Upozorenje: Ovo je ukratko skriptiran dio knjige "Teorije znanosti o odgoju".

Nije moguće razumjeti sadržaj ove skripte bez prethodnog čitanja knjige, jer je ona napravljena kao niz natuknica, bez objašnjenja i primjera, s ciljem da koristi za ponavljanje i utvrđivanje gradiva tj. za olakšavanje dosjećanja za pripremu ispita. Samo ova skripta ni u kom slučaju nije dovoljna za razumijevanje gradiva i samim tim polaganje ispita iz Povijesti pedagogijskih teorija. Ova skripta vam olakšava posao samo utoliko što za vrijeme čitanja knjige ne morate pisati bilješke.

KONIG – ZADLER: TEORIJE ZNANOSTI O ODGOJU

Postoje četiri glavne teorije znanosti o odgoju: 1. Znanost o odgoju kao normativna disciplina (u skripti str. 2-3) 2. Znanost o odgoju kao empirijska znanost o ponašanju (u skripti str. 4-7) 3. Znanost o odgoju kao hermeneutička disciplina (u skripti str. 8-12) 4. Znanost o odgoju na osnovu teorije sustava (u skripti str. 13-14)

1

stvaranje pojmova (stupanj sustava) d. 3. Pri utvrđivanju načela Herbart se služi filozofijom.): a. To su (Opća praktična filozofija iz 1808. Zadaća pedagogije je pružiti znanstveno obrazloženje praktičnog odgojnog djelovanja.Friedrich Wilhelm DORPFELD .1. primjena poznatih pojmova na nove predmete (stupanj metode) Četiri Herbartova stupnja. Lockeov društveni cilj odgoja…) 2. Ideju odgoja poistovjećuje s temeljnim bezuvjetnim.Tuiscon ZILLER . Rein je dopunio. GEORG KERSCHENSTEINER: pokušaj aksiologijskog utemeljenja pedagogije. a pri određivanju metoda služi se psihologijom. što olakšava strukturiranje nastavnog procesa: a. apstrahiranje. principe) 4.Wilhelm REIN Glavne teze: 1. ideja dobrote d. ZNANOST O ODGOJU KAO NORMATIVNA DISCIPLINA Predstavnici: Johann Friedrich HERBART . ideja savršenstva (svaki čovjek se razvija s ciljem postizanja savršenstva) c. ideja prava e. mjere i zapreke u ostvarivanju odgojnih ciljeva. uspoređivanje (stupanj povezivanja) c. priprema s ciljem uvođenja učenika u temu 2. Psihologija objašnjava proces spoznaje. Polaznu točku za pedagošku znanost tvori činjenica da postoje različite koncepcije odgoja (Roussov "prirodni" pristup. postavlja temeljne norme i vrijednosti za ljudsko djelovanje. primjena naučenog na praktična pitanja (metodika). ideja prikladnosti 6. koji su osnovica za postavljanje odgojnih ciljeva. ideja unutarnje slobode (sloboda odlučivanja) b. Psihologija pokazuje putove. opažanje (stupanj jasnoće) b. Filozofija. prikaz novoga (zornost) 3. Zato kažemo da je po Herbartu pedagogija normativna disciplina koja određuje načela odgojnog djelovanja. bezvremenskim. Znanstveno obrazložiti znači svesti praksu na pouzdana načela (polazne točke. te se prema njemu nastavni proces odvija: 1. sažimanje s ciljem tvorbe apstraktnih pojmova (sustav) 5.Karl Volkmar STOY . duhovnim vrijednostima: 2 . povezivanje novih sa starim predodžbama (asocijacija) 4. prema Herbartu. 5.

- istinitost ljepota svetost i ćudorednost Marian HEITGER i Karl Heinz DICKOPP do vrhovnih načela pedagogije dolaze "iz transcendentalne svijesti". kao npr. pravednost. Što sa situacijama u kojima one ne važe? 2. tada se mogu koristiti te metode. Ludwig KERSTIENS ističe važnost razvoja humanosti. izbjegavanje frustracija. Kako se od postavljenih temeljnih normi dolazi do konkretnih preporuka za pedagoško djelovanje? 1. Smjernice izvedene na ovaj način ne mogu se primijeniti u svim situacijama. kroz razne norme. Stoga će osobe različitih shvaćanja vrijednosti izvesti drugačije konkretne norme. Potom se traže sredstva kojima se mogu postići ti ciljevi. solidarnosti. sloboda. Putem dedukcije Iz nadređenog odgojnog cilja deduciramo konkretne smjernice. Ali i tu se postavlja pitanje: vrijede li odgovarajuće empirijske spoznaje za sve pedagoške situacije? Zbog ovih se problema preporuča donositi odluke o prikladnim sredstvima u konkretnim situacijama uz uvažavanje pojedinačnih situacijskih čimbenika (odgajatelj treba posjedovati "pedagoški takt"). To su: čovječnost. Na temelju postavljenih ciljeva Vrhovna načela se definiraju kao odgojni ciljevi. I tu ostaju problemi – možemo li na ovakav način znanstveno usmjeravati odgojne postupke? Kako možemo provjeriti je li izbor određenog sredstva bio primjeren za tu situaciju? 3 . nenasilnosti. Ako su empirijska istraživanja potvrdila vezu o djelovanju neke metode u odnosu na cilj. istinitost iz čega izvodi konkretne odgojne ciljeve: učenje suradnje. Walter TROGER tražeći apsolutni početak (sama potvrda života) izvodi vrednote: tolerancija. Tu se pojavljuje problem: konkretizacija normi ovisi o pojedinačnom shvaćanju pojma koji se koristi. agresivnosti itd. ljubav. razum i osobni identitet. odgoj savjesti.

a ne slučajnim iskustvima. Empirijska znanost o odgoju temeljila se na pretpostavkama da postoje objektivne činjenice koje je moguće spoznati putem promatranja i eksperimenta. 4 . Do spoznaje činjenica dolazimo opažanjem ili eksperimentom. Po njima: 1. Osnovu odgojne znanosti tvore "pedagoške činjenice". Po Layu i Meumannu.2. 2. Temeljne istraživačke metode su PROMATRANJE i EKSPERIMENT. 3. ZNANOST O ODGOJU KAO EMPIRIJSKA ZNANOST O PONAŠANJU Pokušaj da se pedagogija zasnuje po modelu prirodnih znanosti. ali ne i ono što bi se moglo dogoditi. eksperimentalna pedagogija postaje normativna disciplina koja pruža smjernice za praktično djelovanje. čiji su nasljednici Aloys FISCHER. da je zadaća odgojne znanosti opažanje ponašanja u pedagoškim situacijama. Oni zahtijevaju empirijsku potvrdu teza. sigurnu spoznaju možemo doseći samo ako koristimo prokušane metode prirodnih znanosti. te pretpostavka da se analogno prirodnim znanostima mogu iz pojedinačnih opažanja postaviti iskazi o općevažećim zakonitostima. Zajednička osobina pedagoga ovog pravca je kritički odnos prema normativnoj pedagogiji. Peter PETERSEN i Rudolf LOCHNER. Za razliku od Laya i Meumana koji su provodili eksperimente u laboratoriju. Else i Peter PETERSEN razvili su model terenskog istraživanja: promatranje pedagoških situacija odvija se u realnim nastavnim situacijama. Prvi je to započeo Ernst Christian TRAPP. U konačnici. Tako smatraju Lay i Meumann. (Eksperiment je promatranje neke pojave koja se provodi u pojednostavljenim uvjetima) Iz toga izlazi. a potom Enst MEUMANN i Wilhelm August LAY (eksperimentalna pedagogija). ali s njima se ne slaže Lochner koji smatra da možemo samo izreći ono što se događa. Na temelju pojedinačnih opažanja donose se zaključci o općim zakonima (načelo indukcije) 4.

kritički racionalizam doveo je do promjene opće teorije empirijskih znanosti. u sklopu kritičkog racionalizma. predviđanja i tehološke upute odvijaju se uvijek po istoj shemi. Zahtijeva da iskazi znanosti o odgoju budu vrijednosno neutralni i uspostavlja "praktičnu pedagogiju" koju ne smatra znanošću. predviđanja i naputke. Kao i ostali pobornici empirijskih znanosti. shvaćamo kao hipoteze koje kritički provjeravamo. stoljeća. koju su razradili Hempel i Oppenheim zbog čega se naziva H-O shema: Objašnjenje: što je uzrok? traži se traži se zadan Predviđanje: kakve su posljedice? traži se zadan traži se zadan ka iskazi zakonitosti sporedni uvjeti explanandum (singularni iskazi) 70-tih godina dolazi do recepcije kritičkog racionalizma. da daje objašnjenja. R. zamjera normativnoj pedagogiji nedostatak znanstvene utemeljenosti. sve dok sustav odolijeva daljnjim provjerama (sve dok se ne dokaže drugačije). Uvođenje ovih promjena ujedno je i pokazalo da je kritički racionalizam neprikladna teorija za istraživačku praksu. H-O shema se stoga proširuje i na iskaze vjerojatnosti. što je najuočljivije kod Wolfganga BREZINKE. prihvaćamo ih (kažemo da se potvrđuju u praksi). ZNANOST O ODGOJU U SKLOPU KRITIČKOG RACIONALIZMA Tijekom 30-tih godina 20. to nam ne daje za pravo da zaključimo da su svi labudovi bijeli. Popper je ukazao na "problem indukcije": nemoguće je iz pojedinačnih zapažanja izvesti općevažeće zakonitosti.2. Uvodi se provjeravanje hipoteza u smislu da procjenjujemo kolika je vjerojatnost da slučajno dobijemo rezultat koji odstupa od norme. Ako opazimo 10 bijelih labudova. za koje smatra da se mogu koristiti u praksi kao predviđanja i tehnološki naputci za praktično djelovanje. POPPER i Hans ALBERT. Predstavnici ovog smjera 80-tih godina zadržavaju za polaznu točku načelo kritičkog provjeravanja. 5 . Postupak provjeravanja je deduktivan.1. Iskazi vjerojatnosti ne moraju sadržavati bezuvjetno točna objašnjenja. istaknutog pedagoškog praktičara. predviđanja i tehnološke upute za praktično djelovanje. već sustavom preporuka za praktično djelovanje. Zato opće iskaze "svi labudovi su bijeli". Ako i nakon strogih ispitivanja ne uspijemo opovrgnuti takve teorije. Ta objašnjenja. definira znanost o odgoju kao sustav općih iskaza o odgojnoj stvarnosti. Zadatak je empirijske znanosti. Predstavnici: Karl.

deskriptivna obrada (izračunavanje postotaka. 2. Provedba predtestiranja Cjeloviti model istraživanja se najprije iskušava na maloj skupini. longitudinalno. Utvrđivanje uzorka Utvrđivanje osnovnog skupa. BIHEVIORISTIČKA ZNANOST O ODGOJU ISTRAŽIVAČKA METODOLOGIJA biheviorističke znanosti (empirijske) o odgoju izgleda ovako (klasičan primjer su istraživanja Alberta BANDURE): 1. potrebno je odrediti što podrazumijeva "agresivno ponašanje": udariti nekoga. ordinalne ljestvice. cluster ili kvotni uzorak. 3. 5.2. stratificirani.interferencijsko-statistička obrada (istraživanje međusobnih veza između varijabli) 6 . Provedba ispitivanja 8. Tvorba hipoteza Svaka hipoteza ima zavisnu i nezavisnu varijablu. srednjih vrijednosti.2. mjera disperzije…) . 7. koristeći postupke za utvrđivanje reprezentativnih uzoraka: obični slučajni uzorak. vrijeđati…) Operacionalizacija se može napraviti uz pomoć promatranja ili anketnog ispitivanja.kodiranje podataka . intervalne i ljestvice proporcija ili razmjera. Zavisna varijabla je ona vrijednost za koju pretpostavljamo da će se mijenjati ovisno o drugim varijablama. koja pretpostavlja da nema uzročne povezanosti između zadanih varijabli. uzorka ponašanja. Utvrđivanje istraživačkog uzorka Transverzalno istraživanje. Uobičajeno je postavljanje 0-hipoteze. Kvantifikacija Kvantificiranje jest postupak pridruživanja mjernih veličina pojedinim opažanjima. eksperimentalno (pokusna i kontrolna skupina) 6. Pri tome koristimo: nominalne ljestvice. Obrada podataka . uzorka osoba. Operacionalizacija nezavisnih i zavisnih varijabli Operacionalizacija je prevođenje pojmova u vidljive oblike ponašanja (npr. 4. Nezavisna varijabla je ona vrijednost koja se mijenja neovisno o zavisnim varijablama.

4. utvrđivanje i operacionalizacija cilja učenja provedba predtestiranja provedba jedinice uvježbavanja provjera uspjeha učenja 7 . Postupak pedagoške modifikacije ponašanja: 1. odgoj je primjena tehnološkog znanja s ciljem promjene ponašanja odgajanika. socijalni – pohvala. Cilj odgoja je stjecanje stručne kvalifikacije. Tečajevi za roditelje. tečajevi za uvježbavanje komunikacije. koncert…. Uvježbavanje ponašanja je postupak koji se često koristi a području obrazovanja odraslih za vrijeme stručnog usavršavanja.Osnovna načela biheviorističke znanosti o odgoju: . Predmet prakse je vidljivo ponašanje odgajanika (a ne njihovi unutarnji stavovi).Ponašanje se objašnjava pomoću općevažećih iskaza zakonitosti . uvježbavanje prodaje i sl. slatkiši. 2. kvantificiranje i uzorak) izvršiti operacionalizaciju cilja (promjena određene vrste ponašanja: gašenje ili izazivanje) izbor prikladnog potkrepljivača (materijalni – igračke. 2. management. potkrepljivanje aktivnošću – odlazak na izlet. Postupak se izvodi ovim redoslijedom: 1. Cilj je usvajanje novog obrasca ponašanja (promjena navika). Po bihevioristima. 3. 3.Na osnovu takvih općih iskaza zakonitosti oblikuju se tehnološki naputci za praksu. 5. token-potkrepljivači koji se utvrđuju prema unaprijed utvrđenom dogovoru) planiranje potkrepljivanja provedba kontrola uspjeha (promatranjem) 4. Pokušaj primjene empirijske znanja na svakodnevne situacije u pedagoškoj praksi vidljiv je kod THORNDIKEA i SKINNERA (teorija učenja – operantno uvjetovanje. obraćanje pozornosti. 6. potkrepljivanje određene vrste ponašanja). promatranjem utvrditi određenu vrstu ponašanje (koristeći operacionalizaciju.Predmet odgoja su vidljive manifestacije ponašanja .

ZNANOST O ODGOJU KAO HERMENEUTIČKA DISCIPLINA Unutar ove znanosti izdvajamo pet pravaca: 1. spoznati nutrinu." Do ovakvih zaključaka se može doći samo tumačenjem cjelokupnog sklopa ponašanja. smatra Dilthey. On je smatrao da metode prirodnih znanosti nisu prihvatljive za duhovne znanosti. jer nam ne kazuje kada je pripisano značenje ispravno i koliko takvih koraka je potrebno da bi se značenje shvatilo. smisao života. Taj hermeneutički krug ne predstavlja metodu u pravom smislu riječi. gube iz vida ono što je za ljudski život najvažnije: ljudske doživljaje. Na osnovu novog razumijevanja pojmova. Na temelju vanjskih znakova. Metode prirodnih znanosti. iz ponašanja djeteta dokučiti njegove misli i namjere. cjelokupan tekst razumijevamo bolje. Diltheyeva hermeneutika 2. Na osnovu razumijevanja tih odlomaka. Duševni život djeteta izražava se u igri i mašti. s čim se i koliko često dijete igra. duhovnoznanstvena pedagogija 3. koja se razvila u radu na tumačenju tekstova: Na razumijevanje odlomaka u nekom tekstu prvo djeluje naše predznanje o pojmovima koji se koriste u tekstu. a što za dijete ima značenje koje u znatnoj mjeri utječe na dječje postupke. DILTHEYEVA HERMENEUTIKA Wilhelm DILTHEY je utemeljitelj hermeneutike.3. To je poput shvaćanja smisla nekog teksta. Primjeri hermeneutičkih iskaza: "Igra nalazi svoje zadovoljenje u samoj djelatnosti. preciznije određujemo značenje pojmova o kojima smo imali osnovno predznanje i na taj način ispravljamo prvotno predznanje. Diltheyeve glavne teze: 8 . simbolički interakcionizam i etnometodologija 5. Time nastaje krug razumijevanja između predznanja i razumijevanja teksta. kritička teorija 4.1. kvalitativna istraživanja 3. Razumijevanje Dilthey opisuje kao "pronalaženje svoga JA u tuđem TI". te da im je stoga potrebno vlastito znanstveno-teorijsko utemeljenje. Primjer: dječju igru pomoću prirodnih metoda možemo izmjeriti: njeno trajanje. Cilj duhovnih znanosti je razumijevanje unutarnjih stanja. radoznalost…. Ali ne možemo izmjeriti ono što dijete doživljava za vrijeme igre: osjećaj veselja. Metoda koja osigurava razumijevanje naziva se "hermeneutički krug". na drugačiji način.

već su povijesno uvjetovani.1. smislu pojedinih radnji. 9 . trenutno važeće obrazovne ciljeve. Istraživačku metodologiju hermeneutike možemo nazvati "sudjelujuće promatranje". 3. koje vrijede samo za dotičnu situaciju (npr. sposobnosti i stavova koji su prijeko potrebni za život pojedinca unutar određenog kulturnog prostora. Prvenstvena zadaća pedagogije je razumijevanje odgojne stvarnosti. posezanje za vlastitim iskustvima 3. postavljanje pitanja o značenju.). promatranje konkretne situacije 2. Da bi ispravno protumačili neku odgojnu stvarnost moramo ju promatrati u povijesnom kontekstu: . koja se promatra kao smislena cjelina. DUHOVNOZNANSTVENA PEDAGOGIJA Predstavnici: Hermann NOHL. Na osnovu razumijevanja odgojne stvarnosti moguće je izvesti norme specifične situacije. pojedinačna pedagoška situacija (takozvana odgojna stvarnost). uvažavanje povijesnog razvitka Za predstavnike duhovnoznanstvene pedagogije. Teodor LITT. Zadaća pedagogije kao znanosti je i utvrđivanje načela prema kojima se odvija proces usavršavanja u razvitku djeteta. ciljevi odgoja su slijedeći: 1. Na osnovu takvog promatranja odgojne stvarnosti možemo postaviti obrazovne ideale. 3.2. Wilhelm FLITNER. odnosno da se iza svakog oblika ponašanja krije neki cilj.kao povijest društva u kojem se oblikuju određena shvaćanja . Odgojni ciljevi su povijesno i društveno uvjetovani. Ne postoje općenito važeći ciljevi odgoja koji bi vrijedili za sva vremena. Cilj odgoja je obrazovanje. određeni društvenim i osobnim čimbenicima (ne postoje opće važeće norme) Individualna psihologija (Alfred ADLER i Rudolf DREIKURS) također polazi od pretpostavke da ljudsko djelovanje ima značenje. Obrazovni ciljevi nisu opće važeći. Erich WENIGER. koje se sastoji od 4 koraka: 1. a ne stjecanje stručne kvalifikacije. Eduard SPRANGER.kao osobna povijest pojedinca. A zadaća pedagogije je spoznati značenje te odgojne stvarnosti. Odgajatelj ne smije ograničavati slobodu u dječjoj igri. To znači da se osobe promatraju kao djelatni subjekti koji svojoj situaciji pridaju određeno značenje i djeluju na osnovu tog značenja. 2. Pod obrazovanjem podrazumijeva stjecanje temeljnih znanja. Polazna točka duhovnoznanstvene pedagogije je konkretna. 2. posezanje za zajedničkim iskustvima 4.

bolji tip škole. S osloncem na nadređeni emancipatorski cilj odgoja. 10 . Kritička znanost koristi i akcijska istraživanja. kritički pristup. pri čemu u postupku istraživanja istraživač i ispitanik uspostavljaju odnos dvaju subjekata. postupak pripreme i analize nastavnog procesa. Max HORKHEIMER. a pod emancipacijom se podrazumijeva "oslobađanje za zrelost i samoodređenje". To nazivaju "objektivno razumijevanje smisla". Ona kritizira postojeće oblike društvenog odgoja. Kritička znanost o odgoju okreće se protiv biheviorističke i duhovnoznanstvene pedagogije. Kritička znanost o odgoju povezuje empirijske i hermeneutičke postupke. Pri tome je razradio metodičku analizu i metodičku obradu pojedinih nastavnih sadržaja. ADORNO. aparat vlasti. a cilj odgoja je emancipacija. smatraju da učenike treba osposobiti za kritičko sudjelovanje u sadašnjem i budućem životu. Herman GIESECKE i Wolfgang LEMPERT.60-tih godina na izobrazbu nastavnika snažno je utjecala "didaktička analiza" Wolfganga KLAFKIJA. oni pokušavaju izvesti zaključke o društvenim interesima. Najpoznatiji su: Klaus MOLLENHAUER.3. 60-tih godina neki su pedagozi pokušali primijeniti kritičku teoriju na odgoj. Pri ispitivanju uzajamnih veza različitih čimbenika upućena je na empirijske postupke. Ona su upućena na rješavanje praktičnih problema. istraživač skupa s ispitanicima gradi šumsku kolibu). Kritička znanost o društvu treba objasniti proces nastanka društvene patologije i na taj način pridonijeti njenom ukidanju. pa tako i sama postaje normativna. realnu i stručnu školu u novi. Wolfgang KLAFKI. Kritička znanost o odgoju se definira kao normativna disciplina: Svojim pokušajem da kritizira odgojne norme. ustanova ili nastavnih planova. po njima. Herwig BLANKERTZ. traže jedinstvenu školu koja sjedinjuje klasičnu. a što pogrešno. Škola je. Oni su protiv školske birokracije. te koje značenje imaju za budućnost djeteta kao odrasle osobe. koristi heremeneutički postupak: iz pedagoških teorija. Kada kritički istražuje ideologiju. Kritička teorija nastoji društvene činjenice objasniti iz društvenog konteksta njihovog nastajanja. KRITIČKA TEORIJA I KRITIČKA ZNANOST O ODGOJU Predstavnici: Karl MARX. a ne objekta i subjekta (npr. Teme i nastavni sadržaji promatraju se u okviru određene kulture. ona i sama pretpostavlja što je ispravno. Theodor W. 3. s procjenom koje značenje imaju za dijete. Jurgen HABERMAS Kritička teorija je teza da je znanost dio društvenog rada koji izravno utječe na društvene odnose.

osobe i situacije imaju određeno značenje koje je utvrđeno društvenim pravilima. usmjereni su na razumijevanje stvarnih situacija i zato su pogodniji za pedagogiju. i etnomet.Harold GARFINKEL (etnometodologija) Obje teze počivaju na zajedničkoj pretpostavci da ljudsko djelovanje posjeduje značenje. 11 . inter. već primjenjuju različite metodološke postupke: . te da se njima ne mogu dokučiti stvarni motivi ispitanika. 3. interakcionistička igra uloga. Nesigurnost u značenje neke situacije. inter. pripremiti nastavu.5. već djeluju na osnovi značenja koje pridaju određenoj situaciji. 3. Pri tome.George Herbart MEAD. jer nedostaju metode. primjenjuje se danas samo na nekim izdvojenim područjima: primjerice. Simb. on je vrijednosno neutralan. ali pružaju bolje razrađene pojmove. koja je najviše bila usmjerena na tekstove. Poput duhovnoznanstvene pedagogije. zbog čega ga je lakše primjeniti. objašnjenja i strategije dotičnog sugovornika za određenu situaciju. a ljudi djeluju na osnovi tog značenja . 2. inter. ne postavlja norme. i etnomet. SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM I ETNOMETODOLOGIJA Predstavnici: . Ljudi ne reagiraju na podražaje.ljudsko djelovanje ima značenje. ali s druge strane se time izlaže opasnostima s obzirom na različite ciljeve istraživanja.istraživački program subjektivnih teorija Cilj je spoznati subjektivne konstrukte. osobe i situacije imaju i subjektivno značenje. te da je postupke moguće objasniti na osnovi tog značenja. hipoteze. inter. simb. Glavne teze: 1. Herbert BLUMER. Za razliku od duhovnoznanstvene pedagogije. subjektivne ciljeve. dovodi do gubitka orijentacije u praktičnom djelovanju.4. Simb. nije moguće. inter. 4. Svi predmeti. Erving GOFFMAN (interakcionizam) . Uz pomoć simb. KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE DRUŠTVA Kvalitativo istraživanje temelji se na hermeneutičkim načelima: . svi predmeti. što omogućava točniju analizu značenja.3. Simb. primjerice. tvrde da se u empirijskoj znanosti kriteriji za istraživanje postavljaju izvana. pri čemu dotična osoba subjektivno interpretira opća pravila. traže razumijevanje osoba.cilj kvalitativnog istraživanja je spoznati to značenje Kvalitativna istraživanja nemaju jedinstveni koncept.

gdje ispitivač namjerno dovodi u sumnju ispitanika kako bi točnije utvrdio što ispitanik doista misli. Za objektivnu hermeneutiku karakteristična je analiza sekvenci (pojedinih dijelova intervjua) – što znači. Intervju može biti "narativni". situacije ili osobe imaju za ispitnika. Standardni kvalitativni intervju ima vodeću nit. zapisnicima promatranja i sl. opažanjem. tekst se ne interpretira u cjelini. U toj se analizi prvo vrši konceptualizacija podataka (pridruživanje pojedinih podataka određenim pojmovima). To je sustav pravila za obradu kvalitativnih podataka koji ima za cilj metodološki usmjeravati taj proces te tako omogućiti njegovo razumijevanje i provjeru. činjenice. a potom se utvrđuju nadređene opće kategorije. Takav intervju pokušava obuhvatiti značenje koje određeni predmeti. objektivna hermeneutika Objektivna hermeneutika ima za cilj spoznati značenje situacije na osnovi važećih društvenih pravila (razlikovanje subjektivnog smisla i objektivnog značenja). gdje ispitanik pripovijeda što je moguće slobodnije i bez utjecaja ili može biti uz pomoć "ometajućih pitanja". pri kojem se postavlja niz otvorenih pitanja kroz koja ispitanik pokazuje svoje subjektivno viđenje. - 12 . Analizira se upotreba riječi s ciljem da se pronađe dublje. posebno značenje koje podrazumijeva intervjuirana osoba (analiza latentnih misaonih struktura: konvencionalno ili nekonvencionalno značenje) grounded theory Ova se teorija koristi za analizu prikupljenih podataka intervjuima.Pri tome se koristi KVALITATIVNI INTERVJU (instrument za ispitivanje subjektivnih teorija). već dio po dio.

Neki sustavi se mogu matematički izraziti. njegovim sastavnim dijelovima i odnosima unutar dijelova sustava i između različitih sustava.1. 4.2. Stanje sustava ne proizlazi iz jednog uzroka. Sustavi su granicom odvojeni od svoje okoline. Pri tome se pokušavaju utvrditi bitni čimbenici određenog sustava kao i njihovo uzajamno djelovanje. Temeljni elementi sustava ovise o definiranju granice između sustava i okoline. čime ne doprinosi odgojnoj praksi već znanstveno-teorijskoj raspravi o odgojnoj znanosti. 4. Teorija sustava bavi se prirodom sustava. Nikolas LUHMANN Ova teorija nudi pojmovni sustav za opis društvenih procesa: 1.4. Gilbert PROBST. 2. OPĆA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Ludwig von BERTALANFFY. a mogu se analizirati postupkom vizualizacije složenih procesa u sustavima. već ostaje na razini metateorije. Sustav je skup međusobno povezanih elemenata. Stanje sustava se ne može pretkazati niti uspostaviti. 3. teže ravnoteži. 13 . Društveni sustavi su samoreferencijalni iz čega proizlazi njihova složenost Luhman ne razvija istraživačku metodologiju. ZNANOST O ODGOJU NA OSNOVI TEORIJE SUSTAVA 4. Unutar sustava moguće je razlikovati podsustave. a sustave karakterizira "emergencija" (da ima svojstva koja nemaju sastavni dijelovi sustava). Frederik VESTER. SOCIOLOŠKA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Talcott PARSONS. Društveni sustavi se definiraju pomoću granice između sustava i okoline. hijerarhijski su raščlanjeni. već ovisi o brojnim čimbenicima.

4. BATESONOVA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Gregory BATESON. Paul WATZLAWICK. Elementi društvenog sustava su osobe koje djeluju u tom sustavu.3. Predstavnici ove teorije nisu razvijali vlastitu istraživačku metodologiju. 6. 14 . ali njihovu teoriju moguće je povezati s kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima. Ova teorija praktično se primjenjuje na području obiteljske terapije. 5. Društveni sustavi su granicom odvojeni od okoline. Društveni sustavi imaju kružne interakcijske strukture tako što se određeni obrasci ponašanja međusobno potkrepljuju. Svaka komunikacija posjeduje sadržaj i odnose (ponašanje se tumači u odnosu na sadržaj i s obzirom na odnos osoba koje komuniciraju) 3. b. Svaka osoba u sustavu tumači zbilju a. razvitak i kraj. Ponašanje društvenih sustava određeno je društvenim pravilima 4. Ljudi se u komunikaciji koriste analognim i digitalnim načinom (verbalnim i neverbalnim) c. gdje se obitelj promatra kao složeni sustav. 2. Jay HALEY. Virginia SATIR Glavne teze Batesonove teorije: 1. Društveni sustavi imaju svoju povijest: početak. Ne možemo ne komunicirati: svako ponašanje u sustavu se tumači.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful