Josip SOLDO (Sinj

)
Č PROMJENE I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA
U SINJSKOJ KRAJINI KRAJEM 17. I Č 18.
Č
Godine 1965. pokušali smo prema č i<Ovorima ili bolje inves-
titurama ć providura prikazati sliku muslimanskog stanovništva prije
osvajanja Sinja ali još više novoga, nadošlog uglavnom iz Bosne i Hercego-
vine.') Mislimo da smo time pokazali nove izvore za što bolje upoznavanje
teškoga i č nesigurnoga istraživanja iseljeništva u drugoj polovici 17.
i prvih ć 18. ć
Za ovaj skup proširili smo istraživanje i to na sinjsku č kraji-
nu, đ godine 1721., koja se prostirala od Biska i Koprvna do š ć
a prema jugu do Ugljana i Novih sela i to za vrijeme od godine 1687. do
1709. kad je mjernik Cosma Faventini popisao prvi sistematski katastar. Ta-
da su pod •ville del terittorio di Sign• ć sela prema Vrlici do Oti-
š ć pak Zelovo, Postinje, ć Sminovo, ć Prugova, ć Dic-
mo i Trilj') jer je ostali dio krajine nakon godine 1699. pripao Osmanskom
Carstvu.
Iako smo prelistali sve knjige providura, ipak ć ostati i dalje dosta
praznina jer se u njima redovno spominju samo nosioci seoba
1
harambaše
i serdari, a ne pojedine obitelji upisane tek u katastarskom popisu (1709).
Osim arhivskog materijala, upotrebili smo ranije podatke što ih pruža def-
ter iz godine 1604.') ali i kasnije č popis splitske nadbiskupije iz
godine 1725.') i još više podatke iz popisa bosanskih i č kato-
č župa iz godine 1743.,') te radove naših etnologa o stanovništvu livan-
jskoga, ramskog, kupreškoga i rakitnog kraja, a istraživali smo i po selima.
ć na č moramo pripomenuti da stanovništvo, pokrenuto ve-
oma č motivima, nije mirovalo tako da su mnogi stizali u sinjski
kraj, ali nisu tu ostajali nego se selili u druga boravišta, prema Zagori pa
i dalje, dok su se neki ć natrag na stara prebivališta, osobito nakon
morejskog rata (1699). Stoga podaci pa i rezultati ovog rada ne pružaju ko-
č sliku stanovništva Krajine jer se ona mijenjala do svršetka maloga
ili sinjskog rata (1714-18), što ć nastojati obraditi drugom zgodom.
81
STANOVNIŠTVO PRIJE SEOBA
1. Stanje č 17. ć
Nakon č š ć turske vlasti sinjska krajina potpala je Kliškom
sandžaku, osnovanom godine 1537.') Ona je ponajbolje opisana u ć spo-
menutom defteru iz godine 1604. napisanom po naredbi sultana Ahmeda,
sina Mehmeda (1603-17).
U defteru je upisano stanovništvo kasabe Sinja i Cetine, jer se đ
va nazivala Sinj a naselje ispod nje Cetina, kako se č do polovice 18.
ć U kasabi je bila "mesdžda« - džamija bez propovjedaonica a naj-
č š ć i bez minareta. Sinj je imao samo jednu mahalu a druga se nalazila
u č u kojima su uglavnom živjeli zanatlije i trgovci. Još se jedna
kasaba spominje: Hrvatice Donje i Gornje - Hrvace s č džamijom«
Ferhat-paše i s osnovnom školom (mekteba), mahalom džamije ali i s ma-
halom Misunica (danas Miševica).
U tom popisu iscrpno su upisana sela krajine. Ona, kao i manji lokali-
teti, č su stare hrvatske nazive od kojih se dosta izgubilo. Od današ-
njih poznatijih sela ne spominju se: Potravlje, ć Zelovo, Zasiok, Otok,
Trilj, Č Turjaci, ć i Gardun. Tek tu i tamo su turski nazivi, kao
potok Karakašica; ć po č Mehmeda halifa Karakaše ili Kara-
osmanova č nazivi koji se spominju i u č iZvorima dok nisu
upisani lokaliteti ć ni Han, nastali sigurno kasnije.
Sinj i obližnja okolica, gdje se spominju danas nepoznata sela Zuban
a povezuje se s Visokom ali i sa Miholja glavicom č u Brnazama)
i V č bili su uglavnom naseljeni muslimanskim stanovništvom i to spa-
hijama, vojnicima i obrtnicima, osobito brojno oko kasabe Sinja i Hrvaca.
Glavnina muslimanskog stanovništva bila je u ovim selima: Brnaze, Rado-
š ć ć - š ć kojem je bilo imanje č đ (mustahfi-
ze), zatim Mojanke (Mejanika), Mrgude, č Košute, Obrovac dok se
u Hrvacama spominju imanja u Krinu, Miševici (Mišunica). Sjeverno su bili
uglavnom č Muslimana u č Dragi (Vukova Draga) i prema Viso-
koj. I tu je, doduše, živjelo š ć stanovništvo, č je raja sela Obrovca
posjedovala dio mlinova a i lovišta u rijeci Cetini: u Mliništu, Gorici i na
Panju (Vanj). Jednako i u Hrvacama, gdje je gotovo cijelo stanovništvo bilo
muslimansko, upisan je Mihovil sin Vladosava koji je uživao dio Mišunice,
Krina, ć i Mokronoge. U selu Grabu živjeli su potomci č ć
Sulejman, sin Džaferov, i Ibrahim, sin Huseina, kao i drugi muslimani. Mo-
ć je današnje selo č ć nastalo od tog prezimena.
U udaljenijim selima oko Trilja, koji se u defteru ne spominje, ali
i u Glavicama gdje je upisano Smradovo i Planica, živjeli su u ć š ć
ni i osobito u prekocetinskim selima. Tako se mnogi spominju u Jelašnici
(danas Jelašica), Ovrlji (Dovrlje -u Otoku) s ispasištima a u Ž ć imali
su posjede muslimani, kao i u Vratnici ispod č ć š ć su prevla-
davali u Gali i Gljevu, kod Rude gdje se nalazio ribnjak u mjestu koje se
zvalo Vražerade ili Zagrade (danas ne postoji), u ć nedaleko od
Trilja, osobito u neubiciranom mjestu Prilud i č negdje blizu Košuta,
u Vedrinama, Strmendocu Č Dol), Jabuci i Crnotici. U selu Bani is-
pod Trilja bilo je izmiješano stanovništvo. Na drugoj strani Sinja š ć su
82
bili zastupani u selu ć u Dabru i Laktacu, u selu Kreševu na sjever
Dabra, u mezri ć č i Košutici, na ispasištu Vrdovo (Vrbo-
vo), dok su tri č posjedovali muslimani. Selu su pripadali mlinovi na
potocima č i Ruminu a držali su ih Mehmed i Velija ali i stanovnici
ć U blizini ć postojalo je veliko selo s š ć stanovniš-
tvom, Veseli č ć ili Puzavica sa šest mlinova na Cetini i ispasištem Svi-
njari te selo ć Uz Obrovac nalazilo se naselje Jasika, što bi moglo biti
današnje Jasenske. Dosta veliko selo je bilo č i č č s mez-
grom ć i južno selo č ć s Velikim jezerom, ć kod današ-
njih ć ć U Malj kovu posjede je imalo šest muslimanskih obite-
lji i dvije š ć Dalje, prema š ć nalazilo se selo Tavan u kojem se
spominju Vukmani, ć i ć vjerojatno č Vlasi.
Te š ć obitelji posjedovala su baštine i oranice, ali su sigurno
đ đ spahijsku zemlju. Dosta je imanja prelazila od š ć
u muslimanske ruke. đ stanovništvom se spominju č kneza, vjero-
jatno u službi glavara sela, starješina vlaškog elementa. To su bili knez
Marko u Malom č kod Gale, knez Radica i knez Pavko u selu Topra-
č ć ispod č i knez Vuko sin Mihovila u Dobrom Polju kod Rude.
Teško je odrediti kojem je obredu pripadalo š ć stanovništvo
jer su upisana samo imena a ne i prezimena niti vjerska pripadnost. Ipak
bismo mogli utvrditi da se pravoslavna imena nalaze u ć (Radivoje,
Jovan, Miliša, Lazar, Dragiša, Vuk, Vukosav, Novica, Radoja), manje
u Vedrinama (Jovan, Vukoja, Radoja, Dragoje). Iako je to nedovoljno za od-
đ č no sigurno je stanovništvo bilo pomiješano. U defteru je
upisan i đ (ime nije č kao jedan od posjednika zemina
u Rastoku, južno od ć ali je godine 1604. pripadao Bali-agi Potok-
liji. Osim toga u neubiciranom selu Gornjim Hraštanima ć Voštani-
ma, spominje se baština popa Nikole sina Radoje a koju je držao Luka sin
Nikolin. Kod Rumina i č upisan je zemin popa Radaša ali ga je posje-
dovao Memija sin Alijin i popa Radule i njegovih drugova.
Uz to stalno nastanjeno stanovništvo upisani su u mnogim selima,
osobito planinskim, •nomadi• - č kao i oni ·koji dolaze sa strane•,
ali od kojih se jednako ubirala pristojba od ispaša. Uz č porez upisana
je u mnogim selima, pa i č i filurija, više u planinskim krajevima
ali i oko samog Sinja gdje·su se prostirala livade potrebne za uzdržavanje
konja.
đ zemljama upisana je crkva Zgon, ć blizu Sinja, u Gali
vašar kod Jerina gdje se •nekoliko puta održava veselje• od kojeg se ubira-
la taksa od trgovine. Vašar se održavao i đ sela Vedriae i Jabuke, vje-
rojatno na Gazu a dva puta godišnje u ć u blizini č uz
crkvu sv. Jovana.
Oko Sinja prostirali su se brojni vinogradi koje spominje i putopisac
Evlija Č ( + iza 1683),') ali još više prostrane oranice (zemini) i tek jedan
vrt u blizini č Odrine (ime č i danas). U selima su prevladava-
le oranice i pašnjaci. Na rijeci Cetini i njenim pritocima bili su brojni mli-
novi, uglavnom u posjedu muslimana. Spominju se i dva prijelaza preko
Cetine a njih su držali muslimani, kao i ć lokaliteta za ribolov.
Tako je, što je i shvatljivo, prevladavao muslimanski sloj koji je posje-
dovao bolje zemlje, ali još je uvijek bilo dosta š ć stanovništva po
selima sa svojim baštinama koje je kao raja đ zemlje svojih gos-
podara uz ć ušura-desetine i salarife, nadoknade za slamu.
83
2. Cetina pod Sinjem u drugoj polovici 17. ć
U spisima č ć providura, devedesetak godina kasnije,
spominju se brojni muslimani, vlasnici ć kula i zemalja a koje je dobilo
novo stanovništvo. Naime, u prigodi đ investitura uz imena no-
vih posjednika, upisana su i bivših vlasnika muslimana č • Zahva-
ć tome možemo utvrditi stanovništvo Sinjske krajine neposredno pri-
je njenog osvojenja.
Sinjskom đ a time i Krajinom, upravljao je dizdar ili dizdar-
-aga. On je posjedovao timare u koje se nije smjelo dirati (serbestiyat). Nije
poznato tko je bio dizdar sinjske đ neposredno prije njenog zauzima-
nja. Zna se za ime kapetana Mehmed-efendije iz kraja godine 1685.')
Na č katastarskoj karti sinjskog č na izrazitom
mjestu u đ iza drugog zida, dizala se dizdareva ć ć providur
Girolamo Corner dao je godine 1688. harambaši č ć veliku ć
dizdara Ahmed ć ć i ć Husein ć sa sto ka-
napa oranica u Brnazima. "l Isti dizdar ć posjedovao je uz rijeku
Cetinu č Bel berg s oko 120 kanapa površine u Hrvacama a Husein Ka-
ć u Potravlju prostrane posjede, ć u Turjacima (Branduša), zemlje
u Ć Oni su, kao viši sloj spahija, spadali đ bogatije posjedni-
ke u Krajini.
Osim dizdareve ć u đ na spomenutoj karti ucrtana je samo
ć Šain-age ć jednog od bogatijih i uglednijih- spahija. Šain-aga
i njegov brat Resep uživali su prostrane oranice u Hrvacama i u Obrovcu
ć Resep je na Karakašici imao mlin a Šain č Maljkova do
mosta u š ć i od rijeke Cetine do vrhova brda Svilaje") kao i zemlje oko
č glavice u Brnazama s kulom.
U č darovnicama ne spominju se mnogo zgrade u samoj
đ jer ih je preuzela državna vlast za stanovanje vojnika, č ka-
pelana, guvernadura, kasnije providura pa i njihovih obitelji, kao i za voj-
na skladišta. Džamija je pretvorena u crkvu sv. Mihovila uz koju je stano-
vao vojni kapelan.
Unutar zidina đ tek nekoliko ć su dobili privatnici. Mala
ć Muje č ć dana je kapetanu Ivanu š ć jer je u njoj kao
rob Šain-age ć stanovao kad je u prigodi prve, neuspjele opsade Si-
nja (1684) bio zarobljen.") Kod džamije nalazila se kula bogatoga Ahmed
Ć ć a do njega nekog ć U đ je bila ć muslimana
Đ ć a ć providur D. Dolfin dao ju je 26. lipnja 1692. harambaši Mili
ć koji se više ne pojavljuje u č spisima.")
Mnogo više se doznaje iz č spisa o kulama i ć u blizini
ili ispod đ Iako podaci ne dozvoljavaju stvaranje potpune slike nase-
-lja, ipak bismo mogli pretpostaviti da su varoške ć bile rastrkane, okru-
žene dvorovima i vrtovima. đ njima. su se isticale neke s »kulama«,
uskim đ s usjecima za puške u č borbi. Prema podacima
ć ć je bila. na č dijelu današnjeg Sinja ili kako je pisao
Stjepan č od puta »koji vodi od Manzanova š ć pa dalje
u pravcu današnjegSuda, do ceste koja vodi ka groblju•") a gdje se nalazi-
la mjesna džamija. Ipak bismo primijetili da je grupiranje ć bilo i ispod
đ uz put koji je vodio zapadnim vratima đ nekako od zgrade
suda prema današnjoj bolnici. Oko č bilo je nešto č a i dru-
84
gih ć ć grupacija bila je na žankovoj glavici gdje se dizalo č pet
kula. Varoš, koja se zvala Cetina, nije bila još oblikovana i djelovala je kao
rastrgani tip s kamenim ć ć pokrivenim ševarom usred
vrtova.
Jedna od kula č je č u ć oboru. Pripa-
dala je Muhamedu ć s još nekim ć oko nje.") Pod đ
posjedovao je Ahmed Č ć ć koju je dobio Pavao ć
peo iz Omiša. Ahmed je imao još jednu ć u blizini vode Karaosman.")
Kod mosta na potoku Pavijak dizala se ć Izmaila Č ć Nedaleko
Pavijaka i Izmailove ć stanovao je Asan kalfa ć
ć Ahmed i Izmail Č j ć bila su č dosta bogata i posjedova-
la oranice i livade s kulama u Glavicama te kulu s ć i s dosta zemlje
u Caporicama.")
Oko Žankove glavice prostirale su se zemlje bogatoga alajbega Sulta-
ć s ć na glavici. ć je uživao blizu rijeke Cetine »tri mi-
lje od Sinja« na Č č - imanje koje su dobili fratri iz Rame da tu
sagrade crkvu i samostan.
23
)
ć smo spomenuli da se ć skupina ć nalazila na č
strani stare đ kao Selima ć s 20 kanapa zemlje. Selim je po-
sjedovao ć i u Glavicama uz svoje imanje.") Oko Selimove varoške ku-
ć prostirali su se posjedi ć spomenutog Izmaila Č ć ali i Alibegovi-
ć Alije ć Huseina i Avde ć U njihovoj blizini diza-
la se ć Durova ć Uz tu skupinu s juga je bila ć ć
a sa zapada Muhameda Cele bi ć Uz njih su bile ć Alije Alibe-
ć a s njezine č strane Ibrahima Panova. Oko Alijine ć prosti-
rala su se imanja ć ć i ć te i zemlje ć
i Ibrahima ć
Prema polju dizala se ć Jeha tovi ć Uz kasniji č č
kvartir prostirale su se njive Hasana ć a spominje se i kula Meh-
meda Diguša, te kula Salis spahije ć a koju je dobio Luka Cava-
ć
Iznad potoka č posjedovao je imanje (14 kanapa) s kulom Ah-
med-spahija ž č ć Nešto dalje od č ć u današnjoj
·Kuli«, bile su dvije kule, mlin, livade i deset kanapa oranica Ahmeda i Ka-
nun-age ć To su imanje, koje je ć i dijelom· Rudušu, dobili 8.
kolovoza 1689. fratri iz Rame da tu ustanove svoj samostan, ali se to nije os-
tvarilo, niti su tu investituru zadržali. Granice posjeda su ovako đ
sa sjevera potok č sa zapada voda Crn, s juga č a s istoka
· javni put. Na spomenutoj karti u ·Kuli«, đ zidom, ubilježena je
•Chiesa vecia«, gdje je č pretpostavljao da se nalazila stara crkva
Sv. Marije pod V sinjem.'") Mogli bismo primijetiti da bi tu mogla biticrkva
koja se spominje u defteru iz godine 1604 (Zgon) iako je teško znati da li se
imanje Kanun-age nalazilo u ·Kuli« koju je kao i oranice u Ruduši dobio
ć
U Sinju je živio Hasan ć On se nakon pada Sinja sklonio
u U skoplje (Skopije). Njegov sin Mustafa tražio je godine 1700. ć
dugova od Mate Š č ć ·
85
3. Sinjska krajina
ć smo spomenuli da su na č Brnaza bile ć i imanjaSeka-
ć i ć i Ibrahima ć a u blizini Ahmeda ć
i ć Na č glavici prostirali su se posjedi bogatog Man-
ć Drugih muslimanskih vlasnik u Brnazama nismo pronašli u provi-
durskim darovnicama.
Više p()dataka ima o drugim selima.
Zbog prostora a i radi bolje preglednosti donosimo imena i prezime-
na muslinskih posjednika po selima u ć tablict
IME
OSMAN-BEG Ć Ć
HUSEIN GELAR-AGA ...... .
OSMAN Ć ....... .
ŽDERO MIHAT .................. .
HUSEIN Ć Ć ......... .
HUSEIN Ć ............ .
MEHMED-AGA STRBAC ..
Ć .............. .
MEHMED Ć ...... .
OSMAN Ć ....... .
HUSEIN Ć .....
OMER-AGA Ć ... .
JUSUF Ć .......... .
OSMAN-BEG Ć Ć
HUSEIN Ž Ć ...
Đ Ć
Ć ........ .
Ć .................. .
HASAN Ć ....... .
Ć ......................... .
ZELIL-AGA Ć
MUHAMED Ć ..
OSMAN-BEG Ć ..... .
MUSA Ć . .. ........... ..
META ........... .
HUSEIN Ć . . . .. .. .. .......... .
AHMED Ć
HAJDAR-BEG Ć Ć
HASAN Ć Ć ................. .
MEHMED Ć .......... .
Ć ........................ ..
SMAILO Ć .. .
Ć Ć ....................... .
Ć Ć ............... ..
INVER Ć .
86
SELO
TURJACI, Babe, č Košute,
č Draga
"
TURJACl: Crkvina .
TURJACL
TURJACI
TURJACL...... .. ........ .
TURJACI ..
TURJACL
KOŠUTE (Dugopolje) ...
"
KOŠUTE.......... . ......... .
Ć .........
BUBLE ILI GARDUN .
"
GARDU N
GARD UN
GARDUN
"
GARD UN
OKO TRIWA: ć lokva,
ć
"
OKQTRIWA ............... .
MLIN GRABOV AC .... .
Ć . ......... .
Ć .............. .
ć ć
Ć Ć
"
VEDRINE.. .................. ..
VEDRINE .................. .
VEDRINE.. ........ .
VEDRINE.. ................ ..
VEDRINK Dolac, Gardun
Ć PROVIDUR
G. CORNER, 515'
"
G. CORNER, 516'
G. CORNER, 516'
G. CORNER, 516'
G. CORNER, 514'
A MOLIN, l, 17' -18
A M OLIN, II, 54'
G. CORNER, 512'-513
"
A MO LIN, II, 50-50'
G. CORNER, 517'
A MOCENIGO, Ill, 48-48'
"
A MO LIN, l, 103' -104
A MOLIN, l, 103' -104
A MOLIN, I, 103' -104
A MO LIN, l, 103' -103.
A MOCENIGO, IV, 352-352'
"
A M OLIN, l, 103' -104
A MO LIN, I, 178
A. MOLIN, I, 103' -104
S. CAP ELLO, Il, 61'
A MOLIN, Il, 182-182'
A. M OLIN, l, 226-226'
A MOCENIGO, IV, 332
"
A MO LIN, I, 103-104
A MOLIN, l, 103-104
š č
Ć Ć
Ć .. .
MEHUNON ................. ..
Ć ......... ..
Ć .. .
LO Č Ć . .. .. .. .. .. .. .. .... ..
SFILE Ć .. . ........... .
ZULE......... .. .......... .
ŠABAN-AGA Ć .. .
ŠABAN Ć . . ............. .
HUSEIN ZULE ć ..... .
ŠABAN PIV Ć ......... .
ŠABAN Ć .......... .
ALIJA Ć .. . . .. .. . .. ..
ŠABAN BREUH ....
IBRAHIM SALA Ć .....
HODZA Ć ..... ..
AHMED Ć ................ .
OSMAN Ć .. : ............... ..
Ć ..
Ć .................. .
Ć ..
Ć .. .......... ..
MEHMED BOSATOVIC ..... ..
HASAN Ć .. .. .. . . ............ .
RAMA ILIA Ć ........... .
MEHMED-AGA STRBAC ........... .
IBRAHIM Ć ......... .
AVDE Ć ....... ..
KAV Ć
IZMAIL l AHMED Ć
MUHAMED GLA V AS Ć ......... .
Ć .. .. ..
AMAN-AGA Ć .... .
IBRA!j!M Ć ............ .
SERE Ć ...................... ..
AHMED Ć ..
IZAK EFENDI š Ć ........ .
ISTUK SPAHIJA ......... .
Ć ..... .
IBRAHIN Ć Ć .. .. .. .. .. .........
MUJO l MUHAMED Ć
OMER-AGA iz Sinja ..
Ć ................. .
RESEP l ŠAIN Ć .......... ..
AHMED OZA Ć ............. .
JUSUF AGA Ć ............... .
MUHAMED GLA V š Ć ...... ..
VEDRINE .... ..
VEDRINE .............. ..
GOLO BRDO ..... .
RUGONJA ... .. .........
KRIVACA ..
VOŠTANE .... .
VOšTANE .. .
VOŠTANE ............... ..
GRAB ....
GRAB
Mlin na RUDI ...
Č Ć Gradina
Jelaska i Otok
"
OTOK.. . ............. ..
OTOK ..... .
OTOK ................... ..
OTOK ................ .
OTOK-OVRIJA
Ž Ć ............. ..
Ć DOLAC ... .
KORITA.
KOSINAC .. .. ......... .
KOSINAC .......... .
HAN .................... ..
OBROVAC ................... ..
GLA VICE (Poljak) .
GLA VICE ć .. . . .. .. .. ..
GLA VICE ć
GLAVICE.
GLA VICE . . .. .. ..
GLAVICE
GLAVICE ..................... .
GLA VICE (Planica)
GLA VICE [P lanica) ....
"
A. MOLIN, l, 103' -104
A. MO LIN, l, 103' -104
G. CORNER, 518'
A. MO LIN, l, 103' -104 -
A. MOCEN!GO, IV, 356
"
A. MOCEN!GO, IV, 356
A. MOLIN, I\ 232
"
A. MO LIN, l, 108
"
D. DOLFIN, III, 114-114'
"
S. CAPELLO, II, 67-67'
A. MOCEN!GO, IV, 288
"
A. MO LIN, Il, 229
A. MOCENIGO, Il, 398
A. MOCENIGO, III, 285-285'
A. MOCEN!GO, Ill, 399
A. MOLIN, Il, 55
A. MOCENIGO, II, 366' -367
G. CORNER, 517'
A. MO LIN, Il, 188
D. DOLFIN, III, 138-138'
A. MOCENIGO, Il, 186'
A. MOLIN, II, 186'
A. MOLIN, Il, 50
A. MOLIN, Il, 50-50'
A. MO LIN, Il, 46-46'
"
Ć .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . A. MOCENIGO, Ill, 407
KARAKAŠICA ............... ..
JASENSKO ......... .
Ć .... .
LU CANE
VISOKA č .
ZELOVO ..................... .
HRVACE-OBROV AC ........ ..
CITLUK ............ .
CITLUK ...................... .
HRV ACE ć ... .
A. MO LIN, Il, 229
A. MOCENIGO, IV, 290
G. CO RNEI\ 519-519'
ARHIV SAM. SINJ
A. MOCEN!GO, IV, 287'
A. MO LIN, II, 50
87
D EMIR Ć ......... .
EFENDI Ć ..
MEHMED DEDA [dizdar) BIVA ...
Ć
STUPER ................. .
DRIVOISEN ...................... .
AHMED SLA Ć Ć ..
HASAN SPAHIJA .....
MEHMED-AGA STRBAC .....
MUHAMED Ć .
DIZDAR Ć
Ć Ć
AHMED Ć
HUSEIN Ć . . . . . . . . . . . . . . . .
SAIN-AGA Ć .
OMER-AGA iz Sinja ..
ALIJA P Ć ..
AGA MISEVICA ..
Ć ........... .
KARAMAN ............ .
SALI Ć ................. .
Ć ...................... .
MAHMUT Ć ..
MUSTAFA VANIW
IZAK EFENDI Ć
SABAN Ć Ć
Ć Ć
MEHMED Ć .
Ć ............ .
Ć . ............... .
JUSUF Ć .......... .
· MUSTAJ-BEG Ć ....
HRVACE (Demerovac) .
HRVACE [Rumin)
HRV ACE (Misevica) . .
HRVACE č Begov)
HRVACE (Miševica) .
HRVACE ................ .
"
HRVACE (mlin) .
HRVACE (Duboka) .
HRVACE [Strpen č ..
HRVACE [Belbeg č .
Ć ........ .
MALA Ć ..
POTRAVWE .....
MAWKOVO
LU Ć
ZELOVO
ZELOVO
ZELOVO
Ć
MUC ..................... .
. DICMO ..
DICMO ............... .
DICMO ..
DICMO ............ .
DICMO .. .
DICMO ........... .
DICMO
BISKO .......... .
BISKO ............... .
BISKO
BISKO ............... .
A. MO LIN, Il; 233
A. MO LIN, Il, ss'
A. MOLIN, Il, S3'
A. MO LIN, Il, 4S' -46
A. MOLIN, JI, st'
"
A. M OLIN, Il, 22
A. MOCENIGO, Ill, 411-411'
A. MOLIN, Il, SO
G. CORNER,
A. MOLIN, ll, 229
A. MO LIN, ll, 243'
A. MO LIN, Il, 243'
A. MOCENIGO, Ill, 398
A. MOCENIGO, Il, 232
D. DOLFIN, Ill, ll7'
A. MOCENIGO, Ill, 126:
A. MOLIN, Il, 21-21'
A. MOCENIGO, Ill, ll3
G. CORNER, S17' -S18
G. CORNER, S26-S26'
A. MOCENIGO, IV, 434
G. CORNER, S16'
A. M OLIN, Il, S4
Iz iznesenih podataka, sigurno nedovo ljnih, vidi se da je muslimanski
sloj bio jak. lslamiziranje ć stanovništva sigurno se č odvijalo, .
kroza 17. ć što dokazuju i prezimena. Ona su u korijenu uglavnom'
muslimanska, đ š ć ili narodna dok su dobila slavenske završet-
ke na ć Osim tog elementa postojao je i š ć ali, dok se ne objave,
ukoliko postoje defteri iz druge polovice 17. ć o tome je teško odre-
đ pisati. ć .. Morlaka«, turskih podanika, otišla je iz svog kraja ta-
ko da je tek manji dio ostao u svojim selima, što ć iznijeti.
ć posjednici bili su ć spomenuti bogataši koji su stanovali
u đ ili ispod nje. U Turjacima su bili naseljeni bogati Osman-beg Kor-
č ć Husein Celar-aga, Osman-aga ć gospodar zemalja
i u okolici č i Vedrina. Jednako je u Turjacima posjedovao zemlje
Mehmed-aga Strbac, posjednik zemalja i u drugim selima. Oko č is-
ticao se Muhamed-spahija š ć gospodar imanja po Krajini.
U Hrvacama plodne č držali su veleposjednici iz Cetine pod Sinjem.
ć smo spomenuli velike površine Potravlja i Maljkova a koje su držali
'88
ć i ć To je bio sloj veleposjednika, osnova muslimanskog druš'
tva u Sinjskoj krajini i nosilac uglednih položaja.
Ostale površine držali su muslimani, č su imanja ć ollo
deset kanapa oranica i livada što nije č veliki posjed. Stoga mislimo
da je prevladavao taj srednji stalež tako da su zemlje dijelom đ sa-
mi pojedinci, dok je bogataška posjede đ raja. O obrtnicima u ka-
sabama oko Sinja i o trgovcima i trgovini nema podataka tako da je nemo-
ć za sada stvoriti ekonomsku i društvenu sliku Krajine prije đ
nja Sinja od osmanlijske vlasti.
4. Ostaci starijeg stanovništva
Iako je pustošenjem i č osvajanjem Sinja ć stanovnika
Cetine utekla, ipak su ostali neki na starim baštinama i na zemlji koju su
đ za spahije.
ć grupa takvih, od kojih su se neki i pokrstili, spominju se
\l_Ka.rakašici, njih sedamdeset. Njima je đ da obnove kulu M usli,
mana ć - Ž ć ć providur im je 7. lipnja 1690. odobrio
zemlje što su ih prije kao raja đ Nosioci obitelji bili su: Marko
š ć Petar ć Marko. i Ivan ć Nikola ć
Vice ć Jure ć Nikola ć Jure i Vice ć
Ivan i Jure ć Stjepan ć Marko ć Ivan ć (Žarko-
ć Nikola ć Ivan (?) ć Mijo ć I, Mijo ć II.
i Grgur ć Neke od tih obitelji ostale su sve do danas u tom kraju. Na
Č je ostaoJerko ć Jednako se spominje da je u obližnjem Baja-
ć bio starosjedilac ć a u ć ć
U Sinju su ostala ć ć (Mate, Ivan, Petar, Jakov, Franjo
i djeca Ivan te Antun). Oni su živjeli u Sinju za osmanlijskog vladanja i za
navale š č vojsci.") Jednako je Petar ć đ zemlje
a i posjedovao ć s vrtom ispod đ te je ostao nakon pada Sinja na
svom posjedu.")
ć č ć prešla je na š ć i dobila ime Ana te joj je
ć providur Mocenigogodine 1697.potvrdio 20 kanapa od 40 što ih je po-
sjedovao njen otac sa srušenom ć na č
Dvanaest obitelji pod vodstvom kneza Cvitke ć ostalo je u selu
ć Njima je 22. prosinca 1689. odobreno đ zemalja što su ih
držali muslil:panski spahije. U ć su ostali i ć tako da je Miji Na-
ć Mocenigo godine 1697. potvrdio 50 kanapa koje je đ musli-
manskim spahijama i to u »via Nachiche«.") U kojoj su vezi, da li rodbin-
skoj, ti ć u ć s drniškim harambašom ć ć '")
ne bismo znali.
Mate š ć je prešao na š ć s deset č svoje obitelji.
Stoga je dobio sto kanapa zemlje u Jasenskom a koje je prije osvajanja ob-
đ One su bile od vode Ljibuše na istoku do Grovin-groba na zapadu
i Č na sjeveru.") č Nikola i Luka ć č ć pokrstili su
se pa su im 16. travnja 1689. đ zemlje na Č koje i danas
drže.")
Aiva ć Mustafe ć pokrstila se i dobila ime Manda te se
udala za Matu ć Udova Ismet-bega Alije iz Turjaka bila je zaroblje-
89
na u vrijeme napada na Sinj. Ona se pokrstila, postala Lukrecija i udala se
za kapetana Ivana Krstitelja Dalla Costu. Lukrecija je molila godine 1695.
dužda Silvestra Valiera da dobije zemlje u Turjacima a koje su pripadale
njezinu ocu. Dužd joj je udovoljio molbi.") Te ć zemlje uvjetovati da obite-
lji Dalla Costa koja je živjela u Splitu dijelom đ nakon godine 1715.
u Sinj i postane ugledna varoška obitelj.") Jednako je ć Husein č ć
prešla na š ć i dobila ime Jelena. Ona se udala za Nikolu Dapirko-
ć iz Vranjica te je l. ožujka 1688. dobila č zemlje, oko 25 kanapa.")
U Otoku je ostao Filip č ć s 25 č svoje obitelji te mu je 25.
svibnja 1693. đ č kanapa oranice što ih je đ spahi-
ji. Jedan iz njegove obitelji, Ilija, s ostalim se č borio protiv turske
vojske, osobito kad je navalio seraskijer paša Daltaban (1698). Ilija je bio po-
đ topovskim hicem i izgubio lijevu ruku. Stoga mu je 16. č 1699.
odobreno 30 lira č ć U Otoku su još ostali ć Mate
ć i harambaša Mate G ć na svoj zemlji koju su prije đ
' ć je bio neko vrijeme prešao u Turjake, ali se onda povratio u Otok.
Prema tradiciji ove bi obitelji bile u Otoku u vrijeme osmanlijskog vlada-
njao Džimbek, Plavša, Elek, DževernjaNiro i Kondža. U Eleka, u predjelu
Jelašce, č je turski bunar i kula, danas ć Mate Eleka, zvanog
Krole.")
Obitelj Poljak u Glavicama vjerojatno je ostala na svojoj baštini.
U Dicmu su ostavljene zemlje (26. lipnja 1693) ć Ivanu, Lovri, Pet-
ru i Miji ć i to deset kanapa u ć i 40 u Dicmu, što su ih
đ pod osmanlijskom š ć U Potravlju je obitelji Mije, Ivana
i Petra Zeca s 25 osoba odobreno 29. listopada 1693. 50 kanapa zemlje ispod
Svilaje.") U Bisku (Liska) ostao je na svome Petar Ž ć To saznajemo jer se
on godine 1697. tužio kako je Martin ž ć s tri osobe živio u obitelji tride-
set godina te mu je ostao dužan 230 lira u žitu.") U Zelovu su na svome živ-
jeli Grgur š ć i ć Antuna ž ć Kad im je harambaša Vid
Dipalo iz č č smetati posjede, ć providur je to godine 1699.
strogo zabranio.") Jednako se spominje Ivan ć koji je prešao na
š ć i posjedovao zemlje preko rijeke Cetine,.u č Mali kod Ru-
de.")
Pod osmanlijskom vladavinom oko Č živjeli su Antun č
ć i Cvitko ć a na Ugljanima bili su stari stanovnici obitelji ć
i Landek.")
U Košutima je stanovao za osmanlijske vladavine harambaša Nikola
ć On je pomogao đ Juri ć iz Zadvarja da se oslobo-
di od ropstva i stoga inu je ostao dužan 240 reala od kojih mu je vratio sa-
mo 100. ć je 20. srpnja 1697. molio providura za intervenciju i taj
je naredio ć da vrati odmah ostatak potreban.Nikoli da oslobodi si-
na koji je bio zarobljen u Livnu.")
Prema predaji ć na zapadu od đ bili bi muslimani i pre-
šavši na š ć ostale bi im ć a i zemlje u Ruduši. đ za to
nismo našli dokaza. Naprotiv, ć se mnogo spominju na č Tri-
lja a mogli su ć iz Poljica.
ć prema iznesenom, ć stanovništva prije č osva-
janja Sinjske krajine s boljim i plodnijim zemljama bila je muslimanska.
Tek u zabitnim mjestima i u zatvorenim sredinama č su se š ć
ske seoske jezgre. To je nastalo zbog č islamizacije stanovništva
90
kroz 17. ć Ratni vihor odvukao je mnoge muslimane iz Krajine u ob-
ližnju Bosnu, a prema Primorju i Zagori ć raju, tako da su sela
oko polja nakon godihe 1687. ostala gotovo pusta.
SEOBE
I. Prve migracije
Još na č ratovanja, godine 1684, pukovnik Ivan Radoš iz Kašte-
la javio je č vlastima kako se granici približilo tri ć obitelji,
i to neke oko Šibenika a druge od Šibenika do Klisa. Ti posljednji bili su
pod glavarima Matom ć Matom ć Filipom i Markom
ć Ivanom č ć Markom Bulj ć i Radom č ć
Njih su Muhamed-beg ć iz Livna i š ć č ć pozvali
. u Sini ž ć ih odvratiti od bijega. Neki su stvarno došli na razgovor i izja-
vili da ne mogu više podnositi zulume č vlasti. č ć je tro-
jicu glavara odveo bosanskom paši, aJi č uspjeha nije bilo. Radoš je,
naravno, nagovarao č vladu da .ih prihvati i da im podijeli oružje.")
Odmah nakon što je č država pristupila Svetoj ligi protiv Osman-
skog Carstva (ožujak 1684), lokalne muslimanske vlasti poslale su iz Livna
č koje su napale izbjeglice pod Klisom i time prisilile 200 obitelji da se
vrate.") Povjerenje u uspješnost č akcija nije postojalo a još gore je
djelovala neizvjesnost položaja naroda bez đ smještaja i zemalja.
Stoga su ljudi č ishod borbi koje su sve više bile usmjerene prema sin-
jskoj đ i na izgled su bili mirni ali su se č č osloboditi os-
manlijske vlasti.") . .
Nekako u vrijeme prvoga neuspješnog napada na Sinj (1684), krajišni-
ci su uspjeli iz Cetine odvesti oko 600 za vojsku sposobnih ljudi, 30 ooo glava
sitne stoke i 10 000 volova na č za č još nepouzdanim Ilijom Pera-
icom. Prvotno su ih smjestili u đ Trogira. Peraica je, zapravo, odvukao
iz Sinjske krajine oko 1600 osoba, postigao povjerenje i dobio kao serdar
državnu ć od deset dukata č č su njegove ljude smjesti-.
li u Labin i prema Šibeniku, u Boraji. Uz Peraicu bio je i serdar ć Kas-
nije je dio njihovih ljudi otišao dalje i smjestio se po raznim selima Šibeni-
ka i Zadra. Dugopoljski župnik Ivan ć .. vrlo pouzdan i ugledan«
doveo je godine 1685 iz Sinja preko ć osoba (200 obitelji) đ kojima
je bilo 200 sposobnih za vojsku te su se smjestili đ Jadra u Solinu i Po-
ljica, na zemlji koja je pripadala Zelif-agi. ć providur Pietro Valier na-
stavio je nakon poraza napadima na Sinjsku krajinu, kako je javio 21. svib-
nja 1685. č senatu.")
Bježanje stanovništva bilo je opasno za osmansku državu. Stoga se
bosanski paša Osman u ć godine 1685. spustio u Cetinu da zaustavi
stanovništvo, što je, zapravo, bilo ć kasno. Upravo uz ć »Morlaka«
obranjene je Zadvarje tako da su ć morali sve više č na
udarnu snagu krajišnika tim više jer su imali nedovoljne vojne snage
u Dalmaciji. Još prije odluke da se ponovno napadne sinjska đ kra-
91
jišnici su u dva navrata upali u Livanjske polje i popa1ili ć oslobodili
dosta š ć robova, č skladišta municije. U drugom napadu
su č č pašu ć i novoga bosanskog alaj-bega Filipo-
ć da poprave š ć ć i kule.
č 29. rujna 1686. osvojen je Sinj."') Muslimani su otjerani iz
Krajine tako da od njih nije ostalo ništa osim napola porušenih ili napušte-
nih ć kula i đ po koji bunar a džamije pretvorene u crkve.
Poznato je da je jedna od glavnih briga č vlasti nakon zauzi-
manja đ u Dalmaciji bila đ novog stanovništva iz Osmalij-
skog Carstva na opustošena i prazna č Stoga su poticali krajišnike
da napadaju turska č da č ali i da nagovaraju musliman-
ske podanike na prelaze u č državu. Vlasti su time prvenstveno
htjele dobiti vojnike i osigurati obranu osvojenih đ Sinja i kasnije
Knina te đ zemalja. Osim toga, nakon osvajanja Sinja č
su željeli vojnim upadima odvratiti tursku vojnu silu od napada prema Ne-
retvi ili iz Imotskog prema Primorju da bi tako lakše osvojili Herceg-Novi
koji je pao godine 1687. ") ·
Stoga je č providur Antonio Zeno, u ime ć providura,
slao krajišnike prema Livnu, č Duvnu, Uskoplju i u okolna sela
pod vodstvom sposobnog kavalira Stojana ć đ Stojan je
u neuspješnom napadu na Duvno 23. kolovoza 1687. poginuo. Ipak je tada
više obitelji s krajišnicima došlo u blizinu Sinja. Zeno je nastavio s napadi-
ma tako da je sa zadarskim i šibenskim krajišnicima napao Varcar Vakuf.
Zbog ć nesigurnosti, franjevci su iz samostana u Rami polovicom listo-
pada poslali Zenu jednog ć da ugovori njihov prijelaz s narodom
u Cetinu. Nakon uspješnih pregovora, č krajišnika upale su, vjerojatno
pod vodstvom tek izabranog glavara Bože ć Time je ć
· seoba o kojoj je Zeno 4. studenog obavijestio č vladu. On je ujedno
popisivao izbjeglice, sve katolike tako da je, naglasio je, imao u njih više
povjerenja nego da su bili pravoslavci.")
To je bio tek č ć akcija. Ubrzo su upali dvadesetak obite-
lji iz Rakitna a i neki pravoslavci iz Uskoplja pod vodstvom prote Đ đ
koji je godinu prije bio povezan s č Naprotiv, Zeno je bio opre-
zan prema obiteljima iz Livna, gdje su muslimani bili jako đ a Kraji-
na je bila puna izbjeglih muslimana. Stoga je tražio taoce od narodnih
đ za davanje vojne ć pri prijelazu, što je, kao što ć iznijeti,
i č kad su se ć prebacili u Sinj."). .
S tim seobama č skupni prijelazi naroda prema Sinjskoj kraji-
ni. Prije njih prešle su neke obitelji iz Livna i Duvna. Prema Zenovu izvješ-
taju od 27. listopada 1687. ti su prvi prelazi doveli u Krajinu č preko 500
osoba sposobnih za vojsku i 150 konjanika, što je za č bilo naj-
važnije.
Od tada seobe su se odvijale u valovima. Nažalost, Desnica, koji je ob-
javio isprave o ramskom dolasku naroda iz Rame, nije pronašao popis što
ga je Zeno, kako je pisao senatu, č U Arhivu č samostana
u Sinju č je naredba, prevedena na hrvatski jezik, napisana bosan-
. č ć providura G. Cornera da se popišu oni koji su stigli iz Osman-
. lij skog Carstva na č č i "koliko su stari i koliko ima došlja-
ka za dati im misto di ć se seliti i di ć živjeti•. č su dane
j straže od 53 vojnika koji su dobivali za mjesec dana •pir kruha• a stajat ć
· na"brdu prema zapovijedi harambaše koji su morali od novog stanovništva
92
dobiti stražare. Nažalost taj popis do danas nije đ
Miljenko ć rnisli da je sarno »koja desetina porodica iz nepos-
redne blizine manastira« prešla 'iz Rame pod Sinj.
62
) Sigurno se tako preciz-
no đ ne rnože utvrditi. Rarnljanac ili Rarnljanin (Rarnljak) ozna-
č je č iz rarnske župe koja je ć dvanaest sela. Zeno,
koji je senat obavijestio o petsto vojnika u tirn prvirn seobarna, rnislio je ria
Duvnjake, Livnjake i ć što su prešli kao i Rarnnjaci a rnnogi su od
njih odlazili dalje u Zagoru sve do Blizne i š ć tako da je njegov poda-
tak sigurno č ć nešto č Još je. godine 1696. jedan
rarnski redovnik stanovao u Visokoj (Zagori) i vodio š ž č službu
đ novirn narodorn trogirske Zagore."')
Prerna rnaticarna sinjske župe od godine 1699. do 1729.") iz Rame su
bile ove obitelji: u sarnorn Sinju ć ć ć č ć Radoje-
ć ć u č Dipala, č Batarello, Stupala (Stupar),
u Brnazirna ć š ć i ć Još bi rnogli biti: č ć na
ć ć u Zagori, ć ž ć u Hrvacarna, š ć Majka
kasnije poznatog franjevca Jeronirna ć Š š ć stigla je pod Sinj
a odatle prešla u Rarnljane (Zagora) gdje su ć dobili zernlje. Selo
Rarnljane, đ nije dobilo irne od Ramljaka jer se ono sporninje dosta
prije u turskirn defterirna iz godine 1528, kako je u jednorn predavanju sa-
ć Fehirn Dž. Spaho. Sarn fra Petar ć piše da ga je na Ogorju
krstio godine 1703. fratar Jakov ć U Postinju postoji prezirne Ze-
ć koje je upisano i u spisku godine 1743. u Rarni č
U Turjacirna bilo je obitelji koje su tvrdile da su iz Rarne, što je dosta neuv-
jerljivo.")
2. Seobe do godine 1689.
ć providur Geronirno Corner nije potvrdio, rnakar nije se č
lo, mnogo investitura nOvim stanovnicima. On je više č unaprije-
dio zbog njihova junaštva u prigodi osvajanja Sinja kao i obrane kad je
bosanski paša Mehrned ć pokušao preuzeti Sinj (1687). Osirn toga
rnnoge zernljoposjede je podijelio pojedincirna, oko 1300 kanapa, iz obliž-
njih prirnorskih gradova zbog njihovih zasluga i privrženosti Republici, ali
·kaji se nisu trajno naselili u Sinju. đ tih č se: ć
peo iz Orniša, jedan od njih sinjski providur, Antonio Fustiniani, Francesco
M. Ugolini, Vinko ć splitska obitelj Marchi, Catonari, Carnbi, Pi-
senti, Canagetti, Cavagini, Barbieri, Sartori i drugi. Tek su poneki ostali
trajno uz sinjsku đ kao kapetan Antun Bareza, obitelj Dalbello ili ki-
rurg đ Jeronirn Episcopulo. Poznati don Ivan ć i brat rnu Ma-
te povratili su se iz Prirnorja i nastanili su se pod Sinjern.") Tadija i Jure
ć odrnah su uzeli u kolona! 20 kanapa ispod đ što irn je odob-
reno i aano uz ć desetine državi jer č niSl.l dozvoljavali stva-
ranje feudalnih odnosa.")
č ć na dolazak novih stanovnika, ć providur je ć l. listo-
pada 1686. irnenovao guvernadura (upravitelja) Nikolu Michieli uz 20 duka-
ta č ć On je rnorao zaustavljatihararnbaše i • č glava-
re, naseljavati ih u Krajini, bdjeti nad njirna, stvarati krajiške skupštine (»i
· rolli« ), voditi•popis stanovnika, prilagoditi ih č službi ali i prisiliti ih
93
na đ zemalja koje· ć im u njegovo ime dijeliti a on ć to potvr-
diti.")
Još prije ramske seobe upadali SJ.l pojedinci, pa i ć skupine iz Liv-
na i Duvna. Nakonnje odvijali su se prijelazi u valovima i trajali do svršet-
ka rata. ·
Od pribjeglica đ prvima se spominje Franjo č (talijanska
valijanta: Mazzucato) iz Livna. On je, naime, donio sobom ć svotu nov-
ca koju su mu trojica iz Kaštel-Staroga ukrali. Franjo i dvojica njegove bra-
ć Jakov i Mate dobili su pod sinjskom đ tri ć i bavili se trgovi-
nom te su neki kasnije prešli u Split.") Jednako trgovac Jure č stigao je
iz Livna i dobio l. srpnja 1689. kulu za stanovanje a vjerojatno i za trgovinu.
Istoga dana je zlatar Marko ć dobio ć uz ć i uz Franju
ć s osam kanapa zemlje. Kad je Marko umro, ostala je udovica Kata-
rina s dvoje djece te su joj Pavao i Božo ž ć č ć č
smetati oko ć ć i mirnog uživanja samo jednog kampa zemlje.
Godine 1.697. Moceningo im je to zabranio.")
Prva poznata potvrda investiture grupi plibjega je 3. ožujka 1688. bra-
ć Miji, Pavlu i Tadiji č ć iz Duvna u Brnazima kojom su dobili kulu,
ć i sto kanapa zemlje. Njihova se skupina sastojala od 45 osoba đ
kojima je upisan i fra Pavao č ć jedan od organizatora dolaska. Ka-
ko se u maticama Duvna iz godine 1743. ne spominju č ć č da je
sav rod prebjegao.") đ nedaleko Duvna nalazi se groblje č
na odakle su vjerojatno došli č ć S njima su se spustili i obitelji Bi-
ž ć koje su se nastanile u Dicmu (Krušvar) a kojih nema više u Bosni
dok se njihovi suputnici Budimiri, spominju u Duvanjskoj krajini u selu Bu-
kovici i to 8 č Kako te obitelji nisu dobile dovoljno zemalja, neki su
se preselili u daleko Maljkovo.
đ prvim doseljenicima bila su ć Pavao, Božo i Grgur Milano-
ć iz Livna. Oni' su sobom doveli 27 obitelji. Pavao je, naglašava se u ispra-
vi, a i u Zenovu izvještaju, bio vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu te je
s pedesetoricom svojih odnio iz kule mužar, č top i jednog sokola
(falconetto) i sve. predao u sinjsku đ ć je ispod đ do-
bio kulu, ć i dosta zemalja ali i nešto oranica u Turjacima, što nisu pre-
uzeli jer su dane splitskom ć Ivanu Albertiju (1688). U Livanjskoj
krajini ć su se godine 1743. nalazili u selima Č i Komorani
a Marijo ć spominje da ih ima i u Č ali da su tu doseljenici
iz sinjskog sela Otoka kao i u Biloj. ć koji su došli iz livanjske kra-
jine dobili su kasnije imanje u Otoku. Prema predaji dva brata ć
iznenadila su osmanlijskog posjednika u Otoku, ubili ga i tako dobili nje-
govu kulu a č su im dali zemlje uz nju. Ubijeni bi mogao biti Mujo
ć u Krenici koji se spominje u prvoj investicijskoj ispravi.") Neki
od njih su se kasnije ć u Bosnu.
Obitelji harambaše Nikole ć (Žanka) iz Duvna, Petra ć
i Andlije š ć i ostalih 27 obitelji smjestile su se na žankovoj glavi-
ci. One su stigle prije 16. prosinca 1687, kako piše u providurovu spisu od
22. prosinca 1689. kad im se đ zemlje ispod žankove glavice. Niko-
la se istakao u borbama te je provaljivao prema Uskopolju i Livnu što mu
je pliznao providur Dolfin. Kako je služio u konjici, dužd Silvestar Valerije
dozvolio mu je 16. ožujka 1697. držati dva konja.") U sinjskim maticama pi-
še da su Ž ć iz Duvna a Dragaši iz Livna. Ta se prezimena ne spomi-
94
nju u bosanskim maticama, kao ni ć Ž ć su dobili zemalja
u ć i stoga ć neki od tog plemena ć preko Cetine.
Harambaša Marko ć od Livna stigao je u Brnaze s 24 obitelji
u kojima je bilo 160 č od kojih 30 za vojsku. U ć popisu iz
godine 1743. nema u Livnu ć Markovi ljudi smjestili su se oko
č glavice a sam harambaša dobio je kulu ć i zemlje oko
nje koju je podijelio obiteljima.") Godine 1709. upisane su tri obitelji Maste-
ć Ivana i Petra pok. Luke i Ivana s ć pok. Mitra a pripadali su
banderiji Tadije č ć
č godine 1688. došao je iz Rame harambaša Jure ć
đ sa sedamdeset obitelji te je 21. prosinca 1689. dobio 400 kanapa
zemlje u ć od rijeke Cetine do vrha Prologa a sutradan kulu na Ha-
nu. Jure je, đ prešao pod sinjsku đ i nastanio se u jednoj na-
puštenoj kuli a đ je zemlju »fratarku«. Kad je godine 1702. umro,
ta je zemlja ostala na državnom raspolaganju te su je dobili franjevci po
kojima je i dobila ime.")
U isto vrijeme stigao je Jerko ž ć iz Duvna. Njemu je 8. prosin-
ca 1687. dozvoljeno da se s deset obitelji smjesti u Hrvacama u mjestu Str-
ć č Č gdje je dobio oko 300 kanapa oranice a sam Jerko ć
osmanlijskog age dok je starosjediocu Jerki ć ostavljeno deset kana-
pa.") ž ć je doveo sobom sve č svoga plemena. ć napro-
tiv, ima u mnogo sela livanjskog kraja kao u Biloj, u Velikom Guberu,
Grborezima, ć ć Donjim Runjanima, u Č ć i Strupnici.
U Bili su bili starosjedioci dok su se u drugim selima doselili dijelom i iz
Cetine a dijelom iz drugih krajeva,") ali je Jerko starosjedilac Č Me-
đ tim prvim pribjeglicama bio je i Filip ć (1689), vjerojatno iz Liv-
na, koji se smjestio negdje oko Potravlja,") ali i bliže Sinja jer Ilija Maraso-
ć s dvije osobe u obitelji pripadao je godine 1709. banderiji č ć
a Ivan sa sedam č banderij i Mate ć č ć
Jure i njegov ć Karlo Budimir, prema č knjigama (Sinj)
iz Duvna, dobili su ć kod č ć i š ć u Brnazama. ")Jakov
š ć jednako iz Duvna, preuzeo je kulu i 50 kanapa zemlje. On je
u borbama bio zarobljen te je molio č dužda Silverija Valiera da
ga se oslobodi i dužd je 9.listopada 1697. to naredio ć providuru.") To-
š ć je godine 1698. dobio zemalja u Gali, u selu preko Cetine a koje su
više puta kasnije đ Još godine 1687: (28. svibnja) Jakov se tužio da
mu mnogi smetaju mirno đ što je ć providur strogo zabra-
nio.82) š ć kao i č ć nisu upisani u knjigama matica u bližem
č kraju") š ć i Budimiri su dobili č investi-
turu s č ć ali nedovoljno za život i stoga su prvi našli izlaz u Gali
a drugi u Maljkovu.
U Glavicama su se smjestili ljudi harambaše ć iz. Livna, ali
prvu investituru nismo pronašli, a ni za harambašu Pavla ć
(Bogdan) koji se bio smjestio u Č ć su bili starosjedioci
u selu Miši zapadno od Golinjeva a prije su se zvali ć ć
su ć kasnije stigli jer je ć providur Alvise Moceniga naglasio go-
dine 1698. njihove zasluge i napisao kako su prvu investituru dobili tek 24.
svibnja 1696. a dozvolulokacije 21. srpnja 1697.") U toj ispravi piše da je Pa-
vao iz Livna, ali u godini 1743. ć se spominju u ć župi
Kreševo a i još dalje ali i u selu Biograci, župa Mostarsko blato, 'u kojem je
95
Antun Bogdan imao tri osobe u obitelji a Ivan šest.") Odakle su Bogdanovi-
ć stigli, ne bismo znali, iako nam se č da su vjerojatnije došli iz Hercego-
vine jer su isprave dobili nakon godine 1695. Obojica tih harambaša,
a i drugi, u nedostatku zemalja u Glavicama podijeljenih •zaslužnim« poje-
dincima, dobili su imanje u prekoe<itinskim selima. Gali i G ljevu.
Mnogo više podataka ima za selo Hrvace.
Harambaša· Mijo š ć doveo je 24 obitelji. Njihova su .imena
u providurovoj ispravi nabrojena: Cvitko ć Jure ć Bariša
ć Stjepan ć [Bulj-Bulj ac), Petar Mihalj ć Petar ć Jure
ć ć ?), Ivan ć Stjepan ć Jure Š ć Ivan ć Luka
ć Petar ć Petar ć Jure Pindelj, Jure ć
Stjepan č ć Vid ć Ivan ć Petar Cvitko Malovan, Jure Vujino-
ć Petar ž ć ć Od svih tih prezimena teško je ć č
u obližnjim krajevima Bosne. Doduše, iznad Šuice postoje mjesta Malovan
Gornji i Donji [župa UskopjeJ, ali godine 1743. u tom je selu bilo samo pet
obitelji, nijedna se nije ni približno zvala č prezimenima.") Od gore
spomenutih do danas su ostale u Hrvacama: š ć ć Buljac,
Mihalj ć ć ć ć Radan, Malovan, ć š ć
je dobio dosta veliko č ć Hrvaca od č i č te
od Zelova do rijeke Cetine (500 kanapa). Mijo je do starosti vršio službu ha-
rambaše banderije a s guvernerom Jeronimom Cambijem imenovao je za
harambašu Grgura ć koji je stigao iz Hercegovine, što je 27.
srpnja 1693. odobrio ć providur Danijel Dolfin.") Č š ć vratio
nakon 1699. natrag u Bosnu.
. U isto selo je neretvanski serdar Mate ć doveo dvanaest obitelji
s oko sto č vjerojatno iz Hercegovine, đ kojima su mogli biti
ć i Doljanin iz Doljana [župa Rama). Njemu je 22. prosinca 1689. od-
đ da se smjesti u Hrvacama gdje je š ć dobio ć zemalja.")
Harambaša Dmitar ž ć iz Duvna došao je s 25 obitelji u kojima je bi-
lo oko 200 duša i naselio se zapadno od š ć prema Pliševici.") Boži-
ć se· ne spominje u č maticama u Duvnu (1743) nego Ja-
kov ž ć u selu ž č župi U skoplje s č ć i sa samo
č č obitelji. Godinu kasnije č su raspodijeljene zemlje te je
ž ć dobio od š ć 400 kanapa i kulu bivšeg stanovnika Kanab-
ć "') Kako zemalja što ih je š ć dobio nije bilo dovoljno, Petar
Cvitko Malovan, č š ć banderije, a koji je doveo 13 p bitelji sa 70
osoba od kojih je bilo 30 sposobnih za vojsku, uspio je pribaviti ć i Me-
đ preko rijeke Cetine đ sela ć i planine Prologa; što i danas .
pripada Hrvacama: Tu su se smjestili neki od š ć i kasnije pridošlih
ć a tu su smještene staje ć


U Hrvace je kasnije stigao Petar ć s 20 osoba u obitelji. On je
obnovio ć a i obradio zemlje u č ć i Vojvodinu docu (50 kana-
pa). Moceniga mu je to godine 1697. potvrdio. U ispravi su đ grani-
ce posjeda i to od istoka Jezero i ć ć od istoka brdo a sa sjeve-
ra Filip ć koji je došao prije, i ć ć iz Livna) a s juga
Mate č ć svi iz banderije š ć đ to nije bilo po volji
š ć a ni ć i stoga su mu htjeli oduzeti posjed i dati ga Tomi
ć Kako je ć sagradio utvrdu [»sarampol«) i dvije kule, op-
ć providur je zabranio da mu se ometa mirni posjed.e
4
)
U ć su se iz sela ·Gian« (Sarp?) doselile s harambašom Vukadi-
nom ć pravoslavne, ali i neke č obitelji: ć Đ Ni-
96
·kole ć Mije š ć Radivoja Rape, ć Stojana, Mine i Iva-
na š ć Ivana č ć Petra ć Juriše ć Stojana Đ ć
Šimuna i Jeronima ć Marka Riste, Gligorije ć Ivana Juri-
č ć Matije Đ š ć i Miloša ć ć providur A. Molin im je 31. pro-
sinca 1689. potvrdio zemlje koje su ć đ Od tih su današnje
obitelji Đ ć a drugi su vjerojatno krenuli dalje u potragu za drugim pro-
storima. U Malom Ruminu nastanio se Jadre ć iz Bosne. Visoko
ispod Grudine i Vrdola u ć đ je obitelj Šimuna ć oko
34 kanapa malih oranica što im je godine 1697. odobrio Mocenigo. Te je
zemlje obitelj ć posjedovala još prije, pod Osmanlijama.'")
S druge strane Sinja smjestio se u Turjacima Marijan ž ć pok.
Matije iz Duvna i dobio 9. srpnja 1689. zidinu i osam kanapa oranice, a nje-
gov vjerojatno đ Nikola osam kanapa u mjestu Branduši. Obitelji An-
drije i Mate Križanac upisane su godine 1743. u selu š ć ć (žu-
pa Duvno) dok ih ć nalazi ž ć na više mjesta u Livanjskoj
krajini, osobito u ć uz cestu za ugljenokop Tušnicu.")
ć prijelaz bio je pod vodstvom harambaše Jure ć koji je
došao s trideset obitelji u kojima je bilo 200 č a 80 sposobnih za voj-
sku. Njemu su 22. prosinca 1689. đ zemlje od Košuta do Brnaza da
ih podijeli svojim ljudima.'") ć po obiteljima u Turjacima,. koje su upi-
sane godine 1709, Doturi, koji se ne spominju u bosanskim maticama, vje-
rojatno su došli iz duvanjske krajine. Do njih se u Košutama smjestio ha-
rambaša Nikola ć s trideset obitelji u kojima je bilo 250 osoba od
kojih 70 sposobnih za vojsku. Harambaša Mate ć jednako je u Košu-
tama dobio deset kanapa zemlje godine 1689, ali se tu nije zadržao.")
U dolini č harambaša Petar Đ iz Ravna (župa Rama) pri-
spio je s 23 obitelji u kojima je bilo 140 č od kojih je bilo 80 sposobnih
za vojsku. S njim se doselila i jedna muslimanska, pokrštena obitelj. ć
providur potvrdio mu je 21. prosinca 1689. zemlje u č i u Hrvaca-
ma sye do Miševice da ih podijeli svojim ljudima i da tu podignu ć za
stanovanje. Njegovu đ Vidu nije bilo dovoljno te je zahvatio za posje-
de iznad č prema Zelovu u ć polju. ć providur mu je 26. ve-
č 1691. potvrdio zemlje pod Podpliševicom i Kapitanovu njivu, ali i kulu
na Nebesima koju je bio popravio (danas Karaguša, na granici č
i č '"")
U Dicmo je iz Bosne stigao Šimun Đ ć s mnogo obitelji i tu se nasta-
nio ali, č se, da je krenuo dalje.
Tako su do kraja godine 1689. bile naseljene i zauzete zemlje blizu Si-
nja, u č Hrvacima, ć Glavicama, Brnazama, Turjacima
i Košutama. Iz investituta može se utvrditi da je stiglo oko 352 obitelji što je
sigurno tek polovica koja se tu smjestila jer nekim skupinama s haramba-
šama nema spomena. Bilo je sigurno i drugih č izbjeglica.
Ukupno se moglo .približno doseliti 3800 osoba. Za druga sela Krajine nisu
izdavane u tom razdoblju potvrde investitora, što ne č da zemlje nisu
đ i da se na njima nije naselilo novo stanovništvo. Ljudi su bez
uvida državnih vlasti nadirali, zaustavljali se i naseljavali. Stoga je ć
providur IO.lipnja 1689. strogo zabranio da. se grade nove ć na č
ju Klisa i Sinja, č se u tim nemirnim godinama nije sigurno mnogo pri-
državalo jer vlast nije mogla strogo kontrolirati pokrete.'"')
97
PRODOR! Ć
Nakon godine 1690. seobe oko Trilja otežale su stanje jer su č
vlasti prvotno dozyolile da se tu nastane obitelji iz Poljica a kasnije izbjegli- '
ce iz Hercegovine. Kako su na tom č još od prije podijeljeni posjedi
pojedinim za č zaslužnim pojedincima a i odoboreni starosjedioci-
ma, nastale su mnoge pravne ć i borbe oko ne baš previše pro-
' stranih zemalja.
č su služili č kao krajišnici ć od č rata i ti-
me su bili č u krvavo kolo. Borbe su se posebno odvijale oko đ
Zadvarja, osnovne obrambene 'kule prema Makarskom primorju, Omišu
a i Poljicima. U obrani Zadvarja sudjelovali su č kao godine 1685.
kad je odbijena vojska č paše. Godine kasnije, turske č
upale su u Dolac i Srijane, č i popalile oba sela. đ nakon
toga č su č č š koji su krenuli prema Sinju. Pod vod-
stvom don Jure Pezelj ć i seoskog đ Ivana č ć krvavo su osve-
tili razbojstva. č su sudjelovali i u osvajanju sinjske đ č su
prvi na bedem iznijeli barjak, što je 22. č 1689. potvrdio ć providur
Girolamo Corner.'") Pokrenuti vjetrovima rata, č su od Doca do
Podgrada krenuli prema Cetini u potrazi za boljim životom i za plodnijim
krajevima.
Pod vodstvom kapetana Stjepana ć iz Donjeg Doca i haramba-
še Mate Ž ć doselilo se godine 1691. dosta obitelji iz Poljica, uglav-
nom iz Donjeg Doca (DD), Srinjana (SR) i Sitnog (S) i to u dvije skupine.
U prvoj su bili: Franjo Ž ć s 15 osoba, Mate ć (DD) s 18 osoba (Bla-
to/Cet.), Stjepan ć (SR) s 10 osoba, Jure ć (SR) s 12 osoba,
Ivan ć s 18 osoba, Jure ć s 12 osoba, Ivan ć (DD)
s 16 osoba, Mate č ć (DD) s 10 osoba, Petar č ć (DD) s 12 osoba,
Pavao ć (DD) s 10 osoba, Nikola Ž ć s 12 osoba, Jure ć
s 15 osoba, Ivan č ć (SR) s 18 osoba, Ivan ć s 9 osoba, Petar
ć sa 7 osoba, Ivan š ć s 10 osoba, Mate ć ć
?) s 8 osoba, Tadija ć s 14 osoba, Ivan č ć (DD) s 9 osoba, Ivan
ć ć ?) s 9 osoba, Šimun ć ć s 15 osoba, Pavao
Plazibat s 8 osoba (Dugopolje), Marko ć s 12 osoba, Ivan Mladinov
s 8 osoba, Mijo Ž ć sa 7 osoba, Ivan ć s 12 osoba."')
Kod druge skupine upisane su i č površine zemalja a i sela
u kojima su bili posjedi: kapetan Stjepan ć (DD) dobio je 25 kanapa
u Gardunu, č Vedrinama i u Docu na Cetini kod Trilja; harambaša
Mate Ž ć kanapa u č Gardunu i u Č Marko Rogu-
ć (DD) 12 kariapa u č Mijo ć (DD) 12 kanapa u č Jure
Ž ć 12 kanapa u č Marko ć (DD) i Marko š ć č 12
kanapa u č Tadija ć 12 kanapa u Gardunu; Jure Č 12 kana-
pa u Gardunu, Ive ć 16 kanapa u č i u Grabu; Petar ć
(DD) 15 kanapa u Gardunu i Vedrinama; Mijo ć (DD) 12 kanapa
u Gardunu i mlin na potoku Grabu; Jure ć (DD) 12 kanapa u Gardu-
nu, Jure ć (DD) 20 kanapa u Gardunu; Grgur ć 12 kanapa
u Gardunu; Jure ć (DD) 12 kanapa u č Stjepan ć (DD) 15
kamipa u Vedrinama, ć (Db) 12 kanapa pod Golim brdorrii CVita.-
ć 12 kanapa u Vedrinama.
104
)
98
Ljudi su morali, kako su tražile č vlasti, držati stražu na Tri-
lju. Dio dobivenih zemalja bilo je predanoprije obitelji Marchi iz Splita, ali
ih nije đ i stoga su dane č
Na te prijelaze ć je djelovao don Pavao Žulj ć a koji je vršio
š ž č službu u Cetini još pod turskom vladavinom. Godine 1685.
Šain-aga ć dozvolio je kapetanu Ivanu š ć da ga u ropstvu za-
mijeni don Pavao Žulj ć tako da je mogao ć providuru Valieru zbog
dogovora oko otkupa. Don Pavao je pomogao č u borbama i stoga
je bio đ On je držao osam kanapa oranica s druge strane rijeke
Cetine u Jelašici (danas Otok) i u Peraljici, a Mocenigo mu ih je 28. listopa-
da 1696. potvrdio."') Jure, Mate i Ivan Žulj ć molili su 29. ožujka 1697. pro-
vidura da mogu mirno uživati zemlje (40 kanapa) koje su u Jelaski đ
vali preko rijeke Cetine dozvolom sinjskog providura kao i dva dijela od
mlina na potoku Grabu.'") Žulj ć se nisu vratili u Poljica nego su se ras-
trkali po selima okolo Trilja, stalno se naselili u Gardunu, a neki sve do
Otoka, makar privremeno, kao i u brdovitim selima Dinare.
Iz Poljica je godine 1691. stigao i Grgur č s 12 č svoje
obitelji te je dobio deset kanapa u Dic111u a Jakov Nardin s tri osobe i po us-
taljenoj praksi dobio dva kampa po glavi, usve šest kanapa.'"") ..
Jure ć jz Biska, Pavao ć iz Doca i Petar ć iz ć
dobili su deset kanapa zemlje u Č perici a koje je sebi prisvajao Marko žu-
ć č su željeli zauzeti što više zemalja tako da su Stjepan Sta,
ć s ć Mijo ć Mate Žulj ć Mijo Pezelj ć - svi sa svo-
jom ć č đ zemlje u Krivodolu, u Gornjim i Donjim Voš-
tanima, što im je godine 1697. Mocenigo dozvolio.'") Franjo Ž ć je 7.
travnja 1697. dobio 25 kanapa u Varda docu prema Tijarici na granici
Sinjske krajine.'") Oni su na tim brdovitim predjelima i ostali, a kasnije su
neki od njih prelazili u livanjsku krajinu. Naime, u popisu č obitelji
iz godine 1725. nema spomena Ž ć što č da su se u potpunosti
odselili."')
HarambašaMate ć (iz Ostrvice) dobio je za svoju banderiju 300
kanapa u ć selima, Ugljanima i u Begovini sve do đ
Č ć (29. svibnja 1693). Banderiji su pripadale ove obitelji, uglavnom iz
Gornjeg Polja (GP): harambaše Mate ć s osam osoba, Tadija ć
s 6 osoba (Kreševo), Marko Č ć (GP) s 6 osoba, Mijo č ć (GP) s 4 oso-
be, Ivan Dujmov s 5 osoba, Tadija č ć (GP) s 6 osoba, Stjepan š ć
s 6 osoba, Mijo ć (GP) s 8 osoba, Pavao ć (GP) sa 7 osoba,
Grgur ć s 6 osoba, Stjepan Pocrnja (SP) sa 7 osoba, Jure ž ć s 5 osoba,
Marko Radovan (D1.1gopolje) s 8 osoba, Nikola Majstorov sa 7 osoba, Stje-
pan ć s 6 osoba, Ivan ć (GP) s 6 osoba, Luka ž ć s 8 oso-
ba, Pavao Č ć sa 7 osoba, Stjepan ć (iz Trnbusa) sa šest osoba, Ivan
č ć (GP) sa 7 osoba, Grgur ć sa 7 osoba, Stjepan ć (SR) sa
7 osoba, Paviša ć s 8 osoba, Petar Ž ć s 8 osoba, Grgur ć (Gata)
sa 7 osoba, Stjepan ć (Krug) s 5 osoba, Mate š ć s 6 osoba, Franjo
ć s 10 osoba, Ivan š ć đ s 6 osoba, Vid ć s 4 oso-
be, Petar ć s 6 osoba, Mate č ć s 6 osoba.
Osim tih u spisu je upisano kako ima još osoba koje su došle. Haram-
baša ć se borio pod Al vise Mocenigom. Tima ali i drugima dano je
29. svibnja 1693. sto kanapa zemlje u Raduni (Velim), ć Hrsovini,
Vrpolju i ć To su bili: Petar ć (SR) s 8 osoba, Marko Bartu-
99
ć (Kreševo-Radobilja) s 8 osoba, Ivan ć s 9 osoba, Tadija č ć
(Sitno) s 8 osoba, Stjepan č ć (Sitno) s 8 osoba, Stjepan č ć iz Gata
s 9 osoba, Stjepan ć s 11 osoba, Ivan ć sa 7 osoba, Mate ć
s. 8 osoba, Pavao ć s 5 osoba, Mate ć s 6 osoba, Pavao Đ š ć
s 5 osoba, Mijo Mišerga s 4 osobe, Nikola ć s 8 osoba.• Jure Žulj ć
sa 6 osoba, Jure ć (GP) s 5 osoba, Franjo (SR) sa 7 osoba, Mate Dev-
ć sa 6 osoba, Jure ć s 4 osobe, Stjepan ć sa 6 osoba,
Tadija č ć s 3 osobe, Radica č ć s 12 osoba, Ilija č ć s 8 oso-
ba, Nikola č ć s 6 osoba, Ivan š ć s 6 osoba.'")
U ć su se kod Trilja naselila ć Ivan i Marko Vrdoljak
a pripadali su banderiji ć Njima je 4.lipnja 1693. Dolfin odobrio
15 i po kanapa u ć do posjeda Raj č ć i ć Vrdoljaci se
ne spominju u Bosni ni Hercegovini godine 1743. ali niti u Poljicima odakle
su ć došli u Sinjsku krajinu.
Mnogi od tih pridošlica iz Poljica sigurno se nisu stalno naselili na
tim č nego su se nakon rata (1699) povratili na stara svoja nase-
lja. Njihovo stanje bilo je teško jer su č smjestivši stanovništvo iz ob-
ližnjih bosanskih pokrajina, doveli novo iz Hercegovine i morali im osigu-
rati životni minimum.
DOLAZAK HERCEGOVACA
Dok su prijelazi iz Bosne bili organizirani upadima krajišnika a iZ Po-
ljica gotovo spontano, migracije iz zapadne Hercegovine više su pokretale
vojne č vlasti. One nisu bile usmjerene prema jednom kraju nego
u đ krajine, od Vrgorske krajine do Ravnih kotara.
Još godine 1691. serdar ž ć š ć i harambaša ć doveli su od
Mostara, vjerojatno iz Brotnja gdje su bili brojni u selu ć narod te
su dobili 25 kanapa zemlje preko rijeke Cetine i to od granice do Gradine.
U selu Sritnjici (Srichanize), u župi Brotnju, spominju se godine 1743. č
ogranka ž ć s 25 ć ali sa samo 10 osoba, što je znak da se ć ise-
lila jer godine 1768. samo su tri. obitelji bile s 22 ć i s 15 osoba. Klišani,
koji su kao i č prodrli preko Cetine, kuša!\ su im ometati mirno uži-
vanje posjeda ali im je Capello 28. ožujka 1697. strogo zabranio."') Ipak,
u tom prenaseljenom kutu, teško je bilo biti spokojan i ž ć je krenuo pre-
ma M ć gdje se nastanio iako je nastojao zadržati zemlje koje je prije do-
bio. č je bilo sa harambašom Nikolom č ć (Podbioka) iz Ra-
kitna, Ivanom š ć Markom č ć i drugim obiteljima koji
su 22. lipnja 1692. dobili zemlje u Vedrinama. Ta su č zauzimali Po-
č pa su novom stanovništvu iz Hercegovine i te kako smetali. Moceni-
ga je stoga 29. srpnja 1698. naredio č da im ne smetaju a Nikoli je
dozvolio da u Vedrinama njegovi ljudi .grade ć ali i karaule za obranu
granice. Posebno je naredio da se č ć mora tu nastaniti.'") Nikoli je
rodbinski bio bliz fra Ivan č ć koji je besplatno služio u č
vojsci i stoga dobio godine 1698. u Sminovu ć ispod ć blizu ko-
č postaje, nešto zemlje."") Vjerojatno su kasnije neki č ć kre-
100
nuli dalje i nastanili se u Umljanima (Kljaci) odakle je bio fra Nikola Podbi-
č ć ( + 1793).
Uzalud je sultan Ahmed IL u travnju 1693. naredio da katolici iz Her-
cegovine, kao represalija, ć ć patrijarsi Simeonu taksu za
č i druge obrede, prava seoba je č baš te godine.'")
Pregovori su se vodili godinu prije. Naime, Nikola š č ć iz Goran-
č kod Mostara dobio je 1000 reala u zajam uz garanciju svojih zemalja ali
uz ć da ć biti podložriik Republike što je č č s narodom
u Dalmaciju. Pregovore su vodili i bili ujedno svjedoci kolonela Jure Crni-
ca i Vinko ć iz Perasta.'") U isto vrijeme ć je sklopio ugovor
s Jurom ć iz č da ć Pavao ć iz Brotnja, ć iz Bla-
ta, Pavao č ć iz Prokna i Mate č ć iz Blata sa svojim obiteljima ć
na č č Republike i stoga im je dao 100 reala."') Oni se spo-
minju u maticama iz godine 1743. i to ć u č (Mostarsko bla-
to), Ce ć u č ć č ć na više mjesta u Brotnju (Paor) i Mostarskom
blatu (Biogorci i č č ć u Bijeli i Veljacima.'")
Seoba je č godine 1693. kad je harambaša Ivan ć iz Mos-
tarskog blata (iz sela ć doveo mnoge š ć obitelji a pomagao
mu je fra Franjo ć iz Brotnja. Stoga su obojica dobila državnu ć
od deset dukata č Još ć organizirani prijelaz s č is-
pod Mostara, iz Mostarskog blata, Brotnja i č uslijedio je godine
1694. ć providur Dolfin"') potvrdio je 8. svibnja 1694. da su serdari, ka-
pelan i harambaše doveli oko pet ć ljudi na č č koji ć
braniti ne samo đ Vrgorac i Zadvarje, nego se pokoravati vladi i ć
gdje ona zaželi. Stoga je petorici serdara odredio deset dukata č
ć kapelanu ć prekomorskih vojnika .a dvadesetorici harambaša
12 lira i mjericu kruha. Isto su dobili ć i ć koji su godinu prije
prebjegli s narodom iz Brotnja. Narodne đ bile su,
serdar Jure š ć iz Gornjeg Brotnja,
serdar Jure š č ć iz č
serdar Jure ć iz č
serdar Jakov ć iz Mostarskog blata
serdar Jure č ć iz Brotnja,
kapelan Franjo ć
harambaše,
iz č Duje ć Abram ć .• Šimun ć Josip
ć Mijo ć Ilija ć Mijo ć Grgur ć Križan Se-
ć
iz Mostarskog blata, Ivan ć Ivan ć ć Stjepan Bron-
zar,
iz Brotnja, Ilija š ć ć ć Ilija š ć Stjepan ć
(Drmac), Ilija Đ č ć Vid Žigo, Jakov č ć .Ivan Š ć Nikola Prološ-
č ć Miho č ć i Mijo ć
Od tih izbjeglica mnogi su stigli i u Cetinu, kao ljudi serdara š č
ć u Potravlje, harambaše ć u Hrvace, harambaše ć
u ć i obližnje č preko Cetine a drugi prema Trilju, oko Č č
u Grabu,Vedrinama, ali i na ć i Zelovo. č pisci'") povezuju tu
seobu uz ··živogoške• fratre i osobito Franju ć iz Brotnja ili Tomu
ž ć iz Rasnog. ć providur Dolfin priznao je da su doveli oko 2000
ljudi u Potravlje, ć Zasiok, ć ć Dabar i Grab a dio je krenuo
!OI
prema Kotarima u ć U č knjigama sinjske župe upisane su
iz okolice Mostara samo ove obitelji: Abrami na č te č ć Marko-
č i č ć kojih ima i u Turjacima. Iz č su došli ljudi harambaše
Š ć i smjestili se u Vedrinama i u Jabuci a s harambašom č ć
u ć vjerojatno od Duvna.
SLIKA KRAJINE PRED SVRŠETAK RATA
Cetina je opisanim seobama popunjena i sinjski mjernik Petar Rossi
predao je Dolfinu ć katastarsku sliku Krajine:'")
GARDUN: banderija harambaše ć ....................................... .
Ć banderija harambase Jure č ć . ........................... .
Ć banderija harambase Arnauta .............. .
KOŠUTE: banderija harambaše Nikole Odrljina. .................. .
Ć ispod te banderije.. .. .. . .............. ..
TURJACI: banderija harambaše Jure ć ..
BRNAZE: banderija harambaše Jakova š ć .. , .................. .
KULA Ć u banderij! harambaše Marka Đ ć .. .
, ISPOD Đ banderija serdara č ć ....................... .
Ć ISPOD Č banderija harambaše Jerka ć i drugih ..
ISPOD Đ -posebne investiture ................... ..
SASSO (ŽankoVa glavica i č banderija Nikole žanko i drugih ........... .
ISPOD Đ NA SUHACU-CURLINIMA Dvije banderije ć i Milano-
Campi Quarte Tavolle
329:
413:
312:
857:
217:
1014:
. 361:
219:
221:
333:
293:
101:
2:
1:
3:
l:
l:
2:
3:
16
ll
170
188
36
124
158
60
992: ć s drugim investiturama .......... ; . . . . . . . . . . . . . . 112
GLA VICE: banderija harambase Nikole ć . .. . 112 852: 2:
PLANICA: banderija harambaše ć s drugim investiturama. . 59 144: 3:
JASENSKO: banderija harambaše Jerla ć s drugim investiturama. 94 525: l:

CITLUK: bandertja harambaše Nikole žanko i drugih posebno u Karakašici ..... .
Ć banderija harambase Vida Dipala ................ .
Č ista banderija ............................. .
HRVACE: banderija harambaše Grgura ć .
Ć banderija harambaše Šimuna ć i drugih
POTRA VUE: banderija serdara š č ć .. , , , , , , , , . , , ,
ZELOVO: banderija harambaše Bartula ć i drugih ..................... .
Ć MOST: banderija harambaše ć i drugih . . ........... .
DICMO: banderija harambaše Ilije ć . . . .............. .
ARžANO: banderija 11ararribaše Pavla ž ć ...
Ć banderija harambaše ć . . . . . . . . . . . . ............ .
Ć banderija harambaše Bartula ć . . . .................... .
S drUge strarie rijeke Cetine:
Č DABAR I Ć . .. .. .. .. .. . .. ........... ..
Ć banderija harambaše ć .......................... .
. OBROVAC: handerija harambaše žanka... .. ....................... ..
OBROVAC I GALA: banderije harambaše ć .. .
GALA: banderija š ć ....
102
7159:
724:
402:
30:
1025:
302:
596:
320:
731:
1464:
910:
871:
348:
1639:
300:
215:
200:
387:
l:
3:
2:
2:
2:
3:
l:
l:
l:
2:
146
13
13
12
9
ll O
ZIVINIC, banderij a harambaše Pavla ć . . . . . . . . . . .......... .
ZIVINIC l DIO POWA OTOKA banderija harambaiie ć
UDOVIC!C, Mate Klišanin . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . .. .. ....... ..
51,
1'
4QQ,
145,
GRAB, RUDA, JABUKAIVEDRINE...... . ................ . 1041, 3,
VEDRINE, banderija Arnaut .. .. .. .. .. .............. .
VEDRINE, GOLA BRDA i Č RICK banderija ć i drugi .
STRMEN DOLAC, banderije Jure č ć ·
120,
130,
255,
NOVA SELA l BIO RINE, banderije Mate Marcalli i drugih 720,
5604,
2'
110
LIV ADE IZMJERENE .. 3721,
9325, 2, liO
Od gore spomenutih harambaša teško je znati odakle bi bili Arnauti.
Oni se nalaze u Livanjskoj krajini kao pravoslavci ikavci a neki su došli iz
Kosora od Vrlike. ć su na ć starosjedioci."') Jednako, kao što
ć iznijeti, pravoslavac je bio harambaša ć ali njegove zemlje
ć most) nisu pripadale Sinjskoj krajini.
STANJE NAKON RATA
Mirom u Srijemskim Karlovcima, potpisanim 26. č 1699, situa-
cija se u Cetinskoj krajini izmijenila. Prema osmom č mirovnog ugovo-
ra đ Knin i Sinj ostale su, doduše, pod č š ć ali granica
je trebala ć ravnom linijom od jedne do druge đ Komisija za raz-
č č je raditi 6. lipnja. Upravo oko đ granice kod Vrli-
ke i Sinja došlo je do razmimoilaženja đ komisija kojima su bili na
č Osman-aga i Giovanni Griinani.
Naime, ugovorom je bilo đ da đ koje su pripale č
nima budu udaljene od granice sat hoda. Pitanje je zapelo jer se stranke ni-
su mogle složiti da li ć oko gradova biti č ravna ili polukružna
linija. Stoga je trebalo tražiti posredovanje vlada tako da se rad oduljio. Po-
lukružna linija je išla oko Vrlike i Sinja ali je potkupljivanjem dobiveno
č oko Potravnika (Potravlja).'") Od Sinja je granica išla ravnom lini-
jom prema Zadvatju tako da je đ vica Nutjak na Cetini postala važna za
obranu granice jer je Č č pripala Osmanlijskoj Carevini. Stoga je se-
nat đ 6. č i 10. č 1701. da se Nu tj ak popravi i č Moce-
niga je 18. lipnja 1701. odredio Pavla Caralipeo,koji je o svom trošku držao
č •prekomorske• pješadije, da sa sinom kapetanom Jurom prihvati Nut-
jak ali pod zapovjedništvom Giovanni Michiellia te neka dobro pazi na
granicU.
126
)
Takva granica nije bila prihvatljiva stanovriištvu. č primjer je
u Glavicama gdje je granica dijelila ć harambaše Jakova ć
i Ivana č ć kako je ucrtano u više puta spomenutoj katastarskoj karti
Sinja. Zbog takva ishoda ć investitura danih novodošlom narodu os-
tala su bezvrijedna i od č 1699. nisu se ni izdavala ..
103
Prva investitura, dana nakon č bila je episkcijm Strata-
nike NikodifilU ć i njegovim đ iz ć On je 10.
rujna 1699. dobio SO kanapa zemlje u đ ć na č Zadra ili kod
Prispe,nedaleko.od đ na rijeci Krki, kod Kistanja ili Radina bu-
nara i Vlake .. Nikodim je molio Republiku da primi đ i Moceniga
je, prema dukali od 26. rujna č senata, dao 12. listopada 1699. mo-
nasima staru crkvu đ sv. Ivana Krstitelja na brežuljku blizu Bribi-
ra da je pokriju te zemlju da na njoj sagrade manastir i vrt a da od žita što
ga požanju državi daju desetinu.'")
Teže je bilo stanovnicima Krajine. Svu složenost š ć pokazuje
spis Moceniga od S. studenoga 1699. Providur je priznao da mora paziti na
obranu granice, ali i na nedostatak zemalja u č su obitelji ć
Tako je harambašama Pavlu ć s 19 obitelji i Nikoli ž ć
s deset obitelji ostalo samo sto kanapa. Stoga je Moceniga naredio da mjer-
nik Rossi oduzme od zemalja banderije Pavla ć so kanapa a Ni-
kola Caralipeo sam se odrekao 26 kanapa dok mu je vlast oduzela u Rado-
š ć 20 Time a i s drugim oduzimanjem stvoren je fond od 143
kanapa. Oduzete zemlje podijeljene su ljudima iz banderija ž ć
i ć tako da je dopalo po glavi samo jedan kanap. đ je ko-
liko su pojedini bogatiji posjedovali zemalja koje im nisu bile nužne:
· Col! o co: Antonio Cauagietti cam pi vin ti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Collo gov. Giorgio Marmanetti campi sedici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Fante co ll o Giovanni Falchini cam pi dodici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Conti fratelli Marchi e Girolama Cattonari con quattordici . . . . . . . . . . . 14
Detto Gierolamo Cauagnini campi dieci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Paolo Caralipeo campi vinti .................................. , . . . . . . . 20
Cambio campi dieci ....................... :. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Heredi de q. Francesco Bacheri campi vinti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Francesco Sesti muniziere di Sign cam pi quattordici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Petach campi sette . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
143
Dioba zemalja privremeno oduzetih Caralipeu ć može se
vidjeti na katastarskoj karti Sinja .. Ipak, ć dio plodnog tla u Ruduši ostao
je ć a tek prikrajci su dani obitelji ć kapetanu đ
crkve, ć ć ć Na č izvan ·Kule• a đ
puta prema š ć i s druge strane prema »pazaru• zbile su se ć
s vrtovima: Marijana M. ć ć ć Č č ć Sti-
ć č Franje ć Petra ć Odatle prema ć To-
š ć zemlj.e Marchi-Cattonari đ su Nikola ć Martin
Midenjak, Marko Šare, Toma ć Franjo ć a i Martin i Ilija Tomaše-
ć Ipak su ć posjedi ispod đ (Canagetti, ć Falchini) os-
tali nedirnutf. Od stranaca su bili samo Barezze i Menodi a od novog sta-
novništva ć površine su dobili ć ć (Žanko), ć
ć ć ć ć ć đ i Vrdoljak.
U to doba bilo je pokreta pojedinih grupa prema Cetini ali i natrag na
stara prebivališta.
Tako su, prema jednom zapisu u sinjskom samostanskom arhivu, na-
pisanom č 15. svibnja 1708. a u prigodi nekog požara i podjele
104
š ć ("Nota della podilla per Christian! per incendio«)"') koliko ć tko
dati u stoci ili žitu, u ć ostali stanovnici koji su se prije tu naselili
a i kasnije ostali kao ć ili Buljan, a č u Rudi i u Otoku. U Turja-
cima su uz stanovništvo nadošlo prije svršetka rata upisani iz Otoka Fi-
lip (Pilip), Mateša i Glada Norac. U selu je bila 51 ć I u Košutama, gdje
je bilo 39 ć u ć ll, u ć 25, u Gard un u 20, a u Barjaku 29
stanovali su ljudi koji su kasnije upisani u č popisima.
Harambaša Mate ć iz Zagvozda morao je s 60 obitelji napustiti bo-
ravište gdje se bio smjestio jer je ponovno potpalo pod osmanlijsku vlast.
ć providur ga je 8. travnja 1701. smjestio na ć podario mu titulu
serdara uz č ć od 6 dukata i postavio ga pod š ć serdara
. Cetine Pavla č ć Istog dana je napustio Zagvozd Mate č ć s 16
osoba te je i njega smjestio na ć uz č 30 lira ć I kapetan
Grgur ć je od 30 kanapa zemlje spao na samo deset."') Bariši Soldi-
ć vojniku u kompaniji žanko, stanovniku ć a koji je došao od Mosta-
ra dao je 26. rujna 1703. tri dana zemlje da bi mogao uzdržavati svoju
obitelj."')
Zemlje u Maljkovu su č spale od 350 kanapa na samih
40 - tužili su se Tadija č ć Jure Budimir i Pavao ž ć u č je
. obiteljima bilo 106 osoba. ć providur ih je mogao samo tješiti. đ
Antun Canagetti dao je banderij! č ć ć svojih zemalja u Malj-
kovu, livade i đ zemlje do Potravlja i granice da ih s Budimirom
i ž ć obrade a vode i bunari morali su biti č
Grguru i Ivanu ć ć zemlje su potj)ale pod tursku
vlast. Moceniga im nije mogao mnogo ć te im je dao zemlje koje je
uživao ć Juko ć (8 kanapa).'") č je Pavica udova ć
molila da joj se dodijeli nešto zemlje. Kako je Petar ć posjedovao više
zemalja od đ norme (dva kampa po glavi), ć providur je 4. stude-
nog 1705. odredio da joj se dade dva kampa oranica.'")
Veliki diO stanovnika Hrvaca i Glavica prešlo je na ć i to u č
je ć a pod vodstvom'svog harambaše Grgura ć kako je upi-
sano u katastru iz godine 1709. To su bili: Vinko ć •siromah«, Ivan
ć ć ž ć Doljanin, ć š ć Vukman, Boš-
njak, ć Š ć ć ć Č ć č ć ž ć
ć č Armanda, ć Ivan č č Klišanin koji je stanovao
u Sinju, ć ć č ć ć š ć Buljac, Malo-
van, ć ali i š ć Vrdoljak, ć ć š ć ć te neki iz
Sinja kao i ljudi harambaše Maleša iz Niska-Brštanova. Oni su tu dobili ne-
što zemalja s kojima su đ one što su pale pod osmanlijsku
vlast u č i č polju. Dobili su minimum, tek toliko da se
prehrane.
č je bilo i u Postinju, dijelu ć gdje je harambaša Buljan sklo-
nio svoje ljude a njima su se pridružili i drugi. Njihov popis bio je ovaj: Ma-
te ć pok. Ivana (7); Andrija č ć pok. Ivana (6); Mate ć ·pok.
Franje (3); Vuko č ć pok. Miloša (lO); Grgur Križanovic pok. Križana
(5); Božo Vlasibare (4); Ilija š ć pok. Ivana (6); Mijo ć pok.
Mate (6); Tadija č ć pok. Mije; Mate ć Ivanov (5); Ilija Ž ć pok. Ma-
te (12); Antun ć pok. Vida (9); Toma Ž ć pok. Lovre (ll); Stjepan
ć pok. Andrije (l); Križan č ć pok. Ivana; Šimun č ć Marko
ć pok. Pavla; Mate ć Nikola Svibahjo (?); Ivan š ć
Abram ć Nikola ć Jure ć Mate Domazet; Vid Doma-
105
zet; Nikola Domazet; Ivan Delaš; Bartul ć Jure ć Antun ć
Abram č š ć Mijo ć Marko č ć Luka Domazet; Ante Bulj;
Cvitan Ć ć Nikola Pro ć Stjepan ć Jakov č ć Jakov
ć Ivan ć Ivan ž ć Mate ć Ivan ć Bi-
la ć Mate ć Mate ć Šimun ć Antun č
š ć Dujam č š ć Mate č š ć Martin ć Stojan ć
Grgur ć koji se povratio u Bosnu. Iz tog popisa se vidi da je Buljan
okupio oko sebe svoje ljude ali i iz ć Zelova i iz drugih strana. Mnogi
su se od njih kasnije vratiliprema Sinju, š ć Zetovu i drugdje. Jedna-
ko su i druge banderije, kao serdara Pavla ć i harambaše Bartula Je-
ć u č o kojima ne pišemo, okupile oko sebe ljude iz raznih
krajeva da bi se tako do boljih vremena preživjelo. To su bili ć ć
ć ć ć ć ć ć č ć Ć ć
ć ć ć ć ć i drugi. Stoga slika banderija
iz godine 1709. ne daje pravu sliku ć tako da je ne možemo ni dati
u potpunosti. Tek novim ratom mnogi od tih krenut ć dalje a mnogi ć se
vratiti prema Sinju.
Nešto stanovništva se vratilo u Osmanlijsko Carstvo, kao Nikola Ć
ć i ć Ivan Kekez, zatim iz Zelova Grgur i Luka ž ć Antonio
Canaggetti je popisivao napuštene zemlje na ć u Vrlici, Maovicama
i š ć i dijelio ih onima koji su ostali. Za Sinjsku krajinu nije č ta-
kav popis a vjerojatno nije ni bilo previše bježanja jer su se, kao što smo iz-
nijeli, sklonili prema Zagori.
Tim migracijama izmijenila se slika stanovništva Krajine kroz borbu ·
za životnu egzistenciju. č uvid pruža prvi katastarski popis (1709)
a koji je izvršio mjernik Cosmo Faventini.'") Te životne borbe te i posljednji
popis promotri\ ć prema dostupnim spisima, po pojedinim selima.
Pregled sela
Opisani migracijski pokreti nisu stvorili potpuno stalno stanovništvo
sela Krajine, dosta oslabljene zbog neprirodne granice k0ja ju je podijelila.
Valovi migracija izazivali su starije stanovništvo i mnogi su odlazili dalje
prema Zagori a nakon rata, kao što smo iznijeli, neki su se vratili u Osman-
lijsko Carstvo. Sve se to odvijalo u č borbe za nedovoljno prostrane pro-
store, korisne jedino da se iz tame č po koji podatak o pojedinim
obiteljima. Ipak, borba za egzistenciju osnovni je zakon pojedinca i skupi-
ne ljudi. Te ć borbe iznijeti po selima i to prema spisima providura, po-
dacima iz č matica i katastarskom popisu kad su neka· sela dobila
č sliku, a iznijet ć i borbe u selima koja su nakon rata ponovno
pripala Osmanlijama.
BISKO
Selo Bisko nalazi se ispod Mosora na krajnjoj granici sinjskog distrik-
ta prema Poljicima. Prema brdu Mosoru nalaze se sela Kotlenice i Donji
Dolac a prema zapadu Dicmo ili bolje ogranak, danas selo i župa, Ercegov-
106
ci a prema Sinjskom polju ć i Gardun.
U tom zabitnom kraju od davnine je živjelo pleme č ć Ono se spo-
minje i u Poljicima, u Donjem Docu i Dubravi."") Vjerojatno u vrijeme os-
manlijske vlasti jedan ogranak dobio je nadimak Akrap i naselio se u Bis-
ku u vremenu o kojem-pišemo, pod vodstvom harambaše Marka č ć
č Akrapa pok. Petra.* Pleme č ć bilo je u Bisku veoma brojno tako da
su godine 1725. predstavljali ć stanovništva s raznim nadimcima: Po-
č ć č ć harambaša Marko č ć č ć ć č ć
ć č ć ć č ć š ć č ć ć č ć ć č ć
š ć č ć č ć č ć ć č ć č ć ć
č ć Akrapi ć kasnije, kao što ć iznijeti, posegnuti u nedostat-
ku zemalja za površinama preko Cetine i nastaniti se na Tijarici a neki su
prispjeli i u Livanjsku krajinu.
Nešto prije nego što im je ć providur potvrdio 10. travnja 1690.
zemlje, stigli su u Liski, ogranak Biska, Ivan i Stjepan č č ć iz
Poljica (Donji Dolac).'") Ivan pok. Jakova upisan je u banderij i Akrap godi-
ne i709, dok je Stjepan umro i ostavio sina Juru. On je s ć Dujmom
i Matom prešao •priko Cetine u kuratiji fra Pavla Grabovca", kako je upi-
sano u više puta spomenutom izvještaju iz godine 1725. U Bisku se spomi-
nje i Luka ć pok. Marka. Luka je godine 1709. pripadao banderiji
ž ć iz Dicma (Krušvar-Ercegovci). On je s Matom ć dobio ne-
đ i brdovite zemlje u Zagori i to u Pribudama, Crivcu i Vrbi jer su
im obitelji bile brojne (35 č a posjedi mali.'") Don Luka ć č
đ ć i njegova ć Pavao, Ivan i Toma iz Biska posjedovali su č
zemlje u ć (Prugovo) koje im je potvrdio Mocenigo kao obiteljsku
baštinu.'"') Oni su č iz Donjeg Doca gdje se godine 1699. don Luka bo-
rio. ć su ostala na Bisku ali Pavao pok. Dominika nastanio se u Poljici-
ma, kako piše u popisu iz godine 1709. Zbog njihove odsutnosti u ć
za njihovim zemljama je posegao Vrleta iz Klisa, ali mu je providur zabra-
nio. ć nisu posjedovali dovoljno zemalja na Bisku i stoga su dobili 40
kanapa šume na č blizu ć kod đ Č č uz Crvenu
lokvu i u č Marko ć iz Poljica smetao im je uživanje tih po-
sjeda te ga je Ivan đ ć č ć u ime rodbine tužio sinjskom provi-
duru i ć je bio prisiljen da se toga okani.'") Taj č za kojim su
i drugi posizali, Ivan je podijelio s Andrijom Č ć koji se tamo više ne
spominje.'") Naprotiv, neki od ć nastanili su se u brdovitom kraju Di-
nare. I sami đ ć su u Bisku željeli uzeti dva i po kampa u Ponorima
a koja su sedam godina đ Nikola i Jakov č ć iz Poljica (Donji
Dolac) što im je Mocenigo zabranio.'") č ć se kasnije nalazio u popisu
banderije Biska. Iz Donjeg Doca Marko ć đ je šest kanapa zem-
lje i to u Malom i Velikom Rošcu koji •jest i uzora i iz ledine izvadia«."') Iz
istog sela mogli bi biti i Jakov ć ć ć i č ć
Selo je uglavnom dobilo svoju fizionomiju nakon rata. Neki su se, kao
ć i č nastanili preko Cetine a neki otišli u Poljica. Glavna pleme-
na su bila č ć ć i č U banderiji harambaše Marka č ć
č Akrapa pok.. Petra nalazile su se godine 1709. ove obitelji (u zagradama
broj č
* Kad je trogirski biskup Cupilli u ime splitskog nadbiskupa vizitirao godine
1704. Bisko, upitao je župnika don Franu ć je li ·stanovništvo novo, a on je od-
govorio da je tu đ (Nadbiskupski arhiv Split, s. 55 fol. 26').
107
Harambaša Marko č ć č Akrap pok. Petra (12); don Franjo Ro-
ć pok. Mate (l);'") Antun ć pok. Mate (8); Ivan ć pok. Ivana (2);
Božo ć pok. Ilije (8), sad Ivan ć (1709); Tadija ć ć pok.
Marka (ll); Mijo ć pok. Ilije (12); Ivan ć pok. Marka (10); Luka
ć pok. Marka (7); Jure č pok. Stjepana (8); Antun č ć pok. Do-
minika (7); Stjepan č ć pok. Jakova (6); Ivan ć pok. Martina (12); Ja-
. kov ć pok. Andrije (l); Mate č pok. Mije (5); Marko č pok.
Mije (4); Ivan ć pok. Petra (3); Ivan ć pok. Mate (2); Vid Ki-
ć pok. Vida (4); Pavao Ercegovac pok. Petra (4); Nikola č ć č ć
pok. Mate (5); Petar ć pok. Mije (6); Mate ć Petrov (8); Mijo Bu-
lat( ć pok. Stjepana (6); Nikola ć pok. Vida (4); Šimun č ć pok.
Mije (4); Mate Su te č ć pok. Mije (2); Vid č ć pok. Mije (lO); Jakov
Đ ć pok. Vida (9); Toma ć đ ć pok. Mate (5); Luka ć
pok. Ivana (4); Mijo č ć pok. Teodora (4); Jure ć pok. Ilije (!O);
Antun ć pok. Andrije (1); Martin ć pok. Jure (7); Ivan č
pok. Jakova (7); Petar č ć pok. Jakova (3); Cvito č ć pok. Jure (5);
Toma č ć pok. Grgura (4); Grgur č ć pok. Jure (2); Ivan š ć pok.
Ante (4); Pavao ć pok. Mate (4); Toma ć pok .. Pavla (7); Grgur Su-
č ć pok. Vida (6); Pavao ć pok. Dominika (2); Jure Vrdoljak pok. Luke
(4); Jakov č ć pok. Mate (6); Mate ć pok. Martina (12); Petar ć
pok. Martina (5); Ilija č ć Jurin (18); Marko Č š ć pok. Petra (9).
DICMO
Selo Dicmo ć šire č okruženo niskim brdima đ
kojih se prostire Dicmansko polje. U vremenu o. kojem pišemo kraj od Bis-
ka do na zapadu Radinje, pa i Koprvno, bilo je jedno selo i jedna župa
- Dicmo s rastrganim skupinama ć (komšiluka) uz obradive površine
kao č Sušci, Kraj, Osoje, Prisoje, Krušvar i Ercegovci. Selo se dijelilo
na dvije banderije: ž ć u Krušvaru i Ercegovcima te ć u Dic-
mu koje je ć č Mojanku, Polje, Koprvno i Radinje.
- Sklipiriu.iuiroda iz Duvna doveo je Pavao ž ć On se s č
ć i Budimirima spustio u Cetinu. Kao i njegovi suplemenici otišao je iz
svojih ć sa svim č te se ne spominju u popisu iz godine 17 43.
Za svoju obitelj dobio je zemlje i u dalekom Maljkovu ali je glava obitelji os-
tao Pavao. Njegov brat Šimun, prema podatku iz katastra godine 1709. vra-
tio se u Osmanlijsko Carstvo, dok je Pavlova obitelj brojila 45 č
Dio sela, južno od Krušvara, zove se Ercegovci što bi ć da je
stano_vništvo iz Hercegovine. Ipak, prema prezimenima ne bi se moglo to
potpuno dokazati. Doduše, u Blatnici (Brotnjo) upisane su č ć Boji-
č ć sa samo tri osobe i ć (danas ih nema u Ercegovcima) u Ogra-
geniku (Brotnjo) i to tri ć s dvije osobe.'") ć je doduše bilo u Rami
gdje su doseljenici, a postoje i u Poljicima odakle su vjerojatnije došli u Er-
cegovce:""l U Mostarskom blatu spominju se ć Golemi i Č ć
a u Brotnju ć ć i č ć i oni su se mogli iz Hercegovine na-
seliti u taj kraj.
S druge strane tadanjeg Dicma bila je banderija harambaše Ilije Ma-
ć pok. Bože. ć je bilo na Zelovu - ć ali i u udaljenom se-
lu Podhumci ć Prema tradiciji oni su iz Hercegovine iako se u po-
108
pisu iz godine 1743. ne spominju, a to č da su se svi iselili.
Godine 1693. (19. srpnja) ć providur je potvrdio udovici Mandaleni
Podrug 25 kanapa zemlje u mjestu Stabbio (tor) ili Burenica u č
predjelu Dicma jer je uzdržavala devet osoba. se č spominju
godine 1743. u selu Mrkodolu, župe Duvno, odakle su vjerojatno došli."')
Oni su pripadali banderij! ć a održali su se sve do danas i to u Pri-
soju, Moj anici i u Kraju. U č matici krštenih koja je pripadala frat-
ru Lovri č ć župniku Dicma godine 1703. i 1704, Dujo i Mate Podrugo-
ć bili su iz Koprvna. Prema Mariju ć neki su se od njih kasnije
preselili u Grboreze (Livno).'")
ć Marka Sunac iz Dicma 4. studenog 1693. dobila su potvrdu na
ć poodavno đ zemlje. U obiteljima su imali 30 osoba. Zemlje su
se sastojale od dvije ograde i to jedne u Koritu a druge u Dubokom Docu,
usve 70 kanapa."') Sunac, koji se više ne spominje u spisima, ć je bio
starosjedilac. Filip č ć vojnik u kompaniji Geliseo, posjedovao je u Dic-
mu ć i osam kanapa zemlje. Za njegova odsustva uživao ih je i đ
vao Mate ć ali mu ih je odlukom ć providura godine 1698.
vratio.
152
) Obojica se više ne spominju u Dicmu.
U č ispod Zelenog bunara, dobio je 26. listopada 1697. Petar
ć dvadeset kanapa zemlje. Petar je prema popisu iz godine 1709. imao
brata Juru s deset č a on sam petoro i obojica su pripadala banderiji
ć ć su ć Hercegovci iz Brotnja jer je godine 1743. upisan
u selu č ć Lovre ć ć
Petar ć je godine 1697. dobio 25 kanapa zemlje da ih podijeli
svom narodu kojeg je doveo. U providurskim ispravama javlja se Ivan Ba-
tarelo kao •morlaco•. Njegov sin Nikola pripadao je ž ć banderi-
ji s tri č u obitelji a jednako s tri č i Mate Batarelo. Petar Batarelo
upisan je godine 1743. u selu ć župa Duvno.'"')
Šimun žura (danas žuro) iz Dicma, ć starosjedilac, sudjelovao
je u ratu kao vojnik i dobio nešto zemalja u Krušvaru. ć Filip i Andrija
č ć iz banderije ž ć osporavala su mu pravo na vlasništvo,
ali hn je godine 1698; Mocenigo to zabranio.'") Te su zemlje bile u Prisoju
gdje se i danas nalaze njihove ć
Šimun, Mate, Grgur i Toma č ć iz Župe nastanili su se sa
svojim obiteljima (17 osoba) i đ zemlje u Krušvaru blizu Brajkovi-
ć koji su ć iz ć (Brotnjo), č ć (danas č i Ko-
č ć Mocenigo im je 8. listopada 1698. ispravom potvrdio hnanja."'l
Godine 1709. zapisano je u katastarskoj knjizi da se Toma č ć vra-
tio u Osmanlijsko Carstvo a od č ć upisani su Mate i Šimun, č
Župa koje je pleme i danas u· Krušvaru, kao i ć
Križan ć jednako iz banderije ž ć iz Ercegovaca, oko go-
dine 1695. preuzeo je osam kanapa zemlje na mjestu Arseno blizu ć
Zalibegove i 2. srpnja 1698. to mu je potvrdio Mocenigo.'"') Arseno-Erxano
uslikano je na karti sinjskog č godine 1685. zapadno od sela ć
a na č Krušvara. U blizini nastanio se još za ć providura A.
Molina Šimun Đ ć i S. Capello je 12. kolovoza 1697. zabranio drugima da
mu smeta."') Marija udova Varenina i njen sin Ljudevit dobili su 5. kolovo-
za 1698. zemlje (25 kanapa) u Dicmu.'") ·
U spomenutoj matici č ć upisano je 45 krštene djece s roditelji-
ma i kumovima u godini 1703. a 33 do 6. prosinca 1704. Popis ć Die-
109
mo, Krušvar i Koprvno. Iako je vremenski razmak od dvije godine malen,
ipak je u njima upisanp dosta obitelji koji su kasnije (1709) ušli u katastar-
ski popis, što ć u njemu takva prezimena potcrtati. đ postoje
i prezimena kojih kasnije nema, kao: ć ć (?), ć Č
ć ć ć ć ć Ciganin, ć ć ć
Koceljikin, ć ć ć ć Buzdrak, š ć Pavlino-
ć ć č ć č ć ć Brakus, š ć š ć Kalda. Iz
Koprvna se spominju: ć č ć ć đ ć ć š ć
č ć š ć ć ć ć ć .. Sigurno su ti
u potrazi za boljim zemljama krenuli dalje ili se vratili u stari kraj.
Ipak, prema tom popisu može se č da su sela tog č bi-
la ć formirana oko godine 1700. a kasnije su nadošli oni koji su zbog ne-
povoljnih granica kretali dalje a neki se smjestili i uz Dicmansko polje.
U Krušvaru koje se u popisu zove Aržano, u banderiji Pavla Bilandži-
ć pok. Šimuna, koji je imao 39 osoba u svojoj obitelji bile su ć obite-
lji (u zagradi broj č č š Šimun ć pok. Stojana (9); Mate
Batarelo pok. Ivana (3); Pavao Batarelo pok. Stjepana (5), Nikola Batarelo
pok. Ivana (7), harambaša Grgur Buljan pok. č (29), koji se pojavio
u okolici ć kao što ć iznijeti, a tu se sklonio nakon rata a dijelom
na Zelovu; Simun ć pok. Jure (6), Ilija š ć pok. Jure (9); Stjepan
Mazar pok. Jure (7), Luka ć pok. Franje (7), Luka č ć pok. Mate
(7); Stjepan ć Matin (9), Lovre ć č č ć pok. Jure (5), Grgur
ć pok, Perice (7), Stjepan Ć š ć pok. Ivana (2); KRižAN Ć Ć
pok. Mije (3); Bože ć pok. Ilije (2); Jure đ ć pok. Grgura (5);
Nikola č ć Jurin (7); Antun ć pok. Mate (5), Cvitan ć pok. Stjepana
(7), Ivan ć pok. Jure (3), Grgur ć pok. Vida (11), Petar č ć pok.
Vujice (8), Marko ć pok. Stjepana (8), Stjepan ć pok. Franje
(2), Ivan ć pok. Nikole (7), Mijo ć pok. Vinka (4), Jure ć pok. Ši-
muna (7), Mate ć pok. Grgura (7); Andrija č ć pok. Pavla (6);
Tadija ć pok. Jakova (10); Vid ć pok. Stjepana (6); Petar ć
pok. Vida (6), Mate ć pok. Tadije (19), Ivan č ć pok. Vicka (5); (?) ć
pok. Jure (12), Bartul ć Stjepana (ll), Martin Ć ć pok. Ivana
(9), Mate Ć ć pok. Antuna (prekriženo); Toma Ć ć pok. Franje
(prekriženo); Blaž ć pok. Nikole (9); Ivan č ć pok. Andrije
(9), danas u B isku č ć Ivan č ć pok. Ilije ( 4); Ilija Gla č
ć pok. Mate (5); Pavao ć pok. Vida (5); Jure š č ć pok. Ivana (8);
Mate š č ć pok. Marka (5); Šimun ž ć pok. Šimuna (7); Jure ć
pok. Marka (6); Stjepan ć pok. Jure (2); Stjepan Đ ć Jurin (4);
Nikola č ć pok. Grgura (3); Mijo ć pok. Mate (13); Luka ć ć
pok. Martina (2); Jure ć pok. Pavla (6); Tadija ć pok. Pavla (9); Luka
ć pok. Ivana (9); Toma ć pok. Ilije (10); Mate č ć
pok. Pavla (lO); Šimun č ć č Župa pok. Pavla (10); Grgur ć
Vukin (8); Bartul ć pok. Ivana, Dominik č ć pok. Tadije (6); Mijo
ć pok. l'v!ate (5), Antun č ć Dominikov (4), Šimun Ć ć Matin (5),
Jure Ć ć pok. Tome (7), Mijo ć pok. Vinka (4).
Iz tog sela vratili su se u Osmanlijsku Carevinu: Antun ć Petar
ć Toma č ć Šimun ž ć Franjo pok. Šimuna harambaše.
č može se pretpostaviti da su ponajprije stigli oni koji su potcrtani, nai-
me, koji su upisani u č ć matici a kasnije su - vjerojatno.veliki dio
110
iz Hercegovine -nadošli u taj kraj. ć prezimena ostala je č
do danas.
Banderija harambaše Ilije ć pok. Bože, koji je imao devet č
nova u obitelji, ć je mnogo ć prostor, č i Moljanku, Polje,
Koprvno i Radinje.
U banderij i su bile ove obitelji, Mijo ć pok. Vuke (12); Marko
č ć pok. Mate (2); Ivan č ć pok. Pavla (4); Šimun ć ć pok. Pavla
(4); Marijan ć pok. Martina (8); Rade ć pok. Mate (4); Vid
ć pok. Petra (ll); Ivan ć pok. Vuke (4); Nikola ć
pok. Grgura (lo), Mijo ć Miroslava (10); Franjo ć pok.
Vida (5); Mijo ć Marijanov (3); Križan ć pok. Stjepana (l); Mate
ć pok. Ivana; Luka ć pok. Pavla (4); Stjepan š ć pok.
Pavla (ll); Ilija ć pok. Vuice; Jure ć pok. Mate (lO); Mate ć
pok. Gašpara (2); Jakov ć pok. Grgura (2); Božo ć pok. Jeroni-
ma (lO); Jakov ć pok. Nikole (8); Mijo ć pok. Jure (19); Nikola
ć pok. Vulete (5); Nikola č ć pok. Marka (5); Andrija ć pok.
Grgura (3); Grgur ć ć Ivanov (5); Mate ć pok. Mije (3); Petar ć
pok. Mate (5); Vid ć pok. Lovre (4); Petar č ć pok. Šimuna (5); Vinko
Lapozan pok. Vida (3); Ilija ć pok. Marijana (7); Vuleta ć
pok. Vida (6); Ivan ć ć pok. Mije (6); Šimun ć pok. Ivana (3); To-
ma ć pok. Tome (2); Petar ć pok. Pavla (5); Božo ć pok.
Dominika (Dujma?) (13); Ivan ć pok. Luke (13); Martin č ć
pok. Jakova, Ilija š ć ž č ć pok. Jure (5); Mijo ć pok. Tome
(5); Grgur Š š ć pok. Ivana (9); Ivan ć pok. Bernarda (4); Petar ć
Petrov (5); Ivan ć pok. Mije (3), Rade š ć Vulin (9) pravosla-
vac; Dmitar š ć pok. Vuke, pravoslavac (4); Marko š ć pok. Ra-
c;le (13) pravoslavac; Ilija Č č ć pok. Mate (20); Vuica ć pok. Ilije (5),
Grgur ž ć pok. Jure (2); Andrija ć pok. Mije (ll), Ilija ć
pok. Gabrijela (4), Bartul ć pok. Marka (6); Ivan Sto š ć pok. Grgura
(13); Ilija š ć pok. Vida (17); Pavao š ć pok. Nikole (6); Jakov Ajdu-
ć pok. Andrije (10); Mate š ć pok. Jeronima (12); Franjo š ć
pok. Petra (14); ivan ć pok. Pavla (4); Mate ć pok. Vida (ll);
Bože ć pok. Bože (6); Stjepan ć pok. Jakova (3); Dujo Podru-
ć pok. Jakova (5); Jure š ć pok. Ivana (4); Marko ć pok. Vuke
(6); Ivan ć pok. Vuka (3); Jure ć pok. Bože (2); Ivan Blaže-
ć č Bandon (danas Bando!) pok. Tome (13); Martin č ć Matin (12);
Božo ć pok. Mije (ll); Nikola č ć pok. Ivana (8); Franjo ć
pok. Paške (5); Martin ć Ž Ivanov (8); Šimun Z ć Markov (3); Mar-
ko Strizirep Stjepanov (6); Ivan ć pok. Andrije; Grgur ć pok. Vu-
le (3); Pavao ć pok. Grgura (17); Ivan č ć Matin (14); Petar Rup-
č ć pok. Smo ljana (ll); Ilija ć Grgurov (lO); Jakov č č ć pok. Pavla (2);
Dujo ć pok. Mate (13); Ilija ć pok. Šimuna (6), Ivan č ć pok.
Abrama (4); Jure ć Jakovljev (2); Jure ć pok. Nikole (lO); Pavao
ć pok. Vida (2); Franjo š ć pok. Mitra (5); Grgur ć č Kokan
(4); Grgur Đ ć pok. Pavla (8); Vid Đ č ć pok. Vida (1); Josip č ć
pok. Jakova (6); Stjepan ć pok. Ivana (7); Vid ć pok. Stje-
pana (l); Luka č ć pok. Pavla (5); Toma ć pok. Ivana (4); Jure Kla-
ć (3); Ilija ć pok. Šimuna (6); Nikola ć (l); Bože č ć pok. Grgu-
ra (2); Božo č ć pok. Vida (3).
U popisu je upisano kako je Josip ć prešao u Osmanlijsko Car-
stvo.
l ll
Selo Prugovo - ć obradili smo posebno"") i ne bismo se ov-
dje na njih posebno osvrtali.
Ć
Selo ć nalazi se č od ć gdje je u srednjem vijeku staja-
la kula koja je branila ulaz u prodolinu Butinu a spominje se kao Zelovo
Sutinsko u turskim defterima XVI. ć Oko brda Visovac i Radinje
prostire se nešto polja s dosta hladnih izvor voda i bogatom šumom.
Godine 1691 (29. srpnja) javlja se u tom kraju harambaša Pavao Š ć
Teško je utvrditi odakle je stigao. Postoje u Livanjskoj krajini, u Podhumu
ć koji su se kao starenici zvali Pandža. Š ć se smjestio sa svojim ljudi-
ma u predjele Brštanova, ć Sutine ć On je obnovio kulu Mus-
tafe š ć u Brštanovu i oko nje su se smjestili neki Š ć i njegovi ljudi.
Sam Pavao se nastanio u Sutini. Zemalja nije dobio mnogo, tek 40 kanapa.
Osim toga, velika mu je š ć bila što je Brštanovo pripadalo trogir-
skom č a ć ć i Sutina sinjskom. Stoga su nastajale nesug-
lasice:161)
Š ć i Toma š ć pokušali su godine 1697. preuzeti zemlje haramba-
še Vukadina č ć pravoslavca u š ć ili bolje Sutini, ali nisu us-
pjeli."') Jednako se tužio č ć na Š ć da č i da dovodi
stoku na njegove zemlje u Pristinici u polju ć a i Miro ć da mu
č smeta na njegovim trima kampima na Brigu. Borba za zemlje bila
je, đ obostrana jer je i Vukadin smetao Š ć pravoslavcu alfiru
č ć i njegovu đ Stevanu koji su se nastanili ispod Visovca, kao
i Tomi š ć Luki i Jovanu č ć Sve te obitelji koje se spominju
ostale su uglavnom na tada zauzetim č do danas.
Harambaša Jeronim ć iz Drežnice (Rakitno) prešao je gra-
nicu s 40 obitelji i dobio 6. lipnja 1695. č ć od !S lira s mjericom
biškota .. On se smjestio na š ć ispod č prema ć đ
njima je bio Nikola ć kojemu je smetao Franjo Biluša, pa je Moce-
nigo zapovjedio harambaši Š ć da to č ć je bilo godine
1743. u Rakitnu a jednako ć i ć današnjih stanovnika ć
-Sutine.'") ć je sigurno krenuo dalje jer se godine 1709. ne spomi-
nje.
ć i dio ć bio je pod upravom serdara Mate ć pok. Jure.
ć se u ć popisu spominju samo u dalekom selu ć
u župi Kreševo, i to Grgur sa sedam ć ali bez č i Nikola sa sedam
ć i samo jednim č ć su ć u ć metežu iz Kreševa
krenuli prema Dalmaciji. U ć oni su postali serdari i godine 1709.
upravljali su obiteljima koje su uglavnom č se i danas (pocrtane):
serdar Mate ć pok. Jure (5); Jure Zuban ć pok. Mije (7); Grgur Č
ć pok. Petra (3); Antun č ć Andrije (5), Ilija Č ć pok. Marka (6);
Mate ć ž ć pok. Andrije (5); Ivan Vrdoljak pok. Petra (5); Petar Katu-
š ć pok. Mije (l); Stjepan ć V idov (5); Pavao ć pok. Mate (3};
Marko Č ć pok. Petra (5); Vid ć pok. Nikole (7); Mate ć pok.
Blaža (5); Šimun š ć pok. Pavla (6); Ivan š ć č č ć pok.
Pavla (4); Jure Đ ć pok. Ivana (5); Jure ć pok. Mate (8) kojih
112
ima u Rujani-Livno; Ivan ć pok. Marka (4); Mate ž ć pok.
Marka (3); Grgur ć ć pok. Franje (3); Dujam ć
ć pok. Mije (4); Petar š ć Vida, (4); Pavao ć
Petar š ć pok. Andrije (3); Antun š ć (6); Ivan ć pok. Grgura
(6); ć ud, Ivana (1); Marko š ć pok. Stjepana (7),
Banderija Š ć u ć nije bila formirana nego je banderi-
ja Petra Š ć Vinkova iz Brštanova ć sela Prugova, ć
č Obitelj ć u Dugobabama i iz š ć sedam obitelji
č ć i po jednu Š č ć i ć
ZELOVO
lako je Zelovo smješteno u brdovitom kraju, uz južne padine Svilaje,
ipak su se odvijale borbe oko sitnih oranica opkoljenim ogradama ć
i ć č nisu, č se, imali previše uvida u dijeljenju zemalja
na tim daleko od puteva prostorima te su ih davali onima koji su ih tražilL
Stoga je dolazilo do nesporazuma a i posjedovne nesigurnosti, Cinjenica
da su stanovnici tih brdovitih zaselaka pripadali skupa sa ć ha-
rambaši Postinja pokazuje kako je boravak u tom kraju bio dosta neorga-
niziran.
Tako su stanovnici Prugova i č ć dobiti dovoljno
zemlje u svojim selima, posjedovali zemlje u č i u Zelovu: Pru-
govljani 288 kanapa a stanovnici č 149 kanapa, Neki su od njih,
kao ć Bazina (Bezina) ili ć i nastanili su se u tim krajevima,
Oko godine 1692, harambaša Bartul č ć ć nastanio se
u č (Donji ć s ostalim obiteljima i to od potoka ili kule muslima-
na č ć na istoku do crkve "di Sminsca" na zapadu, s juga je bilo Po-
meteno brdo a na sjeveru brdo Jeleno, S njime su došli: Marko ć Vid
ć ć Martin Sedlar, Luka ć Vid ć Ivan ć Kate Cenis-
koca, Grgur ć Grgur č ć Ivan ć Šimun Ž ć Vid Je-
ć Mate ć Juriša ć Luka ć Mijo ć Grgur Kali-
ć Martin ć Nikola Kuduz, Luka ć Petar ć Luka ć
Ilija ć Petar ć Jure Blaž, Jure Pere, Cvitko ć Toma Ži-
ć Ana Ceniskoca!") Oni su u ć ostali na tom dijelu ć
(potcrtani) i nalaze se u popisu banderije č godine 1709,
Neki od njih prešli su u brdovito Zelovo,
Harambaši Bartulu ć Vidu ć Marku ć Vidu J elani-
č ć i Grguru č ć odobreno je na Zelovu 16, listopada 1693, sto ka-
napa zemlje a koja je pod osmanlijskom š ć pripadala Grguru i Stjepa-
nu ć Ivanu ć i Grguru š ć
Pavao ć novi stanovnik Zelova č s 20 osoba u obitelji do-
bio je godine 1697, č kanapa prema Plišivici, kod Vranine glavi-
ce,"') U neprestanim traženjima za zemljom Zelovljanima su smetali Mate
ć Ilija ć Stjepan ć i Jerko ć što im je 10, rujna
1697, Moceniga strogo zabranio,"') Istog dana ć providur je dozvolio An-
tunu ć Križanu ć i Pavlu č da đ 30 kanapa što je
pripadalo ć ć i ć đ oni su bili iz Zagore (Vrba)
i Moceniga im je 10, rujna 1697, zabranio uz prijetnju od 200 dukata da pre-
uzmu tu zemlju, To nije koristilo i stoga je 25, svibnja 169R Moceniga po-
113
novno intervenirao i zabranio da se ć i bilo kome iz trogirskog
č daju zemlje u sinjskom distriktu. Time je potvrdio nepovredivost
imanja na Ze lovu ali i u č i Sutini harambaše Vida Dipala."')
Na Zelovu su se nastanili Antun ć i Križan ć te đ
zemlje što su ih napustili ć i ć đ harambaša ć iz Po-
travlja oduzeo im je zemlje u Rozanve (?) kod crkve sv. Mate do Tri jame,
ć i vrt (oko 23 kanapa) a jednako i Abram ć iz Potravlja pet ka-
napa oranice s ć i vrtom. Mocenigo je naredio godine 1698. da im se
to vrati."') ć i Križan su se nastanili u Postinju i bili u banderij i ha-
rambaše Grgura Buljana a neki ć su ostali u Zelovu.
Stanovnik Konjskog Ilija Rakovica dobio je na Zelovu 25 kanapa ora-
nica.'") Stojan ć je godine 1697. dobio uz posjed na Prugovu
i osam kanapa u Zelovu, u Bilopolju uz put č ć (?). Istog dana ć
providur je Stevan u ć i njegovoj ć odobrio 26 kana pa na raz-
nim mjestima ć m)
Harambaša Šimun ć je oko godine 1693. dobio 40 kanapa zemlje
i kulus bunarom a 3. lipnja 169.8. Mocenigo mu je te posjede potvrdio."')
U popisu banderije ć i dijela Zelova (1709) pod vodstvom harambaše
Grgura Buljana, koji je kasnije prispio u te krajeve, bio je Šimun ć pok.
Marka s 28 č svoje obitelji. Još oko godine 1690: na Zelovu su mirno
uživali posjede od oko 50 kanapa ć ž ć te ć ć ć
i ć spomenuti š ć Njihove sitne posjede č su smetati harambaša
Vid Đ iz Sutine č i drugi te je Capello 24. srpnja 1697. strogo to
zabranio uz prijetnju kazne od 200 dukata za đ Neretve.'") Jed-
nako su mnogi ometali posjede Ilije ć kao Antun ć Križan
ć Pavao ć Toma š ć i Šimun ć što im je zabranjeno. Pa-
vao ć stanovnik Zelova, dobio je 15. travnja 1697. zemlje (40 kanapa)
koje su bile T. š ć Prema usporedbi popisa matice (1743) Delaši su do-
šli iz Livna, Domazeti iz Mostarskog blata, č ć iz Duvna, ć iz Bos- .
ne, ć iz Brotnja, ć iz Mostara, ć iz Hercegovine. ·
Stanovnici dijela Zelova i ć pripadali su nakon rata banderiji
·Grgura Buljana pok. V č nastanjenog u ć gdje je dobio oko 27 ka-
napa zemlje. Stanovništvo obaju sela dijelom je stiglo iz Hercegovine kao
iz Mostarskog blata ć (i iz Brotnja), č š Ć i č ć iz Mostara
Pandža (Karapandža). Godine 1707. (17. studenog) dano je Grguru i Luki Ba-
š ć po ll kanapa zemlje onih koji su se vratili u Osmanlijsko Carstvo.'")
Godine 1709. u tim selima bile su ove obitelji:
Ć Abram č š ć pok. Petra (5); Mijo ć pok. Nikole (ll);
Mate ć pok. Bože (13); Jure ć pok. Stjepana (12); Nikola ć
pok. Ivana (B); Ivan ć pok. Stjepana (5); Stjepan ć pok.
Jure (4); Ivan ć pok. Vida (2); Mate č ć pok. Grgura (8); Jakov Kud-
ć pok. Andrije (4); Martin ć pok. Vida (lO); Ivan ć pok. Marka
(9); Luka Domazet pok. Marka (ll); Marko č ć pok. Ivana (7); Grgur Ba-
ć pok. Ivana (9); Jakov č ć pok. Grgura (5); Ivan ž ć pok.
Grgura (7); Antun š ć pok. Marka (7); Cvitko Domazet pok. Marka
(6);
ZELOVO: Mate Domazet (4): Šimun ć pok. Marka (28); Nikola
ć pok. Mate (7); Ivan Delaš pok. Grgura (ll); Stjepan Delaš pok. Grgura
(16); Abram ć pok. Pavla (4); Vid Domazet pok. Grgura (16); Nikola
Domazet pok. Marka (5); Ivan ć pok. Grgura (7); Nikola ć (?)
114
pok. Ilije (3); Antun ć pok. Stjepana (10); Ivan ć pok. Stjepana
(6); Križan ć pok. Ivana (10); Stjepan ć pok. Ilije (3); Petar Glavur-
ć pok. Marka (7).
U selu Zelovu i danas su č ista prezimena kao u tom popisu
(potcrtana), nedostaje ć U njemu nema današnjih pravoslavnih obi-
telji (Beara, ć i Škaro) iako smo spominjali ć ć č ć i Ko-
kani pripadaju ć Zelovu stoga su bili u popisu ć Manje su
prisutna današnja prezimena sela ć samo ć ć i Doma-
zet.
đ u Ze lovu je više ljudi posjedovalo zemlje a koji su stanovali
drugdje. Prema gornjem popisu ti su bili: Antun č š ć koji se vratio
u Osmanlijsku Carevinu, Bartul ć nastanjen u Hrvacama, Abram
ć u Potravlju, Antun ć u ć (danas ima na Zelovu Saidi-
ć Kata š ć Dujo č š ć koji se vratio u Bosnu, nasljednici Antu-·
na Menoni i Antuna Macukata iz Sinja, Luka š ć i Lovre ć iz Po-
travlja, Marija ud. Mate č ć Mate ć Mate Pelteh i Mijo Dami-
ć Martin ć Petar ć Alfir Karapandža, Šimun Kalja iz Po-
travlja, Toma š ć iz Zagore (Prugova), Vid ć Ivan ć
Ivan ž ć koji je posjedovao zemlje u Dicmu i Maljkovu, Ivan đ
vratio se u Osmanlijsko Carstvo. Još je bilo č đ zemalja na
državnoj dispoziciji.
POTRAVLJE
Ispod srednjovjekovne kule Travnik prostiru se površine u laganom
padu prema Cetini i uz padine Svilaje. Uz poljica nastanjivale su. se skupi-
ne ljudi da bi iskorištavali plodnije tlo, pašnjake za stoku a drvo iz Svilaje
za ogrjev.
Kroz Potravlje su prolazile mnoge obitelji, privremeno se zaustavlja-
le i kretale dalje. č je oko godine 1697. taj kraj naseljen l.Jglavnom
Hercegovcima.
ć providur Moceniga 24. listopada 1697. dao je serdaru Antunu
š č ć harambaši Antunu ć i Šimunu ć potvrdu da
su doveli sto obitelji s 500 osoba koje su uglavnom ostale u tom selu. Oni su
dobili zemlje od Crnaca (Crno vrilo - č rijeke Cetine do ć
i do Zelova. Kako je to bilo malo, dane su im zemlje u Dabru do Tudorove
drage."")
š č ć se ne spominje u popisu matica iz godine 1743. jer je izbje-
gao s cijelim svojim rodom, ali su upisana druga prezimena iz njegove
banderije: u Brotnju ć (kasnije ć ć Primorac,
ć ć ć ć ž ć ć ć u župi Mostar
ć u Mostarskom blatu ć Domazet, ć a u Rakitnu Beš-
ć ć (koji su izumrli), iz Mostara Pripuz i ć
Još godine 1697, kao što smo ć napisali, ć je oduzeo Anti Kra-
ć i Križanu ć iz Zelova zemlje od crkve sv. Matije i Abramu Kne-
ć (s 40 osoba u obitelji) pet kanapa i ć koju je sagradio, ali mu je
Moceniga naredio da sve povrati. Josip ć ć je s 30 oso-
ba u obitelji đ 80 kanapa zemlje u Potravlju, u mjestu Rubelj i Mo-
ceniga mu ih je godine 1697. odobrio. Od istoka su bili posjedi obitelji š ć
115
a sa zapada ć sa sjevera rijeka Cetina a s juga planina Svilaja."') Mate
ć i Martin pripadali su godine 1705. banderiji š č ć sa 17 oso-
ba u svojim obiteljima. Danas se zovu ć
Nakon te seobe stanovništvo se uglavnom ustalilo. Popis je izvršen
godine 1705. uz ć serdara Antuna š č ć dok su (19. lipnja) mjerni-
ku kazivali podatke starci Antun ć Antun š ć i Marko š ć
U Potravlju su bile ove obitelji (potcrtani koji su i danas): serdar Antun Pro-
š č ć (23); Filip ć (16); Grgur ć (7); Josip ć (13); Jakov
Bubalo (6); Janko ć (8); Mate ć (B); Grgur Kunac (9); Marko Gaš-
ć (7); Martin ć (15); Ivan ć (6); Križan Hrga (ll)) Ilija Glavur-
di č (12); Jakov đ (9); Nikola ć (10): Vid ć (6); Jakov
ć (3); Marko Buovac (2); Grgur š ć (7); Ivan š ć (B); Šimun Petko-
ć (2); Karlo ć (7); Mate ć (23); Mate ć (5); ć
(5); Lovre ć (9); Mate Kunac (!O); Martin ć (12); Nikola ć
(8); Mate ć (12); Mijo Damjanov-Domnjak (15); Simun Kalja (8); An-
tun Đ (8); Abram ć Petar ć Dujam Primorac (5); Ivan
ć (7); Mijo č (7); Ilija ć (5); Krište ć (14); Mijo Ogrib (10);
Grgur ž ć Mate Peltek (8); Stjepan Beuk (3); Luka ć (ll); Ju-
raj ć (4); Martin Vole (7); Cvitko č (1).
MAIJKOVO
lako su se tri obitelji č ć Budimir i ž ć nastanile još od
godine 1689.-90. na cijelom č Maljkova, ipak su i tu nastajale pre-
pirke oko posjeda. Naime, selo je ć plodna polja uz Cetinu, sitne
č ć kao i šumu na Svilaji tako da je bilo đ bogatijim u tom kraju.
Tadija č ć odvojio se od svojih u Brnazama i prešao u Maljko-
vo. On je s Jurom Budimirom iz Livna i Pavlom ž ć nastanjenim
u Dicmo (Krušvaru), ali iz Duvna, dobio 3. prosinca 1691. stopedeset kana-
pa zemlje i to od Potravlja do mosta š ć i od Cetine do vrha Svilaje da
bi tu privukli i druge izbjeglice, što oni nisu č jer su i (lanas oni jedini
ostali u Malj kovu."') Vjerojatno nisu se oni sami č zbog manjka ze-
malja u Brnazama i Krušvaru, na odlazak u tako daleki kraj, nego su ih
državne vlasti stavile na granicu Krajine kao sigurne za nju ljude. Tadija je
tu nastanio svog brata Šimuna, ž ć Ivana a Budimir Matu. Oni su
nastojali sve to zadržati č za sebe, što su u č i uspjeli.
Tako, kad je u Maljkovo stigao godine 1687. Mate ć i dobio osam
kanapa zemlje sjeverno od Budimitovih ć (sa zapada Gradina a sa sje-
vera Mate ć č ć ubrzo je otišao dalje. Isto i Franjo Arbana-
sov s Ivanom š ć htio je oduzeti neke zemlje i ć u Maljkovu, ali im
je Moceniga godine 1897. strogo zabranio."') Oni su tu bili samo privreme-
ni stanovnici. kao i Vid ć i ć č ć jer su dobili samo dva
kampa zemlje a više, zapravo, slobodnog prostora nije ni bilo. Ipak, u spisu
se od njih traži da moraju ć •sarampol« za obranu sela."')
U Maljkovu se nije nitko zadržavao te je godine 1705. u katastru samo
ubilježen Šimun s 15 osoba u obitelji, Ivan s 31 i Mate s 14 osoba.
116
DABAR - Ć
Stanovnici Maljkova, spomenuti harambaše, posegli su i za zemlja-
ma u Dabru i Rastoku što im je 28. listopada 1697. Moceniga potvrdio."')
đ tu se htio smjestiti i harambaša Grgur Buljan. Bulj ani su došli iz
Duvanjske krajine. U sinjskoj matici 17. prosinca 1703. kao kuma upisana je
Paula Buljan iz Duvna. Godine 1743. upisana je samo jedna obitelj Buljan
u ć i to Marka s č ć ali samo č osoba, dok ih godi-
ne 1768. nema."') Buljan je 5. studenoga 1697. molioMoceniga da mu dade
ć u Dabru i zemlje na granici jer su se njegove obitelji tu naselila. Pro-
vidur je odredio da prihvati đ i nezauzete zemlje od Dabra do
š ć gore, od Dubrave do Rumina i to u dva dijela: jedan u selu ć
a drugi u č Buljan nije smio smetati posjede ljudi harambaše Cvit-
ć jer su, kao što smo ć iznijeli, ć (Malovan) dobili u ć
prostore prema Hrvacama a ni zemlje č ć Budimira i ž ć iz
Maljkova u Dabru i Rastoku. Osim tih, harambaša Josip ć s trinaest
obitelji trebao je isto dobiti zemalja. Buljan je morao za obranu naroda,
podignuti »sarampol<< i organizirati na granici straže.
193
)
č razdioba granica posjeda izvršena je godine 1698. U Splitu
su 27. lipnja kod providura Moceniga bili harambaša Grgur Buljan i ser-
dar Ante š č ć s jedne, a harambaša Grgur ć Bože č ć
Pavao ž ć i Jure Budimir s druge. Oni su se nagoditi. Pod č
ć ž ć i Budimirom, koji su imali 18 obitelji, ostale su zemlje od
posjeda pravoslavca ć iznad ć mosta, do Potravlja i sve·
do vrha Svilaje kuda je granica išla ravnom linijom. Od granice Potravlja
bile su zemlje harambaše š č ć i njegovih obitelji do granica Hrvaca
a zatim č harambaše ć Od tih zemalja dijelit ć Bulja-
nove ljude Tudorova draga. Livade su bile č Buljan nije dobio
mnogo zemalja s ove strane rijeke Cetine i stoga je tražio da se nastani
u ć Kasnije, nakon godine 1699. Buljan je krenuo iz tih krajeva u Po-
. stinje ć gdje je vršio službu serdara. Neki su od njegova roda ostali
u ć sve do danas."')
Iz č (župa Livno) godine 1698. stigao je harambaša Božo Raji-
č ć On se ne spominje godine 1743. u č Kako njegovi ljudi nisu
mogli dobiti dva kampa po glavi, Moceniga je odredio da preuzmu zemlje
preko Cetine i to nasuprot Potravlja i Maljkova u ć što im je pravi-
dur javio a svjedok je bio don Ivan ć č ć Iste godine, ll. kolo-
voza, sklopljen je ugovor đ Antuna ć i Križana ć s ha-
rambašom Šimunom ć i Abramom ć Hercegovcima,
da ć kroz dva mjeseca ć s narodom u banderij u ć ako im dade
25 kanapa zemlje i Abramovu ć kao i pet drugih kanapa zemlje. Taj je
ugovor l. listopada potvrdio sam Moceniga.'") đ ć a i ć
otišli su prema M ć
U ć je godine 1697. dobio 15 kanapa Jakov ć a zemlje su
pripadale njegovu stricu koji je tu bio vjerojatno od starine. Jednako je i Ši-
mun ć bio starenik u ć i pod Gradinom kao i u Vrdovu u mjestu
č odobreno mu je 3. prosinca 1697. uživanje 24 kanapa zemlje.'")
Na zemlje u Dabru č je i harambaša ć pravosla-
vac, nastanjen u š ć ali su one odlukom providura ostale č ć
ma.'") ć je želio zauzeti zemlje harambaša ć pravoslav-
117
ea, i to 50 kanapa u Kreševu, ali mu je providur strogo zabranio. Tako je
ć nastanjen oko ć mosta, č svoje posjede, dobivene in-
vestiturom 22.listopada 1698. a granice su biJe, prema sjeveru č ju-
goistoku Dabar, jugu Maljkovo a zapadu š ć
Nakon rata ta su sela pripala Osmanlijskom Carstvu.
Ć OBROVAC
Selo ć prostire se od rijeke Cetine i to od njezinih pri-
toka Rumina na zapadu do Kosinca na jugoistoku, od rijeke Cetine do
vrhova planine Prologa (Dinare), Ono se smjestilo pri strani, ispod kamene
grede koja podržava krševitu visoravan, 100 m od razine rijeke Cetine (oko
301 do 440 m nadmorske visine) gdje su doci sa zaselcima kao Č č Do-
lac. Iznad su pašnjaci na planini do granice prema Bosni, sa stanovima
i stajama.
O nasel jivanju tog č novim stanovništvom nema mnogo vijes-
ti, tim više što je nakon godine 1699. pripao Osmanlijskom Carstvu.
U ć je u Karsanima Ivan ć uživao č posjede. Nje-
mu je Ivan ć smetao, č mu je s Ivicom ć i Nikolom
ć ubio kravu i tele. Moceniga im je godine 1699. naredio da mu
nadoknade štetu.'") _
U Obrovcu i ć osim starosjedilaca kao ć uglavnom·
su nadolazili stanovnici iz" Hrvaca i Jasenskog. Stanovništvo sela ć se us-
taliti nakon godine 1720.
HRVACE
ć smo iznijeli glavne nosioce migracije novog stanovništva u Hrva-
cama š ć ć ž ć ć tako da se taj plodni kraj
naselio dosta rano.
Obitelj ć iz Č posjedovala je nešto imanja - dva kampa
- u Hrvacama. Grgur Doljanin joj je htio to oduzeti. đ udovica Mi-
je ć poginulog u č vojsci tužila se providuru tim više što je
kao muslimanska ropkinja morala skupiti otkup. Stoga je 23. listopada
1697. Moceniga zabranio dirati te zemlje."') ć su, č i dalje ostali na
Č
U Hrvace su nešto kasnije od ostalih stigli ć Vinko, Pavao i Fra-
njo ć i nastanili se ispod š ć ć gdje su i danas. Godine 1697.
· dobili su male zidine i deset kana pa zemlje iznad puta, PJ;ema Plišivici."')
Teško je č znati odakle su ti ć stigli, ali ih treJJa razlikovati od
ć koji su se smjestili ispod sinjske đ Prema sinJskim maticama
Filip ·Dugi« ć iz Sinja došao je iz Duvna. U župi Duvno a selu Stipani-
ć upisani su godine 1743. Stjepan ć i to sa 16 ć ali sa samo 4 ·osobe
i Ivan s dvije ć i dvije osobe.'") To bi č da su se ć u ć od-
selili. Tek u borbama ispod Sinja (1715) oni se č isticati a i akumulira-
ti zemljišni fond tako da su postali ć zemljoposjednici u Krajini pa
i susjedi č ć jer su dobili imanje Miševicu iako s njima" nisu
118
bili rodbinski povezani."') ć iz Hrvaca mogli su ć iz Mostarskog
- blata gdje se u selu ć spominje godine 1743. Mijo ć s pet ć
i samo dvije Osobe ali i iz Brotnja.
195
)
Ako bismo kao mjerilo uzeli č prezimena u Hrvacama s obite- ·
ljima u Hercegovini prema popisu iz godine 1743., ove bi obitelji mogle biti
iz Hercegovine, ć (Brotnjo i č ć š ć
blato, Biograci, ć Bošnjak (Grabova draga-Mostarsko blato), ć
(Donji Gradac - Mostar), ć (Bilo polje - Mostar, Zrnac-Mostarsko
blato), č ć č ć (Mostarsko blato), č (Donji Gradac - Mostar). Iz
Livanjske krajine mogli su uz ć đ biti ć iz Poljica Pletikosi-
ć Ban( ć Pezelj ć
Godine 1709. stanovnici Hrvaca pripadali su banderiji harambaše
Grgura ć (19), Petar ć pok. Tome (15): Marko Š ć pok. Jure
(22): Luka č ć pok. Vida: Toma Đ š ć pok. Jure (6): Jure Vrdoljak
pok. Andrije (13): Marijan Buljac pok. Petra (ll); Nikola ć pok. Ni-
kole (9): Mijo ć pok. Grgura (8): Antun Dugorep pok. Nikole (9): Vid
ć (8): Vinko ć pok. Vida; Ivan ć pok. Jure (17): Luka
ć pok. Šimuna (ll): Lovre ć pok. Lovre (6), Petar ć
Petar ć pok. Marka (14): Pavao ć pok. Abrama (4): Pe-
tar Varijak pok. Jakova; Ivan ć Vida (14): Toma ć pok. Ju-
re (13); Ivan Brakus pok. Vida (13); Ivan ć pok. Stjepana (8); Ivan Keke-
ć pok. Pavla: Jure ć (10): Toma ć pok. Jure, Ilija Ba-
ć pok. Ivana (12), Pavao ž ć pok. Tome (7): Jelena udova š ć
Grgur Kuprišanin pok. Filipa; Marijan ć pok. Grgura (6): Petar Rado-
š ć pok. Ivana (10): Bartul ć č Doljanin pok. Filipa (9): Blaž
ć pok. Marka (5): Luka ć pok. Ivana (21): Martin ć č
ć Marka (10): Petar ć Ivana, Marko Bošnjak pok.
Nikole (7), ć ć pok. Drage (9): Mijo Bošnjak pok. Ivana (6): Božo Ba-
ć Filip ž ć pok. Nikole (ll): Toma i Luka ć Ivan KUsano-
ć Stjepan ž ć Mate ć pok. Andrije; Filip ć pok. Lovre iz
Biska: Franjo ć koji je prešao na Zelovo; Petar ć Mate Kliša-
nin: Nikola ć pok. Mate; Mitar ž ć pok. Mate (6): Petar č
pok. Grgura (4): Stipan č ć (5), đ Zuzinica; Bože č ć pok.
Nikole (lO): Toma ć pok. Vida (20): Grgur ć pok. Marka
· (8); Petar ć pok. Luke; Grgur ć pok. Vida (?), Ivan š ć
vratio se u Osmanlijsko Carstvo; Marko ć Petar ć pok. An-
drije; Andrija ž ć (ll): Marko ž ć
Prema tom popisu ć današnjih stanovnika (potcrtani) č iz
tog vremena a neki su kasnije dobili nadimke od kojih su nastala prezi-
mena.
Č OTOKa
Zajedno ć promotriti sela Otok i Gatu-Gljev kao i Rudu jer se ona
nisu još bila potpuno formirala. U našem promatranju ostat ć takva jer su
nakon rata (1699) ponovno pripala Osmanlijskom Carstvu. Taj kraj bio je
tada jedna župa s crkvom u Gali na Krenici.(Svi sveti). Kako su ta sela osta-
la nenaseljena nakon đ Sinja; osim č gdje su se zadržale
stare obitelji, mnogi su se pribjezinaseljavali uz polje ili na padinama Di-
ll9
nare. Zbog toga su i nastajale borbe oko imanja te tako, zapravo, i doznaje-
mo za imena kako pridošlica tak.o i starih stanovnika.
U Gali i Otoku smjestili su se ili su dobivali posjede harambaše koje
su se nastanile prvotno bliže Sinju. Tako je u Gali dobio imanja harambaša
Jakov š ć pa je Pavao ć morao osigurati njemu i njegovu
narodu Đ Jednako je u Gali dobio zemalja harambaša Pavao Bog-
dan iz Ć Od novog stanovništva bio je najugledniji harambaša Pa-
vao ć On je, č posjedovao zemlje i u Turjacima i ć sa
zemljama u Sinju te č zidinu u Krenici s 30 kanapa oranica. Prema
predaji dva brata ć iznenadila su iz Sinja gospodara kule, musli-
mana, i dobila njegove posjede ć su imala nadimke Trapo i Litre). Tu
predaju nismo mogli potvrditi u spisima.'")
U Gatu su došla ć ć i od providura dobila 12 kanapa zemlje
u Toprka docu, nedovoljno za obitelj od 14 osoba. Dosta kasnije posjed im
je č smetati Pavao ć tako da je Mocenigo 26. listopada 1697.
zabranio takvo uznemil:ivanje.'") Kod potoka Kosinca Jelena udova Luke
ć ć njena ć Margareta i sin Marko pokojnoga Andrije dobila je godi-
ne 1697. oko 15 kanapa zemlje s malom ć U š ć ban-
deriju u Gali prispjeli su Stjepan ć Kata ć i Nikola ć
ne znamo odakle jer se neki ć spominje jedino u Bosni. Providur im
je dao po dva kampa zemlje što je godine 1697. Mocenigo potvrdio."')
U Otok je oko godine 1690. stigao harambaša Matija č ć On je
27. svibnja 1693. dobio č kampa zemlje u Gradini, više zemalja u Jelaski
i kod Otoka na Cetini. Njegovi su ljudi te zemlje đ usprkos uzne-
mirivanjima koje je ll. rujna 1698. Mocenigo strogo zabranio. Ipak, Ivan
č ć Nikola č ć Ivan ć Filip Norac, Martin Đ ć i Ni-
kola Maturina, uglavnom starosjedioci, č su im smetati. Capello im je
to zabranio spisom od ll. rujna 1694."') Jure ć s harambašom Gra-
č ć terminacijom od 27. svibnja 1693. dobio je 30 kanapa u Otoku uz
ć desetine komori. Kako je č ć nastupao s ć mo-
gao je i on biti Hercegovac. Taj dobiveni posjed uznemirivali su Nikola
ć Juriša č ć spomenuti Ivan č ć i Jure š ć (?),
č su im oduzeli dio zemlje na što je ć providur 27. ožujka 1697. oštro
reagirao."') Isti harambaša sa svojom obitelji ponovno· se tužio ali skupa
s Filipom Norcom i Ivanom;' Jakovom ć Đ ć da im mnogi sme-
taju, osobito harambaša Pavao ć Jure i Vid š ć Šare Mili-
ć Isti je č bio i s Jurom ć č ć On je 27. svibnja 1693.
dobio· zemlje u Otoku koje su mu oduzeli Ivan i Jakov ć ć Jureta
ć i Mate ć č je 23. svibnja iste godine dobio novi stanovnik
Otoka Mate ć 40 kanapa jer je imaobrojnu obitelj, ali su mu kasnije
smetali Ivan ć č ć i Filip Norac č ć s Martinom Vukelji-
ć što im je zabranjeno."') ć je bilo godine 1743. u Livanjskoj
krajini ali i u Hercegovini, pa je teško odrediti odakle su ti stigli. ć pro-
diranje na pusti kraj Gale i Otoka bio je velik. Iz Livna je došao Nikola Mi-
ć s deset č obitelji te mu je u Ovrlji dano 30 kanapa zemlje i ujedno
č harambaši ć da mu nitko ne smeta. ć se ina-
č ne spominju godine 1743. u livanjskoj župi nego na Posušju.'") ć
su tada došli iz Livanjske krajine č ć (Prisoje i Grabovica) kao
i ć ć u Grabovici). Ge!ini i Ivan ć muž Ivanice dobili su
sedam kanapa zemlje a iznad njih na granici pedeset kanapa zemlje Rade
ć Pavao Tandar, Mate č ć i Gale č ć (14. travnja
120
1697).'") Oni bi mogli biti iz Duvna gdje se spominju ć č ć
a i č ć dok se Č nalazio u Poljicima. Jednako je Jure š ć
dobio ć i vrt u Otoku, ali mu je č smetati Vid ć vjerojatno iz
Sinja. Moceniga mu je to zabranio tim više što je Vid posjedovao ć i vrt
na drugom mjestu. Pavao ć je želio oduzeti zemlje Pavlu Žulj ć ko-
ji je prodirao od Trilja, ali mu je godine 1698. Moceniga zabranio.'")
Mate i Ivan ć bili su stanovnici Sinja. Oni su dobili na uživanje 18
kanapa oranica na dva mjesta u č polju dok su ispod sinjske đ
ve đ osam kanapa. To im je Moceniga 28. listopada 1699. po-
tvrdio.'") U Otoku je Jure ć dobio godine 1697. osam kanapa ora-
nice a blizu Otoka u isto vrijeme Jure Palada deset kanapa. U Otoku se
godine 1697. spominju ć Jure i Božo ć
Č banderije ć Dominika ć dobila je potvrdu
26.listopada 1697. za zemlje jer je ostala sama s č djece."") Martinovi-
ć ima jako mnogo u Bosni ali i u Brotnju i Rami. Osmanlijski č poda-
nik Ivan ć s obitelji od deset osoba, osim zemalja što ih je đ
kao spahijski kmet, dobio je još i druge tako da je godine 1697. skupio oko
25 kanapa zemlje. Istog dana odobreno je Nikoli ć koji je u obitelji
imao deset osoba, 30 kanapa zemlje u Ovrulji uz Gradinu a Stjepanu ć
s 12 osoba jednako 30 kanapa kod Gradine. Istog dana Miji i Nikoli Juraše-
ć ć iz Mostarskog blata, dana su č kampa đ zem-
lje i to dva u Ovrulji a dva u Gradini.'") Na granici, u brdu iznad Hana
u Buškom blatu i u Koritima, ć providur Moceniga odobrio je godine
1697. brojnim obiteljima Mije ć Tome Bubala, Vida Živalja, Stojana
ć i Nikole prostrane predjele od Mukrinjina vrila na sjeveru, Troga-
mile na istoku, Urinove kamenice na zapadu i Hana te dva mlina na poto-
ku Brij evac."') Granice tog prostora teško je č odrediti jer su se upisa-
ni lokaliteti izgubili. Novistanovnik Josip ć s deset osoba u obitelji
nastanio se iznad šume Jelašice i dobio 20 kanapa ispod šume u Strani uz
imanje Martina ć i Nikole ć U Ovrulji, uz brdo kod
vode Ovrlja i ruševine Kurbin Jabuka, Krajine glavice, Begove vode i Ov-
rije drage, koja postoji, dobio je 3. prosinca 1697. zemlje (40 kanapa) Franjo
Marija Sesti.'") Od ć je preuzeo 15 kanapa Ilija č ć u Otoku
i Moceniga mu je 16. travnja 1698. to potvrdio.'") U č dao je
providur 28. prosinca 1698. novim stanovnicima, vjerojatno Hercegovcima
Luki ć Tomi ć i Ivanu ć 30 kanapa zemlje kod Ja-
godnjaka te kod Vuran-kuka prema Kamešnici a s juga je bilo brdp Libni-
ca.2ls)
Dolaženje novog stanovništva i dijeljenje zemalja u Otoku i GaJi nije
bilo po volji starijim stanovnicima koji su ih odavnine đ Stoga su
svoje tužbe iznijeli 28.listopada 1699. ć providuru č a predvodi-
li su ih harambaša š ć Petar Gr ć i Nikola ć Nove stanovnike
branio je harambaša Pavao ć Providur je, vidjevši č
nacrte i izvještaje, odredio da mirno žive đ sobom i da jedni drugima
ne smetaju.'") Drugo im nije ni mogao svjetovati a niti što odrediti jer je rat
bio završio a za nesigurnost č linije sigurno je znao. Stoga i nije ni-
šta đ 1;1ogao č nego mir i slogu.
U č ć ogranku Otoka, smjestio se harambaša Josip ć i ser-
dar Mate ć s Klišanima s kojima se nagodio godine 1697. (26.listopa-
da). ć je ć da ć smetati zemljama koje su im od 400 kanapa
dane a iznosile su 140 kanapa.
217
)
121
Nakon mira Otok i okolica pripao je Osmanlijskom Carstvu. Stoga su
neki, kao Norac i ć u Turiake, utekli drugdje. Svu zamršenost kre-
tanja stanovništva pokazuje više puta spomenuta bilješka popisa iz samos-
tanskog arhiva (1708). U njoj (•Nota della podilla di Christiani per incen-
dio«) đ je da ovi č daju doprinos: Jureta ć Ilija ć
Tadija Grabovac, Pavao ć Antun ć Ilija ć Iva Nuk,
Manda č Jure ć Martin Vukelja, Stipan ć Matijaš Gradin-
č ć Mate Sinobad, Šimun ć Grgo ć Šimun Č č Mate Do-
ć U selu Rudi upisani su: Grgur Gašpar, Nikola ć Pavao
Crljen, Ivan ć Cvitko Putnik, Petar ć Marko ć Ivan
ć Petar ć Bože ć Dujam ć Stojan ć
Č OKO TRILJA
Dolazak č i Hercegovaca na č oko .današnjeg Trilja
stvarao· je dosta neprilika jer su obje strane č na smještaj. Vlasti,
đ ć su č starim domovima ž ć tu smjestiti Herce-
govee koji su izgubili svoja stara boravišta.
Tako su se harambaša ć ć i č ć iz Bosne nastanili
oko đ Č č Mocenigo je 30. studenog 1697. naredio č
i š ć da im ne smetaju uživanje posjeda."') Ispod Č č zaustavili
su se Jure č ć i Ivan ć jednako vjerojatno iz Bosne, koji su godine
1700. vodili parnicu s Marijanom i Mijom ć iz Ugljana zbog đ
triju goveda što se nije moglo dokazati."') Jednako je Nikola č ć iz
Rakitna od Delfina 22.lipnja 1692. dobio oranicu u Vedrinama i stoga se tu-
žio da mu č oduzimaju zemlje tako da su mu ostala samo dva kam-
pa iako je imao 16 osoba u obitelji. Mocenigo im je 26. travnja 1698. naredio
da mu vrate 30 kanapa zemlje.'") Oko Golog brda u Č nastanio
se Mijo ć ć s 16 osoba i dano mu je 40 kanapa zemlje s ć ili
kulom.
221
)
Mocenigo je u listopadu 1697. odredio da č i prebjezi iz Rakit-
na đ zemlje na granici. đ kapetan Mate Ž ć je javio ka-
ko je Nikola č ć godine 1698. skupio sve žito s oranica što su ih drugi
posijali i odnio u svoju ć Mocenigoje naredio Nikoli da ljudima vrati
žito.'") ć su dobili zemlje i na Gardunu pa je Mocenigo naredio Zu-
ć da im u tome ne smeta. đ ć bio je Božo š ć On je
oko godine 1694. doveo 20 osoba u Vedrine te mu je godine 1697. (26. rujna)
đ 40 kanapa zemlje što su pripadale Juri ć Poljica."')
Jure š ć i Mijo č ć dobili su zemlje ispod ć u Vedrinama.
đ tu se godine 1696. nastanio Jure Vukas( ć vjerojatno i on iz
Rakitna, s 20 osoba u mjestu Č ć uz posjede ć On je č sme-
tati š ć i č ć uživanje dobivenih zemalja i ć providur mu je
to zabranio (1699). Jednako je isti Jure smetao Mati ć š ć i Podbi-
č ć su smetali samom ć te se i on tužio ć providuru."') Is-
te godine (1697) ć providur S. Capello zabranio je Jakovu ć i Petru
Peze ć a i drugim č da uznemiruju Juru š ć novog pod-
anika i neka ga puste da u miru đ dva kampa zemlje u Vedrinama
gdje je sagradio ć a imade č 18 č u obitelji. Svi su ti sporovi
122
nastajali jer su č dozvolili da se u tom uglu sinjske krajine nagomi-
laju mnoge nove obitelji jer nije dolazilo do sporova samo s č
nego i đ Hercegovaca i ć iako je došlo do nagodbe 26. listo-
pada 1697. Naime, harambaša ć vjerojatno iz Srednjih č (Ra-
kitno) složio se s Antunom ž ć da mjernik odredi granice tako da
ć obraduju 80 kanapa u Jabuci, dvije zemlje po 60 kanapa i to jednu
ispod brda č a drugu prema Rudi a pet kanapa ispod ć pripalo
je ć

·
Harambaša Jure č ć kojeg smo ·spominjali kad smo pisali
o Otoku, i njegove obitelji stigle su u Č ć iz Duvna, još godi-
ne 1692. On je tada dobio zemlje preko rijeke Cetine u Č kod Mu-
č i ć đ đ Nikola č ć Ilija ć
i Božo Š ć ć oduzeli su mu dosta zemalja i lugova, što je Capello
25. ožujka 1697. strogo zabranio."') U tom ć pokretu naroda Jovan Sa-
š ć č s Gaza, dobio je zidine na Gardunu iznad rijeke Cetine, dvi-
je milje od mosta i tri kampa do ć Ilije ć kao 25 kanapa na
Zelovu.
226
)
Ispod đ Č č došli su godine 1698, vjerojatno iz Rakitna: Mi-
jo Đ ć Vid ć Toma ć Luka ć Antun ć Božo ć An-
drija ć Nikola ć Mijo č ć Mate ć i Ivan ć ć
i ć i danas stanuju u ć Oni su molili č vlast da se tu na-
stane. Mocenigo je naredio zapovjedniku đ da ih opskrbi hranom
i da im dade samo po kanap zemlje za vrt kako bi se nekako prehranili.
Ujedno je naredio č da im ne smetaju nego da skupa žive u mi-
ru.229)
č obitelji proširile su se u Dobranju i Tijarici gdje su pri-
je njih posjedovali imanja š ć i Dicmanjci. Kako, naime, nije bilo dosta
zemlje u Bisku a ni na Dicmu, harambaša č ć Petar ć ali
i Luka Rozga, Vid ć Mate ć i Ivan č ć s oko 30 obitelji i 400 oso-
ba, koje su stigle u podložništvo č Republike, dobile su od Moceni-
ga godine 1696. preko Cetine Dobrinje uz Tavernicu, Maljaku dragu i Vu-
vanje kuk (?). Jednako u ć je č Petar ć zahvatio 27
kanapa zemlje.'") Stoga su se Hercegovci tužili providuru (28. listopada
1698). Iako su tuženici pokazali investiture dobivene 28: listopada 1697. i ia-
ko je na providurovu sudu u Splitu 20. svibnja 1699. priznato da imaju pra-
vo, ipak je naglašeno da se Hercegovcima mora osigurati životni mini-
mum. Stoga su im ostavljene zemlje, a č je harambaša Akrap morao
platiti 12 lira za troškove parnice.'") Cijela, zapravo, stvar nije bila važna
jer je taj kraj pripao Osmanlijama.
I u č je jednako došlo do sukoba đ š ć Jure
ć Pavla ć i Petra ć s č Matom ć
Andrijom Č ć Grgurom ć don Tadijom ć i Stjepa-
nom Braj ć zbog 30 kanapa u Č u Strmendocu i Glavašu.
ć providur je odredio da te zemlje uživaju š ć ć i njegovi lju-
di.'") U č se spominju Grgur Garce (Krce) i Jure č ć Mate
ć iz ć dobio je 28. svibnja 1698. mjesto za mlin na jednom potoku
koji je teško ubicirati (Giaduchio?).'")
Ispod pak Č č nastanili su se Antun ć Luka Ž ć i Ivan Ba-
ć te im je Mocenigo godine 1697. odobrio zidinu i 30 kanapa đ
zemlje u Aptovcu. Tu je 27. kolovoza 1697. dobio nešto posjeda Andrija č
ć
123
Sukoba zbog zemalja bilo je i na Ugljanima, osobito na granici prema
Novim selima. Tako je 6. rujna 1697. Capella zabranio Ivanu đ ć iz
Biska da smeta Andriji ć i drugim pridošlicama koji su se smjestili
blizu Herljana a bili su iz Plazibata pod ć Kapetan Č č
morao je paziti da se nemiri ne produlje.'") Božo Radman posjedovao je na
Ugljanima baštinu. đ Marko ć Jure š ć Ivan Voloder,
Ivan ć i Grgur č ć htjeli su mu je oduzeti, što im je godine
1698. zabranjeno. Teško je odrediti odakle je ta skupina stigla, sigumo dije-
lom iz Bosne a dijelom iz Hercegovine. Oni su se nastanili u Ugljanima."')
č su se Jure i Mijo ć od starine na Ugljanima, tužili (1698) da
im Grgur č ć iz Poljica smeta mimo uživanje posjeda što su ga cijelog
rata branili od neprijatelja."") Dosta đ posjede preko Cetine do-
bio je Marko ć godine 1697. i to 30 kanapa u Mocionci (?)koju je đ
vao, 10 kanapa koja je bila Antuna ć i deset u ć a koju je
držao Cvitko ć te č kampa ispod ć Nikoli i Ivanu Pavi-
ć iz Ugljana Moceniga je 29. studenog 1697. odobrio 16 kanapa zemlje i to
zapadno od ć ć Jednako je ć providur 26. svibnja 1698.
potvrdio zemlje (50 kanapa) Pavlu ć pok. Lovre i Pavlu Landeku
pok. Mije u Ugljanima što su ih đ i pod osmanlijskom š ć
Mate Ž ć č posjedovao je zemlje u Rasela kod kule Nutjak uz
Matu Ž ć Marka ć i Plazibata te tri kampa ispod ć
a uz ć ć i Mije ć što mu je l. lipnja 1698. Moceniga
odobrio.'") Moceniga je godine 1697. odobrio ć Duji i Petru ć
s osam č u obitelji te Miji Ercegu sa sedam č iz Novih sela
i Ugljana 30 kanapa zemlje da ih đ Guvernadur Jure ć Polji-
č dobio je 15 kanapa zemlje ispod Č č i još 15 u Tijarici pod izvo-
rom Kamenica što je on đ i Moceniga mu je l. prosinca 1697. odob-
rio.
242
)
U Biorinama godine 1697. Luka ć s ć dobio je 20 kanapa uz
posjede Mate Ž ć i č ć kod Glavice.'") Na granici sinjskog
č u ć i Novim selima dani su veliki kompleksi zemalja još
godine 1693. od 300 kanapa harambaši Mati ć i Petru č ć
a Ivan žura, koji je bio musliman te se pokrstio, dobio je u Bi arinama 40 ka-
napa što je Moceniga 12. travnja 1696. potvrdio.'")
Nakon godine 1699. neki Hercegovci, ć iz ć povukli su
se s harambašom Ši ć na č stranu i smjestili u mjestu ć .
nima kod Trilja. Pod vodstvom harambaše Petra Š ć pok. Stjepana (15
osoba) živjele su ove obitelji, Grgur š ć pok. Mije (8), Ivan ć Č ć
pok. Franje (5), Stjepan ć pok. Ivana (4), Grgur š ć pok. Ivana
(14), Ilija č ć pok. Marka (4), Mijo š ć pok. Andrije (10), Andrija Bo-
ć pok. Mate (2), Mate ć pok. Vida (5), Mate ć pok. Šimuna
(15), Petar Đ ć pok. Mije (6), Marko š ć pok. Petra (5), Izak š ć
pok. Mije (5), Ivan ć pok. Mije (5), Mate č ć pok. Petra (3), Ivan ć
pok. Ivana (4), Jure š ć pok. Mije (14), Marko ć pok. Grgura (3),
Jure ć pok. Ivana (6), Ilija ć pok. Franje (2), Nikola š ć
pok. Ilije (5), Marko š ć (prekriženo), Mate ć pok. Jure (7), Ivan
č ć pok. Marka (4), Grgur ć pok. Ivana (:3), Martin č ć
pok. Mate (5), Ana ,pok. Petra č ć (2), Grgur ć pok. Stjepana
(10).'"
124
GARDUN- Ć
Selo Gardun smjestilo se na uzvisini iznad Trilja i rijeke Cetine gdje
se u vrijeme Rimljana nalazilo č naselje Tilurij.
U taj kraj naselili su se veoma rano, još godine 1687., č U jed-
noj bilješci iz godine 1824. don Mije ž ć •kurata« koja se č u arhi-
vu sinjskog samostana zapisani su č prispjeli u Garduna tim više je
vrijedna jer se nije č katastarski popis tog sela i stoga ga u potpu-
nosti donosimo:
Na 1687
naseli se Gard un č iz sela Sriane deset a drugo deset iz Donje-
ga Doca:
l. pri d č vojvoda Mate Žulj ć svoim bratom Ivanom,
2. knez Ivan ć svoim bratom,
3. Gosn. don Frane ć svoim bratom,
4. gosn. don Tadija ć svoim bratom,
5. Nikola Mikas svoim sinovcim,
6. Grgur ć svoim sinovim,
7. Ivan Ž ć svoim sinovim,
8. Pava ć svoim sinovim,
9. Marko Rogulj ć svoim sinovi i sinovci,
10. Cvitko ć ovi kad se č mir po č ratu đ na
Tursku, na svoju starinu u Rudu zašto on biše vla(h) (vjerojatno pravosla-
van, op.p.)
l. Prid č vojvoda Stipan ć svoim sinovcim i bratom go.
don Jakovom,
2. knez Marko ć svoim sinovim,
3. Petar Pezelj svoim bratom,
4. Grgur ć svoim bratom i č Tadijom,
5. Miovija ć svoim bratom,
6. Jura ć svoim bratom,
7. Anton ć svoim sinovi
8. Jura ć svoim bratom
9. knez Nikola ć i Martin š ć
.10. Ivan č ć pridivkom Novak - ovi je bija č ... tada pokar-
stija na 1693. na 15. Guna (lipnja). ,
Prema kratkom ispisu don Jure ć župnika Donjeg Doca na
Gardunu je godine 1690. Grgo ć dobio zemlje uz svoje prezimenjaka
Miju, Matu i alfira ć Prema popisu sela iz godine 1725. neka su
prezimena nestala ali su se .nova pojavila kao č ć koji se u popisu
iz godine 1743. spominju u Rami (selo č ali i u Skoplju (selo Crnice).'")
Na zapadu Garduna nalazi se selo ć ispod Ti"apošnika i Orlovca
na visoravni iznad Košuta. Uz staro stanovništvo nadošlo je novo pod vod-
stvom harambaše Jure č ć koji se nakon ć zaustavljanja u Ca-
poricama prebacio u ć Pri kraju rata stanovništvo je podijeljeno
u dvije banderije: Jure č ć i harambaše Arnauta s relativno dosta ze-
malja (oko 725 kanapa).
č ć ć smo spomenuli, ć su došli iz Duvna jer se spomi-
nju u Vinici (2 obitelji) i u Podgaju (l obitelj) u maticama iz godine 1743. ali
Ih ima i u Skoplju u selu Bistrici (l obitelj). Obitelj ć upisana je jednako
125
u Duvnu, u selu ć (l obitelj), dok su ć i š ć iz Biska i Poljica.
Palavestra misli da su ć koji su upisani u ć došli iz Rakitna.'"l
Oni su boravili oko Trilja. Neki su krenuli prema Tijarici i odatle u Livan-
jsku krajinu a drugi u ć ć i ć su vjerojatno iz Hercegovi-
ne. Njihovo pojavljivanje može se staviti oko godine 1697. kad se Cvitko
ć koji se ne spominje godine 1709, tužio ć providuru da im sme-
taju Jure č ć i Mijo ć č ć se sa svojim ljudima ustalio
u ć đ njima su živjeli starosjedioci kao ć a posjede su imali
i neki stanovnici Biska. š ć Ć ć i č ć vjerojatno su iz Po-
ljica.
Slika ć godine 1709. bila je ova, harambaša Jure č ć pok.
Vida (4), Ilija ć pok. Ilije, č š (5), Mijo ć pok. Nikole (15), An-
tun š ć pok. Nikole (10), Filip č ć pok. Grgura (10), Ivan Maleše-
ć pok. Petra (6), Petar Zu ć pok. Marka (2), Ivan ć pok. Luke (8),
Križan ć pok. Grgura (ll), Petar ć pok. Ilije {4), Ilija č ć pok.
Vida (12), Grgur ć pok. Ivana (8), Mate Borovac pok. Jure {3), Stje-
pan ć pok. Marka {16), Martin š ć pok. Jure_(6), Janko ć pok.
Tadije (7), Antun č ć Ilijin {9), Mate ć pok. Simuna (6), Grgur Culi-
ć Ć ć ?) pok. Vuke {5), Franjo ć pok. Pavla {7), Marko ć
pok. Ivana (5), Ivan ć pok. Stjepana {5), Pavao ć pok. Nikole
(20), Mijo ć pok. Ivana (5), Ivan ć pok. Jure {9), Šimun Strizirep pok.
Stjepana (5), Jure ć pok. Bartula (5), Mandalena š ć udova Petra (8),
Josip ć pok. Luke (8), Grgur ć pok. Nikole (10); )lija. č ć pok.
Mije (9), Mijo ć pok. Petra i Mate ć pok. Mije koji su imali
zemlje i u Zagori (prvi 2, drugi 4), Ivan Ć ć pok. Šimuna (4), Mate Ć
ć pok. Šimuna {3), Martin č ć pok. Petra (12), Franjo š ć pok.
Mije {5), Mijo ć pok. Šimuna (13), Gašpar ć pok. Luke (5).
KOŠUTE - TURJACI
Uz Sinjsko polje, od današnjeg Trilja prema Sinju (Brnazama), prosti-
ru se dva sela Košute i Turjaci, raštrkana u brojnim komšilucima.
ć smo spomenuli da je u Košutama s harambašom ć
ostalo nešto naroda kao i seobama harambaše ć i ć Ko-
liko je od tog naroda ostalo o Košutama teško je utvrditi jer nema drugih·
podataka a niti je č katastarski popis iz godine 1709.
O prvim doseljenicima sela Turjaka ć smo pisali ž ć i Do-
ć Iz jednog spora đ Mije č ć i Vida ć doznajemo za
ta dva stanovnika Turjaka. Naime, kad je Mijin brat Ivan umro, ć nasta-
njen tu oko godine 1697, htio je oduzeti te zemlje koje je ć đ Jer-
kan č ć Posredovao je sinjski providur Antun Marija Semitecolo
i odredio da zemlja koja č s posjedom Kruševice i Vlastelica ostane
č ć jer je tu sagradio ć Zemlja od č kampa uz posjed Konti-
ć trebala je pripasti Vidu, ostalo Miji.'") U isto vrijeme je Mijo ć do-
bio 15 kanapa zemlje od kojih je polovica bila blizu ć ž ć
i Vlastelica a s druge strane bile su zemlje Mano le i č ć Od tih bi ć
mogao biti iz Duvna dok se Vlastelica, ć i č ć nisu stalno nasta-
nili u Turjacima. Isto tako ni Dominik Manzan koji je dobio 25 kanapa šu-
me do zemalja ć

126
Prema našem mišljenju obitelji Budimira, ž ć ć č
ć ć ć Č č ć š ć č ć ć ć Ka-
ć ć ć ć su došle s ć iz Duvanjske. krajine.
Kasnije su stizale obitelji iz Hercegovine, kao č ć č ć ć Marko-
č ć ć ć ć ć č ć ć
a iz Poljica ć ć š ć Nakon rata, ć smo spomenuli,
Norci su iz Otoka privremeno živjeli s Turjacima.
Godine 1709. u banderiji harambaše Jure ć (7) nalazile su se
ove obitelji (potcrtane današnje): Mate ć pok. Gašpara, č š ć
(18), Ivan č č ć pok. Mije (20), Petar ć pok. Jure (10), Mijo ć
pok. Nikole (24), Nikola ž ć Stjepana (5), Mijo ć (2), Pe-
tar š ć pok. Marka (14), Nikola Da ć iz Solina (-), Nikola Kne-
ć pok. Luke (5), Luka ć pok. Petra (3), Ivan č ć pok. Ilije (3),
Jure ć (5), Grgur ć pok. Mije (ll), Stojan i ć ć pok. Mije (18),
Stjepan č ć pok. Jure (7), Luka ž ć pok. Mate (5), Mate Mile-
ć pok. Ivana (5), Perina ž ć udovica (5), Jure ž ć (8), Luka
č ć pok. Pavla (14), Ilija Budimir pok. Jerka (9), Toma ć č Bubalo
(9), Nikola ć pok. Ivana (8), Jure Budimir pok. Tome (25), Mijo Budimir Iva-
nov (6), Vid Budimir č Đ ć č š (8), Mijo Kuka č ć pok. Bože (12),
Ivan č ć pok. Stojana (ll), Ivan ć pok. Mate (6), Mijo ć pok.
Nikole (2), Ivan Variaz pok. Mate (9), Grgur ć (17), Mijo šarac pok.
Martina (5), Luka šarac pok. Mate (8), Vinko Budimir pok. Je'ronima (12),
Stoica udova Grgea ć (3), Vid ć (8), Mijo č ć pok. Dragaševa
(4), Jeronim Budimir pok. Mije (9), Mijo ć (7), Ilija ć pok. Nikole
(8), Pavao ć (7), Toma ć pok. Ivana (5), Nikola č ć pok. Mi-
je (ll), Andrija č ć č ć pok. Luke (12), Paula č ć č ć Ši-
ma ć (l), Vinko ć (3), Filip ć pok. Šimuna (12), Ilija
ć pok. Pavla (13), Petar ć pok. Nikole (8), Toma ć pok.
Vinka (7), Jure ć pok. Mitra, č Devanja (7), Ivan ć Mate (7),
Jure ć pok. Mije (8), Lukrecija Costa č Maslo brkova (5), Petar Marko-
ć pok. Ivana (6), Matija ć pok. Mije (5), Mate č ć pok. Marti-
na (ll), Filip č ć pok. Martina (7), Mate ć č š sinjske đ
(5), Ivan č ć (3), Grgur ž ć Nikola ć č ć (9).
SELA U BLIZINI SINJA
GLAVICE
Jedno od ć sela u blizini Sinja su Glavice. Ono se prostire od
Podvaroša do Planice kod.Hana, brda Š š č do polja. ć je
zaselke: Ć Glavice, Smradovo i Planicu. Stanovništvo se naseljavalo
po brežuljcima, zelenim i plodnim oko pomalo č ali plodnog
Smradova i uz polje.
Glavna ć u Glavicama bila je harambaše Jakova ć o č
mu smo ć pisali. Iz jedne osude doznaje se da su njegovoj banderiji pri-
padali Marko ć č ć Ivan ć Franjo ć Ivan ć
Oni su, naime, zapalili Antoniju Canagietti pet kola sijena. ć providur
127
je 2. rujna 1697. naredio da moraju nadoknaditi nanesenu štetu.'") ć smo
utvrdili da su ć iz Livna (selo Miša) a jednako i ć prema
sinjskim župnim maticama, iako se u popisu iz godine 1743. ne spominju.
Luka ć imao je godine 1709. jedanaest č a Ivan šest. Posjedi su
bili minimalni, te su đ đ zemlje, kao ć č ć su mo-
ć došljaci iz Hercegovine gdje ih ima u Brotnju (selo Blatnica), a i
ć
Jedna od brojnih obitelji bila je ona Š ć Oni su stigli iz Livna i ne
spominju se godine 1743. jer su se vjerojatno svi preselili. Njima je Meceni-
go 24. listopada 1697. potvrdio 15 kanapa zemlje koje su ć đ i je-
dan kanap ispod ć u Sinju."')
Kako zemlje u Glavicama nije bilo dovoljno, harambaša Nikola Jad-
ć i Jakov Š ć s 30 č u obitelji dobili su godine 1697. šume
u Gljevu, na Prologu i to od Korita do potoka Kosinca iznad zemalja ha-
rambaše š ć Kad su im Sinjani Petar ć i Ivan ć htjeli to
oduzeti, Mocenigo im je zabranio jer, č je istakao, ne može dozvoliti
da se sirotinji oduzimlje toliko nužna zemlja.'"") ć je sa Sinjanin om
Jakovom č a obojica su bili zaslužni za Republiku i prolijevali
za nju svoju krv, dobio godine 1697. preko rijeke Cetine kod Vršine glavice
(grma) u Gali 15 kanapa zemlje. Jakov je č u borbi i poginuo, što je po-
tvrdio harambaša Jakov š ć Dio dobivenih zemalja pripao je nje-
govu sinu i udovici Tomici.'") Obitelj se nije č jer od zemalja preko
Cetine nije mnogo dobivala, a nakon rata i same ć bile su podi-
jeljene, kao što smo ć iznijeli, đ dvije države jer su se nalazile na
samoj granici.
U Glavicama je obrtnik Mate ć iz Livna dobio 15 kanapa zem-
lje kod Blata i č Kad mu je smetao Luka ć ć providur mu je
31. ožujka 1697. strogo zabranio. Dujo č ć je posjedovao u Glavicama
50 kanapa oranica."') _
Godine 1697. u spisima se pojavljuju Lucija udova Mate ć
i njen č ć Grgur, Jure ć Stjepan ć i Ivanica ć
udova Grgura i njeni sinovi. Njima je đ posjed od 30 kanapa u Gla-
vicama 24. listopada 1697.'") ć su vjerojatno bili starosjedioci jer
se u sinjskim maticama zapisuju kako su iz »Cetine«, dok su ć iz
Duvna. Luciji je ć providur Moceniga 26. listopada iste godine potvrdio
još 50 kanapa zemlje jednako u Glavicama uz oranice Milana ć
Pavla ć i Nikole ć
Petar Rubelj pok. Jure stigao je iz Livna. Godine 1743. nema spomena
tog prezimena u Livanjskoj krajini ali je njihov dolazak iz Livna upisan
u sinjskim maticama. On je 22. prosinca 1693. dobio 20 kanapa oranica
u Smradovu da se tu nastani i da đ zemlju.'") Rubelj se više ne po-
javljuje pod Sinjem što č da je obitelj krenula dalje. Ana, udovica Petra
ć nekako od godine 1690. đ je sa sinovima Jurom i Ma-
tom 25 kanapa zemlje u Glavicama a u Jasenskom 13 i to blizu mosta na
Cetini (na Hanu). To joj je potvrdio 7. listopada 1697. Mocenigo.'") Jure je
pripadao godine 1709. banderiji ć i imao troje č Dujo č
ć je naknadno (1698) dobio još 15 kanapa zemlje kod ć posje-
da i pet kod Hrste i ć a koje su pripadale netom preminulom Jako-
vu č koji mu je bio dužan 80 dukata u srebru.'"') Još od osvojenja
Sinja Andrija ć •Morlaco« đ je u Glavicama blizu polja de-
128
vet kanapa zemlje. On je č stanovao u Sinju i godine 1697. taj posjed
mu je odobrio Mocenigo.'"l ·
Na Planici su ć Ante i Petar Benzon dobili kulu. Oni su bili za
č sinovi zaslužnog guvernera i stoga im je 10. kolovoza 1697. Moce:
nigo dao dvadeset kanapa đ zemlje prema mostu na Hanu i de-
set u Planici s kulom a deset u Glavicama. đ kulu je želio dobiti fra
Pavao č ć za svoju ć ali mu je godine 1698. ć providur to
omeo.'") Na Planici su se smjestili č ć vjerojatno iz Brotnja iako ih je bi-
lo i u Rami.
Obitelji harambaše Pavla ć smjestile su se u Ć
ma.'") Ni oni nisu dobili mnogo zemalja i stoga su posegli za zemljama
preko Cetine još za Dolfina skupa s harambašom Jurom š ć iz
Duvna. Kako su u banderiji imali 49 obitelji s 322 osobe, dobili su u Ovrlji
i Ž ć (Otok) 400 kanapa što je, zapravo, bilo nedovoljno, ta niti kanap
i po po glavi. U Mocenigovoj potvrdi bile su granice posjeda ove: s istoka
Krenica, s juga serdar ć sa zapada č sa sjevera grobovi i bunar
Batjen. Osim toga dobili su 8 kanapa na Kosincu te 120 kanapa s kulom
u Obrovcu, od Kosinca do mosta (Han) i od rijeke Cetine do ć
i Žanka, nedaleko od ceste prema Livnu. Kad su im Nikola Elek i Jovan Đ
ć iz Otoka č smetati đ Capello im je 19. srpnja 1697.
zabranio.'") ć su posj<;>dovali još imanja preko Cetine. Mijo Bog-
ć je sagradio ć u ć i to, č se u ispravi, uz opasnost
života i obradio ispod nje deset kanapa zemlje. Jednako je ispod brda
u Strmendocu đ tri kanpa zemlje, u Ž ć iznad Jagodnika šest
a ispod Ribnice u Parzanuši deset,· kod č doca (Ovrulja) deset i još
na jednom mjestu u Strmendocu 16 kanapa zemlje. Sve mu je to godine
1698. potvrdio Mocenigo.'") Kako se u ispravi spominje lokalitet č
dolac, č bi da su č koji i danas tu stanuju, starenici iako ih
dosta ima u Livanjskoj krajini. Pavao ć je investiturom od 21.
srpnja 1697. dobio zemlje s mlinicama na Kosincu i to mu je htio oduzeti
harambaša Jakov š ć ali je godine 1699. Mocenigo to zabranio.'"")
Prema tome ć je veoma vješto akumulirao zemljišni fond što je
ubrzo, nakon rata, u ć izgubio.
U Ć je Mocenigo potvrdio godine 1697. zemlje (10 kanapa) ko-
je su ć đ Marinu ć i Ivanu ć Jednako je Mijo
ć 19. č 1699. dobio zidine i 25 kanapa zemljEl nedaleko Karaj-
ka, Jure đ i Marijana· ć ć su, č došli iz
Duvna vjerojatno s č ć Oni su se smjestili ispod đ i naRa-
š ć Od njih su kasnije nastale brojne obitelji: č ć Š
ć u ć ć i ć Š š Karaj-
ko, uz Karajkovu !oku, ć je
Romac č ć velika obitelj u Glavicama, spominje se godine
1743. samo u dalekoj Sutjesci. Č banderije ć i ć
uglavnom su iz Livanjske krajine, osim spomenutih: š ć ć Đ
č ć š ć Ž ć ć Š ć č ć č ć ć ć
- a iz Duvna bi bili: ć Veselica, ć ć Š ć kojih je bilo
i u Livnu.
Nakon rata (1699), ć smo iznijeli,.granica je prepolovila Glavice što
se sigurno loše odrazilo na stanovništvo. Ipak, život je tekao dalje i stanov-
ništvo je bilo đ u dvije banderije: ć i ć
129
One su izgledale ovako'
Banderija harambaše Jakova ć (23); Ivan ć (14),
Jure Š ć (10), Jakov Š ć Ivanov (8), Grgur Š ć pok. Franje (4), Stjepan
Š ć (7), Mate š ć (4), Jure ć (3), Ivan ć (4), Luka č ć
(3), Ivan ć (4), Druzijana ć (2), Ivan č ć (16), Joko ć (2),
Luka č ć (15), Petar ć (8), Petar ć (15), Ivan č ć (2),
Mijo č ć (6), Ivan ć (3), Luka ć Ivan ć (6), Mijo Š ć
(3), Ilija Modre (9), Ivan š ć (8), Mijo š ć (6), Luka ć (6), Andrija
ć (4), Anastazija č ć (2), Ivan ć (4), Franjo Ž ć (2),
Jakov ć (8), Šimun Polj ć (2), Grgur ć (3), Bernard ć
(5), Ivan ć (8), Jure ć (4), Vinko č ć č ć (7), Antun
č ć (6), Mate ć č š ć (4), Marko Đ č ć (2).
Banderija Pavla ć (19} Ivan ć (8), Vid č ć (9),
Stjepan ć (8), Vid ć č ć (5), Stanoje Arnaut (4), Petar Mi-
š ć Ivan ć pok. Andrije (3), Mate č ć (8), Franjo ć
Jakov Tešija (3), Vidosava Arnaut ć (2), Martin Midenjak (6), Marko
Š ć č ć (4), Grgur ć (7), Luka č ć (4), Mate ć (3), Ivan
ć (-),nasljednici pok. Andrije ć (3), Ana ud. Petra ć (4),
Cvita ud. Grgura ć (2).
KARAKAŠ ICA
Sjeverno od Š š č i Slanih stina do Hrvaca, od Gaja do rijeke
Cetine nalazi se Karakašica koja je dobila ime po potoku Karakašici. Ona
bi se mogla podijeliti na dva dijela, Jasensko (od Š š č do Cetine)
i Karakašicu. Na sjeveroistoku je Č a na zapadu č
Oko godine 1693. (29. listopada) sredio je harambaša Mate ć
č ć svoje posjede. On je dobio na Jasenskom 80 kana pa đ tla
i to od Bukve i od puta od Hrvaca prema Sinju do vode Ljubuše i Cetine
prema Obrovcu, od istoka do brda i zemalja Delimparha i š ć a uz Ce-
tinu pet kanapa u Strugarevoj Planici uz cestu što ide prema Sinju a koju
su ć đ Jednako su dobili u Potravlju 20 kanapa đ
zemlje u Šabanovini."'l ć su bili starosjedioci Cetine. Don Ivan je
s ć posjedovao i druge zemlje, kao u ć Otoku, na Ruminu,
Malinu i u Karsane (Obrovac). Njima su smetali novi pridošlice i to obitelji
Jure Š ć Mije Mukakrije i ć što je Capella strogo zabranio."')
Kad je oko godine 1699. umro Mate Ivana Masleša, vjerojatno stare-
nik, i njegovo imanje preuzeo Marko Masleša, ustali su Jakov š ć
don Ivan ć č ć i harambaša Nikola žar ć da te zemlje podijele
đ sobom, ali im je ć providur to zabranio i naredio sinjskoj kancela-
riji da č sredi.'") Ivan ć iz Karakašice, posijao je na Č se-
dam kanapa oranica i Moceniga je naredio harambaši žanku da ga pusti
na miru."') Na č je Moceniga godine 1697. potvrdio obitelji Ivana Ma-
ć iz Sinja, koji je imao deset osoba u obitelji, ali i na Nebesima i Pa-
vijaku, usve 25 kanapa zemlje.'")
U Karakašici su se naselile vjerojatno i neke obitelji iz Hercegovine,
kao Abram, ć ć i drugi.
Stanovnici tih sela, o kojima nema mnogo vijesti, ć su ban-
derijama žanko i ć ali u njima su bili i obitelji iz sinjske varoši
kao i Podvaroša. One su bile,
130
Banderija Mate žanko (18), Mate Spanja (5), Nikola ć (6), Mate
Dragaš (7), Andrija Dragaš (4), Petar ć (6), Toma ž č ć (9), Ivan Ru-
nje (6), Mijo Vrdoljak (8), Petar ć (5), Ivan ć (15), Mijo ć (10),
Grgur ć (4), Grgur Misura (6), Mijo Tendžera (14), Mijo Š ć (26), Jo-
sip ć (8), Andrija ć (6), Ilija ć (7), Luka Š ć (3), Mijo Cvrlje
(3), Petar ć (13), Mandalena ć (3), Nikola ć (-), Mate
Š ć (2), Nikola ć (-),Ivan Kegelovac (3), Marko Č ć Ju-
re Đ ć (4), Ivan ć (5), Ivan Đ ć (-),Petar š ć fratri.
Banderija Pavla ć (20), Pavao ć (5), Šimun č ć
(7), Mijo Komar (12), Mate Komar (13), Jure Palada (3), Jure ć (3), Ja-
kov ć (8), Jerko ć (6), Jure ć (6), Pavao Č ć
(4), Mijo č (6), Pavao š ć (5), Marko ć (5), Ivan ć (5), Vi-
dosava ž ć (6), Dominik ć (4), Ivan ć (6), Ivan ć (ll), Niko-
la Kegelj (8), Nikola Kara]k6 (8), Mate ć pok. Ivana (6), Mate Labro-
ć pok. Vida (6), Marko ć č ć (6), Mate ć (-), Mijo
ć č Č (3), Ivan ć (3), Luka ć (6), Nikola č
ć (2), Klara č ć udova (2), Stjepan ć pok. Mije (2), Mate ć
č ž ć (2), Bartul š ć (-),Mate đ (-),Josip ć
(-), Grgur ć (-), Pavao Bazo (-), Jure ć (-).
LU Ć
U č glavna obitelj bila je harambaše Đ koja se smjestila
u samom selu i u Sutini. ć smo iznijeli kako su oni u nedostatku zemalja
posizali prema Zelovu i Ogorju.
Godine 1697. (26. listopada) Martin š ć dobio je 20 kanapa zem-
lje."') On se više ne spominje u tom kraju a i teško je utvrditi je li ta investi-
tura ć ostvarena, mislimo da nije. Filip ć đ je 15 kanapa
zemlje u brdu Zelova što je pripadalo š ć a koje mu je odobrio Moce-
nigo. U oznaci granica spominju se posjedi s jedne strane š ć a s druge
ć s ć ć i č selo Hrvace."') Jakov ć je jednako obra-
đ deset kanapa zemlje na Zelovuuz ć koju je tu imao i to muje jed-
nako potvrdio 28. listopada 1697. isti providur."') Pravoslavac Mijo Borko-
ć je 17. lipnja 1697. dobio 45 kanapa zemlje u č Uz njega su
bile pravoslavne obitelji ć Sladoje i ć
Katastarski popis iz godine 1709. iz tog sela nije č tako da se
ne može rekonstruirati tko se nalazio u banderiji Đ
BRNAZE - Š Ć
Nakon prvih investitura glavnim obiteljima č ć i Budimira
nema drugih spomena iz tog č
Jedino smo pronašli da je dosta kasno u š ć godine 1695, Ante
ć č je obitelj imala 18 osoba, dobio 28 kanapa zemlje, što inu je 5.
ožujka 1697. potvrdio Mocenigo."') Time se on, nastanjen u Glavicama, pro-
širio i na š ć
Brnaze su bile podijeljene u dvije banderije, serdara Tadije č
ć i harambaše Jakova š ć One su skupljale ove obitelji'
131
Banderija Tadije č ć Mate ć (7), Ivan ć pok.
Ilije (l), Križan Trboglav (3), Mate ć (10), Grgur ć (16), Ši-
mun ć (9), Grgur ć (17), Antun ć (5), Nikola ć (4), Ši-
mun ć (3), Ivan ć pok. Mitra (17), Ivan ć (lO), Ivan Maraso-
ć (2), Ivan Budimir (21), Lovre ć (-),Martin ć (5), Petar Mas-
ć (1), Ivan Polj ć (7), Ivan ć pok. Luke (4), Jure ć (6), Mate
Đ ć (3), Jeronim ć (5), Nikola š ć (9), Ivan ć č
Đ (5), Petar ć (5), đ ć udova (4), Augustin Papu-
č č ć (5), Mijo Đ ć (1), Ivan ć (15), Stjepan ć (4), Mate
ć (-), Marko ć č Orbana (2), Ilija ć ( -).
Banderija Jakova š ć (16), Ilija ć (9), Andrija š ć
(5), Ivan č ć (9), Martin ć (7), Mijo š ć (5), Ilija ć
(6), Marko Đ ć (2), Mijo ć (16), Stjepan č ć Franjo Luka-
ć (4), Luka ć (9), Paula ć (3), Martin š ć (7), Jure ć
(10), Mijo š ć (B)! Petar č (7), Ilija Topa ć - 4), Jure ć (3),
Jakov č ć (5), Pavao č ć (6), Mijo ć (ll), Luka ć (9),
Franjo ć (4), Nikola ć (10), Jakov ć (6), Stjepan Stoj (7),
Luka ć (5), Šimun ć (7), Grgur Mazar (4), Vid ć (13), Vinko
ć (8), Petar Rimac č Šare (8), Mijo ć č Loze (3), Mijo ć
(-),Mijo ć (5), Franjo ć Šimun č ć (6), Ivan č ć č
Dijak (2), Mate ć (-), Nikola ć (-), Grgur ć (5), Nikola Đ
ć (-), Katarina Slikaruša (2).
č
Iz iznesenog materijala mogli bismo č da završetka migracija
nije bilo. Ljudi, tjerani porivom traženja boljih uvjeta života, pokrenuli su
se prema moru, prema nepoznatom i zaustavljali se uz plodne doline, č
ć okovane sivim kamenom, ć se za goli život. To se nastavilo i nakon
godine 1709. za što treba novih istraživanja a ona ć biti jednako zamaglje-
na š ć koje je u Dalmaciji bilo i previše.
U toj promjeni stanovništva Sinjska krajina osrednje se naselila ljudi-
. ma iz Bosne, Poljica i Hercegovine. Nastojali smo pokazati kalj:o je taj pro-
ces bio veoma zapleten, zamršen i kako su se pokreti isprepletali tako da.
se upravo stoga stvorio zdrav č i č č č patnji i muci,
ć životnoj borbi. Stanovništvo je uglavnom bilo č tek tu i tamo
s manjim komšilucima pravoslavnih, mnogo prisutnijih sjeverno od
Sinjske krajine, od š ć prema Vrlici. Slika Krajine po selima bila je go-
dine 1709. ova,
BISKO, banderija Marka č ć č Akrapa
DICMO, banderija Pavla ž ć Krušvar
banderija Ilije ć . . .
Ć banderija serdara Mate ć
,PRUGOVO,
Ć ......... .
132
310 osoba
496
683
130
159
87
ZELOVO:
Ć
POTRA VLJE: banderij a Antuna š č ć
MALJKOVO: ......... .
HRVACE:. banderija Grgura ć
Ć banderija Petra Š ć
Ć banderija Jure č ć
TURJACI: banderija Jure ć
GLA VICE: banderij a Jakova ć
banderija Pavla ć
BRNAZE: banderija Tadije č ć
banderij a Jakova š ć
SINJ: banderij a Mate žanka
banderij a Pavla ć .
usve:
131
"
143
423
"
60
418
171
"
291
"
533
"
263
"
106
"
206
"
256
216
189
5271
č u male prostore, podijeljeni u banderije, ljudi su priželjkivali
novi, pobjedonosni rat. On je bio poželjniji koliko je uvjerenje da ć se
u njemu pobijediti i zauzeti nove zemlje, polja i prekocetinske prostore.
U tom uvjerenju koje se ostvarilo kasnije za vrijeme tzv. sinjskog rata (1715)
stvorio se •viteški· duh Sinjske krajine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful