenjače gdje smo se oprostili od Too-wita. kao u muškaraca. koji nam je obećao da će nam za dvadeset i četiri sata dovesti pataka i Gallapagos- . vidjevši da su. što ni u civiliziranom društvu ne susrećemo često. crnih lososa. došla nam je ususret gomila ljudi. Dok smo bili u pohodima. pa smo se odlučili prilijepiti što tješnje uz njega i odmah pri prvom znaku neprijateljstva žrtvovati njega. a noge vitke kao u antilope. Bilo je tu i crnih nesita. Gužva nije bila samo u šatoru. gdje je vjerojatno stajalo sve živo s cijelog otoka i samo nas je neprekidna vika Too-witova spasila. Bile su vitke. no mnogo duljeg tijela i prekrivenih crnom vunom. Riba je. Bilo je mnogo žena i djece. a oko nas se tako tijesno naguralo četrdeset divljaka. Kad je trebalo ležati na jajima. vidjeli smo mnogo sušenih lososa. Ukrcali smo se u jedan čamac i tada su nas odvezli uz greben o kojem sam već govorio do nekog drugog grebena. Samo ljudi iz čamaca nosili su krzna. jer gotovo nitko od stanovnika sela nije imao oružja. Žene nisu bile lišene tjelesne ljepote. a tada je progovorio kapetan Guy i počeo uvjeravati poglavicu o vječnom prijateljstvu i dobrim namjerama. Uveli su nas vrlo svečano u tu kolibu. pa je odmah zapovjedio da donesu objed. lijepo razvijene. samo što se sad češće čulo Anamoo-moo!. Pokušali smo mu razjasniti da nikako ne možemo jesti. te smo. pa smo zaključili. Tu smo čekali gotovo sat vremena. negoli Lama-Lama! Tiho smo saslušali njegov govor. a na deblu bijaše ostavljeno i nekoliko grana. Bilo je i mnogo Gallapagos-ko-rnjača. bakalara. Nas dvanaestorica sjedilo smo na podu. vrlo sličan govoru u čamcu. Too-wit je sjeo na lišće i dao nam znak da i mi sjednemo. Too-witova nastamba bila je u sredini sela. našli smo se u vrlo nezgodnom. koje su se malo razlikovale od sjevernoameričke patke. Najviše deset ili dvanaest stanovnika sela bilo je odjeveno kao članovi Too-witove družbe. Na podu je bilo. počeli smo ga najdomišljatijim načinima ispitivati o glavnim proizvodima zemlje. Bilo je mnogo različite pitome peradi. bilo u izobilju. Završivši govor poklonio je poglavici nekoliko nizova modrih kuglica i jedan nož. poglavica počne jesti. Kad je nakon dosta poteškoća uspostavljen priličan red. zvali su ih Wampoo. Opazili smo i to daje većina riba sličila ribama otočja Lorda Aucklanda na 51°južne širine. jer smo malo prije odlaska pojeli dobar zajutrak. Najveća od tih životinja bila je slična običnoj svinji -barem po obliku tijela i rilu -no rep joj je bio čupav. Među nastambama opazili smo nekoliko neobičnih domaćih životinja. a ni ustati s poda. a nikad nisam vidio da pokušava potrčati. Kretnje su joj bile nespretne i neodlučne. Vidjevši da smo u neprilici kako početi. hod im bijaše dražestan i gibak. te nas mnoštvo nije pogazilo. trilja.nedaleko zaljeva . Kosa im je bila ljepša nego ona od muškaraca. Nosili su na sebi crna krzna. no te ptice nisu bile mesožderi. da nisu otrovne. I pokrov. prostrto lišće. Usnice su im bile. Ti su ljudi očito bili ugledniji od ostalih. dok je nekoliko divljaka dovezlo četiri čamca. u pratnji cijeloga sela. kakvu sam već opisao. donekle razumio.

pod topovima škune. kao gusjenice ili crvi. Ti prijateljski odnosi trajali su nekoliko dana. te pun čamac svježih i nešto sušenih riba. recimo četiri puta godišnje. Zbog lakoće kojom bi se brod mogao ukrcati mnoštvom biche de mer. mjedene stvari. Na obali. onda ih opet malo prokuhati. no meni se činilo slično ribljem mesu. na našu želju. znatno bolje od naših najboljih vrsta pernate divljači. no ne smije se kuhati ni previše ni premalo. Sve to vrijeme nismo u vladanju urođenika opazili ništa Što bi moglo probuditi našu sumnju. da se ne bi pokvarile od vlage. Kornjače su bile izvrsne. Kad se dobro osuše. Nagrada će biti izračunana naknadno. a veličina mu varira . Tada mekušce treba zakopati u zemlju na četiri sata. gmižu u plitkoj vodi. (Ti su mekušci vrlo slični drugim malim stanovnicima dubina. možemo ih bez opasnosti da će se kvariti. Tu ih može opaziti lastavica. zbog prijateljskog raspoloženja otočana i njihove spremnosti pomoći u sabiranju tih životinja. Kad je to spomenuo poglavici. U jednom od suvremenih izvještaja o putovanja po Južnom moru ima o tom predmetu ovaj opširni zapis: "To je mekušac iz Indijskog mora.kornjača. u zamjenu određenu količinu biche de mer. čavle. izuzmemo li ono sustavno povećanje Too-witove družbe kad smo išli od jedrenjače prema selu. Kinezi cijene biche de mer kao osobitu raskoš i vjeruju da ta hrana neobično jača i uzdržava tijelo.) Zatim se životinju opere i skuha. Kao što je prije spomenuto. pa je najzgodnije reći nešto o tome. Za robu druge vrste plaćaju sedamdeset i pet dolara po svežnju. Odatle i naziv gasropeda pulmonifera. a naši su ljudi nesmetano odlazili na obalu i u unutrašnjost otoka. činilo se da se poglavica s tim slaže. Na zadovoljstvo obiju strana sklopljena je pogodba prema kojoj ćemo. uopće. noževe i komade crvene tkanine. dok bismo mi iskoristili povoljno vrijeme i nastavili putovanje prema jugu. a i inače je bilo odvratno. izloženi sunčanom žaru. Roba prve vrste ima visoku cijenu. čemu se. nismo nadali. prema veličini mekušaca. Većini je naših ljudi to meso bilo ukusno. no i ostrige. i još neki radovi za koje je potrebna naša posada) nastaviti svoje putovanje. sočne i meke. Moje će čitatelje sigurno zanimati opis te značajne trgovačke robe i način prerađivanja. XX Poglavica je održao riječ. koja onda u mekanu životinju zarine svoj oštri kljun i iščupa nešto ljepljive i vlaknaste tvari. Mekušac je duguljast. otvorili smo pravo tržište. Često su na palubu jedrenjaka dolazili skupovi urođenika. sudeći po vladanju divljaka u selu Klock-klock. ali ćemo ostaviti na otoku trojicu naših ljudi da nadziru radove i poučavaju urođenike u sušenju biche de mer. slavni ga je Cuvier nazvao gasteropeda pulmonifera. Kroz taj otvor istisnu utrobu. Celer je bio vrlo ukusan. Ima ga u izobilju na obalama otoka u Tihom oceanu. prema trudu divljaka za vrijeme naše odsutnosti. osim toga. Često se nađu u tako plitkoj vodi da za vrijeme oseke ostanu na suhom. jer tamo nismo nikad vidjeli njihovo potomstvo. koje su sušene na suncu. osim ulaznog i izlaznog otvora. no vidio sam primjeraka dugačkih i gotovo sedamsto centimetra. Kad ga izvuku na obalu. . Bilo je mnogo rakova kozica te albatrosovih i drugih ptičjih jaja s tamnom ljuskom. Utovarili smo i veliku zalihu svinjskog mesa.dugačak je tri do osamnaest palaca. U određeno godišnje doba plivaju ti mekušci u plitkoj vodi udvoje. možda iste kao i za glasovita jestiva ptičja gnijezda. Kapetan Guy je odlučio stupiti u pregovore s Too-witom kako bi se na obali sagradila prikladna zgrada u kojoj bi se ta roba sušila u dimu. Rez mora biti dug jedan palac ili više. a osobito se lovi za kinesko tržište. U zamjenu za sve te dobre stvari poklonili smo urođenicima modre staklene kuglice. U Kantonu plaćaju devedeset dolara za svežanj. Divljaci su. Ta su gnijezda vje136 137 rojatno načinjena od želatinozne tvari koja je neka posebna vrsta lastavice vadi iz tijela mekušaca. oni se približe obali. držati i po dvije ili tri godine na suhom mjestu. Kad je sunce najtoplije i kada je voda posve mlaka. U kratko vrijeme svi su ozdravili. no oni svojim rastezljivim tijelom. Hrane se uglavnom koraljnim životinjicama. gdje za njega plaćaju velike svote. a primat će ugovorenu količinu modrih staklenih kuglica. Imali smo dovoljno i drugih vrsta svježe hrane. crvene tkanine i drugih predmeta. kad se osuši. noževa. i da bi on i njegovo pleme sakupilo što više robe. Ti su primjerci bili gotovo okrugli. Oni ne liježu mlade u plitkoj vodi. no sušenja na dimu je puno brže. podizanje dijela zgrade. pa smo se uskoro opskrbili dovoljnim zalihama dobre hrane. pa osušiti na vatri ili na suncu. pa je. nakon potrebnih priprema (izbor zgodnog zemljišta. koji je u trgovini poznat pod francuskim imenom Bouche de mer (morska poslastica)" Ako se ne varam. Ti mekušci nemaju ni ljuske. a patke izvanredno mekane. primjerice neku vrst školjkaša sličnih jestivoj školjci pučici. ni bilo kakvih istaknutih dijelova. malo plosnati s one strane koja je okrenuta prema morskom dnu i debeli jedan do dva palca. Sve se odvijalo pošteno i u redu. te da obnavlja snagu nakon neumjerene razbludnosti. vjerojatno radi parenja. ugradi u čvrste zidove svojeg gnijezda. donijeli goleme količine smeđeg celera i trave protiv skorbuta. koliko god može stati u njegove čamce. za koju su se oduševili. imaju veću cijenu. gdje smo mijenjali robu za robu. a kad dolaze iz duboke vode već su potpuno odrasli. Biche de mer se obično lovi u dubini od metra do metra i pol. ni nogu. Ipak ih treba pregledati svakih nekoliko mjeseci. koja će pri našem povratku biti prerađena. razrezu ga nožem na jednom kraju. Životinje. a trava je pomagala našim ljudima kod kojih su se pojavili znakovi skorbuta.

da su svi nenaoružani. te je gotovo svakih osamnaest metara oštro zakretala. no s jeftinijim vrstama često će se više zaraditi u Manili. a da ne bude opažen i izložen vatri iz naših pokretnih topova. Svi smo se zdušno bacili na posao. Strane gudure dizale su se u cijeloj njenoj duljini okomito dvadeset tri ili dvadeset šest metara. i da je došao dan opće propasti. sličan lovačkom nožu. Obećali smo da ćemo prije odlaska još jednom pohoditi selo. kad smo opazili. a onda je zakretala lijevo. opazih da su Peters i Allen pošli za mnom. Vijugala se u svim smjerovima između brežuljaka (vjerojatno je u davno vrijeme nastala kao korito neke bujice). Oni su se okrenuli i počeli se spuštati. upitasmo Too-wita što to znači. svi opipali oružje. naša je četa. te pomislih. Usput smo promatrali neobične slojeve i naslage u strminama iznad nas. davali nam svoje proizvode često i besplatno. veljače otišli smo na kopno pohoditi selo. Za dva ili tri dana toliko smo uznapredovali da smo ostatak posla mogli povjeriti trojici ljudi. Kad pomislim kako smo bili nečuveno ludi. četvrta trideset. ali smo ipak poduzeli sve mjere opreza. Alfred Har-ris i Peterson (mislim. za vrijeme naše odsutnosti. ako sam uopće bio sposoban misliti. 139 Prošli smo izvor i potok o kojem sam već govorio i ušli u usku guduru. Rekao sam im neka se vrate. Svi su se oni vladali vrlo pristojno. Iznenada osjetih potres kakav još nikada nisam osjetio. U pukotini su rasla dva tri zakržljala grma s nekim plodom sličnim lješnjaku. Iz138 abrali smo širok ravan prostor nedaleko istočne obale od zaljeva jer je ondje bilo dosta drva i vode i jer nije bio udaljen od grebena na kojemu se moglo loviti biche de mer. Kad smo se iskrcali. čini mi se posve čudno što smo se tek tako predali u ruke nepoznatim divljacima i dopustili im da u toj guduri stupaju i pred nama i iza nas. premda su. Uskoro se ipak pokazalo da je ta srdačnost bila samo posljedica dobro promišljene namjere uništenja i da su ti otočani koje smo tako cijenili. Iznenadili smo se. Koncem mjeseca bili smo potpuno spremni za odlazak. dakako. spremno su nam pomagali. a i Too-wit je tako tvrdoglavo zahtijevao da održimo to obećanje da smo mislili da ne bi bilo zgodno uvrijediti ga. a još više u prijateljstvo tih podmuklih lupeža. a zatim se opet spremih za povratak. svojom radošću očito pokazivali kako visoko cijene takve predmete. Prolaz bijaše širok oko dvanaest metara. svaki je imao dug mornarski nož. međutim. na veliko čudo divljaka. Dobili su upute da ne smiju dopustiti nijednom divljaku. Taj smo način hodanja slijepo prihvatili. Ukratko. kao da nam pokazuju put. Pružala se ravno šest ili šest i pol metara. pazeći da se ne odijelimo. jer nije bilo mjesta za dvojicu i da ću im ja dati nešto svojih lješnjaka. Svi smo bili do zuba naoružani mušketama. 1. srušili potrebna stabla i priredili drvenu građu. Žene su bile osobito uslužne. pištoljima i mornarskim sabljama. uzdajući se nerazumno u svoju snagu. pa bismo zbog svega toga morali biti zaista najsum-njičaviji ljudi na svijetu da pomislimo da se ti ljudi pretvaraju. dočekalo nas je stotinu ratnika u crnim krznima. nije bilo boljeg mjesta za zasjedu. a na nekim su mjestima bile tako visoke daje danje svijetlo jedva prodiralo u prolaz. Brod je bio usidren oko milju od obale. Gudura je bila puna pećina i neravna. Zaželio sam to pogledati izbliza. Iza nas je hodala većina divljaka u neobičnom redu i vrlo pristojno. Mislim da tad nitko od nas nije ni najmanje sumnjao u iskrenost divljaka. Singapuru i Bataviji. brojila ukupno trideset i dvije osobe.' Kad smo se tako o svemu dogovorili odmah smo otišli i na kopno sve pripremiti za gradnju zgrade i očistiti zemljište. možda i dvije. Bila je dovoljno široka da u nju lako uđe jedan čovjek. Budući daje njih šestorica ostala na brodu. Petorica ili šestorica tih razbojnika išli su sprijeda. Dirk Peters. Bile su podignute zaštitne mreže. Allen je došao do otvora pukotine. sklanjajući s puta veće kamenje i otpatke. ali se mjestimice tako sužavao da usporedo nije moglo prolaziti više od pet ili šest ljudi. a pokretni topovi puščanim nabojima. neki Wilson Allen i ja išli smo s desne strane. te smo se tuda i prvi put mučno penjali prema Klock-klocku. koja je otišla na kopno. Šestoricu naših ljudi smo ostavili na jedrenjaci. te smo uskoro. u djelovanje naših pušaka (koje urođenici nisu poznavali). a deveta četiri dolara po svežnju. Mislili smo da je to dobra stvar i otišli smo. što je značilo da ne treba oružja kad su svi braća. a on je odgovorio samo: Matee non we pa pa si. i da cijelo vrijeme moraju biti na palubi. pa smo. pa se nijedan čamac nije mogao približiti. oni su se sami prijavili za tu službu. najlukaviji i najkrvoločniji lupeži na svijetu. koja je vodila kroz klanac brežuljaka. koji se mnogo upotrebljava u zapadnom i južnom dijelu naše zemlje. To su bili John Carson. Čitava gudura bila je duga milju.treća stoji pedeset dolara. Osim toga. pa se na tren uvukoh u pukotinu i ubrah pet ili šest lješnjaka koje sam mogao dohvatiti. medu kojima je ležalo selo. pod bilo kakvim izgovorom. da se približi brodu. koji su trebali ostati na otoku. da se cijela zemaljska kugla rasprsnula. sedma osam. kad bismo im štogod poklonili. da su svi bili iz Londona). čim smo ušli u guduru. Iza njih je išla naša četa. u nenaoružanog Too-wita i njegove ljude. topovi su bili nabiti sačmom i nabojima za karteče. Okrenuvši se. koji će nas pratiti na našem putu. a nikad nisu ništa ukrali. šesta dvanaest. bili najbarbarskiji. osma šest. Otvor je bio visok pet do pet i pol metara. 140 XXI Čim sam se osvijestio. Stupali smo blizu jedan do drugog. ustanovio sam da sam se gotovo ugušio i da ležim u potpunom mraku pod čitavom hrpom . peta dvadeset. Nismo sumnjali u divljake. Opazili smo neku pukotinu u glatkoj klisuri.

Na nekim mjestima. Ustanovili smo daje to. i daje čovjek. no srećom nismo to učinili. koji se ne da ni zamisliti. Odmah smo se odlučili vratiti i potražiti ga. koji su nam ostali na pojasevima (muškete i mornarski noževi propali su nam na dno ponora u rahloj zemlji). Uvjeren sam da nikakav događaj ne može jače izazvati duševnu i tjelesnu klonulost. naime. U meni se odmah probudila nada. pa i na najmanje strmom dijelu. koji nas je zatrpao.sve to ispunjava ljudsko srce nepodnošljivim strahom. no daje njegovo tijelo tako duboko pod zemljom daje nemoguće iskopati ga. bili smo uvjereni da ćemo na vrhu pronaći(ako uspijemo nekako doći do vrha) naš prolaz za slobodan zrak. koji me odmah uvjerio. Uskoro smo počeli razlikovati i predmete oko sebe. počeli smo opet očajavati. pogledali prolaz kroz koji smo prošli. rekao je. koja je još uvijek sa svih strana padala na mene kao da će me sasvim zatrpati. te da smo prema tome živi pokopani i zauvijek propali. i da se jedino možemo nadati smrti . Osjećali smo da nestaje onaj strašni pritisak u plućima koji nas je mučio. s koje se srušilo kamenje i zemlja. uglavnom u kutu od oko četrdeset i pet stupnjeva. Na dubini od najmanje devedeset metara korito gudure bilo je puno zemlje i kamenja: više od milijun tona zemlje i kamenja bilo je srušeno umjetnim načinom. te smo napokon stigli do neke prirodne ravne plohe s koje se vidio komadić modra neba iznad gusto pošumljene ravnice. no sudeći 141 po količini svijetla koje je prodiralo kroz otvor. zvao me u pomoć. pošli s one ravne plohe. Katkad još i strmije. a zatim smo otkrili da se nalazimo nedaleko od mjesta gdje je pukotina skretala ulijevo. Nekoliko trenutaka stajao sam nepomično želeći ustanoviti što mi se dogodilo i gdje sam. te se očajno naprezao iskopati se. Lovačkim noževima urezivali smo stepenice u mekanom kamenu i penjali se uz životnu opasnost do malih izbočina od škriljevca. nego kad je čovjek živ zakopan. Taj osjećaj ne može ni zamisliti tko sam nije bio u sličnom položaju. naš je put prema gore prolazio kroz svodove visokih klisura i zelenila. Malo se ohrabrismo. Tek što sam zakoraknuo. Napokon smo stigli na mjesto koje bismo mogli nazvati površinom tla. Popeli smo se preko hrpe zemlje. te pokušah probiti put kroz rahlu zemlju. te smo počeli napredovati prema svijetlu. bilo je. Još su se uvijek vidjeli tragovi toga zločinačkog djela. Prije sam spomenuo da se lanac brežuljaka kroz koji vodi gudura sastoji od nekog mekanog kamena. Neko smo vrijeme mislili da je nemoguće svladati zapreke. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja prodiranja prema gore. napola zatrpan hrpom rahle zemlje. jasno su se vidjeli tragovi u zemlji. koji je bio. neku dugu pukotinu koja se širila visoko prema gore. Crna tama koja okružuje žrtvu. Tik do svojega uha začulo se teško stenjanje. pa ih nismo htjeli obavijestiti o našoj blizini. koje su stršile iz zemlje. pa smo stigli do zavoja. Kad smo. već davno mrtav. da se nećemo ugušiti. sličnog steatitu. dakako.rahle zemlje. dakako. te ga napokon i iskopah. Na više mjesta uzduž istočne strane gudure (mi smo sada bili na zapadnoj strani) vidjeli smo drvene kolce zabijene u zemlju. strahoviti pritisak na pluća. spazio sam tračak svijetla. vidjeli smo po stijenama da je nastao tek nedavno. a zatim mukli Petersov glas. Kad smo se toliko oporavili od straha i iznenađenja možemo razumno razgovarati. slični rupama pri . Ta me je pomisao strašno uplašila. Stijene raspukline kroz koju smo se pokušali uspeti bile su od istoga kamena. Bili smo prevalili tek malen dio puta. u koju je ušla naša četa od trideset i dva čovjeka protezala se oko šesnaest metara lijevo od nas. Gudura. Sredstva kojima je srušena ta golema količina bila su jednostavna. a bile su tako skliske zbog vlage da smo jedva našli oslonac za nogu. premda je gotovo nemoguće. još teže. kako sam uskoro ustanovio. Ipak smo se trgnuli iz očaja. da postoji neki izlaz kroz koji bismo se mogli spasiti. a zatim smo se počeli polagano uspinjati iz pukotine. no uzduž čitave strmine. istodobno otvorio i ovaj prolaz. jer sam u taj tren posumnjao u namjere divljaka. istina. Peters napokon poviče daje naišao na nogu našega prijatelja. kad smo opet začuli strahovitu tutnjavu. Nakon dugog traženja i uz opasnost da će nas zemlja ponovo zatrpati. Odmarali smo se gotovo čitav sat. Još malo napora. Širina te pukotine bila je jedva tolika da smo stali u nju. Tada mi pade na pamet da smo trojica ušli iz gudure u pukotinu i da još ne znamo što je s našim prijateljem Allenom. dakako s olakšanjem. Tužna srca ostavili smo les i opet se smo se počeli probijati prema zavoju. Svom sam snagom počeo divlje kopati zemlju oko njega. Dugo smo nepomično ležali. i odmah smo otkrili jezovitu tajnu potresa. Pomaknu sam se jedan ili dva koraka naprijed. pa jezovita izvjesnost da nema nikakve nade za spas. Otkad smo. a to mi je napokon pošlo za rukom. te sam se spo-taknuo o glavu i ramena svojeg druga. pa smo zaključili da nam je potres. stoga Peters predloži pokušati dozvati u pomoć prijatelje pucnjavom pištolja. gdje je uspon bio gotovo okomit. Napokon je predložio Peters da pokušamo utvrditi veličinu naše nesreće i opipom ustanoviti oblik naše tamnice. Mjesto s kojega smo ugledali okolicu bilo je nedaleko vrha najviše glavice u nizu steatitskih brežuljaka. Dovukosmo se vrlo oprezno do nekog uskog otvora kroz koji smo jasno vidjeli okolicu. na smrt prestrašeni i očajni. gdje smo opazili. Kasnije su događaji dokazali da bismo se pokajali da smo ispalili pištolje. nažalost. te sam krajnjim naporom pokušao ustati. Nismo mogli pogledom obuhvatiti čitav otvor. na svoju veliku radost. Na tim mjestima zemlja nije popustila. zaključili smo da su se stijene pukotine u koju smo ušli srušile zbog nekog prirodnog potresa ili možda zbog vlastite težine. Tako smo bili iscrpljeni od napora i tako slabi da smo jedva mogli stajati na nogama i govoriti.

vriskajući. i kao nekom čarolijom. osim kratkih toljaga i kamenja. nalazila se cijela četa ratnika u crnom krznu pod zapovjedništvom Too-witovim. Bili smo jedini živi bijelci na otoku. no napokon bismo poginuli od zime i gladi u dugoj polarnoj zimi. Hitac bi. Već sam govorio o neobičnim naslagama tih steatitskih brežuljaka. vičući u pomoć. Ostali. Čamci su bili blizu. dohvatiti jedan od četiri čamca koji su ležali u dnu zaljeva. koji su se našli u tako beznadnom položaju. Nema sumnje da je niz kolaca izazvao djelomični prolom tla. ne bi se mogli bolje pripremiti za obranu od neprijatelja koji priprema napadaj. jer su njihovi prijatelji mrtvi. bio je strahovit. Tako je za kraće vrijeme nego što je meni trebalo da to ispripovjedim. pa da zatim navale na Jane. Ona šestorica na brodu. Moj opis uske i duboke pukotine kroz koju smo se spasili iz groba još bolje razjašnjava prirodu tih naslaga. ili bi nas ipak otkrili. a jednaki se uspjeh mora postići i sasvim nevinim umjetnim potresom. usporednim slojevima ili brazdama. dakako. a poubijali kojih tridesetak ili četrdesetak divljaka. Hici iz velikih topova sasvim su smrvili sedam ili osam splavi. Da smo sada mogli biti s njima i pomoći im pri bijegu. Činilo se da nemaju nikakva oružja. urlajući. Nisam mogao ni zamisliti da bi se oni uopće mogli oduprijeti. pa smo. Za kolce na brežuljku bili su još uvijek svezani konopi spleteni od vinove loze. međutim. ostati u svojem skrovištu i kao obični gledatelji promatrati bitku koja će začas planuti. a oni na brodu očito nisu ni slutili opasnost koja ih čeka. Ne znam zašto. Činilo nam se da čitav otok vrvi divljacima. prekasno da bi se naši odani ljudi mogli spasiti. neko vrijeme skrivati medu brežuljcima ili u pukotini iz koje smo up142 143 ravo izišli. na splavima s nekih otoka na jugu. Kao što sam već rekao. oni su dopustili da se ljudi u čamcima oporave od straha. dojurivši iz grmlja u zaljev. Nije bilo nikakve nade.a nije bilo izgleda da bi od upozorenja bilo ikakve koristi. Vidjevši da nitko nije ranjen. mogao donijeti samo zlo. kako smo opazili. odustali od toga. otok je vrvio urođenicima koji su se šuljali po grmlju i obroncima brežuljaka. odvalili na dani znak čitav gornji sloj brežuljka u guduru. I čamci koji su ležali na dnu zaljeva bili su već krcati divljacima. Naslage leže tako da se zemlja pri svakom. i pokušati se probiti na palubu. Oni su bili nenaoružani. slični onima koje smo vidjeli. Stoga smo morali. Sad su se urođenici. pa i prirodnom potresu. Najmanje stotinu divljaka. Sad nam sudbina naših bijednih prijatelja nije više bila neizvjesna. Najbliža nam je bila pomisao pojuriti prema brodu. Oko sto i pedeset divljaka iz čamaca bilo je već na . izvan sebe od straha. dakle. dobro razmislivši. ukrcali na čamce. koji su se za to vrijeme približili na domet pištolja. Umjesto toga. pa su se brzo otisnuli pridružiti se drugim četama. potežući za kraj onih konopa (konopi su bili svezani za vrhove kolaca i vodili preko ruba klisure) snagom poluge.potkopavanju klisura. tri metra iza ruba ponora. Oni bi to vjerojatno bili i učinili da su naši ljudi u njih ispalili puške. Samo nas dvojica izmakli smo toj strahovitoj smrti.prevarih se! Uskoro sam ih vidio kako skaču po konopima i okreću desnu stranu broda prema čamcima. pa nam je bilo jasno da su i za ostale kolce bili svezani takvi konopi. i Jane bila opkoljena 144 golemim mnoštvom opasnih razbojnika. Jedini učinak bilo je iznenađenje zbog neočekivanog praska i dima. zaposjevši jedini put kojim bismo mogli stići na obalu. Oni su vjerojatno čekali pojačanje. i protiv volje. To iznenađenje bile je tako snažno da sam na tren pomislio da će divljaci posve odustati od namjere i vratiti se na obalu. počeli su se naglo povlačiti. no ta im obavijest ipak ne bi mogla reći da je jedina mogućnost spasa u tome da odmah isplove iz luke . ispaljenih s lijeve strane. kao da su se skrivali da ih ne bi opazili sa jedrenjaka. Nije bilo sumnje da će im to i uspjeti. Brod je još uvijek mirno ležao usidren u zaljevu. ili su prozujali iznad njihovih glava. po jedna rupa na svaki metar. koji su je očigledno odlučili zauzeti. no najvjerojatnije radi uzbuđenja naših prijatelja. XXII Naš nam se položaj sada učinio gotovo jednako strašan kao i tad kad smo mislili da smo zauvijek živi zakopani. ili da skupa s njima poginemo u pokušaju obrane! Nije bilo mogućnosti ih upozoriti ih na opasnost. no oružje im je zacijelo bilo na dohvat ruke. ni ne pokušavajući izvući iz vode osakaćene prijatelje. Učinak hitaca. pa hici zacijelo ne bi promašili ili bi time bar spriječili divljake da se još više približe. U našoj neposrednoj blizini. Nakon nekih pola sata vidjeli smo kako šezdeset ili sedamdeset splavi i plosnatih čamaca s plovcima puna divljaka plovi južnim zaljevom luke. Mogli bismo se. Nijedan čamac nije bio pogođen. a ipak . naši su pojurili na lijevu stranu broda dočekati splavi. pa bi dotle mogli ispaliti puške i na divljake u splavima. nijedan divljak ranjen. ma koliko odlučno branili brod. To je dokazivalo da su i tu bili zabijeni kolci. Bili smo uvjereni da će nas divljaci poubijati ili da će nas zadržati kao zarobljenike. Kad bi to i čuli. nisu mogli posložiti sve topove ili se bilo kako održati u toj strašnoj borbi. većinom teško ranjenih. Mnoštvo ih je dolazilo. Odmah zatim. Tragovi su se opažali u duljini od kojih devedeset metara. koje je ležalo na dnu čamca. a divljaci su. zacijelo s namjerom pomoći zauzeti i opljačkati Jane. koji su plivali na sve strane. a da ne upropastimo sebe . pojavila se sa suprotna smjera još veća četa naoružana sličnim oružjem. mora raspucati u okomitim. Hici su bili prekratki. Naskoro smo uvidjeli da nema nikakve nade da takav očajnički pothvat uspije. bačeno je u vodu.ne bi im mogla reći da ih više ne veže poštenje da ostanu u zaljevu. Hitac iz pištolja bio bi možda dovoljan da ih obavijesti da se dogodilo neko zlo. hici nisu imali nikakva učinka. Taj veliki uspjeh došao je. dok su splavi bile udaljene gotovo četvrtinu milje.

ali Peters se snašao. da je ta pukotina nastala tek nedavno. svladani. Većina se popela po lancima i preko zaštitnih mreža prije nego što su se naši ljudi mogli primaknuti topovima na lijevoj strani broda. i vatra se brzo proširi po cijeloj palubi. Kad smo to učinili. Sad. koji je. premda nismo čuli prasak. Ali se 146 budemo uplašili. Trčali su urlajući iz svega glasa: . Oni su već potpuno opljačkali naš brod. pa su se spremali zapaliti ga. Paluba je bila rasječena i raskomadana. Silni potres obojicu nas naglo sruši. Uskoro smo opazili da se diže jaki dim iz glavnog otvora broda. Nedaleko izvora našli smo nekoliko lješnjakovih grmova. slična bukavcu nespretno i polagano digne iz grmlja. nema nikakve mogućnosti sići odatle. sjekirama i topovskim kuglama po klinovima i drugim željeznim i bakrenim dijelovima broda. Sada se gomila razdijelila. i da nema nikakva drugog načina doprijeti do nje. Napokon smo je svladali udarcem lovačkog noža i ugurali je u pukotinu. Upravo su htjeli ponovo početi. Na licima im se odražavala neobična mješavina straha. penjući se iz pukotine. gnjeva i očite radoznalosti. kad je pobjeda bila izvojevana na njegovo zadovoljstvo. Sjetili smo se. Bili smo zadovoljni što smo se opskrbili zalihom hrane za cijeli tjedan. mogli otkriti. te su načas prestali raditi i urlati. također u neposrednoj blizini jedrenjače. Napokon su trup broda -gurajući ga s krme. a zatim se vatra najednom raširi okolo. pa smo grmljem pokrili otvor kroz koji smo. Najveća nam je briga bila što bolje osigurati svoje skrovište. kao iz sredine oblaka. zbog pada suprotne klisure. Po brežuljcima je odjekivala grmljavina. kad se neka velika crna ptica. Cijeli zračni prostor napuni se u trenu divljom zbrkom drva. Znali smo da će biti nesreće. Na obali. kao da nas je lagano udarila struja). pregaženi i rastrgani u komade. Još je uvijek mnogo divljaka ostalo kod broda. Kad je Too-wit sišao. koji su se vraćali u selo. Dokle god smo u pukotini. potrčao je do nje i zgrabio je za vrat prije nego je mogla pobjeći. Za pet sati je Jane bila tužna slika pravog pustošenja i silovitog uništavanja. spremili lješnjake u pukotinu. sve 145 bijaše uništeno kao nekom čarolijom. Zatim smo opet izišli izvidjeti okolicu. Plamen odmah zahvati oputu. Činilo se da su posve izgubili glavu zbog nenadanog i potpunog poraza. Udarali su velikim kamenjem. Bio sam tako iznenađen da nisam znao što bih. Tada se. tegleći ga čamcima i vukući ga s bokova -dotjerali do obale (lanac sidra se odriješio) i predali ga na milost i nemilost Too-witu. Sada smo kroz rupu promatrali kretanje divljaka. udostojao se dohrliti na obalu sa svojim ratnicima u crnom krznu i sudjelovati u podjeli pljačke. pa su se i oni sjatili radi pljačke. bili smo zadovoljni svojim sigurnim položajem. Divljaci su se očito zaprepastili. a onda smo opazili dvije velike skupine urođenika. Sakupivši dovoljno suhih drva. a na kopnu je bilo još i gore. pa smo je već pomislili pustiti jer smo se bojali da će buka uzbuditi divljake. Strašno je kriještala i otimala se. nalik na crn i težak olujni oblak. sigurni smo da nas nitko ne može naći. kad iz palube sukne gusti dim. kovine i ljudskih udova. pa smo mogli ugledati ono što ih je . natovareni opljačkanim predmetima s broda i koji bi nas. Barem tisuću ljudi poginulo je od eksplozije i najmanje isto toliko bilo je strašno osakaćeno. Nigdje nismo opazili znakova koji bi upućivali da su divljaci ikad dolazili u blizinu te rupe. Iz potpune otupjelosti prešli su najednom u krajnju uzbuđenost i počeli bijesno juriti po obali. kao neki iskusni general. uzbuni nas neko šuškanje u grmlju. ne računajući gomilu koja je natovarena plijenom išla prema unutrašnjosti otoka i plovila na susjedne otoke. u čamcima i na splavima. vratili smo se. ohrabrili su se. digne visoki mlaz žarkog plamena oko četvrtinu milje visoko. čim nam se pruži prilika. Sad se ništa više nije moglo oduprijeti njihovu životinjskom bijesu. Odlučili smo pomno istražiti obronke brežuljaka. Malo zatim bukne gusti plamen iz potpalublja. Ti su se ljudi uskoro vratili noseći drvene kolce. Ostavili smo samo malen otvor. koji su još uvijek bili u blizini. mi smo mogli izići iz svojega skrovišta i pregledati brežuljak u blizini pukotine. a da nas odozdo ne opaze. a gusta kiša najsitnijih dijelova broda padala je na sve strane oko nas. Najprije se osjetio prilično jak udarac (jasno smo ga ovdje gore osjetili. pa smo utažili žeđ koja nas je mučila. i nismo se prevarili. Ustanovili smo da su lješnjaci vrlo ukusni i da su gotovo jednako dobri obični engleski lješnjak. Kad su to vidjeli divljaci sa splavi. međutim. Konopi. Oni su sad ubrali obilne plodove svoje izdaje. tek toliki da smo mogli vidjeti zaljev. 147 Odnijeli su ih tamo gdje je gomila bila najgušća.palubi jedrenjaka. te se zaputili u berbu. ugledali komadić modrog neba. Napokon se začu tutnjava. prolazeći kraj brežuljka. Opustošenje divljaka bilo je mnogo strasnije nego što smo očekivali. jedra i svaki pokretni predmet na palubi. jarbole i ostatke jedra. Napunili smo šešire. te nisu ni nastojali drugima pomoći. za vrijeme cijelog pothvata bio na sigurnom mjestu na brežuljku. no nismo našli nikakve hrane. Htjeli smo se već odšuljati u svoje skrovište. Četrdeset i pet metara od ulaza opazili smo mali izvor vode. Napokon smo opazili da se njihovo vladanje posve promijenilo. koji su se koprcali i utapali. bilo je oko deset tisuća urođenika. Dok smo marljivo brali lješnjake. Cijela površina zaljeva bijaše posuta tim lupežima. Naši su ljudi za tren oka bili oboreni. te smo se usudili djelomice spustiti niz južni obronak brežuljka.Tekeli-li! Tekeli-li! Tada smo opazili da je jedna velika skupina otišla prema brežuljcima. o kojima sam prije govorio.

kojim smo sišli. Sedamnaestog smo krenuli s namjerom bolje pregledati rupu u crnom granitu u kojoj smo se nalazili kad smo prvi put tražili izlaz. bez velikih poteškoća na dno rupe. koji je izrađen na samom mjestu. Vidjeli smo da na tlu leži nešto bijelo. Oblik rupe bit će nam jasniji ako pogledamo crtež. Iz rupe je vodio samo jedan put . Ponor je bio vezan s glavnom gudurom. Stijene su bile usporedne. koje su vjerojatno tražile onu koju smo uhvatili. Naš položaj bio je težak. Lješnjaci nisu mogli utažiti glad. no uspjeh je bio posve jednak. pa smo je u miru pregledavali. nadajući se da ćemo možda naći neki izlaz. no jedva da smo devedesetak metara (tako smo ocijenili prema udaljenosti glavice brežuljka) kad nas zaustavi neki ogranak gudure u kojoj su poginuli naši drugovi. . a kad je to bilo učinjeno. Naš se strah pokazao opravdanim. Lako bismo ih uhvatili da smo mogli do njih. morali smo tražiti hranu. Nakon toga besplodnog traženja bavili smo se istraživanjem svakog dijela brežuljka ne bismo li pronašli način spasenja. opazili smo savršenu pravilnost.tako uzbudilo. no činilo se da nema pravilnih oblika. Na ravnoj plohi brežuljka napravili smo kolibicu u kojoj smo uredili ležajeve od suhoga lišća. Čovjek bi jedva povjerovao daje to djelo prirode. nije htio posve približiti. pa smo se morali vratiti istim putem kojim smo došli. (Tog dana smo opazili na jugu nekoliko golemih dijelova sivkaste pare. u kojoj smo bili zatrpani. Strvinu su pomalo ogradili kolcima koje su zabili naokolo. Dok je bilo mesa od te ptice. Ustanovili smo da nema hrane. Samo bismo uz najveći oprez katkad izlazili po vodu i lješnjake. To nije bila morska kokoš. Prošli smo tako tek malen dio puta. Razmak između obje stijene bio je svugdje točno osamnaest metara. veljače. pokušali smo proći sjevernim rubom brežuljka. Sjećam se da je kapetan prije dolaska na otok dao neke upute o tome pa su crkotinu odnijeli u potpalublje i da su je spremili u neku škrinju. Zato smo puzali na rukama i koljenima. pa ih nismo mogli uhvatiti. I tu smo se razočarali. premda su i dalje bile nejednaka sastava i nejednaka oblika na površini. a da nas ne opaze urođenici. Nedaleko od obale. Našli smo tek jednu mušketu i uzeli je sa sobom. premda ponešto žilava. no kad smo je pojeli. Kad smo se opet uspeli tim putem. dobivali grčeve u crijevima.jedno meko. našli smo se u nekoj golemoj rupi u crnom granitu. već neka vrst bukavca sa crnim i sivim perjem i s razmjerno vrlo malim krilima. zaboljela bi nas žestoko i glava. uz opasnost da ćemo slomiti vrat. kad smo stigli do nekog dubokog ponora kakvog još nismo vidjeli. koja je rasla u malom komadiću zemlje od četiri metara.to jest oko stotinu stopa ispod glavice brežuljka stijene rupe nisu bile jedna drugoj slične i vjerojatno nikad nisu činile neku cjelinu. Vatru smo zapalili bez poteškoća. no nitko se. Pri vrhu rupe . jer je jedna stijena bila od steatita. a tada nas zaustavi neki strmi golemi ponor. a kad bismo ih jeli više. Stoga smo odlučili da ćemo se pokušati spustiti s brežuljka. opazili smo nekoliko velikih kornjača.) Šesnaestog smo obišli opet prostor oko našeg zatvora. Bili smo posve odsječeni od svijeta u dolini. Stijene su bile posve jednaka sastava i boje. Od njih smo. sa svim zavojima. Napokon smo ustanovili da je to crkotina one neobične životinje jarkih zubi i pandža. Sad ju je eksplozija izbacila na obalu. Tada smo krenuli prema istoku. 15. naglo suzio. s vrlo sitnom prašinom na dnu. jer nisam mogao točno izmjeriti) od trideset do trideset i pet metara. Nikako nismo mogli razumjeti zašto su se divljaci toliko zabrinuli. a druga od lapora pomiješanog sa zrncima neke kovine. Spustili smo se i u pukotinu. 149 Udaljenost u ravnoj crti od istočnog do zapadnog kraja nije bila veća (kako mi se činilo. no bezuspješno. bila duga oko četiri stotine i pedeset metara. Dalje nismo mogli. a i lješnjaci su se prorijedili. istočno od brežuljka. siječnja. Rupa je. Poslije smo u blizini gudure vidjeli tri takve ptice. razmak se. Prosječna širina ili razmak između obje stijene bio je tu oko dvadeset metara. osim onih škodljivih lješnjaka i neke gorke trave. Nakon cijelog sata penjanja. One se nisu spustile. Ptica koju smo uhvatili bila je izvrsna. ako se točno sjećam. Trljali smo dva komada suhoga drva . Spuštali smo se niz južni obronak. Spustivši se do šesnaest metara iznad dna. nije nam nedostajalo hrane. osim toga. čini se. no nismo odmah mogli razabrati što je. Vratili smo se u svoje skrovište potpuno iscrpljeni i bacili smo se na ležajeve od lišća prespavati nekoliko sati. a tri velika kamena služila su nam kao ognjište i stol. Spustili smo se. To je doista bilo posve neobično mjesto. koju je jedrenjača našla u moru 11. pomalo vjerujući da ćemo otkriti neki prolaz u glavnu guduru. Kad smo se spustili niže. Bile su od posve crna i sjajna granita. nije bilo više ni travke. Stajali su vrlo blizu strvine. Srećom. a koju smo brzo potrošili. Tu smo morali pozorno paziti na svaki svoj pokret jer nas je i najmanja nerazborita kretnja mogla izložiti pogledima divljaka u selu.teški put. a drugo tvrdo. međutim. pa smo je htjeli istražiti. Sjetili smo se da smo tek djelomice pregledali neku pukotinu u stijeni. Kapetan Guy je spremio crkotinu da ispuni njezino krzno i da ga dopremi u Englesku. dakle. koji nam se činio najblažim. Išli smo dalje 148 rubom oko četvrtinu milje. a katkada smo se morali i posve ispružiti po tlu i tako se provlačiti kroz grmlje.Tekeli-li! Tekeli-li! XXIII Nakon toga ostali smo šest ili sedam dana u svojem skloništu. cijela golema rulja pojurila je u unutrašnjost otoka glasno urlajući: . premda nismo očekivali da ćemo pronaći neki otvor.

Peters se tad polagano spustio oko metar niže -to jest. naime. u kojoj gotovo da i nije bilo svijetla. Svezavši rupčiće za drugi klin. Svaka je rupa imala obodnicu od osamnaest metara. I ta je rupa bila sasvim jednaka prvoj. a njihov oblik i položaj prema trećoj rupi pokazuje crtež br. o kojoj sam prije govorio. na koji smo se uspeli iz pukotine u kojoj smo bili zatrpani . i to uz pomoć naših džepnih rupčića koje smo zajedno svezali. Površina te strmine bila je od najmekšega steatita. na kojoj smo opazili one zareze. osim što smo pri pregledavanju tla istočno od treće rupe našli dvije veoma duboke trokute rupe čije su stijene bile također od crnog granita. Eto njezinih glavnih obrisa. Nakon dugoga traženja otkrili smo. Kad smo htjeli izići iz te pukotine. Dno rupe bilo je pokriveno vrlo nježnom prašinom. 5.očito zbog nekog potresa . napokon prerezao konopac. kao u glavnoj rupi. Tako smo ustanovili da je to prirodna pojava. jer su bile. (Vidi crtež br. Napokon smo se ugurali oko deset metara duboko u pukotinu i ustanovili smo daje taj otvor nizak i pravilan svod. uski izbojak. vidimo na crtežu odvojak malog otvora. kojima su s protivne strane odgovarale jednake izbočine. na nekoliko velikih komada lapora na podu. kako se činilo. tim više što smo u daljini opazili neko blijedo svijetlo. Hrabro smo napredovali. i sve je zasluga Petersove domišljatosti i odlučnosti) moj prijatelj napokon . ispod koje smo također otkrili crni granit. no nije bilo druge. nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da dohvati uzao (držeći se samo lijevom rukom. On je u duljini od pet metara ulazio u klisuru. prirodni okomiti rovovi bez izlaza. krenuvši kratkim zavojem. XXIV 20. koja se od one iz koje smo došli. a zatim iznad rupe odbio komad stijene nekako u visini od tri stotine cm. I taj je otvor bio jednako zakrčen grmljem i hrpom bijelih kamenih šiljaka za strelice. Peters je ustanovio da to i jesu slova. Teško je opisati strašnu opasnost koja nam je prijetila kod tog pokušaja. kako smo i očekivali. dobivala oblik svoda. našli u visokoj šupljini. Uklonivši mnogo grmlja. dok je desnom odvezivao uzao). Nakon toga sam odvezao rupčiće s grma i dobacio Petersu kraj rupčića. samo što je bila duguljasta. raslo je nekoliko grmova lješnjaka. Nije nam se činilo vrijedno truda pokušati sići u te rupe. Tu je iskopao novu rupu i zabio klin. Upozorio sam ga. Crtež br. Tako se (a to ja nikad ne bih smislio. Pokazalo se da je pogriješio što je pravio rupe u tako velikim razmacima. Kod c otkrismo malen otvor sličan onome kroz koji smo izišli iz prve rupe. pa zavojem b do krajnje točke d iznosi petsto metara. 2. dokle su dosizali rupčići. Kod točke a nalazio se otvor s promjerom od koja dva metra. Probivši se kroza njega. Dalje nije bilo nikakve druge rupe. koje nam je smetalo i golemu hrpu oštrog kremenog kamenja. Petersu je uspio skočiti na taj izbojak. 150 151 Uvjerivši se da nam te neobične rupe ne pružaju nikakvu mogućnost bijega iz našega zatvora. od kojih smo dobivali tako strašne bolove. Sad je trebalo odvezati rupčiće s najvišeg klina. Nešto sam teže sišao i ja. kojim je svršavao taj slijepi otvor. samo po duguljastom obliku. debelom dvadeset pet do trideset centimetara.) Crtež br.to jest. tako da urežemo noževima stepenice u površini steatita. Napokon ga uvjerih da se vara. brzo smo ušli u tu pukotinu. vratili smo se utučeni i potišteni na vrhunac našega brežuljka. Narednih dvadeset i četiri sata nije se dogodilo ništa što bi bilo vrijedno spomena. Ti su komadi točno pristajali u rupe zareza.sretno spustio na dno ponora. dno otvora bilo je i ovdje pokriveno sitnom prašinom. oko šest metara ispod ruba ponora. smatrati grubim crtežom uspravnog ljudskog lika s ispruženom rukom. koji su se . Uz malo mašte mogao bi čovjek zareze s lijeve strane ili najsjevernije zareze. pa se odlučismo na to. 3) Treća rupa bila je duga dvije stotine i devedeset metara. tako da se sada mogao oduprijeti nogama i prihvatiti rukama. 1 prikazuje općenite obrise rupe bez manjih udubina u bokovima. . Zatim se opet digao do rupe koju je izrezao.u dugom nizu pustolovina sam sačuvao bilježnicu i olovku.uz pomoć izbojaka u stijeni . Tada smo vidjeli da bismo se mogli spustiti na onaj način. koje je nekako bilo slično šiljcima strelica. razlikovala Duljina te rupe od otvora a. pa smo odlučili da pod svaku cijenu pokušamo sići niz južnu strminu brežuljka. čemu mogu zahvaliti svoje bilješke o mnogim stvarima koje bih inače zaboravio. i ja sam ga onda spuštao niz strminu. pa je drškom pištolja zabio u stijenu prilično jak klin. Zatim sam ga povukao gore za kojih metar i pol. (Vidi crtež br. Na izbojku na kojemu smo stajali. ustanovili smo da je dug oko dvanaest metara i uđosmo u treću rupu. Drugi kraj smo zavezali oko Petersova pasa. Tada je on iskopao duboku rupu u steatitu (oko osam ili deset palaca). Tada prodre do nas jako svijetlo i mi smo se. S desne strane. pazeći da se ne spusti preduboko. spustio se ispod trećega klina. Ostali zarezi bili su slični nekim slovima. na nižem dijelu.otkinuli od stijene. gdje je on opet izrezao rupu i zabio klin. i koju smo htjeli pomno ispitati pri drugom silasku. pa smo za jedan grm svezali kraj našega konopa od 152 rupčića. ostavivši na klinu komadić od četrdeset i pet cm. koji je on zavezao za klin kod najviše rupe. u kojoj je svršavao slojem lapora. veljače smo ustanovili da se više ne možemo hraniti lješnjacima. 4 prikazuje točnu sliku zareza. To je pukotina. prihvativši se rukama o gornji klin. premda je bila gotovo sasvim okomita (dubina je iznosila najmanje četrdeset i osam metara) i premda je na nekim mjestima. Peters me upozori na niz neobičnih zareza na površini lapora. Ipak je. štoviše. kako bi ih mogao privezati o drugi klin. koliko su dosizali rupčići.

Tada mi se zavrtjelo u mozgu. a jedan. to su moje predodžbe bile sve strasnije i sve jasnije. a kad smo ga napokon ugledali. posve je nestalo straha. već pogledah nekako divlje. neopisivo uzbuđen. svi pojuriše na njega. Tik ispod mene stajaše neki mrki. kad jedan od divljaka. Dva divljaka padnu. Pouzdavao se u svoju golemu snagu. Površina tla je na sve strane bila posuta golemim humcima. napola prestravljen. Poletjeh na napadače i brzo ispalih iz obiju pištolja. i krajnje naprezanje. Napokon se odlučih. neka sasvim neodoljiva strast.To je moje smrtno zvono! 153 Tada me obuzme neodoljiva želja pogledati dolje. vidik prema moru. Oslonio sam se na pištolje koji su bili brižno sačuvani. Zahvat mojih prstiju doista je pomalo popuštao. skoči na noge i pokuša pobjeći. Spopalo me zaprepaštenje.Trebalo je dosta vremena da skupim hrabrosti poći za njim. a sve je bilo pomiješano sa zrncima kovine. koje su sa sjevera činile neurednu pregradu. Da se dočepamo klisure. pa se nismo više bojali. dolje u ponor. Peters je prije silaska skinuo košulju. U ušima mi je prodorno i sablasno protut-njio neki glas. bili smo možda udaljeni stotinu i osamdeset metara. no cijev joj se nešto oštetila kad sam je bacio niz strminu. te rekoh sam sebi: . napola potišten. Bilo je mnogo pepela. koje su mi jedino uporište. skoči na noge. pa sam visio na konopu. a kad bismo i uspjeli stići do podnožja klisure. Kad smo stigli na obalu.počinje zamišljati mučninu. sretno sam stigao na dno ponora. Sve te misli kao da se u trenu pretvoriše u stvarnost. zaprepastili smo se. Ovako me Peters polagano spustio. Vidjeli smo nekoliko golemih štipavca i drugih gmazova kojih nema na tako visokim geografskim širinama. pokušao me ohrabriti na sve moguće načine. Sad smo bili nedaleko gudure u kojoj su poginuli naši prijatelji. Nesvjestica je potrajala petnaest minuta. kakvu doista nisam nikada vidio. Peters me je uhvatio u padu. Da sam pao svom težinom. vrtoglavicu. osim malih prekida. To mi je kod prvih četiri ili pet stepenica prilično uspijevalo. i ja bih se strmoglavio u ponor. Bilo je jasno daje pucnjava uzbudila divljake. neprijateljski i mutni lik. pa sam od te i svoje košulje načinio konop za spuštanje. Osjetih kako mi strahovito dršću koljena. baciše se na nas i oboriše Petersa toljagom. Napokon nastupi onaj strašan sudbonosni čas. koji je upravo htio probosti Petersa kopljem. odlučili smo krenuti prema obali. Neravnina tla zatvarala nam je. dok se nisam osvijestio. premda se svaki pojedini humak nije činio kao umjetna tvorevina. a malo je bilo vjerojatno da nas neće otkriti. Ovdje se činilo neobično divlje. Onesvijestio sam se. Nije bilo ni traga biljnom svijetu . Ipak smo ga još na vrijeme uhvatili. na mogućnost spasa. On me je s dna ponora promatrao. I on je imao pištolje. pa je meni ostalo vremena da se oporavim od iznenađenja. no tada me strašno uzbudi pomisao na golemu visinu koju moram prijeći i na nesigurne klinove i rupe u steatitu. Htjeli smo ga ubiti. okrenuvši se napola od ponora. Osjećajući kako mi udara srce. Napokon se. Nisam mogao. Bili smo u velikoj opasnosti. lave i golemih nepravilnih komada crnoga granita pomiješanih s komadima lapora (i lapor je bio crn. Što sam se više borio ne mislizi. U ušima mi je zvonilo. Zato sam je odbacio. To je bilo južno od mjesta gdje se srušio brežuljak. udahnuh. potonuh i -zaronih u naručaj onoga lika. nisam htio gledati u stijenu pred sobom. Bacivši mušketu koju smo našli u pukotini u ponor. Bijaše to želja. kao u magli. U tom je času iskočilo iz neke spilje na nas pet divljaka. Tako zavladasmo bojnim poljem. te se sjetih opisa putnika koji opisuju tužno mjesto na kojem je stajao srušeni Bablion. Nismo se mogli odlučiti na koju stranu potrčati. čežnja. Kako nam je hrana bila najveća briga. On se za ubrzo pokorio i potrčao s nama između klisura prema obali. a da i ne govorim o ruševinama srušene klisure. kad je Peters rekao da nam on možda može poslužiti kad bismo ga prisilili poći s nama. nikako se ne bismo mogli neopaženo uspeti. Peters uzme toljagu jednom od mrtvih divljaka i za tren smrska glave trojici preživjelih. Stajali smo nekako glupo zamišljeni nad lešinama. u kojega sam pucao. To se dogodilo tako brzo da smo jedva vjerovali da se uopće nešto zbilo. trebalo bi poći u smjeru odakle su se čuli uzvici. Sad je moj prijatelj bio oslobođen. Osjećao sam se kao neko novo biće. Čim je pao. Zakrenuvši oko ugla. očito ostacima nekih golemih građevina. kad nas dozove k svijesti zvuk uzvika u daljini. svakako bi konop od košulja popustio. sudbonosni čas u kojem čovjek unaprijed počinje proživljavati osjećaje s kojima će padati . no razumno je odustao od toga da ih upotrebi. koji se pojavljuje u takvim slučajevima. udaljenoj jedva pola milje. U tom trenutku nejasno pomislih. Uzalud sam pokušavao ne misliti na to i gledati samo u stijenu pred sobom. Još sam uvijek imao mušketu. i za kojega sam mislio da je mrtav. na otoku nismo vidjeli baš ništa što bi bilo svjetlije boje). polunesvjesticu i konačno strahotu strma padanja. vidjevši da teturam. brzo popeo prema meni. Opazivši da je opasnost blizu. Kročili smo oprezno između velikih klisura i humaka i prešli smo oko devedeset metara. Golema rulja urođenika . privezah konop za grm i brzo se spustih nastojeći odlučnim kretnjama svladati drhtanje. Odvukli smo ga dakle s nama i zaprijetili mu da ćemo ga ustrijeliti. Kad sam se osvijestio. bude li se opirao. i uz neznatnu pomoć svojega prijatelja. no moja je svijest bila tako zamućena da nisam ništa čuo i nisam uopće znao da je nešto govorio. Namjeravali smo uh154 vatiti koju od kornjača koje smo opazili iz našeg skrovišta na brežuljku.dokle god je sezao pogled. Stigao je u pravi čas. Is-pustih klin i zateturah. a zatim mi svu dušu proze želja da padnem. Prsti su mi načas grčevito obuhvatili uporište.

Najbliži od ostalih divljaka bio je. da su dva čamca stradala prilikom eksplozije Jane Guy. Peters mu je prostrijelio glavu hicem iz pištolja. koja je za to bila zgodna. Od pramca do krme. U njima bijahu samo tri Gallapagos -kornjače i uobičaena oprema za šezdeset veslača. kad smo se dočepali čamca. kao i na Sjevernom moru. Nikako nismo vjerovali da su te čamce izradili oni neuki otočani. Nismo se namjeravali iskrcati ni najednom od tih otoka. i iz svih vidljivih dijelova otoka. ali su ustanovili da je to beskorisno. očito u potjeri za nama. ako bi bilo opasnosti da nas zaliju. zamahnuvši jedanput ili dvaput kundakom muškete veliki komad pramca i boka. a dubok. kojih je bilo mnogo. Odmah skočismo u jedan čamac. bijesno mašući rukama prema nama i urlajući poput divljih zvijeri. ostavili smo iza sebe najhladnije ledene krajeve . kad smo opazili da smo učinili veliku pogrešku što smo drugi čamac ostavili divljacima. Najprije smo htjeli gurnuti čamac u duboku vodu. pa su opet dali oduška svojem bijesu ružnim urlanjem. Bili su gotovo prazni.od kore nekog nepoznatog stabla. po cijeloj duljini. Malo je bilo vjerojatno da bismo mogli stići prije njih i zauzeti čamac.jurila je iz sela. metar i pol. na širini od kojih osamdeset i četiri stupnja. i brzo su se primicali. udaljen možda dvadesetak ili tridesetak koraka. Potrčali smo svom brzinom k čamcima. Tako smo izmaknuli neposrednoj opasnosti. Pramac i krma čamca bijahu jednaka oblika. Tada se otisnusmo. Jasno je da za nas ne bi bilo milosti da smo im pali u ruke. najosjetljivija. pa je trebalo dobro promisliti o smjeru kojim ćemo zapravo zaploviti. odnosno . a ako ne pokušamo. jer nam zarobljenik nije pri tom pomagao. Odlučili smo krenuti prema jugu jer smo samo napredujući u tom smjeru mogli očekivati da ćemo otkriti neko kopno. Luđački su pokušali doći do nas u razbijenom čamcu. Oni su za to vrijeme bili samo dvaput dalje od obale nego mi. Vidjevši da nas neće dostići. Ali i mi smo veslali očajnom snagom. umjesto da se okrenemo. Ako nam to uspije. čim smo se približili obali. Koliko sam mogao upoznati te lupeže. treba uzeti u obzir da se približavala duga polarna zima. moramo se pomiriti sa sudbinom. te smo tako uštedjeli križ jarbola. bila je nada. nastojali smo se svakako što više udaljiti. ispitujući našeg zarobljenika da su ih izradili urođenici nekog otočja na jugozapadu. Trup čamca bio je od kore . Na te jarbole pričvrstili smo jedro načinjeno od naših košulja. Bojeći se toga. te su se počeli brzo približavati. no kad smo ustanovili daje čun predaleko izvučen na obalu. Postavili smo ih jednu nasuprot drugoj uz rub ograde čamca. On je odmah počeo drhtati i vrištati: 157 . koji su ih imali. čini mi se da je to najpokvarenija. vidjeli smo kako od zaljeva dolazi mnogo plosnatih čamaca ili splavi. u krhkom čamcu sa ukupno tri kornjače. gdje su im obično bili čamci. Upotrijebili smo i dvije plohe vesala kao jarbole. no nije bilo posve nemoguće. Kad smo stigli na cilj. Na vidiku nam je bilo šest ili sedam otoka. Uz pomoć suvišnih vesala.što je još vjerojatnije .to možda nije u skladu s općenitim pojmovima o Antarktiku. Taj je čovjek skupo platio svoju neobičnu žustrinu. jednostavno promijenili položaj vesla. Mi smo dakle računali da će naši neprijatelji doći za nama čim stignu na drugu stranu zaljeva (oko tri milje). To nas je stajalo dosta truda. te sa svom snagom otisnusmo od obale. kako bi se o nju razbijali valovi. koliko je god inače u svakom drugom poslu dragovoljno sudjelovao. napravili smo neku vrstu okosnice oko pramca. Sad smo bili slobodni. najkrvoločnija i uopće najopakija vrsta ljudi na zemaljskoj kugli. pa smo ga nastojali svojim ograničenim sredstvima bolje učvrstiti. širok metar do dva. kao jedinom hranom. Čim su divljaci to opazili. Znali smo da divljaci imaju četiri takva čamca kakav je naš. Ti čamci se prilično razlikuju po obliku od čamaca drugih poznatih stanovnika Južnog mora. Dvojica urođenika zgrabe naš čamac. bila bi ludost . Naša nada bila je neznatna. počne strahovito bijesno i očajno urlati. Nikako ga nismo mogli nagovoriti da dodirne platno ili da mu se približi. te da su slučajno pali u ruke naših divljaka. Blizu krajeva smo pronašli nekoliko širokih pukotina. pa smo brzo plovili . Napokon odjuriše u brda. podvostručili su urlanje i brzinu. uskoro su se vratili. no ipak. prešavši pet ili šest milja prema jugu.prisilivši i zarobljenika da vesla. Već smo se htjeli okrenuti i da povući se u bregoviti dio otoka. Rebra su bila od neke žilave vrbe. koji su pripadali skupini. Nitko ih nije čuvao. no nismo znali (kasnije smo to saznali od našeg zarobljenika). no naš je položaj još uvijek bio mračan. Veoma smo malo mogli učiniti za sigurnost našega čamca. te smo zaplovili na more. 156 XXV Sad smo bili na širokom i pustom Antartičkom moru. I doista. Dosada smo ustanovili da na Antarktiku. Glavnina divljaka. i nisu ga htjeli ispustiti sve dok ih nismo otjerali noževima. Naš čamac je bio velik. najlicemjernija. bio je šesnaest metara dugačak. kad spazih dva čamca koja su virila iz vode iz nekog velikog grebena. Pokušati stoga krenuti natrag. stigavši do razbijenog čamca. no to je činjenica koju potvrđuju naša iskustva. mogli bismo se spasiti. Činilo se da je pogled na platno na njega djelovao veoma neobično. Nismo smjeli gubiti vrijeme.da ćemo naći neko blaže podneblje. Činilo se da nam samo jedan smjer daje neku nadu. Osim toga. ali prilično krhki. koje smo začepili komadima vunenog haljetka. i da nemamo vremena. Kad smo na Jane Guy dolazili sa sjevera. Oko pola sata kasnije. 155 Jedva da smo odmakli četrdeset i pet metara. Sigurno će nas poklati. nekoliko dana zatim otkrismo. pa smo. a bili su jedan od drugoga udaljeni pet ili šest liga. kako ga divljaci ne bi mogli dohvatiti. Peters razbi.osobito u tako kasno godišnje doba. dočekao nas je samo jedan urođenik. gotovo da i nema snježnih bura ili jačih valova. povukosmo unutra i svojeg zarobljenika.

no iznenada me obuzela neka mlitavost. jer je vjetar neprestano puhao u našem smjeru. da njima vlada zajednički kralj Tsalemon ili Psalemon. a nosila nas je jaka struja u smjeru. Tvrdokorno je ležao na dnu čamca. . ožujka. no on je očito bio tako prestrašen da nije mogao razumno odgovoriti. Nigdje nismo vidjeli leda. . da crno krzno. nošeni snažnom strujom. . opazivši kako bi se površina vode i desno i lijevo od nas u različitoj udaljenosti. kojim smo plovili. 1. Nisam znao odakle ta njegova ravnodušnost. . da on uopće ne zna za Benetov otočić. 7. padao je u čamac i na široku površinu vode nježni bijeli prah. . ožujka. Činilo se da dolazi polarna zima . Sedam ili osam dana ništa se značajno nije dogodilo. Zbog razumljivih razloga ne mogu tvrditi da su dani točno označeni. dok se para pri dnu za trenutak razdijelila. premda smo to nekoliko puta pokušali.Struja je danas kraj nas pronijela onakvu bijelu životinju zbog kakve je nastalo na obali Tsalala ono žestoko komešanje medu divljacima. Nu-Nu je tek disao.no to zacijelo nije bio pepeo. ožujka. s kojega je on došao. nenadano i snažno uzburkala.Danas smo ponovno ispitivali našeg zarobljenika i saznali mnoge potankosti o onom otoku krvoprolića. s namjerom da oplovimo najjužniji otok u skupini koji smo vidjeli. već gusta i bijela kao mlijeko. Nakon toga sjedio je kao u polusnu. Taj golemi zastor protezao se čitavim južnim obzorjem. Tsalal.Neobične pojave govorile su nam da ulazimo u predjel pun novoga i neobičnoga.Tekeli-li! Kad smo tako učinili sve što je bilo moguće da osiguramo čun. kojeg smo pojeli na vrhu brežuljaka. Vrijeme nije bilo neugodno.no često bismo se iznenadili.ukratko. Bilo je dovoljno razloga da se uzbudimo zbog onoga što će se dogoditi.Siva para digla se sada znatno više iznad obzorja i pomalo je gubila sivu boju. Početak riječi Tsalemon i Tsalal izgovarao je dugim siktanjem. da stanovnici tog otočja izrađuju samo splavi. Vrućina vode bila je tolika daje bilo neugodno dodirnuti je. 4. ožujka. Prevalili smo veliki put prema jugu. koje nikako nismo mogli oponašati. no mi smo ipak. koje je odora ratnika. Petersovo lice nije pokazivalo strah. U našoj neposrednoj blizini bila je neobično mirna. Zubi su mu bili crni. . sličan pepelu . pa opet u ravnoj i jednoličnoj crti) . ožujka . neku pos-panost i to je bilo sve. Htio sam je povući u čamac. jurili prema jugu. premda sam mu na licu katkad opazio neki izraz.Kad smo danas htjeli povećati jedro. 6. i kao što sam ih olovkom bilježio u svojoj bilježnici. ona tvar slična pepelu. tako da su mu se vidjeli zubi. Danas se voda snažno uzburkala veoma blizu čamca.Sad je oko nas neprestano padala. Kad smo ga ponovno upitali o onom događaju. Krug pare na jugu strašno je porastao iznad obzorja i počeo dobivati jasniji oblik.Toplina vode bila je sada doista znatna.Danas smo upitali Nu-Nua. Nikad nije bilo tako uzburkana da ugrozi čamac . Nastavili smo put u istom smjeru. da je ime našeg zarobljenika Nu-Nu. ožujka. a bilo je vrlo vidljivih promjena i u boji vode. neobuzdano bliještanje na vrhu pare. ožujka. Nikada prije nismo vidjeli zube stanovnika Tsalala. koji nisam mogao sebi razjasniti. izvadio sam iz džepa bijeli rupčić. potječe od neke goleme životinje. da su ona četiri čamca jedina te vrste. a dan nije prestajao. Opazili smo. Voda je bila odveć topla da u njoj bude leda. . 159 8. koji se s nekog neizmjernog i veoma udaljenog nebeskog nasipa tiho ruši u more. Kad je prestalo bliještanje u pari i kad se sleglo komešanje u moru. ožujka. o njegovim stanovnicima i običajima .Vjetar je sasvim prestao. a mliječna gustoća bila je još očitija. Uopće nismo vidjeli ni komadić leda otkad smo prešli usporednicu Bene-tova otoka. pa sam odustao od toga.no zar da sada time zadržavam čitaoca? Ipak ću reći da smo saznali da u skupini ima osam otoka. On se počeo savijati kao da su ga spopali strašni grčevi. ožujka. jer je povjetarac sa sjevera osjetljivo jenjao. Vrućina vode neprestano je rasla. zašto su njegovi zemljaci poubijali naše drugove. Napokon smo opazili da je tomu uvijek prethodilo neobuzdano treptanje one pare na jugu. Voda više nije bila prozirna. Ubili smo najveću od naših kornjača i od nje dobili ne samo hrane. Nu-Nu je sjedio kraj mene. Prosječna visina te pare mogla je biti oko dvadeset i pet stupnjeva. Nu-Nu se bacio licem na dno čuna i nikako ga nismo mogli nagovoriti da ustane. Osjećao sam neku omamljenost tijela i duše. . Na južnom obzorju vidjeli smo cijelo vrijeme neki visok krug svjetlosive pare. Mogao bih ga opisati jedino kao neki beskrajni vodopad. 9.. zajedrili smo prema jugoistoku. u svim neobuzdanim promjenama polarnog svijetla. 158 3. pa nisam mogao ni ruku umočiti u vodu. i platno mu je slučajno zalepršalo po licu. Taj je zvuk bio posve jednak glasu crnog bukavca. Navedeni su samo radi jasnoće u izvještaju. trenutak od zapada prema istoku. koji živi na jednom od najmanjih otoka. Tupo je i tiho mrmljao: "Tekeli-li! Tekeli-li!" 5. i da su do njih došli slučajno na nekom velikom otoku na jugozapadu. Neprestano je puhao blagi vjetar sjevera.no bez strašne zime. već i obilno vode. . Činilo se da toplina vode svakog časa raste. on je samo idiotski mahao rukama i kažiprstom dizao svoju gornju usnicu. no mi se uopće nismo uzbudili. 2. koja se zadržava samo u nekoj dolini nedaleko kraljeva dvora. more je bilo glatko. i da je ime otoka. u velikim količinama. Nije se odatle čuo nikakav zvuk. kao i obično. Peters je malo govorio. koji bi katkad za-bljesnuo vrlo visokim trakama (trenutak bljesnuvši od istoka prema zapadu. a i boja se brzo mijenjala.

da ih pregleda. . bijelih. Pyma. Zaista bih bio bezuman to očekivati kad mi i sama osjetila odbacuju vlastito svjedočenje. Pyma. u kojem se upravo raširila neka pukotina koja nas je propustila. Ipak smo se približavali tom vodopadu široke pukotine. a kad su nestajale. "Ukopah ga u bregove i osvećujem se prašini u klisuri. kao ni na cijelom prostoru do kraja putovanja. čije je ime spomenuto u predgovoru. Možda ćemo ga kasnije pronaći. a kad smo ga dodirnuli. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu jednostavno. te su se od njih i razlikovali). koju sam nakanio prenijeti na papir. kojeg sad sprema vlada. 22. I piščeve tvrdnje s obzirom na taj predjel mogle bi se ispitati prilikom istraživačkog putovanja u Južno more.no iz mliječnih dubina mora dizao se neki svjetlucavi sjaj i prikradao se bokovima čamca. vidjet ćemo da ti crteži daju etiopski glagolski korijen: A Aiv^j . koji su bili tako tajanstveno urezani.Sad je iznad nas lebdjela neugodna tama .s opravdanim razlogom: zbog netočnosti podataka i zbog nevjerojatnosti posljednjega dijela izvještaja. Tekeli-li! bio je usklik urođenika na Tsalalu kad su našli strvinu bijele životinje koju je izbacilo more. Kasnije će se možda pronaći neki um koji će moje . To je bio i jezoviti usklik zarobljenika s Tsalala kad je opazio neki bijeli predmet u g. navaljivali su snažni. 1. Što se tiče zareza "s lijeve strane ili prema sjeveru" na crtežu br. U tom se trenutku pojavio pred nama neki zakukuljeni ljudski lik . Boja kože tog lika bila je savršeno bijela kao snijeg. Mnoge goleme i bijele ptice neprestano su dolijetale iza onog zastora. služili samo kao prolazi između glavnih rupa. Ruka je ispružena prema jugu. od kojega bi javnost mogla štogod saznati. izgubljeno nepovratno u nesreći u kojoj je i on poginuo. ožujka. Samo odsjaj bijelog zastora u vodi razbijao je donekle taj mrak. Gornji je red očito arapski glagolski korijen: v-sn. sažeto i bez popratnih primjedbi. 161 Ti zaključci ostavljaju široko polje razmišljanju i uzbudljivo polje nagađanja. no bezglasni vjetrovi. 3 i 5 onim redom. niti očekujem niti zahtijevam da tko povjeruje. tim više što su ona zacijelo sadržavala podatke o polu ili barem o predjelu u blizini pola. Znakovi su nekako prekinuti i nepovezani. bez sumnje. golemih ptica. Treba žaliti što su izgubljena dva ili tri zaključna poglavlja. A ipak. kojim se javljaju rupe. 4. koji su burkali more."biti sjenovit" odakle se izvode riječi sjena ili tama. Ali sutra ću umrijeti.i sigurno je da ne sanjam. lud nisam . kakao znamo. ožujka. . Tu mislimo na rupe na otoku Tsalal i na crteže u dvadeset i trećem poglavlju. Pym je dao crteže onih rupa bez tumačenja i odlučno rekao da su zarezi pronađeni u istom dijelu tih rupa. i koji bi prema onome što je ondje rečeno možda mogao ispuniti prazninu. Za mene su ona predstavljala gotovo samo stravu mnogima se neće učiniti toliko užasna koliko baroques. Nije nemoguće da bi jezikoslovci točnim ispitivanjem ustanovili da je "Tsalal" ime otoka s onim rupama u nekom srodstvu s rupama ili s etiopskim slovima s onim vijugavim znakovima.ta su me zbivanja uništila. ipak nema sumnje da u izvornom stanju tvore egipatsku riječ: XX&W?HC ~ "južni predjel" Očito je da ovo tumačenje potvrđuje Petersovo mišljenje u pogledu "najsjevernijeg" znaka. no u vodi se otapala. ustanovili smo da je izdahnuo. Ostali zarezi potvrđuju Petersovu misao. Peters. i danas želim olakšati svoju dušu.Tama je porasla. odbio je to učiniti . a iz tih pukotina. Kiša bijelog pepela. Možda ih treba dovesti u vezu s nekim događajima u izvještaju koji su tek površno istaknuti. Na Tsalalu ništa nije bilo bijelo. a ipak silno jednostavnoj pripovijesti. u zbrci lepršavih i nejasnih slika. još je živ i boravi u državi Illinois. No.mnogo veći od stanovnika Zemlje. i ispustimo li male pobočne ogranke ili hodnike (koji su. no nije ga bilo moguće odmah naći. G. Iako nema vidljive veze. Pyma. Jednoj točki izvještaja moglo bi se ipak nešto dodati. lanac je potpun. koja je padala po nama i u čamac. ako se papiri ipak pronađu." 162 Crni mačak Ovoj silno fantastičnoj. i koja je zadržao dok je ostalo već bilo u tisku. i da je pisar htio prikazati ljudski lik. Spojimo li crteže br. svakidašnjih zbivanja. A ipak. neću ih nastojati protumačiti. opazit ćemo sličnost. koje su izlijetale iz bijelog zastora pare na jugu. ostajao bi iza njih vječni krik Tekeli-li! Nu-Nu se pomaknuo na dnu čamca. Bojimo se daje onih nekoliko preostalih poglavlja koja su trebala dovršiti njegovu pripovijest. Pogledamo li crtež. više je nego vjerojatno da je bilo ispravno Petersovo mišljenje. dati materijala da se dovrši priča g. pa će on.ta su me zbivanja mučila. Piscu ovoga dodatka bilo bi jako drago kad bi čitatelji poklanjali više pažnje i vjere neobičnim podacima u ovoj knjizi. Zatim smo pojurili u naručje onog vodopada. Donji red nije tako jasan. To je bio krik brzih. i da je hijeroglifski lik doista umjetno načinjen. bit će naknadno objavljeni. niz običnih. Vrhunac vodopada sasvim je nestao u tami i daljini. Gospodin. gotovo nas je zasula. 2. Svojim su me posljedicama ta zbivanja užasavala . Napomena Novine su već obavijestile javnost o nedavnoj nenadanoj i tužnoj smrti g. ND = "biti bijel" odakle se izvode riječi sjaj i bjelina. 160 Ništa nije propušteno da bi se nadoknadio taj gubitak.21.

I tada naiđe. iskrsnula u sjećanju. tijekom kojih je moja opća ćud i značaj . Ali taj osjećaj ubrzo ustuknu pred razdraženošću. koje me nekoć toliko ljubilo. nije propuštala priliku pribaviti one najugodnije vrste. Ponovno se odah neumjerenosti. koji će spoznati u ovim događajima koje iznosim s jezom. bili prisiljeni osjetiti promjenu u mojoj naravi. i s najgorčim kajanjem u srcu . Ta je osebujnost mojeg značaja rasla zajedno sa mnom. Duplja izgu-j bljenog oka predstavljala je.koja me tjerala nastaviti i napokon okončati zlo koje nanesoh nedužnoj životinji. uzrokovao je moju konačnu propast. našli na putu.objesih ga dok su mi suze curile iz očiju.čak je i Pluton počeo dolaziti u priliku iskusiti posljedice moje zle volje. usprkos razlozima zdravog razuma. Nisam ih samo zanemarivao.van dosega beskrajnog milosrđa Najmilosrdnijega i Najstrašnijega Boga.ako je to uopće moguće . S njima sam provodio gotovo sve vrijeme. i više nego sotona sama. al 164 je. zlatne ribice. da kršimo ono što je Zakon. i nikad nisam bio sretniji nego kad bih ih hranio i milovao. Tek sam ga s mukom mogao spriječiti da me ne prati i po ulicama. rasklopih ga. potpuno crna i upravo zaprepašćujuće mudra. često spominjala ono drevno vjerovanje u narodu po kojemu su sve mačke zapravo prerušene vještice.tlapnje svesti na nešto svakidašnje .objesih ga zato što sam znao da me ljubi. Nježnost mojeg srca bijaše toliko uočljiva daje izazivala porugu mojih prijatelja. Naše je prijateljstvo trajalo tako nekoliko godina. razdražljiviji. Posebno sam volio životinje. Izvukoh iz džepa prsluka nožić. tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva ljudskog srca . Držali smo ptice. Sam sam ga hranio i on me slijedio kamo god sam se kretao po kući. koji usmjeruju narav čovjeka. posve hladnokrvno.da vrši nasilje nad vlastitom prirodom . koji je sad već ostario. Pluton . ili iz privrženosti. Ščepah ga. i duša pri tom nije bila ganuta. kao što se moglo i očekivati. kad je to okrutno djelo počinjeno. Postajao sam iz dana u dan mrzovoljniji. Tko se još nije stotinu puta zatekao kako čini nešto opako ili budalasto. Prema Plutonu sam. pa tako postao i ponešto razdražljiv . kad bi mi se slučajno našao. i bio sam sretan što u svojoj ženi nađoh narav veoma srodnu mojoj. zubima zadade sitnu ranicu na ruci. majmuna. bezobzirniji prema tuđim osjećajima. te ubrzo utopili u vinu svekoliko sjećanje na taj čin. Jednog jutra. rekoh. Bijaše to ona nedokučiva čežnja duše da samu sebe izjede . malog majmuna i jednog mačka. nabacih mu omču oko vrata i objesih ga o granu nekog drveta . dok bilježim to prokleto zvjerstvo. duh nastranosti. Više sam sebe nisam poznavao. Onima koji su gajili sklonost prema kakvom vjernom i mudrom psu. i u mojoj muževnoj dobi bila mi je jedan od glavnih izvora užitka.kad mi je san raznio pare tog noćnog razvrata . Zapazivši moju privrženost kućnim mezimcima. trgnuo me iz sna povik "Vatra"! Zavjese oko moga kreveta proždirali su plamenovi. Toliko mi je još preostalo starih osjećaja da sam isprva bio rastužen tom očiglednom nesklonošću stvorenja.pretrpjela (sram me je priznati) korjenitu promjenu na gore. Čitava je . kao da mi priprema posljednji i neopozivi poraz. dakako. bježao u silnom strahu čim bih se ja približio. mačak se polako oporavio. zadržao dovoljno poštovanja. kao što sam siguran da moja duša živi.bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri.osjetih kao me obuzima napola užas. ne moram se potruditi tumačiti narav ili snagu zadovoljstva koje se na taj način može osjetiti. naprosto zato što znamo da on to i jest? Ovaj duh nastranosti. gorim. vrativši se kući vrlo pijan s jednog od mojih lutanja po gradu. O tom duhu filozofija ne vodi brigu. koji će toliko ugroziti besmrtnu mi dušu da će se naći . tek običan slijed vrlo logičnih uzroka i posljedica. Demonsko bjesnilo obuzme me istog časa. promže svako vlakno moje građe.a i ja ne spominjem tu okolnost ni zbog kakvog boljeg razloga nego što je slučajno.to bijaše ime mačke . logičniji i znatno manje razdražljiv od mojega. ali bijaše to u najboljem slučaju tek slabašan i neodređen osjećaj. ščepah bijednu životinju za vrat i hotimično joj izrezah jedno oko iz očne duplje! Rumenim. u ovom trenutku.i napokon čak i Pluton. Dopustio sam sebi služiti se neumjerenim riječima u razgovoru sa svojom ženom. A ipak. a napola kajanje zbog zločina koji sam počinio. drhtim. 163 Govoreći o njegovoj inteligenciji. ni iz kojeg drugog razloga. ali činili se da više ne trpi nikakvu bol. Jedne noći. Ovo posljednje bijaše neobično velika i krasna životinja. moja je žena. Ali moja me bolest sve više obuzimala . Oženih se rano. i zato što sam znao da se nije ničim o mene ogriješio .jer koja je bolest nalik alkoholu? . U noći onog dana. Kretao se po kući kao obično.da čini zlo samo radi zla sama . nego zato što zna da ne bi smio? Ne osjećamo li trajnu sklonost. kuniće. krasnog psa. pothranjena rakijom. Moja nekadašnja duša kao da je odjednom izašla iz tijela. učini mi se da mačak izbjegava moju nazočnost. stravičan prizor. i moji su mi roditelji ugađali nabavkom najraznovrsnijih mezimaca. kad mi on. već i grubo s njima postupao. međutim. istina. Kad mi se s jutrom vratio razum .djelovanje onog vraga Neumjereno-sti u piću . koje me sprečavalo da ga ne zlostavljam onako kao što sam bez ikakvih obzira zlostavljao kuniće.neki um mirniji. pa čak i psa. prestravljen mojom nasilnošću. koja je u dnu duše bila dosta prožeta praznovjerjem. podvrgnuo sam je čak i nasilju.jedan od onih nedjeljivih prvotnih činitelja ili osjećaja. Moji su mezimci. U međuvremenu. Od djetinjstva sam bio poznat po popustljivosti i čovječnosti svoje ćudi. Postoji nešto u toj nesebičnoj i požrtvovnoj ljubavi zvijeri što dira ravno u srce onoga.objesih ga zato što sam znao da time činim grijeh -smrtni grijeh. Napokon. koji je često imao prilike iskušati ništavno prijateljstvo i krhku vjernost pukog Čovjeka. Nije o tome ikad ozbiljno razglabala .

vrlo velik . stanovit osjećaj srama i spomen na ono prijašnje zvjersko djelo branio mi je da ga fizički zlostavljam. mrlju bijeloga. poput Plutona. sluga i ja uspjeli umaknuti požaru. koja je prekrivala gotovo cijelo područje prsa. Oko tog zida okupila se gusta gomila.jedva sam mogao i pomisliti da bi moglo biti nešto drugo . našao bih se u nedoumici kako daje drugačije odredim. i tako me gotovo oborio na tlo. To je dakle bilo upravo ono stvorenje za kojim sam tragao. Ono što je nedvojbeno povećalo moju mržnju prema životinjama bijaše otkriće. Dojam je bio izazvan uistinu začudnom vjerodostojnosti. zavukao bi mi se pod stolac. koji se zadržao otprilike na sredini kuće.a ipak. Pluton nije imao bijele dlake ni na jednom dijelu tijela. onoga jutra pošto sam je donio kući. Bijaše to crni mačak . protrlja mi se o ruku. dok sam sjedio. koji bi zauzeo njegovo mjesto. U takvim bi me trenucima. zašao bi mi među noge. Kad je stigla kući. i na koga se prislanjalo uzglavlje mojeg kreveta. da je. Otišao sam tako daleko da sam čak tugovao zbog gubitka životinje. ne vrlo debelog. ona je ipak ostavila trag u mojoj mašti. ili bi mi skočio na krilo namećući mi svoje odvratno umiljavanje. Kada ga dodirnuh. Premda sam tako besramno objasnio svom razumu. kao od kužna daha. bio obješen u vrtu tik uz kuću. Gotovo se sramim priznati .stadoh ga promatrati s neizrecivim gađenjem i šutke bježati iz njegove ogavne nazočnosti.odmah ću priznati apsolutni strah pred tom zvijeri. ali to nije bio. premda sam čeznuo da ga ubijem jednim udarcem. on smjesta ustade. uspeo na taj način do prsa. U vrhu sam te bačve gledao neprestano već nekoliko minuta. koji je počivao na vrhu jedne od golemih bačvi džina. Ako bih ustao da zakoračim.ne znam kao ili zašto . Mačak je. koja je. i od tada nadalje prepustio sam se očaju. ali ta osoba nije polagala nikakva prava na nj . i ne želim ostaviti ni jednu jedinu moguću kariku nesvršenu. S mojom odvratnošću prema tom mačku. ili bi mi se. kao daje rasla njegova privrženost meni.da su strah i groza kojom me ta životinja ispunjavala bili pojačani jednim od najluđih priviđenja koje je moguće zamisliti. i ona također lišena jednog oka. počne glasno presti. Čitavo je moje zemaljsko bogatstvo bilo izgubljeno. lik divovskog mačka. te počeo tražiti oko sebe. Rušenje ostalih zidova utisnulo je žrtvu moje okrutnosti u masu svježe razmazane žbuke.moja zaprepaštenost i strah bili su neizmjerni. a vapno je iz nje. i odmah postala veliki miljenik moje žene. moju pažnju iznenada privuče neki crni predmet. Ali napokon mi u pomoć priskoči razmišljanje. naizgled presretan što sam ga zapazio. kako već rekoh. Nekoliko ga tjedana nisam udario ili mu bilo kako nasilno naudio. Mjesecima se nisam mogao osloboditi priviđenja mačka. i ponešto slična njemu. i potpuno nalik njemu u svakom pogledu osim u jednom. Ali ovdje iznosim lanac činjenica. Dan poslije požara posjetio sam razvaline.od koje je netko zacijelo odsjekao životinju od stabla i ubacio je. Slijedio je moje stope upornošću koju je teško čitatelju učiniti shvatljivom. u moju odaju. vrt je smjesta ispunila gomila . čak i ovoj ćeliji zločinca. ubrzo osjetih kako se u meni budi nesklonost prema njemu. što sačinjavahu glavni namještaj prostorije.nikad ga ranije nije vidjela. premda neodređenu. Riječi "čudnovato!" "neobično!" i drugi slični izrazi po165 budili su moju znatiželju. ipak nešto u tome priječilo. Gdje god bih sjeo. Smjesta sam ponudio da ga otkupim od krčmara. drugog mezimca iste vrste. ali ponajviše . djelomično spomen na moj nekadašnji zločin. gotovo se sramim priznati . Moja mi je . ili ruma. Iznimka se sastojala od jednog pregradnog zida. Na znak uzbune za vatru. kao urezan u bareljefu na bijeloj površini. To je vjerojatno bilo učinjeno s namjerom da me probude oda sna. Pristupih mu i dodirnuh ga rukom.vrlo postupno . Što se mene tiče. Jedne noći. Polako i postupno taj osjećaj odvratnosti i bijesa prerastoše u gorčinu mržnje. Pristupio sam i ugledao. ali postupno . Bilo je to upravo suprotno od onoga što sam očekivao. smjesta se udomaćila. Ne bi bilo dostojno pokušati ustanoviti neki slijed uzroka i posljedica između te katastrofe i onog okrutnog zvjerstva. Zbog te je okolnosti. ako ne i u cijelosti i svojoj savjesti. zakačivši se svojim dugim i oštrim kandžama za moju odjeću.nije ništa znala o njemu . u onim odvratnim sredinama koje sam redovito posjećivao.jednako tako velik kao Pluton. urušili.njegova očigledna privrženost meni ispunjavala me znatnom odvratnošću i bijesom. i činilo se da veći broj osoba razgleda jedan njegov posebni dio s vrlo podrobnom i napetom pažnjom. S velikom smo mukom moja supruga. i ono što me sad iznenadilo bijaše činjenica da ranije nisam primijetio taj predmet na njoj. Nastavio sam ga milovati i kad sam se pripremio krenuti kući. posjedovala u velikoj mjeri onu ljudskost osjećaja koja je nekoć bila moja bitna odlika. Izbjegavao sam to stvorenje. osim jedne iznimke. međutim. sjetio sam se.kuća buktala. povremeno se saginjući i mazeći je dok sam se kretao.da. Dopustio sam joj. uz pomoć plamena i amonijaka iz lesa. samo još više omiljela mojoj ženi. Oko vrata životinje nalazilo se uže. kroz otvoreni prozor. i izvor brojnih najčudnijih i najčistijih užitaka. Žbuka je ovdje u velikoj mjeri odoljela djelovanju vatre -što sam pripisao činjenici da je bila tek nedavno nanesena. ali taj je mačak imao veliku. napola omamljen. izvelo zatim portret onako kao sam ga ja vidio. Zidovi su se. ali . začudnu činjenicu koju sam netom iznio. Kad prvi put spazih to priviđenje . međutim. u nekoj jazbini više no sramotnoj. i tijekom tog razdoblja u duhu mi se ponovno pojavilo neki poluosjećaj sličan kajanju. Taj strah nije bio zapravo strah od tjelesnog zla . životinja iskaže sklonost otpratiti me. Pustošenje je bilo potpuno.

i tako sam barem jednu noć. zadatka da sakrijem truplo. Iznova sam stao disati kao slobodan čovjek. svakog sata. podupro sam ga u tom položaju dok sam. Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. i ponovno je počeo vrlo temeljito 168 . Pomoću motke lako sam uklonio cigle i. a mojeg mučitelja još uvijek ne bijaše.ona je napokon 166 167 poprimila vrlo strogu određenost obrisa. ovdje. pijeska i strune. Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom . uvjerio sam se da je sve kako valja. Bilo je postavljeno nekoliko upita. dakako. Pošto sam nabavio vapna. Odlučio sam ga zazidati u podrum .misli beskrajno mračne i opake. spavao. iz snova neizrecive jeze. razdražilo do ludila. na narav one mrlje bijele dlake o kojoj sam govorio. i zaboravivši u svom gnjevu djetinjastu grozu koja mi dotle zadržavaše ruku. jer napokon sam čvrsto nakanio ubiti je. bez velike muke.i zbog toga sam iznad svega mrzio tog monstruma. Ali je taj udarac zaustavila ruka moje žene. prema zapisima. ni danju ni noću.kako su. Nemoguće je opisati. i s njom sam vrlo pažljivo premazao novu naslagu cigle. koja je bila uzrokom tolikoj nevolji. Da sam je mogao susresti u tom trenutku. premda velika. tako da nijedno oko ne bi moglo otkriti ništa sumnjivo. u kojoj nas je naša bijeda prisilila da obitavamo. Nije se pojavila tijekom noći . Opake misli postadoše mi jedini prisni drugovi . Pala je na mjestu mrtva. Smeće je s poda uklonjeno s najtemeljitijom pažnjom. pošto sam truplo pažljivo položio uz unutarnji zid.meni. pokazao trenutno smrtonosnim da je pao onako kao sam ja želio. ponovno podigao cijelu građevinu onako kako je izvorno izgledala. i strahovao. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: "Dakle. ni zamisliti dubok. da. moja strpljiva supruga. Mačak me slijedio niz strme stepenice i. i njenu golu težinu-utjelovljenu moru koju nisam u stanju sresti sa sebe . blažen osjećaj olakšan koji mi je odsutnost te omražene životinje izazivala u grudima. Na zidu se ni po čemu nije moglo primijetiti da ga je netko dirao. U drugom. usmjerio sam na životinju udarac. isprva bila vrlo neodređena. držao sam svoje buduće blaženstvo osiguranim. Mnoge su mi se misli rađale u glavi." Slijedeći mije korak bio da potražim zvijer. slika jedne jezive . Kad sam završio. moj trud nije uzaludan. na žalost! Trpjela ponajviše i bez mrmljanja. koje je bilo ispunjeno tako da bi izgledalo poput ostalih dijelova podruma. više no jednom. A jedna nijema životinja . Čitatelj će se prisjetiti da je ta mrlja. čak i s teretom umorstva na duši! Prošao je i drugi i treći dan. to me stvorenje nije ostavljalo ni trena samog. uza sve moguće mjere opreza pripremio sam žbuku koja se nije mogla razlikovati od stare. ali postupno i sporo . stvorenom na sliku i priliku Velikog Boga . U jednom sam razdoblju razmišljao rasjeći truplo na sićušne djeliće i uništiti ih vatrom. odred policajaca došao je posve neočekivano u kuću. a da se ne izložim opasnosti da me susjedi ne primijete. izvukao sam ruku iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak. Jednog me dana pratila po nekom kućnom poslu u podrum strre zgrade. i sve ponovno zazidati kao ranije. te onda pozvati nosača da ga odnese iz kuće. kojoj je vlaga u ozračju priječila da se skruti. te se sklonila da mi se pokaže u mom trenutnom raspoloženju. redovnici u srednjem vijeku zidali svoje žrtve. Došlo je čak do pretrage . Onda sam opet smišljao baciti ga u zdenac u dvorištu . Uvjerio sam se da nam tom mjestu mogu lako razmaknuti cigle. Podigavši sjekiru.ali ništa se dakako nije moglo otkriti. a za drugog trzao sam se.supruga skrenula pažnju. ali je na sve spremno odgovoreno. podlegao je i posljednji slabašni ostatak dobra u meni. ali činilo se daje lukavu životinju preplašila silina mog prijašnjeg gnjeva. Natjeran tim miješanjem u bjesnilo više no demonsko.oh. odlučio sam mu iskopati raku u podu podruma.koja mi vječno ležala na srcu! Pod pritiskom muka poput ove.oruđa samrtne muke i smrti! I sad sam zaista zapao u toliki čemer daje to prelazilo običan ljudski jad. dok je od iznenadnih čestih i nesavladivih provala bijesa kojima sam se sada slijepo prepuštao. Monstrum je u užasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikad mi se više neće pojaviti pred očima! Moja sreća bijaše neizmjerna! Grijeh mojeg crnog čina tek me malo uznemirivao.toliko nepodnošljiva jada! Jao! Ni danju ni noću više nisam znao za blagoslov odmora! Tijekom prvoga. od njezina uvođenja u kuću. čvrsto i mirno spavao. i nedavno su bili potpuno ožbukani grubom žbukom.koju sam nisko umorio -jedna nijema životinja da pričinja meni . Štoviše. da bih osjetio vrući dah te stvari na svom licu. koji bi se. Napokon sam naišao na rješenje koje mise učinilo mnogo boljim od dotadašnjih. po uobičajenom postupku. tog sumornog i strašnog oruđa užasa i zločina . Zidovi su mu bili labavo građeni. te se moj razum dugo vremena borio to odbaciti kao plod mašte . i koja je predstavljala jedinu vidljivu razliku između ove nepoznate zvijeri i one koje sam nekoć umorio. I u tom se proračunu nisam prevario.ili ga spremiti u sanduk. Četvrtog dana nakon umorstva. uzrokovano lažnim dimnjakom ili kaminom. kao neku robu. Pošto sam izvršio to jezivo umorstvo.jedne grozne stvari . zamalo me oborivši naglavce. u jednom se zidu nalazilo ispupčenje. Zlovolja mojeg uobičajenog raspoloženja prerasla je u mržnju na svekolike pojave i svekoliko čovječanstvo.slika VJEŠALA! . u najmanju ruku. i bio bih ga se oslobodio da sam imao hrabrosti . i to savršeno promišljeno. smjesta sam se latio. bez glasa. čovjeku. Znao sam da ga iz kuće ne mogu iznijeti. o njenoj sudbini ne bi bilo nikakve dvojbe. umetnuti leš.sporo tako da bijaše gotovo neosjetno. kažem.bila je to sad.

Koračao sam s kraja na kraj podruma. a kad su me napokon odvezli i dopustili mi sjesti. Prekrstio sam ruke na grudima i lagodno šetao amo-tamo. točno po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao leš moje rođene supruge.) "Mogao bih reći. kao da sam dotaknuo žicu galvanske baterije. četverostih sročen za natpis na vratnicama tržnice koja se treba podignuti na mjestu nekadašnjeg Jakobinskog kluba u Parizu. i mir. Policajci su mi naredili da ih pratim pri njihovu traganju. aluit. Zatim svijet postade tišina. A zatim mi se u glavu uvuče. i nešto više uljudnosti. i tu sam. ali je nisam potpuno izgubio. Sad kad je spašena domovina i razvaljeno leglo ubojica. Siguran. Na njegovoj glavi. koliko mi je svijesti ostalo. dok se skupina uspinjala stepenicama. Vidio sam. Gorio sam od želje da izrečem barem jednu riječ. ni u . snažno pokucao bambusovim štapom koji sam držao u ruci. u nemogućnost da se moje skrovište otkrije. obuzeta silinom užasa i strahopoštovanja. Neću ni pokušati odrediti. crvenih razjapljenih usta i s jednim jedinim rasplamsanim okom. ondje gdje je vladala okrutna smrt otvara se put životu i spasu. Obeznanio sam se. sablasti plamenih glava. kao u čovjeka koji sniva u nedužnosti. U jednom je trenutku skupina na stepenicama stajala nepomično.plač.ovo je vrlo dobro zidana kuća" (U toj mahnitoj želji da kažem nešto prirodno. nepokolebljivosti. ali. napola užasnut a napola pobjedonosan.bjelje od papira na kojem pišem ove riječi . Policajci su bili potpuno uvjereni. i osjetih kako mi svaka žilica u tijelu treperi. koliko mi je svijesti ostalo. Ipak sam još vidio. jer uskoro nisam više ništa čuo.bolan krik. strogog preziranja ljudskih patnji. prozborili napokon. A tada mi pogled pade na sedam visokih svijeća na stolu. sve osjećaje kao da proguta nekakva po-mamna struja što mi odvuče dušu u had. Usne su mi se učinile bijele . ali sve strašno preuveličano! Vidio sam usne sudaca u crnim haljinama. Neću ni pokušati odrediti. Mors ubi dirafuit vita salusque patent. glasan i neprekinut vrisak. ali mi tada odjednom spo-pade dušu nekakva smrtna muka. To mi je izazvalo u glavi pomisao za revoluciju . Želim vam najbolje zdravlje. 170 171 anđeoski se likovi prometnuše u sablasti koje ništa ne znače. kao kakva divna melodija.* Bilo mije zlo . pomisao na to koliko mora biti slatko počivati u grobu. kad mi odgovori glas iz nutrine groba! . Izgubivši ravnotežu. Ali neka me Bog zaštiti i izbavi iz kandža Sotone! Netom je odjek mojih udaraca utonuo u tišinu. ni u bunilu.ovi su zidovi vrlo dobro građeni".urlik . te mi se čini da mi je trebalo dosta vremena dok je nisam potpuno shvatio. Radost u mom srcu bijaše suviše jaka da bi se mogla obuzdati. non satiata. krik koji bi mogao odjeknuti samo iz pakla. i koje me izdajnički glas izručio krvniku. Budalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. i zlih duhova koji uživaju u tom prokletstvu. Vidio sam kako se iskrivljavaju od smrtonosne rečenice. Sospite nunc potrla.zar odlazite. te su se pripremili za odlazak. "Gospodo. I napokon. Ta mi je pomisao došla na um nježno i kradomice. Vidio sam kako te usne još izgovaraju odluku koja je za mene značila Sudbinu. nekoliko je snažnih ruku već trgalo zid. U slijedećem. i protrnuo sam jer nisam čuo glasa. spustili su se u podrum. izvanredno dobro zidana kuća. "presretan sam što sam otklonio vaše sumnje. pa čak ni opisati.možda zato što me taj žamor podsjetio na lupanje vodeničkog kola. Nakon toga glasovi inkvizitora kao da su se stopili u nejasan žamor.strašna osuda na smrt . nisam osjećao ni najmanju nelagodu. također. To je vrlo kratko potrajalo. Srce mi je udaralo mirno. sjedila je ona jeziva zvijer koje me prepredenost namamila u umorstvo. da pokažem svoju pobjedu i dvostruko učvrstim njihovo osvjedočenje o mojoj nevinosti. Uzgred rečeno. te uvidjeh da se od njih ne mogu nadati nikakvoj pomoći. poput jecanja djeteta. Leš.i upravo groteskno tanke. u ono nekoliko trenutaka bjesomučnog straha. Osuda . a zatim naglo prerastao u jedan dugačak. ali ja nisam potpuno izgubio svijest. tanke zbog snažnog izraza odlučnosti. Vidio sam kako oblikuju slogove mojeg imena i prezimena. pojavio se uspravan pred promatračima. istodobno iz grla prokletih u njihovim smrtnim mukama. Ni jedan mišić mi nije zaigrao. upravo kad mi ju je duh napokon potpuno dokučio i prihvatio. iz puke bjesomučnosti razmetanja. ali ne bih rekao da sam potpuno izgubio svijest. a * Ovdje je dugo bjesnila bezbožnička rulja mučitelja. lagano i gotovo neprimjetno lelujanje crnih zastora kojima bijahu zastrti zidovi prostorije. Nisu mimoišli nijedan ugao ili zakutak. osjetio sam kako gubim svijest. nastade mrkli mrak. likovi sudaca rasplinuše mi se pred očima kao kakvom čarolijom. gospodo . Srušio se u cjelini. ni u nesvjestici. fracto nuncfuneris antro. potpuno neprirodan i neljudski . visoke svijeće utonuše u ništavilo.169 pretraživati prostorije. zateturao sam k suprotnom zidu.užasno zlo od tih dugotrajnih muka.bila je posljednja razumljiva rečenica koja mi je doprla do ušiju. isprva prigušen i isprekidan. plameni im se posve ugasiše. i noć. po treći ili četvrti put. kao bijeli vitki anđeli koji će me spasiti. gospodo. nikad sita krvi nevine. Ovi zidovi . pa čak ni opisati. Zazidao sam tog monstruma unutar grobnice! f Jama i njihalo Impia tortorum longos hic turbafurores Sanguinis innocui. U prvi mah dojmile su me se kao oličenje milosrđa. jedva sam znao što izgovaram. već u stanju znatnog raspadanja i oblijepljen zgrušanom krvlju. Ni u najdubljem snu. međutim. ovo je .

Tada slijedi osjećaj nenadane nepomičnosti u svim stvarima. i dodir . Te sjene sjećanja nejasno govore o visokim spodobama koje su me podigle i nijemo ponijele dolje . Ostavio sam je da tako leži više minuta. napinjući se dosjetiti se gdje li sam i što li sam. Ništa nisam napipao. Zatim opet šumovi. odriješen. o tome nisam sumnjao jer sam dobro poznavao karakter svojih sudaca. Počeh slobodnije disati. i u kakvu stanju? Znao sam da osuđeni na smrt obično svršavaju na autodafeu. Nije da sam se bojao gledati strašne stvari.sve dok me nije spopala grozna vrtoglavica od same pomisli na beskonačnost tog spuštanja. kako me uvjerava zdrav razum kasnijih dana. Samo me zanimala i zaokupljala misao kako će me i kada smaknuti. neobično naglo.vrlo . i grozna strepnja.sveg me prožima nekakva jeza. osude. da bi nam ti dojmovi rječito govorili o uspomenama iz svijeta s onu stranu ponora. a oči samo što mi nisu iskočile iz duplja od napora da uhvate koju slabašnu zraku svjetlosti. O tamnicama se svašta pričalo . Činilo mi se da me mrklina mraka pritišće i guši. gdje sam bio. neće gledati kako u zraku lebde tužna priviđenja koja većina ljudi ne može vidjeti. kad bismo se u toj drugoj fazi mogli prisjetiti dojmova iz prve. bez misli . Prođoh podosta koraka. te za kratko vrijeme ponovno izgubih svijest. pa oprezno zakoračih. činilo mi se od kamena . 172 173 [i Žrtve su se tražile bez odlaganja. ispruženih ruku. ali sam strepio zakoračiti da ne bih naišao na zidove kakve grobnice. pomisao. ipak. navriješe mi u sjećanje na tisuće neodređenih glasina o toledskim grozotama. Ali već trenutak kasnije (možda je ta koprena toliko slabašna) ne sjećamo se više da smo sanjali. Zatim mi duša naglo oživljava. Takva pomisao. Osuda je bila izrečena. U vraćanju iz oduzetosti u život postoje dvije faze. nikako se ne slaže sa stvarnim postojanjem. Muke zbog neizvjesnosti postadoše napokon nepodnošljive. i neće mu se u glavi zamutiti od značenja neke muzičke cadenze koja mu nikad dotle nije bila privukla pozornost. Zatim potpuno zaboravljam sve što je slijedilo. ma što čitali o tome u pričama. Zatim snažna želja da me obuzme neosjetljivost. U protivnom ne bi za čovjeka bilo besmrtnosti. možda još gora. ako se dojmova onoga što sam nazvao prvom fazom i ne možemo prisjetiti kad god želimo. Pa ipak. u mojoj je ćeliji. Žudio sam. A što je taj ponor? Kako da barem raspoznamo njegove sjene od sjene u grobu? Ali. I tada prisjećam se svega . Bilo je užasno zagušljivo. Odjednom jedna grozna pomisao natjera mi svu krv u srce. bilo je kratkih. i to smrt gorka preko svakog običaja. i druga . taj neće vidjeti neobične dvore ni čudnovata poznata lica u užarenu ugljevlju. Činilo mi se da me ipak nije snašla najgora sudbina. mučnine. ali svejednako sama tama i praznina. nesvjestice. neće premišljati o mirisu nekog neznanog cvijeta. Još sam mirno ležao i naprezao se da pokrenem svoj um. Budeći se iz najdubljeg sna. Sve dotle nisam još bio otvorio oči. prva fazaosjećaj duševnog ili duhovnog postojanja. bilo je trenutaka kad sam sanjao da sam uspio. Neobično naglo vratio mi se u duh osjećaj pokreta i šumova -burno lupanje srca. nego sam strahovao da neću imati što vidjeti. I dok sam i dalje oprezno koračao. Oko mene je bila tama vječne noći.osjećaj tjelesnog postojanja. Osim toga. Jedva sam disao. Znoj me svega obli i hladne krupne kapi orosiše mi čelo. ali se nisam usuđivao poslužiti vidom. kakva me. Osjećao sam da ležim na leđima.dolje -sve niže i niže . i polazi mi za rukom da se pomaknem. sudaca. a onda je sve ludilo .ovo je stanje dugo potrajalo. pa se čudimo odakle nam dolaze? Tko se nije nikad oduzeo. Da me nisu možda vratili u tamnicu da čekam dan kad će prinijeti žrtvu. što znači tek za nekoliko mjeseci? Odmah sam uvidio da je to nemoguće. ali čudne i odviše jezive da bi se mogle ponoviti drukčije osim šapatom. brzo otvorih oči.oduvijek sam mislio da su to puke priče. Naposljetku. kao i u svim samicama u Toledu. Zatim se sjećam ravnine i vlage. mogle odnositi samo na ono stanje prividne nesvijesti. usred ozbiljnog napora da prikupim po koji spomen na prividno ništavilo u koje mi je duša bila zapala. i silno napinjanje pojmiti svoje pravo stanje. i sami. vrlo kratkih razdoblja kad sam dozvao u pamet uspomene koje su se. Mahnito sam zamahao rukama iznad sebe i oko sebe. Bio je to zid. Zatim. pod bio od kamena i u nju je ipak dopirala svjetlost. Čim se povratih. zar se ne pojave ti dojmovi. a jedan je bio tako spaljen one večeri uoči dana kad sam bio osuđen. sudbina očekuje? Da me na kraju čeka smrt. skočih na noge drhtureći grčevito cijelim tijelom. Naposljetku moje ispružene ruke naiđoše na nekakvu tvrdu zapreku. Zatim nastaje prekid u kojem se sve gubi. Obistiniše se moja najgora predviđanja. Jesu li me ostavili da skapam od gladi u ovom podzemnom svijetu mraka? Ili. nisam ni na tren pomislio da sam uistinu mrtav. kidamo tanahnu koprenu nekakva snivanja. crnih zastora. Isto mi tako govore o nekoj mutnoj zebnji oko srca zato što mi je srce bilo neprirodno mirno. a u uši njegovi otkucaji. Čini mi se vjerojatnim. pa čak i na grobu. Ispružih ruku i ona teško pade na nešto vlažno i tvrdo. a činilo mi se da je od tada prošlo vrlo mnogo vremena. i pokreti. Zatim samo osjećam da postojim. nakon duljeg vremena. baš kao da su oni koji su me nosili (sablasna pratnja!) u svom silaženju prešli granice bezgraničnog i zastali da odmore od silnog napora.suđenja. tek kasniji dani i vrlo ozbiljno naprezanje pomogoše mi da se svega mutno prisjetim. Pris-jetih se postupka inkvizicije i pokušah odatle izvući zaključke o svom pravom stanju.smrti. ne izgubi se ona sasvim. Zazirao sam od prvog pogleda na predmete oko sebe.ludilo sjećanja koje je zabavljeno zabranjenim stvarima. Usred čestih i brižljivih nastojanja da se nečeg prisjetim. Ali. s ludim očajem u srcu.

naravno. kad sam ponovno otvorio oči. a . pa ispih vrč nadušak. Napokon se odvažih i bez krzmanja krenuh čvrstim korakom. ali. međutim. Cijeli opseg njenih zidova nije bio veći od dvadeset pet metara. napokon potmulo bućne u vodu.dva od komadića tkanine. Napokon mi pukne pred očima istina. samo sam pohlepno jeo i pio. mogao utvrditi dimenzije svoje ćelije. Tresući se kao prut u vodi. pa nisam mogao predočiti sebi kakva je oblika ta podrumska prostorija. ne bi me više bilo medu živima. a kroz tamu iznenada bijesnu slabašan tračak svjetlosti i isto se tako nenadano ugasi. vidio sam kolika je i kakva moja tamnica. A smrt kojoj sam netom umakao bila je upravo onakva kakvu sam do tada smatrao pukom izmišljotinom u pričama o inkviziciji. a otkako sam nastavio obilazak. na više uglova u zidu. jer. Mora daje u vodi bilo nekih opojnih sredstava jer. a ako uzmemo da su dva koraka jedan metar. duša mi se živo zanimala za sitnice. bila ništavna. Možda bih u nekom drukčijem duševnom stanju smogao hrabrosti da dokrajčim svoje muke tako da skočim u jednu od tih jama. U tom svom istraživanju nisam imao bogzna kakav cilj. u mojoj poremećenoj mašti. Tako sam bar mislio. a svakako nimalo nade. Da sam bio pošao još samo korak dalje. Pipajući oko sebe. Isprva sam išao neobično oprezno. Pod je bio vlažan i sklizak. uspio sam otkinuti komadić zida te ga bacih u ponor. Ukupno je. ali sam napokon zadrijemao. Ta mi je činjenica zadala na nekoliko minuta cio roj uzaludnih briga.brada mi je počivala na tamničkom podu. nisu ništa dodirivale. 175 Meni su bili namijenili ovu drugu. činila nesavladiva. Ispružih ruku i protrnuh kad pojmim da sam pao na sam rub okrugle jame. ljigav i hladan. Dakako da ne znam koliko sam dugo spavao. jer je pod. vidio sam predmete oko sebe. ali nisam računao na veličinu ćelije i na svoju malaksalost. bio nepouzdan zbog sklis-kosti. Do trenutka kad sam pao. doduše. Pipajući zid ispod samog ruba. zapravo sam bio obišao gotovo cijelu ćeliju. U prvom pokušaju mjerenja izbrojio sam pedeset dva koraka do trenutka kad sam pao: tada sam zacijelo bio korak . nastojeći da prođem kroz prostoriju u pravoj liniji. Odmaknuvši se od zida. Nisam mogao satima usnuli zbog duševnog uzbuđenja. a onda se spota-koh i padoh. negdje gore. koja mi je tek nakon nekog vremena.da naglo ugasnuće života nije predviđeno tim jezovitim planom. koračao sam vrlo oprezno i nepovjerljivo. nisam se mogao oteti dojmu da sam pod zemljom. Glavinjao sam neko vrijeme. Kad se prenuh. Utonuh u dubok san . nabrojio sam još četrdeset osam. nakanio sam proći kroz cijelu prostoriju. a zatim uslijediše glasni odjeci. Nekoliko sam sekunda osluškivao kako udara o strane provalije. Tada sam zaspao. Naišao sam. pa sam se trudio da dokučim pri čemu sam se prevario pri mjerenju. kruh i vrč s vodom. Zahvaljujući nekom čudnovatom sjaju nalik sumporu. bilo stotinu koraka.gladak. iako mi se činilo da su niže od brade. ali se u prvi mah. U isti tren začuh nekakav šum nalik na brzo otvaranje i isto tako hitro zatvaranje vrata. nabrojao sam bio pedeset i dva koraka. Bio sam se grdno prevario u njezinoj veličini. izračunao sam da ćelija ima oko pedeset metara u krugu. Prekomjerni zamor natjera me da ostanem ležati. a da to i ne primijetim .pravi mrtvački san. mogao procijeniti u tom trenutku. i čestitah sam sebi što mi se u pravi čas dogodila nezgoda koja me spasila. ali me nekakva neodređena radoznalost tjerala da nastavim. dok sam ležao na zemlji. Pođoh duž njega. dakle. Žrtve njezine tiranije mogle su birati između smrti od najgorih tjelesnih muka i smrti od najužasnijih duševnih patnji. Otkinuh napokon dio poruba sa svog haljetka i postavih ga u cijeloj dužini pod pravim kutom prema zidu. nisam odmah uočio jednu prilično neobičnu okolnost. privukla pozornost. 174 Kad se probudih i ispružih ruku. Sad mi je bilo jasno kakvu su mi sudbinu spremili. Poteškoća je. obuzme me nekakva neodoljiva snenost. ali ga više nije bilo. nađoh pokraj sebe kao 1 prije. iako očito od tvrdog materijala. jer sam bio odlučio da radije tu skapam nego da se izvrgnem strahotama jame. jer sam je mogao svu obići i vratiti se na polaznu točku. U isto vrijeme čelo kao da mi se parilo u nekakvoj ljepljivoj pari. Živci su mi od pretrpljenih muka bili toliko oslabili da bih zadrhtao i kad bih začuo vlastiti glas. Na taj način nisam. kojem nisam mogao u prvi mah odrediti izvor. veličinu koje nisam. odijelo mi je bilo zamijenjeno haljetkom od grube vunene tkanine. odvukao sam se natrag do zida. Ubrzo nakon toga nastavih obilaziti ćeliju i jedva nekako stigoh do onog komadića tkanine. Bio sam suviše iscrpljen da razmišljam otkud sad to. shrva san. morao sam naići na tu krpu. uistinu uzaludnih! Jer. što je u tim strahovitim prilikama u kojima sam se nalazio moglo biti nevažnije od pukih dimenzija moje ćelije? Ali. nađoh pokraj sebe kruh i vrč vode. a do nosa mi je dopirao neobičan miris trulih gljivica. Tako sam prevalio desetak-dvadesetak koraka kad mi se ostatak otkinutog poruba s haljetka zaplete među noge. Bilo je to ovo . Stoga potražih nož koji mi je bio u džepu kad su me poveli u sudnicu inkvizicije. i ubrzo me. Onako zbunjen zbog pada. U mašti sam već vidio mnoštvo tih jama na različitim mjestima u ćeliji. Pomislio sam bio da zabijem oštricu u koju usku pukotinu u zidu i tako obilježim mjesto odakle sam pošao. ali usne i gornji dio glave. ali sam sad bio prava pravcata kukavica.toliko mi se jednolik činio taj zid. Morila me strašna žeđ. Stadoh na njega i tresnuh svom snagom licem na pod. čim sam je popio. onako na podu. imajući na umu neke stare priče koje sam negda čuo. A nisam mogao ni zaboraviti ono što sam bio pročitao 0 tim jamama . kad obiđem cijelu ćeliju. pa sam bio u svakom pogledu prikladna žrtva za vrstu mučenja koja me čekala. međutim.

Zamoren napokon promatranjem njegovog jednoličnog njihanja. kao da je na njih djelovala vlaga. eto kako mrkli mrak može djelovati na čovjeka kad se budi iz obamrlosti ili sna! Uglovi su jednostavno bili bridovi nekoliko plitkih udubina ili ništa na nejednakim razmacima. a njihovi su spojevi ili sastavci tvorili te udubine. kao nakon duga gladovanja. Jedva nekako ispružih lijevu ruku koliko mije remen . A možda je nesvjestica i dulje trajala jer znam da je ondje bilo zloduha koji su zapazili da sam se onesvijestio i koji su mogli po volji zaustaviti njihanje. držalo u ruci nešto što mi se na prvi pogled učinilo da je golemo njihalo kakvo se može vidjeti na starinskim satovima. Blaža! Umalo što se nisam osmjehnuo u svojim mukama pri pomisli na upotrebu ovakva izraza. a znao sam da je iznenađenje ili hvatanje u zamku važan dio grotesknog ubijanja po tamnicama. užurbano. izvjesni vršci i donji rub bijahu. jer je jelo u posudi bilo meso . o kojoj se pričalo da je Ultima Thule* svih njihovih kazni. naišao sam na više uglova. U sredini je zjapila okrugla jama. Ipak. Likovi zloduha punih prijetnje. pa sam odatle zaključio da je vrlo nepravilna oblika. Ali. Njime su mi tijelo i udovi bili više puta omotani tako da su mi samo glava i lijeva ruka ostale slobodne. pohlepnih očiju. Pomahnitao sam i upinjao se da se izdig-nem od oštrice te strašne krivošije. a cijelo je njihalo fijukalo njišući se u zraku.preklinjao nebo svojim molitvama da se njihalo što prije spusti. a možda i sat (jer nisam imao točne predodžbe o vremenu) prije nego što sam ponovno digao pogled. svrnuh pogled na druge predmete u ćeliji. Lagan šum privuče mi pozornost. bio sam vrlo. u obliku kostura. kao što se dijete smiješi rijetkoj igrački. Onako smućen. Kad sam se osvijestio. Dok sam gledao gore. primamljeni mirisom mesa. ili od neke druge kovine. Bijaše to slika Vremena. nisam zapazio da mi je zid bio s lijeve strane kad sam pošao. Više nisam mogao sumnjati kakvu su mi sudbinu spremili redovnici. jer se od ruba najviše sve više širio i završavao čvrstim i širokim hrptom. u kojima sam brojio žestoke njihaje čelika! Palac po palac. i to tek toliko da sam jedva nekako mogao dohvatiti jelo iz zemljane posude što je ležala pokraj mene na podu. Ugledavši. neizrecivo slab i iznemogao. njihovim paklenskim planom nije bilo predviđeno baciti me u ponor. onako kao se obično prikazuje.jamu koje su strahote bile namijenjene tako drskom otpadniku kao što sam ja . umjesto kose. Čak i u smrtnim mukama ljudska je priroda u meni žudjela za hranom. kad sam se opet povratio. Izvršitelji inkvizicije znali su da sam otkrio jamu . koji svoj nastanak imaju zahvaliti grobničkom praznovjerju fratara. pa me stoga (tu više nisam mogao birati) čekala drugačija i blaža smrt. ali je kratko trajala jer. dugim satima više no smrtnog užasa. Pošto nisam sam pao u jamu. Miris britka čelika prodro mi je u nosnice. Sad sam ležao poleđice. na nekakvu nisku ležaju od le-tava. Ono što sam smatrao za zid od opeke činilo mi se 176 sad da je od željeza. pravo u nju (jer je bila točno iznad mene). zacijelo sam krenuo natrag. postupnim poniranjem uočljivim samo u vremenskim razmacima što su bili dugi kao vječnost. red po red. očito. oko trideset centimetara dugačak od jednog vrška do drugog. jer se položaj mog tijela bio znatno promijenio dok sam spavao. u golemim pločama. I na moje oči penjali su se iz jame hrpimice. Sva je ta metalna površina bila grubo išarana ružnim i odvratnim crtežima.da mu je donji kraj. i druge još strasnije slike pokrivale su i nagrđivale zidove. najviše me zabrinulo to što se njihalo bilo osjetno spustilo. ali to je bila i jedina jama u ćeliji. Molio sam se . Ponovno me obuzela nesvjestica. Isto tako kao britva bio je masivan i težak.možda je i mnogo dana prošlo . pa pogledah na pod i spazih nekoliko golemih štakora kako trčkaraju po njemu. pa sam tako zaključio da je opseg gotovo dvostruko veći nego što je doista bio. od sjajnog čelika u obliku polumjeseca. Nekakav čudnovat lik na jednoj ploči prikova mi svu pozornost. A tada se iznenada smirih i ležah smiješeći se blistavoj smrti. samo što je. Možda je bilo prošlo pola sata. Bio je desetak-dvanaestak metara visok i izrađen slično kao i zidovi.kad sam se probudio. Samo pukim slučajem nisam pao u tu jamu. Visio je o teškoj brončanoj sipki. sliku sama pakla. o.prije no što se zanjihalo toliko blizu iznad mene da me hladilo svojim jetkim dahom. učinilo mi se da se kreće. a s desne strane kad sam završio obilazak.jamu. njihalo se nije bilo primjetno spustilo. Za nj sam bio čvrsto vezan dugačkim remenom nalik na kolan. na svoj užas. Ono što tada ugledah zbuni me i osupnu.vrlo oštro začinjeno. Motrio sam ga nekoliko minuta. Sve sam to vidio nejasno i na jedvite jade. spuštalo se njihalo sve niže i niže. pomalo u strahu. Kažem na svoj užas zato što me morila nesnosna žeđ. još više u čudu. Pipajući po zidu. Zapazio sam da su obrisi tih čudovišta prilično jasni. Tada zapazih . Prevario sam se i što se tiče oblika prostorije. oštri kao britva. da vrča više nema. dosjetljivi u izmišljanju muka. Njihaj klatna povećao se bio za otprilike jedan metar. Opazio sam. Sad sam primijetio i pod koji je bio od kamena. bilo je nečega na toj spravi što me nagna da je bolje promotrim. Što vrijedi pričati o dugim. Trenutak kasnije taj se moj dojam potvrdi. Izišli su bili iz jame koju sam vidio desno od sebe. Čini se da su moji mučitelji i željeli da ožednim. Ulagao sam mnogo truda i pažnje da ih otjeram od jela.nije ni potrebno reći koliko sam se zgrozio . Prirodna je posljedica 177 toga bila da mu je i brzina znatno porasla. Prolazili su dani . ali da su boje izblijedjele i zamućene. promatrao sam strop svoje ćelije. čijim sam raljama izmakao. koliko sam dug i širok.

cvileći kao ukleta duša. i opet. kako rekoh. od posude pokraj sebe do usta. da je ponovno ulovim. jedva jedvice. i tijelo da se skuplja. Ali. Gamad je u svojoj proždrljivosti počesto zaranjala svoje oštre očnjake u moje prste. posljednja nada ne propadne. lakomi. ili lanac. blizina čelika! Kako bi i najmanji trzaj bio smrtonosan! I zar je moguće. britka kao britva. Očima sam napeto pratio kako se njihalo naglo udaljava i penje. Usprkos strahovito širokom luku ( oko deset metara ili čak i više) i fijukavoj snazi njihala koja je mogla presjeći i same željezne zidove. jedva da je bila razumna. Izletješe iz jame u . Već je satima neposredna okolina niskog drvenog ležaja na kojem sam ležao doslovno vrvjela od štakora. uostalom.čovjeku padne na um mnogo misli koje nikad ne dovrši.tješi šapatom čak i osuđene na smrt u tamnicama inkvizicije. pa da navale na plijen. Nada mi je tjerala živce da drhte. napola uobličena misao .sve niže klizilo je njihalo. ne bih li oslobodio lijevu ruku. iznenada mi obuzme dušu intenzivna. Uporno sam se zadržavao na toj misli. Mogao sam je pružiti. kraj svijeta 178 dopuštao. drski. Nisam bio sputan nikakvim drugim uzetom. osim nekoliko mrvica. pokušah odmah provesti tu misao u djelo.razmišljao. sijevne mi u glavi napola uobličena misao puna radosti. Niže . mjerkali su me svojim užarenim očima kao da samo čekaju da se smirim. Bio sam slaboumnik. Prvi put sam nakon više sati . pridigao sam glavu toliko da razgledam svoja prsa. Prožet nervoznom snagom rođenom iz očaja. Primijetivši da nepomično ležim. Vidio sam da će me oštrica presjeći oko srca.osim na onom koji je bio na putu pogubnoj oštrici. Sad je čitava misao bila tu -slabašna. bio bih zgrabio njihalo i pokušao ga zaustaviti. i kako mi se činilo. Njihalo se njihalo pod pravim kutom prema mom tijelu. Palo mi je na pamet da je remen. isto bih tako mogao pokušati zaustaviti lavinu! Sve niže . Nada .na čudnovat. zaustaviti i spuštanje čelika. jedva da je bila određena -ali je bila čitava.. i te kako dobro došla! Ipak su mi živci drhtali pri pomisli kako bi i najmanje popuštanje te sprave bile dovoljno da mi ta britka. kojim sam bio vezan.posljednje naseljeno mjesto na svijetu.*Ultima Thule . pade mi na um nešto što ne bih mogao bolje opisati nego kao onu neuobičajenu polovicu misli o oslobođenju koju sam već spomenuo. Duge patnje gotovo su potpuno poremetile moje normalne umne sposobnosti. unatoč svim mojim naporima da ih u tome spriječim. Nisam uzalud računao na njihovu proždrljivost. idiot. Usplahireno su ustuknule. I na toj se misli zaustavih. u tom slučaju.nada koja slavi pobjedu i na mučilištu . zahvatila bilo koji dio ramena rasjekla bi ga pa bih se mogao lijevom rukom odriješiti. Požderali su bili. ali nikako dalje. Bjesomučno sam uživao uspoređujući brzinu njegova spuštanja s brzinom njihanja. Najprije će pohabati grubu tkaninu moga haljetka . 179 Vidio sam kako se njihalo trebalo još deset do dvanaest puta zanjihati pa da mi čelik dodirne haljetak. Lijevo-desno-daleko u stranu. a čija mi je polovica samo nejasno promaknula mozgom kad sam prinio jelo svojim vrelim usnama. iako bi mi smrt bila dobro došla. oh. Ali otkud u meni nada? Bila je to.opet. Bili su divlji.. obuzet najluđim očajem. Čim bi oštrica. uzbudljiv osjećaj koji izaziva trenje tkanine. Sve niže . da sluge mojih mučitelja nisu predvidjeli i preduhitrili tu mogućnost? Zar je moguće daje remen na mojim prsima na putu njihala? Strepeći da mi ta slabašna. ipak će njihalo u idućih nekoliko minuta samo iskrzati moj haljetak. jedan ili dva od 180 i najodvažnijih skočiše na ležaj i počeše njuškati remen. "Na kakvu li su samo hranu navikli u jami?" pomislih. bijesno.. i nade. Da sam mogao prekinuti remen iznad lakta. primičući se mom srcu pritajenim korakom tigra! Naizmjence sam se cerio i urlao. Bilo mi je prešlo u naviku da rukom mlatim ili mašem oko zdjelice .a možda i dana . mnoge su potražile utočište u jami. Isprva su proždrljive životinje bile iznenađene i zaplašene tom promjenom . Tek što sam ponovno spustio glavu u prvotni položaj. Osjećao sam da je bila radosna i puna nade. Kad sam prinio komadić mesa ustima. zatim sam digao ruku s poda i nepomično ležao susprežući dah. Remen mije čvrsto obavijao udove i trup na svim mjestima . Bila mi je slobodna samo podlaktica.prestankom svakog pokreta. Ali kako bi strašna bila. Ostacima masnog i začinjenog mesa dobro sam namazao remen dokle sam god mogao dokučiti. kako je koja misao u meni prevladavala. od jednog komada.neizbježno. Nisam se usuđivao poći dalje u razmišljanju.dva. a kad sam to pojmio. nemilosrdno sve niže! Njihalo se njihalo na svega dvadeset centimetara od mojih prsa! Upinjao sam se žestoko. To kao da je bio znak za opći juriš. Grčevito sam se skupljao pri svakom zamahu.. baš kao da ću ostajući pri njoj. Premišljao sam o svim tim ispraznim stvarima dok me nisu prošli srsi. Uzalud sam se naprezao da je upotpunim... i dohvatih ono malo jela što su mi ga štakori bili ostavili. ali sam isto tako osjećao da se zatrla dok se stvarala.pa će se vraćati da nastavi svoje djelo . staložena mirnoća rođena iz očaja. oči su mi se grčevito sklapale kad bi se njihalo spuštalo... blistava sjekira padne na prsa.neprekidno.ali naposljetku je nesvjesna jednoličnost mojih pokreta izgubila sav učinak. sve što je bilo u posudi. Ali to je potrajalo samo trenutak . neumitno sve niže! Drhtao sam i trzao se pri svakom njihaju. Silio sam se da mislim na to kako će oštrica fijukati kad bude prolazila kroz moju odjeću .

Koprcali su mi se po vratu. inkvizicija se žurila da se osveti. vrvjeli po meni u sve većim gomilama. Osjetio sam kako se njišem na samom rubu. koji su stoga izgledali. Začas je prostorija poprimila oblik romba. nesuvislim nagađanjima. bila tupa. neka promjena. Još se dva puta zanjihalo. iznenada mi pukne pred očima otkud ta promjena u prostoriji. navalili su na umašćeni remen. te me žignuo oštar bol u svakom živcu. obuzet nekakvom sanjarskom i ustreptalom zanesenošću. koju u prvi mah nisam mogao jasno procijeniti. paklenska se sprava zaustavi. Prerezalo je bilo grubu vunenu tkaninu. Na jedan moj pokret rukom moji se osloboditelj razbježaše kud koji. Pohitam prema njenom kobnom rubu. Žar je naglo rastao. Ali klatno mi je već bilo nadomak prsima. Usred misli o tom kako ću živ izgorjeti. Izmičući njegovim udarcima. eno. ali naravno uzalud.utisne se kao plameni žig u moju ustreptalu svijest.o. ali su moje duševne muke našle oduška u glasnom. osjetio sam u nosnicama dah pare od užarena željeza! Zagušljiv zadah ispunio je ćeliju! Oči koje su me gledale u mojim mukama bivale su svakim trenutkom sve užarenije! Po naslikanim krvavim strahotama širilo se sve jarce rumenilo. Sad sam pak vidio da su joj dva željezna kuta oštra. Ta se užasna razlika brzo povećavala praćena nekakvim tihim tutnjanjem ili stenjanjem. . predodžba o studenoj vodi u jami pala mi je na dušu kao melem. koji je onim sablasnim i demonskim spodobama pridavao izraz koji bi možda uzdrmao i jače živce od mojih. Umalo što se nisam ugušio od te silne navale. piljile su u mene sa tisuću strana. a druga su dva. Nisam se više opirao. samo ne u jami!" Budala! Zar nisam već morao znati da je cilj usijanog željeza da me natjera u jamu? Zar sam mogao odoljeti užarenosti? A romb se. Dotle sam prvi put zapazio odakle dopire ono svjetlo poput sumpora u ćeliju. Začuh graju ljudskih glasova! Začuh glasnu jeku. Dok sam se nakon tog pokušaja pridignuo. kao da pucaju gromovi! Užareni se zidovi naglo razmaknuše! Netko ispruži ruku i uhvati me dok sam gubeći svijest.. Demonske oči. u nekom drugom obliku. Remen je s mog tijela visio u komadima.. Ležao sam i dalje nepomično svladavajući se nadljudskom snagom. Nestvarnu! Udahnuvši. i krijesile se od groznog odbljeska nekakve vatre koju nisam. njihove hladne njuške tražile su moje usne. strahote nad strahotama! Kriknuvši. prema tome. Naposljetku se taj smisao probije . tih najnemilosrdnijih. porebarke. "Smrt" rekoh. sve više i više sužavao. Kao i prije.odvratih pogled.novim čoporima.prokrči sebi put do moje duše . Nešto neobično. Ustuknuo sam. Bio je to general Lasalle*. gađenje za koje na svijetu nema imena nadimalo mi je prsa. padao u ponor. Sjaj od užarenog stropa obasjavao je i najskrovitije zakutke. Lijepo sam osjećao kako remen popušta. Slobodan. i doista bili. gdje je glas da progovori! O. uzalud sam u prvo vrijeme nastojao proniknuti ili pojmiti što se zbiva. Neprestano se pomičući -oprezno. ni pored najbolje volje. potpuno odvojeni od poda. i na stotine njih jurcalo je po meni. dugom i očajnom posljednjem vrisku. Prodiralo je kroz pukotinu. i vidjeh kako je neka nevidljiva sila povuče kroz strop u vis. To mi je bila pouka koju sam teško primio k srcu. Ali kucnuo je čas da se oslobodim. Ali slutio sam da će za koji trenutak borba biti okončana. "Bilo kakva smrt. Zbila se još jedna promjena u ćeliji. Poželjeli prigrliti užarene zidove kao ruho vječnog mira. strahote! O. I nisam se prevario u računu niti sam uzalud trpio. uzmaknuh od ruba jame 1 zarih glavu u šake plačući gorko. a srce mi se ledilo od nekakve ljepljive težine. Naposljetku mojem oprženom i zgrčenom tijelu nije ostalo 182 ni trunke slobodnog prostora na čvrstom tlu ćelije. začudan i vrlo živ sjaj. Slobodan! Izbjegao sam smrti u jednom obliku muka samo da budem izručen gorem od smrti. kao da trube mnoge trublje! Začuh oštro struganje. sav skutren . a u vlasti inkvizicije! Tek što sam bio stupio sa svoje drvene postelje za mučenje na kameni pod zatvora. Nije više bilo šale s majstorom strahota. Tiskali su se. polagano. mogao smatrati za nestvarnu. Puzili su uz drveni ležaj. razum mi nikako nije htio pojmiti smisao onoga što sam vidio. Pokušao sam. bjesomučne i krvoločno žive. ali da su boje bile nekako zamućene i neodređene. Na trenutak sam bar bio slobodan. ali su me zidovi što su se zatvarali neodoljivo gurali dalje.izvukao sam se iz zagrljaja remena i izvan dohvata krivošije. u trenutku izbezumljenosti. Pošto sam se već dva puta izvukao. Njegova sredina i. i svakim su trenom sve više poprimale. Znao sam da na više mjesta samo što nije pukao. O. Te su boje sad 181 poprimile. Prostorija je do tada imala oblik kvadrata. oko centimetar široku. Pri toj pomisli preneraženo sam mjerkao očima zapreke što su me opkoljavale. bavio jalovim. Nesumnjivo su svaki moj pokret budno pratili. tih najdemonskijih od svih ljudi! Uzmicao sam od usijanog metala prema središtu ćelije.. Ali to još nije bio kraj promjeni . najveća širina bila je upravo ondje gdje je zjapio ponor. očito se zbila u toj prostoriji. Već sam napomenuo da su obrisi likova na zidovima bili prilično jasni. Ali nisu me dugo ostavili u nedoumici. toliko brzo da nisam imao vremena da razmišljam. Napokon sam osjetio da sam slobodan. naravno. Ali.a nisam se ni nadao ni želio da to bude kraj. što se protezala oko cijele ćelije na dnu zidova. gdje ih prije nije uopće bilo. da zavirim kroz taj otvor. Pogledah u nju naprežući oči. Disao sam! Hvatao dah! Nije moglo biti dvojbe 0 namjerama mojih mučitelja . Presjeklo je košulju ispod nje. Odmjereno kretanje klatna nije ih nimalo smetalo. Nekoliko sam se minuta. a ta se promjena očito ticala njezina oblika. pa još jednom ugledah drhtureći kao da me trese groznica. preplavili ga.. o.

ne bi trajala dulje od pola sata. i dok je ura otkucavala. dok je kuga vani najčešće harala. A vani je bila Crvena Smrt. Ovdje su okna bila jarkocrvena -crvena kao krv. Krajnja odaja na istočnoj strani. ura bi ponovo počela otkucavati te bi zavladala ista onakva uznemirenost i strepnja i zamišljenost kao i prije. Ali ovdje je bilo sasvim drukčije. svirači bi se zagledali i nasmiješili. Ti su prozori bili od obojena stakla. U cijelom tom nizu odaja nije bili svijetla koje bi potjecalo od svjetiljke ili svijeće. i neobično muzikalan. Htjeli su tako spriječiti ulazak onima izvana koje bi iznenada zahvatio očaj. nakon isteka šezdeset minuta (koje sadrže tri tisuće i šest stotina sekunda vremena što leti). Knez je imao poseban ukus. a zatim obilno krvarenje na sve pore i napokon svršetak. a zamisli . Ali samo u ovoj sobi boja prozora nije se slagala s bojom dekoracija. po jedan težak tronožac. Uvijek se zanosio smionim planovima. i zvonak. pa i sigurnosti. uza zapadni zid. čim bi odjeci potpuno utihnuli. baletnih plesača. iz mjedene utrobe rasprostro bi se zvuk koji je bio jasan. Kad su mu posjedi bili napola opustjeli. U drugoj su sobi ukrasi i tapiserije bili purpurni. 186 kao da su utonuli u zbrkano sanjarenje ili razmišljanje. a plesači su bili primorani prestati se vrtjeti. s obzirom na kneževu sklonost bizarnosti. teški. nasuprot svakom prozoru. Bilo ih je sedam-carski niz * Kod nas je zapravo kuga poznata pod nazivom Crna Smrt. dvorani su mogli prkositi zarazi. zbog važnosti boja u cijeloj pripovijetci. Krv joj je bila oličenje i pečat -rumenilo i užas krvi. bila je to vesela i veličanstvena zabava. Tako se stvaralo mnoštvo šarenih i fantastičnih slika. Ali u zapadnoj ili crnoj odaji učinak odsjaja vatre. a onda.Francuska je vojska ušla u Toledo. a vratnice su bile od željeza. Negdje potkraj petog ili šestog mjeseca života u tom utočištu. Imao je dobro oko za boje i efekte. Ostali svijet neka se pobrine sam za sebe! A dotle bi bilo ludo tugovati i pametovati. bio je jezovit preko svake mjere. ni u jednoj od tih sedam odaja. a kad bi velika kazaljka obišla cijeli brojčanik. i pridavao je licima onih koji su ulazili toliko mahnit izraz da ih je malo bilo koji su se usuđivali da stupe u nju. Sveg je tog. Njezino se klatno njihalo amo-tamo proizvodeći potmuli. Nikad nije kuga bila toliko kobna ni toliko grozna. A cijela bolest. i dubok. a boja se mijenjala u skladu s bojom koja je prevladavala u toj odaji. Taj je ples bio doista zamaman prizor. Ali. a napose po licu. unatoč svemu tome. Iza svakih dvadeset-trideset metara čovjek bi naišao na oštar zavijutak. Treća je bila potpuno zelena. i cijela bi se vesela družina zakratko uznemirila. Ali. U toj je odaji stajala. od samog početka do kobnog kraja. ali profinjenu ukusu. nije bilo ni jedne svjetiljke ni svijećnjaka. odaje se pružaju u dugom i ravnom redu. i golema ura od ebanovine. Ali u hodnicima duž odaja stajao je. Sedma je odaja bila sva u crnim baršunastim tapiserijama koje su pokrivale cijeli strop i visjele po zidovima. kao što se moglo i očekivati. Ali knez Prospero bio je sretan i neustrašiv i mudar. Nije odveć držao do pomodnog jeftinog sjaja. Jarko crvene pjege po cijelom tijelu. Bila je opasana debelim i visokim zidinama. U mnogim palačama. ali je ovdje ostavljena Crvena Smrt prema izvorniku. na kojem je bila žeravica iz koje su se širile zrake kroz obojeno staklo i na taj način jarko obasjavale dvoranu. što je kroz krvavo obojena okna padao na crne zastore. improvizatora. Najprije bi nastupili oštri bolovi i iznenadna vrtoglavica. Ali. Međutim. bijahu simptomi bolesti zbog kojih su žrtve ostajale bez pomoći i suosjećanja bližnjih. jednolični zveket. pa su se šapatom zaricali jedan drugome da iduće otkucavanje sata neće u njima izazvati slično uzbuđenje. Inkvizicija je pala u ruke svojih neprijatelja. Bilo je tu lakrdijaša. ljepotica. koje je izabrao medu vitezovima i damama na svom dvoru. cijeli bi skup prasnuo u veseo smijeh. pa bi došlo vrijeme izbijanja sata. i izlazak onima iznutra koje bi obuzela mahnitost. a postariji i staloženiji ljudi prelaze rukom preko čela. Zahvaljujući takvim mjerama opreza.slavni Napoleonov general 183 Krabulja crvene smrti Dugo je već Crvena Smrt* pustošila zemljom. Lijevo i desno. -1809. * General Lasalle (1775. te se jednim pogledom mogu vidjeti gotovo sve odaje. vina. pa su i okna bila purpurna. knez Prospero priredi za svojih tisuću gostiju neobično veličanstven krabuljni ples. i povukao se s njima u duboku osamu jedne od svojih utvrđenih opatija. međutim. Knez je pripremio sve što treba za razonodu. ali tako posebna tona i izraza da su svirači u orkestru morali svaki sat na trenutak prekinuti svirku da osluhnu taj zvuk. usred svega tog obilja zlatnih uresa što su ležali razasuti na sve strane ili su visjeli sa stropa. da vam najprije opišem odaje u kojima se održavala. bilo je glazbenika. bilo unutra. padajući u teškim naborima na sag od iste tkanine i boje. peta bijelo. Opatija je svime bila dobro opskrbljena. usred svakog zida visok i uzak gotski prozor gledao je na zatvoren hodnik koji je pratio zavijutke niza odaja. moglo se zapaziti kako i oni najobjesn-iji blijede. pa su joj i prozori bili jarkoplavi. pa su takvi bili i prozori. dopremili su peći za taljenje i teške čekiće pa su zavarili sve kračune. kao da im je smiješna bila vlastita uznemirenost i ludost. vrata se širom otvore i krila im se priljube gotovo uza sam zid. 185 odaja. Bila je to prostrana i velebna građevina sagrađena po kneževu hirovitu. Kad su se dvorani uselili. a iza svakog zavi-jutka pukao bi sasvim nov prizor. Dvorane su bile tako nepravilno raspoređene da se pogledom moglo obuhvatiti jedva nešto više od jedne. šesta ljubičasto. Četvrta je bila namještena i osvijetljena narančasto. pozvao je tisuću krepkih i bezbrižnih ljudi.) . primjerice bila je urešena plavim tkaninama.

mnogo bizarnog. kao po nekom nagonu. Praizvedba je te drame u Parizu izazvala senzaciju i izgrede 1830. i. pa se tako dogodilo. Dakako da su krabulje bile groteskne.pjesnička drama francuskog književnika Victora Hugoa (1802. uzmicao iz sredine odaja do zidova. I zaista. Krabulja koja mu je sakrivala lice toliko je nalikovala na lice ukočena mrtvaca da se i najpomnijim promatranjem teško mogla otkriti opsjena.mnogo od onoga što se poslije vidjelo u Hermaniju*.dva -i lak. također. Ukrasi u sedam odaja za ovu veliku zabavu bili su izrađeni uglavnom po njegovim uputama. Kad je pogled kneza Prospera pao na ovu sablasnu priliku (koja se polagano i svečano. a njegov je osobni ukus odredio i karakter prerušavanja. I pirovanje se vrtoglavo nastavljalo. Pa ipak. sve bi to možda još nekako podnijeli. 187 čini se prigušeno otkucavanje obližnjeg sata od ebanovine nekako svečanije i značajnije nego onima koji se vesele u udaljenijim odajama. dok je govorio. sa skupinom blijedih dvorana pored sebe.pa najzad i stravu. kojima su život i smrt podjednako šala. bijahu mu osuti groznim crvenim pjegama. I pošto se glas o tom došljaku šapatom posvuda pronio. tako da je neometan došao na korak do kneza. Likovi iz snova skamenili su se u položaju u kojem su se zatekli. Njegove su riječi odjekivale jasno i glasno kroz svih sedam odaja . pa i cijelo lice. a zatim se odmjerenim i dostojanstvenim korakom zaputio prema govorniku. što izražavaše neodobravanje i čuđenje. da su oni zamišljeniji medu gostima. šepurila tamo-amo među plesačima). možda. kao da želi što uvjerljivije odigrati svoju ulogu. dospjeli zapaziti prisutnost jedne zakrabuljene osobe koja nije do tada bila privukla ama baš ničiju pozornost. ponešto groznog. nikakva obična pojava zacijelo ne bi mogla izazvati takvo uzbuđenje. god. Pa ponovo počinje otkucavati ura od ebanovine. kroz crvenu u zelenu. Tada. nitko nije htio pružiti ruku da ga zgrabi. U plavoj je odaji stajao knez. Amotamo po svim tim odajama motalo se zapravo mnoštvo likova iz snova. Međutim. a nije bilo malo onoga što može izazvati gađenje. koji je luda preuzetnost zakrabuljenog uljeza ulijevala u cijelo društvo. Čak i u najvećih očajnika. a da nitko nije ni prstom maknuo da ga zaustavi. i onome tko stupi nogom na crni sag *Hermani . prije no što je posljednji odjek posljednjeg udarca dokraja zamro. I u srcima najlakoumnijih ljudi ima struna u koje se ne smije dirati. na samome kraju.). izbezumljen od bijesa i srama zbog svoga trenutnog kukavičluka. I tako se. kroz zelenu u narančastu. kakav sam opisao.jer je knez bio odvažan i kršan čovjek. ali njegove su pristaše držale da nije. dublje utonuli u razmišljanje nego prije.su mu bile barbarski blistave. međutim. ako ne i odobrili. A tada glazba. ali krabulja o kojoj je riječ prevršila je svaku mjeru i prešla je čak i onu daleku granicu pristojnosti koju je knez bio postavio. poprimajući boju šarenih prozora kroz koje prodiru zrake svjetla s tronožaca. U takvom jednom skupu fantastičnih likova. Zvono je na satu trebalo otkucati dvanaest puta. ima stvari s kojima se ne smije šaliti. koji je u tom trenutku također stajao u blizini. ludi sudionici ovog pira. Iz nekoga neodređenog straha. a glazba je na njegov mig bila umuknula. Bilo je mnogo lijepog. činilo se da će ta skupina krenuti na nezvanog gosta. i uvijaju se na sve strane veselije nego ikad. ali . U prvi mah. zato što su imali više vremena.svi primijetiše kako se grči. A oni -ti likovi-uvijali su se na sve strane poprimajući boju soba. i zatim kako mu čelo pocrvenje od bijesa. Bila je to visoka i suhonjava spodoba umotana od glave do pete u mrtvački pokrov. Ali nijedna se krabulja ne usuđuje više stupiti u onu odaju što leži na zapadnoj strani. Čovjek bi ga trebao čuti i vidjeti i dotaknuti pa da bude siguran da nije. gunđanje. projuri brže-bolje kroz šest odaja. dok je golemi skup. kroz plavu odaju u crvenu. Bilo je likova koji kao da su bili plod luđačke mašte. obuzet u prvi mah jakom drhtavicom od strave ili gađenja. kako rekoh. zakrabuljeni neznanac nastavi svoj put bez zadržavanja. umukne i plesači se prestadoše vrtjeti. .da vidimo koga ćemo sutra u osvit zore objesiti niz bedem! Dok je to govorio. -1885. . pa odatle u ljubičastu. knez Prospero stajao je u istočnoj ili plavoj odaji. što stoji u dvorani zastrtoj baršunom. napola prigušen smijeh odjekuje za njima. te druge odaje bile su dupkom pune i u njima je grozničavo lupalo srce života. iz cijelog se društva napokon diže nekakav žamor. i reklo bi se da je pomamna svirka orkestra samo jeka njihovih koraka.zapita promuklim glasom dvorjane što su stajali oko njega. užas i odvratnost. i mrklina crnih zastora zastrašuje čovjeka. I svirka opet nabuja. Bilo je šarolikih figura s neprikladnim udovima i opremom. mnogo razuzdanog. sve dok nije sat počeo otkucavati ponoć. da nije zakrabuljeni neznanac išao tako daleko da je uzeo lik Crvene Smrti. možda dogodilo da su mnogi pojedinci u toj svjetini. reklo bi se da je cijelo društvo bilo prožeto mišlju da u nezna-nčevu kostimu i držanju nema ni duha pristojnosti. a široko čelo. i načas se sve umiri i sve zanijemi osim glasa ure. jer noć je na izmaku i kroz krvavo obojena okna navire ponešto rumenije svjetlo.Tko se to usuđuje da nas vrijeđa tom bo188 gohulnom porugom? Uhvatite ga i strgnite mu masku s lica . kao i prije. Odjeća mu je bila poškropljena krvlju. Ali odjeci otkucavanja ure zamiru -razlijegali su se samo trenutak . Bilo je ljudi koji su mislili da je sumanut. istim onim svečanim i ujednačenim korakom kojim se isticao od sama početka. Bilo je tu mnogo šarenila i sjaja i duhovitosti i op-sjenarstva .Tko se to usuđuje? . i likovi iz snova ožive. kroz ovu opet u bijelu. Sloboda u prerušavanju bila je te noći uistinu gotovo neograničena. knez Prospero. i zavlada nekakvo nelagodno zatišje.

I tama i raspadanje i Crvena Smrt zadobiše nad svime neograničenu vlast. prosudih. i naposljetku. u jesensko doba godine. Ostalo mi je ipak u sjećanju da je njegova vrlo stara obitelj poznata od pamtivijeka po osobitoj osjećajnosti temperamenta. Stihovi Pierrea Jeana de Berangera(1780. primisli.njegov je zahtjev tako očigledno izvirao iz srca . Tada. isto tako.koje. Sitćtgu'on le touche U resonne* De Beranger Cijelog jednog sumornog. jedinoga osobnog prijatelja. I jedan za drugim padahu gosti po krvlju poprskanim dvoranama u kojima su se veselili. Kažem nepodnošljive. naglo i žestoko. što je ležalo u nenamreškanu zrcaljenju uz nastambu.nije mi ostavljalo nimalo slobode oklijevati i ja. zapravo sam malo znao -o svojem prijatelju.odvratno spadanje vela. neugledan krajolik okolnog imanja . nalik očima. Njihov vlasnik. propadanje. sumračnog i bezvučnog dana. Način na koji je sve ovo. zaista. nagrne gomila gostiju u crnu odaju. u skladu s time. I tada svi spoznaše da je Crvena Smrt među njima. dok su oblaci visjeli nelagodno nisko s nebesa. ili možda i poništiti njegovo svojstvo izazivanja sumornog dojma i. Rukopis je pružao dokaze o živčanom uzbuđenju. Njegova je zakopčanost bila uobičajena i pretjerana. Ni sam ne znam kako se to zbilo . -1857). iako je prebrodilo tolika stoljeća. možda čak više nego pravovjernim i lako prepoznatljivim ljepotama. glazbene znanosti.tmurne zidove . tako i opstala. * Srce mu je obješena ljutnja. na dva-tri koraka spodobi što je uzmicala.što me je toliko obe-spokojilo o kontemplaciji Kuće Usherovih? Bila je to tajna posve nerješiva. A kad i posljednji član vesele družine izdahne. nadoh se na vidiku melankolične Kuće Usherovih. stade i ura od ebanovine. bio mi je u djetinjstvu jedan od najbližih prijatelja. razglabao sam. Saznao sam. i zinuše od neizreciva užasa kad vidješe da u mrtvačkom pokrovu i mrtvačkoj krabulji. a za njim se odmah sruši mrtav knez Prospero. s prvim pogledom na to zdanje. smjesta poslušah poziv. kako bi pokušao veselošću mojeg društva nekako olakšati svoju bolest. nedavno mi je stiglo pismo.nitko ne pođe za njim.njegovo pismo . bio dovoljan izmijeniti. Pisac je govorio o akutnoj tjelesnoj boljci duševnom rastrojstvu koje ga je hrvalo .i o živoj želji da me vidi kao svog najboljeg i. osjećaj nepodnošljive snuždenosti obuzeo mi je duh. nije ni u jednom razdoblju izbacilo kakav trajni ogranak.s potpunom ružnoćom duše. sitnica na slici. koja se stoljećima iskazivala u mnogim djelima uzvišene umjetnosti. Osjetih hladnoću.prazne okolne prizore . Što me je to . Promatrao sam prizor pred sobom -osamljenu kuću. 191 postoje sprege vrlo običnih prirodnih predmeta koje imaju moć da ovako na nas djeluju. tek što ga takneš ono odjekuje. pod utjecajem ove misli. Taj nedostatak. Bio sam prisiljen osloniti se na nezadovoljavajući zaključak. i vrlo značajnu činjenicu da obiteljsko stablo Ushera. dok sam u mislima prebirao po savršenu podudaranju značajki ovoga . gnušanje u srcu . nema sumnje.ali stresavši se od jeze još tjeskobnije no prije . da bi već sam različit raspored pojedinosti ovog prizora. da se cijela obitelj nasljeđuje po izravnoj liniji potomstva. jer taj osjećaj nije bio ublažen niti jednim od onih poetičnih.ali. Unatoč tome. koji sam držao vrlo neobičnim. Roderick Usher. i svatko je umirao u onom očajničkom položaju u kojem se zatekao. I ugasiše se plamenovi na tronošcima. i stoga napola ugodnih. i sablasnih debla. i još mnogo više od toga. i zagledah se dolje . kad se ova. iz smrtnog straha koji ih je sve bio obuzeo. upravo u ovim dvorima tjeskobe ja sam se namjeravao skrasiti na boravak od nekoliko tjedana. čija je visoka prilika stajala uspravno i nepomično u sjeni ure od ebanovine. koju ni mučeničko poticanje mašte nije moglo primorati da se vine u išta uzvišenije. iznenada okrene i pogleda ga u lice. svojom bezobzirnom tvrdokornošću. s kojima duh obično prima čak i najnemilije prirodne prizore pustoši ili užasa. kroz jedinstveno turobni dio krajolika.i bodež. i praznih prozora. pritegnuh uzdu svog konja tik pred strmoglavim rubom crnog i sablasnog jezera. 189 Pad kuće Usher Son coeur est un luth suspendu. i da je uvijek.zastadoh na čas da razmislim . koje su tako žestoko i grubo ščepali. koju ne mogu bolje usporediti ni s jednim drugim zemaljskim doživljajem nego s bunovnim buđenjem čovjeka opijenog opijumom gorko utapanje u svakodnevnicu . a u posljednje se vrijeme očitovala u opetovanim činovima širokogrudnog. Svejedno. da zbilja. jašući na konju. u udaljenom kraju zemlje . Iako smo kao dječaci bili vrlo prisni.ničim olakšanu tugu u mislima. Može biti. Zgrabiše zakrabuljena neznanca. prolazio sam sasvim sam. Uvukla se bila noću kao lopov. stigavši do kraja baršunaste odaje. nije dopuštalo da mu se odgovori nikako drukčije no osobno. uz sasvim nevažne i sasvim privremene varijacije. kao i u strastvenoj predanosti zamršenostima. koje nahrupiše na me. kad su se stale spuštati večernje sjene.u preudešene i preokrenute slike sivog šava. bilo rečeno . Nosio je visoko u ruci bodež i primakao se. sijevnuvši. Razlegne se oštar krik . pade na crni sag. ali mnoge godine protekoše od našega posljednjeg susreta. nema nikakva opipljiva lika. zadubljenog u misli. ali da se ipak raščlamba te moći krije u za nas predubokim promišljanjima. drugim riječima.i nekoliko golih bijelih debla trulih drveća . niti se mogoh uhvatiti ukoštac sa sjenama iz mašte. a neupadljivog milodara.nekoliko stabljika močvarnog šaša . pomamno ohrabrena očajem.

taj nedostatak bočnih potomaka. i. kao što u prvi čas pomislih. podrobnije sam proučio istinski izgled zdanja. nitko živ se nije nikada prije izmijenio tako strašno. Tamne su draperije visjele po zidovima. navikao od djetinjstva . s nerazmjerno velikim prostorom iznad područja sljepoočica. nos nježne židovske građe. ove crte lica. ali sa širinom nozdrva neobičnom pri sličnom oblikovanju! Fino zaobljena brada. Bljedilo kože. ali izvanredno lijepo zacrtane.i dok ne oklijevah da samom sebi priznam kako mi je sve to poznato . značaj njegova lica bio je uvijek izuzetan. moglo vršiti 192 na druge . izravno prenošenje. Na jednom od stubišta sretoh obiteljskog liječnika. Rekao sam da jedini posljedak mojeg ponešto djetinjastog pokusa . ispružen koliko jć dug. Sjeli smo. Glavna značajka kao da mu je bila izvanredna starost. bistro i neusporedivo sjajno. sada sablasno. u sobu svojeg gospodara. koja je spuštajući se s krova na prednjoj strani zgrade.dok su rezbarije na stropovima. Sluga mi je prihvatio konja.ozračje koje nije u srodstvu sa zrakom nebeskim. i obitelj i obiteljsku palaču. 193 Mnogo toga što sam putem vidio doprinijelo je. Sobar je nakon toga otvorio jedna vrata i uveo me u nazočnost svojeg gospodara. usne ponešto tanke i vrlo blijede. Ali pogled na izraz njegova lica uvjerio me u njegovu potpunu iskrenost. kosa mekša i tanja od paučine. Slabašni zraci grimizna svjetla probijali su se kroz rešetkasta okna i služili su tek da učine prepoznatljivim najistaknutije predmete u sobi. sporu. koja je u sebi krila. tamne tapiserije na zidovima.svejedno bijah zapanjen vidjevši kako tako obični prizori bude u mojoj mašti tako neobične slike. uski i zašiljeni. Osjećao sam da udišem atmosferu tuge. kad sam ponovno podigao oči s odraza kuće u jezeru na kuću samu. paradoksalni zakon svih osjećaja. krivudavo probija svoj put niza zid sve dok se nije izgubila u sumornim vodama jezera. olovno-sivu. u dugom tijeku stoljeća. zagledah se u njega s osjećajem napola sućuti. gustu. pojačanju nejasnih osjećaja. Oblak ozbiljne. baštinjena imena. kao Roderick Usher! Samo se s teškoćom mogu natjerati priznati istovjetnost blijeda stvora preda mnom s prijateljem moje rane mladosti. koja godinama truli u zapuštenom podrumu. starinski i otrcani. Ipak. gdje je ležao. kojima je u osnovi strah. s oca na sina. i pozdravio me sa živahnom toplinom. Sićušne gljivice prekrile su sve vanjske zidove. Stoljetno izbljedivanje je bilo golemo.da se samo produbio moj prvotni neobični dojam. Zamjećujući ove stvari. Takav je.što sam zavirio dolje u jezero . ali nisu uspijevali unijeti nimalo ži-vahnosti u ovaj prizor. ali oko se uzalud naprezalo da dosegne udaljenije kutove ili udubljenja zakrivljenog i izrezbarenog stropa. Mrtvačko bljedilo puti. Nema nikakve sumnje da je svijest o hitrom bujanju mojeg praznovjerja jer zašto da ga tako ne imenujem? . u tako kratko vrijeme. i sjaj oka. već u pukom pretjeravanje dominantnog značaja tih crta. Izraz njegova lica. Dok su predmeti oko mene . ebanska crnoća podova i sablasni oružni trofeji što zvekeću od mojih koraka . naposljetku je toliko poistovjetilo to dvoje da se izvorno ime posjednika stopilo u čudan i dvosmislen naziv Kuća Usherovih . bila je veoma prostrana i visoka. sivih zidova. sada natprirodan. Usher je ustao s divana. Stresavši sa svojeg duha taj privid. Pozdravio se sa mnom uznemireno. duboke i nepopravljive sjete lebdio je nad svime i prožimao sve. pričinilo mi se. ili na njima slične.od prevladanog napora svjetskog čovjeka.privid zacijelo tako smiješan da ga ja i spominjem tek da bih pokazao zornu snagu osjećaja koji su me obuzeli. Sve me to podsjetilo na tobožnju neoštećenost kakve stare drvenarije. Mnoge knjige i glazbala ležali su razbacani uokolo. kao posljedica toga. i visjele su kao tanko zamršeno mrežasto pletivo sa strehe. a na takvoj golemoj udaljenosti od crnoga hrastovog poda da su iznutra bili potpuno nepristupačni. koji sam zacijelo sanjao. . nešto od pretjerane srdačnosti . A sa194 da je. Ali osim te natečenosti sveopćim truljenjem građa nije davala drugih znakova nestabilnosti. oko krupno.naziv koji kao da uključuje. a ja udoh u gotsko predvorja. koja nedostatkom is-taknutosti govori o nedostatku moralne snage. i izraza što su ga obično pokazivale. već koje isparava iz trulih stabala. Možda je samo oko pažljivog promatrača moglo primijetiti jedva uočljivu pukotinu. i u nekoliko trenutaka njegove šutnje. jedva prepoznatljivu. što ga je jedno.mjesta sa značajkama pripisanim vlasnicima i dok sam mudrovao po mogućnostima utjecaja. bilo tolike promjene da sam posumnjao s kime razgovaram.poslužila uglavnom tek da ubrza samo to bujanje. Sobar nečujna koraka proveo me odatle. tvorile su lik koji se ne zaboravlja lako. zajahao sam kratkim nasipom do kuće. Ni jedan zidani dio nije pao. Na moj ulazak. u duhu seljaka koji ga upotrebljavaju. a zatim je produžio. možda. Soba u kojoj se nadoh. napola straha. Uspio sam toliko uzburkati svoju maštu da sam povjerovao kako zaista oko cijelog dvorca i imanja lebdi ozračje svojstveno samo njima i njihovoj neposrednoj okolini . ni sam ne znam kako. u šutnji kroz mnoge mračne i zamršene hodnike na putu. kao što odavno znam. i činilo se kao da ima neka neobjašnjiva nedosljednost između još uvijek savršena prianjanja svih dijelova i stanja raspadanja u kojem se nalazi svaki pojedini kamen.bili stvari na koje sam. iz šutljivog jezera . I može biti da se samo zbog tog razloga.zaraznu i tajanstvenu paru. neudobni. a da je ne uznemiri ni dašak vanjskog zraka. koji je ennuye. u mojoj mašti raskrilio čudan privid . Prozori bijahu dugi. Zasigurno. Glavni su komadi pokućstva bili golemi. o kojima sam već govorio. iskazivao je mješavinu prostačke prepredenosti i zbunjenosti. A ipak je sve to bilo daleko od neke znatnije ruševnosti.

zaprepastili su me i ustrašili prije svega drugog. I svilenastoj kosi dopustio je da raste bez ikakve njege, te kako je ona, po svojoj neposlušnoj paučinastoj kakvoći, više lebdjele nego padala oko njegova lica, nisam mogao, čak ni s naporom, taj njen arabeskni izgled povezati s bilo kakvim pojmom o jedinstvenoj ljudskosti. U ponašanju moga prijatelja smjesta mi je upala u oči stanovita nepovezanost - neka nedosljednost; uskoro otkrih da ona proizlazi iz cijelog niza slabašnih i uzaludnih borbi da se prevlada kronična uzrujanost - pretjerano živčano uzbuđenje. Bio sam doista pripremljen na tako nešto, ne samo njegovim pismom, nego i sjećanjima njegove stanovite dječačke osobitosti, te zaključcima izvedenim iz njemu svojstvene prirodne građe i temperamenta. Njegovi su postupci bivali naizmjenično živahni i potišteni. Glas mu je hitro prelazio s drhtave neodlučnosti (kad se činilo da su mu duševni sokovi u posvemašnjem mrtvilu) na onu vrstu energične sažetosti onaj odsječni, teški, odmjereni i šuplje zvučni izričaj, ono olovno, uravnoteženo i savršeno oblikovano grleno glasanje kakvo se može primijetiti kod nepopravljiva pijanca, ili nepopravljiva uživatelja opijuma, u razdobljima najintenzivnijeg uzbuđenja.Evo, na takav je način govorio o svrsi moga posjeta, o svojoj vrućoj želji da me vidi, i o utjesi koju očekuje da mu pružim. Razvezao je, prilično opširno, u to kako on sam zamišlja narav svoje bolesti. Rekao je da je to urođeno i obiteljsko zlo, za koje on upravo očajnički nastoji pronaći lijek - samo obična živčana rastrojenost, smjesta je dodao, koja će nesumnjivo uskoro proći. Ona se očituje u cijelom nizu neprirodnih osjeta i dojmova. Neki od njih, kad ih je podrobnije opisao, zanimali su me i zbunjivali; premda su im možda tek pojmovi i opći način pripovijedanja dali težinu. Veoma je patio od morbidne izoštrenosti čula; podnošljiva mu je bila tek posve bljutava hrana; mogao je nositi samo odjeću od stanovitih tkanina; miris sveg cvijeća bio mu je mučan; oči su mu patile čak i od jedva primjetna svjetla; i samo neki zvukovi, i to oni od gudačkih glazbala, nisu ga ispunjali grozom. - Vidjeh daje rob okovan nenaravnom vrstom patnje. "Uništit će me" rekao je, "mora me uništiti ova žalosna ludost. Eto tako ću, i nikako drukčije, propasti. Užasavam se budućih događaja, ne zbog njih samih, nego zbog njihovih posljedica. Drhtim od pomisli na bilo kakav, pa čak i najtrivijalniji događaj koji bi 195 T mogao djelovati na ovo moje nepodnošljivo duševno uzbuđenje. Zaista, nemam nikakve bojazni pred opasnosti, osim u krajnjem njezinom djelovanju - tjeskobi. U ovom iznerviranom - u ovom bijednom stanju - osjećam da će prije ili kasnije doći razdoblje kad ću morati napustiti zajedno i život i razum, u borbi s mrkom sablašću, STRAHOM:' Saznao sam, štoviše, u razmacima, i kroz izlomljene i dvosmislene nagovještaje, još jednu osobitu značajku njegova duševna stanja. Bio je sputan stanovitim praznovjernim dojmovima u vezi s nastambom u kojoj boravi, i odakle se već mnoge godine ne usuđuje izaći - u vezi s utjecajem, kojega je zamišljena snaga bila opisana u pojmovima previše nejasnim da bismo ih ovdje ponavljali - utjecajem što su ga neke osobitosti u samom obliku i naravi obiteljske palače, rekao je, po zakonu dugog i prešutnog priznavanja, stekle nad njegovim duhom - efekt kojeg su postojanost sivih zidova i tornjića i mutnog jezera, u kojem se ogledaju, proizveli naposljetku na duh njegova postojanja. Priznao je doduše, iako s oklijevanjem, da se veliki dio osobite tjeskobe, koja ga je ovako spopala, može pripisati prirodnijem i daleko opipljivijem podrijetlu - vrlo teškoj i dugotrajnoj bolesti -dapače, očigledno bliskom skončanju - sestre, koju voli nježnom ljubavlju - njegove, već dugo godina jedine, družice - njegova posljednjeg i jedinog roda na svijetu. "Njezina smrt" rekao je s gorčinom koju neću nikada zaboraviti, "ostavila bi ga (njega, beznadnog i boležljivog) posljednjim od starog plemena Usherovih" Dok je govorio, gospođica Madelina (jer se tako zvala) polako je prošla kroz udaljeni dio kuće, i iščeznula, ne primijetivši moje nazočnosti. Promatrah je s krajnjim zaprepaštenjem, u kojem bijaše primjese straha - a ipak, mislim da ne mogu ničim opravdati takav osjećaj. Obuzelo me stanje ukočenosti dok su mi oči pratile njezine korake u odlasku. Kad su se vrata naposljetku za njom zatvorila, pogled mi je instinktivno i radoznalo potražio izraz na bratovu licu - ali on je zakopao lice među ruke, i jedino sam uspio primijetiti kako mu je bljedilo, znatno jače od uobičajenog, preplavilo istanjene prste, kroz koje je ćurkom curila mnoga sućutna suza. Bolest gospođice Madeline već dugo je zbunjivala liječničko umijeće. Trajna apatija, postepeno kopnjenje njezine osobe, česti, premda prolazni napadi ukočenosti, takva bijaše neobična dijagnoza. Do sada se uporno i uspješno borila protiv tlačiteljske bolesti, i nije se dala za stalno oboriti u postelju; ali, kad se približila večer mojeg dolaska u kuću, podlegla je (kako mi je te noći rekao njen brat s neizrecivim nemirom) rušilačkoj snazi razorna neprijatelja; i ja saznah da će pogled što sam ga uspio baciti na njezinu osobu biti vjerojatno posljednji koji će mi se pružiti - da tu gospođicu, barem dok je živa, nećemo više vidjeti. Nekoliko idućih dana ni Usher ni ja nismo spominjali njezino ime: u tom razdoblju zabavio sam se revno usrdnim naporima da ublažim melankoliju svoga prijatelja. Zajedno smo slikali i čitali; ili sam ja, kao u snu, slušao nesputane improvizacije njegove rječite gitare. I tako, kako me je sve veća i veća prisnost prepuštala sa sve manje ograda u duboke kutke njegove duše, sve sam s više gorčine primjećivao uzaludnost svakog pokušaja da se razvedri duh iz kojega je tama, kao urođena tvarna kakvoća, pljuštala po svim predmetima moralne i fizičke zbilje, u neprekidnom zračenju sjete.

Zauvijek ću sačuvati sjećanje na mnoge ozbiljne sate provedene na samo s gospodarom Kuće Usher. A ipak, ne bi mi nikako pošlo za rukom potanko priopćiti narav razmišljanja ili bavljenja u kojima sam mu se pridruživao, ili na koja me navodio. Ustreptala i vrlo rastrojena "idealnost" bacala je preko svega veo sumporaste svjetlucavosti. Njegove duge improvizirane tužaljke zauvijek će mi zvoniti u ušima. Medu ostalim stvarima, bolno mi ostaje u pamćenju stanovito neobično iskrivljenje i pojačanje onog neobuzdanog napjeva posljednjeg von VVeberova* valcera. Iz slika, nad kojima se mučila njegova zamršena mašta, i koje su rasle, crtu po crtu, u neodređenost od koje me je hvatala jeza, i to utoliko strasnije jer sam se ježio ne znajući zašto - iz tih slika (a živo ih pamtim kao da su mi pred očima) uzalud sam nastojao shvatiti išta više od onog malog dijela koji se može obuhvatiti pukom pisanom riječju. Potpunom jednostavnosti, golotinjom svojih crteža, izazivao je i zastrašivao pažnju gledatelja. Ako je ikada smrtnik naslikao ideju, onda je taj smrtnik Roderick Usher. Bar za moj pojam - u okolnostima koje su me tada okruživale -iz tih čistih apstrakcija koje je ovaj hipohondar uspio izvesti na platnu zračila je snaga nepodnošljiva užasa, kakvog ni sjene ne osjetih nikad u promatranju svakako užagrenih, ali ipak odviše konkretnih Fuselijevih** sanjarija. Jedna od fantazmagoričnih zamisli mojega prijatelja, koja ne dijeli tako strogo opći duh apstrakcije, može se ovdje, premda blijedo, osjenčati riječima. Mala je slika prikazivala unutrašnjost * Carl Maria von Weber (1786-1826) - njemački skladatelj i pijanist iz razdoblja romantizma ** Henry Fuseli (1741-1825) - anglo-švicarski pisac i slikar, poznat po ilustracijama Shakespearovih djela, profesor slikanja na Kraljevskoj akademiji u Londonu. 196 197 neizmjerno dugog i pravokutnog podruma ili tunela, niskih zidova, glatkih i bijelih, bez ikakva otvora ili naprave. Stanovite dodatne točke u crtežu zorno su objašnjavale da ta iskopina leži na izvanrednoj dubini pod površinom zemlje. Nikakav se izlaz nije mogao primijetiti ni u kojem dijelu toga golemog prostora, i nikakva baklja, niti koji drugi izvor umjetna svjetla, nije bio vidljiv; a ipak poplava jarkih zraka prosula se kroza nj, i kupala sve to sablasnim i neobjašnjivim sjajem. Upravo spomenuh morbidno stanje slušnoga živca u kojem je svaka glazba nepodnošljiva uhu bolesnika, osim možda stanovitih glasova žicanih glazbala. Možda su upravo te uske granice, u kojima se on stoga sveo tek na gitaru, bile velikim dijelom stvarni uzrok fantastične naravi njegovih izvedbi. Ali gorljiva i uvježbana lakoća njegovih impromptua nije se mogla time objasniti. Oni su morali biti, a i bili su, i u kajdama i u riječima njegovih nesputanih fantasta (jer je on često pratio rimovanim verbalnim improvizacijama), posljedak snažene duhovne sabranosti i usredotočenosti, o kojoj prethodno napomenuh da se može primijetiti samo u osobitim trenucima najvišeg umjetno izazvanog uzbuđenja. S lakoćom se mogu sjetiti riječi jedne od takvih rapsodija. Možda me se to više dojmilo u njegovoj izvedbi, jer mi se prvi put pričinilo da sam primijetio, pod mističkim tijekom nježna značenja, daje Usher potpuno svjestan kolebanja svojega uzvišenog uma na prijestolju. Stihovi, naslovljeni "Opsjednuta palača" teku približno, ako ne i točno, idu ovako: U našoj najzelenijoj dolini, Nastanjenoj anđelima, Nekoć gordo se k visini Dizao dvorac, blistav, divan. U sretnoj zemlji to je bilo, Gdje Misao bijaše car -Nikada ne nadvi krilo Serafin nad ljepšu stvar. Zastava zlatnih mnoštvo, slavno Na krovu se vijorilo; (Ovo - sve ovo - vrlo je davno U vremena stara bilo.) A lahor što je igro jednom Oko tog davnog, ljupkog mjesta, Niz ogoljeli, suri bedem Kao krilat miris nesta. Putnici dolinom sretnom Kroz osvijetljene prozore su Sablasti mnoge vidjeli jednom 198 Uz lutnje zvuk, u skladnu plesu, Okolo trona, gdje sjedio je U sjaju, ravnom svojoj slavi, (U grimizu kao rođen da je) Kraljevstva ovog vladar pravi. Od bisera i rubina nekoć Ulaz dvorca bješe sazdan Kroz koji tekuć, tekuć, tekuć I svjetlucajući uvijek Promiče vojska Jeka, kojim Opjevat slatka je dužnost Prelijepim glasovima svojim Svog kralja duh i mudrost. Al stvorovi zli su, crnih halja, Navalili na prijestol kralja; (Ah, tugujmo! - jer neće sutra Očajnik taj vidjet jutra!) I oko doma, kao sjena, Slava što nekoć cvjetala mu, Sad je tek mutna uspomena Na davnu prošlost pokopanu Sad putnicima u dolini Kroz crvena se okna čini Goleme sjene da se viju Uz neskladnu melodiju; Dok kao rijeka, strašna, žurna, Sada se gura kroz vrata tmurna Gomila gnusna - što van bježi I ceri se - al se ne smiješi. Dobro se sjećam da su nas nagovještaji iz ove balade odveli u slijed razmišljanja u kojem se očitovao jedan Usherov stav, koji ne spominjem toliko zbog njegove novosti (jer i drugi su ljudi* mislili slično), koliko zbog upornosti kojom gaje zastupao. U svojem najopćenitijem obliku, to je mišljenje o organskoj svjesnosti svih biljnih stvari. Ali u njegovoj poremećenoj mašti, ideja je poprimila smioniji značaj, i prenosila ga, pod stanovitim uvjetima, i na neorgansko carstvo. Nemam riječi kojom mogu izraziti * Watson, Dr. Percival, Spellenzani, a posebno landaffski biskup - vidi Kemijske pokušaje, sv. V - primj. autora. - Richard Watson (1737 -1816). - biskup landaffski, prijatelj Benjamina Franklina, profesor kemije u Cambridgeu, pisao je popularna djela o kemiji. Jemes Gates Percival (1795. -1856.) - američki pjesnik, liječnik, kemičar i fizičar. Lazaro Spallanzani (1729. -1799.) - talijanski učenjak, pretežno fiziolog, autor djela o fizici

životinjskog i biljnog svijeta. 199 puni opseg, ili gorljivu zanesenost njegova uvjerenja. Njegovo je vjerovanje, svakako, bilo povezano (kao što sam i prije nagovijestio) sa sivim kamenjem obiteljske kuće. Pretpostavke za stanovitu svjesnost, prema njegovu zamišljanju, ostvarene su u sustavu sukladnosti tog kamenja - poretku njegova slaganja, kao i u mnogobrojnim gljivicama plijesni koja ga prekriva, pa i u trulim stablima što ga okružuju - povrh svega, u dugoj neporemećenoj trajnosti toga poretka i u njegovu udvostručenju u mirnim vodama jezera. Dokazi toga - dokazi tog osjećaja mogu se vidjeti, rekao je, (a ja se trgoh dok je to govorio) u postupnom, ali nedvojbenom zgušnjavanju posebna, njima svojstvena ozračja, oko tih voda i zidova. Posljedak se može otkriti, dodao je, u onom nijemom, a opet nesnosnom i stravičnom utjecaju koji stoljećima oblikuje sudbine njegove obitelji, i koji je i njega napravio ovakvim kakvim ga sada vidim - kakav jest. Takvim mislima ne treba objašnjenja, pa ih i neću objašnjavati. Naše knjige - knjige koje su godinama oblikovale ne mali dio duhovnog postojanja ovog bolesnika - bile su, kao što se može i pretpostaviti, u potpunom skladu sa značenjem ovakvih priviđenja. Mi smo se zajedno udubljivali u takva djela kao što su Vervet et Charireuse Gresseta; Belphegor Machiavellija; Nebo i pakao Swedenborga; Podzemno putovanje Nicholasa Klimma Holberga; Kironmntija Roberta Fluda, ili ona Jeana D'Indaginea, ili ona De la Chambrea; Putovanje u plavu dalj Tiecka; i Campan-ellin Grad sunca* Jedan od najomiljenijih svezaka bilo mu je malo izdanje u oktavu Directorium Inquisitorum** dominikanaca Evmerica de Gironnea; a bilo je odlomaka u Pomponiusu Meli***, * Poe ovdje navodi prilično šareno društvo pisaca. To su švedski vjerski mistik Emanuel Swedenborg (1688. -1772.); njemački romantičar Ludvvig Tieck (1773. -1853.) (naslov djela koje Poe navodi nije poznat); zatim Tommaso Campanella (1568. -1639.), talijanski renesansni filozof koji je pod utjecajem Platonovih ideja opisao idealnu državu, Grad sunca. Tim je piscima zajedničko davanje prednosti duhu nad tijelom, težnja idealu ili transcendiranje stvarnosti. Od tih djela odudara Belgafor - Niccole Macchiavellija (1469. -1527), u kojem se talijanski pisac ruga instituciji braka. Poe, koji želi naglasiti neobičnost i posebnost Usherove lektire navodi i djela o Hiromantiji (vračanju, praznovjerju, da se iz crta ruke na dlanu može pogoditi sudbina čovjeka), te knjige o inkviziciji i pogrebnim obredima. ** Inquisitorum Directorium (Priručnik inkvizitora) sadrži podrobne opise metoda inkvizicije, a sastavio ga je Evmeric, glavni inkvizitor za Kastilju 1356. godine. *** Pomponije Mela bio je rimski putopisac iz I. stoljeća naše ere, koji je pisao o običajima i načinu života. 200 o starim afričkim Satirima i Aegipanima*, nad kojima bi Ush-er satima sjedio, sanjareći. Glavni je užitak, međutim, nalazio u prelistavanju izvanredno rijetke i neobične knjige, u kvart izdanju, goticom - priručnika jedne zaboravljene crkve - Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae**. Ne mogoh, a da ne pomislim na razuzdane obrede u ovom djelu, i na utjecaj koji su izvrgnuli na našeg hipohondra, kad mi je jedne večeri, obavijestivši me odjednom da gospođice Mad-eline više nema, izjavio svoju namjeru njezino truplo čuvati četrnaest dana (prije nego što ga konačno ukopaju) u jednom od brojnih podruma pod glavnim zidovima zgrade. Svjetovni razlog, međutim, naveden za ovaj izuzetni postupak, bio je takav da sam mislio da mu se ne smijem suprotstaviti. Na takvu odluku brata je navelo (tako mi reče) to što je morao uzeti u obzir neobično svojstvo bolesti preminule, stanovite nametljive i radoznale upite sa strane njenih liječnika, kao i udaljeni i izloženi položaj obiteljskog groblja. Neću poricati da ja, kad sam se prisjetio zloćudna lica osobe koju sam bio upoznao na stepeništu onoga dana kad stigoh u kuću, nisam imao želje usprotiviti se toj, kako držah, u najbolju ruku tek bezazlenoj, i ni u kojem slučaju neprirodnoj, predostrožnosti. Na Usherov zahtjev, osobno sam mu pomagao u pripremama za privremeni ukop. Smjestivši tijelo u lijes, nas smo ga dvojica sami odnijeli na počivalište. Podrumska komora u koju smo ga smjestili (i koja je bila tako dugo zatvorena da su nam baklje, gotovo se ugušivši u nesnosnome zraku, pružile malo prilike da je istražimo) bila je mala, vlažna, a bez ikakva sredstva za ulazak svjetlosti; ležala je, na velikoj dubini, tik ispod onog dijela zgrade gdje se nalazila moja spavaonica. U davna feudalna vremena ona je očigledno služila za najgore svrhe, kao tamnica, a u novija vremena kao spremište za barut, ili kakvu drugu opasnu eksplozivnu tvar jer su dio njena poda i cijela unutrašnjost dugog hodnika pod lukovima, kroz koji smo do nje došli, bili pažljivo optočeni bakrom. Vrata od punog željeza bila su također slično zaštićena. Njihova golema težina proizvela je neobično oštru škripu dok su se okretala na šarkama. * Satir - iedno od nižih božanstava starogrčke mitologije. Prikazivali su ga kao kozonogog demona. Riječ Aegipan znači "bog Pan u liku jarca" dok je Poe vjerojatno smatrao da označava neku vrst satire. * Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae - Bdijenje nad mrtvima na način zbora maguntinske crkve. Djelo nije pronađeno, ali je inače poznato nekoliko djela koja opisuju slične obrede. 201 Položivši naš tugaljivi teret na noge u tom carstvu užasa, djelomično smo odmaknuli u stranu još neotvoreni poklopac lijesa i zavirili u lice njegova stanara. Upadljiva sličnost između brata i sestre sada je prvi put privukla moju pažnju; a Usher, pogađajući možda moje misli, promrmljao je nekoliko riječi, iz kojih sam razabrao da su on i pokojnica blizanci, i da su između njih oduvijek postojala suosjećanja jedva objašnjive prirode. Naši

pogledi, međutim nisu dugo počivali na pokojnici - jer je nismo mogli gledati bez u straha. Bolest, koja je pokopala ovu gospođicu u cvijetu mladosti, ostavila je, kao što obično biva u svim bolestima isključivo kataleptičkog značaja, privid jedva primjetnog rumenila na njenim grudima i licu, i onaj upadljivi zaostali osmijeh na usnama, koji je tako stravičan u smrti. Namjestili smo poklopac i zavrtili ga, pa zakračunavši željezna vrata, krenusmo, s naporom u ne manje sumorne gornje kućne odaje. I tada, budući da je prošlo nekoliko dana gorke boli, zbila se primjetna promjena u osobinama duhovna poremećaja mojeg prijatelja. Njegovo uobičajeno ponašanje je netragom nestalo. Zanemario je ili zaboravio svoje uobičajene zabave. Lutao je od odaje do odaje, žurnim, neravnomjernim i besciljnim korakom. Bljedilo njegova lica poprimilo je, ako je to moguće, još sablasniji preljev - ali sjaj se njegova oka potpuno ugasio. Nekadašnja povremena muževnost njegova glasa više se nije čula; i drhtavo titranje, kao od krajnje bojazni, sada mu je obično oblikovalo izričaje. Ponekad, doista, pomislio bih da se njegov neprestano uznemireni duh bori s nekom nesnosnom tajnom, i da prikuplja potrebnu hrabrost kako bi je razotkrio. Ponekad, opet, bio bih primoran da sve pripisati neobjašnjivom vrludanju ludila, jer bih ga opazio kako satima zuri u prazninu, i to u stavu najdublje pažnje, kao da osluškuje neki imaginarni zvuk. Nije čudo da me je njegovo stanje plašilo - štoviše, zarazilo me. Osjećao sam kako mi se postepeno prikradaju - sporo, ali sigurno - opasni utjecaji njegova fantastična, ali dojmljiva praznovjerja. Posebno jednom, povlačeći se u postelju kasno u noći sedmog ili osmog dana nakon polaganja gospođice Madeline u podzemnu tamnicu, iskusih punu snagu takvih osjećaja. San se nije ni približio mojem ležaju - dok je prolazio sat za satom. Borio sam se razumom razbiti nemir koji me obvladao. Nastojah se uvjeriti kako mnogo, ako ne i sve, od onog što osjećam potječe od zavodničkog utjecaja sumornoga sobnog pokućstva - tamnih i otrcanih zastora, koji su se prisiljeni na pokret dahom oluje što se podiže, grčevito ljuljali ovamo-onamo po zidovima, i neprijazno šuštali oko posteljnih ukrasa. Ali napori su mi ostali neplodni. Nesavladivo drhtanje postepeno je obuzelo cijelu moju građu; i naposljetku, na srce mi je zasjela mora posve bezrazložne panike. Otresajući ga uz dahtanje i rvanja, podigoh se s uzglavlja, i zureći prodorno u gustu tamu odaje, stadoh osluškivati - ni sam ne znam zašto, osim što me je na to neki nagonski duh potaknuo - neke prigušene i neodređene zvuke, koji su dopirali, u dugim razmacima, u predasima oluje, ne znam odakle. Svladan žestokim osjećajem groze, neobjašnjive ali i nepodnošljive, na brzinu navukoh odjeću (jer sam slutio da za mene neće više biti sna te noći) i pokušah se trgnuti iz žalosnog stanja u koje sam zapao, žurno koračajući gore-dolje odajom. Tek što sam nekoliko puta tako okrenuo, nečiji mi je laki korak na obližnjem stepeništu privukao pažnju. Odmah sam prepoznao da je Usherov. Trenutak kasnije, on je pokucao blagim udarcima na moja vrata, i ušao, noseći svjetiljku. Njegovo je lice, kao obično bilo mrtvački blijedo - ali, povrh toga, neka vrsta lude razuzdanosti sjala mu je u očima - hvsteria koju je očigledno susprezao vidjela mu se u čitavu držanju. Njegov me izgled zapanjio ali sve mi je bilo milije od samoće, koju sam tako dugo trpio, pa sam čak i njegovu nazočnost pozdravio kao olakšicu. 'A ti to nisi vidio?" rekao je iznenada, pošto je nekoliko časaka šutke zvjerao oko sebe, - "znači, ti to nisi vidio? ali, čekaj! Vidjet ćeš!" Govoreći tako, i pažljivo zaklonivši svjetiljku, pohitao je do jednog prozorskog krila, i širom ga otvorio oluji. Nagli bijesni naleta vjetra, što je prodro u sobu, gotovo nas je oborio s nogu. Bila je to zaista olujna, a opet surovo lijepa noć, raskalašeno neobična u ovom užasu i ljepoti. Oluja je očigledno sabirala snagu negdje u našoj okolici; jer je dolazilo do čestih i žestokih promjena u smjeru vjetra; a izvanredna gustoća oblaka (koji su visjeli tako nisko kao da hoće pritisnuti tornjeve na kući) nije nam priječila da opazimo veliku brzinu kojom su, kao da su živi, letjeli i brzali sa svih strana, jedan prema drugom, ne odlazeći u daljinu. Kažem, da nam čak ni njihova izvanredna gustoća nije priječila da to vidimo - a opet, nismo vidjeli ni mjeseca ni zvijezda - niti su munje bljeskale. Ali donje plohe golemih masa uzburkane pare, kao i svi zemaljski predmeti u našoj neposrednoj blizini, sjajili su u nenaravnu osvjetljenju blijedo fluorescentnog, ali jasno vidljivog plinovitog isparavanja, koje je lebdjelo i kao plašt omotavalo palaču. 202 203 "Ti to ne smiješ - ti to nećeš gledati!" rekao sam, stresavši se, Usheru, dok sam ga blagom silom odvodio od prozora do sjedala. Ovi prividi, koji te zbunjuju, samo su električne pojave koje nisu neobične - ili možda svoje sablasno porijeklo vuku iz kužnih isparavanja trule močvare. Zatvorimo prozor; - zrak je hladan i opasan za tvoje zdravlje. Evo ovdje jednog od tvojih najdražih romana. Ja ću čitati, a ti slušaj; - pa ćemo tako zajedno provesti ovu strašnu noć" Starinski svezak što mi je dopao ruku bio je "Bijesni Trist" Sir Launcelota Canninga*; ali nazvah ga najdražim romanom Usherovim prije u tužnoj šali nego ozbiljno; jer, zacijelo, malo .što je u toj neugladenoj i nemaštovitoj razlivenosti moglo biti zanimljivo za uzvišenu produhovljenost mojeg prijatelja. Bila je to, međutim, jedina knjiga pri ruci; i ja se zanijeh nejasnom nadom da će uzbuđenje, koje je uzburkalo hipohondra, naći možda oduška (jer povijest umnih poremećaja puna je sličnih odstupanja) čak i u krajnjim ludostima koje budem pročitao. Da sam smio suditi po divljem, odveć napetom izrazu živahnosti, s kojom je slušao, ili prividno slušao,

i tad njome silovito vukući. Bila je to nesumnjivo samo slučajnost koja je privukla moju pažnju. koje sam opazio.treba radije reći: raspadanje njezina lijesa. 204 palače do ušiju nejasno dopire nešto što bi. tako da sjedi licem prema vratima odaje. pripovijest teče ovako: "I Ethelred. i gle. kad mu položih ruku na rame. od kovine. a tu na zidu visio je štit od svijetle mjedi skovan. ali prodorno. podiže smjesta svoj topuz. stalno slušam . Dugo .noćas . koji uistinu bijaše tvrdoglava i pakosna kroja. da provuče svoju oklopljenu desnicu. na noge. on kidaše i cijepaše dok sve ne razbi do kraja. mnoge sate. Iz položaja nasuprot mojemu. i koji uz to hrabar bješe. već mu pade pred noge na taj pod od srebra. Nadvio sam se nad njega. koji po naravi bješe muževna srca. promatrajući ga iz profila.usudio progovoriti! Živu smo je položili u grob! Zar nisam rekao da su mi osjetila izoštrena? Sada ti kažem da sam čuo već njene prve slabašne pokrete u onom šupljem lijesu. škripa željeznih omči njezina zatvora i njezino kretanje u bakrenom hodniku podruma! O kamo da pobjegnem? Zar ona neće sići ovamo istog trena? Ne žuri li me prekoriti zbog moje hitnje? Zar joj to ne čujem korake na . premda stalnom i jednolikom lelujanju. Na brzinu zamijetivši sve ovo. ponovo se prihvatili pripovijedanja Sir Launcelota. kad li kao da je zaista kakav mjedeni štit u tom času teško pao na srebrni pod . Ovdje. šupalj. tako sam mogao samo djelomično promatrati crte njegova lica. začudi se i razbjesni vrlo kad ne vidje ni traga ni glasa od pakosna pustinjaka. sjetit ćete se. otegnuto i sasvim neprirodno vrištanje ili škrgut .mnoge minute. kao da nije svjestan moje nazočnosti. Glava 205 mu je klonula na grudi .jer se on njihao s boka na bok u blagom. mnoge dane. Pohitah k stolici na kojoj je sjedio. čitavom mu osobom zatrese snažan drhtaj. pa maknu sa svog puta mrtvo truplo i hrabro zakroči po podu od srebra do zida gdjeno je visio štit. taj zvuk. što pade preda nj i izdahnu svoju kužnu dušu s krikom tako groznim i nelijepim. no osjećajući kišu na plećima i bojeći se oluje što se spravljaše. pobjednik će bit. nisam se usudio ništa reći! A sada . pripada mu štit. i napokon razabrao grozno značenje njegovih riječi. "Da nisam čuo? . ne čekaše dulje da pregovara s pustinjakom. tako da je prasak suha i šuplja drveta grmio i odjekivao cijelom šumom. Izgubivši sasvim živce. Čuo sam ih . stoje sjedio na straži pred dvorcem od zlata s podom od srebra.dugo . zaista čuo (iako mi je bilo nemoguće odrediti iz kojega smjera) tiho." Na svršetku ove rečenice ja se trgoh i na trenutak zastadoh. kao što zacijelo bijah. i zveket štita! . pošto je uzalud kušao mirnim putem ući u nastambu pustinjaka. ljuskava i strašna lika i vatrena jezika. Većina urednika smatra da je Poe izmislio i autora i djelo te sam napisao odlomak koji tobože citira. Nastavio sam priču: 'Ali dobar junak Ethelred. blijedi smiješak zatitra mu na usnama. sam po sebi. Ali. hoće silom izboriti ulazak. I pokreti su njegova tijela bili u neskladu s takvom pomisli .do svijesti mi dopre razgovijetan. Zaprepašten. zveket-av. skočio sam.jer nije bilo nimalo sumnje da sam.dugo . junak Trista. nije mogao imati u sebi ništa. zbog jakosti vina što ga popi. mogla biti jeka (ali dakako prigušena i otupjela) istog kidanja i cijepanja koje je Sir Launcelot tako potanko opisao. posve blizu.a ipak se nisam usudio. jer mi se pričinilo (iako sam odmah zaključio da me to prevarila uzbuđena mašta) . I Ethelred podiže svoj topuz i sijevnu njime po glavi zmaja. ušavši sada kroz dveri.I autor i djelo su nepoznati. a uz to i prodornim da moj Ethelred htjedoše uši rukama pokriti zbog takva strahotnoga glasa kakvoga se nikad još čulo nije!' Ovdje sam opet naglo zastao. koje se ovako nastavlja: "I tada.pričinilo mi se da mi iz nekog udaljenog djela * Bijesni Trist Sir Launcelota Canninga . Stigoh do onog dobro poznatog dijela priče gdje Ethelred. sigurno.prije mnogo. Oči je upro ravno pred sobom. i čuo sam. i ovom knjigom nakićen: Tko unutra uđe." Još mi ovi slogovi nisu pravo preletjeli preko usana. naš junak.ali ja sam znao da ne spava. Ni po čemu se nisam mogao uvjeriti daje i on primijetio dotične zvukove. a cijelim njegovim izrazom vladala je kamena ukočenost. čujem. premda je. po podrobnoj sličnosti naravi. on je postepeno okrenuo stolicu. štit ne čekaše da on k njemu dođe. što još raste. uistinu. Tko ubije zmaja. već na njegovu mjestu. mnogo dana . jamačno. u tom trenutku.Ethelred -ha! ha! provaljivanje pustinjakovih vrata i zmajev smrtni krik. tisućama proturječnih osjećanja. po širom otvorenom i ukočenom oku. a ja primijetili da govori tihim. ali odmjereno se Usherovo ljuljanje nije poremetilo.da. golema zmaja. i to sada s osjećajem potpuna zaprepaštenja . u nekoliko posljednjih minuta neobična promjena zahvatila njegovo držanje. s golemim i •strahotnim zveketom. u zbivanju ove druge i doista izuzetne slučajnosti. i očigledno udaljeno. prisjeti se mjedenog štita i kako će skinuti čini što na njemu leže. i udarcem lakim u čas probi rupu medu daskama na vratima.a nisam se usudio . žurnim i grozničavim mrmorom. izbjegnuvši grozni gnjev zmaja. ali očigledno prigušen odjek. što bi me privuklo ili uznemirilo. jer između lupetanja prozorskih okvira i uobičajenih raznorodnih zvukova oluje. među kojima prevladavahu čuđenje i krajnji strah.riječi pripovijetke. premda jasno vidjeh da mu usne drhte kao da što nečujno šapće. mogao bih bio sam sebi čestitati na uspjehu svoje zamisli.točan parnjak onoga kakvog je moja mašta već prizvala kao zmajev neprirodni krik koji je opisao romanopisac. još uvijek sačuvah dovoljno prisebnosti duha izbjeći da bilo kakvom opaskom uzbudim osjetljive živce svojeg prijatelja.

sve do temelja. u vratima se zaista ustobočila uzvišena i plaštem zakukuljena pojava gospođice Madeline od Ushera.stepenicama? Ne razaznajem li ono teško i užasno kucanje njezina srca? Luđače!" . i ja se osvr-nuh da vidim odakle potječe ovako neobično zračenje.111(73)-31=163. teško se srušila unutra. pukotina se brzo širile . prema kojima je govornik pokazivao. Iznenada se po stazi preda mnom prosu neobuzdano svjetlo. užasnut.ovdje je bjesomučno skočio na noge i vrišteći iz svega grla.i duboko se močvarno jezero pod mojim nogama zlokobno i nijemo sklopilo nad krhotinama Kuće Usherovih.u mozgu mi se zavrtjelo kad vidjeh moćne zidove kako se rastvaraju . preveo Leo Držić. polako su raskrile svoje dostojanstvene ebanske čeljusti. pukotinu koja se spušta od krova zgrade. na tijelo svoga brata. grohotna grmljavina poput glasa tisuća voda . 6) Prijevod djela: The murders in the Rue Morgue and other stories. . 2004. 207 Sadržaj Umorstva u ulici Morgue Doživljaji Arthura Gordona Pyma Crni mačak Jama i njihalo Krabulja crvene smrti Pad kuće Usher 5 37 163 171 185 191 CIP . (Večernjakova biblioteka. Kriminalistički romani. i svojim žestokim i sada konačnim smrtnim grčevima oborila ga na tlo kao lešinu . Svjetlost je isijavala s punog. Vani je oluja još uvijek bjesnjela svom snagom dok preležah stari nasip.ali tada. ISBN 953-7161-31-5 440809020 . Krv je zamrljala njezinu bijelu haljinu. kolo 2. Trenutak je ostala na pragu.Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica . koji je sada živo sjao kroz nekoć jedva zamjetnu pukotinu. drhteći i lelujajući lijevo-desno a tada.naišao je žestoki zapuh vjetra . i iz te palače. Dok sam je promatrao. pobjegoh. a dokazi ogorčene borbe bili su na svakom djeliću njezina izmoždena lika. kao da u tom naporu izbacuje svu dušu. zalaznog krvavo-crvenog mjeseca.žrtvu užasa što ih je sam predviđao. knj. rekao: "Luđače!" Kažem ti da ona sada stoji tik pred vratima!" 206 Kao da se u nadljudskoj snazi tog uzvika našla čarobna moć vradžbine .Zagreb UDK 821.cijeli se krug satelita najednom razotkrio mojem pogledu . s prigušenim jaukom. o kojoj sam ranije govorio. Bilo je to djelo jednog naleta vjetra .u tom trenutku golema starinska vrata. vijugavim smjerom. jer su iza mene bile jedino golema kuća i njene sjene.42 POE. Edgar Allan Umorstva u ulici Morgue i druge priče / Edgar Allan Poe .Zagreb : Večernji list. Iz te odaje.nastala je dugotrajna.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful