Sejfudin V rabac

Dinka Pasic-Skripic
Zijad Ferhatbegovic
GEOLOGIJA ZA GRADEVINARE
UNIVERZITET U TUZLl
RUDARSKO-GEOLOSKO-GRADEVINSKI F AKULTET
2003
I
I -
Izdavac:
JU Univerzitet u Tuzli
Recenzenti:
Doc.dr.Hazim Hrvatovic, dipLini.geoL
Doc.dr. Ibrahim Cackovic, dipl.ini.grad.
Autori:
Dr.sci.Sejfudin Vrabac, dipLinz.geoL
Dr.sci.Dinka Pasie-Skripie, dipLinz.geol.
Kompjuterska priprema teksta i slika:
Doc.dr.zijad Ferhatbegovii:, dipLinz.geoL
Doc.dr.Dinka Pasie-Skripic, dipLinz.geol.
Stampa:
Ars grafika, Tuzla
Tiraz:
200 prirnjeraka
Izdavanje ovog univerzitetskog udzbenika odobrio je Senat Univerziteta
U Tuzli odlukom broj: 03-2960 4. 12/05., od 18 maja, 2005 god.
Manualia universitas studiorum Tuzlaensis
(Udzbenici Univerzitela u Tuzli)
PREDGOVOR
Rezultati geoloskih istraZivanja omogucavaju cjelovitije
upoznavanje grade prostora u kojem zivimo te nam koriste u gotovo svim
segmentima zivota, napnmJer u gradevinarstvu, rudarstvu,
vodosnabdijevanju, energetici, poljoprivredi, sumarstvu, zastiti okoline,
itd ..
Obzirom da se danas izvode slozene i skupe gradevine, posebna
painja se posve6uje nacinu i mogu6nostima temeljenja, stabilnosti i
zastiti kosina te uvjetima rada u razliCitim stijenama. Optimalno rjesenje
problema nije moguce ni zamisliti bez interdisciplinarnog rada tima
strucnjaka razliCitih pro fila, koji sveobuhvatno analiziraju slozenu
problematiku gradenja. VaZan dio posla koji pri tom treba obaviti ulazi u
djelokrug rada geologije, jer za pravilno planiranje i izvodenje gradevine
trebamo poznavati sastav stijena, njihove medusobne odnose i fizicko-
mehanicka svojstva, dinamiku odredenog prostora, strukturno-tektonske i
hidrogeoloske odlike terena, itd .. Na osnovu navedenih karakteristika
odreduje se nosivost terena, te vrsi izbor alata za rad i eksploziva, izbor
mehanizacije, planira zavrsetak radova, itd ..
Pri istrazivanjima za hidroenergetske gradevine i postrojenja,
geologija daje odgovore na brojna pitanja vezana za odredivanje
najpovoljnijih lokacija podzemnih gradevina, brana i akumulacija.
IstraZivanja za potrebe vodosnabdijevanja i efikasnu zastitu voda
od zagadenja te pronalazenje tennalnih i mineralnih voda, djelatnosti sn u
kojima geologija sa svojim specijaliziranim naucnim disciplinama,
posebno hidrogeologijom, daje veliki doprinos.
Poljoprivreda i sumarstvo takode koriste rezultate geoloskih
istrazivanja. Tako se naprimjer, danas dobro zna kakve sve negativne
posljedice po okolinu mogu izazvati egzodinamski faktori zbog
nekontrolisane sjece suma, narocito na padinama ali i neracionalno
pretvaranje planinskih pasnjaka u oranice.
U zastiti okoline, geoloska istraZivanja daju vaZne odgovore na
pitanja vezana za zastitn prirodnih padina i izvedenih kosina od erozije,
zatim 0 mogucnostima i rjesenjima sanacije klizista i odrona, zaStite
podzemnih voda od oneCiscavanja, odabiru optimalnih lokacija za
odlagalista otpada, itd ..
Iz ovog kratkog osvrta na ulogu geologije u praksi, jasno
proizilazi potreba gradevinske struke za poznavanje osnova ove nancne
discipline.
Stoga smo se odlncili da prioritetno za studente Gradevinskog
odsjeka na Univerzitetu u Tuzli, ali i za sve strucnjake gradevinarstva,
napisemo ovaj udzbenik. Pri tome smo posH od realnosti da studentu
treba prezentirati osnove geoloskih disciplina koje su vezane za
3
gradevinsku praksu i koje ee mu koristiti ne sarno tokom studija vee i
kasnije u praksi.
Ugodna nam je duinost da se zahvalimo recenzentima dr.sci.
Ibrahimu Cackovieu. dipl.ing.grad. i dr.sci. Hazimu HrvatoviCu,
dipl.ing.geol. koji su svojim savjetima doprinijeli kvalitetu ovog
udibenika. Bit cerno zahvalni svim kolegama koji lekst proCitaju i
dostave nam svoj kriticki osvrt.
4
SADRZAJ
PREDGOVOR
I.UVOD .................................................................................................... 9
1.I.Definicija i podjela Geologije ............................................................. 9
l.2. Postanak, grada i osobine Zemlje ...................................................... 9
2. MINERALOGIJA ................................................................................. 14
2.1.Postanak rninerala ............................................................................... 14
2.2. Unutrasnja grada i oblici pojavljivanja minerala ............................... 15
2.2.1. Kristalizirani minerali .............................................................. 15
2.2.2. Amorfni minerali ..................................................................... 16
2.3. Simetrija kristala ................................................................................ 16
2.4. Kristalni sistemi ............................................................................. . ... 16
2.5. Polimorfizam i izomorfizam .............................................................. 18
2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala ................................................. 18
2.7. Metode ispitivanja minerala ............................................................... 21
2.8. Sistematika minerala .......................................................................... 22
2.8.1. Silikati ...................................................................................... 23
2.8.1.1. Nezosilikati ................................................................ .26
2.8.1.2. Sorosilikati .................................................................. 27
2.8.1.3. Ciklosilikati ................................................................. 27
2.8.104. lnosilikati ................................................................... .27
2.8.1.5. Fiiosilikati ................................................................... 28
2.8.1.6. Tektosilikati ............................................................... .30
2.8.2. Karbonati ................................................................................. 33
2.8.3. Sulfati ....................................................................................... 34
2.8.4. Sulfidi ...................................................................................... .35
2.8.5. Oksidi i hidroksidi ...................................... ' ............................. 35
2.8.6. Minerali ostalih grupa ............................................................. .36
2.8.7. Elementi .................................................................................. .37
3. PETROLOGIJA .................................................................................... 37
3.1. Podjela stijena prema naCinu postanka ............................................. .38
3.2. Magmatske stijene ............................................................................. 38
3.2.1. Struktura i tekstura rnagmatskih stijena ................................... 39
3.2.2. Lucenje magmatskih stijena .............................................. ...... 041
3.2.3. Sistematika magmatskih stijena .............................................. .43
3.204. Mineraloske i petroloske karakteristike granita,
gabra i peridotita ..................................................................... .45
3.2.4.1. Granit ......................................................................... .45
3.2.4.2. Gabri ........................................................................... 46
5
3 . 2 . 4 . ~ 1\.Tidotiti, .......................................... .47 4.2.4. Fluvijalna erozija ....................................................................... 116
3.2.5. t;yjcti gradt.::njd U l1lJ.glllatskim stijenama i 4.2.5. Abrazija ...................................................................................... 117
prill1Jena magl11atskih stijena u gracievinarstvu ........................ .48 4.2.6. Sufozija ...................................................................................... 119
3.3. Sedil11entne stijene ................................................................. .49 4.2.7. Zamocvarenje terena .................................................................. 120
3.3.1. Sastav, struktura i tekstura sedimentnih stijena ....................... 51 4.2.8. Karstna erozija ........................................................................... 121
3.3.2. Sistel11atika sedimentnih stijena ............................................... 53 4.2.9. Eoiska erozija ............................................................................. 124
3.3.3. Mineraloske i petroloske karakterislike glina, 4.2.10. Lednicka erozija ....................................................................... 125
pjescara, laporaca i krecnjaka .................................................. 57 4.2.11. Klizenje i kIizisla ..................................................................... 127
3.3.3.1 Gline ..................... , ....................................................... 57 4.2.11.1. Uzroci stvaranja klizista ............................................ 128
3.3.3.2. Pjescari ..................................................................... 58 4.2.11.2. Elementi klizista ....................................................... 128
3.3.3.3. Laporci (Japori) ........................................................... 59 4.2.11.3. Klasifikacija klizista ................................................. 129
3.3.3.4. Krecnjaci (vapnenci) .................................................... 60 4.2.11.4. Cilj iilZenjerskogeoloskog izucavanja klizista .......... 131
3.3.4. Uvjeti gradenja u sedilnentnim stijenama i 4.2.11.5. Saniranje labilnih padina i klizista ............................ 131
primjena sedimentnih stijena u gradevinarstvu ....... " ...... , ........ 64 4.2.12. Odronjavanje ............................................................................. 133
3.4. Metamorfne stijene ............................................................................ 69 4.2.13. Osipanje .................................................................................... 134
3 A.!, Sastav,struktura i tekslura metamorfnih stijena ....................... 71 4.3. Inzenjerskogeoloski procesi ............................................................... 135
3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena .............................................. 73
3.4.3. Mineraloske i petroloske karakteristike mermera, 5. PODZEMNE VODE ............................................................................. 137
kvarcita, serpentinita i amfibolita ....... .. ....................... 76 5.1. Zone u hidrogeologiji ......................................................................... 138
3.4.3.1. Mermeri (mramori) .................................................... 76 S.2. Poroznost i propusnost stijena ........................................................... 139
3.4.3.2. Kvarciti ............................. ....... ....... . ........ 76 5.3. Izdani ................................................................................................. 141
3.4.3.3. Serpentiniti .................................................................. 76 5.4. Zagaciivanje izdanskih voda ............................................................... 146
304.3.4. Amfiboliti .................................................................... 77 5.5. Hidrogeoloska istraZivanja u gradevinarstvu ..................................... 147
3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenan1a i 5.6.Isusivanje temeljnih iskopa ................................................................. 148
primjena metalTIorfnih stijena u gradevinarstvu ....................... 77
6.lNZENJERSKA GEOLOGIJA .............................................................. 149
4. GEODINAMIKA ................................................................................. 78 6.1. Metode istrazivanja za potrebe gracievinarstva .................................. 150
4.1. Endodinamika ..................................................................................... 79 6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje ................................................. lSI
4.1.1. Tektonska aktivnost .................................................................. 79 6.1.2.Geofizicka istraZivanja .............................................................. 155
4.1.1.1. Slojevi i geologke strukture stijena .............................. 88 6.1.3.Istrazno busenje i raskopi .......................................................... 157
4.1.1.1.1. Rasjedi ......................................................... 90 6.1.4. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko
4.1.1.1.2 Bore ............................................................... 93 Ispitivanje .................................................................................. 158
4.1.1.].3. Pokotine ....................................................... 96 6.1.4.1.MineraloSko-petrografske karakteristike ....................... 158
4.1.1.1.4. Znacaj proucavanja geoloskih struktura 6.1.4.2. Fizicke karakteristike .................................................... 159
sa aspekta gradevinarstva ." .......................... 99 6.1.4.3. Mehanicke karakteristike .............................................. 164
4.] .2. Magmatizam .............................................................................. 99 6.4.1.4.Uticaj vode,leda,vatre i hemijskih agresivnih
4.1.3. Seizmicka aktivnost ................... ................................ 102
materija na stijene i kamen ........................................................... 168
6.1.5. Tehnoloska svojstva stijena ...................................................... 168
4.2.Egzodinamika ................... ........................................................... 111 6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata ................ 112
4.2.1.Povrsinsko raspadanje .......................................................... 112 6.1.7. Nacela modeliranja ................................................................... 171
4.2.2. Denudacija ........................................................................... 114 6.1.8. Obrada i interpretacija rezultata ................................................ 172
4.2.3. Erozija padavina .................................................................. 115
6 7
6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivanja za razlicite
namjene i objekte ............................................................................... 173
6.2.1. Temeljenje ............ .................. .................... .. ..................... 173
6.2.2. Prostorno planiranje .................................................................. 176
6.2.3. Saobracajnice .................................... .. ................................. 179
6.2.3.1. Cestovne saobracajnice ........ .................... .. .... 179
6.2.3.2. Zeljeznicke pruge . ............... .. ............................ 180
6.2.3.3.Pomorske luke. .. . . ....... .............. .................. ...... 181
6.2.3.4. Aerodromi .. .... ..... .... .. .... 182
6.2.4. Tuneli ................ ................. .. .... 183
6.2.5. Mostovi ............... ............. ............. .. .... 185
6.2.6. Zasjeci, usjeci i nasipi . ..................... .. .... 186
6.2.7. Hidrotehnicki objekti ............ .. .... 188
6.2.7.1. Akumulacijajezera ....................... 190
6.2.7.2. Brane ....................................................... 191
6.2.7.3. Kanali ...... ................... 192
6.2.8. Odlagalista otpada . .. .................... . . ......... 193
6.2.9. Mezarja i groblja .......................................... .. . ......... 194
7. STRA TlGRAFSKA GEOLOGIJA ......................................... . ......... 195
7.1. Fosi!i i stijene kao geoloska svjedocanstva ................................. .. ... 196
7.2. Dinamika Zemije u svijetlu mobilisticke koncepcije ....................... 198
7.3.0dredivanje starosti stijena. .. ................................... 20]
7.3.1. Odrcdivanje relativne starosti slijena ........................................ 202
7.3.2. Odredivanje apsolutne starosti stijena ........................ .. ... 203
7.4. Stratigrafske jedinice ........................................................................ 204
7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu .......................... ..... 205
8. GEOLOSKO KARTlRANJE I GEOLOSKE KARTE ......................... 208
8.1. Geolosko kartiranje ........... .. ..................................................... 208
8.2. Geoloska karta ................................................................................... 209
LITERA TURA .............. .......................................... ....... ......... ............ .. .. .214
REGISTAR ................................................................................................ 217
8
UVOD
1.1. Definici,ia i podjela geoiogije
Geologija je prirodna nauka koja izucava sastav, dinarniku i
istorijski razvoj Zemlje. U okviru Geologije izdvojeno je vise naucnih
disciplina kao sto su : Mineralogija, Petrologija, Istorijska geo!ogija,
Hidrogeologija, Inzenjerska geologija, Tektonika itd ..
Mineralogija je nauka 0 mineralima odnosno 0 njihovim
morfoloskim i hemijskim osobinama, kao i 0 njihovoj genezi i primjeni.
Petrologija je nauka 0 stijenama koja proucava njihov sastav,
strukturu, teksturu, genezu, preobrazavanje i sistematiku.
Istorijska geologija je nauka koja se bavi proucavanjem istorije
Zemlje kao nebeskog tijela od njenog ulaska u planetski stadij odnosno
od "Temena stvaranja litosfere pa do danas. Njeni osnovni zadaci su
odredivanje starosti stijena i geoioskih dogadaja, te rekonstrukcija
paleogeografskih, tektonskih i magmatskih dogadaja.
Hidrogeologija je nauka 0 podzemnim vodama koja proucava
njihov postanak, rasprostranjenje i kretanje u Zemljinoj kori.
Inzenjcrska geologi.ia je nauka koja proucava teren kao prirodnu
geolosku konstrukciju odnosno kao radnu i zivotnu sredinu. Ona
obezbjeduje podatke neophodne za ocjenu medusobnog uticaja terena i
gradevinskih objekata. Bavi se problemima prilagodavanja gradevinskih
objekata terenu i metodama poboljsanja svojstava stijena. Prognozira
uslove gradenja u stijenama kao i ponasanje stijena tokom eksplotacije
gradevinskih objekata koji su na njima izgradeni. Pored navedenog
Inzenjerska geologija proucava prirodne gradevinske nemetalicne
materijale, uslove njihove eksplotacije kao i mogu6nost njihove upotrebe
u gradevinarstvu.
Tektonika proucava pokrete u Zemljinoj kori i njima
proizvedenu tektonsku gradu iIi sklop te strukturne oblike pojedinacno
tretirajuCi zakonitosti njihove geneze i rasporeda.
1,2. Postanak, grada i osobine Zemlje
o postanku Zemlje i ostaiih clanova Suncevog sistema postoje
razlicite teorije i hipoteze. Obzirom da do danas nije izrazito prihva6ena
bilo koja od njih, u nastavku su saZeto prkazane sarno neke.
9
,
,
/ eNeptun
;'
! ___ \,

, !

\'-
Slika I Shematizirani prika:: Sunc'evog sistema (premo Bei.l;eF 19'75, prcu::eto
iz
Nebularna hipoteza pretpostavlja postanak Sunea i planeta iz
rotirajuce nebule (llsijana plinska masa) koja je popunja\'ala prostor
danasnjeg Suncevog sistema, Aulori ove hipoteze su LKant (1724-1804)
i neovisno 0 njemu, PS de Laplace (1749-1827) ,
Planetezirnalna hipoteza polazi od pretpostavke da su SUllce i
planeti nastali iz spiralne magliee, Iz sredisnjeg dijela magliee razvilo se
Sunee, a u njenim pojedinim dijelovima od kapljica i ('vrstih cestiea koje
su nazvane planetezimale razvili su se p]aneti. Autori ave hipoteze koja
je nastala oko 1900 godine su R,T, Chamberlin i F,R,Moulton,
Plinska hipoteza je varijanta planetezimalne hipoteze, Nju su
1925 godine predlozili JJeans i H, Jeffreys, Njihova je pretpostavka da je
prolazom nekog velikog stranog tijela pored Sunea, nastao plinski val
koji je od njega otkinut, a Cijim je zgusnjavanjem te raspadanjem
stvorena osnova za postanak planeta,
Hipoteza Suneeva blizanca pretpostavlja da je primarno Sunee
bilo dvostruka zvijezda te da je blizanca danasnjeg Sllnca odvojila
privlacna sila neke zvijezde II prolazll, Materija tog blizanca oslala je II
podrucju privlacne sile Sunca, pa su njezinim hladenjem i raspadanjem
nastali planeti, Autor ave hipoteze je R,A Lyttleton,
Hipoteza "supernova" eksplozije F, Hoylea takode polazi od
pretpostavke postojanja suncevog bIizanca koji je dozivio eksploziju
karkteristicnu za zvijezde tipa "supernova". DiD materije tog blizanca
zadrzan je u podrucju Sunceva djelovanja, a njezinim hladenjem i
raspadanjem nastali su planeti,
10
Novi podaci 0 istrazivanju svemira vjerovatno ce rezultirati i
novim spoznajama neophodnim za tacniju interpretacijll postanka
Suncevog sistema i planete Zemlje,
Zemlja se sasloj; od nekoliko koncentricnih zona, To su :
-atmosfera, odnosno zracni omotac koji je sastavljen od azota,
kiseonika, ugljenog dioksida, arnonijaka, prasine i mikroorganizama,
-hidrosfera,ili vodeni Zemljin pokrivac sastavljen od slane vode okeana
i mora te slatke vode na povrsini i u podzemlju kontinenata,
-iitosfera, odnosno povrsinski Zemljin pokrivac, prosjecne debljine 40
km u podmcju kontinenata i 10-12 km u okeanskim podrucjima, Njezin
gornji dio izgraduju stijene uglavnom granitnog sastava uz malo
sudjelovanje sedimenata, Taj dio se nazi va kontinentalna kora, Ova kora
nije kontinuirana jer nedostaje na dnll okeana, Cvrsto dno okeana
izgraduje kontinuirani ovoj preteZno bazaltnog sastava, nazvan
okeanskom korom, Prema novim shvatanjima u litosferu nazvanu
tektosferOlll, ubraja se i gornji stjenoviti dio omotaca, izgraden ad
uItrabazicnih stijena, Relativna gllstoca litosfere iznosi od 2,7 g/cm
3
(u kontinentalnoj kori ) do 2,95 g/cm
3
(u okeanskoj kori ), Obzirom da
kontinentalna kora lezi na guscoj okeanskoj kori) njezino spustanje na
jednoj strani izaziva podizanje na drugoj,
Ravnotezu pJutanja raz}icitih blokova nazivamo izostazijom.
II
Slika 2. Zona/na gr(l(1u ZI.!I1I/;c K-koru, PI-gornji Ol1lo/ac', P2-srnl!y'j
olllola(, F 3-don}i OlJlotu(, j j -vw!isku je::gra, je::gra.
L-lifu.',fera. A-ustell(J,I/eru. (pn;u;::cf(/ j::_ Herak, 19/)'.-/)
-Omotac, odnosl1o Ul1utrasnji dio Zenlije koji od graniee sa litos!'crom
doseze do dubine 2900 km i inla relativl1u gustocu izmedu 2,3 g/enY) i G,5
g/cm·
1
. Donji dio ornotuca nazi va se mezosfera, a srednji dio koji ide od
granice s Inezosferorn do dubine oko 400l-:..m nazi va sc astenosfera. U tom
dijelu plasta odvija se 1ermalna dinanlika i s njom u vezi konvekcijska
strujanja sto moze biti uzrok elinal11ike i piasticnih detorl11acija u
tektosferi.
-Jezgra iii barisfera, sredisnji dio Zemljc koji se pruza oel 2900 kl11 do
sredista. Sastoji se od zeljeza i nik1a i ima realativnu gustocu oko
11 g/em3 Na osnovu visokc temperature (izmedu 4000
0
C i 5000('C )i
pritiska (oko 3 miliona bara), te brzine sirenja potresnih talasa. smatra se
da je sredisnji dio jezgre (unutrasnja jezgra) u cvrstom stanju, a da
periferni( vanjska jczgra ) predstavlja metainu tekueu masu u kojoj se
odvijaju konvekcijska strujanja.
a zonalnoj gradi Zemlje ( s1.2) svjedoCi povecanje temperature i
gustoee od povrsine prema sredistu kao i sirenje potresnih talasa kojima
je dokazano vise diskontinuiteta. od kojih je llujvazniji MohoroviCicev na
graniei litosfere i omatai'a, te Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet na
granici Oll1otaca i jezgre.
Zbog rotacije. Zemlja je na polo viOla spljostena tako da njen
ekvatorijalni poluprecnik iznosi 6377 km. a polarni 6356 km. Medutim,
ona nije oblika rotacijskog elipsoida, vee geoida, tije!a kojem se povrsina
12
u kontinentalnom dijelu izdize iznad povrsine elipsoida, au okeanskim se
podrucjima nalazi ispod nje (s1.3).
Stika 3. Geoid u poreaenju sa sferoidom (po Wagneru iz Heraka, 1984)
Gravitacija, privlacna sila koja djeluje medu masama u Suncevom
sistemu, i centrifugalna sila koja postoji zbog rotacije Zemlje aka njene
ose, rezultiraju silom teze. ana je najmanja na ekvatoru, a najveca na
polovima. Sa povecanjem nadmorske vi sine jatina te sile opada.
Zemlja se ponasa kao velik. ali relativno slab magnet (dipol), Ciji
se pozitivni pol nalazi na juznoj sferi, a negativni na sjevemoj.
Geografski i magnetski polovi Zemlje se ne podudaraju. Ugao izmedu
geografskog i magnetskog pola zove se ugao magnetne deklinacije, a on
je razliCit na razlicitim mjestima litosfere. Ugao sto ga zatvara magnetski
rneridijan s horizontalnom ravninorn zove se ugao rnagnetne inklinacije
koji je takode razlicit na razlicitim mjestima litosfere.
Temperatura Zemlje rezultat je djelovanja dva izvora: Sunca i
stalnih radioaktivnih procesa koji se zbivaju u njezinoj unutraSnjosti.
Toplotna energija Sunca djeluje na povrsinu i plitko pod povrSinom
Iitosfere. Utvrdeno je da ispod povrsine postoji zona u kojoj je
temperatura stalna i uglavnom odgovara srednjoj godisnjoj temperaturi
promatranog poodrucja. Ta granicna zona zove se neutralni temperaturni
sloj. Povecanjem dubine temperatura raste od neutralnog sloja 0 cemu
svjedote podaci iz rudnika i duboka busotina. AVO potvrduju i prirodne
pojave kao sto su lave vulkana temperature do 1200 °c i vode gejzira do
90 Dc. Dubinski razmak u metrima potreban za povecanje temperature za
1 °c naziva se geotermski stupanj. U prosjeku, ta dubina u Evropi
iznosi oko 32 m.
13
2. MINERALOGIJA
Minerali su 03nov11i sastojci stijena koje izgraduju Zemljinu
litosferu. Minerala ima j n3 drugim planetama kao i na Mjesecu. Oni
imaju homogenu gradu i odredeni hemijski sastav koji se moze izraziti
hemijskom formulom. Proueava ih posebna nauena disciplina koja je po
njima nazvana mineraiogija. To je nauka koja proucava hemijska i
fizieka svojstva minerala, njihovu unutrasnju gradu, naein postanka te
vrsi njihovu sistematizaciju. Pod mineralima se podrazull1ijeva prirodna
tvorevina odredene strukture, hemijskog sastava i fizickih svojstava.
Sa stanovista gradevinske prakse, mineralogija je nauka koja nam
pomaie pri utvrdivanju cjelokupnog sastava stijenske mase. Drugim
rjeCima, da bisn10 megii utvrditi sastav stijene u kojoj iii 11a kojoj
narnjeravamo graditi odredeni objekat, iii kamena kojim gradilTIO,
moramo odrediti minerale od kojih se oni sastoje i njihove kolicinske
odnose, te njihava eventual no bubrenje. skupljanje, raspadanje pod
uticajem atmosferilija, i ostala lizieko-hemijska svojstva. Primjera radi,
na ponasanje laporaca bitno uticu minerali glina koji su veoma osjetljivi
l1a dodir s vodom. Tako recimo montmorilonit moze povecati zapreminu
do 10 puta sto pri izraC\i tunela izaziva vel ike prohleme. Povecanje
zapremine u dodiru sa vodon1 primjeceno je kod minerala kao1inita
(do. 25%). Poznavanje otpornasti minerala na djelovanje atmosferilija
veoma .Ie vazno kod odahiranja dekorativnog kamena U odgovarajuCim
klimatskim i ekoloskim llvjetima. U sredinama gdje je zrak dosta
zagaden i gdje padaju klsele kiSe (npr. Tuzla) racionalnije je primjcnjivati
dekorativni kamen (npr.gahro, granit, itd,) koji sadrii otpornije minerale.
Koliko je vaino poznavati mineralni sastav matcrijala koji se koristi u
gradevinasrstvu veoma ilustrativno se moz.e vidjeti i na primjenu
agregata za beton. Ako agregat za pripremu betona sadrz.i rcaktivne
silicijske minerale (opal, zeoliti,itd, ) u stvrdnutom hetoou moze doti do
hemijske reakcije izmedu ovih mineral a i alkalija (Na,O i K,O ) iz
cementa, Nastali spojevi imaju veell zapreminu nego ani koji su usli u
reakciju, zbog cega se pojavljllju unutrasnja naprezanja koja rezultiraju
pucanjem betona sa pojaV0lTI mrezastih pukotina.
2.1. Postanak minerala
Prema nacinu postanaka minerali mogu biti: pirogcni,
pneumatogeni, hidrotcrmaini, hidatogeni i metamorfni. Pirogeni
minerali su oni koji su nastali kristalizacijom iz magme. Takvi minerali
su npr. kvarc, feldspati, pirokseni i liskuni itd .. Pneumatogeni nastaju
kristalizacijom iz p1ino\'a i para, a to su npr. turmalin, berit, topaz, ltd"
Postanak bidrotermalnih mineraJa vezan Je za kristalizaciju U vfucim
14
rastvorima, sto je karakteristicno za rudne minerale. Oni minerali koji
nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora (npc. kalcit, aragonit, gips,
anhidrit, itd.) nazivaju se hidatogeni. Ukoliko minerali nastaju u procesu
mctamorfizma izazvanom pritiscirna, temperaturom i djelovanjem vode,
C02 itd., onda .se oni zovu metamorfni minerali (npr. andaluzit,
silimanit, itd).
Zanimljivo je da neki minerali mogu nastati na vise razlieitih
nacina. Tako recimo kvarc moze nastati: pirogeno. pneumatogeno,
hidrotermalno i hidatogeno. Kalcit najcesce nastaje hidatogeno ali moze i
pirogeno (diferencijacija baziene magme i stvarnje karbonatnih tijela) i
hidrotermalno ( u polimetalienim sulfidnim rudama sa nisko i srednje
temperaturnim mineralin1a).
2.2.Unutrasnja gratia i oblici pojavljivanja mineraia
Minerali se u stijenama pojavljuju kao kristalizirani iIi amorfni.
2.2.1. Kristalizirani minerali
Mineralne mase koje imaju pravilne ( poliedarske ) oblike kontura
nazivaju se kristalima (s1.4).
.)
b)
~
" . ~ . ; .
(, .. \
\ . .
Slika 4. Oblici krista/a: a) magnetita, b) ka/cita, c) kvarca (preuzeto i:::.- Vlahoviic.J996)
Pravilna unutraSnja grada kristala sastoji se U odredenom rasporedu
elementarnih eestica-atoma i jona u prostoru. 0 tom rasporedu avise i
karakteristike minerala. Minerali se razvijaju procesom kristalizacije
kojim dolazi do stvaranja kristala. Zbog nejednakog rasta u razlicitim
smjerovima, kristal se razvija u poliedarsko tijelo omedeno ravnim
ploharna, ivicama i uglovima. Kristali se mogu pojaviti u oko 230
poliedarskih oblika. Oblik minerala ovisi 0 mnogim faktorima koji su
djelovali tokom njihovog postanka (temperatura, pritisak, velicina
prostora itd.) Zbog eesto nepovoljnih uvjeta razvoja minerali se u prirodi
nalaze vecinorn u odredenim nepravilnim oblicima koji su rezultat
15
defekata u nj ihovoj gradi ili strukturnoj reSetki a nazlvaju se realnim
kristalima. Ako je neki kristal nastao u idealnim prilikama njegov oblik
je posve pravilan pa se na21\'a idcalnim kristalom. Kristalizirani
minerali su anizotropni. To znaCi da su njihova svojstva u razlicitim
pravcima razlicita.
2.2.2. Amorfni minerali
Minerali se u stijenama. osim u kristaliziranom " pojavljuju i u amOrfn0111
stanju. Amorfni Ininerali nen1aju prayilnu unutrasnj u grauu. Zbog toga su
ovi minerali izotropni odnosno imaju iste karakteristike U 5vin1
pravcima. Usljed nedostatka strukture amorfni minerali ncmaju odredeni
spolja;;ni oblik zbog cega su i dobili takav naziv. Pojavljuju se najcesce u
kuglastim. bubreiastim i grozdastim oblicima. Nastaju obicno procesima
povrsinskog raspadanja minerala. U mnorfnom stanju javljaju se cesta
silicija i hidroksidi gvozda. aluminijuma i mangana. Amort'ni minerali su
nestabilni i tete da prcdu u kristalno stanje. Tako vremenom opal
prekristalise u kaleedon a amorfni hidroksidi gvozda u geti!. U amorfna
mineralna tijela spadaju i vulkanska s(akla.
2.3. Simetrija kristaia
Praviino razvijeni kristalni oblici pokazuju izraienu silnetriju.
Ova silnetrija se manifestuje sljedecin1 elen1cntima:
-ravninatna, sin1ctrije
-osama simetrije, i
-centrom simetrijc.
Ravan simetrije dijcli kristal na dva jednaka dijela koji se jedan
prema drugom odnose kao prcdme( i lik U ogledalu.
Osa simetrije u kristalu je svaka osa oko koje obrtanjem kroz
360
0
nekoliko puta dovodimo kristal u is(i polozaj.
Centar simetrije predstavlja tacku u geometrijskom sredistu
kristala. Kod ideal no razvijcnih kristala, udaljenos( ad centra simelrije do
identicnih parova ravni, ivica i uglova je jednaka.
2 . .4. Kristalni sistemi
Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije koje s obzirom na duzinu i
medusobni odnos kristalografskih osa mozemo svrstati u 6 kristalnih
sistcrna: teseralni, tctragonalni. heksagonalni, rombicni, rnononklinicni i
triklinicni.
16
I.Teseralni iii kubicni sis tern karakterise se s tri kristalografske
ose jednake duzine, koje su medusobno vertikalne. Ovom kristalnom
sistemu pripadaju: dijamant. pirit, fluorit. halit, itd ..
2. Tetragonalni sistem ima tri kristalografske ose medusobno
vertikalne. Dvije ose u horizontalnoj ravni su jednake duzine a treca koja
moze biti duza iii kraca je upravna na njih. Ovakvim elemenlima
simetrije karakterise se mineral cirkon.
3. Heksagonalni sistem odikuje se s cetiri kristalografske ose. od
kojih su tri jednake duzine i lete u horizontalnoj ravnini sjekuCi se pod
uglom od 60
0
Cetvrta osa je duza iIi kraca i okomita je na njih. Ovom
kristalnom sistemu pripadaju: kvarc. turma!in. graft!. apati!.
4. Rombicni sistem ima tri krista10grafske ose nejednake duzine
ali medusobno vertikalne. Rombicno kristalisu: kale it , dolomit, olivin,
limonit. topaz. korund, itd.
5.Monoklinicni sistem se karakterise sa tri nejednake
kristalografske ose, dvije su medusobno upravne, a treca je u odnosu na
njih kosa. Monoklinicno kristalisu slijede6i minerali: kaolinit.
montmorilonit, gips, muskovit, biotit. hornblenda, ortoklas,itd ..
6. Trikiinicni sistcm in1a lri nejednake kristaklografske ase koje
su koso polozene jedna prema drugoj. Navedene elemente simetrije
imaju plagioklasi i mikroklin.
Palazaj kristalografskih Gsa u kristalnim sistemin1a prikazan je na slici 5.
6. '
0,,-- L.
. ~
. 'I '
SliIw 5. P%::aj krisla/ogra/\-kih usa 11 kristainim si''''lemima (prema: Tuclln
/ 951,preu::elo i:::: Sestanovi(:, lO() J)
17
2.5. Polimorfizam i izomorfizam
Koliko raspored testica u kristalnoj resetki ima odraza na fizitke
osobine minerala najbolje ilustruje pojava polimorfizma. Polimoruzam
je osobina da se jedna ma!erija javlja u vise razliCitih kristalnih formi. sto
je najees6e posljedica razlieitih uslova kristalizacije
( temperatura.pritisak.itd .. ). Tako se Si0
2
moze javiti u nekoliko
modifikacija (kvare, tridimit, kristobaliLitd.) od kojih svaka ima
specificne morfoloske j fizicke karakteristike. Najrnarkantniji je,
medutim, primjer ugljenika koji se javlja kao grafit (kristalise
heksagonalno) ili kao dijamant (kristalise teseralno). RazliCit oblik
kristalne resetke uzrokuje kod ova dva minerala izvanredno vel ike razlike
u fizickim osobinama i oblieima. Dijarnant naprirnjer ima oko 140 000
puta vecu tvrd06u od grafita.
Suprotno polimorflzmu izomoruzam je osobina da supstanee
hemijski razliCite iIi analognog hemijskog sastava mogu stvarati iste
kristalne forme pa eak i graditi kristale mjesanee. lz izomorfizma
proizilazi da dvije supstance razlicitog hemijskog sastava mogu imati iste
iii sliene morfoloske i fizicke karakteristike. Najkarakteristicniji prirnjer
za ovu pojavu predstavljaju plagioklasi koji su kristali mjesanei albita
NaA1Si
3
0s i anortita CaA1Si 20 s
koji se nalaze u razlicitim omjerima. Medutim, za stvaranje kristala
mjesanaca potrebno je da izomorfni minerali imaju ne sarno isti tip
kristalne resetke, vee da im se atomski ill jonski radijusi medusobno
mnogo ne razlikuju. U slucaju plagioklasa Na i Ca joni imaju priblizno
iste jonske radijuse, te se medusobno zrunjenjuju u svirn koliCinama.
Grupa olivina je takode izomorfna smjesa Cije su dvije komponente
(forsterit-Mg2Si04 i fajalit-Fe2Si04) razlicito izmijesane.
2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala
Fizieka svojstva po kojima se minerali medusobno razlikuju jesu:
gustina, oblik, boja, sjaj, cjepljivost ( kalavost), tvrdina, elasticnost,
provodljivost toplote, elektroprovodljivost, magneticnost, radioaktivnost,
itd ..
Gustina ili relativna gustina minerala je masa njegove jedinicne
zapremine (g/cm\ Kod petrogenih mineral a ona ve6inom varira od 2,5
do 3,5 g/cm
3
(npLkvarc 2,65; kale it 2,n.itd.), dok je srednja gustina
rudnih minerala oko 5 g/cm
3
Ukoliko mineral ima gustinu 2 g/cm
3
to
znaCi da je on dva puta tezi od iste zapremine vode na 4°C.
Oblik minerala zavisi od mnogih faktora koji su djelovali tokom
njihovog postanka (tempertura, pritisak, veliCina prostora. itd.). Zbog
-18
cesto nepovoljnih uvjeta razvoja, minerali se u prirodi nalaze vecinom u
odredenim nepravilnim oblicima koji su posljedica defekata u njihovoj
strukturnoj resetki. Ovakvi oblici se nazivaju realnim kristalima. Prema
obliku minerali mogu biti: prizmatski, iglicasti, stupicasti, listicavi,
tablicasti, izometricni itd ..
Vrlo je mali broj mineralnih vrsta stalne boje koja potice od
materije od koje je mineral izgraden. Takvu boju zovemo idiohromatska
(grc.idios-svoj. hromatos-boja). ldiohromatskom bojom karakterisu se
npr.minerali bakra azurit (plav) i malahit (zelen).ldiohromataski minerali
(npr.hematit. lirnonitni oker ) su u kamenu prirodni pigment.Boja nije
stalna i postojana osobina minerala. Mnago veci broj minerala irria
alllhromatsku (gre. allos-drugi) boju koja potice od sitnih mehanickih
primjesa iii inkluzija II kristalu. Strana materija zove se pigment.
Naprimjer kvare, koji je tipski bezbojan mineral, moze biti alohromatski
obojen iuto (citrin). ljubicas!o (ametist), mrko (cadavae), itd .. Kaleit koji
je najcesce mlijecnobijel moze npr. biti ern od primjesa manganovog
oksida iii zut od primjesa zeljeznog hidroksida. Postoje i boje koje su
posljediea preobrazaja minerala usljed povrsinskog raspadanja stijena a
one se nazivaju pseudohromatske (grc.pseudos-Iaz) boje.
Sjajnost minerala potice od razlicitog intenziteta odbijanja
svjetlosti sa povrsine minerala. Sto su povrsine vise glatke odbijanje
svjetlosti je intezivnije i obratno. Hrapave povrsine rasipaju svjetlost
nepravilno i ne mogu biti sjajnc. Pri vrlo intenzivnom odbijanju svjetlosti
minerali irnaju dijamantsku sjajnos! (dijamant, cirkon), ook pri nesto
manjem intenzitetu sjajnost postaje staklasta ( mnogi silikati-npr.kvarc,
!urmalin , karbonati, itd.) Pri daljem padu intenziteta svjetlosti sjajnost je
polumetalna (hematit), metalna (piri!), vostana (opal)., sedefasta
(talk,feldspat). itd ..
Cjepljivost (kalavost) mincrala je njihova osobina da se eijepaju
dui odredenih ravni. Ona zavisi od kristalne strukture i orjentisana je duz
paralelnih ravni atoma. Opcenito, ako je kod minerala razlika kohezije u
razliCitim smjerovima veca, onda je i njegova cjepljivost vise izrazena.
Pos!o je ejepljivost osobina minerala da sc cjepa duz neke ravni koja
prolazi izmedu atomskih ravni, hila koja paralelna ravan u mineralu je
potencijalana ravan cjepljivosti. Savrsenu cjepljivost imaju npr: liskuni i
grafit (sI.6) dok se npr. kvarc prakticno ne cjepa (s1.6). Kaleit ima tri
pravea ejepljivosti.
19
I 1 1 I I I
!! I I I I
! 4- ' I
-*'--[:#-1= : - I
I l : I I! J

Stika 6. Ovisnost cjepl/ivosti 0 kris{alnoj struktllri minerala (lijeva-graftt, II
sredini-halit, koji sc odlikujusavrf:;enom cjepljivoscu i dcsno-kvarc ko)i
se prakticno ne (jepa) (prema TaHiC',1981)
Tvrdoca nekog minerala predstavlja otpor sto ga on pruza prodiranju
tvrdog predmeta u njegovu unutrasnjosl. Kao i druge fizicke osobine,
tvrdota minerala ovisi od nj ihove kristalne strnktnre pa maze u razlicitim
smjerovima biti razlicita. Sto su jace sile vezivanja atoma mineral je
tvrdi. Za odredivnie reiativne tvrdoce minerala koristi se Mohsova skala
tvrdoce. Tvrdoca -lnineraia moze se odrediti i na osnovu otpora kogs
mineral pruza brusenju karborundom (silicij-karbid,S i C ) u prahu .eija
relativna tvrdota iznosi izmedu 9 i 10 po Mohsovoj skah.Uz
prelpostavku tvrdoce korunda lOOO,lvrdoce oslalih minerala dobive;,c
ovom metodon1 u poreaenju s rdativnorn tvrdOC0111 prikazane su u taben.
Tabela 1. Korelacija relativne tvrdoce
karborundom
tvrdoce prema brusenju
I Relativna I
Tvrdoca prema
Mineral I tvrdoca(po Karakteristike brusenju
Mohsu) I
karborundom
talk 1
i Paraju se noklom
0,04
gips 2 1,25
kalcit 3 i Paraju se 14,5
fluorit 4 komadi6em 5,0
apatit 5 prozorskog stakla 6,5
ortoklas 6
Paraju
37
kvare
---
7 staklo
ne mogu
120
(kremen) se parati
topaz 8
Sijeku
celicnilTI 175
korund 9 nozem 1000
slaklo
140000 diiamant 10
20
Osobina minerala da lrpi plasticne deformaeije i da se po
prestanku djelovanja sile vraca u prvobitno stanje nazi va se elasticnost.
Elasticni minerali su npr. liskuni, dok je krti mineral npLkvarc.
U poglcdu provodljivosti toplote mincrali se razliCito ponasaju.
Metalicni minerali imaju neuporcdivo vecu relativnu provodljivost od
nemetalicnih.
Hemijsko ponasanje minerala prema odredenirn reagensima
(najcesce su to kiseline ) je razlicito, na osnovu cega je ponekad moguce
na terenu i u laboratoriji odrediti mineral. Pren1a hernijskom ponaSanju
minerali mogu biti:
-hemijski otporni (kvare, muskovit)
-hemijski neotporni (feldspati, pirokseni )
-hemijski topivi (kaleit, gips, anhidrit )
-hemijski reaktivni (opal, zeoliti)
Prisustvo hemijskih reaktivnih minerala u agragatu za beton
veoma je stetno jer maze prouzrokovati pucanje bctona.
2.7. Metode ispitivanja
Prijc izvodenja gradevinskih radova na nekoj stijeni iii u njoj,
odnosno koristenja stijenc u gradevinurst\'u neophodno je utvrditi
mineralni sasta\' stijene, zatin1 koliCinske odnose mineral a i njihovo
eventual no bubrenje, skupljanje , raspadanje pod uticajem atmosferilija
itd ..
Za determinaciju minerala i ispitivanje njihovih osobina koriste se
razliCite metode kao sto su : opticke, hemijske, rendgenske, termicke,
itd ..
Za odredivanje ponasanja minerala u polariziranom svjetlu koristi
se polarizacijski mikroskop, kojim se posmatra tanki preparat minerala
(izbrusak). Ta metoda omogucava razlikovanje bezbojnih od obojenih
minerala, utvrdivanje indeksa lorna, opticke anizotropnosti, razlikovanje
amorfnih mineral a od kristaliziranih itd ..
Hemijske metode cesto se primjenjuju za odredivanje nekog
nepoznatog minerala. Ovisno 0 potrebi, mineral se ispituje kvalitativno i
kvanlitativno. Ako nas zanimaju hemijski elementi od kojih je mineral
izgraden, primjenjuje se kvaiitativna analiza, pri cemu se moze primjeniti
mokri postupak ( mineral se otopi i razlicitim reagensima utvrduje se
njegov sastav) i suhi postupak ( mineral se zari i ovisno 0 njegovoj
reakciji na visoku temperaturu, utvrcluju se elementi koji ga izracluju l.
Ako se zeli ispitati koliCinska zastupljenost elemenata u mineralu,
upotrebljava se kvantitativna hemijska analiza.
21
Rendgenska ispitivanja minerala najcesce se realizuju na sitnim
frakcijama minerala iii agregata metodom praha. Veoma tanki vlaknasti
valjak, izraden od mineralnog praha i odgovarajuceg ljepila, podvrgne se
rendgenskim zrakama i na filmu se dobije odredena karakteristicna slika
koja omogucuje odredbu minerala. Svaka kristalna materija ima
sopstveni rendgenogram (dijagram praha ) koji zavisi od unutrasnjc
strukture kristala. Primjenom ove metode dobiva se uvid u strukturu
minerala, sto rezultira novim spoznajama 0 njegovim geometrijskim,
fizickim i hemijskim karakteristikama.
Mineralni prah se maze ispitati i termickim metodama od kojih
je najcesca diferencijalno terrnicka analiza. Ovom rnetodom odreduje se
tenlperatura na kojoj dolazi do termicke reakcije ll1inerala, uzrokovane
fizickim i hemijskim promjenama, kad se uzorak postupno zagrijava
( abieno do aka I aoooe ) . Pri ovakvom trelmanu uzorka dolazi do
endotennne i egzoternlne reakcije. Endotennna reakcija je pracena
dehidrataeijom minerala i raspadanjem strukture dok je egzoterrrma
reakcija okrakterisana nastajanjem novih visokotemperaturnih formi
( prekristalizacija ) . Rezultati ove analize prikazuju se krivuljarna
(diferencijalnoterrnicke kYJVf' ) lzoje S11 karakteristlcne 22 odrcciene
minerale. Ovom metodom najcesce se ispituju mineraii glina, z3tim,
sastav cementa, itd ..
Osirn navedenirn metodama minerali se rnogu ispitivati i drugim
naCinima radi utvrdivanja njihovih magnetskih, radioaktivnHl i drugib
svojstava. Za odredivanje velicine i ohlika sitnih cestica u mineralin18
glina koristi se elektronski mikroskop koji omogucava povecanje i do
]5 000 puta, a snimljeni uzoIci mogu se pavecati jos pet puta.
2.8. Sistematika minerala
Danas je poznato vise hiljada razlicitih minerala ( >3000 ) i
njihovih varijateta, koji S11 sistematizirani u skupine. Jpak, u gradi
Iitosfere sudjeluje manji broj minerala koji se u okviru stijena koriste 11
gradevinarstvu i industriji gradevinskog materijala. U sastavu Zemljine
kore najvece ucesee imaju feldspati (plagioklasi 40%, ortnklas 18'%),
zatim kvare augit-hornblenda, olivin ( - 16% ),itd.. Kaleit
ucestvuje sa 1,5 %.
Minerali su razvrstani u skupine s obzirom na njihov hemijski
sastav i strukturnu graau. U narednom poglavlju prezentirana je
pojednostavljena podjela vaznijih petrogenih minerala.
- 22
2.8.1. Silikati
Petrogeni rninerali su uglavnom j-edinjenja silicijuma, kiseonika,
1 malog broja drugib elemenata zbog cega ih naz1vamo silikat1ma.
Osnovu strukturne grade silikata Cine SiO" tetraedri. Jezgre velikih jona
kiseonika nalaze sc u vrhovima letraedra, a mali jon silicijuma u
njegovom sredistu. U kristalnoj resetki silikatnih minerala, tctraedri
se medusobno razlicito vezu ( preko drugih jona iii preko zajednickog
jona kiseonika ).
Silikati se odlikuju razlicitom tvrdocom i teskom topljivoscu.
Njihov hemijski sastav je slozen. NajveCi broj ovih minerala nastao je
krlstalizacijom iz magme prl visokim ternperaturarna i uglavnom visokim
pritiscima, a mali broj iz termalnih rastvora., pri metamorfozama,
alteracijan1a i trosenju.
Ovisno 0 naCinu vezivanja Si04 tetraedra u kristalnoj resetkL
razlikuju se ovi osnovm strukturni tipovi silikatnih minerala:
nczosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati
tcktosilikati.
Nczosiiikati predstavljaju silikate kod kojih su SiO" tetraedri
samosta1ni, mcdusnhno povezani samo preko drugih jona, npLn1agnezija
ili zeIjeza (sl. 7).
Stika 7. felraedar kod nc::.osilikato
Kristalna resetka im je izrazito zbijena, zbog cega nlincraIi eve grupe
imaju veliku gusto6u i tvrdocu. te slabu cjepljivost i veIiki indeks loma
svjetlosti. Oblik im je izometrican iii kratkostubicast. U ovu grupu
spadaju olivin. granati, itd ..
Sorosilikati se karakterisu vczivanjem dva Si0
4
tetraedra preko
zajednickog jona kiseonika. Pri ovom ostaje sest jona kiseonika sa po
23
jednom slobodnom valeneijom, na koje se mogu vezivati joni metala
(sI.8). U sorosilikate spada npr.epidot.
Slika 8. Veza SiO-, tetraedara kod sorosilikala
Ciklosilikati nastaju kada se tri, cetiri iii sest Si0
4
tetraedara
medusobno povezu u prstenove preko jona kiseonika (s1.9). Svaki prsten
je u strukturi samostalan, a na slobodne valencije vezn se joni metala.
Ovdje spadaju turmalin, beril, itd ..
Slika 9. Veze SiD.; tetraedara kod ciklosilikata
Inosilikati predstavljaju silikate kod kojih Sll Si0
4
tetraedri povezani II
jednom pravcu. Ukoliko su tetraedri povezani II jednom niZll onda su to
pirokseni, a ako je ta veza II dva niza medllsobno povezana kiseonikom
onda su to amfiboli (s1.1 0).
24
Slik(1 10. I'eze SiO, tetraedaru kod inosilikata
Zbog ovakve strukturne grade inosilikati su prizmatskog, stubicastog
stapicastog obika, savrsene cjepljivosti, a mogu biti i vlaknasti.
Filosilikati se karakterisll vezom Si0
4
tetraedra u jednoj ravni
(sl.ll) usljed cega minerali ove grupe pokazllju savrsenll ejepljivost i
imaju plocast i listicav izgled. Ako izme(tu mreza u ravnini ude voda,
tada je povezanost takvih kristalnih mreza veoma slaba sto je slllcaj sa
liskunima i mineralima gEna.
SURa II. NaCin veziV(}f!ia silicijuflw i kiseonika kodji/osifika/a
Tektosilikati predstavljaju silikate kod kojih su Si0
4
tetraedri u
prostoru medllsobno povezani preko svih jona kiseonika (sl.l2l. Minerali
ovakve struktllrne grade imaju relativno malu gustinu i mali indeks lorna
svjetlosti. Ovdje spadaju kvare. feldspati, itd.
25
Slika 12. NaCin vezivanja silicfjuma i kiseonika kod tektosilikata
U nastavku su obradeni vainiji silikatni minerali, grupisani prema
struktumoj gradi.
2.8.1.1. Nezosilikati
Ovoj grupi pripadaju olivini, granati, cirkon, disten, andaluzit,
silimanit i stauralit.
Olivini-(Mg, Fe )z Si04 su izomorfna smje;;a minerala forsterita-
M!?2Si0
4
i fajalita-Fe2Si04. Izmedu ova dva krajnja Clana postoje
postupni prelazi. Kristalisu rambicno u kratkostubicastim agregatima ali
se najcesce javljaju u vidu zrnastih agregata ncpravilnog oblika. lmaju
vrlo slabu ejepljivost, tvrdocu 6,5-7, gustinu 3,2-4,3 g/cm', i staklastu
sjajnost. Boja im zavisi od sadrzaja gvozda i obicno je maslinastoze1ena,
zuckasta do ema. Osnovni su sastojei bazicnih i ultrabazicnih stijena. Na
niskim temperaturama minerali olivinske grupe su nestabilni. Djejstvom
hidrotermalnih rastvora pre laze u serpentin, l:jede u talk. Pri povrsinskom
raspadanju prelaze u limonit, opal sku masu, magnezit, itd .. Prazirne vrste
olivina nazivaju se hrizolitima. Lijepe su zelene boje i velike tvrdoce, pa
se svrstavaju u drago kamenje.
Granati, s opstom formulom M
2
" M3" (Si0
4
h kod kojih M'"
mogu biti AI, Fe i Cr, a M" Ca, Mg, Fe i Mn, jesu cesti minerali
metaroorfnih stijena. Izrazito su otporni. Njihova boja ovisi 0 hemijskom
sastavu tako da mogu biti bijeli, smaragdnozeleni, erveni,smedi i erni.
Tvrdoca im je izmedu 6,5 i 7,5 a gustina varira ovisno od hemijskog
sastava i krece se izmedu 3,4 g/cm3 i 4,3 g/cm
3
. U industriji se koriste
kao abrazivni rnaterijal, a ako su prozirni, svrstavaju se u drago kamenje.
Cirkon-ZrSi0
4
je sporedni mineral eruptivnih i metamorfnih
stijena. Otporan je na djelovanje atmosferilija pa se nakon raspadanja
stijena cesto nalazi u pijesku. Smedaste je boje, tvrdoce 7 do 8 i gustine
oko 4,7 g/em
3
• Ako je u kristalnoj resetki eirkon zamijenjen torijem,
26
mineral se odlikuje radioaktivnoscu. Narandzasti cisti varijateti eirkona,
zbog visokog lorna svjetla, koriste se kao poludragi kamen.
Disten, andaluzit i silimanit-Ah(OSi0
4
) su polimorfne
modifikacije, ceste u metamorfnim stijenama.
2.8.1.2. Sorosilikati
U OVil grupu spadaju epidot i ems1t, veoma slozene strukturne
grade koja ima svojstva prelaznog tipa izmedu sorosilikata i nezosilikata.
Epidot-Ca2 (AI,Fe), [ (Si
2
0,) (SiO.)O (OH) ] je mineral
metamorfnih i nekih eruptivnih stijena, a nastao je u zavrsnoj fazi
kristalizacije. Dosta je otporan, tvrdoce 6,5, a gustine 3.2,-3.4 g/em
3
Najcesce je zelene boje, ali moze biti zu!, taronosiv i ern. Epidot bez
zeljeza nazi va se klinoeoisitom.
Coisit --Ca,AI, [ ( Si,O,) (Si0
4
) 0 (OH) J je mineral
metamorfnih stijena. Hemijski sastav mu je jednak epidotu bez zeljeza
odnosno klinoeoisitu. Tyrdoce je 6, a gustine oko 3.3 g/cm
3
Najcesce je
syjetlosive do plavosive boje.
2,8.1.3. Cikiosiiikati
Minerali ove grupe s tri i cetiri medusobno prstenasto povezana
tetraedra veoma su rijetki, a od onih sa sest SiO, tetraedara povezanih
kiseonikovim jonirna u prstenastu strukturu znacajan je turmalin.
Turmaiin-(NA,Ca) (Mg, Fe, Lih AI. B3 Si
6
O
2
, (OH)4 kristalise
heksagonalno, u iglicastim, stubicastim iIi prizmaticnim formama. Boja
je yeoma varijabilna sto zavisi od hemijskog sastava, najcesce je erna, a
moze biti zuta, crvena i zelena. Sjajnost je staklasta. Cjepljiyost nije
izrazena. Tvrdina je 7-7,5 a gustina 2.9-3.2 g/em] Tipican je
pneumatolitski mineral. Vezan je za kisele magmatske stijene
,prvenstveno za pegmatite, potom granite. granodiorite, gdje se stvara u
posljednjem stadijumu ocvrscivanja intruzija. Izrazito je otporan mineral
i sastojak je pijeskova, pjescara i drugih sedimenata. Koristi se kao termo
i piezoelektricna sirovina, dok se prozracne vrste koriste kao poludrago
kamenje.
2,8,1.4, Inosilikati
U ovu grupu svrstavaju se pirakseni s jednostrukim l1Izom Si04
tetraedara i amfiboli s dvostrukim nizom Si0
4
tetraedara.
Pirokseni su silikati magnezija, zeljeza, kalcija i aluminija sa
nesto natrija. U stijenama se uglavnom nalaze u obliku nepravilnih zrna.
27
Nisu stabilni pa Inetarnorf{)z0111 prelaze u amfibole, hlorit i talk. Vazlli su
minerali bazicnih Inagnlutskih stijena, a ponckad sU zastupljeni i u
kristalastim skriljcima" 1) izgradnji stijena vecinl dijelom sudjeluju augit,
dijalag, enstatit, broncit, hipersten i diopsid,
Augit- (Ca, Na , Mg, I"e, Al ) (Si,AI)zO. kristalise monoklinicno.
Javlja se u kratkostubicastim i p!ocastim fonnama,a najcesce u zrnastim
agregatirna. Boje jt' erne, a sjajnosti staklaste. Tvrdine 6, gustine 3,2-3,5
g/cn1
3
. Ulazi U S:lstuv mnogih magmatskih stijena. Tipican je sastojak
vulkanskih stijena. Augit sa malinl sadrzajem gvozda, bronzano zelene
boje i savrsene cjepljivosti zove se dijaiag. Preobrazajem prelaze u
hlorite i amfibole, a u povrsinskim llslovima transfonnisu se u kalcit,
kvarc, opal i okside gvozda.
AmfiboIi su siIikati magnezija, zeljeza i kalcija,s nesto alurninija i
natriju. Slozenog su hemijskog sastava 1 slicnih lTIorfoloskih j fizickih
karaktcristika. Kao petrogeni rnineral, posebno znacenje imaju
hornblenda, aktinolit j trell1oiit.
Hornblcnda- (Ca, Nah.3 (Mg, Fe, AI); Si. (SiAl), 0
22
(OH),
kristalise monoklinicno, obicno u stubicastim kristaliulu. Boje je
svjetlozelene do erne Sastoja1.:. jc tllnogih magnwtskih i nekih
rnetamorfnih stijena. Tvrdina je 6, a gustina 3.0-3,4 g!cm
3
• Nije stabilan
lllineral pa nletamorfozorn prelazi u hlorit biotit i cpido!. Pri procesilna
povrsinskog raspadanja transformisc se u ka1cit, lil1l0nit itd ..
2.8.1.5. Filosilikati
Ova grupa sadr:?.i lTlinerale: liskune, talk, hlorite, scrpentin i
mincrale glina.
Lisknni (tinjei) su rasprostranjeni minerali koji se cijepaju u tanke
listice, na osnovu cega se lako raspoznaju. Nalaze se u magmatskim.
metamorfnim i sedimentnim stijenama. Najvazniji liskuni su biotit i
muskovit. U arhitektonsko-graaevinskom kamenu liskuni nisu pozeljni u
vecoj koliCini, a u tehnickom kantcnu su stetni.
Biotit-K(Mg,Fc)JAISbOIO (OHlo kristalise monoklinicno. Boje
je tamnozelene do erne. Cjepljivost mu je savrsena. Sastojak je
magmatskih i metamorfnih Tvraoca mu je 2,5-3 a gustoca
izmcau 2,8-3,2 g/cm3 Mctamorfozom lako prelazi u hlorit i epidot. Pri
povrsinskom raspadanju transformi!,;e se 11 kaolinit.
Muskovit-KA\z (AlSbOto )(OHh kristalise monoklinicno.
Pretcino jc bezbojan iIi bijele i zuckaste boje . .Tavlja se u plocastim i
listastim agregatima razlicite velicine. Kacl su liske sitne (manje od lmm)
s vecom koliCinorn konstitucijske vode i manjinl sadrzajem kalija
nazivamo ga sericit. Muskovit se u granitirna javlja kao primarni mineral,
ali cesce nastaje metamorfozom feidspata i minerala glina koji sadrze
28
kalij, tako da se nalazi i u metamorfnim stijenama, ListiCi muskovita su
odlican izolator. Tvrdoea mu je izmedu 2.0 i 2,5 a gustina 2,8-3,2 g/cm3
U kori raspadanja muskovit je veoma stabilan. Nerastvorljiv je i moze
biti claleko transportovan u vidu sitnih ljuspi, te se javlja kao redovan
sastojak glinovitih i pjeskovitih sedimenata.
Talk- Mg,Si.O
lO
(OH), kristalise monoklinicno, Sastojak je
metamorfnih stijena a najcesce se nalazi u listieavim nakupinama.
Tvrdoca talka je I. a gustina mu je 2,8 g/cm3 Boje je bijele do
svjetIozelene. Nastaje djejstvom toplih voda bogatih CO, na magnezijske
silikate. lndustrijski znacaj imaju ona nalazista talka koja su nastala
metamorfozom ultrabazicnih stijena. [rna veliku primjenu u industriji
papira, boja,gume, keramici i kao vatrostalni materijal.
Hloriti su hidratisani aiumosiiikati magnezijuma i gvozaa. To su
sekundarni minerali koji nastaju metamorfozom biotita. amfibola i
piroksena. Najcesee su prisutni u metamorfnim stijenama. Kristalisu
monoklinicno u plocastim iIi listicastim agregatima. lmaju savrsenu
cjepljivost ali su im ljuspice neelasticne. Uglavnom su zelene boje, u
svim nijansama. Tvrdoca im iznosi 1,5-2,5 a gustina 2,6-3.2 g/cm3 U
povrsinskim uvjetima minerali hloritske grupe se raspadaju, i to oni
bogatiji zeljezom (samozit, turingit) znatno brze. Konacno raspadanje
ovih minerala uz odnosenje gvozda dovodi do stvaranja raznih minerala
glina.
Serpentin-Mg,Si,Os (OH)4 nastaje metamorfozom oiivina i
drugih Mg silikata bez aluminija iz ultrabazicnih i bazicnih stijena.
Nalazi se u obliku mikrokristalastih, listicastih i vlaknastih nakupina.
Listicave nakupine nazivaju se antigoritom • a vlaknaste hrizotilom.
Tvrdoea antigorita je 3.5 a gustoea oko 2,5 g/cm3 Tvrdoea hrizotila je
ako 2.5 a gustoca oko 2,4 g/cm3 Oba su minerala zeiene, zute i sive boje.
Vlaknasti hrizotilski azbest koristi se kao sirovina za proizvodnju
vatrostalnih materijala i salonita ali danas u razvijenom svijetu sve manje
zbog ekoloskih razloga (izaziva azbestozu ).
Minerali glina su jedana od najzastupljenijih komponenti
sedimentnih stijena litosfere, zatim u kori raspadanja i u zemljistu na
kame rastu biljke. Oni uglavnom nastaju raspadanjem alumosilikata
(feldspati, feldspatoidi ) u povrsinskini uvjetima. Mada u grupi minerala
glina razlikuje
ll1
0 nekoliko vrsta, rijetko kada se ovi minerali pojavljuju
pojedinacno. Obicno su u grupi, iIi udruzeni sa drugim alumosilikatima
iIi kvarcom i veoma su sitnozrni, tako da je bilo kakvo odvajanje golim
okam nemoguce. Od minerala glina posebno su znacajni kaolinit,
montmorilonit i iiit.
29
Kaolinit- AhSi
2
0s (on .) se javlja u bijelim 5itno kristalastim
agregatima. Boje .Ie bijele, a primjesama moze biti razliCito obojen.
Tvdoce .Ie 2-2,5 a gustoce 2,6 g/cm3. Nastaje pri preobrazaju magmatskih
i metamorfnih stijena i to raspadanjem alumosilikata (feldspata iii
liskuna-biotita). Cest je sastojak humusnih (kiselih ) sredina. Upija vlagu
pri cemu moZe povecati zaprelninu do 250/0, a vrste sa vodom ponasaju
se kao plasticne mase. Cisti varijateti koriste se u proizvodnji porculana i
vatrostalnih materijala.
Montmorilonit-Aiz [(Si,AI).OIO] (OH), x H
2
0 je mineral
bijelosive boje koji svoja svojstva mijenja ovisno 0 koliCini vode. Yodu
lako apsorbira, pri cemu visestruko povecava zapreminu. Tvrdoca mu je
oko 2 a gustina 2,0-2,2 g/cm3 Nastaje raspadanjem bazicnih eruptivnih
stijena i tufova u alkalnim sredinama. U morskim bazenima stvaraju se
mnoge bentonitske gline koje predstavljaju Ciste montmorilonite. Ovaj
mineral je sastojak i nekih laporaca. Koristi se kao isplaka pri dubokom
busenju, a takode i za suspenzije pri injektiranju vodopropusnih stijena
radi postizanja njihove vodonepropusnosti. U izgradnji tunela
montmorilonit je veoma stelan mineral zbog povecanja zapremine
apsorpcijom vode 5tO moze izazvati smanjenje tune]skog profila i rusenje
vecih razmjera.
I1it-KAh (ShAIO
IO
) (OHh je sliean muskovitu, ali se od lljega
razlikuje manjom kolicinom kalija. Nastaje trosenjem feldspata, liskuna i
drugih alumosilikata. Posebno je zastupljen u dubokomorskim
sedimentima (Iaporci, glinci ). Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2,6-3
g/cm3 Sliean .Ie montmorilonitu ali znatno slabije apsorbuje vodu i ne
pove6ava znatnije zapreminu.
2.8.1.6. Tektosilikati
Minerali ove grupe su kvarc, feldspati, feldspatoidi i zeoliti.
Kvarc ( kremen )- Si0
2
je jedan od vaznijh minerala koji
izgraduju stijene litosfere. Yeoma je otporan na uticaj atmosferilija,
krt je , tvrdoce 7 a gustine 2,65 g/cm3 Najcesce se javlja u formi zrna iii
sesterostrane prizme i piramide. Kristalise heksagonalno (S1.13).
30
:r
Stika 13. Kristali kvarca
Cest je mineral kise1ih magmatskih stijena, a ima ga i u sedimentnim i
metamorfnilTI stijenaIna. U prirodi ga nalazimo U ""v·ise modifikacija koje
su stabilne u razliCitin1 temperaturnim intervalima. Hemijski Cist kvarc je
proziran ("gorski krista]" ) a razliCitl1 hoju mu daju prirnjese (ljubicasti
yarijateti nazivaju se ametistom, iuti citrinOll1, tamni cadaVCClTI, emi
morionom, itd. ). Nastaje iz magmc, a takoder i talozenjern iz toplih i
hladnih Yoda, te kao produkt raspadanja prilnarnih silikata. Kvarcni
pijcsak se koristi za proizvodnju gradevinskog n1aterijala (siporeks,
malter), zalim u industriji stak1a, rnetalurgiji, industriji kermuike, itd ..
Amorfni kvarc iii ol'al- Si0
2
xl·hO nastaje hemijskim trosenjem
(raspadanjem) silikata, talozenjem u blizini toplib izvora te biohemijski
(mikroorganizmi, npr.dijatomeje, izlucuju opalne skelete ). Kolicina vode
U opalu varira, od 3-9%, ali 11 ekstremnim slucajevima i do 20%. Tvrdoca
opal a, ovisno 0 kolicini vode, je 2 - 6.5.
Kaicedon je kriptokristalasti Si0
2
. Ako se javlja 11 trakastim formama sa
razlicito obojenim trakama naziva se ahat ( ukrasni kamell ).
Feldspati su alumosilikati kalija, natrija i kalcija. Kalijski i
natrijski almllosilikati nazivaju se alkalnim feldspatima (najvazniji
ortoklas), a natrij sko-kalcij ski alumosilikati plagioklasima. Feldspati
izgradl1ju oka 60% magmatskib, 30% metamorfnih i 10% sedimentnih
stijena.
Ortokias-K ( AIShOR ) nastaje kristalizacijom iz magme.
Kristalise monoklinicno (s1.14) a vazan .Ie sastojak granita i sijenita.
31
Slika 14. Kristali ortoklasa
Nije stabilan jer pod djejstvom hidrotermalnih rastvora transfornlise se u
sericit, a djelovanjem atmosferiiija i hidrotermalnih procesa u kaolinit.
Uglavnom je bijele iIi crvenkaste boje. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,5
g/cm
3
Ako je bez prirnjcsa, moze se koristiti u proizvodnji porculana.
Niskotemperaturni K-feidspatje mikroklin.
Plagioidasi si izomorfna grupa dvaju Clanova :albita - Na
(AIShOg) i anortita-Ca (AlzSi
2
08). Veoma su rasireni u magmatskim
stijenama, u manjim koliCinama ima ih u matamorfnim stijenama, dok su
u sedimentima rijetki ( arkoze ). Boja im varira od bijele do zelenkaste.
Tvrdoca im je 6-6,5 a gustoea 2,6-2,8 g/cm
3
KristaIisu triklinicno. Pri
povrsinskom raspadanju bazicni plagioklasi se kalcitisu a kiseli prelaze u
minerale glina ( kaolinit ).
Fcldspatoidi su grupa minerala koji u magmatskim stijenama
zamjenjuju feldspate od kojih se razlikuju nlanjirn sadrzajem silicija.
Vainiji minerali ave grupe SLl leucit i nefelin.
Lcucit-K( AISh06 ) je mineral bazicnih magmatskih stijena
alkalijske grupe. Tvrdoca mu je 5,5 - 6 , a gustoca 2,5 g/em
3
Boje je
pepeljastosive i bijele, a nekad je i bezbojan. Kristalise te!'seralno.
Nefelin-Na ( AISiO. ) je takode mineral bazicnih magmatskih
stijena alkalijske grupe U kojima se nalazi u nepravilnim zrnima iIi u
32
nakupinama. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,6 g/cm
3
. Boje je bijele iii je
razlicito obojen. Raspada sa se u minerale glina.
Zeoliti se alumosilikati natrija, kalcija i rjede barija, stroncija i
kalija. Nalaze se u pukotinama i supljinama magmatskih stijena. Obieno
su bezbojni ali primjesama mogu biti obojeni. Tvrdoce su 3-5, gustoce
2-2,5 g/cm
3
Nastaju hidrotermalno do hidatogeno, te metamorfozom
feldspata i feldspatoida. U kristalnoj resetki zeolita nalazi se slabo vezana
voda koja se zagrijavanjem gubi, pri cemu se ne narusava struktura. U
dodiru s vlagorri zeoliti vodu primaju natrag. Nepozeljni su u agregatu za
pripremu betona. Zeoliti se koriste za prociscavanje radioaktivnih
otpadaka, zatim za proCiscavanje otpadnih i kanalizacijskih voda,
ciscenje din1nih gasova, i za odstranjivanje ulja sa vodene povrsine.
2.8.2. Karbonati
Karbonat! su soli karbonatne ( ugljene kiseline ). Uglavnom
nastaju talozenjem iz tolih i hladnih voda, a manjim dijelom raspadanjem
minerala nastalih iz magme koji u sebi sadrze kaleij (npr.bazicni
pJagioklasi ), te magnezij i zeljezo (npr.allgit ). Karbonati izgraduju veei
dio sedirnentnih stijena, a rneau ujima najvazniji su kalcit i dolomit. S
njima se rijetko javljajll i drugi karbonati kao sto su magnezit MgC0
3
,
sideri! F eC03, rodohrozit MnC0
3
, i smitsonit ZnC03.
Kaicit-CaC03 je Ininerai k_oji se u najcesce nalazi u
zrnastiIll fonnama. Kristalise rornbicno tako da njegovi kristali imaju
oblik romboedra (sl.lS).
Slika 15. Kristal kalei!a
Tvrdoca mu je 3, a gustoca 2,7 giern3. Boja mu je najcesce
mlijecnobijela, a od primjesa moze biti zut, siv, iii smed. Potpuno Cist je
bezbojan i proziran. U vodi se tesko topi, ali ako je voda bogata ugljen
33
dioksidom ( atmosferska voda ), tada prelazi u kaleij-hidrogenkarbonat
koji je lakse topiv prema formuli:
--
CaC0
3
+ H20+ C02 __ Ca (HC0
3
h
Kaleijum-hidrogenkarbonat nije stabilan spoj, Ako iz njegovog sastava
izade karbonatna (ugljena) kiselina, ponovo nastaje tesko topivi kaleij
karbonat, Tako nastaju sige ( stalaktiti i stalagmiti ) u pecinarna i bigar iii
sedra oko slapova krskih rijeka, Kaleit nastaje i biohemijski-
posredstvom organizama i mikroorganizama koji izlucuju skelete od
CaC03 ( skoljke, koralji, alge, framinifere, itd ) , Kaleit je veoma vazan
petrogeni mineraL Bitan je sastojak krecnjaka, mermera i njihovih breea,
karbonatnih pjeseara i laporaea sto mu daje posebnu vainost u
gradevinskoj praksi i to s dva stanovista : kao materijala kojim se gradi i
materijala na kojem se gradi. Kaleit je takode veoma vazna komponenta
kod proizvodnje cementa.
Dolomit- CaC0
3
MgC0
3
se kao i kaleit u stijenama najcesce
nalazi u zrnastim formama. Tvrdoca muje izmedu 3,5 i 4, a gustoca aka
2,9 glem
3
Boje je bijele do sive. Mineral dolomit je glavni sastojak
stijena doiomita i dolomitskih mermera. Zrna dolomita se medusobno
dodiruju duz ravnih povrsina i ne zadiru jedno u drugo kao kod
krecnjaka, zbog cega se laka lomi i mrvi, sto mu ogranicava primjenu u
gradevinarstvu. Mineral dolO1nit postaje na razne naCine. Najvlse se
razvija metasomatski pri dijagenetskim procesima djejstvom Mg rastvora
na krecnjake. Rjede je hidatogeni mineral a moze nastati i hidrotermalno.
Obzirom na slicnost s kalcitom lako se razlikuje po reakeiji na sohm
kiselinu. Naime, uz jak sum i pjenusanje u dodiru sa razblaz.enom HCl
kalcit se lako topi, dolomit ne. Dolomit se koristi za izradu vatrostalnog
materijala, u hemijskoj industriji, itd ..
2.8.3. Sulfati
Sulfati su soli sulfatne kiselnie-H2S04. Nastaju hidatogeno i
hidrotermalno. U prirodi su zastupljeni znatnim brojem, a kao petrogeni
najvafuiji su gips i anhidrit.
Gips-CaSO.x2H
2
0 kristalise monoklinicno. Javlja se zmast,
vlaknast i plocast, a ponekad i u pravilnim formama. Moze biti bezbojan,
bijel iIi razliCito obojen primjesama. Tvdoca mu je 2, a gustoca
2,3 g/cm
3
Najcesce nastaje talozenjem u izolovanim dijelovima mora. U
prvoj fazi poslije karbonata, talozi se gips a zatim anhidrit. Na
tempertauri od 110°C gubi 75% vode. Ohladen, lako prima vodu i brzo
ocvrsne. Zagrijavanjem iznad 500°C, dobiva se tzv. "estrih gips" koji s
34
vodom prelazi u veoma tvrdu masu ( "hidraulicni gips "). Koristi se i
kao dodatak u pripremi nekih vrsta cementa. Sitnozmi agregati bijele
boje zovu se alabaster i koriste se u vajarstvu.
Anhidrit-CaSO. kristalise rombicno. Obicno se javlja u zmastim
i vlaknastim agregatima. Bezbojan je . a od primjesa moze biti bijel,
crvenkast i plavkastosiv. Tvrdoea mu je 3 - 4, a gustoca oko
3 glem'. Praskasti anhidrit lako prima vodu i prelazi u gips, pri cemu se
njegov volumen poveea za oko 60% liZ razvijanje pritiska oko 1100 bara.
Pri gradnji tunela takva pojava izaziva savijanje opIate i smal1jivanje
tunelskog profila a cesto i rusenja. Koristi se u industriji cementa.
Barit-BaS04 kristalise rombicno. Obicno se nalazi u plocastim
kristalima te nepravilnin1 nakupinarna i zmastim masama. Tvdo6a mu je
izmedu 3 i 3.5, a gustoca 4,3 - 4,5 g/cm
3
Bezbojan je iii bijel, a od
primjesa moze biti siv, zut i ern. Zbog velike gustoee ( tezae! ) barit se
koristi za izradu teskih opeka. Apsorbira zracenje, pa se koristi za izradu
posebnog maltera. Nastaje na vise naCina: hidrotermalno, hidatogeno
(u izolovanim dijelovilna mora pri redukcionim uslovima ) itd ..
2.8.4. Sulfidi
U prirodi se nalazi veliki broj sulfida, od kojih sarno neki
sudjeluju u izgradnji stijena. Medu ovim mineralima najznacajniji je pirit.
Pirit-FeS2 kristalise teseralno. Javlja se u pravilnim kristalima te
u formi zrnastih masa i sitnozmastih nakupina. To je krt mineral tvrdoce
6-6,5 a gustoce oko 5 g/em] Boje je zlatnozute. Kristalizira prakticki u
svim uvjetima tako da je on sastojak magmatskih, sedimentnih i
metamorfnih stijena. Maze nastati i biohemijski, uz sudjelovanje
anaerobnih bakterija. Ako je zahvacen proeesima trosenja, prelazi u
limonit i sulfatnu kiselinu koja otapa karbonate (djelovanjem H
2
S0
4
na
krecnjak nastaje gips ), feldspate i druge minerale u stijeni, zbog cega je
stetan. Koristi se za dobivanje sulfatne kiseline.
2.8.5. Oksidi i hidroksidi.
Oksidi su spojevi kiseonika sa drugim hemijskim elementima a
hidroksidi su spojevi elemenata sa hidroksilnom skupinom OH - .
Kiseonik je najzastupljeniji element u litosferi
( njegov maseni udio u litosferije 50%, a zapreminski 90% ).
Korund-Ah03 je mineral vel ike tvrd06e (9), a nalazi se u
magmatskim i metamorfnim stijenama. Gustoca mu iznosi izmedu 3,9 i
4,1 g/cm
3
• Idiohromatski je bezbojan ali od primjesa moze biti razlicito
obojen. Cisti varijeteti lijepih boja su drago kamenje. Crveni korundi
nazivaju se rubini, plavi safiri, zeleni smaragdi, itd .. Korund se koristi
35
kao abraziv, a u gradevinarstvu za izradu kruna koje sluze kod istraZnog
busenja u tvrdim stijenama.
Limonit- Fe20JxH
2
0 je cest hidroksid zeljeza. Naziv se koristi
kao opsti pojam za koloidnu tvorevinu hidratiziranih zeljeznih oksida , a
naiazi se u zemljastim, bubrezastim i grozdastim formama. Boja mu
varira od zute do smede. Tvrdi varijeteti su tvrdoee oko 5 , a gustoce od
3,5 - 4 g/cm
3
. Zemljaste zute limonite nazivamo limonitnim okerom,
koji se upotrebljava kao prirodni pigment. Limonit je u veCim koliCinama
ponekad stetan sastojak stijene, ako se ona zeli primjeniti u
arhitektonsko-gradevinske svrhe. Medutim, ako je fino disperziran u
stijeni onda moze biti koristan kao npr. u grckim mermerima koji sadrze
0,12% fino disperziranog limonita koji im daje lijepu boju.
Zemlja crvenica ( terra rossa ) je netopivi ostatak krecnjaka a
sastavljena je uglavnom ad aluminijskih hidroksida ( hidrargilit, bemit,
dijaspor ) i zeljeznih oksida i hidroksida. U podrucju krsa ispunjava
pukotine i supljine, a u pravilu, nalazimo je i na dnu vrtaca. Odlikuje se
crveukastosmedom bojom.
2.8.6. Mineraii ostalih grupa
Ostali vaZiliji petrogeni minerali svrstani su u grupe halida i
fosfata.
HaHd; su u prirodi zastupljeni vecim brojem minerala, ali u malim
koliCinama. Medu njima, svakako, najvecu vamost ima halit (kuhinjska
so )-NaCI. Kristalizira u formi kocke (teseralno), ali se cesce nalazi u
zrnastim formama kao stijena odnosno kamena so ( tako je zastupljen u
!ezistima Tuzle ). Halit je bezbojan mineral kome primjese mogu dati
zutu, smedu i modru boju. Tvrdoce je 2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm
3
Topiv
je u vodi i slanog okusa. Nastaje uglavnom talozenjem iz morske vode.
Vazanje u ishrani, a koristi se i kao sirovina u hemijskoj industriji. Drugi
vaZniji mineral ove grupe je f1uorit-CaF
2
koji kristalise teseralno.
Bezbojan je ali od primjesa moze biti razlicito obojen (zut, plavicast,
zelen ). Tvrdoca mu je 4 a gustoca 3,3-3,6 g/cm
3
• Nastaje pirogeno,
hidrotermalno, itd .. Koristi se u metalurgiji, kao topitelj, kod dobijanja
hlorovodonicne kiseline, u cementnoj industriji, zatim optiei, itd ..
U grupi fosfata vaZnije mjesto zauzima apatit-Cas (CI,F,OH)
(PO.), . Nalazi se u eruptivnim stijenama kao sporedni iIi akcesomi
mineral, a s obzirom na veliku otpomost prema trosenju ima ga i u
sedimentnim stijenama. Tvrdoca mu je 5, a gustoca 3,1-3,2 g/em
3
Bezbojan je iii primjesama razlicito obojen ( zutozelen, plavozelen,
ijubicast, ruzicast, itd )
36
2.8.7. Element;
Iz grupe elemenata koji se u prirodi nalazi samorodno bit ce
spomenuti grafit, dijamant i sumpor.
Grafit-C je stabilna polimorfna modifikacija ugljenika s tipicnom
slojevitom re!letkom. Kristalise heksagonalno. Nalazi se u listicavim
nakupinama i gustim masama. Tvrdoce je 1-2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm
3
Boja mu je ema a ejepljivost savrsena ( odraz strukture l, sjaja metalnog
do mutnog. Najvece mase grafita nastale su metamorfozom uglja u
dubljim dijelovima litosfere. Nalazi se u nekim metamorfnim stijenama ,
u kojima je prirodni pigment (npr.grafitski skriljci i mermeri ). Koristi se
u elektroindustriji i metalurgiji, te u proizvodnji grafitskih olovaka.
Dijamant-C je takode stabilna polimorfna modifikacija
ugljenika. Kristalise teseralno. Tvrdoca mu je 10, a gustoca 3,5 g/cm
3

Sjajnost mu je dijamantska. Bezbojan je ali od primjesa moze biti
razliCito obojen ( play, zut, smed, pa cak i em ). Nalazista dijamanata
vezana su za ultrabazicne eruptivne stijene -kimberlite. Zbog velike
otpomosti na trosenje moze se naci i u rijecnim nanosima (sekundarna
le±ista ). Zbog velike tvrdoce koristi se u izradi krnna za istrazivacko
busenje u tvrdim stijenama, a kao abraziv za alate kojima se obraduju
kamen i tvrdi metali ( u ovim slucajevima se koriste uglavnom vjestacki
proizvedeni dijamanti ). Obradeni dijamanti su skupocjen nakit. Ako su
bruseni u obliku bipiramide, zovu se brilijanti, a oni u obliku polukugle
rozetc.
Sumpor-S je element tvrdoce 1,5-2,0, gustoce oko 2,0 g/cm
3
Ukoliko je Cist ima zulu boju, ali ako sadrzi primjese bitumena i glina
moze biti smed i siv. Nastaje iz solfatara i mineralnih termalnih voda, u
anaerobnim vodenim sredinama posredstvom mikroorganizama, itd ..
Poznata lezista elementarnog sumpora, nastalog u anaerobnim uvjetima
nalaze se na Sieiliji i u SAD (Texas ). Kristalise rombicno, slabe je
ejepljivosti i ima mastan sjaj. Koristi se za proizvodnju sulfatne kiseline,
eksploziva i insekticida.
2. PETROLOGIJA
Petrografija je nauka ciji je zadatak proucavanje stijena. ana
analizira strukturne, mineraloske i hemijske karakteristike stijena, naCin
njihovog pojavljivanja i bavi se njihovom klasifikaeijom. Petrografija , je
zapravo, dio petro\ogije - nauke koja pored navedenih sadrzaja,
proucava i uslove postanka stijena u nizu geoloskih procesa koji se
desavaju u Zemljinoj kori i na njoj.
37
3.1. Podjela stijena prema naCinn post;tnka
Sve stijene litosfere, ovisno 0 naCinu postanka, svrstavaju se u t[i
glavne skupine: magmatskc iii cruptivne stijene, nastale kristalizacijom
magme ili ocvrscavanjem lave, sedimentne iii talozne stijenc, nastale u
vodi iii na kopnu kao rezultat taiozenja materijala razlicitog porijekla i
metamorfne stijene, nastale rnetamorfozom magmatskih, sedimentnih i
vee postoje6ih metamorfnih stijena. Prema rezultatima istrazivanja
americkih geohemicara Clarkea i Washingtona. litosfera je do 16 km
duhine izgradena 95% ad magmatskih stijena i ortometamorfita. Stijene
mogu biti monomineralne kada su izgraclene sarno ad jedne mineralne
vrste. i polimineraine kada su izgraclene od vise mineralnih vrsta.
Polimineralne stijene su znatno ceSce. Ovisno 0 kolicinskom udjelu i
vaznosti minerala koji izgracluju st\jene minerale dijelimo 11a:
-bitne (prevladavaju i 0 njima ovise svojstva stijene kao cjeline)
-sporedne ( pojavljuju se u manjim koliCinama )
-akcesorne ( pojavljuju se rijetko i u zanemarivim koliCinama )
Sa graclevinskog aspekla veoma bitne karakteristike stijena su njihova
struktura i. tekstura. Struktura stijene .Ie definisana slepenom
kristaliniteta, te veliCinom, oblikorn i medusobnim odnosom minerala, a
zavisi od nacina postanka stijene. Tekstura oznacava naCin na koji su
minerali zauzeli prostor u stijenskoj masi, a zavisi od uticaja vanjskih
faktora, bilo prilikom nastanka stijene iii uakon toga. Prema krupnoci
minerala koji ih izgracluju. stijene se mogu podijeliti na:
-fenokristalne ( aka se minerali magu razlikovati okom iii povecanjem
do 10 puta),
-mikrokristalne ( aka se minerali mogu razlikovati sama mikroskopom.
u specijalno pripremljenim izbruscima ),
- kriptokristaine (ako se minerali ne mogu razlikovati ni mikroskopom
povecanja do 1000 puta).
3.2. Magmatske stijene
Magmatske stijene nazivaju se prinlamim stijenama. Ovisno 0
mjestu njihova postanka. mozemo ih podijeliti na:
-dubinske (intruzivne iii plutouske). nastale postupnom kristalizacijom
magme u dubljim dijelovima litosfere;
-povrsinske (izlivne iii efuzivne), nastale brzom kristalizacijom i
ocvrscavanjem lave na povrsini (iii pri povrsinskim dijelovima) litosfere.
Vew izmedu ove dvije grupe magmatskih stijena predstavljaju ?liene iii
hipabisalne stijene koje se javljaju kao ogranci dubinskih stijena od
38
kojih se razlikuju po strukturi a ponekad i po mineralnom sastavu. Inaee
to su tijela male debljine a velike dutine prostiranja. Obzirom na nacin
postanka, u magmatskim stijenama minerali se dijele na : primarne
( nastali kristalizacijom iz magme ) i sekundarne ( nastali alteracijom iii
izmjenom primarnih minerala pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i
hemijskog trosenja). Ovisno 0 boji, minerali magmatskih stijena dijele
se na: salske iii bezbojne, s veCim ucescem Si i Al ( kvarc, feldspati ). i
femske iii obojene, s veCim sudjelovanjem Fe i Mg ( olivini, .piroseni,
amfiboli. biotit ).
3.2.1. Struktura i tekstura magmatskih stijena
Pod strukturom magmatskih stijena podrazumijeva se stepen
kristalizacije. veliCina. oblik i meclusobni odnosi minerala. Struktura ie
ovisna ad uvjeta nastanka tih stijena pa se generalno moze razlikovati:
zrnasta, porfirska, ofitska i hijalinska struktura ( slika 16 ).
Slika 16. Pojed;n; tipov; struktura magmatsk;h stijena ( prema: Tajder,
Herak, 1972 preuzeto;z Sestanov;c, 1986)
Za zrnastu strukturu karakteristicno je da se minerali javljaju u
formi zma nepravilnih oblika. meclusobno se dodiruju i priblizno su
ujednacene veliCine. Ova struktura je svojstvena svim intruzivnim
stijenama. Tipicna je za granite, zhog cega se jos zove i granitskom
struk'turom.
Porfirska struktura se odlkuje relativno krupnim i pravilno
kristaliziranim mineralima koji su nepravilno razmjesteni u staklastoj iIi
sitnokristalastoj masi. Ova struktura je karakteristiena za efuzivne stijene.
Ofitska struktura tini prelaz izmeclu zmaste i porfirske.
Karakterise se neorjentisanim stapicastim plagioklasima izmeclu kojih se
39
nalazi piroksen augit koji je ('esto hloritisan. Tipski je razvijena u
dijabazima te se jos naziva i dijabaznom strukturom.
Hijalinska iii stakIasta struktura nastaje pn naglom
o('vrsCivanju lave. Rijetki stapicasti minerali ( obieno feldspati ) su u
staklastoj masi orjentisani u smjeru taka lave.
Stijene koje imaju zmastu strukturu uglavnom su jednolicne boje.
a fizicko-mehanicka svojstva priblizno su im jednaka u svim smjerovima.
Osim toga lako su obraduju i dobra poliraju pa se mogu koristiti u
arhitektonsko-gradevinske svrhe.
Na sliei 17. prikazane su bazicne magmatske stijene u razlicitim
nivoima litosfere i s tim u vezi strukture karakteristicne za pojedine
nlvoe.
POVRSIN$K' (FLOC'" 1
HIPABlSAlNI (SKLAD)
OUSWSKl (M.O.SIV)
STRUKTI.JRA
PORf,aSKA
'<1J"UNS",_
OfiTSAA
i OIJABAZNA )
Stika 17. Strukture bazlcnlh magmatsklh stijena u avlsnastl ad ab/llka
pojavljivanja tih stijena u razH6itim nivoima iitosfere. Sjencenjem su
oznacene zone metamorfisanih stijena
Tekstura magmatskih stijena predstavlja prastorni raspored mineralnih
zma u stijeni. Ona ovisi od uvjeta kristalizacije a moze biti : homogena
iii masivna, f1uidalna i vezikularna ( sJ.] 8 ).
40
a)
Stika 18. Vaznije lekslure mqgmatsklh stijena
a-masivna, b-f/uida/na, c-vezikularna (mjehurasta)
Homogena iii masivna tllkstufll odlikuje 5e r<lVnomJWlO
rasporedenim mineralnim bez vidljive orjentaeije, Ova leksl]Jfa
karakteristicna je ;1:8, intru>:lvne stijene.
Kod fluidalnc tcksture mineralna ;;:rna, su orjentisana Pllralelno
srnjeru taka lave. Karakteristicn&Je >oa bw>:icne efuzivne stijene.
Vezikularna tekstura k€!n\kterise se s mnogo supljin€! n€!shlUh
oslobadanjem plinov<l i pam lokam n€!gloghl<ldenj& adnosna
kristalizacije law. Prema tome ova tekslunl Svgjstvena je "fu>oivnim
stijenama. Ukoliko se nakrmdnim procesirna supU!ne !spune ral1;IlMim
mineraJimu (kvare, kaici!, itd ) onda se takVa tekSlUfa Zave mando!astll.
U grattevinarstvu gU povgljnije stUene homogene (m,wivn!'l)
(eksture, Stijene Sa fluid,\lnom; veziknlllrnom i mandoltlstom tllksturom
imaju ogranicenu primjenu zbog nepavoJjnih karakteristik!l, ali se
pojedini varijateti povoljnih fi>oicko-rneh@i¢kih svojstavil magu koristiti
u dekorati vne svrhe. ' .
3.2.2 Lucenje magmats/dh .tijen!!
Magmatske stijene se u prirodl obieno javljaju kIlO !zdijelj\!!1e-
rasCianjene mase razlicitog oblika. Kad magma ocvrscava, odnostlo dok
se hladi, u njoj se POjlWljUjU na,prezanja. To u"rokuje formir@je
diskontinuiteta kao sto su pukotine i prsline. U ovisnosti 0(1 polozaja lih
pukotina i prslina ma$matske stijene ge odvajflju i odlamaju. Ta pojava
odvajllnja magmatskih stijene dliZ diskontinulteta naziva Se IUgenje, .
U ovisnosti od prostomog polozaja pukotina i prslina razlil;:uju se
slijedeci oblici lucenja: paraielopipedno iii pru:matsko, plOCllsto,
bankovito, stubasto, kuglasto, i nllprllViino.
Paralelopipedno iii pru:mlltskQ lucenje karakterise se
prisustvom nekoliko sistema pukotina koje su medusobno upravn\!, Tada
sU u magmatskim stijenarna prislltna prizmaticna tijela razlicltih
dirnenzij a.
Plocasto i bankovito
zastllpljen sarno jedan sistem
lucenje nastaju ukaliko je
paralelnih pukotina. Ako je
41
u stijeni
rastojanje
izmedu pukotina manje od 10 em onda se formiraju ploce, a ukoliko je
one ve6e ad 60 em nastaju banci.
Stubasto lucenje (sLJ9) karakterise se cetverostranom,
petostranom iIi sestostranolll izdijeljenoscu u vidu stubova. Stubasto
lucenje karakeristicno je za izlivne stijene a narocito je cesto kod slivova
bazicnih stijena (npr.bazalti), pri cemu stubovi stoje upravno na povrsinu
sliva.
Stika 19, Stubasto Jucenje u bazaltima (Birkeland & Larson, 1989)
Kugiasto lucenje svojstveno je izlivnim stijenama i jav\ja se u
plicim perifemim dijelovima intruzija. Izdvojeni komadi imaju oblike
koncentricno gradenih kugli.
Nepravilno lucenje javlja se kada se sistemi pukotina ukrstaju iIi
stoje pod kosim uglom sto uvjetuje izdvajanje nepravilnih blokova
razliCitih dimenzija,
Lucenje stijena ad velikog je znacaja za eksploataeiju kamena i
njegovu obradu u gradevinske svrhe ( izradu koeki, ivicnjaka,
spomenika, itd,), Magmatske stijene, obzirom na mineralni sastav i
struktumo-tekstume karakteristike, imaju obicno veliku cvrstaeu i zbog
toga se dosta tesko eksploatisu i obraduju, Prisustvo pukotina lucenja
znatno olaksava eksploataeiju, a takode i obradivost magmatskih stijena.
Ipak, ako su sistemi pukotina i prslina jako gusti, veoma je tesko dobiti
42
blokove odredenih dimenzija. Narocito su nepovoljne stijene sa
kuglastim i nepravilnim lucenjem.
3.2.3. Sistematika magmatskib stijena
Magmatske stijene litosfere mogu se sistematizovati na vise
naClna, ovisno 0 kriteriju koji se pri tome definira. Poznatije
sistematizacije ukljucuju :
mjesto postanka ( nivo kristalizacije )
kiselost,odnosno sadrzaj Si0
2
mineralni i hemij ski saslav
Prema mjestu postanka,sve magmatske stijene dijelimo na dubinske
(intruzivne iii plutonske), zatim na zicne (bipabisalne ) i na
povrsinske (efuzivne iii izljevne).
Na osnovu sadrzaja Si02 komponente , magmatske stijene se dijele na
kisele, neutralnc, bazicne i ultrabazicne. Kiselc magmatske stijene
sadrze vise od 65% SiO, , a tolika kolicina te komponente rezultat je
vece kolicine minerala kvarca i minerala sa vecim Si.
Neutralne stijene sadrze 55% do 65%SiO, komponente, sto je pretezno
rezultat vece koliCine Si0
2
u feldspatima i mjestimicne pojave kvarca.
Bazicne stijene sadrze od 45% do 55% SiO, komponente, sto je
iskljucivo rezultat sadrzaja Si0
2
u plagioklasima i drugim silikatnim
mineralima. U1trabazicne stijene sadrze manje od 45% Si0
2
komponente, koja je skoncentrisana u olivinu i drugim silikatnim
mineralima s manjim sadrzajem Si0
2
.
Detaljnija i kompletnija sistematika magmatskih stijena bazira se
JOS 1 na bitnim sastojcima stijena te njihovim strukturnim i tekstumim
karakteristikama.
Opsti pregled magmatskih stijena i kalcijsko-alkalijske
serije prikazan je u narednoj tabeli, Ultrabazicne stijene su izdvojene jer
one ne sadrze feldspate.
43
Tabela 2. Opsti pregled magmatskih stijena
i MINERALNI ii' ",I'
I SASTAV I ALKALNA I KALClJSKO ! BEZ
MJESTU I i SERIJA -AlKALNA : FELDSPATA
PQSTANKA KISELOST! Ii SERlJA ,I
PLAGIOK
i LASI i

OUBINSKA I KVARC I i GRANO
f---------jl KISELA SIOTIT I GRANIT I OIORIT I
POVRSINSKA
HORNBLENDA
RIOLIT I OACITi I
f-O-U-B-,N-S-KA--+---------f----------l,- SlJENIT I
NEUTRALNA ± 810TIT r-, ----------f-------I-, -----------..j
r
' HORNBlENOA i !
f--PO_V_R_"_NS_M__ +-______ . . _______ _T_RA_H __ 'T ____ __________ -..j
I OUBINSKA Ii:
PIROKSEN ! ALKGABRO GABRO i
f---------j BAZICNA : ± OLiVIN
POVRSINSKA ALK.BAZAL T BAZALT

DUBINSKA i
f--------..jl UL TRABAZ OLiVIN
I leNA PIROKSEN
! PQVRSINSKA ) I
PERIDOTIT
I PIKRITi
i KIMBERLIT
I
I
Obzirom da su karakteristike granita, gabra i peridotita prikazane u
narednom poglavlju ovdje ce u kratkim crtama biti opisane ostale
magmatske stijene koje su navedene u tabeii 2.
Sijeniti rijetke neutralne dubinske magmatske stijene koje se
javljaju u rnanjim masivima i zilama. Boje su bijele do ruzicaste i Cfvene,
sto ovisi 0 boji K-feldspata ortoklasa koji prevladava u stijeni. Od granita
se razlikuju po tome sto ne sadrie kvare. Bitni minerali u njima su
feldspati. Struktura im je zmasta, a tekstura masivna (homogena). U
obradi su podatniji od granita, zbog cega se pretezno koriste u
skulptorstvu.
Dioriti su neutralne intruzivne stijene, sastavljene preteino od
Na-plagioklasa i hornblende. Obicno se nalaze na obodu granitskih
batolita, ali i u formi zila i skladova.
Zmaste su strukture, a homo gene teksture. Boje su sive i sivozelene.
Rioliti su efuzivni ekvivalenti granita. Struktura im je porfirska, a
tekstura homogena. Nalaze se u obliku vecih i manjih izljeva i
vulkanskih kupa.
Daeit; su efuzivni ekvivalenti granodiorita. Njihovi bitni minerali
su kvare i plagioklasi. Daciti su svjetlosive, tamnosive i zelenkaste boje.
44
Trahiti su efuzivni ekvivalenti sijenita. Pojavljuju se u vidu
izljeva, vulkanskih kupa i eruptivnih :lila. Strukture su porfirske, teksture
fluidalne a boje su sivozelene. Trahiti se zbog hrapavosti primjenjuju za
stubista i plocnike.
Andeziti su efuzivni ekvivalenti diorita. Strukture su porfirske, a
teksture homogene, fluidalne i mandolaste. Varijateti sitnijeg zma i s
djelimicno staklastom osnovom imaju tamniju boju. Andezita ima u
okolini Srebrenice.
Bazalti su efuzivni ekvivalenti gabra. Boje su tamnozelenosive
do erne. Nalaze se u obliku velikih i debelih ploca. Struktura im je
porfirska a tekstura fluidalna.
Dijabazi su hipabisalni ekvivalenti gabra, koji se pretemo
javijaju u obliku skladova. Ofitske ( dijabazne ) su strukture i homogene
teksture. RazliCitih su nijansi svjetlozelene boje. Dijabazi se cesto
javljaju na potezu Banja Luka-Zavidovi6i-Visegrad.
Kimberliti su ultrabazicne eruptivne stijene, ekvivalenti
peridotita. Imaju veliku ekonomsku vainost, jer se u njima nalaze
primarna lezista dijamanata.
3.2.4. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra
peridotila
Od magmatskih stijena u gradevinarstvu najces6u primjenu imaju
graniti i gabri. Stoga
co karakteristike ovih stijena biti detaljnije prikazane.
3.2.4.1. Graniti
Ime su dobili po latinskoj rijeCi granum-zmo (javljaju se u
zmastim agregatima). Graniti su leukokratne (grc.leukos-bijel, svjetao;
kratos-vladavina ) zmaste stijene. izgradene od alkalnog feldspata
(ortoklas iii mikroklin, ponekad albit) , kvarca i bojenog minerala (biotit,
homblenda, turmalin, itd.). Graniti dobijaju naziv prema nekom vodecem
bojenom iii karakteristicnom mineralu: biotitski granit, muskovitski g.,
dvoliskunski g., amfibolski g., turmalinski g., itd.. NajcesCi su
dvoliskunski graniti (sa biotitom i muskovitom) te se zato nazivaju obicni
graniti.
Strukture su zrnaste, uglavnom hipidiomorfno zrnaste (mineral;
djelimicno imaju dobro razvijene ravni), pri cemu veliCina zrna u ovim
stijenama varira. Treba istaCi da su sitnozmi i srednjezrni varijateti
mnogo povoljniji za gradevinarstvo od krupnozrnih. Teksture su
masivne. Lucenje im moze biti paralelopipedno, plocasto, nepravilno, itd.
45
Stijene grupe granita i granitoida odlikuju se visokim sadrzajem
silicijuma (SiO,) , povisenim sadrzajem alkalija (Na,O 1 K,O) ! mahm
sadrzajem magnezijuma (MgO), gvozda (FeO) i kaJcija (CaO). .
. Graniti spadajl1 11 vrlo otporne stijene. Njihovo raspadanje pocin]e
promjenom bojenih minerala (najcesee njihovom oksidacijom).
cega zadohijaju mrkocrvenu boju. Nakon toga zamu6uju se feldspat! ko]!
daljom transformacijom prelaze 11 gline. Ovi procesi obieno poCinju po
obodu zma, ponekad mogu evrstu stijensku masu dovest, u rastreslto
stanje tzv.granitski grus. U masi, koja podsjeca na PlJesak, Jedm!
minerali koji nisu podlegli raspadanju su kvarc i muskov!t. Gramt! se
javljaju u vidu razlicitih formi ( s1.20 ).
Stika 20. Blok-dijagram granitske intruzije (Ristic i Pamii:, /981)
Poznati masivi granita su u sjevemoj Bosni ( Motajiea i Prosara ) .
3.2.4.2. Gabri
Stijene ove grupe siromasne su a. ka1cije:n:
magnezijumom i gvozdem. Kao karaktenstlcan sasto]ak J3vl]a sebazlcm
plagioklas (labrador i bitovnit), liZ odgovarajuCi bojeni mineral (p!roksen,
amfibol, olivin, itd.).
Sve dubinske stijene gabro grupe karakterisu se zmastom
strukturom i relativno ujednaeenom krupnocom zma. Ponekad mogu biti
i ofitske strukture. Masivne su teksture koja ponekad moze biti i
planparalelna. Lucenje je uglavnom nepraviino, a javlja se
paralelopipedno i bankovito lucenje.
46 -
Gabri se javljaju u vidu ve6ih masa, obieno oblika lakolita iii zila,
katkad i u obliku ziea promjenljive debljine. Kada imaju praviino
paralelopipedno iii bankovito iucenje uz srednju veliCinu zma veoma su
cijenjen gradevinski materijal. To su stijene zelenosive, tarnnozeiene,
zelene pa katkad i erne boje. Stijena izgradena od bazicnog plagioklasa i
monoklinienog piroksena (uglavnom dijalag) u ulozi bitnih sastojaka
naziva se gabro (u uzem smislu). Ako se u ulozi bitnog sastojka pored
dva navedena minerala javi i olivin stijena se naziva olivinski gabro.
Cesto bazicni plagioklas (labrador) pokazuje svjetlueanje u plavicastoj
boji sto se naziva labradorizacija. Od sporednih sastojaka ueestaliji su
ilmenit, apatit i magnetit. Sekundarni su sosirit (albit + epidot + eojisit)
koji se stvara na racun bazienih plagioklasa. zatim sfen, epidot, kaleit,
hlorit. Ako stijena sadrii olivine kao sekundarni mineral javlja se i
serpentin.
Pomenuto je da povoljno luteni srednjezrni i sitnozmi varijateti
gabra predstavljaju dobar gradevinski materijal. Ove stijene glacaju se
dobro i imaju lijep izgled. Sadrzaj labradora sa plavicastim svjetlueanjem
povecava vrijednost gabra kao gradevinskog kamena. Veei masiv gabra u
BiB je na podrucju Jablaniee.
3.2.4.3. Peridotiti
Opsta karakteristika stijena peridotitske grope je da su siromasne
silieijem i aluminijem a bogate magnezijem i gvoZdem. SadrZaj alkalija
pa i ka1cija uglavnom je minimalan. Zbog toga peridotitske stijene ne
sadrze salicne (svjet/e) minerale (feldspat, kvare). U njima se javljaju
olivin i pirokseni, kao bitni minerali, ponekad i homblenda. Od rudnih
minerala najcesci su hromit i magnetit. Peridotiti su udrnZeni sa gabrima,
spilitima, dijabazima i sedimentnim stijenarna kada grade takozvane
ofiolitske komplekse (fragmenti okeanske kore i gomjeg omotaca). Jedan
od takvih kompleksa zastupljen je u Centralnoj ofiolitskoj zoni u Bosni i
Hereegovini (od Banja Luke do Visegrada). Peridotiti se javljaju u vidu
velikih masa obicno nepravilnog oblika. Zmaste su strukture, a masivne
teksture. Lucenje je preteZuo nepraviino.
To su stijene vrlo razlicite boje sto zavisi od sastava i stepena
sadrzine peridotita. Ako su sasvim svjezi tamnozelene su do Zuckasto-
zelene boje, staklastog do masnog sjaja i veoma jedri. Djelimicno iii
potpuno alterisani peridotiti dobijaju zelenu iIi eak emu boju. Osim
hromita peridotiti mogu da sadrze platinu i dijarnant.
Peridotiti su vrlo rijetko svjeze stijene. Obieno su manje iIi vise
serpentinisani (olivin i piroksen se transformisu u serpe,:tin). l!z
serpentin se kao alteraeioni produkti sreeu jos talk, magnezIt, hlont,
47
kalcit i opaL Povrsinski raspadnnti peridotiti jako su ispucali i
ispresjecani zican1a opata i magnezita.
Upotreba periaotita u gradevinskc svrhe v1'1o jc ogranicena jcr su
ani pored velike zapreminske iezinc nedovoljno otporni nn atmosferske
uticaje. Ponekad se varijateti peridotita (lerzoliti ) koriste kao ukrasni
kamen za unutrasnju dekoraciju jet imaju iijepu tamnozelenu beju i cesto
trakastu gradu.
Peridotiti su u BiB ugla\'l10m zaswpljeni 11 okviru Centralne
ofiolitske zone (potez Banja Luka-Zavidovici-Visegrad ).
3.2.5 Uvjeti gradenj" II magmatskim stijcnama
magmatskih stijena u gradcvinarstvu
primjena
Tereni izgradcni od 3vjezih intruzivnih stijena irnaju veoma
povoljne karaktcristike za temeljenje najrazli6ilijih objekata. Aka su ave
stijene trosne iii jace ispucale poprinlaju karakteristike slicne nevezanirn
stijenama.U svjezinl intruzlviulU nlogu se izvesti stabilni tuneli i drugi
podzemni objekti vecih dirncnzija, nledutim zbog velikog otpora ovih
stijena radovi u njirna su usporclliji i skuplji.
Efuzivne magmatskc stijene (poput intruziva) u svjezem stanju Cine
veonlH povoljnu podlogu za tcnlcljenje. Imaju slicne karakteristike i
prilikonl izgradnje tUllC1a i drugib podzemnih objekata. U zoni
povrsinskog raspadanja yise Inetara u dubinu) tereni izgradeni. ad
ovih stijena zahvaceni su prOCeS1l11Cl erozije, uz pojave- jaruzanja i
klizanja.Kod svjezih. n·::oStecenih lIlagmatskih stijena nosivost je
prakticno neogranicenu, medutiul,ukoliko Sl1 OY'C stijcnc trosne i
razlomljene nosivost in) znatno opada.
Upotreba magmatskih stijena u gradevinarstvu u direktnoj je
ovisnosti od karakteristika pojedinih tipova stijena.
Graniti se koriste za oblaganje zidova u enterijerima i
eksterijerilna, za ivicnjake, plocnike, zatim kao drobljeni Kamen u
cestogradnji, gradnji zeljeznickih pruga i kod pripreme betona. Obradeni
blokovi granita upotrebljuvuju se za izgradnju stubova, mostova, zidanje
potpomih i obloznih zidova, tunclskih partaIn te za izradu postolja
spomenika, spomen ploea i bistRo Nepovoljno svojstvo granita je da
ukoliko dade do trosenja feldspala ova stijena tada 1ma nejednaku boju i
razliCite fizieko-mchanicke karakleristikc. Takode, ako se granit jako
ugrije i polije hladnom vodom odmah se raspukne u nepravilne komade.
V rste rioiita s malo fenokristala i gustom osnovom. (ako su
lijepih boja i skloni poliranju), llpotreblJUvajll sc II arhitektllri i kiparstvll .
Daciti se koriste kao tehnicki kamen.
48
if
Sijeniti su u obradivanju podatniji od granita, zbog ('ega se
pretezno koriste u umjetnickoj obradi.
Trahiti se primjenjuju u izradi stepenica i plocnika, jer se' ne
glacaju i uvijek ostaju brapavi.
Svjezi gabro se moze lako polirati i tada je veoma postojan na
djelovanje atmosferilija. Koristi se u najrazlicitije svrhe kao
arhitektonsko-gradevinski i tehnicki kamen. U gradevinarstvu se posebno
primjenjuje na mjestima izlozenim velikom pritisku, rastezanju ,
savijanju i udarcima, jer ima veliku cvrstoeu i zilavost. Gabro se koristi
priiikom izrade temelja visokih gradevina, stubova mostova, obalnih
utvrda, plocnika, zatim za izradu dekorativnih pioi'a za oblaganje, za
kocke, i ivicnjake, itd"
Bazalti imaju veliku primjenu kao agregat za beton a porozne
vrste se koriste za izradu pjesackih staza jer zadrzavaju hrapavost. Guste
vrste se primjenjuju u gradnji obalnih utvrda i morskih pristanista, jer su
postojane prema hemijskim agensima i solima iz morske vode. Koriste se
i kao sirovina za kamenu vunli (toplotni izolacijski materijal), Rjede se
upotrebljavaju u arhitektonsko-gradevinske i skulpturne svrhe.
Peridotiti u tehnickoj praksi imaju manju primjenu zbog velike
gustoce (2,6-3,2 gr/cm
3
) i male otpomosti prema fizickim i hemijskim
agensima.Procesorn metamorfoze ave stijene transforrnisu se u
serpen(init breeastog izgleda koji se radi lijepe zeiene boje naroelta
koristi za unutrasnje oblaganje zidova.
3.3. Sedimentne stijene
Postanak sedimentnih stijena rezllitat je slozenog i dugotrajnog
procesa koji sadrzi:
-fizicko i hemijsko trosenje postojeCih magmatskih, sedimentnih
i metamorfnih s!ijena litosfere;
- transport mehanicki usitnjenih fragmenata i otopljenih materija;
- talozenje rastrosenog materijala
Nakon talozenja uz odredene fizicko-hemijske procese, moze
doCi do stvrdnjavanja sedimenata.
Mehanicko trosenjc stijena iii dezintegracija uzrokovana je
siiama koje djeluju iz atmosfere ( insolacija ), hidrosfere i biosfere. Pri
tome ne dolazi do promjena hemijskog sastava stijene vee do njenog
komadanja i usitnjavanja, cesto u veoma sitne cestice. Takvo trosenje
moze biti olaksano sistemima pukotina i prslina II zonama koje su bile
zahva6ene izrazenom tektonskom aktivnos6u.
49
Hemijsko trosenje se svodi uglavnom na otapanje komponenata
topivih u vodi. Moe otapanja vode ovisi 0 njenoj kiselosti (ph faktoru),
kolicini u njoj otopljenog CO2, anorganskim, organskim i humusnim
kiselinama, te koliCini kiseonika, hlorida i nekih drugih soli. Vaian faktor
hemijskog trosenja jesu veliCina i oblik povrsine stijene koja je izlozena
djelovanju vode. Nairne, kompaktna i glatka stijenska masa lakse
odoljeva hemijskom trosenju nego ona sa puno prslina, pukotina i
supljina koj" je liZ to i hrapava. U pravilu, trosenje stijena, hemijskim
putem bit ce olaksano u toplijoj vodi, jer se moe rastvaranja vode
povecava sa temperaturom.
Kod silikatnih minerala je zapaieno da su oni minerali koji su kristalisali
na visim temperaturama (olivin, piroksen, Ca-plagioklas) manje otporni
na hemijske agense, od onih nastalih pri nizim temperaturama
( kvare, muskovit, kalijski feJdspat).
Postoje minerali koji se pod uticajern vode otapaju veoma brzo (karnena
so, sulfati), iIi sporo (karbonat!), dok ima i onih koji su praktieno
netoplvl (kvarc). Pri hemijskom trosenju stijene najvazniji je utieaj
atmosferilija (atmosferska voda, ugljena kiselina i kiseonik).
Najznacajniji faktor transporta je voda (bujicc, potoci, rijeke.
mora, okeani) koja prenosi ogromne koliCine materijala u obliku vucenog
i suspendiranog nanosa, iIi u obliku otopljenih materija. Sedimenti
transportovani vjetrom dobro su sortirani po velicini zma, a nazivaju se
eolskim sedimentima. Transport ledom odvija se u glaeijalnim
podrucjima veoma malom brzinom (150-1300 m godisnje). Ledenjaci
mehanicki razaraju stijene i prenose materijal razlicitih dimenzija. od
blokova do sitnih cestica, i sudjeluju u nastanku glacijalnih sedimenata
koji se odlikuju nesortiranoscu.
Do talozenja cestiea nastalih mehanickim trosenjem dolazi zbog
djelovanja sile teze, kad se promjene dinamieki uvjeti koji su
omogucavali transport. Otopljene mineralne materije taloie se
promjenom fizicko-hemijskih fal(tora koji su uvjetovali njihovu
topljivost, ili pak uticajem organizama. Iz pravih otopina materije se
izlncuju kao posljedica prezasicnosti.
Pri niskim temperaturama i malim pritiseima u sedimentima se
nakon talozenja zbivaju mnoge fizicke i hemijske promjene (zbijanje,
cementacija, otapanje, prekristalizacija i s1.). Navedene promjene koje se
dogadaju u sedimentu od njegovog talozenja pa do pocetka metamorfnih
procesa nazivaju se dijageneza. Najvazniji dijagenetski procesi su
procesi litifikacije pri kojima od rahlih, nevezanih vodom natapljenih
taloga nastaju cvrste stijene. Stvrdnjavanje moze biti potpuna iIi
nepotpuno, a moze nastati neposredno nakon taloienja, ili u nekoj
kasnijoj fazi.
50
3.3.1. Sastav, strnktura i tekstura sedimentnih stijena
Mineralni sastav sedimentnih stijena avisi 0 sastavu primarnih
stijena Cijim su trosenjem one nastale. U mineralnom sastavu sedimenata
najcesce se nalaze kvarc, sericit-muskovit, kaleit, dolomit i minerali
glina. Prema porijeklu minerali mogu biti alotigeni i autigeni. Alotigeni
minerali potjeeu od mehanicki i hemijski razorenih stijena, bili su
podvrgnuti transportu i talozeni su dalje od matiene stijene. Autigeni
minerali nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora.
Struktura sedimentnih stijena definisana je prije svega velicinom i
oblikom cestica koje sudjeluju u gradi stijena, a rezultat je svih procesa
koji su djelovali na stijenu tokom nastanka. Pod strukturom sedimentne
stijene, prema njemackoj geoloskoj skoli razumijevaju se veliCine zma,
medusobni odnos, raspored i oblik pojedinih mineralnih sastojaka. Ta su
obiljezja prema anglo-americkoj skoli obuhvacena terminom tekstura-
texture. Struktura sedimentnih stijena moze biti k1asticna i kristalasta.
Klastienu strukturu imaju sedimenti izgradeni od fragmenata stijena i
minerai a, raziicitih po veliCini i obliku ( klasticne ili mehanicke
sedimentne stijene ). U sedimentologiji i petrologiji sedimentnih stijena
za kvalitativno oznacavanje velicine zrna klasticnih sedimenata
uobicajena je ova terminologija :
VeliCina zma
engleskom
(mm)
>2 sljunak
2-0,02 pijesak
0,02-0,002 prah (silt)
<0,002 glina
prema grckom
PSEFIT
PSAMIT
ALEVRIT
PELIT
prema latinskom prema
RUDIT
ARENIT
LUTIT
GRAVEL
SAND
SILT
CLAY
Zma u klasticnim sedimentima prema obliku mogu biti: uglasta,
poluuglasta, poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena. Cement kod
ovih stijena moze biti bazalni, meduprostorni, cement oblaganja i
kontaktni. Karbonatne stijene nastale mehanieki odlikuju se detriticnom
strukturom. Sedimentne stijene hemjskog porijekla karkterisu se
kristalastom strukturom (npr. krupnokristalasta, sitnokristalasta,
mikrokristalasta itd.). Hemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i
sferolitsku strukturu ( sI.21). Ooliti su koncentricno slojevite grade.
51
Ako Sli velicine preko 2 mrn zovu se pizoliti Sferoliti se sastoje od
tankih iglicastih kristala radijalno rasporedenih oko centra kristalizacije.
Oolitska i sferolitska struktura sreeu se kod karbonatnih, fosfatnih,
gvoZdevitih i aluminijskih sedimentnih stijena.
Slikll.21. Graila oolita (a) i sferolita (b)
Organogena struktura je karakteristicna za stijene izgradene veCinom
od netransportiranih ostataka biljnog i zivotinjskog porijekla.
Pod teksturom sedimentne stijene ( u americkoj ternlinoiogiji ;
struktura-structure) podrazumijevaju se sve karakteristike njene grade
uvjetovane meausobnim odnosima. prostornim rasporedom i
orjentacijom pojedinih komponenata, kao i vanjskim i unutrasnjim
morfoloskim oblicima sedimentne stijene Za razliku od struktura,
teksture sedimntnih stijena uglavnorn se istrazuju i proucavaju na lerenu,
a manjim dijelom u laboratoriji. Najznacajniji tipovi tekstura scdimentnih
stijena su: masivna (homogcna), trakasta, slojevita i brecasta.
Masivnu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednolicno
rasporedeni u stijeni Gedd krecnjaci, homogeni pjescari; itd.). Trakasta i
slojevita tekstura ( s1. 22. ) karakteristicna je za slojevite sedimentne
stijene kod kojih se izmjenjuju zone razlicite boje.odnosno zone sa
krupnijim i sitnijim sastojcima (npr. trakasti laporci,slojeviti pjescari
itd.).
52
Slika 22. Trakasfu-slojevita lekslUra u sanoj jormaciji ieiista Tusanj u Tuzli.
Brecastu teksturu (s1.23) imaju stijene sastavljene ad vezanih veCih i
manjih cestica drobine
( npr. brece i brecoliki krecnjaci. ) .
Stika 23. Brecasta tekstura
Tekstume karakteristike koje se najcesee istraZuju na terenu su : vanjska i
unutrasnja slojevitost, ritmicnost, teksture na donjim i gomjim slojnim
povrsinama, teksture nastale podvodnim klizanjima i razarenjem slojeva,
hemijskom dijagenezom i djelatnos6u organizama.
3.3.2. Sistematika sedimentnih stijena
Sistematika sedimentnih stijena bazirana je na njihovoj genezi.
Tok nastajanja sedimenata obuhvaea kao sto je navedeno faze trosenja,
transporta, talozenja i litifikacije odnosno stvrdnjavanja. Mehanicko
trosenje, transport mehanicki rastrosenog materijala i mehanicko
53
talozenje jesu faze nastajanja mehanickih i klasticnih sedimentnih stijena.
Hemijsko trosenje, transport hemijski rastvorenog materijala i
precipitacija (talozenje), faze su nastajanja hemijskih sedimentnih stijena.
Ako je talozenje izvrseno uz sudjelovanje organizama, tada nastaju
biohemijski iii organogeni sedimenti. Klasticne sedimentne stijene mogu
biti nevezane, poluvezane i vezane.
Opsti pregled sedimentnih stijena zasnovan na njihovoj genezi da!
je u taheli 3.
a ea. 'Jpstl pregw se lmentni 1 stijena
KLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE
VELlCINA
I I NEVEZANI
POLUVEZANA i VEZANA STIJENA
NAZIV SEDIMENT STlJENA
I
CESTICA I
>2mm
SLJUNAK
I KONGLOMERAT
PSEFITI
!
. BRECA
(RUDITI )
DROBINA
i
KALKRUDIT
mm
,
PIESCAR,
I
I PSAMrTI
PlJESAK
I
KALKARENIT,
(ARENITI)
.. j
I
0,06-0,002 mm ALEVROLIT
ALEVRITI PRAH,MULJ LES ( PRAPOR ) KALKLUTIT
(LUTITI )
I
<0,002 mm
I LAPORAC (LAPOR) I PELrn GLlNA
(LUTITI)
NEKLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE
I HEMl.lSKE SEDIMENTNE ORGANOGENE SEDIMENETNE
STIJENE STIJENE
KRECNJAK (V APNENAC), KRECNJAK,DIJATOMIT,
DOLOMIT, BIGAR (SEDRA), RADIOLARlT,SPIKULIT
TRAVERTIN, GIPS, ANHlDRIT. ( SPONGOLIT )
ROZNJAC ( ROZNAC )
. -
Obzlrom da ce karaktenstIke ghna, PJescara, laporaca 1 krecnJaka
biti detaljnije prikazane, ovdje su dati osnovni podaci 0 ostalim
sedimentnim stijenama u tabeli 3.
Sljunak je nevezan klasticni sediment, izgraden od krupnih
zaobljenih fragmenata iii cestica (val utica, oblutaka) jednakog ili
razliCitog petrografskog sastava. Ako je jednakog sastava, naziva se
oligomiktni sljunak. Kod transporta veCim rijecnim tokovima sljunak je
redovito heterogenog sastava, i cini petrografski spektar slivnog podrucja
54
(polimiktni sljunak). Valutice mogu biti razliCite veliCine, sto ovisi od
duzine transporta i njihovaj otpomosti na mehani6ko i hemijsko troseyUe.
Sljunak je u veCini slucajeva sortiran prema velicini val utica a ponekad je
slojevit. Nalazl se u rijecnirn koritima i terasama, kao i u
podrucju mora i jezera.
Konglomerati su vezane, uglavnom slojevite stijene, zaohljenih
cestiea vecih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom valutica
sljunka. Vezivo im moze biti kalcitno, kvarcno, limonitsko itd.
Petrografski sastav val utica je uglavnom razliCit ( polimiktni
konglomerati ). Fizicko-mehanicke karakteristike im ovise 0
karkteristikama cestica i vrsti vcziva kojim su valutice cementiranc.
Drobina (krs.ie) je nevezan klastican sediment sastavljen od
krupnih uglastih fragmenata. Obicno se nalazi u podnozjima strmih
padina ( gdje se formiraju sipari iii tocila ) i u donjem dijelu kratkih
bujicnih potoka. Petrografski sastav drobina II vecini slucajeva je
jednolican zbog kratkotrajnog transporta.
Brece su vezane klasticne slijene, sastavljene od fragmenata
veCih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom drobine razliCite
krupnoce cestica. Vezivo im je uglavnom kalcitno i kvarcno. Fizicko-
mehanicka svojstva im ovise 0 karakteristikama veziva i fragmenata.
Pijesak je nevezan klasticni sediment. izgraden od sitnih cestica
razlicitog stepena zaobljenosti, dobro sortiranih prema veliCini.
Polimiktni pijesak je sastavljen od cestica razliCitog petrografskog
sastava dok je oligomiktni izgraden od cestica istog sastava. U njemu su
zastupljeni rezistentni minerali ( kvarc, muske'llt, granat, itd ) i cestice
rezistentnih stijena . .lavlja se pretczno u vidu slojeva . Prema genezi
moze biti rijecni, eolski, marinski i jezerski. Velike koliCine kvarcnog
pijeska (nekad prelazi u slabo vezani pjescar) nalaze se u Krekanskotn
bazenu.
Prah iii alevrit (silt) je nevezani sitnozmasti klasticni sediment.
Njegov mineralni sastav jc sliean mineralnom sastavu pijeska uz
odredeni udio minerala glina. Nastaje u vodenim podrucjima iii na
kopnu, talozenjem cestica transportovanih vjetrom i vodom.
Alevrolit (siltit) je vezana sitnozrnasta klasticna stijena, cestica
velicine praha. Sastav(jen je od kvarca, feldspata, liskuna i rjede kaleita .
Vezivo je uglavnom karbonatno. Nalazi se u naslagama flisa.
Kalkrudit, kalkarenit i kalklutit su klasticni krecnjaci nastali
mehanickim putem pretalozvanjem cestica primarnih krecnjaka.
Dolomiti Sll karbonatne stijene koje se poput krecnjaka, nalaze u
fonni slojeva razliCite debljine iii Sll pak masivni. Nastaju na vise naCina:
uglavnom procesom dolomitizacije, mehanicki (cementacijom
transportiranih cestica rastrosenih dolomitnih stijena) i hemijskom
55
precipitacijom iii talozenjem minerala dolomita iz prezasi6enih rastvora,
uz zadovoljavanje posebnih uvjeta. Dolomiti se raspadaju u veoma sitna
zma oblika romboedra ostrih ivica, u tzv. dolomitni pijesak. U sastavu
dolomita nalazi se s manjim iIi vecim udjelom, i kaleit, na osnovu cega
se razlikuju prijelazni varijateti od dolomita do krecnjaka ( npr. kalcitski
dolomit ima 50-90 % dolomita dak dolomitski krecnjak ima lO-50 %
dolomita). U nasoj zemiji dolomiti se najceSce javljaju u Vanjskim
Dinaridima zajedno sa krecnjacima.
Bigar (sedra) je hemijski sediment. To je spuzvasti, izrazito
poroz.ni krecnjak nastao na slapovima jezera i rijeka i na izvorima
izluCivanjem kalcita po vlatima mahovina, modrozelenim algama i
vodenom bilju, posebno u podrucju prskanja vode vodopada. Poznate
naslage sedre u nasoj zemlji su u koritu rijeke Une.
Travertin je cvrsto litificirani, supljikavi, celijasto graden,
nepravilno laminiran iii slojeviti krecnjak nastao anorganskim
izluCivanjem kalcita iz vru6ih voda oko termalnih izvora iii iz toplih
sulfatnih otopina. ad sedre se razlikuje vecom kompaktnoscu i izrazito
slojevitom gradom.
Roznjac je silicijski sediment sastavljen ad kaJcedona, opala i
kvarca. Nalazi se uglavnom u vidu soc iva u krecnjacima a ponekad i u
obliku slojeva. Najvece koliCine roinjaca nastale su u vrijeme
podmorskih izljeva lave s velikom kolicinom silicija, koji su organizmi
koristili za izgradnju svojih skeleta Cijim talozenjem je formiran ovqj
sediment. Manja koliCina roznaca nastala je direktnom precipitacijom iz
otopina bogatih silicij-dioksidom. Dakle roznjaci mogu nastati
organogeno i hemijski.
Organogeni silicijski sedimenti su dijatomiti, radiolariti i
spikuliti koji su nastali talozenjem skeleta algi dijatomeja, jednocelijskih
iivotinja radiolarija, i viSecelijskih zivotinja spliZvi (njihove iglice).
Prema prijedlogu evropskih normi (pr. EN 12407: 1996),
sedimentne stijene su razvrstane na natin kako je prikazano slikom 24.
56
UilI<ribJ<i m.uik$ > ~ b k o g CIllUeflta
C ~ ,
,
~ I _I 2: .... Ikritskog R'latrfksa
Slika . 24.!'vdjela sedimentnih stijena prema prijedlogu evropskih norm;
3.3.3. Minearaloske i petroloske karakteristike glina, pjescara,
laporaca i krecnjaka
Za gradevinsku praksu od sedimentnih stijena posebno su vazne
gEne, pjescari , laporci ( lapori ) i krecnjaci ( vapnenci )
3.3.3.1. Gline
Gline su klasticni poluvezani sedimenti sa precnicima cestica
manjim od 0,002 mm. Cestice glina medusobno su povezane preko
vodenih opni koje obavijaju svaku cesticu. Pod uticajem pritiska iIi vrlo
intenzivnim iSllsivanjem, gline gube vodu i prelaze u cvrste slojevite
stijene koje se nazivaju gline!.
Gline se sastoje od minerala glina, zatirn zma kvarca, sericita,
kaleita, hlorita, cirkona, apatita, itd. Gline testo kao primjese sadric
hidrokside gvozaa koji stijenu pigmentiraju crvenkasto, zuto Hi
mrkocrveno. Ces(o sadrie i organske supstance (narocito bitumije) koje
im daju tamnosivu i cmu boju. Male kolicine mangana boje stijenu
zelenkasto. Prema mineralnom sastavu razlikujemo slijedece vrste glina:
kaolinitske ( vatrostalne koje cesto nastaju raspadanjem granita),
montmorilonitske, ilovace (oneciscene pijeskom i kaJcijum karbonatom -
koristi se u ciglarskoj industriji), laporovite gline (sadrie 5-15% CaC03).
Prema mjestu postanka gline dijelimo na rijecne, barske,
jezerske i marinske, a kao specifican tip izdvajamo rezidualne gline
(nastaju raspadanjem primamih stijena).
Gline su obicno slojeviti do tankoslojeviti sedimenti katkad su
trakaste teksture. Rezidualne gline obicno nisu slojevite. Crvenica iIi
57
terra rossa predstavlja pelitski materijal koji nastaje raspadanjem
krecnjaka.
Osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike glina su mala
stabiinost padina i vjestackih kosina, (cesta klizanja terena), mala
nosivost (stoga se glinovita zemljista prije izrade gradevinskih objekata
konsoliduju), veliko i neravnomjemo slijeganje pod objektima.
Osim navedenog u glinarna je cesto intezivno razvijena erozija. Uslovi
rada u glinarna su uglavnom nepovoljni. U podzemnim prostorijama
mogu se javiti pritisci izazvani bubrenjem minerala glina. Zbog toga, a i
zbog nepovoljnih fizicko-mehanickih svojstava, u giinama se pri izradi
podzemnih objekata mora obavezno vrsiti podgradivanje i oblaganje.
Medutim, naslage glina pruzaju povoljne uvjete kod formiranja
povrsinskih akumulacija vode, Jer je poznato da su gline
vodonepropusne. Upotreba glina u gradevinarstvu svodi se na ugradnju u
nasipe, zaptivanje terena (injektiranje), a najvise za izradu opeke, erijepa
i keramickih ploCica.
3.3.3.2. PjeScari
Pjescari su klasticne stijene sa veliCinom zma 2-0,06 mm.
Pjescari nastaju vezivanjem (cementacijem) pijeskova nekim ad
prirodnih veziva.Mineralni sastav ovih klasticnih (terigenih) stijena, Ciji
sastojci odgovaraju produktima raspadanja magmatskih , metanl0rfnih i
starijih sedimentnih stijena, ie veoma raznovrstan i pored alotigenih
ukljucuje i autigene minerale (nastali u pjescaru nakon njegovog
talozenja procesima dijageneze). Bitni sastojci su kvarc, Ciji srednji
sadrzaj iznosi 65%, zatim feldspati (ortoklas, mikroklin, plagioklas),
liskuni i odlomei stijena, dok se drugi minerali javljaju u podredenim
kaliCinarna. Karbonati (kaleit, dolomit, siderit) uglavnom predstavlaju
cement pjescara ali mogu da se jave i kao alotigena, detriticna zma, a
kalcit i kao , sastojak fosilnog detritusa. Minerali glina i drugi silikati
najcesce izgraduju matriks i cement pjescara. Pjescari cesto dobijaju
nazive prema vrsti veziva: silieijski, vapnoviti, laporoviti, glinoviti,
gvoZdeviti (vezani hematitom iii limonitom), bituminozni i dr. Boja
pjescara potice najcesce od veziva. Najcesce su :lute, rorke, sive, crvene
iIi zelene boje. Pjescari se uglavnam javljaju kao dobro uslojeni
sedimenti.
Postoje razliCite klasifikacije pjescara. Joana od kalsifikacija
bazira na zastupljenosti matriksa (lat. matriks -osnova) koji predstavlja
materijal sitnijeg zma ( <30 mikrona ) u kaji su uloiene krupnije cestice
minerala, stijene i fosila. Obzirom na kolicinu matriksa izdvajaju se dva
tipa pjescara : cisti pjescari, iii arenit; sa koliCinom matriksa manjom od
58
15%, i necisti pjescari iii grauvake kod kojih je udia matriksa vee; od
15%. U Ciste pjescare spadaju i arkoze. Tipicna arkoza je krupnozma
stijena izgradena uglavnom od kvarea i feldspata. Arkoze su razliCite
baje i vode porijeklo od granitoidnih stijena. Grauvake su stijene bogate
detriticnim matriksom ( sericit, hlorit, kvare, feldspati, minerali glina ) te
zmima kvarea i odlomcima stijena. Odlikuju se tarnnosivom do. gotovo
cmom bojom. Zbog velikog udjela glinavitag matriksa, kao i odiomaka
stijena male otpornosti na trosenje, grauvake obicno nisu cvrsto
litifieirane pa su na izdaneima podloine brzom trosenju, ako nisu
pretrpjele intenzivne dijagenetske promjene minerala glina.
U zavisnosti od kvaliteta veziva pjescari mogu biti dobra do.
odlicna podloga i sredina za gradenje. Uz veziva na pogadnost pjescara
za gradnju utice i slojevitost. Sa smanjenjem debljine slojeva smanjuje se
pagodnost i obratno. Slabo vezani pjescari,a naroCito varijatet sa
glinovitim vezivorn irnaju malu otpornost na uticaj egzogenih faktora.
NaraCito je kod njih izrazeno stetna djejstvo mraza. Na uvjete rada u
ovim sedimentima bitno utite sklonost ka raspadanju i raskvasav[lnju.
Najlakse se izvode radovi u slabo vezanim pjescarima, a najteie u
kvarcnim pjescarima vezanim silieijskim vezivom, kada ie neophodna
upotreba eksploziva.
Upotreba pjescara u gradevinarstvu prilicno je raznavrsna. Siabo
vezani pjescari kariste se za vanjsku dekoraeiju i za izradu potpomih
zidova, oblaganje tunelskih partaia i za ugradivanje u temelje. Pri
izgradnji hidrotehnickih objekata i podvodnih dijelova gradevinskih
kanstrukeija treba izostaviti primjenu pjescara sa lahko rastvorljivim
vezivom i vezivirna koja u vodi orneksavaju.
3.3.3.3. Laporci ( Japori )
Laporci su mijeSatle karbonatno-glinovite stijene sastavljene od
varijabitnih odnosa kriptokristalastog kalcita i od siliciklasticnog
detritusa pelitnih dimenzija, prije svega gline. Dia kalcita moze biti
hemogenog porijekla, tj .nastati izlucivanjem iz morske iIi jezerske vode,
a dio moze biti najsitniji karbonatni detritus. Obicnim mikroskopsko-
petroloskim istraiivanjima, bez elektronskog mikroskopa, u pravilu nije
moguce ustanoviti porijekio takvog kaleita pa se uglavnom smatralo da
su laporci S obzirom na genezu, mjesoviti hemogeno-klasticni sedimenti,
pri cemu je kaleit hemogenog, a siliciklsticni detritus ( glina i silt )
. klasticnog porijekla. Danas je, medutim , jasno da dio kalcita pripada
karbonatnom detritusu nastalom fizickim i biogenim usitnjavanjem
( organizmi koji buse podlogu ) starijih karbonatnih stijena.
59
Laporcem obicno sn1utramO s1ijenu koja sadrzi izrnedu 200/0 i
80% gline i 20 i 80% kaleita. Neke kiasiJ1kacije tu granicu stavljaju na 33
i 66 % (Pettijohn, 1975 ). Stijenu koja .Ie prije dijageneiskih procesa na
veCim dubinama znlijcganja bila sastavljena od kalcita i gline s
111cdusobninl oonOS0111 koji odgovara sastavu laporaca, a 11akon
dijagenetskih procesa u veciln dubinama zalijeganja tipicni minerali gEna
transforn1isani su u hidroliskunc ( hlorit. sericit ili muskovit ) ne treba
vise sn1utrati laporceln, vec je to litificirani laporac iii Il1arlit ( marlstone-
Pettijohn.1975 ). iii pak kaicijski glinoviti skriljac ( calcareous
clay shale) aka pokazuje lisnatost.
lako su laporci definisani kao s111jesa gline i kalcita, u njima
redovno ima i siliciklasticnog materijala ( b'arc. feldspal. liskun. itd. )
dimenzija sitnog, srednjcg i krupnog silta do sitl10g pijeska. Pravi "cisti"
Iaporci. saslavljeni samo ad gline i kaleita, u prirodi su rijetkost. Laporci
su najcesce sive boje, muda mogu biti sivo-plavicasti zu6kasti, zelenkasti
itd. Javljaju se u slojevima razlicite dcbljine a rnogu biti i masivni.
Obicno se javijaju sa k.rccnjacima iii pjeskovitill1 stijenama.
Laporci koji imaju Inanje giinovite komponente masivnu
teksturu pogodniji su rnedij; za graclc\'inskc objckle. Najznacajniju
prinljenu ove stijene inwju za proizvodnju celnenm pri telnu treba da
sadrze 75-78%) CaCO
J
i 22-25 %) kuolina i tada se nazivaju celnentnim
laporcima.
3.3.3.4. Krecnjaci ( vapnend )
Krecnjaci Sli najrasprostranjenije karbonatne stijene i jedne od
najrasprostranjenijib sedimentnih stijena lIopste. Katkad su Citave
geoloske formacije izgradene san10 od krecnjaka.
Tekstura krecnjakaje razlicita. Mogu se javiti kao slojevi razliCite
debljine ili kao masivni. Struktura mozc biti krupnokristalasta (velieina
zma >0.5 mm) do kriptokristalasta
( ispod 0.01 mm ) iii pak organogena, ooliticna. detriticna itd .. Baja je
razliCita u ovisnosti ad primjesa. Najcesce je svjetlosiva iIi bijela , dok sa
primjesama bitumije krecqjaci imaju emu boju, a sa primjesama gvozda
mrko zutu do crvenu boju.
Sastavljeni su od kaleita ali su rijetko sasvim Cist;. Obicno sadrze
hemijske primjese Fe. Mn. Mg. zatim primjese glina. zma pijeska,
organsku materiju itd.. Krecnjaci mogu nastati na vise nacina: kao
hemijski sedimenti, kao organogeni sedimenti kad nastaju uz aktivno
llcesce zivih organizaIna i najzad kao rezultat mehanickog raspadanja i
pretalozavanja ranije stvorenih krecnjaka. Krecnjaci nastali kao
60
rnehanicki talozi izgradeni su abieno od fragnlenata razlicitc vdicine
(kalkrudili. kalkareniti i kalklutiti).
Od nekoliko klasifikacija krecnjaka u Svijetu danas najslru
orimienu imaju Dunhamova
"(1962) i Folkova (1959 i 1962) k]asifikacija. Obje ove kiasifikilcijc
osnivaju se na strukturno··teksturnirn karakteristikama krecnjaka.
odnosno na ITwdusobnim odnosima prin1arnih struktumih sastojaka, tj.
zma, karbonatnog mulja i kalcitskog cementa. Dok se Dunhamova
klasiJ1kacija vise primjenjuje pri terenskom opisivanjll i odredivanju
krecnjaka. dotle Folkova klasiJ1kacija ima 81m primjenu pri
mikroskopskim istrazivanjima krecnjaka.
Dunhamova klasifikacija krecnjaka ( 1962 ) bazirana je na
slijedeCim karakteristikama: prisutnosti iii odsutnosti karbonatnog mulja.
odnosu udjela zma i mulja te znakovima organogenog vezivanja skeleta
za vrijeme razvoja organizama, tj.litiJ1kacije na mjestu rasta.
Dunharnovu klasiJ1kaciju nadopunili su Embry i Klovan ( 1972 )
uvodenjem dva nova tipa stijena: floutston i radston, koji sadrze vise od
10 % zma promjera > 2mm, a baundston su podijelili u tri nova tipa :
bafiston, bindston i fremston, ovisno 0 strukturi i 0 naCinu na koji su
organizmi sudjelovali u stvaranju tih stijena ( s1.25 ).
Slika 25. Kalsifikacija krecnjaka ( vapnencu ) po Dunhamu (1962)
s nadopunama Embryja i Klovana ( 1972 )
Folkova klasifikacija ( 1959, ! 962 ) pnmJenJuJe se samo za
marinske krecnjake jer njome nisu obuhvaceni slatkovodni i teresticki
61
krecnjaci. Folk razlikuje dvije glavne grupe karbonatuih sastojaka.To su :
alohemijski i ortohernijski sasto.ici.
Alohern; iii aiohemi.iski sastojci u krecnjacima ukljucuju say
karbonatni materijal koji je nastao hemijskim iii biohemijskim procesima
unutar sedimentacionog bazena, a koji je unutar bazena bic prenosen
vodom. Folk izdvaja cetiri bitna alohema:
-intrakiaste, karbonatne fragmente nastale razaranjem poluocvrslih i
neocvrslih unutar bazenskih sedimenata,
-ooide, sva obavijena karbonatna zrna
-fosile, karbonatne bioklaste i to cjelovite skelete i njihove krhotine i
-pel etc, kuglaste, valjkaste elipsoidne cestice kriptokristalaste
strukture.
Ortohemijski sastojci iii orlohemi su karbonatne komponente
krecnjaka nastale hemijskim i biohemijskim izluCivanjem u sedimentnom
bazenu iIi u sarnom krecnjaku kao autigeni n1inerali. Kao ortoherne (Folk
( 1959) definise mikrokristalasti kalcitski mulj iii mikrit i sparitski kaleit.
Pod mikritom podrazumijeva sve karbonatne cestice precnika < 4
mikrona i smatra da je nastao brzim hemijskim i lili biohemijskim
izluCivanjima iz morske vode. Sparit iii sparitski kalcit predstavlja
prozirne sitne kristale kalcita precnika > 10 mikrona, iziucene kao
cement u porama krecnjackog taloga. lVleautilTI, kod nekih tipova
krecnjaka sparitni kalcit moze nastati procesima rekristalizacije.
U prijedlogu evropskih normi preuzeta je kiasifikacija prema
Folku (1959. i 1962.) prikazana tabelom 4.
Tabela 4. Klasifikacija krecnjaka premo F'olku (pr En! 2.;f07: 1966)
viSe 0el lO'7r :11okema
a\okema f Yohllncnu
munjc od 109{
alokcma
!---:c-,--,,--+--"'=r=--:1 gn:h,'nski
vecinom vccinom j .. 1 O'}' manjc oll vapn<:nci
1
spantl1l mikritski 1 If<
alokcln;,
________ +-_'_·a_". __ i' ___ __ -j
mikrit sa
vik (xi 25'!;" intraklas!a mtmspant imramlkril[ in.tf.alda.
oospafJ1
:1:1 hinspant
oomikril
hinmikril
slIm::t
1l\ikrits
ooidirnn
!nikril"
fosilima
3:1 do 1:3 bwpd .. fosilifcmi i
!--__ +--":cp;:;ar.;:;'--if--C'..:"'c;':.:,i..:'-j pdc!ifcrni
pdmikm mikri!
j:3 pclsparit
62
mikeil biolitil
Obzirom da karbonatne stijene cesto sadrze razliCite koliCine glinovite
komponente, u prijedlogu evropskih nonni uvrstena je klasifikacija
prikazana na tabeli 5.
Tabela 5. Kals(fikacfia karhonatnih stijena premo sadriini kalcijum karbonata i
glinovUe komponente (po EN 12407: 1966, page 13)
r % CaC03
-----------,
1100 95 85 6S 25
i-I
I .. I
I
[lapOrOYiti vapnoviti laporac I glinovili ,laporoYita glina I'
I I krecnjak krecnjak laporac I glina I
_, __ l.._=
I 0 5 1" 35 75 85 95 'I
i % nekarbonata.... ,
evrsti krecnjaci predstavljaju odlicnu podlogu i sredinu za
gradenje, ali njihova pogodnosl opada sa porastom slepena ispucalosti i
kavernoznosti. Ukoliko su krecnjaci masivne teksture bez tektonskih
ostecenja stabilnost kosina u zasjecima kao i stabilnost zidova u tunelinla
i drugim podzemnim prostorijama je velika. Oblaganje podzemnih
prostorija cesto nije potrebno, ili je potrebna tanka obloga. Upotreba
krecnjaka u gradevinarstvu je velika, kako po obimu , tako i po
raznovrsnosti. U visokogradnji se upotrebljavaju za zidanje i oblaganje
zgrada, u niskogradnji za nasipe, zastore puteva i zeljeznickih pruga,
oblaganje kosina nasipa, ugradnju u potporne zidove, za oblaganje
portala i obzidivanje tunela. U oblasti hidrogradnje koriste se za izradu
pristanisnih zidova, kamenih nabacaja u lukobranima, kamenih (zidanih i
nasutih) brana, kao i za ispunu u drenaZarna. Krecnjak se koristi za izradu
betonskog agregata, za pecenje kreca i za proizvodnju cementa.
Krecnjaci su u Bosni i Hercegovini veoma siroko zastupljeni a
osobito u Vanjskim Dinaridima.
63
3.3.4. Uvjeti gradenja u sedimentnim stijenama
sedimcntnih stijena. u gradevinarstvu
primjena
Stabilnost terena izgractenlh od nevezanih sedinlenam ovisi 0
granulOll1etrijskom sastavu i zbijenosti materijala. odnosno 0 uglu
wlutrasnjeg trenja <.p (ugao kosine kod kojeg je materUal II prirodnom
stan j u stabilan).
SIjunci su rastresili u SUhODl i makranl stanju i slaho stisijivi, pa
U odredenim prilikan13 imaju karakteristike povoljne za tenleljenje
objekata. Propusnost takvih tcrena je velika, a dreniranje lahJeo. Usiovi
izvodenia radova su pretezl10 povoijni, nar06to iznad nlvoa izdani.
u zoni podzemne vode tl uslovi su znatno otezani. Izvedba
podzemnih radova II sljuncilna je teska i spora, a uz to i izuzetno skupa
pa se izbjegava gdje je god 10 moguee. Dopusteno opterecenje za
gradenje na sljunku ovisi () sastavu , veliCini i slozenosti val utica. te 0
koliCini eventualno prisutne glinovite komponente, a iznosi:
- za giinoviti i sasvim sipki sljunak do 200 kN/m2
- za srednje slozenl slj unak 300-600 kN/m2
- za cisti, dobro sloieni sljunak do 800 kN/rn
2
Za izgradnju saohracajnica i drugih objekata niskogradnje sljunci imaju
povoljne karakteristikc. upotreba sljunka u graoevinarstvu prilicno je
jednostrana, ali je kolicinski velika. Najvise se upotrebljava kao agregat
za betone i nsralte, izgradnju donjeg ( talnpona ) i gornjeg nose6eg sloja
fleksibilnih ( asfaltnih ) saobracajnih kons1rukcija. Kod hidrotehniekih
objekata upotrebljava se kao ispuna u drenaiama, ali i za izradu
sljuneanih filtera kod vodozahvatnih bunara. Za spravljanje betona
najpovoljniji su sljunci Cija zrna vode porijeklo od magmatskih stijena,
krecnjaka i kvarea. Nepovoijni za beton su ;;ljunei koji sadrze valutice
roznaca, opala, jaspisa i uopste hidrokside siiieija, jer stupaju u hemijsku
reakciju sa cernentOlTI. Nepozeljene komponente su i gEna te valutice
poroznih, skriljavih i hemijski izmjenjenih stijena. U sljunkovitim
terenima formira se vcea koliCina podzemne vode, pa su takvi tereni
povoljni za vodosnabdijevanje. Negativna karakteristika je sto se ova
vada lahko zagaduje i s10 ponekad in1a nepovoljan he:mijski sastav.
Najvece koliCine sljunaka u Bosni i Hercegovini nalaze se u dolinama i
koritima sadasnjih i nekaclasnjih rijeka. Znatno manje zastupljeni su
jezerski i rnorski sljunei.
Pijesci su u suhom stanju potpuno rastresiti a malo ovlazena lTIaSa
je slnbo kohezivna. Stisljivost inl je neznatna. Zasi6eni vadom, pijesci Sil
closta pokretljivi. Osobito su u gradevinarstvu opasni tzv. "tekuci
pijescI . Stoga 11 odnosu fla sljunkove pijeskovi predstavljaju marlje
povoljne sredine i podloge za gradenje. Za temeljenje u pjeskovitim
64
terenima vaznu ulogu ima koliCina glinovite komponente u' njima.
Naime, temeljenje u cistim pijescillla U odredenim prilikama moze se
abavili uz relativno veJikll dopustenu nosivost, ali ako sadrze imalo gline
nosivost se znatno sn1anjuje a povecava slijeganje zbog stisljivosti.
Sitnozrnasti pijesak , glinovit i zasicen vodom, ima dopustenu nosivost
do 100 kN/m
2
Subi dobro sloicni pijesak moze se opteretiti s 200-400
kN/m', a krupnozrnasti, veoma dobro sloicni pijesak i do 500 kN/m2 , a
da se to ne odrazava ncgativno na objcka!. Podzemni radovi u pijescima
izbjegavaju se zbog izuzetno teskih uvjeta rada i sporog napredovanja,
osobito ako su zasiceni vodom. Poput sljllnka i pijesak se u
gradevinarstvu koristi kao agregat za beton i asfalte, a takoder i za izradu
maitera. ali ako sadrii liskune, nepovoijan je . Pijesak se koristi i za
izgradnju dijelova saobracajnih konstrukcija na putcvima. Propllsnost
pijeskaje velika, pa oni mogu sadrzavati vel ike kolicine podzcmne vode,
koja se lahko drenira. U nasoj zemlji posebno su poznati kvarcni pijesei
pontske starosti iz Krekanskog bazena.
Kod terena izgradenih od giina i raz!icitih glinovitih stijena stabilnost
ovisi 0 koheziji (e) i uglu unutrasnjeg trenja ( <p ). Kohezija je
sposobnost sitnih cestica da pruzaju otpor s1l1icanju, a rezultat je
privlacnih sila sto djeluju menu njima. Sto su ccstice sitnije, kohezija je
reiativno veca. Gline koje su bile izlozene velikon1 pritisku, izazvanom
sedimentima iznad njih, zbijenije su i evrsce. Gline imaju dvije faze
slijeganja: prva, koja se pojavljujc neposredno nakon opterecenja i traje
kratko, a rnanifestuje se bocnim istiskivanjem, i druga, lagano i
dugOlrajno siijeganje koje moze traFtl desetljeCima. Dopusteno
opterecenje mehkih g!ina iznosi do 100 kN! m
2
, polucvrstih giina
200-300 kN! rn
2
,a cvrstih 300-600 kN! rn
2
. Generalno je dopusteno
veee opterecenje glina u horizontainim terenima, a manje na padinama.
Praktieno nijedan drugi sediment nije podlozan promjenama u
konzisteneiji, ravnotezi i stabilnosti kao glina. Stoga terneljenju u
glinmna treba priCi sa izuzetnom paznjom. U glinovitim terenima klizista
nastaju i kod veoma blagih nagiba padina i ucestala su . Jos jedna
nepovoljna karakteristika podrucja izgradenih od g!ina je izraiena
denudaeija i erozija. Uvjeti za rad u glinovitim sedimentima koji su
zasiceni vodorn izuzetno su teski. Medutim,treba istaCi da se ne moze
govoriti uopsteno 0 ponasanju glina i glinovitih stijena u pogledu
izvodenja radova u njima iIi na njima. Dok neke gline u pogledu
temeljenja imaju povoljne karakteristike, dotie druge zbog svoje
stisIjivosti, bubrenja i tiksotropije ne rnogu podnijeti odgovarajuca
opterecenja. Stoga proizilazi zakljucak da je za ocjenu 0 mogucnosti
temeljenja na glinama i glinovitirn stijenama neophodno izvrsiti detaijna
inzenjerskogeoioska i geomehanicka istrazivanja. Kanali, akumulacijski
65
bazeni i drugi hidrotehnicki objekti u ovim stijenama su relativno lahko
ostvarljivi. Pri izgradnji saobracajnica problemmi su izraieni zbog
nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka i njihovog podlokavanja. Podzemni
radovi u glinama i glinovitim stijenama izvode se tesko i sporo. Narocito
je opasno ako gline sadrze vecu koliCinu montmorilonita, koji u dodiru sa
vodom visestruko povecava zapreminu, stvarajuci pri tome pritisak koji
nijedna podgrada ne moze izdrzati. Gline se u gradevinarstvu najvise
koriste za izradu opeka i crijepa, a odredene vrste (npr.bentonit ) kao
isplaka kod busenja (odrzavanje zidova busotina ) kao i za injektiranje. U
hidrogeoloskom pogledu gline se tretiraju kao vodonepropusni sedimenti.
U Bosni i Hercegovini gline su uglavnom zastupljene u ugljonosnim
bazenima, mada ima i rezidualnih glina (npL Bratunac, rejon Motajice i
kore raspadanja laporaca sirom nase zemlje).
Laporci su stijene povoljne za temljenje i izvodenje gradevinskih
zahvata u podzemlju, osobito ako ne sadrZe vee; postotak minerala glina,
te ako su masivn; i tektonski neosteceni.Njihova negativna karakteristika
je da su malo otporni na uticaj atmosferilija.Stoga otvoreni profili ne
smiju duze vrijeme ostati nezasticeni.Dopusteno opterecenje za
temeljenje objekata ovisi 0 fizicko-mehanickim odlikama tih stijena koje
u prvom redu ovisi od medusobnog odnosa CaC03 i glinovite
komponente. Ukoliko u laporcima ima vise CaC03 oni su Cvrscl.
Posebno ekonomsku vainost laporci imaju za prizvodnju cementa.
Laporci su zastupljeni sirom nase zemlje. U hidrogeoloskom smislu
naslage laporaca izgraduju vodonepropusne tcrene.
Obzirom da su odredeni tereni Bosne i Hercegovine izgradeni od
naslaga flisa, neophodno je sa aspekta gradevinarstva upoznati njihove
osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike. Flis se moze definisati kao
tipican sinorogeni compleks klasticnih marinskih naslaga. Odlikuje se
izrazitom izmjenom krupnozrnastih i sitnozrnastih stijena, medu kojima
preovladuju pjescari i detriticni krecnjaci, te laporci i druge glinovite
stijene. Stvaranje flisa sa karakteristicnim strukturnim i teksturnim
obiljez,jima vezano je za uticaj mutnih tokova. Oni gradiraju cestice, a
eroziono djeluju na istalozene sedimente cime se stvaraju razlicite
teksture: tragovi teeenja, uzduzne brazde, erozioni kanali, tragovi
vrtlozenja, kotrljanja, itd .. Neposredno nakon nastanka, ti tragovi bivaju
ispunjeni materijalom iz mutnog toka, pa njihove forme pri ocvrscavanju
ostaju ocuvane. Reljef flisnih terena je izrazito razuden slo je pos\jedica
selektivne erozije, odnosno nejednake otpomosti sedimenata flisa na
razarajuce djelovanje atmosferilija. Litoloski clanovi sa veCim ucescem
gline trose se lakse i cine udubljenja, dok otporniji sedimenti strse u
terenu. Flisni sedimenti su obicno intenzivno ubrani i izrasjedani sto se
66
veoma dobro uocava na otvorenim profilima. Stabilnost flisnih terena
pored ostalog ovisi i 0 polozaju slojeva. Redovito je stabilna ona slrana
gdje su slojevi nagnuti suprotno od nagiba padine. Inzenjerskogeoloske
odlike terena s naslagama flisa ovise i 0 svojstvima litoloskih clanova
koji ga izgraduju. Osnovni problemi prilikom izvodenja gradevinskih
radova u flisu proizilaze iz njegoye heterogenosti i brzih izmjena
litoloskih clanoya razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, u
vertikalnom i lateralnom pravcu. Problemi se usloznjavaju zbog
razlicitih, veoma uceslalih strukturnih promjena. Za temeljenje su
najpogodnije lokacije izgradene od jednog litoloskog clana, narocito ako
se njegove fizicko-mehanicke odlike bitno ne mijenjaju u zoni objekta.
Medutim, ako viSe danoya razliCitih imenjerskogeolskih svojstava
izgraduje lokaciju objekta, moguca je pojava nejednolikog slijeganja
gradevinske konstfukcije, sto namece potrebu sanacije terena radi
podizanja jednolikih svojstava ispod temelja.
Prilikom izvodenja podzemnih radova problemi nastaju kod zdrobljenih i
raskvasenih glinovitih sedimenata flisa sklonih bujanju, sto izaziva vel ike
pritiske i viskove izbijanja. Pri izgradnji saobracajnica najveca su
opasnost dionice u usjecima nestabilnih padina kao i duboke i ceste
jaruge. Profili u podrucjima s naslagama fliSa povoljni su za izvedbu
hrana, a vodonepropusni clanovi osiguravaju postojanost vjestackih
akumulacija. Problemi nastaju zbog nestabilnih padina sklonih klizanju te
intenzivne denudacije i erozije. sto moze dovesti do zatrpavanja
akumuiacijskog bazena. Naslage flisa se kao gradevinski materijal
ponekad lokalno eksploatisu u mnogim kamenolomima (pjescari i
detriticni krecnjaci). Laporci se koriste kao sirovina za proizvodnju
cementa. Posmalrano hidrogeoloski, kompleks flisnih naslaga je
vodonepropustan medij ako ga posmatramo kao cjelinu.. Medutim,
lokalno, na kontaktu vodopropusnih i vodonepropusnih danova moze biti
mnogo izvora, pretezno manjeg kapaciteta. Flis je u BiH zastupljen u
sjevernoj Bosni, zatim na prostoru Sarajevo-Banjaluka, u gornjem toku
rijeke Neretve itd. Tereni izgradeni od krecnjaka i dolomita povoljan su
medij za temeljenje i podzemne radove, jer uglavnom imaju veliku
nosivost i dobru stabilnost. Izuzetak Cine tektonski ostecene zone u
kojima se javljaju rasjedi i sistemi pukotina. Kosine usjeka, zasjeka i
raskopa u krecnjacima su stabilne. Podzemni radovi mogu se izvoditi
relativno lahko, upravo zbog dobre stabilnosti i povoljne busivosti, sto
omogucava brzo napredovanje bez podgradivanja. Opcenito, to su (osim
u jace razlomljenim podrucjima) najpovoljnije stijene za izradu tuncla i
drugih podzemnih objekata. U terenima izgradenim od krecnjaka i
dolomita treba izbjegavati siparista u kojima zbog nestabilnosti nije
preporucljiva gradnja. Primjena krecnjaka u gradevinarstvu·· je
67
rnnogostruka: koriste se kao tehnicki i arhitektonsko-gradeyinski kamen.
kao sirovina za dobijanje kreca i ostalih veziva te u cementnoj industfiji.
Od kalkarenita koji se nalazi blizu aerodroma Mostar obnovljcn je Stari
most u I\1ostaru a krecnjaci Brese kod Sarajeva koriste se za izradu
spomenika. Erozijom k.rccnjaka povrSinskim i podzelnnim vodalna
nastaje specifican krski reljef koji moze bid prepreka u izradi
gradevinskih objckata na pOvTsini i u podzemlju. Inzenjerskogeo\oska
svojstva u podrucju krsa su kompleksna i razIikuju se od jednog do
drugog lokaliteta. Za temeljenje objekata u krskim tcrenima treba
ispitati pukotinske sistemc i odrediti da Ii u dubini ( do koje se
manifestira veci dio projektovanog pritiska na stijensku masu ) ima vecih
pukotina iii kaverni, ciji bi svod pod pritiskom mogao popustiti i izazvati
djelimicno slijeganje iii utonucc ohjekta .. Ako takvih pojava ima (a one se
odreduju geofizickim istrazivanjima i husenjem) objekt treba prelocirati
ili poboljsati svojstva stijenske mase do te mjere da se planirani objekt
moze izgraditi bez opasnosti za njegovu funkcionalnost. Pri izgradnj i
saobracajnica u krskim terenima veliki problem je odrzavanje stabilnosti
kosina usjeka i zasjeka 11a kojinla se javljaju pukotinski sistemi. DijcloVJ
stijenskih lnasa se odronjnyuju
o
a voda se slijeva nn saobracajnicu. noseCi
pri tome crvenicu i krsje, tj. nanosi koji ugrozavaju saobra6aj. Pri
projektovanju i izvedbi akU111Ulac.ija u podrucja krsa, veonlU je V017,110
rijesiti problem vododrziyosti u takvom mediju. Nairne, poznato jc da je
krs ( pOSlnatrano generalno ) \'odopropustan, Ali situacija se od podrucja
do podrucja Inijcl1Ju, OViS110 0 strukturninl. litostratigrafskinl,
hidrogeoloskim i hidroioskim kurakteristikama stijena i terena. Obzirom
da se fadi 0 krsu, to ce se dio akumulirane vode obavezno gubiti
podzenlnim komunikacijanla. Cilj jc da se odgovarajuCim istrazivanjirna
nastaji postici kolicina gubitaka koja je opravdana sa ekonomskog
aspekta. Za presJccanje glavnih odvodnih puteva, projektuju se
injekcio!lc zavjese, Cija dubina scie do nivoa na kojem je dokazana
minimalna kolicina gubitaka vode. Lokacije akumulacija obicno se . zbog
konfiguracije, odabiru II sklopu krskih polja. ili se izvode pregradivanjem
dubokih rijec!lih dalina. Krska polja su podrucja pavoljna za ostvarenje
akumulacija, jer su im dna prekrivena slabopropusnim do nepropusnirn
naslagama. U krskin1 terenilna pukotine, razlomijene zone, i dotod vade
otezavaju izvedbu podzemnih objekata i zahtjevaju posebne zastitne
mjere. Osim poznavanja inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih svojstava
stijena, poznavanje tektonskih elemenata uzduz trase tunela Olnogucava
planiranje brzinc i !laCina rada, te mjesta predvidenih za podgradivanjc
kao i tipove podgrada. Vodopropusnost krskih terena je uslovljena
pukotinskorn poroznoscu. Kroz pukotine voda prodire u podzemlje pri
cemu otapa krecnjak i siri porne prostore. Dakle, tektonika predisponira
68
nastanak povrsinskih krskih morfoloskih pojava i slozenih podzemnih
komwlikacija. Krski tereni su u BiB zastupljeni uglavnom u Vanjskim
Dinaridima (potez Trebinje-Bihac). Terem izgradeni od cvrstih vezanih
klasticnih sedimentnih stijena (pjescari,konglomerati, brece, detriticni
krecnjaci ) Cine stabilnu padlogu za temeljenje i rad u njima. Ipak, uvjeti
rada u takvim stijenmna mogu varirati od povoljnih do 105ih sto ovisi 0 :
-mineralnom sastavu cestica i sastavu veziva,
-velicini, obliku, rasporedu i naCinu vezivanja mineralnih cestica, i
-razliCitirn strukturama u gradi stijene (prsline, pukotine itd. ).
Dopustena nosivast neostecenih, dobro vezanih klaticnih sedimentnih
stijena je prakticno neogranicena. Kao sta je navedeno upotreba pjescara
u gradevinarstvu je prilicno raznovrsna ( za spoljasnju dekoraciju i za
potporne zidove, za portale tunela itd.). U gradevinarstvu brece imaju
raznovrsnu primjenu. Najvise se kriste u dekorativne svrhe i to za
ablaganje fasada, zidova, stubova i stepenista. Zbog povoljnih boja, vrlo
lijepih sara i lrulke obradljivosti posebno ,su na cijeni dobro cementovane
mermerne, krecnjacke i serpentinske brece.
3.4. Metamorfne stijene
Metamorfne stijene nastale su preobrazajem postojeCih
magmatskih, sedinlentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim
dijelovima litosfere, uz povecani pritisak i temperaturu. Pri tome je
postojeca stijena podvrgnUla brojnim mineraloskim, strukturnim
teksturnim promjenarn, sto ovisi 0 karakteristikama metarnorfizma
fizi6kinl i hemijskim svojstvima same stijene.
U vecim dubinama Zemljine kore, gdje vladaju visoki pritisci i
temperature,metamorfozom mogu biti zahvacene velike mase stijena na
sirem podrucju, sto se tretira leaa regionalni metarnorfizam. Medutim,
pri prodoru magme uz povecanu temperaturu i umjereniji pritisak,
metamorfizmu su podvrgnute manje mase stijena na uzem podrucju, pa
se trumv metarnorfizam naziva kontaktni. Kod metarnorfizma pritisak
moze biti svestran (hidrostaticki) i jednostran
(bocni iii stres). Ovisno 0 pritisku fonniraju se razlicite teksture
metamorfnih stijena. Pri jednostranom pritisku nastaje folijacija
(skriljavost), a pri svestranorn pritisku obrazuje se granniarna struktura
odnosno masivna i okcasta tekstura. Obzirom na pritisak i temperature,
iduCi od povrsine prema dubljim dijelovima litosfere, razlikuju se tri zone
u kojima se zbiva metamorfoza stijena :
-epizona, najbliza povrsini s umjerenim pritiskom
temperaturom.
Pritisak je uglavnom jednostran ( bocan ), pa se u toj zoni
metarnorfoza vrsi uglavnom mehanickim putem.
69
-mezozona, u dubljim dijelovima litosfere. s visokim
hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Metamorfoza u tom dijelu
dovodi do djelimicne iii potpune prekristalizaeije postojecih minerala, a
time j do promjena u strukturi i teksturi stijene,
-katazona, u najdubljim dijelovima litosfere, s veoma visokim
hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Stres je vrlo slab a ponekad
izostaje. U ovoj zoni dolazi do ejelovite prekristalizaeije minerala te
struktumih i teksturnih promjena.
Najvece rnase ll1etan10rfnih stijena nastale su u rnezozoni i
eplZOlli.
Metamorfoza maze bitj progradna i retrogradna. Povecanjem
pritisaka i temperature kod progradne metamorfoze odredena mineralna
asocijacija, stabilna pri uvjetima llizeg pitiska i ten1perature, postaje
nestabilna i prelazl u asocijaciju koja je stabilna u promijenjenim
uvjetima
(ilit i montmorilonit prelaze u serieit i hlorit,odnosno glineni sedimenti u
filite, mikasiste i gnajseve). Padom temperature i smanjenjem pritiska
kad retrogradne metamorfoze uz uticaj razliCitih rastvora nastaje nova
asocijaeija koja je stabilna u promjenjenim uslovima (takvom
metamorfozom gabro pre1azi u zeleni skriljac, a peridotit u serpentiniL iz
granata nastaje hlorit, a iz hornblende i bazicnih plagioklasa nastaju hlorit
i sosirit). Retrogradna metamorfoza se odvija veorna sporo. dok Je
progradna brza.
Vrste metamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojece stijene su :
-kataklasticna iii kineticka metamorfozs. kojom su stijene
podvrgnute jakom usmjerenom pritisku pri relativno niskoj temperaturi u
povrsinskom dijelu litosfere, a rezultira drobljenjem minerala i stijena,
-termalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute povisenoj
temperaturi i relativno niskom pritisku (uglavnom kod prodora magme
prema povrsini) ,a rezultira djelimicnom promjenom hemizma stijene.
Njome su zahvaeene uglavnom manje mase stijena na kontaktu s
magmom, pa se takva n1etamorfoza nazi va kontaktna,
-dinamotermalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute
djelovanju temperature i usmjerenog pritiska u dubljirn dijelovima
litosfere, a rezultira prekristalizacijom minerala, odnosno djelimicnom iii
potpunom promjenom hemizma, strukture i teksture stijene. Buduci da
ovakva metamorfoza zahvata siTa podrucja i vece mase stijena naziva se i
regionalnom.
-plutonska mctamorfoza, kojorn su stijene podvrgnute
djelovanju visoke temperature i hidrostatickog pritiska u najdubljim
dijelovima litosfere, a rezultira promjenom hemizma stijene i njezine
strukture i teksture.
70
Ako je stijena bila visestruko podvrgnuta metamorfozi u
razliCitim geoloskim vremenima, onda se takva metamorfoza, nazi va
Smatra se da je metamorfoza moguea do
temperature 1500 C Jer se na vecoj temperaturi veCina stijena topi.
3.4.1. Sastav, struktura i tekstura metamorfnih stijena
Metamorfne stijene su sastavljene od minerala karakteristicnih za
magmatske (kvare, liskuni, feldspati. homblenda itd.) i sedimentne
stijene (kaleit i dolornit), dok su neki minerali tipicno rnetamorfni
(silirnanit, andaluzit itd.).
Za kataklasticnu ili kineticku metamorfozu karakteristicni su
tzv.stres mincrali (staurolit, disten. liskuni i granat). Antistres minerali
(andaiuzit. kordijerit) karakteristicni su za termalnu metamorfozu i nisu
stabilni u zonama velikih dislokaeija s jakim usmjerenim pritiskom.
Stijene podvrgnute regionalnoj metamorfozi sadrie staurolit, turmalin,
neke piroksene, amfibole i druge minerale koji su postojani pri visokim
pritiscilna i temperaturatna.
Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizaeije i rasta
minerala u cvrstom stanju (hlasticna struktura) iii drobljenja dijelova i
Citave mase primarnih stijena (klasticna struktura).
Blasticna struktura Inoze biti homeoblasticna, ako su mineralni
sastojci priblizno iste veliCine i heteroblasticna, ako su minerali
razlicitih veliCina.
Kod homeoblasticne strukture razlikuju se:
-granoblasticna ( zrnasta ) struktura, karakteristicna za gnajs,
mermer i kvarcit,
-lepidoblasticna ( Iisticava ) struktura, svojstvena filitu
mikasistu,
-nematoblasticna (stapicasta ) struktura, tipicna za amfibolit.
Heteroblasticna struktura .Ie naJeesee zastupljena kao
porfirohlasticna, kad su neki minerali u strukturi izrazito veei od drugih
( slicno porfirskoj strukturi kod eruptivnih efuzivnih stijena ). Navedene
vrste struktura prikazane su na sliei 26.
71
Slikll 26, j\i!ke slruktllre lI/etul1/urfnih sf!ienu
Klastiene metamorfne strukture su:
-porfiroklasticna, kod kojt se manji fragmenti primarne stijene
iii veca mineralna zrl1a nalaze u sitnozrnastoj zdrobljenoj 11lasi,
-brecasta, kod kojc su ostala saclIvana jczgra primarnih mineral a
obrubljena sitnozrnastim, zdrobljenim agregatom,
-kataklasticna, kod koje su mincrali zdrobijeni i razlol1lljeni S10
je posljedica mehanicko& drohijenja primarnih stijena zbog djelovanja
usmjerenog pritiska.
Ako su u 111etmnorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne
stijene lakva se struklura naziva reliktnom (npr.reliktna struktura
pjescara je hlastopsamitska).
S obzironl na rasporcd minerala U l1letamorfnirn stijenama, medu
najtipicnije teksture uhraja se skril.java. kod kojt su minerali zauzeIi
paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog pritiska u epizoni i
mezozoni. Za rnetamorfne stijene karakteristicna je i cvorasta (okcasta
iii flaserska) tekstura, kod kojc sLlneki minerali (ohicno.kvarc i fe1dspal)
nakupljeni u mase lc6aste iii O\'alne forme a karakteristicna je za
metamorfne stijene nastale u dubljirn dijelovima litosferc. Navedene
teksture prikazane Sll na slid 27.
72
Stika 27. OkcQsta (a)1 !kri/java (6) reksruru
Kod masivne teksture zrna u stijeni su rasporedena bez vidljive
orjentacije
3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena
Metamorfne stijene se mogu razvrstati prema: vrstl 1 mtezitetu
metarnorfoze, porijeklu minerala od kojih su izgradene i kvantitativnom
mineralnom sastavu i teksturnilll svojstvima. Sistenlatika prema porijeklu
materijala od kojih su izgradene stijene nije pouzdana, jer u veeini
slucajeva nije mogu6e odrediti porijeklo minerala odnosno razlikovati
ortoskriljce (nastale metamorfozom magmatskih stijena) od
paraskriljaca (nastalih metamorfozom sedimentnih stijena). Podjela
prema kvantitativnom tnineralnom sastavu i teksturnim karakteristikama
odreduje sarno one metamorfne stijene koje su nastale regionalnom
metamorfozom, pa je zato manjkava. Stoga ce ovdje biti prikazana
podjela metarnorfuih stijena prema vrsti i intenzitetu metamorfoze
(tabela 6.)
Tabela 6. Po4iela metamorfnih stijena prema vrsti
I SKUPINA VRSTA NAZIV STlJENE
METAMORFOZE
klasticne stijene I kataklasticna iIi metamorfne iii
kineticka (mehanicka dislokacijske brece,
deformacija, drobljenje miloniti
)
hornfelsi (korniti ) kontaktna metarnorfoza pelitski hornfelsi,
pjegavi skrilici
mermeri ( mrarnori ) kontaktna 1 regionalna kontaktni 1 skriljavi
metarnorfoza
meffi1eri
73
kvarciti
I kontaktna i regionalna IliSkunoviti kvarciti,
metamorfoza grafitski kvarciti
I skriljci niskog stepena regionalna metamorfoza ! filiti, zeieni skriljci i
metamorfizma I argilosisti
skriljci srednjeg i regionalna 1 plutonska gnajsi, mikasisti,
visokog stepena metamorfoza amfiboliti,
metamorfizma serpentiniti
U prijedlogu evropskih normi, metamorfne stijene su razvrstane prema
mineralnom sastavu ( sl ,2 8 )
Fl"""t<bpati
C"Ka.bt>n."
e"'Ep\doti
iiI>! """,,,!>lend.
", ... Tlnjcl. II:lo.W
.. "",
Stika 28. Podjela metamorfnih stijena prema mineralnom sastavu
(po EN 12407: 1996, page 14)
Metamorfne stijene razliCitog mineralnog sastava postiZu
ravnotezu tokom metamorfizma u nekim odredenim,dovoljno sirokim
granicama pritiska i temperature, pri cemu nastaju uvijek iste mineralne
asocijacije, Na osnovu toga definisan je termin metamorfnih facijesa u
kojima nastaju stijene razlicitog hemijskog sastava u odredenim fiziekim
uvjetima.Koncepcija 0 metamorfnim facijesima primjenjena je za
genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena. Detaljnije karakteristike
mermera, kvarcita, serpentinita i amfibolita date su u narednom
poglavlju, a ovdje ce biti navedeni osnovm podaci 0 ostalim stijeama
navedenim u tabeli 6.
Miloniti su tektonske breee koje se sastoje iz heteroblastienih
fragmenata, obieno mikroskopskih velieina, opkoljenih finom
milonitskom pastom. Srecu se dliZ dislokacionih ravni, npr.ravni
navlaeenja gdje se stijene u blizini ove ravni premjestaju, drobe i
74
pretvaraju u finokraljusaste stijene sa reliktnim fragmentima primarnih
minerala.
. Hornfelsi ( korniti ) su finozmaste kontaktno meamorfne stijene
lzgradene od Zilla bez preferirane orjentacije. Komiti su uglavnom
termoko.ntitktnog izohemijskog metamorfizma glinovitih,
laporovl11h 1 srodmh stl.1ena, a isto tako i vulkanskih stiiena na kontaktu
sa magmatskim intruzijama. J
Pjegavi skriljci su kontaktno-metamorfne stijene vrlo slabo
lzraiene strukture i skriljave teksturc. Nastaju
termokontaktmm met31norfizmom slabog intenziteta od glinovitih
Iaporovitih stijena.
. . Filiti nastali regionalnom meamorfozom glinovitih stijena u
eplzom. Sast0.1e se od sericita, muskovita, hlorita, kvarca te grafita,
kalcita i epidota. U filitima je koliCina muskovita (sericita) veea neao
kod argilosista a manja nego u mikasistima. Struktura filita Je
Iepidoblasticna, a tekstura skriljava. Uglavnom su iuekasti (sericiti),
zelenkasti (hloriti ) i erni
(grafiti). Ima ih na podrueju srednje Bosne, Podrinja i na podrucju Sane i
Une.
Zeleni skriljci nastaju regionalnim metamorfizmom na niskim
temperaturama it bazicnih i intermedijarnih magmatskih stijena i
njihovih lufova. Boja im potice od mineral a zelene boje: hlorit, epidot i
aktinolit.
Argilosisti (glineni skriljci) nastaju regionalnom metamorfozom
glinovitih stijena uz jaci pritisak. Uz minerale glina ( ilit ) sadrie i sericit,
hlorit i grafit. To su prelazne slijene, izmedu glinovitih stijena i filita.
Struktura imje blastopelitska do lepidoblasticna a tekstura skriljava. Boja
1m Je SIva do cma. Ima Ih u srcdnjoj Bosni i Podrinju.
. Mikasisti (Iisknnski skriljci) pripadaju grupi skriljaca srednjeg i
vlsokog stcpena metamorfizma. Nastali su regionalnom metamorfozom
glinovitih stijena, argilosista i filita. Struktura im je lepidohlasticna do
porfiroblasticna, a tekstura skriljava. Glavni sastojci su liskuni i kvarc.
Boje su sive i crne.
Gnajsi su nastali metamorfozom visokog stepena iz kiselih
magmatskih stijena, arkoza i glinovitih skriljaca itd., u okviru epizone i
mezozone. Sastoje se od kvarca, feldspata i liskuna. Struktura im je
razliCita: granoblasticna, lepidoblasticna, nematoblasticna i
porfiroblasticna., a tekstura skriljava i okcasta. Gnajsi su sive do erne
boje, ovisno 0 koliCini obojenih mineral a, prije svega biotita.
75
3.4.3. Mineraloilke i petroioske karakteristike mermen., kvarcita,
serpentinita i amfibolita
3.4.3.1. Mermer; (mramori)
Mermeri su metamorfne stijenc nastale kontaktnom i
regionalnom metarnorfozorn krccnjaka i dolomita. Prema mineral nom
sastavu razlikujemo kakitske i dolomitske mermere pri cemu su kalcitski
mermeri znatno VIse rasprostranjeni. Tekstura 1m je mas:vna
(homogena). Strukture su granoblasticnc, razlicite velicine zrna. Cisti
mermeri izgradcni su ad zrna kalcita iii dolomita koja su obicno
izometricna i raz1i6ito srasla. Pri obradi mermera vazna je veliCina zrna i
naCin njhovog srastanja.Za dekorativne svrhc najbolji su sitnozrni
mermeri jer se najlakse i najbolje poliraju. U mermerin1a se mogu sresti
muskovit, kvare, alb it, hlori!, gralit, itd. Narocito moie biti veiiki sadrzaj
muskovita ako su mermeri nastali mctamorfozom glinovitih krecnjaka.
Mermeri bogati liskunima koji lokalno imaju elemente lepidoblasticne
strukture nazivaju se cipoHni.
Boja mermera ovisi od njegove cvrstoce. Aka Sll Cisti bijele su boje i
saharoidnog sjaja ( gre. sakchar-secer ). Usljed sudrz.aja primjesa mogu
biti zelenkasti, plavkasti, crvenkasti, sivi pa i crnL Crna boja potice od
organske materije i veoma je nepostojana. Stetne primjese kod mermera
predstavljaju pirit, magnctit, kvarc i organska materija.
3.4.3.2. K varciti
Kvarciti su metanlorfne stijene u kojinla kvarc cini vise od 80 mase
stijene. Nastaju kontaktn0111 i regionalnom mctamorfOzolll pjescara sa
slicijskim vezivom iii od roznaca. Struktura im je granoblasticna ponekad
mogu imati sacuvanu strukturu kvarcnih pjescara. U tiln slucajevima
prirnarna klasticna zrna kvarca SlI nesta krupnija a rekristalisala silicijska
masa obrazuje sitnozrne vijence oka primarnih zrna (heteroblasticna
struktura). Teksture su masivne mada ima i skriljavih kvareita. Kvarcna
zrna su u ovim stijenama cesta zupcasto srasla sto stijenama daje veliku
cvrstinu.
K vareiti su uglavnon1 monomineralne stijene izgradene ad
kvarca. Cisti kvarciti su bijele boje ali su najcesce, zbog primjesa. sivi,
mrki iIi crni. Sa sadrzajem iiskuna prelaze u kyarc-mikasiste. Kao
sporedni sastojci u kvarcitima javljaju se disten, grafit, silimanit, epidot,
itd.
3.4.3.3. Serpentiniti
Ako je vodi, koja je primarno bila u peridotitima, omogu6en odlazak,
stvori6e se normalne peridotitske stijene. U slucajn da voda bnde
76
zadriana i da ima temperaturu oko 400°C . ona reagnje sa olivinom
stvarajuCi serpentin. Na ovaj naCin mogu nastati velike mase stijena koje
se nazivaju serpentiniti. Preobrazaj peridotita u serpentinite moze se,
meclutim, u prirodi vrsiti i regionalnom metamorfozom u prisustvu vode.
Serpentiniti su masivne teksture, ali ima i skriljavih, kada se nazivaju
serpentinski skriljei.
lzgradeni su uglavnom od serpentina koji moze nastati kako od olivina
tako i od piroksena. Od sporednih sastojaka sadrie hromit, magnetit, talk,
itd. Boja im je zelena, tamnozelena iii sarena. Najvece mase serpentinita
nalaze se na Konjuhu i Ozrenu. U njn1a se javljaju 1ezista azbesta i
magnezita.
3.4.3.4. Amfiboiiti
Amfiboliti su stijene visokog kristaliniteta i visokog stepena
metamorfizma. Nastaiu metamorfozom bazaltoidnih magmatskih stijena
(orto-amfiboliti) iii bazicnih tufova i laporaea (para-amfiboliti).
Razlikovanje ove dvije grupe stijena je izuzetno tesko.
U najvecem broju slncajeva imaju nematoblastii'nu strukturu (stapicasta
sa naglasenom paralelnom Oljentacijom hornblende). Postoje prelazi ka
granoblasticnoj strukturi (granonematoblasticna). Skriljave su iIi
l11asivne teksture.
Zelene su do tamnozelene boje. lzgracleni su od amlibola ( hornblende) i
plagioklasa (andezin). Mogu sadrzavati u malinl koliCinama granat,
epidot, biotit, kvare, kaleit, itd. Najugu Krivajsko-konjuskog masiva kod
Dubostice nalazi se masiv amfibolita ( lSxS km ).
3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenama primjena
metamorfnih stijena u gradevinarstvu
Mermeri i kvarciti imaju povoljne karakteristike za povrsinske i
podzemne radove pod uvjetom da nisu tektonski izlomlieni. Mermer se
eijene kao izvrstan materijal. Odlicno se poliraju. Imaju "veliku primjenu
u graclevinarstvu, kao i krecnjaei. Najvise se koriste kao arhitektonsko-
kamen, i u kiparstvu. NaroCito su povoljni sitnozrni varijateti
ler se lakse obracluju i potpunije glacaju. Pri proejeni kvaliteta mermera
posebnu paznju treba obmtiti na prisustvo stetnih minerala: pirit, hematit,
nlagnetit, limonit, kvarc. K \'arciti se u gradevinarstvu koriste
ograniceno, preteino kao lomljeni kamen za sve grube gradevinske
radove. Tereni igradeni od mermera i kvareita imaju promjenljive
hldrogeoloske karakteristike, koje OVlse od stepena njihove
razlomljenosti.
Serpentiniti predstavljaju uglavnom nepovoljan medij za
izvodenje povrsinskih i podzemnih radova. Povrsinski radovi otezani su
77
zbog njihove razlomljenosti do znatne dubine. To je rezultat
matarnorfoze i prateceg povecanja zapremine kod transformacije olivina
u serpentin. Zbog toga su na serpentinitima moguca klizanja manjih i
vecih masa. Pored toga, takva podrucja podlozna su intenzivnoj eroziji,
koja narusava reljef i dovodi do nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka.
Prilikom izvodenja radova U ovirn stijenama prepofucljivo je brzo
oblaganje izbijenih profila, kako bi se izbjegla pojava poput bubrenja i
naknadnih odrona. Naprimjer, u tunelu kod Maglaja u tektonskoj zoni
registrovana je montmorilonitna glina, nastala trosenjem serpentinita, sto
je veoma usporilo i otezalo izvodenje radova.
Skriljci llizeg stepena metamorfizn1a-argilosisti, filiti i hloritski
skriljci-samo u svjeiem stanju imaju povoljna svojstva za temeljenje i
izgradnju objekata na povrsini, ali je podzemni rad u njima dosta teiak.
Ako je stijenska masa izrazito skriljava i uz to borana, odnosno tektonski
poremecena, ubrzan je proces mehanicke i hemijske degradacije, sto
rezultira debelin1 trosnirn povrsinskim pokrivacem i nepovoljnim
svojstvima za gradenje. Zbog prilicno nepovoljnih fizicko-mehanickih
karakteristika ave se stijene u gradevinarstvu gotovo i ne primjenjuju,
izuzev za nasipanje (ali i tada su kategorisane kao slahiji rnaterijal). Ove
stijene izgraduju vodonepropusne terene . Voda se u manjim kolcinam i
izoliranim pojavama maze naCi sarno u zoni povrsinskog raspadanja.
Tereni koje izgraduju skriljci viseg stepena metamorfizma-gnajsi,
amfiboliti amfibolitski skril.ici, ako nisu izrazito skriljavi, imaju
povoljne karakteristike za temeljenje objekata na povrsini i za radove u
podzemlju. Kod radova u podzemlju yeCi problemi nastaju sarno u
zonama gdje su stijene izrazito skriljave, te jaee razlomljene i trosne. Pri
izradi podzemnih objekata, rnoguca je pojaya povecanog pritiska i
suvisnog profila kod izbijaqja, pa je uputno brzo oblagaqje. U
podrucjima izgradenim od skriljavih stijena oye grupe, kosine zasjeka i
usjeka pri izvedbi saobracajnica vecinom su nestabilne. Upotreba
skriljaca viseg stepena rnelarnorfizma u gradevinarstvu je ogranicena
zbog njihoye skriljavosti. Amfibolit se koristi kao kvalitetan tehnicki
kamen.
4.GEODINAMlKA
Gcodinamika je nauka koja proucava Zemlju s dinamickog glediSta
ispitujuCi sile koje djeluju na Zemlju kao i posljedice djelovanja tih sila.
Pod geoloskim silama i pojavama mogu se definisati sve one koje na rna
koji nacin modifikuju spoljasni izgled i unutrasnju strukturu litosfere.
Geodinamika se dijeli na endodinamiku (unutrasnja geodinamika) i
egzodinamiku (spoljasnja geodinamika).
78
Dok endogene sile, pokretima rnagme i snaznlm orogenim
kretanjirna teie da s!vore neravnine na Zernljinoj povrsini, dotIe
egzogene sile razaranjem ( fizickim i hernijskirn putem ) istaknutih
dijelova na Zemljinoj povrsini i odnosenjem razorenog materijala u nize
dijelove gdje ga akumuliraju, teze ka potpunoj pcneplcnizaciji odnosno
zaravnjenju terena.
4.1. Endodinamika
Endodinamika proucava djelovanje unutrasnjih sila Zemlje i
procese koje te sile proizvode. Procesi koji se odvijaju u unutrasnjosti
Zemlje uglavnom nastaju pod uticajem visokog pritiska i temperataure, a
rezuitiraju magmatskom aktivnoscu i pokretima litosfere. Sloieni
endodinarnicki procesi djeluju na Iitosferu od vremena postanka Zernlje.
Oni su u geoloskoj proslosti rezultirali izdizanjima i spustanjima dijelova
litosfere, formirajuCi pogodne prostore za sedimentaciju, kako u moru
tako i na kopnu. Ti procesi su takode doveli do stavranja mnogih boranih
planinskih vijenaca razlicite starosti kao i do sireqja okeanske kore. Sve
te pojave. koje su bitno mijenjale izgled Zernljine povrsine, pracene su
magmatizmom, metamorfizmom i seizrnizoill. Treba napomenuti da se
izdizanja, spustanja, horizonlalna pomicanja te udaljavanja kontinenata s
jedne strane·i pribliiavanja, odnosno sudaranja s druge, odvijaju i danas,
liZ popratne pojave identicne onima u geoloskoj proSIosti. Takvi (recentni
pokreti ) predmet su proucavaqja neotektonike.
Pojave koje nastaju djelovanjem endodinarnickih sila odrazavaju
sc i u gradevinskoj praksi, narocito u podrucjirna gdje se njihova
aktivnost i danas neposredno izraiava.
4.1.1. Tektonska aktivnost
Mehanicki pokreti u Zernljinoj kori i gornjem omotacu, pod Cijim
djelovanjem dolazi do kretanja i premjestanja stjenovitog materijala u
litosferi, a time i do izmjene strukture geoloskih tijela, obuhvaceni su
zajednickirn imenom kao tektonski pokreti. U sklopu pokreta u litosferi
izazvanih endodinarnskirn silarna, vainu ulogu irnaju orogeni pokreti.
To su yeorna jaki pokreti koji uzrokuju bitne prornjene postojeCih
medusobnih odnosa stijena u dijelu litosferc. Karakterise ih boranje,
rasjedanje i navlaceqje stijenskih kompleksa, a praceni su magrnatskom
aktivnos6u i metamorfizmom uz oslobadanje seizmicke energije.
Relativno su brzi, prostorno ograniceni, a rezultiraju izdizanjern velikih
boranih planinskih vijenaca i nastankom depresija. Izdignuta podrucja
izgraduju magmatske, sedimentne i metamorfne stijene s razlicitim
medusobnim odosirna. U njirna se nastavlja tektonska aktivnost,
79
vulkanizam" metamorfizam i seizrnizam. ali slabijim intenzitetom nego u
vrijeme izdizanja. Ovakva podrucja nazivaju se orogenom. Za razliku od
orogena, stare stabilne kontinentalne mase nemaju izrazitijih tektonskih,
magmatskih, metamorfnih I seizmickih aktivnosti, a nazivaju se
kratonima u cijem sklopu su stitovi i platforme. Stitovi su nesimetricna
blago uzvisena velika stabilna podrucja izgrac!ena od najstarijih stijena
koje su bile izlozene jakom boranju j metamorfizmu. Ta su podrucja bez
fanerozojkih sedimenata. Platforme su pretezno horizolltailla velika
podrucja, takode izgradena ad jako boranih i nletal110rfisanih starih
stijena koje su prekrivene mladinl. veoma slabo porenlecenim
sedimentirna. Pokreti u kratonima su dugotrajni i uglavnom 'verikalni bez
izrazitijih pr0111jena u prostomim odnosima mec1u stiienama. Ovakvi
pokrcti nazivaju se epirogcni pokreti. -
o okolnostill1U koje rezultiraju orogenetskim pokretinla i prostoru
u kojem oni nastaju postoje dvije koncepcije. One su osnovane nu
raziiCitom tumacenju polozaja kontinenata od vremena nastanka
Zemlj inc kore do danas.
Fiksisticka koncepcija polazi od nepromjenljivosti polozaja
kontinenata, liZ koje, iz geosinklinalnih prostora. nastaju i prirastaju
mladi borani planinski vijenci. Gcosinkiinale su velika utonula izduzena
1 kontinuirana labilna podrucja u kojima se odvija dugotrajna
sedimentacija 111aterijaia razliCitog sastavu i porijekla, a nalaze se izmedu
relativno stabilnih rnasa iii uz njihoy rub.
Proces nastanka boranih planinskih vijenaca iz geosinklinala
prema fiksistickoj koncepciji, generalno gledajuCi odvija se u tri faze:
-Prvu fazu karakterise nastanak I razvoj geosinklinala s
nagomilavanjem velike koliCine preteino glinovitih i glinovito-
pjescarskih sedimenata koji UZroklljll spustanje njenog dna. Magmatska
aktivnost se odvija u dubljim zonama. U sredisnjem dijelu najtesce se
formira uzdignuce, tzv. sredisnji masiv.
- Drugu fazu obiljczava izdizanje ostrvskih lllkova (kordiljera ili
geosinkiinala) pod uticajcm kompresijskih pokreta. lzmec!u ostrvskih
lukova formiraju se unlltrasnja korita, a prema kopnenim masama rubna.
Geosinklinalno korito nastavlja se ispunjavati trosenjem kordiljera. U
unutrasnjirn koritima nastaje talozenje klasticnog 111aterijala Uz
sudjelovanje mutnih tokova u ovoj fazi nastajll karakteristicni f1isni
sedimenti u kojim se izmjenjuj u krupnozrnaste i sitnozrnaste stijene
(pretezno pjescari i laporci, odnosno glinovite stijene a l o k ~ l n o
konglomerati i detriticni krecnjaci). Sedimenti su podvrgnuti pocetnom
boranju koje je praceno izljevima lave i intruzijama sto Cini osnovu
nastanka nove kontinentalne kore.
80
T
I
- Treca faza se odlikuje izdizanjima koja prvo pocinju u
sredisnjem dijelu geosinklinala i sire se prema njenim krajevima. Nastaje
kopneno podrucje s manjim izolovanim bazenima a obodni dijelovi su i
dalje pod morem. Razaranjem mladih boranih i nedovoljno
konsolidovanih planinskih vijenaca nastaje ishodisni materijal za
postanak novih sedimenata. Zbog veoma jakog boranja, navlacenja i
lomljenja naslaga izraien je magmatizam u obliku izljeva, erupcija i
intruzija, a zastupljen je i regionalni metamorfizam. Konacno, na citavom
podrucju geosinklinale izdignuti su i formirani veliki mladi borani
planinski vijenci i udubljenja na rubovima i u mec!uplaninskim
podrucjima. U udubljenjima se nastavlja sedimentacija. Mec!u
sedimentima koji nastajll II zavrsnoj fazi orogenetskih pokreta kao
posljedica razaranja mlac!eg gorja vazan je sediment molasa, izgraden od
fragmenata razliCite velicine bez vidljivijeg sortiranja i slojevitosti.
Prilikom navlacenja moze doCi do odronjavanja i urusavanja veCih
blokova, nazvanih olistoiitima, Ovi blokovi s cela naviake bivaju ulozeni
u nove nekonsolidovane klasticne sedimene. Takvi sedimenti, s
fragmentima razlicite velicine nakupljenim bez vidljivog reda unutar
kojih postoje olistolitL nazivaju se vild flis.
Tokom orogenetskih pokreta u ortogeosinklinali odvija
se izrazito jaka magmatska aktivnost. U pocetkll je to inicijalni
111agn1atizam zastupljen uglavnom peridotitima, gabrima i dijabazima,
odnosno ofiolitima iii zelenim stijenama, nakon koga slijedi
sinorogenetski, pretezno sa granitima. Nakon sinorogenetskog slijedi
supsekventni magrnatizanl sa andezitima, dacitirna i riolitima uz
granitske intruzije. Zavrsna magmatska aktivnost u sklopu orogeneze u
ortogeosinklinali naziva se finalni magmatizam, koji rezllltira bazicnim
eruptivnim stijenama sa prevladavanjem bazalta i stijena alkalijske grupe
s feldspatoidima.
Prema fiksistickoj koncepciji na prikazani nacin su nastali nasi
Dinaridi te Alpe i Karpatobalkanidi. Najizrazitiji predstavnici fiksisticke
koncepcije koji su istrazivali terene Bosne i Hercegovine i susjednih
drzava bili su austrijski geolog J,Kober i francuski J,Aubouin.
L. Kober navodi da geosinklinalno podrucje prelazi u orogen
zbog pritiska koji izazivaju nataloteni sedimenti i kontinentalne rubne
mase. Kad labilno dno geosinklinale dode u fazu u kojoj ne moze izdrzati
teret sedimenata, boene pritiske i visoku temperaturu II dubljim
dijelovima, one se lomi, centralni diD se izdize, a bocni dijelovi se boraju
i navlate na kontinentalne obodne mase. Tako nastaje dvostrllki orogen
( s1.29 )
81
Slika29. Koberovo interpretirw?jc dvostrukog orogena, l{jevo iz 1921 god,
a desno iz 1931 god. (preuzeto iz : Herak, 1984)
J.Aubouin je, proucavajuCi Dinaride, izradio shemu pojavljivanja
geosinklinale u parovima ( s1.30 ).
Slika 30. Aubouinova shema geosinklinafc u parovima ( SM-sredi!inji masiv,
P-prag, Mio - miogeosinklinala) (preu:::eto j:::. Herak 1984)
S obzirom na saslav stijenskih kompleksa i strukture utvrdio je i simetriju
u njihovom ponavljanju. Prema sbvacanju J .Aubouina u geosinklinalnom
prostoru kao cjelini postoje:
-sredisnji masiv koji je nastao u fazi razvoja geosinklinale i
simetricno dijeli geosinklinale na parove. To je prvi izdignuti planinski
vijenac, intenzivno boran i razlomljen, ali sa slabije izra±enim
metamorfizmom. Erozijom tog masiva nastaje materijal kojim se
ispunjava geosinklinala;
-eugeosinklinale, kojima je u fazi nastanka i razvoja svojstven
tzv-inicijalni magmatizam s ofiolitima Hi baziCnim i ultrabazicnim
stijenama (peridotiti, gabri, dijabazi itd.). Ta se podrucja nalaze u
sredisnjim dijelovima geosinklinale, s jedne i druge strane sredisnjeg
masiva. Posto se ispune sedimentima dolazi do boranja pracenog
magmatizmom kiselog sastava (graniti i njima slicne stijene) i izdizanja
velikih planinskib vij enaca;
-pragovi, uzdignuca u
sedimentacijom neritskih naslaga, a
ad miogeosinklinalnih;
geosinkinali sa specificnom
odvajaju eugeosinklinalne prostore
-miogeosinklinale, bez inicijalnog magmatizma sa sedimentima
specificnog sastava, grade i vel ike debljine. One se nalaze u rubnim
82
dijelovima geosinklinale, uz rubove kontinental nih masa. Iz
miogeosinklinale izdizanjern nastaju planinski vijenci s naslagama
debelim i vise od 10 km.
Prema Aubouinovu tumacenju Unutrasnji Dinaridi ( Supradinarik,
prema Heraku, 1986,1991 i 1995 ) nastali su iz eugeosmkhnalnog
prostora, cemu je dokaz postojanje ofiolita, a Vanjski Dinaridi (Adrijatik,
Epiadrijatik i Dinarik prema Heraku, 1986,1991 ,1995), s velikom
debljinom sedirnenata i bez ofiolita nastali su iz rniogeosinklinale.
Istraiivanja orogena rezultirala su spoznajama 0 njihovoj
raz1i6it05ti, na osnovu cega je zakljuceno da iz svih ortogeosinklinala
nisu nastali planinski vijenci jednakib karakteristika. S tim u vezi
tazlikuju se :
-alpinotipna orogencza, s prevladavajucim velikim navlakama i
umjerenim magmatizmom,
-andski tip orogeneze, s prevladavajucim boranjem blokova uz izrazito
lomljenje i rasjedanje i S VCOlna intenzivnim magmatizmom,
-jurski tip boranja (nazvan po planini Juri), kod kojeg se krovinske
naslage, otkinute od podloge, boraju i lome neovisno 0 poremecajima
podine,
-germanotipno (saksonsko) boranje, s poremecajima koji se odvijaju
unutar starih stabiliziranih masa, a prati ih pojava dijapirizma.
Mobilisticka koncepcija bazira se na mijenjanju polozaja
dijelova litosfere tokom razvoja Zemlje. Njezin se pocetak vezuje uz
istrazivanja A,Wcgenera koji je 1912. god. nakon provedene analize
procesa nastanka kontinenata i okeana zakljuCio da se kontinenti pomicu,
time JC dato logieno tumacenje slicnosti obrisa nekib kontinenata
( sUI ).
83
Slika 31. Podudaranjc kOl1lura kontincnata pu rubovima kont;nentskog praga (selja)-
tamniju podru{ja o:::acavajll l1?/esta moguceg prekril'at?ia, a sljetlija mogui'e pra:::nine
(po Bul/ardu, Everetfu i Smithl!, prcuzeto iz . Herak, 1984 )
Mobilisticku koncepcija obuhvata U osnovi sve one stavove koji
zastupaju kretanje ploea litosfere po plasticnom sloju astenosfere.
Uzroci kretanja ploea dovode se u vezu sa konvekcijskim (topiotnim)
strujanjem koje je u neposrednoj vezi s kretanjelTI maglne, ali i
gravitacijskim silama. Kretanja u litosferi objasnjavaju se i privlacnim
silama Sunca, Mjeseca i drugih svemirskih tijela. Ona izazivaju kretanja
magme, sto rezultira velikinl valovitim izvij anj em, oscilacijama i
lomovima u Zemljinoj kori, te kretanju njezinih odvojenih dijelova.
Na mobilistickoj koncepciji razvijena je sredinom 60-tih godina
ovog vijeka koncepcija nove glabalne tektonike odnosno tektonika
ploe •. Prema njoj litosfera je sastavljena od sest velikih i veceg broja
manjih ploea koje leie i pomieu se po astenosferi ( s1.32 )
84
T
I
Slika 32. Glavne p/oce /irosfcre, l-glavna podrucja subdukcije, 2-okeanski hrptov;
(grebeni )SIre/ice ozacavaju smjer krelanja ploeG ( po Sul/ardu, preuzeto iz Heraka,
]984 )
Plote litosfere su elasticne, ali ujedno i dovoljno krute da mogu zadrzati
svoj oblik. Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanje ploca duz granica
koje mogu biti divcrgentne ( konstruktivne iii akrecijske), konvergcntne
(destruktivne iii konzumacijske) transformne (neutntlne iIi
konzervativne), sto se vidi na slid 33.

--- I '""" ,,,,,,.
(8""",1" >
!cOre


o;;ea,,""""'"
SI.33. Graniee ploeG UfOs/ere (prema: Beiser, 1975, dopunjeno)
U slucaju divergcntnih granica ploce se udaljavaju, a mjesta
udaljavanja popunjavaju se novom okeanskom korom bazaltnog sastava.
Divergentne granice jos se nazivaju i zonama sircnja ("spreading"), a
markirane su hrptovima i uzvisenjima na dnu okeana. Za te zone
karakteristieni su potresi plitkih iarista.
85
Konvergente granice su mjesta na kojima se ploce priblizavaju,
a nazivaju se JOS 1 zonama subdukcije. Razlikuju se duboke iii
B-subdukcije (nazvane po seizmologu Benioffu) i plitke, kontinentalne
(krustalne) iii A-subdukeije (nazvane po Ampfereru, odnosno
Amstutzu).
B-subdukcije nastaju naJcesce uz rubovc kontinenata, a
morfoloski su markirane dubokim brazdarna i u odredenim slucajevima
ostrvskim lukovima. U tim se podrucjima okeanska kora podvlaci pod
kontinentalnu, sto je praceno izraZenim vulkanizmom andezitskog
sastava i potresima plitkog, srednje dubokog i dubokog zarista. Prilikom
subdukeije dogada se da dijelovi (iii komadici) okeanske kore ( koja se
redovno, zbog velike gustoce, subducira-podvlaci, pod kontinentalnu )
budu otrgnuti od podloge i navuceni na kontinentalnu koru. Ta se pojava
naziva obdukcijom, Njome se objasnjava razlog postojanja ofiolita na
kontinentu.
S tektonikom ploea povezan je speeifican sedimentni kompleks nazvan
melanz (fr.melange) . To je dijelom haoticni sediment s fragmentima
razlicitog porijekla i velicine, ad pelita do olistolita. Razlikuje se
tektonski mel ani (nastao pretezno u zoni subdukeije ), ofiolitni melanz
( u kojem prevladavaju fragmenti ofiolitnih stijena ) i olistostromni
melani (nastao podmorskim gravitacijskim klizanjem).
A- subdukcije odvijaju se u kontinentalnoj kori, a plitke su zbog
njezine krutost! koja ne dopusta vece podvlacenje. Pri priblizavanju i
sudaranju dviju kontinentalnih ploca dolazi do odvajanja i smieanja
gomjih dijelova kontinentalne kore kojima je najcesce zabvacen
sedimentni pokrovo Odvojeni dijelovi su potiskivani i formiraju izokline i
polegle bore. Zbog jakog trenja u dnbljim dijelovima kontinentalne kore
ovaj proces nije stalan. On se povremeno ( nakon savladavanja tTenja )
ponavlja, sto moze rezultirati nastankom sistema navlaka,
A-subdukcije mogu biti manifestovane i vulkanizmom kiselog sastava, te
pojavom potresa plitkih i srednje dubokih zarista.
Ako se ploce horizontalno pomicu (klize) jedna uz drugu, onda
ne dolazi do nastanka nove kore ni do unistavanja postojece. Te su
granice markirane dubokim rasjedima s horizonntalnim kretanjem. Pri
tome pomak po pruzanju moze naglo prestati na obje strane iIi promjeniti
oblik i smjer kretanja. To su transformni rasjedi. Ve6ina njih nalazi se u
okeanskim bazenima, a zarista njihovih potresa su plitka.
Tokom istraiivanja okeanskih prostora uocena su morfoloski
razlicito gradena podrueja spojeva kontinenata i okeana, pa su izdvojena
dva osnovna tipa: atlantski iii pasivni kontinentalni rub i pacificki ili
aktivni kontinentalni rub. Nairne, spoj Pacifickog okeana s okolnim
kontinentima ujedno predstavlja ( uglavnom ) i subdukcijsku granicu
86
r.·· ....... :··
¥I
I
I
I
I
I
I
I
I
pacificke ploce, dok obale Atlantskog okeana predstavljaju sarno granicu
izmedu kontinentalne i okeanske kore ( na istoj ploCi ), pri cemu se
granica izmedu ploca nalazi u sredini Atlantika (srednjeatlanski hrbat,
akreacijska, odnosno divergentna granica).
Proces orogeneze se, prema tektoniei ploca, dogada u zoni
kolizije dviju ploea, oct kojih barem jedna nosi na sebi kontinentainu
koru. Razlikuju se dva osnovna tipa orogeneze: kordiljerski i kolizijski.
Kordiljerski tip orogeneze dogada se iznad dijela okeanske ploce koja
se subdueira ( podvlaCi ) pod ostrvski Ink ( primjer, podrucja Japana i
Filipina slika 34 ),
K
o
Slika 34. Jednafaza orogeneze kordiljerskog·lipa.- K-kontinentaina kara, N-neritik, 0-
okeanska kara, MF-metamorfna fronta, GD-gabro i dioriti, S-mjesto subdukcije, £0-
embrionalna orogenezQ, F-jliS, M-meiani (prema Dewey & Bird, modifikovano,
preuzeto iz: Herak J 984 )
Kolizijski tip orogeneze nastaje kod duzeg trajanja subdukcije. U tom je
slucaju izraZena jaka konzumacija okeanskog dijela ploce pa doiazi do
sudaranja dva kontinenta ( slika 35 ), naprimjer, Himalaji.
OF
o
Slika 35. Zavrfnefaze orogeneze kolizijskog tipa-sudar dva kontinenta:K-kontinentalna
kara, O-okeanska kara, P-plast ( omotac j. OF-ofioliti, F-flis, M-molasa, D-delta
(prema: Dewey & Bird, modifikovano, preuzeto iz Herak, 1984)
Postoje takoder i misljenja 0 moguCim kombinacijarna navedenih tipova
orogeneze, kao i 0 promjenarna smjera subdukcije.
87
Dakle, teorijom tektonike ploca objasnjava se ukupna
litosfere, ali i popratne pojave kao sto su magatizanl, nlctamorfizam 1
seizmizam. Pristalice navedene koncepcije nalaze dokaze za svoje
pretpostavke, ali naglasavaju mogucnost varijacija i potrebu da se svaka
pojava posebno ispita radi sto tacnije rekonstrukcije razvoja litosfere i
procesa i pojava koje se u njoj dogadaju. Obzirom da je osnovno
obiljezje evolucije nepovratnost procesa, nema realnog opravdanja da se
danasnje stanie nepromienjeno projektuie u bilo koje razdoblje geoloske
proslosti. Navedeni podaci ukazuju da ima dovoljno razloga da se 0
tektonici razmislja na mobiiisticki nacin, ali samo u mjeri koiu dopustaju
poznati odnosi danas i utvrdena stanja u geoloskoj proslosti.
4,1.1.1. Slojevi i geoioske strukture stijena
Sloj jc elementarni oblik pojavljivanja sedimentnih stijena u
prostoru nastao talozenjem istovjetnog materijala pod nepromjenjcnim
uvjetima sedirnentacije.
Prvobitan polozaj slojcva je skoro redovno priblizno horizontalan.
Sarno izuzetno. slojevi 1l10gU U lzvjesl10j uljeri i u toku smnoga talozenja
da zauzmu i kosi (nagnuti) polozai i to u priobalskim dijelovima bazena,
dcltama, oko koralskih sprudova, u koritima rijeka itd.. U veCini
slucajeva nagnutost i savijenost slojeva posljedlca je naknadnih
tektonskih poremecaja.
Svaki sloj irna donju i gornju povdinu siojevitosti. Odstojanje
od jedne do druge povrsinc prcdstavlja debljinu sloja. Razlikujemo
stvarou debljinu (d) koja predstavlja najkrace rastojanje iii okomien
izmedu slojnih ploha i prividnu debljinu (d,l koja se cesto javlja na
izdancima, u istrainim busotinama, podzemnim radovima itd.
Prema debljini sloja razlikujemo: liske «5 mm), plocc (S-5mm),
sJojeve (5-60 em) i banke (60-300 em). Masivni sedimenti nemaju
izrazenu slojevitost. Svaki sloj ima svoju podinu i krovinu. Podinu
jednog sloja Clni onaj sloj koji leii ispod njega a njegovu krovinu
predstavlja sloj koji Ieii preko njega.
Odredvanje poloiaja slojeva omogucuju njihovi dijelovi koji se
pojavljuju na povrsini (izdanci), Kod svakog izdanka nagnutog sloja
potrebno je razlikovati pruzanje sloja, smjcr pada (azimut) i ugao
nagiba (s1.36 ). Pruzanje sloja je njegovo presjeciste sa vodoravnom
ravninom. Smjer pada sJoja (azimut) pokazuje na koju je stranu svijeta
sloj nagnut. Ugao nagiba je ngao sto ga sloj zatvara sa vodoravnom
ravninom.
88
Stika 36. Elementi p%ioja nagnutih slojeva
Pruzanje sioja i smjer pada sloja stoje uvijek meciusobno pod uglom od
900. Prema tome dovoljno je odrediti sarno smjer pada sloja (azimut) na
terenu, iz cega odreciujerno i pravac pruzanja sloja. Kod vertikalnog sioja
mjcri se sarno njegovo pruzanje, dok se kod horizontalnog libelom
provjerava njegova horizontalnost. . .. . . .
Slojevi se u prirodi javljaju kao hOrlzontaim, kOSI, vertIkalm ,
prevrnuti.· Da bi utvrdili koji su slojevi prevrnuti neophodno je prije
svega utvrditi nihovu staros!. . ..
Medusobno paraieini slojevi koji su vremenskl kontll1111ranO
talozeni, bez obzira na njihov nagib, nazivaju se konkordantnim iii
konformnim slojevima (sI.37).
I i :! i I
LJH
II, I
hi i.
I !

i
H-
I
I
iii I
i I I II I
,
Stika 37. Konkordantni slojevi: a-hori::,onatlni, b-uhrani, c-vertikalni, d-prevrnutj
Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano talozena, anda ani
mecisobno mogu biti pod nekim uglom. Takav odnos slojeva je
diskordantan, Polozaj slojeva u prostoru ( pruzanje i smjer pada ) i ugao
nagiba, uz poznavanje litoloskih svojstava i ruptura, omogucava procjene
89
o ponasanju tih stijena kada njihova prirodna ravnoteza bude poremecena
gradevinskim radovima (npr.na trasi saobracajnice, itd.). Ovo je od
posebne vaznosti za ocjenjivanje stabilnosti padina U odnosu na
mogucnost pojavljivanja klizista. Vecu stabilnost i uopste povoljnije
uvjete gradenja pruzaju masivni i bankoviti sedimenti u odnosu na
tankoslojevite, ploeaste i listaste sedimente istovjetnog litoloskog
sastava. U okviru sedimentnih slojevitih stijena najbolje se uoeavaju
strukturni elementi formirani tektonskim putem kao sto su ras.jedi, bore,
pUkotinc itd.
>1.1.1.1.1. Ras.jedi
Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastajc
pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva
parakiaza iii rasjedna povrsina. Po paraklazi se stijenske mase mogu
izdizati, spustati iii uzduzno pomicati pod uticajem vertikalnih
(radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih) pritisaka.
Na rasjede ukazuju ostri kontakti naslaga razllcite starosti, zatim
tektonska ogledala sa strijama, tektonske brece, niz izvora n8 kracem
razmaku, morfoloske razlike, itd. Da bi definisali rasjed, moramo
poznavati njegove osnovne elelnente h::ao sio su rasjedna povrsina, krila
rasjeda, te skok i hod ( 81.38 ).
---I
!-::----:-----::c....--.O::...,.'" R P
0000000
Stika 38. Poprecni prcsjek normalnog rasjeda sa eiementima
RP-rasjedna povrl;ina, PK-podinsko krilo, KK-krovinsko krilo,
s-skok, h-hod
Rasjedna povrsina je povrsma po kojoj je izvedeno relativno
kretanje krila rasjeda. Krila rasjeda iii rasjedni blokovi su dijelovi
stijenske mase sa jedne i druge strane rasjedne povrsine. Kod rasjeda sa
kosom povrsinom razlikuju se krovinsko krila koje se nalazi iznad
rasjedne povrsine i podinsko krilo koje se nalazi ispod rasjedne povrsine.
90
Kod rasjeda s vertikalnom rasjednom povrSl11om krila se oznacavaju
prema stranama svijeta. Kada je kretanjem blokova zdrobljen siri pojas
stijene rasjedna povrsina se pretvara u trodimenzionalno tijelo koje se
naziYa rasjedna zona. Ona moze biti debela nekoliko decimetara do vise
stotina metara. Skok kod rasjeda predstavlja yertikalno rastojanje izmedu
dva rasjednuta krila (bloka). Hod iii bocni razmak je horizontalno
rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). Kad se krila po rasjednoj
povrsini pomicll koso osirn hoda i skoka nastaje i horizontalni pomak
paralelno sa pruzanjem rasjedne povrsine (paraklaze). Po vertikalnoj
rasjednoj povrsini moze postojati sarno skok i eventualno horizontalni
pomak paralelno sa rasjednom povrsinom. Sto se tice klasifikacije
rasjeda najcesce se spomil'\iu dvije i to: a) po relativnom kretanju krila b)
po odnosn prema sklopu okoline. Po relatiynom kretanju krila rasjedi se
dijele na: normalne, reversne i horizontalne iii trasnkurentne.
Normalni rasjedi su takyi rasjedi kod kojih se krovinsko krilo
spustilo niz rasjednu povrsinu ( s1.38 ). Do iste pojave dolazi ako je
podinsko krilo uzdignuto uz rasjednu povrsinu, kao i kombinacijom
jednog i drugog kretanja. Normalni rasjedi obuhvataju i sve vertikalne
rasjede. Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i grayitacije. Reversni
ras.iedi imaju krovinsko krilo uzdignuto uz rasjednn povrsinu iii
podinsko krilo spusteno niz rasjednu povrsinu, iii pak kretana oba krila u
navedenim smjerovima ( s1.39 )
Stika 39, RCl'crsni rasjed
Horizontalni ili transkurentni rasjedi imaju krila koja se
pomjeraju u pravcu pruzanja rasjedne povrsine. Pomjeranje krila moze
biti u dva smjera, pa razlikujemo desne (dekstralne) i lijeve (sinistralne)
rasjede, prema tome jesu Ii krila jedno prema drugome pomaknuta
udesno ili ulijevo ( s1. 40 i 41).
91
,
Slika 40. Desni (a) i lijel'; (6) horjzontalni rasjed
Slilw 41. Desni rusjed San Andreu." u SAD (California)
Rasjedi s horizontulnim kretanjem kod kojih na objc strane u
pruzanju pomak naglo prestajc iii se mijenja oblik i smjer nazivaju se
transformni
Po odnosima prema sklopu okoline, rasjedi se klasifikuju prema
tome kakav je polozaj rasjedne povrsine u odnosu na povrsine slojevitosti
iIi ose sklopa. Izdvajaju se: uzduzni (Iongitudinalni), popreeni
(transverzalni ) i kosi (dijagonalni).
Specificne vrste rasjeda su makazasti i rotacijski rasjedi. Kod
makazastih rasjeda hila su relativno razmaknuta na jednom kraju dok su
kod rotaeijskih rasjeda krila relativno razmaknuta na oba haja rasjeda i
to u suprotnim smjerovima.
Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni. Obicno ih ima vise u
nekom terenu pa se govori 0 sistemu rasjeda. Najesce su oni posljedica
tektonskih poremecaja regionalnih razmjera. Grupe rasjeda grade slozene
oblike kakvi se cesto ponavljaju u prirodi. Mogu se javiti kao: paralelni,
koneentri"ni, radijalni, itd .. Slozeni strukturni obliei nastali rasjedanjem
terena nazivaju se horst (timor) i roy ( graben) (s1. 42 ).
92
Slika -12 Horst (timor) i rov (graben)
Horst iii timor obiljezenje relativno uzdignutim sredisnjim dijelom, dok
se bokovi s(epenicasto spustaju. Rov iii graben nastaje ako se sredisnji
dio terena relativno spusta U odnosu na granicne rubne terenc.
Trenje rasjednih krila pri kre(anju stvara na njihovim rasjednim
povrsinama uglacane povrsine koje nazivamo gorska ogledala. Strije,
odnosno brazde na njima ukazuju na pravac kretanja, a ponekad aka Sli
dobro ocuvane i na sam smjer kretanja rasjednih krila.
4.1.1.1.2. Bore
Bore su strukturne jediniee litosfere koje nastaju savijanjem
slojeva najces6e pod uticajem sila kompresije koje se prenose po
slojevima. Slojevite stijene izlozene jednostranom iii dvostranom
bocnom pritisku ( horizontalni iIi tangecijalni ) podlijezu povijanju
odnosno ubiranju na razliCite naCine, gradeci pri tome razliCite naborne
oblike. Pri oblikovanju bora samo izuzetno sudjeluju gravitacijske sile i
dijapirski prodori,
Bora se sastoji od izbocenog ( konveksnog ) i udubljenog
( konkavnog ) dijela. lzboceni dio bore je antikiinala, a udubljeni je
sinklinala (s1.43 )
93
Stika 43.Bora sastavijena od sinklinaleantiklinale u podrucju
francuskih Alpa sjeverno od Grenlanda (iz Birkeland & Larson, 1989)
Prevojna podrucja nabora nazivaju se sarniri, a izrnedu njih nalaze se
krila (bokovi). Samir antiklinale zove se greben iii tjeme, a samir
sinklinale zove se dno. Unutrasnji dio sinklinale je jezgro sinklinale
(najmladi sedmenti), a unutrasnji dio antiklinale je jezgro antiklinale
(najstariji sedimenti). Osa antikiinale iii osa sinlinale je zamisljena
iinija presjeka ravni u horizontalnoj projekciji, koja oznacava
pravac pruZanja antiklinale odnosno, sinklinale. Kad su oblici pravilni,
ova iinija kod antiklinale ide sredinom grebena a kod sinklinale sredinom
njenog dna. Prava koja prolazi kroz pomenutu osu, koja predstavlja
liniju u horizontaJnoj projekciji, i dijeli antiklinalu, odnosno sinklinalu na
dva dijela, naziva se aksijalna ravan.
Bore su medusobno razlicite, kako po obliku tako i po
dimenzijarna. Najcesce se razvrstavaju: a) prema odnosu aksijalne ravni
(osna ravan) i krila bore, b) na osnovu odnosa aksijalne ravni prema
horizontali.
Prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, bore se
dijele na : normalne, izokline i lepezaste ( sI.44).
94
T
1
I
I
I
I
l
,
I

M ,
normalna izoklina
lepezasta
Slika 44. Klasifiacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i kri/a bore
Normalne ( simetricne ) bore imaju krila koja leze simetricno
prema aksijalnoj ravni i to kod sinklinale krila konvergiraju ka aksijalnoj
ravni na nite, a kod antiklinaJe na vise. Izokline bore imaju hila koja su
vecim dijelom paralelna aksijalnoj ravni, pa i medusobno sarno su
povijena u tjemenu ( kod antiklinale ), odnosno u dnu ( kod sinklinale ).
Lepezaste bore imaju krila koja se lepezasto prosiruju u dnu sinklinale i
tjemenu antiklinale.
Na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali bore se dijele
na: nspravne, kose, prevrnute, polegJe i zagnjurene (sl 45 ).
uspravna
Slika 45. Klasijikacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i horizontalne ravni
(Uv - ugao vergence)
Uspravne bore, imaju uspravnu aksijaJnu ravan koja prema horizontali
stoji pod uglom od 90 stepeni iii pod priblifuo vertikaJnim uglom. Kose
bore, imaju aksijalnu ravan pod izvjesnim uglom prema horizontali.
Prevrnute bore, imaju kosu aksijalnu ravan, krila im padaju na istu
stranu, slojevi su na krovinskom kriIu norrnalni a na podinskom inversni
( prevmuti ). PoJegle bore imaju skoro iIi potpuno horizontalnu aksijalnu
ravan, slojevi su na krovinskom krilu norrnalni a na podinskom inversni
( prevmuti ). Zagnjurene bore imaju ugao vergence (otklon aksijaJne
95
ravni od vertikaie ) veti od 90°, tako da antiklinala ima oblik sinforme u
samiru i obrnuto.
Pored navedenih bora postoje i specijalni oblici bora kao sto ~ u :
koljenasta ( fleksura ). dijapirska itd. Koljcnasta bora iii monoklma
bora koja se jos zove i fleksura ima u jednon1 krilu skoro horizontalne
slojeve a u drugom vrlo strme. Dijapirska bora. je rezultat vertikalnog
prodora pojedinih tijela ( so, gips. anhidrit, itd.) prema povrsini.
Bore mogu biti proste i slozene. Proste bore su na terenu
najcesce predstavijene jednom antiklinalom i jednom sinklinalom.
Siozene bore u sebi sadrze vise prostih bora iii oblika drugog reda. Ako
jedna slot.ena bora velikih dimenzija ima oblik slozene antikIinale onda
se ana zovc antiklinorij i obrnuto, aka u cjelini ima koritasti odnosno
oblik sinklinale. onda se zove sinklinorij ( sl.46 ).
Stika 46. Sinklinorij ( S) i ol1(ikiinorij (.4)
Sinkinorij i antikiinorij imaju clemente anaiogne sinklinali i antiklinali.
4.1.1.1.3. Pukotine
Pukotine su ravni diskontinlliteta uzduz kojih nije doslo do veCih
pomaka u stijenskoj masi. Mcdu njima raziikujemo dijaklaze, pukotine
nesto ve6ih dimenzija ( koje u sedirncntnim stijenama rnogu presjecati
vise slojeva) i ieptoklaze manje pukotinc koje se uglavnom nalaze u
povrsinskom dijeiu stijena. Veorna sitne pukotine, koje se ceslO ne mogu
registrovati okonl, nazivaju se prsline.
Pukotine mogu nastati u svim fazama postanka stijena. Formiraju
se rastezanjem, stezanjem, i torzijom stijena. te pri konsolidaeiji
( magmatske stijene ), temperaturnim promjenama i slieno. Za njihovo
potpunije definisanje potrebno pozna"ati slijedece karakteristike: naein
postanka ( gcnezu ), polozaj u prostoru, orjentaciju, oblik. dimenzije,
vrstu i karakterstike ispune.
PoslOji vIse klasifikacija pukotina. Prema genctskoj
kalasifikaciji pukotine se dijele na:
-primarne ( iucenje, usiojavanje, dehidrataeija )
96
-tektonske ( paraleine osama nabora, paraieine rasjedima iIi pod nekim
uglom)
-pukotine rnehanickog raspadanja ( do dubine 15-30 m )
-gravitacione ( pri klizenju i odronjavanju )
-tehoogene ( nastaju pri miniranju, slijegan,iu i iskopavanju )
Primarne pukotine nasta!e su u fazi formiranja stijene, dok su ostale
pukotine koje se zovu jos i sekundarne, nastale zbog djelovanja
endodinamickih i egzodinamickih faktora kao i djelovanjem covjeka na
vee formiranu stijenu. U fazi formiranja magmatskih stijena nastaju
pukotine zbog promjene zapremine tokom h!auenja magme. Pri susenju
vlaznih sedimenata i zbog prornjene zaprernine nastaju tzv.pukotine
isusivanja. Usljed prekida u sedimentaciji formiraju se meduslojne
pukotine iIi pukotine uslojavanja. Meuu sekundarnim pukotinama
posebno znacenje imaju one koje su nastale djelovanjem pritiska na
stijenu. Kod kinetickog razmatranja razlomnih deformacija osnovni
kriterij predstavlja vrsta naprezanja koja je uzrokovala obrazovanje
sistema pukotina. Prema kinematskoj klasifikaciji pukotine se dijele:
-tenzione pUkotine
-pukotine smicanja
-relaksacionc pukotine
Tenzioue pukotine javljaju se u naborima na spoIjriim krivinama
sarnica, a uz rasjede kao posljedica kretanja rasjednih blokova. Obieno su
otvorene, bez ispllne, ili su naknadno ispunjene razlieitim materijalom.
Mogu biti nepravilne, socivaste iIi peraste (uz rasjede ). Javljaju se
llpravno na pravac najmanjeg pritiska-03 . Pukotine smicanJa su po
obliku obii'no bliske ravnima i pokazuju tragove kretanja ( em-dm
pomjeranja blokova ) pre1azeei u rasjede. Zidovi su im g!atki i obieno
blisko postavijeni tako da nemaju ispunu ( nisu zice ) a na zidovima
obicno posjeduju strije ( brazde ) koje su paralelne pravcu kretanja.
Nastaju paralelno sa smjerom srednje jakog pritiska (02 ) a sa smjerom
najveceg pritiska (01) zatvaraju ostar ugao. Relaksacione pukotine
nastaju u ravnima upravnim na smjer maksimalnog pritiska (od u fazi
kada njegovo djejstvo prestane i nastupi relaksacija u stijenskoj masi.
Pukotine su obicno zatvorene, zbijene i rayne.
Na sliei 47. prikazan je polozaj pukotina prema kinematici nastanka
njihov izgled
97
Slika 47. Polaiaj pukotina prema kinematici nastanka i njihov izgled (b r smjer
najveceg pritiska, 02 -smjer srcdnje jakog pritiska, b
r
smjer najmanjeg pritiska;
/-tenziona pukotina, 2-pukotina smicanjo, 3- relak..wciona pukotina)
Polozaj pukotine u prostoru odreden je koordinatama x,y z taeke
u kojoj se ona nalazi. Kod duze pukotine njen polozaj se odreduju s dvije
tacke ili viSe.
Orijentaeija pukotine mjeri se geoloskim kompasom, a odredena
je njenim elementima polozaja (smjerom i uglom nagiba za nagnute
pukotine, pravcem pruianja za vertikalne, a utvrdivanjem horizontalnosti
za horizontalne). Oblik pukotine odreduje se njenim oblikom po pruzanju
(ravna, valovita, stepenicasta ) i oblikom njene povrsine ( glatka ,
hrapava ). Dimenzije pukotine definisu duzinu i sirinu. Vrsta i
karakteristika ispune defini;;e materijal ispune pukotine i to prema
mineralnom sastavu, granulometriji, cvrstoci i stepenu vlainosti.
Ako su pukotine nastale kao posljedica veCih tektonskih
poremecaja, ondaje njihov polozaj u odredenoj vezi s elementima nastale
makrostrukture. Naprimjer, pri boranju i rasjedanju terena u slojevitirn
stijenama nastaje sistem uskih, gustih, paralelno poredanih pukotina koje
se zovu pukotinski klivaz. Kod rasjeda klivai moze biti paralelan s
paraklazom iIi pod odredenim uglom na nju.
U terenu se rijetko nalaze pojedinaene ( slucajne ) pukotine.
Naprotiv, one su eesto koneentrisane i Cine sisterne pukotina. Za
utvrdivanje osnovnih parametara sistema pukotina neophodno je odrediti
broj zastupljenih istovrsnih pukotina prema kinematici nastanka, pojave
pojedinacnih pukotina, medusobne odnose u prostoru medu istovrsnim
pukotinama i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz to, za cjelovito
proucavanje sistema pukotina nuzno je utvrditi i sve karakteristike
pojedinih istovrsnih pukotina i pojedinaenih pukotina koje Cine sistem.
Istraiiva'1ie pukotina ima posebno znaeenje u sklopu
inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena, jer one upucuju na mehanicka
98
osteeenja bitna za stabilnosl kosina i iskopa; te mogucnosti koristenja
kamena kao pnrodnog gradevinskog materijala.
Podaei a pukotinama se nakon terenskih istrazivanja statisticki
obraduju i grafieki prikazuju odredenim dijagramima.
4.1.1.1.4. Znacaj proucavanja geoloskih struktura sa aspekta
gradevinarstva
Za prognoziranje uvjeta gradenja na nekom terenu je
pored drugih elemenata istraiiti i geoloske strnkture tog terena. Poznato
je da rupture ( rasjedi, pukotine ) mogu prouzrokovati klizanje i
terena, zatim pomicanje blokova u tunelima, itd. Tereni sa
rupturama imaju manju stabilnost a lokom zemljotresa gradevinski
objekti na ovakvim terenima trpe veea ostecenja. Prilikom izvodenja
podzemnih radova kroz rupture moze doCi do prodora vode i gasova, 8tO
moze zatim otdati, usporiti i poskupili izvocienje daljih radova.
PriIikom ubiranja terena u okviru ubranih stijena formiraju se
pukotine paralelne asi nabora koje se nazivaju klivaz. Navedene
pukotine negativno uticu na fizicko-mehanieke karakteristike stijena. U
dnu sinklinala prilikom izrade podzemnih prostorija javljaju se veei
pritisci, a iznad podzemnih prostorija moze doei do naglog prolamanja
stijena.
Poznavanje ispucalosti stijenskih masa ima veliki znacaj kod
projektovja kamenolorna tj.usvajanja geometrijskih karakteristika
( visina i nagib etaze, broj etaze i s1. ), naCin otkapavanja, kao i primjene
kamena. Pukotine lueenja ( kackasto iIi paraleiopipedno i bankovito do
plocasto ) znatno olaksavaju eksploataciju, a takode i obradivost
rnagmatskih stijena. Meautim, ako su sistemi pukolina jako gusti veoma
je tesko dobit; blokove odredenih dimenzija. Zbog naprijed navedenQg,
prouCavanju geoloskih strnktura treba posvetiti posebnu paznju. .
4.1.2. Magmatizam
Magma iz unutrasnjosti Zemlje prodire prema povrsini kroz
ndiCite pukatine i kanak, posto popusti visoki pritisak pod kojim se
pnmarno nalazi. Taj proces je posljedica manje gustoee magme od
stijena Iitosfere ( sto dovodi do magmatskog uzgona ) i postojanja
plinova, para i visoke temperature kojom magma topi stijene i siri
postojece pukotine. Tokom prodiranja prema povrsini magma se
postepena hladi i postaje viskozna, ujedno i manje pokretna. U slueaju da
ana kristaIizira u ).itosferi, nastaju razlieite magmatske intruzivne stijene.
Pojava zaostajanja "i kristalizacije magme u untrasnjosti naziva se
plutonizam.
99
Magma predstavlja silikatni viskozni rastop, a to njeno svojstvo
ovisi 0 hemijskom sastavu i temperaturi. lJ 99250/0 kolicine luagma je
sastavljena od 0, Si, AI, Fe, Ca, Na, K, Mg, i Ti. Uz to ana sadrii .ios i
neke lahkoisparljive komponente koje se zajednickim imenom nazivaju
plinovima i paramn (CO" CO, S02. H
2
S, HCl. H
2
0, HF itd.). Prema
naucniku Bowenu (1956) postoji sarno jedna izvorna magma bazicnog
sastava iz koje kristalizacijskom diferencijacijom . nastaju sve vrste
magmatskih stijena. S obzirom na visoku temperaturu magme
(600-1200
o
C) ona se moze hladiti hiljadama godina. Tokom tog vremena
maze biti izvorom povremenih vulkanskih erupcija, izljeva i drugih
oblika vulkanske aktivnosti na povrsini litosfere. Vaino je naglasiti da su
pri jednakoj temperaturi, kisele magmc viskozne, a bazicne fluidalne.
Sve manifestacije do kojih dolazi izlaskom magme na povriiinu
nazivaju se zajednickirn imenom vulkanizam, a slikatni rastop koji izbija
na povrsinu naziva se lava. Naprimjer bazaltska lava vulkanu Maunaloa
na Havajima teee brzino111 oko 16 km/h. a kisela lava vulkana Mont Pele
na Martiniku ( SI od Venecuele ) uz snizenu temperaturll uopstc ne teee.
vee se poput tjesta izdize iznad vulkanskog grotla.
Vulkan predstavlja zavrsetak duboke pukotine cjevastog oblika
kroz koju magma izbija nu povrsinll litosfcre. Na tom zavrsetku obicno
se formira kupast oblik (s1.48 ) nastao od lave. pepela i drugog
eruptivnog materijaIa. Ljcvkasto udubljenje formirano na vrhu kupaste
uzvisine naziva se kraterom.
Stika 48. Recentna erupc(ja vu/kana Cerro Negro ( Nicaraglloj
(iz Birkeland & Larson, 1989)
100
NaCin rada i oblik vulkana ovisi 0 koliCini i sastavu plinova i 0
pokretljivosti 111agme. Ako u sastavu plinova preovladava vodena para
( sto je cesto karakteristika kiselih viskoznih lava, njezinim naglim
oslobadanjem dolazi do ekspIozivne erupcije i nastaju vulkanske
kupe
(naprimjer, Vezllv, Etna, japanski i meksicki vulkani ). Medutim, ako je
vodena para u podredenom odnosu ( sto je cest slucaj kod bazicnih
fluidnih lava) , dolazi do mirnog izljevanja kroz pukotine litosfere bez
formiranja vulkanske kupe ( naprimjer, havajski vuIkani ). Ponavljanje
izliva moze rezultirati nastankom debelih ploca efuzivnih stijena na
velikoj povrsini.
Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane, na povrsinu mogu
izlaziti razliciti plinovi i pare iz magme koja u unutrasnjosti litosfere jos
nije posve ohladena. To su postvuIkanske pojave, a medu njima su
vaznije fumarole ( vodena para i plinovi ), solfatare ( prevIadava
sumporvodonik ), mofete ( llgIjen-dioksid ), gejziri ( vruca voda i para ).
Tokom istorijskog razdoblja bilo je aktivno oka 800 vulkana
rasporedenih u vise pojasa, ali vezanih za podrucja mladog boranog gorja
i velikih tektonikom deformisanih zona ( s1.49 )
Slika 49. Ra5poredvulkana na Zem!ji (po Ramseyu, preuzeto iz Herak, 1984)
U podrucju SredozemIja poznati su vulkani Vezltv, Etna, Vulcano
i Stromboli, a II ostalim podrucjima: EIbrus i Kazbek na Kavkazu, Ararat
II Turskoj, Demavent u lranu, Dekkan u Indiji, Krakatall
( izmedu Sumatre i Jave ), Tamboro na Sumatri, Mt.Pelle na Martiniku,
Mauna Loa ria Havajima, Fuji u Japanu, Meru i Kilimandaro u Afriei itd ..
101
4.1.3. Seizmicka aktivnost
Seizmicka aktivnost je rezultat endodinamskih procesa. a manifestuje
se pojavama potresa.
lznenadni poremecaji u Zemlji, koji so manifestuju kao potresi i vibracije
u litosferi i na njenoj povrsini, poznati su pod opstim imenom trusovi.
Kako se pri ovim potresima i vibracijama Zemlja "trese", trusovi se
cesce u narodu nazivaju zemljotresi. Proucavanjem ove vrste dinamickih
kretanja u Zemlji i njenoj kori bavi se posebna disciplina nazvana
seizmoiogija. lako traju svega nekoliko sekundi, na povrsini
litosfere mogu izazvati katastrofalne posijedice. Prema uzrocima
njihovog nastajanja, kao i prelna nacinu manifesacije san1ih potresa na
Zemijinoj povrsini, zemljotresi se dijele na tektonskc, vulkanskc,
urvinske i vjestacke.
Glavnim potresin13 smatraju se ani koji SD nastali kao posljedica
tektonskih poremecaja koji izazivaju pucanje i vibracije lito sf ere uz
oslobadanje energije. (s1.50 )
Slika 50. San Francisko razrusen potresom tektonskog porijckla ( 1906 god,)
(iz Birkeland & Larson, 1989)
Pretpostavlja se da tektonskim potresima pripada oko 90% svih
potresa. Oni se javljaju u labilnim terenima, u kojima su stijene
zahvacene orogenim pokretima, gdje dolazi do rasjedanja. Stoga su
tektonski potresi uglavnom vezani za geosinklinalne oblasti a rijetko za
stare ukocene stjenovite mase ( platforme ). Prema poslavkama Nove
globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosfernih ploea. Slabiji
potresi plitkih zarista nastaju u podrucju okeanskih grebena
102
transformnih rasjeda, a om jaCi. s dubokim zaristima, u zonama
subdukcije ( sl.51 ).
Slika 51. Raspored potresnih ( hipocentara): lijevo-plitki potrest u podrucju
okeanskog grebena;desno-spustanje iarista u zoni subdukcije ( prema Wvllieju,
preuzclO i::: Herak, 1984)
Vulkanski polresi javljaju se u vulkanskim oblastima, a dolaze najcesce
kao prethodnica vulkanskim erupcijama. Nastaju usljed velikih napona u
kanalu i proboja lave, a najcesce zbog eksplozije i iznenadnog
oslobadanja gasova i para. Vulkanski potresi su znatno Ijedi , siabiji i
manjih razmjera od tektonskih pOlresa, pa sc kao takvi smatraju lokalnim
potresima. Pretpostavlja se da njima pripada oko 7% od svih potresa
uopste. Hipocentri vulkanskih potresa nalaze se uglavnom na dubini od
30-50 km ..
Urvinski (urusni ) potresi nastaju u onim dijelovima Zemljine
kore, u kojima postoje supljine. pecine i drugi prazni prostori u litosferi,
ali isto tako i na povrsini Zemlje u nestabilnim terenima. Ovi potresi su
lokalnog karaktera i njima pripada oko 3 % od svih potresa uopste.
Vjestacki potresi najcesce se javljaju u oblastima miniranja i
eksplozija u vezi sa radovima u Zemljinoj kori. Najaktivnija seizmicka
podrucj a na Zemlj i su:
-cirkumpacificko podrucje uz rubove Tihog okeana ( odgovara
subdukcijskim i u manjoj mjeri, transformnim rubovima pacificke ploce).
gdje su registrovana zarista najjaCih potresa kojima se oslobada oko 80%
ukupne seizmicke energije,
-mediteransko-transazijsko podrucje, kojem pripadaju Sredozemlje,
Mala Azija, Kavkaz, Iran, Pamir, Himalaji, Burma i Malajski arhipelag
(adgovara zoni kolizije izmedu africke i indijske ploce s juga i
cvroazijske ploce sa sjevera), gdje se oslobada ako 15% ukupne
seizmicke energije.
U svim ostalim seizmicki aktivnim podrucjima na Zemlji oslobada se
preostalih 5% energije. Lokacije vainijih zarista potresa prikazane su
slikom 52.
103
Stika 52.Raspored glavnih epicentara potresa na Zeml}i
(po Gutenbergu, prellzeto I:::: Herak, 1984)
Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje nazi va se hipocentrom, a
mJesto vertikalne projekcije hipocentra na povrsini u kojem se osjeti
najjaCi udar, naziva se epicentrom. Intenzitet potresa u epicentru
oznacava se s 10, a na bilo kom drugom mjestu s Im.Linije koje spajaju
sva rnjesta jednakog intenziteta potresa jesu izoseiste.
JaCina potresa u epicentru oznacava se stepenima, a na temelju
skale intenziteta. Prvu opisnu skalu intenziteta dao je Pignatoro 1783
godine, a do danas ih je bilo u upotrebi 38. Koriste se jos svega cetiri:
-Mercalli-Cancani-Siebcrgova skala (MCS ) iz 1917. godine s 12°, koja
se 1 danas koristi kod nas,
-Modificirana Mercallijeva skala ( MM) s 12° iz 1931. godine
( koristi se u SAD-u ),
-Japanska skala sa 7° iz 1950, i
-Medvedev-Sponheuer-Karnikova skala ( MSK-64) iIi UNESCO-skala
s 12° iz 1964 godine.
S obzirom na opisane karakteristike intenziteta potresa, skala
MSK-64 najpotpunijaje
( i za gradevinarstvo najprihvatljivija ) od svih do sada predlozenih jer
polazi od vrste gradevina te vrste i koliCine ostecenja nastalog potresom
odredenog stepena.
Osnovne karakteristike od
podjelom i opisom potresa od V
nastavku.
Podjela u ska1i:
kojih polazi MSK-64 skala,
do XII stepena, prikazane su
104
s
u
I Tipovi zgrada ( zgrade kod kojih nisu primjenjene aseizmicke
mjerenja)
zgrade
Tip A- zgrada ad neobradenog kamena, seoske zgrade ad
nepecene opeke, kuce oblijepljene glinom.
Tip B-obicne gradevine od pecene opeke, zgrade od blokova i
montazne zgrade od prirodnog obradenog kamena. kao i one s
djelimicnom drvenom konstrukcijom. .
TipC-armirano-betonske zgrade i dobro gradene drvene
II KoliCinske karakteristike ( procentualni odnos ostecenih
gradevina prema
postojecem broju gardevina )
Pojedine-do 5%
Mnoge-do50%
Vecina-priblizno 75/j-o
III Klasifikacija ostecenja
1. Prv; stepen- lahka ostecenja: sitne pukotine u malteru,
osipanje komadi6a maltera i ljuskica bojc sa zidova i plafona
( stropova ).
2. Drugi stepen-umjerena ostecenja: lnanje pukotine u
zidovima, opadanje krupnih komada maltera, padanje crijepa
sa ITova, pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova
dimnjaka.
3. TreCi stepen-te:i:a ostecenja: vece i dublje pukotine u
zidovima, rusenje dimnjaka.
4. Cetvrti stepen- razaranje: pucanje zidova. otvorene
pukotine, djelimicno rusenje zgrada, razaranje konstruktivnih
veza, rusenje unutrasnjih zidova.
5. Pet; stepen-totalna oste6enja: potpuno ruset\ie zgrada.
IV Grupirana obiljezja skale
a) Ljudi i okolina koja ih okruzuje,
b) Gradevinske konstrukcije,
c) Prirodne pojave.
Intenzitet potresa ( izrazen u stepenima od V do XII )
V
O
Jak potres-potrcs koji budi iz sna
a) Potres tog stepena osjete svi !judi u kucama i mnogi pod
vedrim nebom: mnogi se bude iz sna. Zivotinje su
uznemirene. Zgrade se potresaju iz temelja. Predmeti koji vise
105
jako se njisu.Slike na zidovima se pomicu. U veeini slucajeva
zaustavljaju se salovi s njihalom, ako je udar okomit na
ravninu njihanja. Nepricvrsceni predmeti se pokrceu.
Nezatvoreni prozori i vrata se nji.sll. TekuCine se izlijevaju iz
otvorenih posuda.
b) Moguee su stete prvog stepena na pojedinim zgradama tipa A.
c) Mogueaje promjena izdasnosti izvora.
VIO Dosta jak potres-potres koji izaziva paniku.
a) Potres osjete svi Ijudi u kueama i pod vedrim neborn. Ljudi
istrcavaju iz ku6a na ulicu, a neki gube ravnoteiu. Domace
zivotinje bjeze iz stala. U mnogim slucajevima lome se
stakleni predmeti i posude. Mala crkvena zvona pocinju
zvoniti.
b) pojedine zgrade tipa B i mnoge zgrade tipa A trpe ostecenja
prvog stepena. Pojedine zgrade tipa A trpe ostecenja drugog
stepena.
c) U nekim vlaZnim tlima moguce su pojave pukotina sirine do
I em. U pJaninskim predjeJima mogu6e su pojave kJizanja.
Mijenja se izdasnost izvora i nive vode u bunarima.
VIIo Silan potres koji izaziva ostecenja gradevina
a) Ljudi bjeze iz kuea u panici, a mnogi tesko odrzavaju
ravnotezu. Potres osje6aju Ijudi i u vozilima koja se kreeu.
Velika zvona zvone.
b) Mnoge zgrade tipa C trpe stetu prvog stepena, a mnoge zgrade
tipa B stetu drugog stepena. Na mnogim zgradama tipa A
nastaju stete treeeg stepena, a na pojedinim stete cetvrtog
stepana. Na mjestima gdje su putevi zasjeceni u padine mogu
se pojaviti klizista i pukotine. Na spojnicama cjevovoda
nastaju osteeenja,a u kamenim ogradama i zidovima pukotine.
c) Na vodenim povrsinma nastaju valovi, a voda se muti zbog
dizanja mulja. Nivo vode u bunarima se mijenja, kao i
izdasnost izvora. PreSllsenl izvon St: mogu ohnoviti, a aktivni
presusiti. Rjede nastaju kJizista na sljunkovito-glinovitim
obalama.
106
VIII
O
Stetan potres-potres koji izaziva jaka ostecenja zgrada
a) Opei strab i panika: potres se jako osjeca i u automobilu u
pokretu. Grane na drveeu se lome. Tezak namjestaj se
pomice, a djelimicno i prevrce. Vise6i predmeti (lusteri)
djelimicno se oste6uju.
b) VeCina zgrada tipa C trpi stete drugog stepena, a poneke
zgrade iz ove grupe trpe
stete treceg stepena, a pojedine cetvrtog. Mnoge zgrade tipa
A imaju osteccnja
cetvrtog stepena, a pojedinc petog. Rijetko dolazi i do lorna
cjcvovoda na
spojeviIna. Statue i kameni spomenici okrecu se ake svog
postolja, a ponekad i
prevrcu. Kamene ograde i zidov1 se fuse.
c) Dolazi do klizanja tla na bokovima USJeClma puteva.
Pukotinc u tlu mogu imati
sirinu i do nekoliko eentimetara. Voda u jezerima se muti.
Mogu se pojaviti novi izvori. Presahli bunari se pune vodom,
a puni mogu presusiti. Izdasnost i niva vode se mijenjaju.
IX
O
Ograniceno razoran potres-potrcs koji izaziva opea osteeenja
gradevina
a) Opca panika; zivotinje bjeze na sve strane. Velike stete
vidljive su na namjestaju.
b) Mnoge zgrade tipa C trpc osteeenja treeeg stepena, a pojedine
i cetvrtog. Mnoge zgrade tipa B dobijaju ostecenja cetvrtog
stepena. Pojedine zgrade tog tipa trpe stete petog stepena.
Mnoge zgrade tipa A trpe stete petog stepena. Spomenici i
stubovi padaju. Na rezervoarima se javljaju ozbiljna ostecenja.
Podzemne cijevi se djelomicno lome. U ponekim slucajevima
krive se zeljeznicke pruge, a putevi se osteeuju.
c) U ravnicarskim predjelima s visokim nivoom podzemne vode,
voda izbija na povrsinu i izljeva se.S vodom i bez nje mogu
biti izbaceni pijesak i mulj na povrsinu. Pukotine koje se
javljaju u terenu mogu imasti sirinu i do 10 em. Pored takvih,
maze se pojaviti i veCi broj rnanjih pukotina. U brdovitim
podrucjima ucestali su odrani i odvaljivanje yelikih komada
107
stijena. Doiazi do aktiviranja mnogih kiizista. Nastaju velike
pronljene u rezimu podzemnih voda.
x!' Razorni potres-potres koji izaziva opce rusenje zgrada
b) Muage zgrade tipa C trpe ostecenja cetvrtog stepena, a
pojedine zgrade tog !ipa i
petog stepena. Muoge zgrade lipa B trpe ostecenja petog
stepena; vee ina zgrada tipa A trpi ostecenja petog stepena. Na
nasipima i branama dolazi do kriticnih o'tccenja. Nastaju
teska ostecenja na mostovima. Zeljeznicke pruge se
krive.Cijevi u podzemnim instalacijama se savijaju i lome.
Na povrsini puteva ( asialt. makadam ) nastaju valovite
defortnacije.
c) U tiu se pojavljuju otvarene pukotine sirine od nekoliko
centimetara do 1 m. Slabije vezana tia khze niz padine. Na
obalatna rijcka mogu6a su fOrIl1iranja velikih klizista, a isto
taka i na strmim morskiul obalama. Yoda iz kanala, rijeka i
jezera se izlijcva. Nivo vode u bunarilllU se nlijenja . I\1ogu
nastati nova lczera.
Xlo Pustosni potres-potres koji izaziva katastrofu
b) Teska su oste6enja na solidno gradenim objektima. Mostovi,
brane, zeijeznicke pruge i putevi postaju neupotrcbljivi.
Cijevi u POdZCI11nin1 instalacijama se lon1e.
c) U tiu nastajc veliki broj otvorenih pukotina i rasjeda.
Premjestaju se stijenske mase u horizontalnom i vertikalnom
smjcru. Nastaju velika klizanja i adroni stijenu.
Odredivanje ovog intenziteta trazl posebno
XIIo Katastrofalan potres-potres koji izaziva promjenu reljcfa
b) Stete su veOl11a velike, moguce je potpuno rusenje svih
gradevina iznad i ispod
zemlje.
c) Povrsinski izgied Zel11lje bitno se nastaju velike
pukotine u tlu i velika horizontalna i vertikalna premjestanja
stijenskih masa, nastaju odronjavanja velikih razmjera u
planinskim predjelima iii na obalama rijeka i drugih vodotoka.
Nastaju nova jezera, a rijeke mogu promjeniti smjer svog
taka.
108
Na osnovu kolicine oslobodene energije, .lacina potresa u zaristu
( hipocentru ) oznacava se magnitudom M. Tu mjeru definisao je
Richter I 935.godine, pa se po njemu magnitudna Ijestvica naziva
jos i Richterovom. Magnituda nekog potresa odreduje se kao
dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni
( etalonski ) potres, cija je magnituda 0, odnosno, najslabiji
potres s oslobodenom energijom ad oko 10
5
J ima magnitudu O.
Sto puta jaci potres ima magnitudu I, a 100xlOO (l0000) jaci
magnitudn 2, i tako redom. Brojevi 0,1,2,3, ... u takvoj
logaritamskoj skali oznacavaju magnitudu M=8,9
(s oslobodenom energijom od oko 10
23
J ) dok potres kaji se
jedva osjeti ima magnitudu 1,5.
Odnos magnitude M i intenziteta potresa u epicentru 10,
ovisno 0 dubini zarista, prel11a S.V. Medvedevu (1965 ) moguce
je odrediti formulom:
10=1,5 M -3,5 log h +3
M-Inagnituda
h-dubina zarista (km)
Io-intenzitet potresa u epicentru
Razorno djelovanje potresa bit 6e vece ako je zariste
plice.Podrucje Bosne i Hercegovie izlozeno je potresima CIJa Jacma
dostize 8-9 stepeni Mercaliijeve skale. U susjednoj Hrvatskoj sreclnja
dubina zarista potresa nalazi se oko 15 km. Za naSu zemlju uradena je
seizmotektonska karta na kojoj je prikazana debJjina Zemljine kore,
epicentri potresa,rasjedi, itd. Podrucje BiH podijeljeno je na lri glavne
zone: sjeverna, centralna i juzna. Sjeverna zona obuhvata sjevemu
Bosnu, a prostire se sjeverno ad linije Rudo-Bosanski Novi. U njoj su
zastupljeni seizmicki aktivni rasjedi od kojih je najbitnija sprecansko-
kozaracka rasjedna zona, te vrbaski rasjed kod Banja Luke. Seizmogena
podrucja su Banja Luka , Tuzla i Derventa. Seizmotektonske defortnacije
na ovom podrucju izazvane su horizontalnim kretanjima na rasjedima.
Centralna zona je seizmicki dosta mirnija od prethodne, a najvaznija
struktura je Busovacka rasjedna zona. Najvainije seizmogeno podrucje je
Treskavica. Seizmotektonske defonnacije su prouzrokovane nonnalnim
rasjedanjem Juzna zona ima vise rasjednih struktura znacajnih za
seizmicku aktivnost. Najznacajnija seizmogena podrucja su Gatacko i
Nevesinjsko polje, zalede Makarske, Stona i Dubrovnika.
VeCina potresa ima svoj pocelni stadij sa slabijim udarima-for
sok- nakon cega slijedi glavni udar, da bi poslije njega nastupili zavrsni,
slabiji-after liok ( s1.53 ).
109
Stika 53. Seizmogram potresa s dvafor .foka, glavnim udarom ijednim after .fokom
Potresni udari sire se u talasiIna koji rezultiraju jaCim iIi slabijim
vibracijama,a razlikuju se naCinom i brzinom sirenja:
-Longitudinalni taiasi, undae primae iii P-talasi, najbrzi Sil, vibriraju u
smjeru sirenja potresnog udara, izazlvaju stezanje i rastezanje stijenske
rnase, sire se konveksno prema sredistu ZemUe, a brzina im raste s
dubinom.
-Transverzalni talasi, undae secundac iii S-talasi, sporiji su od P-lalasa
za oko 1,7 pula, vibriraju okomito na smjer sirenja,
-Dugi talasi, undae longae iii L-talasi sire se sarno kroz litosferu, i to
vise iIi manje paralelno. Sporiji su od PiS talasa i imaju najmanju
vaznost.
Brzina sirenja talasa ovisi 0 materijalu kroz koji prolaze. Najbrzi su u
vezanim, cvrstim stijenama, a najsporiji u nevezanim. Amplituda talasa u
vezanim stijenama iznosi do 2,5 em, a u nevezanim i do 30 ell, duzine i
d09m.
Potres se registrira uredajem koji se naziva seizmograf. Na
osnovu zakasnjenja S-talasa prema P-talasima maze se izracunati mjesto
epicentra, za sto su potrebne najmanje tri seizmoloske stanice
( ne u pravcu !).
Na prelazu iz jednog medija ( koji ima odredenu elasticnost i
gustocu ) u drugi, razliCite elasticnosti i gustoee, potresni se talasi iii
reflektiraju iIi lome, sto ujedno oznaeava granicu medu medijima, koja se
naziva diskontinuitetom.
U dosadasnjoj praksi spoznali smo da se zemljotresi ne mogu
predvidjeti, ali da se od njihovog razomog uticaja mozemo zastiti
odgovarajuCim planiranjem, projektovanjem i izgradnjom objekata.
Stijene na kojima radimo mogu se u seizmickom smislu podijeliti u dvije
grupe: a) seizmicki bezopasne stijene i b) seizmicki opasne stijene. U
grupu seizmicki bezopasnih stijena ubrajaju se sve cvrste stijene ovim
redosljedom: magmatske stijene, gnajsevi , kvarciti, krecnjaci, dolomiti,
110
pjeScari , konglomeratai, glineni skriljei i njima sliene stijene. Kroz njih
se potresm talas! prenose ravnomjemo. Seizmicki su opasne sve
nevezane .stijene,. s naglaskom na veeu nepovoljnost onih s krupnijim
zm!ma. Na poveeanJe seizmicnosti u tim stijenama znatno utice visok
nivo podzemne vode.
Iskustveni podaei svjedoee da je razomo djelovanje potresa izrazitije na
povTsini nego u dubini. Tako recimo na dubini od 15 m potres se
mamfestl\Je sa samo oko 10% razome snage koja je registrovana na
povrsini. Zakljueak koji proizilazi iz ovih podataka jeste da u potresnom
podrucju objekte treba temeljiti dublje.
Prilikom izgradnje u seizmieki aktivnim podrucjima, nuzno je VOG!t!
racuna i 0 lokalnim uvjetima ( reljef, polozaj slojeva, klizista, rasjedi,
itd). Osim nacina i dubine temeljenja, te lokalnih uvjeta 0 kojima ovisi
poveca.nje . iIi ~ m a n j e n j e stepena seizmickog intenziteta, ostecenja
gradevmsklh obJekata ovisit 6e i 0 njihovoj udaljenosti od epicentra,
geoloskoj gradi stijene i nai'inu gradnje. Na osnovu ucestalosti potresa i
njihove jaCine na nekom podrucju, te litoloskog sastava i tektonske
grade, moguce je izdvojiti podrucja na kojima odredeni objekat trebamo
temeljiti i konstrukeijski koncipirati tako da izdrzi ocekivani potres, bez
narusavanja njegove funkeionalnosti. U seizmicki aktivnim podrucjima
urbani sticka rjesenja treba osmisliti tako da se opasnost za Ijude svede na
minimum. Poznato je da su zgrade od betona sa skeletnom armaturom
znatna otpomije od zidanih kamenih zgrada kao i zgrada od opeke.
Naselja treba da budu sirokih uliea i sa dosta zelenih povrsina
ravnomjemo rasporedenih po eijeloj povrsini grada.
4.2. Egzodinamika
Egzodinamika proucava zbivanja u atmos.feri, hidrosferi i
biosferi, i njihove uticaje na Zemljinu koru. Egzogene sile djeluju na
Zemljinu koru s tendeneijom da izvrse peneplenizaciju (izravnjavanje)
reljefa na podrucjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja
neravnina u reljefu.
Znacajno je da egzogene sile zajedno sa proeesima i pojavama
koje uzrokuju imaju adraz u dijelu litosfere u kojem se vrse gradevinski
radovi i grade razni objekti.
Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj povrsini
ovisno od klimatskog uticaja ( nivalno podrucje-snijeg i led; humidno-
voda i organizmi; aridno-insolaeija i vjetar ). Ovi procesi manifestuju se
kao:
III
-povrsinsko raspadanje stijenskih masa,
- denudacija,
-erozija padina,
-fiuvijalna erozija,
-abrazija,
-sufozija,
-zamocvarenje,
-karstna erozija,
-colska erozija,
-Iednicka erozija,
-klizeuje,
-odroujavanje,
-osipanje.
Egzodinamski procesi mogu biti vezani za veee prostare kada se tretiraju
kao regionalni ( npr. raspadanje stijena. crozija ). a mogu djelovati i kao
lokalni egzodinamski procesi ( npr. klizanje terena, odronjavanje,
sufozija-ispiranje tla. itd. ).
Proucavanje egzodinamskih procesa omogu6ava ocjenjivanje
pogodnosti nckog tcrena za izgradnju gradevinskih objekata. odnosno
planiranje i projektovanje odgovarajucc zastite u slucaju njihovog ,temog
djelovanja.
4.2.1. Povrsinsko raspadanje stijenskih mas a
Povrsinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji
savremeni geoloski proces. Ono se sastoji iz fizickog ( mehanickog ) i
hemijskog raspadanja stijcnskih masa. Fizickim raspadanjem tretira
se meh,micko usitnjavanje stijenske masc. NajcesCi uzrok fizi6kog
raspadanja stijena je dncvno i godisnje temperaturno kolebanje. Usljed
pramjene temperature dolazi do sirenja i skupljanja mineral a odnosno do
pojave prslina i pukotina. Slieno razomo djejstvo ima i mraz, odnosno
zamrznuta voda u porama kamena ( led ima veeu zapreminu od vode za
oko 10 % pa sc stvaraju visoki pritisci ).
Hemijsko raspadanje predstavlja hcmijske izmjene stijenskih masa kao
sto su hidratacija, aksidacija, rastvaranje i hidroliza. Hidratacija je
proces vezivanja cestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode.
Nestabilni alumosilikati prelaze u minerale glina. Vidovi hidratacije su
kaalinizacija ( feldspati i liskuni u kaolinit ), serpentinizacija ( olivin,
pirokseni i amfiboli u serpentin ) i hloritizacija ( biotit, amfibol i
piroksen u hlorit ). Hidroliza predstavlja razlaganje slozenih silikata uz
prisustvo vade sta je praceno iZdvajanjem kiseline. Ovaj proces je
naroCito razvijen u tropskim predjclima u uvjetima visih tClnperatura i
112
velike vlamosti. Oksidacija predstavlja proces djelovanja slobodnog
kiseonika na minerale sa dvovalentnim zeljezom ( pirit. magnetit, olivin,
biotit, itd. ). Pri tome sulfidni minerali pirit i markasit oksidisu
pretvarajuci se u limonit. Ovim procesom oslobada se sumporna kiselina
koja razlaze druge minerale ( feldspat, kale it ). Na povrsinama kamena
zahvacenog ovim procesom uocavaju se mrkozute mrlje koje prljaju
kamen i narusavanju njegov izgled osobito ukoliko je kamen glacan i
poliran. Hemijske izmjene nastaju u onim dijelovima stijenskih masa
koje su dostupne dejstvu vode, kiseonika, CO
2
i drugih hemijski aktivnih
supstanci. Ove izmjene su najvece pri povrsini terena i liZ povrsine
prslina i pukotina. Hemijske izmjene stijenskih masa su najbrze u onim
stijenama koje sadrZe lahko rastvorljive minerale ( sulfati , hloridi ),
sporije u karbonatnim stijenama a najmanje i najsporije u stijenama
silikatnog i silicijskog sastava.
U prirodnim uvjetima fizicko i hemijsko raspadanje djeluju zdruzeno. pa
se takva izmjena stijena naziva fizicko-hemijsko raspadanje. Zona
stijenskih masa u kojoj dolazi do znacajnije izmjene fizickih osobina i
hemijskog sastava naziva se zona iIi kora raspadsnja ( 81.54 ).
Slika 54. profil terena sa korom raspadanja
Ova kara moze biti razliCite debljine od nekoliko mm do oko 20 m. Sa
dubinom proces fizickih i hemijskih promjena postaje sve sporiji, jer
sarna raspadina, ako nije erodovana, predstavlja zaStitni pokrivac dubljih
svjezih dijelova stijenskih masa.
Sa inzenjerskogeoloskog aspekta zona raspadanja moze da ima
negativnu i pozitivnu ulogu. Negativna strana zone raspadanja ogleda se
u Cinjenici da stijenske mase imaju manju cvrstocu te su manje otpome
na mehanicke uticaje i eroziju. U okviru ovih zona u odgovarajucim
uvjetima f o r m i r ~ u se klizista a u 81ucaju potresa u okviru njih izra.zeniji
113
su seizmiCki efekti. Medutirn, ponekad Zone raspadanja rnogu irnati
pozitivne karakteristike. Takav primjer je kada se u okviru njih formira
materijal ( glina itd. ) koji se koristi u gradevinarstvu. Takode
zahvaljujuci kori raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i
povecavaju povrsine obrasle sumorn. Mnogi inzenjerski zahvati ( kopanje
kanala, itd) lakse se izvode zahvaljujuci korama raspadanja.
4.2.2. Denudacija
Denudacija ( lat.denudare-ogoliti ) predstavlja proces spiranja i
ogoljavanja terena pod djelovanjern atrnosferske i kopnene vode. Pri
tome vodene kapljice i slabiji rnlazevi vode nose sa soborn sitne
mineralne cestice. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno
po cijeJoj povrsini ( npr. u brdsko-pJaninskim predjelirna reljef se snizi
oko 0,5 mm godisnje ).Na denudaciju utii'u lokalni faktori kao sto suo
geoloska grada i reljef terena, vegetacija, koliCina i intenzitet
atmosferskih padavina, otpomost stijena prema mehanickom i
hemijskom razaranju itd. Kao posljedica nakupljanja rnaterijala nosenog
kisnim kapima i rnlazevirna kiSnice, javlja se deluvij. Delnvij se formira
od eluvija odnosno, rnaterijala formiranog u kori raspadanja stijena.
Nagomilanje pokrenutog i nosenog sitnog rnaterijala vrsi se po lokalnim
depresijama u reljefu iii dosta cesce pri dnu padina ( s1.55 ).
j'
Slika 55. Profil terena sa korom raspadnja-l ( e/uvij ) cijim je
kretanjem niz padinu formiran defuvij (2)
Deluvij se odikuje ilovacastirn sastavorn i velikom poroznosti. To
je nglavnom slabo konsolidovan i stisljiv rnaterijal, podlozan velikorn i
neravnomjernorn slijeganju, daljem razaranju, a zasjecen i raskvasen jos i
klizenju. Brzo se razblacuje, a sporo i nepotpuno drenira.
lz navedenog proizilazi da je deluvij veorna nepovoljan rnedij za
gradnju bilo kakvih gradevinskih objekata.
114
I
I
4.2.3. Erozija pad ina
Erozija (lat.erodere-prostrugati, izglodavati ) padina je proces
linijskog spiranja padina povremenirn mlazevima tekute vode.
Povremeni povrsinski tokovi, svojom snagom zljebe povrsinu terena i
odnose rastresiti pokrivac. Razlika izmedu ovog procesa i procesa
denudacije je u tome sto se pri denudaciji teren spira cijelom povrsinorn a
pri eroziji dolazi do zljebljenja terena dut pravacajacih mlazeva vode.
Intenzitet erozije padina zavisi od geoloske grade terena, nagiba
terena, prisustva biljnog pokrivaca, kJimatskih prilika, itd.
PriIikom crozije padina formiraju se odgovarajuCi erozioni
i akumulacioni oblici. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su
akurnulacioni oblici erozione plavinc. Vododerine imaju dubinu
erozionih zljebova (s1.56) do 2m, a duzina im iznosi par stotina metara.
Stika 56. Tri faze razvoja erozionih :f(jebova
Kod jaruga zljebovi su duhlji ad 2m ( mogu bili duboki do 20 m ) a
duzina im moze biti oko 1 krn. Proces nastajanja jaruga prikazan je na
slici 57.
Slika 57. Shema razvojajarllga; A-perspekfiva, B-horizontlana projekcija
115 .
Erozione plavine nastaju u blaZe nagnutinl iE ravnim dijelovima terena
odnosno tamo gdje oslabi transportna moe povremenih vodenih tokova.
Ukoliko je plavina formirana bujicnim tokom onda se naziva proluvij.
Inzenjcrskogeoloske odlike plavine su: velika poroznost," slaba
konsolidovanost, podloznost slijeganju, slaba nosivost, kao i podloinost
mehanickorn razaranju. Prema tOlne tereni izgradeni ad plavina nisu
pogodni za izgradnju saobra6ajnih i drugih gradevinskih objekata.
Sanacione mjere protiv erozije padina su: zatravljivanje i posulnljavanje
padina, izrada popleta i drugih pregrada po vecim iljebovima, zabrana
oranja terena sa nagiborn veCin1 od 20
0
, itd.
Intcnzivna erozija padina moze u kratkom roku uCiniti tcrcn
neprohodnim za vozila i Ijude. To se desava pri bujicnoj eroziji kada se
formira bltjicna plavina odnosno proluvij. Tako je recimo 2001 god. u
Lipnici kod Tuzle ( selo CaniCi ) bujica nosiin stabia krupnog drveea koja
Sli probijala zidove kuea a scoski put je za kratko vrijeme nestao i
pretvoren je u vododerinu.
lzgradnja objekata( pUlcvi, pruge, mostovi, kanali, itd. ) na terenima sa
bujicnim tokovima dosta je teska i lnoze biti veoma skupa. Nekada
teiikoce mogu biti tako velike da se radije pristupa izmjestanju trasa
puteva itd.
4.2.4. Fluvijalna erozija
Fluvijalna (lat.f1uvius-rijeka) crozija obuhvata razaracki rad potoka i
rijeka koji se manifestuje u vidu produbljavanja ( vertikalna erozija ) i
prosirivanja ( boena erozija ) njihovih korita. Nivoi jezera i vecih rijeka
su lokalne erozione baze, dok je nivo mora opca eroziona baza fluvijalne
erozije. U dolinama potoka i rijeka gdje preovlaauje vertikalna erozija
( zljebljenje korita ) formiraju se kanjoni ( skoro vertikalne obale ),
k1isure ( kose obale ), vodopadi itd. Ukoliko u dolinama patoka i rijeka
dominira bocna erozija ( podlokavanje obala ) formiraju se rijecni
meandri.
Intenzitet rijecne i potoene erozije ovisi od ve6eg broja cinilaca
kao lito suo geoloski sastav i struktura terena, prisustvo i karakter
tektonskih pokreta, nagib rijecnog iii potocnog korita, kolieina tekuce
vode, koli6na i vrsta vucenog i lebdeceg nanosa, klima itd.
Kao znacajne tvorevine rijecne i potoene erozije javljaju se
rijecne i potoene teruse. One nastaju produbljavanjem rijeenog iii
potocnog korita odnosno usijecanjern nove doline u starom i relativno
sirokom dolinskom dnu. Mogu biti izgradene od pij eska i sljunka
116
1
I
( s1.58 ), iii su stjenovite odnosno usjecene u osnovne stijene po stranama
doline.
Savntmpoa aluvi'jatna
N
' !. ravan
ISKC!; terasa Korito I
; patoka:
, ,,... )'
Stika 58, R i j e L ~ n e lerase izgradene od pijeska i sljunka
Stvaranje terasa moze biti prouzrokovano: pomjeranjem i promjenom
erozione baze, tektonskim pokretima, promjenama u koliCini taloga itd.
Proueavanje oblika i veliCine rijecnih i potocnih terasa ima veliki
znacaJ pri slijedeCim gradevinskinl radovima: izgradnji saobracajnih
objekata i kanala, fundiranju mostova (izbjegavati terase iei u zdravu
stijenu ), izgradnji brana, izgradnji naselja, itd.
Na podrucju Tuzlanskog kantona tokom 2001 god. usljed potoene
i rijeenc erozije doslo je do pojave brojnih klizista. Da bi se ovo
sprijecilo potrebno je regulisati i Cistiti korita rijeka i potoka. Tako je
naprimjer u karito rijeke Miljacke (1999.god.) odlagan zemljani materijal
koji je doyen do promjene toka rijeke i njenog udaranja 0 drugu obalu
odnosno bocne erozije (podrivanje obale ) eime je izazvano stvaranje
velikog klizista.
4.2.5. Abrazija
Pod abrazijom ( lat.abradere-ostrugati ) podrazumijeva se djelovanje
morskih i jezerskih talasa koje se manifestuje u vidu razaranja obala,
odnosenju razorenog materijala i njegovom talozenju.
Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja odnosno
talasne potkapine. Ukoliko podsjeeene mase padnu u more obrazuju se
strmi odsjeci na obali mara koji se zovu klifovi. Razvojem ovog procesa
obrazuju se priobalne terase koje su nagnute prema moru. Navedene
abrazione tvorevine prikazane su na slikama 59 i 60.
117
Sliku 59. Marsko ooala sa ahrazionim tvorevinama
( I-kltt: 2-talasna potkapina, 3- priobalska terasa, 4-kontincntalni
Slika 60. KIf! na zapadnoj obali Koreje ( Birkeland & Larson, 1989)
Mehanicki sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale, kao i oni
doneseni potocima i rijekama, taloze se u priobalskom dijelu mora
( uglavnom u zalivima ) gdje se stvaraju sljuncane i pjescane plaze.
Obrazovanje plaZa dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka
abrazije obala.
Faktori koji uticu na abraziju su slijedeci: nagib obale ( proces je
intenzivmJI na strmim obalama), Jacma talasa, polozaj obale
( zaklonjenost ostrvima ), sastav stijena i polozaj slojeva na obali,
mehanicka otpomost stijena, prinos klasticnog materijala sa kopna
(smanjuje abraziju ). U okviru meksih stijena abrazijom se formiraju
Jl8
zaliyi, a u zani cyrsCih stijena rtoyi i poluostrva. Ovakva abrazija naziva
se selektivna abrazija.
Provodenje mjera zastite morskih i jezerskih obala woma je tesko i
skupo. Sastoji se u izgradnji specificnih zastitnih zidova ( sl 61.) i drul'lh
objekata (napr.nabacivanje blokoya ). Ove Oljere treba pored abrazlJe da
i druge egzodinamicke procese kao sto su klinnje terena .
odronjavanje, itd.
Slika 61. Zastifni zidovi na obali Floride (Birkeland & Larson, 1989)
4.2.6. Sufozija
Sufozija je proces ispiranja i prenosenja sitnih cestica iz
rastresitih stijena kroz koje se filtriraju podzemne vode. Pn ovom
procesu imamo dvojako djelovanje vode. . Kada voda .. odnosl
nerastvorljive mineralne cestice takvu SUfOZlJU nazlvamo rnehamckorn, a
ukoliko rastvara minerale cestice i odnosi ih u vidu rastvora onda je
u pitanju hernijska sufozija. . .... .
Razaranje stijenskih masa obavlJa se pod hldrodmamlcktm
djejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane 1 slabo vezane
sedimente ( prasinasti, pjeskoviti i glinoviti sedimenti ). Ovom procesu
su najcesce izlozeni sitnozrnasti pijeskovi i prasinasto-glinovite stijene.
Sufozija je najcesce zastupljena u priobalskim dlJelovlma r11eka 1 Jezera,
odnosno tame gdje se nivo rijeka i jezera brzo ffilJenJa.
119
U terenin1a iziozenim procesu sufozije, tokom Vre111ena. formiraju
se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjecaju na plitke vrtace.
U priobalju vecih rijeka sufozija rnoze izazavati klizanje terena.
Saniranje terena zahva6enih sufozijorn dosta je teSko. Izvodi se
najcesce onda ako su ugrozeni znacajniji objekti. U te svrhe prinljenjuje
se injcktiranje silikatnim maSaIua ili izrada betonskih elaana sa filterima.
kojima se sprijecavu iznosenje mineral nih cesticu iz nevezanih i
slabovezanih sedinlenata.
4.2.7. Zamocvarenje tcrena
Pri ovorn egzodinarnickorn proeesn dolazi do akurnuliranja
stajacih voda u okviru depresija. Te vode rnogu biti atmosferskog
porijekla ( kisnica, snijeznica ), zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme
pop lava, a ponekad i izdignute podzernne vode
U okviru mocvara dolazi do talozenja sedirnenata biljnog porijekla
( treset ), zatirn gline, pijeska, itd, Niske mOGvare se prihral1jujll sarno
izdanskonl VOd01l1, visoke sarno padavinama, dok se mjesovile nl0c:vare
koje su najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. Visoke
nlocvare se karakterisu tanjim slojevima organskih naslaga.
Opec inzenjerskogeoloske odlike mocvarnih sedimenata su: velika
poromost, izvanredna stisljivQst, te izrazito slijeganje i istiskivanje pri
opterecenjll. Usljed navedenih karakteristika rnocvare su cesto
neprohodne kako za vozila, tako i za Ijude, CHj inienjerskogeoloskog
istraiivanja rnocvara je da se utvrde: genetski tip mocvara, geoloska
grada, hidrogeoloske karakteristike, uvjeti prihranjivanja, rnorfoiogija
(oblik, duzina, sirina, debljina sedimenata), te fizicka i mehanicka
svojstva sedimenata.
Saniranje rnocvarnih terena sastoji se II isusivanju pornocll drenaznih
kanala i drenaznih rovova,prihvatanju povrsinskih voda i
onemogucavanju njihovog priticanja u mocvaru,izradi nasipa u cilju
sprijecavanja izliva poplavnih voda,skidanju i odstranjivanju tankih
mocvarskih taloga,te preopterecenjll debljih taloga i njihovorn
istiskivanju ispod nasutog rnaterijala. Prilikom izrade saobracajnica
njihove trase obicno idu rubovima mocvara jer su lamo uglavnom
mocvarski talozi najtanji.
120
4.2.8. Karstna erozija
Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razaracki rad povrsinskih
i podzemnih voda II labko rastvorljivirn stijenama (karbonatne, sulfatne i
hloridne).
Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razllkujemo
karbona!ni, gipsni i soni karst. Najrasprostranjeniji je karst u
krecnjacima, rnermerirna i dolomitima. Uprkos lakse rastvorljivosti
sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. Ove stijene su
plasticnije pa se u njirna rjede formiraju diskontinuiteti (pukotine,
rasjedi) sto se odrazava na smanjenje rastvaranja pa i karstitifikaeiju
sulfatnih i hloridnih stijena.
Termin karst obuhvata geoloske procese i pojave u Zemljinoj kori i
na povrsini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena, pri cemu se
obrazuju raznovrsne supljine, speeifican rezim eirkulacije podzemnih
voda, sa karakteristicnim reljeforn i hidrografskom mrezom,
Znacajniji povrsinski reljefni obliei u karstu su: skrape, vrtace,
uvale i karstna polja, Skrape (sI.62) su brazde cija sirina i dubina mogu
da budu od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara a duzina po vise
nletara.
Slika 62. Skrape u krecnjacima Vanjskih Dinarida
Vrtace su tanjirasta iii ljevkasta udubljenja Cija je sirina najcesce
10-50 m a dubina 3-20rn. Na dnu vrtaca prislltne su pukotine duz kojih su
vrtace nastale(sI.63).
121
Slika 63. Vrtace formirane u ispucalim krecnjacima
Uvale nastaju spajanjem vise vrtaca. Duzina im je do 2 km a sirina
par stotina metara. Formiraju se duz pukotina i rasjeda. Karstna poija se
formiraju spajanjem vise uvala a mogu nastati i tektonskin: putem.
Karstna polja Bosne i Hercegovine uglavnom su nastala tektonskl.
Znacajniji podzemni karstni obliei suo karstni kanali, jame
i pecine.Karstni kanali su ejevaste supljine nastale prosmvanJem
pukotina sirine nekoliko em do vise dm.Imaju izuzetan znaca] za
eirkulaeiju i bidraulicku povezanost podzemnih voda. Ponori su zjapece
pUkotine u koje poniru povrsinske vode. Nalaze se po obodu 1 duu
karstnih polja, uvala i vrtaca.U dubini su vezane za karstne kanale. kao 1
tokove ponomiea. Jame su pretezno vertlkalne pukotme ko]e su
prosirene karstnom erozijom.Mogu biti duboke vise slotina metara.
Pecine su uglavnom horizontalne podzemne u kojima ponek3'd
teku manji vodeni tokovi. U pecinama se stvaraJu peemskl nakltl ka? sto
su stalaktiti (vise na krovu petine) i stalagmiti (rastu na podu peeme)
(sI.64) .
122
Stika 64. sfaiaklifi (n'.)'e na kronl pei:ine) i sfaiagmifl (NlstlllW podu pei.'il1c)
Po koliCini karstnih oblika. hidrografskim hidrogeoloskim
svojstvima pojedini au tori izdvajaju dva tipa karsta: holokarst
(potpuni karst iii Ijmi karst) i merokarst (nepotpuni iIi zeleni karst).
Na razvoj karsta uticu sljedeCi mineralni sastav stijena i njihova
tektonska ostecenost. rastvorljivost stijena, poroznost,
vodopropust1jivost protocnost podzemnih voda i rastvaracka moe
podzemnih voda ( prisustvo disoeiranih jona CO
2
,S04.CI). Karstifikacija
je intenzivnija u zonarna .lace cirkulacije voda koje sadrze slobodan CO
2
.
uglavnom bliic povrsini tcrena kao i duO' tektonskih ruptura.
Pri injzenjerskogeoloskom istraz.ivanju karsta prikupljaju se
sljedeci podaci: vrste. brojnost i prostorni raspored karstnih oblika,
starost karsta, intenzitet obrazovanja povrsinskih i podzemnih karstnih
oblika, stabilnost terena i uvjeti izgradnje gradevinskih objekata. Stepen
stabilnosti terena odreduje se prema broju proloma na I km' za jednu
godinu. Tako se naprimjer vrlo nestabilni tereni karakterisu sa 5-10
proloma godisnje, nestabilni sa 1-5 proloma godisnje, a relativno
stabilni sa 1 prolomom za 1-20 godina.
Prilikom izvodenja gradevinskih radova u karstnim terenima
nailazi se n3 sljedece oteO'avaj uce okolnosti: teski uVjeti
vodosnabdjevanja, teska prohodnost, ceste vrtace i druge depresije,
iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski ostecenim
zonama) prilikon1 izgradnje tunela, odrona i sipara itd. Medutim,
treba navesti da se karstni podzemni oblici (peCine,jame,kaverne) mogu
koristiti za skladistenje materijala iIi pak kao sklonista za ljude. Ovi
123
tereni takode sadrze dobar
(krecnj aci) 0
4.2.9.Eolska erozij2
lahko obradljiv gradevinski kamen
Eolska crozija predstavlja izduvavanje, prenoscl1Je i talozenje
cestica prasine i pijeska pod djejstvOlll vjetra.U starogrckoj mitologiji Eol
je bio bog vjetra pa je po njelItU ova erozija dobiia naziv.
Eolska erozija je Ilojintenzivnija u pustinjskim predjelinlu gdje su
utmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoreni nlaterijal lahko
p0kretljiv jer nije obrastao vegctacijOln.
Eolska erozija oVls1 od sijedecih faktora: jacine vjetra, vrenlenske duzine
djelovanja vjetra, smjera duvanju vjetra, mikro reljcfEL prisustva
vegetacijc na povrsini teren<1, vlainosti stjenskih masa na kaje vjetar
d j e l u j e ~ te krupnocc, oblika i sastava Zfll3. koja vjetar transportuje. Proces
izduvavanja i odnoscni;:; rastresitog materijala nazi va se deflacija
(laLde'i1atio-Ocluvmi).PrilikOln ovog procesa nasta.ill eolski erozioni
obEd: kamene pustinje i oaze. Kamene pustinje se karakterisu
prisustvorn krupnih karnenih b10kov<1 na povrsini terena. Oaze su plitka
OVa111<1 udubljenja (dubina 5-20m). koja SD blize nivou podzemne vade,
pa su pod vegeiacijom ; tu se jedino nloze zivjeti u pustinji.
Eolski akulllUladoni oblici Sli pjcscane pustinje i dine. Pjescanc
pustlnje nastaju talozenjeul vjetrom tnmsportovanog pijeska blize iii
daije ad kamcnitih pu:otiniao Dine predstavijaju brezuljke uglavnom
polumjesecastog oblika cija je blaze nagnuta strana okrcnuta ka vjetru
(s1.65)0
Slilw 65. Transport pfjeska iformirunje dine(po Bagno!du preu=eto i:: Heraka)
124
ldealan oblik dine je srpasta barhana (sL66)
Stika 66. Barhanl.! II Kalij(wmji(po Shelton, preu::etv I:: Birke!and&Larson)
Inzenjerskogeoloskim istrazi \'anjem terena sa eolskim tvorevinanla
prikupljaju sc sljedcCi podaei: vrsta matiene stijene od koje potice
pijesak. mincraloski i petrografski sastav pijeska, granulometrijski sastav
zma. oblik i glatkost zma, poroznost. vlainos! i vodopropustljivost
naslaga, debljina naslaga, zbijanje Jnase pod dinamickim uticajima, te
ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba. Na osnovu navedenih
podataka poduzimaju se mjcre u eilju sprecavanja razvoja eoiske erozije i
njenog uticaja na gradevinske objekteo Najcesce sanacione mjere sue
prekrivanje terena humusom, zatravljivanje, posumljavanje i izrada
popleta.
4.2.1O.Lcdnicka erozija
Aktivnost Ieda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednicka
iii glacijalna (laLglacies - led) erozijao Bez obzira na sporast kretanja
lednika (nekoliko em-m na dan) ani svojim krctanjcm uticu 11a forn1iranje
reljefa obrazujuci erozione i akumulacione obI ike. Najpoznatiji erozioni
lednicki obliei reljefa su cirk i valovo Cirk predstavija amfiteatralnu
depresiju u okviru kojc se snijeg pretvara u ledo Na mjestu nekadasnjih
cirkova n10gu se fornlirati glacijalna jezera kakav je i prin1jer prikazan na
slici 670
125
Slika 67. GlacijalnajezeraJormirana 11 dolinama cirkova
(Wind River Mountains, Wyoming) (i:: Birkeland & Larson)
Valov predstavlja lednieko korito kroz koje se kretao iii krete
lednik (s1.68).
Slika 68. Valov kro:: koji se krete lednik (glecer) i
nasi morenski mataUal (Yentna Glacier-Alaska)
(iz Birkeland & Larson)
Kameni materijal koji lednici nose na svoJoJ povrsml, u svome
tijelu, iii pri dnu, naziva se morenski materijal. Akumulacioni lednicki
oblik reljefa naziva se ceona morena.To je polukruzni bedem formiran
126
na mjestu otapanja lednika. Materijal je veoma heterogene granulacije,
slabo konsolidovan i moze biti debeo vise desetaka metara. Za taj
materijal karakteristieno je da je uglavnom nevezan pri eemu se naziva til
(sI.69).
Slika 69.Glacijalni til u Siera Nevadi-Kalifornija
( po Putnam,i:: Birkeland&Larson)
Pri inzenjerskogeoloskom istraZivanju terena sa lednickom
erozijom posebna paznja se posvecuje morenskom materijalu koji zbog
svojih karakteristika moze biti nepovoljna sredina za izvodenje
gradevinskih radova. U ovom materijalu mogu6a je nestabilnost,
podlozan je nepravilnom slijeganju, te se odlikuje nedovoljnom
nosivoscu, razliCitom vodopropustljivoscu, nepovoljnim uvjetima
zaptivanja injektiranjem,itd.
4,2,1l,KliZenje i klizisla
KliZenje je proces otkidanja i pomjeranja otkinutih masa preko
stabilne podloge. To je padinski gravitacioni proces. Klizenje moze
nastati spontano i tada se naziva prirodni proces,a ukoliko je izazvano
djelatnoscu covjeka onda se tretira kao tehnogeni proces.Klizenje se
odvija po kliznoj vise-manje skoljkovitoj povrsini ako je u pitanju
homogeni glinoviti materijal.Ako su naslage uslojene, pa se izmjenjuju
evrse; (stabilniji) i glinoviti (pokretljivi) slojevi, klizanje se odvija po
slojnoj povrsini stabilnijeg sloja, ukoliko je taj sloj nagnut.
127
Proces klizenja moze biti kontinuiran, ali cesce je diskontinuiran.
Diskontinuirano aktiviranje klizenja vecinom je povezano za obilnije
topljenje snijega iIi intcnzivnije padavinc poslije duzih susa. Nainlc, na
osuncanim padinama tokom suse dolazi do formiranja pukotina koje
tokom kisnog perioda prinlaju povrslnske vade sto cesto predstavlja
jedan od nzroka klizenja terena.
Kliziste je tvorevina procesa klizenja, odnosno to .Ie dio terena
koji se pomjera iii se p0111jerao niz padinu.
4.2.n.l.Uzroci stvaranja klizista
Na veliCinu, oblik, vrijenlc nastanka i svojstva klizista, utice veCi
broj faktora koji se 1l10gU svrstati u dvije grupe:
promjene u sastavu i svojstvima stijena, i
prirodnc i vjestackc izm,iene konfiguracije padina
Do promjena II sastavu i svojstvima stijena dolazi usljed raz!icitih
uzroka od kojih su najznacajniji fizicko i hemijsko raspadanje s(jena, (e
hemijska i mehaniCka sufozija.
Prirodne i vjestacke iZ1njene konfiguracije padina lTIOgU biti
izazvane: poarIvanjsm rijecnih obula, zasjecanjem i usjecanjenl.
intenzivnom denudacijol11 i erozijonl, nasipanjen1 materijala itd.
NajcesCi povodi za pocetak klizenja su: izrazito
povecanje vlaznosti stijena i rastresitog pokrivaca padine, vjestacko
preopterecenje padine, prekomjerna usjecanja itd.
4.2.11.2.Elementi kliziSta
Svako kliziste posjeduje odredene elemente. Osnovni elementi
klizista prikazani su na sliei 70.
128
Slika 70. Elementi klizista prikazani u planu ina profilu
(AB-ceoni oiiijak kliziSta, FG-noiica kliziSta, C-depresija,
E-trbuh, D-sekundarni oiiijci)
Tijeio klizista predstavija tlo iii stjensku masu koja se krece niz
padinu.Ceoni oziljak klizista je hipsometrijski najvisi dio klizista, to je
zapravo pukotina duz koje je doslo do spustanja otkinute mase. Nozica
klizis!a predstavlja hipsometrijski najnizi dio tijela klizista. Klizna
povrliina iii povrsina klizenja je donja sasvim jasno izraiena granica
tijela klizista i stabilne podloge po kojoj je doslo do smicuceg kretanja
tiieia kliziSta. Posmatrana u presjeku ona je cesce nepravilnog nego
pravilnog oblika. Uvala iii depresija kliziSta je ulegnuti dio
tijela klizista. U velikim klizistima moze se obrazovati vise takvih
ulegnuca, koja se, ne tako rijetko, mogu pretvoriti u manja jezerca,
odnosno bare.Trbuh klizista je ispupceni dio tijela klizista. Kod velikih
kliziSta moze ih biti i po nekoliko u tijelu klizista. Sekundarni oziljci
klizista su pukotine duZ kojih je doslo do naknadnog komadanja tijela
klizista. Najvecu ostecenost tijela klizista uglavnom imaju plitka klizista.
Kod njih Sll pukotine gus6e ali su i spustanja blokova manja
4.2.11.3.Klasifikacija idizista
Klizista se mogu klasifikovati po raznim kriterijumima kao ilto su:
aktivnost procesa klizenja, dubina klizista, veliCina klizista, smjer razvoja
klizenja. geoloski sklop stijena itd.Prema aktivnosti procesa klizenja
kliziSta se dijele na aktivna (spora-vizuelno nevidljiva pomjeranja, brza
pomjeranja mldan i nagla) i neaktivna (smirena, i fosilna-starija i
129
prekrivena sedimentima). Na osnovu dubine izdvajaju se: povrsinska
(do 1 m), plitka (1-5 m),duboka (5-20 m) i vrlo duboka (preko 20 m).
Prema veliCini klizista se mogu podijeliti npr. na vrlo mala
« 1 00 m
3
), do ogromna (> 1000 000 m'). Kada je u pitanju smjer
razvoja klizenja izdvajaju se deiapsivna (proces klizenja odozdo navise)
i detruzivna kIizista (proces klizenja odozgo nanize).Prema geoloskom
sklopu stijena u kojima se formiraju klizista se dijele na: konsckventna
(51. 71) (klizenje po slojnim plohama i klizenje rastresitog pokrivaea
preko evrs!e podloge), asekventna (klizenje u jednorodnim,uglavnom
zemljastim masama) i insekventna (klizenje u heterogenoj geoloskoj
sredini duz kosih pukotina koje presjecaju horizontalne slojeve iIi slojeve
nagnute suprotno od padine).
Slika 71. Konsekventno kliziste II Tuzianskom kantonu
(snimio ZFerhatbegovi6)
Na prostoru Tuzlanskog kantona evidentirano je preko 600
klizista. Medu njima izrazito dominiraju plitka, konsekventna klizista.
Prepoznavanje labilnih pad ina vrsi se na osnovu razliCitih
indikatora kao sto su: geoloski, geomorfoloski, hidroloski i
hidrogeo!oski, bioloski i tehnicki. Od geoloskih indikatora znaeajni su
duboka povrsinska raspadnutost stijena, intenzivna tektonska ostecenost
stijena, nepovoljan litoloski sastav, nepovoljna orjentacija nagiba slojeva
i ruptura (smjer nagiba niz padinu),itd. Geomorfoloski indikatori su:
strm nagib padine,strmo podsjeeene padine, jako razuden reljef i velika
zatalasanost padina. Hidroloski i hidrogeoloski indikatori su:jaka
raskvasenost stijena, cesta pojava izvora, mnogo pistevina, vel ike i ceste
oscilacije nivoa podzemnih voda,velike i eeste oseilacije nivoa rijeka i
jezera,itd. Od bioloskih indikatora treba navesti: ogoljenost padina,
pojavu krivih stabala tzv."pijanih suma", pojavu barske vegetacije uz
130
vrbe itd.Tehnicki indikatori koji ukazuju na labilnost padine su prsline i
pukotme na obJekrlma (zgrade,potporni zidovi,itd.) te krivljenje objekata.
4,2.11.4,Cilj inzenjerskogeoloskog izucavanja k1izista
Cilj inienjerskogeoloskog izucavanja kliziSta svodi se na sljedece:
. . a) stepena ugrozenosti objekata, koji su zanvaceni
III mogu bit! zanvacem procesom klizenja i
b)pravilno odabiranje a potom i projektovanje mjera
saniranja k1izista,
Za sistematsko proucavanje klizista i procesa klizerBa neophodno
Je d:fimsalJ podatke 0 terenu i stijenama kao i 0 procesu kiizenja i
kllZlstU. Podael 0 terenu i stijenama obuhvataju: geolosku gradu,
morfolosh odlike, fizicke karakteristike stijena, hidrogeoloske
karaktenstlke, klImatske faktore, stanje napona, bioloska ogoljenost,
antropogene utlca]e ltd. Kad]e u pllanju proces klizenja i kliziste onda
treba odrediti: uzroke koji su doveli do klizenja,morfologiju i druge
karakteristike klizista, uzajamni uticaj klizista na objekte i objekata i
radova na kliziste.
Pri izucavanju velikih klizista treba se pridrzavati sljedeceg
redoslijeda:
1. Analiza literaturnih i fondovskih podata\<a (ako postoje),
2. Inzenjerskogeolosko rekognosciranje (terensko upoznavanje
problema),
3.Izrada projekta inzenjerskogeoloskih istrniivanja (vrsta,obim i
raspored istrainih
radova kako na klizistu tako i izvan njega),
4. Izvodenje terenskih i laboratorijskih istrniivanja
(inzenjerskogeolosko kartiranje, istrnino busenje, istraini iskopi-rovovi,
okna, ltd, geofizicka ispitivanja, hidroloska i hidrogeoloska osmatranja,
geodetska i. geotehnicka osmatranja, a u laboratoriji odreduju se fizicka
Svo]stva stlJena-vlninost, konzisteneija, granica plastienosti cvrstoca na
smicanje itd.) ,
5. lzrada elaborata 0 inzenjerskogeoloskim uvjetima saniranja
klizista sa prijedlogom sanacionih mjera.
4,2.11.5.Saniranje labilnih padina i k1izista
Ako se pouzdano definisu uzroci k1izenja, dimenzije i ostala
svojstva klizista, mogu se primjeniti efikasne mjere saniranja. Za
saniranje klizista primjenjuju se tri grupe sanacionih mjera.l.mjere
131
kojima se otklanjaju uzroci klizenja, 2.mjere kojima se poboljsavaju
karakteristike tvorevina u tijelu klizista,njegovoj podlozi i zalec!u,
3.mjere kojima se sili klizenja suprotstavlja kontra sila.Prema vremenu
izvoc!enja razlikuje se preventivno i akutno saniranje.Prcventivne mjere
se primjenjuju u cilju sprecavanja klizenja na labilninl padinama.One
obuhvataju:
obnavlj anjeunistene vegetaeije (zatravljivanje,posumlj avanj e),
zatvaranje pukotina glinama,sa izravnjavanjern povrsine
terena,
sprecavanJe raskvasavanja terena povrsinskim i podzemnirn
vodama (izrada vodozahvata,kanala,drenaznih rovoya), i
sprecavanJe podlokavanje obala (regulisanje tokova rijeka i
potoka).
Akutne sanacione mjere primjenjuju se za saniranje aktivnih
klizista.Te mjcre su:
izrada kanala (sl.72) za prihyatanje i odvodnju poyrsinskih
Yoda,
izrada drenaznih royoya za prihvat i odvoc!enje podzemnih
voda,
terasiranje povrsine terena i rasterecenje ceanog dijela klizista
te zamjena stjenskih masa (koriste se stjenske mase koje
pove6avaju etpore sn1icanja),
injektiranje sa slabim pritiscima (injektiranje stjenske mase u
tijelu klizista te podlozi i zaiec!u),
podupiranje potpornim konstrukcijarna (kameni, betonski
armirano betonski zidovi. gabioni, dijafragme, sipoy!' itd.)
Slika 72. Dreniranje kli:::ista kanalima(l-obodnt.-2-po fijelu kli::d'ta
obodnih i kana/a po Tijelu
132
4.2.12.0dronjavanje
Odronjavanje je egzodinarnicki proces pri kome dolazi do
otkidanja i padanja dijelova stijena sa strmih padina. Do ovog procesa
dolazi usljed djejstva gravitacije i drugih sila kada one savladaju otpore
smicanja (koheziju i unutrasnje trenje).
Uzroci odronjavanja karnenitih masa mogu biti sljedeci:
podsjecanje strmih padina, nepovoljna orijentacija primarnih i
sekundarnih diskontinuiteta, zamrzavanje vade u fast
korijenja visih biljaka, itd. Odronjavanje uglavnom pocinje pojavom
noyih prslina i pukotina iii prosirivanjem postojeCih. Prije veceg
odronjavanja mogu da se jave manja otkidanja i padanja kamenih
blokoya. Odroni su narocito cesti u krecnjacima. Takav jedan odron koji
se nalazi na magistraJnom putu J ablanica-Mostar prikazan je na slici 73.
Slika 73. Gdron "Jasenjani" nOS/GO us/jed vertikalnog zasjeka visine
preko20m kao i zbog nepovuljne orijemQcije primarnih i sekundarnih
diskontinuiteta (Basagfc, 2000 )
U terenu na kome se desilo odronjavanje mogu se razlikovati:
zona odronjavanja (zona otkidanja i stropostavanja kamenih dijelova),
oziljak odrona (povrsina otkidanja-bez lisaja i drugog nizeg bilja),
odronski materijal (moze biti homogen iii heterogen i on gradi tijelo
odrona koje moze imati razlicite dimenzije). Prema velicini tiJela odroni
se dijele od vrio malih (do 100m
3
) do ogromnih (> 1.OOO.OOOm ).
133
lnzenjerskogeoloske karakteristike odronskog materijala su: losa
sortiranost blokova, velika poroznost, izrazila vodopropustljivost itd.
Istrazivanje odrona najcesce se sastoji u preventivnom utvrdivanju
faklora koji mogu dovesti do pojave odrona.
Saniranje tcrena sklonih odronjavanju svodi se na sljedeca dva
vida:a.)preventivno mehanicko uklanjanje labilnih blokova prije
izgradnje objekata b.) u terenima gdje su vee sagradeni gradevinski
objekti primjenjuje se podupiranje i izgradnja potpomih zidova, sidrenje
labilnih masa, kao i injektiranje pri slabom pritisku.
4.2.13.0sipanje
Osipanje je padinski proces rotacionog kretanja (kotrljanja)
komada stijena nastalih mehanickim raspadanjem kamenitih stijena.
Kretanje drobinskog materijala je diskontinuirano i kratkotrajno.
Nagomilavanjem ovog materijala formira se sipar. U nozlcl sipara
akumuliraju se krupniji blokovi dok se pri vrhu sipara nakupljaju sitniji
komadi stijena. Sipari su testi u nasim krecnjackim terenima Vanjskih
Dinarida (sl. 74)
Slika 74. Sipari u krecnjacima Vanjskih Dinarida
Siparski materijal moze biti pokrenut usljed sljedeCih uzroka:
zasjecanjem tijela sipara (gradevinski radovi), preopterecenjem tijela
sipara (izrada nasipa, i sl.), podrivanjem nozice sipara vodom rijeka,
mora itd., potresima (miniranje, zemljotresi, itd.), itd.
Klasifikacija sipara vrsi se na osnovu razliCitih kriterija kao sto
su: debljina tijela sipara (vrlo t ~ i do 0,5 m;do vrlo debeli>20m),
velicina tjela sipara (vrlo mali<!O m '; do ogromni> 1 00000 m\
134
aktivnost sipara (aktivni,neaktivni), nagib povrsine (blaZeg nagiba do
25°,strmog nagiba 3S-4S0).IilZenjerskogeoloske odlike tijela sipara su:
velika poroznost, lahka i potpuna ocjedljivost, slaba konsolidovanost,
velika stisljivost. mala nosivost, itd. Navedene karakteristike definisu
sipar kao nepovoljnu podlogu za izgradnju saobraeajnica (putevi,pruge) i
drugih gradevinskih objckata.
Saniranje sipara izvodi se na sljedece nacine: izradom potpomih
konstrukcija (potpomi zidovi, pregrade), rasterecenjem masa
ublazavanjem njihovog nagiba.
4.3.Inzenjerskogeoloski procesi
Pod inzenjerskogeoloskim procesima podrazumjevaju se
vjestacke promjene geoloskih uvjeta terena prouzrokovane izgradnjom
objekata (rudarski radovi, naselja, saobraeajnice, brane, akumulacije,
itd.). Kao na.ices"i inzinjerskogeoloski procesi izdvajaju se: slijeganje
terena, prolamanje stjenskib masa, nadimanje stjenskih masa, podzemni
Cgorski") udari, prodori podzcmnih voda i tecljivih masa,itd .. Slijeganje
iercna lnoze biti prouzrokovano eksploatacijom mineralnih sirovina
bocnim istiskivanjem slabonosivih stijena,sniiavanjem nivoa izdani
(primjer Venecije). Karakteristican primjer slijeganja usljed
nekontrolisane eksploatacije kamene soli predstavlja Tuzla gdje su
pojedine zone u proteklih 100 godina slegnute oko 15m.Mnogi objekti u
gradu su sruseni a danas se na ulicama i zgradama nalaze brojne pukotine
i neravnine koje svjedoce 0 slijeganju terena (sI.75).
Stika 7S.Pukotine na So/nom trgu u Tuzli nastale slijeganjem teren (snimio
ZFerhatbegovicj
135
Najnepovoljniji vid slijeganja je veliko 1 neravnomjerno
slijeganje, Proiamanje stijenskih masa desava se kada u krovini
podzemnih prostorija dude do pucanja i pomjeranja stijena sto se moze
prenijeti sve do povrsine terena, Prolomi su najcesci u tektonski
ostecenim zonama.Prin1jer prolamanja terena zabiljezen je na Boricu u
Tuzli 1989,god, Tadaje na eesti nastao krater dubine oko 15m, precnika
oko 25m, Slicnih pojava ima sirom Svijeta, a takva je npr. i ova
zabiljezena u SAD prikazana na sliei 76,
Slika76.Kratf!r form iran prolamanjem [erena usUed nekontrolirane
eksploatacije kamene soli u ,,)-'AD (Dunrud & Nevins,i:: Imamovii)
Nadimanje stijenskih mas a uglavnom je vezano za bujanje glina
koje prodiru u podzemne prostorije, Da bi se ovaj proces sprijeCio
potrebno je vrsiti brzo probijanje prostorija i izvoditi njihovo zatvoreno
podgradivanje, Podzemni ("gorski") udari predstavljaju iznenadno
rusenje stijena sa zarusavanjem i zatrpavanjem podzemnih prostorija,
Udari se desavaju u stijenama velike cvrstoce u kojima moze da se
akumulira energija elastii'ne deformacije,Udari se dogadaju na mjestima
maksimalne koncentracije napona u momentu trenutne preraspodjele
naprezanja usljed oslabljenja napregnute zone podzemnim iskopom,
NajcesCi su u rudnicima uglja nn dubinama veCim od 250 m.
Prodori podzemnih voda i teCljivih masa javljaju se u tune lima i
drugim podzemnim objektima naroCito u karstnim terenima, zatim plitko
ispod povrsinskih tokova itd,
136
Navedene inzenjerskogeoloske procese treba studiozno i
kontinuirano proucavati te podllzimati odgovarajuce mjere radi njihovog
sprecavanja i ublaiavanja,
5. PODZEMNE VODE
Podzemne vode su one vode koje se nalaze u unutrasnjosti
Zemlje,Postoje jos i atmosferske i povrsinske vode,Smatra se da se
podzemne vode javljaju u Zemljinoj kori na dubini do 12 lan, Nize od
ove dubine javljaju se sarno vodene pare, a ne i tecne podzemne
vode,Prema porijeklu podzemna voda moze biti: vadozna (meteorska iii
atmosfcrska), juvenilna i konatna.
Podzemna voda meteorskog porijekla potice od padavina iz
atmosfere i zato se cesto naziva atmosfcrska iii meteorska voda,a
odomacen je i naziv vadozna voda,Pored infiltracije meteorske vode u
podzemlje,voda dolazi iz atmosfere kondenzacijom vodene pare koja se
nalazi u vazduhu i zajedno sa njim prodire u supljine i pukotine koje se
nalaze u litosferi i tll se kondenzuje u VOdll, Na poniranje vode II tlo
uticu: padavine, nagib povrsine, biljni pokrov, propusnost stijena i
kolicina vode sto se vee nalazi u porama stijena,Veca kolicina padavina u
terenima izgradeninl ad propusnih stijena rezultira Inogu6noscu
nakupljanja veCih koliCina podzemne vode, a strmi nagib padina, voda u
porama stijena i vegetacija, smanjuju mogucnost infiltracije,
Juveniina voda nastaje vezivanjem vodonika i kiseonika koji se
oslobadaju u procesll diferencijacije magme, Ona nastaje prvi put pa se
cesto naziva i "mlada voda"(lat,juvenilis-mladalacki), U prirodi se sreee
u vulkanskim oblastima,U toku kretanja kroz Zemljinu koru mjesa se sa
vodom meteorskog porijekla pa je veoma tesko utvrditi pravu juvenilnu
vodu.
Konatna voda (lat,conatus-zajedno roden) je podzemna voda
koja se nalazi u sedimentnoj seriji a vodi porijeklo od voda mora iii
jezera u kome su se stvarali dotieni sedimenti. Konatna voda miruje u
odredenim geoloskim strukturama sve dok se do njih ne dode busenjem
iii im se prirodnim putem (rasj edanj em) ne omoguCi istieanje i
zamjenjivanje atmosferskom vodom,
Dio vode zadrzane u kapilarnim porama iii uz stijenke sitnih
mineral nih cestica naziva se f"Izicki vezanom vodom iii vlagom, a dio
koji se krece pod uticajem gravitacije je slobodna voda.
137
S.l.Zone u hidrogeologiji
S obzirom na hidrodinamieke karakteristike, u podzemlj u se
generalno razlikuju: prozracna zona iIi zona acracije i zona vode
temeljnice iIi zona freatske vade (sI. 77)
, ,
-- .....
Slika 77. Voda II podzemlju U okviru hOn1ogenih granuliranih naslaga:
J -vodoncpropusna pod/oga,2-voda temeUnica ilifreatska >,oda, 3-1'odno licc s
kapilarnim obrubom iii nivu podzemnc vade, 4-prozrah1D zono
Prozracna zona je podrucje blizu povrsine u kojem ispunjenost
supljina vodom ovisi 0 kolicini padavina. SJobodna voda ne ispunjava
potpuno supljine ave zone i ne 6ni povezan slo.1. Prostori gdje nema vode
ispunjeni su zrakom pa i odatIc i naziv zone. Dio vode u ovoj zoni
fizicki je vezan adhezijskim i drugim molekularnim silama (vlaga).
Slobodna voda pod utieajem gravitaeije teee u nize predjele, pri cemu
moze lnijenjati podzemne puteve. Fizicki vezana vada gubi se uglavnom
isparavanjem na povrsini (evaporacija), a trose je i biljke i na kraju
ispustaju (transpiracija).
Zona vode temeijnice iii freatskc vode nalaze se ispod
prozraene zone.U ovoj zoni voda ispunjava prazne prostore do
nepropusne podloge iii do dubine u kojoj je temperatura 1Oliko visoka da
dolazi do isparavanja.
Granica izmedu freatske vade i prozracne zone nije ostra;vec je
obrubljena kapilarnim obrubom u kojem se voda dize kroz kapilarne pore
i ulazi u prozracnu zonu. Povrsina vade temeljnice naziva se vodno lice
iIi nivo podzemnc vodc.Ono se nalazi na razlicitim dubinmna.
To ovisi 0 klimatskim i geoloskim uvjetima koji utieu 11a kolieinu vode,
isparavanje i na eventualno istjecanje vode na povrsinu iIi podzemljem.
Yodno lice cesto oponasa povrsinsku konfiguraeiju terena ispod kojeg se
nalazi, i to u ublazenim kontnrama. Odstupanje moze biti u vezi s
polozajem i vrstom nepropusne podloge i s obiljezjima vodonosnih
stijena.
138
1
11
I
S obzirom na Cinjenicu da voda u podzemlju cirkulira i zadrzava se
u porama i supljinarna (u nevezanim klastiCnim sedimentima) i
pukotinarna i supljinarna (u vezanim stijenarna),ukupna kolicina vode
koja se moze nakupiti ovisi od stepena poroznosti odredenog sedimenta
odnosno stijene.
S.2.Poroznost i propusnost stijena
U novije vrijeme sve vise preovladuje stav da kao pore u stijenarna
treba smatrati sve one prostore u stijenama koji nisu ispunjeni cvrstom
mineralnom materijom bez obzira na naCin postanka, obiik, velicinu i
druge karakteristike takvih supljina. U hidrogeologiji, ali i uopste u
ejelokupnoj geotehnici, poroznost predstavlja zapreminu supljina u
.iedinici zapremine stijene (npr u 1 m
3
stijene).
Ukupna zapremina supljina, kao i njihova veliCina, zavisi 0
veliCini i obliku zma, njihovom rasporedu, te 0 vezivu koje ispunjava
prostor izmedu zrna. Ova definicija se odnosi na stijene sa
intergranularnom poroznosti (nevezani sedimenti i poluvezane stijene-
gline), a oznacava primarnu poroZDost.
U vezanim stijenarna voda se nakuplja i cirkulise u pukotinarna,
pa se zato kate da se vezane stijene karakterisu sekundarnom
(pukotinskom) poroznosti. Sekundarna poroznost nastaje nakon
formiranja stijene djelovanjem razlicitih sila. Pukotiuska poroznost
karakteristiena je za sve guste i tvrste stijene koje su prakticno netopljive
u vodi.U krecnjacima i dolomitima koji su viSe iii manje topljivi u vodi
koja sadrzi C02 i neke druge agresivne sastojke, pukotinske se supljine
proSlrujU pa nastaje pukotinsko-disolucijska (krska)
poroznost.Navedeni tipovi poroznosti prikazani su na sliei 78.
139
Slika 78. Tipovi poroznosti;A-F-faktori poroznosti u granuliranim naslagama (A;B-
utica) poloiaja zrna, D-uticaj granulomerrijskog SQstava i rasporeda zrna razlicite
velicine,E-utieaj eementacije meauzrnskih prostora; F-poroznost zrna), G-porozna zona
izmeau slivova lave, H-poroznost u krecnjaku zbog korozivnog pro,{:irenja primarnih
supljina,!-pukotinska poroznost masivnih stijena (po Gillulyju i dr.,iz Heraka)
Stepen ukupne poroznosti uzoraka u procentima za neku stijenu
izracunava se prema formuli:
n _Vp XlOO(%)
V
n-stepen ukupne poroznosti uzorka stijene
V -ukupna zapremina uzorka stijene
Vp-ukupna zapremina supljina u uzorku
Dakle, ukupna kolicina vode u stijeni zavisi od stepena njene
poroznosti.Ukoliko stijena propusta vodu to se naziva njenom
propusnoscu iii permeabiinoscu.Vodopropustljivost je neposredno
ovisna od velicina i medusobne povezanosti pora kao i od napona koji
uvjetuje laetanje vode.Kretanje podzemne vode pod djejstvom sile
gravitaeije moguce je sarno u porama superkapilamih veliCina
(>0,25mm). Ukoliko su vece dimenzije pora u stijenama, utoliko je manji
olpor kretanju vode. U vezi stirn veca je i vodopropustljivost stijena. U
krupnozrnim sljunkovima velicine pora dostizu I em pa i vise. Zbog toga
je njihova vodopropustljivost veca nego kod pijeskova. Medutim, !reba
istaci da propusnost stijena nije proporcionalna njihovoj poroznosti.
Naime gline imaju veliku poroznost (neke cak vetu od 50 %) ali su
prakticno vodonepropusne zbog toga sto su pore taka male da se voda
\eze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. Krupnozrni sljunkovi imaju
poroznost 20-35 %. ledinica kojom se definise vodopropusnost stijena
140
naziva se koeficijent filtracije iii koeficijent vodopropustijivosti.On se
najces6e oznacava sa "k", a izraiava se u emisec, rn/sec, iIi midan.
One stijene koje lahko propustaju podzemnu vodu nazivaju se
hidrogeoloski kolektori za razliku od hidrogeoloskih izolatora koji su
vodonepropusne stijene u kojima se ne moze formirati izdan.
5.3.Izdani
Izdanima se nazivaju sve geoloski znacajne akumulacije
slobodnih podzemnih voda,bez obzira na njihovo porijeklo i geoloske
uvjete u kojima se sada naJaze u Zemljinoj kori.
Voda iz izdani moze da hrani izvore, rijeke, bunare i druge
prirodne i vjestacke vodne objekte. Dakle izdani se formiraju u stijenama
koje su sposobne da primaju, zadrzavaju i propustaju podzemnu vodu.
Obzirom na vrstu poroznosti koja je zastupljena u stijeni gdje je
formirana izdan razlikuju se razbijene i zbijene izdani. Razbijene izdani
se formiraju u stijenama sa pukotinskom poroznos6u dok se zbijene
izdani obrazuju u stijenarna sa intergranularnom (meduzrnskom)
poroznoscu. Siozene izdani nastaju kombinacijim najmanje jedne
zbijene i jedne razbijene izdani, Cije su podzemne vode spojene u
jedinstvenu vodenu masu. Navedeni tipovi izdani prikazani su na sliei 79.
"
Slika 79, Shematski prikazane izdani aJ razbijena izdan; b)zbijena izdan;
c)sloiena izdan; I-nadizdanska zona; 2-izdanska zona; 3-hidrogeoloski izolator
Dovoljno kompaktne vodene mase zbijenih izdani daju
mogucnost da se kopanjem bunara, busenjem busotina, itd. neminovno
naide na vodu, rna gdje oni bili izvodeni u zoni prostiranja zbijenih
izdani. Stoga milao lokacija vodozabvatnih objekata u terenima sa
zbijenim izdanima nema veCi znacaj.
141
U zoni prostiranja razbijenih izdani ne mora se uvijek naiCi na
izdansku vodu,bez obzira sto su ti objekti zasli u stijensku masu dublje
od nivoa izdani, i sto se u njihovom susjedstvu nalaze busotine iIi bunari
sa vodorn. Prema tome, uspjesnost lociranja vodozahvatnih objekata u
razbijenim izdanima, narocito u slabije poroznim stijenskim masama sa
rijetkim vodenim zicama zavisi i od slucajnosti da Ii ce se njima presjeci
iii ne nek; od vodenih ogranaka. Pri istrazivanju vode u sloienim
izdanima busotine treba postavljati u dijelu na kojem je zastupljena izdan
zbijenog tipa.
Najopstije hidrogeoloske karakteristike kolektora u kojem je
formirana izdan prikazane su na slici 77. Podinu hidrogeoloskom
kolektoru cini glina kao vodonepropusna podloga.
Izdanska zona formirana je u naJl11Zlm dijelovima
hidrogeoloskog kolektora, dok se nadizdanska zona rasprostire izmedu
izdanske zone i povrsine terena.Kapilarni pojas obrazuje se u
kapilarnim i sUbkapilarnim porama neposredno iznad slobodne povrsine
izdani. Debljina i oblik ovog pojasa zavisi od duiine i izgleda kapilarnih
pora. Ona se obicno krece od nekoliko cm do 2 m. Oscilacije nivoa
slobodne povrsine izdani uslovljavaju i oscilacije kapilarnog pojasa.
Na osnovu uzajamnog polozaja hidrogeoloskih izoiatora i
kolektora mogu se formirati dvije osnovne hidraulicke vrste izdani:
zatvorene i otvorene. Zatvorene izdani obuhvacene su sa svih strana
hidrauluckim izolatorima. Njihov hidraulicki mehanizam je ustaijen, jer
su vode u njima nepokretne i po kolicini nepromjenljive. Tek po
otvaranju nekog dljeia hidrogeoloskog kolektora djelatnoscu covjeka iii
erozijom vode iz zatvorenih izdani mogu da se krecu iii eksploatisu.
Otvorene izdani formiraju se u otvorenim hidrogeoloskim kolektorima
koji su cije10m gornjom povrsinom iii jednim njenim dijelom vezani za
povrsinu terena. U njma je hidraulicki mehanizam promjenjljiv, a
povrsina izdani moze da oscilira slobodno u vertikalnom pravcu. U
odnosu na zatvorene izdani, otorene izdani su znatno vise zastupljene i
imaju znatno veei prakticni znacaj.
Prema hidraulickim karakteristikama otvorene izdani mogu biti
slobodne i arteske. Siobodne izdani po cijelom svom prostranstvu
nemaju povlatni hidrogeoloski izolator.U njima nivo izdani moze
slobodno da oscilira sve do same povrsine lerena. Po tom
karakteristicnom svojstvu one su j dobile naziv slobodne izdani (sI.80).
142
Slika 80. Shematski prika:: slobodne izdani (I-minimalni vadostaj rijeke;
2- maksimalni vodostaj rifeke;3-nivo slobodne izdani i .1h- osciJacije nivoa izdani) (
iz Vlahovic, 1996 )
Arteske izdani su na najveeem dijelu svog prostranstva
prekrivene povlatnim hidrogeoloskim izolatorom (sI.81).
--- --- ,.. __
.. ...
__ . - - .- -- __
Slika 81. Artdka izdan (l-hidrogeoloski kolektor,2-hidrogeolo.vki fIoialor,
5- pfjezomelarski nivo, 6-subarteski nivo)(iz Viahovic, 1996 )
Vertikalna komponenta hidraulickog pritiska u arteskim izdanima
naziva se pijezometarski pritisak, dok se nivo do koga dopire arteski
pritisak naziva pijezometarski nivo. Kada se izvede busotina iii bunar na
dijelu terena cIJa se povrsma nalazi hipsometrijski nize od
pijezometrijskog nivoa, voda iz arteske izdani izbija pod pritiskom na
povrsini terena i dostiie visi nivo od same povrsine terena. Na dijelovirna
arteskih izdani gdje je povrsina terena hipsometrijski VIsa od
pijezometarskog nivoa, izdanska voda ne moze izbiti na povrsinu
terena.Taj dio naziva se subarterski dio izdani,a nivo izdani u njemu je
subarteski nivo izdani. Arteske izdani javljaju se u dubinama od nekoliko
metara do 2 km,a najcesee u dubinama 50 do 300 m.
Vode veeine otvorenih izdani stalno se smjenjuju. One sto su jedno
vrijeme cinile izdan lagano olieu negdje prema Zemljinoj povrsini, a na
njihovo mjesto priticu svjeze vode najces':e sa povrsine Zemlje.
Priticanje svjeze vode u izdan naziva se prihranjivanje,a lagano oticanje
vode iz izdani praznjenje. Prihranjivanje izdani vodom iz atmosferskih
143
taloga iii iz povrsinskih voda 113jcesce je difuzno. U torn slucaju voda sa
povrsine terena ponire u hidrogeoloski kolektor kroz bezbroj pora. Jedino
u izdani razbijenog tipa koja iina mnoge supljinc (u karstnin1 predjelima)
moze mjestimicno lzaan da se prihranjuje velikim koliCinama
povrsinskih voda i2 rijeka ponornica, koje prodiru koncentrisano kroz
ponore u podzemlje. Praznjenjc slobodnih izdani moze se vrsiti na vise
nacina, medu njima osnovn; sn prirodno i vjestacko praznjenje.
Prirodno praz.njenje izdani vrsi se kroz izvore iii druge vidove izliva.
Praznjenje izdani moze biti i prcka vegetacije koja svojim korjenjem
dopire do kapilarnog pojasa nadizdanske zone i iz njega se snabdijeva
vodorn za svoje zivotne procese.Vjestacko praznjenje izdani vrse Ijudi.
Ono predstavlja faktor koji ne samo da remeti prirodni rezim izdani,vec
cesto mijenja i cjelokupan hidraulicki mehanizam izdani. Bitno se
razlikuju dva naCllla vjestackog praznJenja izdani: gravitaciono
ocjedivanje i crpljenjc. Prj gravitacionom ocjedivanju vjestackim
uredajima se omogucava izdanskilTI vodan1a da pod djejstvorn gravitacije
izbijaju na povrsinu terena.
Crpljenjem se izdanske vode iz bunara izdizu na povrsinu terena
pornocu raznih uredaja.Toll1 prilikom snizava se nivo izdani (podzemne
vode) obrazujuci oko mjesta crpljenja udllbljenje u izdani kaa sto je
prikazano na slici 82. Ovo udllbljenje naziva se depresiona kupa.
___ ,-- /'-. ___ r- ....... ___ _ r- __ --..f _________ ;-_
_ ---' .-:--' '" -'
_______ r- ?C .-- ___.._ r- r-'--
- -
Slika 82.Depresiona kupa nastala crp(je'?iem podzemne vodc
(l-nivo podzemne vode: 2-depresiona kriv(l; 3-izdan;
4-hidrogeoloski izolator; R-radUlis lltic(?ia (depresione kupe);
S-sniZenje nivoa vode u bunaru iii busotini; H-debljina izdant)
Horizontalna projekcija depresione kupe ima priblizno krumi
oblik.U vertikaluom presjeku graniee depresione kupe predstavljene su
depresionim krivim, koje se medusobno priblizavaju prema dnu bunara
iii busotine. Obrazovanje depresione kupe izaziva odstupanje toka
podzemne vode od prirodnog pravea.
144
Odredivanje granica depresione kupe ima veliki prakticn; znacaj
pri procjenama filtracionih svojstava stijena i uslova ugradnje uredaja za
vodosnabdijevanje i dr. Radijus bazisa depresione kupe naziva se radiju.
uticaja. Dimenzije depresione kupe a saglasno tome radijus uticaja i
veliCine snizenja (visine kupe), ovise 0 vodopropustljivosti
tvorevina.Dobro vodopropustljivi sljunak i pijesak kod kojih je manje
trenje vode i cestiea, imajn siroke kupe sa velikim radijusima uticaja.
Kod malo propustljivih glina kupe su uske sa malim radijusima uticaja.
Za praktiCne svrhe koriste se jednacine za priblimo odredivanje velicina
radijusa uticaja.
U vecini slucajeva podzemne vode se kretu, a dio hidrogeologije
u kojem se izucavaju zakonomjernost; kretanja podzemnih voda naziva
se dinamika podzemnih voda. Zakoni kretanja podzemnih voda koriste
se pri hidrogeoloskim proucavanjima zahvata podzemnih voda, drenaZa,
rezervi itd. Podzemne vode se mogu kretati kroz stijene u obliku
infiltracije iii filtracije. Pri infiltraciji kretanje podzemne vode vrsi se
kroz pore djelimicno ispunjene vazduhom iIi vodenom parom. Prj
filtraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore koje su potpuno
ispunjene vodom. Masa te vode koja se krece obrazuje filtradoni tok.
Filtracioni tokovi podzemne vode medusobno se razlikuju po nacinu
kretanja, hidraulickom stanju, rezimu filtracije,itd.
Kretanje podzemnih voda moze biti u.taljeno i promjenljivo. Pri
ustaljenom kretanju svi elementi filtracionog toka (brzina, kolicina,
pravac i dr.) ne mjenjaju se tokom vremena. U mnogim slucajevima
javljaju se manje promjene sto se u praksi moze zanemariti. Filtracioni
tok je promjenljiv ako se njegovi elementi mjenjaju kako u prostoru, tako
i tokom vremena. Kretanje podzemnih voda postaje promjenljivo
tj.zadobija promjenljiv karakter pod djejstvom razlicitih prirodnih i
tehnickih cinilaca infiltracija atmosferskih taloga,
crpljenje vodom, infiltracija otpadnih i industrijskih voda i dr.).
Po karakteru kretanje podzemnih voda moze biti laminarno i
turbulentno. Pri laminamom kretanju strujnice vode su medusobno
paralelne.Laminamo kretanje zastupljeno je ne samo u stijenama
meduzrnske poroznosti vee i u ispucalim stijenama u kojima koeficijenti
vodopropustljivosti ne prelaze 0,3 do 0,4 cmlsec.U stjenama sa krupnim
porama i pukotinama Ciji su koeficijenti vodopropustljivosti veti
od 0,3 do 0,4 cm/sec.kretanje vode u pojedinim slucajevima moze biti
turbulentuo pri cemu se strujnice vode medusobno sijeku.Ovaj tip
kretanja vode u s\ienama javlja se relativno rijetko.
Kretanje podzemnih voda vrs! se pri postojanju ra.zlike
hidraulickih pritisaka tj. razlike nivoa slobodne povrsine izdani. Pri tome
se kretanje vrsi od mjesta sa vecim pritiskom tj. sa visim nivoom, ka
145
mjestima sa nizim pritiskom odnosno nizim nivoom podzen1ne vode. Ta
razlika nivoa podzemne vode naziva se razlika pi.iezomctarskog nivoa.
5.4. ZagaUivanje izdanskih voda
Tokom pronicanja i filtracije, podzemne vode dolaze u dodir sa
materijama razlicitog porijekla. Pri tome se stvaraju uslovi za
zagadivanje izdanskih voda. ZagadivaCi mogu biti prirodnog iii
vjestackog, neorganskog iii orgamkog porijekla. Neorganske materije
prirodnog porijekla poticu od rastvorenih soli iz stjenskih masa kroz koje
se krecu podzemne vode, dok neorganske materije vjestackog porjekla
dospjevaju u podzemne vode najcesce iz gradskih, seoskih i industrijskih
otpadnih voda.
Prirodni zagadivaCi organskog porjekla nalaze se vee na samoj
povrsini terena, ali i ispod njegove povrsine. Na povrsini terena to su
najcesce istruhli dijelovi biljaka iii uginulih zivotinja, a u dubljim
. djelovima osim nabrojanih jos i ugalj. Organske materije vjestackog
porijekla pOlicu najveCim dijclom iz smetljisla, septickih .lama i stala.
Najopasnije po zdravlje Ijudi je zagadivanje izdanskih voda
materijarna organskog porijekla. U takvim vodama nalazi se obilje
bakterija zaraznih bolesti (zutica, dizenterija, difterija, kolera i dr.).
Rasprostiranje zagadivanja uslovljeno je pravcem kretanja
izdanskih voda.Uzvodno od mjesta zagadivanja prenosenje je kratko, dok
je nizvodno prostiranje l1ll1ogostruko vece. Prodiranje zagadivanja u
dubinu uslovljeno je snizavanjem nivoa izdani, naroCito ako se
smzavanje vrS! crpljenjem iz vodozahvatnih objekata. U
najnepovoljnijim uvjetima zagadivaJ::\jem moze biti zahvacena izdan u
okviru cjelokupne sabirne povrsine, dok je najmanji obim vezan za
neposrednu okolinu mjesta zagadivanja.
Udaljavanjem od izvora zagadivanja vrs! se
preciscavanje izdanskih voda. Stepen preciscavanja zavisi od
pora u s1jenarna i od duzine predenog puta.
prirodno
dimenzija
Najbolji prirodni precistaei su visoko plasliene (masne) gline. U
njima se bakterioloski zagadene vode preCiste na duzini od oko 20cm.
Medutim kretanje izdanskih voda kroz ove sedimente kolicinski je vrlo
malo i uz to vrlo sporo. Oslale vrste gline i les su nesto slabiji preCistaCi.
U njima se preCiscavanje izvrsi pri filtracionom putu od 1 do 4m. U
pijesku i sljunku preCis6avanje je razliCito u horizontalnom i vertikalnom
pravcu. TakO se kroz pijeskovito-sljunkovite flJecne sedimente
preCiscavanje izvrsi na duzini od najmanje SOm u horizontalnom pravcu,
a Sm u vertikalnom pravcu. Pri kretanju kroz karstifikovane stjenske
146
rnase, cesto nije dovoljna ni duzina od 12 km za potpuno bakteriolosko
preciscavanje izdanskih voda.
5.5. Hidrogeoloska istrazivanja u grailevinarstvu
Hidrogeoloska istrazivanja obavljaju se u razlicite svrhe, pri cemu
je za izbor metode bitno da Ii se podzemne vode istrazuju radi njihovog
koristenja. iii se tretiraju kao stetne pa ih stoga treba odstraniti.
Podzemne vode se istrazuju za potrebe vodosnabdijevanja naselja i
industrijskih objekata, za izvedbu hidrolehnickih objekata, za
navodnjevanje i sJ. Kada su podzemne vode sletne, istraiuju se u cilju
isusivanja terena i temeljnih jama, odvodnje u rudnicima, odvodnje sa
saobracajnica i 51. .
Hidrogeoloska istraiivanja mogu biti: prospekcijska
(orijentaciona). regionalna (opsta) i detaijna. Prospekcijska
(orijentaciona) istrazivanja provode se na neistrazenim podrucjima radi
dobivanja orijentacionih spoznaja 0 hidrogeoloskim prilikarna na terenu.
Na osnovu dobivenih podataka, ovisno 0 potrebi, prograrniraju se
regionalna i detaljna istrazivanja. Rezultati prospekcijskih istraiivanja
prikazuju se graficki na kartama malih razmjera (l: 1 00 000, 1:200 000 i
manjc).
Regionalna (opsta) hidrogeoloska istrazivanja su detaljnija, pri
cemu se rade hidrogeoloske karte u mjerilu 1 :25 000 iIi 1:50 000. U
ovakvim istrazivanjima upotrebljava se osnovna geoloska karta i svi
geoloski, hidrogeoloski i ostali dostupni podaci koji su osnova za detaljna
istrazivanja. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se radi
rjcsavanja nekog prakticnog problema i pri tom geoloski odnosi
istrazivanog podrucja u cjelosti moraju biti poznati, a treba da budu
zavrsena i regionalna hidrogeoloska istrazivanja. Rezultati detaljnih
hidrogcoloskih istrazivanja graficki se ucrtavaju na karte u mjerilu
1:25 000 do 1 :500, ovisno 0 potrebi. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja
provode se prilikom rjesavanja problema vodosnabdijevanja, za
navodnjavanje i odvodnjavanje, za potrebe izgradnje hidrolehnickih
objekata, saobracajnica i drugih slozenih inZcnjerskih objekata.
. Opcenito,hidrogeoloska istrazivanja treba da rezultiraju
spoznajarna 0: odnosu izmedu povrsinskih i podzemnih voda, te 0
hidrogeoloskim osobinama stijenskih masa. Za upoznavanJe
hidrogeoloskih osobina slijenskih masa treba dobra poznavati
litostratigrafske karakteristike stijena i njihov polozaj u prostoru
(5 obzirom na tektoniku). To zahtijeva ne sarno prec:izno izradenu
geolosku kartu i geoloske profile vee i rezultate ostalih izvedenih
istrazivackih radova kao sto su podaci dobiveni istrainim busenjem sa
147
jezgrovanjem, opazanje pijezOlnetara, ispitivanja vodopropusnosti,
geofizicka i laboratorijska ispitivan.la itd. 1z takvog fonda podataka
hidrogeolog Inoze i_zdvoj iti odlike stijenske 111ase U OdllOSU na
vodopropusnost i definisati smier (iii sm.lerove! kretanja podzemne vode.
Hidrogeoloska funkcija sti.lena .le. u skiopu hidrogeoloskih
karakteristika istraiivaTIog terena, veoma slozena pojava koja u
konkretnom slucaju zavisi od prilika na terenu, tako da se razlikuju
stijene kao hidrogcoloske barijere (izoiatori) kao koiektori.
Hidrogeoloske barijere Sll definisane nepropusnoscu i prostornim
polozajem stijena, a hidrogeoloske kolektore cine propllsne stijene s
intergranularnim i pukotinskim porozitetorn.
5.6.Isusivanjc tcmcljnih iskopa
Aka se temeljna jat11IJ kopa u vodopropusnirn podrucjima, cesta
se dogodi da se kroz zasjecene dijelove dobiva manji iii veCi pritok vode
koja otezava izvodenje gra(tcvinskih ra<..iov'l 11(1 tC111eijenju objekata, a u
fazi eksploatacije ugroza'i;J tcn1eijc. Prellla tOl11C\ prvi zadatak je isusiti
temeljni iskop. Drugi zudatak sastoji SE' u projektovanju efikasnc
odvodnje objekata radi sprecavanja dotoka vade u konlaktnu zonu
temelj-stijena. Da bi se Ijesenja isusivanja temeljnih iskopa mogia
efikasno projektirati, potrebna su sazm.tllJa KO.la rezllitiraju 1Z
hidrogeoloskih istrazivanja, pri Ce!l1U je posebno vazno dobiti odgovore
na piotan.la 0:
koliCini pretposli;l\'ljenog dotoka vode U otvoreni iskop iz
stij enske mase,
mogucnostima procjeclivanja povrsinskih voda i njihovoj
pretpostavljenoj kolicini,
stabilnosti kosina, odnosno vjerovatno6i pojave klizanja
kosine iskopa,
optimalnoj metodi i nacinu snizavanja nivoa podzemne v o d e ~
odnosno isusivanju temeljnog iskopa za gradnju u kontaktnom
podrucju.
Ovdje treba naglasiti da potpuno isusivan.le temeljne .lame
crpljen.lem nije rnognce, ako .le kota ternei.len.la pro.lektirana ispod kote
podine vodonosnog sloja. Ako je kola terneljenja sarno djelirnicno u
vodonosnom sloju, razliCitim metodama mogu6e je postici snizenje nivoa
podzemne vode i temcljenje obaviti n suhorn. Nacin crpljenja zavisit ce
od koliCine dotoka, geoloskih karakteristika stijenske mase i
karakteristika temeljnog iskopa, a moze se provoditi na vise naCina.
Na.lcesce se prirnjenju.le:
148
a) otvoreno crpljenje iz gradevinske jame,
b) crpl.;enje iz cijevnih bunara postavl.ienih oko jame, cime se
snizava niva podzemne
vode.
Povrsinska odvodn.la ljesava se izvedbom otvorenih kanala (drenova)
koji vodn sknpljaju i odvode izvan podruc.la graclevinskog zahvata.
6. INZENJERSKA GEOLOGIJA
Inzenjerska geologija .le speci.lalisticka naucna disciplina, koja
proucava geolosku gradu, geoloske procesc, mineralosko-petrografske i
fizicko-rnehanicke karakteristike sti.lena i terena za potrebe gradn.le.
Dakle, njenim rezultatima se definisu uvjeti gradnje, predvidaju se
promjene li terenu, koje 6e biti izazvane savremenim egzodinamickim i
endodinarnickim procesima i po.lavarna, i n.lihov odraz na graclevinski
objck!. To ukazuje da je inzenjerska geologi.la veoma bliska
gradevinskim discipiinama: konstrukcijama, mehanici sti.lena i rnehanici
tla. Prihvativsi takvu definiciju i zadatak inzenjerske geologi.le u
graclevinarstvu, ocito je da se osnova inzen.lerskogeoloskih istrazivanja
svodi nu odreclivan.le:
prirodnih geoloskih proeesa i pojava te proeesa i pojava
izazvanirn gradevinskirn radovirna,
sastava, strukture, stanja, karakteristika i nvjeta nastanka i
prostiran.la gornjih dijelova litosfere te n.lihovog ponasan.la pri
izvedbi graclevinskih radova, kao i u fazi eksploatacije
objekta.
Dobiveni rezultati osnova su za ocjenu rnognceg stcpena uticaja
prirodnih geoloskih i naknadno izazvanih procesa i pojava na graclevinski
objekt, kao i predvidan.le zastitnih rn.lera protiv eventualnih nepovol.lnih
faktora.
Zanimijivo je da su za postanak i razvoj inzenjerske geologije
zaslillni upravo gradevinari, koji traze od geologa podatke 0:
cvrstoci i stabilnosti sti.lena, stabilnosti izvedenih kosina
zas.leka i usjeka na povrsini, te podova, bokova i svodova
podzernnih objekata;
stepenu opasnosti od savremenih egzodinamickih proeesa i
pojava (denudaci.le, erozije, abrazije, klizanja, osipan.la.
odronjavanja, sufozi.le), kao i cndodinamickih pojava, narocito
potresa;
- rnogucnostima pronalaZen.la i upotrebe prirodnih graclevinskih
rnaterijala.
149
Intenzivna gradevinska aktivnost eovjeka kroz stoljeea,
kOllstrukcijska slozenost objekata i potreba da se objekti izvedu na
ponekad nestabilnim terenima i terenima teskim za izvodellje radova,
omogueili su razvoj metoda istrazivanja u inzenjerskoj geologiji, ali i
razvoj novib primjenjenib naucnih disciplina, koje su dopunjavale
podatke dobivene inzenjerskogeoloskim istrazivanjima.
To se naroeito odnosi na hidrogeologiju, koja proucava podzemne
vode,njihov postanak, rezim, kvalitet, kolii'inu i djelovanje u podzemlju,
i tehnicku petrografiju, koja proucava mineralosko-petrografska i
tehnicka svojstva stijena i kamena i nai'in istrazivanja !ezista i
mogucnosti primjene kamena i nevezanih scdimenata u gradevinarstvu,
arhitekturi i skulptorstvu, kao i procese koji nastaju u kamenu pod
uticajem razlicitih faktora. Inzenjerska geofizika svojim metodama i
rezultatima taleoder doprinosi odredival1iu fizicko-mehanickih
karakteristika stijena i terena predvidenih za gradevinske zahvate, a
inzenjerska seizmologija proucavajuci seizmicke pojave i njihove
posljediee, dajc veoma vrijedne podatke, neophodne za sto sigurniju
gradnju u seizmicki aktivnim podruejima.
lnzenjerskogeoloska istrazivanja daju osnovu za idejna rjesenja,
idejne projekte i glavne projekte objekata razliCite namjene. Nemoguee je
zamisliti optimalno koncipiranje i izvedbu temelja bilo koje gradevine,
saobracajnica (cestovnih, zeljezniekih, pomorskih i zrakoplovnih luka),
tunela, vijadukata, mostova, kosina zasjeka usjeka, umjetnih
akumulacijskih jezera, brana i mezarja, bez detaljnih
inZenjerskogeoloskih istraZivanja koja, uz ostale istrazivaeke radove,
omogucuju optimalno projektovanje i izvdebu prakticno svih, a naroCito
slozenih i skupih gradevinskih objekata.
6.1. Metode istrazivanja za potrebe gradevinarstva
Inzenjerskogeoloskim istraZivanjima treba odgovoriti na veliki
broj pitanja u vezi definisanja uslova kojima treba udovoljiti pri izvedbi
objekata. Ta istraZivanja je nuzno shvatiti kao dio ukupnih raznovrsnih
istraZivanja koja treba obaviti prije izgradnje nekog objekta,a cilj im je
omoguciti optimalan pristup planiranju i izvedbi radova. Naravno, pri
inzinjerskogeoloskim istrazivanjima treba koristiti rezultate ostalih
geoloskih disciplina (stratigrafije, tektonike, egzodinamike,
endodinamike, mineralogije, petrografije, tehnieke petrografije,
hidrogeologije), ali i drugih disciplina koje pridonose istrazivanju terena
za potrebe gradnje ( inzenjerske geofizike, inzenjerske seizmologije,
mehanike stijena, mehanike tla). Interdisciplinarnim pristupom moguce
150
je u inzenjerskogeoloskom smislu definisati kvalitativne ali i
kvantitativne karakteristike stijenske mase u terenn. Nesumnjivo Je da pri
tome lstraZlvanja pocinju inzenjerskogeoloskim kartiranjem, eiji rezultati
uSl1lJeravaJu dalJnJe faze istrazivanja: geofizieka istraZivanja, istraZivacko
busenje, . izradu raskopa, izradu istraZivackih zasjeka, jama, okana,
potkopa 1 slieno.
Posebnu paznju pri povrsinskom kartiranju terena i kartiranju
jezgra istraZnih busotina, kartiranju zasjeka, raskopa is!., treba obratiti
pukotinama i pukotinskim sistemima, jer se obradom tih podataka dobiva
stvaran uvid u strukturnogeolosku gradu istraZivanog podrueja. Uzorci s
terena, poremeceni i neporemeeeni, podvrgavaju se laboratorijskim
ispitivanjima. Dobivene rezultate radni tim obraduje i interpretira, i liZ
odredena misljenja i sugestije, predlaZu investitoru optimalan pristup
izvedbi radova.
InZenjerskogeoloska istrazivanja se nliZno rade za sve objekte jer
daju rezultate Cija primjena u praksi bitno utice na pravovremeno
eliminisanje moguCih negativnih uticaja terena na objekat, a omogucuju i
spoznaje 0 nosivosti terena, izboru alata, mehanizacije, vrste eksploziva,
optimalnog naCina izvedbe radova, upotrebe kamena i sl.
6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje
Prije pocetka terenskog rada prikupljaju se i proueavaju svi
dostupni podaci 0 nekom terenu, kako bi se mogao izraditi cjelovit
projekt istrazivanja. Projekt istraZivanja sadrzi opee
geografske,morfoloske, geoloske, hidrografske i hidrolosko-klimatoloske
podatke na terenu. Uz to daje se pregled postojecih rezultata istraZivanja
bitnih za definisanje inZenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena.
Zatim slijedi detaljan opis problematike i cilja istraZivanja i s tim u vezi i
obim predvidenih istraZivanja, njegova dinamika i cjenovnik.
PostojeCi podaci i rezultati dobiveni eventualno potrebnim
rekognosciranjem terena daju sliku stepena teiine inzenjerskogeoloskih
istrazivanja, u pogledu slozenosti, istrazenosti, morfologije, pokrivenosti
i prohodnosti. Kod inzenjerskogeoloskog kartiranja analizira se
fotogeoloska dokumentacija (fotoskice i avionski snimci), koja daje
vrijedne podatke 0 inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena
(sastav, strukture, postojanje egzodinamickih geoloskih procesa i pojava,
hidrogeoloskih i geomorfoloskih pojava i sl.), a uz to su vaZni rezultati
laboratorijskih ispitivanja.
lnzenjerskogeolosko kartiranje, kao jedna od faza istraZivanje
terena, predhodi geofizickim istraZivanjima, istrainom busenju, izradi
raskopa, istraznih jama i sl., ali i laboratorijskim ispitivanjima.
151
Kartiranjern se, nairne. dobijaju podaei 0 odnosima izmedu razlicitih
litoloskih kompleksa; karakteristikama litoloskih jedinica, tektoniei,
stanju stjenske rnase, pukotinama i pukotinskirn sistemima, rudnim
pojavama, pojavama nemetalicnih mineralnih sirovina. koje se mogu
koristiti u gradevinarstvu ili u druge svrhe, egzodinamickim geoloskirn
pojavama i njihovom eventualnom napredovanju te hidrogeoloskim i
geomorfoloskim pojavama, koje imaju znacenje za ukupnu
inzenjerskogeolosku sliku terena.
Kod odredivanja struktllrno-tektonskih karakteristika. najveca se
paznja posvecuJe sloievitosti (kod sedimentnih stijena), lllcenjll
(kod magmatskih) i skriljavosti (kod metamorfhih) , te ispllcalosti (kod
svih stijena). Istrazivanje tektonskih karakteristika sadrzi narocito
elemente i karakteristike rasjeda, pratecih plikotina, rasjednih zona i
neotektonskih kretanja, te bore i sve pratece manifestacije do kojih je
zbog boranja doslo.
Sumiranjem podataka izdvajaju se zone prema ugrozenosti
savremenim egzodinamickim (i tchnogenim) procesima i pojavama,
prema intezitetu okrsenosti i prema stepenu stabiinosti, liZ unosenje
podataka iz postojece seizmicke karte 0 seizmickoj aktivnosti. Stijene se
klasificiraju prema Uputstvu za izradll osnovne inzenjerskogeoloske
karte (tabela 7)
152
Tabela 7. inienjerskogeoloska klasifikacija stijena za O/GK, M. 1: 100.000 (preuzeto
i=: [}pulstva za izradu DICK, 1988, isprav(jeno i dopunjeno; Ie -indeks konzistencije)
RAZRED
I PODRAZRED
Rastresite
Zbiiene
I I BITNE
I INZ.EN.lERSKOGEO I INZEN.JERSKOG
'I LOSKE JED!NICE EOLOSKE
KARAKTf;RISTI
KE
Stijene
I
Prasina, pijesci promjenljivog
i
'-______ ....., granulometrijskog,
I sedimenlnc I sastava
Siabo I stuene ujednacenih
slozene fizickomehafllckih
[-"==-----1 SIJlUlCi, valutice,
Dobro slozene krsje, blokovi
Meke 1,< 0,75

E ii Plasticne
'" E JO>lc<O,75
GlinovHoklasticne
sedimentne slijene
Glme , lapor;
Slijene razlititih
struklUmo-
tekstumih
"5-E.S
fizicko-
'" '" '-'
Z --_J Tvrde lc>!O
mehanickih

I
I
I
Suliatne I haloidne
Organogene
Vulkano-klasticne
gips, anhidri!, haht
kamen; I mrki lIg1Jen,
ligult i trese!
piroklaSli!i
tufovi I vulkanske
pooiozne fizicko-
helllijskim
prom'enama
podiozne
proceSlma

nehomogene
nejednorodne

Slijene podlozne
I
Karbollatnc
okrSavanju
I
Jako jzrn1ena
finozmaSle gliuc i Japori anizotropnos! i
sredn jezrna
sle i
krupnozrna
'"
finozmaste
srednjel.rna
'" krupnozrna
'"
Karbonatne
pjdcari,
brece, konglomerati
okamcnjcne gline,
!apori, siltiti
nejedllOfodnost II
pogJedu sastava i
fizickomehanickih
svoJstava
iZraZena tekstuma
i pukotinska
I
anizotropllos(
pjescal'i, sliJenske mase
brece, kong!omerati !
I
stijene
promjelllj i ve
vapnencl, dolomiti, I
lekSlUre
lravertllli podloZne
okrSavan·13
g
11 roznaci druge stiJene,
E ii sihcifirane sli)ene ugJavnom
<n sio-evile

cYfSle, ali krt'
Vulkanogenosedil!lelllnc okamenjcni lapori, i anizo(ropna
diiabazi sti'cnska masa
153
Vulkanske
andeziti, daciti, preteZllo
trahitl, bazalti,
homogene
dijabazi
am:zotropne
1
stijene
Graniti, dior!u, gabri,
ujednacenih
., P1Ulonske
fizicko-
"
peridotiti
mehanickih
svo'stava
jako iZraZena
Autometamorfne
I
serpentinili pukolinska

anizotropnost
Kontaktnomelamorfne
korni!i, skarni, cvrste, masivne iii
mermer; Irakaste teksture
skriljave argilosisti, filiti, jako izraiena
simozrnaste zeleni skrilici anizotropnost u
Amfiboliti. vezi sa stnlklurno-
skriljave
amfibolski skriljci, tekslUrnim
I
!,>naJS!, kvarciti, fizicko-
kmpnozmastc
menneri mehaniekim
svoistvima
.§ o "
\
Stijene
"'...::1
0
"' i5 ndkri!jave
heterogenog
0

sastava

karbonatne
mermen·
pukotinskom
'" E anizotronnos\;
Svaku inzenjerskogeolosku kartu prate profili i odgovarajuci
tekstualni dio (turnac), s vafuim grafickim prilozima i dokumentaeijom.
Neki vaZni simboli koji se koriste pri izradi inzenjerskogeoloske karte
prikazani su na sliei 83.
154

at ...... ' 10<101.'.'<,
.... ,.,M.r" I;.<>j.. ".,
<Joi>,l.. Ij""i ,...10_11 ........ ·Ii"
,:!.F-::o:;-, •. "krko. ,.,"' ...
"
<><In>'oi'''''''"''j .• , ,., ••
""'''i'' .. ...&n"",",,,, I "'f' ....
'"=
-:: :::. I li.K""i i ... tI
r i ....,1Wstil,
-f>/J.alC'i
f.1ffijITIiijl tt'<l.-.::rtOui
lIk,. ... III;'''''
'"'..,;

hrcl'e
i»,;J,;e!1
;!!J J!':; i.lncl;";":l1", "" .....
1\:-
: .•.
-, -
... j ...... .; ....
.. ....lI 1;lb<'f'#I'rii-
,,"tlj.-. ..
.,,'"'''' ___ .. _f'<'£'C"""""
n,.,K>!{ """00 ..... b.l><l>r.al ....
oil ...... .....
·!I .. f' ... ...
d,nam.i.c- ,.."an
...
miiti.J.k i<iu....,,-...AAU r>trc'""
mi- g<:<-><:kklTi&tiI! ;...
.. j.. t""d"""
Slika 83. Neki simboli u inienjerskogeoloJkoj karli (iz Uputstva::a izradu OfGK, 1988)
6.1.2.GeotIzicka istrazivanja
Temeljne geofizicke metode, koje se primjenjuju za ejelovitije
upoznavanje karakteristika stijenske mase radi izvedbe nekog
inzenjerskog objekta, su seizmicke i geoeiektricne te razliCita mjerenja u
istraZnim busotinama, dok se podredeno u tu svrhu koriste
magnetometrijska mjerenja.
Seizmicke mctode baziraju se na vjestackom izazivanju
elasticnih valova i odredivanju njihove brzine sirenja kroz materijale koji
se istrazuju. Na osnovu razliCitosti lih brzina, u podzemlju se mogu
155
izdvajati materijali razlicitih karakteristika. Osnovne dvije seizmicke
metode su rcfrakcijska i refleksijska.
Refrakcijskom metodom pouzdano se mogu odrediti
karakteristike naslaga do dubine na kojoj objekt ima uticaja na stijenu.
To suo
debljina nekonsolidovanih materijala do cvrste stijene,
kvalitet stijenske mase i debljina trosnog dijela na njezinoj
povrsini,
dubina i oblik klizne plohe klizista,
debljina sedimenata za koje su karakteristicne male brzine
"irenja elasticnih valova radi seizmicke mikrorejonizacije.
Refleksijska metoda nalazi osnovnu primjenu u istraZivanju
de1:iljeg podzemlja.Moze pruziti i podatke 0 debljini nekonsolidovanih
sedimenata na dnu mora, pa se ponekad koristi u istraZivanju za
projektovanje obalskih gradevina.
Geoelektricne metode koje se koriste u gradevinarstvu suo
metoda elektricnog otpora, elektromagnetska metoda i metoda spontanog
potencijala. Metoda eiektricnog olpora bazira se na Cinjenici da
pojedine vrste stijena imaju razlicite velieine specifienog olpora.
Pogodna je za odredivanje podrucja slabijih fizicko-mehanickih
karakteristika u tvrstim stijenama (npr.krecnjacima i dolomitima ), sto je
veoma bitno pri temeJjenju i izvedbi podzemnih radova, zatim za
istraZivanja naJazista gradevinskih materijala i odredivanje
eksploatibilnih nasJaga, za odredivanje pojava vodonosnih sljunaka u
glinama i s1. Opcenito daje pouzdane podatke ondje gdje su razlike
specificnih elektrienih otpora istraZivanih materijala velike.
Elektromagnetska mctoda bazira se na upotrebi struja i pojava
indukcije u vidljivim materijalima pod zemljom. Primjenjuje se u
gradevinarstvu za odredivanje trosnih i razlomljenih podrucja u evrstim
stijenama, zatim u istraZivanju vode i lezista glina, a pouzdane podatke
daje u istraZivanju nekih rudnih lezista. Metoda spontanog potencijala
bazira se na mjerenju potencijala koji postoje ispod povrsine, a izazivaju
ih, izmedu ostalog, trenje pri protjecal1ju podzemne vode, elektrohemijski
procesi u nekim rudnim lezistima i slieni uzroci. Zato se ova metoda
primjenjuje pri istraZivanju rudnih lezista i tokova podzemnih voda te pri
odredivanju gubitaka vode iz akumulacije u krsu.
Ovisno 0 potrebi, u busotinama se mjeri specificni elektricni
otpor, potencijal, pripadna radioaktivnost, apsorpcija gama-zraka
( tzv.gama-gama karotaZa ), brzina elastienih valova, nagib slojeva itd.
Na temelju podataka tih mjerenja moguce je detaljno litolosko
156
rasclanjivanje nabusenih materijala, zatirn jc 1110guce odredivanje
. poroznosti, vodopropusnosti itd.
6.1.3. Istrafno busenje i raskopi
lstraillo busenje svrstava se medu najuniverzalnije istrazivacke
radove jeT se tim naCinom istrazivanja dobiva mnostvo razliCitih
podataka vaZnih za projektovanje i izvedbu inzenjerskih objekata.
Obrada reznitata busenja pocinje determinacijom jezgra i
odvajanjem njegovih dijelova za laboratorijska ispitivanja. Pri tome treba
odrediti vrstu naslaga kroz koje je buseno, tacne dubine promjene
materijala razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, otpor prema
busenju, stepen razlomljenosti jezgra, ugao nagiba slojeva, vrste i ugao
nagiba pukotina, njihovu sirinu i ispunu.
Izvedena busotina moze sluziti za ispitivanje vodopropusnosti,
prOIl1Htranje oscilacija podzen1ne vade ( pijezoluetar ), uzimanje uzoraka
vode, \TSenje bojenja, odnosnQ odredivanje tokova podzemnih voda, a
1110ze posluziti 1 za f<lzlicita geofizlcka. nlJcrenja, za TV i
slereofotografsku karotazu itd. Kroz busotine se injektira smjesa za
zatvarunje pukotina. Da bi se sva navedena istrazivanja nlog1a izvesti ( iii
nek.a od njih, ovisno 0 zadatku i potrebl ), osnovni je uvjet da busotina
bude pra:vilno izvedena.
Radni proces se pri busenju dijeli prema: pogonu
( rUCHO i filotornO ), naCinu rada (udarno, rOiaciono, udarno rotaelono ),
naCinu iznoscnja 11lmerijala s dna busotine ( bez ispiranja-na ispuh, s
ispiranjem - s jezgrom iii bez jezgra ), smjeru busenja ( vertikalno, koso,
horizontalno, llsn1jereno ), i mjestu rada ( s povrsine, jamsko ).
Prj busenju za potrebe gradevinarstva, uglavnom se koriste promi
busenja 131 mm, 116 mm i 101 mm, a zavrsni prom obicno iznosi 86
nun.
Radi postizanja sto potpunijih spoznaja 0 karakteristikama
slijenske rnase, odabrani uzorci se ispituju u laboratoriji. Neka se
ispitivanja obavljaju in situ, odnosno u samoj slijeni iii na stijeni kakva je
u prirodi.
lstrazivackim raskopima, pomo6u otkrivki, istraZivackih zasjeka i
usjeka, istraZivackih jama i istraZivackih potkopa, dobiva se mogucnost
promatranja i mjerenja dijelova stijenske mase u njihovom prirodnom
okruzenju. Otkrivke se koriste u terenu s tankim rastresitim pOkrivacem u
cilju neposrednog uvida u karakteristike rastresitog materijala i njegove
debljine i stijene koja nam je, u prirodnim uvjetima, nedostupna
promatranju i mjerenju in situ. IstraZivacki zasjeci i usjeci izvode se na
157
padinama u svim vrstama stijena. Istrazivacke jame izvode se u cilju
uzimanja neporemecenih uzoraka za laboratorijska ispitivanja, te uvida u
dublje dijelove stijenske mase. Ova metoda se prvenstveno koristi za
odredivanje nacina temeljenja i karakteristika temeljne stijene kod
izvedbi nadogradnji na postojecim objektima. IstraZivacki potkopi izvode
se na strmim padinama, uglavnom kod istrazivackih radova, radi
saniranja klizi;;ta i za istraZivanje terena na pregradnim profilima kod
projektiranja brana. Ovim radovima se, uz proucavanje karakteristika
stijenske rnase, omogucava dreniranje podzemnih voda, ali i istrailvacko
busenje u podzemlju.
6,1,4, Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko
ispitivanje
U sklopu inzenjerskogeoloskih istraZivanja stijena kamena
obavljaju se laboratorijska ispitivanja u cilju odredivanja:
mineralosko - petrografskih karakteristika,
fizickih karakteristika,
mehanicko - tehnoloskih karakteristika,
uticaja vode, leda, vatre i hemijski agresivnih supstaneija na
stijene i kamen.
6,1,4,1, Mineralosko - petrografske karakteristike
Kod odredivanja mineralosko - petrografskih karakteristika,
velika se painja posvecuje mineralnom sastavu, strukturi i teksturi
stijene.
Analizom mineralnog sastava odreduju se bitni, sporedni i
akcesorni minerali, njihova zastupljenost, svjezina i eventualni stetni
sastojci, odnosno oni minerali koji svojim promjenama rnogu negativno
djelovati na ukupna svojstva stijene. Osnovne karakteristike stijena u
pogledu njihove upotrebljivosti u gradevinarstvu direktno ovise 0
mineralnom sastavu, strukturi i teksturi.Mineralosko - petrografska
svojstva stijena ispituju se makroskopski, uz pomoe poveeala,
polarizacijskim mikroskopom, itd. Mineralosko petrografske
karakteristike bitne su sa stajalista cvrstoce, tvrdoce, habanja,
postojanost; ; drugih mehaniekih karakteristika stijena.
158
6,1,4,2. Fizicke karakteristike
Medu fiziCkim karakteristikama stijena bitnu ulogu imaju
gustoea, speeifiena tezina, prostorna masa, ( zapreminska tdina ),
poroznost, stisljivost, vodopropusnost, bubrenje, boja, toplotna
provodljivost, radioaktivnost i Ijepljivost.
Gustoea je odnos mase evrste faze prema ukupnoj zapremini
( volumenu ), bez supljina, a odreduje se fonnulom:
gdje su:
y, - gustoca ( g/cm
3
)
mo - masa cvrste faze (g )
Vo - zapremina evrste faze ( em
3
)
Kod cvrstih stijena gustoca ovisi direktno od mineralnog sastava
stijena.
Prostorua masa oznacava odnos cvrste faze prema ukupnoj
zapremini uzorka zajedno sa supljinama, a izracunava se pomocu izraza:
gdje su:
y, - prostorna masa (g/em
3
)
mo -masa cvrste faze (g)
V -ukupna zapremina uzorka (em
3
)
Slikom 84. prikazana je jediniena zapremina stijene sa
zapreminom evrste faze i zapreminom pora i supljina.
159
v
supljine
v. cvrsta
Slika 84. Jedinicna zapremina stijene (V) sa zapreminom (."vrste faze (Va) i
zapreminom supljina (V pJ
Prostorna masa stijena ovisi 0 nj ihovom mineralnorn sastavu i
sadrzaju sup1jina.Najvise vrsta kamena koji se koristi u gradevinarstvu
ima prostornu masu od 2.5 g/cm
3
do 3 g/cm
3
, a nize vrijednosti su
karakteristike nekih travertina, vcoma poroznih krecnjaka itd.
Poroznos! oznacava odnos zapremine svih supljina prcma
ukupnoj zapremini uzorka u prirodnom stanju, a izrazava se u procentima
prerna formuli:
Vp
n = -yXIOO(%)
gdje suo
n-poroznos! (%)
V p-zaprernina pora (em
3
) .
V -ukupna zaprernina uzorka u prirodnom stanju (em
3
)
o poroznosti ovise tehnicka i akusticka svojstva kamena, upijanje
vode, otpomost na smrzavanje i s1. Ovisno 0 poroznosti karnen se
kategorizira u sest grupa (tabela 8).
Tabela 8. Kategorizacija kamena prema poroznosti (prema Crnkovi6
Sarie, iz Sestanovie 1993
KATEGORIJA KAMEN A POROZNOST(%)
Kornpaktan rnanje od 1,0
Dobro porozan 1,0-2,5
Umjereno porozan 2,5-5,0
Dosta porozan 5,0-10,0
Jako porozan 10,0-20,0
Ekstremno porozan vise od 20,0
160
Stisijivost oznacava svojstvo stijene da srnanJuJe zapreminu
dje10vanjem vanjskih faktora, a bitno utice na slijeganje tcrena ispod
gradevinskog objekta. Nevezane stijene imaju malu stisljivost, slijeganje
se brzo realizira, a ovisno je 0 granulometrijskom sastavu, mineraloskirn
karakteristikama i strukturi. Kod po1uvezanih stijena stisljivost ovisi 0
mineralnom sastavu, poroznosti, stepenu zasi6enosti vodom, naCinu i
brzini optereeenja, itd.
Kvantitativni pokazate1j stis1jivosti je modul stisijivosti, koji se
racuna pomocu izraza:
M = ~ k N / m 2
, Ll.hIh
gdje suo
Mv - modu1 stis1jivosti (kN/rn
2
),
LI.i) - prirast pritiska (kN/rn2),
Ll.h - deformaeija uzorka (rn)
h - visina uzorka (rn)
Ll.hIh - re1ativna deformaeija
Stis1jivost se odreduje u neporemecenorn uzorku u edornetru, pod
pritiskorn, uz sprecavanje boenog sirenja uzorka.
Vodopropusnost iii permeabilnost oznaeava rnogucnost stijene
da propusta vodu. To svojstvo ovisi 0 ve1ieini pora i njihovoj povezanosti
u stijeni, ali nije proporcionalno poroznosti. Nairne, gline irnaju veliku
poroznos! ( neke eak i veeu od 50 % ), ali su praktieno vodonepropusne,
jer su pore tako malene da se voda veze uz povrsinu stijenki i ne moze
istjecati.
U praksi se za odredivanje vodopropusnosti, odnosno laminarnog
teeenja podzemne vode u pijeseima i slienim materijalima, korlsti
Darcyjev zakon filtracije prema izrazu:
H -H 3
Q = k. A' 1 2 (m Is)
L
gdje suo
Q - kolieina vode koja protice kroz stijenu ujedinici vremena (m
3
/s),
k - koeficijent filtraeije ( mls )
A - povrsina popreenog presjeka vodonosnog sloja ( m
2
),
H,-H
2
- razlika visine vode u posmatranim presjecima (m),
161
L - dliZina puta filtracije ( m ).
Shematizirani prikaz Dareyjevog pokusa, kojim se objasnjava
laminami tok vode u presjeeima, dat je na slie; 85.
v
dotok
Slika85. Shematizirani prikaz Darcyjevog pokusa
Kod izgradnje brana i akumulacija, kao i kod drugih objekata,
ispituje se vodopropusnost (VDP) stijena utiskivanjem vode pod
pritiskom u istraznu busotinu. Jediniea koja definise gubitak I litra vode
u 1 minuti na I m dmni busotine pod pritiskom od 1 x I 0
6
Pa (uz
odriavanje pritiska od najmanje 10 minuta) naziva se I Lugeon.
Bubrenje stijena oznacava svojstvo povecanja volumena zbog
upijanja vode. To je bitno svojstvo gline i glinovitih stijena, a
uzrokovano je karakteristikarna minerala glina i mogucnostima, jonske
zamjene. Povecanje volumena iznosi od 25% do 80%, a kod
montmorilonita (bitan mineral u bentonitskim glinama, nekim laporcima
i alevrolitima) moze iznositi i do 12 puta vise U odnosu na prvobitni
volumen. Stepen bubrenja definise se izrazom:
B,
gdje su:
By - stepen bubrenja
VB - volumen uzorka nakon bubrenja
Vo - volumen uzorka prije bubrenja
Pri bubrenju moze nastati pritisak od 300 do 1.000 kN/m
2
.
Vezano za bubrenje, treba veliku painju posvetiti izboru materijala za
izradu glinenih jezgri i ekrana brana te izvedbi tunela u glinovitim
stijenama. Uz to, glinesklone bubrenju mogu inicirati nastanak klizista.
Boja stijene ovisi 0 njenom mineralnom sastavu, prostomom
rasporedu minerala, svjezini i velicini mineral a, vlaznosti i glatkoCi
povrsine, a rezultat je reflaksije svjetlosnih zraka odgovarajuce talasne
162
duzine s njene povrsine. Za primjenu u gradjevinarstvu, boja karnena u
vecini slucajeva ima odlucujuCi utieaj, mada treba pravilno valorizovati i
veoma vazna svojstva prirodnih pigmenata, imajuci pri tome u vidu
stepen njihove stabilnosti.
Topiotna provodljivost stijena ovisi 0 mineraloskom sastavu,
struktumim i teksturnim karakteristikama i poroznosti. Deformacije koje
nastaju povecanjem i snizenjem temperature karnena treba uzimati u
obzir kad se karnen ugradjuje s drugim materijalima, sto ukazuje na
nuinost odredjivanja njihove kompatibilnosti u pogledu toplotnog
koeficijenta linearnog sirenja. Iskustveni podaci svjedoce da je stijena
zrnaste strukture i homogene teksture u pogledu toplotne provodljivosti
gotovo izotropna, a da su plocaste i skriljave stijene anizotropne
(provodljivost toplote bolja je u smjeru povrsina skriljavosti i slojevitosti,
nego okomito na njih).
Radioaktivnost je obiljezje stijena koje u sebi sadrze
radioaktivne minerale. U tehnickoj primjeni karnena bitna je inducirana
radioaktivnost. koju kamen prima radioaktivnim zracenjem okoline, a
ona nastaje u slucajevima postojanja minerala teskih metala, poput
cirkona s radioaktivnim torijem. kobalta, mangana i elemenata rijetkih
zemaija. Induciranu radioaktivnost lakse primaju karbonatne stijene,
poput krecnjaka i dolomita a slabije magmatske silikatne stijene i gline.
Ipak, kamen je, opcenito, povoljan materijal kao zastita od radijacije, u
cemu, prednjaCi karnen vece gustoce.
Ljepijivost je svojstvo stjenskih masa da se Iijepe za razlicite
materijale (alate i orudja sa kojima se izvode zemljani radovi). Ovo
svojstvo posjeduju sve vrste stijenskih masa. Medjutim, ono je najmanje i
prakticno zanemarljivo kod cvrstih stijena, a najizraienije kod
poluvezanih sedimenata. Nova metodologija proucavanja Ijepljivosti
poluvezanih sedimenata omogucila je da se dode do zakljucka da
Ijepljivost glina raste s povecanjem sadrzine vode i spoljailnjeg
opterecenja. Maksimalna vrijednost Ijepljivosti dostize se pri najvecoj
molekularnoj vlainosti. Ljepljivost poluvezanih sedimenata zavisi od
karakteristika pome vode koja se nalazi u njima, prirode materijala i
povrsine kontakta predmeta za koji se vrsi Ijepljenje.
Pojava Ijepljivosti kod stijena predstavlja jedan od Cinilaca koji
odredjuju uvjete izvodjenja radova kako rucnim alatom, tako i
mehanizacijom, kao i stepen smanjenja efekata rada. Ovo svojstvo simi i
za proejenu prohodnosti vozila na raskvasenim terenima.
163
6.1.4.3. Mehanicke karakteristike
Mehanicke karakteristike stijena, koje su bitne za gradjevinsku
praksu, a ispituju se laboratorijskim postupcima, su: tvrstoca na pritisak,
cvrstoca na istezanje, cvrstoca na savijanje, cvrstoca na smicanje,
zilavost, otpornost na habanje, eiasticnost, plasticnost i tiksotropnost.
Cvrstoca na pritisak je rezultat jednoosnog optereeenja na
jedinicu povrsine dok ne dode do lorna uzorka. Kod laboratorijskog
ispitivanja kamena uzorak je kocka s ivicama duzine 5 em, a optereeuje
se po eijeloj povrsini, kod tega su boene stranice slobodne. lspitivanje
cvrstoce na pritisak obavlja se na tri uzorka, a rezultat se uzima kao
aritmeticka sredina sva tri mjerenja. .Tednoosna evrstoca na pritisak
racuna se prema izrazu:
gdje su:
i3
p
- evrstoea na pritisak (MP a),
F - sila koja je dovela do lorna uzorka (MN),
A - povrsina uzorka na koju je sila djelovala (m
2
)
Za upotrebu kamena u arhitektonsko-gradjevinske svrhe uzorci se
ispituju u suhom stanju, u vodozasicenom stanju i nakon ponovljenih
ciklusa smrzavanja i odmrzavanja.
Za odredjivanje jednoosne cvrstoce na pritisak neke stijene, opit
se obavlja na uzorku u obiku valjka. Pri tome odnos visine uzorka i
promjera baze mora iznositi minimalno 2,5.
Cvrstoca na istezanje odredjuje se za kamen na prizmaticnim
uzorcima propisanih dimenzija, ali i na valjkastim uzorcima, pri cemu se
rezultati reduciraju na prizmatican uzorak. Prema iskustvenim podacima
ona je 20 do 40 puta manja od cvrstoce na pritisak. Cvrstoea na istezanje
stijena uglavnom se ispituje na uzorku u obliku diska (valjka), cija je
visina jednaka radijusu, a promjer ne smije biti manji od 5,4 cm.
Opterecenje se prenosi na plaS! i mora biti okomito na os valjka.
Cvrstoca na savijanje ispituje se na uzorku oslonjenom na dva
osionca (nosata). Na uzorak se djeluje silom okomitom na njegovu os.
Ova cvrstoea je (u najvecem braju slucajeva) 10 do 20 puta manja od
cvrstoce na pritisak.
164
Cvrstoca na smicanje isp1tU.le se na cilindricnom iIi
prizmaticnom uzorku u specijalnom aparatu, u kojem se istodobno
primjenjuju horizontalna sila smicanja i vertikalna sila na plohu
smicanja. Sila smicanja se povecava do sloma, a vertikalna se odrzava
trajnon1. Tabelom 9. prikazana je cvrstoca nekih stijena na pritisak,
istezanje i savijanje.
Tabela 9. Uporedni preglcd cvrstoee na pritisak, istezanje i savijanje
1 VRSTA
I CVRSTOCA I CVRSTOCA
I CVRSTOCA
INA
NA
I STIJENE
NA FRITISAK I ISTEZANJE
SAVIJANJE
MPa MFa
. MPa
Granit, svjez 185,0 16,0 21,4
.
! Granit, skriljav 135,8 4,8 8,4
Pjestar, silikatni 203,0 3,6 6,8
Pjescar,
95,0 2,3 4,2
karbonatni
Krecnjak gust 136,0 6,4 16,2
I Krecnjak
porozan
50,2 1,5
1
3
,2
Cvrstoca na pritisak, istezanje, savijanje i smicanje mogu biti
znatno manje u slucaju postojanja mikroprslina u mineralima i manjih
pukotina u stijeni, s Cime treba racunati pri ispitivanjima.
Zilavost stijena (dinamicka cvrstoca) oznacava svojstvo stijene
da pruia otpor na udar i na ucestalo djelovanje neke koncentrirane sileo
Stijene neotpome na udar nazivaju se krte, a odlikuju se hrapavim i
nepravilnim prijeIomom (slojevite sedimentne i skriljave metamorfne
stijene). Zilave stijene (magmatske stijene, zmaste i porfirske strukture)
odlikuju se glatkim i skoljkastim prijelomom. 0 zilavosti stijena treba
voditi racuna na mjestima izlozenim ucestalim dinarnickim udarima. Ona
je takodje vrijedan pokazatelj pri istraznom busenju i obradi kamena.
Otpornost na hahanje oznacava postojanost stijene i kamena
prema abraziji struganjem, sto utice na primjenu kamena u prastorima
izlozenim habanju (podne povrsine interijera, podovi trgova, frekventne
stepenice itd.).
Elasticnost stijene je odlika koja ukazuje na mogucnost
promjene oblika i volumena stijene pod uticajem vanjskih faktora i
165
vraeanje u prvobitno stanje nakon prestanka takvog uticaja. Znacajna je
za cvrste, Vezane stijene, a ovisi 0 njihovim mineraloskim, -strukturnim i
teksturnim karakteristikama. Odredjuju se Hookeovim zakonom
proporcionainosti naprezanja i deformacije.
Elasticnost stijena izrazava se:
Youngovim modulom (E), koji oznacava silu potrebnu da
uzorak jedinicnog poprecnog presjeka produzi za iznos prvobitne
duzine,
Poissonovim brojem (m), koji oznacava odnos reiativne
uzdufue deformacije i relativnog poprecnog skracenja;
Poissonovim koeficijentom, koji oznacava reciprocnu
vrijednost Poissonovog broja.
Tabelom 10. prikazane su vrijednosti modula elasticnosti (E)
Poissonovog koeficijenta za neke vrste stijena.
Tabela 10. Modul elasticnosti i Poissonov koeficijent za neke vrste
stijena
NAZIV STIJENE
MODUL POISSONOV
ELASTICNOSTI GN/m
2
KOEFICIJENT
Krecnjak 20,0 0,20-0,30
Pjescar 31,0 . 0,05-0,25
Andezit 33,0-48,0 0,21-0,32
Granit 35,0 0,20-0,36
Mermer 10,0-30,0 0,25-0,30
Glinac 10,0 0,15-0,40
U laboratoriji se modul elasticnosti ispituje uglavnom
ultrazvukom, a in situ pomoeu hidraulicnog jastuka.
Pokazatelji elasticnih svojstava stijena imaju veliko znacenje prj
odredjivanju podzemnih pritisaka u tunelima, a takodje i kod temeljenja
teskih objekata visokogradnje i pri izgradnji brana.
Plasticnost je svojstvo stijena da nakon djelovanja neke sile
mijenjaju oblik i volumen, koji ostaju promjenjeni i nakon prestanka
djelovanja sile. Deformacije se realiziraju bez loma stijena. To je odlika
poluvezanih stijena (glina).
Tikstropija je karakteristika nekih glina, a odrazava se u izmjeni
viskoziteta, iskljuCivo zbog mehanickog djelovanja. Pri potpunom
zasiCenju vodom neke gline prelaze u kasasto stanje pri dinamickim
djejstvima, a zatim se po prestanku tog djejstva vracaju u prvobitno
stanje. Tiksotropne pojave sreeu se pri pobijanju sipova dinamickim
166
metoda:na, pri. tla, pri izradi podzemnih prostorija i pri
dmamlcklm oSCllaclJama izazvanim radom raznih masina. Najuocljivije
tIksotropne pOjave JavljaJu se u glinama koje su izgradjene ad
montmorilonita, a manje u kaolinitskim glinama. . .
6.1.4.4. Uticaj vode, leda, vatre i hemijski agresivnih materija
na slijene i kamen
na stijene djeluje fizii'ki i hemijski. Fizicko djeiovanje
vode na stlJenu rezultira mijenjanjem nekih njenih svojstava, kod cega te
promjene mogu bill neznatne, gotovo zanemarljive (npr. kod nekih
sVjezih magmatskih stijena i kvarcnih pjescara). Medjutim, voda n veCini
stijena mijenja njihove temeljne karakteristike', poput cvrstoee
eJasticnosti, zilavosti i boje, a kod lwkih (naroCito glinovitih)
nove fizicke pojave, poput bubrenja i tiksotropije. Hemijskim
djelovanjem voda otapa slabije otpome minerale, pa se s tim u vezi
razlikuju prakticno netopive stijene (veCina svjeZih magmatskih stijena i
metamorfmh stIJena slhkatnog sastava), siabo topive stijene (preteZno
st1.lene karbonatnog sastava - krecnjaci, dolomiti, mermeri) i lahko topive
st!Jene (sulfatne I hloridne stijene, poput gipsa, anhidrita i kamene soli).
U vrednovanJu kamena za primjenu u gradjevinarstvu vaZan je
pokazatelJ n.lcgovo upijanje vode. To jc svojstvo koje se ogieda u
sposobnosti primanja i zadrzavanja vode u unutrasnjosti kamena a
laboratorijski se odredjuje odnosom mase destilirane koju
upije pri propisanom atmosferskom pritisku i temperatmi, prema ukupnoj
nlaSl suhog kmnena, sto se izraiava u procentima. Prema upijanju vode
kamen se razvrstava u sedam kategorija pri cemu u prvu kategoriju dolazi
kamen koji upija veoma malo vode (manje od 0,5%), u cetvrtu kategoriju
(2,5-5,0%) a u sedmu kategoriju (vise ad 30%). Procenat upijanja vode
treba analizirati uvijek pri primjeni kamena u vanjskim uvjetima, ali u
korelaciji s poroznoscu i ostalim fizickih karakteristika.
Led na stijene djeluje razara.luce, narocito na one koje u sebi
sadrze vecu koiCinu vlage iIi su potpuno zasicene vodom. Stepen
leda ovisi. 0 mineralnom sastavu, poroznosti, cvrstoCi stijene,
mtenzItetu smrzavanja, vremenu f\jegovog trajanja i uceslalosli ciklusa
smrzavanje-odmrzavanje. Na djeIovaf\je Ieda otpome su stijene malog
stepena poroznosti i veIike cvrstoce (sve kristalizirane magmatske
stijene, kompaktni krecnjaci, mermeri i pjescari), a neotporne su stijene
sa veIikim stepenom poroznosti i malom cvrslocom (laporci, gline i
druge stijene u kojima prevladavaju minerali gIina). Otpornost kamena
na uticaj leda u laboratoriji ispitllje se nakon vise ciklusa zarnrzavanja i
167
odmrzavanja, a kvantitativno se otpornost karnena na smrzavanje
odredjuje koeficijentom otpomosti. Stetno djelovanje leda veoma se
ocituje u deformacijama plitkih temelja ohjekata i saobracajnica.
Spoznaje 0 uticaju leda na kamen i njegovoj otpomosti odredjuju izbor
materijala za ugradnju u brane, temelje mostova i gradnju lTIOstova. Od
otpomosti kamena na djelovanje leda ovisit ce i mogucnost njegove
primjene kao agregata za betone i asfalte, ali i kao materijala za gradenje
i objekata.
Vatra ima negativan uticaj na stijene. Jako velikorn i iznenadno
povecanom temperaturom razara im strukturu i bitno smanjuje c:vrstocu,
Kod toga su monomineralne stijene postojanije, od polimineralnih zbog
toga sto je u monomineralnih stijena koeficijent linearnog sirenja
jednolik dok kod polimineralnih svaki mineral ima svoje specificne
temperatume karakteristike. Pri upotrebi kamena u konstrukcijama, koje
mogu biti zahvacene pozarom, narocitu paznj II treba posvetiti
mineralnom sastavu i struktumo-teksturnim karakteristikama. Znacajno
je da na vatrll nisu otporne izlivne ll1agmatske stijene staklaste strukture,
zatim roznjaci, krecnjaci s kalcitskin1 zilicama i gips. Na vatru su manje
atpome vrste kamena koje u sebi imaju b·arca.
Hemijski agresivne materije koje djeluju na stijenu i kamen
nalaze se u atmosfcri, a njihov je neposredni uticaj uglaVnOlTI izazvan
padavinama, i to uglavnorn u zagadjenom urbanom i industrijskom
okruzenju. Stepen djclovanja hemijski agresivnih rnaterija ovisi 0
otpomosti minerala koji izgraduju stijenu. Na vanjskim povrsinama
mijenja se boja i pigmentacija, pri cemu bitnu ulogu imaju promjene
zeljezovitih sulfidnih minerala u kamenu. Promjene u kamenu enterijera
obicno nastaju agresivnim djelovanjem sredstava za Ciscenje. Ocjena 0
podobnosti nekog kamena za primjenu u gradjevinarstvu daje se na
osnovu rezultata mineralosko-petrografskih laboratorijskih analiza, ali
analiza ostalih fizickih i mehanickih karakteristika.
6,1.5. Tehnoloska svojstva stijena
Znacajnije tehnoloske karakteristike stijena u inzenjerskoj
geologiji su obradivost i otpornost pri busenju,
Obradivost je svojstvo stijena i kamena koje ukazuje na
mogucnost njihovog oblikovanja razliCitim alatima. ana ovisi 0
mineralnom sastavu, strukturi, teksturi, vrsti i tvrdoci statickoj i
dinamickoj cvrstoCi, zilavosti i svjezini minerala koji stijenu izgradjuju.
Iskustveni podaci ukazuju da se teze obradjuju i poliraju krupnozrnaste
stijene, sve svjde magmatske stijene, skriljave metamorfne stijene i
168
stijene visoke cvrstoee i velike zilavosti, kao i stijene s kvarcnim
vezivom. U pogledu glacanja i poliranja, teze se, ali s uspjehom,
obradjuje kamen jedrih i svjezih stijena izgradjenih od minerala priblizno
jednakih fizicko-mehanickih karakteristika.
Uglacane stijene pored estetske privlacnosti llnaju ve6u otpon10st
na djelovanje atmosferilija i drugih Vlli1jskih uticaja.
Busivost stijcna predstavlja njihovu osobinu da pruz.aju olpor
busacem alatu (dlijeto, itd.) prilikom busenja kroz njih. Ovisi 0
mineralnolll sastavu (naroCito tvrdoCi minerala koji stijenu izgradjuju),
cvrstoCi, zilavosti, pukotinama i pukotinskinl sisternilna, poroznosti, ali i
rciirou busenja, POllzdani podaci 0 busivosti neke stijenc dobijaju se in
situ, sto se manifesluje brzinom busenja iii habanjem busace krune.
Prema busivosti razlikuju se:
veoma tvrdc sti.icnc (sve sVJCZC rnagmatske stijene,
kvarciti, amfiboliti, kvarcni pjescari, roznjaci)
srednje tVl'de stijene (krecnjaci, mermeri, karbonatni
pjescari, tufovi, vapneni laporci i trosne 111agn1atske stijene)
mehke stijene (sedra, glinovite stijene, les, glina, laporci s
vecom kolicinon1 glinovite- komponente i gline koje ne bubre)
Poznavanjem busivosti dobijaju se podaei bilai za izbor busaceg
pribora.
6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata
pukotina lma poseban znacaj
inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. Spoznaje 0 njima
mehanicka ostecenja bitna za stabilnost kosina i iskopa,
upotrebe karnena kao prirodnog graaevinskog materijala.
U okviru
ukazuju na
mogucnost
Pukotine su u stijenskim masama veCinon1 kOl1centrirane te cine
sisteme pukotina, koje se s obzirom na kinemaliku nastanka nalaze kao
odredjeni broj skupina. Za odredivanje osnovnih pararnelara sistema
pukotina potrebno je precizirati: broj zastupijenih skupina prema
kinematici nastanka, pojave pojedinacnih pukotina, medjusobne odnose u
prostoru medju skupinama pukotina i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz
to, za cjelovito proucavanje sistema pukotina, treba odrediti i sve
karakteristike pojedinih skupina i pojedinacnih pukotina koje Cine sistem.
169
Podaci 0 pukotinama se, nakon terenskih istrazivanja, statisticki
obradjuju i graficki prikazuju odredjenim Ol]agramima. Bitna
pretpostavka ispravnog postavljanja problema statistickog ispitivanja
pukotina (i ostalih strukturnih elemenata) sadrzana je u spoznaji 0
zakonitostima njihovog poloZaja u prostoru i uzajamnim vezama.
Normalno, na terenu nije moguce istraziti i izmjeriti bas sve pukotine,
vee se ogranicavamo na dovoljan, ali reprezentativan broj
(bez zanemarivanja pojava koje, u globalu, odudaraju od cjeline). Pri
tome treba imati u vidu da se svi strukturni elementi u terenu posmatraju
kao pravci iii kao ravnine. Kod detaljnih istraiivanja mjere se elementi
pukotina u cilju dobivanja statistickih podataka 0 njihovoj orjentaciji u
terenu. Veei broj mjerenja omogueuje sigurnije zakljuCivanje. Smatra se
da je dovoljno izmjeriti od 50 do 250 pukotina. Statisticki se pukotine
najcesce prikazuju rozetom iii strukturnim dijagramima. Rozeta je
predstavljena polamim koordinatnim sistemom, kod kojega podjela po
vanjskom obodu pokazuje skupine (najcesee odredjene pravcem pruzanja
pukotina), a podjela po radijusu oznacava ucestalost pojedine skupine.
Podaei se obicno nanose na sjevernoj polovini (sl. 86).
270
7.3pad
Slika 86. Izgled polurozete (dijagram pruzarya pukotina)
Strukturni dijagrami imaju najvecu pnmJenu u statistickom
prikazu strukturnih elemenata, kako pravaca tako i ravnina. Kod toga se
koristi tzv. polozajna lopta (zamisljena i geografski orjentisana lopta, i
to njen donji dio). Polozajna lopta za prakticne svrhe projektira se u
ekvivalentnoj projekeiji (Scbmidtova mreza), tako da je pol u jednom
slucaju postavljen u centar (polama mreZa), a u drugom na periferiju
(ekvatorijalna mreza), sto se moze vidjeti na sliei 87.
17()'
"
h
Stika 87. Projekci}a polulopte: po/arna (a) i ekvatorijalna (b)
lzrada strukturnib dijagrama opisana je u udzbenieima geoloskog
kartiranja i strukturne geologije. Treba napomenuti,' da se u
gradjevinarskoj praksi strukturni dijagrami cesto koriste za dopunu
informaeija 0 odnosu struktura prema, naprimjer, osi tunela i brana,
mogucem dotoku vode i slicno.
6.1. 7. Nacela modeliranja
Modeliranje se u imenjerskoj geologiji moze definisati kao
sistem ispitivanja prognoziranih dogadaja u vremenu i prostoru s obzirom
na sastav stijenske rnase, njenu strukturu i teksturu, tektonske
karakteristike. vodopropusnost, cvrstocll na pritisak, istezanje i smicanje,
dcfonnabilne karakteristike is!., u prirodnim i promijenjenim uvjetima
nastalim gradevinarskim zabvatima. Pri tome kvalitati vne karakteristike
sluze za definisanje problema, odnosno traienje fjesenja u
kvantitativnom smislu laboratorijskim i matematickim modeliranjem.
Laboratorijski modeli predstavljaju na6n eksperimentalnog
proucavanja pojava i njihovib posljedica na konstrukciju, a temelje se na
teoriji slicnosti. Kod toga treba orediti nacin na koji ee se neki proees
(iii pojava) opisati i modelirati sa svojim opstim karakteristikama i kako
ce s.e dobiveni podaei interpretirati i odraziti u interakeiji sa stvamim,
prirodnim okolisem.
Matematicki modeli daju kvantitativne podatke kojima se
cgzaktno opisuju inzenjerskogeoloski procesi i pojave, naprimjer:
promjene naponskog stanja, raspored zona u kojima se koncentrisu
razliciti oblici napona, moguce deformaeije, granicni uvjeti stabilnosti i
promjene koje ce nastati izgradnjom objekta. Da bi se postigao zeljeni
cilj, potrebno je razluCiti ono bitno sto oznacava proucavanu pojavu iii
proces, odnosno treba shematizirati problem. Dok je to relativno
jednostavno kod materijala za konstrukciju objekta (naprimjer, beton se
smatra homogenim i izotropnim materijalom poznatib deformabilnih
171
karakteristika, SiD je Ve0111U blizu stvarnom stanjuL stijenska masa je u
pravilu anizotropna, heterogena i diskontinuirana, te shematizacija moze
u scbi sadrzavati lunogobrojne i hitne grei:;I(e.
Kako se inzenjerskogeoiuskim istrazivanjilna prikupi veoma
vcliki broj infonnacija (nulner1ekih. tekstuulnih i grafickih), to ih je
1110guce prilagoditi nacinu prinljerenolll obradi na racunaru i SilTIulirati
stanjn (u snlislu promjena koje ce nastati u prostoru izgradnjonl nekog
objekta, u granicanlH elasticnosti, ali i sloma stijene), a sve li cilju
dtfinisanja optiIl1alne gco111ctrije konstrukcije objckta i uvjeta gradenja.
Brz! elektronski racunari snmnjuju mogucnost greske, povecavajuCi
istovrerneno brzinu obradc in i'onnacij a., uz mogucnost niza Sinll..11acija,
sve do pronalaska optinl<-llnog ljesenja.
6.1.8. Oomd" i interl'retaci.ia rezultata
Provedeni istrazivHcki radovi obradjuju se i, liZ interpretaciju,
sintetiziraju u izvjestaj U (J rezullatinlfl inzenjerskogeoloskih istraiivackih
radovi. Taj dio posla, koj im zavrsuva prva faza u]oge inzenjera-geologa,
izrazito je slazen i nadasv..:' odgovoran. Obradjeni rezultati istraiivanja
trebaju uputiti gradevinare u sve relevantne probleme koji ih ocekuju
tokom gra(lenja, a u direktnoj su vezi sa stijenskorn masoru u kojoj se
izvode radovi.
Izvjestaj 0 istrazlvackim radavlnla U osnovi treba sadrzavati
tekstualni dio i priloge.
Tekstualni diu izvjestaja treba da sadrzi tri dijela: prikaz
vrsta i llletoda istrazivanjG i rezuhale iS1razivackih radova, s prijE;dlogorn
temeljenja, odnosno izvedbe bilo kojcg objekta - ako sa
ovaj izvodi u stijeni Jogieno, drugi i treci dio izvjestaja bit ce obradjeni u
vise samostalnih jedinica, ovisno 0 potrebi i natinu izvedbe daljnjih
istrazivackih radova, sto je u funkcionalnoj vezi sa slozenos6u grade
lerena i samog objekta. Na kraju tekslualnog dijela slijedi papis literature
kOjOlll su se autori sluzili za forrniranje stava 0 nekom problemu.
U priiozima se nalaze grallcki materijali koji dokumentuju
navode iz tekstualnog dijela (situacija, geoloske kartc i profili, profili
istraznih busotina i ostalih istraznih radova s deternlinacijorn, raz!iciti
dijagrami i fototeka - fotograflje zanimljivih detaija i pojava koje 6e
inzenjerskim zahvaton1 biti izmjenjene ili unistene).
Izvjestaj 0 imenjerskogeoloskim istraZivackim radovima rezultat
je timskog rada geologa, geofizicara, gradevinara i (po potrebi)
strui'njaka drugih profila, zbog cega na pogodnom mjestu - obicno na
pocetku iii na kraju tekstualnog djela - treba navesti imena svih
istrazivaca koji su sudjelovali u njegovom stvaranju.
172
Sve pomoene radne materijale, (skice, tekstualne opise, radne
karte, filmove, dnevnike busenja, pomoene analize laboratorijskih
ispitivanja i s1.) , treba zastititi u cvrstom omotu radnog naloga za
odredjeni posao, u kojem trebaju biti najmanje jedan primjerak gotovog
elaborata, ponuda, ugovor i kopija racuna za izvedbeni rad. Nakon
zavrsenog posIa, cjelokupni materijal se arhivira i euva (za eventualno
konsultiranje u drugom istrazivackom radu iii za druge svrhe).
Investitoru pripada onoliko primjeraka izvjestaja koliko je predvidjeno
ugovorom, a jedan primjerak obavezno treba dostaviti slilloi koja vodi
geotehnicki katastar, kako bi se na propisan nacin i nn jednom mjestu
euvali i obradiE svi geotehnicki istraZivacki radovi.
U uvodu je izlozeno da je s izvjestajem svrsena tek prva faza
uloge inzenjera-geologa. U drugoj fazi obavlja se inzenjerskogeoloski
nadzor i ,po potrebi, dopunjuju rezultati istrazivackih radova. Treta faza
poCinje zavrsetkom ohjekta, kad se prate eventualna slijeganja i
deformacije, odnosno sve relevantne karakteristike vazne za
funkcionalnost objekta, a koje su u vezi s promjenama u stijenskoj
masLRezultati istralivanja u drugoj i tree.oj fazi elaboriraju se posebno i
takode cuvaju u prilogu radnog naloga.
6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivaja
za razlicitc namjene ; objekte
S obzirom na razlicitost inzenjerskih objekata koji se izvode na
(iii u) cvrstim, vezanim stijenama, koherentnim i inkoherentnim
stijenama, bit ce razliCit i uticaj inzenjerskogeoloskih karakteristika
stijena i terena na objek!. Interakcija objekta i stijene kao realnog
okruzenja treba biti u svakom pojedinacnom slucaju istrazena i cjelovito
odredjena. Naravno, pri tome moraju biti zadovoljeni osnovni nvjeti:
trajnost, funkcionalnost i stabilnost objekta.
Uz maksimalno mogueu usaglasenost koncepcije prajekta i
karakteristika terena, potrebno je za sve faze projektovanja odrediti
inzenjerskogeolaske karakteristike i njihov odraz na konstrukciju tokom
izgradnje i u eksploataciji.
6.2.1. Temeijenje
Osovna funkcija tcmelja neke gradjevine je prenosenje
opterecenja objekta na podlogu, uz trazenu stabilnost i sigumost. U
projektovanju i gradnji temelja bitne su inzenjerskogeoloske
karakteristike terena, cijim se poznavanjem omogucava da metadama
mehanike tla (za inkoherentne i koherentne stijene) i mehanike stijena
(za evrste, vezane stijene) rijesimo probleme deformacija i eventualnog
slijeganja Gednolikog iIi diferencijalnog), tc odredimo dopusteno
opterecenje koje podloga moze preuzeti bcz lama ispod gradevine. U
tome bitnu ulogu imaju parametri olporno'li na smicanje: kohezija (c) i
ngao unutrasnjeg trenja ('1'). i to 11e samo u neposred11oj kontaktnoj zoni
temelj-podloga, vee i u dubini do koje objckt djeluje 11a stijenu.
Poznavanjem parametara inkoherentnih i kohercntnih stijcna, te njihove
grade i sastava po dubini, metodama proracuna iz domena mehanike tla
dobijaju se pouzdani podaci 0 svim relevantnim karaktcristikama
temeljenja. Danas temeljenje na takvim lnaterijalima ne predstavija velik
problem. U vezaniln stijenmna, koje su u pravilu heterogene i
anizotropne s brojnim deformaeijama u svojoj gradi i s odredenim
prirodnim i naponskim stanjima, problemi temeljenja ponekad mogu biti
veoma slozeni. Ako se tOllle doda i posve odredjeni, a za svaku vrstu
stij"ena i raz!iciti naCin deformisanja, koji ovisi 0 brojnim faktorima, bit
ce jasno da, nz definisanje inzenjerskogeoloskih karakteristika, treba
istraZiti i niz drugih parametara, bitnih za odredivanje postojeCih napona
u masivu, s obzirom 118 dodatne nap one kojima se djeluje na stijenu, a
koji mogu dovesti do njenog sloma. Takva situaeija upucuje na potrebll
interdisciplinamog pristupa temeljenju l1a stijen!, kao jedinog ispravnog
puta rjesavanja prob1e1na. Temeljenje na stijeni m,Qze se izvesti
neposredno (bez temeljne stope) i s temeljnom stopom odredjenih
dimenzija. U slucajevin1a vecih defekata u gradji stijene, temeljcnju
prethode konsolidacijski radovi (injektiranje, cisccllje pukotina od ispune
i njihova plombiranje betonom s1.). lnzenjerskogeoloskim
istraZivalliima odredjuju se litoloske karakteristike stijena, polozaj
slojeva, polozaj diskontinuiteta i njihov medjusobni odnos, pukotinska
ispllna i njene karakteristike, uzimaju se intaktni i poremeceni llzorci za
laboratorijska ispitivanja. Na uzorcima se odredjuju parametri otpornosti
na smicanje, kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune, eime se
dobijaju podaei za projektovanje dopustenog opterecenja dimenzija
temelja. Na rezultate uticu parametri e i '1', cvrstoca na pritisak, istezanje i
smieanje, deformabilnost, karakteristike pukotiria (hrapavost, duiina,
smjer i ugao nagiba, sirina, ispuna) i utieaj vode. Razlike raspodjele
napona ispod temelja, za homogeni izotropni elasticni poluprostor i za
stijenske mase s diskontinuitetima pod razicitim uglovima, prikazane su
na sliei 88.
174
Stika 88. Razpodjele napona ispod teme/ja za homogeni izotropni elasticni
Poluprostor(a) i diskonlinuilela pod razli(}ilim uglovima (b-j) (prema pokusu
Gazieva /971, preu::.eto iz: Sestanov;c, 1993.)
Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. U
nekim stijenama (glinovite stijene, niskometamorfirani ;;kriljei) ta voda
bitno mijenja kohezijll i neke mineralc Gonska izmjena, mineralne
izmjene, itd.). Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske
mase, odnosno mogu6e slijeganje i karakter slijeganja, izvedena
istrazivanja mor",ju rezultirati odredivanjem zona jednakih deformabilnih
karaktcristika. U tu svrhu su nuzm kvantitativni podaci 0
diskontinuitetima, njihovim sistemima i medjusobnom odnosu. To se
n",jbolje i n",jbrze postize pomocu strukturnih (Schmidtovih)
dijagrama. Uz to koristi se i koefieijent ostecenosti stijenske rnase, koji
·na indirektan naem, daje odgovor na pitanje 0
deformabilnim karakteristikama pomocu izraza:
gdje su:
e - koeficijent ostecenosti stijenske rnase,
V" - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa
kroz stijenu u prirodnom stanju (m/s),
Vim - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa
kroz monolitni uzorak stijene (m/s)
Za izvcdbu temclja koristc se razliciti materijali, poput betona i
armiranog betona, celika, drveta i kamena. Kada se za temeljenje koristi
kamen, odabiru se varijeteti postojani u vlazi i vodi, otpomi na
smrzavanje. To znati da takav kamen mora biti izgraden od rezistentnih
175
mineraia, tuale poroznosti i velike cvrstoce na pritisak, istezanje I
smicanje. Odabir dimenzija i oblika mora biti prilagoden svrsi.
6.2.2. P"ostorno pluniranje
Inzenjerskogcoloska istraiivanja prostora za izgradnju novih
urbanih podrucja treba posmatrati kao dio istrazivanja cieiokupnoo-
okolisa, koji u vezi s drugi_m vrstanla istratjvanja doprinosi-
optimalnih odluka 0 ttrbanizaciji. Ali, kod prostornog planiranja, U
domenu geoloskih disciplina, nije dovoljno odrediti sarno
inienjerskogeoloske karakteristike, liZ zoniranje terena s tog stajalista i
naznaku fizicko-mehanickih svojstavu, vee je nuzno odrediti i litoloske.
hidrogeoloske, seiZlnotektonske, seizrnoloske 1 geoll1orfoioske
karakteristike. Time cjelovile geoloske karakteristike. uz sve 08talo
(npr. klimatoloske, pedoloske, hidrografskc, saobracajne, bioloske,
ekoloske ... ), c1eterrninlra}u ieren za izgradnju sa svih relevantnih
slaj aMta.
. Velika painja posvecuje se stabiinosti terena kada su u pitanju
pOjave poput klizista, sipara, bujisnih vodotoka i njihovih nanosa,
plavljenja, te seizrnotektonskih i SeiZll1ickih karakteristika.
Povoljnost terena za izgradnju, S obzirom na navedene
karakteristike, prikazana je u tabe1i 11.
STEPEN
P(WOLj!\'()Sl',
III t l\'jCHlO pOV-C.lj.tH
tcr-cH
I'O)A"v:'I. KUnS-f,\. :
SIPA.rZ;\, OJ)f{O:---:,', :
l InJ)I{['.;lIl
i
P()JX..-j
PL\ VI J ,\

LK/ poj:lI'c kli/.;';I." I
od""n" ! !,uji/'ulb I'L"I, I"'P"-:
11.,n<""a
l,L,djnlj,\
.--" :
:-;UZ\lI(:-';(JST

.... fLO" UL";TVIU
l" ""," :,.
<
,
,
(,
l Y
> ')
."
Tabela 11. Povol.JflOst {crena za U odnosu na savrefllene egzodinulllh'k('; procese i pojavc kao i
sel::micnost {erena
176
Litoloski sastav terena takodje direktno utice na urbanizaciju
odgovarajuceg podrucja. Terene u kojima se izmjenjuju litoloski clanovi
razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika treba paZljivo istraZiti. Veci
znacaj za konacnu odluku ima litoloski clan s najnepovoljnijim fizicko-
mehanickim karakteristikama.
Prostomi polozaj stijena u terenu njihove strukturne
karakteristike takodje bitno uticu na urbanzaciju. NaroCito je vaZno
definisati geotektonske i neotektonske pojave u cilju prognoziranja
moguCih seizmickih efekata na teren i objekte.
U pogledu morfologije !reba proueiti karakteristike reljefa
nagibe padina. Op6enito, reljef ima veliko znacenje u planiranju
izgradnji gradskih i industrijskih sadrzaja, naroCito u projektovanju i
izvedbi odvodnje, kako povrsinskih i podzemnih, tako i otpadnih voda.
Teren se s obzirom na povoljnost izgradnje u odnosu na nagib, moze
podijeliti na optimalan (nagib 1-5%), povoljan uvjetno povoljan
(10-20%) i nepovoljan teren (nagib veei od 20%).
Povrsinske vode mogu izazvati plavljenje hipsometrijski nizih
dijelova, zamocvarenje terena i erodiranje, narocito bujicnim
vodotocima. Podzemne vode visokog nivoa otezavaju izgradnju i
eksploataciju objekata, pogorsavaju sanitame uvjete i pridonose
aktiviranju klizista. Snizenje nivoa podzemnih voda usjesno se obavlja
drenaznim sistemima. Pri tome se odluka 0 najviSem dopustenom nivou
podzemne vode donosi u ovisnosti 0 karakteristikama objekta. U pravilu,
maksimalni nivo podzernne vode smije biti do 0,5 m od dna temelja. Za
uspjesno projektiranje drenaZe !reba poznavati iilZenjerskogeoloske i
hidrogeoloske karakteristike terena, a naroeito polozaj vodonepropusnih i
vodopropusnih slojeva, debljine vodonosnog sloja, brzinu i smjer teeenja,
promjene nivoa i hemijski sastave vode (zbog agresivnosti).
Kategorizacija terena prema dopustenoj nosivosti stijena i
njihovoj stabilnosti u odnosu na gradevinske radove u njima, prikazana je
tabelom 12.
Tabela 12. Povoljnost terena prema dopustenoj nosivosti
stijena u odnosu na gradevinske radove u njima
177
stabilnosti
'
I I' I OTP()H pm
nOPusTE./'\[A Iv't.DU _
! OP'TERE(;b'lJA, STABl1.NOST I KOEl JCIJb"\'1 POVOLJ1'<OSTI
I J I PR010l)\.KONOVi
.. _. _____ . ___ L ____ . ______ L_s:! __ .
I 2 1 :J !
.
> 1000
Ill. Uvjl-'lIKJ pOVOlj<Ul tcrcll 50 -- 200 lahiiMl
I "v\'. ... '.d ...._' __ .-'.... ......... <. "i0
Rezultati ejelovitih geoloskih istraZivackih radova mogu, u pet
razlicitih karata, prezentirati model prirodnog sistema kojeg treba
urbanizirati.
Te karte, uz pojednostavljeni prikaz njihovog sadrzaja suo
litoloska (prikazl!je vrstu stijena i njihov medjusobni odnos,
te njihove fizicko-mehanicke karakteristike, neovisno 0
geoloskoj starosti);
inzenjerskogeoloska (prikazuje i daje prognozu stabilnost; i
nosivosti, prognozu mogucih promjena u terenn tokom
izgradnje ali i n fazi eksploataeije objekta, preporuke za
ocuvanje prirodnih nvjeta i podatke 0 njihovoj prilagodbi);
bidrogeoloska (registrira sve pojave vode, uz naznaku
mogucnosti vodosnabdijevanja i mogucnosti zagadjenja, te
zastite od zagadjenja);
seizmotcktonsko-seizmoloska (prikazl!je geotektonsku i
neotektonsku rejonizaeiju, te interpretira tektonsku evolueiju
terena uz proejenu djelovanja seizmickih sila na prostoru
predvidenom za urbanizaciju);
sintetizirana (na osnovu podataka prethodno izradenih karata
omogucava sintezu i precizira interakciju s rezultatima drugih
istraZivanja, a prikazuje najznacajnije elemente koji direktno
uticu na izradu prostornog plana).
Podaei 0 geomorfoloskim karakteristikama unose se u
seizmotektonsko-seizrnolosku, a podaci 0 rnineralnim sirovinama, prema
potrebi, u litolosku kartu.
178
Izvedena istraZivanja omogucavaju rejonizaciju urbanih ejelina za
izgradnju objekata razliCite namjene (stambena podrucja, industrijske
zone, podrucja za sport i rekreaciju,
saobracajnice itd.) ovisno 0 povoljnosti terena, te ib je uvijek neophodno
izvesti prije prostornog planiranja .
6.2.3. Saobracajnice
Saobracajnice su gradjevinski objekti koji imaju sasvim
specificne karakteristike u pogledu planiranja i izvedbe trase. te
dopustenih nagiba. Zbog duzine saobracajnica, mnoge karaktenstlke
terena (litoloske, inzenjerskogeoloske, tektonske i reljefue) mijenjaju se
uzduz trase, pa na odredjenim dionicama postoje razliCiti uticaji
egzodinamickih i endodinamickihprocesa i pojava koje oni izazivaju. To
upucuje na neophodnost studioznog upoznavanja uticaja reljefa, geoloske
gradje, hidroloskih i hidrogeoloskih te
karakteristika. ali i klimatoloskih i ekoloskih faktora pnJe Izrade IdeJnog I
izvedbenog projekta. Studija 0 utieaju svih navedenih faktora upucuje
projektanta na izbor optimalnog rjesenja.
6.23.1. Cestovne saobracajnice
Idejno rjesenje trase neke saobracajnice daju gradevinari. Trasa se
ucrtava na postojecu geolosku kartu odgovarajuce razmjere i uocava se
geoloska grada terena. Na taj naCin se odmah odreduju nepovoljna
podrucja i s projektantima obavljaju potrebne korekcije. To je veoma
vazno u brdovitom terenu, gdje se izvode tuneli i vijadukti.
Preliminarna istrazivanja za potrebe projektovanja i gradilje
saobracajniea sadrze geolosko rekognosciranje terena sireg podrucja
trase, a rezultiraju programom geoloskih, hidrogeoloskih,
inZenjerskogeoloskih i drugih istraZivackih radova. Obim radova OVISI 0
geoloskoj gradi terena. Geoloski podaei obraduju se po dlOmeama.
Rezultati trebaju dati nedvosmislena rjesenja 0 odrzivosti projektirane
trase u cjelini iii po dionicama, i prijedlog sanacije manje povoljnih
podrucja. Prilikom istrazivanja posebnu pafujutreba posvetiti aktivnim i
recentnim siparistima, jer su takvi terem (s aspekta lzgradnJe
saobracajnica) veoma nepovoljni i redovno ih treba zaobilaziti. Nanosi na
padinama ne smiju se zasijecati i Takvi" u
ravnotezi, pa svaki veCi nekontrohsam zahvat moze Izazvah obrusavanje ..
Kod cvrstih stijena problem predstavlJaJu tektonskI I
mikrotektonski elementi narocito oni na lokaeijama zasjeka i usjeka.
179
InZenjerskogeoloska istraiivanja izvode se u sirini od 200 do 500
m s obje strane projektovane trase. Rezultati istrazivanja prikazuju se na
kartama u razmjeri od 1 :200 do 1: 1000.
Nakon obavljenih geoloskih istrazivanja, koja rezultiraju
spoznajama 0 litoloskim i tektonskim karakteristikama, klizistima,
labilnim padinama i Jokacijama mogu6ih odrona, u saradnji sa
geomehanicarima i strucnjacima, 12 podrucja mehanike stijena,
programira se istraino busenje i kopanje istraznih jama. Ako treba, uzduz
trase obavljaju se probna usijecanja i zasijecanja, radi odredivanja nagiba
kosina. Dobivene rezultate analizira tim strucnjaka u sastavu projektant,
geolog i geomehanicar. Oni dajn prijedlog 0 prihvatanju projektovane
!rase, odnosno 0 potrebi njenog premjeiltanja, bilo u cjelini iii po
dionieama. Tuneli se rjeilavaju posebnim projektima. Ovdje treba
naglasiti da u nevczanim materijalima i djelimicno glinama
geomehanicka istraiivanja mogu dati odgovor na sva pitanja vazna za
postojanost saobracajniea.
6.2.3.2. Zeljeznicke pruge
Kod projektovanja zeljeznickih pruga, odnosno njihovog nagiba u
usponu i padu, kao i veliCini radijusa krivine, vrijede strogi kriterijumi kao
sto je to slucaj kod cestovnih saobracajnica. Stoga se pri istraiivanjima za
potrebe projektovanja zeljeznickih pruga velika paznja posveeuje
karakteristikama reljefa. Kako je reljef posljedica djelovanja ejelokupnih
geoloskih faktora od postanlm do danas ,otito je da u inZinjerskogeoloskom
smislu treba istraziti teren, osobito njegovu stabilnost. To se odnosi na
savremene injzenjerskogeoloske egzodinamicke proeese i pojave (klizista,
erozija, siparista, odroni), i na pojavu bujicnih vodotoka i njihovih nanosa,
kao i na hidrogeoloske karakteristike terena i djelovanje povrsinskih voda
kojemogu ugroziti prugu.
U krskim terenima potrebno je otkriti eventualno postojanje
podzemnih supljina ispod pruge da bi se izbjegla pojava proloma.
U brezuljkastim i brdovitim terenima s Jakim uticajem vjetra, zbog
mogucnosti pojave s'1idnih nanosa i lavina te udara odronjenog kamenja,
potrebno je istraiiti teren radi optimalnog rjesenja zastite voza i pruge
(posebno nakon izlaska iz usjeka). Zastita se izvodi pomocu pregrada
temeljenih u teren, biljnog rastinja, zalim betonskim i kamenim zidovima i
drvenim gredama, slozenim izmedu profila od betona i zeljeza koji su
izvedeni za tu svrhu. U pogledu povoljnosti terena za temeljenje pruge,
najbolje karakteristike imaju sve svjeze magmatske stijene, vezane
sedimentne i metamorfue stijene, osim onih koje imaju izrazitu skriljavu
teksturu.U tunelima, usjecima i zasjecima pafuju treba obratiti na plohe
180
diskontinuiteta. Kod izvedbi nasipa treba odabrati kamen male poroznosti,
nestisljiv, velike cvrstoce i zilavosti, otporan na atrnosferske i druge
vanjske faktore.
Ostale karakteristike inzeJ1jerskogeoloskih istaZivanja sliene su
onima koje su opisane u dijelu 0 cestovnim saobracajnicama.
6.2.3.3.Pomorske luke
Pomorske luke su objekti izgradeni na rubovima obala. Temeljeni
su na dubinama koje omogucuju pristajanje plovnih objekata
odgovarajueeg gaza.
Pri izboru dijela obale za izvedbu pristanista i komunikacija,
bitno je istraziti geolosku gradu i topografiju morskog dna, djelovanje
valova i morskih struja, te topografiju i geolosku gradu obalnog dijela .
Injzenjerskogeoloske karakteristike nanosa i stijena koje
izgraduju morsko dno odreduju naNn temeljenja pristaniSta i moguenosti
produbljivanja morskog dna u slucaju potrebe.Uzorci iz cvrstih stijena
uzimaju se istraZnim radovima. U nekonsolidovanom nanosu uzorci se
uzimaju specijalno izradenim priborom, koji se u njega utiskuje, odredujuci
pri tome debljinu i sastav nanosa. Reljef morskog dna odreduje se
dubinomjerima, ali i lIZ pomoe ronilaca. Kod toga je potrebno znati da su
obalni i morski reljef u medusobnoj interakeiji. Uz strme stjenovite obale
morsko dno je na veeoj dubini stjenovito i obicno bez bitnijih debljina
nanosa. Blago zaravnjene padine se u blagom nagibu nastavljaju u more, u
pravilu s vecom koliCinom i debljinom sitnozmastg nanosa.
Valovi i morske struje na pristanista djeluju razarajuce. Zbog toga
se potrebna paZilja posvecuje pravilnoj izvedbi valobrana, naroCito u
pogledu karakteristika upotrebljenog kamena, njegove veliCine i nacina
slaganja. Kamen za valobrane mora biti veoma male poroznosti,zilav
otporan na udar i srnrzavanje ali i na djelovanje organizama, narocito
prstaca koji tokom svog rasta izlucuju razliCite agresivne komponente koje
mogu razoriti kamen.
Topograftja
omogueiti izgradnju
utovare i istovare
saobracajnica.
i geoloska grada obalnog dijela u luci mora
stabiine i dovoljno prostralie operativne zone, za
s brodova te lahku izvedbu komunikacijskih
6.2.3.4. Aerodromi
Aerodromi mogu bili izvedeni u nizinskom reljefu, i rijecnim
dolinima i u brdsko-planinskom reljefu, na raziicitim vrstama stijena.
Neposredna zracna zona proucava se sa stanoviSta meteorologije, narocito
181
smjera jaCine ucestalosti vjetra te ucestalosti magIe, snijega i leda sto bitno
utice na izbor lokacije aerodroma.
U nizinskim podrucjima s preovladavajuCim nevezanim
poluvezanim sedimentima te vi so kim nivoom podzemne vode koja se u
maksimalnim kotama moze podignuti do povrsine terena i ugroziti
avionski saobracaj velika pafuja se posve6uje efikasnoj drenazi. Zbog
stabilnosti oi:>jekata, a narocito uzletno- sletne staze i aerodromske staniee
maksimalni nivei podzemnih voda u pjeskovitim i sljunkovitiln
sedimentima moraju biti niZi od nivoa temelja najmanje 0,5 metara.U
pjeskovitim glinama smiju dostic; nivo do 1,0 m, a u glinama do 1,Sm od
kote temeljenja.
Slicni probleml postoje i u prosirenim rijecnilli doli nama, U
takvim podrucjima uz inzenjerskogeoloske, morfo1oske i ostale prirodne
okolnosti, trajnu paznju treba posvetiti drenazi i onemogucavanju ispiranja
.sitnih cestiea liZ kontroiu stabilnosli i stisljivosti terena.
Laboratorijskim ispitivanjem na uzoreima i ispitivanjem in situ u
terenima nevezanih i poluvezanih stijena treba odrediti granulometrijski
sastav, petrografski sastav fragmenata, gustocu i prostOlTIU masu, stepen
vlaznosti, koheziju, ugao unutrasnjeg trenja, koeficijent filtracije, granieu
plasticnosti, granicu tecenja, slo.zenost zrna, i prema potrebi i helnijska
svojstva.
Brdsko-planinska podrucja S11 uglavnom izgradena od cvrstih
vezanih stijena razlicitog sastava i starosti te u inienjerskogeoloskom
smislu treba istraZiti petrografski sasta\', diskontinuitete (njihov polozaj,
sirinu i medusobne odnose}, stepen trosnosti povrsinskog dijela, poroznost,
cvrsocu na pritisak i udar, gustocu (speeificna [dina), prostornu masu
(zapreminska tdina), te otpornost na smrzavanje i uticaj vode.To ce
posluziti kod proracuna dopustenog opterecenja na kontaktnoj povrsini
objekta i terena. I u takvim terenima treba racunati s koliCinom i uticajem
povrsinskih i podzemnih voda.U brdsko-planinskim podruejima moguce je
izgraditi podzemne hangare za avione. U karstnim terenima problemi se
pojavljuju zbog postojanja manjih i vecih kavern; u podzemlju, praznih iIi
ispunjenih produktima trosenja nastalih in situ.Zbog toga je potrebno
obaviti detaljna istrazivanja kartiranjem i odredivanjem strukturno
geoloskih karakterisika. Obavezno treba geofizickim istrazivanjima,
istraZnim busenjem, te laboratorijskim i in situ mjerenjima sto detaljnije
upoznati podlogu kako bi se u cjclosti osigurala stabilnost uzletno-sletne
staze i ostalih objekata te postigla odgovaraju6a nosivost (npr.kod slijetanja
avion pritisce podlogu silom od minimum 200 leN/m
2
do maksimum
1500 kN/m
2
).
182
6.2.4. Tuneli
Tuneli su podzemni objekti koji se grade u sklopu saobracajnica
(cestovnih i zeljeznickih, potkovicastog su oblika) i hidrotehnickih
objekata (hidrotehnitki tuneli su pod pritiskom, kruznog su oblika ). S
obzirom na razlicitost u sastavu, fizicke i mehanicke karakteristike,
razliCite stijene u podzemlju razliCito reaguju kod izvodenja gradevinskih
radova. Tuneli se ovisno 0 geoloskim, karakteristikama stijenske mase u
kojoj se planira njihova izgranja dijele na:
_ Labke tunele: u cvrstim stijenama velike tvrdoce i zilavosti.
Nema pritiska pa su podgradnja ! oblaganja nuini sarno u jate
razlomljenim zonama. Oblaganje se u eijelosti izvodi samo u tunelima
hidrotehnicke namjene.
Srednje teske tunele: u poluokamenjenim stijenama manje
cvrstoce, jace ostecenim cvrstim stijenama i stijenama u procesu
raspadanja. Razvija se manji vertikalni a mjestimicno i boeni pritisak pa su
obavezni podgradnja i oblaganje.
_ Teske tunele: u slabo vezanim plasticnim veoma raspadnutim i
razlomljenim stijenama.Razvija se snaZan podzemni pritisak pa je potrebna
jaka podgrada i adekvatno oblaganje.
_ Veoma teske tunele: u slabo vezanilll i nevezanim stijenama sa
znatnim kolicinama vode i vlage. Razvija se snazan podzemni pritisak pa
su nuine jake podgrade i debela iIi armirana obloga. Moguca su bubrenja
sa svih strana pa i u podu tunela.
Dopusteni visak izbijanja (s1.89) za laltke tunele iznosi 10% za
srednje teske tunele prosjecno do 10%, za teske u svodu od 10% do 20%, ~
u bokovima od 5 % do 10 %, dok za veoma teske tunele u svodu lZllOS!
20-40% au bokovima 10-20%.
Slika 89, KOn/llra plamranog i i:::biJenog profila lunela II slojevllll1l srijcnama ra:::licitog liloioskog sastava (premo
Lean, Grihble: jz .-Sestal1ovic.1986)
183
Pri projektovanju i izgradnji tunela inzenjerskogeoloska
istrazivanja su od najvece vaznosti jcr moraju rezultirati podacima koji su
neophodni za odabiranje najpovoljnije varijante i predvidanje teskoca koje
se mogu pojaviti prilikOll1 izvodenja i tokOIn eksploatacije objekta .
Istrazivanja se izvode 11 tri faze:
- istrazi\'anja za potrebe projektnc koja
rezultiraju ocjenom 0 i ogranicenjirna predlozenih varijanti
(iii sumo jednog t:,iesenja).Takva se ocjena daje nakon studiozne obrade
geoloskih karakteristika, inzenjcrskogeoloskog kartiranja geofizickih
istrazivanja, istramog busenja, razliCitih ispitivanja in situ (tnetodama
mehanike stijena) i labormorijskih ispitivanja. Pri tonIe treba paznju
posvetiti pojavama podzemni voda i plinova, povisenih temperatura i
podzenmog pritiska. Svi navedeni radovi rezultiraju claboratom 0
injzenjerskogeoloskim uvjetima izgradnje luncia u sklopu kojeg so
obavczno nalaze prognozni inzenjerskogeoloski profili.
- istrazivanja tokom igradnje tuneia sadrze pracenje radova, uz
detaljno· registrovanje svih relevantnih geoloskih karakteristika i njihovo
ucrtavanje na inzcnjerskogeoloskol1l profllu tunela u rnjerilu od 1:100 do
1:200 (s1. 90).
LB
s
t!"H I I I I t Il
Stika 90. lnienjerskogeoloski projit tune/a (LB-/ijevi bok S-svod DB-desni bok);
(prema Alagdalenic preuze;o i:::Ses!u!1ovic 1986)
U ovoj fazi istrazivanja su veoma vazna i n10raju biti tacna i
pravovren1ena jer rezultiraju podacima koji mogu uticati na izmjene u
glavnom projektu tukom izvedbe a u [azi eksplatacije tunela
(kod eventualnog ostecenja obloge) daju llvid u graau i sastav ostecene
dionice.Zavrsni claborat 0 istraiivanjin1a tokom izgradnje tunela
izvanredno je vazan materijal jer se koristi za projektovanje i izvodenje
tunela u slicnirn geoloskirn prilikama.
istrazivanja tokom eksploatacije tunela sastoje se u
instrumental nom pracenju svih relevantnih karakteristika u pogledll
stabilnosti i postojanosti objekta jer je iskustveno dokazno da, i nakon niza
godina moze doc; do pucanja i deformisanja obloge ali i do pomicanja trase
184
tunela izgradenog u veoma nepovoljnim stijenama (npr.u jako ubranim
poremecenim i degradiranim niskometamorfisanim skriljcirna).
6.2.5.Mostovi i vijadukti
Mostovi ; vijadukti izvode se u sklopu saobracajnica, zbog
morfoloskih karakteristika tcrena. Smatra se da je most objekat koji spaja
obale neke rijeke, odnosno rijecne doline, a vijadukt objekat koji
premoscuje suhu dolinu, zbog skracivanja duzine puta i troskova koji bi
nastali obilazenjcm a takoder i zbog poboljsanja saobracajnih karakteristika
trase.
Bitni geoloski podae;, koj; SLl potrebni prj projektovanju i
izgradnji mostova i vijadukta, odnose se na litoloski sastav terena,
tektonske i strukturnogeoloske karakteristike, fizicko-mehanicke osabine,
hidrogeoluske karakteristike i uticaj savremenih egzodinamiekih procesa i
pojava.
U pogledu iiloiogije, za lemeljenje mostova i vijadukta povoljne
su sve svjeze cvrste stijene koje odgovaraju kriterijama nosivosti. U takvim
stijenama, istrazivackiln radovima u svim fazan1a projektovanja, treba
definisati karakteristike bitne za gradcnje i sigurnost u eksploataciji.
Struktllrnogeoloske karakterislike su bime kod odredivanja lokacija temelja
siubova i iskopa za teu1clje (radi njihove stabilnosti i otpornosti na
seizmicke uticaje i postizanje dopustene nosivosti). U torn smislu
nepovoljcne karakteristike imrtju stijene koje su jako razlomljene i
naroCito ako je telnelj lociran u rasjednoj zoni iii u razlomljenom tjemenu
antiklinale. Fizicko-lnehanicka svojstva koja utiCll na stabilnost temelja
stubova mostova i vijadukata (a time i na cjelokupnu konslrukciju) Sll:
cvrstoca na pritisak, gustoca, prostorna masa, poroznost, 2ilavost,
otpornost na smrzavanje, optornost na uticaj vode i otpornost na udaL
Hidrogeoloske karakteristike bitne za sigurnost temeljne
konstrukcije su: podzemni tokovi i veliCina slivnog podrncja s kojeg voda
gravitira lokacijama stubova, tc vodopropusnost i nivoi kolebanja
podzemne vode. Savrerneni egzodinamicki procesi koji uticu na stabilnost
Illostova i vijadukata su: fluvijalna erozija (veoma i trajno izrazena na
obalama koje spajaju most, a povremeno u slueaju bujicnih vodotoka, i kod
vijadukata), odronjavanje dijelova stijenske rnase, te osipanje i klizanje po
povrsinan1a diskontinuiteta.
U slucaju izvedb; temelja stubova mostova i vijadukata u
nevezanim i poluvezanim stijenama, velika se painja posvecnje debljini
sloja, granulometrijskom i petrografskom sastavu, koheziji, uglu
unutrasnjeg trenja, poroznosti, slozenosti zrna, nivou podzemne vode i
njegovom kolebanjll, stisljivosti, bujanju, tiksotropij, sufoziji i likvefakciji
185
(tecenje stijena), 0 cernu ce ovisiti naCin terneljenja (pIitko terneIjenje iIi
terneljenje na busenirn iii zabijenirn pilotirna).
6,2,6.Zasjeci, usjeci i nasipi
Zasijecanje i usijeeane terena, kao i nasipavanje pojedinih
njegovih dijelova u funkciji su realizaeije eestovnih saobraeajniea i
zeljeznickih pruga. Cilj irn je postizanje projektovane nivelete u visinskorn
i prostornom smislu. Zasjeci i usjeci izvode se u rnorfoloski razudenom
terenu, u svim slucajevima kada je kota nivelete trase ispod kote terena
neposredno u padini (zasjeei), iii podrucju niskih brezuljaka (usjeei). Time
se izbjegavaju visoki stepeni nagiba trase i njezino produzenje obilazenjern
prepreke.
U cvrstim, vezanirn stijenama izvedba zasjeka i usjeka, odnosno
odredivanje nagiba kosine, kod kojeg ce bokovi biti stabilni, ovisno je 0
litoloskorn sastavu, razlornljenosti stijenske rnase, prostornorn polozaju
pukotina i njihovorn rnedusobnorn odnosu.U slojevitirn stijenarna bitan je i
odnos nagiba slojnih ploha prema nagibu kosine zasjeka i usjeka
(slika 91).
1
2
Slika 91. Stabilnost zasjcka i usjeka, U ovisnosti 0 geoloskim karakteristikarna stijena.
J.a-zasjek u magmatsko} stijeni stabilan pri vrlo strmom nagihu ;b-zG!>jek u
krecnjaku stabilan S obzirom na odnos nagiba slojeva i kosinc zasjeka;
c-zasjek u krecnjaku nestabilan S obzirom no
odnos nagiba slojeva i nagiba kosine zasjeka 2.0-
usjck u magmatskoj stijeni s aha stabllna boka
,:b-usjek u krecnjaku, nesimetricna radi postizanja
stabilnosti oba boka U odnosu na slojevitosf
;c-usjek u krecnjaku sa stabilnim lijevim bokom i
desnim bokom sklonom klizanju po slojnim povrsinama (diskontinuitetima)
186
Nagibi kosina rnogu u cvrstirn stijenarna, uz povoljne
inZenjerskogeoIoske i strukturnogeoloske karakteristike, biti od veorna
strmih do okornitih, sirnetricni i nesirnetricni. Kod izrade veorna visokih
zasjeka i usjeka, (visih od 6rn), uobicava se izvesti berma, sirine potrebne
za prihvacanje rnanjih odronjenih kornada i ublaiavanje njihovog udara na
saobracajnicu. U kraskirn terenirna gornji dio kosine zasjeka i usjeka izvodi
se u blazern nagibu od donjeg. U pravilu je u takvirn terenima prvih
nekoliko metara stijene intenzivno razlomljeno i odvojeno u blokove
razliCitih dimenzija s pukotinarna koje su pretezno ispunjene zemljorn
crvenicom.
Zastiti kosina od utieaja savremenih egzodinarnickih faktora
(erozije, odronjavanja, osipanja), a radi povecanja stepena sigurnosti i
stabilnosti, posveeuje se painja u razlornljenirn stijenarna. U tu svrhu
izvode se potporni i oblozni zidovi, postavljaju se usidrene zicane mreze sa
zategarna, gabionski madraei, izraduju se kontrafori sa sidrenjern u
stijenskoj rnasi iIi se stijenska rnasa zasticuje rnlaznim betonom. U
terenirna izgradenirn od nevezanih i poluvezanih sedimenata, stabilnost
kosina aVIS! 0 granulometrijskorn petrografskom sastavu, uglu
unutrasnjeg trenja materijala, koheziji, poroznosti, vodopropusnosti,
klimatskim faktorima (smrzavanjul. nivou podzemne vode i njegovom
oseilavanju, te 0 proslojcima i leearna materijala razliCitih
granulometrijskih i fizicko-mehanickih karakteristika. Opeenito, u takvirn
terenima potrebno je studiozno izuciti sve vazne faktore, narocito one koji
mogu izazvati pojave klizanja. Zbog toga su nagibi kosina i usjeka u
nevezanim i poluvezanim sedirnentirna u pravilu veorna bIagi, prilagodeni
njihovim karakteristikarna u pogiedu stepena otpornosti rnaterijala na
SlllCan]e.
Nasipi su takode objekti koji se izvode na eestovnirn
saobracajniearna i zeljeznickirn prugama, u siucajevima kada je kota
nivelete trase iznad kote terena. Za izvedbu nasipa najpovoljniji je
lomljeni, dobro slozeni kernen, povoljnih petrografskih i fizicko-
mehanickih karakteristika. Ako karnena nema u terenima (u terenirna
izgradenirn od poIuvezanih i nevezanih sedirnenata), za nasipanje se koriste
sljunak, pijesak i glina.
Stabilnost kosina nasipa, u nagibu I: I i veeern, postize se
karnenom. Ostali rnaterijali zahtijevaju blaze nagibe. Upotrebom i
pravilnorn ugradnjorn karnena elirninise se rnoguenost slijeganja. Sljunak,
pijesak, i glina su u nasi pima stisljivi, odnosno podlozni slijeganju tokorn
vrernena. Konsolidacija nasipa u sljuneirna traje relativno kratko (slicno je
kod pijesaka).U glinarnaje to dug proees, koji traje godinarna. Nasipanje se
obavlja u slojevirna debljine do rnaksirnum 60 em, uz trajno nabijanje
vibrovaljeima i osiguranje optirnaine vlainosti. Za izvedbu nasipa nisu
187
povoljni materijali podlozni trosenju i raspadanju (npr. laporci, posebno
ani sa vecom koliCinom glinovite komponente), ali ni gradevinski otpad,
silt (prah) i gline s organskim materijarna.
6.2.7.Hidrotehnicki objekti
Geoloska istraiivanja za potrebe izgradn,je hidrotebnickih objekata
(brana,akumulacija, kanala), su kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju
taene i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu, S obzirom na to
da njihova pogresna iii nedovoljno precizna oejena moze lzazvati
katastrofalne posljedice.
IstraZni radov! provode se u cetiri faze:
prelirninama istrazivanja,
istraiivanja za pOlrebe izrade osnovnog projekta,
istraiivanja za potrebe izrade glavnog projekta,
istrazivanja tokom izvodenja radova.
U fazi preliminarnih istrazivanja uz konsultaciju postojecih objavljenih
radova i fondovskih dokumenata, obavlja se izbor lokacija povoljnih za
akwnuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog karnena iz
privremenog kamenoloma. lnzenjerskogeoloska studija, koja je rezultat
istrazivanja ave faze, mora sadrzavati spoznaje 0:
- lokacijarna povoljnim za akumuliranje vode,
- geoloskoj gradi i vizuelnoj ocjeni kvaliteta stijena,
hemij skim svoj stvima vode moguCim gubicima
proej edivanj em,
- nestabilnim padinama i klizistima,
- akumuliranju materijala (koji moze biti transportovan zbog
djelovanja denudacije i
erozije) u izvedenim objektima,
- radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta.
U fazi istraiivanja za potrebe osnovnog projekta istrazuju se
lokacije koje su odabrane kao povoljne za hidrotehnicke objekte.
Rezultati se graficki prikazuju na kartama i profilima u mjerilu od 1: 1 00
do 1:5000, ovisno 0 vrsti objekta i potTebi. Istrazivanja ove faze moraju
rezultirati spoznajama 0:
- hidrogeolSkim karakteristikama (nivo podzemmne vode, smijer
kretanja podzemne
vode, izdasnost izvora, hemizam podzemne i nadzemne vode,
glavna podrueja
188
gubitaka procjedivanjem u podrucju akumulaeije te oko brane i
ispod nje);
-inienjerskogeoloskim karakteristikama (mineralosko-
petrogarfska, fizicka i mehanicka svojstva stijena,debljina
povrsinskog trosnog pokrivaca,postojanost kosina usjeka i
zasjeka );
- geofizickim parametrima;
- rezultatima razliCitih probnih opterecenja.
Osnovnim projektom definise se konacni izbor lokacije
najpovoljnije za hidrotehnicki objekt, uzimajuCi u obzir pozitivne i
negativne faktore. Osim toga, definisu se: naein i dubina temeijenja,
veliCina slijeganja stijenske mase ispod brane, mogucnost procjedivanja
unutar akumulacije, oko brane i ispod nje. Posebna painja posvecuje se
nestabilnim padinama i klizistima, i prijedlozima sanacije. Odreduje se
ugao kosine zasijecanja i usijecanja padina. U sklopu rezuitata
istraiivanja za potrebe osnovnog projekta, dobiva se uvid n geolosku
gradu lokaeije unutar kompenzacijskog bazena, tunela i drugih dijelova
objekta.Odreduje se tip brane, materijal potreban za njenu izvedbu, naein
izvedbe, maksimalna dopustena visina uspora i drugo.
U fazi istraiivanja za pootrebe glavnog projekta koriste se
spoznaje prethodnih faza istrazivanja i obavljaju dopunska detaljna
istraiivanja na lokacijama pojedinih dijelova objekta. Dobiveni rezultati
koriste se kao temelj za glavni projekt ejelokupnog investieionog
zahvata. Tokom izvodenja radova kontrolisu se oejene prethodnih faza
istraiivanja i zakljucei, jer naknadno uoeeni detalji (koji u kompleksnim
geoloskim istraiivanjima prije nisu uoceni) mogu vrijediti za
prilagodavanje realnom stanju.
6.2.7.1.Akumulacijska jezera
Kod izvedbe akumulacijskih jezera za potrebe energetike,
vodosnabdijevanja, sprecavanja pop lava, poljoprivrede ltd, potrebno je
prouCiti morfoloske karakteristike terena, veliCinu slivnog podrucja,
hidrogeoloske odlike (prosjeenu koiicinu dotoka u akumulaeiju od
padavina, podzemnih i porsinskih tokova), klimatoloske i meteoroloske
karaicteristike, uticaj egzodinarnickih i endodinamickih procesa i pojava,
te koliCinu nanosa koja se vremenom taloii u akumulacijsko jezero.
Naravno, za postojanost akumulaeijskog jezera i njegovu funkeionalnost
obavljaju se i druga istrazivanja, medu kojima veliki znacaj imaju ona
koja obraduju uticaj akumulacije na eko-sistem i osiguranje postojanosti
(odnosno poboljsanje karakteristika) odgovarajucih izvora u nizim
189
podruejima. U morfoloskom smislu, akumulacijska jezera se uglavnom
izvode u prasirenim dijelavima rijecnih dalina te u podrucjima kraskih
polja (ali uz bitna i raznolika istrazivanja i injektiranja radi ostvarenja
postojanosti akumulacije).
U geoloskom smislu, vaino je hidrogeoloskim istraiivanjima
odrediti vodopropusnost terena na obodima 1 u podrucju dna
akumulacije, uz registrovanje svib relevantnih hidrogeoloskib pojava.
Inzinjerskogeoloskim istTaZivanjima bitno je odrediti stabilnost obala
akumulacije S obzirom na djelovanje vode (denudacija, erozija, klizanja
masa, odronjavanje, oSlpanJe, sufozija) 1 intenzitet ispunjavanja
akumulacija razliCitirrl nanosima (transportovanim vodenim tokovima iii
nastalim trosenjem stijena obeda akurnulacije). Savrerneni egzodinamicki
procesi obieno su rezultat porasta nivoa vode u podzemlju sto se prenosi i
na sire podrucje padina. U fazi projektovanja, kao i u fazi eksploatacije,
takvim pojavama, uz prethodne prognoze, treba posvetiti .odgovarajucu
pazllJu.
Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vadonepropusne
stijcne (npLsvjeze magmatske). S danasnjim stepenom tehnicko-
tehnoloskih dostignuca, akull1ulacije se ostvaruju i u kavernoznim
razlomljenim krskim terenima (u krskim poljima, uvalarna, rijecnim
prosirenim dolinama).
U sirem podrucju akumulaeija. posebno prilikom naglog punjenja
i praznjenja vode, primjecenaje povecana seizmicka aktivnost.
6.2.7.2.Branc
Brane su hidrotehnieki objekti kojima se omogueava zadrzavanje
vode u nekom podrucju. Savremene brane se izvode od betona,
armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnim glinenim
jezgrom, ovisno 0 pritisku akumulirane vode koji na branu djeluje i
inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena u kojim se izvode. Pri
lOme morfologija terena i inzenjerskogeolaske od!ike stijena imaju
veorna vaznu ulogu.
U morfo!oskom smislu brane se izvode u susnim dije!ovima
rijecnih dolina iii na nekom drugom morfoloski pavoljnom mjestu. Vrsta
materijala od kog ce neka brana biti izgradena takode ovisi i 0
morfo!ogiji. Lucne anniranobetonske brane izvode se u uskim klisurama,
a nasute u sirim rijecnim dolinamf). lnzenjerskogeoloske karakteristike,
koje (uz astale) posebno treba prouCiti pri odabiranju lokacije i tipa brane
su: razlomljenost terena, seizmicnost, dopusteno opterecenje i mogucnost
smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom. lspucalost
terena i s njom u vezi hidrogeoloske karakterisike uvjetuju projektovanje
190
radova u eilju sprecavanja gubitaka vode ispad i oko brane. lspucalost
znatno utice i na izbor tipa brane zbog potrebe unosenja dodatnih sila
(razliCitim vrstama sidara) u tercn, kako bi sc osiguraia stabilnost brane,
narocito one izgradene od betona i afmiranog betona. Seizmicnost terena
je jedna od komponenata koja takodc bitna utice 11a izbor pregradnog
mjesta i tipa brane, zbog njene osjctljivosti 11a potrcs.U seizmickin1
zonama se u s!ucaju potresa veceg od 6 stepeni MSK-64 skale, obavezno
izraduju karte seizmicke mikrorejonizacije, a izvedba je moguca liZ
strogo postovanje uvjeta gradnje u seizmicki aktjvnim podrucjima.
Dopusteno opterecenje na dodirnoj plohi teren-temelj Ima
posebno znacenje zbog pritiska kojim brana cljeiujc na stijenu svojom
lnaSOill, te se tom problernu u fazi istrazivanja i projcktovanja poklanja
odgovarajuca paznja.
Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogada se
redovno po plohama diskontinuiteta (slojnim j tektonskim pukotinama),
sta znaei da u fazi istrazivanja i projektovanja treba pazljivo pri6i
litoloskim· i strukturnogeoloskim istrazivanjima ten1eljnc stijene i
bokova.
Najucestaliji tipovi brana prikazani su n3 sl1d 92.
b
-.;1=7\

d
S/ika 92.Raz/iCifi tipovi brana 11 popre<-'nom (a-naslIta zemljana brana s
glinenimjezgrom, b-masivna hClOnsko brana, armiram!-bclOnska
brana; d-/uhw betonska hrana)
6.2.7.3.Kanali
Kanali su dovodni i odvodni objekti hidrotehnickih sistema za
potrebe energetike i poljoprivrede. Mogu biti koristeni i kao plovni
putevi (npLSueski, Panamski kana! itd.). Kanai je moguce izgraditi u
svim vrstama stijena. Po potrebi mogu bItt oblozenl
(cak i u vodonepropusnom terenu), i neoblozeni, pokriveni i nepokriveni,
pravougaonog iii trapeznog oblika, s razlicitim stepenima nagiba osc i
bokova. Svi nabrojani elemen6 ovisit ce 0 inzenjerskogeoloskim,
191
hidrogeoloskim, klimatskim, i drugin1 l1vjetirna, posebno ce ovisiti 0
nam j eni kanala.
U inzenjerskogeoloskom smislu bitne su karakteristikc stabilnost
kosina kanala, i padine u kojoj ce kanal biti izveden, jeT se njegovom
izvedborn nloze aktivirati proces klizanja masa. Pri tonle je vaino
odrediti koliCinc podzemnih voda koje gravitiraju ka kanalu, te njihovu
oscilaciju i mogucnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i
poluvezanih sedilnenata. U cvrstim i razlomijenim stijenama (naroCito
krskim) bitno je istraziti kolicinu gubitaka vode kroz dno i bokove, kao i
dotok u slucajevima visokog podzemnog vodostaja u zaledu. Takvi
podaci upucuju na eventualno potrebne mjere oblaganja kanala.
Inzenjerskogeoloski istrazni radovi, osim kartiranja (u svim stijenama),
odredivanja diskontinuiteta (u cvrstim stijenarna), po potrebi sadrze i
geofizicka istrazivanja i istrazna busenja, a ponekad i izradu raskopa,
kako bi se in situ i u laboratoriji u cjelosti upoznalc trai,ene karakteristike
terena. Obim i vrsta istrazivanja ovisit ce 0 siozenosti litoloske i
tektonske grade terena, ali i 0 konstrukcij skim odlikama kanala i
zahtjevima projektanta u veZl sa vodonepropusnoscu kanala. U
neoblozenim kanalima dolazi do erodovanja i punjenja dna sitnim
cesticama. To je n10guc:e sprijeCiti zastitom kosina (npr.gabionirna) i
trajnim ciscenjem dna. Ako se zahtijeva vodonepropusnost, ona se
postize oblaganjem dna i bokova betonom (iIi armiranim betonom) s
dodacima za postizanje vodonepropusnosti. U slucajevima kada nema
potrebe za cjelovitin1 betoniranjem kanaia, injektiraju se ani dijelovi u
kojima se voda gubi pri\'ilegovanin1 putevin1a (u vccim dobro povezaniln
puklinama).
6.2.8.0dlagalista otpada
Otpadni materijal njegovo konlrolisano odlaganje na
odgovarajucu deponiju predstavlja jedan od problema s kojim se covjek
svakodnevno susrece. Upravo tQj segment zivota nastoji se rijesiti s
ekoloskog i sanitarno-epidemioloskog, tehnoloskog i gradevinskog
sianovista. U okviru geologije, veliki znacaj u trazenju optimalnog
rjesenja lokacije odlagalista imaju dvije specijalisticke discipline koje su
s gradevinarstvom najvise povezane. To su: hidrogeologija i inzenjerska
geologija.
Hidrogeoloska istraZivanja 0 mogucem odlagalistu otpada
prethode ostaIim istrazivanjima iz domena tehnickih nauka, jeT daju
podatke 0 mogucoj migraciji zagadivaca u podzemne vode. odnosno,
definisu slivno podrucje podzemnih voda, vodopropusnost stijena, brzinu
migracije zagadivaca u podzemlje, koncentraciju zagadivaca u vremenu,
192
smjer kretanja zagadene vode, njenu brzinu i mjesto (mjesta) isticanja.
Da bi se studiozno pristupilo istraZivanju problema zagadenja,
neophodno je :
- izdvojiti teren koji pripada slivu crpilista (odnosno izvoru) pitke
vode i voda za
potencijalno vodosnadbjevanje naselja i industrije,
- izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagalista otpada.
Teren koji pripada slivu crpilista iIi izvoru pitke vode za potencijalno
vodosnabdijevanje u cjelosti se i bezuvjetno odbacuje kao podrucje n
kojem bi se trazilo morfoloski i saobracajno povoljno odlagaliste otpada.
Medutim, hidrogeoloski povoljan teren za lokaciju odlagalista otpada
mora biti istraZen u cilju izbora i vrednovanja potencijalnih lokaliteta n
sanitarno -zdravstvenom, socijalnom i tehnicko-tehnoloskom smislu. U
ovom posljednjem (tehnicko-tehnoloskom smislu) bitnu ulogu imaju
inzenjerskogeoloska istrazivanja.
U ovisnosti 0 topografskim, litoloskim i strukturnogeoloskim
karakteristikama terena, neophodno je u inzenjerskogeoloskom smislu
istraZiti teren radi pripremanja podloge za odlagaliste otpada te
odredivanja stabilnost; kosina zasjeka u odnosn na traZenu visinu. Kod
pripremanja podloge treba odgovarajucim zabvatima osigurati odvodnju
odlagalista i odabrati mjesta za prihvat procijednih voda iz odlagalista u
cilju njihovog evakuiranja. Kako je veoma tesko u morfoloski pogodnom
terenu naC! prirodnu, apsolutno vodonepropusnu podlogu, treba ugraditi
odgovarajuce materijale u podlogu, da bi se u bilo kojoj fazi
eksploatacije odlagalista potpuno onemogucilo prodiranje zagadivaca u
podzemlje.
U tehnologiji odlaganja otpada znacajno mjesto zauzima potreba
svakodnevnog prekrivanja otpada slojem inertnog materijala.
odgovarajuceg kvaliteta. Zbog toga se imenjerskogeoloskim
istraZivanjima zabvata sira okolina u cHju odredivanja koliCine i kvaliteta
takvog materijala. Inertni materijal za pokrivanje otpada laboratorijski se
ispituje u pogledu gustoce ( specificna masa ). prostorne mase
( zapreminska masa ), prirodne vlaznosti, ugla unutraSnjeg trenja,
kohezije i vodopropusnosti. U tu svrhu, s razlicitom efikasnoscu, koriste
se prvenstveno gline i prab, s napomenom da gline ipak !maju najvise
povoljnih elemenata. Uz to pokriveni inertni materijal mora se lahko i
brzo zbijati ffiaSinama.
Pri inzenjerskogeoloskim istraZivanjima odlagalista otpada
primjenjuju se, uz obavezno kartiranje, jos i istramo busenje i raskopi, a
od inzenjerskogeoloskih egzodinamickih pojava, pamja se posvecuje
193
klizistima i siparima, njihovoj genezl 1 prognozi daljnjih efekata takvih
pojava. PaZljivo se prati i seizmicka aktivnost.
6,2.9.Mezarja i groblja
Mezarja i groblja su objekti koji se izvode na periferijama
urbaniziranih cjelina. Ona se uglavnom izvode u nevezanim i
poluvezanim sedimentima, ali i u povrsinskim, veoma razlomljenim
stijenama krsa.
Na stabilnost betonom izvedenih mezaJ:ja i grobnica u glinovitim
materijalima utieu promjene prostorne mase zbog smrzavanja i
odmrzavanja, skupljanja i bubrenja, sto dovodi do njihovog ostecenja i
slijeganja. U terenima, izgradenim od sedimenata sa sitnijim cesticama u
pravilu je i moguenost osteeenja i slijeganja veea. U povrsinskim
dijelovima okrsenih terena,naroCito u podrucjima s visokilTI nivoom
podzemne vode, betonski zidovi Inezara i grobnica se ostecuju zhog
ponavljenih procesa susenja i vlazenja. kapilarne vlage, te pritiska kojim
voda djeluje kao i njene eventualne agresivnosti.
U inzenjerskogeoloskom smislu, kod izbora novih lokacija za
mezarja i groblja iii u slucajevima prosirenja postojceih, patrebno jc
odrediti: elemente stabilnosti terena (da bi se izbjegle pojave klizista),
parametre 0 kojima ovisi proillJena zapremlne i sadrzaja vode
(u glinovitim stijenama), debljinu razlomljenog dijela u evrstim
stijenama, pukotine i pukotinske sisteme, njihovu ispunu i mogucnost
kOllluniciranja povrsinskih i podzemnih voda. Mezarja i groblja se ne bi
smjela izvoditi na lokacijama unutar slivnih podrucja, gdje postoji
direktna veza sa izvorom pitke vode iIi crpilistem za pitku vodu. Ove
mjere se poduzimaju u cilju sprecavanja zagadenja podzemnih voda.
Dakle, da mezarja i groblja ne bi bila izvor zagadivanja podzemnih voda,
treba ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se
sprijeci bilo kakav njihov negativaJl uticaj na okolinu.
7. STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA
Razvoj Zemlje kao nebeskog tijela od vremena njenog nastanka i
razvoja zivota na njoj, integralno proucava naucna disciplina koja se
naziva stratigrafska geologija.Ona opisuje i na naucnoj osnovi
rekonstruise, prostorno i vremenski glavne dogadaje i pojave iz istorije
Zemlje kako geoloske, tako i bioloske pa se jos naziva i istorijska
geologija. Na pocetku su se istorija Zemlje, narocito opis i podjela
geoloskih doba po starosti, proucavali iz dokumenata nadenih u
194
slojevima sedimentnih stjena te odatle potice i naziv stratigrafija
(Iat.stratum-sloj).
Za dobijanje cjelovite slike 0 fazama razvoja Zemlje koriste se
rezultati i spoznaje svih naucnih grana geologije, ali i rezultati i spoznaje
drugih prirodnih naucnih disciplina. Naprimjer, dinamicka geologija
nam omogucava da upoznamo promjene u rasporedu kontinenata u
odnosu na magnetne i geografske polove Zemlje, mehanizme nastanka i
razvoja planinskih vijenaca i s tim u vezi rekonstrukciju pojava poput
magmatizma, metamorfizma, epirogenetskih pokreta i seizrnizrna.
Geotektonika pomaie u razumijevanju procesa i promjena koje
su rezultirale prostomim odnosima meau stijenama litosfeTe u
odreaenom geoloskom razdoblju.
Mineralogija pomaZe pri odreaivanju uvjeta koji su rezultirali
nastankom odreaenih vrsta minerala i njihovim nakupljanjem, cesto u
bogata (ali iscrpljiva) lezista ruda bez kojih je covjekov danasnji zivot
nezamisliv. Petrologija omogucava upoznavanJe stijena, njihove
mineraloske, struktume, tekstume i fizicko-mehanicke karakteristike te
uvjete okoline i procese koji su se odvijali u Zemljinoj kori u vrijeme
kada j e odredena stij ena nastala.
Litostratigrafija proucava litoloske karakteristike stijena i daje
veoma korisne podatke, naroCito 0 hemizmu i stepenu dijagenetskih
promjena, koje sluie za odredivanje relativne starosti stijena i korelaciju
istovremeno nastalih stijena. Biostratigrafija daje vrijedne podatke 0
vremenskom redoslijedu nastanka zivota i omogucava podjelu stijena po
starosti upravo u ovisnosti 0 organizrnima koji su u njima nadeni.
proucava razvoj i promjene u zivotinjskom
(paleozoologija) i biljnom (paleobotanika) svijetu tokom duge geoloske
istorije Zemlje. Pored navedenih naucnih disciplina, podatke u
proucavanju razvojnog puta Zemlje i zivota na njoj daju jos i
paleogeografija koja opisuje fizickogeografske promjene te
paleoklimatologija, koja istraiuje klimatske promjene tokom geoloske
istorije Zemlje.
Naravno, s navedenim naucnim oblastima koje se medusobno
dopunjuju, usko su povezane i druge, naprimjer fizika, hemija, biologija,
jer postignutim znanjem i rezultatima pomaiu u rekonstruisanju i
interpretaciji razvoja Zemlje i zivota na njoj. Ovdje su, radi prikaza
kompleksnosti zadataka kojim se stratigrafska geologija bavi, kao i
namjene ove knjige, navedene same one naucne oblasti bez kojih bi
informacije koje slijede bile nepotpune.
195
Fosili i stijene kao geoloska svjedocanstva
Dogadaje u razvoju Zemlje i uvjete zivota na nJoJ moguce je
rekonstruisati i interpretirati proucavanjem stijena litosfere i
okamenjenih ostataka organizama (fosila) koji su u nekom geoloskom
razdoblju iivjeli i razvijali se u odredenoj zivotnoj sredini. Pri tome se
sluiima aktualistickim principom, koji polazi od pretpostavke da su
tokom Zemljine proslosti na njenoj povrsini i u unutrasnjosti djelovale
uglavnom iste one sile koje djeluju i danas, odnosno da su prirodni
procesi geoloske proslosti analogni danasnjim. U skladu s takvom
pretpostavkorn, 06to je da proucavanjem savremenih procesa i pojava i
njihovih uzrocnika, dobijamo spoznaje 0 procesima i pojavama koji su
se dogadali tokom razvoja Zemlje i utieali na oblike zivota na njoj.
Svako razdoblje Zemljine proslosti bilo je obiljezeno svojim
karakteristicnim oblicima zivota. Proucavanjem fosilnih ostataka
uoceno je da su se biljni i zivotinjski organizmi ad prvih pojavnih
oblika do danasnjih dana mijenjali i usavrsavali, u ovisnosti 0 uvjetima
okoline, odnosno eko sistema u kojim su zivjeli. Nesumnjivo je da se
zivot zaceo u vodi te da su kopneni obliei nastali kasnije.
Charles Darwin (1809-1882.) jc tokam svojih istrazivanja biljnog i
zivotinjskog svijeta (kako reeentnog, tako i iosilnog) uoCio zakonitosti
evolucije i zakljucio da je najvazniji uzrok promjena prirodna selekeija,
u cemu uvjeti okoline omogucavaju opstanak selekcijom odabranih
najprilagodljivijih organizama. Kasnijim istrazivanjima Darwinova
teorija evolucije je doradjivana, pa se danas zna da su pokretacki
evolueijski faktori uz prirodnu selekciju jos i mutacija, izolaeija i snaga
gena. Smatra se da su uprav.o mutacije gena omogucile pocetak
evolueijskog procesa.
Poznato je da danasnji organizmi zive u morima, u slatkoj vodi i
na kopnu, u razliCitim klimatskim pojasevima. a taka je bilo i u
geoloskoj proslosti. Ipak, najvise fosilnih ostataka, a time i podataka za
rekonstrukeiju i interpretaeiju faza u razvoju Zemlje i zivota nalazi se u
sedimentnim stijenama koje su nastale u morima. Organizmi koji zive
na morskom dnu nazivaju se bentoski, oni koji plivaju poznati su kao
nekton ski, dok organizmi koji Iebde u vodi pripadaju, planktonu.
Docena je da neke morske zivotinje i biljke mogu zivjeti sarno u
odredenoj zivotnoj sredini. Naprimjer, grebenski koralji su veoma
osjetljivi na Cistoi:u mora i vee kod manjih zamuljenja ugibaju. Morske
biljke iive sarno do dubine oko 200 m, jer do te dubine prodire svjetlost
koja im je nuina za fotosintezu, a spuzve i druge zivolinje, mogu zivjeti
i na dubinama do kojih svjetlost ne dopire. Dakle, zivotne sredine
uvjetuju egzistenciju odredjenih iivotinjskih i biljnih oblika i zajednica.
196
Sedimentacione sredine su bitne za nakupljanje odredenih
sedimenata. Ovisno 0 mjestu sedimentacije, razlikuju se sedimenti
morskih i marinskih prostora, sedimenti nastali na kontinentu i
mjesoviti sedimenti.
U okviru marinskih sedimenata razlikuju se pJitkovodni
(neritski) sedimenti, dubokovodniji (batijalni) i dubokovodni (abisalni)
sedimenti. Neritski sedimenti (cesto karbonatne stijene) sadrie brojne
plitkomorske fosile, batijalni sedimenti su predstavljeni muljevima,
flisern, laporcima i krecnjacima s dominirajucom nektonskom falIDom,
dok u abisalnim sedimentima dominiraju organski muljevi i sitnozrnaste
naslage s nesto planktonskih fosila.
Kontinentalni sedimenti mogu biti kopneni, odnosno terestricki
(eolski, glacijalni i glaciofluvijalni sedimenti, te peCinske naslage) i
slatkovodni medju kojima razlikt\jemo rijecne iii fluvijalne (rijeeni
nanosi), jezerske iii lakustricke (sljunci, pijesci, gline i laporci te
hemijski i organogeni sedimenti sa slatkovodnom florom i faunom) i
mocvame naslage.
Mjesoviti sedimenti zastupljeni su lIZ obalna podrucja (litoral). U
tim sedimentacionim sredinama, uz strme obale, nalaze se klasticne
naslage, a u podrucjima delti, u krovini su sitnozmaste slatkovodne
naslage, u sredisnjem dijeiu brakicne naslage nesto krupnijeg zma s
kosom slojevitoscu, a u podini su morske sitnozrnaste naslage.
Mjesoviti sedimenti taloze se jos u lagunama, estuarima i limanima.
Navedeni podaei omogucavaju nam da zakljuCimo u kom je
sedimentacionom prostoru nastao neki sediment u dalekoj geoloskoj
proslosti.
Dakle, analizom sedimenata i fosilnih ostataka u njima, mogu6e
je odrediti raznovrsne karakteristike sedimentacionog prostora u kome
su nastali neki sedimenti, pa je stirn u vezi uveden termin facijes za
oznacavanje litoloskih i paleontoloskih svojstava stijene nastale u
odredjenom sedimentacionom prostoru.
7.2. Dinamika Zemlje u svijetlu mObilisticke koneepcije
Dokaze 0 stalnom "sukobljavanju" egzodinamickih i
endodinamickih sila danas nalazimo u podrucjima orogena s veoma
deformisanim, razlomljenim i metamorfisnim stijenama lIZ manifestacije
eruptivne i seizmicke aktivnosti, a izdizanja su izrazito obiljezena
dubokim kanjonima urezanim u kopno kroz dugo geolosko vrijeme, te u
postojanju priobalnih i plitkomorskih sedimenata na velikim visinama.
Budue; da izdizanja u pravilu slij"ede nakon jakih deformacija zbog
197
nagomilanog pritiska, trebalo je odgovoriti na lllZ slozenih pitanja 0
uzrocima nastanka horizontalnih sila koje se tako jakim pritiskom
realiziraju, Nakon sto 5e njemacki geofizicar Alfred Wegener 1912,
godine objavio radikalnu teoriju 0 pomicanju kontinenata sa naucno
utemeljenim obraz10zenjem 0 slicnosti kontura nekih nasuprotnih
kontinenata (osobito Afrike i Juzne Amerike), otvorena je mogucnost
globalnog gledanja na dinanliku litosferc.
Od sredine 60-ih godina ovog stoljeca do danas, mnogobrojna
detaljna naucna istrazivanja dala Sil podrsku osnovnim \Vegenerovim
postavkama 0 pomicanju kontinenata, Tako je prihvacena misao 0 nekad
jedinstvenoj kontinentalnoj masi, nazvanoj Pangaea, koja se pocela
"kidati" prije oko 220 miliona godina, da bi prije pribliz.no 65 miliona
godina njezini dijelovi (kao zasebni kontinenti) dosli u polozaj koji
priblizno odgovara danasnjem (51. 93.).
Slika 93. Udaljavanje kontinenata prema savremenim gledistima
(premo: Trevison & Giglia. /989. preuzeto iz: Lf)estanovic, 2001.)
Sjeverni dio te jedinstvene kontinentalne mase nazvan Je
Laurazija, a juzni Gondwana. Pangaea je bila okruzena okeanskim
prostorom nazvanim Panthalassa. Spoj sjevernog i juznog kopnenog
dijela bio je na zapadu, a u istocnom dijelu bio Tethys okean
("zaliv" Panthalasse), prerna klasienoj geosinklinskoj koncepciji kasnije
poznat Mediteransko-transazijsko geosinklinalno podrueje,
Teorija 0 pomicanju litosferskih ploea (tektonika ploca, nova
globalna tektonika), uzroelllclma kretanja i njihovim granicama
pojasnjena je u potpoglavlju 4,1.1. ove knjige, pa ce u nastavku biti
prezentirani sarno savrerneni dokazi 0 kretanju ploea.
198
Snimanjem dna okeana, precizmm geodetskim pracenjem
promjena u udaljenostima kontinenata, poredjenjcm rasprostranjenosti
fosilnih ostataka, odredjivanjem sadrzaja dubokih, srednjedubokih i
plitikih zarista potresa, pracenjem eruptivne aktivnosti te magnetizma u
starim stijenama na povrsini i u okeanskoj kori, dobiveni su brojni podaei
koji su omogucili definisanje litosferskih ploea i dali osnovu koneepeiji 0
sirenju okeanskog dna, odnosno 0 kretanju velikih odvojenih masa
Zemljine kore tokom geoloske proslosti.
Divergentne granice litosferskih ploca markirane grebenima koji
su simetricni U odnosu na osu zone sirenja, nalaze se U okeanskirn
prostorima, a cesto su prekinute i segmentirane transformnim rasjedima.
Prema postavkama tektonike ploce, nova litosferska kora nastaje upravo
u tim zonama, u koje se utiskuje baziena lava uglavnom pukotinskog tipa
izljevanja, Nova okeanska kora se tokom udaljavanja od sredisnjeg dijela
sirenja lomi i izdize. Na relativno konsolidovano dno se s vremenom
nakupljaju abisalni sedimenti i izravnjavaju relief, iz kojeg strse
vulkanske morske planine, 0 starosti nove okeanske kore na dnu okeana
zakljucuje se upravo iz debljine abisalnih sedimenata, Nairne, sto je dno
mladje, to je i manja mogucnost postojania sedimenata, Odnosno,
debljina sedimenata se u pravilu povecava udaljavanjern od ose zone
sirenja, a u neposrednoj okolini zone sirenja mladi abisalni sedimenti
nedostaju, sto je svakako jedan u nizu dokaza 0 kretanju litosferskih
ploea. S druge strane, radiometrijskim mjerenjima starosti uzoraka
bazalta s dna okeana dobivena je najveca starost od priblizno 150 miliona
godina, a ni fosili nadeni u abisalnim sedimentima nisu bili stariji, Prema
tome, moze se zakljueiti da je dno okeana u geoJoskom smislu mlade od
sedimenata kontinentalne kore. Rubovi okeana markirani su uglavnom
ostrvskim lukovima vulkanskog porijekla, pracenim dubokim okeanskim
brazdama, u slueaju kad se jedna okeanska ploea subdueira pod drugu
(npr. danasnji zapadni rub Pacifika: Japan, Filipini i dalje prema
Australiji). Medutim, kad se okeanska kora subdueira pod kontinentalnu,
tada otoenih lukova nema (npr. na istocnom rubu Paeifika, liZ obalu
Juine Amerike - Cileanski model subdukeije), Grebeni su locirani unutar
okeana, a njihovi struktumi obliei raskinuti transformnim rasjedima
ukazuju na pojavu jakih naprezanja,
Sljedeca potvrda 0 kretanju litosferskih ploea dobivena je
preeiznim mjerenjima udaljenosti kontinenata, Na primjer, odredjeno je
da se Sjevema Amerika udaljava od Evrope brzinom koja na sjevemom
dijelu iznosi 1,8 emigod" a na juznom dijelu 2,3 em/god" dok se Juzna
Amerika udaljava od Afrike u sjevemom dijeJu za 2,5 em/god" a u
juznom za 4,1 em/god, Mjerenjima brzine relativnog kretanja ploea na
199
divergentnim granicama, SW ukazuje na brzinu prirasta nove okeanske
kore, dobiveni su podaei izmedju 1,3 i 10,3 em/god.
Fosilni ostaci istih vrsta nekih biIjaka i zivotinja geoloske
prosiosti, stariji ad 200 miiiona godina, nadeni su na razlicitim
kontinentima, sto se smatra malo vjerovatnim u slucaju da su kontinenti
od svog nastanka bili u danasnjem poloiaju. Na primjer, fosili
papratnjace Glassopteris, nekih vodozemaca i gmizavaca nadjeni su u
podrucjima Juine Afrike i juinog dijela Juzne Amerike. sta se objasnjava
vezom ta dva kontinenta (Gondwana) u sklopu Pangaee.U sjevernam
dijeiu Pangaee (Laurazija) zivjcle su biljke penjaciee istog roda, nadene
danas u Sjevernoj Arnerici i Velikaj Britaniji, sta bi takode bila teska
iogicki objasniti da ti dijelovi u dalekoj geolaskoj proslosti nisu bili
jedinstveno kopno. To je oeito jos jedan dokaz 0 postojanju prakopna i
njegovom komadanjn i odvajanju, jer je tesko zamisliti paralelnn
evoluciju na udaljenirn kontinentilna.
Proucavanjem seizmicke aktivnosti i lokaeija potresa u zemljinoj
kori potvrdello je da sn potresne zone saglasne s granicama ploea
(brazdama, grebenima i transformnim rasjedima), te da su potresi upravo
posljedica pomicmlja litosferskih ploea. lzrazito jaki ucestali potresi na
konvergentnim (subdukcijskim) granieama objasnjavaju se Cinjenicom
spustanja dijelova relativl10 hladne (i manje guste) Iitosferske ploce duz
konvergentne odnosno subdukcijske granice u topliju (vece gustoce)
astenosferu, gdje se topi i u mineraloskorn smislu transformise uz
oslobadanje vel ike kolii'ine energije na dubinama od vise stotina
kilornetara. Potvrda za navedenu tvrdnju nalazi se u postojanju anomalije
sile tde u podrucjima brazdi.
Kad stijene koje gradi okeansko dno (ultrabazicne i bazicne
magmatske stijene s dubokol110rskim sedimentima) danas nalazimo na
kontinentu, odnosno tamo gdje 1m nije mjesto postanka, nazivamo ih
ofiolitima, Mobilistickom koncepcijom je danasnji polozaj ofiolita
protumacen navlacenjem dijela okeanske kore na kontinentalnu, sto se
naziva obdukcijom. Iz razlike starosti ofiolita (odnosno okeanske kore) i
vremena njihovog "smjestavanja" na kontinentalnu korn, moze se
odrediti vrijeme obdukcije. Dakle i o[lOllti bi trebali biti jos jedan u nizu
dokaza a stalnom kretanju litosferskih ploea tokom geoloske istorije
zemlje.
Podaei 0 paleomagnctizmu takode su posluzili pristalicama
mobilizma kao jos jedan dokaz za postojanje i pomicanje litosferskih
ploea. Nairne, Cinjenica je da stijene ciji minerali sadrie zeljezo tokom
nastanka registfuju orijentaciju magnetskih polova Zemlje i prema njima
se polariziraju. To znaCi da iz podataka 0 "zannznutom" magnetizmu
mozemo zakljuciti 0 orijentaciji te stijene prema nekadasnjem polu.
200
Obzirom da su hipoteze 0 pomicanju rotacione ose Zemlje odbacene kao
nemoguce po zakonima fizike, razliCit polaritet u starijim stijenama je
objasnjen promjenama u polozaju kontinenata. Polaritet koji odgovara
danasnjem, zabiljeien je tek u stijenama starim do - 730 hiljada godina, a
samo u zadnjih 10 rniliona godina utvrdeno je cak preko 15 epizoda
obrnutog (reversnog) polariteta.
Naprijed navedeni podaei ukazuju da mobiiisticka koncepcija
daje prihvatljiva objasnjenja cjeJokupne Zemljine dinamike tokom
njenog razvitka.
7.3. Odredivanje starosti stijena
Osnovni preduvjet za pouzdanu rekonstrnkciju redoslijeda
dogadanja u razvitku zivota na Zemlji i promjena u prostornim odnosima
medju stijenama litosfere jest poznavanje starosti stijena. RazliCitim
metodama, s manje ili vise taenosti, ta se starost moze odrediti relativno
i apsolutno (radiometrijski).
7.3.1. Odredivanje relativne starosti stijens
Za odredjivanje relativne starosti najvise se koriste podaci iz
sedimentnih stijena. Relativna starost magmatskih i metamorfnih stijena
odredjuje se na osnovu njihovog odnosa sa sedimentnim stijenama
poznate (takode relativne) starosti. Pri odredivanju relativne starosti
stijena posebno se koriste metoda supcrpozicije, iitoloska i
paieontoioska metoda.
Metoda supcrpozicije slojeva polazi od cinjenice da su mladl
slojevi talozeni iznad starijih. To pravilo vrijedi za primarni polozaj
slojeva sedimentnih stijena. Praktiena vrijednost metode prestaje u
uvjetima tektonski jace poremecenih naslaga.
Litoloska metoda je zasnovana na litoloskim karakteristikama,
kao sto su boja, 10m, hemijski sastav, stepen dijageneze itd .. Navedene
karakteristike mogu se koristiti za uporedivanje i odredivanje relativne
starosti pod pretpostavkom da su jednake iIi sliene stijene ujedno i
istodobne. Medjutim, to je nepouzdan postupak za uporedivanje na ,irim
podrucjima jer litolo,ka obiljezja naslaga ne ovise 0 vremenu postanka
nego 0 mjestu i nvjetima u kojima su nastale. Medutim, upravo uvjeti
mogu biti razliciti kod postanka istodobnih stijena, a vrlo slieni kod
nastajanja stijena razliCite starosti. Ipak, u jasno ogranieenim prostorima i
201
dijelom poznatim uvjetima i litoloske karakteristike mogu posIuziti za
vremensku korelaciju.
Paleontoloska metoda ternelji se na proucavanju i interpretaciji
evolucije zivotinjskih i biijrrih organizama tokom geoloske proslosti. Za
odredivanje starosti stijena koriste se fosili. Pri tome moze da se
primjenjuje metoda karakteristicnih (provodnih) fosila, fosilnih
asocijacija i filogenetska metoda. Neki organizmi geoloske proslosti
zivjeli Sil u vise geoloskih razdobija, jer su bili otporni na promjenu
uvjeta zivota iii su imali veliku sposobnost adaptacije novonastalim
uvjetima. Ovi fosi!i imaju prakticnu vrijednost s gledista evoIucije i
odredivanja uvjeta koji su vladali u okolisu njihovog zivljenja, ali za
odredivanje relativne starosti stijena ne znaee mnogo. S druge strane, bilo
je organizarna koji su zivjeli sarno u nekom odredenom geoloskom
razdoblju iii u odredenom ekosistemu, a geografski su bili veoma
rasprostranjeni. Takvi fosili, za odredivanje relativne starosti stijena
imaju posebnu vrijednost, a nazivaju se karakteristicni iii provodni
fosili. rpak, ne sarno okarnenjerri ostaci organizarna geoloske proslosti,
vee i tragovi njihove zivotne aktivnosti i otisci takode se ubrajaju u
fasile, a nazivaju se ihnofosiiima.
7.3.2. Odredivanje apsoiutno starosti stijena
Proucavanjem prirodnih radioaktivnih elemenata i prodnkata
njihovog raspadanja pronaden je vee; broj metoda pomocu kojih se
pokusava odrediti apsolutna starost pojedinih stijena litosfere.
Radioaktivni elementi emitiraju ex i j3 cestice te y zrake, zbog cega se
njihova masa tokom vremena smanjuje, a na kraju prelazi u stabilne
izotope. Vrijeme koje je potrebno da se kolicina nekog radioaktivnog (iii
nestabilnog) elementa smanji na polovinu je njegovo vrlJeme
poluraspadanja. Ono je konstanta, a moze biti od nekoliko hiljada
godina do nekoliko miiijardi godina. Konaeni, stabilni produkt ( izotop)
moze se koliCinski uporedivati s izvamim radioaktivnim elementom. To
je iskoristeno za proucavanje starosti stijena metodama koje se nazivaju
radiometrijske. rpak, te metode ne daju posve tacne rezultate. Nairne,
vrijeme poluraspadanja odnosi se na radiaaktivni element nekog minerala
a kako je taj mineral magao nastati prije nastanka stijene, zajedno s njom
iii poslije njenog nastanka, jasno je da starost minerala ne mora biti i
s!varna starost stijena.
Najcesce primjenjivane radiornetrijske metode su: uran-olovo,
kalij-argon-kalcij, i ugljenikova metoda.
202
Metoda uran-olovD sluz] za odredivanje apsolutne starosti
najstarijih stijena litosfere. Vrijeme poluraspadanja radioaktivnog izotopa
urana 2.l8U je 4.47 milijardi godina. Konacan produkt njegovog
raspadanja je 4He (ex cestice) i izotop olova 206Pb. Spektrometrijskim
odredivanjem mase izotopa olova i poredenjem 5 masom radioaktivnog
izotopa urana, definise se starost minerala iz proucavane stijene. Ovom
rnetodom je odredena starost stijena s Mjeseca i nekih rneteorita u
rasponu izmedju 4,6 i 4,7 milijardi godina. Metoda takode daje i dosta
pouzdane rezultate za odredivanje starosti stijena starijih od 10 miliona
godina.
Metoda kalij-argon-kalcij osniva se na raspadanju
radioaktivnog izotopa kalija 40K na dva na('ina: II % atoma dobivanjem
elektrona iz svemira (apsorpcijom j3 cestica) prelazi u argon (40 A), a
89% aloma gubitkom j3 cestica prelazi u kalc\j (")Ca), s vremenom
poluraspadanja 1,3 milijarde godina. Obzirom da se kalij i njegovi
spojevi nalaze u mnogim magrnatskim i metamorfnim stijenama, ova
metoda se koristi za odredbu starosti tih stijena. Prj tome se tretiraju
minerali iz grupe liskuna.
Ugljcnikova metoda bazira sc na radioaktivnom izotopu
ugljenika (4C). On ima vrijeme poluraspadanja 5.567 ± 30 godina, a
njegovi stabilni izotopi su 12C i 13c. U organizme putem CO
2
ulazi
procesom fotosinteze. Nakon uginuca, organizmi geoloske prosIosti
redavno su bili uklopljeni u neki sediment bez kontakta sa zrakom kada
prestaje razmJena ugljenika izmedju okoli!'a I organizama.
Radioaktivnim raspadanjem izotopa 14C reducira se njegova prvobitna
koliCina i odnos sa stabilnim izotopima. Mjerenjem omjera 14C/
12
C
odredjuje se starost s velikom pouzdanoscu. Zbog relativno kratkog
vremcna poluraspadanjc izotopa J4C, ovom metodom se postizu dobri
rezultati u ispitivanju mladih stijena i zivata (u posljednjih 30 do 40
hiljada godina). a sluzi i za odredivanje starosti arheoloskih nalazista.
7.4.Stratigrafske jedinice
U cilju prikaza geoloske istorije Zemlje koriste se geohronoloske
i njima odgovarajuee hronostratigrafske jedinice. Tako su izdvojene
slijedece jedinice: eon (eonotem), era (era tern), period (sistem), cpoha
(serija) i doba (kat). U okviru svake gcohronoloske jedinice (eon-doba)
stvarane su tanje iIi deblje nasI age stijena koje zapravo predstavljaju
hronostratigrafske jedinice (eonotem-kat). U okviru geohrono]oskih
jedinica najduzc su trajali coni a izdvojena su dva ito: kriptozoik i
fanerozoik. Eoni se daljc dijele na ere. U okviru kriptozoika izdvojena je
203
arhajska i proterozojska era, a U okviru fanerozoika izdvojcne su
mezozojska i era.
Arhajska protcroz0jska era zastupljene su uglavnom
nlctamorfniIn stijenama (gnajs[;vi, mikasistl itd.).
Paleozojska era sastoji se od scst perioda: kambrij, orciovicij,
sHuI', devon, karhon i perm. U ovoj eri najvecu zastupljenost imaju
skriljave metamorfne stijenc (mikasisti
j
argilosisti i iiliti) a potom
pjescan<
Mczozojska era dijeli se net tri perioda: trijas, jura i kreda.
Odlikuje se skora potpunim odsustvom nletanl0rfriih stijena i vrlo
velikom zastupijenoscu krecnjaka.
Kenozojska era je najmlada. a podijeljena je nu dva perioda:
tcrcijar i kvartar. U njoj so st"\'arane velike mase klasticnih sedirnenata.
GeohroIloloSka sLab Zemljine kore bcz epchu i doba ( katovi)
prikazanaje na labeli br. 13.
Tabela 13. skala Zcmljinc kore
-: 1
I ;- I pak"oc\:n
p, I , 65
N "
I
0
,- I
krecla K
i
7u
I
135
'" 'I
jura j
I 45-55
I
11)0
'"

Z
I
trijas T
i
34-45 230 ,
<:
I
I P 50-55
i
285
""
6::
perm
)
'"
I
k:ui)on C 65 i 350
,
0 i devon D I 50-55 ! 395-400
,
N
0 I situr
,
i 40
,
4)5-400
w
I
:;!
I
Mdovicij 0
I
(')(i-65
i 500
..
I
kambrij em
,
7() 570 ,
i
'"
I
I
I
@ '"
,
proterozoik (algonkij) Pr:
I
I


oko
f-
4000
i
0. I
"'
t;) adw.il (arI1eol.Oit,) Pc,
i
I
4700
'"
g: I
I ,
204
7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu
Razvitak Zemlje proucava se od vremena kad je ona nastala, a
prema sadasnjim spoznajama, zasnovanim na proucavanju stijena s
Mjeseca i nekih meteorita, to se dogodilo prije ako 4,7 miiijardi godin2<
Podaci nadeni u stijenama litasfere omogucavaju poznavanje evolucije
Zemlje i zivota na njoj < Realnost spoznaja ovisi 0 brojnosti nalaza i
njihovoj naucnoj obradi i interpretaciji< Podaci koje su nam ostavili
organizmi u stijenama, pripadaju razdoblju od zadnjih 3 do 3,5 milijardi
godina, od kada se racuna pocetak prvog primitivnog zivota na Zemlji<
Sto je bilo prije toga, odnosno, sta se dogadalo od prvih oko 1 do 1,5
milijardi godina
O
Taj dio razvitka Zemlje uprkos brojnim istrazivanjima
ostaje sve do danas nedovoljno pozna\.
Za prvo razdoblje formiranja Zemlje kao jedne od devet planeta
nema pouzdanih podataka, kao u ostalom ni za nastanak Suncevog
sistenla. Nczna se tacno niti kad jc i kako nastala njena kamena kora.
Danas se smatra pribvatljivom pretpostavka da je hladna povrsina
postojala od samog pocetka te da je bila pretopljavana i preradivana
toplotnim strujama i uzarenonl masom koja je iz unutrasnjosti prodirala
prema povrsini< U tom su razdoblju meteoriti i manji asteroidi ucestalo
padali na Zemljinu ponsinu< lomeCi je i formirajuci vece i manje kratere
pri cernu se mijenjao reljef i stvarao uvjet za nastanak prvih vodenih
bazena. Ipak, prve izbocine i udubine na povrsini 1110gle Sll na5tati i kao
rezultatl stezanja pri ocvfsCivanju, a pravo formiranje reljefa mogio se
dogoditi kasnije, uz sUdjelovanje geoloskib siia< U slijedeCim fazama
razvitka Zemlje dolazi do gravitacijske diferencijacije materijala koji je
gradio tadasnjukamenu koru, poCinje formiranje kontinentalne kore
iznad okeanske, a laksa kisela magma se utiskuje u vise dijelove< Kad je
magmatska aktivnost postala intenzivnijom, kamena kora postaje deblja
jer kristalizira 111110StVO uglavnom andezitsko-dacitskih stijena, danas
odredenih ispod gotovo svih starib kontinentalnih masa< U to se vrijeme
poCinje odvijati i diferencijacija u unutrasnjosti Zemlje, razgranicenjem
jezgra i omotaca< 0 nastanku atmosIere lakodje nema pouzdanih
podataka< Pretpostavlja sc da je prvobitna Zemljina atmosfera,
sastavijena od vodonika i helija, bila ostatak primarnog omotaca te da je
Hisparila" u svelnir zbog nedovoljne Zenlljine gravitacije, a druga (koju
cesto nazivamo prvobitn01n) je nastala naknadno, uglavnom vulkanskim
ekshalacijanlU uz sudjelovanje suncevog vjetra i kometa. Prva hidrosfera
vodi porijeklo od plinova koji su na povrsinu izbili sa vulkanima, kao i
kondenzacijom vodene pare iz atillosfere. Smatra se da je voda u pocetku
Zcmljinog <razvoja kontinuirano pokrivala veei diD pOVTsine formirajuei
prvi plitki okean<
205
Nastanak zivota na Zemlji precmet je brojnih istrazivanja, ali ni do danas
nen1a pouzdanog odgo-vora na pitanje: k3ko': Prvi organizmi nisu ostavili
traga u stijenama, pretpostavlja sc, s .lednc strane zbog toga sto nisu
posjedovali cvrste mineralizovane dijelovc, a s druge strane, zbog veoma
dugog vremena koji je prolcko od njihovog izumiranja. tokom kojeg su
stijene u kojiIna -su ostaci eventualno bili sacuvani, pretrpjele vise
metamorfoza koje SD ill unistilc. PrCIna sacuvanim i analiziranim
najstarijim fosilima, rac-una se da su pry! i primitivni organski ablici
zivota nastali na Zem1ji prije vise od 3 milijarde godina. lshodistem
zivota smatraju se organski spojevi nakupljeni u plitkim vodama.
Njihova koncentracija se povecavala lsparavanjem. Djelovanjem
ultraljubicastih Suncevih zraka na takvu koncentriranu otopinu dolazi do
veoma slozenih hemijskih procesa koji rezultlraju nastanlcom
aminokiselina, ugljikohictrata, proteina i nukleinskih kiselina. S dovoijno
ugljendioksida omogncen(:l je fotosinteza a ena dalje (}1nogucava
nastanak prvih biljaka sposobnih za samostalan zivot, odnosno, prema
takvoj shelni nastao jc onaj prvi, odlucujuci evolucijski skok. Je Ii doista
bilo tako, nije naucno potvrdeno, ali irna logike u tako zanlisljenoj shelni.
Prekmnbrijske stijcne, od kojih najstarije imaju oko 4 ~ 7 Inilijardi
godina, a najmladje oko 570 mil10na godina, danas 5U U pravilu
predstavljene rnetamorfitima, bez fosiIa. On1 rijetki pronaclcni -rosiE nisu
dovoljni za detaljnije hronostrmigrafsko odvajanje i ilnaju prakticno
zn_acenje uglavnoHl za paleontologe. Istrazivanjem struktura 1
uocavanjem ,geoloskih promjena koje Sll u tom razdoblju bile intenzi"vne,
prekillnbrijski eon, nazvnn jos i kriptozolk, podijeljen je u dvije ere:
stariju, nazvanu arhajk (arheozoik) i mladju naz\-'anu proterozoik
(algonkij). Na prostoru BiB, prekrambijske stijene TIlSU nigdje
dokumentovane.
Paleozo.iska era trajala je ukupno oko 335 do 350 rnoliona
godina, odnosno od prije 570 do prije 230 miliona godina. Najstarija je
era fanerozojskog eona. Posebno je znacajna kao era intenzivnog razvitka
zivota. Podijeljena je u sest porioda. PoCinje kambrijem a zavrsava se
perrnom. Organski svijet paleozoika je veoma raznovrstan. Istice se
bogato prisustvo tabuiatnih i tetrakorala. krinoida, trilohita, u ordoviciju i
siluru dominiraju graptoliti. razvijaju se cefalopodi-nautiloidea i
amonoidea. brahiopodi su znacajni, u mladem paloozoiku dominiraju
fuzulinide, a javljaju se skoljke i puzevi. U paleozoiku se javljaju prve
ribe, vodozemci i gmizavci. Flora je predstavljena primitivnom
psilofitskom florom, papratima, rastavi6ima i preCicama. U Bosni i
Hercegovini paleozoik je uglavnom predstavljen metmTIorfitirna
(skriljcima) a sporadicno krecnjacima. klastitima i drugim tvorevinama.
1zdvojen je: Sansko-Unski paleozoik, Kljucki paleozoik.
206
Centralnobosanski paleozoik, paleozoik istocne Bosne i paleozoik
jugoistocne Bosne.
Mezozojska era trajala je oko 150 do 170 miliona godina,
odnosno pocela je priblizno prije 230 a zavrsila se prije 65 miliona
godina. To je sredisnja era fanerozojskog eona. a znacajna je po velikim
promjenama u geoloskom smislu i u razvitku zivota. Dijeli se na tri
perioda: trijas, juru i kredu. U razvoju organskog svijeta u mezozoiku su
izvrsene znatne promjene. U trijasu pojavili su se prvi sisari, a u juri prve
praptice (Archaeopteryx). Zbog pogodnih klimatskih uvjeta tokorn
mezozoika razvili su se dzinovski gmizavci koj i su izumrli krajem krede.
Od beskicmenjaka najveci znacaj imaju cefalopodi amoniti na osnovu
kojih su izvrsena detaljna biostratigrafska rasclanjavanja. Sa amonitima
druguju belemniti koji krajem mezozoika zajedno izumiru. Znacajne su
skoljke. puzevi. brahiopodi, jezevi a od mikrofaune foraminifere. U
Bosni i Hercegovini mezozoik ima veliko rasprostranjenje. Sedimentne,
magmatske i vulkanogeno-sedimentne tvorevine mezozoika, javljaju se
na povrsini od oko 35 hiljada km
2
• iIi na priblizno Y, teritorije BiB.
Dominantno ucesce menu navedenim stijenama imaju krecnjaci.
Kenozojska era je najmlada u istorijskom razvitku ZemIje. 1me
joj potice ad grckih rijeCi kenos i zoon. sto u prevodu znaCi novi zivot.
Nazi\' slikovito oznacava pro111jene U odnosin1a kontinenata i okeana, ali
i u oblicima flore i faune. sto tokom kenozoika poprimaju danasnji izgled
i rasprostranjenost. Traianje se proejenjuje na oko 65 miliona godina.
Dijeli se na dva perioda: tercijar i levartar. Pocetak kenozoika jasno je
obiIjeien velikim promjenama u organskom svijetu. Na kopnu
preovladuju cvijetnice a javlja se i veliki broj insekata. Za ovu eru
karakteristican je nagli razvoj sisara i ptica. 2ivi svijet u toku ove ere sve
se vise usavrsava i priblizava danasnjim oblicima organizarna. U
kenozoiku se javlja i najvisi predstavnik zivih biea - covjek. Tokom
kenozoika su ubrane i definitivno formirane najmlade vjenacne planine:
Alpi. Dinaridi. Pirineji. Apenini. Kavkaz, Himalaji itd. Kenozoik je
najvise zastnpljen na podrncju sjeveme Bosne, dok je u ostalirn
podrucjima vezan uglavnom za slatkovodne ugljonosne bazene, iIi za
diskontinuirane zone u Hercegovini. Dominantno je predstavljen
klastitima sa podredenim ucescem krecnjaka. magmatskih stijena i drngih
tvorevina.
8. GEOLOSKO KARTIRANJE I GEOLOSKE KARTE
Za dobivanje opee slike 0 geoloskim istrazivanjima i procesu
nastanka geoloske karte te 0 geoloskoj karti kao konacnom rezultatu
207
istraiivanja, u nastavku SU, na nivou inforrnacije za one kojima geologija
nije maticna strnka, opisani zadaci geoloskog kartiranja po fazama rada i
opc; pojmovi 0 geoloskoj kalii.
8.1. Geolosko kartiranje
Geolosko kartiranje je osnovna metoda terenskih terenskih
istraiivackih radova, Cija je svrha evidentiranje sastava stijena, i
strukturnih odnosa odredenog lerena. Ono se odvija u lri faze, koje
obuhvataju:
1. pripremne radove
2. rad aa terenn i
3. zavrsne kabinetske i laboratorijske radove.
Pripremni radovi sadrze:
proucavanje postoje6ih podataka 0 terenu, u sto spadaju svi
objavljeni radovi i fondovska dokumentacija,
prethodnu fotogeolosku obradu, kojom se dobivaju
orijentacioni podaei 0 terenu i njegovoj gracli, sto ce tokom rada na
terenu biti provjereno,
kreiranje koncepcije kartiranja ( proliliranjem, kartiranjem
izdanaka, pracenjem granica ),
pripremanje lOpografskih podloga i ostale dokumentacije
koja 6e sluiiti na tereou, sredi vanje terenske opreme, planiranje
srnjestaja, prehranc i nacina rada na terenu.
Rad us tcrenu obnhva':a:
rekognosiranje radi upoznavanja lerena i prikupljanja
materijala za preliminarnu laboratorijsku obradu,
detaijno kartiranje, prilikom kog se na terenu biljeze
podaei na taekama opazanja i uzimaju uzorei za laboratorijska
ispitivanja, a u terenskoj bazi se dobiveni podaci svalwdnevno
aiuriraju na karti obilazaka, u dnevniku tacaka opazanja i terenskoj
geoloskoj karti, liZ pop is i spremanje uzoraka,
reambuliranjc radi rjesavanja nerijesenih problema iii dopune
podataka.
ZavrSni kabinetski i laboratorijski radovi obuhvatajn:
208
izradu grafieke dokumentacije u koju spada geoloska karta,
geoloski stub, profili i blok dijagrami,
paleontoloska,mineraloska, petroloska, sedimentno-
petroloSka, hemijska, fizicko-mehanicka i po potrebi druga ispitivanja
uzoraka,
izradu izvjestaja ( iIi tumaca) koji se sastoji od teksta i priloga.
8.2.Geoloska karta
Geoloska karta je graficki prikaz grade terena, starosti stijena, njihovog
sastava i medusobnih odnosa te ostalih vainih geoloskih pojava, nacrtana na
topografskoj podlozi na osnovu rezultata dobivenih geoloskim kartiranjem
na (erenu, kabinetskih radova i iaboratorijskih ispitivanja.
Na geoloskoj karti moraju biti oznaeene geoloske graniee, polozaji
slojeva, strnkture, nalazista fosila, mineralnih sirovina is!., sve
standardiziranim simbolima i grafikom. Ako je karta obojena, onda se
propisanom bojom oznaeavaju kartirane hronostratigrafske jediniee, a ako je
izgradena crno- bijelom tehnikom, koriste se odgovarajuca sjencenja.
Geoloska karta mora sadrzavati legendu kartiranih jediniea i oznaka koje
su uertane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po
starosti, tako da su najdonje ujedno i najstarije, a prema gore su sve miade.
Uz osnovnu geolosku kartu izraduje se i geoloski stub. Njime sn
propisanim grafickim simbolima prikazane utvrdene geoloske tvorevine
prema redoslijedu nastanka njihova debljina, uz kratko opisane
karakteristike.
Sastavni dio geoloske karte je jedan profil iii vise profiia. Geoloski
profil je graficki prikaz svih utvrdenih geoloskih elemenata i njihovih
odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku. Takav profil je s obje
strane ogranicen vertikalnim pravcima S oznacenim apsolutnim visinama, a
uz to sadrii oznaku orijentacije, horizonlalno grafieko mjerilo i nazive
vaznijih lokaliteta. U geoloskim profilima uertavaju se litoloske oznake koje
se mogu koristiti i za oznacavanje vrste stijena na cmo-bijeiim kartama.
Na geoloskim kartama postoje slovno-brojcane oznake za pojedina
geoloska razdoblja u kombinaeiji s bojama, te oznake strukturnih elemenata.
Slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja date su u tabeli 13.
Boje koje se koriste za oznacavanje starosti sedimentnih stijena su:
kvartar - bijela
tereij ar - zula
kreda - zelena
karbon - siva
devon ~ sivosmeda
silur - svijetla plavozelena
209
jura - plava
trijas - Ijubicasta
penn-smeda
ordovicij - tamno plavozelena
kambrij - sivomaslinasta
prekambrij - ruzicasta
Starije stijene istog geoloskog razdobJja boje se tamnijim, a
mlade svijetlijim nijansama.
Magmatske stijene se na geoloskoj karti oznacavaju bojom i
slovnom oznakom. Propisana boja za intruzivne kisele i neutralne stijene
je kannin crvena, za bazicne zelena, a za ultrabazicne sivozelena.
Efuzivne kisele i neutralne stijene oznacavaju se narandzastom bojom, a
baziCne zelenom. Slovima grckog pi sma oznacava se sastav eruptivnih
stijena. Za oznacavanje nekih intruzivnih i efuzivnih stijena koriste se
slijedeca slova grckog pisma:
- granit r ' granodiorit 6, , diorit 6 , sijenit q , gabro y , peridotit 0"
- riolit X , daeit a p , andezit a , bazalt j3, dijabaz j3j3
Metamorfne stijene se na karti takode oznacavaju bojom i
slovnom oznakom. Naprimjer, mermeri se boje svijetJoplavo s oznakom M,
kvarciti kobaJtnoplavo S oznakom Q, alnfiboliti zeleno S oznakom A,
gnajsevi ruzicasto s oznakom G itd.
Starost magmatskih i metamorfnih stijena oznacava se simbolima datim u
tabeli 13. LitoJoske oznake nekih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih
stijena, prikazane su na slid 94<
1':'0'::-'1
GLiNA

KRECNJAK
E:3
n ANDEZIT
SLOJEV1T -- ,
c:-:J
PIJESAK

DOLOMIT
1=--:;:;:3
!> aA.ZALT
SLOJEVIT
I%"Yhl
5LJUNAK

'( GRANJT

STIJENE S
+ .. .••
-
FElDSPATOIOIMA

PJESCAR

v_ GA8RO
Ie::: ill
G GNAJS
SLOJEV1T
."

KONGLOMERAT
ITm
1; $IJENIT
f)J):l
SLOJEVIT
" .
Q KVARClr
g=;;q
BRECA
{f PERIDOTIT
!'ii'h1
I\;!MERMER
SlOJEVITA

• i •• MASlVNI

LAPORAC

x RlOUT
liliiii
A AMFlBOLIT
Slika 94. Litoloske oznake za pojedine vrste stijena
210
Geoloske srukture se na kartama oznacavaju grafickim oznakama crvene
boje. Neke od grafickih oznaka prikazane su na slici 95.
'V
=+=
=+
o
- osa sinklinale, uspravne iii kose
- osa sinklinale, prevrnute iii polegle
- osa antiklinale, uspravne ili kose
- osa antiklinale, prevrnute iii polegJe
- osa sinklinorijuma, uspravnog iii kosog
- osa antiklinorijuma, uspravnog iii kosog
- rasjed bez oznake karaktera, osmatran
- rasjed pokriven ili nesigurno lociran (pretpostavljen)
- rasjed osmatran fotogeoloski
- vertikalan rasjed
- relativno kretanje krila rasjeda horizontalnog tipa
- elementi pada pukotine
- vertikalna pukotina
- horizontalna pukotina
Slika 95. Graficke oznake za pojedine ge%ske strukture
211
Opis gcoloske kartc i svih evidentiranih geoloskih elemenala kao
Ijasnjenje grafickih prikaza 11<1 karti 1e istorija nastanka kartiranog terena
ikazuju se u tunlacu geoloske kanc.
Geoloske kartc se mogu podije1iti prema mjcriiu i sadrzaju. Prema
jerilu geoioske karte se dijele na:
-pregledne gcoloskc karte ( 1: 1 00000 i manje ).
-osnovnc geoloske karte ( od i: I 00 DOD do I: I 0 000 ).
-dctaljnc gcoloskc kar!e ( 1: 1 0000 i veee ).
Prema sadrzaju, geoloskc kartc se dijek na:
geoloskc iUlrtc, kojc sadri.e pudatkc 0 sasta\'u, starosti i
sirukturnoj gradi terena (takvH je naprimjer Osnovna geoloska karLa BiH
u M l:lOO 000).
-spccijalnc gcoioske karte prikazom tcrenn sa aspckta
oelre-denc geoloskc disciI)linc- (illl.cnjclskogcohlske karle. hidrogeoloske
kane, tektonskc karL:, kane" fOlOgeoloskc karte, geockoloskc
karle itd.).
Gculoskn karlu 8iH l'fikaLlrlajc na slicl 06.
Slika 96. Gcoluy/w !WI"/U BU.'IIl' i H{'J"CCY.f!1·illc ! j'I"<!ICI.'fU NlTulurj(', f9YI.))
LlTERATURA
Basagic M., 2000: Oeologija. Earth science institute, 1- 185, Sarajevo.
Basagic M., 2000: Odroni u karbonatnim stijenama. Rudarstvo, 17118,
175-182, Tuzla.
Birkeland P. W. & Larson E. E., 1989: Putnam's geology. Oxford
University, , 1-646,New York.
Blatt H., 1992: Sedimentary petrology. University of Oklahoma, 1- 513,
Oklahoma City.
Boegel 11.,1972: The Studio Handbook of Minerals. The Viking Press, 1-
304 New York.
Caclwvic 1., 2000: Inienjerskogeoloski i geotehnicki modeli kHzista na
podrucju Tuzlanskog kantona. Rudarstvo, 17/18, 86-92,Tuzla.
Cackovi6 1., 2003: Klizista Tuzlanskog kantOlla.Civilna zastita-
Kal1tonalni stab CZ-Tllzla,l ,9-15, TLlzia
Dimitrijevi(: lVt., 1978: Gcolosko kartiranje. Univerzilet u Beogradu,
1-486, Beograd,
Dortman N. B,. et aL" 1976: Fiziceskie svojstva gornih parod i poleznih
iskopaenlih. Nedra., ] - Ivloskva. < •
Dzindo A.,2003: Hitne intcrventne lujere na klizistill1aj
primjena i opmvdanost. c
Civilna zastila-Kantona1ni stab CZ-Tuzla, 1,23-29, fnzla.
f)oruevii; V., Bordev;c P. & Mi\ovanov;6 B., 1991: Osnovi petro\ogije.
Nauka, 1·· 223, Beograd,
Fcrha\begovic 2002: Savremeni egzogeno geoloski procesi u krovini
tuzlanskc sone formacije. Zbornik radova ROOF, XXIV 37-41, Tuzla.
Fcrhatbeuovi(: Z. & Redzepovi6 R., 2003: Poznavanje ; sanae;ja kHz;'ta.
civilna zastita-Km;tonalni stab CZ-Tnzla,l, 15-23,Tuzla.
FilipoviC B., 1980: Metodika hidrogeoloskih istraiivanja. Nanena knjiga,
1-439, Beograd.
Gillen C.,1984: Metamorphic geology. University of Aberdeen, 1- 173,
Aberdeen.
Grubii; A., Obradovic J. & Vasi6 N., 1996: Sedimentologija. Univerzitet
u Beogradu, 1-436. Beograd.
Herak M., 1984: Gcologija. Skolska knjiga, 1- 429, Zagreb,
Hrvatovic l-l., 1999: Geoloski vodic kwz Bosnu i Hercegovinu. Zavod za
geoiogiju,1-203 ,Sarajevo. .' . " .
Hrvatovic H., 2003: Geologija-postanak, struktura 1 dmamlka ZemlJe.
Univerzitet u Tuzli, 1-277, Tuzla.
Janjic M., 1979: Inzenjerska geodinamika. Univerzitet u Beogradu,
1-175, Beograd.
213
Janjic M .. 1985: Inzenjerska geologija sa osnovama geologije. Naucna
knjiga. 1-447, Beograd.
JanjiC S.& Ristic P., 1989: Mineralogija. Naucna knjiga, Beograd, 1-220,
Beograd.
Jasarevi6 I., Cackovic r. & Lebo Z., 2000: klizista- odrona uz
prometnice primjenom drenaznog sustava i gabionskih zidova. Rudarstvo
17118, 134-137, Tuzla.
Jevremovi6 D" i997: Geoloski gradevinski materijali. Univerzitet u
Beogradu, 1-262, Beograd. .
Lege! F.R., 1973: Cities and geology. Me Graw-Hill Book Company i-
557, New York. '
Lokin P.,Corie S., 2000:Metodologija istrazivanja klizista. Rudarstvo
17118,23-38, Tuzla. '
Mandzi6 E., Suljkanovic M. & Sijercic I., 2000: Kliziste Stubo-
Gracanica istrazivanje i sanacija. Rudarstvo ! 7118, 162-171, Tuzla.
McLean A.c. & Gribble C.D., 1985: Geology for civil engineers.
University of Glasgow, ] -314, Glasgow.
Milojevic N., 1967: I-lidrogeologija. Univerzitet u Beogradu, 1-378,
Beograd.
Nikolic P., P. 1989: Geotehnika. Naucna knjiga, 1-596, Beograd.
Nonveiller E., 1987: Klizcnje i stabilizacija kosina. Skolska knjiga,
1-204, Zagreb.
Pami" J., 1996: Magmatske formacije Dinarida, Vardarskc zone i juinih
dije1o,::a PanonskoF bazena. Nafta, 1-198, Zagreb. .
PasiC-Skripie D., Zigic 1.,& FerhatbegoviC Z., 2001: Stijenski masivi kao
objekti inzenjerskoge()loskih sa osvrtom na savremene
inzenjerskogeoloske karakteristike tuzlanskog sonog lezi!;ta. Rudal'stvo,
23/24,47-51, Tuzla.
Pasic-Skripi6 D., Promjene toka brzine slijeganja po petogodisnjim
penod;ma tuzlansKe gradske zone. Rudarstvo, 23/24, 65-71 Tuzla.
PasiC-Skripic D., 2001: Odreclivanje koeficijenta fiI{racije lezista
Omarska na osnovu granulometrijske al1alize. Zbornik radova RGGF
XXIlI, 115-117, Tuzla. '
Petkovie K. & Nikolic P., 1979: Osnovi geologijc. Univerzitet u
Beogradu, 1- 736, Beograd.
Putnis A., 1992: Introduction to mineral Sciences. University of
Camhridge, 1- 457, Cambridge.
Redzepovi6 R. & Ferhatbegovi6 Z., 2001: Kako zivjeti na klizistu. Zavod
za geologiju, 1-35, Sarajevo.
Ristic P. & Panic J., 1981: Petrologija i petrografija magmatskih stijena.
Svjetlost, 1-272, Sarajevo,
214
Risti6 P.,& Kovacevic R., 1983: Specijalna mineralogija. Univerzitet u
Tuzli, 1-395, Tuzla.
Rokic Lj., Sarae Dz., 2000: Razvoj baze podataka nestabilnih terena
urbanog podmcja kantona Sarajevo.Rudarstvo, 17/]8, 102-111, Tuzla.
Soklic I. 1964: Postanak 1 struktura Tuzlanskog bazena. Geoloski
glasnik, 10, 5-25,Sarajevo.
Soklic I., 1964: Lineamenti sjeveroistocne Bosne. Geoloski glasnik,
10,159-169, Sarajevo.
Soklie l.. 1970: Geologija za mdare. Univerzitet u Sarajevu, 1-364,
Sarajevo.
Sokiic 1., 1986: Tektonsko- stmktumi obliei Tuzlanskog bazena i
Majevicc. AN1.J Bil-1.
. Radovi LXXIX, knj. 10,23-55, Sarajevo.
Sokiit 1.. 1988: Hroaologija geotektonskih pokreta u Dinaridima u
mczozoikll i kenozoiku.
ANU BiT-I. Rudovi LXXXV, knj. 12. I I 1-139, Sarajevo.
Stevie M. , Halilovie S. & Zekan S., 2000: Prikaz uzroka msenja
potpornog zida i na:;ipa an putu Ka!csija- Sapna. Rudarstvo 17118, 127-
134. Tuzla.
Stevie M .. Cackc)\'ic r & Zekan S., 2000: Deformaeije gabionskih
konstrukcija pri osiguranju padina. Rudarstvo 17/18, 156-162, Tuzla.
Stevie M., 2003: Sanacija klizisla "i'asji grab" na putu Kalesija-Sapna.
Kantonailli Slab CZ- Tuzla. 129-33,Tuzla.
Scstanovic S., J 986: Osnovc geologije i petrografije- primjena
cradevinarstvu. Skolsk" knjiga 1-198, Zagreb.
Sestanovic S., 1993: Osnove inzcnjerske geologije- pnmJcna u
graditeljstvu. Sveuciliste II Splitu. 1-159, Split.
S., 2001: Osnove gcoiogijc i petrografije. Sveuciliste u Splitu,
1-233. Split.
Taksie A. 198 J: Gcologija za gradevinare. Gradevinski institut, 1- 310,
Zagreb.
Tisljar J.. 1994: Scdimentne stijene. Skolska knjiga, 1-422, Zagreb.
Tisl'jar L 2001: Sedimcntoiogija karbonata i evaporila. lnstilu! za
gcoioska iSlrazivanja- 1-375 .. Zagreb.
Vlahm';c 'vI.. 1996: Geologija u gradevinarstvu. Grifon, 1- 231, Beograd.
Vrabac S., Ferhathcgovic Z., & Alit F.. 2000: Marinski paleogen i
miocen II profilima istraznih busotina kod Gracanice. Zbornik radova
ROOF, XXII!!, 163-169, Tuzla.
Vrnbac S .. 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata
sjcYerne Bosnc.
. Uniwrzitct u TllZli, 1-107, Tuzla.
215
Vrabac S., 2003: O$novni uzroci pojaye klizista na podrucju Tuzlanskog
kantona.Civilna zastita-Kantonalni stab CZ Tuzla,l, 7-9, Tuzla.
Windley B. F., 1995: The evolving continents. Wiley, 1- 526, Chichester.
REGISTAR
Abrazija, 117
Aerodromi, 181
akumulacijska jezera, 189
akutue sanudone mjere, 132
alevrolit ( sHtit ), 55
alohemijski sastojci, 62
alpinotipna orogenezu, 83
amfiboli, 28
amfiboliti, 77
amorfni minerali, 16
andaluzit,27
andeziti, 45
anbidri!, 35
anizotropni minerali, 16
antiklinala, 93
antiidinorij, 96
apati!,36
apsolutna staros!, 202
argilosisti, 75
arkoze,59
arteilke izdani, 143
atmosfera, 11
atmosferska iii meteorska
voda,90
augit,28
barit,35
bazalti,45
bazalti, 49
bazien. stiieno, 43
bigar ( sedra ), 56
biostratigrafija, 195
bioHt,28
blasticn!! struktura, 71
bo.ia minerala, 19
boj" slijen., 162
bore, 93
brane,190
brecas!a lekstura, S3
brcce,55
bubr.nje, 162
busivost stijena, 169
centar simetrije, 16
coslovne saobracajniee, 179
ciklosilikati,27
cipolini, 76
cirk,125
cirkon,26
ejepljivost (kalavost) minerala, 19
eoisit,27
cvrstoca na istezanje, 164
cvrstoca na pritisak, 164
cvrstoca na 164
cvrstoca na smicanje, 165
dadti,44
debljina sloja, 88
deluvij, 114
denudaeija, 114
detalinn kartiranje, 208
detri!icn" slmklnra, 51
devon, 204
dijabazi, 45
dijageneza, 50
dijamant, 37
dijatomiti,56
dinamika podzemnih voda, 137
dinamotermalna metamori'oza, 70
dine, 124
dioriti,44
disten,27
dolo mit, 34
dolomiti, 55
drobina,55
clasticnost slijone, 165
elementi kHz;sta, 128
endodinamika, 79
eolska erozija, 124
epicenter, 104
epidot,27
217
epirogeni pokreti, 80
erozi,ia, 115
faciJes, 197
feldspati, 31
feldspa/oidi, 32
fiksisticka koncepci,ia, 80
filit., 75
filosilikati, 28
fizii'ko raspadan,je, H2
tlnidaina tckstur3, 41
fluorit, 36
nuvijaln" erozi,!a, 11 6
foii,iadja (skriljavost), 69
fosiU,.196
fmllamie, lIH
46
ge,iziri, 1 (] 1
grodirmmika, 78
gcoeicktricne n",lode, 156
geofiziciul 155
,9
karta
1
209
geolosld prom, 209
207
geoloski stub, 209
gcoloslw ka,rfi,,","
gcosinklinalc. 80
gcolektonika, 195
gcotermski stupanj, 13
gil'S, 34

75
Gom!w",,,,, 19/1
37
granati, 26
45
",'mH",n,

gravitad,ja, 13
gustina J 8
gustoca, ] 59
halidi,36
71
haHt,36 ,
heksagonalni sistem, 17
hemi,iski neotporni millerali, 21
hemijski otporni mineraii, 21
hemijski reaktivni mincarli , 21
hcmijski topivi mineraH, 21
hemijsko raspadanje, 112
hemijsko trosenje, 50
hillatogeni minerali, 14
hillrogeologija, 9
hi<lrogeoioski i:wlaiori, 141
hidrogeoloski kolek!ori, 141
hi!ll'osfera, 1]
hi<irolehnil'ki objckt;, 188
rOllerm,.lo; minerali, 14
Hi staidas!a stmktom,
40
,10
hliPolc,:" Sun"eva hliunca, 10
!l!'lril'i,
123
iii ma.sivna rdishl,.",
4i
horizonta1ni rasjedi, SH
borublcuda,28
hornfels; ( l",,..,ili ), 75
horst, 93
idealni l-{r- "' r
iii!, 30
27
\ ",I\)
inzen,icrskogeoic'\ski ]j 35
kartjranje
j
151
WI"''''" gcologi,ja, 9
istra:bw husenjc i raslwpi, ] 57
1£,11'.",,141
izomorfizarn., 18
izosciste, 104
izntr-opni nljnera ii, 16
218
jame,122
jaruge,115
jezgra,12
jura, 204
kalcit,33
kalkarenit, 55
kalklutit, 55
kalkrndit, 55
kambrij, 204
kamenc pustinje, 124
kanali, 191
kanioni, 116
kaolin;!, 30
k31'boo, 204
karbonatl,33
karstna erozi,ja, 121
karstnll polja, 121
kataklasticna metamorfozlI, 70
kcoozo,iska era, 207
kimberliti,45
kisele magmatskc stijcne, 43
klasifikacija ldiziSta, 129
klasifikacija pulwtj"", 96
klasti""" mctamorf""
stmktura, 72
ktasticna strul{hH"}L '
klifovi, 11 7
:. :.
klivaz,99
kliziSte, 128
klizenje. 27
lioefidjcn! filtrad,ie, 141
lwoglomerati, 55
konsekv.,,'''''' 130
kontinentalni sedirnentR, 197
kon raspadlluja, 113
komnd,3:;
krccnjaei, 60
kreda,204
kristalasta stroktllra, 51
kristali, 15
kristalizirani miuerali, 15
kristalni sistemi, 16
kuglasto lucenje, 42
kvarc ( kremen ), 30
kvarciti, 76
kvartar, 204
laboratorijski modeli, 171
laporci, 59,66
Laurazija, 198
lava, 100
lednicka erozija, 125
icpidoblasticna struktura, 71
ierzoliti,48
lellei!,32
limon;!, 36
lisl",n' (Iinjd), 28
Ii/osiera, H
liloslratigrafi,ia, 195
longitudinaln' tala,i, 110
lucen,ie magmaiskill slijella, 41
Ijepl,iivost, 163
magma, 99
magmatske 38
magnezit, 33
mandolasta teL ': ra, 41
,-.- 197
:rna.SfitT/ 52
TtU1tC;rjC;- - - nc> 171
mclanz, 86
J';. -:'"
skala, HI"
nnermcri, 76
merolmrst, 123
metamorfnc stijene,
metamorfni 15
mczozojska era, 207
mikasisti, 75
mikrit,62
219
miloniti,74
glina, 29
mmeraiogija, 9
mjesoviti sedimenti 197
mobilisticka 83
modeliranje, 171 '
molasa,81
monoklinicni sistem, 17
montmorilonit, 30
morenski materijal, 126
most, 123
muskovit,28
nasipl,187
Nebularna hipoteza, 10
ncfeli", 32
nemll,obla,!;clI" strukl <
ne <I um,71
pnwi no Ineen,i'" 42
nentralne s!ijene 25
Ilczosilikati 26 '
< '
IHVO podzemnc vode 91
normalni rasjed', 91'
oaze,124
obtik minerala, 18
obradivost, 168
odronjavanje, 133
ofitska strok/ofa 39
oksidi,35 '
illjnnak, 54
ohs!oli!i,81
olivini,26
omotac,12
opal, 31
opste geuluske karte 141
ordovicij, 135 '
organogena struktunI, 5'"
orogen; pokrell, 79
ortohemijski sastojd 62
ortoldas, 31 '
ortoskriljci,45
simetrije, 16
oSlpanje, 134
otpornost na habanje, 165
paleogeografija, 195
paleoklimatologija, 195
paleontologija,195
paleozojska era, 206
Pangaea, 198
para\elopipedno iii
lucenjc,41 ,prizmatsko
paraskriljaci, 45
pecine,122
peridoti!i,47
perm, 135
p.trog.ni minerali, 23
petrografi,ia, 37
l'ctrologija, 9
petroiogija,37
pijL'Sak, 55
pritisak, 143
pint, 35 . -
miner-ali, 4
p"oks"n', 14
skriljci, 75
(lnstinje, 124
I' j escari, 58
plagioklasi,32
bipotez" 10
piashenos!, 166 '
platforme, 49
plinska hipotez" 1 0
i ' ,
p ocasto i b,mkovito lucenjc 41
piutonizam, 99 '
plutonska metamorfoza, 70
pneumalogcn' minerali 4
podzemne vode, 07 '
podzemni ("gorski") "d' ' I'·
"
, . an, _,6
po Imlktni sli"na\{ 32 -
poiimorfuam, 18 '
pomorskc luke, 181
ponod,122
porfirska struktura, 39
poroznost, 160
iii alevr;! ( silt), 55
prevcntivne mjcre, 132
prolamanje stijenskib masa, 136
proluvij,75
propusnost, 92
prostomo pianiranje, 176
prubnjc sloja, 88
pnkoline smicanja, 97
pukotine,96
radioaktivnost, 163
rasjed,90
ravan simetrije, 16
rcalni kristali, 16
rcambuliranje,208
refleksijska metoda, 156
refrakcijska metoda, 156
rckognosiran,ic,208
relaksacione pukoline, 97
rclativna starost, 201
rcversni 91
rijecni meanor', 116
rioliti, 44
rodobrozit, 18
rombieni sistem, 17
rov,93
rozeta,170
sil"r, 135
simetrija kristaia, 16
sinklinala, 93
sinklinorij, 96
sipar,88
sjajnos
t
minerala, 19
slijeganje terena, 135
slobodne izdani, 142
sloj,88
smitsonit, 18
smjer pada, 55
sorosilikati, 27
sparit,62
spccijalne geoloske karte, 141
stalagmiti, 122
stalakli!i, 122
stisljivosl, J 61
stratigrafskll gcologija, 194
stratigrafske jedinice, 203
strlje,58
struktura, 51
strukturni dijagrami, 170
stubasto luccnje, 42
sufozija,119
sulian, 34
sulfidi,35
sump"r,37
skrape,121
sljunak,54,64
stitovi,80
talk,29
roiniac, 56
saobracajnice, 179
sedimentn" stijene, 49
seizmicka aktivnost5 102
seizmickc metode, 155
seizmicki bezopas ... " stijene, 1 It)
seizmicki opasnc stij""'" no
seizmograf, 110
selektivna abrazii'" 119
s"rpentin,29
leks!ura, 21
tektouika ploea, 52
tektonika, ')
tektonski pokre!;, 79
serpentin'!;, 76
siderit, 18
s'jeni!i, 44
silikati, 23
silimanit,13
teklos
ilika
!" 25
temeijcujc, 115
temperatura zemli
c
, 13
Icnzionc pukotine, 97
tcrasc,116
tercijar,135
221
termalna metamorfoza, 70
teseralni iii kubicni sistem, 17
Tetbys okean, 132
tetragonalni sistem, 17
tikstropija, 166
toplotna provodljivost stijcna, 163
trahiti,4S
trakasta i slojevita tckstura, 31
transformni rasjedi, 92
transverzaini talas;, 71
travertine, 56
trijas, 135
triklinicni sistem, 17
tumac,141
hmcli, i83
turmalin, 27
{vnloea mineral", 20
ugao nagilla, 55
ultrahazicnc stijenc, 25
usjed,186
m'ale,122
va!ov, 125
vezil{uiarna tekstura, 41
viJadukt, 123
vodoaerioc,121
YodOprOpllsnost iii pcrmcabiloost,
161
vrtace,121
vulkan,lOO
vulkanizam, 100
vllikanskc kupc, 10,
zasjcci, 186
zeleni skriljci, 75
zcmlja ervenica, 36
zemijotrcsi, 65
zeoliti,33
zOlle subd""dje,86
zrnasta struktura, 39
zcljeznicke pmgc, ISO
ziiavosf 165
222

Izdavac: JU Univerzitet u Tuzli

Recenzenti: Doc.dr.Hazim Hrvatovic, dipLini.geoL Doc.dr. Ibrahim Cackovic, dipl.ini.grad. Autori: Dr.sci.Sejfudin Vrabac, dipLinz.geoL Dr.sci.Dinka Pasie-Skripie, dipLinz.geol. Kompjuterska priprema teksta i slika: Doc.dr.zijad Ferhatbegovii:, dipLinz.geoL Doc.dr.Dinka Pasie-Skripic, dipLinz.geol.

Stampa: Ars grafika, Tuzla Tiraz: 200 prirnjeraka
Izdavanje ovog univerzitetskog udzbenika odobrio je Senat Univerziteta U Tuzli odlukom broj: 03-2960 4. 12/05., od 18 maja, 2005 god.

Manualia universitas studiorum Tuzlaensis

(Udzbenici Univerzitela u Tuzli)

PREDGOVOR Rezultati geoloskih istraZivanja omogucavaju cjelovitije upoznavanje grade prostora u kojem zivimo te nam koriste u gotovo svim segmentima zivota, napnmJer u gradevinarstvu, rudarstvu, vodosnabdijevanju, energetici, poljoprivredi, sumarstvu, zastiti okoline, itd .. Obzirom da se danas izvode slozene i skupe gradevine, posebna painja se posve6uje nacinu i mogu6nostima temeljenja, stabilnosti i zastiti kosina te uvjetima rada u razliCitim stijenama. Optimalno rjesenje problema nije moguce ni zamisliti bez interdisciplinarnog rada tima strucnjaka razliCitih pro fila, koji sveobuhvatno analiziraju slozenu problematiku gradenja. VaZan dio posla koji pri tom treba obaviti ulazi u djelokrug rada geologije, jer za pravilno planiranje i izvodenje gradevine trebamo poznavati sastav stijena, njihove medusobne odnose i fizickomehanicka svojstva, dinamiku odredenog prostora, strukturno-tektonske i hidrogeoloske odlike terena, itd .. Na osnovu navedenih karakteristika odreduje se nosivost terena, te vrsi izbor alata za rad i eksploziva, izbor mehanizacije, planira zavrsetak radova, itd .. Pri istrazivanjima za hidroenergetske gradevine i postrojenja, geologija daje odgovore na brojna pitanja vezana za odredivanje najpovoljnijih lokacija podzemnih gradevina, brana i akumulacija. IstraZivanja za potrebe vodosnabdijevanja i efikasnu zastitu voda od zagadenja te pronalazenje tennalnih i mineralnih voda, djelatnosti sn u kojima geologija sa svojim specijaliziranim naucnim disciplinama, posebno hidrogeologijom, daje veliki doprinos. Poljoprivreda i sumarstvo takode koriste rezultate geoloskih istrazivanja. Tako se naprimjer, danas dobro zna kakve sve negativne posljedice po okolinu mogu izazvati egzodinamski faktori zbog nekontrolisane sjece suma, narocito na padinama ali i neracionalno pretvaranje planinskih pasnjaka u oranice. U zastiti okoline, geoloska istraZivanja daju vaZne odgovore na pitanja vezana za zastitn prirodnih padina i izvedenih kosina od erozije, zatim 0 mogucnostima i rjesenjima sanacije klizista i odrona, zaStite podzemnih voda od oneCiscavanja, odabiru optimalnih lokacija za odlagalista otpada, itd .. Iz ovog kratkog osvrta na ulogu geologije u praksi, jasno proizilazi potreba gradevinske struke za poznavanje osnova ove nancne discipline. Stoga smo se odlncili da prioritetno za studente Gradevinskog odsjeka na Univerzitetu u Tuzli, ali i za sve strucnjake gradevinarstva, napisemo ovaj udzbenik. Pri tome smo posH od realnosti da studentu treba prezentirati osnove geoloskih disciplina koje su vezane za

I -

I

3

gradevinsku praksu i koje ee mu koristiti ne sarno tokom studija vee i
kasnije u praksi.

SADRZAJ PREDGOVOR I.UVOD .................................................................................................... 9 1.I.Definicija i podjela Geologije ............................................................. 9 l.2. Postanak, grada i osobine Zemlje ...................................................... 9 2. MINERALOGIJA ................................................................................. 14 2.1.Postanak rninerala ............................................................................... 14 2.2. Unutrasnja grada i oblici pojavljivanja minerala ............................... 15 2.2.1. Kristalizirani minerali .............................................................. 15 2.2.2. Amorfni minerali ..................................................................... 16 2.3. Simetrija kristala ................................................................................ 16 2.4. Kristalni sistemi ............................................................................. .... 16 2.5. Polimorfizam i izomorfizam .............................................................. 18 2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala ................................................. 18 2.7. Metode ispitivanja minerala ............................................................... 21 2.8. Sistematika minerala .......................................................................... 22 2.8.1. Silikati ...................................................................................... 23 2.8.1.1. Nezosilikati ................................................................ .26 2.8.1.2. Sorosilikati .................................................................. 27 2.8.1.3. Ciklosilikati ................................................................. 27 2.8.104. lnosilikati ................................................................... .27 2.8.1.5. Fiiosilikati ................................................................... 28 2.8.1.6. Tektosilikati ............................................................... .30 2.8.2. Karbonati ................................................................................. 33 2.8.3. Sulfati ....................................................................................... 34 2.8.4. Sulfidi ...................................................................................... .35 2.8.5. Oksidi i hidroksidi ......................................'............................. 35 2.8.6. Minerali ostalih grupa ............................................................. .36 2.8.7. Elementi .................................................................................. .37 3. PETROLOGIJA .................................................................................... 37 3.1. Podjela stijena prema naCinu postanka ............................................. .38 3.2. Magmatske stijene ............................................................................. 38 3.2.1. Struktura i tekstura rnagmatskih stijena ................................... 39 3.2.2. Lucenje magmatskih stijena .............................................. ...... 041 3.2.3. Sistematika magmatskih stijena .............................................. .43 3.204. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra i peridotita ..................................................................... .45 3.2.4.1. Granit ......................................................................... .45 3.2.4.2. Gabri ........................................................................... 46

Ugodna nam je duinost da se zahvalimo recenzentima dr.sci. Ibrahimu Cackovieu. dipl.ing.grad. i dr.sci. Hazimu HrvatoviCu, dipl.ing.geol. koji su svojim savjetima doprinijeli kvalitetu ovog udibenika. Bit cerno zahvalni svim kolegama koji lekst proCitaju i dostave nam svoj kriticki osvrt.

4

5

.. .........3... 96 4...2....................... Mineraloske i petroloske karakteristike mermera.........................12........... 76 304..........3............................... Laporci (Japori) ........ Zagaciivanje izdanskih voda ......11.....3................ Pokotine ... 164 6............2..... ........ 134 4..3.....7.......vatre i hemijskih agresivnih materija na stijene i kamen .....1..1.....5...1........2....................................... Izdani ... 171 6...................................2..1................. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko Ispitivanje ........................... Lednicka erozija ..........................................7........... pjescara..........2.... Uzroci stvaranja klizista ..... 71 3.. Zone u hidrogeologiji ........" ...................... Poroznost i propusnost stijena ....... ...............1............................3..................... 69 3 A.........3........................ Inzenjerskogeolosko kartiranje ..........2........................3.... 128 4.........................2........................2...........................1...... 4............................ Mehanicke karakteristike ................................ 117 4...............4....::njd 1\......................................... 128 4........... 112 6. PODZEMNE VODE ...].. lSI 6......2.... 79 4.2.......... Serpentiniti .................................................... 148 6........2...~ 3..............5.....................................2...................................Uticaj vode................................................. 78 4............................4............................1....................1........ 124 4.3...............................47 U l1lJ.............. Denudacija ................ 51 Sistel11atika sedimentnih stijena .. Erozija padavina .3................... 121 4................................2.........3... " ........4............ 3...... 147 5...... Slojevi i geologke strukture stijena ....5..... 64 3...... 146 5................ ............3...1.................4.....1................................................. 59 3. 76 3.yjcti gradt.........................glllatskim stijenama i prill1Jena magl11atskih stijena u gracievinarstvu ........... 168 6................ 127 4.....2..............3................................................. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenan1a i primjena metalTIorfnih stijena u gradevinarstvu .. Metamorfne stijene ......2....................... Eoiska erozija ..................4... Znacaj proucavanja geoloskih struktura sa aspekta gradevinarstva .....6..... 135 5...................................1................Istrazno busenje i raskopi ......... Sufozija ................. Tehnoloska svojstva stijena .. 57 3...........3.............................2 Bore ..3...............2.......10.......................... Klizenje i kIizisla .... ................................11...11... 138 S................4.................... 119 4................................................. Amfiboliti ............ Hidrogeoloska istraZivanja u gradevinarstvu .1..............................2......1..... Uvjeti gradenja u sedilnentnim stijenama i primjena sedimentnih stijena u gradevinarstvu ...................4...........................................5......................8...... 57 3....................4............ 79 4...........................4......2......2......................................... 172 6 7 ................8......1................. 125 4...3......... Metode istrazivanja za potrebe gracievinarstva .........13........ 116 4............. Rasjedi ..... 99 ........ Inzenjerskogeoloski procesi .... Obrada i interpretacija rezultata .. ...4......1 Gline ...4........................ Krecnjaci (vapnenci) .............4..............................Isusivanje temeljnih iskopa .........Egzodinamika ...... 150 6..... . Endodinamika ........ serpentinita i amfibolita ...2... 159 6......lNZENJERSKA GEOLOGIJA ......................2.....................................1............................... Seizmicka aktivnost .......3..3.............. 4...... ............................. 53 Mineraloske i petroloske karakterislike glina.................1.........1.............. .......3............................leda................. .....................struktura i tekslura metamorfnih stijena ........ Tektonska aktivnost ......... 155 6............1................48 Sedil11entne stijene ............................... Sistematika metamorfnih stijena .............. Klasifikacija klizista ..1.........................2..... Abrazija ......................1..4. 102 4........................................................1......3.................................. struktura i tekstura sedimentnih stijena .....1....... Odronjavanje .!...1................3..3......9.........3...11......... Osipanje ................................................................................ 4.................... 76 3.....1.........................................1..................... Zamocvarenje terena ..................................2..... Fizicke karakteristike ............................... kvarcita. ... Cilj iilZenjerskogeoloskog izucavanja klizista . 133 4............1.... 158 6.....4.................... Magmatizam .....2... 139 5.. 111 112 114 115 4.....1... 58 3............................................49 Sastav................ .... laporaca i krecnjaka ............... 76 3.....3................ 120 4...2........................6.1.............................3.........2..................3............. 73 3........ Fluvijalna erozija ................................1.............. t..................... Nacela modeliranja .............Geofizicka istraZivanja ......3........ 93 4............................................... 158 6.........................................4. 168 6..1...1............ Kvarciti . GEODINAMIKA ............ Sastav............................. 99 4................ 149 6........................ 88 4.. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata . 129 4........1.4............................4..............3...............MineraloSko-petrografske karakteristike .....1..................... .........4.1... 4.... 131 4......5.........4................ Elementi klizista ......... 60 3..........2.............11.3...4.......1............ 4...... 90 4. 77 3....Tidotiti............ 157 6.........1............................................................... 3.......... 131 4....................................6............................. Mermeri (mramori) ...1.....11... 77 3............................ Pjescari ................ 137 5...2.............3..Povrsinsko raspadanje ......1...................2.........................3...... 3........ Saniranje labilnih padina i klizista .... 141 5..4................2...] .4......2......... Karstna erozija .....1.....................

.. 203 7............. 7....... Temeljenje ......... .......2............. tektonskih i magmatskih dogadaja...... ...... ..4. Fosi!i i stijene kao geoloska svjedocanstva . Zeljeznicke pruge ... ...ia je nauka koja proucava teren kao prirodnu geolosku konstrukciju odnosno kao radnu i zivotnu sredinu.......... Mostovi ...... 205 8.... ...........3. Pored navedenog Inzenjerska geologija proucava prirodne gradevinske nemetalicne materijale... Tuneli ..................1.. 8 9 ....... 192 6..... ............ . .......... ..........2.... .......... 209 LITERA TURA ...... . Mezarja i groblja ..... Odrcdivanje relativne starosti slijena ............ 179 6..........8..... Hidrotehnicki objekti ........ Kanali ........ ..........1.... uslove njihove eksplotacije kao i mogu6nost njihove upotrebe u gradevinarstvu...... Prognozira uslove gradenja u stijenama kao i ponasanje stijena tokom eksplotacije gradevinskih objekata koji su na njima izgradeni.... Obzirom da do danas nije izrazito prihva6ena bilo koja od njih..... 196 7.... Cestovne saobracajnice ....... teksturu.................. strukturu............... 173 6................2................. Postanak.................. .. u nastavku su saZeto prkazane sarno neke..........2.......... 180 6... Mineralogija je nauka 0 mineralima odnosno 0 njihovim morfoloskim i hemijskim osobinama..... ...........2.....214 REGISTAR ........2...5..........7. usjeci i nasipi .............................. Prostorno planiranje ............ ......2.. Definici..1.................................7........................... 194 7.......... Stratigrafske jedinice ............................... Zasjeci................... te rekonstrukcija paleogeografskih...2.. Njeni osnovni zadaci su odredivanje starosti stijena i geoioskih dogadaja.. 1..................... ..........2.... Petrologija je nauka 0 stijenama koja proucava njihov sastav.... .. . 190 6............ GEOLOSKO KARTlRANJE I GEOLOSKE KARTE .........3....3.....1.... ............................ ........ preobrazavanje i sistematiku............................. Inzenjcrska geologi......... ... Saobracajnice .....1................ Odredivanje apsolutne starosti stijena ..... Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu .... ... 20] 7............6..3........... 193 6....2...... Brane ....3.... .........3. U okviru Geologije izdvojeno je vise naucnih disciplina kao sto su : Mineralogija....1.. ..... 202 ...... 195 7... .. .............2. Bavi se problemima prilagodavanja gradevinskih objekata terenu i metodama poboljsanja svojstava stijena.......... 188 6....2.... Aerodromi ..... .. Ona obezbjeduje podatke neophodne za ocjenu medusobnog uticaja terena i gradevinskih objekata.......3.................... 217 UVOD 1................. Geoloska karta .. ....... ..2............ ...... 183 6....... 182 .. 176 6. ......... genezu........ 7..ia i podjela geoiogije Geologija je prirodna nauka koja izucava sastav.................... ..... 173 6...... Dinamika Zemije u svijetlu mobilisticke koncepcije .. 208 8..2.............0dredivanje starosti stijena... ........... 191 6...2.. Istorijska geo!ogija. .1............................ 208 8..... ..........3.............. ............... . 198 . ............................2......2............. . 181 6. Istorijska geologija je nauka koja se bavi proucavanjem istorije Zemlje kao nebeskog tijela od njenog ulaska u planetski stadij odnosno od "Temena stvaranja litosfere pa do danas............. ....... .... STRA TlGRAFSKA GEOLOGIJA .... 204 7.. Tektonika proucava pokrete u Zemljinoj kori i njima proizvedenu tektonsku gradu iIi sklop te strukturne oblike pojedinacno tretirajuCi zakonitosti njihove geneze i rasporeda........ 185 .... .5....... Akumulacijajezera 6.....................2..............3.....2....... dinarniku i istorijski razvoj Zemlje....... ... ............. ...... Hidrogeologija...... .. grada i osobine Zemlje o postanku Zemlje i ostaiih clanova Suncevog sistema postoje razlicite teorije i hipoteze.. .9.. Tektonika itd .. rasprostranjenje i kretanje u Zemljinoj kori.2.........4.............................2.2.... 6...Pomorske luke................ .. ........... Geolosko kartiranje ... Hidrogeologija je nauka 0 podzemnim vodama koja proucava njihov postanak.................2.. kao i 0 njihovoj genezi i primjeni.. .. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivanja za razlicite namjene i objekte ..........2.. ..7... 186 6................... Odlagalista otpada ..6...... Petrologija............. .......... ....... ............ 179 6.......7....4.....3.. .. Inzenjerska geologija. .......

Ravnotezu pJutanja raz}icitih blokova nazivamo izostazijom.A Lyttleton.eF 19'75. Jeffreys. Obzirom da kontinentalna kora lezi na guscoj okeanskoj kori) njezino spustanje na jednoj strani izaziva podizanje na drugoj. izgraden ad uItrabazicnih stijena. Taj dio se nazi va kontinentalna kora. . Materija tog blizanca oslala je II podrucju privlacne sile Sunca.~'~' .200Jj Bei. :~em~j\~?~~.l. odnosno povrsinski Zemljin pokrivac. pa su njezinim hladenjem i raspadanjem nastali planeti. Prema novim shvatanjima u litosferu nazvanu tektosferOlll. PS de Laplace (1749-1827) . Chamberlin i F.:~suflce! \'- Slika I Shematizirani prika:: Sunc'evog sistema (premo iz ~f. prasine i mikroorganizama. Ova kora nije kontinuirana jer nedostaje na dnll okeana.a~ . 10 II . Aulori ove hipoteze su LKant (1724-1804) i neovisno 0 njemu. kiseonika. / eNeptun . nastao plinski val koji je od njega otkinut. Planetezirnalna hipoteza polazi od pretpostavke da su SUllce i planeti nastali iz spiralne magliee. prcu::eto Nebularna hipoteza pretpostavlja postanak Sunea i planeta iz rotirajuce nebule (llsijana plinska masa) koja je popunja\'ala prostor danasnjeg Suncevog sistema. "::-. Hipoteza Suneeva blizanca pretpostavlja da je primarno Sunee bilo dvostruka zvijezda te da je blizanca danasnjeg Sllnca odvojila privlacna sila neke zvijezde II prolazll. DiD materije tog blizanca zadrzan je u podrucju Sunceva djelovanja./Satur~___ -. a njezinim hladenjem i raspadanjem nastali su planeti. Hoylea takode polazi od pretpostavke postojanja suncevog bIizanca koji je dozivio eksploziju karkteristicnu za zvijezde tipa "supernova". Hipoteza "supernova" eksplozije F. Autori ave hipoteze koja je nastala oko 1900 godine su R. '~erkui. -hidrosfera. odnosno zracni omotac koji je sastavljen od azota.':-. -iitosfera.~~~-7. Autor ave hipoteze je R.~.R.T. ugljenog dioksida.95 g/cm 3 (u okeanskoj kori ). To su : -atmosfera. Nju su 1925 godine predlozili JJeans i H. Relativna gllstoca litosfere iznosi od 2. a u njenim pojedinim dijelovima od kapljica i ('vrstih cestiea koje su nazvane planetezimale razvili su se p]aneti. od nekoliko koncentricnih zona. ! Zemlja se sasloj. Njezin gornji dio izgraduju stijene uglavnom granitnog sastava uz malo sudjelovanje sedimenata. Plinska hipoteza je varijanta planetezimalne hipoteze.ili vodeni Zemljin pokrivac sastavljen od slane vode okeana i mora te slatke vode na povrsini i u podzemlju kontinenata. arnonijaka. Iz sredisnjeg dijela magliee razvilo se Sunee.estanovic.~~:~~\".y:.Novi podaci 0 istrazivanju svemira vjerovatno ce rezultirati i novim spoznajama neophodnim za tacniju interpretacijll postanka Suncevog sistema i planete Zemlje.7~~rs \.' ! /·U~~·~ .Moulton. Cvrsto dno okeana izgraduje kontinuirani ovoj preteZno bazaltnog sastava. nazvan okeanskom korom.. ubraja se i gornji stjenoviti dio omotaca. Njihova je pretpostavka da je prolazom nekog velikog stranog tijela pored Sunea. prosjecne debljine 40 km u podmcju kontinenata i 10-12 km u okeanskim podrucjima. a Cijim je zgusnjavanjem te raspadanjem stvorena osnova za postanak planeta..7 g/cm3 (u kontinentalnoj kori ) do 2.

ta dubina u Evropi iznosi oko 32 m. tije!a kojem se povrsina Gravitacija. te brzine sirenja potresnih talasa. U tom dijelu plasta odvija se 1ermalna dinanlika i s njom u vezi konvekcijska strujanja sto moze biti uzrok elinal11ike i piasticnih detorl11acija u tektosferi. smatra se da je sredisnji dio jezgre (unutrasnja jezgra) u cvrstom stanju. au okeanskim se podrucjima nalazi ispod nje (s1. privlacna sila koja djeluje medu masama u Suncevom sistemu. Geoid u poreaenju sa sferoidom (po Wagneru iz Heraka. a srednji dio koji ide od granice s Inezosferorn do dubine oko 400l-:. j j -vw!isku je::gra. 19/)'. Ta granicna zona zove se neutralni temperaturni sloj.!I1I/.~'I!la je::gra. Zemlja je na polo viOla spljostena tako da njen ekvatorijalni poluprecnik iznosi 6377 km. Temperatura Zemlje rezultat je djelovanja dva izvora: Sunca i stalnih radioaktivnih procesa koji se zbivaju u njezinoj unutraSnjosti. J2-1II1Ulr(/. Toplotna energija Sunca djeluje na povrsinu i plitko pod povrSinom Iitosfere.fera. sredisnji dio Zemljc koji se pruza oel 2900 kl11 do sredista. Sa povecanjem nadmorske vi sine jatina te sile opada. ona nije oblika rotacijskog elipsoida. a da periferni( vanjska jczgra ) predstavlja metainu tekueu masu u kojoj se odvijaju konvekcijska strujanja. L-lifu. Ugao sto ga zatvara magnetski rneridijan s horizontalnom ravninorn zove se ugao rnagnetne inklinacije koji je takode razlicit na razlicitim mjestima litosfere. AVO potvrduju i prirodne pojave kao sto su lave vulkana temperature do 1200 °c i vode gejzira do 90 Dc. Donji dio ornotuca nazi va se mezosfera. a zonalnoj gradi Zemlje ( s1.::cf(/ j::_ Herak. te Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet na granici Oll1otaca i jezgre. A-ustell(J. Geografski i magnetski polovi Zemlje se ne podudaraju.2) svjedoCi povecanje temperature i gustoee od povrsine prema sredistu kao i sirenje potresnih talasa kojima je dokazano vise diskontinuiteta.5 1 g/cm· .-/) -Omotac.I/eru.3). Zona/na gr(l(1u ZI. ana je najmanja na ekvatoru. H-huf'l:'J~ra (pn.u. Ugao izmedu geografskog i magnetskog pola zove se ugao magnetne deklinacije. Medutim. Utvrdeno je da ispod povrsine postoji zona u kojoj je temperatura stalna i uglavnom odgovara srednjoj godisnjoj temperaturi promatranog poodrucja. 12 13 . P2-srnl!y'j olllola(.u kontinentalnom dijelu izdize iznad povrsine elipsoida. i centrifugalna sila koja postoji zbog rotacije Zemlje aka njene ose. Zemlja se ponasa kao velik. Stika 3.. Povecanjem dubine temperatura raste od neutralnog sloja 0 cemu svjedote podaci iz rudnika i duboka busotina. od kojih je llujvazniji MohoroviCicev na graniei litosfere i omatai'a. a negativni na sjevemoj. a on je razliCit na razlicitim mjestima litosfere. Sastoji se od zeljeza i nik1a i ima realativnu gustocu oko 11 g/em 3 Na osnovu visokc temperature (izmedu 4000 0C i 5000('C )i pritiska (oko 3 miliona bara). odnosl1o Ul1utrasnji dio Zenlije koji od graniee sa litos!'crom doseze do dubine 2900 km i inla relativl1u gustocu izmedu 2. Zbog rotacije. a polarni 6356 km.c K-koru. a najveca na polovima. ali relativno slab magnet (dipol). rezultiraju silom teze. F 3-don}i OlJlotu(. -Jezgra iii barisfera. vee geoida. U prosjeku.'. PI-gornji Ol1lo/ac'. 1984) Slika 2.m nazi va sc astenosfera. Dubinski razmak u metrima potreban za povecanje temperature za 1 °c naziva se geotermski stupanj.3 g/enY) i G. Ciji se pozitivni pol nalazi na juznoj sferi.

To je nauka koja proucava hemijska i fizieka svojstva minerala. feldspati.) Zbog eesto nepovoljnih uvjeta razvoja minerali se u prirodi nalaze vecinorn u odredenim nepravilnim oblicima koji su rezultat 14 15 . Zbog nejednakog rasta u razlicitim smjerovima. pneumatogeno. .Ie vazno kod odahiranja dekorativnog kamena U odgovarajuCim klimatskim i ekoloskim llvjetima. ". onda . Nastali spojevi imaju veell zapreminu nego ani koji su usli u reakciju. pritisak. hidatogeni i metamorfni. pirokseni i liskuni itd . Oni minerali koji nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora (npc. ivicama i uglovima. MINERALOGIJA Minerali su 03nov11i sastojci stijena koje izgraduju Zemljinu litosferu. \ . naein postanka te vrsi njihovu sistematizaciju.. b) ka/cita. Postanak minerala Prema nacinu postanaka minerali mogu biti: pirogcni..J996) 2. ) u stvrdnutom hetoou moze doti do hemijske reakcije izmedu ovih mineral a i alkalija (Na. Minerala ima j n3 drugim planetama kao i na Mjesecu. velicina prostora itd.1.) nazivaju se hidatogeni.se oni zovu metamorfni minerali (npr. Oni imaju homogenu gradu i odredeni hemijski sastav koji se moze izraziti hemijskom formulom. Kristali se mogu pojaviti u oko 230 poliedarskih oblika. Primjera radi. hidrotcrmaini. kvarc. kalcit. itd).2. Proueava ih posebna nauena disciplina koja je po njima nazvana mineraiogija. aragonit. Tuzla) racionalnije je primjcnjivati dekorativni kamen (npr. itd. Minerali se razvijaju procesom kristalizacije kojim dolazi do stvaranja kristala. hidrotermalno i hidatogeno.~. Sa stanovista gradevinske prakse. njihovu unutrasnju gradu. 2. anhidrit. Oblik minerala ovisi 0 mnogim faktorima koji su djelovali tokom njihovog postanka (temperatura. Zanimljivo je da neki minerali mogu nastati na vise razlieitih nacina. gips. Pneumatogeni nastaju kristalizacijom iz p1ino\'a i para. silimanit. Drugim rjeCima. zeoliti. Tako recimo kvarc moze nastati: pirogeno. 0 tom rasporedu avise i karakteristike minerala.. Poznavanje otpornasti minerala na djelovanje atmosferilija veoma . da bisn10 megii utvrditi sastav stijene u kojoj iii 11a kojoj narnjeravamo graditi odredeni objekat. topaz. zbog cega se pojavljllju unutrasnja naprezanja koja rezultiraju pucanjem betona sa pojaV0lTI mrezastih pukotina. c) kvarca (preuzeto i:::. Pod mineralima se podrazull1ijeva prirodna tvorevina odredene strukture. Tako recimo montmorilonit moze povecati zapreminu do 10 puta sto pri izraC\i tunela izaziva vel ike prohleme.e vidjeti i na primjenu agregata za beton. iii kamena kojim gradilTIO. Pirogeni minerali su oni koji su nastali kristalizacijom iz magme. na ponasanje laporaca bitno uticu minerali glina koji su veoma osjetljivi l1a dodir s vodom. Kristalizirani minerali Mineralne mase koje imaju pravilne ( poliedarske ) oblike kontura nazivaju se kristalima (s1. sto je karakteristicno za rudne minerale. \ . kristal se razvija u poliedarsko tijelo omedeno ravnim ploharna. Povecanje zapremine u dodiru sa vodon1 primjeceno je kod minerala kao1inita (do. itd.itd.gahro. andaluzit. a to su npr. Slika 4. pneumatogeni. turmalin. . Kalcit najcesce nastaje hidatogeno ali moze i pirogeno (diferencijacija baziene magme i stvarnje karbonatnih tijela) i hidrotermalno ( u polimetalienim sulfidnim rudama sa nisko i srednje temperaturnim mineralin1a). mineralogija je nauka koja nam pomaie pri utvrdivanju cjelokupnog sastava stijenske mase. rastvorima.4). 2.Unutrasnja gratia i oblici pojavljivanja mineraia Minerali se u stijenama pojavljuju kao kristalizirani iIi amorfni. moramo odrediti minerale od kojih se oni sastoje i njihove kolicinske odnose. hemijskog sastava i fizickih svojstava.2. Ako agregat za pripremu betona sadrz.. Ukoliko minerali nastaju u procesu mctamorfizma izazvanom pritiscirna.O i K. ltd" Postanak bidrotermalnih mineraJa vezan Je za kristalizaciju U vfucim Pravilna unutraSnja grada kristala sastoji se U odredenom rasporedu elementarnih eestica-atoma i jona u prostoru.) b) ~ (.) koji sadrii otpornije minerale. C02 itd. U sredinama gdje je zrak dosta zagaden i gdje padaju klsele kiSe (npr..2. Oblici krista/a: a) magnetita. berit. te njihava eventual no bubrenje. granit. temperaturom i djelovanjem vode. Koliko je vaino poznavati mineralni sastav matcrijala koji se koristi u gradevinasrstvu veoma ilustrativno se moz.1. skupljanje.i rcaktivne silicijske minerale (opal. i ostala lizieko-hemijska svojstva..O ) iz cementa. raspadanje pod uticajem atmosferilija. 25%). Takvi minerali su npr.Vlahoviic.

itd .itd . dvije su medusobno upravne. aluminijuma i mangana. a treca je u odnosu na njih kosa. 2. Osa simetrije u kristalu je svaka osa oko koje obrtanjem kroz 0 360 nekoliko puta dovodimo kristal u is(i polozaj. 6. lO() J) 16 17 .. 2 . koje su medusobno vertikalne.preu::elo i:::: Sestanovi(:. 3.3. Ova silnetrija se manifestuje sljedecin1 elen1cntima: -ravninatna. Rombicni sistem ima tri krista10grafske ose nejednake duzine ali medusobno vertikalne. To znaCi da su njihova svojstva u razlicitim pravcima razlicita. Palazaj kristalografskih Gsa u kristalnim sistemin1a prikazan je na slici 5.defekata u nj ihovoj gradi ili strukturnoj reSetki a nazlvaju se realnim kristalima. 4.2. Tako vremenom opal prekristalise u kaleedon a amorfni hidroksidi gvozda u geti!. olivin. sin1ctrije -osama simetrije. tctragonalni.ni oblik zbog cega su i dobili takav naziv. hornblenda. rnononklinicni i triklinicni. 'I .Monoklinicni sistem se karakterise sa tri nejednake kristalografske ose. Ovakvim elemenlima simetrije karakterise se mineral cirkon. ivica i uglova je jednaka. montmorilonit. Trikiinicni sistcm in1a lri nejednake kristaklografske ase koje su koso polozene jedna prema drugoj. osim u kristaliziranom " pojavljuju i u amOrfn0111 stanju. P%::aj krisla/ogra/\-kih usa 11 kristainim si''''lemima (prema: Tuclln / 951. Kristalizirani minerali su anizotropni. itd. 5. ' ' Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije koje s obzirom na duzinu i medusobni odnos kristalografskih osa mozemo svrstati u 6 kristalnih sistcrna: teseralni. pirit. halit. Simetrija kristaia Praviino razvijeni kristalni oblici pokazuju izraienu silnetriju. Kristalni sistemi moze biti duza iii kraca je upravna na njih. dolomit. Usljed nedostatka strukture amorfni minerali ncmaju odredeni spolja. Navedene elemente simetrije imaju plagioklasi i mikroklin. od kojih su tri jednake duzine i lete u horizontalnoj ravnini sjekuCi se pod 0 uglom od 60 Cetvrta osa je duza iIi kraca i okomita je na njih. gips. Ravan simetrije dijcli kristal na dva jednaka dijela koji se jedan prema drugom odnose kao prcdme( i lik U ogledalu. Amorfni minerali Minerali se u stijenama. 2. Ako je neki kristal nastao u idealnim prilikama njegov oblik je posve pravilan pa se na21\'a idcalnim kristalom. 6.4.2. Amort'ni minerali su nestabilni i tete da prcdu u kristalno stanje. apati!. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: kvarc. Rombicno kristalisu: kale it . Kod ideal no razvijcnih kristala. fluorit. I. Heksagonalni sistem odikuje se s cetiri kristalografske ose.. rombicni. SliIw 5. udaljenos( ad centra simelrije do identicnih parova ravni. Centar simetrije predstavlja tacku u geometrijskom sredistu kristala. ortoklas. Dvije ose u horizontalnoj ravni su jednake duzine a treca koja 2. Pojavljuju se najcesce u kuglastim. Tetragonalni sistem ima tri kristalografske ose medusobno vertikalne. Monoklinicno kristalisu slijede6i minerali: kaolinit. korund. Amorfni Ininerali nen1aju prayilnu unutrasnj u grauu. heksagonalni.-- . 0. Zbog toga su ovi minerali izotropni odnosno imaju iste karakteristike U 5vin1 pravcima.~ L. i -centrom simetrijc.Teseralni iii kubicni sis tern karakterise se s tri kristalografske ose jednake duzine. . Nastaju obicno procesima povrsinskog raspadanja minerala. bubreiastim i grozdastim oblicima. topaz.. U amorfna mineralna tijela spadaju i vulkanska s(akla. turma!in. graft!. muskovit. biotit. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: dijamant. limonit.. U mnorfnom stanju javljaju se cesta silicija i hidroksidi gvozda.

pritisak. Strana materija zove se pigment.kvarc. allos-drugi) boju koja potice od sitnih mehanickih primjesa iii inkluzija II kristalu. -18 19 . iglicasti.. vee da im se atomski ill jonski radijusi medusobno mnogo ne razlikuju. tvrdina. 2. Medutim. minerali se u prirodi nalaze vecinom u odredenim nepravilnim oblicima koji su posljedica defekata u njihovoj strukturnoj resetki. Najkarakteristicniji prirnjer za ovu pojavu predstavljaju plagioklasi koji su kristali mjesanei albita NaA1Si3 0s i anortita CaA1Si 20 s koji se nalaze u razlicitim omjerima. Hrapave povrsine rasipaju svjetlost nepravilno i ne mogu biti sjajnc. Fizicka i hemijska svojstva minerala Fizieka svojstva po kojima se minerali medusobno razlikuju jesu: gustina.. Grupa olivina je takode izomorfna smjesa Cije su dvije komponente (forsterit-Mg2Si04 i fajalit-Fe2Si04) razlicito izmijesane. Opcenito. Zbog cesto nepovoljnih uvjeta razvoja. cjepljivost ( kalavost). listicavi. kristobaliLitd. Najrnarkantniji je. kvarc prakticno ne cjepa (s1. sedefasta (talk. ldiohromatskom bojom karakterisu se npr.hematit.. provodljivost toplote. medutim. onda je i njegova cjepljivost vise izrazena. koji je tipski bezbojan mineral. !urmalin .65. hromatos-boja).ldiohromataski minerali (npr.idios-svoj. itd .6). itd. vostana (opal).feldspat). RazliCit oblik kristalne resetke uzrokuje kod ova dva minerala izvanredno vel ike razlike u fizickim osobinama i oblieima.5 do 3. ljubicas!o (ametist).). stupicasti...). moze biti alohromatski obojen iuto (citrin). tridimit.) Pri daljem padu intenziteta svjetlosti sjajnost je polumetalna (hematit). Gustina ili relativna gustina minerala je masa njegove jedinicne zapremine (g/cm\ Kod petrogenih mineral a ona ve6inom varira od 2. lirnonitni oker ) su u kamenu prirodni pigment.pritisak. mrko (cadavae). metalna (piri!). Mnago veci broj minerala irria alllhromatsku (gre. tablicasti. Ona zavisi od kristalne strukture i orjentisana je duz paralelnih ravni atoma. sto je najees6e posljedica razlieitih uslova kristalizacije ( temperatura. Vrlo je mali broj mineralnih vrsta stalne boje koja potice od materije od koje je mineral izgraden. za stvaranje kristala mjesanaca potrebno je da izomorfni minerali imaju ne sarno isti tip kristalne resetke. Ovakvi oblici se nazivaju realnim kristalima. kale it 2.itd . itd .minerali bakra azurit (plav) i malahit (zelen). hila koja paralelna ravan u mineralu je potencijalana ravan cjepljivosti. Tako se Si0 2 moze javiti u nekoliko modifikacija (kvare. oblik. Oblik minerala zavisi od mnogih faktora koji su djelovali tokom njihovog postanka (tempertura. Sto su povrsine vise glatke odbijanje svjetlosti je intezivnije i obratno.5 g/cm 3 (npLkvarc 2. Prema obliku minerali mogu biti: prizmatski. veliCina prostora. itd.. U slucaju plagioklasa Na i Ca joni imaju priblizno iste jonske radijuse. Dijarnant naprirnjer ima oko 140 000 puta vecu tvrd06u od grafita.6.n. Kaleit koji je najcesce mlijecnobijel moze npr.5. Kaleit ima tri pravea ejepljivosti. magneticnost. primjer ugljenika koji se javlja kao grafit (kristalise heksagonalno) ili kao dijamant (kristalise teseralno). lz izomorfizma proizilazi da dvije supstance razlicitog hemijskog sastava mogu imati iste iii sliene morfoloske i fizicke karakteristike. ako je kod minerala razlika kohezije u razliCitim smjerovima veca. itd . radioaktivnost.pseudos-Iaz) boje. cirkon). Polimorfizam i izomorfizam Koliko raspored testica u kristalnoj resetki ima odraza na fizitke osobine minerala najbolje ilustruje pojava polimorfizma. Suprotno polimorflzmu izomoruzam je osobina da supstanee hemijski razliCite iIi analognog hemijskog sastava mogu stvarati iste kristalne forme pa eak i graditi kristale mjesanee. elektroprovodljivost. Takvu boju zovemo idiohromatska (grc.6) dok se npr. ). Polimoruzam je osobina da se jedna ma!erija javlja u vise razliCitih kristalnih formi. Pri vrlo intenzivnom odbijanju svjetlosti minerali irnaju dijamantsku sjajnos! (dijamant. biti ern od primjesa manganovog oksida iii zut od primjesa zeljeznog hidroksida. Cjepljivost (kalavost) mincrala je njihova osobina da se eijepaju dui odredenih ravni. elasticnost. te se medusobno zrunjenjuju u svirn koliCinama.itd. izometricni itd .Boja nije stalna i postojana osobina minerala.2. Sjajnost minerala potice od razlicitog intenziteta odbijanja svjetlosti sa povrsine minerala. sjaj. Pos!o je ejepljivost osobina minerala da sc cjepa duz neke ravni koja prolazi izmedu atomskih ravni.) od kojih svaka ima specificne morfoloske j fizicke karakteristike. Postoje i boje koje su posljediea preobrazaja minerala usljed povrsinskog raspadanja stijena a one se nazivaju pseudohromatske (grc. ook pri nesto manjem intenzitetu sjajnost postaje staklasta ( mnogi silikati-npr. Naprimjer kvare. dok je srednja gustina rudnih minerala oko 5 g/cm 3 Ukoliko mineral ima gustinu 2 g/cm 3 to znaCi da je on dva puta tezi od iste zapremine vode na 4°C. boja. Savrsenu cjepljivost imaju npr: liskuni i grafit (sI. karbonati.

gips. Metalicni minerali imaju neuporcdivo vecu relativnu provodljivost od nemetalicnih. tvrdota minerala ovisi od nj ihove kristalne strnktnre pa maze u razlicitim smjerovima biti razlicita. Za odredivnie reiativne tvrdoce minerala koristi se Mohsova skala tvrdoce. Ta metoda omogucava razlikovanje bezbojnih od obojenih minerala. U poglcdu provodljivosti toplote mincrali se razliCito ponasaju. Hemijsko ponasanje minerala prema odredenirn reagensima (najcesce su to kiseline ) je razlicito. Tvrdoca -lnineraia moze se odrediti i na osnovu otpora kogs mineral pruza brusenju karborundom (silicij-karbid.lvrdoce oslalih minerala dobive. zeoliti) Prisustvo hemijskih reaktivnih minerala u agragatu za beton veoma je stetno jer maze prouzrokovati pucanje bctona. muskovit) -hemijski neotporni (feldspati.0 komadi6em prozorskog stakla 6. razlikovanje amorfnih mineral a od kristaliziranih itd . Hemijske metode cesto se primjenjuju za odredivanje nekog nepoznatog minerala. liskuni.5 5.' -*'--[:#-1= : I I 1 !! ! 1 I I I ~I II I I l : I I! Stika 6.enom cjepljivoscu i dcsno-kvarc ko)i se prakticno ne (jepa) (prema TaHiC'. Za determinaciju minerala i ispitivanje njihovih osobina koriste se razliCite metode kao sto su : opticke. Ako nas zanimaju hemijski elementi od kojih je mineral izgraden. opticke anizotropnosti. Ako se zeli ispitati koliCinska zastupljenost elemenata u mineralu. dok je krti mineral npLkvarc. itd .S i C ) u prahu . sredini-halit. raspadanje pod uticajem atmosferilija itd .25 i Paraju se 14.04 1. odnosno koristenja stijenc u gradevinurst\'u neophodno je utvrditi mineralni sasta\' stijene. skupljanje . Metode ispitivanja mincrah~ Mineral I tvrdoca(po Mohsu) I Relativna I Karakteristike I Tvrdoca prema brusenju karborundom talk gips kalcit fluorit apatit ortoklas kvare (kremen) topaz korund diiamant 1 2 i Paraju se noklom 3 4 5 6 7 8 9 0. Ovisnost cjepl/ivosti 0 kris{alnoj struktllri minerala (lijeva-graftt.. rendgenske. pri cemu se moze primjeniti mokri postupak ( mineral se otopi i razlicitim reagensima utvrduje se njegov sastav) i suhi postupak ( mineral se zari i ovisno 0 njegovoj reakciji na visoku temperaturu. Elasticni minerali su npr. na osnovu cega je ponekad moguce na terenu i u laboratoriji odrediti mineral. koji sc odlikujusavrf:.. primjenjuje se kvaiitativna analiza. utvrcluju se elementi koji ga izracluju l.5 --. zatin1 koliCinske odnose mineral a i njihovo eventual no bubrenje. utvrdivanje indeksa lorna. Ovisno 0 potrebi. Tabela 1.c ovom metodon1 u poreaenju s rdativnorn tvrdOC0111 prikazane su u taben. anhidrit ) -hemijski reaktivni (opal. hemijske. termicke.7. Sto su jace sile vezivanja atoma mineral je tvrdi. pirokseni ) -hemijski topivi (kaleit. Kao i druge fizicke osobine.J 1~~ I 4. upotrebljava se kvantitativna hemijska analiza. Korelacija relativne tvrdoce karborundom tvrdoce prema brusenju Osobina minerala da lrpi plasticne deformaeije i da se po prestanku djelovanja sile vraca u prvobitno stanje nazi va se elasticnost. 20 21 .. Pren1a hernijskom ponaSanju minerali mogu biti: -hemijski otporni (kvare.eija relativna tvrdota iznosi izmedu 9 i 10 po Mohsovoj skah.. mineral se ispituje kvalitativno i kvanlitativno. Za odredivanje ponasanja minerala u polariziranom svjetlu koristi se polarizacijski mikroskop. kojim se posmatra tanki preparat minerala (izbrusak). 2.Paraju 37 ne mogu se parati staklo Sijeku slaklo 120 175 1000 140000 celicnilTI nozem 10 Prijc izvodenja gradevinskih radova na nekoj stijeni iii u njoj.Uz prelpostavku tvrdoce korunda lOOO.1981) II Tvrdoca nekog minerala predstavlja otpor sto ga on pruza prodiranju tvrdog predmeta u njegovu unutrasnjosl.

SiO_~ tctraedri se medusobno razlicito vezu ( preko drugih jona iii preko zajednickog jona kiseonika ). 7). itd . Nczosiiikati predstavljaju silikate kod kojih su SiO" tetraedri samosta1ni. zatim kvare (~13%. granati. U kristalnoj resetki silikatnih minerala. te slabu cjepljivost i veIiki indeks loma svjetlosti.Rendgenska ispitivanja minerala najcesce se realizuju na sitnim frakcijama minerala iii agregata metodom praha. Sorosilikati se karakterisu vczivanjem dva Si04 tetraedra preko zajednickog jona kiseonika. radioaktivnHl i drugib svojstava. Za odredivanje velicine i ohlika sitnih cestica u mineralin18 glina koristi se elektronski mikroskop koji omogucava povecanje i do ]5 000 puta. Minerali su razvrstani u skupine s obzirom na njihov hemijski sastav i strukturnu graau. mcdusnhno povezani samo preko drugih jona. Osirn navedenirn metodama minerali se rnogu ispitivati i drugim naCinima radi utvrdivanja njihovih magnetskih. npLn1agnezija ili zeIjeza (sl. alteracijan1a i trosenju.8. kad se uzorak postupno zagrijava ( abieno do aka I aoooe ) . U sastavu Zemljine kore najvece ucesee imaju feldspati (plagioklasi ~ 40%.. a mali broj iz termalnih rastvora. malog broja drugib elemenata zbog cega ih naz1vamo silikat1ma. Kaleit ucestvuje sa 1. itd . Pri ovom ostaje sest jona kiseonika sa po .22 23 . u gradi Iitosfere sudjeluje manji broj minerala koji se u okviru stijena koriste 11 gradevinarstvu i industriji gradevinskog materijala. NajveCi broj ovih minerala nastao je krlstalizacijom iz magme prl visokim ternperaturarna i uglavnom visokim pritiscima. Ovisno 0 naCinu vezivanja Si0 4 tetraedra u kristalnoj resetkL razlikuju se ovi osnovm strukturni tipovi silikatnih minerala: nczosilikati.itd. ciklosilikati. Pri ovakvom trelmanu uzorka dolazi do endotennne i egzoternlne reakcije.. koji S11 sistematizirani u skupine. Svaka kristalna materija ima sopstveni rendgenogram (dijagram praha ) koji zavisi od unutrasnjc strukture kristala. 2. Ovom rnetodom odreduje se tenlperatura na kojoj dolazi do termicke reakcije ll1inerala. ortnklas ~ 18'%). kiseonika. fizickim i hemijskim karakteristikama. Veoma tanki vlaknasti valjak. Jpak. a mali jon silicijuma u njegovom sredistu. U ovu grupu spadaju olivin. sorosilikati.. pri metamorfozama. Osnovu strukturne grade silikata Cine SiO" tetraedri. Sistematika minerala Danas je poznato vise hiljada razlicitih minerala ( >3000 ) i njihovih varijateta. olivin ( . Endotennna reakcija je pracena dehidrataeijom minerala i raspadanjem strukture dok je egzoterrrma reakcija okrakterisana nastajanjem novih visokotemperaturnih formi ( prekristalizacija ) .1. a snimljeni uzoIci mogu se pavecati jos pet puta. 1 Stika 7. Primjenom ove metode dobiva se uvid u strukturu minerala. Mineralni prah se maze ispitati i termickim metodama od kojih je najcesca diferencijalno terrnicka analiza. Oblik im je izometrican iii kratkostubicast. sto rezultira novim spoznajama 0 njegovim geometrijskim. augit-hornblenda. filosilikati tcktosilikati.. izraden od mineralnog praha i odgovarajuceg ljepila. uzrokovane fizickim i hemijskim promjenama.8. Ovom metodom najcesce se ispituju mineraii glina. sastav cementa. Silikati Petrogeni rninerali su uglavnom j-edinjenja silicijuma. Silikati se odlikuju razlicitom tvrdocom i teskom topljivoscu. z3tim.5 %. U narednom poglavlju prezentirana je pojednostavljena podjela vaznijih petrogenih minerala. Jezgre velikih jona kiseonika nalaze sc u vrhovima letraedra. Rezultati ove analize prikazuju se krivuljarna (diferencijalnoterrnicke kYJVf' ) lzoje S11 karakteristlcne 22 odrcciene minerale. Njihov hemijski sastav je slozen. 2.osilikato Kristalna resetka im je izrazito zbijena. zbog cega nlincraIi eve grupe imaju veliku gusto6u i tvrdocu.16% ). inosilikati. SiO~ felraedar kod nc::. podvrgne se rendgenskim zrakama i na filmu se dobije odredena karakteristicna slika koja omogucuje odredbu minerala.

itd .jednom slobodnom valeneijom. Tektosilikati predstavljaju silikate kod kojih su Si04 tetraedri u prostoru medllsobno povezani preko svih jona kiseonika (sl. a ako je ta veza II dva niza medllsobno povezana kiseonikom onda su to amfiboli (s1. Ovdje spadaju kvare. Svaki prsten je u strukturi samostalan. SURa II.1 0). tetraedaru kod inosilikata Zbog ovakve strukturne grade inosilikati su prizmatskog. U sorosilikate spada npr.. a mogu biti i vlaknasti. Slik(1 10. Slika 8. tetraedara kod ciklosilikata Inosilikati predstavljaju silikate kod kojih Sll Si0 4 tetraedri povezani II jednom pravcu. 24 25 . a na slobodne valencije vezn se joni metala.epidot. Ukoliko su tetraedri povezani II jednom niZll onda su to pirokseni. Filosilikati se karakterisll vezom Si0 4 tetraedra u jednoj ravni (sl.ll) usljed cega minerali ove grupe pokazllju savrsenll ejepljivost i imaju plocast i listicav izgled.. tada je povezanost takvih kristalnih mreza veoma slaba sto je slllcaj sa liskunima i mineralima gEna.l2l. I'eze SiO. Ovdje spadaju turmalin. Minerali ovakve struktllrne grade imaju relativno malu gustinu i mali indeks lorna svjetlosti.9). feldspati. beril. savrsene cjepljivosti. Ako izme(tu mreza u ravnini ude voda. stubicastog stapicastog obika. cetiri iii sest Si04 tetraedara medusobno povezu u prstenove preko jona kiseonika (s1. NaCin veziV(}f!ia silicijuflw i kiseonika kodji/osifika/a Slika 9.8). na koje se mogu vezivati joni metala (sI. Veza SiO-. tetraedara kod sorosilikala Ciklosilikati nastaju kada se tri. Veze SiD. itd.

tvrdoce 6. Otporan je na djelovanje atmosferilija pa se nakon raspadanja stijena cesto nalazi u pijesku. Boja im zavisi od sadrzaja gvozda i obicno je maslinastoze1ena. Nezosilikati Ovoj grupi pripadaju olivini. Fe. l:jede u talk.5.3 g/cm'. pjescara i drugih sedimenata. silimanit i stauralit. NaCin vezivanja silicfjuma i kiseonika kod tektosilikata U nastavku su obradeni vainiji silikatni minerali. i staklastu sjajnost. [ ( Si. Pri povrsinskom raspadanju prelaze u limonit. lmaju vrlo slabu ejepljivost. Izrazito su otporni.) (Si0 4 ) 0 (OH) J je mineral metamorfnih stijena. Izrazito je otporan mineral i sastojak je pijeskova.) (SiO.1. a gustine 3. Cirkon-ZrSi04 je sporedni mineral eruptivnih i metamorfnih stijena.Fe). Olivini-(Mg.5 i 7. Disten. a ako su prozirni. Coisit --Ca.4 g/cm3 i 4. 2. a gustine oko 3. potom granite.5 a gustina varira ovisno od hemijskog sastava i krece se izmedu 3.prvenstveno za pegmatite.3 g/cm 3 . Na niskim temperaturama minerali olivinske grupe su nestabilni. 2. zuckasta do ema. pa se svrstavaju u drago kamenje. Lijepe su zelene boje i velike tvrdoce.4. Hemijski sastav mu je jednak epidotu bez zeljeza odnosno klinoeoisitu. Mg.. tvrdocu 6. U industriji se koriste kao abrazivni rnaterijal.9-3.2-4. erveni. Tyrdoce je 6. 2.mineral se odlikuje radioaktivnoscu.Ca) (Mg.)O (OH) ] je mineral metamorfnih i nekih eruptivnih stijena.smedi i erni. veoma slozene strukturne grade koja ima svojstva prelaznog tipa izmedu sorosilikata i nezosilikata. jesu cesti minerali metaroorfnih stijena. Boja je yeoma varijabilna sto zavisi od hemijskog sastava. tvrdoce 7 do 8 i gustine oko 4. gustinu 3. Granati. Turmaiin-(NA. Tvrdina je 7-7.1. Djejstvom hidrotermalnih rastvora pre laze u serpentin. grupisani prema struktumoj gradi. opal sku masu.-3. s opstom formulom M 2 " M3" (Si04 h kod kojih M'" mogu biti AI.2.1. B3 Si6 O2. tetraedara povezanih kiseonikovim jonirna u prstenastu strukturu znacajan je turmalin. [ (Si 20. Tvrdoca im je izmedu 6. disten. Epidot-Ca2 (AI. Fe )z Si04 su izomorfna smje. Cjepljiyost nije izrazena.O.2.8. magnezit. Pirokseni su silikati magnezija. andaluzit.8. a od onih sa sest SiO. 2. Fe i Cr. ceste u metamorfnim stijenama. Koristi se kao termo i piezoelektricna sirovina. andaluzit i silimanit-Ah(OSi0 4) su polimorfne modifikacije. Smedaste je boje.1. najcesce je erna. Izmedu ova dva krajnja Clana postoje postupni prelazi. smaragdnozeleni. svrstavaju se u drago kamenje. u iglicastim. 26 27 . Fe i Mn. Vezan je za kisele magmatske stijene . Prazirne vrste olivina nazivaju se hrizolitima. (OH)4 kristalise heksagonalno.4 g/em 3 Najcesce je zelene boje.2 g/em] Tipican je pneumatolitski mineral. Sjajnost je staklasta.8.3 g/cm 3 Najcesce je syjetlosive do plavosive boje. itd .7 g/em 3 • Ako je u kristalnoj resetki eirkon zamijenjen torijem. U stijenama se uglavnom nalaze u obliku nepravilnih zrna. gdje se stvara u posljednjem stadijumu ocvrscivanja intruzija. kalcija i aluminija sa nesto natrija. a nastao je u zavrsnoj fazi kristalizacije. Narandzasti cisti varijateti eirkona. a M" Ca. zeljeza. Slika 12. Njihova boja ovisi 0 hemijskom sastavu tako da mogu biti bijeli. taronosiv i ern. crvena i zelena.. Kristalisu rambicno u kratkostubicastim agregatima ali se najcesce javljaju u vidu zrnastih agregata ncpravilnog oblika.5 a gustina 2.1. stubicastim iIi prizmaticnim formama. Osnovni su sastojei bazicnih i ultrabazicnih stijena.3. Sorosilikati U OVil grupu spadaju epidot i ems1t. dok se prozracne vrste koriste kao poludrago kamenje.AI. Lih AI.a minerala forsteritaM!?2Si04 i fajalita-Fe2Si04. Inosilikati U ovu grupu svrstavaju se pirakseni s jednostrukim l1Izom Si0 4 tetraedara i amfiboli s dvostrukim nizom Si04 tetraedara. ali moze biti zu!. Epidot bez zeljeza nazi va se klinoeoisitom. koriste se kao poludragi kamen. Cikiosiiikati Minerali ove grupe s tri i cetiri medusobno prstenasto povezana tetraedra veoma su rijetki. granodiorite. a moze biti zuta. Dosta je otporan. granati.8.5-7. zbog visokog lorna svjetla. cirkon.

AmfiboIi su siIikati magnezija. Nah.Mg.5 a gustoca oko 2. Nalazi se u obliku mikrokristalastih. kristalise monoklinicno. boja.5-3 a gustoca izmcau 2. Pri procesilna povrsinskog raspadanja transformisc se u ka1cit. jc tllnogih magnwtskih i nekih rnetamorfnih stijena. enstatit.5.5 a gustina 2. Fe.. Mada u grupi minerala glina razlikuje ll10 nekoliko vrsta. Si. Sastojak je magmatskih i metamorfnih st~lena. Kacl su liske sitne (manje od lmm) s vecom koliCinorn konstitucijske vode i manjinl sadrzajem kalija nazivamo ga sericit. kristalise monoklinicno. montmorilonit i iiit. Vlaknasti hrizotilski azbest koristi se kao sirovina za proizvodnju vatrostalnih materijala i salonita ali danas u razvijenom svijetu sve manje zbog ekoloskih razloga (izaziva azbestozu ). Boje je tamnozelene do erne.5-2.Tavlja se u plocastim i listastim agregatima razlicite velicine.s nesto alurninija i natriju.e se 11 kaolinit.5 3 g/cn1 .8 g/cm3 Boje je bijele do svjetIozelene. te se javlja kao redovan sastojak glinovitih i pjeskovitih sedimenata. Tvrdoea antigorita je 3.8-3. Nalaze se u magmatskim. Tvrdine 6. bronzano zelene boje i savrsene cjepljivosti zove se dijaiag. scrpentin i mincrale glina.4 g!cm 3 • Nije stabilan lllineral pa nletamorfozorn prelazi u hlorit biotit i cpido!. Od minerala glina posebno su znacajni kaolinit. na magnezijske silikate.2 g/cm 3 Mctamorfozom lako prelazi u hlorit i epidot. talk. 0 22 (OH). Najvazniji liskuni su biotit i muskovit.5 g/cm 3 Tvrdoea hrizotila je ako 2. Sastojak je metamorfnih stijena a najcesce se nalazi u listieavim nakupinama. [rna veliku primjenu u industriji papira.2-3. posebno znacenje imaju hornblenda. lil1l0nit itd .1.2 g/cm 3 U povrsinskim uvjetima minerali hloritske grupe se raspadaju. rijetko kada se ovi minerali pojavljuju pojedinacno. Kao petrogeni rnineral. a gustina mu je 2.4 g/cm3 Oba su minerala zeiene. Mg. Lisknni (tinjei) su rasprostranjeni minerali koji se cijepaju u tanke listice. Tvrdoea mu je izmedu 2. Biotit-K(Mg. Pri povrsinskom raspadanju transformi!. (SiAl). Listicave nakupine nazivaju se antigoritom • a vlaknaste hrizotilom. Konacno raspadanje ovih minerala uz odnosenje gvozda dovodi do stvaranja raznih minerala glina. Na . zute i sive boje. a gustina 3.3 (Mg. U arhitektonsko-graaevinskom kamenu liskuni nisu pozeljni u vecoj koliCini. dijalag. Hloriti su hidratisani aiumosiiikati magnezijuma i gvozaa.5 a gustoea oko 2. 28 29 .(Ca. Pretcino jc bezbojan iIi bijele i zuckaste boje . Uglavnom su zelene boje. aktinolit j trell1oiit. Minerali glina su jedana od najzastupljenijih komponenti sedimentnih stijena litosfere.8-3. opal i okside gvozda.i lTlinerale: liskune. a u povrsinskim llslovima transfonnisu se u kalcit. amfibola i piroksena. a u tehnickom kantcnu su stetni. turingit) znatno brze. Augit sa malinl sadrzajem gvozda. broncit. Serpentin-Mg.6-3. Slozenog su hemijskog sastava 1 slicnih lTIorfoloskih j fizickih karaktcristika. kvarc. Tipican je sastojak vulkanskih stijena. lndustrijski znacaj imaju ona nalazista talka koja su nastala metamorfozom ultrabazicnih stijena. Muskovit-KA\z (AlSbOto )(OHh kristalise monoklinicno. Tvraoca mu je 2. Obicno su u grupi.0-3.Nisu stabilni pa Inetarnorf{)z0111 prelaze u amfibole.gume. Filosilikati Ova grupa sadr:?. Augit. Al ) (Si. Nastaje djejstvom toplih voda bogatih CO.Os (OH)4 nastaje metamorfozom oiivina i drugih Mg silikata bez aluminija iz ultrabazicnih i bazicnih stijena. Kristalisu monoklinicno u plocastim iIi listicastim agregatima.O lO (OH).Si. Preobrazajem prelaze u hlorite i amfibole. tako da se nalazi i u metamorfnim stijenama. u svim nijansama. I"e. tako da je bilo kakvo odvajanje golim okam nemoguce. 2. a ponckad sU zastupljeni i u kristalastim skriljcima" 1) izgradnji stijena vecinl dijelom sudjeluju augit.. Vazlli su minerali bazicnih Inagnlutskih stijena. obicno u stubicastim kristaliulu. na osnovu cega se lako raspoznaju. ListiCi muskovita su odlican izolator. metamorfnim i sedimentnim stijenama.2 g/cm 3 U kori raspadanja muskovit je veoma stabilan.:.a najcesce u zrnastim agregatirna.(Ca. iIi udruzeni sa drugim alumosilikatima iIi kvarcom i veoma su sitnozrni. Tvrdina je 6. hlorite. ali cesce nastaje metamorfozom feidspata i minerala glina koji sadrze kalij. Oni uglavnom nastaju raspadanjem alumosilikata (feldspati. listicastih i vlaknastih nakupina. Boje jt' erne. To su sekundarni minerali koji nastaju metamorfozom biotita.Fc)JAISbOIO (OHlo kristalise monoklinicno. Tvrdoca talka je I. i to oni bogatiji zeljezom (samozit. zeljeza i kalcija. Cjepljivost mu je savrsena. Najcesee su prisutni u metamorfnim stijenama. zatim u kori raspadanja i u zemljistu na kame rastu biljke. lmaju savrsenu cjepljivost ali su im ljuspice neelasticne. AI).AI)zO. a sjajnosti staklaste.8. hlorit i talk. Hornblcnda. hipersten i diopsid. keramici i kao vatrostalni materijal.5 a gustina 2. Nerastvorljiv je i moze biti claleko transportovan u vidu sitnih ljuspi. . Tvrdoca im iznosi 1.Si. Boje je svjetlozelene do erne Sastoja1. Muskovit se u granitirna javlja kao primarni mineral. feldspatoidi ) u povrsinskini uvjetima. gustine 3. Ulazi U S:lstuv mnogih magmatskih stijena.0 i 2. Talk. Javlja se u kratkostubicastim i p!ocastim fonnama. kristalise monoklinicno.

:r Kaolinit. 2. a takode i za suspenzije pri injektiranju vodopropusnih stijena radi postizanja njihove vodonepropusnosti. x H 2 0 je mineral bijelosive boje koji svoja svojstva mijenja ovisno 0 koliCini vode. Tektosilikati Minerali ove grupe su kvarc. Ortokias-K ( AIShOR ) nastaje kristalizacijom iz magme.Ie montmorilonitu ali znatno slabije apsorbuje vodu i ne pove6ava znatnije zapreminu. U izgradnji tunela montmorilonit je veoma stelan mineral zbog povecanja zapremine apsorpcijom vode 5tO moze izazvati smanjenje tune]skog profila i rusenje vecih razmjera. Ako se javlja 11 trakastim formama sa razlicito obojenim trakama naziva se ahat ( ukrasni kamell ).Ie sastojak granita i sijenita. Boje . Posebno je zastupljen u dubokomorskim sedimentima (Iaporci. U morskim bazenima stvaraju se mnoge bentonitske gline koje predstavljaju Ciste montmorilonite. 30 31 .5 a gustoce 2. Stika 13.65 g/cm3 Najcesce se javlja u formi zrna iii sesterostrane prizme i piramide.Si0 2 xl·hO nastaje hemijskim trosenjem (raspadanjem) silikata.Ie 2-2.2 g/cm3 Nastaje raspadanjem bazicnih eruptivnih stijena i tufova u alkalnim sredinama. Amorfni kvarc iii ol'al. iuti citrinOll1. malter). Yeoma je otporan na uticaj atmosferilija. itd . a ima ga i u sedimentnim i metamorfnilTI stijenaIna.14) a vazan . U prirodi ga nalazimo U ""v·ise modifikacija koje su stabilne u razliCitin1 temperaturnim intervalima. Kristalise monoklinicno (s1. a primjesama moze biti razliCito obojen. Cest je sastojak humusnih (kiselih ) sredina.6 g/cm3.AhSi2 0s (on . tvrdoce 7 a gustine 2. natrija i kalcija.AI). krt je . Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2. je 2 . rnetalurgiji. Hemijski Cist kvarc je proziran ("gorski krista]" ) a razliCitl1 hoju mu daju prirnjese (ljubicasti yarijateti nazivaju se ametistom.Si0 2 je jedan od vaznijh minerala koji izgraduju stijene litosfere. Nastaje pri preobrazaju magmatskih i metamorfnih stijena i to raspadanjem alumosilikata (feldspata iii liskuna-biotita).OIO] (OH). Upija vlagu pri cemu moZe povecati zaprelninu do 250/0.6. zalim u industriji stak1a. I1it-KAh (ShAIO IO) (OHh je sliean muskovitu. Kolicina vode U opalu varira. Nastaje iz magmc. Kvarc ( kremen ). Yodu lako apsorbira. ali 11 ekstremnim slucajevima i do 20%.0-2. feldspatoidi i zeoliti. Ovaj mineral je sastojak i nekih laporaca. Nastaje trosenjem feldspata. ). talozenjem u blizini toplib izvora te biohemijski (mikroorganizmi. a vrste sa vodom ponasaju se kao plasticne mase. emi morionom. Kristali kvarca Cest je mineral kise1ih magmatskih stijena. Feldspati su alumosilikati kalija. 30% metamorfnih i 10% sedimentnih stijena.. Cisti varijateti koriste se u proizvodnji porculana i vatrostalnih materijala. pri cemu visestruko povecava zapreminu.6-3 g/cm3 Sliean . Kaicedon je kriptokristalasti Si02 . te kao produkt raspadanja prilnarnih silikata. glinci ).13). Feldspati izgradl1ju oka 60% magmatskib. a natrij sko-kalcij ski alumosilikati plagioklasima. a takoder i talozenjern iz toplih i hladnih Yoda. Tvdoce . npr.8. ovisno 0 kolicini vode. Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2.dijatomeje. od 3-9%.6.) se javlja u bijelim 5itno kristalastim agregatima. Kvarcni pijcsak se koristi za proizvodnju gradevinskog n1aterijala (siporeks. Kristalise heksagonalno (S1. ali se od lljega razlikuje manjom kolicinom kalija.1.5. liskuna i drugih alumosilikata. izlucuju opalne skelete ).Ie bijele. feldspati. Tvrdoca opal a. tamni cadaVCClTI. Kalijski i natrijski almllosilikati nazivaju se alkalnim feldspatima (najvazniji ortoklas). Montmorilonit-Aiz [(Si. itd. industriji kermuike. Koristi se kao isplaka pri dubokom busenju.

a gustoca 2. Tvrdoca im je 6-6.allgit ).nakupinama.6-2. Tvrdoca mu je 6.8. moze se koristiti u proizvodnji porculana. a djelovanjem atmosferiiija i hidrotermalnih procesa u kaolinit.6 . U dodiru s vlagorri zeoliti vodu primaju natrag. Lcucit-K( AISh06 ) je mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe. kalcija i rjede barija.7 giern3. Slika 14. stroncija i kalija. ciscenje din1nih gasova. dok su u sedimentima rijetki ( arkoze ). a nekad je i bezbojan. Zeoliti se koriste za prociscavanje radioaktivnih otpadaka. Pri povrsinskom raspadanju bazicni plagioklasi se kalcitisu a kiseli prelaze u minerale glina ( kaolinit ).5 g/em3 Boje je pepeljastosive i bijele. te metamorfozom feldspata i feldspatoida. Plagioidasi si izomorfna grupa dvaju Clanova :albita .2. U kristalnoj resetki zeolita nalazi se slabo vezana voda koja se zagrijavanjem gubi. iii smed.5 g/cm Nastaju hidrotermalno do hidatogeno. Kristal kalei!a Tvrdoca mu je 3. ) je takode mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe U kojima se nalazi u nepravilnim zrnima iIi u Slika 15. siv. Vainiji minerali ave grupe SLl leucit i nefelin. Kaicit-CaC0 3 je Ininerai k_oji se u st~jenarna najcesce nalazi u zrnastiIll fonnama. te magnezij i zeljezo (npr. Veoma su rasireni u magmatskim stijenama. Kristalise rornbicno tako da njegovi kristali imaju oblik romboedra (sl. ali ako je voda bogata ugljen 32 33 . Zeoliti se alumosilikati natrija. 2. Nepozeljni su u agregatu za pripremu betona. Niskotemperaturni K-feidspatje mikroklin. Kristalise te!'seralno. a od primjesa moze biti zut. U vodi se tesko topi. Nalaze se u pukotinama i supljinama magmatskih stijena. pri cemu se ne narusava struktura. gustoce 3 2-2. Potpuno Cist je bezbojan i proziran. u manjim koliCinama ima ih u matamorfnim stijenama. a gustoca 2.5 a gustoea 2. Nefelin-Na ( AISiO. i za odstranjivanje ulja sa vodene povrsine. i smitsonit ZnC03. sideri! F eC0 3 .lS). S njima se rijetko javljajll i drugi karbonati kao sto su magnezit MgC03 .6 g/cm3 . Tvrdoca mu je 5.bazicni pJagioklasi ). Boja mu je najcesce mlijecnobijela. rodohrozit MnC0 3 . Tvrdoca mu je 6. a manjim dijelom raspadanjem minerala nastalih iz magme koji u sebi sadrze kaleij (npr. Tvrdoce su 3-5. Karbonati Karbonat! su soli karbonatne ( ugljene kiseline ). Fcldspatoidi su grupa minerala koji u magmatskim stijenama zamjenjuju feldspate od kojih se razlikuju nlanjirn sadrzajem silicija. Obieno su bezbojni ali primjesama mogu biti obojeni. Uglavnom nastaju talozenjem iz tolih i hladnih voda. Raspada sa se u minerale glina. a gustoca 2.5 .8 g/cm 3 KristaIisu triklinicno. Boje je bijele iii je razlicito obojen. Boja im varira od bijele do zelenkaste. a rneau ujima najvazniji su kalcit i dolomit.5 g/cm 3 Ako je bez prirnjcsa.Na (AIShOg) i anortita-Ca (AlzSi 2 08). a gustoca 2. Uglavnom je bijele iIi crvenkaste boje. zatim za proCiscavanje otpadnih i kanalizacijskih voda. Karbonati izgraduju veei dio sedirnentnih stijena. Kristali ortoklasa Nije stabilan jer pod djejstvom hidrotermalnih rastvora transfornlise se u sericit.

Kaleit je veoma vazan petrogeni mineraL Bitan je sastojak krecnjaka. kristalise rombicno. U prvoj fazi poslije karbonata. zbog cega je stetan. a kao petrogeni najvafuiji su gips i anhidrit. Koristi se u industriji cementa. od kojih sarno neki sudjeluju u izgradnji stijena. a ponekad i u pravilnim formama. 2. hidatogeno (u izolovanim dijelovilna mora pri redukcionim uslovima ) itd .9 glem 3 Boje je bijele do sive..5. Kristalizira prakticki u svim uvjetima tako da je on sastojak magmatskih. Tvdo6a mu je izmedu 3 i 3. Korund se koristi 34 35 .CaC03 MgC0 3 se kao i kaleit u stijenama najcesce nalazi u zrnastim formama. alge. a nalazi se u magmatskim i metamorfnim stijenama. "estrih gips" koji s vodom prelazi u veoma tvrdu masu ( "hidraulicni gips "). Zagrijavanjem iznad 500°C. Dolomit se koristi za izradu vatrostalnog materijala. Najvlse se razvija metasomatski pri dijagenetskim procesima djejstvom Mg rastvora na krecnjake. plavi safiri. itd . Sitnozmi agregati bijele boje zovu se alabaster i koriste se u vajarstvu. feldspate i druge minerale u stijeni. Kaleit je takode veoma vazna komponenta kod proizvodnje cementa. Ako iz njegovog sastava izade karbonatna (ugljena) kiselina.5 i 4.1 g/cm • Idiohromatski je bezbojan ali od primjesa moze biti razlicito obojen.8. Crveni korundi nazivaju se rubini. talozi se gips a zatim anhidrit.4. Obicno se nalazi u plocastim kristalima te nepravilnin1 nakupinarna i zmastim masama. a od primjesa moze biti siv. Medu ovim mineralima najznacajniji je pirit.. uz sudjelovanje anaerobnih bakterija. Obicno se javlja u zmastim i vlaknastim agregatima. dolomit ne. sedimentnih i metamorfnih stijena. Sulfati Sulfati su soli sulfatne kiselnie-H2S04. Kaleit nastaje i biohemijskiposredstvom organizama i mikroorganizama koji izlucuju skelete od -- CaC03 ( skoljke. Sulfidi U prirodi se nalazi veliki broj sulfida. karbonatnih pjeseara i laporaea sto mu daje posebnu vainost u gradevinskoj praksi i to s dva stanovista : kao materijala kojim se gradi i materijala na kojem se gradi. prelazi u limonit i sulfatnu kiselinu koja otapa karbonate (djelovanjem H 2 S04 na krecnjak nastaje gips ). Moze biti bezbojan. koralji. pri cemu se njegov volumen poveea za oko 60% liZ razvijanje pritiska oko 1100 bara. dobiva se tzv. Na tempertauri od 110°C gubi 75% vode. U prirodi su zastupljeni znatnim brojem.8.5 a gustoce oko 5 g/em] Boje je zlatnozute. crvenkast i plavkastosiv. Barit-BaS04 kristalise rombicno. zbog cega se laka lomi i mrvi.3 g/cm 3 Najcesce nastaje talozenjem u izolovanim dijelovima mora.x2H 2 0 kristalise monoklinicno. a gustoca aka 2. itd ) . uz jak sum i pjenusanje u dodiru sa razblaz. Tvrdoca muje izmedu 3. Bezbojan je . Gips-CaSO. Praskasti anhidrit lako prima vodu i prelazi u gips. Mineral dolomit je glavni sastojak stijena doiomita i dolomitskih mermera.4. Koristi se i kao dodatak u pripremi nekih vrsta cementa. Apsorbira zracenje. Pirit-FeS2 kristalise teseralno.dioksidom ( atmosferska voda ). Pri gradnji tunela takva pojava izaziva savijanje opIate i smal1jivanje tunelskog profila a cesto i rusenja. Ako je zahvacen proeesima trosenja. vlaknast i plocast. Ohladen. plavka~t. Tako nastaju sige ( stalaktiti i stalagmiti ) u pecinarna i bigar iii sedra oko slapova krskih rijeka.8. Tvrdoea mu je 3 . Nastaje na vise naCina: hidrotermalno. a gustoca oko 3 glem'. Cisti varijeteti lijepih boja su drago kamenje. Oksidi i hidroksidi. Anhidrit-CaSO. u hemijskoj industriji.5.9 i 3 4.3 .4. Gustoca mu iznosi izmedu 3. Nastaju hidatogeno i hidrotermalno. ponovo nastaje tesko topivi kaleij karbonat.. Javlja se u pravilnim kristalima te u formi zrnastih masa i sitnozmastih nakupina.enom HCl kalcit se lako topi. Kiseonik je najzastupljeniji element u litosferi ( njegov maseni udio u litosferije 50%. sto mu ogranicava primjenu u gradevinarstvu. Naime. Zbog velike gustoee ( tezae! ) barit se koristi za izradu teskih opeka.5 g/cm 3 Bezbojan je iii bijel. To je krt mineral tvrdoce 6-6. Oksidi su spojevi kiseonika sa drugim hemijskim elementima a hidroksidi su spojevi elemenata sa hidroksilnom skupinom OH . a gustoca 2. Maze nastati i biohemijski.3. tada prelazi u kaleij-hidrogenkarbonat koji je lakse topiv prema formuli: CaC0 3+ H20+ C02 __ Ca (HC03h Kaleijum-hidrogenkarbonat nije stabilan spoj. a gustoca 4. pa se koristi za izradu posebnog maltera. a od primjesa moze biti bijel. Koristi se za dobivanje sulfatne kiseline. itd . a zapreminski 90% ). Mineral dolO1nit postaje na razne naCine. 2. Rjede je hidatogeni mineral a moze nastati i hidrotermalno. 2. zeleni smaragdi. lako prima vodu i brzo ocvrsne. Zrna dolomita se medusobno dodiruju duz ravnih povrsina i ne zadiru jedno u drugo kao kod krecnjaka. Dolomit. framinifere. Korund-Ah03 je mineral vel ike tvrd06e (9). Obzirom na slicnost s kalcitom lako se razlikuje po reakeiji na sohm kiselinu. Tvdoca mu je 2. zut i ern. Javlja se zmast. bijel iIi razliCito obojen primjesama. mermera i njihovih breea..

7..6. Grafit-C je stabilna polimorfna modifikacija ugljenika s tipicnom slojevitom re!letkom.).8.2 g/cm3 Boja mu je ema a ejepljivost savrsena ( odraz strukture l. Nalazi se u eruptivnim stijenama kao sporedni iIi akcesomi mineral. su u prirodi zastupljeni vecim brojem minerala. Element. bubrezastim i grozdastim formama. Petrografija . ako se ona zeli primjeniti u arhitektonsko-gradevinske svrhe. U podrucju krsa ispunjava pukotine i supljine. Obradeni dijamanti su skupocjen nakit. svakako. smedu i modru boju. Tvrdoce je 1-2. 36 37 . 2. Nalazi se u listicavim nakupinama i gustim masama. Halit je bezbojan mineral kome primjese mogu dati zutu. dijaspor ) i zeljeznih oksida i hidroksida. je zapravo. u cementnoj industriji. naCin njihovog pojavljivanja i bavi se njihovom klasifikaeijom. U grupi fosfata vaZnije mjesto zauzima apatit-Cas (CI. gustoce oko 2. a oni u obliku polukugle rozetc. a gustoce od 3 3. Bezbojan je ali od primjesa moze biti razlicito obojen (zut. Medu njima. u kojima je prirodni pigment (npr. zelen ). Zbog velike tvrdoce koristi se u izradi krnna za istrazivacko busenje u tvrdim stijenama.grafitski skriljci i mermeri ).5 g/cm3 • Sjajnost mu je dijamantska.F. Tvrdoca mu je 10.. smed. a koristi se i kao sirovina u hemijskoj industriji.0 g/cm3 Ukoliko je Cist ima zulu boju. Tvrdi varijeteti su tvrdoee oko 5 . Nalazi se u nekim metamorfnim stijenama . dio petro\ogije . nastalog u anaerobnim uvjetima nalaze se na Sieiliji i u SAD (Texas ). Nastaje iz solfatara i mineralnih termalnih voda. itd .1-2. Mineraii ostalih grupa Ostali vaZiliji petrogeni minerali svrstani su u grupe halida i fosfata. dijamant i sumpor. ana analizira strukturne. Dijamant-C je takode stabilna polimorfna modifikacija ugljenika. zovu se brilijanti. itd . Bezbojan je ali od primjesa moze biti razliCito obojen ( play. Koristi se za proizvodnju sulfatne kiseline. ali se cesce nalazi u zrnastim formama kao stijena odnosno kamena so ( tako je zastupljen u !ezistima Tuzle ). hidrotermalno.kao abraziv. a gustoce 2. kao topitelj.5-2. Limonit je u veCim koliCinama ponekad stetan sastojak stijene. bemit.5 . Medutim. Najvece mase grafita nastale su metamorfozom uglja u dubljim dijelovima litosfere. mineraloske i hemijske karakteristike stijena. Kristalise heksagonalno. nalazimo je i na dnu vrtaca. plavozelen.nauke koja pored navedenih sadrzaja. ali u malim koliCinama. Zbog velike otpomosti na trosenje moze se naci i u rijecnim nanosima (sekundarna le±ista ). Koristi se u metalurgiji. Kristalise teseralno.1-3. Boja mu varira od zute do smede. a u pravilu. zatim optiei. Tvrdoca mu je 4 a gustoca 3. ijubicast. Limonit. Tvrdoca mu je 5. Sumpor-S je element tvrdoce 1. Nastaje uglavnom talozenjem iz morske vode. a naiazi se u zemljastim. Nalazista dijamanata vezana su za ultrabazicne eruptivne stijene -kimberlite. Kristalise rombicno. HaHd. 2.8. Koristi se u elektroindustriji i metalurgiji. kod dobijanja hlorovodonicne kiseline. Naziv se koristi kao opsti pojam za koloidnu tvorevinu hidratiziranih zeljeznih oksida . proucava i uslove postanka stijena u nizu geoloskih procesa koji se desavaju u Zemljinoj kori i na njoj. ruzicast. Odlikuje se crveukastosmedom bojom. ali ako sadrzi primjese bitumena i glina moze biti smed i siv. a s obzirom na veliku otpomost prema trosenju ima ga i u sedimentnim stijenama.. Zemljaste zute limonite nazivamo limonitnim okerom. Iz grupe elemenata koji se u prirodi nalazi samorodno bit ce spomenuti grafit.12% fino disperziranog limonita koji im daje lijepu boju.2 g/cm3 Topiv je u vodi i slanog okusa. slabe je ejepljivosti i ima mastan sjaj. te u proizvodnji grafitskih olovaka.1-2. zut. a gustoca 3. PETROLOGIJA Petrografija je nauka ciji je zadatak proucavanje stijena.6 g/cm 3 • Nastaje pirogeno. koji se upotrebljava kao prirodni pigment.0. ako je fino disperziran u stijeni onda moze biti koristan kao npr. najvecu vamost ima halit (kuhinjska so )-NaCI. itd ) 2. a gustoce 2.3-3. u grckim mermerima koji sadrze 0. itd .OH) (PO. eksploziva i insekticida. a gustoca 3. pa cak i em ). Poznata lezista elementarnog sumpora. .Fe2 0JxH20 je cest hidroksid zeljeza. u anaerobnim vodenim sredinama posredstvom mikroorganizama. plavicast.2 g/em 3 Bezbojan je iii primjesama razlicito obojen ( zutozelen. Zemlja crvenica ( terra rossa ) je netopivi ostatak krecnjaka a sastavljena je uglavnom ad aluminijskih hidroksida ( hidrargilit. sjaja metalnog do mutnog. a u gradevinarstvu za izradu kruna koje sluze kod istraZnog busenja u tvrdim stijenama. Vazanje u ishrani. a kao abraziv za alate kojima se obraduju kamen i tvrdi metali ( u ovim slucajevima se koriste uglavnom vjestacki proizvedeni dijamanti ).4 g/cm . Drugi vaZniji mineral ove grupe je f1uorit-CaF 2 koji kristalise teseralno. Kristalizira u formi kocke (teseralno). Ako su bruseni u obliku bipiramide. Tvrdoce je 2.

Vew izmedu ove dvije grupe magmatskih stijena predstavljaju ?liene iii hipabisalne stijene koje se javljaju kao ogranci dubinskih stijena od kojih se razlikuju po strukturi a ponekad i po mineralnom sastavu. 3. nastale rnetamorfozom magmatskih. biotit ). Polimineralne stijene su znatno ceSce. Struktura stijene . Ovisno 0 kolicinskom udjelu i vaznosti minerala koji izgracluju st\jene minerale dijelimo 11a: -bitne (prevladavaju i 0 njima ovise svojstva stijene kao cjeline) -sporedne ( pojavljuju se u manjim koliCinama ) -akcesorne ( pojavljuju se rijetko i u zanemarivim koliCinama ) Sa graclevinskog aspekla veoma bitne karakteristike stijena su njihova struktura i.1. ofitska i hijalinska struktura ( slika 16 ). nastale brzom kristalizacijom i ocvrscavanjem lave na povrsini (iii pri povrsinskim dijelovima) litosfere. sedimentnih i vee postoje6ih metamorfnih stijena. Prema krupnoci minerala koji ih izgracluju. a zavisi od uticaja vanjskih faktora. meclusobno se dodiruju i priblizno su ujednacene veliCine. zhog cega se jos zove i granitskom struk'turom. s veCim ucescem Si i Al ( kvarc. porfirska. Ovisno 0 boji. amfiboli.z Sestanov. nastale kristalizacijom magme ili ocvrscavanjem lave.Ie definisana slepenom kristaliniteta. 1986) Za zrnastu strukturu karakteristicno je da se minerali javljaju u formi zma nepravilnih oblika. i polimineraine kada su izgraclene od vise mineralnih vrsta. ovisno 0 naCinu postanka. i femske iii obojene. veliCina. Karakterise se neorjentisanim stapicastim plagioklasima izmeclu kojih se 38 39 . nastale u vodi iii na kopnu kao rezultat taiozenja materijala razlicitog porijekla i metamorfne stijene. Ova struktura je svojstvena svim intruzivnim stijenama. te veliCinom.tnka Sve stijene litosfere. mozemo ih podijeliti na: -dubinske (intruzivne iii plutouske). Ova struktura je karakteristiena za efuzivne stijene. nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim dijelovima litosfere.kriptokristaine (ako se minerali ne mogu razlikovati ni mikroskopom povecanja do 1000 puta). Slika 16.1. tekstura. -mikrokristalne ( aka se minerali mogu razlikovati sama mikroskopom. Pojed.n. 1972 preuzeto. Ofitska struktura tini prelaz izmeclu zmaste i porfirske. Prema rezultatima istrazivanja americkih geohemicara Clarkea i Washingtona.h stijena ( prema: Tajder. Inaee to su tijela male debljine a velike dutine prostiranja. oblikorn i medusobnim odnosom minerala.c. a zavisi od nacina postanka stijene.piroseni. Herak. minerali magmatskih stijena dijele se na: salske iii bezbojne. -povrsinske (izlivne iii efuzivne). sedimentne iii talozne stijenc. . Stijene mogu biti monomineralne kada su izgraclene sarno ad jedne mineralne vrste. 3. oblik i meclusobni odnosi minerala. tipov. Struktura i tekstura magmatskih stijena Pod strukturom magmatskih stijena podrazumijeva se stepen kristalizacije. feldspati ). litosfera je do 16 km duhine izgradena 95% ad magmatskih stijena i ortometamorfita. Podjela stijena prema naCinn post. stijene se mogu podijeliti na: -fenokristalne ( aka se minerali magu razlikovati okom iii povecanjem do 10 puta). . bilo prilikom nastanka stijene iii uakon toga. s veCim sudjelovanjem Fe i Mg ( olivini. Tekstura oznacava naCin na koji su minerali zauzeli prostor u stijenskoj masi.2. Struktura ie ovisna ad uvjeta nastanka tih stijena pa se generalno moze razlikovati: zrnasta. struktura magmatsk. u magmatskim stijenama minerali se dijele na : primarne ( nastali kristalizacijom iz magme ) i sekundarne ( nastali alteracijom iii izmjenom primarnih minerala pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i hemijskog trosenja). svrstavaju se u t[i glavne skupine: magmatskc iii cruptivne stijene. Porfirska struktura se odlkuje relativno krupnim i pravilno kristaliziranim mineralima koji su nepravilno razmjesteni u staklastoj iIi sitnokristalastoj masi. Ovisno 0 mjestu njihova postanka. u specijalno pripremljenim izbruscima ). Obzirom na nacin postanka.2. Tipicna je za granite.3. Magmatske stijene Magmatske stijene nazivaju se prinlamim stijenama.

plOCllsto. a fizicko-mehanicka svojstva priblizno su im jednaka u svim smjerovima. STRUKTI.JRA POVRSIN$K' (FLOC'" 1 PORf. Kod fluidalnc tcksture mineralna . Tada sU u magmatskim stijenarna prislltna prizmaticna tijela razlicltih dirnenzij a. i nllprllViino. bez vidljive orjentaeije. kuglasto. To u"rokuje formir@je diskontinuiteta kao sto su pukotine i prsline. Stijene Sa fluid..1:8. itd ) onda se takVa tekSlUfa Zave mando!astll. Sjencenjem su oznacene zone metamorfisanih stijena Tekstura magmatskih stijena predstavlja prastorni raspored mineralnih zma u stijeni. Kad magma ocvrscava. Ako je rastojanje 40 41 . Rijetki stapicasti minerali ( obieno feldspati ) su u Stijene koje imaju zmastu strukturu uglavnom su jednolicne boje.2 Lucenje magmats/dh . kaici!. Na sliei 17. a) pn naglom o('vrsCivanju lave. Paralelopipedno iii pru:mlltskQ lucenje karakterise se prisustvom nekoliko sistema pukotina koje su medusobno upravn\!. Vaznije lekslure mqgmatsklh stijena a-masivna.\lnom. c-vezikularna (mjehurasta) nlvoe.aSKA '<1J"UNS". Prema tome ova tekslunl Svgjstvena je "fu>oivnim stijenama. Plocasto i bankovito lucenje nastaju ukaliko je u stijeni zastllpljen sarno jedan sistem paralelnih pukotina. prikazane su bazicne magmatske stijene u razlicitim nivoima litosfere i s tim u vezi strukture karakteristicne za pojedine Stika 18. Ta pojava odvajllnja magmatskih stijene dliZ diskontinulteta naziva Se IUgenje. odnostlo dok se hladi. 3.SIV) Stika 17.nalazi piroksen augit koji je ('esto hloritisan.:rna. ali se pojedini varijateti povoljnih fi>oicko-rneh@i¢kih svojstavil magu koristiti u dekorati vne svrhe.IlMim mineraJimu (kvare. stubasto. bankovito. Tipski je razvijena u dijabazima te se jos naziva i dijabaznom strukturom. f1uidalna i vezikularna ( sJ.O.tijen!! i OIJABAZNA ) OUSWSKl (M. b-f/uida/na.:uju se slijedeci oblici lucenja: paraielopipedno iii pru:matsko. Ona ovisi od uvjeta kristalizacije a moze biti : homogena iii masivna. U grattevinarstvu gU povgljnije stUene homogene (m.prezanja. su orjentisana Pllralelno srnjeru taka lave. Ova leksl]Jfa karakteristicna je . Strukture bazlcnlh magmatsklh stijena u avlsnastl ad ab/llka pojavljivanja tih stijena u razH6itim nivoima iitosfere.] 8 ). Karakteristicn&Je >oa bw>:icne efuzivne stijene. .2. u njoj se POjlWljUjU na.wivn!'l) (eksture. ' . intru>:lvne stijene. Magmatske stijene se u prirodl obieno javljaju kIlO !zdijelj\!!1erasCianjene mase razlicitog oblika. Ukoliko se nakrmdnim procesirna supU!ne !spune ral1._ OfiTSAA HIPABlSAlNI (SKLAD) Homogena iii masivna tllkstufll odlikuje 5e r<lVnomJWlO rasporedenim mineralnim ~rnim<l. U ovisnosti od prostomog polozaja pukotina i prslina razlil. veziknlllrnom i mandoltlstom tllksturom imaju ogranicenu primjenu zbog nepavoJjnih karakteristik!l. U ovisnosti 0(1 polozaja lih pukotina i prslina ma$matske stijene ge odvajflju i odlamaju. Osim toga lako su obraduju i dobra poliraju pa se mogu koristiti u arhitektonsko-gradevinske svrhe. Hijalinska iii stakIasta struktura nastaje staklastoj masi orjentisani u smjeru taka lave. Vezikularna tekstura k€!n\kterise se s mnogo supljin€! n€!shlUh oslobadanjem plinov<l i pam lokam n€!gloghl<ldenj& adnosna kristalizacije law.

imaju obicno veliku cvrstaeu i zbog toga se dosta tesko eksploatisu i obraduju. a ukoliko je one ve6e ad 60 em nastaju banci. blokove odredenih dimenzija. Na osnovu sadrzaja Si02 komponente .odnosno sadrzaj Si02 mineralni i hemij ski saslav Prema mjestu postanka. sto je pretezno rezultat vece koliCine Si0 2 u feldspatima i mjestimicne pojave kvarca. . Prisustvo pukotina lucenja znatno olaksava eksploataeiju.bazalti).izmedu pukotina manje od 10 em onda se formiraju ploce. Stubasto lucenje karakeristicno je za izlivne stijene a narocito je cesto kod slivova bazicnih stijena (npr. pri cemu stubovi stoje upravno na povrsinu sliva. petostranom iIi sestostranolll izdijeljenoscu u vidu stubova. a takode i obradivost magmatskih stijena. Ultrabazicne stijene su izdvojene jer one ne sadrze feldspate. Stubasto Jucenje u bazaltima (Birkeland & Larson. neutralnc. Izdvojeni komadi imaju oblike koncentricno gradenih kugli. zatim na zicne (bipabisalne ) i na povrsinske (efuzivne iii izljevne). Nepravilno lucenje javlja se kada se sistemi pukotina ukrstaju iIi stoje pod kosim uglom sto uvjetuje izdvajanje nepravilnih blokova razliCitih dimenzija. Stika 19. Sistematika magmatskib stijena Magmatske stijene litosfere mogu se sistematizovati na vise naClna. Ipak. a tolika kolicina te komponente rezultat je vece kolicine minerala kvarca i minerala sa vecim u<~escem Si. U1trabazicne stijene sadrze manje od 45% Si02 komponente. spomenika. itd. sto je iskljucivo rezultat sadrzaja Si0 2 u plagioklasima i drugim silikatnim mineralima.3.sve magmatske stijene dijelimo na dubinske (intruzivne iii plutonske). Neutralne stijene sadrze 55% do 65%SiO. magmatske stijene se dijele na kisele. komponente. Poznatije sistematizacije ukljucuju : mjesto postanka ( nivo kristalizacije ) kiselost. Narocito kuglastim i nepravilnim lucenjem. su nepovoljne stijene sa 3. Opsti pregled magmatskih stijena alkal~jske i kalcijsko-alkalijske serije prikazan je u narednoj tabeli. Lucenje stijena ad velikog je znacaja za eksploataeiju kamena i njegovu obradu u gradevinske svrhe ( izradu koeki. ovisno 0 kriteriju koji se pri tome definira. bazicne i ultrabazicne. komponente. obzirom na mineralni sastav i struktumo-tekstume karakteristike. Kiselc magmatske stijene sadrze vise od 65% SiO. Magmatske stijene.). Detaljnija i kompletnija sistematika magmatskih stijena bazira se JOS 1 na bitnim sastojcima stijena te njihovim strukturnim i tekstumim karakteristikama. ako su sistemi pukotina i prslina jako gusti. Stubasto lucenje (sLJ9) karakterise se cetverostranom. 1989) Kugiasto lucenje svojstveno je izlivnim stijenama i jav\ja se u plicim perifemim dijelovima intruzija. Bazicne stijene sadrze od 45% do 55% SiO. koja je skoncentrisana u olivinu i drugim silikatnim mineralima s manjim sadrzajem Si02 . ivicnjaka.2. veoma je tesko dobiti 42 43 .

. fluidalne i mandolaste. Kimberliti su ultrabazicne eruptivne stijene. ponekad albit) . djelimicno imaju dobro razvijene ravni).SlJENIT HORNBlENOA NEUTRALNA f--PO_V_R_"_NS_M __ +-______.. Trahiti se zbog hrapavosti primjenjuju za stubista i plocnike. Bazalti su efuzivni ekvivalenti gabra. Dioriti su neutralne intruzivne stijene..j f---------j DUBINSKA : PIROKSEN OLiVIN ± Trahiti su efuzivni ekvivalenti sijenita. Opsti pregled magmatskih stijena MJESTU PQSTANKA I KISELOST! i MINERALNI I SASTAV i i ' I ALKALNA KALClJSKO ! BEZ i SERIJA Ii I i ". Daciti su svjetlosive.. 3. nepravilno. Struktura im je porfirska.Tabela 2. a tekstura homogena.-. Ofitske ( dijabazne ) su strukture i homogene teksture. izgradene od alkalnog feldspata (ortoklas iii mikroklin. plocasto. gabra i peridotita prikazane u narednom poglavlju ovdje ce u kratkim crtama biti opisane ostale magmatske stijene koje su navedene u tabeii 2.jl ULTRABAZ I leNA ! PQVRSINSKA ) i OLiVIN PIROKSEN I I PIKRITi i KIMBERLIT I I 3. Dijabazi su hipabisalni ekvivalenti gabra.~!_T_RA_H 'T____~-A-ND-~--'T--~I__________-.2. i------~-----~----------l f--------.j ALK. Pojavljuju se u vidu izljeva.. RazliCitih su nijansi svjetlozelene boje. kratos-vladavina ) zmaste stijene.. gabra peridotila Od magmatskih stijena u gradevinarstvu najces6u primjenu imaju graniti i gabri.leukos-bijel.I i I ~-----+-------+----------+--------~'------~----------4 OUBINSKA I KISELA KVARC SIOTIT HORNBLENDA f---------jl POVRSINSKA I GRANIT RIOLIT I I OIORIT i GRANO DIO~·. Strukture su porfirske. 44 45 . Boje su bijele do ruzicaste i Cfvene.4. koji se pretemo javijaju u obliku skladova. Andezita ima u okolini Srebrenice. Graniti su leukokratne (grc. Nalaze se u obliku vecih i manjih izljeva i vulkanskih kupa.. Teksture su masivne. Daeit. jer se u njima nalaze primarna lezista dijamanata. ekvivalenti peridotita. Strukture su porfirske. uglavnom hipidiomorfno zrnaste (mineral. dvoliskunski g. sto ovisi 0 boji K-feldspata ortoklasa koji prevladava u stijeni. Boje su tamnozelenosive do erne. Sijeniti rijetke neutralne dubinske magmatske stijene koje se javljaju u rnanjim masivima i zilama. Rioliti su efuzivni ekvivalenti granita... Varijateti sitnijeg zma i s djelimicno staklastom osnovom imaju tamniju boju. Dijabazi se cesto javljaju na potezu Banja Luka-Zavidovi6i-Visegrad.1. a homo gene teksture. itd.). Nalaze se u obliku velikih i debelih ploca. Imaju veliku ekonomsku vainost. Struktura im je porfirska a tekstura fluidalna.I' K~FELDSPAT! PLAGIOK LASI -AlKALNA : FELDSPATA SERlJA . pri cemu veliCina zrna u ovim stijenama varira. Zmaste su strukture. BAZICNA I OUBINSKA POVRSINSKA I ' rI i : ± 810TIT I OACITiI i r-. amfibolski g. turmalin. muskovitski g. Bitni minerali u njima su feldspati. Andeziti su efuzivni ekvivalenti diorita. Od granita se razlikuju po tome sto ne sadrie kvare. NajcesCi su dvoliskunski graniti (sa biotitom i muskovitom) te se zato nazivaju obicni graniti. svjetao. Graniti dobijaju naziv prema nekom vodecem bojenom iii karakteristicnom mineralu: biotitski granit.2. Struktura im je zmasta. a teksture homogene.-----------. Njihovi bitni minerali su kvare i plagioklasi. Stoga co karakteristike ovih stijena biti detaljnije prikazane. Strukture su zrnaste.j __ ! ALKGABRO GABRO i i----------~------~----------. Obicno se nalaze na obodu granitskih batolita. Mineraloske i petroloske karakteristike granita.BAZAL T BAZALT PERIDOTIT ----------f-------I-. U obradi su podatniji od granita. homblenda.T--+------··-----~I:I ! f-O-U-B-.. su efuzivni ekvivalenti granodiorita.. vulkanskih kupa i eruptivnih :lila. Graniti Ime su dobili po latinskoj rijeCi granum-zmo (javljaju se u zmastim agregatima). Treba istaCi da su sitnozmi i srednjezrni varijateti mnogo povoljniji za gradevinarstvo od krupnozrnih. tamnosive i zelenkaste boje. Obzirom da su karakteristike granita. zbog cega se pretezno koriste u skulptorstvu.N-S-KA--+---------f----------l. teksture fluidalne a boje su sivozelene.4. turmalinski g. itd. Boje su sive i sivozelene._______. Lucenje im moze biti paralelopipedno. itd. sastavljene preteino od Na-plagioklasa i hornblende. kvarca i bojenog minerala (biotit. ali i u formi zila i skladova. a tekstura masivna (homogena).

Veei masiv gabra u BiB je na podrucju Jablaniee. Ove stijene glacaju se dobro i imaju lijep izgled. katkad i u obliku ziea promjenljive debljine.3.) . povisenim sadrzajem alkalija (Na. itd. gvozda (FeO) i kaJcija (CaO). dijabazima i sedimentnim stijenarna kada grade takozvane ofiolitske komplekse (fragmenti okeanske kore i gomjeg omotaca). Cesto bazicni plagioklas (labrador) pokazuje svjetlueanje u plavicastoj boji sto se naziva labradorizacija. b~gate ka1cije:n: magnezijumom i gvozdem. Stika 20. Djelimicno iii potpuno alterisani peridotiti dobijaju zelenu iIi eak emu boju. Gramt! se javljaju u vidu razlicitih formi ( s1. Pomenuto je da povoljno luteni srednjezrni i sitnozmi varijateti gabra predstavljaju dobar gradevinski materijal. Ovi procesi obieno poCinju po obodu zma. ponekad mogu evrstu stijensku masu dovest.20 ). /981) Poznati masivi granita su u sjevemoj Bosni ( Motajiea i Prosara ) . epidot. kao bitni minerali. zatim sfen. magnezIt. 3. To su stijene zelenosive.). . Ponekad mogu biti i ofitske strukture. u rastreslto stanje tzv. Ako su sasvim svjezi tamnozelene su do Zuckastozelene boje. Od rudnih minerala najcesci su hromit i magnetit. Zmaste su strukture. Od sporednih sastojaka ueestaliji su ilmenit. Kao karaktenstlcan sasto]ak J3vl]a sebazlcm plagioklas (labrador i bitovnit). tarnnozeiene. Gabri Stijene ove grupe siromasne su siiie~em. Peridotiti su udrnZeni sa gabrima. Zbog toga peridotitske stijene ne sadrze salicne (svjet/e) minerale (feldspat.Stijene grupe granita i granitoida odlikuju se visokim sadrzajem silicijuma (SiO. liZ odgovarajuCi bojeni mineral (p!roksen. obieno oblika lakolita iii zila. Obieno su manje iIi vise serpentinisani (olivin i piroksen se transformisu u serpe. Lucenje je uglavnom nepraviino. Stijena izgradena od bazicnog plagioklasa i monoklinienog piroksena (uglavnom dijalag) u ulozi bitnih sastojaka naziva se gabro (u uzem smislu). SadrZaj alkalija pa i ka1cija uglavnom je minimalan. Sekundarni su sosirit (albit + epidot + eojisit) koji se stvara na racun bazienih plagioklasa.:tin).2.4. staklastog do masnog sjaja i veoma jedri.granitski grus. 46 - 47 . Jedan od takvih kompleksa zastupljen je u Centralnoj ofiolitskoj zoni u Bosni i Hereegovini (od Banja Luke do Visegrada). ponekad i homblenda. amfibol. Blok-dijagram granitske intruzije (Ristic i Pamii:. spilitima. U masi. Sve dubinske stijene gabro grupe karakterisu se zmastom strukturom i relativno ujednaeenom krupnocom zma. Peridotiti su vrlo rijetko svjeze stijene. a javlja se paralelopipedno i bankovito lucenje. a. zelene pa katkad i erne boje. Kada imaju praviino paralelopipedno iii bankovito iucenje uz srednju veliCinu zma veoma su cijenjen gradevinski materijal.O 1 K. To su stijene vrlo razlicite boje sto zavisi od sastava i stepena sadrzine peridotita. a masivne teksture. olivin. Gabri se javljaju u vidu ve6ih masa.O) ! mahm sadrzajem magnezijuma (MgO). Ako se u ulozi bitnog sastojka pored dva navedena minerala javi i olivin stijena se naziva olivinski gabro. kaleit.4. koja podsjeca na PlJesak. Osim hromita peridotiti mogu da sadrze platinu i dijarnant. kvare). 3. Ako stijena sadrii olivine kao sekundarni mineral javlja se i serpentin.2. Sadrzaj labradora sa plavicastim svjetlueanjem povecava vrijednost gabra kao gradevinskog kamena. hlorit. uslje~ cega zadohijaju mrkocrvenu boju. Njihovo raspadanje pocin]e promjenom bojenih minerala (najcesee njihovom oksidacijom).2. . hlont. l!z serpentin se kao alteraeioni produkti sreeu jos talk. Masivne su teksture koja ponekad moze biti i planparalelna. Jedm! minerali koji nisu podlegli raspadanju su kvarc i muskov!t. Lucenje je preteZuo nepraviino. apatit i magnetit. Graniti spadajl1 11 vrlo otporne stijene. Peridotiti Opsta karakteristika stijena peridotitske grope je da su siromasne silieijem i aluminijem a bogate magnezijem i gvoZdem. U njima se javljaju olivin i pirokseni. Peridotiti se javljaju u vidu velikih masa obicno nepravilnog oblika. Nakon toga zamu6uju se feldspat! ko]! daljom transformacijom prelaze 11 gline.

Kod svjezih. Trahiti se primjenjuju u izradi stepenica i plocnika.2 gr/cm3 ) i male otpomosti prema fizickim i hemijskim agensima. medutiul. zatim za izradu dekorativnih pioi'a za oblaganje. (ako su lijepih boja i skloni poliranju). itd" Bazalti imaju veliku primjenu kao agregat za beton a porozne vrste se koriste za izradu pjesackih staza jer zadrzavaju hrapavost.3. Pri tome ne dolazi do promjena hemijskog sastava stijene vee do njenog komadanja i usitnjavanja. Ponekad se varijateti peridotita (lerzoliti ) koriste kao ukrasni kamen za unutrasnju dekoraciju jet imaju iijepu tamnozelenu beju i cesto trakastu gradu. V rste rioiita s malo fenokristala i gustom osnovom. jer ima veliku cvrstoeu i zilavost. savijanju i udarcima. Koristi se u najrazlicitije svrhe kao arhitektonsko-gradevinski i tehnicki kamen. moze doCi do stvrdnjavanja sedimenata. plocnika. Daciti se koriste kao tehnicki kamen. Efuzivne magmatskc stijene (poput intruziva) u svjezem stanju Cine veonlH povoljnu podlogu za tcnlcljenje. Graniti se koriste za oblaganje zidova u enterijerima i eksterijerilna.2. Guste vrste se primjenjuju u gradnji obalnih utvrda i morskih pristanista. spomen ploea i bistRo Nepovoljno svojstvo granita je da ukoliko dade do trosenja feldspala ova stijena tada 1ma nejednaku boju i razliCite fizieko-mchanicke karakleristikc. gradnji zeljeznickih pruga i kod pripreme betona. Aka su ave stijene trosne iii jace ispucale poprinlaju karakteristike slicne nevezanirn stijenama. Upotreba magmatskih stijena u gradevinarstvu u direktnoj je ovisnosti od karakteristika pojedinih tipova stijena. .transport mehanicki usitnjenih fragmenata i otopljenih materija. mostova. Upotreba periaotita u gradevinskc svrhe v1'1o jc ogranicena jcr su ani pored velike zapreminske iezinc nedovoljno otporni nn atmosferske uticaje. ad ovih stijena zahvaceni su prOCeS1l11Cl erozije. Mehanicko trosenjc stijena iii dezintegracija uzrokovana je siiama koje djeluju iz atmosfere ( insolacija ). cesto u veoma sitne cestice. llpotreblJUvajll sc II arhitektllri i kiparstvll .U svjezinl intruzlviulU nlogu se izvesti stabilni tuneli i drugi podzemni objekti vecih dirncnzija. jer su postojane prema hemijskim agensima i solima iz morske vode. zbog ('ega se pretezno koriste u umjetnickoj obradi. n·::oStecenih lIlagmatskih stijena nosivost je prakticno neogranicenu.jaruzanja i klizanja. Sedimentne stijene Postanak sedimentnih stijena rezllitat je slozenog i dugotrajnog procesa koji sadrzi: -fizicko i hemijsko trosenje postojeCih magmatskih. U zoni povrsinskog raspadanja yise Inetara u dubinu) tereni izgradeni.talozenje rastrosenog materijala Nakon talozenja uz odredene fizicko-hemijske procese.5 Uvjeti gradenj" II magmatskim magmatskih stijena u gradcvinarstvu stijcnama primjena Sijeniti su u obradivanju podatniji od granita. Takode.ukoliko Sl1 OY'C stijcnc trosne i razlomljene nosivost in) znatno opada. .Visegrad ). Takvo trosenje moze biti olaksano sistemima pukotina i prslina II zonama koje su bile zahva6ene izrazenom tektonskom aktivnos6u. 3. stubova mostova. i ivicnjake. nledutim zbog velikog otpora ovih stijena radovi u njirna su usporclliji i skuplji. jer se' ne glacaju i uvijek ostaju brapavi. zatim kao drobljeni Kamen u cestogradnji.if kalcit i opaL Povrsinski raspadnnti peridotiti jako su ispucali i ispresjecani zican1a opata i magnezita. hidrosfere i biosfere. U gradevinarstvu se posebno primjenjuje na mjestima izlozenim velikom pritisku. Gabro se koristi priiikom izrade temelja visokih gradevina. zidanje potpomih i obloznih zidova. Tereni izgradcni od 3vjezih intruzivnih stijena irnaju veoma povoljne karaktcristike za temeljenje najrazli6ilijih objekata. ako se granit jako ugrije i polije hladnom vodom odmah se raspukne u nepravilne komade. za kocke. plocnike. Koriste se i kao sirovina za kamenu vunli (toplotni izolacijski materijal).6-3. Imaju slicne karakteristike i prilikonl izgradnje tUllC1a i drugib podzemnih objekata. uz pojave. za ivicnjake. Obradeni blokovi granita upotrebljuvuju se za izgradnju stubova. 3. Svjezi gabro se moze lako polirati i tada je veoma postojan na djelovanje atmosferilija. obalnih utvrda. Rjede se upotrebljavaju u arhitektonsko-gradevinske i skulpturne svrhe. 48 49 .Procesorn metamorfoze ave stijene transforrnisu se u serpen(init breeastog izgleda koji se radi lijepe zeiene boje naroelta koristi za unutrasnje oblaganje zidova. Peridotiti u tehnickoj praksi imaju manju primjenu zbog velike gustoce (2. rastezanju . tunclskih partaIn te za izradu postolja spomenika. sedimentnih i metamorfnih s!ijena litosfere. Peridotiti su u BiB ugla\'l10m zaswpljeni 11 okviru Centralne ofiolitske zone (potez Banja Luka-Zavidovici.

hemijskim putem bit ce olaksano u toplijoj vodi. raziicitih po veliCini i obliku ( klasticne ili mehanicke sedimentne stijene ). organskim i humusnim kiselinama. zaobljena i dobro zaobljena. poluzaobljena. Struktura sedimentnih stijena definisana je prije svega velicinom i oblikom cestica koje sudjeluju u gradi stijena. Autigeni minerali nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora. Alotigeni minerali potjeeu od mehanicki i hemijski razorenih stijena.3.1. ili pak uticajem organizama. medusobni odnos. dok ima i onih koji su praktieno netoplvl (kvarc). cementacija.002 prah (silt) <0. kalijski feJdspat). iIi u obliku otopljenih materija.Hemijsko trosenje se svodi uglavnom na otapanje komponenata topivih u vodi. Klastienu strukturu imaju sedimenti izgradeni od fragmenata stijena i minerai a. poluuglasta. mikrokristalasta itd. krupnokristalasta. U sedimentologiji i petrologiji sedimentnih stijena za kvalitativno oznacavanje velicine zrna klasticnih sedimenata uobicajena je ova terminologija : VeliCina zma engleskom (mm) >2 sljunak 2-0. meduprostorni. Cement kod ovih stijena moze biti bazalni. cement oblaganja i kontaktni. kompaktna i glatka stijenska masa lakse odoljeva hemijskom trosenju nego ona sa puno prslina. jer se moe rastvaranja vode povecava sa temperaturom. Sastav. Navedene promjene koje se dogadaju u sedimentu od njegovog talozenja pa do pocetka metamorfnih procesa nazivaju se dijageneza. sulfati). U mineralnom sastavu sedimenata najcesce se nalaze kvarc. prekristalizacija i s1. Ca-plagioklas) manje otporni na hemijske agense. Vaian faktor hemijskog trosenja jesu veliCina i oblik povrsine stijene koja je izlozena djelovanju vode.21). Otopljene mineralne materije taloie se promjenom fizicko-hemijskih fal(tora koji su uvjetovali njihovu topljivost. dolomit i minerali glina. od blokova do sitnih cestica. Ooliti su koncentricno slojevite grade. Nairne. prema njemackoj geoloskoj skoli razumijevaju se veliCine zma. Najvazniji dijagenetski procesi su procesi litifikacije pri kojima od rahlih. a rezultat je svih procesa koji su djelovali na stijenu tokom nastanka. potoci. Postoje minerali koji se pod uticajern vode otapaju veoma brzo (karnena so. Najznacajniji faktor transporta je voda (bujicc. bili su podvrgnuti transportu i talozeni su dalje od matiene stijene. sitnokristalasta. U pravilu. Do talozenja cestiea nastalih mehanickim trosenjem dolazi zbog djelovanja sile teze. 50 51 . a moze nastati neposredno nakon taloienja. od onih nastalih pri nizim temperaturama ( kvare.). mora. Sedimentne stijene hemjskog porijekla karkterisu se kristalastom strukturom (npr.002 glina prema grckom prema latinskom prema PSEFIT PSAMIT ALEVRIT PELIT RUDIT ARENIT LUTIT GRAVEL SAND SILT CLAY Zma u klasticnim sedimentima prema obliku mogu biti: uglasta. kaleit.02-0. Struktura sedimentnih stijena moze biti k1asticna i kristalasta. kolicini u njoj otopljenog CO2 . kad se promjene dinamieki uvjeti koji su omogucavali transport. Sedimenti transportovani vjetrom dobro su sortirani po velicini zma. Pod strukturom sedimentne stijene. Pri hemijskom trosenju stijene najvazniji je utieaj atmosferilija (atmosferska voda. hlorida i nekih drugih soli. Transport ledom odvija se u glaeijalnim podrucjima veoma malom brzinom (150-1300 m godisnje). 3. nevezanih vodom natapljenih taloga nastaju cvrste stijene. rijeke. otapanje. okeani) koja prenosi ogromne koliCine materijala u obliku vucenog i suspendiranog nanosa. Iz pravih otopina materije se izlncuju kao posljedica prezasicnosti. anorganskim.02 pijesak 0. a nazivaju se eolskim sedimentima. ugljena kiselina i kiseonik). Pri niskim temperaturama i malim pritiseima u sedimentima se nakon talozenja zbivaju mnoge fizicke i hemijske promjene (zbijanje. Prema porijeklu minerali mogu biti alotigeni i autigeni. sericit-muskovit. Ta su obiljezja prema anglo-americkoj skoli obuhvacena terminom teksturatexture. ili u nekoj kasnijoj fazi. piroksen. trosenje stijena. strnktura i tekstura sedimentnih stijena Mineralni sastav sedimentnih stijena avisi 0 sastavu primarnih stijena Cijim su trosenjem one nastale. raspored i oblik pojedinih mineralnih sastojaka. Karbonatne stijene nastale mehanieki odlikuju se detriticnom strukturom. Kod silikatnih minerala je zapaieno da su oni minerali koji su kristalisali na visim temperaturama (olivin. Stvrdnjavanje moze biti potpuna iIi nepotpuno. Moe otapanja vode ovisi 0 njenoj kiselosti (ph faktoru). iIi sporo (karbonat!). i sudjeluju u nastanku glacijalnih sedimenata koji se odlikuju nesortiranoscu. Hemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i sferolitsku strukturu ( sI.). te koliCini kiseonika. muskovit. Ledenjaci mehanicki razaraju stijene i prenose materijal razlicitih dimenzija. pukotina i supljina koj" je liZ to i hrapava.

slojeviti pjescari itd. Brecasta tekstura Tekstume karakteristike koje se najcesee istraZuju na terenu su : vanjska i unutrasnja slojevitost. Slika 22. brece i brecoliki krecnjaci. Trakasfu-slojevita lekslUra u sanoj jormaciji ieiista Tusanj u Tuzli. Masivnu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednolicno rasporedeni u stijeni Gedd krecnjaci. homogeni pjescari.21. talozenja i litifikacije odnosno stvrdnjavanja. Mehanicko trosenje. transport mehanicki rastrosenog materijala i mehanicko 52 53 .Ako Sli velicine preko 2 mrn zovu se pizoliti Sferoliti se sastoje od tankih iglicastih kristala radijalno rasporedenih oko centra kristalizacije. Najznacajniji tipovi tekstura scdimentnih stijena su: masivna (homogcna). Sistematika sedimentnih stijena Sistematika sedimentnih stijena bazirana je na njihovoj genezi. prostornim rasporedom i orjentacijom pojedinih komponenata.2. Pod teksturom sedimentne stijene ( u americkoj ternlinoiogiji . Stika 23. teksture nastale podvodnim klizanjima i razarenjem slojeva. a manjim dijelom u laboratoriji. slojevita i brecasta. hemijskom dijagenezom i djelatnos6u organizama. ritmicnost. 3.23) imaju stijene sastavljene ad vezanih veCih i manjih cestica drobine ( npr.). transporta. gvoZdevitih i aluminijskih sedimentnih stijena. teksture na donjim i gomjim slojnim povrsinama. trakasti laporci. fosfatnih. Oolitska i sferolitska struktura sreeu se kod karbonatnih. Brecastu teksturu (s1. itd. Tok nastajanja sedimenata obuhvaea kao sto je navedeno faze trosenja. Slikll. trakasta. struktura-structure) podrazumijevaju se sve karakteristike njene grade uvjetovane meausobnim odnosima. ) . Graila oolita (a) i sferolita (b) Organogena struktura je karakteristicna za stijene izgradene veCinom od netransportiranih ostataka biljnog i zivotinjskog porijekla. ) karakteristicna je za slojevite sedimentne stijene kod kojih se izmjenjuju zone razlicite boje. kao i vanjskim i unutrasnjim morfoloskim oblicima sedimentne stijene Za razliku od struktura.3.).odnosno zone sa krupnijim i sitnijim sastojcima (npr. teksture sedimntnih stijena uglavnorn se istrazuju i proucavaju na lerenu. Trakasta i slojevita tekstura ( s1. 22.

lavlja se pretczno u vidu slojeva . Dolomiti Sll karbonatne stijene koje se poput krecnjaka. Drobina (krs. Fizickomehanicka svojstva im ovise 0 karakteristikama veziva i fragmenata. Ako je jednakog sastava. ovdje su dati osnovni podaci 0 ostalim sedimentnim stijenama u tabeli 3. muske'llt. feldspata. sastavljene od fragmenata veCih od 2 mm. Njegov mineralni sastav jc sliean mineralnom sastavu pijeska uz odredeni udio minerala glina. Nastaju prirodnom cementacijom drobine razliCite krupnoce cestica. 'Jpstl pregw se lmentni 1 stijena KLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE VELlCINA NAZIV CESTICA >2mm PSEFITI (RUDITI ) I I NEVEZANI SLJUNAK DROBINA PlJESAK SEDIMENT POLUVEZANA STlJENA i VEZANA STIJENA I I I KONGLOMERAT .talozenje jesu faze nastajanja mehanickih i klasticnih sedimentnih stijena. Prah iii alevrit (silt) je nevezani sitnozmasti klasticni sediment. Opsti pregled sedimentnih stijena zasnovan na njihovoj genezi da! je u taheli 3. Petrografski sastav val utica je uglavnom razliCit ( polimiktni konglomerati ). U njemu su zastupljeni rezistentni minerali ( kvarc. eolski.SPIKULIT ( SPONGOLIT ) . tada nastaju biohemijski iii organogeni sedimenti. granat. KRECNJAK (SEDRA). zaohljenih cestiea vecih od 2 mm.002 mm PELrn (LUTITI) I I LES ( PRAPOR ) PRAH. Nastaju prirodnom cementacijom valutica sljunka. .06 mm ! i . poluvezane i vezane. Nalazl se u rijecnirn koritima i terasama. mehanicki (cementacijom transportiranih cestica rastrosenih dolomitnih stijena) i hemijskom 55 . limonitsko itd. Polimiktni pijesak je sastavljen od cestica razliCitog petrografskog sastava dok je oligomiktni izgraden od cestica istog sastava. dobro sortiranih prema veliCini. KALKARENIT.06-0. izgraden od sitnih cestica razlicitog stepena zaobljenosti. Konglomerati su vezane. marinski i jezerski. Vezivo im je uglavnom kalcitno i kvarcno. Vezivo im moze biti kalcitno. GIPS. RADIOLARlT.DIJATOMIT. laporaca 1 krecnJaka biti detaljnije prikazane. PJescara. sto ovisi od duzine transporta i njihovaj otpomosti na mehani6ko i hemijsko troseyUe. nalaze u fonni slojeva razliCite debljine iii Sll pak masivni.002 mm ALEVRITI (LUTITI ) <0. talozenjem cestica transportovanih vjetrom i vodom. Ako je talozenje izvrseno uz sudjelovanje organizama. Sastav(jen je od kvarca.lSKE SEDIMENTNE STIJENE (V APNENAC). i cini petrografski spektar slivnog podrucja 54 - (polimiktni sljunak). Brece su vezane klasticne slijene. BRECA KALKRUDIT PIESCAR.MULJ ~:~::K'_ . Valutice mogu biti razliCite veliCine.ie) je nevezan klastican sediment sastavljen od krupnih uglastih fragmenata. Pijesak je nevezan klasticni sediment. itd ) i cestice rezistentnih stijena . Prema genezi moze biti rijecni. izgraden od krupnih zaobljenih fragmenata iii cestica (val utica. ROZNJAC ( ROZNAC ) SEDIMENETNE ORGANOGENE STIJENE KRECNJAK. Kod transporta veCim rijecnim tokovima sljunak je redovito heterogenog sastava. Petrografski sastav drobina II vecini slucajeva je jednolican zbog kratkotrajnog transporta. Vezivo je uglavnom karbonatno. liskuna i rjede kaleita . Hemijsko trosenje. kvarcno. Nalazi se u naslagama flisa. j ALEVROLIT KALKLUTIT GLlNA I LAPORAC (LAPOR) I I NEKLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE I HEMl. BIGAR TRAVERTIN. Sljunak je nevezan klasticni sediment. I (ARENITI) 0. uglavnom slojevite stijene. Klasticne sedimentne stijene mogu biti nevezane. kao i u obalno~ podrucju mora i jezera. a ea. naziva se oligomiktni sljunak. Obzlrom da ce karaktenstIke ghna. DOLOMIT. cestica velicine praha. Kalkrudit. faze su nastajanja hemijskih sedimentnih stijena. Alevrolit (siltit) je vezana sitnozrnasta klasticna stijena. kalkarenit i kalklutit su klasticni krecnjaci nastali mehanickim putem pretalozvanjem cestica primarnih krecnjaka. I PSAMrTI 2~O. ANHlDRIT. oblutaka) jednakog ili razliCitog petrografskog sastava. transport hemijski rastvorenog materijala i precipitacija (talozenje). Nastaju na vise naCina: uglavnom procesom dolomitizacije. Fizicko-mehanicke karakteristike im ovise 0 karkteristikama cestica i vrsti vcziva kojim su valutice cementiranc. Nastaje u vodenim podrucjima iii na kopnu. Velike koliCine kvarcnog pijeska (nekad prelazi u slabo vezani pjescar) nalaze se u Krekanskotn bazenu. Sljunak je u veCini slucajeva sortiran prema velicini val utica a ponekad je slojevit. Obicno se nalazi u podnozjima strmih padina ( gdje se formiraju sipari iii tocila ) i u donjem dijelu kratkih bujicnih potoka.

barske. Crvenica iIi 56 57 . modrozelenim algama i vodenom bilju. pjescara. celijasto graden. 3.Ikritskog R'latrfksa Slika . zuto Hi mrkocrveno. Gline Gline su klasticni poluvezani sedimenti sa precnicima cestica manjim od 0.!'vdjela sedimentnih stijena prema prijedlogu evropskih norm. posebno u podrucju prskanja vode vodopada. gline gube vodu i prelaze u cvrste slojevite stijene koje se nazivaju gline!. u tzv. kaleita. Minearaloske i petroloske karakteristike glina. jednocelijskih iivotinja radiolarija. dolomitni pijesak.1. laporci ( lapori ) i krecnjaci ( vapnenci ) 3. Cestice glina medusobno su povezane preko vodenih opni koje obavijaju svaku cesticu. Dakle roznjaci mogu nastati organogeno i hemijski. na osnovu cega se razlikuju prijelazni varijateti od dolomita do krecnjaka ( npr.. sericita. Male kolicine mangana boje stijenu zelenkasto. Organogeni silicijski sedimenti su dijatomiti. To je spuzvasti. hlorita. apatita. laporovite gline (sadrie 5-15% CaC03). U sastavu dolomita nalazi se s manjim iIi vecim udjelom. montmorilonitske. Najvece koliCine roinjaca nastale su u vrijeme podmorskih izljeva lave s velikom kolicinom silicija. UilI<ribJ<i m. Prema mineralnom sastavu razlikujemo slijedece vrste glina: kaolinitske ( vatrostalne koje cesto nastaju raspadanjem granita). laporaca i krecnjaka Za gradevinsku praksu od sedimentnih stijena posebno su vazne gEne. i viSecelijskih zivotinja spliZvi (njihove iglice).precipitacijom iii talozenjem minerala dolomita iz prezasi6enih rastvora. itd.002 mm. cirkona. radiolariti i spikuliti koji su nastali talozenjem skeleta algi dijatomeja. Poznate naslage sedre u nasoj zemlji su u koritu rijeke Une. koji su organizmi koristili za izgradnju svojih skeleta Cijim talozenjem je formiran ovqj sediment. Prema prijedlogu evropskih normi (pr. Roznjac je silicijski sediment sastavljen ad kaJcedona. Manja koliCina roznaca nastala je direktnom precipitacijom iz otopina bogatih silicij-dioksidom. zatirn zma kvarca. Pod uticajem pritiska iIi vrlo intenzivnim iSllsivanjem.ni krecnjak nastao na slapovima jezera i rijeka i na izvorima izluCivanjem kalcita po vlatima mahovina. Gline testo kao primjese sadric hidrokside gvozaa koji stijenu pigmentiraju crvenkasto. ~I _ I 2: .3. Dolomiti se raspadaju u veoma sitna zma oblika romboedra ostrih ivica. i kaleit. Travertin je cvrsto litificirani.3. Gline se sastoje od minerala glina.uik$ > ~bkog CIllUeflta C ~ . Prema mjestu postanka gline dijelimo na rijecne. a kao specifican tip izdvajamo rezidualne gline (nastaju raspadanjem primamih stijena). sedimentne stijene su razvrstane na natin kako je prikazano slikom 24. uz zadovoljavanje posebnih uvjeta.3.. izrazito poroz. EN 12407: 1996). U nasoj zemiji dolomiti se najceSce javljaju u Vanjskim Dinaridima zajedno sa krecnjacima.3. . supljikavi. ilovace (oneciscene pijeskom i kaJcijum karbonatom koristi se u ciglarskoj industriji). pjescari . Gline su obicno slojeviti do tankoslojeviti sedimenti katkad su trakaste teksture. jezerske i marinske. Rezidualne gline obicno nisu slojevite.. kalcitski dolomit ima 50-90 % dolomita dak dolomitski krecnjak ima lO-50 % dolomita). opala i kvarca. Nalazi se uglavnom u vidu soc iva u krecnjacima a ponekad i u obliku slojeva. ad sedre se razlikuje vecom kompaktnoscu i izrazito slojevitom gradom. nepravilno laminiran iii slojeviti krecnjak nastao anorganskim izluCivanjem kalcita iz vru6ih voda oko termalnih izvora iii iz toplih sulfatnih otopina. 24. Bigar (sedra) je hemijski sediment. Ces(o sadrie i organske supstance (narocito bitumije) koje im daju tamnosivu i cmu boju.

a dio moze biti najsitniji karbonatni detritus. vapnoviti.06 mm.3. Osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike glina su mala stabiinost padina i vjestackih kosina. liskuni i odlomei stijena. Boja pjescara potice najcesce od veziva. Dia kalcita moze biti hemogenog porijekla. erijepa i keramickih ploCica. Laporci ( Japori ) Laporci su mijeSatle karbonatno-glinovite stijene sastavljene od varijabitnih odnosa kriptokristalastog kalcita i od siliciklasticnog detritusa pelitnih dimenzija. Grauvake su stijene bogate detriticnim matriksom ( sericit. Minerali glina i drugi silikati najcesce izgraduju matriks i cement pjescara. Upotreba glina u gradevinarstvu svodi se na ugradnju u nasipe. Najcesce su :lute. Sa smanjenjem debljine slojeva smanjuje se pagodnost i obratno. Bitni sastojci su kvarc. a najvise za izradu opeke. mikroklin.3. zatim feldspati (ortoklas. minerali glina ) te zmima kvarea i odlomcima stijena. 58 59 .Mineralni sastav ovih klasticnih (terigenih) stijena. dolomit. matriks -osnova) koji predstavlja materijal sitnijeg zma ( <30 mikrona ) u kaji su uloiene krupnije cestice minerala.terra rossa predstavlja pelitski materijal koji nastaje raspadanjem krecnjaka. bez elektronskog mikroskopa. a najteie u kvarcnim pjescarima vezanim silieijskim vezivom. hlorit. Danas je. odlicna podloga i sredina za gradenje. naslage glina pruzaju povoljne uvjete kod formiranja povrsinskih akumulacija vode. tj . Joana od kalsifikacija bazira na zastupljenosti matriksa (lat. Uslovi rada u glinarna su uglavnom nepovoljni. Arkoze su razliCite baje i vode porijeklo od granitoidnih stijena. U podzemnim prostorijama mogu se javiti pritisci izazvani bubrenjem minerala glina. siderit) uglavnom predstavlaju cement pjescara ali mogu da se jave i kao alotigena.a naroCito varijatet sa glinovitim vezivorn irnaju malu otpornost na uticaj egzogenih faktora. ie veoma raznovrstan i pored alotigenih ukljucuje i autigene minerale (nastali u pjescaru nakon njegovog talozenja procesima dijageneze). Pjescari se uglavnam javljaju kao dobro uslojeni sedimenti. Zbog toga. rorke. Najlakse se izvode radovi u slabo vezanim pjescarima.3. mjesoviti hemogeno-klasticni sedimenti. Karbonati (kaleit. Pjescari cesto dobijaju nazive prema vrsti veziva: silieijski. Slabo vezani pjescari.2. (cesta klizanja terena). dok se drugi minerali javljaju u podredenim kaliCinarna. Tipicna arkoza je krupnozma stijena izgradena uglavnom od kvarea i feldspata.3. kvare. kada ie neophodna upotreba eksploziva. stijene i fosila. grauvake obicno nisu cvrsto litifieirane pa su na izdaneima podloine brzom trosenju. U Ciste pjescare spadaju i arkoze. medutim . NaraCito je kod njih izrazeno stetna djejstvo mraza. sive. PjeScari Pjescari su klasticne stijene sa veliCinom zma 2-0. Zbog velikog udjela glinavitag matriksa. Obzirom na kolicinu matriksa izdvajaju se dva tipa pjescara : cisti pjescari. Obicnim mikroskopskopetroloskim istraiivanjima. mala nosivost (stoga se glinovita zemljista prije izrade gradevinskih objekata konsoliduju). Siabo vezani pjescari kariste se za vanjsku dekoraeiju i za izradu potpomih zidova. u pravilu nije moguce ustanoviti porijekio takvog kaleita pa se uglavnom smatralo da su laporci S obzirom na genezu. glinoviti. laporoviti. Osim navedenog u glinarna je cesto intezivno razvijena erozija. feldspati. a siliciklsticni detritus ( glina i silt ) . gvoZdeviti (vezani hematitom iii limonitom). a i zbog nepovoljnih fizicko-mehanickih svojstava. crvene iIi zelene boje. zaptivanje terena (injektiranje). Medutim. veliko i neravnomjemo slijeganje pod objektima. Postoje razliCite klasifikacije pjescara.nastati izlucivanjem iz morske iIi jezerske vode. Na uvjete rada u ovim sedimentima bitno utite sklonost ka raspadanju i raskvasav[lnju. oblaganje tunelskih partaia i za ugradivanje u temelje. 3. Jer je poznato da su gline vodonepropusne. kao i odiomaka stijena male otpornosti na trosenje. 3. Ciji sastojci odgovaraju produktima raspadanja magmatskih . i necisti pjescari iii grauvake kod kojih je udia matriksa vee. prije svega gline. plagioklas). bituminozni i dr. metanl0rfnih i starijih sedimentnih stijena. U zavisnosti od kvaliteta veziva pjescari mogu biti dobra do. Pri izgradnji hidrotehnickih objekata i podvodnih dijelova gradevinskih kanstrukeija treba izostaviti primjenu pjescara sa lahko rastvorljivim vezivom i vezivirna koja u vodi orneksavaju. detriticna zma. gotovo cmom bojom. sastojak fosilnog detritusa. od 15%. ako nisu pretrpjele intenzivne dijagenetske promjene minerala glina. sa koliCinom matriksa manjom od 15%. Ciji srednji sadrzaj iznosi 65%. Odlikuju se tarnnosivom do.3. a kalcit i kao . klasticnog porijekla. Uz veziva na pogadnost pjescara za gradnju utice i slojevitost. Upotreba pjescara u gradevinarstvu prilicno je raznavrsna. pri cemu je kaleit hemogenog. u giinama se pri izradi podzemnih objekata mora obavezno vrsiti podgradivanje i oblaganje. jasno da dio kalcita pripada karbonatnom detritusu nastalom fizickim i biogenim usitnjavanjem ( organizmi koji buse podlogu ) starijih karbonatnih stijena. iii arenit. Pjescari nastaju vezivanjem (cementacijem) pijeskova nekim ad prirodnih veziva.

Pravi "cisti" Iaporci. Krecnjaci nastali kao Slika 25. dotle Folkova klasiJ1kacija ima 81m primjenu pri mikroskopskim istrazivanjima krecnjaka. Neke kiasiJ1kacije tu granicu stavljaju na 33 i 66 % (Pettijohn. Laporci koji imaju Inanje giinovite komponente masivnu teksturu pogodniji su rnedij. kao organogeni sedimenti kad nastaju uz aktivno llcesce zivih organizaIna i najzad kao rezultat mehanickog raspadanja i pretalozavanja ranije stvorenih krecnjaka. za graclc\'inskc objckle. srednjcg i krupnog silta do sitl10g pijeska. Dok se Dunhamova klasiJ1kacija vise primjenjuje pri terenskom opisivanjll i odredivanju krecnjaka. zma. Obje ove kiasifikilcijc osnivaju se na strukturno··teksturnirn karakteristikama krecnjaka.01 mm ) iii pak organogena. Obicno sadrze hemijske primjese Fe.Laporcem obicno sn1utramO s1ijenu koja sadrzi izrnedu 200/0 i 80% gline i 20 i 80% kaleita. 1975 ). Krecnjaci ( vapnend ) Krecnjaci Sli najrasprostranjenije karbonatne stijene i jedne od najrasprostranjenijib sedimentnih stijena lIopste. Dunhamova klasifikacija krecnjaka ( 1962 ) bazirana je na slijedeCim karakteristikama: prisutnosti iii odsutnosti karbonatnog mulja. Dunharnovu klasiJ1kaciju nadopunili su Embry i Klovan ( 1972 ) uvodenjem dva nova tipa stijena: floutston i radston.5 mm) do kriptokristalasta ( ispod 0.1975 ).3. lako su laporci definisani kao s111jesa gline i kalcita. muda mogu biti sivo-plavicasti zu6kasti. Sastavljeni su od kaleita ali su rijetko sasvim Cist. Mg. Katkad su Citave geoloske formacije izgradene san10 od krecnjaka. a sa primjesama gvozda mrko zutu do crvenu boju. ooliticna. organsku materiju itd. Javljaju se u slojevima razlicite dcbljine a rnogu biti i masivni. Stijenu koja . Mogu se javiti kao slojevi razliCite debljine ili kao masivni. u njima redovno ima i siliciklasticnog materijala ( b'arc. Laporci su najcesce sive boje..Ie prije dijageneiskih procesa na veCim dubinama znlijcganja bila sastavljena od kalcita i gline s 111cdusobninl oonOS0111 koji odgovara sastavu laporaca. itd. ) dimenzija sitnog.. iii pak kaicijski glinoviti skriljac ( calcareous clay shale) aka pokazuje lisnatost. zma pijeska.. saslavljeni samo ad gline i kaleita.rccnjacima iii pjeskovitill1 stijenama. dok sa primjesama bitumije krecqjaci imaju emu boju. Krecnjaci mogu nastati na vise nacina: kao hemijski sedimenti. 3. ! 962 ) pnmJenJuJe se samo za marinske krecnjake jer njome nisu obuhvaceni slatkovodni i teresticki 60 61 . Kalsifikacija krecnjaka ( vapnencu ) s nadopunama Embryja i Klovana ( 1972 ) po Dunhamu (1962) Folkova klasifikacija ( 1959.litiJ1kacije na mjestu rasta. liskun. Najznacajniju prinljenu ove stijene inwju za proizvodnju celnenm pri telnu treba da sadrze 75-78%) CaCO J i 22-25 %) kuolina i tada se nazivaju celnentnim laporcima. tj. koji sadrze vise od 10 % zma promjera > 2mm. Tekstura krecnjakaje razlicita. Struktura mozc biti krupnokristalasta (velieina zma >0.3.4. sericit ili muskovit ) ne treba vise sn1utrati laporceln. a 11akon dijagenetskih procesa u veciln dubinama zalijeganja tipicni minerali gEna transforn1isani su u hidroliskunc ( hlorit. Mn. tj. vec je to litificirani laporac iii Il1arlit ( marlstonePettijohn. detriticna itd . Obicno se javijaju sa k. u prirodi su rijetkost. Najcesce je svjetlosiva iIi bijela . Od nekoliko klasifikacija krecnjaka u Svijetu danas najslru orimienu imaju Dunhamova "(1962) i Folkova (1959 i 1962) k]asifikacija. odnosno na ITwdusobnim odnosima prin1arnih struktumih sastojaka. karbonatnog mulja i kalcitskog cementa. feldspal. odnosu udjela zma i mulja te znakovima organogenog vezivanja skeleta za vrijeme razvoja organizama. Baja je razliCita u ovisnosti ad primjesa. ovisno 0 strukturi i 0 naCinu na koji su organizmi sudjelovali u stvaranju tih stijena ( s1. rnehanicki talozi izgradeni su abieno od fragnlenata razlicitc vdicine (kalkrudili. bindston i fremston. a baundston su podijelili u tri nova tipa : bafiston. zatim primjese glina. zelenkasti itd.25 ). kalkareniti i kalklutiti).

ar. i 1962._= L_----. 35 75 . kuglaste. za pecenje kreca i za proizvodnju cementa.. Folk izdvaja cetiri bitna alohema: -intrakiaste.f07: 1966) Obzirom da karbonatne stijene cesto sadrze razliCite koliCine glinovite komponente. ugradnju u potporne zidove.~ 5 1" nekarbonata. Alohern. iziucene kao cement u porama krecnjackog taloga. lVleautilTI.. kod nekih tipova krecnjaka sparitni kalcit moze nastati procesima rekristalizacije.i.iski sastojci u krecnjacima ukljucuju say karbonatni materijal koji je nastao hemijskim iii biohemijskim procesima unutar sedimentacionog bazena.tf. U visokogradnji se upotrebljavaju za zidanje i oblaganje zgrada.alda.--. oospafJ1 oomikril 1l\ikrits ooidirnn !nikril" mikeil biolitil :1:1 3:1 do 1:3 j:3 hinspant biord~ hinmikril bwpd .. iii aiohemi.. Kao ortoherne (Folk ( 1959) definise mikrokristalasti kalcitski mulj iii mikrit i sparitski kaleit. a koji je unutar bazena bic prenosen vodom.) prikazana tabelom 4.laporoYita glina I' I 'I i I0 % _. manjc oll vapn<:nci 1If< mikrit sa vik (xi 25'!. viSe 0el lO'7r :11okema a\okema f Yohllncnu !---:c-.:.':.--_~Ic-------::-::-_---i 85 95 . kamenih (zidanih i nasutih) brana. u prijedlogu evropskih nonni uvrstena je klasifikacija prikazana na tabeli 5. valjkaste elipsoidne cestice kriptokristalaste strukture. fosilima fosilifcmi i mikri! !--__+--":cp. oblaganje kosina nasipa. Tabela 4. karbonatne bioklaste i to cjelovite skelete i njihove krhotine i -pel etc. kamenih nabacaja u lukobranima.. Kals(fikacfia karhonatnih stijena premo sadriini kalcijum karbonata i glinovUe komponente (po EN 12407: 1966.To su : alohemijski i ortohernijski sasto. Krecnjaci su u Bosni i Hercegovini veoma siroko zastupljeni a osobito u Vanjskim Dinaridima.:.__l.ici.. Sparit iii sparitski kalcit predstavlja prozirne sitne kristale kalcita precnika > 10 mikrona.'nski vecinom spantl1l vccinom mikritski j . U prijedlogu evropskih normi preuzeta je kiasifikacija prema Folku (1959.. Ukoliko su krecnjaci masivne teksture bez tektonskih ostecenja stabilnost kosina u zasjecima kao i stabilnost zidova u tunelinla i drugim podzemnim prostorijama je velika. tako i po raznovrsnosti. munjc od 109{ alokcma 1O'}' 1 ~_ _ _ _ _ _ _ _+-_'_·a_". ili je potrebna tanka obloga. U oblasti hidrogradnje koriste se za izradu pristanisnih zidova. kao i za ispunu u drenaZarna.krecnjaci. Oblaganje podzemnih prostorija cesto nije potrebno. slIm::t evrsti krecnjaci predstavljaju odlicnu podlogu i sredinu za gradenje.:'-j pdc!ifcrni pclsparit pdmikm 62 63 . Folk razlikuje dvije glavne grupe karbonatuih sastojaka. u niskogradnji za nasipe. ali njihova pogodnosl opada sa porastom slepena ispucalosti i kavernoznosti....~_ _ _~"="='k=c='n""+-_ _-j i' alokcln.:"'c. kako po obimu . zastore puteva i zeljeznickih pruga. i-I 1100 95 85 6S 25 I . za oblaganje portala i obzidivanje tunela.__ +-~n"=H='i=k=.:.. page 13) r % CaC03 -----------. Klasifikacija krecnjaka premo F'olku (pr En! 2. Tabela 5. Ortohemijski sastojci iii orlohemi su karbonatne komponente krecnjaka nastale hemijskim i biohemijskim izluCivanjem u sedimentnom bazenu iIi u sarnom krecnjaku kao autigeni n1inerali." intraklas!a mtmspant imramlkril[ in. -ooide.. Pod mikritom podrazumijeva sve karbonatne cestice precnika < 4 mikrona i smatra da je nastao brzim hemijskim i lili biohemijskim izluCivanjima iz morske vode.'--if--C'.. karbonatne fragmente nastale razaranjem poluocvrslih i neocvrslih unutar bazenskih sedimenata. Krecnjak se koristi za izradu betonskog agregata. Upotreba krecnjaka u gradevinarstvu je velika. I ~~ecnJ [lapOrOYiti I I krecnjak vapnoviti krecnjak laporac I glinovili laporac I glina .--+--"'=r=--:1 gn:h. sva obavijena karbonatna zrna -fosile.

U sljunkovitim terenima formira se vcea koliCina podzemne vode. osobito ako su zasiceni vodom. akumulacijski 64 65 .a cvrstih 300-600 kN! rn 2 . polucvrstih giina 200-300 kN! rn 2 . izgradnju donjeg ( talnpona ) i gornjeg nose6eg sloja fleksibilnih ( asfaltnih ) saobracajnih kons1rukcija. Nepozeljene komponente su i gEna te valutice poroznih. Stoga 11 odnosu fla sljunkove pijeskovi predstavljaju marlje povoljne sredine i podloge za gradenje. Jos jedna nepovoljna karakteristika podrucja izgradenih od g!ina je izraiena denudaeija i erozija. Osobito su u gradevinarstvu opasni tzv. a manje na padinama. Usiovi izvodenia radova su pretezl10 povoijni. zbijenije su i evrsce. ali i za izradu sljuneanih filtera kod vodozahvatnih bunara.za cisti. Stisljivost inl je neznatna. a rezultat je privlacnih sila sto djeluju menu njima. i druga. "tekuci pijescI . a da se to ne odrazava ncgativno na objcka!. Izvedba podzemnih radova II sljuncilna je teska i spora. a rnanifestuje se bocnim istiskivanjem. ravnotezi i stabilnosti kao glina. Medutim. Nepovoijni za beton su . ali ako sadrze imalo gline nosivost se znatno sn1anjuje a povecava slijeganje zbog stisljivosti. Kod hidrotehniekih objekata upotrebljava se kao ispuna u drenaiama. a takoder i za izradu maitera. ima dopustenu nosivost 2 do 100 kN/m Subi dobro sloicni pijesak moze se opteretiti s 200-400 kN/m'. krecnjaka i kvarea. pa oni mogu sadrzavati vel ike kolicine podzcmne vode. opala. dobro sloieni sljunak do 800 kN/rn Za izgradnju saohracajnica i drugih objekata niskogradnje sljunci imaju povoljne karakteristikc. Sitnozrnasti pijesak . u gradevinarstvu stijenama primjena Stabilnost terena izgractenlh od nevezanih sedinlenam ovisi 0 granulOll1etrijskom sastavu i zbijenosti materijala. nar06to iznad nlvoa izdani. Dopusteno opterecenje mehkih g!ina iznosi do 100 kN! m 2 . Znatno manje zastupljeni su jezerski i rnorski sljunei. nepovoijan je . Kohezija je sposobnost sitnih cestica da pruzaju otpor s1l1icanju. Kod terena izgradenih od giina i raz!icitih glinovitih stijena stabilnost ovisi 0 koheziji (e) i uglu unutrasnjeg trenja ( <p ). pa U odredenim prilikan13 imaju karakteristike povoljne za tenleljenje objekata. ali ako sadrii liskune. Sto su ccstice sitnije. Dopusteno opterecenje za gradenje na sljunku ovisi () sastavu . pa su takvi tereni povoljni za vodosnabdijevanje. lagano i dugOlrajno siijeganje koje moze traFtl desetljeCima.. jer stupaju u hemijsku reakciju sa cernentOlTI. Za temeljenje u pjeskovitim terenima vaznu ulogu ima koliCina glinovite komponente u' njima. Za spravljanje betona najpovoljniji su sljunci Cija zrna vode porijeklo od magmatskih stijena. Uvjeti gradenja u sedimentnim sedimcntnih stijena. ali je kolicinski velika. jaspisa i uopste hidrokside siiieija. bubrenja i tiksotropije ne rnogu podnijeti odgovarajuca opterecenja.za giinoviti i sasvim sipki sljunak do 200 kN/m2 . veoma dobro sloicni pijesak i do 500 kN/m2 . koja se pojavljujc neposredno nakon opterecenja i traje kratko. U nasoj zemlji posebno su poznati kvarcni pijesei pontske starosti iz Krekanskog bazena. a krupnozrnasti. Uvjeti za rad u glinovitim sedimentima koji su zasiceni vodorn izuzetno su teski. Meduti~. Naime.treba istaCi da se ne moze govoriti uopsteno 0 ponasanju glina i glinovitih stijena u pogledu izvodenja radova u njima iIi na njima. a uz to i izuzetno skupa pa se izbjegava gdje je god 10 moguee. Generalno je dopusteno veee opterecenje glina u horizontainim terenima. Podzemni radovi u pijescima izbjegavaju se zbog izuzetno teskih uvjeta rada i sporog napredovanja. Poput sljllnka i pijesak se u gradevinarstvu koristi kao agregat za beton i asfalte. Stoga proizilazi zakljucak da je za ocjenu 0 mogucnosti temeljenja na glinama i glinovitirn stijenama neophodno izvrsiti detaijna inzenjerskogeoioska i geomehanicka istrazivanja. dotie druge zbog svoje stisIjivosti. Propusnost takvih tcrena je velika. Najvise se upotrebljava kao agregat za betone i nsralte. Gline imaju dvije faze slijeganja: prva. izazvanom sedimentima iznad njih. skriljavih i hemijski izmjenjenih stijena. Kanali.p (ugao kosine kod kojeg je materUal II prirodnom stanj u stabilan). a iznosi: . kohezija je reiativno veca. u zoni podzemne vode tl uslovi su znatno otezani. Pijesak se koristi i za izgradnju dijelova saobracajnih konstrukcija na putcvima.za srednje slozenl slj unak 300-600 kN/m2 2 . Pijesci su u suhom stanju potpuno rastresiti a malo ovlazena lTIaSa je slnbo kohezivna. veliCini i slozenosti val utica.3. temeljenje u cistim pijescillla U odredenim prilikama moze se abavili uz relativno veJikll dopustenu nosivost. pijesci Sil closta pokretljivi. Negativna karakteristika je sto se ova vada lahko zagaduje i s10 ponekad in1a nepovoljan he:mijski sastav.3. Stoga terneljenju u glinmna treba priCi sa izuzetnom paznjom. Zasi6eni vadom. upotreba sljunka u graoevinarstvu prilicno je jednostrana. Gline koje su bile izlozene velikon1 pritisku. a dreniranje lahJeo. koja se lahko drenira. SIjunci su rastresili u SUhODl i makranl stanju i slaho stisijivi. odnosno 0 uglu wlutrasnjeg trenja <. Propllsnost pijeskaje velika.ljunei koji sadrze valutice roznaca. Dok neke gline u pogledu temeljenja imaju povoljne karakteristike. te 0 koliCini eventualno prisutne glinovite komponente. U glinovitim terenima klizista nastaju i kod veoma blagih nagiba padina i ucestala su . Najvece koliCine sljunaka u Bosni i Hercegovini nalaze se u dolinama i koritima sadasnjih i nekaclasnjih rijeka.4. Praktieno nijedan drugi sediment nije podlozan promjenama u konzisteneiji. glinovit i zasicen vodom.

upravo zbog dobre stabilnosti i povoljne busivosti. tragovi vrtlozenja. Opcenito. Gline se u gradevinarstvu najvise koriste za izradu opeka i crijepa. Kosine usjeka. dok otporniji sedimenti strse u terenu. Problemi nastaju zbog nestabilnih padina sklonih klizanju te intenzivne denudacije i erozije. u vertikalnom i lateralnom pravcu. sto omogucava brzo napredovanje bez podgradivanja. sto izaziva vel ike pritiske i viskove izbijanja. Medutim.bazeni i drugi hidrotehnicki objekti u ovim stijenama su relativno lahko ostvarljivi. Profili u podrucjima s naslagama fliSa povoljni su za izvedbu hrana. Flis je u BiH zastupljen u sjevernoj Bosni. a eroziono djeluju na istalozene sedimente cime se stvaraju razlicite teksture: tragovi teeenja. Tereni izgradeni od krecnjaka i dolomita povoljan su medij za temeljenje i podzemne radove. Za temeljenje su najpogodnije lokacije izgradene od jednog litoloskog clana. te ako su masivn. moguca je pojava nejednolikog slijeganja gradevinske konstfukcije. Medutim. pretezno manjeg kapaciteta. kotrljanja. U hidrogeoloskom smislu naslage laporaca izgraduju vodonepropusne tcrene.bentonit ) kao isplaka kod busenja (odrzavanje zidova busotina ) kao i za injektiranje. Pri izgradnji saobracajnica problemmi su izraieni zbog nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka i njihovog podlokavanja. Primjena krecnjaka u gradevinarstvu·· je 66 67 . ti tragovi bivaju ispunjeni materijalom iz mutnog toka. Ukoliko u laporcima ima vise CaC03 oni su Cvrscl. narocito ako se njegove fizicko-mehanicke odlike bitno ne mijenjaju u zoni objekta. a odredene vrste (npr. U terenima izgradenim od krecnjaka i dolomita treba izbjegavati siparista u kojima zbog nestabilnosti nije preporucljiva gradnja. Obzirom da su odredeni tereni Bosne i Hercegovine izgradeni od naslaga flisa. pa njihove forme pri ocvrscavanju ostaju ocuvane. Redovito je stabilna ona slrana gdje su slojevi nagnuti suprotno od nagiba padine. Laporci se koriste kao sirovina za proizvodnju cementa. Odlikuje se izrazitom izmjenom krupnozrnastih i sitnozrnastih stijena. Osnovni problemi prilikom izvodenja gradevinskih radova u flisu proizilaze iz njegoye heterogenosti i brzih izmjena litoloskih clanoya razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika. stvarajuci pri tome pritisak koji nijedna podgrada ne moze izdrzati. Stvaranje flisa sa karakteristicnim strukturnim i teksturnim obiljez.. postotak minerala glina. to su (osim u jace razlomljenim podrucjima) najpovoljnije stijene za izradu tuncla i drugih podzemnih objekata. U Bosni i Hercegovini gline su uglavnom zastupljene u ugljonosnim bazenima. medu kojima preovladuju pjescari i detriticni krecnjaci. Flis se moze definisati kao tipican sinorogeni compleks klasticnih marinskih naslaga. Posmalrano hidrogeoloski. U hidrogeoloskom pogledu gline se tretiraju kao vodonepropusni sedimenti. uzduzne brazde. Podzemni radovi mogu se izvoditi relativno lahko. Posebno ekonomsku vainost laporci imaju za prizvodnju cementa. erozioni kanali.. neophodno je sa aspekta gradevinarstva upoznati njihove osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike. Problemi se usloznjavaju zbog razlicitih. zatim na prostoru Sarajevo-Banjaluka.Stoga otvoreni profili ne smiju duze vrijeme ostati nezasticeni.Njihova negativna karakteristika je da su malo otporni na uticaj atmosferilija. Narocito je opasno ako gline sadrze vecu koliCinu montmorilonita. veoma uceslalih strukturnih promjena. zasjeka i raskopa u krecnjacima su stabilne. koji u dodiru sa vodom visestruko povecava zapreminu. Oni gradiraju cestice. mada ima i rezidualnih glina (npL Bratunac. osobito ako ne sadrZe vee. Laporci su zastupljeni sirom nase zemlje. Stabilnost flisnih terena pored ostalog ovisi i 0 polozaju slojeva. ako viSe danoya razliCitih imenjerskogeolskih svojstava izgraduje lokaciju objekta. odnosno nejednake otpomosti sedimenata flisa na razarajuce djelovanje atmosferilija. jer uglavnom imaju veliku nosivost i dobru stabilnost. itd . lokalno. Naslage flisa se kao gradevinski materijal ponekad lokalno eksploatisu u mnogim kamenolomima (pjescari i detriticni krecnjaci). kompleks flisnih naslaga je vodonepropustan medij ako ga posmatramo kao cjelinu. Neposredno nakon nastanka. Prilikom izvodenja podzemnih radova problemi nastaju kod zdrobljenih i raskvasenih glinovitih sedimenata flisa sklonih bujanju.jima vezano je za uticaj mutnih tokova. Litoloski clanovi sa veCim ucescem gline trose se lakse i cine udubljenja. rejon Motajice i kore raspadanja laporaca sirom nase zemlje). Podzemni radovi u glinama i glinovitim stijenama izvode se tesko i sporo. u gornjem toku rijeke Neretve itd. Laporci su stijene povoljne za temljenje i izvodenje gradevinskih zahvata u podzemlju. Izuzetak Cine tektonski ostecene zone u kojima se javljaju rasjedi i sistemi pukotina. a vodonepropusni clanovi osiguravaju postojanost vjestackih akumulacija. na kontaktu vodopropusnih i vodonepropusnih danova moze biti mnogo izvora. sto namece potrebu sanacije terena radi podizanja jednolikih svojstava ispod temelja.Dopusteno opterecenje za temeljenje objekata ovisi 0 fizicko-mehanickim odlikama tih stijena koje u prvom redu ovisi od medusobnog odnosa CaC03 i glinovite komponente. te laporci i druge glinovite stijene. i tektonski neosteceni. sto moze dovesti do zatrpavanja akumuiacijskog bazena. Pri izgradnji saobracajnica najveca su opasnost dionice u usjecima nestabilnih padina kao i duboke i ceste jaruge. Reljef flisnih terena je izrazito razuden slo je pos\jedica selektivne erozije. Inzenjerskogeoloske odlike terena s naslagama flisa ovise i 0 svojstvima litoloskih clanova koji ga izgraduju. Flisni sedimenti su obicno intenzivno ubrani i izrasjedani sto se veoma dobro uocava na otvorenim profilima.

Kroz pukotine voda prodire u podzemlje pri cemu otapa krecnjak i siri porne prostore. sto ovisi 0 karakteristikama metarnorfizma fizi6kinl i hemijskim svojstvima same stijene. stubova i stepenista. brece. dobro vezanih klaticnih sedimentnih stijena je prakticno neogranicena. Za temeljenje objekata u krskim tcrenima treba ispitati pukotinske sistemc i odrediti da Ii u dubini ( do koje se manifestira veci dio projektovanog pritiska na stijensku masu ) ima vecih pukotina iii kaverni. litostratigrafskinl. najbliza povrsini s umjerenim pritiskom temperaturom. Erozijom k. ciji bi svod pod pritiskom mogao popustiti i izazvati djelimicno slijeganje iii utonucc ohjekta. Vodopropusnost krskih terena je uslovljena pukotinskorn poroznoscu. Kao sta je navedeno upotreba pjescara u gradevinarstvu je prilicno raznovrsna ( za spoljasnju dekoraciju i za potporne zidove. OViS110 0 strukturninl. Dakle. DijcloVJ stijenskih lnasa se odronjnyuju o a voda se slijeva nn saobracajnicu. hidrogeoloskim i hidroioskim kurakteristikama stijena i terena. pri prodoru magme uz povecanu temperaturu i umjereniji pritisak. Od kalkarenita koji se nalazi blizu aerodroma Mostar obnovljcn je Stari most u I\1ostaru a krecnjaci Brese kod Sarajeva koriste se za izradu spomenika. iduCi od povrsine prema dubljim dijelovima litosfere. pa se u toj zoni metarnorfoza vrsi uglavnom mehanickim putem.metamorfozom mogu biti zahvacene velike mase stijena na sirem podrucju. rasporedu i naCinu vezivanja mineralnih cestica. detriticni krecnjaci ) Cine stabilnu padlogu za temeljenje i rad u njima. Nairne. uglavnom u dubljim dijelovima litosfere. nanosi koji ugrozavaju saobra6aj. Cilj jc da se odgovarajuCim istrazivanjirna nastaji postici kolicina gubitaka koja je opravdana sa ekonomskog aspekta. kao sirovina za dobijanje kreca i ostalih veziva te u cementnoj industfiji. pa se trumv metarnorfizam naziva kontaktni.rccnjaka povrSinskim i podzelnnim vodalna nastaje specifican krski reljef koji moze bid prepreka u izradi gradevinskih objckata na pOvTsini i u podzemlju. zidova. razlomijene zone. uz povecani pritisak i temperaturu. Ali situacija se od podrucja do podrucja Inijcl1Ju. poznato jc da je krs ( pOSlnatrano generalno ) \'odopropustan. obliku. Lokacije akumulacija obicno se . te mjesta predvidenih za podgradivanjc kao i tipove podgrada. Cija dubina scie do nivoa na kojem je dokazana minimalna kolicina gubitaka vode. Inzenjerskogeo\oska svojstva u podrucju krsa su kompleksna i razIikuju se od jednog do drugog lokaliteta. Kod metarnorfizma pritisak moze biti svestran (hidrostaticki) i jednostran (bocni iii stres).110 rijesiti problem vododrziyosti u takvom mediju. Krska polja su podrucja pavoljna za ostvarenje akumulacija.Ako takvih pojava ima (a one se odreduju geofizickim istrazivanjima i husenjem) objekt treba prelocirati ili poboljsati svojstva stijenske mase do te mjere da se planirani objekt moze izgraditi bez opasnosti za njegovu funkcionalnost. noseCi pri tome crvenicu i krsje. Medutim. jer su im dna prekrivena slabopropusnim do nepropusnirn naslagama.). za portale tunela itd. Osim poznavanja inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih svojstava stijena. -velicini. Terem izgradeni od cvrstih vezanih klasticnih sedimentnih stijena (pjescari. vrlo lijepih sara i lrulke obradljivosti posebno . veonlU je V017. Zbog povoljnih boja. odabiru II sklopu krskih polja. Pri projektovanju i izvedbi akU111Ulac. a pri svestranorn pritisku obrazuje se granniarna struktura odnosno masivna i okcasta tekstura. to ce se dio akumulirane vode obavezno gubiti podzenlnim komunikacijanla. 68 69 . razlikuju se tri zone u kojima se zbiva metamorfoza stijena : -epizona.rnnogostruka: koriste se kao tehnicki i arhitektonsko-gradeyinski kamen. U gradevinarstvu brece imaju raznovrsnu primjenu. Dopustena nosivast neostecenih. Pritisak je uglavnom jednostran ( bocan ). krecnjacke i serpentinske brece. U vecim dubinama Zemljine kore. Za presJccanje glavnih odvodnih puteva. sto se tretira leaa regionalni metarnorfizam.4. i dotod vade otezavaju izvedbu podzemnih objekata i zahtjevaju posebne zastitne mjere. poznavanje tektonskih elemenata uzduz trase tunela Olnogucava planiranje brzinc i !laCina rada. uvjeti rada u takvim stijenmna mogu varirati od povoljnih do 105ih sto ovisi 0 : -mineralnom sastavu cestica i sastavu veziva.. Pri izgradnj i saobracajnica u krskim terenima veliki problem je odrzavanje stabilnosti kosina usjeka i zasjeka 11a kojinla se javljaju pukotinski sistemi.konglomerati. strukturnim teksturnim promjenarn.ija u podrucja krsa. Ovisno 0 pritisku fonniraju se razlicite teksture metamorfnih stijena. tektonika predisponira nastanak povrsinskih krskih morfoloskih pojava i slozenih podzemnih komwlikacija. 3. i -razliCitirn strukturama u gradi stijene (prsline. gdje vladaju visoki pritisci i temperature.su na cijeni dobro cementovane mermerne. tj. U krskin1 terenilna pukotine. Najvise se kriste u dekorativne svrhe i to za ablaganje fasada. Pri jednostranom pritisku nastaje folijacija (skriljavost). Obzirom da se fadi 0 krsu. Obzirom na pritisak i temperature. projektuju se injekcio!lc zavjese. Krski tereni su u BiB zastupljeni uglavnom u Vanjskim Dinaridima (potez Trebinje-Bihac). Metamorfne stijene Metamorfne stijene nastale su preobrazajem postojeCih magmatskih. ili se izvode pregradivanjem dubokih rijec!lih dalina. Pri tome je postojeca stijena podvrgnUla brojnim mineraloskim. ). metamorfizmu su podvrgnute manje mase stijena na uzem podrucju. Ipak. zbog konfiguracije. pukotine itd. sedinlentnih i metamorfnih stijena.

. 3. Padom temperature i smanjenjem pritiska kad retrogradne metamorfoze uz uticaj razliCitih rastvora nastaje nova asocijaeija koja je stabilna u promjenjenim uslovima (takvom metamorfozom gabro pre1azi u zeleni skriljac. Metamorfoza maze bitj progradna i retrogradna. strukture i teksture stijene. postaje nestabilna i prelazl u asocijaciju koja je stabilna u promijenjenim uvjetima (ilit i montmorilonit prelaze u serieit i hlorit. U ovoj zoni dolazi do ejelovite prekristalizaeije minerala te struktumih i teksturnih promjena. kojom su stijene podvrgnute djelovanju temperature i usmjerenog pritiska u dubljirn dijelovima litosfere. kojom su stijene podvrgnute povisenoj temperaturi i relativno niskom pritisku (uglavnom kod prodora magme prema povrsini) . a peridotit u serpentiniL iz granata nastaje hlorit. homblenda itd. Najvece rnase ll1etan10rfnih stijena nastale su u rnezozoni i eplZOlli. Kod homeoblasticne strukture razlikuju se: -granoblasticna ( zrnasta ) struktura. karakteristicna za gnajs. dok Je progradna brza.stres mincrali (staurolit. Antistres minerali (andaiuzit. ako su minerali razlicitih veliCina. kojorn su stijene podvrgnute djelovanju visoke temperature i hidrostatickog pritiska u najdubljim dijelovima litosfere. pa se takva n1etamorfoza nazi va kontaktna. Stres je vrlo slab a ponekad izostaje. kad su neki minerali u strukturi izrazito veei od drugih ( slicno porfirskoj strukturi kod eruptivnih efuzivnih stijena ). odnosno djelimicnom iii potpunom promjenom hemizma. amfibole i druge minerale koji su postojani pri visokim pritiscilna i temperaturatna. -termalna metamorfoza. u dubljim dijelovima litosfere. neke piroksene. onda se takva metamorfoza.Ie naJeesee zastupljena kao porfirohlasticna.1. -nematoblasticna (stapicasta ) struktura. -lepidoblasticna ( Iisticava ) struktura. Njome su zahvaeene uglavnom manje mase stijena na kontaktu s magmom. mikasiste i gnajseve). Povecanjem pritisaka i temperature kod progradne metamorfoze odredena mineralna asocijacija.-mezozona. s veoma visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizaeije i rasta minerala u cvrstom stanju (hlasticna struktura) iii drobljenja dijelova i Citave mase primarnih stijena (klasticna struktura). svojstvena filitu mikasistu. kojom su stijene podvrgnute jakom usmjerenom pritisku pri relativno niskoj temperaturi u povrsinskom dijelu litosfere. kordijerit) karakteristicni su za termalnu metamorfozu i nisu stabilni u zonama velikih dislokaeija s jakim usmjerenim pritiskom. Metamorfoza u tom dijelu dovodi do djelimicne iii potpune prekristalizaeije postojecih minerala. tipicna za amfibolit. liskuni i granat). a time j do promjena u strukturi i teksturi stijene. a rezultira promjenom hemizma stijene i njezine strukture i teksture.). u najdubljim dijelovima litosfere. Retrogradna metamorfoza se odvija veorna sporo.a rezultira djelimicnom promjenom hemizma stijene. mermer i kvarcit. Stijene podvrgnute regionalnoj metamorfozi sadrie staurolit. Ako je stijena bila visestruko podvrgnuta metamorfozi u razliCitim geoloskim vremenima. 70 71 . feldspati. struktura i tekstura metamorfnih stijena Metamorfne stijene su sastavljene od minerala karakteristicnih za magmatske (kvare. andaluzit itd.) i sedimentne stijene (kaleit i dolornit). Heteroblasticna struktura . nazi va polimetamorfoz~jm. -katazona. Navedene vrste struktura prikazane su na sliei 26. Buduci da ovakva metamorfoza zahvata siTa podrucja i vece mase stijena naziva se i regionalnom. ako su mineralni sastojci priblizno iste veliCine i heteroblasticna. s visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Za kataklasticnu ili kineticku metamorfozu karakteristicni su tzv. disten. Blasticna struktura Inoze biti homeoblasticna. Smatra se da je metamorfoza moguea do temperature 1500 C Jer se na vecoj temperaturi veCina stijena topi. Sastav. a rezultira prekristalizacijom minerala. a rezultira drobljenjem minerala i stijena. Vrste metamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojece stijene su : -kataklasticna iii kineticka metamorfozs.4. turmalin.odnosno glineni sedimenti u filite. a iz hornblende i bazicnih plagioklasa nastaju hlorit i sosirit). -dinamotermalna metamorfoza. stabilna pri uvjetima llizeg pitiska i ten1perature. liskuni. dok su neki minerali tipicno rnetamorfni (silirnanit. -plutonska mctamorfoza.

kod kojc su ostala saclIvana jczgra primarnih mineral a obrubljena sitnozrnastim. kod kojt se manji fragmenti primarne stijene iii veca mineralna zrl1a nalaze u sitnozrnastoj zdrobljenoj 11lasi. Po4iela metamorfnih stijena prema vrsti metamo~foze I SKUPINA klasticne stijene I hornfelsi (korniti ) mermeri ( mrarnori ) NAZIV STlJENE VRSTA METAMORFOZE iIi metamorfne kataklasticna iii (mehanicka dislokacijske brece. OkcQsta (a)1 !kri/java (6) reksruru Slikll 26. zdrobljenim agregatom. Sistenlatika prema porijeklu materijala od kojih su izgradene stijene nije pouzdana. -kataklasticna. jer u veeini slucajeva nije mogu6e odrediti porijeklo minerala odnosno razlikovati ortoskriljce (nastale metamorfozom magmatskih stijena) od paraskriljaca (nastalih metamorfozom sedimentnih stijena). Za rnetamorfne stijene karakteristicna je i cvorasta (okcasta iii flaserska) tekstura.4. Sistematika metamorfnih stijena Metamorfne stijene se mogu razvrstati prema: vrstl 1 mtezitetu metarnorfoze.java.kvarc i fe1dspal) nakupljeni u mase lc6aste iii O\'alne forme a karakteristicna je za metamorfne stijene nastale u dubljirn dijelovima litosferc. porijeklu minerala od kojih su izgradene i kvantitativnom mineralnom sastavu i teksturnilll svojstvima. Ako su u 111etmnorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne stijene lakva se struklura naziva reliktnom (npr. S obzironl na rasporcd minerala U l1letamorfnirn stijenama. Podjela prema kvantitativnom tnineralnom sastavu i teksturnim karakteristikama odreduje sarno one metamorfne stijene koje su nastale regionalnom metamorfozom. kod kojc sLlneki minerali (ohicno. kod kojt su minerali zauzeIi paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog pritiska u epizoni i mezozoni. medu najtipicnije teksture uhraja se skril.reliktna struktura pjescara je hlastopsamitska). j\i!ke slruktllre lI/etul1/urfnih sf!ienu Kod masivne teksture zrna u stijeni su rasporedena bez vidljive orjentacije 3. Tabela 6. drobljenje miloniti ) hornfelsi.2. pa je zato manjkava.) Klastiene metamorfne strukture su: -porfiroklasticna.Stika 27. kod koje su mincrali zdrobijeni i razlol1lljeni S10 je posljedica mehanicko& drohijenja primarnih stijena zbog djelovanja usmjerenog pritiska. Navedene teksture prikazane Sll na slid 27. kineticka deformacija. Stoga ce ovdje biti prikazana podjela metarnorfuih stijena prema vrsti i intenzitetu metamorfoze (tabela 6. -brecasta. kontaktna metarnorfoza pelitski pjegavi skrilici kontaktna 1 regionalna kontaktni 1 skriljavi meffi1eri metarnorfoza 72 73 .

hlorit i grafit. Boja 1m Je SIva do cma. prije svega biotita. Fl"""t<bpati """. termoko. lepidoblasticna. . muskovita. Tlnjcl. a tekstura skriljava. Nastali su regionalnom metamorfozom glinovitih stijena. kvarcita. Komiti su uglavnom produkt~. epidot i aktinolit. arkoza i glinovitih skriljaca itd. "". To su prelazne slijene. zeieni skriljci i metamorfizma I argilosisti mikasisti.i regionalna IliSkunoviti kvarciti. metamorfoza grafitski kvarciti I skriljci niskog stepena regionalna metamorfoza ! filiti. Boje su sive i crne. serpentinita i amfibolita date su u narednom poglavlju. Argilosisti (glineni skriljci) nastaju regionalnom metamorfozom glinovitih stijena uz jaci pritisak. u okviru epizone i mezozone...W Q~K . skriljci srednjeg i regionalna 1 plutonska gnajsi. a ovdje ce biti navedeni osnovm podaci 0 ostalim stijeama navedenim u tabeli 6. II:lo. npr. Uglavnom su iuekasti (sericiti). Mikasisti (Iisknnski skriljci) pripadaju grupi skriljaca srednjeg i vlsokog stcpena metamorfizma. kvarca te grafita.ravni navlaeenja gdje se stijene u blizini ove ravni premjestaju. a isto tako i vulkanskih stiiena na kontaktu sa magmatskim intruzijama. Struktura im je razliCita: granoblasticna.dovoljno sirokim granicama pritiska i temperature. Gnajsi su nastali metamorfozom visokog stepena iz kiselih magmatskih stijena." e"'Ep\doti iiI>! ".. . Struktura filita Je Iepidoblasticna. hlorita. metamorfne stijene su razvrstane prema mineralnom sastavu ( sl .. ovisno 0 koliCini obojenih mineral a. Struktura imje blastopelitska do lepidoblasticna a tekstura skriljava. Filiti s~ nastali regionalnom meamorfozom glinovitih stijena u eplzom. Stika 28. U filitima je koliCina muskovita (sericita) veea neao kod argilosista a manja nego u mikasistima. Glavni sastojci su liskuni i kvarc. nematoblasticna i porfiroblasticna.. Srecu se dliZ dislokacionih ravni. Zeleni skriljci nastaju regionalnim metamorfizmom na niskim temperaturama it bazicnih i intermedijarnih magmatskih stijena i njihovih lufova. . Podrinja i na podrucju Sane i Une. opkoljenih finom milonitskom pastom. 74 75 . izmedu glinovitih stijena i filita. argilosista i filita. Miloniti su tektonske breee koje se sastoje iz heteroblastienih fragmenata. Detaljnije karakteristike mermera. kalcita i epidota. Boja im potice od mineral a zelene boje: hlorit. page 14) Metamorfne stijene razliCitog mineralnog sastava postiZu ravnotezu tokom metamorfizma u nekim odredenim.2 8 ) kvarciti I kontaktna pretvaraju u finokraljusaste stijene sa reliktnim fragmentima primarnih minerala..bt>n. Podjela metamorfnih stijena prema mineralnom sastavu (po EN 12407: 1996. visokog stepena metamorfoza amfiboliti. a tekstura skriljava. drobe i Iaporovitih stijena. laporovl11h 1 srodmh stl. obieno mikroskopskih velieina. pri cemu nastaju uvijek iste mineralne asocijacije. Gnajsi su sive do erne boje. Ima Ih u srcdnjoj Bosni i Podrinju. Na osnovu toga definisan je termin metamorfnih facijesa u kojima nastaju stijene razlicitog hemijskog sastava u odredenim fiziekim uvjetima. . Sast0. feldspata i liskuna. Uz minerale glina ( ilit ) sadrie i sericit. a tekstura skriljava i okcasta. J Pjegavi skriljci su kontaktno-metamorfne stijene vrlo slabo lzraiene por~roblasticne strukture i skriljave teksturc.ntitktnog izohemijskog metamorfizma glinovitih. .1ena.Koncepcija 0 metamorfnim facijesima primjenjena je za genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena.!>lend. metamorfizma serpentiniti U prijedlogu evropskih normi. Hornfelsi ( korniti ) su finozmaste kontaktno meamorfne stijene lzgradene od Zilla bez preferirane orjentacije. Nastaju termokontaktmm met31norfizmom slabog intenziteta od glinovitih C"Ka. Ima ih na podrueju srednje Bosne. zelenkasti (hloriti ) i erni (grafiti).. Struktura im je lepidohlasticna do porfiroblasticna. Sastoje se od kvarca.1e se od sericita.

Stetne primjese kod mermera predstavljaju pirit. kada se nazivaju serpentinski skriljei. Najvece mase serpentinita nalaze se na Konjuhu i Ozrenu. Postoje prelazi ka granoblasticnoj strukturi (granonematoblasticna).4. mrki iIi crni.4. Pri obradi mermera vazna je veliCina zrna i naCin njhovog srastanja. Na ovaj naCin mogu nastati velike mase stijena koje se nazivaju serpentiniti. zadriana i da ima temperaturu oko 400°C .Za dekorativne svrhc najbolji su sitnozrni mermeri jer se najlakse i najbolje poliraju. Usljed sudrz. Imaju "veliku primjenu u graclevinarstvu. Odlicno se poliraju. itd. hlori!. serpentinita i amfibolita 3.3. U mermerin1a se mogu sresti muskovit. Povrsinski radovi otezani su 3. Tereni igradeni od mermera i kvareita imaju promjenljive hldrogeoloske karakteristike.aja primjesa mogu biti zelenkasti. Struktura im je granoblasticna ponekad mogu imati sacuvanu strukturu kvarcnih pjescara. hematit. Kvarcna zrna su u ovim stijenama cesta zupcasto srasla sto stijenama daje veliku cvrstinu.4.3.3. i u kiparstvu. ali ima i skriljavih. Mineraloilke i petroioske karakteristike mermen. kvare. Mermeri bogati liskunima koji lokalno imaju elemente lepidoblasticne strukture nazivaju se cipoHni. Mermer se eijene kao izvrstan materijal. Prema mineral nom sastavu razlikujemo kakitske i dolomitske mermere pri cemu su kalcitski mermeri znatno VIse rasprostranjeni. U najvecem broju slncajeva imaju nematoblastii'nu strukturu (stapicasta sa naglasenom paralelnom Oljentacijom hornblende). plavkasti. stvori6e se normalne peridotitske stijene. 3. ona reagnje sa olivinom stvarajuCi serpentin. K vareiti su uglavnon1 monomineralne stijene izgradene ad kvarca. omogu6en odlazak. gralit. NaroCito su povoljni sitnozrni varijateti ler se lakse obracluju i potpunije glacaju. magnctit. biotit.. zbog primjesa. Serpentiniti Ako je vodi.4. kao i krecnjaei. Boja im je zelena. Preobrazaj peridotita u serpentinite moze se.4. Mermer. epidot. U njn1a se javljaju 1ezista azbesta i magnezita. U tiln slucajevima prirnarna klasticna zrna kvarca SlI nesta krupnija a rekristalisala silicijska masa obrazuje sitnozrne vijence oka primarnih zrna (heteroblasticna struktura). Razlikovanje ove dvije grupe stijena je izuzetno tesko. Pri proejeni kvaliteta mermera posebnu paznju treba obmtiti na prisustvo stetnih minerala: pirit. Tekstura 1m je mas:vna (homogena). (mramori) Mermeri su metamorfne stijenc nastale kontaktnom i regionalnom metarnorfozorn krccnjaka i dolomita. kvare. lzgracleni su od amlibola ( hornblende) i plagioklasa (andezin). crvenkasti. K \'arciti se u gradevinarstvu koriste ograniceno. Serpentiniti su masivne teksture. Boja mermera ovisi od njegove cvrstoce. Kao sporedni sastojci u kvarcitima javljaju se disten.1. Serpentiniti predstavljaju uglavnom nepovoljan medij za izvodenje povrsinskih i podzemnih radova. silimanit.3. Najvise se koriste kao arhitektonsko~radevinski kamen. epidot. itd. K varciti Kvarciti su metanlorfne stijene u kojinla kvarc cini vise od 80 ~~ mase stijene. kvarc. talk. Narocito moie biti veiiki sadrzaj muskovita ako su mermeri nastali mctamorfozom glinovitih krecnjaka. Strukture su granoblasticnc. alb it.3. sakchar-secer ). Sa sadrzajem iiskuna prelaze u kyarc-mikasiste.3. nlagnetit. grafit. lzgradeni su uglavnom od serpentina koji moze nastati kako od olivina tako i od piroksena. u prirodi vrsiti i regionalnom metamorfozom u prisustvu vode.2. koje OVlse od stepena njihove razlomljenosti. koja je primarno bila u peridotitima. 3. itd. Nastaiu metamorfozom bazaltoidnih magmatskih stijena (orto-amfiboliti) iii bazicnih tufova i laporaea (para-amfiboliti).3. Od sporednih sastojaka sadrie hromit. tamnozelena iii sarena. 3. Aka Sll Cisti bijele su boje i saharoidnog sjaja ( gre. U slucajn da voda bnde 76 77 . meclutim. Najugu Krivajsko-konjuskog masiva kod Dubostice nalazi se masiv amfibolita ( lSxS km ).4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenama primjena metamorfnih stijena u gradevinarstvu Mermeri i kvarciti imaju povoljne karakteristike za povrsinske i podzemne radove pod uvjetom da nisu tektonski izlomlieni. sivi. preteino kao lomljeni kamen za sve grube gradevinske radove. razlicite velicine zrna. Cisti mermeri izgradcni su ad zrna kalcita iii dolomita koja su obicno izometricna i raz1i6ito srasla. sivi pa i crnL Crna boja potice od organske materije i veoma je nepostojana. magnetit. Teksture su masivne mada ima i skriljavih kvareita. Zelene su do tamnozelene boje. kvarcita. Cisti kvarciti su bijele boje ali su najcesce.4. kvarc i organska materija. kaleit. itd. Nastaju kontaktn0111 i regionalnom mctamorfOzolll pjescara sa slicijskim vezivom iii od roznaca. limonit. Amfiboiiti Amfiboliti su stijene visokog kristaliniteta i visokog stepena metamorfizma. Mogu sadrzavati u malinl koliCinama granat. Skriljave su iIi l11asivne teksture.

U sklopu pokreta u litosferi izazvanih endodinarnskirn silarna. pa je uputno brzo oblagaqje.1.GEODINAMlKA Gcodinamika je nauka koja proucava Zemlju s dinamickog glediSta ispitujuCi sile koje djeluju na Zemlju kao i posljedice djelovanja tih sila. teze ka potpunoj pcneplcnizaciji odnosno zaravnjenju terena. nastala trosenjem serpentinita. To su yeorna jaki pokreti koji uzrokuju bitne prornjene postojeCih medusobnih odnosa stijena u dijelu litosferc. ako nisu izrazito skriljavi. odnosno tektonski poremecena. Naprimjer. rnoguca je pojaya povecanog pritiska i suvisnog profila kod izbijaqja. Takvi (recentni pokreti ) predmet su proucavaqja neotektonike. koja narusava reljef i dovodi do nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka. a rezultiraju izdizanjern velikih boranih planinskih vijenaca i nastankom depresija. Prilikom izvodenja radova U ovirn stijenama prepofucljivo je brzo Dok endogene sile. 4. pokretima rnagme i snaznlm orogenim kretanjirna teie da s!vore neravnine na Zernljinoj povrsini. a time i do izmjene strukture geoloskih tijela. Procesi koji se odvijaju u unutrasnjosti Zemlje uglavnom nastaju pod uticajem visokog pritiska i temperataure. U podrucjima izgradenim od skriljavih stijena oye grupe. sedimentne i metamorfne stijene s razlicitim medusobnim odosirna. u tunelu kod Maglaja u tektonskoj zoni registrovana je montmorilonitna glina. spustanja. Amfibolit se koristi kao kvalitetan tehnicki kamen. Endodinamika Endodinamika proucava djelovanje unutrasnjih sila Zemlje i procese koje te sile proizvode. Upotreba skriljaca viseg stepena rnelarnorfizma u gradevinarstvu je ogranicena zbog njihoye skriljavosti. kosine zasjeka i usjeka pri izvedbi saobracajnica vecinom su nestabilne. filiti i hloritski skriljci-samo u svjeiem stanju imaju povoljna svojstva za temeljenje i izgradnju objekata na povrsini. kako bi se izbjegla pojava poput bubrenja i naknadnih odrona. 78 79 . Relativno su brzi. To je rezultat matarnorfoze i prateceg povecanja zapremine kod transformacije olivina u serpentin. Treba napomenuti da se izdizanja. vainu ulogu irnaju orogeni pokreti. ali je podzemni rad u njima dosta teiak. Tereni koje izgraduju skriljci viseg stepena metamorfizma-gnajsi. Ako je stijenska masa izrazito skriljava i uz to borana. pod Cijim djelovanjem dolazi do kretanja i premjestanja stjenovitog materijala u litosferi. ubrzan je proces mehanicke i hemijske degradacije. sto rezultira debelin1 trosnirn povrsinskim pokrivacem i nepovoljnim svojstvima za gradenje. Zbog prilicno nepovoljnih fizicko-mehanickih karakteristika ave se stijene u gradevinarstvu gotovo i ne primjenjuju. metamorfizmom i seizrnizoill. koje su bitno mijenjale izgled Zernljine povrsine. imaju povoljne karakteristike za temeljenje objekata na povrsini i za radove u podzemlju. Tektonska aktivnost Mehanicki pokreti u Zernljinoj kori i gornjem omotacu. obuhvaceni su zajednickirn imenom kao tektonski pokreti. Sloieni endodinarnicki procesi djeluju na Iitosferu od vremena postanka Zernlje. odvijaju i danas. a praceni su magrnatskom aktivnos6u i metamorfizmom uz oslobadanje seizmicke energije. amfiboliti amfibolitski skril. dotIe egzogene sile razaranjem ( fizickim i hernijskirn putem ) istaknutih dijelova na Zemljinoj povrsini i odnosenjem razorenog materijala u nize dijelove gdje ga akumuliraju. odnosno sudaranja s druge. 4. Zbog toga su na serpentinitima moguca klizanja manjih i vecih masa. Pri izradi podzemnih objekata. Geodinamika se dijeli na endodinamiku (unutrasnja geodinamika) i egzodinamiku (spoljasnja geodinamika). a rezuitiraju magmatskom aktivnoscu i pokretima litosfere. izuzev za nasipanje (ali i tada su kategorisane kao slahiji rnaterijal). Ti procesi su takode doveli do stavranja mnogih boranih planinskih vijenaca razlicite starosti kao i do sireqja okeanske kore. pracene su magmatizmom. formirajuCi pogodne prostore za sedimentaciju. takva podrucja podlozna su intenzivnoj eroziji. Skriljci llizeg stepena metamorfizn1a-argilosisti. narocito u podrucjirna gdje se njihova aktivnost i danas neposredno izraiava. horizonlalna pomicanja te udaljavanja kontinenata s jedne strane·i pribliiavanja.1. Sve te pojave. Voda se u manjim kolcinam i izoliranim pojavama maze naCi sarno u zoni povrsinskog raspadanja. prostorno ograniceni. Pored toga. liZ popratne pojave identicne onima u geoloskoj proSIosti. Izdignuta podrucja izgraduju magmatske. Karakterise ih boranje. oblaganje izbijenih profila. sto je veoma usporilo i otezalo izvodenje radova. rasjedanje i navlaceqje stijenskih kompleksa. Pod geoloskim silama i pojavama mogu se definisati sve one koje na rna koji nacin modifikuju spoljasni izgled i unutrasnju strukturu litosfere.1.ici. te jaee razlomljene i trosne.zbog njihove razlomljenosti do znatne dubine. Ove stijene izgraduju vodonepropusne terene . kako u moru tako i na kopnu. 4. Pojave koje nastaju djelovanjem endodinarnickih sila odrazavaju sc i u gradevinskoj praksi. Kod radova u podzemlju yeCi problemi nastaju sarno u zonama gdje su stijene izrazito skriljave. Oni su u geoloskoj proslosti rezultirali izdizanjima i spustanjima dijelova litosfere. U njirna se nastavlja tektonska aktivnost.

Mec!u sedimentima koji nastajll II zavrsnoj fazi orogenetskih pokreta kao posljedica razaranja mlac!eg gorja vazan je sediment molasa. ali slabijim intenzitetom nego u vrijeme izdizanja. One su osnovane nu raziiCitom tumacenju polozaja kontinenata od vremena nastanka Zemlj inc kore do danas. Sedimenti su podvrgnuti pocetnom boranju koje je praceno izljevima lave i intruzijama sto Cini osnovu nastanka nove kontinentalne kore. Gcosinkiinale su velika utonula izduzena 1 kontinuirana labilna podrucja u kojima se odvija dugotrajna sedimentacija 111aterijaia razliCitog sastavu i porijekla. centralni diD se izdize. Tako nastaje dvostrllki orogen ( s1. Ta su podrucja bez fanerozojkih sedimenata. Nakon sinorogenetskog slijedi supsekventni magrnatizanl sa andezitima. nakon koga slijedi sinorogenetski. Stitovi su nesimetricna blago uzvisena velika stabilna podrucja izgrac!ena od najstarijih stijena koje su bile izlozene jakom boranju j metamorfizmu. Zavrsna magmatska aktivnost u sklopu orogeneze u ortogeosinklinali naziva se finalni magmatizam. koji rezllltira bazicnim eruptivnim stijenama sa prevladavanjem bazalta i stijena alkalijske grupe s feldspatoidima. s fragmentima razlicite velicine nakupljenim bez vidljivog reda unutar kojih postoje olistolitL nazivaju se vild flis. Konacno. pretezno sa granitima. veoma slabo porenlecenim sedimentirna. Kad labilno dno geosinklinale dode u fazu u kojoj ne moze izdrzati teret sedimenata. tzv. a zastupljen je i regionalni metamorfizam. nastaju i prirastaju mladi borani planinski vijenci. o okolnostill1U koje rezultiraju orogenetskim pokretinla i prostoru u kojem oni nastaju postoje dvije koncepcije. L. nazvanih olistoiitima.Aubouin. izgraden od fragmenata razliCite velicine bez vidljivijeg sortiranja i slojevitosti. U unutrasnjirn koritima nastaje talozenje klasticnog 111aterijala Uz sudjelovanje mutnih tokova u ovoj fazi nastajll karakteristicni f1isni sedimenti u kojim se izmjenjuj u krupnozrnaste i sitnozrnaste stijene (pretezno pjescari i laporci. Magmatska aktivnost se odvija u dubljim zonama. U pocetkll je to inicijalni 111agn1atizam zastupljen uglavnom peridotitima. a nalaze se izmedu relativno stabilnih rnasa iii uz njihoy rub. Takvi sedimenti. erupcija i intruzija. iz geosinklinalnih prostora. . a prema kopnenim masama rubna. Pokreti u kratonima su dugotrajni i uglavnom 'verikalni bez izrazitijih pr0111jena u prostomim odnosima mec1u stiienama. a nazivaju se kratonima u cijem sklopu su stitovi i platforme. Zbog veoma jakog boranja. gabrima i dijabazima. Ovi blokovi s cela naviake bivaju ulozeni u nove nekonsolidovane klasticne sedimene. odnosno ofiolitima iii zelenim stijenama.Drugu fazu obiljczava izdizanje ostrvskih lllkova (kordiljera ili geosinkiinala) pod uticajcm kompresijskih pokreta. U udubljenjima se nastavlja sedimentacija. Kober navodi da geosinklinalno podrucje prelazi u orogen zbog pritiska koji izazivaju nataloteni sedimenti i kontinentalne rubne mase. takode izgradena ad jako boranih i nletal110rfisanih starih stijena koje su prekrivene mladinl. odnosno glinovite stijene a lok~lno konglomerati i detriticni krecnjaci). Proces nastanka boranih planinskih vijenaca iz geosinklinala prema fiksistickoj koncepciji. Geosinklinalno korito nastavlja se ispunjavati trosenjem kordiljera. liZ koje. Fiksisticka koncepcija polazi od nepromjenljivosti polozaja kontinenata. lzmec!u ostrvskih lukova formiraju se unlltrasnja korita.29 ) 80 81 . generalno gledajuCi odvija se u tri faze: -Prvu fazu karakterise nastanak I razvoj geosinklinala s nagomilavanjem velike koliCine preteino glinovitih i glinovitopjescarskih sedimenata koji UZroklljll spustanje njenog dna. Za razliku od orogena.Treca faza se odlikuje izdizanjima koja prvo pocinju u sredisnjem dijelu geosinklinala i sire se prema njenim krajevima. dacitirna i riolitima uz granitske intruzije. Tokom orogenetskih pokreta u ortogeosinklinali odvija se izrazito jaka magmatska aktivnost. boene pritiske i visoku temperaturu II dubljim dijelovima. sredisnji masiv. Prema fiksistickoj koncepciji na prikazani nacin su nastali nasi Dinaridi te Alpe i Karpatobalkanidi. metamorfnih I seizmickih aktivnosti. Nastaje kopneno podrucje s manjim izolovanim bazenima a obodni dijelovi su i dalje pod morem. Ovakvi pokrcti nazivaju se epirogcni pokreti. Platforme su pretezno horizolltailla velika podrucja. stare stabilne kontinentalne mase nemaju izrazitijih tektonskih. I .T vulkanizam" metamorfizam i seizrnizam. navlacenja i lomljenja naslaga izraien je magmatizam u obliku izljeva. Najizrazitiji predstavnici fiksisticke koncepcije koji su istrazivali terene Bosne i Hercegovine i susjednih drzava bili su austrijski geolog J.Kober i francuski J. na citavom podrucju geosinklinale izdignuti su i formirani veliki mladi borani planinski vijenci i udubljenja na rubovima i u mec!uplaninskim podrucjima. Prilikom navlacenja moze doCi do odronjavanja i urusavanja veCih blokova. U sredisnjem dijelu najtesce se formira uzdignuce. Razaranjem mladih boranih i nedovoljno konsolidovanih planinskih vijenaca nastaje ishodisni materijal za postanak novih sedimenata. magmatskih. one se lomi. a bocni dijelovi se boraju i navlate na kontinentalne obodne mase. Ovakva podrucja nazivaju se orogenom.

a desno iz 1931 god. prema Heraku. s prevladavajucim boranjem blokova uz izrazito lomljenje i rasjedanje i S VCOlna intenzivnim magmatizmom. -germanotipno (saksonsko) boranje. proucavajuCi Dinaride. 82 83 . Njezin se pocetak vezuje uz istrazivanja A. -pragovi. -andski tip orogeneze.1991 . Ta se podrucja nalaze u sredisnjim dijelovima geosinklinale. Prema sbvacanju J . l{jevo iz 1921 god. Mobilisticka koncepcija bazira se na mijenjanju polozaja dijelova litosfere tokom razvoja Zemlje. -miogeosinklinale. Posto se ispune sedimentima dolazi do boranja pracenog magmatizmom kiselog sastava (graniti i njima slicne stijene) i izdizanja velikih planinskib vij enaca. (preuzeto iz : Herak. Aubouinova shema geosinklinafc u parovima ( SM-sredi!inji masiv. Mio . god. s velikom debljinom sedirnenata i bez ofiolita nastali su iz rniogeosinklinale. dijabazi itd. na osnovu cega je zakljuceno da iz svih ortogeosinklinala nisu nastali planinski vijenci jednakib karakteristika. Prema Aubouinovu tumacenju Unutrasnji Dinaridi ( Supradinarik. Epiadrijatik i Dinarik prema Heraku. s poremecajima koji se odvijaju unutar starih stabiliziranih masa. a Vanjski Dinaridi (Adrijatik. S tim u vezi tazlikuju se : -alpinotipna orogencza. time JC dato logieno tumacenje slicnosti obrisa nekib kontinenata ( sUI ). Iz miogeosinklinale izdizanjern nastaju planinski vijenci s naslagama debelim i vise od 10 km. cemu je dokaz postojanje ofiolita. intenzivno boran i razlomljen. a prati ih pojava dijapirizma.).1995). s jedne i druge strane sredisnjeg masiva. izradio shemu pojavljivanja geosinklinale u parovima ( s1.1991 i 1995 ) nastali su iz eugeosmkhnalnog prostora. ali sa slabije izra±enim metamorfizmom.Aubouina u geosinklinalnom prostoru kao cjelini postoje: -sredisnji masiv koji je nastao u fazi razvoja geosinklinale i simetricno dijeli geosinklinale na parove. 1986. -eugeosinklinale. s prevladavajucim velikim navlakama i umjerenim magmatizmom. One se nalaze u rubnim dijelovima geosinklinale. bez inicijalnog magmatizma sa sedimentima specificnog sastava. Herak 1984) S obzirom na saslav stijenskih kompleksa i strukture utvrdio je i simetriju u njihovom ponavljanju. -jurski tip boranja (nazvan po planini Juri). gabri. uzdignuca u geosinkinali sa specificnom sedimentacijom neritskih naslaga. Koberovo interpretirw?jc dvostrukog orogena.Wcgenera koji je 1912. kojima je u fazi nastanka i razvoja svojstven tzv-inicijalni magmatizam s ofiolitima Hi baziCnim i ultrabazicnim stijenama (peridotiti. 1984) J. boraju i lome neovisno 0 poremecajima podine. kod kojeg se krovinske naslage. uz rubove kontinental nih masa. grade i vel ike debljine.Slika29. To je prvi izdignuti planinski vijenac.Aubouin je. Istraiivanja orogena rezultirala su spoznajama 0 njihovoj raz1i6it05ti. Erozijom tog masiva nastaje materijal kojim se ispunjava geosinklinala.30 ). otkinute od podloge. a odvajaju eugeosinklinalne prostore ad miogeosinklinalnih. Slika 30. 1986.miogeosinklinala) (preu:::eto j:::. nakon provedene analize procesa nastanka kontinenata i okeana zakljuCio da se kontinenti pomicu. Eu~eugeosinklinala! P-prag.

.1" > OKean~.. Na mobilistickoj koncepciji razvijena je sredinom 60-tih godina ovog vijeka koncepcija nove glabalne tektonike odnosno tektonika ploe•.. Kretanja u litosferi objasnjavaju se i privlacnim silama Sunca.T I Slika 32. konvergcntne (destruktivne iii konzumacijske) transformne (neutntlne iIi konzervativne). ali ujedno i dovoljno krute da mogu zadrzati svoj oblik. dopunjeno) U slucaju divergcntnih granica ploce se udaljavaju. (grebeni )SIre/ice ozacavaju smjer krelanja ploeG ( po Sul/ardu.==== I '""" . Divergentne granice jos se nazivaju i zonama sircnja ("spreading")..32 ) --- ~\:=-~====~:~:~:~:~~~:~. a sljetlija mogui'e pra:::nine (po Bul/ardu. Herak. 2-okeanski hrptov. 84 85 . preuzeto iz Heraka. Uzroci kretanja ploea dovode se u vezu sa konvekcijskim (topiotnim) strujanjem koje je u neposrednoj vezi s kretanjelTI maglne. Ona izazivaju kretanja magme. Mjeseca i drugih svemirskih tijela...c. Prema njoj litosfera je sastavljena od sest velikih i veceg broja manjih ploea koje leie i pomieu se po astenosferi ( s1. a markirane su hrptovima i uzvisenjima na dnu okeana.33. Za te zone karakteristieni su potresi plitkih iarista.J" ~ ('Dfl2uma"'j~) o. a mjesta udaljavanja popunjavaju se novom okeanskom korom bazaltnog sastava. Graniee ploeG UfOs/ere (prema: Beiser. 1984 ) Plote litosfere su elasticne.ea. Mobilisticku koncepcija obuhvata U osnovi sve one stavove koji zastupaju kretanje ploea litosfere po plasticnom sloju astenosfere. prcuzeto iz . ali i gravitacijskim silama. ]984 ) Slika 31.""""'" SI. te kretanju njezinih odvojenih dijelova.. Podudaranjc kOl1lura kontincnata pu rubovima kont. 1975. (8""".nentskog praga (selja)tamniju podru{ja o:::acavajll l1?/esta moguceg prekril'at?ia. sto se vidi na slid 33. Everetfu i Smithl!. Glavne p/oce /irosfcre..e !cOre • ~ub<lu. oscilacijama i lomovima u Zemljinoj kori. sto rezultira velikinl valovitim izvij anj em. l-glavna podrucja subdukcije. Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanje ploca duz granica koje mogu biti divcrgentne ( konstruktivne iii akrecijske).

86 87 . prema tektoniei ploca. Zbog jakog trenja u dnbljim dijelovima kontinentalne kore ovaj proces nije stalan.. A. zbog velike gustoce. kao i 0 promjenarna smjera subdukcije. pri cemu se granica izmedu ploca nalazi u sredini Atlantika (srednjeatlanski hrbat. P-plast ( omotac j. A-subdukcije mogu biti manifestovane i vulkanizmom kiselog sastava. odnosno divergentna granica). preuzeto iz: Herak J984 ) Kolizijski tip orogeneze nastaje kod duzeg trajanja subdukcije.melange) . naprimjer. S tektonikom ploea povezan je speeifican sedimentni kompleks nazvan melanz (fr. ¥I I I I I I pacificke ploce. podrucja Japana i Filipina slika 34 ).·· . On se povremeno ( nakon savladavanja tTenja ) ponavlja.Konvergente granice su mjesta na kojima se ploce priblizavaju. preuzeto iz Herak. N-neritik. Ve6ina njih nalazi se u okeanskim bazenima. GD-gabro i dioriti. Njome se objasnjava razlog postojanja ofiolita na kontinentu. . dok obale Atlantskog okeana predstavljaju sarno granicu izmedu kontinentalne i okeanske kore ( na istoj ploCi ). modifikovano. sto moze rezultirati nastankom sistema navlaka. Kordiljerski tip orogeneze dogada se iznad dijela okeanske ploce koja se subdueira ( podvlaCi ) pod ostrvski Ink ( primjer. OF o Slika 35. Prilikom subdukeije dogada se da dijelovi (iii komadici) okeanske kore ( koja se redovno. a morfoloski su markirane dubokim brazdarna i u odredenim slucajevima ostrvskim lukovima. ad pelita do olistolita. Pri tome pomak po pruzanju moze naglo prestati na obje strane iIi promjeniti oblik i smjer kretanja. srednje dubokog i dubokog zarista. pod kontinentalnu ) budu otrgnuti od podloge i navuceni na kontinentalnu koru. Razlikuju se duboke iii B-subdukcije (nazvane po seizmologu Benioffu) i plitke. O-okeanska kara. oct kojih barem jedna nosi na sebi kontinentainu koru. Himalaji. Zavrfnefaze orogeneze kolizijskog tipa-sudar dva kontinenta:K-kontinentalna kara. Jednafaza orogeneze kordiljerskog·lipa. sto je praceno izraZenim vulkanizmom andezitskog sastava i potresima plitkog. a zarista njihovih potresa su plitka.:·· . Proces orogeneze se. F-flis. To je dijelom haoticni sediment s fragmentima razlicitog porijekla i velicine. Ta se pojava naziva obdukcijom. M-molasa. S-mjesto subdukcije. onda ne dolazi do nastanka nove kore ni do unistavanja postojece. M-meiani (prema Dewey & Bird. te pojavom potresa plitkih i srednje dubokih zarista. 0okeanska kara. Tokom istraiivanja okeanskih prostora uocena su morfoloski razlicito gradena podrueja spojeva kontinenata i okeana.K-kontinentaina kara. OF-ofioliti. Ako se ploce horizontalno pomicu (klize) jedna uz drugu. Nairne. U tim se podrucjima okeanska kora podvlaci pod kontinentalnu. ofiolitni melanz ( u kojem prevladavaju fragmenti ofiolitnih stijena ) i olistostromni melani (nastao podmorskim gravitacijskim klizanjem). U tom je slucaju izraZena jaka konzumacija okeanskog dijela ploce pa doiazi do sudaranja dva kontinenta ( slika 35 ). odnosno Amstutzu). B-subdukcije nastaju naJcesce uz rubovc kontinenata. Razlikuje se tektonski mel ani (nastao pretezno u zoni subdukeije ). kontinentalne (krustalne) iii A-subdukeije (nazvane po Ampfereru. Razlikuju se dva osnovna tipa orogeneze: kordiljerski i kolizijski. Te su granice markirane dubokim rasjedima s horizonntalnim kretanjem. dogada u zoni kolizije dviju ploea. £0embrionalna orogenezQ. subducira-podvlaci.subdukcije odvijaju se u kontinentalnoj kori. pa su izdvojena dva osnovna tipa: atlantski iii pasivni kontinentalni rub i pacificki ili aktivni kontinentalni rub. F-jliS. a nazivaju se JOS 1 zonama subdukcije. modifikovano. To su transformni rasjedi. Pri priblizavanju i sudaranju dviju kontinentalnih ploca dolazi do odvajanja i smieanja gomjih dijelova kontinentalne kore kojima je najcesce zabvacen sedimentni pokrovo Odvojeni dijelovi su potiskivani i formiraju izokline i polegle bore. spoj Pacifickog okeana s okolnim kontinentima ujedno predstavlja ( uglavnom ) i subdukcijsku granicu r. a plitke su zbog njezine krutost! koja ne dopusta vece podvlacenje. akreacijska. 1984) Postoje takoder i misljenja 0 moguCim kombinacijarna navedenih tipova orogeneze. D-delta (prema: Dewey & Bird. MF-metamorfna fronta. K o I I I Slika 34.

Smjer pada sJoja (azimut) pokazuje na koju je stranu svijeta sloj nagnut. U veCini slucajeva nagnutost i savijenost slojeva posljedlca je naknadnih tektonskih poremecaja. Prvobitan polozaj slojcva je skoro redovno priblizno horizontalan. u istrainim busotinama. c-vertikalni. .37). Sarno izuzetno. Kod vertikalnog sioja mjcri se sarno njegovo pruzanje. dok se kod horizontalnog libelom provjerava njegova horizontalnost. Medusobno paraieini slojevi koji su vremenskl kontll1111ranO talozeni. u koritima rijeka itd. . uz poznavanje litoloskih svojstava i ruptura. . omogucava procjene 88 89 . bez obzira na njihov nagib.. Kod svakog izdanka nagnutog sloja potrebno je razlikovati pruzanje sloja. Slojevi se u prirodi javljaju kao hOrlzontaim. . . Pristalice navedene koncepcije nalaze dokaze za svoje pretpostavke.1. Konkordantni slojevi: a-hori::.l koja se cesto javlja na izdancima. oko koralskih sprudova. teorijom tektonike ploca objasnjava se ukupna tektogenez~ litosfere.1. plocc (S-5mm). Slojevi i geoioske strukture stijena Sloj jc elementarni oblik pojavljivanja sedimentnih stijena u prostoru nastao talozenjem istovjetnog materijala pod nepromjenjcnim uvjetima sedirnentacije.Dakle. ali naglasavaju mogucnost varijacija i potrebu da se svaka pojava posebno ispita radi sto tacnije rekonstrukcije razvoja litosfere i procesa i pojava koje se u njoj dogadaju. Obzirom da je osnovno obiljezje evolucije nepovratnost procesa. Prema tome dovoljno je odrediti sarno smjer pada sloja (azimut) na terenu. Svaki sloj irna donju i gornju povdinu siojevitosti. I I i ! I i :! i I LJH II. Elementi p%ioja nagnutih slojeva Pruzanje sioja i smjer pada sloja stoje uvijek meciusobno pod uglom od 900. Ugao nagiba je ngao sto ga sloj zatvara sa vodoravnom ravninom. 4.· Da bi utvrdili koji su slojevi prevrnuti neophodno je prije svega utvrditi nihovu staros!. . Svaki sloj ima svoju podinu i krovinu. dcltama. ali i popratne pojave kao sto su magatizanl.. anda ani mecisobno mogu biti pod nekim uglom. nlctamorfizam 1 seizmizam. Odstojanje od jedne do druge povrsinc prcdstavlja debljinu sloja. smjcr pada (azimut) i ugao nagiba (s1. . ali samo u mjeri koiu dopustaju poznati odnosi danas i utvrdena stanja u geoloskoj proslosti. b-uhrani. Polozaj slojeva u prostoru ( pruzanje i smjer pada ) i ugao nagiba. vertIkalm . nema realnog opravdanja da se danasnje stanie nepromienjeno projektuie u bilo koje razdoblje geoloske proslosti.onatlni. d-prevrnutj Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano talozena.1. sJojeve (5-60 em) i banke (60-300 em). Razlikujemo stvarou debljinu (d) koja predstavlja najkrace rastojanje iii okomien izmedu slojnih ploha i prividnu debljinu (d. kOSI. Pruzanje sloja je njegovo presjeciste sa vodoravnom ravninom. Takav odnos slojeva je diskordantan. Prema debljini sloja razlikujemo: liske «5 mm). slojevi 1l10gU U lzvjesl10j uljeri i u toku smnoga talozenja da zauzmu i kosi (nagnuti) polozai i to u priobalskim dijelovima bazena. Odredvanje poloiaja slojeva omogucuju njihovi dijelovi koji se pojavljuju na povrsini (izdanci). Podinu jednog sloja Clni onaj sloj koji leii ispod njega a njegovu krovinu predstavlja sloj koji Ieii preko njega. iz cega odreciujerno i pravac pruzanja sloja. Masivni sedimenti nemaju izrazenu slojevitost.36 ). I-~ I ~ iii I I i II . I hi i. H- I I Stika 37. Stika 36. nazivaju se konkordantnim iii konformnim slojevima (sI. Navedeni podaci ukazuju da ima dovoljno razloga da se 0 tektonici razmislja na mobiiisticki nacin.. prevrnuti. podzemnim radovima itd.

Kod rasjeda s vertikalnom rasjednom povrSl11om krila se oznacavaju prema stranama svijeta.jedi.--. Vecu stabilnost i uopste povoljnije uvjete gradenja pruzaju masivni i bankoviti sedimenti u odnosu na tankoslojevite. s-skok.1.. itd. reversne i horizontalne iii trasnkurentne.jedi Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastajc pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva parakiaza iii rasjedna povrsina. Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i grayitacije. h-hod Stika 39. Normalni rasjedi obuhvataju i sve vertikalne rasjede.na trasi saobracajnice..38 ).o ponasanju tih stijena kada njihova prirodna ravnoteza bude poremecena gradevinskim radovima (npr. Po vertikalnoj rasjednoj povrsini moze postojati sarno skok i eventualno horizontalni pomak paralelno sa rasjednom povrsinom. Ovo je od posebne vaznosti za ocjenjivanje stabilnosti padina U odnosu na mogucnost pojavljivanja klizista. 40 i 41). U okviru sedimentnih slojevitih stijena najbolje se uoeavaju strukturni elementi formirani tektonskim putem kao sto su ras. >1. RCl'crsni rasjed Rasjedna povrsina je povrsma po kojoj je izvedeno relativno kretanje krila rasjeda. morfoloske razlike.. itd. KK-krovinsko krilo. te skok i hod ( 81.. Do iste pojave dolazi ako je podinsko krilo uzdignuto uz rasjednu povrsinu.ina. bore. Reversni ras. Pomjeranje krila moze biti u dva smjera. krila rasjeda. Horizontalni ili transkurentni rasjedi imaju krila koja se pomjeraju u pravcu pruzanja rasjedne povrsine. iii pak kretana oba krila u navedenim smjerovima ( s1. Kad se krila po rasjednoj povrsini pomicll koso osirn hoda i skoka nastaje i horizontalni pomak paralelno sa pruzanjem rasjedne povrsine (paraklaze).1. zatim tektonska ogledala sa strijama.. Kod rasjeda sa kosom povrsinom razlikuju se krovinsko krila koje se nalazi iznad rasjedne povrsine i podinsko krilo koje se nalazi ispod rasjedne povrsine.39 ) ---I !-::----:-----::c. spustati iii uzduzno pomicati pod uticajem vertikalnih (radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih) pritisaka. PK-podinsko krilo. pUkotinc itd.). ploeaste i listaste sedimente istovjetnog litoloskog sastava. pa razlikujemo desne (dekstralne) i lijeve (sinistralne) rasjede.1. Ona moze biti debela nekoliko decimetara do vise stotina metara. moramo poznavati njegove osnovne elelnente h::ao sio su rasjedna povrsina. Normalni rasjedi su takyi rasjedi kod kojih se krovinsko krilo spustilo niz rasjednu povrsinu ( s1. prema tome jesu Ii krila jedno prema drugome pomaknuta udesno ili ulijevo ( s1. kao i kombinacijom jednog i drugog kretanja.. Po relatiynom kretanju krila rasjedi se dijele na: normalne. Ras. Hod iii bocni razmak je horizontalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka).O::.iedi imaju krovinsko krilo uzdignuto uz rasjednn povrsinu iii podinsko krilo spusteno niz rasjednu povrsinu.'" 0000000 RP Stika 38. Na rasjede ukazuju ostri kontakti naslaga razllcite starosti.1.. Skok kod rasjeda predstavlja yertikalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). 90 91 . Po paraklazi se stijenske mase mogu izdizati.38 ). Poprecni prcsjek normalnog rasjeda sa eiementima RP-rasjedna povrl. tektonske brece. Krila rasjeda iii rasjedni blokovi su dijelovi stijenske mase sa jedne i druge strane rasjedne povrsine. Da bi definisali rasjed. niz izvora n8 kracem razmaku. Kada je kretanjem blokova zdrobljen siri pojas stijene rasjedna povrsina se pretvara u trodimenzionalno tijelo koje se naziYa rasjedna zona. Sto se tice klasifikacije rasjeda najcesce se spomil'\iu dvije i to: a) po relativnom kretanju krila b) po odnosn prema sklopu okoline.

,
Slika 40. Desni (a) i lijel'; (6) horjzontalni rasjed Slika -12 Horst (timor) i rov (graben)

Horst iii timor obiljezenje relativno uzdignutim sredisnjim dijelom, dok se bokovi s(epenicasto spustaju. Rov iii graben nastaje ako se sredisnji dio terena relativno spusta U odnosu na granicne rubne terenc. Trenje rasjednih krila pri kre(anju stvara na njihovim rasjednim povrsinama uglacane povrsine koje nazivamo gorska ogledala. Strije, odnosno brazde na njima ukazuju na pravac kretanja, a ponekad aka Sli dobro ocuvane i na sam smjer kretanja rasjednih krila.

4.1.1.1.2. Bore
Bore su strukturne jediniee litosfere koje nastaju savijanjem slojeva najces6e pod uticajem sila kompresije koje se prenose po slojevima. Slojevite stijene izlozene jednostranom iii dvostranom bocnom pritisku ( horizontalni iIi tangecijalni ) podlijezu povijanju odnosno ubiranju na razliCite naCine, gradeci pri tome razliCite naborne oblike. Pri oblikovanju bora samo izuzetno sudjeluju gravitacijske sile i dijapirski prodori, Bora se sastoji od izbocenog ( konveksnog ) i udubljenog ( konkavnog ) dijela. lzboceni dio bore je antikiinala, a udubljeni je sinklinala (s1.43 )

Slilw 41. Desni rusjed San Andreu." u SAD (California)

Rasjedi s horizontulnim kretanjem kod kojih na objc strane u pruzanju pomak naglo prestajc iii se mijenja oblik i smjer nazivaju se transformni rasjcdi~ Po odnosima prema sklopu okoline, rasjedi se klasifikuju prema tome kakav je polozaj rasjedne povrsine u odnosu na povrsine slojevitosti iIi ose sklopa. Izdvajaju se: uzduzni (Iongitudinalni), popreeni (transverzalni ) i kosi (dijagonalni). Specificne vrste rasjeda su makazasti i rotacijski rasjedi. Kod makazastih rasjeda hila su relativno razmaknuta na jednom kraju dok su kod rotaeijskih rasjeda krila relativno razmaknuta na oba haja rasjeda i to u suprotnim smjerovima. Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni. Obicno ih ima vise u nekom terenu pa se govori 0 sistemu rasjeda. Najesce su oni posljedica tektonskih poremecaja regionalnih razmjera. Grupe rasjeda grade slozene oblike kakvi se cesto ponavljaju u prirodi. Mogu se javiti kao: paralelni, koneentri"ni, radijalni, itd .. Slozeni strukturni obliei nastali rasjedanjem terena nazivaju se horst (timor) i roy ( graben) (s1. 42 ).

92

93

T
1

,

~
normalna

I

M
,
izoklina

lepezasta

Slika 44. Klasifiacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i kri/a bore

Stika 43.Bora sastavijena od sinklinaleantiklinale u francuskih Alpa sjeverno od Grenlanda (iz Birkeland & Larson, 1989)

podrucju

Prevojna podrucja nabora nazivaju se sarniri, a izrnedu njih nalaze se krila (bokovi). Samir antiklinale zove se greben iii tjeme, a samir sinklinale zove se dno. Unutrasnji dio sinklinale je jezgro sinklinale (najmladi sedmenti), a unutrasnji dio antiklinale je jezgro antiklinale (najstariji sedimenti). Osa antikiinale iii osa sinlinale je zamisljena iinija presjeka aks~jalne ravni u horizontalnoj projekciji, koja oznacava pravac pruZanja antiklinale odnosno, sinklinale. Kad su oblici pravilni, ova iinija kod antiklinale ide sredinom grebena a kod sinklinale sredinom njenog dna. Prava koja prolazi kroz pomenutu osu, koja predstavlja liniju u horizontaJnoj projekciji, i dijeli antiklinalu, odnosno sinklinalu na dva dijela, naziva se aksijalna ravan. Bore su medusobno razlicite, kako po obliku tako i po dimenzijarna. Najcesce se razvrstavaju: a) prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, b) na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali. Prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, bore se dijele na : normalne, izokline i lepezaste ( sI.44).

Normalne ( simetricne ) bore imaju krila koja leze simetricno prema aksijalnoj ravni i to kod sinklinale krila konvergiraju ka aksijalnoj ravni na nite, a kod antiklinaJe na vise. Izokline bore imaju hila koja su vecim dijelom paralelna aksijalnoj ravni, pa i medusobno sarno su povijena u tjemenu ( kod antiklinale ), odnosno u dnu ( kod sinklinale ). Lepezaste bore imaju krila koja se lepezasto prosiruju u dnu sinklinale i tjemenu antiklinale. Na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali bore se dijele na: nspravne, kose, prevrnute, polegJe i zagnjurene (sl 45 ).

I I
I
I
l

uspravna

Slika 45. Klasijikacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i horizontalne ravni (Uv - ugao vergence)

Uspravne bore, imaju uspravnu aksijaJnu ravan koja prema horizontali stoji pod uglom od 90 stepeni iii pod priblifuo vertikaJnim uglom. Kose bore, imaju aksijalnu ravan pod izvjesnim uglom prema horizontali. Prevrnute bore, imaju kosu aksijalnu ravan, krila im padaju na istu stranu, slojevi su na krovinskom kriIu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). PoJegle bore imaju skoro iIi potpuno horizontalnu aksijalnu ravan, slojevi su na krovinskom krilu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). Zagnjurene bore imaju ugao vergence (otklon aksijaJne

94

95

ravni od vertikaie ) veti od 90°, tako da antiklinala ima oblik sinforme u samiru i obrnuto. Pored navedenih bora postoje i specijalni oblici bora kao sto ~u : koljenasta ( fleksura ). dijapirska itd. Koljcnasta bora iii monoklma bora koja se jos zove i fleksura ima u jednon1 krilu skoro horizontalne slojeve a u drugom vrlo strme. Dijapirska bora. je rezultat vertikalnog prodora pojedinih tijela ( so, gips. anhidrit, itd.) prema povrsini. Bore mogu biti proste i slozene. Proste bore su na terenu najcesce predstavijene jednom antiklinalom i jednom sinklinalom. Siozene bore u sebi sadrze vise prostih bora iii oblika drugog reda. Ako jedna slot.ena bora velikih dimenzija ima oblik slozene antikIinale onda se ana zovc antiklinorij i obrnuto, aka u cjelini ima koritasti odnosno oblik sinklinale. onda se zove sinklinorij ( sl.46 ).

Stika 46. Sinklinorij ( S) i ol1(ikiinorij (.4)

Sinkinorij i antikiinorij imaju clemente anaiogne sinklinali i antiklinali.

4.1.1.1.3. Pukotine
Pukotine su ravni diskontinlliteta uzduz kojih nije doslo do veCih pomaka u stijenskoj masi. Mcdu njima raziikujemo dijaklaze, pukotine nesto ve6ih dimenzija ( koje u sedirncntnim stijenama rnogu presjecati vise slojeva) i ieptoklaze manje pukotinc koje se uglavnom nalaze u povrsinskom dijeiu stijena. Veorna sitne pukotine, koje se ceslO ne mogu registrovati okonl, nazivaju se prsline. Pukotine mogu nastati u svim fazama postanka stijena. Formiraju se rastezanjem, stezanjem, i torzijom stijena. te pri konsolidaeiji ( magmatske stijene ), temperaturnim promjenama i slieno. Za njihovo potpunije definisanje potrebno pozna"ati slijedece karakteristike: naein postanka ( gcnezu ), polozaj u prostoru, orjentaciju, oblik. dimenzije, vrstu i karakterstike ispune. PoslOji vIse klasifikacija pukotina. Prema genctskoj kalasifikaciji pukotine se dijele na: -primarne ( iucenje, usiojavanje, dehidrataeija )

-tektonske ( paraleine osama nabora, paraieine rasjedima iIi pod nekim uglom) -pukotine rnehanickog raspadanja ( do dubine 15-30 m ) -gravitacione ( pri klizenju i odronjavanju ) -tehoogene ( nastaju pri miniranju, slijegan,iu i iskopavanju ) Primarne pukotine nasta!e su u fazi formiranja stijene, dok su ostale pukotine koje se zovu jos i sekundarne, nastale zbog djelovanja endodinamickih i egzodinamickih faktora kao i djelovanjem covjeka na vee formiranu stijenu. U fazi formiranja magmatskih stijena nastaju pukotine zbog promjene zapremine tokom h!auenja magme. Pri susenju vlaznih sedimenata i zbog prornjene zaprernine nastaju tzv.pukotine isusivanja. Usljed prekida u sedimentaciji formiraju se meduslojne pukotine iIi pukotine uslojavanja. Meuu sekundarnim pukotinama posebno znacenje imaju one koje su nastale djelovanjem pritiska na stijenu. Kod kinetickog razmatranja razlomnih deformacija osnovni kriterij predstavlja vrsta naprezanja koja je uzrokovala obrazovanje sistema pukotina. Prema kinematskoj klasifikaciji pukotine se dijele: -tenzione pUkotine -pukotine smicanja -relaksacionc pukotine Tenzioue pukotine javljaju se u naborima na spoIjriim krivinama sarnica, a uz rasjede kao posljedica kretanja rasjednih blokova. Obieno su otvorene, bez ispllne, ili su naknadno ispunjene razlieitim materijalom. Mogu biti nepravilne, socivaste iIi peraste (uz rasjede ). Javljaju se llpravno na pravac najmanjeg pritiska-03 . Pukotine smicanJa su po obliku obii'no bliske ravnima i pokazuju tragove kretanja ( em-dm pomjeranja blokova ) pre1azeei u rasjede. Zidovi su im g!atki i obieno blisko postavijeni tako da nemaju ispunu ( nisu zice ) a na zidovima obicno posjeduju strije ( brazde ) koje su paralelne pravcu kretanja. Nastaju paralelno sa smjerom srednje jakog pritiska (02 ) a sa smjerom najveceg pritiska (01) zatvaraju ostar ugao. Relaksacione pukotine nastaju u ravnima upravnim na smjer maksimalnog pritiska (od u fazi kada njegovo djejstvo prestane i nastupi relaksacija u stijenskoj masi. Pukotine su obicno zatvorene, zbijene i rayne. Na sliei 47. prikazan je polozaj pukotina prema kinematici nastanka njihov izgled

96

97

98 99 . 02 -smjer srcdnje jakog pritiska.2. Naprotiv. U dnu sinklinala prilikom izrade podzemnih prostorija javljaju se veei pritisci. posto popusti visoki pritisak pod kojim se pnmarno nalazi. blokove odredenih dimenzija.wciona pukotina) Polozaj pukotine u prostoru odreden je koordinatama x.4.1. a iznad podzemnih prostorija moze doei do naglog prolamanja stijena. stepenicasta ) i oblikom njene povrsine ( glatka . a odredena je njenim elementima polozaja (smjerom i uglom nagiba za nagnute pukotine. Kod duze pukotine njen polozaj se odreduju s dvije tacke ili viSe. 4. paralelno poredanih pukotina koje se zovu pukotinski klivaz. Vrsta i karakteristika ispune defini. pukotine ) mogu prouzrokovati klizanje i odronjav~e terena. Tereni sa rupturama imaju manju stabilnost a lokom zemljotresa gradevinski objekti na ovakvim terenima trpe veea ostecenja. ujedno i manje pokretna. . medusobne odnose u prostoru medu istovrsnim pukotinama i ukupan broj pukotina u sistemu. Prilikom izvodenja podzemnih radova kroz rupture moze doCi do prodora vode i gasova. ondaje njihov polozaj u odredenoj vezi s elementima nastale makrostrukture. Podaei a pukotinama se nakon terenskih istrazivanja statisticki obraduju i grafieki prikazuju odredenim dijagramima. cvrstoci i stepenu vlainosti. jer one upucuju na mehanicka Za prognoziranje uvjeta gradenja na nekom terenu neoph~dno je pored drugih elemenata istraiiti i geoloske strnkture tog terena. U terenu se rijetko nalaze pojedinaene ( slucajne ) pukotine. Ako su pukotine nastale kao posljedica veCih tektonskih poremecaja. Uz to. kao i primjene kamena. pravcem pruianja za vertikalne. Orijentaeija pukotine mjeri se geoloskim kompasom. Navedene pukotine negativno uticu na fizicko-mehanieke karakteristike stijena. Kod rasjeda klivai moze biti paralelan s paraklazom iIi pod odredenim uglom na nju. broj etaze i s1. Naprimjer. 8tO moze zatim otdati. usporiti i poskupili izvocienje daljih radova. 2-pukotina smicanjo. Oblik pukotine odreduje se njenim oblikom po pruzanju (ravna. a utvrdivanjem horizontalnosti za horizontalne). pojave pojedinacnih pukotina. Za utvrdivanje osnovnih parametara sistema pukotina neophodno je odrediti broj zastupljenih istovrsnih pukotina prema kinematici nastanka. para i visoke temperature kojom magma topi stijene i siri postojece pukotine. /-tenziona pukotina. one su eesto koneentrisane i Cine sisterne pukotina..1.usvajanja geometrijskih karakteristika ( visina i nagib etaze. pri boranju i rasjedanju terena u slojevitirn stijenama nastaje sistem uskih. Znacaj gradevinarstva proucavanja geoloskih struktura sa aspekta Slika 47. za cjelovito proucavanje sistema pukotina nuzno je utvrditi i sve karakteristike pojedinih istovrsnih pukotina i pojedinaenih pukotina koje Cine sistem. U slueaju da ana kristaIizira u ). gustih.1.itosferi. zatim pomicanje blokova u tunelima. valovita. PriIikom ubiranja terena u okviru ubranih stijena formiraju se pukotine paralelne asi nabora koje se nazivaju klivaz.1. hrapava ). te mogucnosti koristenja kamena kao pnrodnog gradevinskog materijala. Taj proces je posljedica manje gustoee magme od stijena Iitosfere ( sto dovodi do magmatskog uzgona ) i postojanja plinova. ). Poznavanje ispucalosti stijenskih masa ima veliki znacaj kod projektovja kamenolorna tj. Tokom prodiranja prema povrsini magma se postepena hladi i postaje viskozna. Zbog naprijed navedenQg. a takode i obradivost rnagmatskih stijena. Polaiaj pukotina prema kinematici nastanka i njihov izgled (b r smjer najveceg pritiska. ako su sistemi pukolina jako gusti veoma je tesko dobit.e materijal ispune pukotine i to prema mineralnom sastavu. Meautim.y z taeke u kojoj se ona nalazi. granulometriji. 3. nastaju razlieite magmatske intruzivne stijene. Istraiiva'1ie pukotina ima posebno znaeenje u sklopu inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. prouCavanju geoloskih strnktura treba posvetiti posebnu paznju.. Dimenzije pukotine definisu ~ezinu duzinu i sirinu. br smjer najmanjeg pritiska. Poznato je da rupture ( rasjedi. Magmatizam Magma iz unutrasnjosti Zemlje prodire prema povrsini kroz ndiCite pukatine i kanak.relak. Pojava zaostajanja "i kristalizacije magme u untrasnjosti naziva se plutonizam.osteeenja bitna za stabilnosl kosina i iskopa. itd. 4. naCin otkapavanja. Pukotine lueenja ( kackasto iIi paraleiopipedno i bankovito do plocasto ) znatno olaksavaju eksploataciju.

Meru i Kilimandaro u Afriei itd . ali vezanih za podrucja mladog boranog gorja i velikih tektonikom deformisanih zona ( s1. Ponavljanje izliva moze rezultirati nastankom debelih ploca efuzivnih stijena na velikoj povrsini. lJ 99250/0 kolicine luagma je sastavljena od 0. Recentna erupc(ja vu/kana Cerro Negro ( Nicaraglloj (iz Birkeland & Larson. Vulkan predstavlja zavrsetak duboke pukotine cjevastog oblika kroz koju magma izbija nu povrsinll litosfcre. na povrsinu mogu izlaziti razliciti plinovi i pare iz magme koja u unutrasnjosti litosfere jos nije posve ohladena. a II ostalim podrucjima: EIbrus i Kazbek na Kavkazu. Vezllv. Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane. Mt. S02. a kisela lava vulkana Mont Pele na Martiniku ( SI od Venecuele ) uz snizenu temperaturll uopstc ne teee. Ra5poredvulkana na Zem!ji (po Ramseyu. Na tom zavrsetku obicno se formira kupast oblik (s1. nastaju sve vrste magmatskih stijena. a bazicne fluidalne.).Magma predstavlja silikatni viskozni rastop. S obzirom na visoku temperaturu magme o (600-1200 C) ona se moze hladiti hiljadama godina. mofete ( llgIjen-dioksid ). Krakatall ( izmedu Sumatre i Jave ). Demavent u lranu. Ljcvkasto udubljenje formirano na vrhu kupaste uzvisine naziva se kraterom. Medutim. i Ti. vee se poput tjesta izdize iznad vulkanskog grotla. havajski vuIkani ). Mg. ako je vodena para u podredenom odnosu ( sto je cest slucaj kod bazicnih fluidnih lava) . Etna. Sve manifestacije do kojih dolazi izlaskom magme na povriiinu nazivaju se zajednickirn imenom vulkanizam. Tokom tog vremena maze biti izvorom povremenih vulkanskih erupcija.Pelle na Martiniku. solfatare ( prevIadava sumporvodonik ). Etna. Dekkan u Indiji. Uz to ana sadrii . 1989) 100 101 . H 2 0. pepela i drugog eruptivnog materijaIa. To su postvuIkanske pojave. H 2 S.48 ) nastao od lave. Si. HF itd. a medu njima su vaznije fumarole ( vodena para i plinovi ). Fe. izljeva i drugih oblika vulkanske aktivnosti na povrsini litosfere. Tokom istorijskog razdoblja bilo je aktivno oka 800 vulkana rasporedenih u vise pojasa. Prema naucniku Bowenu (1956) postoji sarno jedna izvorna magma bazicnog sastava iz koje kristalizacijskom diferencijacijom . gejziri ( vruca voda i para ). a slikatni rastop koji izbija na povrsinu naziva se lava. Ararat II Turskoj. Tamboro na Sumatri.49 ) Slika 49. Stika 48. njezinim naglim oslobadanjem dolazi do ekspIozivne erupcije i nastaju vulkanske kupe (naprimjer. preuzeto iz Herak. Vaino je naglasiti da su pri jednakoj temperaturi. kisele magmc viskozne. a to njeno svojstvo ovisi 0 hemijskom sastavu i temperaturi. Na.. Ako u sastavu plinova preovladava vodena para ( sto je cesto karakteristika kiselih viskoznih lava. HCl. 1984) U podrucju SredozemIja poznati su vulkani Vezltv. Mauna Loa ria Havajima. japanski i meksicki vulkani ). AI. Naprimjer bazaltska lava vulkanu Maunaloa na Havajima teee brzino111 oko 16 km/h. Fuji u Japanu.ios i neke lahkoisparljive komponente koje se zajednickim imenom nazivaju plinovima i paramn (CO" CO. dolazi do mirnog izljevanja kroz pukotine litosfere bez formiranja vulkanske kupe ( naprimjer. K. Ca. Vulcano i Stromboli. NaCin rada i oblik vulkana ovisi 0 koliCini i sastavu plinova i 0 pokretljivosti 111agme.

~ta ( hipocentara): lijevo-plitki potrest u podrucju okeanskog grebena. gdje dolazi do rasjedanja. ali isto tako i na povrsini Zemlje u nestabilnim terenima.desno-spustanje iarista u zoni subdukcije ( prema Wvllieju. lako zem~jotresi traju svega nekoliko sekundi.50 ) Slika 51. u kojima postoje supljine. siabiji i manjih razmjera od tektonskih pOlresa. Najaktivnija seizmicka podrucj a na Zemlj i su: -cirkumpacificko podrucje uz rubove Tihog okeana ( odgovara subdukcijskim i u manjoj mjeri. Iran. gdje se oslobada ako 15% ukupne seizmicke energije. Kavkaz. Proucavanjem ove vrste dinamickih kretanja u Zemlji i njenoj kori bavi se posebna disciplina nazvana seizmoiogija. Glavnim potresin13 smatraju se ani koji SD nastali kao posljedica tektonskih poremecaja koji izazivaju pucanje i vibracije lito sfere uz oslobadanje energije. U svim ostalim seizmicki aktivnim podrucjima na Zemlji oslobada se preostalih 5% energije. Kako se pri ovim potresima i vibracijama Zemlja "trese". Vjestacki potresi najcesce se javljaju u oblastima miniranja i eksplozija u vezi sa radovima u Zemljinoj kori. Lokacije vainijih zarista potresa prikazane su slikom 52.1. Ovi potresi su lokalnog karaktera i njima pripada oko 3 % od svih potresa uopste.4. Himalaji. pecine i drugi prazni prostori u litosferi. Vulkanski potresi su znatno Ijedi . kao i prelna nacinu manifesacije san1ih potresa na Zemijinoj povrsini.3. lznenadni poremecaji u Zemlji. u zonama subdukcije ( sl. transformnim rubovima pacificke ploce). Hipocentri vulkanskih potresa nalaze se uglavnom na dubini od 30-50 km . Mala Azija. Burma i Malajski arhipelag (adgovara zoni kolizije izmedu africke i indijske ploce s juga i cvroazijske ploce sa sjevera). preuzclO i::: Herak. pa sc kao takvi smatraju lokalnim potresima. Pamir. Prema poslavkama Nove globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosfernih ploea. kojem pripadaju Sredozemlje. (s1. Seizmicka aktivnost je rezultat endodinamskih procesa. Slabiji potresi plitkih zarista nastaju u podrucju okeanskih grebena Vulkanski polresi javljaju se u vulkanskim oblastima. 1989) Pretpostavlja se da tektonskim potresima pripada oko 90% svih potresa. Urvinski (urusni ) potresi nastaju u onim dijelovima Zemljine kore. Nastaju usljed velikih napona u kanalu i proboja lave. Oni se javljaju u labilnim terenima. trusovi se cesce u narodu nazivaju zemljotresi. gdje su registrovana zarista najjaCih potresa kojima se oslobada oko 80% ukupne seizmicke energije. Prema uzrocima njihovog nastajanja. a manifestuje se pojavama potresa. koji so manifestuju kao potresi i vibracije u litosferi i na njenoj povrsini. a najcesce zbog eksplozije i iznenadnog oslobadanja gasova i para.51 ). Seizmicka aktivnost transformnih rasjeda. Raspored potresnih iarj.) (iz Birkeland & Larson. a om jaCi. vulkanskc. 1984) Slika 50. zemljotresi se dijele na tektonskc. s dubokim zaristima. u kojima su stijene zahvacene orogenim pokretima. -mediteransko-transazijsko podrucje. poznati su pod opstim imenom trusovi. urvinske i vjestacke. 102 103 .. na povrsini litosfere mogu izazvati katastrofalne posijedice. a dolaze najcesce kao prethodnica vulkanskim erupcijama. Pretpostavlja se da njima pripada oko 7% od svih potresa uopste. Stoga su tektonski potresi uglavnom vezani za geosinklinalne oblasti a rijetko za stare ukocene stjenovite mase ( platforme ). San Francisko razrusen potresom tektonskog porijckla ( 1906 god.

Predmeti koji vise Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje nazi va se hipocentrom.Stika 52. 5. djelimicno rusenje zgrada. otvorene pukotine. koja se 1 danas koristi kod nas. kuce oblijepljene glinom. a do danas ih je bilo u upotrebi 38. 2. . kao i one s djelimicnom drvenom konstrukcijom. i -Medvedev-Sponheuer-Karnikova skala ( MSK-64) iIi UNESCO-skala s 12° iz 1964 godine. skala MSK-64 najpotpunijaje ( i za gradevinarstvo najprihvatljivija ) od svih do sada predlozenih jer polazi od vrste gradevina te vrste i koliCine ostecenja nastalog potresom odredenog stepena. a na bilo kom drugom mjestu s Im. Intenzitet potresa ( izrazen u stepenima od V do XII ) V O Jak potres-potrcs koji budi iz sna a) Potres tog stepena osjete svi !judi u kucama i mnogi pod vedrim nebom: mnogi se bude iz sna. podjelom i opisom potresa od V do XII stepena. prikazane su u nastavku. TreCi stepen-te:i:a ostecenja: vece i dublje pukotine u zidovima. Podjela u ska1i: 104 105 . pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova dimnjaka. godine ( koristi se u SAD-u ). TipC-armirano-betonske zgrade i dobro gradene drvene zgrade II KoliCinske karakteristike ( procentualni odnos ostecenih gradevina prema postojecem broju gardevina ) Pojedine-do 5% Mnoge-do50% Vecina-priblizno 75/j-o III Klasifikacija ostecenja 1. s Osnovne karakteristike od kojih polazi MSK-64 skala. Tip B-obicne gradevine od pecene opeke. IV Grupirana obiljezja skale a) Ljudi i okolina koja ih okruzuje. c) Prirodne pojave. rusenje unutrasnjih zidova. naziva se epicentrom. opadanje krupnih komada maltera. stepen. osipanje komadi6a maltera i ljuskica bojc sa zidova i plafona ( stropova ). stepen-totalna oste6enja: potpuno ruset\ie zgrada. Prv. 1984) I Tipovi zgrada ( zgrade kod kojih nisu primjenjene aseizmicke mjerenja) Tip A. a na temelju skale intenziteta. razaranje konstruktivnih veza.Raspored glavnih epicentara potresa na Zeml}i (po Gutenbergu. zgrade od blokova i montazne zgrade od prirodnog obradenog kamena.razaranje: pucanje zidova. S obzirom na opisane karakteristike intenziteta potresa. b) Gradevinske konstrukcije. Koriste se jos svega cetiri: -Mercalli-Cancani-Siebcrgova skala (MCS ) iz 1917. 3.lahka ostecenja: sitne pukotine u malteru. seoske zgrade ad nepecene opeke. Drugi stepen-umjerena ostecenja: lnanje pukotine u zidovima. Prvu opisnu skalu intenziteta dao je Pignatoro 1783 godine. prellzeto I:::: Herak.Linije koje spajaju sva rnjesta jednakog intenziteta potresa jesu izoseiste. a mJesto vertikalne projekcije hipocentra na povrsini u kojem se osjeti najjaCi udar. rusenje dimnjaka. -Japanska skala sa 7° iz 1950. 4. Cetvrti stepen.zgrada ad neobradenog kamena. godine s 12°. Zgrade se potresaju iz temelja. Zivotinje su uznemirene. Pet. padanje crijepa sa ITova. JaCina potresa u epicentru oznacava se stepenima. -Modificirana Mercallijeva skala ( MM) s 12° iz 1931. Intenzitet potresa u epicentru oznacava se s 10.

Pored takvih. a na pojedinim stete cetvrtog stepana. Na rezervoarima se javljaju ozbiljna ostecenja. a mnogi tesko odrzavaju ravnotezu. a puni mogu presusiti. c) U nekim vlaZnim tlima moguce su pojave pukotina sirine do I em. Potres osje6aju Ijudi i u vozilima koja se kreeu. Rjede nastaju kJizista na sljunkovito-glinovitim obalama. Vise6i predmeti (lusteri) djelimicno se oste6uju. a poneke zgrade iz ove grupe trpe stete treceg stepena. Rijetko dolazi i do lorna cjcvovoda na spojeviIna. VIII Stetan potres-potres koji izaziva jaka ostecenja zgrada a) Opei strab i panika: potres se jako osjeca i u automobilu u pokretu. kao i izdasnost izvora. Podzemne cijevi se djelomicno lome. Velike stete vidljive su na namjestaju. ako je udar okomit na ravninu njihanja. Na mjestima gdje su putevi zasjeceni u padine mogu se pojaviti klizista i pukotine. Pojedine zgrade tog tipa trpe stete petog stepena. U brdovitim podrucjima ucestali su odrani i odvaljivanje yelikih komada 106 107 . Na spojnicama cjevovoda nastaju osteeenja. Pukotinc u tlu mogu imati sirinu i do nekoliko eentimetara. b) pojedine zgrade tipa B i mnoge zgrade tipa A trpe ostecenja prvog stepena. Statue i kameni spomenici okrecu se ake svog postolja. c) Na vodenim povrsinma nastaju valovi. PreSllsenl izvon St: mogu ohnoviti. U ponekim slucajevima krive se zeljeznicke pruge. Na mnogim zgradama tipa A nastaju stete treeeg stepena. voda izbija na povrsinu i izljeva se. a neki gube ravnoteiu. a djelimicno i prevrce. Nepricvrsceni predmeti se pokrceu. Mogu se pojaviti novi izvori. c) U ravnicarskim predjelima s visokim nivoom podzemne vode.S vodom i bez nje mogu biti izbaceni pijesak i mulj na povrsinu. a mnoge zgrade tipa B stetu drugog stepena. Izdasnost i niva vode se mijenjaju. c) Dolazi do klizanja tla na bokovima USJeClma puteva. U mnogim slucajevima lome se stakleni predmeti i posude. Tezak namjestaj se pomice. O IX Ograniceno razoran potres-potrcs koji izaziva opea osteeenja gradevina O a) Opca panika. Velika zvona zvone. Spomenici i stubovi padaju. Grane na drveeu se lome. VIIo Silan potres koji izaziva ostecenja gradevina a) Ljudi bjeze iz kuea u panici.jako se njisu. Presahli bunari se pune vodom. U veeini slucajeva zaustavljaju se salovi s njihalom.Slike na zidovima se pomicu. a putevi se osteeuju. a voda se muti zbog dizanja mulja. U pJaninskim predjeJima mogu6e su pojave kJizanja. a pojedine cetvrtog. Nivo vode u bunarima se mijenja. Ljudi istrcavaju iz ku6a na ulicu. b) Mnoge zgrade tipa C trpe stetu prvog stepena. Mnoge zgrade tipa A trpe stete petog stepena.sll. Pukotine koje se javljaju u terenu mogu imasti sirinu i do 10 em.a u kamenim ogradama i zidovima pukotine. VIO Dosta jak potres-potres koji izaziva paniku. maze se pojaviti i veCi broj rnanjih pukotina. Voda u jezerima se muti. a ponekad i prevrcu. Mnoge zgrade tipa A imaju osteccnja cetvrtog stepena. Mnoge zgrade tipa B dobijaju ostecenja cetvrtog stepena. TekuCine se izlijevaju iz otvorenih posuda. a) Potres osjete svi Ijudi u kueama i pod vedrim neborn. Kamene ograde i zidov1 se fuse. Mala crkvena zvona pocinju zvoniti. a pojedine i cetvrtog. b) VeCina zgrada tipa C trpi stete drugog stepena. Mijenja se izdasnost izvora i nive vode u bunarima. Nezatvoreni prozori i vrata se nji. b) Moguee su stete prvog stepena na pojedinim zgradama tipa A. Pojedine zgrade tipa A trpe ostecenja drugog stepena. a pojedinc petog. zivotinje bjeze na sve strane. Domace zivotinje bjeze iz stala. b) Mnoge zgrade tipa C trpc osteeenja treeeg stepena. a aktivni presusiti. c) Mogueaje promjena izdasnosti izvora.

Premjestaju se stijenske mase u horizontalnom i vertikalnom smjcru. Odredivanje ovog intenziteta trazl posebno iz~cavanje. . Tu mjeru definisao je Richter I 935. Slabije vezana tia khze niz padine. najslabiji potres s oslobodenom energijom ad oko 10 5 J ima magnitudu O. Stona i Dubrovnika. .1.godine. Cijevi u POdZCI11nin1 instalacijama se lon1e. x!' Razorni potres-potres koji izaziva opce rusenje zgrada b) Muage zgrade tipa C trpe ostecenja cetvrtog stepena. c) U tiu nastajc veliki broj otvorenih pukotina i rasjeda. makadam ) nastaju valovite defortnacije. Najvainije seizmogeno podrucje je Treskavica.rasjedi.Cijevi u podzemnim instalacijama se savijaju i lome. slabiji-after liok ( s1. Seizmogena podrucja su Banja Luka . brane. Mostovi. Zeljeznicke pruge se krive. Na obalatna rijcka mogu6a su fOrIl1iranja velikih klizista. i tako redom. moguce je potpuno rusenje svih gradevina iznad i ispod zemlje. 108 109 . epicentri potresa. c) Povrsinski izgied Zel11lje bitno se m~ienja. XIIo Katastrofalan potres-potres koji izaziva promjenu reljcfa b) Stete su veOl11a velike.lacina potresa u zaristu ( hipocentru ) oznacava se magnitudom M. b) Teska su oste6enja na solidno gradenim objektima. Medvedevu (1965 ) moguce je odrediti formulom: 10=1. Brojevi 0. nastaju velike pukotine u tlu i velika horizontalna i vertikalna premjestanja stijenskih masa. Nastaju velike pronljene u rezimu podzemnih voda. Muoge zgrade lipa B trpe ostecenja petog stepena. Nivo vode u bunarilllU se nlijenja . c) U tiu se pojavljuju otvarene pukotine sirine od nekoliko centimetara do 1 m. VeCina potresa ima svoj pocelni stadij sa slabijim udarima-for sok. zalede Makarske.5 log h +3 M-Inagnituda h-dubina zarista (km) Io-intenzitet potresa u epicentru Razorno djelovanje potresa bit 6e vece ako je zariste plice. pa se po njemu magnitudna Ijestvica naziva jos i Richterovom. Magnituda nekog potresa odreduje se kao dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni ( etalonski ) potres. Seizmotektonske defortnacije na ovom podrucju izazvane su horizontalnim kretanjima na rasjedima. a pojedine zgrade tog !ipa i petog stepena. prel11a S. Sjeverna zona obuhvata sjevemu Bosnu. Doiazi do aktiviranja mnogih kiizista.stijena. Na povrsini puteva ( asialt.2. I\1ogu nastati nova lczera. Nastaju velika klizanja i adroni stijenu..Podrucje Bosne i Hercegovie izlozeno je potresima CIJa Jacma dostize 8-9 stepeni Mercaliijeve skale. U njoj su zastupljeni seizmicki aktivni rasjedi od kojih je najbitnija sprecanskokozaracka rasjedna zona. ovisno 0 dubini zarista. a prostire se sjeverno ad linije Rudo-Bosanski Novi. a isto taka i na strmim morskiul obalama. vee ina zgrada tipa A trpi ostecenja petog stepena.3.5 M -3. Tuzla i Derventa. a najvaznija struktura je Busovacka rasjedna zona. Podrucje BiH podijeljeno je na lri glavne zone: sjeverna. centralna i juzna. Sto puta jaci potres ima magnitudu I. u takvoj skali oznacavaju magnitudu M=8. itd. Za naSu zemlju uradena je seizmotektonska karta na kojoj je prikazana debJjina Zemljine kore.53 ). Yoda iz kanala. cija je magnituda 0. Najznacajnija seizmogena podrucja su Gatacko i Nevesinjsko polje. nastaju odronjavanja velikih razmjera u planinskim predjelima iii na obalama rijeka i drugih vodotoka. U susjednoj Hrvatskoj sreclnja dubina zarista potresa nalazi se oko 15 km. Centralna zona je seizmicki dosta mirnija od prethodne. Nastaju teska ostecenja na mostovima. a 100xlOO (l0000) jaci magnitudn 2. te vrbaski rasjed kod Banja Luke. Seizmotektonske defonnacije su prouzrokovane nonnalnim rasjedanjem Juzna zona ima vise rasjednih struktura znacajnih za seizmicku aktivnost.V. odnosno. da bi poslije njega nastupili zavrsni.9 logaritamskoj 23 (s oslobodenom energijom od oko 10 J ) dok potres kaji se jedva osjeti ima magnitudu 1.5. a rijeke mogu promjeniti smjer svog taka. rijeka i jezera se izlijcva.. Odnos magnitude M i intenziteta potresa u epicentru 10. zeijeznicke pruge i putevi postaju neupotrcbljivi. Nastaju nova jezera. Xlo Pustosni potres-potres koji izaziva katastrofu Na osnovu kolicine oslobodene energije. Na nasipima i branama dolazi do kriticnih o'tccenja.nakon cega slijedi glavni udar.

gnajsevi . moguce je izdvojiti podrucja na kojima odredeni objekat trebamo temeljiti i konstrukeijski koncipirati tako da izdrzi ocekivani potres. ostecenja gradevmsklh obJekata ovisit 6e i 0 njihovoj udaljenosti od epicentra. krecnjaci. iIi ~manjenje stepena seizmickog intenziteta.2. potresni se talasi iii reflektiraju iIi lome. Sporiji su od PiS talasa i imaju najmanju vaznost. Na prelazu iz jednog medija ( koji ima odredenu elasticnost i gustocu ) u drugi. s naglaskom na veeu nepovoljnost onih s krupnijim zm!ma. a najsporiji u nevezanim.feri. sto ujedno oznaeava granicu medu medijima. Zakljueak koji proizilazi iz ovih podataka jeste da u potresnom podrucju objekte treba temeljiti dublje. vibriraju u smjeru sirenja potresnog udara. vibriraju okomito na smjer sirenja. cvrstim stijenama. Naselja treba da budu sirokih uliea i sa dosta zelenih povrsina ravnomjemo rasporedenih po eijeloj povrsini grada. undae secundac iii S-talasi. humidnovoda i organizmi. Na osnovu ucestalosti potresa i njihove jaCine na nekom podrucju. te litoloskog sastava i tektonske grade. duzine i d09m. razliCite elasticnosti i gustoee.stijene. a u nevezanim i do 30 ell. rasjedi. Egzodinamika Egzodinamika proucava zbivanja u atmos.fokom Potresni udari sire se u talasiIna koji rezultiraju jaCim iIi slabijim vibracijama. Kroz njih se potresm talas! prenose ravnomjemo. hidrosferi i biosferi. U dosadasnjoj praksi spoznali smo da se zemljotresi ne mogu predvidjeti. 4.7 pula. Egzogene sile djeluju na Zemljinu koru s tendeneijom da izvrse peneplenizaciju (izravnjavanje) reljefa na podrucjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja neravnina u reljefu. dolomiti. U seizmicki aktivnim podrucjima urbani sticka rjesenja treba osmisliti tako da se opasnost za Ijude svede na minimum. undae longae iii L-talasi sire se sarno kroz litosferu. Ovi procesi manifestuju se kao: III .5 em. Iskustveni podaei svjedoee da je razomo djelovanje potresa izrazitije na povTsini nego u dubini. nuzno je VOG!t! racuna i 0 lokalnim uvjetima ( reljef.. a brzina im raste s dubinom. -Transverzalni talasi. koja se naziva diskontinuitetom. projektovanjem i izgradnjom objekata. polozaj slojeva. aridno-insolaeija i vjetar ). undae primae iii P-talasi. klizista. Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj povrsini ovisno od klimatskog uticaja ( nivalno podrucje-snijeg i led.nje . glavnim udarom ijednim after . Amplituda talasa u vezanim stijenama iznosi do 2. Na osnovu zakasnjenja S-talasa prema P-talasima maze se izracunati mjesto epicentra. najbrzi Sil. sire se konveksno prema sredistu ZemUe. ali da se od njihovog razomog uticaja mozemo zastiti odgovarajuCim planiranjem. itd). Seizmogram potresa s dvafor . Najbrzi su u vezanim.foka. Potres se registrira uredajem koji se naziva seizmograf. konglomeratai. Znacajno je da egzogene sile zajedno sa proeesima i pojavama koje uzrokuju imaju adraz u dijelu litosfere u kojem se vrse gradevinski radovi i grade razni objekti. Poznato je da su zgrade od betona sa skeletnom armaturom znatna otpomije od zidanih kamenih zgrada kao i zgrada od opeke. za sto su potrebne najmanje tri seizmoloske stanice ( ne u pravcu !). Osim nacina i dubine temeljenja. bez narusavanja njegove funkeionalnosti.Stika 53. Seizmicki su opasne sve nevezane . Brzina sirenja talasa ovisi 0 materijalu kroz koji prolaze.a razlikuju se naCinom i brzinom sirenja: -Longitudinalni taiasi. i to vise iIi manje paralelno. te lokalnih uvjeta 0 kojima ovisi poveca. Na poveeanJe seizmicnosti u tim stijenama znatno utice visok nivo podzemne vode. geoloskoj gradi stijene i nai'inu gradnje. -Dugi talasi. kvarciti. Prilikom izgradnje u seizmieki aktivnim podrucjima. i njihove uticaje na Zemljinu koru. sporiji su od P-lalasa za oko 1. glineni skriljei i njima sliene stijene. Stijene na kojima radimo mogu se u seizmickom smislu podijeliti u dvije grupe: a) seizmicki bezopasne stijene i b) seizmicki opasne stijene. Tako recimo na dubini od 15 m potres se mamfestl\Je sa samo oko 10% razome snage koja je registrovana na povrsini. izazlvaju stezanje i rastezanje stijenske rnase. U grupu seizmicki bezopasnih stijena ubrajaju se sve cvrste stijene ovim redosljedom: magmatske stijene. 110 pjeScari .

U prirodnim uvjetima fizicko i hemijsko raspadanje djeluju zdruzeno. biotit. Povrsinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji savremeni geoloski proces. Ovaj proces je naroCito razvijen u tropskim predjclima u uvjetima visih tClnperatura i Slika 54. a mogu djelovati i kao lokalni egzodinamski procesi ( npr. odronjavanje. Hemijske izmjene nastaju u onim dijelovima stijenskih masa koje su dostupne dejstvu vode. Hemijsko raspadanje predstavlja hcmijske izmjene stijenskih masa kao sto su hidratacija. Povrsinsko raspadanje stijenskih mas a velike vlamosti. serpentinizacija ( olivin. -colska erozija. ). aksidacija. jer sarna raspadina. Sa dubinom proces fizickih i hemijskih promjena postaje sve sporiji. Hemijske izmjene stijenskih masa su najbrze u onim stijenama koje sadrZe lahko rastvorljive minerale ( sulfati . Fizickim raspadanjem tretira se meh. -klizeuje. ako nije erodovana.2. kale it ). -osipanje. itd. Hidroliza predstavlja razlaganje slozenih silikata uz prisustvo vade sta je praceno iZdvajanjem kiseline. profil terena sa korom raspadanja Ova kara moze biti razliCite debljine od nekoliko mm do oko 20 m. pa se takva izmjena stijena naziva fizicko-hemijsko raspadanje. odnosno zamrznuta voda u porama kamena ( led ima veeu zapreminu od vode za oko 10 % pa sc stvaraju visoki pritisci ). odnosno planiranje i projektovanje odgovarajucc zastite u slucaju njihovog . Proucavanje egzodinamskih procesa omogu6ava ocjenjivanje pogodnosti nckog tcrena za izgradnju gradevinskih objekata. Vidovi hidratacije su kaalinizacija ( feldspati i liskuni u kaolinit ). -zamocvarenje. . hloridi ). -abrazija. -erozija padina. Zona stijenskih masa u kojoj dolazi do znacajnije izmjene fizickih osobina i hemijskog sastava naziva se zona iIi kora raspadsnja ( 81. kiseonika.1. Na povrsinama kamena zahvacenog ovim procesom uocavaju se mrkozute mrlje koje prljaju kamen i narusavanju njegov izgled osobito ukoliko je kamen glacan i poliran. NajcesCi uzrok fizi6kog raspadanja stijena je dncvno i godisnje temperaturno kolebanje. Sa inzenjerskogeoloskog aspekta zona raspadanja moze da ima negativnu i pozitivnu ulogu. Egzodinamski procesi mogu biti vezani za veee prostare kada se tretiraju kao regionalni ( npr. ).54 ). Ovim procesom oslobada se sumporna kiselina koja razlaze druge minerale ( feldspat. magnetit. -Iednicka erozija. Oksidacija predstavlja proces djelovanja slobodnog kiseonika na minerale sa dvovalentnim zeljezom ( pirit. Ove izmjene su najvece pri povrsini terena i liZ povrsine prslina i pukotina. -sufozija. pirokseni i amfiboli u serpentin ) i hloritizacija ( biotit. rastvaranje i hidroliza. Pri tome sulfidni minerali pirit i markasit oksidisu pretvarajuci se u limonit. amfibol i piroksen u hlorit ). Slieno razomo djejstvo ima i mraz.micko usitnjavanje stijenske masc.zeniji 112 113 . Negativna strana zone raspadanja ogleda se u Cinjenici da stijenske mase imaju manju cvrstocu te su manje otpome na mehanicke uticaje i eroziju. U okviru ovih zona u odgovarajucim uvjetima formir~u se klizista a u 81ucaju potresa u okviru njih izra. 4. Ono se sastoji iz fizickog ( mehanickog ) i hemijskog raspadanja stijcnskih masa.denudacija. -odroujavanje. Nestabilni alumosilikati prelaze u minerale glina. klizanje terena.temog djelovanja. crozija ). CO2 i drugih hemijski aktivnih supstanci. Usljed pramjene temperature dolazi do sirenja i skupljanja mineral a odnosno do pojave prslina i pukotina. itd. -fiuvijalna erozija. raspadanje stijena. sporije u karbonatnim stijenama a najmanje i najsporije u stijenama silikatnog i silicijskog sastava. predstavlja zaStitni pokrivac dubljih svjezih dijelova stijenskih masa. Hidratacija je proces vezivanja cestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode.-povrsinsko raspadanje stijenskih masa. sufozija-ispiranje tla. olivin. -karstna erozija.

a duzina im iznosi par stotina metara. Kao posljedica nakupljanja rnaterijala nosenog kisnim kapima i rnlazevirna kiSnice.denudare-ogoliti ) predstavlja proces spiranja i ogoljavanja terena pod djelovanjern atrnosferske i kopnene vode.3. izglodavati ) padina je proces linijskog spiranja padina povremenirn mlazevima tekute vode. Takav primjer je kada se u okviru njih formira materijal ( glina itd.5 mm godisnje ). svojom snagom zljebe povrsinu terena i odnose rastresiti pokrivac. Pri tome vodene kapljice i slabiji rnlazevi vode nose sa soborn sitne mineralne cestice. j' Slika 55. vegetacija. prisustva biljnog pokrivaca. daljem razaranju. kJimatskih prilika. 4.55 ). Razlika izmedu ovog procesa i procesa denudacije je u tome sto se pri denudaciji teren spira cijelom povrsinorn a pri eroziji dolazi do zljebljenja terena dut pravacajacih mlazeva vode.su seizmiCki efekti. To je nglavnom slabo konsolidovan i stisljiv rnaterijal. .2. Brzo se razblacuje. Stika 56. Vododerine imaju dubinu erozionih zljebova (s1. ) koji se koristi u gradevinarstvu. Povremeni povrsinski tokovi. Delnvij se formira od eluvija odnosno. 4. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su akurnulacioni oblici erozione plavinc. Proces nastajanja jaruga prikazan je na slici 57. Shema razvojajarllga. otpomost stijena prema mehanickom i hemijskom razaranju itd. Denudacija Denudacija ( lat. A-perspekfiva. PriIikom crozije padina formiraju se odgovarajuCi erozioni i akumulacioni oblici. Takode zahvaljujuci kori raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i povecavaju povrsine obrasle sumorn. Medutirn.erodere-prostrugati. nagiba terena. Erozija pad ina Erozija (lat. a sporo i nepotpuno drenira. podlozan velikorn i neravnomjernorn slijeganju. itd. itd) lakse se izvode zahvaljujuci korama raspadanja. Profil terena sa korom raspadnja-l ( e/uvij ) cijim je kretanjem niz padinu formiran defuvij (2) I I Deluvij se odikuje ilovacastirn sastavorn i velikom poroznosti. B-horizontlana projekcija 114 115 . koliCina i intenzitet atmosferskih padavina. u brdsko-pJaninskim predjelirna reljef se snizi oko 0. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno po cijeJoj povrsini ( npr. Mnogi inzenjerski zahvati ( kopanje kanala. javlja se deluvij. Intenzitet erozije padina zavisi od geoloske grade terena. Slika 57. lz navedenog proizilazi da je deluvij veorna nepovoljan rnedij za gradnju bilo kakvih gradevinskih objekata.Na denudaciju utii'u lokalni faktori kao sto suo geoloska grada i reljef terena.2.2. Tri faze razvoja erozionih :f(jebova Kod jaruga zljebovi su duhlji ad 2m ( mogu bili duboki do 20 m ) a duzina im moze biti oko 1 krn. a zasjecen i raskvasen jos i klizenju. rnaterijala formiranog u kori raspadanja stijena. Nagomilanje pokrenutog i nosenog sitnog rnaterijala vrsi se po lokalnim depresijama u reljefu iii dosta cesce pri dnu padina ( s1.56) do 2m. ponekad Zone raspadanja rnogu irnati pozitivne karakteristike.

Ukoliko u dolinama patoka i rijeka dominira bocna erozija ( podlokavanje obala ) formiraju se rijecni meandri.Erozione plavine nastaju u blaZe nagnutinl iE ravnim dijelovima terena odnosno tamo gdje oslabi transportna moe povremenih vodenih tokova. zabrana oranja terena sa nagiborn veCin1 od 20 0 . 4. N ISKC!. Ukoliko podsjeeene mase padnu u more obrazuju se strmi odsjeci na obali mara koji se zovu klifovi. kanali. Intenzitet rijecne i potoene erozije ovisi od ve6eg broja cinilaca kao lito suo geoloski sastav i struktura terena.f1uvius-rijeka) crozija obuhvata razaracki rad potoka i rijeka koji se manifestuje u vidu produbljavanja ( vertikalna erozija ) i prosirivanja ( boena erozija ) njihovih korita. u Lipnici kod Tuzle ( selo CaniCi ) bujica nosiin stabia krupnog drveea koja Sli probijala zidove kuea a scoski put je za kratko vrijeme nestao i pretvoren je u vododerinu. pruge. ) na terenima sa bujicnim tokovima dosta je teska i lnoze biti veoma skupa. Razvojem ovog procesa obrazuju se priobalne terase koje su nagnute prema moru. nagib rijecnog iii potocnog korita.58 ). koli6na i vrsta vucenog i lebdeceg nanosa. klima itd. izgradnji naselja.4. k1isure ( kose obale ). Nekada teiikoce mogu biti tako velike da se radije pristupa izmjestanju trasa puteva itd. Inzenjcrskogeoloske odlike plavine su: velika poroznost. podloznost slijeganju. kao i podloinost mehanickorn razaranju.." slaba konsolidovanost. Ukoliko je plavina formirana bujicnim tokom onda se naziva proluvij. RijeL~ne lerase izgradene od pijeska i sljunka Stvaranje terasa moze biti prouzrokovano: pomjeranjem i promjenom erozione baze. Sanacione mjere protiv erozije padina su: zatravljivanje i posulnljavanje padina. slaba nosivost. tektonskim pokretima. Prema tOlne tereni izgradeni ad plavina nisu pogodni za izgradnju saobra6ajnih i drugih gradevinskih objekata. Da bi se ovo sprijecilo potrebno je regulisati i Cistiti korita rijeka i potoka. U dolinama potoka i rijeka gdje preovlaauje vertikalna erozija ( zljebljenje korita ) formiraju se kanjoni ( skoro vertikalne obale ). Kao znacajne tvorevine rijecne i potoene erozije javljaju se rijecne i potoene teruse. patoka: )' Stika 58.. Nivoi jezera i vecih rijeka su lokalne erozione baze. .) odlagan zemljani materijal koji je doyen do promjene toka rijeke i njenog udaranja 0 drugu obalu odnosno bocne erozije (podrivanje obale ) eime je izazvano stvaranje velikog klizista. itd. Fluvijalna erozija Fluvijalna (lat. iii su stjenovite odnosno usjecene u osnovne stijene po stranama doline.2. Abrazija Pod abrazijom ( lat. Tako je naprimjer u karito rijeke Miljacke (1999. To se desava pri bujicnoj eroziji kada se formira bltjicna plavina odnosno proluvij. terasa ravan Korito I . Savntmpoa aluvi'jatna ' !. Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja odnosno talasne potkapine. 116 117 . itd. Mogu biti izgradene od pij eska i sljunka 1 I ( s1.. prisustvo i karakter tektonskih pokreta..god. . promjenama u koliCini taloga itd. Tako je recimo 2001 god. izrada popleta i drugih pregrada po vecim iljebovima. usljed potoene i rijeenc erozije doslo je do pojave brojnih klizista. dok je nivo mora opca eroziona baza fluvijalne erozije. 4. fundiranju mostova (izbjegavati terase iei u zdravu stijenu ).5. Proueavanje oblika i veliCine rijecnih i potocnih terasa ima veliki znacaJ pri slijedeCim gradevinskinl radovima: izgradnji saobracajnih objekata i kanala. odnosenju razorenog materijala i njegovom talozenju.2. mostovi. izgradnji brana. Na podrucju Tuzlanskog kantona tokom 2001 god. vodopadi itd. kolieina tekuce vode.abradere-ostrugati ) podrazumijeva se djelovanje morskih i jezerskih talasa koje se manifestuje u vidu razaranja obala. Intcnzivna erozija padina moze u kratkom roku uCiniti tcrcn neprohodnim za vozila i Ijude. itd. Navedene abrazione tvorevine prikazane su na slikama 59 i 60. lzgradnja objekata( pUlcvi. One nastaju produbljavanjem rijeenog iii potocnog korita odnosno usijecanjern nove doline u starom i relativno sirokom dolinskom dnu.

odronjavanje. U okviru meksih stijena abrazijom se formiraju Jl8 119 . a u zani cyrsCih stijena rtoyi i poluostrva. Kada voda . Sliku 59. pjeskoviti i glinoviti sedimenti ). sastav stijena i polozaj slojeva mehanicka otpomost stijena. odnosno tame gdje se nivo rijeka i jezera brzo ffilJenJa. Razaranje stijenskih masa obavlJa se pod hldrodmamlcktm djejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane 1 slabo vezane sedimente ( prasinasti. Pn ovom procesu imamo dvojako djelovanje vode. ( zaklonjenost ostrvima ).nabacivanje blokoya ). .) i drul'lh objekata (napr. polozaj obale na obali. Sufozija Sufozija je proces ispiranja i prenosenja sitnih cestica iz rastresitih stijena kroz koje se filtriraju podzemne vode.zaliyi. prinos klasticnog materijala sa kopna (smanjuje abraziju ). Obrazovanje plaZa dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka abrazije obala. .. Marsko ooala sa ahrazionim tvorevinama ( I-kltt: 2-talasna potkapina. itd. taloze se u priobalskom dijelu mora ( uglavnom u zalivima ) gdje se stvaraju sljuncane i pjescane plaze. 4-kontincntalni od. KIf! na zapadnoj obali Koreje ( Birkeland & Larson.~jek) Slika 61.2. 3. odnosl nerastvorljive mineralne cestice takvu SUfOZlJU nazlvamo rnehamckorn. . . kao i oni doneseni potocima i rijekama. Ove Oljere treba pored abrazlJe da spr~iece i druge egzodinamicke procese kao sto su klinnje terena . a ukoliko v~da rastvara minerale cestice i odnosi ih u vidu rastvora onda je u pitanju hernijska sufozija. Sastoji se u izgradnji specificnih zastitnih zidova ( sl 61.. Ovom procesu su najcesce izlozeni sitnozrnasti pijeskovi i prasinasto-glinovite stijene.6. Zastifni zidovi na obali Floride (Birkeland & Larson. Provodenje mjera zastite morskih i jezerskih obala woma je tesko i skupo. Sufozija je najcesce zastupljena u priobalskim dlJelovlma r11eka 1 Jezera.. Jacma talasa..priobalska terasa. Faktori koji uticu na abraziju su slijedeci: nagib obale ( proces je intenzivmJI na strmim obalama). Slika 60. Ovakva abrazija naziva se selektivna abrazija. 1989) Mehanicki sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale. 1989) 4.

izvanredna stisljivQst. pijeska. sirina. Slika 62. geoloska grada. Termin karst obuhvata geoloske procese i pojave u Zemljinoj kori i na povrsini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena. formiraju se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjecaju na plitke vrtace. vrtace. te izrazito slijeganje i istiskivanje pri opterecenjll. snijeznica ).63).skidanju i odstranjivanju tankih mocvarskih taloga. Usljed navedenih karakteristika rnocvare su cesto neprohodne kako za vozila.te preopterecenjll debljih taloga i njihovorn istiskivanju ispod nasutog rnaterijala. Na dnu vrtaca prislltne su pukotine duz kojih su vrtace nastale(sI.izradi nasipa u cilju sprijecavanja izliva poplavnih voda.8. Karstna erozija Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razaracki rad povrsinskih i podzemnih voda II labko rastvorljivirn stijenama (karbonatne. Izvodi se najcesce onda ako su ugrozeni znacajniji objekti. tako i za Ijude. uvale i karstna polja. 4. rnermerirna i dolomitima. debljina sedimenata).prihvatanju povrsinskih voda i onemogucavanju njihovog priticanja u mocvaru. tokom Vre111ena. a ponekad i izdignute podzernne vode U okviru mocvara dolazi do talozenja sedirnenata biljnog porijekla ( treset ). Visoke nlocvare se karakterisu tanjim slojevima organskih naslaga. 4. U te svrhe prinljenjuje se injcktiranje silikatnim maSaIua ili izrada betonskih elaana sa filterima. zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme pop lava. Zamocvarenje tcrena Pri ovorn egzodinarnickorn proeesn dolazi do akurnuliranja stajacih voda u okviru depresija. gipsni i soni karst.62) su brazde cija sirina i dubina mogu da budu od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara a duzina po vise nletara. Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razllkujemo karbona!ni. Uprkos lakse rastvorljivosti sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. rasjedi) sto se odrazava na smanjenje rastvaranja pa i karstitifikaeiju sulfatnih i hloridnih stijena. duzina. zatirn gline.U terenin1a iziozenim procesu sufozije. te fizicka i mehanicka svojstva sedimenata. sa karakteristicnim reljeforn i hidrografskom mrezom. itd. CHj inienjerskogeoloskog istraiivanja rnocvara je da se utvrde: genetski tip mocvara. hidrogeoloske karakteristike. speeifican rezim eirkulacije podzemnih voda. Prilikom izrade saobracajnica njihove trase obicno idu rubovima mocvara jer su lamo uglavnom mocvarski talozi najtanji. sulfatne i hloridne). 120 121 .7. Znacajniji povrsinski reljefni obliei u karstu su: skrape.2. pri cemu se obrazuju raznovrsne supljine. Najrasprostranjeniji je karst u krecnjacima.2. visoke sarno padavinama. Te vode rnogu biti atmosferskog porijekla ( kisnica. U priobalju vecih rijeka sufozija rnoze izazavati klizanje terena. Skrape (sI. dok se mjesovile nl0c:vare koje su najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. Opec inzenjerskogeoloske odlike mocvarnih sedimenata su: velika poromost. Niske mOGvare se prihral1jujll sarno izdanskonl VOd01l1. Ove stijene su plasticnije pa se u njirna rjede formiraju diskontinuiteti (pukotine. Saniranje rnocvarnih terena sastoji se II isusivanju pornocll drenaznih kanala i drenaznih rovova. rnorfoiogija (oblik. Saniranje terena zahva6enih sufozijorn dosta je teSko. uvjeti prihranjivanja. kojima se sprijecavu iznosenje mineral nih cesticu iz nevezanih i slabovezanih sedinlenata. Skrape u krecnjacima Vanjskih Dinarida Vrtace su tanjirasta iii ljevkasta udubljenja Cija je sirina najcesce 10-50 m a dubina 3-20rn.

po~ori. vodopropust1jivost protocnost podzemnih voda i rastvaracka moe podzemnih voda ( prisustvo disoeiranih jona CO 2 .Imaju izuzetan znaca] za eirkulaeiju i bidraulicku povezanost podzemnih voda. starost karsta. Na razvoj karsta uticu sljedeCi i~lktori: mineralni sastav stijena i njihova tektonska ostecenost. Nalaze se po obodu 1 duu karstnih polja. intenzitet obrazovanja povrsinskih i podzemnih karstnih oblika.'il1c) Po koliCini karstnih oblika. Tako se naprimjer vrlo nestabilni tereni karakterisu sa 5-10 proloma godisnje. uvala i vrtaca. Vrtace formirane u ispucalim krecnjacima Uvale nastaju spajanjem vise vrtaca. Prilikom izvodenja gradevinskih radova u karstnim terenima nailazi se n3 sljedece oteO'avaj uce okolnosti: teski uVjeti vodosnabdjevanja. hidrografskim hidrogeoloskim svojstvima pojedini au tori izdvajaju dva tipa karsta: holokarst (potpuni karst iii Ijmi karst) i merokarst (nepotpuni iIi zeleni karst). treba navesti da se karstni podzemni oblici (peCine. ceste vrtace i druge depresije. sfaiaklifi (n'.jame. Pri injzenjerskogeoloskom istraz.S04. Ovi 122 123 . Stepen stabilnosti terena odreduje se prema broju proloma na I km' za jednu godinu. kao 1 tokove ponomiea. Znacajniji podzemni karstni obliei suo karstni kanali. jame i pecine.U dubini su vezane za karstne kanale.CI).lace cirkulacije voda koje sadrze slobodan CO 2 . Pecine su uglavnom horizontalne podzemne pro. iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski ostecenim zonama) prilikon1 izgradnje tunela. U pecinama se stvaraJu peemskl nakltl ka? sto su stalaktiti (vise na krovu petine) i stalagmiti (rastu na podu peeme) (sI. nestabilni sa 1-5 proloma godisnje. stabilnost terena i uvjeti izgradnje gradevinskih objekata.Mogu biti duboke vise slotina metara. Ponori su zjapece pUkotine u koje poniru povrsinske vode. Karstifikacija je intenzivnija u zonarna . brojnost i prostorni raspored karstnih oblika. Formiraju se duz pukotina i rasjeda. a relativno stabilni sa 1 prolomom za 1-20 godina. Medutim. Karstna poija se formiraju spajanjem vise uvala a mogu nastati i tektonskin: putem. Karstna polja Bosne i Hercegovine uglavnom su nastala tektonskl.storij~ u kojima ponek3'd teku manji vodeni tokovi. Jame su pretezno vertlkalne pukotme ko]e su prosirene karstnom erozijom.Slika 63.64) . teska prohodnost.ivanju karsta prikupljaju se sljedeci podaci: vrste. Stika 64. pc~jave odrona i sipara itd.)'e na kronl pei:ine) i sfaiagmifl (NlstlllW podu pei. rastvorljivost stijena.kaverne) mogu koristiti za skladistenje materijala iIi pak kao sklonista za ljude. poroznost.Karstni kanali su ejevaste supljine nastale prosmvanJem pukotina sirine nekoliko em do vise dm. Duzina im je do 2 km a sirina par stotina metara. uglavnom bliic povrsini tcrena kao i duO' tektonskih ruptura.

4. poroznost. debljina naslaga. Na osnovu navedenih podataka poduzimaju se mjcre u eilju sprecavanja razvoja eoiske erozije i njenog uticaja na gradevinske objekteo Najcesce sanacione mjere sue prekrivanje terena humusom. Pjescanc pustlnje nastaju talozenjeul vjetrom tnmsportovanog pijeska blize iii daije ad kamcnitih pu:otiniao Dine predstavijaju brezuljke uglavnom polumjesecastog oblika cija je blaze nagnuta strana okrcnuta ka vjetru (s1.PrilikOln ovog procesa nasta. te ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba. mikro reljcfEL prisustva vegetacijc na povrsini teren<1. zbijanje Jnase pod dinamickim uticajima.tereni takode sadrze dobar (krecnj aci) 0 lahko obradljiv gradevinski kamen ldealan oblik dine je srpasta barhana (sL66) 4. preu::etv I:: Birke!and&Larson) Inzenjerskogeoloskim istrazi \'anjem terena sa eolskim tvorevinanla prikupljaju sc sljedcCi podaei: vrsta matiene stijene od koje potice pijesak. koja SD blize nivou podzemne vade. vrenlenske duzine djelovanja vjetra. Oaze su plitka OVa111<1 udubljenja (dubina 5-20m).9. pa su pod vegeiacijom .Lcdnicka erozija Aktivnost Ieda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednicka iii glacijalna (laLglacies .1O.2.Eolska erozij2 Eolska crozija predstavlja izduvavanje. vlainos! i vodopropustljivost naslaga. smjera duvanju vjetra.65)0 Stika 66. tu se jedino nloze zivjeti u pustinji. oblik i glatkost zma. Proces izduvavanja i odnoscni. granulometrijski sastav zma. rastresitog materijala nazi va se deflacija (laLde'i1atio-Ocluvmi). koja vjetar transportuje.2. Barhanl.! II Kalij(wmji(po Shelton.U starogrckoj mitologiji Eol je bio bog vjetra pa je po njelItU ova erozija dobiia naziv.:. oblika i sastava Zfll3. Kamene pustinje se karakterisu prisustvorn krupnih karnenih b10kov<1 na povrsini terena. Transport pfjeska iformirunje dine(po Bagno!du preu=eto i:: Heraka) 124 125 . Eolska erozija je Ilojintenzivnija u pustinjskim predjelinlu gdje su utmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoreni nlaterijal lahko p0kretljiv jer nije obrastao vegctacijOln. Najpoznatiji erozioni lednicki obliei reljefa su cirk i valovo Cirk predstavija amfiteatralnu depresiju u okviru kojc se snijeg pretvara u ledo Na mjestu nekadasnjih cirkova n10gu se fornlirati glacijalna jezera kakav je i prin1jer prikazan na slici 670 Slilw 65. mincraloski i petrografski sastav pijeska. posumljavanje i izrada popleta. prenoscl1Je i talozenje cestica prasine i pijeska pod djejstvOlll vjetra.led) erozijao Bez obzira na sporast kretanja lednika (nekoliko em-m na dan) ani svojim krctanjcm uticu 11a forn1iranje reljefa obrazujuci erozione i akumulacione obI ike.ill eolski erozioni obEd: kamene pustinje i oaze. Eolski akulllUladoni oblici Sli pjcscane pustinje i dine. Eolska erozija oVls1 od sijedecih faktora: jacine vjetra. vlainosti stjenskih masa na kaje vjetar djeluje~ te krupnocc. zatravljivanje.

Slika 67. GlacijalnajezeraJormirana 11 dolinama cirkova (Wind River Mountains. Valov kro:: koji se krete lednik (glecer) i nasi morenski mataUal (Yentna Glacier-Alaska) (iz Birkeland & Larson) Kameni materijal koji lednici nose na svoJoJ povrsml. Slika 69.Glacijalni til u Siera Nevadi-Kalifornija ( po Putnam.68). u svome tijelu. slabo konsolidovan i moze biti debeo vise desetaka metara. iii pri dnu. ukoliko je taj sloj nagnut.To je polukruzni bedem formiran 126 127 . To je padinski gravitacioni proces.i:: Birkeland&Larson) Pri inzenjerskogeoloskom istraZivanju terena sa lednickom erozijom posebna paznja se posvecuje morenskom materijalu koji zbog svojih karakteristika moze biti nepovoljna sredina za izvodenje gradevinskih radova. Wyoming) (i:: Birkeland & Larson) Valov predstavlja lednieko korito kroz koje se kretao iii krete lednik (s1.1l. Klizenje moze nastati spontano i tada se naziva prirodni proces. naziva se morenski materijal.na mjestu otapanja lednika.2. (stabilniji) i glinoviti (pokretljivi) slojevi. Za taj materijal karakteristieno je da je uglavnom nevezan pri eemu se naziva til (sI.a ukoliko je izazvano djelatnoscu covjeka onda se tretira kao tehnogeni proces. nepovoljnim uvjetima zaptivanja injektiranjem. 4. Materijal je veoma heterogene granulacije.69). Slika 68. pa se izmjenjuju evrse. razliCitom vodopropustljivoscu.itd. Akumulacioni lednicki oblik reljefa naziva se ceona morena. podlozan je nepravilnom slijeganju.Ako su naslage uslojene.KliZenje i klizisla KliZenje je proces otkidanja i pomjeranja otkinutih masa preko stabilne podloge. klizanje se odvija po slojnoj povrsini stabilnijeg sloja. te se odlikuje nedovoljnom nosivoscu. U ovom materijalu mogu6a je nestabilnost.Klizenje se odvija po kliznoj vise-manje skoljkovitoj povrsini ako je u pitanju homogeni glinoviti materijal.

nasipanjen1 materijala itd.Proces klizenja moze biti kontinuiran.Ie dio terena koji se pomjera iii se p0111jerao niz padinu. vjestacko preopterecenje padine. dubina klizista. odnosno to .11. prekomjerna usjecanja itd. 4. Posmatrana u presjeku ona je cesce nepravilnog nego cr~ometrijski pravilnog oblika. E-trbuh. intenzivnom denudacijol11 i erozijonl. oblik.2. Kod njih Sll pukotine gus6e ali su i spustanja blokova manja 4. i fosilna-starija i 128 129 . C-depresija. Diskontinuirano aktiviranje klizenja vecinom je povezano za obilnije topljenje snijega iIi intcnzivnije padavinc poslije duzih susa. Kliziste je tvorevina procesa klizenja. Najvecu ostecenost tijela klizista uglavnom imaju plitka klizista. utice veCi broj faktora koji se 1l10gU svrstati u dvije grupe: promjene u sastavu i svojstvima stijena.2. Nainlc. to je zapravo pukotina duz koje je doslo do spustanja otkinute mase. mogu pretvoriti u manja jezerca. geoloski sklop stijena itd. smjer razvoja klizenja. veliCina klizista. ali cesce je diskontinuiran. Osnovni elementi klizista prikazani su na sliei 70.3. ne tako rijetko.2. Slika 70. Sekundarni oziljci klizista su pukotine duZ kojih je doslo do naknadnog komadanja tijela klizista. NajcesCi nep~sredni povodi za pocetak klizenja su: izrazito povecanje vlaznosti stijena i rastresitog pokrivaca padine.iene konfiguracije padina Do promjena II sastavu i svojstvima stijena dolazi usljed raz!icitih uzroka od kojih su najznacajniji fizicko i hemijsko raspadanje s(jena. Nozica klizis!a predstavlja hipsometrijski najnizi dio tijela klizista. Klizna povrliina iii povrsina klizenja je donja sasvim jasno izraiena granica tijela klizista i stabilne podloge po kojoj je doslo do smicuceg kretanja tiieia kliziSta.Elementi kliziSta Svako kliziste posjeduje odredene elemente. i prirodnc i vjestackc izm. U velikim klizistima moze se obrazovati vise takvih ulegnuca. Kod velikih kliziSta moze ih biti i po nekoliko u tijelu klizista.2. vrijenlc nastanka i svojstva klizista. D-sekundarni oiiijci) 4.l. Uvala iii depresija kliziSta je ulegnuti dio tijela klizista. zasjecanjem i usjecanjenl. odnosno bare.Ceoni oziljak klizista je hipsometrijski najvisi dio klizista. Elementi klizista prikazani u planu ina profilu (AB-ceoni oiiijak kliziSta.Klasifikacija idizista Klizista se mogu klasifikovati po raznim kriterijumima kao ilto su: aktivnost procesa klizenja.n. Prirodne i vjestacke iZ1njene konfiguracije padina lTIOgU biti izazvane: poarIvanjsm rijecnih obula.Prema aktivnosti procesa klizenja kliziSta se dijele na aktivna (spora-vizuelno nevidljiva pomjeranja. brza pomjeranja mldan i nagla) i neaktivna (smirena.Trbuh klizista je ispupceni dio tijela klizista. koja se.11. na osuncanim padinama tokom suse dolazi do formiranja pukotina koje tokom kisnog perioda prinlaju povrslnske vade sto cesto predstavlja jedan od nzroka klizenja terena. FG-noiica kliziSta. Tijeio klizista predstavija tlo iii stjensku masu koja se krece niz padinu.Uzroci stvaranja klizista Na veliCinu. (e hemijska i mehaniCka sufozija.

mogu se primjeniti efikasne mjere saniranja. uzajamni uticaj klizista na objekte i objekata i radova na kliziste. a u laboratoriji odreduju se fizicka Svo]stva stlJena-vlninost. Hidroloski i hidrogeoloski indikatori su:jaka raskvasenost stijena. Kada je u pitanju smjer razvoja klizenja izdvajaju se deiapsivna (proces klizenja odozdo navise) i detruzivna kIizista (proces klizenja odozgo nanize). 4.prekrivena sedimentima). geomorfoloski. ltd. klImatske faktore. morfolosh odlike.velike i eeste oseilacije nivoa rijeka i jezera. konzisteneija.) te krivljenje objekata. 4. jako razuden reljef i velika zatalasanost padina. koji su zanvaceni III mogu bit! zanvacem procesom klizenja i b)pravilno odabiranje a potom i projektovanje mjera saniranja k1izista. na vrlo mala « 100 m 3 )."pijanih suma".itd. 5.Cilj inzenjerskogeoloskog izucavanja k1izista Cilj inienjerskogeoloskog izucavanja kliziSta svodi se na sljedece: a) d~finisa~je stepena ugrozenosti objekata. 3.morfologiju i druge karakteristike klizista.strmo podsjeeene padine. Prepoznavanje labilnih pad ina vrsi se na osnovu razliCitih indikatora kao sto su: geoloski.5. nepovoljna orjentacija nagiba slojeva i ruptura (smjer nagiba niz padinu).2. cesta pojava izvora. Od geoloskih indikatora znaeajni su duboka povrsinska raspadnutost stijena. Prema veliCini klizista se mogu podijeliti npr.Saniranje labilnih padina i k1izista Ako se pouzdano definisu uzroci k1izenja. asekventna (klizenje u jednorodnim. hidrogeoloske karaktenstlke.duboka (5-20 m) i vrlo duboka (preko 20 m). granica plastienosti cvrstoca na smicanje itd. vel ike i ceste oscilacije nivoa podzemnih voda.) .itd. Izvodenje terenskih i laboratorijskih istrniivanja (inzenjerskogeolosko kartiranje. lzrada elaborata 0 inzenjerskogeoloskim uvjetima saniranja klizista sa prijedlogom sanacionih mjera.11.2. intenzivna tektonska ostecenost stijena. okna.11. Za saniranje klizista primjenjuju se tri grupe sanacionih mjera.itd. mnogo pistevina. do ogromna (> 1000 000 m'). istraini iskopi-rovovi. vrbe itd.Tehnicki indikatori koji ukazuju na labilnost padine su prsline i pukotme na obJekrlma (zgrade. dimenzije i ostala svojstva klizista. pojavu krivih stabala tzv.obim i raspored istrainih radova kako na klizistu tako i izvan njega).Prema geoloskom sklopu stijena u kojima se formiraju klizista se dijele na: konsckventna (51.mjere Slika 71. Kad]e u pllanju proces klizenja i kliziste onda treba odrediti: uzroke koji su doveli do klizenja.. Na osnovu dubine izdvajaju se: povrsinska (do 1 m). 2. 4. nepovoljan litoloski sastav. Podael 0 terenu i stijenama obuhvataju: geolosku gradu. Medu njima izrazito dominiraju plitka. antropogene utlca]e ltd. Od bioloskih indikatora treba navesti: ogoljenost padina. fizicke karakteristike stijena. plitka (1-5 m). 71) (klizenje po slojnim plohama i klizenje rastresitog pokrivaea preko evrs!e podloge). hidroloska i hidrogeoloska osmatranja. geodetska i. Pri izucavanju velikih klizista treba se pridrzavati sljedeceg redoslijeda: 1.uglavnom zemljastim masama) i insekventna (klizenje u heterogenoj geoloskoj sredini duz kosih pukotina koje presjecaju horizontalne slojeve iIi slojeve nagnute suprotno od padine). geotehnicka osmatranja.l. konsekventna klizista.potporni zidovi.Izrada projekta inzenjerskogeoloskih istrniivanja (vrsta. Konsekventno kliziste II Tuzianskom kantonu (snimio ZFerhatbegovi6) Na prostoru Tuzlanskog kantona evidentirano je preko 600 klizista. istrnino busenje. stanje napona. geofizicka ispitivanja. Analiza literaturnih i fondovskih podata\<a (ako postoje). Inzenjerskogeolosko rekognosciranje (terensko upoznavanje problema). Geomorfoloski indikatori su: strm nagib padine. Za sistematsko proucavanje klizista i procesa klizerBa neophodno Je d:fimsalJ podatke 0 terenu i stijenama kao i 0 procesu kiizenja i kllZlstU. . bioloski i tehnicki. hidroloski i hidrogeo!oski. bioloska ogoljenost.4. pojavu barske vegetacije uz 130 131 .

njegovoj podlozi i zalec!u.mjere kojima se poboljsavaju karakteristike tvorevina u tijelu klizista. izrada drenaznih royoya za prihvat i odvoc!enje podzemnih voda. Gdron "Jasenjani" nOS/GO us/jed vertikalnog zasjeka visine preko20m kao i zbog nepovuljne orijemQcije primarnih i sekundarnih diskontinuiteta (Basagfc. injektiranje sa slabim pritiscima (injektiranje stjenske mase u tijelu klizista te podlozi i zaiec!u).kojima se otklanjaju uzroci klizenja.0dronjavanje Odronjavanje je egzodinarnicki proces pri kome dolazi do otkidanja i padanja dijelova stijena sa strmih padina.OOO. pukotina glinama.sa izravnjavanjern povrsine 4.) Slika 73. betonski armirano betonski zidovi. Uzroci odronjavanja karnenitih masa mogu biti sljedeci: podsjecanje strmih padina.72) za prihyatanje i odvodnju poyrsinskih Yoda. sipoy!' itd. Akutne sanacione mjere primjenjuju se za saniranje aktivnih klizista. i sprecavanJe podlokavanje obala (regulisanje tokova rijeka i potoka).Prema vremenu izvoc!enja razlikuje se preventivno i akutno saniranje. 2.drenaznih rovoya). 2000 ) Slika 72. sprecavanJe raskvasavanja terena povrsinskim i podzemnirn vodama (izrada vodozahvata.OOOm ). 3.~la) U terenu na kome se desilo odronjavanje mogu se razlikovati: zona odronjavanja (zona otkidanja i stropostavanja kamenih dijelova).2. dijafragme.Prcventivne mjere se primjenjuju u cilju sprecavanja klizenja na labilninl padinama. Prema velicini tiJela odroni se dijele od vrio malih (do 100m3 ) do ogromnih (> 1.One obuhvataju: obnavlj anjeunistene vegetaeije (zatravljivanje. nepovoljna orijentacija primarnih i sekundarnih diskontinuiteta. odronski materijal (moze biti homogen iii heterogen i on gradi tijelo odrona koje moze imati razlicite dimenzije). zamrzavanje vade u pukotinama~ fast korijenja visih biljaka. oziljak odrona (povrsina otkidanja-bez lisaja i drugog nizeg bilja). itd. Odronjavanje uglavnom pocinje pojavom noyih prslina i pukotina iii prosirivanjem postojeCih.posumlj avanj e). 132 133 . terasiranje povrsine terena i rasterecenje ceanog dijela klizista te zamjena stjenskih masa (koriste se stjenske mase koje pove6avaju etpore sn1icanja). Do ovog procesa dolazi usljed djejstva gravitacije i drugih sila kada one savladaju otpore smicanja (koheziju i unutrasnje trenje).-2-po fijelu kli::d'ta 3~kombinacija obodnih i kana/a po Tijelu klizi. Dreniranje kli:::ista kanalima(l-obodnt.Te mjcre su: izrada kanala (sl. gabioni.12. zatvaranje terena. Prije veceg odronjavanja mogu da se jave manja otkidanja i padanja kamenih blokoya. Odroni su narocito cesti u krecnjacima. podupiranje potpornim konstrukcijarna (kameni.kanala. Takav jedan odron koji se nalazi na magistraJnom putu J ablanica-Mostar prikazan je na slici 73.mjere kojima se sili klizenja suprotstavlja kontra sila.

Slika 74. i sl.2. Klasifikacija sipara vrsi se na osnovu razliCitih kriterija kao sto su: debljina tijela sipara (vrlo t~i do 0. Kretanje drobinskog materijala je diskontinuirano i kratkotrajno. nadimanje stjenskih masa. itd.pruge) i drugih gradevinskih objckata.neaktivni). zemljotresi. potresima (miniranje. itd.Inzenjerskogeoloski procesi 4. saobraeajnice. mora itd. mala nosivost. U nozlcl sipara akumuliraju se krupniji blokovi dok se pri vrhu sipara nakupljaju sitniji komadi stijena. Saniranje tcrena sklonih odronjavanju svodi se na sljedeca dva vida:a. velika stisljivost. podrivanjem nozice sipara vodom rijeka. itd. aktivnost sipara (aktivni. Navedene karakteristike definisu sipar kao nepovoljnu podlogu za izgradnju saobraeajnica (putevi. Istrazivanje odrona najcesce se sastoji u preventivnom utvrdivanju faklora koji mogu dovesti do pojave odrona.itd .). akumulacije.strmog nagiba 3S-4S0). 74) Pod inzenjerskogeoloskim procesima podrazumjevaju se vjestacke promjene geoloskih uvjeta terena prouzrokovane izgradnjom objekata (rudarski radovi. do ogromni> 100000 m\ Stika 7S.).). sidrenje labilnih masa.IilZenjerskogeoloske odlike tijela sipara su: velika poroznost. nagib povrsine (blaZeg nagiba do 25°. podzemni Cgorski") udari. Sipari su testi u nasim krecnjackim terenima Vanjskih Dinarida (sl. velika poroznost. rasterecenjem masa ublazavanjem njihovog nagiba.Pukotine na So/nom trgu u Tuzli nastale slijeganjem teren (snimio ZFerhatbegovicj 134 135 .3. itd.Mnogi objekti u gradu su sruseni a danas se na ulicama i zgradama nalaze brojne pukotine i neravnine koje svjedoce 0 slijeganju terena (sI. prolamanje stjenskib masa. Karakteristican primjer slijeganja usljed nekontrolisane eksploatacije kamene soli predstavlja Tuzla gdje su pojedine zone u proteklih 100 godina slegnute oko 15m.sniiavanjem nivoa izdani (primjer Venecije). 4. lahka i potpuna ocjedljivost. Saniranje sipara izvodi se na sljedece nacine: izradom potpomih konstrukcija (potpomi zidovi. pregrade).13.lnzenjerskogeoloske karakteristike odronskog materijala su: losa sortiranost blokova.)preventivno mehanicko uklanjanje labilnih blokova prije izgradnje objekata b.ices"i inzinjerskogeoloski procesi izdvajaju se: slijeganje terena. Slijeganje iercna lnoze biti prouzrokovano eksploatacijom mineralnih sirovina bocnim istiskivanjem slabonosivih stijena.do vrlo debeli>20m).) u terenima gdje su vee sagradeni gradevinski objekti primjenjuje se podupiranje i izgradnja potpomih zidova. velicina tjela sipara (vrlo mali<!O m '.75). kao i injektiranje pri slabom pritisku.0sipanje Osipanje je padinski proces rotacionog kretanja (kotrljanja) komada stijena nastalih mehanickim raspadanjem kamenitih stijena. Nagomilavanjem ovog materijala formira se sipar. Sipari u krecnjacima Vanjskih Dinarida Siparski materijal moze biti pokrenut usljed sljedeCih uzroka: zasjecanjem tijela sipara (gradevinski radovi). preopterecenjem tijela sipara (izrada nasipa.. slaba konsolidovanost.. prodori podzcmnih voda i tecljivih masa.5 m. naselja. Kao na. izrazila vodopropustljivost itd. brane.

biljni pokrov. U prirodi se sreee u vulkanskim oblastima. juvenilna i konatna.Postoje jos i atmosferske i povrsinske vode.Najnepovoljniji vid slijeganja je veliko 1 neravnomjerno slijeganje. Udari se desavaju u stijenama velike cvrstoce u kojima moze da se akumulira energija elastii'ne deformacije. Konatna voda miruje u odredenim geoloskim strukturama sve dok se do njih ne dode busenjem iii im se prirodnim putem (rasj edanj em) ne omoguCi istieanje i zamjenjivanje atmosferskom vodom. Nize od ove dubine javljaju se sarno vodene pare.voda dolazi iz atmosfere kondenzacijom vodene pare koja se nalazi u vazduhu i zajedno sa njim prodire u supljine i pukotine koje se nalaze u litosferi i tll se kondenzuje u VOdll. 136 137 . 5.. Na poniranje vode II tlo uticu: padavine. smanjuju mogucnost infiltracije. a takva je npr.Pored infiltracije meteorske vode u podzemlje. Prodori podzemnih voda i teCljivih masa javljaju se u tune lima i drugim podzemnim objektima naroCito u karstnim terenima. i ova zabiljezena u SAD prikazana na sliei 76. Konatna voda (lat. a strmi nagib padina. Da bi se ovaj proces sprijeCio potrebno je vrsiti brzo probijanje prostorija i izvoditi njihovo zatvoreno podgradivanje. Slicnih pojava ima sirom Svijeta.conatus-zajedno roden) je podzemna voda koja se nalazi u sedimentnoj seriji a vodi porijeklo od voda mora iii jezera u kome su se stvarali dotieni sedimenti.Udari se dogadaju na mjestima maksimalne koncentracije napona u momentu trenutne preraspodjele naprezanja usljed oslabljenja napregnute zone podzemnim iskopom.juvenilis-mladalacki). Ona nastaje prvi put pa se cesto naziva i "mlada voda"(lat. Tadaje na eesti nastao krater dubine oko 15m. nagib povrsine.)-'AD (Dunrud & Nevins.U toku kretanja kroz Zemljinu koru mjesa se sa vodom meteorskog porijekla pa je veoma tesko utvrditi pravu juvenilnu vodu.Veca kolicina padavina u terenima izgradeninl ad propusnih stijena rezultira Inogu6noscu nakupljanja veCih koliCina podzemne vode. Slika76.Kratf!r form iran prolamanjem [erena usUed nekontrolirane eksploatacije kamene soli u . Prolomi su najcesci u tektonski ostecenim zonama.Prin1jer prolamanja terena zabiljezen je na Boricu u Tuzli 1989.god. PODZEMNE VODE Podzemne vode su one vode koje se nalaze u unutrasnjosti Zemlje. Dio vode zadrzane u kapilarnim porama iii uz stijenke sitnih mineral nih cestica naziva se f"Izicki vezanom vodom iii vlagom. Navedene inzenjerskogeoloske procese treba studiozno i kontinuirano proucavati te podllzimati odgovarajuce mjere radi njihovog sprecavanja i ublaiavanja. a dio koji se krece pod uticajem gravitacije je slobodna voda. zatim plitko ispod povrsinskih tokova itd. Podzemna voda meteorskog porijekla potice od padavina iz atmosfere i zato se cesto naziva atmosfcrska iii meteorska voda. propusnost stijena i kolicina vode sto se vee nalazi u porama stijena.Prema porijeklu podzemna voda moze biti: vadozna (meteorska iii atmosfcrska). NajcesCi su u rudnicima uglja nn dubinama veCim od 250 m. voda u porama stijena i vegetacija. Proiamanje stijenskih masa desava se kada u krovini podzemnih prostorija dude do pucanja i pomjeranja stijena sto se moze prenijeti sve do povrsine terena. Podzemni ("gorski") udari predstavljaju iznenadno rusenje stijena sa zarusavanjem i zatrpavanjem podzemnih prostorija. precnika oko 25m.i:: Imamovii) Nadimanje stijenskih mas a uglavnom je vezano za bujanje glina koje prodiru u podzemne prostorije. Juveniina voda nastaje vezivanjem vodonika i kiseonika koji se oslobadaju u procesll diferencijacije magme.a odomacen je i naziv vadozna voda. a ne i tecne podzemne vode.Smatra se da se podzemne vode javljaju u Zemljinoj kori na dubini do 12 lan.

Voda II podzemlju U okviru hOn1ogenih granuliranih naslaga: J-vodoncpropusna pod/oga. i to u ublazenim kontnrama. Yodno lice cesto oponasa povrsinsku konfiguraeiju terena ispod kojeg se nalazi.vec je obrubljena kapilarnim obrubom u kojem se voda dize kroz kapilarne pore i ulazi u prozracnu zonu. . kao i njihova veliCina.2-voda temeUnica ilifreatska >. 77) S obzirom na Cinjenicu da voda u podzemlju cirkulira i zadrzava se u porama i supljinarna (u nevezanim klastiCnim sedimentima) i pukotinarna i supljinarna (u vezanim stijenarna).iedinici zapremine stijene (npr u 1 m 3 stijene). U vezanim stijenarna voda se nakuplja i cirkulise u pukotinarna.Ono se nalazi na razlicitim dubinmna. Ukupna zapremina supljina. Ova definicija se odnosi na stijene sa intergranularnom poroznosti (nevezani sedimenti i poluvezane stijenegline).Navedeni tipovi poroznosti prikazani su na sliei 78..2.. U novije vrijeme sve vise preovladuje stav da kao pore u stijenarna treba smatrati sve one prostore u stijenama koji nisu ispunjeni cvrstom mineralnom materijom bez obzira na naCin postanka. Slobodna voda pod utieajem gravitaeije teee u nize predjele. Sekundarna poroznost nastaje nakon formiranja stijene djelovanjem razlicitih sila. te 0 vezivu koje ispunjava prostor izmedu zrna.U ovoj zoni voda ispunjava prazne prostore do nepropusne podloge iii do dubine u kojoj je temperatura 1Oliko visoka da dolazi do isparavanja. Prostori gdje nema vode ispunjeni su zrakom pa i odatIc i naziv zone. poroznost predstavlja zapreminu supljina u . Zona vode temeijnice iii freatskc vode nalaze se ispod prozraene zone. Pukotiuska poroznost karakteristiena je za sve guste i tvrste stijene koje su prakticno netopljive u vodi. a oznacava primarnu poroZDost. S.. pa se zato kate da se vezane stijene karakterisu sekundarnom (pukotinskom) poroznosti. SJobodna voda ne ispunjava potpuno supljine ave zone i ne 6ni povezan slo.ukupna kolicina vode koja se moze nakupiti ovisi od stepena poroznosti odredenog sedimenta odnosno stijene.Zone u hidrogeologiji 1 11 I S obzirom na hidrodinamieke karakteristike.U krecnjacima i dolomitima koji su viSe iii manje topljivi u vodi koja sadrzi C02 i neke druge agresivne sastojke.l. Dio vode u ovoj zoni fizicki je vezan adhezijskim i drugim molekularnim silama (vlaga).1. njihovom rasporedu.Poroznost i propusnost stijena -. ali i uopste u ejelokupnoj geotehnici. Fizicki vezana vada gubi se uglavnom isparavanjem na povrsini (evaporacija). 3-1'odno licc s kapilarnim obrubom iii nivu podzemnc vade. pukotinske se supljine proSlrujU pa nastaje pukotinsko-disolucijska (krska) poroznost. obiik.. a trose je i biljke i na kraju ispustaju (transpiracija). zavisi 0 veliCini i obliku zma. Odstupanje moze biti u vezi s polozajem i vrstom nepropusne podloge i s obiljezjima vodonosnih stijena. isparavanje i na eventualno istjecanje vode na povrsinu iIi podzemljem.oda. Slika 77. . U hidrogeologiji. 138 139 .S. To ovisi 0 klimatskim i geoloskim uvjetima koji utieu 11a kolieinu vode. 4-prozrah1D zono Prozracna zona je podrucje blizu povrsine u kojem ispunjenost supljina vodom ovisi 0 kolicini padavina. velicinu i druge karakteristike takvih supljina.. pri cemu moze lnijenjati podzemne puteve. Povrsina vade temeljnice naziva se vodno lice iIi nivo podzemnc vodc. u podzemlj u se generalno razlikuju: prozracna zona iIi zona acracije i zona vode temeljnice iIi zona freatske vade (sI. Granica izmedu freatske vade i prozracne zone nije ostra.

Krupnozrni sljunkovi imaju poroznost 20-35 %. G-porozna zona izmeau slivova lave. busenjem busotina. itd. U vezi stirn veca je i vodopropustljivost stijena. I-nadizdanska zona.bez obzira na njihovo porijeklo i geoloske uvjete u kojima se sada naJaze u Zemljinoj kori.3. zadrzavaju i propustaju podzemnu vodu. 2-izdanska zona. Naime gline imaju veliku poroznost (neke cak vetu od 50 %) ali su prakticno vodonepropusne zbog toga sto su pore taka male da se voda \eze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. c)sloiena izdan.On se najces6e oznacava sa "k". Ukoliko su vece dimenzije pora u stijenama.Ukoliko stijena propusta vodu to se naziva njenom propusnoscu iii permeabiinoscu. Slika 78..Butica) poloiaja zrna. H-poroznost u krecnjaku zbog korozivnog pro.Vodopropustljivost je neposredno ovisna od velicina i medusobne povezanosti pora kao i od napona koji uvjetuje laetanje vode.{:irenja primarnih supljina. 3-hidrogeoloski izolator Dovoljno kompaktne vodene mase zbijenih izdani daju mogucnost da se kopanjem bunara. b)zbijena izdan. rna gdje oni bili izvodeni u zoni prostiranja zbijenih izdani. utoliko je manji olpor kretanju vode.naziva se koeficijent filtracije iii koeficijent vodopropustijivosti. Obzirom na vrstu poroznosti koja je zastupljena u stijeni gdje je formirana izdan razlikuju se razbijene i zbijene izdani. Cije su podzemne vode spojene u jedinstvenu vodenu masu.iz Heraka) Stepen ukupne poroznosti uzoraka u procentima za neku stijenu izracunava se prema formuli: n-stepen ukupne poroznosti uzorka stijene n _Vp XlOO(%) V V -ukupna zapremina uzorka stijene Vp-ukupna zapremina supljina u uzorku Dakle. Voda iz izdani moze da hrani izvore. Tipovi poroznosti. One stijene koje lahko propustaju podzemnu vodu nazivaju se hidrogeoloski kolektori za razliku od hidrogeoloskih izolatora koji su vodonepropusne stijene u kojima se ne moze formirati izdan.A-F-faktori poroznosti u granuliranim naslagama (A. Dakle izdani se formiraju u stijenama koje su sposobne da primaju. neminovno naide na vodu. ledinica kojom se definise vodopropusnost stijena " Slika 79. ukupna kolicina vode u stijeni zavisi od stepena njene poroznosti. Shematski prikazane izdani aJ razbijena izdan.!-pukotinska poroznost masivnih stijena (po Gillulyju i dr.E-utieaj eementacije meauzrnskih prostora. Razbijene izdani se formiraju u stijenama sa pukotinskom poroznos6u dok se zbijene izdani obrazuju u stijenarna sa intergranularnom (meduzrnskom) poroznoscu. Siozene izdani nastaju kombinacijim najmanje jedne zbijene i jedne razbijene izdani.Kretanje podzemne vode pod djejstvom sile gravitaeije moguce je sarno u porama superkapilamih veliCina (>0. 140 141 . 5. iIi midan. F-poroznost zrna). bunare i druge prirodne i vjestacke vodne objekte. D-uticaj granulomerrijskog SQstava i rasporeda zrna razlicite velicine.25mm). rijeke. !reba istaci da propusnost stijena nije proporcionalna njihovoj poroznosti.Izdani Izdanima se nazivaju sve geoloski znacajne akumulacije slobodnih podzemnih voda. Medutim. U krupnozrnim sljunkovima velicine pora dostizu I em pa i vise. Zbog toga je njihova vodopropustljivost veca nego kod pijeskova. Stoga milao lokacija vodozabvatnih objekata u terenima sa zbijenim izdanima nema veCi znacaj. rn/sec. Navedeni tipovi izdani prikazani su na sliei 79. a izraiava se u emisec.

vki fIoialor. Na dijelovirna arteskih izdani gdje je povrsina terena hipsometrijski VIsa od pijezometarskog nivoa.-- . 1996 ) ( Arteske izdani su na najveeem dijelu svog prostranstva prekrivene povlatnim hidrogeoloskim izolatorom (sI.·~E~~~~ ':'. . - ..~. Kada se izvede busotina iii bunar na dijelu terena cIJa se povrsma nalazi hipsometrijski nize od pijezometrijskog nivoa.-~~ --~~-. 1996 ) Vertikalna komponenta hidraulickog pritiska u arteskim izdanima naziva se pijezometarski pritisak.. Prema hidraulickim karakteristikama otvorene izdani mogu biti slobodne i arteske. 2.U zoni prostiranja razbijenih izdani ne mora se uvijek naiCi na izdansku vodu.. ~ __~ I~~_. --.~. Vode veeine otvorenih izdani stalno se smjenjuju. One sto su jedno vrijeme cinile izdan lagano olieu negdje prema Zemljinoj povrsini.. Otvorene izdani formiraju se u otvorenim hidrogeoloskim kolektorima koji su cije10m gornjom povrsinom iii jednim njenim dijelom vezani za povrsinu terena.80). U njma je hidraulicki mehanizam promjenjljiv. Njihov hidraulicki mehanizam je ustaijen. 6-subarteski nivo)(iz Viahovic. Priticanje svjeze vode u izdan naziva se prihranjivanje. Slika 81. U odnosu na zatvorene izdani..Taj dio naziva se subarterski dio izdani.bez obzira sto su ti objekti zasli u stijensku masu dublje od nivoa izdani. dok se nivo do koga dopire arteski pritisak naziva pijezometarski nivo. Tek po otvaranju nekog dljeia hidrogeoloskog kolektora djelatnoscu covjeka iii erozijom vode iz zatvorenih izdani mogu da se krecu iii eksploatisu.pfjezomelarski nivo. od vodenih ogranaka. otorene izdani su znatno vise zastupljene i imaju znatno veei prakticni znacaj.maksimalni vodostaj rifeke.81). Podinu hidrogeoloskom kolektoru cini glina kao vodonepropusna podloga. Po tom karakteristicnom svojstvu one su j dobile naziv slobodne izdani (sI.a lagano oticanje vode iz izdani praznjenje. Ona se obicno krece od nekoliko cm do 2 m. Najopstije hidrogeoloske karakteristike kolektora u kojem je formirana izdan prikazane su na slici 77.. dok se nadizdanska zona rasprostire izmedu izdanske zone i povrsine terena. izdanska voda ne moze izbiti na povrsinu terena. Na osnovu uzajamnog polozaja hidrogeoloskih izoiatora i kolektora mogu se formirati dvije osnovne hidraulicke vrste izdani: zatvorene i otvorene.U njima nivo izdani moze slobodno da oscilira sve do same povrsine lerena. a na njihovo mjesto priticu svjeze vode najces':e sa povrsine Zemlje.~~-=-:'-::':::'::-. Artdka izdan (l-hidrogeoloski kolektor. Oscilacije nivoa slobodne povrsine izdani uslovljavaju i oscilacije kapilarnog pojasa.a najcesee u dubinama 50 do 300 m.. >. Prema tome. i sto se u njihovom susjedstvu nalaze busotine iIi bunari sa vodorn. Slika 80. ~:. uspjesnost lociranja vodozahvatnih objekata u razbijenim izdanima.3-nivo slobodne izdani i .--- . 5.2-hidrogeolo. Siobodne izdani po cijelom svom prostranstvu nemaju povlatni hidrogeoloski izolator.§*~~=-~~~" '. - --'~ . Izdanska zona formirana je u naJl11Zlm dijelovima hidrogeoloskog kolektora.Kapilarni pojas obrazuje se u kapilarnim i sUbkapilarnim porama neposredno iznad slobodne povrsine izdani.. Zatvorene izdani obuhvacene su sa svih strana hidrauluckim izolatorima. voda iz arteske izdani izbija pod pritiskom na povrsini terena i dostiie visi nivo od same povrsine terena.:0:.. Arteske izdani javljaju se u dubinama od nekoliko metara do 2 km. jer su vode u njima nepokretne i po kolicini nepromjenljive. Shematski prika:: slobodne izdani (I-minimalni vadostaj rijeke. narocito u slabije poroznim stijenskim masama sa rijetkim vodenim zicama zavisi i od slucajnosti da Ii ce se njima presjeci iii ne nek.osciJacije nivoa izdani) iz Vlahovic.1h.~. Debljina i oblik ovog pojasa zavisi od duiine i izgleda kapilarnih pora.::':. a povrsina izdani moze da oscilira slobodno u vertikalnom pravcu.~ __ .''''.__ '-I":--~ . Prihranjivanje izdani vodom iz atmosferskih 142 143 .-:~.a nivo izdani u njemu je subarteski nivo izdani. Pri istrazivanju vode u sloienim izdanima busotine treba postavljati u dijelu na kojem je zastupljena izdan zbijenog tipa.

tako i tokom vremena.4 cmlsec.~ - ~ ___. Filtracioni tok je promjenljiv ako se njegovi elementi mjenjaju kako u prostoru.kretanje vode u pojedinim slucajevima moze biti turbulentuo pri cemu se strujnice vode medusobno sijeku.--~. Kod malo propustljivih glina kupe su uske sa malim radijusima uticaja.Laminamo kretanje zastupljeno je ne samo u stijenama meduzrnske poroznosti vee i u ispucalim stijenama u kojima koeficijenti vodopropustljivosti ne prelaze 0.taloga iii iz povrsinskih voda 113jcesce je difuzno..taljeno i promjenljivo. U mnogim slucajevima javljaju se manje promjene sto se u praksi moze zanemariti..Dobro vodopropustljivi sljunak i pijesak kod kojih je manje trenje vode i cestiea. Prj gravitacionom ocjedivanju vjestackim uredajima se omogucava izdanskilTI vodan1a da pod djejstvorn gravitacije izbijaju na povrsinu terena. sn prirodno i vjestacko praznjenje.zlike hidraulickih pritisaka tj.3 do 0. 4-hidrogeoloski izolator. Ono predstavlja faktor koji ne samo da remeti prirodni rezim izdani. Bitno se razlikuju dva naCllla vjestackog praznJenja izdani: gravitaciono ocjedivanje i crpljenjc.'~ .Vjestacko praznjenje izdani vrse Ijudi. koje prodiru koncentrisano kroz ponore u podzemlje. ovise 0 vodopropustljivosti tvorevina. Praznjenjc slobodnih izdani moze se vrsiti na vise nacina. Podzemne vode se mogu kretati kroz stijene u obliku infiltracije iii filtracije. Kretanje podzemnih voda moze biti u.itd.. ?C . kretanja podzemnih voda naziva se dinamika podzemnih voda.) ne mjenjaju se tokom vremena. Radijus bazisa depresione kupe naziva se radiju.).__ ___ ~ --. Dimenzije depresione kupe a saglasno tome radijus uticaja i veliCine snizenja (visine kupe). koje se medusobno priblizavaju prema dnu bunara iii busotine.-. drenaZa. Pri laminamom kretanju strujnice vode su medusobno paralelne. sa visim nivoom. Kretanje podzemnih voda vrs! se pri postojanju ra.- r~' -._ r. Pri infiltraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore djelimicno ispunjene vazduhom iIi vodenom parom. S-sniZenje nivoa vode u bunaru iii busotini. Prj filtraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore koje su potpuno ispunjene vodom. Prirodno praz.~.. Po karakteru kretanje podzemnih voda moze biti laminarno i turbulentno. medu njima osnovn. pravac i dr.. Za praktiCne svrhe koriste se jednacine za priblimo odredivanje velicina radijusa uticaja.Ovaj tip kretanja vode u s\ienama javlja se relativno rijetko.r . crpljenje vodom. Kretanje podzemnih voda postaje promjenljivo tj.~~~c---' r . R-radUlis lltic(?ia (depresione kupe).. Pri ustaljenom kretanju svi elementi filtracionog toka (brzina. imajn siroke kupe sa velikim radijusima uticaja. rezimu filtracije. H-debljina izdant) Horizontalna projekcija depresione kupe ima priblizno krumi oblik. U torn slucaju voda sa povrsine terena ponire u hidrogeoloski kolektor kroz bezbroj pora. ka ~ 145 . kolicina. a dio hidrogeologije u kojem se izucavaju zakonomjernost. Ovo udllbljenje naziva se depresiona kupa. _ r .Toll1 prilikom snizava se nivo izdani (podzemne vode) obrazujuci oko mjesta crpljenja udllbljenje u izdani kaa sto je prikazano na slici 82. . _____ _ _ _ _ ____ ~ _ _ r.vec cesto mijenja i cjelokupan hidraulicki mehanizam izdani..zadobija promjenljiv karakter pod djejstvom razlicitih prirodnih i tehnickih cinilaca (neravno~erna infiltracija atmosferskih taloga.3 do 0.U vertikaluom presjeku graniee depresione kupe predstavljene su depresionim krivim. 144 Odredivanje granica depresione kupe ima veliki prakticn.njenje izdani vrsi se kroz izvore iii druge vidove izliva. hidraulickom stanju. Crpljenjem se izdanske vode iz bunara izdizu na povrsinu terena pornocu raznih uredaja. Praznjenje izdani moze biti i prcka vegetacije koja svojim korjenjem dopire do kapilarnog pojasa nadizdanske zone i iz njega se snabdijeva vodorn za svoje zivotne procese. U vecini slucajeva podzemne vode se kretu. Obrazovanje depresione kupe izaziva odstupanje toka podzemne vode od prirodnog pravea. Masa te vode koja se krece obrazuje filtradoni tok..-:--' '" _______ c~ r~ ~--~---. Filtracioni tokovi podzemne vode medusobno se razlikuju po nacinu kretanja.f . 3-izdan. znacaj pri procjenama filtracionih svojstava stijena i uslova ugradnje uredaja za vodosnabdijevanje i dr. infiltracija otpadnih i industrijskih voda i dr. uticaja../'-.U stjenama sa krupnim porama i pukotinama Ciji su koeficijenti vodopropustljivosti veti od 0.~~ Slika 82. Jedino u izdani razbijenog tipa koja iina mnoge supljinc (u karstnin1 predjelima) moze mjestimicno lzaan da se prihranjuje velikim koliCinama povrsinskih voda i2 rijeka ponornica. rezervi itd. Zakoni kretanja podzemnih voda koriste se pri hidrogeoloskim proucavanjima zahvata podzemnih voda..Depresiona kupa nastala crp(je'?iem podzemne vodc (l-nivo podzemne vode: 2-depresiona kriv(l. razlike nivoa slobodne povrsine izdani.4 cm/sec.' . -_ ~ _ --. Pri tome se kretanje vrsi od mjesta sa vecim pritiskom tj.

naroCito ako se smzavanje vrS! crpljenjem iz vodozahvatnih objekata. Stepen preciscavanja zavisi od dimenzija pora u s1jenarna i od duzine predenog puta. za potrebe izgradnje hidrolehnickih objekata. odvodnje u rudnicima. U ovakvim istrazivanjima upotrebljava se osnovna geoloska karta i svi geoloski. Prodiranje zagadivanja u dubinu uslovljeno je snizavanjem nivoa izdani. Rasprostiranje zagadivanja uslovljeno je pravcem kretanja izdanskih voda. za navodnjevanje i sJ. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se prilikom rjesavanja problema vodosnabdijevanja. regionalna (opsta) i detaijna. za navodnjavanje i odvodnjavanje. Za upoznavanJe hidrogeoloskih osobina slijenskih masa treba dobra poznavati litostratigrafske karakteristike stijena i njihov polozaj u prostoru (5 obzirom na tektoniku).5.lama i stala. Na osnovu dobivenih podataka. Udaljavanjem od izvora zagadivanja vrs! se prirodno preciscavanje izdanskih voda. seoskih i industrijskih otpadnih voda. Medutim kretanje izdanskih voda kroz ove sedimente kolicinski je vrlo malo i uz to vrlo sporo. podzemne vode dolaze u dodir sa materijama razlicitog porijekla. te 0 hidrogeoloskim osobinama stijenskih masa. TakO se kroz pijeskovito-sljunkovite flJecne sedimente preCiscavanje izvrsi na duzini od najmanje SOm u horizontalnom pravcu.). Prirodni zagadivaCi organskog porjekla nalaze se vee na samoj povrsini terena. Neorganske materije prirodnog porijekla poticu od rastvorenih soli iz stjenskih masa kroz koje se krecu podzemne vode. za izvedbu hidrolehnickih objekata. dizenterija. dok je nizvodno prostiranje l1ll1ogostruko vece. istraiuju se u cilju isusivanja terena i temeljnih jama. odvodnje sa saobracajnica i 51.hidrogeoloska istrazivanja treba da rezultiraju spoznajarna 0: odnosu izmedu povrsinskih i podzemnih voda. Kada su podzemne vode sletne. Regionalna (opsta) hidrogeoloska istrazivanja su detaljnija. Hidrogeoloska istraiivanja mogu biti: prospekcijska (orijentaciona). Ta razlika nivoa podzemne vode naziva se razlika pi. To zahtijeva ne sarno prec:izno izradenu geolosku kartu i geoloske profile vee i rezultate ostalih izvedenih istrazivackih radova kao sto su podaci dobiveni istrainim busenjem sa 146 147 . saobracajnica i drugih slozenih inZcnjerskih objekata. ovisno 0 potrebi. U njima se preCiscavanje izvrsi pri filtracionom putu od 1 do 4m.Uzvodno od mjesta zagadivanja prenosenje je kratko. ZagaUivanje izdanskih voda Tokom pronicanja i filtracije. ali i ispod njegove povrsine. U najnepovoljnijim uvjetima zagadivaJ::\jem moze biti zahvacena izdan u okviru cjelokupne sabirne povrsine. prograrniraju se regionalna i detaljna istrazivanja. Rezultati prospekcijskih istraiivanja prikazuju se graficki na kartama malih razmjera (l: 100 000. cesto nije dovoljna ni duzina od 12 km za potpuno bakteriolosko preciscavanje izdanskih voda. Pri tome se stvaraju uslovi za zagadivanje izdanskih voda. kolera i dr. Organske materije vjestackog porijekla pOlicu najveCim dijclom iz smetljisla. Pri kretanju kroz karstifikovane stjenske Hidrogeoloska istrazivanja obavljaju se u razlicite svrhe. pri cemu je za izbor metode bitno da Ii se podzemne vode istrazuju radi njihovog koristenja. Oslale vrste gline i les su nesto slabiji preCistaCi. U njima se bakterioloski zagadene vode preCiste na duzini od oko 20cm. Rezultati detaljnih hidrogcoloskih istrazivanja graficki se ucrtavaju na karte u mjerilu 1:25 000 do 1:500. Podzemne vode se istrazuju za potrebe vodosnabdijevanja naselja i industrijskih objekata. Prospekcijska (orijentaciona) istrazivanja provode se na neistrazenim podrucjima radi dobivanja orijentacionih spoznaja 0 hidrogeoloskim prilikarna na terenu. ZagadivaCi mogu biti prirodnog iii vjestackog.4. a u dubljim . dok je najmanji obim vezan za neposrednu okolinu mjesta zagadivanja. Hidrogeoloska istrazivanja u grailevinarstvu 5. neorganskog iii orgamkog porijekla. Na povrsini terena to su najcesce istruhli dijelovi biljaka iii uginulih zivotinja. djelovima osim nabrojanih jos i ugalj.iezomctarskog nivoa. hidrogeoloski i ostali dostupni podaci koji su osnova za detaljna istrazivanja. iii se tretiraju kao stetne pa ih stoga treba odstraniti. rnase.mjestima sa nizim pritiskom odnosno nizim nivoom podzen1ne vode. U pijesku i sljunku preCis6avanje je razliCito u horizontalnom i vertikalnom pravcu. pri cemu se rade hidrogeoloske karte u mjerilu 1:25 000 iIi 1:50 000. Najopasnije po zdravlje Ijudi je zagadivanje izdanskih voda materijarna organskog porijekla. Opcenito. 1:200 000 i manjc). . dok neorganske materije vjestackog porjekla dospjevaju u podzemne vode najcesce iz gradskih. a Sm u vertikalnom pravcu. Najbolji prirodni precistaei su visoko plasliene (masne) gline. 5. a treba da budu zavrsena i regionalna hidrogeoloska istrazivanja. ovisno 0 potrebi. difterija. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se radi rjcsavanja nekog prakticnog problema i pri tom geoloski odnosi istrazivanog podrucja u cjelosti moraju biti poznati. . U takvim vodama nalazi se obilje bakterija zaraznih bolesti (zutica. septickih .

le temeljne . veoma slozena pojava koja u konkretnom slucaju zavisi od prilika na terenu. cesta se dogodi da se kroz zasjecene dijelove dobiva manji iii veCi pritok vode koja otezava izvodenje gra(tcvinskih ra<. a moze se provoditi na vise naCina..lem nije rnognce. To ukazuje da je inzenjerska geologi.le: a) otvoreno crpljenje iz gradevinske jame.la gornjih dijelova litosfere te n.jezgrovanjem. bokova i svodova podzernnih objekata. stabilnosti izvedenih kosina zas. optimalnoj metodi i nacinu snizavanja nivoa podzemne vode~ odnosno isusivanju temeljnog iskopa za gradnju u kontaktnom podrucju. odronjavanja. mogucnostima procjeclivanja povrsinskih voda i njihovoj pretpostavljenoj kolicini. erozije. Na. INZENJERSKA GEOLOGIJA Inzenjerska geologija .le. geofizicka i laboratorijska ispitivan. ispitivanja vodopropusnosti. i n. stabilnosti kosina. Hidrogeoloske barijere Sll definisane nepropusnoscu i prostornim polozajem stijena. sufozi. osipan. a u fazi eksploatacije ugroza'i.le: prirodnih geoloskih proeesa i pojava te proeesa i pojava izazvanirn gradevinskirn radovirna.lavarna.iov'l 11(1 tC111eijenju objekata.lame crpljen. Da bi se Ijesenja isusivanja temeljnih iskopa mogia efikasno projektirati. odnosno vjerovatno6i pojave klizanja kosine iskopa.lena i rnehanici tla. Ovdje treba naglasiti da potpuno isusivan.lera protiv eventualnih nepovol.lena i terena za potrebe gradn. Dakle.enje iz cijevnih bunara postavl.la i upotrebe prirodnih graclevinskih rnaterijala. 5.rnogucnostima pronalaZen.le). abrazije..le. 148 149 .len. njenim rezultatima se definisu uvjeti gradnje. pri Ce!l1U je posebno vazno dobiti odgovore na piotan. stanja.le kota ternei. a hidrogeoloske kolektore cine propllsne stijene s intergranularnim i pukotinskim porozitetorn.la ljesava se izvedbom otvorenih kanala (drenova) koji vodn sknpljaju i odvode izvan podruc.lnih faktora.la rezllitiraju 1Z hidrogeoloskih istrazivanja. koje 6e biti izazvane savremenim egzodinamickim i endodinarnickim procesima i po. karakteristika i nvjeta nastanka i prostiran. klizanja. geoloske procesc.le speci.la itd.la.leka i usjeka na povrsini.ienih oko jame.le u graclevinarstvu. kao i u fazi eksploatacije objekta. predvidaju se promjene li terenu. u skiopu hidrogeoloskih karakteristika istraiivaTIog terena. Ako je kola terneljenja sarno djelirnicno u vodonosnom sloju.lena. Povrsinska odvodn. Zanimijivo je da su za postanak i razvoj inzenjerske geologije zaslillni upravo gradevinari. ocito je da se osnova inzen. koji traze od geologa podatke 0: cvrstoci i stabilnosti sti. tako da se razlikuju stijene kao hidrogcoloske barijere (izoiatori) kao koiektori.lalisticka naucna disciplina.lihov odraz na graclevinski objck!. Prihvativsi takvu definiciju i zadatak inzenjerske geologi. Drugi zudatak sastoji SE' u projektovanju efikasnc odvodnje objekata radi sprecavanja dotoka vade u konlaktnu zonu temelj-stijena. kao i cndodinamickih pojava. mineralosko-petrografske i fizicko-rnehanicke karakteristike sti. potrebna su sazm.lena .la pri izvedbi graclevinskih radova.le. . 6.le zastitnih rn.la veoma bliska gradevinskim discipiinama: konstrukcijama. koja proucava geolosku gradu.lcesce se prirnjenju.6.lerskogeoloskih istrazivanja svodi nu odreclivan. sastava. Hidrogeoloska funkcija sti. Prellla tOl11C\ prvi zadatak je isusiti temeljni iskop. geoloskih karakteristika stijenske mase i karakteristika temeljnog iskopa.Isusivanjc tcmcljnih iskopa Aka se temeljna jat11IJ kopa u vodopropusnirn podrucjima. 1z takvog fonda podataka hidrogeolog Inoze i_zdvoj iti odlike stijenske 111ase U OdllOSU na vodopropusnost i definisati smier (iii sm.tllJa KO. cime se snizava niva podzemne vode. narocito potresa. Dobiveni rezultati osnova su za ocjenu rnognceg stcpena uticaja prirodnih geoloskih i naknadno izazvanih procesa i pojava na graclevinski objekt.lerove! kretanja podzemne vode. razliCitim metodama mogu6e je postici snizenje nivoa podzemne vode i temcljenje obaviti n suhorn. strukture. mehanici sti.la 0: koliCini pretposli. b) crpl. ako .J tcn1eijc. Nacin crpljenja zavisit ce od koliCine dotoka.la pro.lihovog ponasan. te podova. opazanje pijezOlnetara.l\'ljenog dotoka vode U otvoreni iskop iz stij enske mase.la graclevinskog zahvata.lektirana ispod kote podine vodonosnog sloja. kao i predvidan. stepenu opasnosti od savremenih egzodinamickih proeesa i pojava (denudaci.

a omogucuju i spoznaje 0 nosivosti terena. Nemoguee je zamisliti optimalno koncipiranje i izvedbu temelja bilo koje gradevine. jama. kako bi se mogao izraditi cjelovit projekt istrazivanja. jer se obradom tih podataka dobiva stvaran uvid u strukturnogeolosku gradu istraZivanog podrueja. Uzorci s terena. tektonike. koje su dopunjavale podatke dobivene inzenjerskogeoloskim istrazivanjima. idejne projekte i glavne projekte objekata razliCite namjene. . optimalnog naCina izvedbe radova. ali i drugih disciplina koje pridonose istrazivanju terena za potrebe gradnje ( inzenjerske geofizike. zeljezniekih. Kod inzenjerskogeoloskog kartiranja analizira se fotogeoloska dokumentacija (fotoskice i avionski snimci). izradu raskopa. dajc veoma vrijedne podatke. neophodne za sto sigurniju gradnju u seizmicki aktivnim podruejima. hidrogeoloskih i geomorfoloskih pojava i sl. petrografije. potkopa 1 slieno. mehanike tla). koja daje vrijedne podatke 0 inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena (sastav. Ta istraZivanja je nuzno shvatiti kao dio ukupnih raznovrsnih istraZivanja koja treba obaviti prije izgradnje nekog objekta. hidrografske i hidrolosko-klimatoloske podatke na terenu. rezim. istraznih jama i sl. ali i razvoj novib primjenjenib naucnih disciplina.1. i tehnicku petrografiju. omogucuju optimalno projektovanje i izvdebu prakticno svih. kao jedna od faza istraZivanje terena. treba obratiti pukotinama i pukotinskim sistemima. saobracajnica (cestovnih. hidrogeologije). inzenjerske seizmologije. Uz to daje se pregled postojecih rezultata istraZivanja bitnih za definisanje inZenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena. eiji rezultati uSl1lJeravaJu dalJnJe faze istrazivanja: geofizieka istraZivanja. okana. vijadukata. lnzenjerskogeolosko kartiranje. predlaZu investitoru optimalan pristup izvedbi radova. Dobivene rezultate radni tim obraduje i interpretira. istrainom busenju. a uz to su vaZni rezultati laboratorijskih ispitivanja. morfologije. Naravno. endodinamike. pomorskih i zrakoplovnih luka).morfoloske. Zatim slijedi detaljan opis problematike i cilja istraZivanja i s tim u vezi i obim predvidenih istraZivanja. izboru alata. raskopa is!. bez detaljnih akumulacijskih inZenjerskogeoloskih istraZivanja koja. pokrivenosti i prohodnosti.1. Metode istrazivanja za potrebe gradevinarstva Inzenjerskogeoloskim istraZivanjima treba odgovoriti na veliki broj pitanja u vezi definisanja uslova kojima treba udovoljiti pri izvedbi objekata. brana i mezarja. arhitekturi i skulptorstvu. postojanje egzodinamickih geoloskih procesa i pojava. kartiranju zasjeka. koja proucava podzemne vode. Je 6. ali i laboratorijskim ispitivanjima. upotrebe kamena i sl. podvrgavaju se laboratorijskim ispitivanjima. mostova. i liZ odredena misljenja i sugestije. izradu istraZivackih zasjeka. kvalitet. InZenjerskogeoloska istrazivanja se nliZno rade za sve objekte jer daju rezultate Cija primjena u praksi bitno utice na pravovremeno eliminisanje moguCih negativnih uticaja terena na objekat. lnzenjerskogeoloska istrazivanja daju osnovu za idejna rjesenja. koja proucava mineralosko-petrografska i tehnicka svojstva stijena i kamena i nai'in istrazivanja !ezista i mogucnosti primjene kamena i nevezanih scdimenata u gradevinarstvu. kosina zasjeka usjeka. pri inzinjerskogeoloskim istrazivanjima treba koristiti rezultate ostalih geoloskih disciplina (stratigrafije. strukture. tehnieke petrografije.a cilj im je omoguciti optimalan pristup planiranju i izvedbi radova. uz ostale istrazivaeke radove. 6. a naroCito slozenih i skupih gradevinskih objekata.. Nesumnjivo da pri tome lstraZlvanja pocinju inzenjerskogeoloskim kartiranjem. vrste eksploziva.1. To se naroeito odnosi na hidrogeologiju. predhodi geofizickim istraZivanjima. kao i procese koji nastaju u kamenu pod uticajem razlicitih faktora.njihov postanak. egzodinamike. izradi raskopa. mineralogije. Inzenjerska geofizika svojim metodama i rezultatima taleoder doprinosi odredival1iu fizicko-mehanickih karakteristika stijena i terena predvidenih za gradevinske zahvate. umjetnih jezera. njegova dinamika i cjenovnik.). tunela. istrazenosti. Posebnu paznju pri povrsinskom kartiranju terena i kartiranju jezgra istraZnih busotina. a inzenjerska seizmologija proucavajuci seizmicke pojave i njihove posljediee. kolii'inu i djelovanje u podzemlju. istraZivacko busenje. PostojeCi podaci i rezultati dobiveni eventualno potrebnim rekognosciranjem terena daju sliku stepena teiine inzenjerskogeoloskih istrazivanja. je u inzenjerskogeoloskom smislu definisati kvalitativne ali i kvantitativne karakteristike stijenske mase u terenn. mehanizacije. geoloske. Interdisciplinarnim pristupom moguce 150 151 . poremeceni i neporemeeeni.Intenzivna gradevinska aktivnost eovjeka kroz stoljeea. u pogledu slozenosti. mehanike stijena. Projekt istraZivanja sadrzi opee geografske.. omogueili su razvoj metoda istrazivanja u inzenjerskoj geologiji. Inzenjerskogeolosko kartiranje Prije pocetka terenskog rada prikupljaju se i proueavaju svi dostupni podaci 0 nekom terenu. kOllstrukcijska slozenost objekata i potreba da se objekti izvedu na ponekad nestabilnim terenima i terenima teskim za izvodellje radova.

rasjednih zona i neotektonskih kretanja. lravertllli dolomiti. te bore i sve pratece manifestacije do kojih je zbog boranja doslo. Istrazivanje tektonskih karakteristika sadrzi narocito elemente i karakteristike rasjeda.75 ~~ Eii '" ~ "5-E. blokovi svoJ~tava Meke 1. stanju stjenske rnase.. koje imaju znacenje za ukupnu inzenjerskogeolosku sliku terena..'.--------t-. I promjelllj i ve I lekSlUre podloZne okrSavan·13 cYfSle. 1988.~z~"~z~jlo~ho~'~no~g. 1: 100. I mrki lIg1Jen. liZ unosenje podataka iz postojece seizmicke karte 0 seizmickoj aktivnosti.. !apori.n.. haht Organogene Vulkano-klasticne kamen. sastava ujednacenih fizickomehafllckih Prasina. koje se mogu koristiti u gradevinarstvu ili u druge svrhe. Ie -indeks konzistencije) RAZRED I PODRAZRED I I BITNE INZ. nairne...JERSKOG 'I LOSKE JED!NICE EOLOSKE KARAKTf. karakteristikama litoloskih jedinica. lapor.EN.=_j Slijene podlozne Karbollatnc okrSavanju gliuc i Japori Jako jzrn1ena anizotropnos! i finozmaSle sredn jezrna sle i krupnozrna pjdcari. konglomerati nejedllOfodnost II pogJedu sastava i fizickomehanickih svoJstava '" finozmaste okamcnjcne gline.-.RISTI I KE Rastresite Stijene promjenljivog petrograt:~kog i granulometrijskog.75 Tvrde lc>!O GlinovHoklasticne Glme . ' Klasti~ne sedimenlnc I [-"==-----1 Dobro slozene SIJlUlCi. Stijene se klasificiraju prema Uputstvu za izradll osnovne inzenjerskogeoloske karte (tabela 7) Tabela 7.. dobijaju podaei 0 odnosima izmedu razlicitih litoloskih kompleksa. brece. tektoniei. Kod odredivanja struktllrno-tektonskih karakteristika. pratecih plikotina. valutice. brece.~'"='~=. Sumiranjem podataka izdvajaju se zone prema ugrozenosti savremenim egzodinamickim (i tchnogenim) procesima i pojavama. sedimentne slijene '" Z '" ~ --_J '-' Slijene razlititih struklUmotekstumih fizickomehanickih sv~tava I I Suliatne I haloidne gips. rudnim pojavama. ali stiJene. ligult i trese! piroklaSli!i tufovi I vulkanske pooiozne fizickohelllijskim prom'enama podiozne proceSlma oksida~ nehomogene nejednorodne I I i-·-------rb~"~"'------!_'''~. te ispllcalosti (kod svih stijena). pojavama nemetalicnih mineralnih sirovina. kong!omerati i srednjel..S E Plasticne JO>lc<O. inienjerskogeoloska klasifikacija stijena za O/GK. najveca se paznja posvecuJe sloievitosti (kod sedimentnih stijena).lERSKOGEO I INZEN. diiabazi i anizo(ropna sti'cnska masa 153 . lllcenjll (kod magmatskih) i skriljavosti (kod metamorfhih) . pukotinama i pukotinskirn sistemima. egzodinamickim geoloskirn pojavama i njihovom eventualnom napredovanju te hidrogeoloskim i geomorfoloskim pojavama.rna '" krupnozrna '" Karbonatne I ! iZraZena tekstuma pukotinska anizotropllos( sliJenske mase stijene vapnencl. pijesci Zbiiene Siabo slozene I stuene I I-_ _ _ _ _ _.000 (preuzeto i=: [}pulstva za izradu DICK.Kartiranjern se. anhidri!. isprav(jeno i dopunjeno. siltiti pjescal'i.. krsje.. ugJavnom sio-evile I 152 ·~·I ~ ~ E g ~ ii <n ~ 11 Slli~ijske krt' sihcifirane roznaci sli)ene druge or------------"---------------i"Ro~fu~~~.1 Vulkanogenosedil!lelllnc ~scari okamenjcni lapori.< 0. M. prema intezitetu okrsenosti i prema stepenu stabiinosti.

.alC'i tt'<l. zeleni skrilici Amfiboliti...1Wstil.1ffijITIiijl ~~ lIk...§ I \ o " "'. amfibolski kvarciti..''''' ·!I.. t...F-::o:... ...-....g<:<-><:kklTi&tiI! ~ .."an 1CZi::~ ~'.. ~ri hrcl'e '"i<·"". .... trahitl...1...K>!{ """00 . t""d""" . s vafuim grafickim prilozima i dokumentaeijom. korni!i.. argilosisti..."l:~·. Slika 83.. n.-.. u podzemlju se mogu 154 155 ..AAU r>trc'"" ~ i»...' 10<101.l><l>r. P1Ulonske " Autometamorfne Kontaktnomelamorfne skriljave simozrnaste skriljave kmpnozmastc ~ I serpentinili skarni.. su seizmicke i geoeiektricne te razliCita mjerenja u istraZnim busotinama.. ..... I .J.. ~·'~ .~ _f'<'£'C""""" oil....lb<'f'#I'rii~ "'t>1'W... i..•. filiti.. koje se primjenjuju za ejelovitije upoznavanje karakteristika stijenske mase radi izvedbe nekog inzenjerskog objekta...nam.§§El '"'.. Seizmicke mctode baziraju se na vjestackom izazivanju elasticnih valova i odredivanju njihove brzine sirenja kroz materijale koji se istrazuju.....i.10_11 ....'<..>naJS!.. . <><In>'oi'''''''"''j . .•• ..~j<."...'.e!1 ~.. peridotiti 1 .K""i i tn~.. Neki vaZni simboli koji se koriste pri izradi inzenjerskogeoloske karte prikazani su na sliei 83....""~ III....J.. '"= !""'>rtc~i..• . "".ct:" .".. I "'f' .~"" ".tI fu~:3J r i .lncl. 1988) 6... " ""'''i'' .. skriljci.::rtOui f.71i Vulkanske daciti.~~ '" E ndkri!jave karbonatne mermen· preteZllo homogene am:zotropne stijene ujednacenih fizickomehanickih svo'stava jako iZraZena pukolinska anizotropnost cvrste. mermer. .·Ii" 1\:- ..'"'''' ___ ..al ......x~ . Neki simboli u inienjerskogeoloJkoj karli (iz Uputstva::a izradu OfGK. andeziti. ~.c...."tlj...:!.r" I.....!!J J!':. ffi'b'0~ -f>/J. !..."'...."\I~ ..tt.-.. b. j..-c.~.......tc"~ij.":l1".iI.j ...... :-.k i<iu. gabri.i. ~ •. Na osnovu razliCitosti lih brzina. ..."'. .. l~ -:: : :. menneri ..&n""..... bazalti. Svaku inzenjerskogeolosku kartu prate profili i odgovarajuci tekstualni dio (turnac)...-.-..j" w#~ .Ij""i . ~ w.. d....M....2. <Joi>. "krko...·d... dok se podredeno u tu svrhu koriste magnetometrijska mjerenja...... masivne iii Irakaste teksture jako izraiena anizotropnost u vezi sa stnlklurnotekslUrnim fizickomehaniekim svoistvima Stijene heterogenog sastava pukotinskom anizotronnos\. . li..lI 1..::1 ~ 0 0 "' i5 .f' n<::~ .<>j .o~i mi..GeotIzicka istrazivanja Temeljne geofizicke metode. at .. dijabazi Graniti.~l" miiti.l . dior!u..c....

elektrohemijski procesi u nekim rudnim lezistima i slieni uzroci. za TV i slereofotografsku karotazu itd. Kroz busotine se injektira smjesa za zatvarunje pukotina. uglavnom se koriste promi busenja 131 mm.izdvajati materijali razlicitih karakteristika. Zato se ova metoda primjenjuje pri istraZivanju rudnih lezista i tokova podzemnih voda te pri odredivanju gubitaka vode iz akumulacije u krsu. Otkrivke se koriste u terenu s tankim rastresitim pOkrivacem u cilju neposrednog uvida u karakteristike rastresitog materijala i njegove debljine i stijene koja nam je. u busotinama se mjeri specificni elektricni otpor. odabrani uzorci se ispituju u laboratoriji. pomo6u otkrivki. nedostupna promatranju i mjerenju in situ. Istrafno busenje i raskopi lstraillo busenje svrstava se medu najuniverzalnije istrazivacke radove jeT se tim naCinom istrazivanja dobiva mnostvo razliCitih podataka vaZnih za projektovanje i izvedbu inzenjerskih objekata. IstraZivacki zasjeci i usjeci izvode se na 156 157 . lstrazivackim raskopima. odnosnQ odredivanje tokova podzemnih voda. Neka se ispitivanja obavljaju in situ. Primjenjuje se u gradevinarstvu za odredivanje trosnih i razlomljenih podrucja u evrstim stijenama. Metoda eiektricnog olpora bazira se na Cinjenici da pojedine vrste stijena imaju razlicite velieine specifienog olpora. jamsko ). dobiva se mogucnost promatranja i mjerenja dijelova stijenske mase u njihovom prirodnom okruzenju. vrste i ugao nagiba pukotina. sto je veoma bitno pri temeJjenju i izvedbi podzemnih radova. dubina i oblik klizne plohe klizista.1. u prirodnim uvjetima. ugao nagiba slojeva. kvalitet stijenske mase i debljina trosnog dijela na njezinoj povrsini. Da bi se sva navedena istrazivanja nlog1a izvesti ( iii nek. Geoelektricne metode koje se koriste u gradevinarstvu suo metoda elektricnog otpora. Izvedena busotina moze sluziti za ispitivanje vodopropusnosti. tacne dubine promjene materijala razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika. Refleksijska metoda nalazi osnovnu primjenu u istraZivanju de1:iljeg podzemlja. a pouzdane podatke daje u istraZivanju nekih rudnih lezista. zatim za istraZivanja naJazista gradevinskih materijala i odredivanje eksploatibilnih nasJaga. Pri tome treba odrediti vrstu naslaga kroz koje je buseno. potencijal. a 1110ze posluziti 1 za f<lzlicita geofizlcka.gama-gama karotaZa ). i mjestu rada ( s povrsine. nlJcrenja. Opcenito daje pouzdane podatke ondje gdje su razlike specificnih elektrienih otpora istraZivanih materijala velike. 116 mm i 101 mm. nagib slojeva itd. stepen razlomljenosti jezgra. Radi postizanja sto potpunijih spoznaja 0 karakteristikama slijenske rnase. llsn1jereno ). brzina elastienih valova. smjeru busenja ( vertikalno. pa se ponekad koristi u istraZivanju za projektovanje obalskih gradevina. istraZivackih zasjeka i usjeka. Radni proces se pri busenju dijeli prema: pogonu ( rUCHO i filotornO ). ovisno 0 zadatku i potrebl ). s ispiranjem . rOiaciono. koso. Osnovne dvije seizmicke metode su rcfrakcijska i refleksijska. pripadna radioaktivnost. horizontalno. elektromagnetska metoda i metoda spontanog potencijala. Ovisno 0 potrebi.Moze pruziti i podatke 0 debljini nekonsolidovanih sedimenata na dnu mora. naCinu iznoscnja 11lmerijala s dna busotine ( bez ispiranja-na ispuh. prOIl1Htranje oscilacija podzen1ne vade ( pijezoluetar ). To suo debljina nekonsolidovanih materijala do cvrste stijene. zatirn jc 1110guce odredivanje . otpor prema busenju. Metoda spontanog potencijala bazira se na mjerenju potencijala koji postoje ispod povrsine. istraZivackih jama i istraZivackih potkopa. debljina sedimenata za koje su karakteristicne male brzine "irenja elasticnih valova radi seizmicke mikrorejonizacije. Refrakcijskom metodom pouzdano se mogu odrediti karakteristike naslaga do dubine na kojoj objekt ima uticaja na stijenu.krecnjacima i dolomitima ). odnosno u samoj slijeni iii na stijeni kakva je u prirodi. Prj busenju za potrebe gradevinarstva. poroznosti. Elektromagnetska mctoda bazira se na upotrebi struja i pojava indukcije u vidljivim materijalima pod zemljom. a zavrsni prom obicno iznosi 86 nun. za odredivanje pojava vodonosnih sljunaka u glinama i s1. uzimanje uzoraka vode. apsorpcija gama-zraka ( tzv. \TSenje bojenja. vodopropusnosti itd. njihovu sirinu i ispunu. Pogodna je za odredivanje podrucja slabijih fizicko-mehanickih karakteristika u tvrstim stijenama (npr. osnovni je uvjet da busotina bude pra:vilno izvedena. 6. Na temelju podataka tih mjerenja moguce je detaljno litolosko rasclanjivanje nabusenih materijala. udarno rotaelono ). a izazivaju ih. naCinu rada (udarno. Obrada reznitata busenja pocinje determinacijom jezgra i odvajanjem njegovih dijelova za laboratorijska ispitivanja.s jezgrom iii bez jezgra ). izmedu ostalog. zatim u istraZivanju vode i lezista glina. trenje pri protjecal1ju podzemne vode.3.a od njih.

Fizicke karakteristike Medu fiziCkim karakteristikama stijena bitnu ulogu imaju gustoea. njihova zastupljenost.petrografskih karakteristika..1. gdje su: y. vodopropusnost. postojanost. Ova metoda se prvenstveno koristi za odredivanje nacina temeljenja i karakteristika temeljne stijene kod izvedbi nadogradnji na postojecim objektima. habanja. svjezina i eventualni stetni sastojci.petrografska svojstva stijena ispituju se makroskopski.padinama u svim vrstama stijena. odnosno oni minerali koji svojim promjenama rnogu negativno djelovati na ukupna svojstva stijene. a izracunava se pomocu izraza: 6. ( zapreminska tdina ).petrografskih karakteristika. uglavnom kod istrazivackih radova. vatre i hemijski agresivnih supstaneija na stijene i kamen. radioaktivnost i Ijepljivost.Mineralosko . prostorna masa.ta i za istraZivanje terena na pregradnim profilima kod projektiranja brana. uz proucavanje karakteristika stijenske rnase.petrografske karakteristike Kod odredivanja mineralosko . uticaja vode. ali i istrailvacko busenje u podzemlju. Mineralosko petrografske karakteristike bitne su sa stajalista cvrstoce. itd. te uvida u dublje dijelove stijenske mase.4. gdje su: y. velika se painja posvecuje mineralnom sastavu. Mineralosko . poroznost. toplotna provodljivost. Ovim radovima se. boja.2. tvrdoce.prostorna masa (g/em 3 ) mo -masa cvrste faze (g) V -ukupna zapremina uzorka (em3 ) Slikom 84. a odreduje se fonnulom: 6. polarizacijskim mikroskopom. fizickih karakteristika.1. IstraZivacki potkopi izvode se na strmim padinama. mehanicko . sporedni i akcesorni minerali. Prostorua masa oznacava odnos cvrste faze prema ukupnoj zapremini uzorka zajedno sa supljinama. Gustoea je odnos mase evrste faze prema ukupnoj zapremini ( volumenu ). leda. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko ispitivanje U sklopu inzenjerskogeoloskih istraZivanja stijena kamena obavljaju se laboratorijska ispitivanja u cilju odredivanja: mineralosko . . 6.4. Osnovne karakteristike stijena u pogledu njihove upotrebljivosti u gradevinarstvu direktno ovise 0 mineralnom sastavu. . bez supljina. strukturi i teksturi stijene.1.1. prikazana je jediniena zapremina zapreminom evrste faze i zapreminom pora i supljina. strukturi i teksturi. drugih mehaniekih karakteristika stijena. speeifiena tezina. stisljivost. Istrazivacke jame izvode se u cilju uzimanja neporemecenih uzoraka za laboratorijska ispitivanja.tehnoloskih karakteristika.masa cvrste faze (g ) Vo . uz pomoe poveeala. bubrenje.zapremina evrste faze ( em3 ) Kod cvrstih stijena gustoca ovisi direktno od mineralnog sastava stijena. . omogucava dreniranje podzemnih voda. Analizom mineralnog sastava odreduju se bitni. stijene sa 158 159 . radi saniranja klizi.4.gustoca ( g/cm 3 ) mo .

Tabela 8. mineraloskirn karakteristikama i strukturi. A' H -H 3 1 2 (m Is) L gdje suo Q .0-2. otpomost na smrzavanje i s1. H. jer su pore tako malene da se voda veze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. k . gline irnaju veliku poroznos! ( neke eak i veeu od 50 % ). Ovisno 0 poroznosti karnen se kategorizira u sest grupa (tabela 8). To svojstvo ovisi 0 ve1ieini pora i njihovoj povezanosti u stijeni. slijeganje se brzo realizira. Nevezane stijene imaju malu stisljivost.hIh Vp gdje suo Mv .koeficijent filtraeije ( mls ) A .-H2. koji se racuna pomocu izraza: Prostorna masa stijena ovisi 0 nj ihovom mineralnorn sastavu i sadrzaju sup1jina. iz Sestanovie 1993 KATEGORIJA KAMEN A Kornpaktan Dobro porozan Umjereno porozan Dosta porozan Jako porozan Ekstremno porozan POROZNOST(%) rnanje od 1. U praksi se za odredivanje vodopropusnosti. cvrsta Slika 84. odnosno laminarnog teeenja podzemne vode u pijeseima i slienim materijalima. Nairne. a bitno utice na slijeganje tcrena ispod gradevinskog objekta. itd.0 5. 161 . stepenu zasi6enosti vodom. poroznosti.prirast pritiska (kN/rn2).povrsina popreenog presjeka vodonosnog sloja ( m 2 ).hIh . vcoma poroznih krecnjaka itd."vrste faze (Va) i zapreminom supljina (VpJ Stisijivost oznacava svojstvo stijene da srnanJuJe zapreminu dje10vanjem vanjskih faktora.5 2. Vodopropusnost iii permeabilnost oznaeava rnogucnost stijene da propusta vodu. Kvantitativni pokazate1j stis1jivosti je modul stisijivosti. LI. =~kN/m2 Ll. a izrazava se u procentima prerna formuli: n = -yXIOO(%) M . Poroznos! oznacava odnos zapremine svih supljina prcma ukupnoj zapremini uzorka u prirodnom stanju.5 g/cm 3 do 3 g/cm 3 . naCinu i brzini optereeenja.0-10.0 160 Q = k. Ll. korlsti Darcyjev zakon filtracije prema izrazu: gdje suo n-poroznos! (%) V p-zaprernina pora (em3 ) . Kategorizacija kamena prema poroznosti (prema Crnkovi6 Sarie.supljine v v.modu1 stis1jivosti (kN/rn2). ali su praktieno vodonepropusne.deformaeija uzorka (rn) h . Kod po1uvezanih stijena stisljivost ovisi 0 mineralnom sastavu. pod pritiskorn. V -ukupna zaprernina uzorka u prirodnom stanju (em3 ) o poroznosti ovise tehnicka i akusticka svojstva kamena.visina uzorka (rn) Ll.Najvise vrsta kamena koji se koristi u gradevinarstvu ima prostornu masu od 2. ali nije proporcionalno poroznosti.0 vise od 20. Jedinicna zapremina stijene (V) sa zapreminom (.kolieina vode koja protice kroz stijenu ujedinici vremena (m3/s).h .0-20. uz sprecavanje boenog sirenja uzorka.re1ativna deformaeija Stis1jivost se odreduje u neporemecenorn uzorku u edornetru.i) .5-5. a ovisno je 0 granulometrijskom sastavu.0 1.razlika visine vode u posmatranim presjecima (m). upijanje vode. a nize vrijednosti su karakteristike nekih travertina.0 10.

treba veliku painju posvetiti izboru materijala za izradu glinenih jezgri i ekrana brana te izvedbi tunela u glinovitim stijenama. kao i kod drugih objekata.stepen bubrenja VB . dat je na slie. Ovo svojstvo simi i za proejenu prohodnosti vozila na raskvasenim terenima. Za primjenu u gradjevinarstvu.volumen uzorka nakon bubrenja Vo . Ovo svojstvo posjeduju sve vrste stijenskih masa. Ljepljivost poluvezanih sedimenata zavisi od karakteristika pome vode koja se nalazi u njima. Boja stijene ovisi 0 njenom mineralnom sastavu.L . Shematizirani prikaz Darcyjevog pokusa Kod izgradnje brana i akumulacija. nego okomito na njih). Radioaktivnost je obiljezje stijena koje u sebi sadrze radioaktivne minerale. vlaznosti i glatkoCi povrsine. kobalta. Povecanje volumena iznosi od 25% do 80%. Medjutim. poput cirkona s radioaktivnim torijem. u cemu. prednjaCi karnen vece gustoce. Bubrenje stijena oznacava svojstvo povecanja volumena zbog upijanja vode. a rezultat je reflaksije svjetlosnih zraka odgovarajuce talasne 162 duzine s njene povrsine. Deformacije koje nastaju povecanjem i snizenjem temperature karnena treba uzimati u obzir kad se karnen ugradjuje s drugim materijalima. nekim laporcima i alevrolitima) moze iznositi i do 12 puta vise U odnosu na prvobitni volumen. Ipak. tako i mehanizacijom. a najizraienije kod poluvezanih sedimenata. ispituje se vodopropusnost (VDP) stijena utiskivanjem vode pod pritiskom u istraznu busotinu. Induciranu radioaktivnost lakse primaju karbonatne stijene.dliZina puta filtracije ( m ). a da su plocaste i skriljave stijene anizotropne (provodljivost toplote bolja je u smjeru povrsina skriljavosti i slojevitosti. Stepen bubrenja definise se izrazom: B. gdje su: By . Nova metodologija proucavanja Ijepljivosti poluvezanih sedimenata omogucila je da se dode do zakljucka da Ijepljivost glina raste s povecanjem sadrzine vode i spoljailnjeg opterecenja. mangana i elemenata rijetkih zemaija. a uzrokovano je karakteristikarna minerala glina i mogucnostima. Shematizirani prikaz Dareyjevog pokusa. ono je najmanje i prakticno zanemarljivo kod cvrstih stijena. Vezano za bubrenje. U tehnickoj primjeni karnena bitna je inducirana radioaktivnost. koju kamen prima radioaktivnim zracenjem okoline. boja karnena u vecini slucajeva ima odlucujuCi utieaj. Ljepijivost je svojstvo stjenskih masa da se Iijepe za razlicite materijale (alate i orudja sa kojima se izvode zemljani radovi). glinesklone bubrenju mogu inicirati nastanak klizista. Uz to.volumen uzorka prije bubrenja Pri bubrenju moze nastati pritisak od 300 do 1. jonske zamjene. poput krecnjaka i dolomita a slabije magmatske silikatne stijene i gline. Jediniea koja definise gubitak I litra vode u 1 minuti na I m dmni busotine pod pritiskom od 1x I 06 Pa (uz odriavanje pritiska od najmanje 10 minuta) naziva se I Lugeon. 85.000 kN/m2 . sto ukazuje na nuinost odredjivanja njihove kompatibilnosti u pogledu toplotnog koeficijenta linearnog sirenja. prirode materijala i povrsine kontakta predmeta za koji se vrsi Ijepljenje. v dotok Slika85. kao i stepen smanjenja efekata rada. mada treba pravilno valorizovati i veoma vazna svojstva prirodnih pigmenata. kamen je. Pojava Ijepljivosti kod stijena predstavlja jedan od Cinilaca koji odredjuju uvjete izvodjenja radova kako rucnim alatom. imajuci pri tome u vidu stepen njihove stabilnosti. struktumim i teksturnim karakteristikama i poroznosti. Maksimalna vrijednost Ijepljivosti dostize se pri najvecoj molekularnoj vlainosti. opcenito. To je bitno svojstvo gline i glinovitih stijena. prostomom rasporedu minerala. 163 . svjezini i velicini mineral a. a kod montmorilonita (bitan mineral u bentonitskim glinama. a ona nastaje u slucajevima postojanja minerala teskih metala. Topiotna provodljivost stijena ovisi 0 mineraloskom sastavu. povoljan materijal kao zastita od radijacije. Iskustveni podaci svjedoce da je stijena zrnaste strukture i homogene teksture u pogledu toplotne provodljivosti gotovo izotropna. kojim se objasnjava laminami tok vode u presjeeima.

sila koja je dovela do lorna uzorka (MN).povrsina uzorka na koju je sila djelovala (m ) Za upotrebu kamena u arhitektonsko-gradjevinske svrhe uzorci se ispituju u suhom stanju. savijanje i smicanje mogu biti znatno manje u slucaju postojanja mikroprslina u mineralima i manjih pukotina u stijeni.4 8.8 INA ISTEZANJE MFa 16. a promjer ne smije biti manji od 5.le se na cilindricnom iIi prizmaticnom uzorku u specijalnom aparatu. MPa 21. u kojem se istodobno primjenjuju horizontalna sila smicanja i vertikalna sila na plohu smicanja. zilavost.2 1 1.4 4. eiasticnost. pri cemu se rezultati reduciraju na prizmatican uzorak.0 135. F . Elasticnost stijene je odlika koja ukazuje na mogucnost promjene oblika i volumena stijene pod uticajem vanjskih faktora i 164 165 . Uporedni preglcd cvrstoee na pritisak. a odlikuju se hrapavim i nepravilnim prijeIomom (slojevite sedimentne i skriljave metamorfne stijene).8 3. Zilave stijene (magmatske stijene.2 16. silikatni Pjescar. Za odredjivanje jednoosne cvrstoce na pritisak neke stijene.3. cvrstoca na istezanje.2 Cvrstoca na pritisak. istezanje i savijanje VRSTA I STIJENE 1 I CVRSTOCA NA FRITISAK MPa 185.2 2. svjez Granit.).6. Opterecenje se prenosi na plaS! i mora biti okomito na os valjka. koje su bitne za gradjevinsku praksu. s Cime treba racunati pri ispitivanjima. cvrstoca na savijanje.8 203. a rezultat se uzima kao aritmeticka sredina sva tri mjerenja.Tednoosna evrstoca na pritisak racuna se prema izrazu: Cvrstoca na smicanje isp1tU. i3 p - I Granit. Cvrstoca na pritisak je rezultat jednoosnog optereeenja na jedinicu povrsine dok ne dode do lorna uzorka. plasticnost i tiksotropnost.4. Ona je takodje vrijedan pokazatelj pri istraznom busenju i obradi kamena.0 136. Cvrstoca na savijanje ispituje se na uzorku oslonjenom na dva osionca (nosata). kod tega su boene stranice slobodne. podovi trgova. Sila smicanja se povecava do sloma. frekventne stepenice itd. cvrstoca na smicanje. ! gdje su: evrstoea na pritisak (MP a).5.6 . a optereeuje se po eijeloj povrsini.5 3 . . 0 zilavosti stijena treba voditi racuna na mjestima izlozenim ucestalim dinarnickim udarima. opit se obavlja na uzorku u obiku valjka. ali i na valjkastim uzorcima. prikazana je cvrstoca nekih stijena na pritisak. Tabelom 9.0 50. Kod laboratorijskog ispitivanja kamena uzorak je kocka s ivicama duzine 5 em. Prema iskustvenim podacima ona je 20 do 40 puta manja od cvrstoce na pritisak.0 I CVRSTOCA I I CVRSTOCA NA SAVIJANJE . Pri tome odnos visine uzorka i promjera baze mora iznositi minimalno 2. su: tvrstoca na pritisak.4 cm. lspitivanje cvrstoce na pritisak obavlja se na tri uzorka. Ova cvrstoea je (u najvecem braju slucajeva) 10 do 20 puta manja od cvrstoce na pritisak.0 4. Zilavost stijena (dinamicka cvrstoca) oznacava svojstvo stijene da pruia otpor na udar i na ucestalo djelovanje neke koncentrirane sileo Stijene neotpome na udar nazivaju se krte. Tabela 9. Na uzorak se djeluje silom okomitom na njegovu os.3 6. cija je visina jednaka radijusu. a vertikalna se odrzava trajnon1. Cvrstoea na istezanje stijena uglavnom se ispituje na uzorku u obliku diska (valjka). otpornost na habanje. istezanje. zmaste i porfirske strukture) odlikuju se glatkim i skoljkastim prijelomom.4 6. u vodozasicenom stanju i nakon ponovljenih ciklusa smrzavanja i odmrzavanja. Mehanicke karakteristike Mehanicke karakteristike stijena.1. Otpornost na hahanje oznacava postojanost stijene i kamena prema abraziji struganjem. a ispituju se laboratorijskim postupcima. skriljav Pjestar. sto utice na primjenu kamena u prastorima izlozenim habanju (podne povrsine interijera. karbonatni Krecnjak gust Krecnjak porozan 95. 2 A . istezanje i savijanje. Cvrstoca na istezanje odredjuje se za kamen na prizmaticnim uzorcima propisanih dimenzija.

zilavosti i boje. Fizicko djeiovanje vode na stlJenu rezultira mijenjanjem nekih njenih svojstava. prema ukupnoj nlaSl suhog kmnena.0 metoda:na. a ovisi 0 njihovim mineraloskim. kompaktni krecnjaci. a kod lwkih (naroCito glinovitih) izaziv~ nove fizicke pojave. Uticaj vode.krecnjaci. poroznosti.0 0. Tikstropija je karakteristika nekih glina. Poissonovim brojem (m). dolomiti. Modul elasticnosti i Poissonov koeficijent za neke vrste stijena NAZIV STIJENE Krecnjak Pjescar Andezit Granit Mermer Glinac MODUL POISSONOV ELASTICNOSTI GN/m 2 KOEFICIJENT 20. Procenat upijanja vode treba analizirati uvijek pri primjeni kamena u vanjskim uvjetima. pa se s tim u vezi razlikuju prakticno netopive stijene (veCina svjeZih magmatskih stijena i metamorfmh stIJena slhkatnog sastava). Stepen ?jelov~nja leda ovisi. mtenzItetu smrzavanja. a takodje i kod temeljenja teskih objekata visokogradnje i pri izgradnji brana.lene karbonatnog sastava .lcgovo upijanje vode. Pri potpunom zasiCenju vodom neke gline prelaze u kasasto stanje pri dinamickim djejstvima. 0 mineralnom sastavu.30 0. Deformacije se realiziraju bez loma stijena.0%) a u sedmu kategoriju (vise ad 30%). Prema upijanju vode kamen se razvrstava u sedam kategorija pri cemu u prvu kategoriju dolazi kamen koji upija veoma malo vode (manje od 0.05-0.20-0. Hemijskim djelovanjem voda otapa slabije otpome minerale. mermeri i pjescari). Pokazatelji elasticnih svojstava stijena imaju veliko znacenje prj odredjivanju podzemnih pritisaka u tunelima. u cetvrtu kategoriju (2.32 33. To je odlika poluvezanih stijena (glina). U vrednovanJu kamena za primjenu u gradjevinarstvu vaZan je pokazatelJ n.0-30. iskljuCivo zbog mehanickog djelovanja. Vezane stijene. pri.0 0.5%).21-0.luce. To jc svojstvo koje se ogieda u sposobnosti primanja i zadrzavanja vode u unutrasnjosti kamena a laboratorijski se odredjuje odnosom mase destilirane v~de. Tabela 10.0 35. narocito na one koje u sebi sadrze vecu koiCinu vlage iIi su potpuno zasicene vodom. Tabelom 10.25-0. Odredjuju se Hookeovim zakonom proporcionainosti naprezanja i deformacije.25 31. kod cega te promjene mogu bill neznatne. Najuocljivije tIksotropne pOjave JavljaJu se u glinama koje su izgradjene ad montmorilonita. gline i druge stijene u kojima prevladavaju minerali gIina).36 10. koju k~en upije pri propisanom atmosferskom pritisku i temperatmi. Medjutim. kod nekih sVjezih magmatskih stijena i kvarcnih pjescara). a neotporne su stijene sa veIikim stepenom poroznosti i malom cvrslocom (laporci. prikazane su vrijednosti modula elasticnosti (E) Poissonovog koeficijenta za neke vrste stijena. U laboratoriji se modul elasticnosti ispituje uglavnom ultrazvukom. Tiksotropne pojave sreeu se pri pobijanju sipova dinamickim Led na stijene djeluje razara. 0. Elasticnost stijena izrazava se: Youngovim modulom (E).vraeanje u prvobitno stanje nakon prestanka takvog uticaja. Poissonovim koeficijentom. bu~enju tla.4. cvrstoCi stijene. koji oznacava silu potrebnu da uzorak jedinicnog poprecnog presjeka produzi za iznos prvobitne duzine. koji oznacava reciprocnu vrijednost Poissonovog broja.30 . 6. a in situ pomoeu hidraulicnog jastuka. . leda.4. anhidrita i kamene soli). siabo topive stijene (preteZno st1. Na djeIovaf\je Ieda otpome su stijene malog stepena poroznosti i veIike cvrstoce (sve kristalizirane magmatske stijene.1. poput gipsa. mermeri) i lahko topive st!Jene (sulfatne I hloridne stijene. koji oznacava odnos reiativne uzdufue deformacije i relativnog poprecnog skracenja. koji ostaju promjenjeni i nakon prestanka djelovanja sile. Znacajna je za cvrste.15-0.40 10.0 0.0-48. pri izradi podzemnih prostorija i pri dmamlcklm oSCllaclJama izazvanim radom raznih masina.0 0. vremenu f\jegovog trajanja i uceslalosli ciklusa smrzavanje-odmrzavanje. Plasticnost je svojstvo stijena da nakon djelovanja neke sile mijenjaju oblik i volumen. vatre i hemijski agresivnih materija na slijene i kamen Vo~a na stijene djeluje fizii'ki i hemijski. -strukturnim i teksturnim karakteristikama. poput bubrenja i tiksotropije. poput cvrstoee eJasticnosti. voda n veCini stijena mijenja njihove temeljne karakteristike'. Otpornost kamena na uticaj leda u laboratoriji ispitllje se nakon vise ciklusa zarnrzavanja i 166 167 . a odrazava se u izmjeni viskoziteta. sto se izraiava u procentima. gotovo zanemarljive (npr. . ali u korelaciji s poroznoscu i ostalim pokazate~jima fizickih karakteristika. a manje u kaolinitskim glinama. a zatim se po prestanku tog djejstva vracaju u prvobitno stanje.20-0.5-5.

Promjene u kamenu enterijera obicno nastaju agresivnim djelovanjem sredstava za Ciscenje. Ocjena 0 podobnosti nekog kamena za primjenu u gradjevinarstvu daje se na osnovu rezultata mineralosko-petrografskih laboratorijskih analiza. 6. koje se s obzirom na kinemaliku nastanka nalaze kao odredjeni broj skupina.odmrzavanja. itd. medjusobne odnose u prostoru medju skupinama pukotina i ukupan broj pukotina u sistemu.1. Znacajno je da na vatrll nisu otporne izlivne ll1agmatske stijene staklaste strukture. sto se manifesluje brzinom busenja iii habanjem busace krune. pri cemu bitnu ulogu imaju promjene zeljezovitih sulfidnih minerala u kamenu. tufovi. Prema busivosti razlikuju se: veoma tvrdc sti. POllzdani podaci 0 busivosti neke stijenc dobijaju se in situ. teze se. kao i stijene s kvarcnim vezivom. temelje mostova i gradnju lTIOstova. roznjaci) srednje tVl'de stijene (krecnjaci. Busivost stijcna predstavlja njihovu osobinu da pruz. ali i rciirou busenja. treba odrediti i sve karakteristike pojedinih skupina i pojedinacnih pukotina koje Cine sistem. ali i kao materijala za gradenje i oblag~e objekata. vrsti i tvrdoci veziva~ statickoj i dinamickoj cvrstoCi. strukturi. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata Istraziv~e pukotina lma poseban znacaj U okviru inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. amfiboliti. za cjelovito proucavanje sistema pukotina. a kvantitativno se otpornost karnena na smrzavanje odredjuje koeficijentom otpomosti.) prilikom busenja kroz njih. i to uglavnorn u zagadjenom urbanom i industrijskom okruzenju. Jako velikorn i iznenadno povecanom temperaturom razara im strukturu i bitno smanjuje c:vrstocu.komponente i gline koje ne bubre) Poznavanjem busivosti dobijaju se podaei bilai za izbor busaceg pribora. pojave pojedinacnih pukotina.6. mogucnost upotrebe karnena kao prirodnog graaevinskog materijala. Iskustveni podaci ukazuju da se teze obradjuju i poliraju krupnozrnaste stijene. pukotinama i pukotinskinl sisternilna. vapneni laporci i trosne 111agn1atske stijene) mehke stijene (sedra. Pri upotrebi kamena u konstrukcijama. sve svjde magmatske stijene. krecnjaci s kalcitskin1 zilicama i gips.5. poroznosti. mermeri. ana ovisi 0 mineralnom sastavu.1. a njihov je neposredni uticaj uglaVnOlTI izazvan padavinama. teksturi. U pogledu glacanja i poliranja. Vatra ima negativan uticaj na stijene. Za odredivanje osnovnih pararnelara sistema pukotina potrebno je precizirati: broj zastupijenih skupina prema kinematici nastanka. Stepen djclovanja hemijski agresivnih rnaterija ovisi 0 otpomosti minerala koji izgraduju stijenu. zilavosti. Ovisi 0 mineralnolll sastavu (naroCito tvrdoCi minerala koji stijenu izgradjuju). glinovite stijene. Spoznaje 0 uticaju leda na kamen i njegovoj otpomosti odredjuju izbor materijala za ugradnju u brane. ali s uspjehom. skriljave metamorfne stijene i 168 169 . obradjuje kamen jedrih i svjezih stijena izgradjenih od minerala priblizno jednakih fizicko-mehanickih karakteristika. stijene visoke cvrstoee i velike zilavosti. od polimineralnih zbog toga sto je u monomineralnih stijena koeficijent linearnog sirenja jednolik dok kod polimineralnih svaki mineral ima svoje specificne temperatume karakteristike. glina. laporci s vecom kolicinon1 glinovite. Uz to. kvarcni pjescari. Hemijski agresivne materije koje djeluju na stijenu i kamen nalaze se u atmosfcri. zatim roznjaci. Uglacane stijene pored estetske privlacnosti llnaju ve6u otpon10st na djelovanje atmosferilija i drugih Vlli1jskih uticaja. zilavosti i svjezini minerala koji stijenu izgradjuju. kvarciti. Tehnoloska svojstva stijena Znacajnije tehnoloske karakteristike stijena u inzenjerskoj geologiji su obradivost i otpornost pri busenju. cvrstoCi. Obradivost je svojstvo stijena i kamena koje ukazuje na mogucnost njihovog oblikovanja razliCitim alatima. Na vatru su manje atpome vrste kamena koje u sebi imaju b·arca. 6. Pukotine su u stijenskim masama veCinon1 kOl1centrirane te cine sisteme pukotina. Na vanjskim povrsinama mijenja se boja i pigmentacija. Od otpomosti kamena na djelovanje leda ovisit ce i mogucnost njegove primjene kao agregata za betone i asfalte.aju olpor busacem alatu (dlijeto. koje mogu biti zahvacene pozarom. Kod toga su monomineralne stijene postojanije. Spoznaje 0 njima ukazuju na mehanicka ostecenja bitna za stabilnost kosina i iskopa.icnc (sve sVJCZC rnagmatske stijene. ali analiza ostalih fizickih i mehanickih karakteristika. les. narocitu paznj II treba posvetiti mineralnom sastavu i struktumo-teksturnim karakteristikama. Stetno djelovanje leda veoma se ocituje u deformacijama plitkih temelja ohjekata i saobracajnica. karbonatni pjescari.

1. tektonske karakteristike. Laboratorijski modeli predstavljaju na6n eksperimentalnog proucavanja pojava i njihovib posljedica na konstrukciju. nakon terenskih istrazivanja. prirodnim okolisem. " h Stika 87. Kod toga se koristi tzv. Izgled polurozete (dijagram pruzarya pukotina) Strukturni dijagrami imaju najvecu pnmJenu u statistickom prikazu strukturnih elemenata. na terenu nije moguce istraziti i izmjeriti bas sve pukotine. istezanje i smicanje. Pri tome kvalitati vne karakteristike sluze za definisanje problema. polozajna lopta (zamisljena i geografski orjentisana lopta. osi tunela i brana. granicni uvjeti stabilnosti i promjene koje ce nastati izgradnjom objekta. odnosno treba shematizirati problem. Veei broj mjerenja omogueuje sigurnije zakljuCivanje. dcfonnabilne karakteristike is!. cvrstocll na pritisak..Podaci 0 pukotinama se. Nacela modeliranja 270 7. a temelje se na teoriji slicnosti. moguce deformaeije. odudaraju od cjeline). Projekci}a polulopte: po/arna (a) i ekvatorijalna (b) lzrada strukturnib dijagrama opisana je u udzbenieima geoloskog kartiranja i strukturne geologije. njenu strukturu i teksturu. naprimjer. Podaei se obicno nanose na sjevernoj polovini (sl. 86). u globalu. Kod toga treba orediti nacin na koji ee se neki proees (iii pojava) opisati i modelirati sa svojim opstim karakteristikama i kako ce s.e dobiveni podaei interpretirati i odraziti u interakeiji sa stvamim. statisticki obradjuju i graficki prikazuju odredjenim Ol]agramima. Pri tome treba imati u vidu da se svi strukturni elementi u terenu posmatraju kao pravci iii kao ravnine. odnosno traienje fjesenja u kvantitativnom smislu laboratorijskim i matematickim modeliranjem. naprimjer: promjene naponskog stanja. Modeliranje se u imenjerskoj geologiji moze definisati kao sistem ispitivanja prognoziranih dogadaja u vremenu i prostoru s obzirom na sastav stijenske rnase. Da bi se postigao zeljeni cilj. Smatra se da je dovoljno izmjeriti od 50 do 250 pukotina. 6. raspored zona u kojima se koncentrisu razliciti oblici napona. mogucem dotoku vode i slicno.3pad Slika 86. a u drugom na periferiju (ekvatorijalna mreza). Polozajna lopta za prakticne svrhe projektira se u ekvivalentnoj projekeiji (Scbmidtova mreza). vodopropusnost. u prirodnim i promijenjenim uvjetima nastalim gradevinarskim zabvatima. Statisticki se pukotine najcesce prikazuju rozetom iii strukturnim dijagramima. vee se ogranicavamo na dovoljan. ali reprezentativan broj (bez zanemarivanja pojava koje. Rozeta je predstavljena polamim koordinatnim sistemom. Kod detaljnih istraiivanja mjere se elementi pukotina u cilju dobivanja statistickih podataka 0 njihovoj orjentaciji u terenu. a podjela po radijusu oznacava ucestalost pojedine skupine. i to njen donji dio). Matematicki modeli daju kvantitativne podatke kojima se cgzaktno opisuju inzenjerskogeoloski procesi i pojave. Dok je to relativno jednostavno kod materijala za konstrukciju objekta (naprimjer. Bitna pretpostavka ispravnog postavljanja problema statistickog ispitivanja pukotina (i ostalih strukturnih elemenata) sadrzana je u spoznaji 0 zakonitostima njihovog poloZaja u prostoru i uzajamnim vezama. Normalno. potrebno je razluCiti ono bitno sto oznacava proucavanu pojavu iii proces. Treba napomenuti. kod kojega podjela po vanjskom obodu pokazuje skupine (najcesee odredjene pravcem pruzanja pukotina). sto se moze vidjeti na sliei 87. tako da je pol u jednom slucaju postavljen u centar (polama mreZa).' da se u gradjevinarskoj praksi strukturni dijagrami cesto koriste za dopunu informaeija 0 odnosu struktura prema. kako pravaca tako i ravnina. 7. beton se smatra homogenim i izotropnim materijalom poznatib deformabilnih 17()' 171 .

oj fazi elaboriraju se posebno i takode cuvaju u prilogu radnog naloga. filmove.11acija.po potrebi. Kako se inzenjerskogeoiuskim istrazivanjilna prikupi veoma vcliki broj infonnacija (nulner1ekih. ovisno 0 potrebi i natinu izvedbe daljnjih istrazivackih radova. funkcionalnost i stabilnost objekta. vezane stijene) rijesimo probleme deformacija i eventualnog 172 . sto je u funkcionalnoj vezi sa slozenos6u grade lerena i samog objekta. Treta faza poCinje zavrsetkom ohjekta.obicno na pocetku iii na kraju tekstualnog djela . Tekstualni diu izvjestaja treba da sadrzi tri dijela: uvod~ prikaz vrsta i llletoda istrazivanjG i rezuhale iS1razivackih radova. (skice.. a sve li cilju dtfinisanja optiIl1alne gco111ctrije konstrukcije objckta i uvjeta gradenja. s prijE. U projektovanju i gradnji temelja bitne su inzenjerskogeoloske karakteristike terena. U priiozima se nalaze grallcki materijali koji dokumentuju navode iz tekstualnog dijela (situacija. drugi i treci dio izvjestaja bit ce obradjeni u vise samostalnih jedinica. pomoene analize laboratorijskih ispitivanja i s1. ugovor i kopija racuna za izvedbeni rad. geofizicara. treba zastititi u cvrstom omotu radnog naloga za odredjeni posao.treba navesti imena svih istrazivaca koji su sudjelovali u njegovom stvaranju. geoloske kartc i profili.:' odgovoran. profili istraznih busotina i ostalih istraznih radova s deternlinacijorn. objekte S obzirom na razlicitost inzenjerskih objekata koji se izvode na (iii u) cvrstim.. Izvjestaj 0 imenjerskogeoloskim istraZivackim radovima rezultat je timskog rada geologa. 6.) . Taj dio posla. izrazito je slazen i nadasv. radne karte. 6. te shematizacija moze u scbi sadrzavati lunogobrojne i hitne grei:. raz!iciti dijagrami i fototeka . gradevinara i (po potrebi) strui'njaka drugih profila. Oomd" i interl'retaci. sintetiziraju u izvjestaj U (J rezullatinlfl inzenjerskogeoloskih istraiivackih radovi.2. odnosno sve relevantne karakteristike vazne za funkcionalnost objekta. U drugoj fazi obavlja se inzenjerskogeoloski nadzor i . Interakcija objekta i stijene kao realnog okruzenja treba biti u svakom pojedinacnom slucaju istrazena i cjelovito odredjena. sve do pronalaska optinl<-llnog ljesenja. liZ interpretaciju. a jedan primjerak obavezno treba dostaviti slilloi koja vodi geotehnicki katastar.. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivaja za razlicitc namjene .1. povecavajuCi istovrerneno brzinu obradc in i'onnacij a. Nakon zavrsenog posIa.I(e.fotograflje zanimljivih detaija i pojava koje 6e inzenjerskim zahvaton1 biti izmjenjene ili unistene). Sve pomoene radne materijale. tekstuulnih i grafickih). pri tome moraju biti zadovoljeni osnovni nvjeti: trajnost. heterogena i diskontinuirana. Na kraju tekslualnog dijela slijedi papis literature kOjOlll su se autori sluzili za forrniranje stava 0 nekom problemu. Temeijenje Osovna funkcija tcmelja neke gradjevine je prenosenje opterecenja objekta na podlogu. to ih je 1110guce prilagoditi nacinu prinljerenolll obradi na racunaru i SilTIulirati stanjn (u snlislu promjena koje ce nastati u prostoru izgradnjonl nekog objekta. cjelokupni materijal se arhivira i euva (za eventualno konsultiranje u drugom istrazivackom radu iii za druge svrhe). Izvjestaj 0 istrazlvackim radavlnla U osnovi treba sadrzavati tekstualni dio i priloge. uz mogucnost niza Sinll. a u direktnoj su vezi sa stijenskorn masoru u kojoj se izvode radovi. tekstualne opise.1.ako sa ovaj izvodi u stijeni Jogieno.ia rezultata Provedeni istrazivHcki radovi obradjuju se i. Naravno. SiD je Ve0111U blizu stvarnom stanjuL stijenska masa je u pravilu anizotropna. potrebno je za sve faze projektovanja odrediti inzenjerskogeolaske karakteristike i njihov odraz na konstrukciju tokom izgradnje i u eksploataciji. 6. Investitoru pripada onoliko primjeraka izvjestaja koliko je predvidjeno ugovorom. Uz maksimalno mogueu usaglasenost koncepcije prajekta i karakteristika terena.dlogorn temeljenja. Obradjeni rezultati istraiivanja trebaju uputiti gradevinare u sve relevantne probleme koji ih ocekuju tokom gra(lenja. u kojem trebaju biti najmanje jedan primjerak gotovog elaborata. ponuda. kad se prate eventualna slijeganja i deformacije. u granicanlH elasticnosti. odnosno izvedbe bilo kojcg inze~erskog objekta . vezanim stijenama. koherentnim i inkoherentnim stijenama. dopunjuju rezultati istrazivackih radova.8. cijim se poznavanjem omogucava da metadama mehanike tla (za inkoherentne i koherentne stijene) i mehanike stijena (za evrste. ali i sloma stijene). Brz! elektronski racunari snmnjuju mogucnost greske. bit ce razliCit i uticaj inzenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena na objek!.karakteristika. uz trazenu stabilnost i sigumost. kako bi se na propisan nacin i nn jednom mjestu euvali i obradiE svi geotehnicki istraZivacki radovi. koj im zavrsuva prva faza u]oge inzenjera-geologa. dnevnike busenja.2. zbog cega na pogodnom mjestu . U uvodu je izlozeno da je s izvjestajem svrsena tek prva faza uloge inzenjera-geologa. a koje su u vezi s promjenama u stijenskoj masLRezultati istralivanja u drugoj i tree.

jbolje i n". bitnih za odredivanje postojeCih napona u masivu. nz definisanje inzenjerskogeoloskih karakteristika. a koji mogu dovesti do njenog sloma. za homogeni izotropni elasticni poluprostor i za stijenske mase s diskontinuitetima pod razicitim uglovima. Ol~jentaciono. Razlike raspodjele napona ispod temelja. To se n". preu::. otpomi na smrzavanje. Vim . Uz to koristi se i koefieijent ostecenosti stijenske rnase.slijeganja Gednolikog iIi diferencijalnog). izvedena mase. i to 11e samo u neposred11oj kontaktnoj zoni temelj-podloga.Qze se izvesti neposredno (bez temeljne stope) i s temeljnom stopom odredjenih dimenzija. odabiru se varijeteti postojani u vlazi i vodi. V" . Razpodjele napona ispod teme/ja za homogeni izotropni elasticni Poluprostor(a) i diskonlinuilela pod razli(}ilim uglovima (b-j) (prema pokusu Gazieva /971. kao jedinog ispravnog puta rjesavanja prob1e1na. karakteristike pukotiria (hrapavost. Kada se za temeljenje koristi kamen. koji ovisi 0 brojnim faktorima. niskometamorfirani ..jbrze postize pomocu strukturnih (Schmidtovih) dijagrama. Ako se tOllle doda i posve odredjeni. prikazane su na sliei 88. U tome bitnu ulogu imaju parametri olporno'li na smicanje: kohezija (c) i ngao unutrasnjeg trenja ('1'). itd. cvrstoca na pritisak. polozaj diskontinuiteta i njihov medjusobni odnos. Takva situaeija upucuje na potrebll interdisciplinamog pristupa temeljenju l1a stijen!. ispuna) i utieaj vode. bit ce jasno da.brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz stijenu u prirodnom stanju (m/s). 1993. metodama proracuna iz domena mehanike tla dobijaju se pouzdani podaci 0 svim relevantnim karaktcristikama temeljenja. Na rezultate uticu parametri e i '1'. treba istraZiti i niz drugih parametara. deformabilnost. tc odredimo dopusteno opterecenje koje podloga moze preuzeti bcz lama ispod gradevine. koje su u pravilu heterogene i anizotropne s brojnim deformaeijama u svojoj gradi i s odredenim prirodnim i naponskim stanjima.). Na uzorcima se odredjuju parametri otpornosti na smicanje.c. eime se dobijaju podaei za projektovanje dopustenog opterecenja dimenzija temelja. celika. istezanje i smieanje. Danas temeljenje na takvim lnaterijalima ne predstavija velik problem. U slucajevin1a vecih defekata u gradji stijene. drveta i kamena. sirina. Temeljenje na stijeni m.ju rezultirati odredivanjem zona jednakih deformabilnih karaktcristika.brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz monolitni uzorak stijene (m/s) Za izvcdbu temclja koristc se razliciti materijali. lnzenjerskogeoloskim i njihova plombiranje betonom istraZivalliima odredjuju se litoloske karakteristike stijena. te njihove grade i sastava po dubini. To znati da takav kamen mora biti izgraden od rezistentnih 174 175 . cisccllje pukotina od ispune s1.) Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune. pukotinska ispllna i njene karakteristike. koji ·na indirektan naem. temeljcnju prethode konsolidacijski radovi (injektiranje.eto iz: Sestanov. U nekim stijenama (glinovite stijene. vee i u dubini do koje objckt djeluje 11a stijenu.kriljei) ta voda bitno mijenja kohezijll i neke mineralc Gonska izmjena. duiina.). U cvrstin1~ vezaniln stijenmna. poput betona i armiranog betona. odnosno mogu6e slijeganje istrazivanja mor". njihovim sistemima i medjusobnom odnosu.koeficijent ostecenosti stijenske rnase. Stika 88. Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske i karakter slijeganja. uzimaju se intaktni i poremeceni llzorci za laboratorijska ispitivanja. U tu svrhu su nuzm kvantitativni podaci 0 diskontinuitetima. s obzirom 118 dodatne nap one kojima se djeluje na stijenu. Poznavanjem parametara inkoherentnih i kohercntnih stijcna. smjer i ugao nagiba. polozaj slojeva. mineralne izmjene. problemi temeljenja ponekad mogu biti veoma slozeni. a za svaku vrstu stij"ena i raz!iciti naCin deformisanja. daje odgovor na pitanje 0 deformabilnim karakteristikama pomocu izraza: gdje su: e .

2. . Time cjelovile geoloske karakteristike. promjene nivoa i hemijski sastave vode (zbog agresivnosti). -~ LK/ poj:lI'c kli/. OJ)f{O:---:.n<""a . Teren se s obzirom na povoljnost izgradnje u odnosu na nagib. hidrografskc. U pogledu morfologije !reba proueiti karakteristike reljefa nagibe padina. debljine vodonosnog sloja. bioloske.(JST TEHE~:\ !'ltE~t\ l InJ)I{['.-j :-. SIPA.lj. koji u vezi s drugi_m vrstanla istratjvanja doprinosi...I. sipara. S obzirom na navedene karakteristike. bujisnih vodotoka i njihovih nanosa." (... kod prostornog planiranja. uvjetno povoljan (10-20%) i nepovoljan teren (nagib veei od 20%).'. brzinu i smjer teeenja. te seizrnotektonskih i SeiZll1ickih karakteristika.. uz sve 08talo (npr.\ . plavljenja. Odabir dimenzija i oblika mora biti prilagoden svrsi.rZ. Kategorizacija terena prema dopustenoj nosivosti stijena i njihovoj stabilnosti u odnosu na gradevinske radove u njima. reljef ima veliko znacenje u planiranju izgradnji gradskih i industrijskih sadrzaja. pedoloske. Povoljnost terena za izgradnju.lIl NA~"\iO'<'.\. U domenu geoloskih disciplina.uji/'ulb 11.JflOst {crena za i~gri. Terene u kojima se izmjenjuju litoloski clanovi razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika treba paZljivo istraZiti. prikazana je tabelom 12. KUnS-f. U pravilu.djnlj. : P()JX.'" i PL\ VI J F. Podzemne vode visokog nivoa otezavaju izgradnju i eksploataciju objekata.tH tcr-cH Litoloski sastav terena takodje direktno utice na urbanizaciju odgovarajuceg podrucja. moze podijeliti na optimalan (nagib 1-5%). NaroCito je vaZno definisati geotektonske i neotektonske pojave u cilju prognoziranja moguCih seizmickih efekata na teren i objekte. I'O)A"v:'I. Povrsinske vode mogu izazvati plavljenje hipsometrijski nizih dijelova. P"ostorno pluniranje I Inzenjerskogcoloska istraiivanja prostora za izgradnju novih urbanih podrucja treba posmatrati kao dio istrazivanja cieiokupnoookolisa. prikazana je u tabe1i 11. narocito bujicnim vodotocima. Op6enito.L.. 6.. procese i pojavc kao i sel::micnost {erena 176 177 . povoljan (5~IO%). : STEPEN P(WOLj!\'()Sl'..donosenj~ optimalnih odluka 0 ttrbanizaciji.. Ali. Velika painja posvecuje se stabiinosti terena kada su u pitanju pOjave poput klizista.~~J . l III t l\'jCHlO pOV-C. c1eterrninlra}u ieren za izgradnju sa svih relevantnih slaj aMta. ).\ < . ~ . Povol. Povoljnost terena prema dopustenoj nosivosti stijena u odnosu na gradevinske radove u njima stabilnosti Y > ') Tabela 11. naroCito u projektovanju i izvedbi odvodnje. tuale poroznosti i velike cvrstoce na pritisak.UZ\lI(:-'.'. nije dovoljno odrediti sarno inienjerskogeoloske karakteristike. hidrogeoloske. liZ zoniranje terena s tog stajalista i naznaku fizicko-mehanickih svojstavu. maksimalni nivo podzernne vode smije biti do 0. Za uspjesno projektiranje drenaZe !reba poznavati iilZenjerskogeoloske i hidrogeoloske karakteristike terena.2. Pri tome se odluka 0 najviSem dopustenom nivou podzemne vode donosi u ovisnosti 0 karakteristikama objekta.ldt!ju U odnosu na savrefllene egzodinulllh'k('.5 m od dna temelja. vee je nuzno odrediti i litoloske." od""n" ! !. Prostomi polozaj stijena u terenu njihove strukturne karakteristike takodje bitno uticu na urbanzaciju. Snizenje nivoa podzemnih voda usjesno se obavlja drenaznim sistemima. seiZlnotektonske. a naroeito polozaj vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva. I"'P"-: l. seizrnoloske 1 geoll1orfoioske karakteristike." :.mineraia.. : . ekoloske . istezanje smicanje.--" I I'L"I. Veci znacaj za konacnu odluku ima litoloski clan s najnepovoljnijim fizickomehanickim karakteristikama. pogorsavaju sanitame uvjete i pridonose aktiviranju klizista.TVIU l" "". fLO" UL". klimatoloske. zamocvarenje terena i erodiranje. kako povrsinskih i podzemnih. Tabela 12.\. tako i otpadnih voda. saobracajne.

inZenjerskogeoloskih i drugih istraZivackih radova.d_'_ _ . u pet razlicitih karata. pa svaki veCi nekontrohsam zahvat moze Izazvah obrusavanje . prognozu mogucih promjena u terenn tokom izgradnje ali i n fazi eksploataeije objekta. Zbog duzine saobracajnica. Obim radova OVISI 0 geoloskoj gradi terena. seizmotcktonsko-seizmoloska (prikazl!je geotektonsku i neotektonsku rejonizaeiju.usij~cati. sintetizirana (na osnovu podataka prethodno izradenih karata omogucava sintezu i precizira interakciju s rezultatima drugih istraZivanja. pa na odredjenim dionicama postoje razliCiti uticaji egzodinamickih i endodinamickihprocesa i pojava koje oni izazivaju.. i nosivosti.. preporuke za ocuvanje prirodnih nvjeta i podatke 0 njihovoj prilagodbi)./'\[A OP'TERE(.. podrucja za sport i rekreaciju.. 178 179 . jer su takvi terem (s aspekta lzgradnJe saobracajnica) veoma nepovoljni i redovno ih treba zaobilaziti. u litolosku kartu. <.DU _ KOEl JCIJb"\'1 PR010l)\. inzenjerskogeoloska (prikazuje i daje prognozu stabilnost. gdje se izvode tuneli i vijadukti. te zastite od zagadjenja). Te karte. Cestovne saobracajnice Idejno rjesenje trase neke saobracajnice daju gradevinari... Trasa se ucrtava na postojecu geolosku kartu odgovarajuce razmjere i uocava se geoloska grada terena. > 1000 Ill.. To je veoma vazno u brdovitom terenu. "i0 Rezultati ejelovitih geoloskih istraZivackih radova mogu. prema potrebi. . 6. uz naznaku mogucnosti vodosnabdijevanja i mogucnosti zagadjenja.2. saobracajnice itd.-'.NOST :J tkNjOl~ J 2 OTP()H pm Iv't. uz pojednostavljeni prikaz njihovog sadrzaja suo litoloska (prikazl!je vrstu stijena i njihov medjusobni odnos.. te njihove fizicko-mehanicke karakteristike. prezentirati model prirodnog sistema kojeg treba urbanizirati._. industrijske zone. a rezultiraju programom geoloskih.3. Prilikom istrazivanja posebnu pafujutreba posvetiti aktivnim i recentnim siparistima. te interpretira tektonsku evolueiju terena uz proejenu djelovanja seizmickih sila na prostoru predvidenom za urbanizaciju).___L ____. L~C~="~F"". . To upucuje na neophodnost studioznog upoznavanja uticaja reljefa.. a prikazuje najznacajnije elemente koji direktno uticu na izradu prostornog plana). tektonske i reljefue) mijenjaju se uzduz trase. Studija 0 utieaju svih navedenih faktora upucuje projektanta na izbor optimalnog rjesenja. Na taj naCin se odmah odreduju nepovoljna podrucja i s projektantima obavljaju potrebne korekcije. hidroloskih i hidrogeoloskih te inz~njerskogeoloski~ karakteristika. mnoge karaktenstlke terena (litoloske. ali i klimatoloskih i ekoloskih faktora pnJe Izrade IdeJnog I izvedbenog projekta. Saobracajnice Saobracajnice su gradjevinski objekti koji imaju sasvim specificne karakteristike u pogledu planiranja i izvedbe trase. a podaci 0 rnineralnim sirovinama._____. Takvi" s~ mater~jali u ~labil~oj ravnotezi.. hidrogeoloskih.b'lJA. geoloske gradje.. i prijedlog sanacije manje povoljnih podrucja. Rezultati trebaju dati nedvosmislena rjesenja 0 odrzivosti projektirane trase u cjelini iii po dionicama.1...) ovisno 0 povoljnosti terena. I' I STABl1. Nanosi na padinama ne smiju se zasijecati i . bidrogeoloska (registrira sve pojave vode.23. Uvjl-'lIKJ pOVOlj<Ul tcrcll 50 -.I I______L_s:!__. Preliminarna istrazivanja za potrebe projektovanja i gradilje saobracajniea sadrze geolosko rekognosciranje terena sireg podrucja trase. Podaei 0 geomorfoloskim karakteristikama unose se u seizmotektonsko-seizrnolosku..C.. snlJ>Ai~J POVOLJ1'<OSTI I ' ! I I nOPusTE.KONOVi 1 . te ib je uvijek neophodno izvesti prije prostornog planiranja . inzenjerskogeoloske.200 lahiiMl I "v\'.. Geoloski podaei obraduju se po dlOmeama. . Kod cvrstih stijena problem predstavlJaJu tektonskI I mikrotektonski elementi narocito oni na lokaeijama zasjeka i usjeka.. ! ~ Izvedena istraZivanja omogucavaju rejonizaciju urbanih ejelina za izgradnju objekata razliCite namjene (stambena podrucja. 6. '. neovisno 0 geoloskoj starosti). te dopustenih nagiba.

4. usjecima i zasjecima pafuju treba obratiti na plohe 6. labilnim padinama i Jokacijama mogu6ih odrona. kao i veliCini radijusa krivine. koja rezultiraju spoznajama 0 litoloskim i tektonskim karakteristikama. erozija. Kako je reljef posljedica djelovanja ejelokupnih geoloskih faktora od postanlm do danas .InZenjerskogeoloska istraiivanja izvode se u sirini od 200 do 500 m s obje strane projektovane trase. uzduz trase obavljaju se probna usijecanja i zasijecanja. U nekonsolidovanom nanosu uzorci se uzimaju specijalno izradenim priborom.Uzorci iz cvrstih stijena uzimaju se istraZnim radovima. Zastita se izvodi pomocu pregrada temeljenih u teren. Neposredna zracna zona proucava se sa stanoviSta meteorologije. u saradnji sa geomehanicarima i strucnjacima. Kod izvedbi nasipa treba odabrati kamen male poroznosti. osim onih koje imaju izrazitu skriljavu teksturu. Reljef morskog dna odreduje se dubinomjerima. 6. Kamen za valobrane mora biti veoma male poroznosti. osobito njegovu stabilnost. i rijecnim dolinima i u brdsko-planinskom reljefu. Stoga se pri istraiivanjima za potrebe projektovanja zeljeznickih pruga velika paznja posveeuje karakteristikama reljefa. odroni). na raziicitim vrstama stijena. velike cvrstoce i zilavosti.2. Aerodromi Aerodromi mogu bili izvedeni u nizinskom reljefu. Dobivene rezultate analizira tim strucnjaka u sastavu projektant. bitno je istraziti geolosku gradu i topografiju morskog dna. Rezultati istrazivanja prikazuju se na kartama u razmjeri od 1 :200 do 1: 1000. klizistima. za utovare i istovare s brodova te lahku izvedbu komunikacijskih saobracajnica. zalim betonskim i kamenim zidovima i drvenim gredama. To se odnosi na savremene injzenjerskogeoloske egzodinamicke proeese i pojave (klizista. Temeljeni su na dubinama koje omogucuju pristajanje plovnih objekata odgovarajueeg gaza. djelovanje valova i morskih struja. vrijede strogi kriterijumi kao sto je to slucaj kod cestovnih saobracajnica. siparista. Pri izboru dijela obale za izvedbu pristanista i komunikacija.2. ali i lIZ pomoe ronilaca. U brezuljkastim i brdovitim terenima s Jakim uticajem vjetra. njegove veliCine i nacina slaganja. nestisljiv. biljnog rastinja. zbog mogucnosti pojave s'1idnih nanosa i lavina te udara odronjenog kamenja. odredujuci pri tome debljinu i sastav nanosa. otporan na atrnosferske i druge vanjske faktore. Ako treba. 12 podrucja mehanike stijena. radi odredivanja nagiba kosina. narocito prstaca koji tokom svog rasta izlucuju razliCite agresivne komponente koje mogu razoriti kamen. koji se u njega utiskuje. Zbog toga se potrebna paZilja posvecuje pravilnoj izvedbi valobrana. geolog i geomehanicar.U tunelima.2. Nakon obavljenih geoloskih istrazivanja. diskontinuiteta. potrebno je istraiiti teren radi optimalnog rjesenja zastite voza i pruge (posebno nakon izlaska iz usjeka).3. Blago zaravnjene padine se u blagom nagibu nastavljaju u more. U krskim terenima potrebno je otkriti eventualno postojanje podzemnih supljina ispod pruge da bi se izbjegla pojava proloma. Tuneli se rjeilavaju posebnim projektima. te topografiju i geolosku gradu obalnog dijela .3. odnosno 0 potrebi njenog premjeiltanja. Zeljeznicke pruge Kod projektovanja zeljeznickih pruga. najbolje karakteristike imaju sve svjeze magmatske stijene. Uz strme stjenovite obale morsko dno je na veeoj dubini stjenovito i obicno bez bitnijih debljina nanosa. U pogledu povoljnosti terena za temeljenje pruge.3. Kod toga je potrebno znati da su obalni i morski reljef u medusobnoj interakeiji. narocito 180 181 . u pravilu s vecom koliCinom i debljinom sitnozmastg nanosa.zilav otporan na udar i srnrzavanje ali i na djelovanje organizama.otito je da u inZinjerskogeoloskom smislu treba istraziti teren. kao i na hidrogeoloske karakteristike terena i djelovanje povrsinskih voda kojemogu ugroziti prugu. Topograftja i geoloska grada obalnog dijela u luci mora omogueiti izgradnju stabiine i dovoljno prostralie operativne zone. Oni dajn prijedlog 0 prihvatanju projektovane !rase. i na pojavu bujicnih vodotoka i njihovih nanosa. bilo u cjelini iii po dionieama. programira se istraino busenje i kopanje istraznih jama.Pomorske luke Pomorske luke su objekti izgradeni na rubovima obala. odnosno njihovog nagiba u usponu i padu.2. Ostale karakteristike inzeJ1jerskogeoloskih istaZivanja sliene su onima koje su opisane u dijelu 0 cestovnim saobracajnicama. naroCito u pogledu karakteristika upotrebljenog kamena. slozenim izmedu profila od betona i zeljeza koji su izvedeni za tu svrhu. 6. Injzenjerskogeoloske karakteristike nanosa i stijena koje izgraduju morsko dno odreduju naNn temeljenja pristaniSta i moguenosti produbljivanja morskog dna u slucaju potrebe. vezane sedimentne i metamorfue stijene. Valovi i morske struje na pristanista djeluju razarajuce.3. Ovdje treba naglasiti da u nevczanim materijalima i djelimicno glinama geomehanicka istraiivanja mogu dati odgovor na sva pitanja vazna za postojanost saobracajniea.

fizicke i mehanicke karakteristike.4.zenost zrna. za teske u svodu od 10% do 20%. Dopusteni visak izbijanja (s1. a u glinama do 1. Slicni probleml postoje i u prosirenim rijecnilli doli nama. Slika 89. Brdsko-planinska podrucja S11 uglavnom izgradena od cvrstih vezanih stijena razlicitog sastava i starosti te u inienjerskogeoloskom smislu treba istraZiti petrografski sasta\'.1986) 182 183 .Sm od kote temeljenja.Razvija se snaZan podzemni pritisak pa je potrebna jaka podgrada i adekvatno oblaganje.2. gustocu (speeificna [dina). Oblaganje se u eijelosti izvodi samo u tunelima hidrotehnicke namjene. Tuneli se ovisno 0 geoloskim. Tuneli Tuneli su podzemni objekti koji se grade u sklopu saobracajnica (cestovnih i zeljeznickih. diskontinuitete (njihov polozaj. U nizinskim podrucjima s preovladavajuCim nevezanim poluvezanim sedimentima te vi so kim nivoom podzemne vode koja se u maksimalnim kotama moze podignuti do povrsine terena i ugroziti avionski saobracaj velika pafuja se posve6uje efikasnoj drenazi.0 m. koheziju. nivo do 1. KOn/llra plamranog i i:::biJenog profila lunela II slojevllll1l srijcnama ra:::licitog liloioskog sastava (premo Lean. Nema pritiska pa su podgradnja ! oblaganja nuini sarno u jate razlomljenim zonama. te laboratorijskim i in situ mjerenjima sto detaljnije upoznati podlogu kako bi se u cjclosti osigurala stabilnost uzletno-sletne staze i ostalih objekata te postigla odgovaraju6a nosivost (npr. Zbog stabilnosti oi:>jekata. karakteristikama stijenske mase u kojoj se planira njihova izgranja dijele na: _ Labke tunele: u cvrstim stijenama velike tvrdoce i zilavosti. a narocito uzletno. stepen vlaznosti. prostornu masu (zapreminska tdina). Razvija se snazan podzemni pritisak pa su nuine jake podgrade i debela iIi armirana obloga.89) za laltke tunele iznosi 10% za srednje teske tunele prosjecno do 10%. Obavezno treba geofizickim istrazivanjima. razliCite stijene u podzemlju razliCito reaguju kod izvodenja gradevinskih radova.-Sestal1ovic. stepen trosnosti povrsinskog dijela. morfo1oske i ostale prirodne okolnosti. _ Veoma teske tunele: u slabo vezanilll i nevezanim stijenama sa znatnim kolicinama vode i vlage. istraZnim busenjem. petrografski sastav fragmenata. poroznost. Moguca su bubrenja sa svih strana pa i u podu tunela.5 metara.To ce posluziti kod proracuna dopustenog opterecenja na kontaktnoj povrsini objekta i terena. I u takvim terenima treba racunati s koliCinom i uticajem povrsinskih i podzemnih voda. praznih iIi ispunjenih produktima trosenja nastalih in situ. U takvim podrucjima uz inzenjerskogeoloske. U karstnim terenima problemi se pojavljuju zbog postojanja manjih i vecih kavern. snijega i leda sto bitno utice na izbor lokacije aerodroma. kruznog su oblika ).sletne staze i aerodromske staniee maksimalni nivei podzemnih voda u pjeskovitim i sljunkovitiln sedimentima moraju biti niZi od nivoa temelja najmanje 0.Zbog toga je potrebno obaviti detaljna istrazivanja kartiranjem i odredivanjem strukturno geoloskih karakterisika. cvrsocu na pritisak i udar.U pjeskovitim glinama smiju dostic. u podzemlju. ugao unutrasnjeg trenja. granicu tecenja. S obzirom na razlicitost u sastavu. Laboratorijskim ispitivanjem na uzoreima i ispitivanjem in situ u terenima nevezanih i poluvezanih stijena treba odrediti granulometrijski sastav. _ Teske tunele: u slabo vezanim plasticnim veoma raspadnutim i razlomljenim stijenama. sirinu i medusobne odnose}. gustocu i prostOlTIU masu. jace ostecenim cvrstim stijenama i stijenama u procesu raspadanja. granieu plasticnosti. 6. Razvija se manji vertikalni a mjestimicno i boeni pritisak pa su obavezni podgradnja i oblaganje. te otpornost na smrzavanje i uticaj vode. dok za veoma teske tunele u svodu lZllOS! 20-40% au bokovima 10-20%.sitnih cestiea liZ kontroiu stabilnosli i stisljivosti terena. Grihble: jz .kod slijetanja avion pritisce podlogu silom od minimum 200 leN/m2 do maksimum 1500 kN/m 2). Srednje teske tunele: u poluokamenjenim stijenama manje cvrstoce. trajnu paznju treba posvetiti drenazi i onemogucavanju ispiranja .U brdsko-planinskim podruejima moguce je izgraditi podzemne hangare za avione.smjera jaCine ucestalosti vjetra te ucestalosti magIe. ~ u bokovima od 5 % do 10 %. potkovicastog su oblika) i hidrotehnickih objekata (hidrotehnitki tuneli su pod pritiskom. slo. i prema potrebi i helnijska svojstva. koeficijent filtracije.

2ilavost. sufoziji i likvefakciji LB s t!"H I I I I t Il Stika 90.5. poroznost. zbog morfoloskih karakteristika tcrena.Mostovi i vijadukti Mostovi . vijadukti izvode se u sklopu saobracajnica. velika se painja posvecnje debljini sloja. bujanju. optornost na uticaj vode i otpornost na udaL Hidrogeoloske karakteristike bitne za sigurnost temeljne konstrukcije su: podzemni tokovi i veliCina slivnog podrncja s kojeg voda gravitira lokacijama stubova. i nakon niza godina moze doc. Pri tonIe treba paznju posvetiti pojavama podzemni voda i plinova. koheziji.u jako ubranim poremecenim i degradiranim niskometamorfisanim skriljcirna). otpornost na smrzavanje. granulometrijskom i petrografskom sastavu. gustoca. lnienjerskogeoloski projit tune/a (LB-/ijevi bok S-svod DB-desni bok). U torn smislu nepovoljcne karakteristike imrtju stijene koje su jako razlomljene i trosne~ naroCito ako je telnelj lociran u rasjednoj zoni iii u razlomljenom tjemenu antiklinale. temelja stubova mostova i vijadukata u nevezanim i poluvezanim stijenama.Takva se ocjena daje nakon studiozne obrade geoloskih karakteristika. U takvim stijenama. nivou podzemne vode i njegovom kolebanjll. Smatra se da je most objekat koji spaja obale neke rijeke. U pogledu iiloiogije. razliCitih ispitivanja in situ (tnetodama mehanike stijena) i labormorijskih ispitivanja. prostorna masa. slozenosti zrna. treba definisati karakteristike bitne za gradcnje i sigurnost u eksploataciji. 6. povisenih temperatura i podzenmog pritiska. tunela izgradenog u veoma nepovoljnim stijenama (npr. te osipanje i klizanje po povrsinan1a diskontinuiteta. uz detaljno· registrovanje svih relevantnih geoloskih karakteristika i njihovo ucrtavanje na inzcnjerskogeoloskol1l profllu tunela u rnjerilu od 1:100 do 1:200 (s1. inzenjcrskogeoloskog kartiranja geofizickih istrazivanja.Zavrsni claborat 0 istraiivanjin1a tokom izgradnje tunela izvanredno je vazan materijal jer se koristi za projektovanje i izvodenje tunela u slicnirn geoloskirn prilikama. fizicko-mehanicke osabine.istrazi\'anja za potrebe projektnc dokumcntacije~ koja rezultiraju ocjenom 0 moguC:~nostin1a i ogranicenjirna predlozenih varijanti (iii sumo jednog t:. hidrogeoluske karakteristike i uticaj savremenih egzodinamiekih procesa i pojava. Istrazivanja se izvode 11 tri faze: . tiksotropij. Bitni geoloski podae.. 90).Pri projektovanju i izgradnji tunela inzenjerskogeoloska istrazivanja su od najvece vaznosti jcr moraju rezultirati podacima koji su neophodni za odabiranje najpovoljnije varijante i predvidanje teskoca koje se mogu pojaviti prilikOll1 izvodenja i tokOIn eksploatacije objekta . SLl potrebni prj projektovanju i izgradnji mostova i vijadukta. U slucaju izvedb. istramog busenja. odnose se na litoloski sastav terena.o i:::Ses!u!1ovic 1986) U ovoj fazi istrazivanja su veoma vazna i n10raju biti tacna i pravovren1ena jer rezultiraju podacima koji mogu uticati na izmjene u glavnom projektu tukom izvedbe a u [azi eksplatacije tunela (kod eventualnog ostecenja obloge) daju llvid u graau i sastav ostecene dionice. Svi navedeni radovi rezultiraju claboratom 0 injzenjerskogeoloskim uvjetima izgradnje luncia u sklopu kojeg so obavczno nalaze prognozni inzenjerskogeoloski profili. zbog skracivanja duzine puta i troskova koji bi nastali obilazenjcm a takoder i zbog poboljsanja saobracajnih karakteristika trase. i kod vijadukata). uglu unutrasnjeg trenja. a povremeno u slueaju bujicnih vodotoka. Fizicko-lnehanicka svojstva koja utiCll na stabilnost temelja stubova mostova i vijadukata (a time i na cjelokupnu konslrukciju) Sll: cvrstoca na pritisak.2. poroznosti. istrazivanja tokom eksploatacije tunela sastoje se u instrumental nom pracenju svih relevantnih karakteristika u pogledll stabilnosti i postojanosti objekta jer je iskustveno dokazno da. a vijadukt objekat koji premoscuje suhu dolinu. istrazivackiln radovima u svim fazan1a projektovanja. Savrerneni egzodinamicki procesi koji uticu na stabilnost Illostova i vijadukata su: fluvijalna erozija (veoma i trajno izrazena na obalama koje spajaju most. tektonske i strukturnogeoloske karakteristike.iesenja). do pucanja i deformisanja obloge ali i do pomicanja trase 184 185 .istrazivanja tokom igradnje tuneia sadrze pracenje radova. . stisljivosti. tc vodopropusnost i nivoi kolebanja podzemne vode. koj. (prema Alagdalenic preuze. odnosno rijecne doline. za lemeljenje mostova i vijadukta povoljne su sve svjeze cvrste stijene koje odgovaraju kriterijama nosivosti. odronjavanje dijelova stijenske rnase. Struktllrnogeoloske karakterislike su bime kod odredivanja lokacija temelja siubova i iskopa za teu1clje (radi njihove stabilnosti i otpornosti na seizmicke uticaje i postizanje dopustene nosivosti).

pijesak. Ostali rnaterijali zahtijevaju blaze nagibe.c-usjek u krecnjaku sa stabilnim lijevim bokom i desnim bokom sklonom klizanju po slojnim povrsinama (diskontinuitetima) Nasipi su takode objekti koji se izvode na eestovnirn saobracajniearna i zeljeznickirn prugama. stabilnost kosina aVIS! 0 granulometrijskorn petrografskom sastavu. razlornljenosti stijenske rnase. poroznosti.a-zasjek u magmatsko} stijeni stabilan pri vrlo strmom nagihu . Kod izrade veorna visokih zasjeka i usjeka. dobro slozeni kernen.(tecenje stijena). nesimetricna radi postizanja stabilnosti oba boka U odnosu na slojevitosf . Zastiti kosina od utieaja savremenih egzodinarnickih faktora (erozije. izraduju se kontrafori sa sidrenjern u stijenskoj rnasi iIi se stijenska rnasa zasticuje rnlaznim betonom. povoljnih petrografskih i fizickomehanickih karakteristika. U tu svrhu izvode se potporni i oblozni zidovi.Zasjeci. Upotrebom i pravilnorn ugradnjorn karnena elirninise se rnoguenost slijeganja. i glina su u nasi pima stisljivi. Zasjeci i usjeci izvode se u rnorfoloski razudenom terenu.:b-usjek u krecnjaku. sirine potrebne za prihvacanje rnanjih odronjenih kornada i ublaiavanje njihovog udara na saobracajnicu.U glinarnaje to dug proees. nivou podzemne vode i njegovom oseilavanju. iii podrucju niskih brezuljaka (usjeei). osipanja). narocito one koji mogu izazvati pojave klizanja. Konsolidacija nasipa u sljuneirna traje relativno kratko (slicno je kod pijesaka). U cvrstim. te 0 proslojcima i leearna materijala razliCitih granulometrijskih i fizicko-mehanickih karakteristika. 6. Stabilnost zasjcka i usjeka. odnosno podlozni slijeganju tokorn vrernena. c-zasjek u krecnjaku nestabilan S obzirom no odnos nagiba slojeva i nagiba kosine zasjeka 2. postavljaju se usidrene zicane mreze sa zategarna. biti od veorna strmih do okornitih. uobicava se izvesti berma. U terenirna izgradenirn od nevezanih i poluvezanih sedimenata. odnosno odredivanje nagiba kosine. koji traje godinarna. 1 Nagibi kosina rnogu u cvrstirn stijenarna. postize se karnenom. vodopropusnosti. vezanirn stijenama izvedba zasjeka i usjeka. Ako karnena nema u terenima (u terenirna izgradenirn od poIuvezanih i nevezanih sedirnenata). Stabilnost kosina nasipa. Opeenito. Nasipanje se obavlja u slojevirna debljine do rnaksirnum 60 em. 0 cernu ce ovisiti naCin terneljenja (pIitko terneIjenje iIi terneljenje na busenirn iii zabijenirn pilotirna). U ovisnosti 0 geoloskim karakteristikarna stijena. koheziji. Time se izbjegavaju visoki stepeni nagiba trase i njezino produzenje obilazenjern prepreke. pijesak i glina. kod kojeg ce bokovi biti stabilni. za nasipanje se koriste sljunak. sirnetricni i nesirnetricni. a radi povecanja stepena sigurnosti i stabilnosti. Za izvedbu nasipa nisu 186 187 .U slojevitirn stijenarna bitan je i odnos nagiba slojnih ploha prema nagibu kosine zasjeka i usjeka (slika 91). odronjavanja.b-zG!>jek u krecnjaku stabilan S obzirom na odnos nagiba slojeva i kosinc zasjeka. Sljunak. (visih od 6rn). U kraskirn terenirna gornji dio kosine zasjeka i usjeka izvodi se u blazern nagibu od donjeg.0usjck u magmatskoj stijeni s aha stabllna boka . Zbog toga su nagibi kosina i usjeka u nevezanim i poluvezanim sedirnentirna u pravilu veorna bIagi. u nagibu I: I i veeern. uglu unutrasnjeg trenja materijala. prilagodeni njihovim karakteristikarna u pogiedu stepena otpornosti rnaterijala na SlllCan]e. ovisno je 0 litoloskorn sastavu. U pravilu je u takvirn terenima prvih nekoliko metara stijene intenzivno razlomljeno i odvojeno u blokove razliCitih dimenzija s pukotinarna koje su pretezno ispunjene zemljorn crvenicom. Cilj irn je postizanje projektovane nivelete u visinskorn i prostornom smislu. posveeuje se painja u razlornljenirn stijenarna. Za izvedbu nasipa najpovoljniji je lomljeni. J.2. klimatskim faktorima (smrzavanjul. u takvirn terenima potrebno je studiozno izuciti sve vazne faktore. usjeci i nasipi Zasijecanje i usijeeane terena. u svim slucajevima kada je kota nivelete trase ispod kote terena neposredno u padini (zasjeei). u siucajevima kada je kota nivelete trase iznad kote terena. uz trajno nabijanje vibrovaljeima i osiguranje optirnaine vlainosti. 2 Slika 91.6. kao i nasipavanje pojedinih njegovih dijelova u funkciji su realizaeije eestovnih saobraeajniea i zeljeznickih pruga. gabionski madraei. uz povoljne inZenjerskogeoIoske i strukturnogeoloske karakteristike. prostornorn polozaju pukotina i njihovorn rnedusobnorn odnosu.

Odreduje se ugao kosine zasijecanja i usijecanja padina.7. hidrogeoloske odlike (prosjeenu koiicinu dotoka u akumulaeiju od padavina. silt (prah) i gline s organskim materijarna. ovisno 0 vrsti objekta i potTebi. jer naknadno uoeeni detalji (koji u kompleksnim geoloskim istraiivanjima prije nisu uoceni) mogu vrijediti za prilagodavanje realnom stanju. Naravno. izdasnost izvora. IstraZni radov! provode se u cetiri faze: prelirninama istrazivanja. 6. hemij skim svoj stvima vode moguCim gubicima proej edivanj em. posebno ani sa vecom koliCinom glinovite komponente). . kanala). za postojanost akumulaeijskog jezera i njegovu funkeionalnost obavljaju se i druga istrazivanja.geofizickim parametrima. .2.radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta. su kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju taene i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu.Akumulacijska jezera Kod izvedbe akumulacijskih jezera za potrebe energetike. U fazi istraiivanja za potrebe osnovnog projekta istrazuju se lokacije koje su odabrane kao povoljne za hidrotehnicke objekte. maksimalna dopustena visina uspora i drugo. veliCinu slivnog podrucja. . Rezultati se graficki prikazuju na kartama i profilima u mjerilu od 1: 100 do 1:5000. mogucnost procjedivanja unutar akumulacije. klimatoloske i meteoroloske karaicteristike. 6. vodosnabdijevanja.akumulacija. Osim toga. -inienjerskogeoloskim karakteristikama (mineraloskopetrogarfska.Odreduje se tip brane. Posebna painja posvecuje se nestabilnim padinama i klizistima. definisu se: naein i dubina temeijenja. tunela i drugih dijelova objekta. i prijedlozima sanacije. potrebno je prouCiti morfoloske karakteristike terena.akumuliranju materijala (koji moze biti transportovan zbog djelovanja denudacije i erozije) u izvedenim objektima. U fazi preliminarnih istrazivanja uz konsultaciju postojecih objavljenih radova i fondovskih dokumenata. medu kojima veliki znacaj imaju ona koja obraduju uticaj akumulacije na eko-sistem i osiguranje postojanosti (odnosno poboljsanje karakteristika) odgovarajucih izvora u nizim 188 189 .hidrogeolSkim karakteristikama (nivo podzemmne vode.7. laporci. istrazivanja tokom izvodenja radova. uticaj egzodinarnickih i endodinamickih procesa i pojava.nestabilnim padinama i klizistima. te koliCinu nanosa koja se vremenom taloii u akumulacijsko jezero. Istrazivanja ove faze moraju rezultirati spoznajama 0: . podzemnih i porsinskih tokova). .2.postojanost kosina usjeka i zasjeka ). . obavlja se izbor lokacija povoljnih za akwnuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog karnena iz privremenog kamenoloma. sprecavanja pop lava. smijer kretanja podzemne vode. dobiva se uvid n geolosku gradu lokaeije unutar kompenzacijskog bazena.geoloskoj gradi i vizuelnoj ocjeni kvaliteta stijena.je hidrotebnickih objekata (brana. veliCina slijeganja stijenske mase ispod brane. Osnovnim projektom definise se konacni izbor lokacije najpovoljnije za hidrotehnicki objekt. Dobiveni rezultati koriste se kao temelj za glavni projekt ejelokupnog investieionog zahvata.Hidrotehnicki objekti Geoloska istraiivanja za potrebe izgradn. mora sadrzavati spoznaje 0: . poljoprivrede ltd. glavna podrueja gubitaka procjedivanjem u podrucju akumulaeije te oko brane i ispod nje). . hemizam podzemne i nadzemne vode.lokacijarna povoljnim za akumuliranje vode. istraiivanja za potrebe izrade glavnog projekta. fizicka i mehanicka svojstva stijena.debljina povrsinskog trosnog pokrivaca. S obzirom na to da njihova pogresna iii nedovoljno precizna oejena moze lzazvati katastrofalne posljedice. materijal potreban za njenu izvedbu.rezultatima razliCitih probnih opterecenja.1. ali ni gradevinski otpad.povoljni materijali podlozni trosenju i raspadanju (npr. koja je rezultat istrazivanja ave faze. oko brane i ispod nje. U fazi istraiivanja za pootrebe glavnog projekta koriste se spoznaje prethodnih faza istrazivanja i obavljaju dopunska detaljna istraiivanja na lokacijama pojedinih dijelova objekta. Tokom izvodenja radova kontrolisu se oejene prethodnih faza istraiivanja i zakljucei. U sklopu rezuitata istraiivanja za potrebe osnovnog projekta. istraiivanja za pOlrebe izrade osnovnog projekta. naein izvedbe. lnzenjerskogeoloska studija. uzimajuCi u obzir pozitivne i negativne faktore.

7. takvim pojavama.odgovarajucu pazllJu. kao i u fazi eksploatacije. U morfo!oskom smislu brane se izvode u susnim dije!ovima rijecnih dolina iii na nekom drugom morfoloski pavoljnom mjestu.U seizmickin1 zonama se u s!ucaju potresa veceg od 6 stepeni MSK-64 skale. b Brane su hidrotehnieki objekti kojima se omogueava zadrzavanje vode u nekom podrucju. erozija. b-masivna hClOnsko brana.Raz/iCifi tipovi brana 11 popre<-'nom pre. U sirem podrucju akumulaeija. Panamski kana! itd. uz registrovanje svib relevantnih hidrogeoloskib pojava.. pravougaonog iii trapeznog oblika.Branc radova u eilju sprecavanja gubitaka vode ispad i oko brane. uvalarna. dopusteno opterecenje i mogucnost smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom.7. te se tom problernu u fazi istrazivanja i projcktovanja poklanja odgovarajuca paznja. a izvedba je moguca liZ strogo postovanje uvjeta gradnje u seizmicki aktjvnim podrucjima. lspucalost znatno utice i na izbor tipa brane zbog potrebe unosenja dodatnih sila (razliCitim vrstama sidara) u tercn. Vrsta materijala od kog ce neka brana biti izgradena takode ovisi i 0 morfo!ogiji. Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogada se redovno po plohama diskontinuiteta (slojnim j tektonskim pukotinama). zbog njene osjctljivosti 11a potrcs. kako bi sc osiguraia stabilnost brane. Pri lOme morfologija terena i inzenjerskogeolaske od!ike stijena imaju veorna vaznu ulogu. Savrerneni egzodinamicki procesi obieno su rezultat porasta nivoa vode u podzemlju sto se prenosi i na sire podrucje padina. lspucalost terena i s njom u vezi hidrogeoloske karakterisike uvjetuju projektovanje -. s razlicitim stepenima nagiba osc i bokova. 190 191 .2.3. a nasute u sirim rijecnim dolinamf). rijecnim prosirenim dolinama). ovisno 0 pritisku akumulirane vode koji na branu djeluje i inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena u kojim se izvode. Lucne anniranobetonske brane izvode se u uskim klisurama. narocito one izgradene od betona i afmiranog betona. sufozija) 1 intenzitet ispunjavanja akumulacija razliCitirrl nanosima (transportovanim vodenim tokovima iii nastalim trosenjem stijena obeda akurnulacije). Po potrebi mogu bItt oblozenl (cak i u vodonepropusnom terenu). seizmicnost. pokriveni i nepokriveni. oSlpanJe. U geoloskom smislu. treba posvetiti . Mogu biti koristeni i kao plovni putevi (npLSueski.2. Inzinjerskogeoloskim istTaZivanjima bitno je odrediti stabilnost obala akumulacije S obzirom na djelovanje vode (denudacija. c-olak~aJ1a armiram!-bclOnska brana.Kanali Kanali su dovodni i odvodni objekti hidrotehnickih sistema za potrebe energetike i poljoprivrede.2.podruejima. Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vadonepropusne stijcne (npLsvjeze magmatske). S danasnjim stepenom tehnickotehnoloskih dostignuca. vaino je hidrogeoloskim istraiivanjima odrediti vodopropusnost terena na obodima 1 u podrucju dna akumulacije. i neoblozeni. d-/uhw betonska hrana) 6. koje (uz astale) posebno treba prouCiti pri odabiranju lokacije i tipa brane su: razlomljenost terena. lnzenjerskogeoloske karakteristike. armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnim glinenim jezgrom. sta znaei da u fazi istrazivanja i projektovanja treba pazljivo pri6i litoloskim· i strukturnogeoloskim istrazivanjima ten1eljnc stijene i bokova. U fazi projektovanja.1=7\ ~~-- d S/ika 92. akull1ulacije se ostvaruju i u kavernoznim razlomljenim krskim terenima (u krskim poljima. U morfoloskom smislu. akumulacijska jezera se uglavnom izvode u prasirenim dijelavima rijecnih dalina te u podrucjima kraskih polja (ali uz bitna i raznolika istrazivanja i injektiranja radi ostvarenja postojanosti akumulacije). 6. Najucestaliji tipovi brana prikazani su n3 sl1d 92.~/ekll (a-naslIta zemljana brana s glinenimjezgrom. uz prethodne prognoze. primjecenaje povecana seizmicka aktivnost.). Kanai je moguce izgraditi u svim vrstama stijena. klizanja masa. posebno prilikom naglog punjenja i praznjenja vode. obavezno izraduju karte seizmicke mikrorejonizacije. odronjavanje. Seizmicnost terena je jedna od komponenata koja takodc bitna utice 11a izbor pregradnog mjesta i tipa brane. Dopusteno opterecenje na dodirnoj plohi teren-temelj Ima posebno znacenje zbog pritiska kojim brana cljeiujc na stijenu svojom lnaSOill. Savremene brane se izvode od betona. Svi nabrojani elemen6 ovisit ce 0 inzenjerskogeoloskim.

Obim i vrsta istrazivanja ovisit ce 0 siozenosti litoloske i tektonske grade terena. ugla unutraSnjeg trenja. s razlicitom efikasnoscu. definisu slivno podrucje podzemnih voda. koriste se prvenstveno gline i prab. 192 193 . apsolutno vodonepropusnu podlogu. ona se postize oblaganjem dna i bokova betonom (iIi armiranim betonom) s dodacima za postizanje vodonepropusnosti. i padine u kojoj ce kanal biti izveden. Kod pripremanja podloge treba odgovarajucim zabvatima osigurati odvodnju odlagalista i odabrati mjesta za prihvat procijednih voda iz odlagalista u cilju njihovog evakuiranja. socijalnom i tehnicko-tehnoloskom smislu. U ovom posljednjem (tehnicko-tehnoloskom smislu) bitnu ulogu imaju inzenjerskogeoloska istrazivanja. kako bi se in situ i u laboratoriji u cjelosti upoznalc trai. Pri inzenjerskogeoloskim istraZivanjima odlagalista otpada primjenjuju se. Hidrogeoloska istraZivanja 0 mogucem odlagalistu otpada prethode ostaIim istrazivanjima iz domena tehnickih nauka. Upravo tQj segment zivota nastoji se rijesiti s ekoloskog i sanitarno-epidemioloskog. jeT daju podatke 0 mogucoj migraciji zagadivaca u podzemne vode. jeT se njegovom izvedborn nloze aktivirati proces klizanja masa.izdvojiti teren koji pripada slivu crpilista (odnosno izvoru) pitke vode i voda za potencijalno vodosnadbjevanje naselja i industrije. prirodne vlaznosti. smjer kretanja zagadene vode. Teren koji pripada slivu crpilista iIi izvoru pitke vode za potencijalno vodosnabdijevanje u cjelosti se i bezuvjetno odbacuje kao podrucje n kojem bi se trazilo morfoloski i saobracajno povoljno odlagaliste otpada. U slucajevima kada nema potrebe za cjelovitin1 betoniranjem kanaia. U neoblozenim kanalima dolazi do erodovanja i punjenja dna sitnim cesticama. s napomenom da gline ipak !maju najvise povoljnih elemenata. Uz to pokriveni inertni materijal mora se lahko i brzo zbijati ffiaSinama. U inzenjerskogeoloskom smislu bitne su karakteristikc stabilnost kosina kanala. njenu brzinu i mjesto (mjesta) isticanja. To su: hidrogeologija i inzenjerska geologija. istraZivanjima zabvata sira okolina u cHju odredivanja koliCine i kvaliteta takvog materijala. kao i dotok u slucajevima visokog podzemnog vodostaja u zaledu. Medutim. To je n10guc:e sprijeCiti zastitom kosina (npr. Da bi se studiozno pristupilo istraZivanju problema zagadenja. Takvi podaci upucuju na eventualno potrebne mjere oblaganja kanala. prostorne mase ( zapreminska masa ). neophodno je u inzenjerskogeoloskom smislu istraZiti teren radi pripremanja podloge za odlagaliste otpada te odredivanja stabilnost. Kako je veoma tesko u morfoloski pogodnom terenu naC! prirodnu. te njihovu oscilaciju i mogucnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i poluvezanih sedilnenata. ali i 0 konstrukcij skim odlikama kanala i zahtjevima projektanta u veZl sa vodonepropusnoscu kanala. hidrogeoloski povoljan teren za lokaciju odlagalista otpada mora biti istraZen u cilju izbora i vrednovanja potencijalnih lokaliteta n sanitarno -zdravstvenom. kohezije i vodopropusnosti. treba ugraditi odgovarajuce materijale u podlogu. i drugin1 l1vjetirna. po potrebi sadrze i geofizicka istrazivanja i istrazna busenja. U ovisnosti 0 topografskim.izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagalista otpada. jos i istramo busenje i raskopi. neophodno je : . Inzenjerskogeoloski istrazni radovi. a od inzenjerskogeoloskih egzodinamickih pojava. U tu svrhu. a ponekad i izradu raskopa. U okviru geologije.0dlagalista otpada Otpadni materijal njegovo konlrolisano odlaganje na odgovarajucu deponiju predstavlja jedan od problema s kojim se covjek svakodnevno susrece. Ako se zahtijeva vodonepropusnost. da bi se u bilo kojoj fazi eksploatacije odlagalista potpuno onemogucilo prodiranje zagadivaca u podzemlje. litoloskim i strukturnogeoloskim karakteristikama terena. klimatskim. Zbog toga se imenjerskogeoloskim odgovarajuceg kvaliteta. tehnoloskog i gradevinskog sianovista. Pri tonle je vaino odrediti koliCinc podzemnih voda koje gravitiraju ka kanalu.ene karakteristike terena. U cvrstim i razlomijenim stijenama (naroCito krskim) bitno je istraziti kolicinu gubitaka vode kroz dno i bokove. brzinu migracije zagadivaca u podzemlje.2. Inertni materijal za pokrivanje otpada laboratorijski se ispituje u pogledu gustoce ( specificna masa ). pamja se posvecuje 6. uz obavezno kartiranje. odnosno. osim kartiranja (u svim stijenama).8. . U tehnologiji odlaganja otpada znacajno mjesto zauzima potreba svakodnevnog prekrivanja otpada slojem inertnog materijala. posebno ce ovisiti 0 namj eni kanala.gabionirna) i trajnim ciscenjem dna. vodopropusnost stijena. injektiraju se ani dijelovi u kojima se voda gubi pri\'ilegovanin1 putevin1a (u vccim dobro povezaniln puklinama).hidrogeoloskim. odredivanja diskontinuiteta (u cvrstim stijenarna). kosina zasjeka u odnosn na traZenu visinu. koncentraciju zagadivaca u vremenu. veliki znacaj u trazenju optimalnog rjesenja lokacije odlagalista imaju dvije specijalisticke discipline koje su s gradevinarstvom najvise povezane.

U povrsinskim dijelovima okrsenih terena. Litostratigrafija proucava litoloske karakteristike stijena i daje veoma korisne podatke. navedene same one naucne oblasti bez kojih bi informacije koje slijede bile nepotpune. debljinu razlomljenog dijela u evrstim stijenama. njihove mineraloske. podatke u proucavanju razvojnog puta Zemlje i zivota na njoj daju jos i paleogeografija koja opisuje fizickogeografske promjene te paleoklimatologija. koje sluie za odredivanje relativne starosti stijena i korelaciju istovremeno nastalih stijena. Dakle. Za dobijanje cjelovite slike 0 fazama razvoja Zemlje koriste se rezultati i spoznaje svih naucnih grana geologije. njihovoj genezl 1 prognozi daljnjih efekata takvih pojava. njihovu ispunu i mogucnost kOllluniciranja povrsinskih i podzemnih voda. U inzenjerskogeoloskom smislu. biologija. pukotine i pukotinske sisteme. ali i u povrsinskim. hemija. izgradenim od sedimenata sa sitnijim cesticama u pravilu je i moguenost osteeenja i slijeganja veea. skupljanja i bubrenja. epirogenetskih pokreta i seizrnizrna. 6. narocito opis i podjela geoloskih doba po starosti. Na pocetku su se istorija Zemlje. integralno proucava naucna disciplina koja se naziva stratigrafska geologija. da mezarja i groblja ne bi bila izvor zagadivanja podzemnih voda. ~aleontologija proucava razvoj i promjene u zivotinjskom (paleozoologija) i biljnom (paleobotanika) svijetu tokom duge geoloske istorije Zemlje. Mezarja i groblja se ne bi smjela izvoditi na lokacijama unutar slivnih podrucja.Mezarja i groblja Mezarja i groblja su objekti koji se izvode na periferijama urbaniziranih cjelina. prostorno i vremenski glavne dogadaje i pojave iz istorije Zemlje kako geoloske.2. koja istraiuje klimatske promjene tokom geoloske istorije Zemlje. radi prikaza kompleksnosti zadataka kojim se stratigrafska geologija bavi. kod izbora novih lokacija za mezarja i groblja iii u slucajevima prosirenja postojceih. veoma razlomljenim stijenama krsa. naroCito 0 hemizmu i stepenu dijagenetskih promjena.naroCito u podrucjima s visokilTI nivoom podzemne vode. 7. Na stabilnost betonom izvedenih mezaJ:ja i grobnica u glinovitim materijalima utieu promjene prostorne mase zbog smrzavanja i odmrzavanja. U terenima. kapilarne vlage. struktume. s navedenim naucnim oblastima koje se medusobno dopunjuju. metamorfizma. Petrologija omogucava upoznavanJe stijena. STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA Razvoj Zemlje kao nebeskog tijela od vremena njenog nastanka i razvoja zivota na njoj.klizistima i siparima. sto dovodi do njihovog ostecenja i slijeganja. Ove mjere se poduzimaju u cilju sprecavanja zagadenja podzemnih voda. kao i namjene ove knjige. parametre 0 kojima ovisi proillJena zapremlne i sadrzaja vode (u glinovitim stijenama). gdje postoji direktna veza sa izvorom pitke vode iIi crpilistem za pitku vodu. usko su povezane i druge. patrebno jc odrediti: elemente stabilnosti terena (da bi se izbjegle pojave klizista). dinamicka geologija nam omogucava da upoznamo promjene u rasporedu kontinenata u odnosu na magnetne i geografske polove Zemlje. Biostratigrafija daje vrijedne podatke 0 vremenskom redoslijedu nastanka zivota i omogucava podjelu stijena po starosti upravo u ovisnosti 0 organizrnima koji su u njima nadeni. treba ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se sprijeci bilo kakav njihov negativaJl uticaj na okolinu. Geotektonika pomaie u razumijevanju procesa i promjena koje su rezultirale prostomim odnosima meau stijenama litosfeTe u odreaenom geoloskom razdoblju. proucavali iz dokumenata nadenih u slojevima sedimentnih stjena te odatle potice i naziv stratigrafija (Iat. cesto u bogata (ali iscrpljiva) lezista ruda bez kojih je covjekov danasnji zivot nezamisliv. PaZljivo se prati i seizmicka aktivnost. Naravno. jer postignutim znanjem i rezultatima pomaiu u rekonstruisanju i interpretaciji razvoja Zemlje i zivota na njoj. Ona se uglavnom izvode u nevezanim i poluvezanim sedimentima. tako i bioloske pa se jos naziva i istorijska geologija. ali i rezultati i spoznaje drugih prirodnih naucnih disciplina. Ovdje su.9. Mineralogija pomaZe pri odreaivanju uvjeta koji su rezultirali nastankom odreaenih vrsta minerala i njihovim nakupljanjem. betonski zidovi Inezara i grobnica se ostecuju zhog ponavljenih procesa susenja i vlazenja. te pritiska kojim voda djeluje kao i njene eventualne agresivnosti. naprimjer fizika. Pored navedenih naucnih disciplina. mehanizme nastanka i razvoja planinskih vijenaca i s tim u vezi rekonstrukciju pojava poput magmatizma. Naprimjer.Ona opisuje i na naucnoj osnovi rekonstruise. 194 195 . tekstume i fizicko-mehanicke karakteristike te uvjete okoline i procese koji su se odvijali u Zemljinoj kori u vrijeme kada j e odredena stij ena nastala.stratum-sloj).

Charles Darwin (1809-1882. odnosno terestricki (eolski. tako i iosilnog) uoCio zakonitosti evolucije i zakljucio da je najvazniji uzrok promjena prirodna selekeija. Proucavanjem fosilnih ostataka uoceno je da su se biljni i zivotinjski organizmi ad prvih pojavnih oblika do danasnjih dana mijenjali i usavrsavali. Naprimjer. razlikuju se sedimenti morskih i marinskih prostora. Dakle. dok u abisalnim sedimentima dominiraju organski muljevi i sitnozrnaste naslage s nesto planktonskih fosila. Dinamika Zemlje u svijetlu mObilisticke koneepcije Dokaze 0 stalnom "sukobljavanju" egzodinamickih i endodinamickih sila danas nalazimo u podrucjima orogena s veoma deformisanim. dobijamo spoznaje 0 procesima i pojavama koji su se dogadali tokom razvoja Zemlje i utieali na oblike zivota na njoj. oni koji plivaju poznati su kao nekton ski. Ovisno 0 mjestu sedimentacije. jezerske iii lakustricke (sljunci. Nesumnjivo je da se zivot zaceo u vodi te da su kopneni obliei nastali kasnije. analizom sedimenata i fosilnih ostataka u njima. u razliCitim klimatskim pojasevima. a izdizanja su izrazito obiljezena dubokim kanjonima urezanim u kopno kroz dugo geolosko vrijeme. planktonu. 06to je da proucavanjem savremenih procesa i pojava i njihovih uzrocnika. te u postojanju priobalnih i plitkomorskih sedimenata na velikim visinama. dubokovodniji (batijalni) i dubokovodni (abisalni) sedimenti. Poznato je da danasnji organizmi zive u morima. Mjesoviti sedimenti zastupljeni su lIZ obalna podrucja (litoral). odnosno da su prirodni procesi geoloske proslosti analogni danasnjim. pa se danas zna da su pokretacki evolueijski faktori uz prirodnu selekciju jos i mutacija. uz strme obale. Kontinentalni sedimenti mogu biti kopneni. Navedeni podaei omogucavaju nam da zakljuCimo u kom je sedimentacionom prostoru nastao neki sediment u dalekoj geoloskoj proslosti. Mjesoviti sedimenti taloze se jos u lagunama. u ovisnosti 0 uvjetima okoline. pijesci. Neritski sedimenti (cesto karbonatne stijene) sadrie brojne plitkomorske fosile. Docena je da neke morske zivotinje i biljke mogu zivjeti sarno u odredenoj zivotnoj sredini. u sredisnjem dijeiu brakicne naslage nesto krupnijeg zma s kosom slojevitoscu. Kasnijim istrazivanjima Darwinova teorija evolucije je doradjivana. mogu6e je odrediti raznovrsne karakteristike sedimentacionog prostora u kome su nastali neki sedimenti. estuarima i limanima. Budue. dok organizmi koji Iebde u vodi pripadaju. U okviru marinskih sedimenata razlikuju se pJitkovodni (neritski) sedimenti. u cemu uvjeti okoline omogucavaju opstanak selekcijom odabranih najprilagodljivijih organizama. U skladu s takvom pretpostavkorn. Pri tome se sluiima aktualistickim principom. najvise fosilnih ostataka.) jc tokam svojih istrazivanja biljnog i zivotinjskog svijeta (kako reeentnog. odnosno eko sistema u kojim su zivjeli. Smatra se da su uprav. a u podini su morske sitnozrnaste naslage. Sedimentacione sredine su bitne za nakupljanje odredenih sedimenata.2. gline i laporci te hemijski i organogeni sedimenti sa slatkovodnom florom i faunom) i mocvame naslage. glacijalni i glaciofluvijalni sedimenti. Dakle. izolaeija i snaga gena. jer do te dubine prodire svjetlost koja im je nuina za fotosintezu. Ipak. a u podrucjima delti. sedimenti nastali na kontinentu i mjesoviti sedimenti. Organizmi koji zive na morskom dnu nazivaju se bentoski.o mutacije gena omogucile pocetak evolueijskog procesa. zivotne sredine uvjetuju egzistenciju odredjenih iivotinjskih i biljnih oblika i zajednica. pa je stirn u vezi uveden termin facijes za oznacavanje litoloskih i paleontoloskih svojstava stijene nastale u odredjenom sedimentacionom prostoru. da izdizanja u pravilu slij"ede nakon jakih deformacija zbog 196 197 . Svako razdoblje Zemljine proslosti bilo je obiljezeno svojim karakteristicnim oblicima zivota. a taka je bilo i u geoloskoj proslosti. u slatkoj vodi i na kopnu. mogu zivjeti i na dubinama do kojih svjetlost ne dopire. a spuzve i druge zivolinje. te peCinske naslage) i slatkovodni medju kojima razlikt\jemo rijecne iii fluvijalne (rijeeni nanosi). U tim sedimentacionim sredinama. batijalni sedimenti su predstavljeni muljevima. u krovini su sitnozmaste slatkovodne naslage. Morske biljke iive sarno do dubine oko 200 m. flisern. koji polazi od pretpostavke da su tokom Zemljine proslosti na njenoj povrsini i u unutrasnjosti djelovale uglavnom iste one sile koje djeluju i danas. a time i podataka za rekonstrukeiju i interpretaeiju faza u razvoju Zemlje i zivota nalazi se u sedimentnim stijenama koje su nastale u morima. grebenski koralji su veoma osjetljivi na Cistoi:u mora i vee kod manjih zamuljenja ugibaju. laporcima i krecnjacima s dominirajucom nektonskom falIDom.Fosili i stijene kao geoloska svjedocanstva Dogadaje u razvoju Zemlje i uvjete zivota na nJoJ moguce je rekonstruisati i interpretirati proucavanjem stijena litosfere i okamenjenih ostataka organizama (fosila) koji su u nekom geoloskom razdoblju iivjeli i razvijali se u odredenoj zivotnoj sredini. nalaze se klasticne naslage. 7. razlomljenim i metamorfisnim stijenama lIZ manifestacije eruptivne i seizmicke aktivnosti.

iz kojeg strse vulkanske morske planine. uzroelllclma kretanja i njihovim granicama pojasnjena je u potpoglavlju 4. to je i manja mogucnost postojania sedimenata. Sljedeca potvrda 0 kretanju litosferskih ploea dobivena je preeiznim mjerenjima udaljenosti kontinenata. a u istocnom dijelu bio Tethys okean ("zaliv" Panthalasse).1. Snimanjem dna okeana.1 em/god. Divergentne granice litosferskih ploca markirane grebenima koji su simetricni U odnosu na osu zone sirenja.no 65 miliona godina njezini dijelovi (kao zasebni kontinenti) dosli u polozaj koji priblizno odgovara danasnjem (51.). odredjivanjem sadrzaja dubokih. Rubovi okeana markirani su uglavnom ostrvskim lukovima vulkanskog porijekla.Cileanski model subdukeije). pracenim dubokim okeanskim brazdama. debljina sedimenata se u pravilu povecava udaljavanjern od ose zone sirenja. sto je dno mladje. poredjenjcm rasprostranjenosti fosilnih ostataka.3 em/god" dok se Juzna Amerika udaljava od Afrike u sjevemom dijeJu za 2.5 em/god" a u juznom za 4. 2001. a u neposrednoj okolini zone sirenja mladi abisalni sedimenti nedostaju. u koje se utiskuje baziena lava uglavnom pukotinskog tipa izljevanja. Prema tome.1. Filipini i dalje prema Australiji). Nairne. nova globalna tektonika). prerna klasienoj geosinklinskoj koncepciji kasnije poznat Mediteransko-transazijsko geosinklinalno podrueje. trebalo je odgovoriti na lllZ slozenih pitanja 0 uzrocima nastanka horizontalnih sila koje se tako jakim pritiskom realiziraju. koja se pocela "kidati" prije oko 220 miliona godina. u slueaju kad se jedna okeanska ploea subdueira pod drugu (npr. Nakon sto 5e njemacki geofizicar Alfred Wegener 1912. 93. sto je svakako jedan u nizu dokaza 0 kretanju litosferskih ploea. nova litosferska kora nastaje upravo u tim zonama. Odnosno. kad se okeanska kora subdueira pod kontinentalnu.) Sjeverni dio te jedinstvene kontinentalne mase nazvan Je Laurazija. moze se zakljueiti da je dno okeana u geoJoskom smislu mlade od sedimenata kontinentalne kore. odnosno 0 kretanju velikih odvojenih masa Zemljine kore tokom geoloske proslosti. a juzni Gondwana. nalaze se U okeanskirn prostorima. S druge strane. tada otoenih lukova nema (npr. radiometrijskim mjerenjima starosti uzoraka bazalta s dna okeana dobivena je najveca starost od priblizno 150 miliona godina. otvorena je mogucnost globalnog gledanja na dinanliku litosferc.nagomilanog pritiska. a cesto su prekinute i segmentirane transformnim rasjedima. Teorija 0 pomicanju litosferskih ploea (tektonika ploca. Na relativno konsolidovano dno se s vremenom nakupljaju abisalni sedimenti i izravnjavaju relief. Udaljavanje kontinenata prema savremenim gledistima (premo: Trevison & Giglia. Spoj sjevernog i juznog kopnenog dijela bio je na zapadu. Grebeni su locirani unutar okeana. Prema postavkama tektonike ploce. pracenjem eruptivne aktivnosti te magnetizma u starim stijenama na povrsini i u okeanskoj kori. srednjedubokih i plitikih zarista potresa. Od sredine 60-ih godina ovog stoljeca do danas. mnogobrojna detaljna naucna istrazivanja dala Sil podrsku osnovnim \Vegenerovim postavkama 0 pomicanju kontinenata. Pangaea je bila okruzena okeanskim prostorom nazvanim Panthalassa. precizmm geodetskim pracenjem promjena u udaljenostima kontinenata. 0 starosti nove okeanske kore na dnu okeana zakljucuje se upravo iz debljine abisalnih sedimenata. preuzeto iz: Lf)estanovic. dobiveni su brojni podaei koji su omogucili definisanje litosferskih ploea i dali osnovu koneepeiji 0 sirenju okeanskog dna.8 emigod" a na juznom dijelu 2. nazvanoj Pangaea. Mjerenjima brzine relativnog kretanja ploea na 198 199 . danasnji zapadni rub Pacifika: Japan. godine objavio radikalnu teoriju 0 pomicanju kontinenata sa naucno utemeljenim obraz10zenjem 0 slicnosti kontura nekih nasuprotnih kontinenata (osobito Afrike i Juzne Amerike). da bi prije pribliz. Nova okeanska kora se tokom udaljavanja od sredisnjeg dijela sirenja lomi i izdize. pa ce u nastavku biti prezentirani sarno savrerneni dokazi 0 kretanju ploea. /989. ove knjige. liZ obalu Juine Amerike . Na primjer. odredjeno je da se Sjevema Amerika udaljava od Evrope brzinom koja na sjevemom dijelu iznosi 1. a njihovi struktumi obliei raskinuti transformnim rasjedima ukazuju na pojavu jakih naprezanja. a ni fosili nadeni u abisalnim sedimentima nisu bili stariji. Tako je prihvacena misao 0 nekad jedinstvenoj kontinentalnoj masi. Slika 93. na istocnom rubu Paeifika. Medutim.

stariji ad 200 miiiona godina. Podaei 0 paleomagnctizmu takode su posluzili pristalicama mobilizma kao jos jedan dokaz za postojanje i pomicanje litosferskih ploea. odnosno tamo gdje 1m nije mjesto postanka. Cinjenica je da stijene ciji minerali sadrie zeljezo tokom nastanka registfuju orijentaciju magnetskih polova Zemlje i prema njima se polariziraju. s manje ili vise taenosti. Obzirom da su hipoteze 0 pomicanju rotacione ose Zemlje odbacene kao nemoguce po zakonima fizike.ka obiljezja naslaga ne ovise 0 vremenu postanka nego 0 mjestu i nvjetima u kojima su nastale. Kad stijene koje gradi okeansko dno (ultrabazicne i bazicne magmatske stijene s dubokol110rskim sedimentima) danas nalazimo na kontinentu. grebenima i transformnim rasjedima). Mobilistickom koncepcijom je danasnji polozaj ofiolita protumacen navlacenjem dijela okeanske kore na kontinentalnu. zabiljeien je tek u stijenama starim do . kao sto su boja. nazivamo ih ofiolitima. Odredivanje relativne starosti stijens Za odredjivanje relativne starosti najvise se koriste podaci iz sedimentnih stijena.3 em/god. Praktiena vrijednost metode prestaje u uvjetima tektonski jace poremecenih naslaga. To znaCi da iz podataka 0 "zannznutom" magnetizmu mozemo zakljuciti 0 orijentaciji te stijene prema nekadasnjem polu. te da su potresi upravo posljedica pomicmlja litosferskih ploea. Nairne. Navedene karakteristike mogu se koristiti za uporedivanje i odredivanje relativne starosti pod pretpostavkom da su jednake iIi sliene stijene ujedno i istodobne. ta se starost moze odrediti relativno i apsolutno (radiometrijski). stepen dijageneze itd . lzrazito jaki ucestali potresi na konvergentnim (subdukcijskim) granieama objasnjavaju se Cinjenicom spustanja dijelova relativl10 hladne (i manje guste) Iitosferske ploce duz konvergentne odnosno subdukcijske granice u topliju (vece gustoce) astenosferu. nadene danas u Sjevernoj Arnerici i Velikaj Britaniji. gdje se topi i u mineraloskorn smislu transformise uz oslobadanje vel ike kolii'ine energije na dubinama od vise stotina kilornetara. moze se odrediti vrijeme obdukcije. Dakle i o[lOllti bi trebali biti jos jedan u nizu dokaza a stalnom kretanju litosferskih ploea tokom geoloske istorije zemlje. RazliCitim metodama. To pravilo vrijedi za primarni polozaj slojeva sedimentnih stijena. nadeni su na razlicitim kontinentima. fosili papratnjace Glassopteris. Naprijed navedeni podaei ukazuju da mobiiisticka koncepcija daje prihvatljiva objasnjenja cjeJokupne Zemljine dinamike tokom njenog razvitka. 7. Potvrda za navedenu tvrdnju nalazi se u postojanju anomalije sile tde u podrucjima brazdi.3. sto se naziva obdukcijom. Odredivanje starosti stijena Osnovni preduvjet za pouzdanu rekonstrnkciju redoslijeda dogadanja u razvitku zivota na Zemlji i promjena u prostornim odnosima medju stijenama litosfere jest poznavanje starosti stijena. jer je tesko zamisliti paralelnn evoluciju na udaljenirn kontinentilna. Proucavanjem seizmicke aktivnosti i lokaeija potresa u zemljinoj kori potvrdello je da sn potresne zone saglasne s granicama ploea (brazdama.divergentnim granicama. Ipak. a vrlo slieni kod nastajanja stijena razliCite starosti. razliCit polaritet u starijim stijenama je objasnjen promjenama u polozaju kontinenata.730 hiljada godina. Metoda supcrpozicije slojeva polazi od cinjenice da su mladl slojevi talozeni iznad starijih. sto se smatra malo vjerovatnim u slucaju da su kontinenti od svog nastanka bili u danasnjem poloiaju.U sjevernam dijeiu Pangaee (Laurazija) zivjcle su biljke penjaciee istog roda. Pri odredivanju relativne starosti stijena posebno se koriste metoda supcrpozicije. To je oeito jos jedan dokaz 0 postojanju prakopna i njegovom komadanjn i odvajanju.3 i 10. upravo uvjeti mogu biti razliciti kod postanka istodobnih stijena. u jasno ogranieenim prostorima i 200 201 .1.irim podrucjima jer litolo. Fosilni ostaci istih vrsta nekih biIjaka i zivotinja geoloske prosiosti. sta se objasnjava vezom ta dva kontinenta (Gondwana) u sklopu Pangaee. Medjutim. Relativna starost magmatskih i metamorfnih stijena odredjuje se na osnovu njihovog odnosa sa sedimentnim stijenama poznate (takode relativne) starosti.3. 7. Polaritet koji odgovara danasnjem. a samo u zadnjih 10 rniliona godina utvrdeno je cak preko 15 epizoda obrnutog (reversnog) polariteta. Litoloska metoda je zasnovana na litoloskim karakteristikama. hemijski sastav. Medutim. 10m. SW ukazuje na brzinu prirasta nove okeanske kore. sta bi takode bila teska iogicki objasniti da ti dijelovi u dalekoj geolaskoj proslosti nisu bili jedinstveno kopno. to je nepouzdan postupak za uporedivanje na . nekih vodozemaca i gmizavaca nadjeni su u podrucjima Juine Afrike i juinog dijela Juzne Amerike.. dobiveni su podaei izmedju 1. iitoloska i paieontoioska metoda. Na primjer. Iz razlike starosti ofiolita (odnosno okeanske kore) i vremena njihovog "smjestavanja" na kontinentalnu korn.

Prj tome se tretiraju minerali iz grupe liskuna. a njegovi stabilni izotopi su 12C i 13c. Ovom rnetodom je odredena starost stijena s Mjeseca i nekih rneteorita u rasponu izmedju 4.3 milijarde godina. S druge strane.Stratigrafske jedinice U cilju prikaza geoloske istorije Zemlje koriste se geohronoloske i njima odgovarajuee hronostratigrafske jedinice. U okviru geohrono]oskih jedinica najduzc su trajali coni a izdvojena su dva ito: kriptozoik i fanerozoik.l8 U je 4. Radioaktivni elementi emitiraju ex i j3 cestice te y zrake. ova metoda se koristi za odredbu starosti tih stijena. Neki organizmi geoloske proslosti zivjeli Sil u vise geoloskih razdobija. U okviru svake gcohronoloske jedinice (eon-doba) stvarane su tanje iIi deblje nasI age stijena koje zapravo predstavljaju hronostratigrafske jedinice (eonotem-kat).2. broj metoda pomocu kojih se pokusava odrediti apsolutna starost pojedinih stijena litosfere. a moze biti od nekoliko hiljada godina do nekoliko miiijardi godina. Metoda uran-olovD sluz] za odredivanje apsolutne starosti najstarijih stijena litosfere. Konaeni. Za odredivanje starosti stijena koriste se fosili. organizmi geoloske prosIosti redavno su bili uklopljeni u neki sediment bez kontakta sa zrakom kada prestaje razmJena ugljenika izmedju okoli!'a I organizama. 7. bilo je organizarna koji su zivjeli sarno u nekom odredenom geoloskom razdoblju iii u odredenom ekosistemu. s vremenom poluraspadanja 1. a nazivaju se karakteristicni iii provodni fosili. U okviru kriptozoika izdvojena je 202 203 . Konacan produkt njegovog raspadanja je 4He (ex cestice) i izotop olova 206 Pb .47 milijardi godina. cpoha (serija) i doba (kat). za odredivanje relativne starosti stijena imaju posebnu vrijednost. On ima vrijeme poluraspadanja 5. a 89% aloma gubitkom j3 cestica prelazi u kalc\j (")Ca). Ugljcnikova metoda bazira sc na radioaktivnom izotopu ugljenika (4C). Nakon uginuca. Metoda takode daje i dosta pouzdane rezultate za odredivanje starosti stijena starijih od 10 miliona godina. zbog cega se njihova masa tokom vremena smanjuje. Spektrometrijskim odredivanjem mase izotopa olova i poredenjem 5 masom radioaktivnog izotopa urana. Paleontoloska metoda ternelji se na proucavanju i interpretaciji evolucije zivotinjskih i biijrrih organizama tokom geoloske proslosti. Metoda kalij-argon-kalcij osniva se na raspadanju radioaktivnog izotopa kalija 40K na dva na('ina: II % atoma dobivanjem elektrona iz svemira (apsorpcijom j3 cestica) prelazi u argon (40 A). zajedno s njom iii poslije njenog nastanka. Najcesce primjenjivane radiornetrijske metode su: uran-olovo. Takvi fosili. Mjerenjem omjera 14C/ 12 C odredjuje se starost s velikom pouzdanoscu. definise se starost minerala iz proucavane stijene. stabilni produkt ( izotop) moze se koliCinski uporedivati s izvamim radioaktivnim elementom.4. i ugljenikova metoda. ali za odredivanje relativne starosti stijena ne znaee mnogo. Zbog relativno kratkog vremcna poluraspadanjc izotopa J4C. kalij-argon-kalcij. ovom metodom se postizu dobri rezultati u ispitivanju mladih stijena i zivata (u posljednjih 30 do 40 hiljada godina). a nazivaju se ihnofosiiima. Odredivanje apsoiutno starosti stijena Proucavanjem prirodnih radioaktivnih elemenata i prodnkata njihovog raspadanja pronaden je vee. vrijeme poluraspadanja odnosi se na radiaaktivni element nekog minerala a kako je taj mineral magao nastati prije nastanka stijene. period (sistem). Radioaktivnim raspadanjem izotopa 14C reducira se njegova prvobitna koliCina i odnos sa stabilnim izotopima. Ono je konstanta. jer su bili otporni na promjenu uvjeta zivota iii su imali veliku sposobnost adaptacije novonastalim uvjetima. Vrijeme poluraspadanja radioaktivnog izotopa urana 2. Ovi fosi!i imaju prakticnu vrijednost s gledista evoIucije i odredivanja uvjeta koji su vladali u okolisu njihovog zivljenja. a geografski su bili veoma rasprostranjeni. 7. To je iskoristeno za proucavanje starosti stijena metodama koje se nazivaju radiometrijske. Tako su izdvojene slijedece jedinice: eon (eonotem). U organizme putem CO2 ulazi procesom fotosinteze. era (era tern).6 i 4.567 ± 30 godina. rpak. te metode ne daju posve tacne rezultate. Vrijeme koje je potrebno da se kolicina nekog radioaktivnog (iii nestabilnog) elementa smanji na polovinu je njegovo vrlJeme poluraspadanja. rpak. fosilnih asocijacija i filogenetska metoda. a na kraju prelazi u stabilne izotope. vee i tragovi njihove zivotne aktivnosti i otisci takode se ubrajaju u fasile. ne sarno okarnenjerri ostaci organizarna geoloske proslosti.dijelom poznatim uvjetima i litoloske karakteristike mogu posIuziti za vremensku korelaciju. Eoni se daljc dijele na ere. a sluzi i za odredivanje starosti arheoloskih nalazista. Pri tome moze da se primjenjuje metoda karakteristicnih (provodnih) fosila.7 milijardi godina.3. Nairne. jasno je da starost minerala ne mora biti i s!varna starost stijena. Obzirom da se kalij i njegovi spojevi nalaze u mnogim magrnatskim i metamorfnim stijenama.

to se dogodilo prije ako 4. kamena kora postaje deblja jer kristalizira 111110StVO uglavnom andezitsko-dacitskih stijena. Danas se smatra pribvatljivom pretpostavka da je hladna povrsina postojala od samog pocetka te da je bila pretopljavana i preradivana toplotnim strujama i uzarenonl masom koja je iz unutrasnjosti prodirala prema povrsini< U tom su razdoblju meteoriti i manji asteroidi ucestalo padali na Zemljinu ponsinu< lomeCi je i formirajuci vece i manje kratere pri cernu se mijenjao reljef i stvarao uvjet za nastanak prvih vodenih bazena. i i 350 395-400 4)5-400 . devon. danas odredenih ispod gotovo svih starib kontinentalnih masa< U to se vrijeme poCinje odvijati i diferencijacija u unutrasnjosti Zemlje.~ska era. mikasistl itd. orciovicij.).. Nczna se tacno niti kad jc i kako nastala njena kamena kora. bila ostatak primarnog omotaca te da je Hisparila" u svelnir zbog nedovoljne Zenlljine gravitacije. situr Mdovicij kambrij . GeohroIloloSka sLab Zemljine kore bcz epchu i doba ( katovi) prikazanaje na labeli br. poCinje formiranje kontinentalne kore iznad okeanske. uz sUdjelovanje geoloskib siia< U slijedeCim fazama razvitka Zemlje dolazi do gravitacijske diferencijacije materijala koji je gradio tadasnjukamenu koru. odnosno.Oit. I '" Z jura trijas <: ~ "" ' i I 0" I N 6:: I I I I I T I i 230 285 perm k:ui)on devon P C ) 50-55 i 0 . karhon i perm.. prve izbocine i udubine na povrsini 1110gle Sll na5tati i kao rezultatl stezanja pri ocvfsCivanju.! II ~ .) Pc.il (arI1eol. kao i kondenzacijom vodene pare iz atillosfere. Ipak. sastavijena od vodonika i helija. . a U okviru fanerozoika izdvojcne su palcozojska~ mezozojska i kenozo. uglavnom vulkanskim ekshalacijanlU uz sudjelovanje suncevog vjetra i kometa. a podijeljena je nu dva perioda: tcrcijar i kvartar. :. ~i oko 4000 I I I . a prema sadasnjim spoznajama. f- g: t. Smatra se da je voda u pocetku Zcmljinog <razvoja kontinuirano pokrivala veei diD pOVTsine formirajuei prvi plitki okean< Tabela 13. '" '" I @ ~". pripadaju razdoblju od zadnjih 3 do 3.'II N~ i i .5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu Razvitak Zemlje proucava se od vremena kad je ona nastala. 7u 45-55 34-45 65 65 135 11)0 I ~ '" . a pravo formiranje reljefa mogio se dogoditi kasnije.I w . sta se dogadalo od prvih oko 1 do 1. 13. kao u ostalom ni za nastanak Suncevog sistenla. I . Odlikuje se skora potpunim odsustvom nletanl0rfriih stijena i vrlo velikom zastupijenoscu krecnjaka. I I I 4700 204 205 . Za prvo razdoblje formiranja Zemlje kao jedne od devet planeta nema pouzdanih podataka. Arhajska protcroz0jska era zastupljene su uglavnom nlctamorfniIn stijenama (gnajs[.5 milijardi godina. U njoj so st"\'arane velike mase klasticnih sedirnenata. j 7. a druga (koju cesto nazivamo prvobitn01n) je nastala naknadno.5 milijardi godinaO Taj dio razvitka Zemlje uprkos brojnim istrazivanjima ostaje sve do danas nedovoljno pozna\. I I 500 570 7() proterozoik (algonkij) i "' '" 0. Prva hidrosfera vodi porijeklo od plinova koji su na povrsinu izbili sa vulkanima. razgranicenjem jezgra i omotaca< 0 nastanku atmosIere lakodje nema pouzdanih podataka< Pretpostavlja sc da je prvobitna Zemljina atmosfera. 0 D I 50-55 ! i 40 (')(i-65 . Paleozojska era sastoji se od scst perioda: kambrij. jura i kreda. sHuI'. Kenozojska era je najmlada.krecla I pak"oc\:n K j p. em Pr: I . a laksa kisela magma se utiskuje u vise dijelove< Kad je magmatska aktivnost postala intenzivnijom. U ovoj eri najvecu zastupljenost imaju skriljave metamorfne stijenc (mikasisti argilosisti i iiliti) a potom pjescan< Mczozojska era dijeli se net tri perioda: trijas.) adw.7 miiijardi godin2< Podaci nadeni u stijenama litasfere omogucavaju poznavanje evolucije Zemlje i zivota na njoj < Realnost spoznaja ovisi 0 brojnosti nalaza i njihovoj naucnoj obradi i interpretaciji< Podaci koje su nam ostavili organizmi u stijenama.vi. Geohronol(j~ka skala Zcmljinc kore -: 1 N 0 " I . zasnovanim na proucavanju stijena s Mjeseca i nekih meteorita. od kada se racuna pocetak prvog primitivnog zivota na Zemlji< Sto je bilo prije toga.arhajska i proterozojska era.

Nastanak zivota na Zemlji precmet je brojnih istrazivanja, ali ni do danas nen1a pouzdanog odgo-vora na pitanje: k3ko': Prvi organizmi nisu ostavili traga u stijenama, pretpostavlja sc, s .lednc strane zbog toga sto nisu posjedovali cvrste mineralizovane dijelovc, a s druge strane, zbog veoma dugog vremena koji je prolcko od njihovog izumiranja. tokom kojeg su stijene u kojiIna -su ostaci eventualno bili sacuvani, pretrpjele vise metamorfoza koje SD ill unistilc. PrCIna sacuvanim i analiziranim najstarijim fosilima, rac-una se da su pry! i primitivni organski ablici zivota nastali na Zem1ji prije vise od 3 milijarde godina. lshodistem zivota smatraju se organski spojevi nakupljeni u plitkim vodama. Njihova koncentracija se povecavala lsparavanjem. Djelovanjem ultraljubicastih Suncevih zraka na takvu koncentriranu otopinu dolazi do veoma slozenih hemijskih procesa koji rezultlraju nastanlcom aminokiselina, ugljikohictrata, proteina i nukleinskih kiselina. S dovoijno ugljendioksida omogncen(:l je fotosinteza a ena dalje (}1nogucava nastanak prvih biljaka sposobnih za samostalan zivot, odnosno, prema takvoj shelni nastao jc onaj prvi, odlucujuci evolucijski skok. Je Ii doista bilo tako, nije naucno potvrdeno, ali irna logike u tako zanlisljenoj shelni. Prekmnbrijske stijcne, od kojih najstarije imaju oko 4~7 Inilijardi godina, a najmladje oko 570 mil10na godina, danas 5U U pravilu predstavljene rnetamorfitima, bez fosiIa. On1 rijetki pronaclcni -rosiE nisu dovoljni za detaljnije hronostrmigrafsko odvajanje i ilnaju prakticno zn_acenje uglavnoHl za paleontologe. Istrazivanjem struktura 1 uocavanjem ,geoloskih promjena koje Sll u tom razdoblju bile intenzi"vne, prekillnbrijski eon, nazvnn jos i kriptozolk, podijeljen je u dvije ere: stariju, nazvanu arhajk (arheozoik) i mladju naz\-'anu proterozoik (algonkij). Na prostoru BiB, prekrambijske stijene TIlSU nigdje dokumentovane. Paleozo.iska era trajala je ukupno oko 335 do 350 rnoliona godina, odnosno od prije 570 do prije 230 miliona godina. Najstarija je era fanerozojskog eona. Posebno je znacajna kao era intenzivnog razvitka zivota. Podijeljena je u sest porioda. PoCinje kambrijem a zavrsava se perrnom. Organski svijet paleozoika je veoma raznovrstan. Istice se bogato prisustvo tabuiatnih i tetrakorala. krinoida, trilohita, u ordoviciju i siluru dominiraju graptoliti. razvijaju se cefalopodi-nautiloidea i amonoidea. brahiopodi su znacajni, u mladem paloozoiku dominiraju fuzulinide, a javljaju se skoljke i puzevi. U paleozoiku se javljaju prve ribe, vodozemci i gmizavci. Flora je predstavljena primitivnom psilofitskom florom, papratima, rastavi6ima i preCicama. U Bosni i Hercegovini paleozoik je uglavnom predstavljen metmTIorfitirna (skriljcima) a sporadicno krecnjacima. klastitima i drugim tvorevinama. 1zdvojen je: Sansko-Unski paleozoik, Kljucki paleozoik.

Centralnobosanski paleozoik, paleozoik istocne Bosne i paleozoik jugoistocne Bosne. Mezozojska era trajala je oko 150 do 170 miliona godina, odnosno pocela je priblizno prije 230 a zavrsila se prije 65 miliona godina. To je sredisnja era fanerozojskog eona. a znacajna je po velikim promjenama u geoloskom smislu i u razvitku zivota. Dijeli se na tri perioda: trijas, juru i kredu. U razvoju organskog svijeta u mezozoiku su izvrsene znatne promjene. U trijasu pojavili su se prvi sisari, a u juri prve praptice (Archaeopteryx). Zbog pogodnih klimatskih uvjeta tokorn mezozoika razvili su se dzinovski gmizavci koj i su izumrli krajem krede. Od beskicmenjaka najveci znacaj imaju cefalopodi amoniti na osnovu kojih su izvrsena detaljna biostratigrafska rasclanjavanja. Sa amonitima druguju belemniti koji krajem mezozoika zajedno izumiru. Znacajne su skoljke. puzevi. brahiopodi, jezevi a od mikrofaune foraminifere. U Bosni i Hercegovini mezozoik ima veliko rasprostranjenje. Sedimentne, magmatske i vulkanogeno-sedimentne tvorevine mezozoika, javljaju se na povrsini od oko 35 hiljada km 2 • iIi na priblizno Y, teritorije BiB. Dominantno ucesce menu navedenim stijenama imaju krecnjaci. Kenozojska era je najmlada u istorijskom razvitku ZemIje. 1me joj potice ad grckih rijeCi kenos i zoon. sto u prevodu znaCi novi zivot. Nazi\' slikovito oznacava pro111jene U odnosin1a kontinenata i okeana, ali i u oblicima flore i faune. sto tokom kenozoika poprimaju danasnji izgled i rasprostranjenost. Traianje se proejenjuje na oko 65 miliona godina. Dijeli se na dva perioda: tercijar i levartar. Pocetak kenozoika jasno je obiIjeien velikim promjenama u organskom svijetu. Na kopnu preovladuju cvijetnice a javlja se i veliki broj insekata. Za ovu eru karakteristican je nagli razvoj sisara i ptica. 2ivi svijet u toku ove ere sve se vise usavrsava i priblizava danasnjim oblicima organizarna. U kenozoiku se javlja i najvisi predstavnik zivih biea - covjek. Tokom kenozoika su ubrane i definitivno formirane najmlade vjenacne planine: Alpi. Dinaridi. Pirineji. Apenini. Kavkaz, Himalaji itd. Kenozoik je najvise zastnpljen na podrncju sjeveme Bosne, dok je u ostalirn podrucjima vezan uglavnom za slatkovodne ugljonosne bazene, iIi za diskontinuirane zone u Hercegovini. Dominantno je predstavljen klastitima sa podredenim ucescem krecnjaka. magmatskih stijena i drngih tvorevina.

8. GEOLOSKO KARTIRANJE I GEOLOSKE KARTE Za dobivanje opee slike 0 geoloskim istrazivanjima i procesu nastanka geoloske karte te 0 geoloskoj karti kao konacnom rezultatu

206

207

istraiivanja, u nastavku SU, na nivou inforrnacije za one kojima geologija nije maticna strnka, opisani zadaci geoloskog kartiranja po fazama rada i opc; pojmovi 0 geoloskoj kalii. 8.1. Geolosko kartiranje Geolosko kartiranje je osnovna metoda terenskih terenskih istraiivackih radova, Cija je svrha evidentiranje sastava stijena, i strukturnih odnosa odredenog lerena. Ono se odvija u lri faze, koje obuhvataju: 1. pripremne radove 2. rad aa terenn i 3. zavrsne kabinetske i laboratorijske radove. Pripremni radovi sadrze: proucavanje postoje6ih podataka 0 terenu, u sto spadaju svi objavljeni radovi i fondovska dokumentacija, prethodnu fotogeolosku obradu, kojom se dobivaju orijentacioni podaei 0 terenu i njegovoj gracli, sto ce tokom rada na terenu biti provjereno, kreiranje koncepcije kartiranja ( proliliranjem, kartiranjem izdanaka, pracenjem granica ), pripremanje lOpografskih podloga i ostale dokumentacije koja 6e sluiiti na tereou, sredi vanje terenske opreme, planiranje srnjestaja, prehranc i nacina rada na terenu. Rad us tcrenu obnhva':a: rekognosiranje radi upoznavanja lerena i prikupljanja materijala za preliminarnu laboratorijsku obradu, detaijno kartiranje, prilikom kog se na terenu biljeze podaei na taekama opazanja i uzimaju uzorei za laboratorijska ispitivanja, a u terenskoj bazi se dobiveni podaci svalwdnevno aiuriraju na karti obilazaka, u dnevniku tacaka opazanja i terenskoj geoloskoj karti, liZ pop is i spremanje uzoraka, reambuliranjc radi rjesavanja nerijesenih problema iii dopune podataka. ZavrSni kabinetski i laboratorijski radovi obuhvatajn:

izradu grafieke dokumentacije u koju spada geoloska karta, geoloski stub, profili i blok dijagrami, paleontoloska,mineraloska, petroloska, sedimentnopetroloSka, hemijska, fizicko-mehanicka i po potrebi druga ispitivanja uzoraka, izradu izvjestaja ( iIi tumaca) koji se sastoji od teksta i priloga.

8.2.Geoloska karta Geoloska karta je graficki prikaz grade terena, starosti stijena, njihovog sastava i medusobnih odnosa te ostalih vainih geoloskih pojava, nacrtana na topografskoj podlozi na osnovu rezultata dobivenih geoloskim kartiranjem na (erenu, kabinetskih radova i iaboratorijskih ispitivanja. Na geoloskoj karti moraju biti oznaeene geoloske graniee, polozaji slojeva, strnkture, nalazista fosila, mineralnih sirovina is!., sve standardiziranim simbolima i grafikom. Ako je karta obojena, onda se propisanom bojom oznaeavaju kartirane hronostratigrafske jediniee, a ako je izgradena crno- bijelom tehnikom, koriste se odgovarajuca sjencenja. Geoloska karta mora sadrzavati legendu kartiranih jediniea i oznaka koje su uertane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po starosti, tako da su najdonje ujedno i najstarije, a prema gore su sve miade. Uz osnovnu geolosku kartu izraduje se i geoloski stub. Njime sn propisanim grafickim simbolima prikazane utvrdene geoloske tvorevine prema redoslijedu nastanka njihova debljina, uz kratko opisane karakteristike. Sastavni dio geoloske karte je jedan profil iii vise profiia. Geoloski profil je graficki prikaz svih utvrdenih geoloskih elemenata i njihovih odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku. Takav profil je s obje strane ogranicen vertikalnim pravcima S oznacenim apsolutnim visinama, a uz to sadrii oznaku orijentacije, horizonlalno grafieko mjerilo i nazive vaznijih lokaliteta. U geoloskim profilima uertavaju se litoloske oznake koje se mogu koristiti i za oznacavanje vrste stijena na cmo-bijeiim kartama. Na geoloskim kartama postoje slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja u kombinaeiji s bojama, te oznake strukturnih elemenata. Slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja date su u tabeli 13. Boje koje se koriste za oznacavanje starosti sedimentnih stijena su: kvartar - bijela tereij ar - zula kreda - zelena karbon - siva devon ~ sivosmeda silur - svijetla plavozelena

208

209

jura - plava trijas - Ijubicasta penn-smeda

ordovicij - tamno plavozelena kambrij - sivomaslinasta prekambrij - ruzicasta

Geoloske srukture se na kartama oznacavaju grafickim oznakama crvene boje. Neke od grafickih oznaka prikazane su na slici 95.
'V

Starije stijene istog geoloskog razdobJja boje se tamnijim, a mlade svijetlijim nijansama. Magmatske stijene se na geoloskoj karti oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Propisana boja za intruzivne kisele i neutralne stijene je kannin crvena, za bazicne zelena, a za ultrabazicne sivozelena. Efuzivne kisele i neutralne stijene oznacavaju se narandzastom bojom, a baziCne zelenom. Slovima grckog pi sma oznacava se sastav eruptivnih stijena. Za oznacavanje nekih intruzivnih i efuzivnih stijena koriste se slijedeca slova grckog pisma: ' granodiorit 6, , diorit 6 , sijenit q , gabro y , peridotit 0" - granit r - riolit X , daeit a p
,

- osa sinklinale, uspravne iii kose

- osa sinklinale, prevrnute iii polegle

- osa antiklinale, uspravne ili kose

- osa antiklinale, prevrnute iii polegJe

andezit a , bazalt j3, dijabaz j3j3

Metamorfne stijene se na karti takode oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Naprimjer, mermeri se boje svijetJoplavo s oznakom M, kvarciti kobaJtnoplavo S oznakom Q, alnfiboliti zeleno S oznakom A, gnajsevi ruzicasto s oznakom G itd. Starost magmatskih i metamorfnih stijena oznacava se simbolima datim u tabeli 13. LitoJoske oznake nekih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena, prikazane su na slid 94<

=+
o

=+=

- osa sinklinorijuma, uspravnog iii kosog

- osa antiklinorijuma, uspravnog iii kosog

- rasjed bez oznake karaktera, osmatran - rasjed pokriven ili nesigurno lociran (pretpostavljen)

1':'0'::-'1
c:-:J I%"Yhl
~

GLiNA
PIJESAK

~ ~
+.. .•• ~
~ ~'

KRECNJAK
SLOJEV1T

-- , E:3
1=--:;:;:3
~ -

n ANDEZIT

DOLOMIT SLOJEVIT '( GRANJT

!>

aA.ZALT

- rasjed osmatran fotogeoloski - vertikalan rasjed - relativno kretanje krila rasjeda horizontalnog tipa - elementi pada pukotine - vertikalna pukotina

5LJUNAK

STIJENE S FElDSPATOIOIMA
G GNAJS

PJESCAR
SLOJEV1T

~ ."
" . ITm

v_ GA8RO

Ie::: ill
f)J):l

~

KONGLOMERAT SLOJEVIT
BRECA

1; $IJENIT

Q KVARClr

g=;;q
~7!i!

SlOJEVITA
LAPORAC

~
• i ••
~

{f

PERIDOTIT

F"~~'r:i

x RlOUT

!'ii'h1 liliiii

I\;!MERMER
MASlVNI
A AMFlBOLIT

- horizontalna pukotina
Slika 94. Litoloske oznake za pojedine vrste stijena Slika 95. Graficke oznake za pojedine ge%ske strukture

210

211

Sarajevo.. Slika 96. fnzla.ja kHz....'IIl' i H{'J"CCY.' . Zagreb. 1.. Aberdeen. Oxford University.. 86-92. Univerzitet u Tuzli.Tuzla. Hrvatovic H. tektonskc karL:. & Mi\ovanov. FilipoviC B. E. Basagic M.. 1992: Sedimentary petrology. Fcrha\begovic 2002: Savremeni egzogeno geoloski procesi u krovini tuzlanskc sone formacije. V. Obradovic J. & Vasi6 N. Fcrhatbeuovi(: Z. -spccijalnc gcoioske karte ~. 2000: Odroni u karbonatnim stijenama.. & Redzepovi6 R. Bordev. A. 175-182. 1980: Metodika hidrogeoloskih istraiivanja. Sarajevo. Tuzla. Gillen C. f9YI. 1. geoloskc kartc se dijek na: -opst(~ geoloskc iUlrtc. Grubii.. 1991: Osnovi petro\ogije. 15-23. Birkeland P. Hrvatovic l-l. Univerzitet u Beogradu. Dzindo A. < • Prema sadrzaju. 2000: Oeologija. Univerzitet u Beogradu. j c Nauka.1-203 . 1-175. B. 1. 1. Nanena knjiga. 1-436. Gculoskn karlu 8iH l'fikaLlrlajc na slicl 06.c P. XXIV 37-41..e pudatkc 0 sasta\'u. litolo~.Tuzla. Zavod za geoiogiju.185. Rudarstvo. ] Ivloskva. Geoloske kartc se mogu podije1iti prema mjcriiu i sadrzaju.tonalni stab CZ-Tnzla.Civilna zastitaKal1tonalni stab CZ-Tllzla.Opis gcoloske kartc i svih evidentiranih geoloskih elemenala kao Ijasnjenje grafickih prikaza 11<1 karti 1e istorija nastanka kartiranog terena ikazuju se u tunlacu geoloske kanc. -osnovnc geoloske karte ( od i: I 00 DOD do I: I 0 000 ).'fU i~ NlTulurj('. .. prikazom tcrenn sa aspckta oelre-denc geoloskc disciI)linc. geockoloskc karle itd..'ta.l . struktura 1 dmamlka ZemlJe. 1-646. The Viking Press.cnjclskogcohlske karle. W. University of Oklahoma. Civilna zastila-Kantona1ni stab CZ-Tuzla.. starosti i sirukturnoj gradi terena (takvH je naprimjer Osnovna geoloska karLa BiH u M l:lOO 000). Beograd.173. 1.. TLlzia Dimitrijevi(: lVt.)) 213 . 17118. Nedra. Gcoluy/w !WI"/U BU. 2003: Poznavanje . civilna zastita-Km. Janjic M.). Tuzla.23-29. 1978: Gcolosko kartiranje. & Larson E. Earth science institute. 1989: Putnam's geology. 1-439. f)oruevii.6 B. Zbornik radova ROOF. hidrogeoloske kane.1984: Metamorphic geology.. .1972: The Studio Handbook of Minerals. Beograd. 1304 New York. Caclwvic 1.ke kane" fOlOgeoloskc karte. Herak M.. " .. et aL" 1976: Fiziceskie svojstva gornih parod i poleznih iskopaenlih. 1999: Geoloski vodic kwz Bosnu i Hercegovinu.f!1·illc ! j'I"<!ICI. Beograd. 1-277. Cackovi6 1. Univerzilet u Beogradu.9-15. Prema jerilu geoioske karte se dijele na: -pregledne gcoloskc karte ( 1: 100000 i manje ).. -dctaljnc gcoloskc kar!e ( 1: 10000 i veee ). Rudarstvo. University of Aberdeen. Dortman N. 2000: Inienjerskogeoloski i geotehnicki modeli kHzista na podrucju Tuzlanskog kantona. Oklahoma City. kojc sadri. 2003: Geologija-postanak. 1979: Inzenjerska geodinamika.2003: Hitne intcrventne lujere na klizistill1a karaktensl1ka~ primjena i opmvdanost.429.. 2003: Klizista Tuzlanskog kantOlla.l. 1-486. Beograd. LlTERATURA Basagic M. Boegel 11. 1·· 223. Tuzla. Beograd. Skolska knjiga. 17/18.513. 1996: Sedimentologija..(illl.. 1984: Gcologija. Blatt H. sanae.New York..

.. Sokiit 1. Rudarstvo 17/18. 1-233. Suljkanovic M. & Zekan S. Stevie M .. 1989: Geotehnika.231. Tuzla. Putnis A.. 12. Beograd. ] -314. Tuzla. Vlahm'. Beograd.. 10.& FerhatbegoviC Z.457.& Kovacevic R..1-375 . 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata sjcYerne Bosnc. 1-422. 23/24.c. Tuzla. Gradevinski institut. 1989: Mineralogija. Tuzla. 1994: Scdimentne stijene. 1. Zbornik radova ROOF.. Sokiic 1. Beograd. Jevremovi6 D" i997: Geoloski gradevinski materijali. Beograd. Redzepovi6 R. Zagreb. Geoloski glasnik. Rudarstvo. ~001: Promjene toka brzine slijeganja po petogodisnjim penod..... Vardarskc zone i juinih dije1o.. & Ferhatbegovi6 Z.Rudarstvo.. 1993: Osnove inzcnjerske geologije. 1. Cambridge. 2001: Osnove gcoiogijc i petrografije. 1992: Introduction to mineral Sciences. Rudal'stvo..stmktumi obliei Tuzlanskog bazena i Majevicc. Sarajevo. AN1. XXII!!. 1-159. 5-25. Zagreb. lnstilu! za gcoioska iSlrazivanja.23-55. Nonveiller E. 115-117.. PasiC-Skripic D. New York.& Ristic P..Sarajevo. 2000:Metodologija istrazivanja klizista.. 1964: Postanak 1 struktura Tuzlanskog bazena. 1964: Lineamenti sjeveroistocne Bosne.odrona uz prometnice primjenom drenaznog sustava i gabionskih zidova.pnmJcna u graditeljstvu. Stevie M. University of Camhridge. Zagreb. 1-220. 1996: Magmatske formacije Dinarida. Skolska knjiga. ' Mandzi6 E. 10.ipa an putu Ka!csija. 2000: Razvoj baze podataka nestabilnih terena urbanog podmcja kantona Sarajevo. ~ Tisljar J. 1-35. 1. Split. Rudarstvo 17118. 2003: Sanacija klizisla "i'asji grab" na putu Kalesija-Sapna. Risti6 P.Corie S. ANU BiT-I. 1-107. Uniwrzitct u TllZli. Sarajevo. 1-395. Beograd. 2000: Deformaeije gabionskih konstrukcija pri osiguranju padina. 2001: Kako zivjeti na klizistu. Glasgow. 1-204. 1967: I-lidrogeologija.ta. 2001: Odreclivanje koeficijenta fiI{racije lezista Omarska na osnovu granulometrijske al1alize. Vrnbac S . & Panic J.. Milojevic N. 1988: Hroaologija geotektonskih pokreta u Dinaridima u mczozoikll i kenozoiku. Zavod za geologiju. 1-378. Beograd. Rokic Lj. Tuzla. Grifon. 134-137. Rudarstvo ! 7118. I I 1-139. Ferhathcgovic Z. Tuzla. Univerzitet u Beogradu.. Split.. 1983: Specijalna mineralogija. 2000: Sanira~e klizista. . 163-169. Nafta.Sapna. Zbornik radova RGGF XXIlI. & Lebo Z. 1-198. Rudarstvo 17118.ma tuzlansKe gradske zone. 1-272. Svjetlost. 156-162.. Tisl'jar L 2001: Sedimcntoiogija karbonata i evaporila. .::a PanonskoF bazena. Tuzla.310.. & Gribble C.23-38. Cackc)\'ic r & Zekan S. 1986: Tektonsko.. Zagreb.. Pami" J. Tuzla. Tuzla. Naucna knjiga.. 198 J: Gcologija za gradevinare. P.. 1981: Petrologija i petrografija magmatskih stijena. 214 215 .. McLean A. 1985: Geology for civil engineers.. . Zigic 1. 2001: Stijenski masivi kao objekti inzenjerskoge()loskih izucava~a sa osvrtom na savremene inzenjerskogeoloske karakteristike tuzlanskog sonog lezi!. Stevie M.. Zagreb. . Kantonailli Slab CZ.... 1970: Geologija za mdare.primjena cradevinarstvu. 127134.. 1.R.47-51. & Sijercic I. 1-596. Univerzitet u Beogradu.. Rudarstvo 17118. Pasic-Skripi6 D. Geoloski glasnik. Scstanovic S. Nikolic P. Tuzla. 2000: Kliziste StuboGracanica istrazivanje i sanacija.. University of Glasgow. ' Petkovie K. Naucna knjiga.J Bil-1. 1-364. Halilovie S. 1985: Inzenjerska geologija sa osnovama geologije. Rudovi LXXXV. Soklie l. Soklic I. 17/]8.Tuzla. 1-447. Univerzitet u Sarajevu. Sarae Dz. Skolska knjiga. Ristic P. 1987: Klizcnje i stabilizacija kosina. knj. ' Lokin P. 10. Jasarevi6 I. Sarajevo.Janjic M .. . PasiC-Skripie D. Beograd.. Sveuciliste u Splitu. & Alit F. Sarajevo.. Sestanovic S. Cackovic r. 2000: Marinski paleogen i miocen II profilima istraznih busotina kod Gracanice. & Nikolic P. Sestan~\i6 S. Radovi LXXIX. Taksie A. Sarajevo.. 2000: Prikaz uzroka msenja potpornog zida i na:. 1-262.. Beograd.. Tuzla. Naucna knjiga.. Univerzitet u Beogradu. 65-71 Tuzla. knj. 162-171.159-169. Me Graw-Hill Book Company i557.. Univerzitet u Tuzli. Sveuciliste II Splitu. Skolsk" knjiga 1-198.736. Sarajevo. 129-33.Tuzla.c 'vI. 23/24. 1979: Osnovi geologijc.D.. Vrabac S. 1973: Cities and geology. J 986: Osnovc geologije i petrografije. JanjiC S. Zagreb. 1996: Geologija u gradevinarstvu. Lege! F. 102-111. Soklic I.

11 atmosferska iii meteorska voda.nje. 75 arkoze. Tuzla.27 andeziti. 71 bo. 124 epicenter. 104 epidot. 7-9. 179 ciklosilikati. 35 anizotropni minerali.27 dolo mit.526.35 bazalti. 195 bioHt. 1. 117 Aerodromi.27 217 .. 55 alohemijski sastojci. 165 dadti. 164 cvrstoca na savijanje~ 164 cvrstoca na smicanje. stiieno. 137 dinamotermalna metamori'oza. 164 cvrstoca na pritisak. S3 brcce. 55 drobina.59 arteilke izdani. 162 busivost stijena.55 bubr. 45 dijageneza. 2003: O$novni uzroci pojaye klizista na podrucju Tuzlanskog kantona. 1995: The evolving continents. 43 bigar ( sedra ). 169 centar simetrije.44 disten. Chichester.Vrabac S. 16 antiklinala. 16 coslovne saobracajniee.190 brecas!a lekstura. 62 alpinotipna orogenezu. 88 deluvij. 50 dijamant.28 barit.45 bazalti. 128 endodinamika. 76 cirk.44 debljina sloja. 19 eoisit. 162 bore. 37 dijatomiti.l. REGISTAR Abrazija. 93 antiidinorij.26 ejepljivost (kalavost) minerala.ia minerala. F. 56 biostratigrafija. 114 denudaeija.. 83 amfiboli. 202 argilosisti. 189 akutue sanudone mjere.28 blasticn!! struktura.Civilna zastita-Kantonalni stab CZ Tuzla.55 clasticnost slijone.27 cipolini. 34 dolomiti. 208 detri!icn" slmklnra..27 cvrstoca na istezanje. 70 dine. 79 eolska erozija. 77 amorfni minerali. 132 alevrolit ( sHtit ). 16 andaluzit.56 dinamika podzemnih voda.90 augit. 204 dijabazi. 181 akumulacijska jezera. 114 detalinn kartiranje.sta. 143 atmosfera. 96 apati!. Wiley. 19 boj" slijen. 93 brane. 28 amfiboliti. 49 bazien.125 cirkon.36 apsolutna staros!. 51 devon. 45 anbidri!. 124 dioriti. 165 elementi kHz. Windley B.

55 konsekv. 99 magmatske 38 magnezit.48 lellei!. 14 Hi staidas!a stmktom. 112 hemijsko trosenje.122 jaruge. 36 nuvijaln" erozi.36 .33 kalkarenit. 75 mikrit. 191 kanioni. 70 kcoozo. heksagonalni sistem.!.:~enti. 93 idealni l-{r"' r iii!.28 hornfels. 30 k31'boo. 60 kreda.. 80 erozi. ] 59 halidi.45 kisele magmatskc stijcne. 116 kaolin. 197 :rna.!. 30 kvarciti. 40 . 32 fiksisticka koncepci. H liloslratigrafi.36 gcologi. 2~) 123 75 iii ma. 17 hemi.204 kristalasta stroktllra.I\) inzen. 104 izntr-opni nljnera ii.".n.herg. 96 klasti""" mctamorf"" stmktura. 100 lednicka erozija.::. 15 mclanz.iadja (skriljavost).iska era. 76 merolmrst. 21 hcmijski topivi mineraH.' :_~ra. 204 kamenc pustinje.ja. 11 7 kH"'~~~:<::.c":ni-Sic. 198 lava."..12 jura. 13 gil'S.. 28 fizii'ko raspadan. 121 karstnll polja. 113 komnd.iziri.~ :. 207 mikasisti.ie magmaiskill slijella. 11 6 foii. 42 kvarc ( kremen ).. 43 klasifikacija ldiziSta. 26 graniti~ 45 granoh~asticna grauvake~59 \ ". 128 klizenje. 69 fosiU.'''''' 130 kontinentalni sedirnentR._f. 151 71 gravitad.rfi. H2 tlnidaina tckstur3.. 55 kambrij.epirogeni pokreti. -:'" !li'\~'''I..iski neotporni millerali. 28 Ii/osiera.ie. ~ 27 lioefidjcn! filtrad. 207 kimberliti. 141 hi!ll'osfera.. 163 magma. SH borublcuda. 1] hi<irolehnil'ki objckt. 13 gustina mineraia~ J 8 gustoca. 38~69 metamorfni mjneraH~ 15 mczozojska era..'mH".nc> 'I~ 171 Gom!w". 188 rOllerm. 15 kristalni sistemi.. 30 27 jame. 31 feldspa/oidi. 195 gcotermski stupanj.SfitT/ <~.9 g~oioska karta 1 209 geolosld prom.lode. 115 faciJes.iivost.. 80 gcolektonika.99 kliziSte. ~: kristalizirani miuerali.. ] 57 1£. 121 kataklasticna metamorfozlI. 204 kalcit. 171 laporci. 55 kalkrndit. 141 hidrogeoloski kolek!ori.141 izomorfizarn.3:. krccnjaei.ia. 124 kanali. 19/1 37 granati. 156 geofiziciul 155 gco~ngija . 16 kuglasto lucenje.. 52 TtU1tC. 123 metamorfnc stijene. 50 hillatogeni minerali. 21 hemijski reaktivni mincarli . 51 kristali.ja. . 80 filit. 34 gHnc~57 gnaj§~ haHt. HI" nnermcri.32 limon. 209 geoloski stub..". 21 hemijsko raspadanje.. skala. 71 ierzoliti. 21 hemijski otporni mineraii. 75 horst. 9 istra:bw husenjc i raslwpi.ili )..10 hliPolc. minerali.. 76 kvartar.je.. 59..-. 72 ktasticna strul{hH"}L ' klifovi.!a. 55 kalklutit.. 204 karbonatl. 86 J'..11'.. 18 izosciste...icrskogeoic'\ski ]j 35 kartjranje j klivaz. 75 filosilikati. 195 longitudinaln' tala.i. 197 kon raspadlluja..rjC.ia.. 16 WI"''''" 218 219 . 141 lwoglomerati. 41 fluorit. 204 laboratorijski modeli. lIH 46 ge. 33 mandolasta teL ': ~u ra. 125 icpidoblasticna struktura.ia. 41 mnrin\C~.".66 Laurazija. 41 Ijepl.~. 36 lisl". 9 hi<lrogeoioski i:wlaiori.lo.33 karstna erozi. 110 lucen. 78 gcoeicktricne n". 1(] 1 grodirmmika.62 ".sivna rdishl. 4i horizonta1ni rasjedi. :.:" Sun"eva hliunca.. 10 !l!'lril'i. 209 gcoloslw ka..115 jezgra. 14 hillrogeologija.. ( l"." 207 gcosinklinalc. 197 feldspati.196 fmllamie. 129 klasifikacija pulwtj"".ja.n' (Iinjd).

142 pnkoline smicanja. 34 rov. 70 pneumalogcn' minerali 4 podzemne vode.74 m~nerali glina. 134 sil"r. 79 selektivna abrazii'" 119 teklos ilika 25 s"rpentin. pokrell.90 sorosilikati.28 nasipl. 126 most. _.187 Nebularna hipoteza. 198 para\elopipedno iii lucenjc. 51 rijecni meanor'. 136 sinklinorij. 76 temperatura zemli c. . 55 pij~zom"t"rski pritisak.170 sump"r.37 roiniac. 4 p"oks"n'.208 stalagmiti. 163 smjer pada. 14 I'!c~~vi skriljci. 135 prubnjc sloja.. 17 sulian. 91' oaze. 133 ofitska strok/ofa 39 oksidi. 97 s'jeni!i.116 silikati. 203 rclativna starost. 42 rodobrozit. 5'" orogen.121 saobracajnice. 27 ravan simetrije. 99 ' plutonska metamorfoza. 179 sljunak. 141 rcambuliranje.64 sedimentn" stijene. 35 . 44 stubasto luccnje.37 pijL'Sak. ') seizmograf. 79 ~ ortohemijski sastojd 62 ortoldas. 58 plagioklasi. 135 p. 195 paleoklimatologija.trog. 16 spccijalne geoloske karte. 122 refleksijska metoda. 115 serpentin'!. 165 paleogeografija. 96 proluvij. 181 ponod. 07 ' podzemni ("gorski") "d' ' I'· . 88 slobodne izdani. 92 sjajnos t minerala.ni minerali. 122 refrakcijska metoda.12 opal. 44 tcrasc. 132 sinklinala.93 sulfidi.miloniti. 31 opste geuluske karte 141 ordovicij.81 olivini. 176 slijeganje terena. 195 paleontologija. 201 strlje. 9 mjesoviti sedimenti 197 mobilisticka konce~cija 83 modeliranje. 19 prostomo pianiranje.122 porfirska struktura. 156 stalakli!i. 21 seizmicki bezopas .119 rombieni sistem. p~rogeni miner-ali. " stijene. 116 strukturni dijagrami.71 pnwi no Ineen.! ( silt).41 . 18 obradivost. 23 tercijar. 160 os~ simetrije.35 ' ol~gomiktlli illjnnak. 10 ncfeli". 166 ' platforme. 18 ' " pomorskc luke.124 obtik minerala.96 smitsonit. 123 muskovit.54. 18 Icnzionc pukotine.122 peridoti!i. 13 siderit. 45 pecine.88 pukotine. 18 sufozija.62 rcalni kristali. 29 mmeraiogija.ic. J 61 rckognosiran. 155 leks!ura.135 silimanit. 1 It) tektouika ploea.47 perm.lcdi~ 91 struktura. 9 petroiogija..208 stratigrafskll gcologija. 135 pr~h iii alevr. 135 ' organogena struktunI. 170 rioliti. 143 pint. 37 l'ctrologija.32 plan~~ezimalna bipotez" 10 piashenos!.29 temeijcujc. 39 poroznost. 49 stitovi. 54 ohs!oli!i. 31 ' ortoskriljci. 56 skrape. p i ocasto i b. 16 prevcntivne mjcre.80 seizmicka aktivnost5 102 talk. 52 seizmicki opasnc stij""'" no tektonika. 75 p!e~~ane (lnstinje.58 rcversni ras.i'" 42 nentralne s!ijene 25 Ilczosilikati 26 ' IHVO podzemnc vode 91 normalni rasjed'. 206 Pangaea.26 omotac. 55 simetrija kristaia. 23 petrografi.obla. an. 16 oSlpanje.clI" strukl < ne <I um.75 sipar.ia.35 rozeta.prizmatsko paraskriljaci. 97 sloj.13 !" 221 . 168 odronjavanje.. 18 radioaktivnost. 93 prolamanje stijenskib masa. 17 montmorilonit. 97 stratigrafske jedinice. 194 relaksacione pukoline.mkovito lucenjc 41 piutonizam.45 < ' otpornost na habanje..!. 156 stisljivosl. 32 nemll. 110 tektonski pokre!. 30 morenski materijal. 49 plinska hipotez" 10 ' .88 propusnost. 124 I'j escari.29 seizmickc metode.6 po Imlktni sli"na\{ 32 poiimorfuam.195 paleozojska era. 55 rasjed. 16 sparit. 171 ' molasa.81 monoklinicni sistem.

39 zcljeznicke pmgc. i83 turmalin.lOO vulkanizam.86 zrnasta struktura. 161 vrtace. 123 vodoaerioc. ISO ziiavosf stijena~ 165 222 . 70 teseralni iii kubicni sistem. 125 vezil{uiarna tekstura. 71 travertine.121 vulkan. 132 tetragonalni sistem. 65 zeoliti. 166 toplotna provodljivost stijcna. 27 {vnloea mineral".122 va!ov. 135 triklinicni sistem. 55 ultrahazicnc stijenc. 31 transformni rasjedi. 163 trahiti. 56 trijas. 10.121 YodOprOpllsnost iii pcrmcabiloost. 186 zeleni skriljci.4S trakasta i slojevita tckstura. 20 ugao nagilla. 75 zcmlja ervenica.33 zOlle subd""dje.. 92 transverzaini talas. 17 Tetbys okean.141 hmcli.186 m'ale. 41 viJadukt. 100 vllikanskc kupc.termalna metamorfoza. 25 usjed. zasjcci. 36 zemijotrcsi. 17 tumac. 17 tikstropija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful