Vrijednosti islamskog odgoja

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Univerzitet u Sarajevu Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Edin Dedić

VRIJEDNOSTI

ISLAMSKOG ODGOJA
Esej

Sarajevo, 2012. god.

1

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Univerzitet u Sarajevu Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

VRIJEDNOSTI

ISLAMSKOG ODGOJA

Predmet: Sociologija odgoja Nastavnik: prof. Mujo Slatina Student: Edin Dedić, vanredni student Smjer za imame, hatibe i muallime Broj indeksa: 3193

Sarajevo, April 2012. god.

2

SADRŽAJ:
2. 3. 4. 5. UVOD: ................................................................................................................................................... 4 PRIRODNI OSJEDAJ ZA ODGOJ: ............................................................................................................. 5 KULTURA PONAŠANJA PREMA DJECI: ................................................................................................... 6 DRUŠTVENI ODGOJ ................................................................................................................................ 7 5.1. Odgoj u sferi ahlaka .......................................................................................................................... 7 5.2. 6. 7. 8. 9. Odgoj u emocionalnoj I intelektualnoj sferi .............................................................................. 9 USTRAJAVANJE NA VJERSKOM ODGOJU: ................................................................................ 10 SUŠTINA VJERSKOG OGOJA: ................................................................................................................ 11 UZAJAMNO POMAGANJE SUPRUŽNIKA PRI ODGOJU DJECE: ............................................................. 13 AHIRETSKE POSLJEDICE ZAPOSTAVLJANJA ISLAMSKOG ODGOJA: ..................................................... 15

10. IZVJEŠTAJ: ........................................................................................................................................... 16 10.1. 10.2. 10.3. Pedagoško razumijevanje ljudske prirode: .............................................................................. 16 Formula tri grupe normi: ......................................................................................................... 18 Gledajudi iz ugla nastave: ........................................................................................................ 19

11. ČOVJEK KAO BIDE KOJE UČI: ............................................................................................................... 20 12. CIKLUS KULTURA-ODGOJ-LIČNOST: .................................................................................................... 21 12.1. Pitanje, zašto djeca pohađaju nastavu islamske vjeronauke na ovom podneblju? ................ 22

13. PEDAGOŠKE KNJIGE OBJAVLJENE U 20010/11. godini. ...................................................................... 23 14. BIBLIOGRAFIJA: ................................................................................................................................... 24 15. ZAKLJUČAK: ......................................................................................................................................... 25 16. LITERATURA: ....................................................................................................................................... 26

3

2.

UVOD:
Hvala i Zahvala pripadaju Allahu dţ.š., Gospodaru svih svjetova i neka je selam i salavat

na Njegovog miljenika Muhammeda a.s., na njegovu ĉasnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. „Islam je cjelokupan sistem koji regulira sve segmente ljudskog ţivota, tako obuhvatan, povezan i isprepleten da pokriva sve ĉovjekove iskonske potrebe. Islam nije samo ĉisto emocionalno vjerovanje, otrgnuto od realnog domena ljudskog egzistiranja, već duboko zadire i u sve sfere društvenog, socijalnog, moralnog, politiĉkog, vojnog, pravnog i drugih aspekata ljudskog ţivota''.¹ „Islam ima svoje specifiĉnosti koje ga itekako znaĉajno distanciraju od drugih ideologija, sistema i religija. Islam nije teologija, jer, uz vjerovanje, islam je i naĉin ţivota koji treba praktiĉno primijenit i ne moţe se svesti na tako usku oblast, što je inaĉe sluĉaj sa teorijskim teološkim studijama''.² „Djeca su jedan od najvaţnijih plodova dunjaluĉkog ţivota. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno vaţnu dimenziju. Kur'an i sunnet su precizno regulirali naše odnose spram generacija koje nas naslijeĊuju''.³ Odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi biti će pobliţe razmatran u ovom eseju.

1. Kurdić Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.11) 2. Kurdić Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.11) 3. Kurdić Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.163)

4

3.

PRIRODNI OSJEĆAJ ZA ODGOJ:
„Svaka teorija odgoja polazi od odreĊenog shvaćanja „ljudske prirode“ kao neĉeg

postojanog i trajnog, kao što, naprimjer, ĉini prirodno pravna teorija. Kao što prirodni osjećaj za pravednost ima svoj korijen u samoj ljudskoj prirodi tako ga ima i osjećaj za odgoj. Kao što u ĉovjeku ţivi osjećaj za pravdu, tako u njemu isto ţivi odgojni osjećaj. Da nije ĉovjekova osjećaja za odgoj bilo bi i suviše stranputica i lutanja u našem odgojnom djelovanju.“4. Predhodne nam reĉenice govore koliko je odgoj ĉovjeka utemeljen u ljudskoj prirodi, koliko je on sasvim nešto prirodno, islam u svojim hadisima, najvjerodostojnije upućuje na samu vrijednost islamskog odgoja. Alija b.Ebi Talib, r.a., tumaĉeći kako ćemo saĉuvati svoju porodicu i djecu od vatre, kaţe: Nauĉite ih i lijepo ih odgojite! Vrijednost islamskog odgoja prenesena je u mnogim hadisima koje je poslanik Muhammed a.s ostavio u emanet budućim naraštajima. „Osjećaj za odgoj koji imamo je svojevrsno pedagoško ĉulo. Ono je, po mnogim iskustvenim, znanstvenim i vjerskim pokazateljima“, razvijenije kod ţene nego li kod muškarca.“5

4. Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 24.) 5. Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 25.)

5

4.

KULTURA PONAŠANJA PREMA DJECI:
''Budući da je islam regulirao sve odnose u ţivotu ĉovjeka, nije zaobiĊen ni naš odnos

spram djece. Pedagoške znanosti od samih zaĉetaka pedagogije kao nauke pokušavaju da objasne kakav je to adekvatan i ispravan a u isti tren produktivan odnos roditelj–dijete ili uĉitelj- dijete, a u islamu su još prije postojanja pedagogije u razliĉitim hadisima do u detalje razjašnjeni i opisani ovi odnosi i shodno tome date odgovarajuće upute u cilju što uspješnijeg odgajanja djece. “Odgajanje djece i budno bdijenje nad njihovim uzrastanjem jedna je od veoma bitnih islamskih duţnosti svakog roditelja. Potrebu stalne brige nad njihovim odgojem i opasnost od zapostavljanja te duţnosti najbolje ilustrira ajet, kojim Plemeniti Allah oštro prijeti svima koji ne budu brinuli o sebi i svojim porodicama'':6 ''O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje ĉuvajte od vatre ĉije će gorivo ljudi i kamenje biti, i kojoj će se meleki strogi i snaţni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti''.7 Postoje u islamu mnogi ajeti i hadisi koji govore o odgoju djece i odnosu naspram njih mi će mo spomenuti neke: Abdullah b. Omer, r.a., je obiĉavao upozoravati: ,,Odgoji svog sina, jer ćeš biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga nauĉio, a i on će biti pitan, je li ti dobroĉinstvo ĉinio i pokoran bio''!8 Imam Tirmizi u jednoj mursel-predaji biljeţi od Amra b. Seida b. El-Asa, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,rekao: ,,Ne moţe otac ostaviti niti pokloniti svome djetetu ništa vrednije od lijepog odgoja''.9 Isti autor biljeţi predanje Dţabira b.Semure,r.a., u kom Poslanik islama, s.a.v.s., kaţe: ,,Bolje je svakom od vas da odgaja svoje dijete, nego da svaki dan podijeli po pola saa siromasima''!10 Navedeno je samo nekoliko citata a iz njih moţemo zakljuĉiti koliko je vaţno pokloniti paţnju odgoju djeteta i budućih naraštaja. Što se tiĉe kulture ponašanja prema djeci u islamu postoje pravila i propisi: npr, kultura ponašanja prilikom roĊenja djeteta (akika, brijanje glave, nadijevanje lijepog imena, sunećenje muške djece, zahvala Allahu na novorođenčetu).

6

5.

DRUŠTVENI ODGOJ:
„Budući da je svaki ĉovjek, pa tako i dijete, društveno biće, posebnu paţnju treba obratiti

na to kako dijete ukljuĉiti u društvo. Roditelj treba naći naĉin kako to uspješno uĉiniti već kada dijete poĉne spoznavati svijet u kojem ţivi. Roditelji su duţni djetetu pruţiti priliku za druţenje i komuniciranje sa drugima. U tome su, svakako, najbolji uzori Allahov Poslanik,s.a.v.s., i prva generacija muslimana, koji su svoju djecu od samih poĉetaka u kljuĉivali u društveni ţivot, dajući im priliku za dokazivanje i stjecanje osjećaja odgovornosti.“11 Poslanik islama, s.a.v.s., je podsticao na druţenje djece sa starijima, kako bi saznavali novo i stjecali dragocjena iskustva. Kada govorimo o društvenom odgoju onda tu prije svega mislimo na socijalizaciju djeteta. Od najranijih dana preporuĉuje se upis djece u obdanište, da bi se djeca sastala, osjetili i razumjeli jedni druge. Ova praksa je prisutna još od Vjerovjesnika,s.a.v.s., to jest u njegovo vrijeme kada je se preporuĉivalo miješanje djece sa starijima kao i miješanje muške i ţenske djece radi boljeg upoznavanja i pripremanja za brak koji ih ĉeka. „ Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ĉesto djecu slao drugima zbog neke potrebe. To nije sigurno ĉinio zbog same potrbe, nego je, oĉito, i zbog oslobaĊanja djece u komuniciranju s drugima, stjecanju osjećaja odgovornosti i nadasve, ukazivanje povjerenja djetetu. Sve to utjeĉe na pravilan razvoj,osamostaljivanje djeteta i omogućava djetetu stjecanje potrebne sigurnosti u sebe i svoje kvalitete.“12

5.1. Odgoj u sferi ahlaka:
„ Kultura ponašanja ili lijep ahlak je jedan od najbitnijih elemenata u sluĉaju djeteta. Otuda je Ali b. El- Medini rekao: NasljeĊivanje odgoja, u sluĉaju djeteta je bolje od njegovog nasljeĊivanja imetka,jer odgojom se stjeĉe i ĉuva imetak,ĉast i bratska ljubav i pravi se idealna sinteza izmeĊu dunjaluĉkog i ahiretskog dobra!“13 Iz svih hadisa je vidljivo koliko se u islamu poklanja paţnja lijepom odgoju djeteta.Kolika je vaţnost lijepog ponašanja djeteta i sa ĉime se sve poredi. Vjerovjesnik,s.a.v.s.,je koristio svaku priliku i ĉesto se obraćao djeci upozoravajući ih na lijepo ponašanje,lijep odnos prema

7

roditeljima,komšijama,starijim kao i na poštivanje uĉenih ljudi. Allahov Poslanik,s.a.v.s.,je kroz svoju dvadesettrogodišnju poslaniĉku misiju dao mnogo preporuka vezanih za odgoj i ponašanje djece.One se uglavnom odnose na uĉenje djece lijepom ophĊenju i ponašanju a što bi kasnije bila uvertira u to da djeca postanu dobri i pošteni vjernici,savjesni graĊani,odrasli ljudi koji će poštovati svoje starije kao i sami naĉin islamskog ţivota. Posebnu paţnju teba obratiti da se kod djece razvijaju osobine koje krase jednog dobrog muslimana a to su: razvijati kod djece osjećaj za istinom,povjerenjem ,pravdom i drugim moralnim osobinama.Ppslanik,s.a.v.s.,je još tada preporuĉivao roditeljima odreĊene pedagoške metode koje bi recimo djecu spreĉavale da laţu,npr.ako im nešto obećate onda to i ispunite,ni u šali pred djecom ne treba lagati,već ih ĉesto upozoravati da to ne ĉine. U hadisu Ebu Hurejrea,r.a.,Poslanik,s.a.v.s.,to jasno zabranjuje: ''Ko kaţe svom djetetu doĊi dat ću ti, a ne dadne mu, upisat će mu se u laţ!“14 Kada govorimo o sferama odgoja današnja pedagodija ĉesto istiĉe intelegtualni, moralni, tjelesni, radno-tehniĉki odgoj itd. Za vrijeme Poslanika s.a.v.s takoĊe mnogo paţnje se posvećivalo emocionalnom odgoju ili odgoju u sentimentalnoj sferi, zatim intelektualnom odgoju kao i tjelesnom odgoju u svom njegovom opsegu kojeg i danas poznajemo.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

Kurdid Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.163) Kur'an, sura: E-Tahrim, ajet 6. Muslim Tirmizi u Sunenu, 27 Tirmizi u Sunenu, 28 Kurdid Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.177) Kurdid Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.178) Kurdid Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.179) Ahmed, Musned, 2/452

8

5.2.

Odgoj u emocionalnoj i intelektualnoj sferi
Period djetinjstva je iznimno vaţan period za rast i razvoj i buduće zdravo sazrijevanje u

jednu normalnu i produktivnu liĉnost za ovo društvo. U periodu djetinjstva dolazi do kognitivnog i emocionalnog zasrijevanja djece odnosno poimanja svijeta oko sebe. Ukoliko dijete u tom periodu ne formira odgovarajuće za njih kognitivne i emocionalne strukture, odnosno ne bude upućeno u naĉin ţivota koji će se od njega kasnije oĉekivati,moţe doći do sukoba u samoj liĉnosti djeteta i neispunjavanja odreĊenih stvari koje se od djeteta oĉekuju. S toga je bitno dijete od najranijih dana upućivati i odgajati u duhu islama i poštivati preporuke Poslanika s.a.v.s., koji je na jedan prefinjen naĉin pokazao kako prići našoj djeci, na koji naĉin probuditi njihove emocije i kako razvijati tu tanahnu, prefinjenu sentimentalnost u njihovim mladim bićima. ''Dijete treba osjetiti da ga volimo. To se ogleda i u našem lijepom odnosu spram njega. Pogrešna je praksa nekih naših ljudi koji tvrde da su samo svoju djecu ljubili na spavanju. Nikada to nisu ĉinili kada su djeca bila budna. Ili nisu ih ljubili pred svojim roditeljima. Naprotiv, djetetu treba poklanjati paţnju i kada je samo, ali i pred drugima. Najbolja potvrda za to je autentiĉan hadis Allahovog Poslanika,s.a.v.s., koji prenosi Ebu Hurejre,r.a., daje Vjerovjesnik,s.a.v.s., ljubio svog unuka Hasana,r.a., u prisustvu El- Akrea b. Jabisa Et- Temimija, r.a koji mu je vidjevši taj ĉin, prigovorio, rekavši: Ja, uistinu, imam desetero djece i nikada ni jedno nisam poljubio! Allahov Poslanik,s.a.v.s., ga je zaĉuĊeno pogledao i rekao mu: Ko nema samilosti, ni njemu se neće smilovati!, aludirajući na naš lijep, samilostan odnos spram najmlaĊih.“15. ''Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je to ĉinio islam. Uzvišeni Allah sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s., jasno podvlaĉi tu posebnu karakteristiku islama, kojom se on distancira od svih preĊašnjih religija i uĉenja. Razlika, po islamu, izmeĊu vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva.“16 Abdullah b.Abbas,r.a.,tumaĉeći Kur anski ajet: Allah će na visoke stepene uzdignuti one meĊu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje! Kaţe: Uĉeni imaju prednost sedam stotina stepeni nad poboţnim koji nisu uĉeni,a razmak izmeĊu dva stepena je pet stotina godina!
15.Kurdić Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.181-182) 16.Kurdić Šefik, (2007), Islamski bonton, Novi Pazar, El-Kelimeh (str.183)

9

6.

USTRAJAVANJE NA VJERSKOM ODGOJU:

Uz navedeno roditelji moraju posvetiti duţnu paţnju školovanju svoje djece, u duhu vremena i prilika u kojima ona ţive, kako bi ih na adekvatan naĉin osposobili za samostalan i normalan ţivot. Dakako da na putu njihovog intelektualnog i nauĉnog uzdizanja oni nikada ne smiju gubiti iz vida i vjersku komponentu u njihovom odgoju. Svojim primjerom roditelji na najbolji naĉin svjedoĉe ponašanje utemeljeno na naĉelima islama. Na osnovu rijeĉi Resulullaha, s.a.v.s., razumijemo da se svako dijete rodi sa sklonostima kompatibilnim islamu. Njegova duša je ĉista i da bi se odrţala ĉistom, okolina i roditelji moraju biti ĉisti. U protivnom dijete se iskvari i udalji od svoje prvobitne prirode. Koliko su naši pretci posvećivali paţnju odgoju svoje djece, kazuju nam brojni pisani tragovi. Oni koji svojoj djeci zbog zauzetosti vaţnim poslovima nisu mogli priuštiti predano odgajanje, povjeravali su to posebnim odgajateljima, uĉenim ljudima, kao što nam potvrĊuje sljedeći primjer. Ibn Haldun biljeţi u svom djelu El-Mukaddima da je Harun Er-Rešid, pošto je sina El-Emina predao njegovu odgajatelju, rekao mu: „‟Ahmere, Vladar pravovjernih ti predade dušu svoju, plod srca svoga. Prepustio je velikodušno tvoju ruku na njega, a poslušnost vladaru je vadţib. Budi prema njemu onakav kao što ti vladar nareĊuje. Uĉi ga Kur'anu. Pouĉavaj ga historiji. Kazuj mu poeziju. Nauĉi ga sunnetu. Objasni mu gdje će šta govoriti i kako će se obraćati. Zabrani mu da se smije osim u svoje vrijeme. Neka ti ne proĊe ni trenutak a da ne iskoristiš priliku da ga neĉemu korisnom nauĉiš, ali da ga pri tom ne rastuţiš i razum mu umrtviš. Nemoj pretjerivati u opraštanju, jer će mu dokolica izgedati prijatnom i na nju će se brzo nauĉiti. Ispravljaj ga koliko moţeš bliskošću i blagošću. Ako to ne pomogne, onda strogošću i grubošću‟‟17

17. Ibn Haldun, Mukaddima (str 56)

10

Shvatajući znaĉaj ove zadaće, muslimani ranijih generacija su maksimalno nastojali uĉvrstiti vezu sa svojom djecom i njihovim odgajateljima kako bi na njih izvršili što veći utjecaj. Tako su se ţalostili kada bi oni ili odgajatelji napuštali djecu za neki period iz bilo kojeg razloga. Bojali su se da se djeca ne odgoje onako kako to oni ţele i na naĉin za kojim ţude. Tako Ragib El-Isfahani spominje da je halifa Mensur poslao jednog ĉovjeka da grupu Umejjvića koji su bili u zatvoru upita: Šta vam je najteţe palo dok ste u zatvoru? – oni mu odgovoriše: To što smo propustili da odgajamo našu djecu.

7.

SUŠTINA VJERSKOG OGOJA:

Od ranog djtinjstva djetetu treba otvarati oĉi prema Allahovim, dţ.š., naredbama, podstiĉući ga na njihovo izvršavanje i na izbjegavanje Njegovih zabrana. Kada dijete tokom njegovog intelektualnog sazrijevanja poĉne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i poĉne se od djetinjstva vezati za njih, neće mu kasnije biti teško da islam usvoji kao svoj ţivotni put. Svoju privrţenost islamu dijete će najlakše postići kroz kontinuirano obavljenje namaza kao jedne od temeljnih islamskih obaveza. Uzvišeni je svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao: ,,Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome,,18... Nakon objavljivanja ovih rijeĉi, u nekim predajama navodi se, da se Resulullah do kraja ţivota više nije nasmijao. To je zbog bojazni hoće li ustrajati i uspjeti u izvršenju preuzete obaveze. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „‟Od sedme godine nareĊujte djeci da klanjaju, a od desete ih silom tjerajte i razdvajajte ih u postelji‟‟19. Islamski uĉenjaci analogno ovoj naredbi Alejhisselama, preporuĉuju i privikavanje djece na post, bar po nekoliko dana, kao i navikavanje na hadţdţ ukoliko mu to roditelji mogu priuštiti. U ranim godinama djetinjstva dijete nije svjesno namaza i ostalih vjerskih propisa, ali se na njima insistira radi sticanja navike koja vremenom postaje njegova duhovna potreba.

18. Kur’an, sura Taha, ajet 132. 19. Hadis, Davud, Sunen:2

11

Ukoliko se dijete u ranoj mladosti navikne na izvršavanje temeljnih propisa islama, njihovo kasnije prakticiranje mu neće pretstavljati tegobu već uţitak i zadovoljstvo koje vremenom postaje sastavni dio njegovog bića. Pored naredbi i zabrana na koje dijete treba privikavati od malena tu je još ĉitava lapeza aktivnosti na koje roditelji trebaju obratiti paţnju. U hadisu kojeg prenosi hazreti Alija stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „‟Odgajajte vašu djecu u znaku tri svojstva: da vole Vjerovjesnika, njegovu porodicu (ehli bejt) i ljubavi prema Kur'anu., jer će hafizi Kur'ana biti u hladu Allahova prijestolja sa Njegovim vjerovjesnicima i odabranim robovima na Dan kada drugog hlada neće biti.‟‟20 Da bi se postigla ljubav prema Resulullahu neophodno je djeci kroz njegov ţivotopis pribliţiti njegov savršeni moral i ţrtvovanje za islam. Jer njega je Allah Uzvišeni odgojio najljepšim odgojem, kako je to sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., isticao. Uz to Uzvišeni je potvrdo savršenstvo njegovog morala rekavši: Ti si, zaista na najvišem stupnju morala.21 Stoga ga je Svevišnji uĉinio najljepšim uzorom usvetun hasene, kojih su vjernici obavezni slijediti i nadahnjivati se njegovom rijeĉju i djelom. Sa'd bin Ebi Vekas je rekao: «Uĉili smo našu djecu poukama Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao što ih uĉimo surama Kur'ana ĉasnog.» Da bi se postigla ljubav prema njegovom ehli bejtu nuţno je pruĉavati biografije njegovih ĉlanova porodice i prvih muslimana koji su Alejhisselamu pruţili nesebiĉnu potporu, moralnu i materijalnu, na putu oţivotvorenja ideje islama. Kao takvi oni su zasluţni za oĉuvanje i širenje Allahove vjere, ţrtvujući se u svakom pogledu, zbog ĉega ih je naš Gospodar, dţ.š., nazvao hajru ummetin najboljom generacijom. Na njihovim primjerima muslimani crpe dodatnu snagu istrajavajući na putu afirmiranja univerzalnih vrijednosti što ih nudi dini islam svim ljudima. Ljubav djece prema Kur'anu postiţe se i produbljuje permanentnim uĉenjem i druţenjem s Allahovom Knjigom. Kroz uĉenje Kur'ana stiĉu se potrebne spoznaje o Stvoritelju svjetova, upoznaju savršeni moralni principi, objašnjavaju propisi vjere i nude saznanja za sve što je relevantno za krijepostan vjerniĉki ţivot. Uĉenje Kur'ana je najbolja nit povezivanja sa Gospodarem svjetova. Kur'an je Allahov Govor koji je izvor svakog znanja, «svemir koji govori» kako su ga definisali neki uĉenjaci. On je jedini ispravni vodić kroz ţivot, razgala i lijek za muminske duše. Zato je njegovo uĉenje ibadet u kojem se muslimani okrepljuju i pronalaze inspiraciju za nove ţivotne poduhvate.
20. Hadis, Buharija 21. Kur’an, sura El-Kalem, ajet 4.

12

Ibn Haldun u svome djelu El-Mukaddima ukazuje na vaţnost pouĉavanja djece Kur'anu i njegovu uĉenju napamet. On objašnjava ,,da je poduĉavanje Kur'anu, temelj obrazovanja svih školskih programa u svim islamskim zemljama, jer je to simbol vjere koji vodi ka uĉvršćivanju islamskog vjerskog ubjeĊenja i pravog vjerovanja‟‟22.

8.

UZAJAMNO POMAGANJE SUPRUŽNIKA PRI ODGOJU DJECE:
Supruţnici u braku upućeni su na meĊusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju

odgovornosti. Oni se na tom ĉasnom putu meĊusobno pomaţu, uvaţavaju i nadopunjuju. Ţena djeluje u domenu njenih kompetencija, u skladu s njenom prirodom i ţenstvenošću, a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece. Znaĉaj njene uloge u porodici, naši preci su opisali poslovicom: «Ne stoji kuća na zemlji, već na ţeni». Muţ takoĊer djeluje u okviru svojih kompetencija, onoga što je u skladu s njegovom prirodom i muţevnošću. On se brine o izdrţavanju porodice na halal naĉin, izlaţe se fiziĉkim i intelektualnim naporima štiteći ĉlanove porodice od bilo kakvih problema i neugodnosti. U ovakvom ambijentu meĊusobne saradnje u porodici se razvija ljubav, blagostanje i radovanje ţivotu. Djeca kao plodovi braka su radost srca supruţnika i ukras ovoga svijeta kako to Uzvišeni kaţe: Bogatstvo i sinovi su ukras u ţivotu na ovom svijetu... 23. Ovakva porodica je u Allahovoj, dţ.š., zaštiti, ona ide ka postizanju izvrsnih uspjeha i stasava u generaciju spremnu da svjedoĉi ideju islama kao blistavi primjer svega što koristi društvu i ljudima uopće. Suprotno ovome nesloga meĊu supruţnicima, prepirke i meĊusobno kontriranje, rezultira nepovjerenjem, napetošću i svaĊom, što u konaĉnici destabilizira porodicu i u odreĊenim momentima ţivot ĉini nepodnošljivim. Nerijetko, u ovakvim situacijama poseţe se za raskidom braĉne zajednice što dodatno poraĊa nesagledive posljedice za komletnu porodicu. Supruga bi trebala kod razilaţenja uvaţavati mišljenje i odluke muţa, kao glavnog nosioca porodice, i ne preferirati svoje mišljenje i odluke nad njegovim.
22. Ibn Haldun, Mukaddima, (str 78) 23. Kur’an, sura El-Kehf, ajet 46.

13

U interesu mira u porodici, ona bi svoju volju trebala podrediti njegovoj, shodno ajetu: Muškarci vode brigu o ţenama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje...24 U suprotnom, poznato je, gdje god su suprostavljene dvije volje, sukobi su neizbjeţni. Ovo nikako ne znaĉi da suprug ne treba konsultirati savoju suprugu u stvarima koje su od interesa za njihovu porodicu i ne uvaţavati njeno mišljenje. Naprotiv, ali ako on postupi suprotno njenom mišljenju ona to ne treba shvatati kao znak njenog degradiranja i omalovaţavanja. To takoĊe ne smije biti razlogom da supruga kasnije ignoriše njegovu volju i nastojanja u pogledu voĊenja porodice. Za porodicu je posebno štetno kada supruţnici, u prisustvu djece ili drugih osoba, ruţno priĉaju jedno o drugom. Posebno je pogubno za porodicu ako supruga ne udovoljava zadaći preuzetog odgoja u odsustvu muţa i kada se suprostavlja uspostavi islamskih naĉela u porodici. Nerijetko se dešava da su i djeca na njenoj strani. Uzvišeni je u svojoj Knjizi ukazao na tu štetnu pojavu rekavši: „‟O vjernici, i meĊu ţenama vašim i djecom vašom, doista imate neprijatelja, pa ih se priĉuvajte!‟‟...25 Kao slikovit komentar na ovaj ajet moţe nam posluţiti hadis kojeg prenosi Ebu Malik el-Eš'ari da je Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „‟Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako pobjediš, ili on tebe ubije, pa u Dţennet uĊeš; nego ti moţe biti neprijatelj dijete koje ti je iz kiĉme izašlo, a potom najţešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ‟‟.26 Uistinu je svaki postupak supruge i djeteta, koji narušava harmoniju odgoja u porodici na osnovama islama, ravan neprijateljstvu. Stoga takve pojave, treba na vrijeme i na adekvatan naĉin neutralizirati.

24. Kur’an, sura En-Nisa, ajet 34. 25. Kur’an, sura Et-Tegabun, ajet 14. 26. Hadis, Buharija

14

9.

AHIRETSKE POSLJEDICE ZAPOSTAVLJANJA ISLAMSKOG ODGOJA:
Uzvišeni je u Kur'ani kerimu na dosta mjesta ukazao na teţinu Sudnjega dana, izmeĊu

ostalog spominjući i tegobe zbog nemarnog odnosa naspram odgoja djece. U predmetnom ajetu Allah, dţ.š., istiĉe da će „‟oni koji se budu neodgovorno ponašali prema svom potomstvu biti baĉeni u vatru, ĉije će gorivo ljudi i kamenje biti‟‟.27 U drugom ajetu Allah, subhanehu ve te'ala, kaţe: ,,O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako ţivot na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba‟‟.28 Suoĉen sa svojim djelima i njihovim posljedicama, griješni ĉovjek će nastojati zaloţiti sve samo da bi sebe spasio. Tako će se roditelji ali i djeca hvatati za slamku spasa optuţivajući jedni druge za uskraćivanje meĊusobnih prava. Uzvišeni veli: „‟Griješnik bi jedva doĉekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i ţenom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svim ostalima na Zemlji, samo da se izbavi. Nikada! Ona će buktinja sama biti koja će udove ĉupati, zvaće onoga ko je glavu okretao i izbjegavao i zgrtao i skrivao‟‟.29 Umjesto nemarnog odnosa prema našoj djeci potrudimo se da im damo lijepo vaspitanje i ahlak što se u islamu smatra najvećim kapitalom i zaostavštinom poslije naše smrti, analogno rijeĉima Resulullaha, s.a.v.s., „‟Roditelj ne moţe ostaviti svom djetetu ništa vrijednije od lijepog odgoja‟‟.30Na Sudnjem danu nećemo biti pitani jesuli oni muslimani, jer je uputa u Allahovim rukama, ali bit ćemo pitani koliko smo uloţili truda da ih poduĉimo i odgojimo da budu muslimani.

27. 28. 29. 30.

Kur’an, sura Et-Tahrim, ajet 6. Kur’an, sura Lukman, ajet 33. Kur’an, sura El-Mearidž, ajeti 11-18. Hadis, Davud, Sunen:3

15

10.

IZVJEŠTAJ:

 Izvještaj o vlastitoj pedagoškoj praksi iz ugla sociologije odgoja.  Ovaj izvještaj predstavlja svojevrsnu interpretaciju i povezanost nastave islamske vjeronauke sa temeljnim pojmovima iz socilogije odgoja.  Pokušat ću predstavit koliko se pojmovi iz sociologije odgoja kao što su npr. pedagoško razumijevanje ljudske prirode,izvorni ili jednostavno akti ljudske prirode u nastavi i drugi islamske

podudaraju,upotrebljavaju vjeronauke.

podrazumijevaju

 Nastavu islamske vjeronauke djeca slušaju već od prvog razreda osnovne škole, znaĉi imamo direktan uticaj škole na formiranje vjerskih vrijednosti kod djece što će mo kasnije detaljnije objasniti u ovom izvještaju.

10.1. Pedagoško razumijevanje ljudske prirode:
„Svako naše djelovanje na razvoj liĉnosti u sebi sjedinjuje ĉetiri vrste saznanja: a) saznanje o onom koga uĉimo i poduĉavamo, b) saznanje o onom ĉemu uĉimo i poduĉavamo, c) saznanje o svrsi i smislu uĉenja/poduĉavanja, d) saznanje o onom kako uĉimo i poduĉavamo. Ovo su ĉetiri grupe znanja koja se i izvan našeg htijenja, sjedinjuju u svakom pedagoškom djelovanju. I kad njih nismo svjesni, ona su krišom prisutna u svakom našem postupku i metodu, u svakom našem pedagoškom aktu. Zato odgajatelj htio-ne htio, prakticira na ovaj ili onaj naĉin ova saznanja.“31
31. Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 19.)

16

Sada prevedeno u rijeĉnik jednog nastavnika islmake vjeronauke:svaki nastavni sat koncipiran je tako da prezentirani sadrţaj odnosno gradivo koje uĉenici treba da usvoje mora da ima svoj cilj sata kao i svoje zadatke; ti zadaci su odgojni zadatak,obrazovni zadatak i funkcionalni zadatak. Ako se vratimo na predhodni tekst; nastavnik bi trebao da uoĉi povezanost izmeĊu ĉetiri vrste saznanja sa ciljevima i zadacima nastave:
    Saznanje o onom koga učimo i podučavamo, Saznanje o onome čemu učimo i podučavamo, Saznanje o svrsi i smislu učenja i podučavanja, Saznanje o onom kako učimo i podučavamo.

Saznanje o onom koga učimo i podučavamo odnosno koji uzrast djece uĉimo i poduĉavamo i koji je odgojni zadatak te nastave na tu grupu djece. Saznanje o onome čemu učimo i podučavamo odnosno koji je obrazovni zadatak te nastave.Šta uĉenici treba da nauĉe odnosno usvoje od brazovnog sadrţaja da bi se samim ti i ispunio obrazovni zadatak. Saznanje o svrsi i smislu učenja i podučavanja bi se odnosilo na funkcionalni zadatak nastave.Odnosno u kojoj mjeri su uĉenici usvojili odreĊena znanja iz nastave islamske vjeronake i kako bi ta znanja primjenjivali u svom svakodnevno ţivotu i praksi. I saznanje o onom kako učimo i podučavamo bi se odnosilo na sami cilj sata,odnosno kako uz optimalne metode uĉenja i poduĉavanje ostvariti zadati cilj sata. Na primjer koje metode poduĉavanja će koristiti nastavnik prilikom izlaganja odreĊenog sadrţaja, da li će biti kreativan, inovativan, da li će uĉenicima na praktiĉnim primjerima izloţit odreĊene sadrţaje ili će to biti ĉisti didaktiĉki materijalizam i puko gomilanje ĉinjenica koje uĉenicima poslije neće koristiti i koje će se brzo zaboraviti. Ukoliko nastavnik na vrijeme shvati od koje je vaţnosti pedagoško razumijevanje ljudske prirode lakše lakše će odreĊivati ciljeve i zadatke svoje nastave a da mu pri tome prioritet bude uĉenik i njegova ljudska priroda. Prema tome ove ĉetiri vrste saznanja ĉine sastavne i neraskidive komponente odgajateljske profesije. Razumijevanje ljudske prirode u direktnoj je vezi sa sadrţajem i obrazovnim dobrom iz nastave islamske vjeronauke. Svi sadrţaji koji se nude uĉenicima direktno su upućeni prema samom ĉovjeku, ĉovjeku kao duhovnom biću,biću kome su povrh svega potrbne univerzalne norme
17

ţivljenja i ostvarivanja svoje liĉnosti koje mu kao takve nudi islam odnosno islamski naĉin ţivljenja. Muhammed a.s. je svojevremeno bio izvrstan pedagog i uĉitelj, svojim djelovanjem i naĉinima upućivanja ostavio je nesagledivo bogastvo u pogledu upućivanja i odgajanja budućih generacija. U tom svom vremenu još i tada je dao naslutiti na „na pedagošku kovnost“ ljudske prirode. „Priroda ima odreĊene formalne strukture i moduse mijenjanja. Promjenjivost ĉovjeka asocira na proces pravljenja neiscrpnih kombinacija supstrata ljudske prirode, na tvorbu odreĊene kompozicije od elemenata koji ulaze u definiciju ljudske prirode. Odgojno-obrazovna djelatnost je prva i najznaĉajnija ljudska djelatnost koja sudjeluje u tvorbi ove kompozicije.''32

10.2. Formula tri grupe normi:
„Kategorija „ĉovjek“ prvenstveno je antropološka kategorija. Sa stajališta ove nauke, a što je od izuzetne vaţnosti za pedagoški metod, ĉovjek se definira i pomoću tzv. formule tri grupe normi.“ Tako je svaki ĉovjek u izvjesnom smislu: a) kao svi drugi ljudi (univerzalne norme), b) kao neki drugi ljudi (grupne norme), c) kao ni jedan drugi ĉovjek ( idiosinkratiĉke norme).“ 33

„Sa stajališta liĉnosti, kao i sa stajališta odgojno-obrazovnog dobra,ove norme su razumljive i primjenjive u pedagoškom radu. Mi saznajemo o liĉnosti odgajanika tako što poredimo njegove karakteristike promiĉući ih kroz ove tri grupe standarda“. 34

18

10.3. Gledajući iz ugla nastave:
Ĉovjek kao svi drugi ljudi; ako uĉenicima pristupamo jednako, pod tezom da su nam sva djeca jednaka onda se iz cjelokupne nastave pa tako i iz nastave islamske vjeronauke gubi pojam individualizam i individualni pristup uĉenicima odnosno pristup uĉenicima na samo njima svojstven naĉin,onoliko koliko svakom pojedinaĉno odgovara i koliko mu njegove mogućnosti dozvoljavaju (misli se na psihofiziĉku spremnost). UsporeĊivanje uĉenika sa općom populacijom je dozvoljeno jer na taj naĉin dobijamo više informacija u kraćem vremenskom periodu,odnosno traţiti neki prosjek prema kome bi se svaki uĉenik usmjeravao, ali oprez potrebno je predati iznimno vaţnu ulogu i funkciju idisinkratiĉkim normama odnosno normi ĉovjek je kao niti jedan drugi ĉovjek. Ukoliko nastava bude išla u smjeru tri grupe normi lahko će biti zadovljoljeni svi kriteriji savremene nastave, inovativne nastave kao i inkluzivne nastave. Univerzalne norme ponekad mogu preći i u grupne norme; jer ono što je tipiĉno za nekog pojedinca moţe biti i karakteristika veće populacije. Individualne norme se više odnose na karakteristike odreĊene liĉnosti: kada upoznamo uĉenika i njegove karakteristike mi stvorimo i odreĊena oĉekivanja vezana za tog uĉenika. Ako znamo koje su njegove mogućnosti ili šta je tipiĉno za tog uĉenika u datom trenutku onda mi i imamo sopstvena oĉekivanja u odnosu na njega.

32.

Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 21.) Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 35.) Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 35.)

33.

34.

19

11.

ČOVJEK KAO BIĆE KOJE UČI:

Uĉi/ĉitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ĉovjeka od ugruška! ,,Uĉi/ĉitaj plemenit je Gospodar tvoj, koji pouĉava peru, koji ĉovjeka pouĉava onome što ne zna''.35 „Uzimajući u obzir proces ĉovjekovog psihološkog rasta i sloţenost razvoja njegove liĉnosti, s jedne i saznanja i poruke koje dobivamo iz historije, antropologije, psihologije i religije s druge strane„ u iskušenju smo da kaţemo kako je uĉenje faktor od još veće vaţnosti“. Ovo olportovsko iskušenje nas dovodi do još većeg iskušenja koje glasi :ĈOVJEK JE BIĆE KOJE UĈI. Bez obzira na nesumnjiv znaĉaj nasljeĊa, ĉovjek je, upravo zahvaljujući uĉenju sposoban za nesagledive ishode svog razvoja“. 36 Uĉenje i poduku nalazimo još u davnoj prošlosti prije nego su postojali institucinalizirani oblici uĉenja i pouĉavanja. Koliko je uĉenje i pouĉavanje utemeljeno i uklesano u samu ljudsku prirodu govore nam i ostaci kako drevnih civilizacija tako i hadisi koji su objavljivani našem poslaniku Muhammedu a.s. Prve oblike institucinalnog odnosno organiziranog uĉenja i poduĉavanja susrećemo kod prvih europskih pedagoga kao i kod osnivaĉa predmetno-ĉasovnog sistema J.A.Komenskog. Od tada pa do danas organiziranje nastave se znatno promijenilo, uĉenje i poduka su dobile jednu novu dimenziju a ta je bila organiziranost,svrsishodnost, sa odreĊenim ciljem i naravno institucionalno organizirano uĉenje i poduĉavanje.

35. 36.

Kur'an, sura El-Alek, 1-4 str. Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 24.)

20

Nastava islamske vjeronauke se izvodi u svim osnovnim školama na podruĉju Tuzlanskog kantona, ona je imala trnovit put dok nije postala ravnopravan predmet sa ostalim predmetima. Danas to uĉenje i poduĉavanje odnosno organizovanje iz predmeta islamska vjeronauka otprilike izgleda ovako: Svi predmetni sadrţaji su prilagoĊeni odreĊenom uzrastu djece, Sadrţaji su zanimljivi i sasvim dobro osmišljeni i prilagoĊeni ĉak i za najmlaĊi uzrast uĉenika, Nastavni plan i program donosi rijaset islamske zajednice u BIH, Nastavu islamske vjeronauke pohaĊaju uglavnom sva djeca islamske vjeroispovijesti, Ocjena ulazi u prosjek i ravnopravna je sa ostalim ocjenama, Uĉenici imaju uĊţbenike iz navedenog predmeta i ostala pomagala za nastavu, U nastavi se primjenjuju savremena tehniĉka pomagala (laptop, grafoskop, projektor itd.) Struĉna osposobljenost nastavnika je na visokom nivou, Predmetni sadrţaji obuhvataju:----------------------------------------------------------------------

12.

CIKLUS KULTURA-ODGOJ-LIČNOST:
„ Pitanje zašto se ljudi u jednoj kulturnoj grupi ponašaju drugaĉije od onih iz druge grupe

dovelo je znanstvenike do pretpostavke o postojanju tzv.modalne liĉnosti. Ono što je zajedniĉko svim ĉlanovima jedne grupe oznaĉava se pojmom modalne liĉnosti.Modalnu liĉnost ili osnovni tip liĉnosti Kardiner je definirao kao „sklop liĉnosti svojstven većini pripadnika jednog drušva,koji je nastao kao rezultat ranog zajedniĉkog iskustva“.37

37.

Slatina Mujo,(2005), Od individue do ličnosti: uvođenje u teoriju konfluetnog obrazovanja, Zenica, Dom štampe (str 61,62.)

21

12.1. Pitanje, zašto djeca pohađaju nastavu islamske vjeronauke na ovom podneblju?
Na ovim prostorima gdje ja ţivim to i je djelimiĉno kulturološki uvjetovano. Pojam vjerske pouke potiĉe još od vremena mektebske pouke i vremena kada škole nisu bile toliko rasprostranjene i prisutne u našim krajevima već su se djeca slala u Ċţamije da se uĉe ĉitati i pisati i svemu što im je tada bilo potrebno. Uobiĉajeno je za našu kulturu i tradiciju da se djeca još od ranog djetinstva šalju na mektebsku pouku. To ĉini jedan karakteristiĉan obiĉaj za nas,shodno tome to ima znatan uticaj na odgoj djece i na formiranje liĉnosti mladih. Djeca već od najranije dobi uĉe kojoj vjeri pripadaju,koje su osnovne odrednice naše vjere,šta sve ĉini jednog dobrog muslimana,i kasnije se shodno tome i ponašaju. Poslije kada djeca poĊu u školu mektebska pouka dobija još jednu novu dimenziju a ona je nastava islamske vjeronauke koja se obavlja u školama. Uticaj vjere na razvoj liĉnost je velik, nauĉno dokazan i znaĉajan. U našoj kulturi postoji jedan slijed koji izgleda ovako PORODICA....................MEKTEB.....................ŠKOLA Ovaj slijed oznaĉava kako djece uĉe i nauĉe osnovne principe naše vjere,kulture i tradicije. O tome se baš i ne govori mnogo ali prije dvadeset i više godina vjerski odgoj je bio iskljuĉivo u porodici i sasvim malo zastupljen u mektebima sada se to promijenilo i više faktora utiĉe na vjerski odgoj jedne mlade liĉnosti. Kakva će liĉnost proisteći iz jedne kulturološke sredine zasigurno ne ovisi samo o vjerskom odgoju već i o mnoštvu drugih faktora,nastava islamske vjeronauke zasigurno pruţa jednu dobru podlogu, jednu pozitivnu klimu u kojoj djeca uĉe o svojoj vjeri i kulturi. Ovim izvještajem pokušao sam povući paralelu izmeĊu pojmova iz sociologie odgoja i nastave islamske vjeronauke u našim školama. Analizirao sam Pedagoško razumijevanje ljudske prirode i kako to izgleda kada se prenese na nastavu islamske vjeronauke. Formula tri grupe normi i šta to predsavlja u nastavi islamske vjeronauke Ĉovjek kao biće koje uĉi i nastava islamske vjeronauke globalnoCiklus kultura- odgoj – liĉnost i nastava islamske vjeronauke kao i vjerski odgoj

22

13.

PEDAGOŠKE KNJIGE OBJAVLJENE U 20010/11. godini.

1. Ĉarobno drveće uma, M. Diamond i J. Hopson, Ostvarenje, 2010.god. 2. Zbliţavanje s voljenim djetetom, Jeffrey Bernstein, Ostvarenje, 2010.god. 3. Pedagogija, Radovan Grandić i Esed Karić, Book Tuzla, 2010. god. 4. Epidemija popustljivog odgoja, Robert Shaw, VBZ 2010. god. 5. Razmaţena generacija, dr. Aric Sigman, Ostvarenje 2010. god. 6. Mali koraci za nove roditelje, Sandy Briggs, Ostvarenje 2011. god. 7. Disciplina, Dr. William i Martha Sears, Mozaik-knjiga 2010. god 8. Odgaja li škola dobre graĊane, Dragan Bagić, Zagreb, 2011. god.

23

14.

BIBLIOGRAFIJA:

1. Mujo Slatina, Od individue do liĉnosti, Zagreb, 2005. 2. Ante Vukasović, Pedagogija, Zagreb, 1991. 3. Šefik Kurdić, Islamski bonton, Novi Pazar, 2007. 4. H. Gudjans, Pedagogija, temeljna znanja, Educa, Zagreb, 1994. 5. Koning-Zedler, Teorije znanosti o odgoju, Educa, Zagreb, 2001. 6. A. Kreso: Koordinate obiteljskog odgoja, Sarajevo, 2004 7. “Odgoj Djeteta”, Abdullah Nasih Ulvan. Prijevod: Muhidin Hadţiahmetović 8. www. minber.ba, “Odgoj djeteta pomoću nadgledanja”, Mr. Elvedin Huseinbašić 9. Jusuf el-Kardavi, “Islamski odgoj i škola Hasana el- Bennaa” 10. www. Islam Bosna. ba, “Prava djece u Islamu”, Džemo Redžematović 11. www. dijete. net, “Struĉni savjeti”, Prof. Nikolina Skender 12. www. MuslimSerbia.com, “Nauka o djeĉacima”, Karima Kristie Burns 13. www. minber. ba, “Društveni odgoj djeteta”, Almedina Purković 14. www.dzematizetnanic.com, Odgoj djece u islamu (Autor: Mustafa Spahić) 15. www.islambosna.ba, Prava djece u Islamu (Dţemo Redţematović) 16. www.el-asr.com, Islamski odgoj puterm obrazovnog sistema na islamskim principima Muhammed Ikanović, prof. 17. Muhamed Hanif Abdul-Medzid, Moţeš biti najsretniji otac, Libris, Sarajevo, 2008.

24

15.

ZAKLJUČAK:
Odgoj kao kategorija kojoj se danas predaje iznimno velika vaţnost,prerasla je u

društveno najbitniji elemenat kojim se uz adekvatno ulaganje mogu postići sva ovosvjetska dobra i postignuća iz svih oblasti nauke i tehnike.Stoga prikljuĉivanjem fenomenu savremenog odgoja i dimenziju islamskog odgoja i ponašanja dobijamo jednu doista produktivnu i uspješnu formulaciju odgoja.Vrijednosti islamskog odgoja su danas od neizmjernog znaĉaja za društvo i poredak u kome ţivimo.Samo istinska vjera i prihvatanje postulata Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s.,moţe nas dovesti do pravog puta koji trebamo pokazati i uputiti na njega svoju djecu i buduće naraštaje. Vrijednost islamskog odgoja postaje samim tim još i veća što daje univerzalne smjernice za adekvatan odgoj budućih naraštaja,smjernice ovakvog odgoja su univerzalne,nepromjenjive ostavljene u emanet prošlim kao i budućim generacijama i zbog toga su nezaobilazan segmenat pedagogije budućnosti.

25

16.

LITERATURA:

1. Mujo Slatina, Od individue do ličnosti, Zagreb, 2005. 2. Šefik Kurdić, Islamski bonton, Novi Pazar, 2007. 3. Kur’an sa prijevodom, preveo Besim Korkut 4. Džemaludin Latić, Izbor hadisa, Sarajevo 2009 5. Muhamed Hanif Abdul-Medzid, Možeš biti najsretniji otac, Sarajevo, 2008. 6. Muhamed Hanif Abdul-Medzid, Možeš biti najsretnija majka, Sarajevo, 2008.

26

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful