www.perpetuum-lab.

com
















FORMULE
IZ FIZIKE














Mehanika 2
Termodinamika 5
Elektricitet 6
Magnetizam i elektromagnetna indukcija 9
Mehanički valovi 10
Elektromagnetni valovi 12
Geometrijska optika 13
Valna optika 14
Teorija relativnosti 16
Kvantna fizika 17
Nuklearna fizika 18
Obrada podataka mjerenja 20
Konstante 22
www.perpetuum-lab.com.hr
2
Ostali fizikalni podaci 23


MEHANIKA


- linearna brzina
dt
r d
v
r
r
= , tj. promjena položaja u jedinici vremena
- linearna akceleracija
dt
v d
a
r
r
= , tj. promjena linearne brzine u jedinici vremena
- kutna brzina :
-
dt

ω = , tj. promjena kuta po jedinici vremena
-
T
π
ω
2
= , gdje je T vrijeme za koji se prevali kut od 2Β a to vrijeme se naziva period i jednak je
f
T
1
= , gdje je f
frekvencija kruženja
- kutna akceleracija
dt

α
r
r
= , tj. promjena kutne brzine po jedinici vremena
- odnos izmeñu linearne i kutne brzine je r v
r r r
× = ω , a akceleracije r a
r r r
× = α

Newtonovi zakoni:


= 0 F
r
, tj. ako je zbroj svih sila koje djeluju na neki sustav jednaka nuli, onda taj sustav
miruje ili se giba jednoliko pravocrtno
a m F
r
r
= , tj. ako neka sila djeluje na neki sustav onda se taj sustav giba akceleracijom
proporcionalnoj toj sili, gdje je koef. proporcionalnosti masa tog sustava

21 12
F F
r r
− = , tj. ako jedan sustav djeluje na neki drugi sustav sustav nekom silom, onda i taj
drugi sustav djeluje na onaj prvi silom iste magnitude, ali suprotnog smjera

- sila trenja N F
tr
µ = , gdje je : koeficijent trenja, a N sila reakcije podloge
- centripetalna sila r
r
v
m F
cp
ˆ
2
=
r
, gdje je v linearna brzina kruženja tijela oko nekog centra rotacije, r radijus, tj. udaljenost
tijela od tog centra, te m masa tog tijela
- količina gibanja (impuls) ) ( v m d P d
r
r
= , gdje je m masa, a v brzina sustava
dt F P d
r r
= , gdje je F sila, a t vrijeme njenog djelovanja
- Newtonov zakon gravitacije
12
2
12
2 1
ˆ r
r
m m
G F − =
r
, gdje su m1 i m2 mase dvaju sustava, r12 njihova meñusobna
udaljenost, te G univerzalna gravitacijska konstanta

Keplerovi zakoni:
Svi planeti se kreću eliptičnim orbitama sa Suncem u jednom od fokusa
.
2
konst
m
L
dt
dA
p
= = , tj. radij vektor povučen od Sunca do planeta mase m
p
i kutne količine
gibanja L prebrisava jednake površine u jednakim vremenskim intervalima
www.perpetuum-lab.com.hr
3

s
s
K
Gm R
T
= =
2
3
2

, tj. kvadrat orbitalnog perioda nekog planeta proporcionalan je kubu
velike poluosi njegove eliptične orbite, gdje se konstanta proporcionalnosti naziva Keplerova
konstanta (gdje je G univerzalna gravitacijska konstanta, a m
s
masa Sunca)

- rad s d F dW
r
r
⋅ = , tj. skalarni umnožak sile i puta na kojem ona djeluje
- korisnost
u
i
W
W
= η , tj. omjer iskorištenog i utrošenog rada
- snaga
dt
dW
P = , tj. promjena rada po jedinici vremena

Energije:
kinetička
2
2
1
mv E
k
= , gdje je m masa a v brzina sustava
gravitacijska potencijalna
12
2 1
r
m m
G E
p
− = , gdje su m1 i m2 mase dvaju sustava, r12 njihova meñusobna udaljenost,
te G univerzalna gravitacijska konstanta (za planete, i za male udaljenosti h od njihove površine vrijedi mgh E
p
= , gdje je m masa
tijela na planeti, a g ubrzanje slobodnog pada)
elastična potencijalna
2
2
1
kx E
ep
= , gdje je k konstanta opruge, a x pomak iz položaja ravnoteže (elongacija)
rotacije
2
2
1
ω I E
r
= , gdje je I moment tromosti, a Τ kutna brzina

- gustoća energije
V
E
w = , gdje je E iznos energije, a V volumen prostora «ispunjenog» tom energijom
- snaga kojom se rotira kruto tijelo ω M P = , gdje je M moment sile koji djeluje na rotirajuće tijelo, a Τ kutna brzina
tog tijela
- moment tromosti

= dm r I
CM
2
, gdje je r udaljenost djelića mase od osi koja prolazi centrom mase, a dm masa tog djelića
- teorem o paralelnim osima (Steinerov teorem)
2
md I I
CM
+ = ′ , gdje je I' nova os (paralelna osi koja prolazi
kroz centar mase) za koju tražimo moment tromosti, ICM moment tromosti oko centra mase, m masa tijela, a d udaljenost izmeñu tih dviju osi
- teorem o okomitim osima
Y X Z
I I I + = , gdje pojedini indeks odgovara momentu tromosti za pojedinu koordinatnu os
- kutna količina gibanja (angularni moment):
- P r L
r
r
r
× = , gdje je P linearni impuls a r udaljenost točke u kojoj je djelovao impuls od centra rotacije
- ω
r
r
I L = , gdje je I moment tromosti, a Τ kutna brzina
- moment sile
- F r M
r
r
r
× = , tj. vektorski umnožak udaljenosti djelovanja sile od neke osi rotacije i te sile
- α
r
r
I M =

, gdje je I moment tromosti, a ∀ kutno ubrzanje
-
dt
L d
M
r
r
=

, tj. promjena angularnog momenta po jedinici vremena
- centar mase


=
i
i
i
i i
CM
m
x m
x
r
r
, gdje je mi masa pojedinog djelića tijela, a x njegova udaljenost od neke referentne točke

Zakoni očuvanja u zatvorenom (izoliranom) sustavu:
www.perpetuum-lab.com.hr
4
zakon očuvanja energije (ZOE):
poslije prije
E E =
zakon očuvanja količine gibanja (ZOKG):
poslije
prije
P P
∑ ∑
=
r r

zakon očuvanja kutne količine gibanja (ZOKKG):
poslije
prije
L L
∑ ∑
=
r r


- uvjeti da neki sustav miruje (statika):


= 0 F
r
, tj. zbroj svih sila koje djeluju na taj sustav mora biti nula


= 0 M
r
, tj. zbroj svih momenata koji djeluju na taj sustav mora biti nula

Titranja:
- sila koja uzrokuje harmoničko titranje x k F
r
r
− = , gdje je k konstanta danog sustava, x pomak iz položaja
ravnoteže, a minus jer sila ima suprotan smjer od pomaka
- pomak u trenutku t: ) sin( ) (
0
t x t x ω = , gdje je x0 amplituda pomaka, a Τ kutna frekvencija titranja sustava
- brzina u trenutku t: ) cos( ) (
0
t x t v ω ω = , gdje je x0 amplituda pomaka, a Τ kutna frekvencija titranja sustava
- akceleracija u trenutku t: ) sin( ) (
2
0
t x t a ω ω − = , gdje je x0 amplituda pomaka, a Τ kutna frekvencija titranja sustava
- jednadžba harmoničkog titranja: 0
2
= + x x ω & & , gdje je x elongacija titranja, a Τ kutna frekvencija titranja sustava
- prigušeno titranje:
- jednadžba 0
2
0
= + + x x x ω γ & & & , gdje je x elongacija, ( faktor prigušenja, a Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez
prigušenja
- pomak: )
4
cos( ) (
2
2
0
2
0
t e x t x
t
γ
ω
γ
− =

, gdje je ( faktor prigušenja, Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez
prigušenja, a x0 početna amplituda titranja
- faktor slabljenja ili dekrement:
1 +
=
n
n
A
A
δ , gdje je A amplituda pomaka sustava
- faktor dobrote:
1 +

=
i i
i
E E
E
Q , gdje je E energija titranja sustava
- prisilno titranje:
- jednadžba: ) cos(
2
0
t
m
F
x x x
p
ω ω γ = + + & & & , gdje je x pomak iz položaja ravnoteže, ( faktor prigušenja, Τ0
kutna frekvencija titranja sustava bez prigušenja ili prisiljenja, F sila koja stvara prisiljenje, m masa oscilatora, a Τp kutna frekvencija kojom
djeluje prisilna sila
- pomak: ) cos( ) (
0
α ω − = t x t x
p
, gdje je x0 amplituda pomaka, Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila, te
∀ fazni pomak izmeñu prisiljenog i početnog osciliranja
- amplituda pomaka:
2 2 2
0
2 2
0
) (
p p
m
F
x
ω ω ω γ − +
= , gdje je ( faktor prigušenja, Τ0 kutna frekvencija
titranja sustava bez prigušenja ili prisiljenja, F sila koja stvara prisiljenje, m masa oscilatora, a Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila
- fazni pomak izmeñu prisiljenog i početnog osciliranja
2 2
0 p
p
tg
ω ω
ω γ
α

= , gdje je ( faktor
prigušenja, Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez prisiljenja ili prigušenja, a Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila
- «širina grafa»
2
γ
ω = ∆ , gdje je ( faktor prigušenja
- neki periodi titranja:
- opći oblik:
k
m
T π 2 = , gdje je m masa sustava, a k njegova konstanta elastičnosti (titranja)
www.perpetuum-lab.com.hr
5
- matematičko njihalo:
g
l
T π 2 = , gdje je l duljina niti, a g akceleracija slobodnog pada
- fizikalno njihalo:
mgd
I
T π 2 = , gdje je I moment inercije sustava oko dane osi rotacije, m masa sustava, g
akceleracija slobodnog pada, a d udaljenost težišta od osi rotacije
- energija titranja
2
2
1
kx E
p
= , gdje je k konstanta titranja danog sustava, a x njegov pomak iz ravnoteže

Hidrostatika i hidrodinamika:
- tlak
dA
dF
p = , gdje je dF sila okomita na površinu dA
- uzgon gV F
tek u
ρ = , gdje je ∆tek gustoća tekućine u koju je potopljen volumen V nekog tijela, a g je akceleracija slobodnog pada
- jednadžba kontinuiteta . konst Av = , gdje je A površina kroz koju teče fluid brzinom v
- Bernoullijeva jednadžba .
2
1
2
konst gh v p = + + ρ ρ , gdje je p «statički tlak», a drugi član «dinamički tlak», pri
čemu je ∆ gustoća fluida, v njegova brzina, te h visina na kojoj se nalazi promatrani dio toka





TERMODINAMIKA


- opća plinska jednadžba nRT pV = , gdje je p tlak, V volumen, n broj molova, R univerzalna plinska konstanta (R=Nakb),
a T termodinamička temperatura plina
- Daltonov zakon parcijalnih tlakova

=
i
i u
p p , tj. ukupan tlak smjese plinova jednak je zbroju parcijalnih tlakova
pojedinih plinova koji čine smjesu

Zakoni termodinamike
dW dU dQ + = , tj. unutarnja energija plina može se promijeniti ili radom ili izmjenom topline
drugi zakon:

= ∆
T
dQ
S
r
, gdje je )S promjena entropije, dQr količina topline koju sustav razmjeni sa okolinom prilikom
reverzibilnog prijelaza iz jednog stanja u drugo, a T temperatura sustava kad se to dogodi

- toplina mcdT dQ = , gdje je m masa tijela, c specifična toplinska konstanta, a dT promjena temperature na račun dQ
- specifična toplina taljenja: m Q λ = , gdje je Q toplina potrebna istali masu m neke krutine specifične topline taljenja 8
- specifična toplina isparavanja: rm Q = , gdje je Q toplina potrebna da ispari masu m neke tekućine specifične topline
isparavanja r
- u termostatičkom procesu izmjene toplina vrijedi: 0 =

i
i
Q
- prosječna kinetička energija molekule idealnog plina T k
s
E
b k
2
= , gdje je s broj stupnjeva slobode, kb
Boltzmannova konstanta, a T temperatura
- unutarnja energija nRdT
s
dU
2
= , gdje je s broj stupnjeva slobode plina (3 za jednoatomni, 5 za dvoatomni...), n broj
molova, R univerzalna plinska konstanta, a T temperatura
www.perpetuum-lab.com.hr
6
- rad plina pdV dW = , gdje je p tlak, a V volumen (kod izotermnog procesa vrijedi jednadžba
1
2
ln
V
V
nRT W = , gdje je n
broj molova, R univezalna plinska konstanta, T temperatura, a V2, odnosno V1 volumeni plina na kraju, odnosno na početku procesa)

- toplinski kapaciteti plina:
- kapacitet plina pri konstantnom volumenu R
s
c
v
2
= , gdje je s broj stupnjeva slobode, a R
univerzalna plinska konstanta ( dT nc dU dQ
v
= = )
- kapacitet plina pri konstantnom tlaku R c c
v p
+ =
- adijabatska konstanta
v
p
c
c
= γ , gdje je cv kapacitet plina pri konstantnom volumenu, a cp kapacitet plina pri konstantnom
tlaku
- adijabatski proces . konst pV =
γ
, gdje je p tlak, V volumen plina, a ( adijabatska konstanta

- termičko rastezanje tvari:
- linearno: ) 1 (
0
t l l α + = , gdje je l dužina tijela na temperaturi t, l0 dužina na temperaturi od 0
0
C, a ∀ koeficijent
linearnog rastezanja
- površinsko: ) 1 (
0
t S S β + = , gdje je S površina tijela na temperaturi t, S0 površina na temperaturi od 0
0
C, a ∃
koeficijent površinskog rastezanja (∃=2∀)
- volumno: ) 1 (
0
t V V γ + = , gdje je V volumen tijela na temperaturi t, V0 volumen na temperaturi od 0
0
C, a (
koeficijent volumnog rastezanja ((=3∀)

- korisnost toplinskog stroja
1
Q
W
= η , gdje je W rad, a Q1 toplina dovedena iz toplijeg spremnika ( W Q Q + =
2 1
)
- vlažnost zraka:
- apsolutna
z
vp
V
m
= ρ , gdje je mvp masa vodene pare, a Vz volumen zraka u kojem se ona nalazi
- relativna
zp
ρ
ρ
ϕ = , gdje je ∆ apsolutna vlažnost zraka, a ∆zp gustoća zasićenih para





ELEKTRICITET


- Coulombova sila:
12
2
12
2 1
0
ˆ
4
1
r
r
q q
F
πε
=
r
, gdje je ,0 električna permitivnost vakuuma, q1 i q2 naboji, r12 njihova meñusobna
udaljenost
- električno polje naboja: r
r
q
E ˆ
4
1
2
0
πε
=
r
, gdje je ,0 električna permitivnost vakuuma, q1 naboj, a r udaljenost na kojoj se
mjeri jakost polja
- razlika električnog potencijala (napon):

⋅ = ∆ r d E V
r
r
, gdje je E jakost električnog polja, a r udaljenost,
odnosno pomak izmeñu točaka u kojima se mjeri razlika potencijala
www.perpetuum-lab.com.hr
7
- električna potencijalna energija:
12
2 1
0
4
1
r
q q
E
e
πε
= , gdje je ,0 električna permitivnost vakuuma, q1 i q2 naboji, r12
njihova meñusobna udaljenost

- Gaussov zakon:
0
ε
unutar
q
S d E

= ⋅
r r
, gdje je qunutar ukupni naboj unutar površine S, E jakost polja u bilo kojoj točki te
površine, a ,0 električna permitivnost vakuuma
- kapacitet sustava
V
Q
C

= , gdje je Q naboj pohranjen u tom sustavu a )V odgovarajuća razlika potencijala
- pločasti kondenzator:
- kapacitet
d
S
C
r
ε ε
0
= , gdje je ,0 električna permitivnost vakuuma, ,r relativna električna permitivnost dielektrika
izmeñu ploča, S površina ploča, d razmak izmeñu ploča
- potencijalna energija
2
) (
2
1
V C E
p
∆ = , gdje je C kapacitet kondenzatora a )V razlika potencijala izmeñu
ploča
- gustoća energije električnog polja
2
0
2
1
E w ε = , gdje je ,0 električna permitivnost vakuuma a E jakost električnog
polja
- dipoli:
- električni dipolni moment d q p
r
r
= , gdje je q naboj dipola, a d vektor udaljenosti izmeñu centra pozitivnog i
centra negativnog naboja u dipolu (smjer od negativnog prema pozitivnom naboju)
- moment u električnom polju E p M
r
r
r
× = , gdje je p električni dipolni moment a E jakost električnog polja
- energija dipola u električnom polju E p E
u
r
r
⋅ − = , gdje je p električni dipolni moment a E jakost
električnog polja
- jakost električne struje :
-
dt
dq
I = , tj. brzina protoka naboja kroz jedinicu vremena
- en Sv I
d
= , gdje je S površina vodiča, vd tzv. «driftna» brzina, odnosno brzina dobivena na temelju djelovanja električnog
polja, e elementarni naboj, a n broj naboja po jedinici volumena
-
R
V
I

= , gdje je )V razlika potencijala izmeñu nekih točaka izmeñu kojih teče struja, a R otpor izmeñu tih točaka
- gustoća struje
- en v J
d
= , gdje je vd «driftna» brzina, e elementarni naboj, a n broj naboja po jedinici volumena
- E J
r r
δ = , gdje je E jakost električnog polja, a ∗ vodljivost (
ρ
δ
1
= , gdje je ∆ otpornost), pa se često električno polje
definira J E
r r
ρ = , gdje je ∆ otpornost, a J gustoća struje)
- otpor:
-
S
l
R ρ = , gdje je ∆ otpornost vodiča, l njegova dužina, a S površina presjeka
- ) 1 (
0
t R R α + = , gdje je R otpor vodiča na temperaturi t, R0 otpor vodiča na temperaturi 0
0
C, a ∀ koeficijent promjene
otpora
Kirchoffova pravila:


= 0 I , tj. zbroj svih struja u čvorištu je nula (gdje se ulazne i izlazne struje uzimaju sa
različitim predznakom)
www.perpetuum-lab.com.hr
8

∑ ∑
= RI ε , tj. zbroj svih napona (razlika potencijala) je jednak umnošku struje i zbroja
svih otpora (u zatvorenoj petlji vrijedi da je ukupna razlika potencijala nula)

- spajanje kondenzatora u strujni krug:
- paralelno:

=
i
i u
C C
- serijski:

=
i i
u
C
C
1

- spajanje otpornika u strujni krug:
- paralelno:

=
i i
u
R
R
1

- serijski:

=
i
i u
R R
- energija razvijena na otporniku VIt E ∆ = , gdje je )V razlika potencijala na krajevima otpornika, I jakost struje koja
prolazi kroz taj otpornik, a t vrijeme kroz koje ta struja prolazi
- električni transformator:
1
2
2
1
2
1
I
I
N
N
V
V
= =


, gdje indeks 1 označava primarnu zavojnicu, a 2 sekundarnu zavojnicu i
pod pretpostavkom da je gubitak energije na toplinu zanemariv

Izmjenična struja:
- jakost struje: ) cos(
0
t I I ω = , (kompleksno
t i
e I I
ω
0
ˆ
= ) gdje je I0 amplituda struje, Τ kutna frekvencija a t
vrijeme u kojem se promatra jakost struje I
- razlika potencijala ) cos(
0
ϕ ω + = t V V , (kompleksno
ϕ ω i t i
e V V
+
=
0
ˆ
) gdje je V0 amplituda napona, Τ kutna
frekvencija a t vrijeme u kojem se promatra razlika potencijala V, te ν razlika u fazi
- impedancija bi a Z + =
ˆ
, gdje je a realni dio impedancije (ukupni realni otpor), a b imaginarni dio (ukupni imaginarni otpor)
- razlika u fazi
)
ˆ
Re(
)
ˆ
Im(
Z
Z
tg = ϕ , gdje je Z ukupna impedancija u kompleksnom obliku
- imaginarni otpori:
- zavojnica ω iL R
L
= , gdje je i imaginarna jedinica, L induktivitet zavojnice, a Τ kutna frekvencija razlike potencijala
na izvoru
- kondenzator
ω iC
R
C
1
= , gdje je i imaginarna jedinica, C kapacitet kondenzatora, a Τ kutna frekvencija ralike
potencijala na izvoru
- period električnog titrajnog kruga LC T π 2 = , gdje je L induktivitet zavojnice, a C kapacitet kondenzatora
- efektivna vrijednost razlike potencijala
2
0
V
V
ef

= ∆ , gdje je )V0 amplituda razlike potencijala
- rad izmjenične struje tijekom perioda T: ϕ cos T I V W
ef ef
∆ = , gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike
potencijala, Ief efektivna vrijednost jakosti struje, a ν razlika u fazi
- snage:
- srednja snaga: ϕ cos
ef ef
I V P ∆ = , gdje su )Vef efektivna vrijednost razlike potencijala, Ief efektivna vrijednost
jakosti struje, a ν razlika u fazi
- djelatna snaga: ϕ cos
ef ef d
I V P ∆ = , gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala, Ief efektivna
vrijednost jakosti struje, a ν razlika u fazi
- jalova snaga: ϕ sin
ef ef j
I V P ∆ = , gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala, Ief efektivna vrijednost
jakosti struje, a ν razlika u fazi
www.perpetuum-lab.com.hr
9
- prividna snaga:
ef ef p
I V P ∆ = , gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala, a Ief efektivna vrijednost
jakosti struje





MAGNETIZAM I ELEKTROMAGNETNA
INDUKCIJA


- magnetno polje:
- općenito, jačina na udaljenosti r od čestice:
2
0
ˆ
4 r
r v q
B
×
=
r
r
π
µ
, gdje je :0 magnetna permeabilnost
vakuuma, q naboj nabijene čestice koja se giba brzinom v
- Biot – Savartov zakon:
2
0
ˆ
4 r
r l d I
B d
×
=
r
r
π
µ
gdje je :0 magnetna permeabilnost vakuuma, dl dio duljine žice, a
r udaljenost od žice na kojoj se mjeri jačina polja
- Ampereov zakon:

= ⋅ I l d B
0
µ
r r
, gdje je B jakost magnetnog polja, l opseg ekvipotencijalne plohe oko vodiča, :0
magnetna permeabilnost vakuuma a I jakost struje koja prolazi vodičem

- dipoli:
- magnetni dipolni moment: S I p
m
r
r
= , gdje je I jakost struje koja prolazi dipolom (strujna petlja), a S njegova
površina
- moment: B p M
m
r
r
r
× = , gdje je pm magnetni dipolni moment, a B jakost magnetnog polja
- potencijalna energija: B p E
m p
r
r
⋅ − = , gdje je pm magnetni dipolni moment, a B jakost magnetnog polja

- Lorentzova sila B v dq F d
l
r
r
r
× = , gdje je q naboj nabijene čestice koja se giba brzinom v u magnetnom polju jakosti B
- Ampereova sila B l Id F d
m
r r r
× = , gdje je I jakost struje koja prolazi vodičem, l njegova duljina, a B jakost magnetnog polja
koje djeluje na taj vodič
- magnetno polje električne struje u ravnom vodiču:
π
µ
r
I
B
2
= , gdje je I jakost struje koja prolazi vodičem,
: magnetna permeabilnost, a r udaljenost od vodiča na kojoj se mjeri jakost polja
- magnetno polje zavojnice: I
l
N
B µ = , gdje je : magnetna permeabilnost, N broj zavoja, l duljina zavojnice, a I jakost
struje koja prolazi njome
- magnetna sila izmeñu dvije paralelne ravne žice l
r
I I
F
π
µ
2
2 1
= , gdje je : magnetna permeabilnost, I jakost
struje u jednoj odnosno drugoj žici, l efektivna duljina žica, a r njihova meñusobna udaljenost (sila je privlačna ako su struje u istom smjeru)
- tok magnetnog polja S d B d
r r
⋅ = Φ , gdje je B jakost magnetnog polja, a S površina kroz koju se promatra tok magnetnog
polja (za zavojnicu LI = Φ , gdje je L induktivitet zavojnice, a I jakost struje koja teče kroz nju)

- inducirani napon:
- Faradayev zakon:
dt
d
U
i
Φ
− = , tj. promjena magnetnog toka u jedinici vremena, a predznak minus je Lenzovo
pravilo koje govori da je smjer induciranog napona uvijek suprotan od promjene toka
www.perpetuum-lab.com.hr
10
- za zavojnicu
dt
d
N U
i
Φ
− = , gdje je N broj zavoja na zavojnici
- za ravni vodič: Blv Ui − = , gdje je B jakost magnetnog polja koje djeluje na vodič duljine l koji se giba brzinom v
(okomito na smjer)

- samoindukcija:
- samoinducirani napon:
dt
dI
L U
i
− = , tj. promjena jakosti struje u jedinici vremena sa konstantom koja se zove
induktivitet zavojnice
- induktivitet zavojnice
l
S N
L
2
µ = , gdje je : magnetna permeabilnost, N broj zavoja, S površina presjeka
zavojnice a l njezina duljina

- energija magnetnog polja
2
2
1
LI E
mp
= , gdje je L induktivitet sustava a I jakost struje koja prolazi kroz taj sustav
- gustoća energije magnetnog polja
0
2
2
1
µ
B
w
mp
= , gdje je B jakost magnetnog polja, a :0 magnetna permeabilnost
vakuuma





MEHANIČKI VALOVI


- brzina širenja vala:
- općenito: f v λ = , gdje je 8 valna duljina a f frekvencija promatranog vala
- transverzalni valovi na napetoj žici
m
Fl
v = , gdje je F sila napetosti, l duljina žice, a m njezina masa
- longitudinalni valovi u čvrstom tijelu
ρ
E
v = , gdje je je E Youngov modul elastičnosti sredstva, a ∆
gustoća sredstva
- longitudinalni valovi u fluidu
ρ
K
v = , gdje je K volumni modul elastičnosti, a ∆ gustoća fluida
- longitudinalni valovi u plinovima
ρ
γ p
v = , gdje je ( adijabatski koeficijent plina, p tlak plina, a ∆
njegova gustoća

- jednadžba progresivnog harmonijskog vala
- pomak čestice: ) sin( ) , (
0
kx t y x t y − = ω , gdje je y0 amplituda pomaka, Τ kutna frekvencija titranja, k valni
broj (
λ
π 2
= k ), a sve to uz pretpostavku da se val širi slijeva na desno (predznak se mijenja u protivnom)
- brzina titranja čestice: ) cos( ) , (
0
kx t y x t u − = ω ω , gdje je y0 amplituda pomaka, Τ kutna frekvencija
titranja, k valni broj
www.perpetuum-lab.com.hr
11
- akceleracija čestice: ) sin( ) , (
2
0
kx t y x t a − − = ω ω , gdje je y0 amplituda pomaka, Τ kutna frekvencija
titranja, k valni broj
- razlika u hodu
1 2
x x x − = ∆
- odnos razlike u hodu i razlike u fazi
λ π
ϕ x ∆
=

2
, gdje je )x razlika u hodu, )ν razlika u fazi, a 8 valna duljina
- Hookeov zakon .
.
konst
a deformacij rel
napetost
= , tj. napetost je
S
F
= δ , dakle omjer sile napetosti i površine na koju
ona djeluje, a relativna deformacija je
0
l
l ∆
(za rastezanje, suprotan predznak za stezanje, odnosno stlačivanje)
- potencijalna energija deformacije
2
0
) (
2
1
l
l
ES
E
p
∆ = , gdje je E konstanta elastičnosti, S površina na koju djeluje
sila napetosti, l0 prvotna duljina sustava a )l njeno skraćenje
- lom valova n
v
v
= =
2
1
sin
sin
β
α
, gdje je ∀ upadni kut vala brzine v1, a ∃ upadni kut lomljenog vala, sada brzine v2, te je n indeks
loma (karakteristika granice sredstava)
- energija mehaničkih valova dV y dE
2
0
2
2
1
ρ ω = , gdje je Τ kutna frekvencija titranja izvora, ∆ gustoća sredstva
kroz koje se širi val, y0 amplituda pomaka, a dV djelić volumena u kojemu promatramo prosječnu energiju vala
- intenzitet vala
S
P
I = , gdje je P snaga vala, a S površina smještena okomito na smjer širenja vala i kroz koju on prolazi
- superpozicija dva harmoničkog vala )
2
sin(
2
cos 2
0
ϕ
ω
ϕ
+ − = kx t y y , gdje je ν razlika faza ta
dva vala, pa postoje dva granična slučaja:
- π ϕ k 2 = , za koju se javlja konstruktivna interferencija
- π ϕ ) 1 2 ( + = k , za koju se javlja destruktivna interferencija
- stojni val t kx y y ω cos sin 2
0
= , pa se opet javljaju dva granična slučaja:
-
2
λ k
x = , udaljenosti na kojima se javljaju čvorovi
-
4
) 1 2 (
λ
+ = k x , udaljenosti na kojima se javljaju trbusi
- vlastiti načini titranja:
- transverzalni valovi na žici učvršćenoj na oba kraja
l
v
n f
2
= , gdje je v brzina širenja vala, a l
duljina žice
- transverzalni valovi na žici sa slobodnim krajevima
l
v
n f
2
= , gdje je v brzina širenja vala, a l
duljina žice
- longitudinalni valovi u cijevi ispunjenoj fluidom, s jedne strane zatvorenom
l
v
n f
4
) 1 2 ( − = , gdje je v brzina širenja vala, a l duljina cijevi
- longitudinalni valovi u cijevi ispunjenoj fluidom, s obe strane zatvorenom
l
v
n f
2
= ,
gdje je v brzina širenja vala, a l duljina cijevi
- zvuk:
- akustični tlak (promjena tlaka kod stvaranja zvuka): vu p ρ = ∆ , gdje je ∆ gustoća medija, v
brzina širenja zvuka a u brzina titranja čestica
www.perpetuum-lab.com.hr
12
- brzina zvuka u plinu
ρ ρ
ρ ρ

∆ ∆ +
=
p
v
) (
, gdje je ∆ početna gustoća plina, )∆ promjena gustoće, te )p
promjena tlaka (za ne-udarne valove
ρ ∆

=
p
v )
- brzina zvuka s obzirom na temperaturu t plina
273
1
0
t
v v + = , gdje je v0=331 m/s
- razina zvuka
0
log 10
I
I
L = , gdje je I intenzitet zvuka a I0 prag čujnosti
- Dopplerov efekt
i
p
i p
v v
v v
f f

+
= , gdje je fp frekvencija koju prima primatelj, fi frekvencija koju odašilje izvor, v brzina
zvuka, vp brzina primaoca (komponenta!) te vi brzina izvora (brzine imaju suprotne predznake ako se radi o udaljavanju)

- udari:
- jednadžba rezultantnog vala
(
¸
(

¸

|
¹
|

\
| −
(
¸
(

¸

|
¹
|

\
| +
= t
f f
t
f f
y t y
2
2 cos
2
2 sin 2 ) (
2 1 2 1
0
π π , gdje je
y0 njihova amplituda pomaka, a f1 odnosno f2 frekvencije titranja prvog odnosno drugog vala
- frekvencija udara
2 1
f f f
u
− = , gdje su f1 odnosno f2 frekvencije titranja
- frekvencija rezultantnog vala ) (
2
1
2 1
f f f + = , gdje su f1 odnosno f2 frekvencije titranja





ELEKTROMAGNETNI VALOVI


- odnos jakosti električnog i magnetnog polja: cB E = , gdje je c brzina svjetlosti
- brzina elektromagnetnih valova:
- u vakuumu:
0 0
1
µ ε
= c , gdje je ,0 električna permitivnost a :0 magnetna permeabilnost vakuuma
- u nekom sredstvu:
r r
c v
µ ε
1
= , gdje je ,r relativna električna permitivnost tog sredstva a :r njegova relativna
magnetna permeabilnost
- titranje električnog polja:
|
¹
|

\
|
− =
c
x
t E E ω sin
0
r r
, gdje je E0 amplituda jakosti električnog polja, Τ kutna frekvencija
izvora, t vremenski trenutak, x udaljenost od izvora, a c brzina svjetlosti
- titranje magnetnog polja:
|
¹
|

\
|
− =
c
x
t B B ω sin
0
r r
, gdje je B0 amplituda jakosti magnetnog polja, Τ kutna frekvencija
izvora, t vremenski trenutak, x udaljenost od izvora, a c brzina svjetlosti
- količina gibanja elektromagnetnog vala:
c
E
P
u
= , gdje je E
u
upadna energija tog vala, a c
brzina svjetlosti
www.perpetuum-lab.com.hr
13
- prosječna gustoća energije elektromagnetnog polja:
0
2 2
0
2 2 µ
ε B E
w + = , gdje je E jakost električnog
polja, a B jakost magnetnog polja
- Poytingtonov vektor (gustoća toka energije): B E S
r r r
× =
0
1
µ
, gdje je E jakost električnog polja, a B jakost
magnetnog polja, a polovica njegove duljine jednaka je intenzitetu vala
- tlak koji stvara elektromagnetni val na neku površinu:
c
S e
p
) 1 ( +
= , gdje je S vrijednost Poytingtonova
vektora a e (0 < e < 1) označava sposobnost refleksije površine (1 za totalnu)
- intenzitet elektromagnetnog vala
2
0
2
1
E I
µ
ε
= , gdje je E0 amplituda jakosti električnog polja
- jakost svjetlosti:

Φ
= I , gdje je
2
r
S
= Ω prostorni kut (S je dio površine sfere, r njen radijus), a Μ svjetlosni tok
- osvjetljenost plohe:
S
E
Φ
= , gdje je Μ svjetlosni tok, a S površina te plohe





GEOMETRIJSKA OPTIKA


- Snellov zakon (zakon loma):
- β α sin sin
2 1
n n = , gdje je n1 indeks loma sredstva iz koje val dolazi, ∀ upadni kut, n2 indeks loma sredstva u koje se
val lomi, te ∃ kut lomljene zrake (s okomicom)
-
β
α
β
α
sin
sin
=
v
v
, gdje je v∀ brzina vala koji zatvara kut ∀ s okomicom, a v∃ brzina vala koji zatvara kut ∃ s okomicom

- sferno zrcalo:
- jednadžba konjugacije:
f b a
1 1 1
= + , gdje je a udaljenost predmeta od zrcala, b udaljenost slike od zrcala a f
žarišna udaljenost (pola radijusa)
- fokus (bez Gaussovih aproksimacija):
|
¹
|

\
|
− =
α cos 2
1
1 r f , gdje je r polumjer zakrivljenosti, a ∀
kut upadne zrake
- notacije: veličine r, f, a i b su pozitivne ako su u području svjetla, a negativne ako su
u području tame
- linearno povećanje:
a
b
m − = , gdje je a udaljenost predmeta od zrcala, a b udaljenost slike od zrcala

- planparalelna ploča (linearni pomak zrake):
|
|
¹
|

\
|

− =
α
α
α δ
2 2
sin
cos
1 sin
n
d , gdje je d debljina ploče,
∀ kut upada a n indeks loma ploče

- optička prizma:
www.perpetuum-lab.com.hr
14
- kut devijacije upadne zrake: A − + =
2 1
β α δ , gdje je ∀1 upadni kut prve zrake, ∃2 kut loma druge zrake,
a A kut koji zatvaraju stranice prizme
- minimalni kut devijacije: A n ) 1 (
min
− = δ , gdje je n indeks loma prizme a A kut koji zatvaraju stranice
prizme

- sferni dioptar:
- jednadžba konjugacije:
r
n n
b
n
a
n
1 2 2 1

= + , gdje je n1 indeks loma sredstva iz koje dolazi zraka, n2 indeks
loma samog dioptra (pretpostavka da je n2 > n1), a udaljenost predmeta od dioptra, b udaljenost slike od dioptra a r polumjer zakrivljenosti
- odnos fokusa slike i predmeta: r f f
p s
= − , gdje je r polumjer zakrivljenosti
- linearno povećanje:
a n
b n
m
2
1
− = , gdje su oznake iste kao i za jednadžbu konjugacije

- leće:
- jednadžba konjugacije:
f r r n
n n
b a
1 1 1 1 1
2 1 1
1 2
=
|
|
¹
|

\
|


= + , gdje je je n1 indeks loma sredstva iz koje
dolazi zraka, n2 indeks loma samog dioptra, a udaljenost predmeta od leće, b udaljenost slike od leće, f žarišna udaljenost a r1 odnosno r2
polumjeri zakrivljenosti prvog odnosno drugog sfernog dioptra leće
- linearno povećanje:
a
b
m − = , a udaljenost predmeta od leće, b udaljenost slike od leće
- jakost (konvergencija) leće:
f
D
1
= , gdje je f žarišna udaljenost
- sustav dvije dotaknute leće:
2 1
1 1 1
f f f
+ = , gdje je f žarišna udaljenost cijelog sustava a f1 odnosno f2
pojedinih leća
- povećanje nekog optičkog instrumenta:
0
1
ϕ
ϕ
tg
tg
M = , gdje je ν1 kut pod kojim se predmet vidi kroz optički
instrument, a ν0 kut gledanja bez njega





VALNA OPTIKA


Interferencija svjetlosti:
- intenzitet svjetlosti superponiranih valova:
|
¹
|

\
|
=
2
cos
2
0
ϕ
I I , gdje je I0 maximalni intenzitet svjetlosti (tj.,
dvostuki od jednog vala i proporcionalan je sa kvadratom rezultantnog polja), a ν je razlika u fazi
- razlika u hodu:
- odnos sa faznim pomakom:
λ
δ
π
ϕ
=
2
, gdje je ν fazni pomak, 8 valna duljina a ∗ razlika u hodu
- geometrijska:
1 2
r r
geom
− = δ , gdje su r2 odnosno r1 putovi koji su prešli druga odnosno prva zraka
- optička:
1 1 2 2
r n r n
opt
− = δ , gdje su r2 i r1 putovi koji su prešli druga odnosno prva zraka, a n2 i n1 indeksi loma
sredstva kroz koji prolaze prva, odnosno druga zraka
www.perpetuum-lab.com.hr
15
- konstruktivna: λ δ k = , gdje je 8 valna duljina
- destruktivna:
2
) 1 2 ( λ
δ
+
=
k
, gdje je 8 valna duljina
- položaji pruga dva interferirana izvora svjetlosti na ploči:
d
a
x δ = , gdje je ∗ razlika u hodu, a udaljenost
izvora od ploče, a d meñusobna udaljenost izvora (pretpostvka je da je a>>d)

- optički klin:
- razmak izmeñu pruga:
α
λ
n
s
2
= , gdje je 8 valna duljina, n indeks loma klina a ∀ kut izmeñu stranica klina
- ukupni broj pruga:
λ
nd
N
2
= , gdje je n indeks loma klina, d njegova debljina na kraju a 8 valna duljina svjetlosti

- Newtonovi kolobari:
- radijus tamnih pruga:
n
kR
r
k
λ
= , gdje je R polumjer zakrivljenosti leće, 8 valna duljina svjetlosti, a n indeks
loma sredstva izmeñu leće i ploče
- radijus svjetlih pruga:
n
R k
r
k
2
) 1 2 ( λ +
= , gdje je R polumjer zakrivljenosti leće, 8 valna duljina svjetlosti,
a n indeks loma sredstva izmeñu leće i ploče


Difrakcija svjetlosti:

- interferencija dvije obasjane pukotine:
- minimumi za λ α k d = sin , gdje je d razmak izmeñu pukotina, ∀ karakteristični kut, a 8 valna duljina svjetlosti
- maksimumi za
2
) 1 2 (
sin
λ
α
+
=
k
d , gdje je d razmak izmeñu pukotina, ∀ karakteristični kut, a 8 valna duljina
svjetlosti
- moć razlučivanja nekog optičkog instrumenta (granični kut izmeñu objekata):
d
gr
λ
α = , gdje je
d širina pukotine kroz koju se promatra, a 8 valna duljina svjetlosti
- optička rešetka (za spektre k – tog reda): λ α k d = sin , gdje je d širina pukotina, ∀ karakteristični kut, a 8 valna
duljina svjetlosti


Polarizacija svjetlosti:

- polarizacija selektivnom apsorpcijom: ϕ
2
0
cos I I = (Malusov zakon), gdje je I0 prvotni intenzitet
vala, a ν kut izmeñu transmisijskih osi polaroida i analizatora
- totalna polarizacija refleksijom za kut n tg
up
= ϕ (Brewsterov zakon), gdje je νup upadni kut vala, a n
indeks loma sredstva od kojeg se val reflektira






www.perpetuum-lab.com.hr
16
TEORIJA RELATIVNOSTI


- Lorentzov faktor:
2
2
1
1
c
v

= γ , gdje je v brzina sustava, a c brzina svjetlosti

- Lorentzove transformacije (pretpostavka da se sustav S' giba brzinom v od referentnog
sustava S):
- prostora: ) ( t v x x ′ + ′ = γ , gdje je ( Lorentzov faktor, x' pomak , a t' vremenski interval u gibajućem sustavu, te v
brzina tog sustava u odnosu na referentni
) ( vt x x − = ′ γ , gdje je ( Lorentzov faktor, x pomak, a t vremenski interval u referentnom sustavu, te v
brzina gibajućeg sustava u odnosu na referentni
- vremena:
|
¹
|

\
|

+ ′ =
2
c
x v
t t γ , gdje je ( Lorentzov faktor, x' pomak , a t' vremenski interval u gibajućem sustavu, te v
brzina tog sustava u odnosu na referentni, a c brzina svjetlosti

|
¹
|

\
|
− = ′
2
c
vx
t t γ , gdje je ( Lorentzov faktor, x pomak, a t vremenski interval u referentnom sustavu, v
brzina gibajućeg sustava u odnosu na referentni, a c brzina svjetlosti

- relativističko zbrajanje brzina:
-
2
1
c
vu
v u
u
x
x
x
+

= ′ , gdje je ux brzina nekog tijela (komponenta paralelna brzini v) u gibajućem sustavu koji se giba u odnosu
na referentni brzinom v, ux' je brzina tog tijela mjerena u gibajućem sustavu, a c je brzina svjetlosti
-
|
¹
|

\
|

=

2
,
,
1
c
vu
u
u
x
z y
z y
γ
, gdje je ( Lorentzov faktor, ux brzina nekog tijela u gibajućem sustavu koji se giba u odnosu na
referentni brzinom v, a uy,z komponente brzine tog tijela mjerene u referentnom sustavu, a uy,z' mjerene u gibajućem sustavu
- dilatacija vremenskog intervala:
0
T T γ = , gdje je ( Lorentzov faktor, a T0 tzv. vlastito vrijeme, odnosno vrijeme koje
mjeri opažač u gibajućem sustavu, a T je vrijeme koje mjeri opažač u referentnom sustavu
- kontrakcija duljine:
γ
0
L
L = , gdje je ( Lorentzov faktor, a L0 duljina koju mjeri opažač u gibajućem sustavu, a L je duljina
koju mjeri opažač u referentnom sustavu
- relativistička masa:
0
m m γ = , gdje je ( Lorentzov faktor, a m0 masa mirovanja sustava -> svi fizikalni zakoni koji
obuhvaćaju gibanje i masu se mijenjaju u relativističke uvoñenjem relativističke mase!
- relativistički Dopplerov efekt:
c
v
c
v
f f
i p

+
=
1
1
, gdje je fp frekvencija koju prima primatelj, fi frekvencija koju
odašilje izvor, v relativna brzina jednog sustava u odnosu na drugi (predznaci ostaju isti ako se radi o približavanju), a c brzina svjetlosti

- relativistička energija:
-
2
0
2
0
c m c m E
k
− = γ , gdje je Ek kinetička energija sustava, ( Lorentzov faktor, m0 masa mirovanja, a c brzina
svjetlosti (zadnji član se još naziva i energija mirovanja)
-
4 2
0
2 2 2
c m c p E
u
+ = , gdje je Eu ukupna energija sustava, p njegov linearni impuls, c brzina svjetlosti a m0 masa
mirovanja sustava
www.perpetuum-lab.com.hr
17


KVANTNA FIZIKA


- upadno zračenje: jedan dio ukupne energije (W
u
) odlazi na refleksiju (W
r
), jedan na
apsorpciju (W
a
), a jedan na transmisiju (W
t
), čime se, redom, definiraju refleksijski,
apsorpcijski i transmisijski faktor:

u
r
W
W
= ρ ,
u
a
W
W
= α ,
u
t
W
W
= τ
- Kirchoffov zakon zračenja crnog tijela: ) , (
) , (
) , (
T f
T
T e
λ
λ α
λ
= , tj. omjer emisijske i apsorpcijske moći (koja je
jednaka 1 za crno tijelo) nekog tijela, za odreñenu valnu duljinu i temperaturu, je jednak kod svih tijela
- Planckov zakon zračenja crnog tijela:
-
1
1 2
5
2

=
kT
hc
e
hc
I
λ
λ
λ
π
, gdje je I8 spektralna gustoća zračenja (tj. emisijska moć crnog tijela u odreñenom području
valne duljine 8), h je Planckova konstanta, c je brzina svjetlosti, T je temperatura crnog tijela, a k je Boltzmannova konstanta
- nhf E = , tj. energija elektromagnetnih valova je kvantizirana, gdje je n cijeli broj, a hf energija jednog kvanta
elektromganetnog zračenja, fotona (h je Planckova konstanta, a f frekvencija tog fotona)
- dualnost svjetlosti:
λ
h
p = , gdje je p linearni moment fotona, h Planckova konstanta, a 8 valna duljina fotona
- Stefan – Boltzmannov zakon:
4
T I δ = , i vrijedi za crno tijelo (za realna tijela dolazi i emisijski faktor e, sa
vrijednostima izmeñu 0 i 1), ovdje I označava intenzitet zračenja, ∗ Stefan - Boltzmannovu konstantu, a T temperaturu tijela
- Wienov zakon: c T
m
= λ , gdje je 8m valna duljina za koju je intenzitet zračenja maksimalan za temperaturu T, a c je Wienova
konstanta proporcionalnosti
- fotoelektrični efekt:
2
max
2
1
v m W hf
e i
+ = , gdje je hf energija fotona, Wi izlazni rad elektrona (karakteristika
materijala), me masa elektrona, a vmax njegova najveća brzina
- rengensko zračenje:
- jednadžba:
i
W hf eU − = , gdje je e naboj elektrona, U napon kojim se on ubrzava, hf energija fotona, te Wi izlazni
rad
- kvantna granica (W
i
-> 0):
eU
hc
g
= λ , gdje je h Planckova konstanta, c brzina svjetlosti, e naboj elektrona, a
U napon kojim se ubrzavao
- Braggov zakon za difrakciju na kristalnoj rešetki: λ ϕ k d = sin 2 , gdje je d razmak izmeñu atoma u rešetci,
ν kut upada zrake na rešetku, a 8 valna duljina zrake koja upada na rešetku
- Comptonovo raspršenje: ( ) α λ λ cos 1− + = ′
c m
h
e
, gdje je 8' valna duljina raspršenog fotona, 8 valna duljina
fotona prije raspršenja, h Planckova konstanta, me masa elektrona, c brzina svjetlosti, a ∀ kut raspršenja (tj. kut koji zatvara putanja ulaznog i
raspršenog fotona)
- de Broglieva relacija za valnu prirodu čestica:
mv
h
= λ , gdje je 8 valna duljina čestice, h Planckova konstanta,
m njezina masa, a v brzina kojom se giba
- Heisenbergovo načelo neodreñenosti:
-
π 4
h
p x
x
≥ ∆ ∆ , gdje je )x neodreñenost položaja u x smjeru, )px neodreñenost linearnog impulsa u x smjeru, a h
Planckova konstanta
www.perpetuum-lab.com.hr
18
-
π 4
h
t E ≥ ∆ ∆ , gdje je )E neodreñenost energije, )t vremenski interval mjerenja, a h Planckova konstanta
- Bohrov model atoma:
- 1. postulat:
π 2
h
n vr m
e
= , gdje je me masa elektrona koji kruži na udaljenosti r od jezgre atoma brzinom v, n je
prirodni broj, a h Planckova konstanta
- 2. postulat: hf E E E
m n f
= − = , gdje indeks f označava foton, a indeksi n i m više odnosno niže stanje
elektrona
- kvantiziranost energije mikročestice (s pretpostavkom potencijalne jame):
2
2
2
8ml
h
n E
u
= ,
gdje je n prirodni broj, h Planckova konstanta, m masa mikročestice, a l širina potencijalne jame





NUKLEARNA FIZIKA


- radioaktivni raspad:
- aktivnost nekog radioaktivnog elementa: N
dt
dN
A λ = − = , gdje je N broj neraspadnutih jezgri, dN
broj jezgri koje će raspasti u vremenu dt, a 8 konstanta raspada (aktivnost se mijenja u vremenu po
T
t
A A

⋅ = 2
0
)
-
t
e N N
λ −
=
0
, tj. ako u trenutku t=0 imamo N0 neraspadnutih jezgara, onda će ih u trenutku t biti N (analogno tome se
mijenja i masa po
t
e m m
λ −
=
0
)
-
T
t
N N

⋅ = 2
0
, isto kao i za gore, osim što je uvedeno vrijeme poluraspada T, tj. vrijeme u kojem polovica od ukupnog
broja jezgara doživi raspad (
λ
2 ln
= T , gdje je 8 konstanta raspada)

Vrste nuklearnih raspada:
- ∀ raspad: iz jezgre izlaze čestice (alfa-čestice) koje se sastoje od 2 protona i 2
neutrona (jezgre helija): α
4
2
4
2
+ →


X X
A
Z
A
Z

- ∃ raspad: ) (
1 e e
A
Z
A
Z
v ili v X X + + →
±
m
β , odvija se u tri vrste pretvorbi:
- ∃
-
raspad:
e
v e p n + + →


- ∃
+
raspad:
e
v e n p + + →
+

- elektronski uhvat:
e
v n e p + → +


- ( raspad: ( zrake su fotoni visokih frekvencija čiji je izvor atomska jezgra, a nastaju
kao posljedica prelaska jezgre iz stanja više u stanje niže energije: γ + → X X
A
Z
A
Z
*


- opad intenziteta snopa zračenja prolaskom kroz tvar:
r a
I I I I − − =
0
, gdje je I0 početni intenzitet
zračenja, Ia gubitak intenziteta zbog apsorpcije, a Ir gubitak zbog raspršenja, te I intenzitet transmitirane zrake, koji iznosi
x
e I I
µ −
=
0
(:
je koeficijent slabljenja odreñene tvari i iznosi τ δ µ + = , gdje se ∗ odnosi na raspršenje, a ϑ na apsorpciju)
www.perpetuum-lab.com.hr
19
- defekt mase:
j n p
m m Z A Zm m − − + = ∆ ) ( , gdje je Z atomski broj, A maseni broj, mp masa protona, mn masa
neutrona, a mj masa jezgre
- srednja energija vezanja po nukleonu:
A
mc
E
s
2

= , gdje je )m defekt mase, c brzina svjetlosti, a A maseni broj

- nuklearne reakcije:
- elastično raspršenje: meta (jezgra) se bombardira projektilima (česticama) ne
mijenjajući strukturu ni kvantnomehaničko stanje: a X a X + → +
- neelastično raspršenje: meta i projektil ne mijenjaju strukturu, ali meta prelazi u
pobuñeno stanje: a X a X ′ + → +
*

- nuklearne pretvorbe: meta se bombardira projektilima, čime se dobije nova jezgra i
još neka čestica: b Y a X + → +

- Q vrijednost nuklearne reakcije:
1 2 k k
E E Q − = , gdje se Ek2, odnosno Ek1 odnose na kinetičke energije konačnog
odnosno početnog stanja promatrana sustava
- prag energije upadne čestice (ispod kojeg se ne dogaña reakcija): Q
M
m
E ⋅ |
¹
|

\
|
+ = 1
min
, gdje je
m masa projektila, M masa mete, a Q je Q vrijednost te reakcije
- udarni presjek (vjerojatnost nuklearne reakcije):
N
N
n

=
1
σ , gdje je N broj projektila, )N broj reakcija, a n
broj jezgara po jedinici površine











































www.perpetuum-lab.com.hr
20
OBRADA PODATAKA MJERENJA

1. Neovisna mjerenja
- aritmetička sredina vrijednosti dobivenih mjerenjem neke fizikalne veličine srednja je
vrijednost te fizikalne veličine:
n
x
x
i ∑
=
- srednja kvadratična pogreška pojedinačnog ureñaja ("preciznost ureñaja"):
( )
1
2


=

n
x x
m
i

- srednja kvadratična pogreška aritmetičke sredine (standardna devijacija aritmetičke sredine,
nepouzdanost aritmetičke sredine ili samo naepouzdanost):
( )
) 1 (
2


=

n n
x x
M
i
n

- relativna nepouzdanost:
x
M
R
n
M
=
- maximalna apsolutna pogreška:
max
i
x x x ± = ∆
- konačni rezultat se piše u obliku: ( )
n
M x x ± =
- u teoriji pogrešaka pokazuje se da relacija x vrijedi uz statističku sigurnost od 66.3 %, što
znači da vjerojatnost da će se stvarna vrijednost x nalaziti unutar područja
n
M x ± iznosi 66.3
% (za interval
n
M x 3 ± statistička sigurnost iznosi 99.7 %)

2. Ovisna mjerenja
- fizikalna veličina F je funkcija direktno mjerenih veličina x
i
: F=F(x
1
, x
2
, ..., x
n
), odreñenih u
nizu mjerenja opterećenih s pogreškama ) (
n i i
M x x ± = (gdje je
i
x dobiven pomoću niza
izmjerenih vrijednosti x
1
, x
2
, ..., x
n
), a najvjerojatnija vrijednost fizikalne veličine F je srednja
vrijednost ) , ,... , (
2 1 n
x x x F F =
- nepouzdanost:

|
|
¹
|

\
|


=
2
i
i
F
M
x
F
M
- rezultat: ) (
F
M F F ± =
- maksimalna apsolutna pogreška:




= ∆
i
i
x
x
F
F
- rezultat: ) ( F F F ∆ ± =

3. Opća srednja vrijednost i nepouzdanost
- ako je fizikalna veličina x mjerena u više navrata, dobiven je niz rezultata: ) (
1 1 1
M x x ± = ,
) (
2 2 2
M x x ± = , ..., ) (
n n n
M x x ± =
- slučaj konzistentnih mjerenja (razlike ≈ −
i
x x ili < od bilo kojeg M
i
):
- ako je
n
x x x ≈ ≈ ≈ ...
2 1
i
n
M M M ≈ ≈ ≈ ...
2 1

-> opća aritmetička sredina:
|
|
¹
|

\
|
+ + +
+ + +
=
− − − 2 2
2
2
2
1
1
2 2
2
2
1
...
...
1
n
n
n
M
x
M
x
M
x
M M M
x
www.perpetuum-lab.com.hr
21
-> opća nepouzdanost:
2 2
2
2
1
...
1
− − −
+ + +
=
n
M M M
M
- ako je
n
x x x ≈ ≈ ≈ ...
2 1
a npr.
3 2 1
... ... M M M M
i
>> ≈ ≈ ≈ onda ) (
3 3
M x x ± =
- slučaj nekonzistentnih mjerenja (razlika >> −
i
x x od bilo kojeg M
i
): zanemariti M
i
i na niz
n
x x x ..., , ,
2 1
primijeniti postupak 1

4. Analiza linearnog grafa
Grafičko prikazivanje je vrlo jednostavan i prikladan način opisivanja eksperimentalnih
rezultata jer predočava vizualno kako ovisi jedna promjenjiva veličina o drugoj. Ako je
veličina y direktno proporcionalna veličini x, tada teorijski možemo pisati y=mx, gdje je m
konstanta proporcionalnosti jednaka nagibu pravca (u slučaju da je y nanešen na ordinatu, a x
na apscisu), odnosno m=)y/)x. Teorijski pravac y = mx mora prolaziti kroz ishodište. U praksi
se često dešava suprotno, što ukazuje da postoje sistematske pogreške, no to ne utječe na sam
nagib pravca m koji je od glavnog interesa u grafovima tog tipa. Ako imamo pravac koji ne
prolazi ishodištem onda njegova jednadžba glasi y = mx + c, gdje je c sada presjecište pravca
sa ordinatom. Postavlja se pitanje kako provući pravac kroz niz točaka, parova (x
i
, y
i
). Traži
se pravac oblika y = mx + c, i treba odrediti koeficijente m i c. Za približno odreñivanje
koeficijanata m i c može se povući pravac "od oka", s time da mora prolaziti točkom (x
n
, y
n
)
definiranu x
n
= 3 x
i
/ n i y
n
= 3 y
i
/ n. Pogreška se može procijeniti pomoću druga dva pravca,
koja bi bila još u "razumnom" slaganju s točkama (x, y). Naravno, takvi postupci su vrlo
subjektivne procjene. Najbolja je metoda najmanjih kvadrata, koja za n parova točaka (x, y)
daje za koeficijente m i c:
-
( )
( )
2
2
∑ ∑
∑ ∑ ∑

− ⋅
=
i i
i i i i
x x n
y x y x n
m ,
( )
( )
( ) (
(
¸
(

¸





=
∑ ∑
∑ ∑
2
2
2
2
2
2
1
m
x x n
y y n
n
M
i i
i i
m

- ( )
∑ ∑
− =
i i
x m y
n
c
1
,

=
2
1
i m c
x
n
M M




















www.perpetuum-lab.com.hr
22
KONSTANTE


Naziv

Oznaka

Vrijednost
Unificirana atomska jedinica mase u 1.660540 x 10
-27
kg
Avogadrov broj N
a
6.0221367 x 10
23
mol
-1

Bohrov magneton
e
B
m
e
2
h
= µ
9.2740154 x 10
-24
J/T
Bohrov radijus
e e
k e m
a
2
2
0
h
= 0.529177249 x 10
-10
m
Boltzmannova konstanta
a
b
N
R
k =
1.380658 x 10
-23
J/K
Comptonova valna dužina
c m
h
e
C
= λ
2.42631058 x 10
-12
m
Coulombova konstanta
0
4
1
πε
=
e
k
8.987551787 x 10
9
Nm
2
/C
2

Masa deuterona m
d
3.343586 x 10
-27
kg
Masa elektrona m
e
9.1093897 x 10
-31
kg
Elektronvolt eV 1.60217733 x 10
-19
J
Elementarni naboj e 1.60217733 x 10
-19
C
Univerzalna plinska konstanta R 8.31451 J/Kmol
Gravitacijska konstanta G 6.67259 x 10
-11
Nm
2
/kg
2

Energija osnovnog stanja vodika
0
2
1
2a
k e
E
e
− = -13.605698 eV
Josephsonov omjer frekvencije i napona
h
e 2
4.8359767 x 10
14
Hz/V
Kvant magnetnog toka
e
h
2
0
= Φ 2.06783461 x 10
-15
Tm
2

Masa neutrona m
n
1.6749286 x 10
-27
kg
Nuklearni magneton
p
n
m
e
2
h
= µ
5.0507866 x 10
-27
J/T
Permeabilnost vakuuma
0
µ
4Β x 10
-7
Tm/A
Permitivnost vakuuma
2
0
0
1
c µ
ε =
8.854187817 x 10
-12
C
2
/Nm
2

Planckova konstanta h 6.626075 x 10
-34
Js
Masa protona m
p
1.672623 x 10
-27
kg
Rydbegova konstanta R
H
1.0973731534 x 10
7
m
-1

Brzina svjetlosti u vakuumu c 2.99792458 x 10
8
m/s





www.perpetuum-lab.com.hr
23
OSTALI FIZIKALNI PODACI

Naziv Veličina
Prosječna udaljenost Zemlje i Mjeseca 3.84 x 10
8
m
Prosječna udaljenost Zemlje i Sunca 1.496 x 10
11
m
Prosječni polumjer Zemlje 6.37 x 10
6
m
Gustoća zraka (pri 0
0
C i 1 atm.) 1.29 kg/m
3

Gustoća vode (pri 20
0
C i 1 atm.) 1.00 x 10
3
kg/m
3

Ubrzanje slobodnog pada 9.84 m/s
2

Masa Zemlje 5.98 x 10
24
kg
Masa Mjeseca 7.36 x 10
22
kg
Masa Sunca 1.99 x 10
30
kg
Standardni atmosferski tlak 1.013 x 10
5
Pa



Prefiksi za potencije broja 10

Veličina Prefiks Kratica Veličina Prefiks Kratica
10
-24
yocto y 10
1
deka da
10
-21
zepto z 10
2
hecto h
10
-18
atto a 10
3
kilo k
10
-15
femto f 10
6
mega M
10
-12
pico p 10
9
giga G
10
-9
nano n 10
12
tera T
10
-6
micro
:
10
15
peta P
10
-3
milli m 10
18
exa E
10
-2
centi c 10
21
zetta Z
10
-1
deci d 10
24
yotta Y

www.perpetuum-lab.com.hr

Ostali fizikalni podaci

23

MEHANIKA
r r dr - linearna brzina v = , tj. promjena položaja u jedinici vremena dt r r dv - linearna akceleracija a = , tj. promjena linearne brzine u jedinici vremena dt - kutna brzina : dϕ , tj. promjena kuta po jedinici vremena -ω= dt 2π 1 , gdje je T vrijeme za koji se prevali kut od 2Β a to vrijeme se naziva period i jednak je T = -ω= f T frekvencija kruženja r r dω - kutna akceleracija α = , tj. promjena kutne brzine po jedinici vremena dt r r r r r r - odnos izmeñu linearne i kutne brzine je v = ω × r , a akceleracije a = α × r

, gdje je f

Newtonovi zakoni: r

∑ F = 0 , tj. ako je zbroj svih sila koje djeluju na neki sustav jednaka nuli, onda taj sustav

miruje ili se giba jednoliko pravocrtno r r F = ma , tj. ako neka sila djeluje na neki sustav onda se taj sustav giba akceleracijom proporcionalnoj toj sili, gdje je koef. proporcionalnosti masa tog sustava r r F12 = − F21 , tj. ako jedan sustav djeluje na neki drugi sustav sustav nekom silom, onda i taj drugi sustav djeluje na onaj prvi silom iste magnitude, ali suprotnog smjera - sila trenja Ftr = µN , gdje je : koeficijent trenja, a N sila reakcije podloge r v2 ˆ - centripetalna sila Fcp = m r , gdje je v linearna brzina kruženja tijela oko nekog centra rotacije, r radijus, tj. udaljenost r tijela od tog centra, te m masa tog tijela r r - količina gibanja (impuls) dP = d (m v ) , gdje je m masa, a v brzina sustava r r dP = F dt , gdje je F sila, a t vrijeme njenog djelovanja r mm ˆ - Newtonov zakon gravitacije F = −G 1 2 2 r12 , gdje su m1 i m2 mase dvaju sustava, r12 njihova meñusobna r12
udaljenost, te G univerzalna gravitacijska konstanta

Keplerovi zakoni:
Svi planeti se kreću eliptičnim orbitama sa Suncem u jednom od fokusa dA L = = konst. , tj. radij vektor povučen od Sunca do planeta mase mp i kutne količine dt 2m p gibanja L prebrisava jednake površine u jednakim vremenskim intervalima

www.perpetuum-lab.com.hr

2

gdje je mi masa pojedinog djelića tijela.∑ M = Iα .moment tromosti I CM = ∫ r 2 dm . omjer iskorištenog i utrošenog rada Wu dW . a dm masa tog djelića . a x pomak iz položaja ravnoteže (elongacija) 2 1 2 Iω . gdje je m masa a v brzina sustava 2 mm gravitacijska potencijalna E p = −G 1 2 .hr .moment sile r r r . i za male udaljenosti h od njihove površine vrijedi E p = mgh . a x njegova udaljenost od neke referentne točke . m masa tijela. tj. a ms masa Sunca) r r . a d udaljenost izmeñu tih dviju osi .korisnost η = i . gdje je P linearni impuls a r udaljenost točke u kojoj je djelovao impuls od centra rotacije r r . kvadrat orbitalnog perioda nekog planeta proporcionalan je kubu R 3 Gm s velike poluosi njegove eliptične orbite. a V volumen prostora «ispunjenog» tom energijom V .teorem o okomitim osima I Z = I X + I Y . ICM moment tromosti oko centra mase. gdje je I moment tromosti. tj.snaga kojom se rotira kruto tijelo P = Mω .T 2 4π 2 = = K s . promjena rada po jedinici vremena dt Energije: 1 2 mv . vektorski umnožak udaljenosti djelovanja sile od neke osi rotacije i te sile r r . gdje se konstanta proporcionalnosti naziva Keplerova konstanta (gdje je G univerzalna gravitacijska konstanta. gdje je M moment sile koji djeluje na rotirajuće tijelo. tj. gdje je I moment tromosti.snaga P = . gdje su m1 i m2 mase dvaju sustava.gustoća energije w = tog tijela .perpetuum-lab.∑M = . a Τ kutna brzina 2 E . tj. skalarni umnožak sile i puta na kojem ona djeluje W . a ∀ kutno ubrzanje r r dL . gdje je E iznos energije. a Τ kutna brzina .kutna količina gibanja (angularni moment): r r r . promjena angularnog momenta po jedinici vremena dt r ∑ mi x i r . tj.com.L = Iω . r12 te G univerzalna gravitacijska konstanta (za planete. gdje je k konstanta opruge. gdje je r udaljenost djelića mase od osi koja prolazi centrom mase. tj.centar mase xCM = i ∑ mi i Zakoni očuvanja u zatvorenom (izoliranom) sustavu: 3 www. a Τ kutna brzina . gdje je I' nova os (paralelna osi koja prolazi kroz centar mase) za koju tražimo moment tromosti.M = r × F . gdje pojedini indeks odgovara momentu tromosti za pojedinu koordinatnu os . r12 njihova meñusobna udaljenost. gdje je m masa kinetička E k = tijela na planeti. gdje je I moment tromosti.teorem o paralelnim osima (Steinerov teorem) I ′ = I CM + md 2 .rad dW = F ⋅ ds .L = r × P . a g ubrzanje slobodnog pada) elastična potencijalna E ep = rotacije E r = 1 2 kx .

gdje je x elongacija. gdje je x elongacija titranja. gdje je x pomak iz položaja ravnoteže. m masa oscilatora.zakon očuvanja energije (ZOE): E prije = E poslije zakon očuvanja količine gibanja (ZOKG): r = ∑ P poslije r r zakon očuvanja kutne količine gibanja (ZOKKG): ∑ L prije = ∑ L poslije ∑P r prije .«širina grafa» ∆ω = .faktor dobrote: Q = .com. gdje je ( faktor prigušenja m .opći oblik: T = 2π γ 2 . a Τ kutna frekvencija titranja sustava .prisilno titranje: 2 & .faktor slabljenja ili dekrement: δ = . te ∀ fazni pomak izmeñu prisiljenog i početnog osciliranja .brzina u trenutku t: v(t ) = x0ω cos(ω t ) . gdje je ( faktor prigušenja. gdje je E energija titranja sustava Ei − Ei +1 F cos(ω p t ) . gdje je x0 amplituda pomaka.fazni pomak izmeñu prisiljenog i početnog osciliranja tgα = γ ωp 2 ω0 −ω p 2 .pomak u trenutku t: x(t ) = x0 sin(ω t ) .prigušeno titranje: 2 & x . gdje je x0 amplituda pomaka.akceleracija u trenutku t: a (t ) = − x0ω 2 sin(ω t ) . gdje je ( faktor prigušenja. zbroj svih momenata koji djeluju na taj sustav mora biti nula Titranja: r r . zbroj svih sila koje djeluju na taj sustav mora biti nula ∑r ∑ M = 0 . tj. tj. gdje je m masa sustava. a Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila . ( faktor prigušenja.amplituda pomaka: x0 = F m γ 2ω p + (ω 0 − ω p ) 2 2 2 2 .uvjeti da neki sustav miruje (statika): r F = 0 .neki periodi titranja: . gdje je x0 amplituda pomaka. gdje je x0 amplituda pomaka. F sila koja stvara prisiljenje. x pomak iz položaja ravnoteže. Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez prigušenja ili prisiljenja. gdje je ( faktor prigušenja. a Τ kutna frekvencija titranja sustava . Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez prisiljenja ili prigušenja. F sila koja stvara prisiljenje. a Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez prigušenja . a Τ kutna frekvencija titranja sustava . Τ0 kutna frekvencija titranja sustava bez prigušenja. ( faktor prigušenja. a minus jer sila ima suprotan smjer od pomaka .perpetuum-lab. a Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila . a x0 početna amplituda titranja . a Τ kutna frekvencija titranja sustava x . gdje je A amplituda pomaka sustava An +1 Ei . Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila.sila koja uzrokuje harmoničko titranje F = −kx .jednadžba: && + γ x + ω 0 x = x An . a k njegova konstanta elastičnosti (titranja) k www.jednadžba && + γ x + ω 0 x = 0 .pomak: x(t ) = x0 e − γt 2 cos( ω 0 − 2 γ2 4 t ) .jednadžba harmoničkog titranja: && + ω 2 x = 0 . gdje je k konstanta danog sustava. Τ0 m kutna frekvencija titranja sustava bez prigušenja ili prisiljenja.hr 4 .pomak: x(t ) = x0 cos(ω p t − α ) . m masa oscilatora. a Τp kutna frekvencija kojom djeluje prisilna sila .

.fizikalno njihalo: T = 2π . kb 2 . gdje je ∆tek gustoća tekućine u koju je potopljen volumen V nekog tijela. g mgd akceleracija slobodnog pada.prosječna kinetička energija molekule idealnog plina E k = Boltzmannova konstanta. R univerzalna plinska konstanta (R=Nakb). gdje je p «statički tlak».perpetuum-lab. gdje je p tlak. v njegova brzina. 5 za dvoatomni.unutarnja energija dU = s nRdT .jednadžba kontinuiteta Av = konst. ukupan tlak smjese plinova jednak je zbroju parcijalnih tlakova i pojedinih plinova koji čine smjesu Zakoni termodinamike dQ = dU + dW .specifična toplina taljenja: Q = λm . . te h visina na kojoj se nalazi promatrani dio toka TERMODINAMIKA . tj.matematičko njihalo: T = 2π . gdje je s broj stupnjeva slobode plina (3 za jednoatomni. . a d udaljenost težišta od osi rotacije 1 2 kx . a T temperatura www. gdje je Q toplina potrebna da ispari masu m neke tekućine specifične topline isparavanja r . gdje je k konstanta titranja danog sustava.com.. c specifična toplinska konstanta.). gdje je A površina kroz koju teče fluid brzinom v 1 . a drugi član «dinamički tlak»..uzgon Fu = ρ tek gV . R univerzalna plinska konstanta. gdje je )S promjena entropije. n broj molova.tlak p = čemu je ∆ gustoća fluida. tj. gdje je I moment inercije sustava oko dane osi rotacije. a x njegov pomak iz ravnoteže 2 Hidrostatika i hidrodinamika: dF . gdje je m masa tijela. m masa sustava. gdje je l duljina niti. dQr količina topline koju sustav razmjeni sa okolinom prilikom T reverzibilnog prijelaza iz jednog stanja u drugo. gdje je Q toplina potrebna istali masu m neke krutine specifične topline taljenja 8 . a g je akceleracija slobodnog pada . a T temperatura sustava kad se to dogodi .Bernoullijeva jednadžba p + ρv 2 + ρgh = konst. pri 2 .hr 5 .specifična toplina isparavanja: Q = rm . unutarnja energija plina može se promijeniti ili radom ili izmjenom topline dQ drugi zakon: ∆S = ∫ r . a g akceleracija slobodnog pada g I . n broj 2 molova. gdje je s broj stupnjeva slobode.toplina dQ = mcdT .opća plinska jednadžba pV = nRT . a T termodinamička temperatura plina . a T temperatura . a dT promjena temperature na račun dQ .Daltonov zakon parcijalnih tlakova pu = ∑ p i .energija titranja E p = l . V volumen.u termostatičkom procesu izmjene toplina vrijedi: ∑Q i i =0 s k bT . gdje je dF sila okomita na površinu dA dA .

toplinski kapaciteti plina: . gdje je .perpetuum-lab.termičko rastezanje tvari: . a r udaljenost na kojoj se 4πε 0 r 2 1 r r . gdje je l dužina tijela na temperaturi t.kapacitet plina pri konstantnom tlaku c p = cv + R . q1 i q2 naboji. a Vz volumen zraka u kojem se ona nalazi zp ρ . gdje je V volumen tijela na temperaturi t. . gdje je S površina tijela na temperaturi t.linearno: l = l 0 (1 + α t ) . gdje je W rad. gdje je .. a V2. odnosno V1 volumeni plina na kraju. V volumen plina.Coulombova sila: F = udaljenost 1 q1 q 2 4πε 0 r12 2 ˆ r12 .relativna ϕ = W . a ( adijabatska konstanta . V0 volumen na temperaturi od 0 0C.apsolutna ρ = . a cp kapacitet plina pri konstantnom .com. a Q1 toplina dovedena iz toplijeg spremnika ( Q1 = Q2 + W Q1 ) mvp Vz . gdje je mvp masa vodene pare. a r udaljenost.rad plina dW = pdV . q1 naboj.kapacitet plina pri konstantnom volumenu cv = univerzalna plinska konstanta ( dQ s R . gdje je cv kapacitet plina pri konstantnom volumenu.korisnost toplinskog stroja η = .0 električna permitivnost vakuuma.volumno: V = V0 (1 + γ t ) . l0 dužina na temperaturi od 0 0C. a 2 R = dU = ncv dT cp cv ) .adijabatski proces pV γ = konst. odnosno pomak izmeñu točaka u kojima se mjeri razlika potencijala www. S0 površina na temperaturi od 0 0C. gdje je p tlak. odnosno na početku procesa) . a V volumen (kod izotermnog procesa vrijedi jednadžba W = nRT ln V2 V1 .električno polje naboja: E = mjeri jakost polja q ˆ r .površinsko: S = S 0 (1 + β t ) . a ∆ ρ zp gustoća zasićenih para ELEKTRICITET r . r12 njihova meñusobna r . gdje je n broj molova. gdje je s broj stupnjeva slobode.hr 6 . T temperatura. a ∃ koeficijent površinskog rastezanja (∃=2∀) .adijabatska konstanta γ = tlaku . gdje je p tlak.vlažnost zraka: . R univezalna plinska konstanta. gdje je E jakost električnog polja.0 električna permitivnost vakuuma. gdje je ∆ apsolutna vlažnost zraka. a ∀ koeficijent linearnog rastezanja . a ( koeficijent volumnog rastezanja ((=3∀) .razlika električnog potencijala (napon): ∆V = ∫ E ⋅ dr .

0 električna permitivnost vakuuma. a R otpor izmeñu tih točaka R .električna potencijalna energija: E e = njihova meñusobna udaljenost q1 q 2 .. a J gustoća struje) . e elementarni naboj. gdje je . gdje je p električni dipolni moment a E jakost električnog polja . d razmak izmeñu ploča . S površina ploča. pa se često električno polje ρ r r definira E = ρ J .pločasti kondenzator: Q . e elementarni naboj. gdje je E jakost električnog polja.J = δ E . gdje je )V razlika potencijala izmeñu nekih točaka izmeñu kojih teče struja.I= dt .gustoća energije električnog polja w = polja .R = R0 (1 + α t ) .dipoli: r r .I= otpora Kirchoffova pravila: različitim predznakom) ∑ I = 0 . «driftna» brzina. E jakost polja u bilo kojoj točki te ∫ ε0 površine. gdje je vd «driftna» brzina.gustoća struje .perpetuum-lab. tj.0 električna permitivnost vakuuma a E jakost električnog 2 .r relativna električna permitivnost dielektrika d 1 C (∆V ) 2 . a ∀ koeficijent promjene .J = v d en .kapacitet C = ε 0 ε r izmeñu ploča.Gaussov zakon: r r q E ⋅ dS = unutar .kapacitet sustava C = . tj. gdje je . a ∗ vodljivost ( δ = .jakost električne struje : dq .moment u električnom polju M = p × E .energija dipola u električnom polju Eu = − p ⋅ E .R = ρ . brzina protoka naboja kroz jedinicu vremena . gdje je S površina vodiča.0 električna permitivnost vakuuma .hr 7 . a . l njegova dužina. a d vektor udaljenosti izmeñu centra pozitivnog i centra negativnog naboja u dipolu (smjer od negativnog prema pozitivnom naboju) r r r . R0 otpor vodiča na temperaturi 0 0C. gdje je ∆ otpornost. gdje je q naboj dipola. gdje je ∆ otpornost).0 električna permitivnost vakuuma. gdje je R otpor vodiča na temperaturi t.električni dipolni moment p = qd . a n broj naboja po jedinici volumena r r 1 . q1 i q2 naboji. gdje je Q naboj pohranjen u tom sustavu a )V odgovarajuća razlika potencijala ∆V S .I = Sv d en .otpor: l . vd tzv. gdje je qunutar ukupni naboj unutar površine S.potencijalna energija E p = ploča . a S površina presjeka S . a n broj naboja po jedinici volumena ∆V . gdje je C kapacitet kondenzatora a )V razlika potencijala izmeñu 2 1 ε 0 E 2 . gdje je ∆ otpornost vodiča. . gdje je . r12 4πε 0 r12 1 . zbroj svih struja u čvorištu je nula (gdje se ulazne i izlazne struje uzimaju sa www. odnosno brzina dobivena na temelju djelovanja električnog polja. gdje je p električni dipolni moment a E jakost električnog polja r r .com.

gdje je i imaginarna jedinica. Ief efektivna vrijednost jakosti struje. a Τ kutna frekvencija razlike potencijala na izvoru .hr 8 . gdje su )Vef efektivna vrijednost razlike potencijala.rad izmjenične struje tijekom perioda T: W = ∆Vef I ef T cos ϕ .∑ ε = ∑ RI . a ν razlika u fazi .com.perpetuum-lab. I jakost struje koja prolazi kroz taj otpornik.paralelno: C u = ∑ C i i 1 i Ci . a b imaginarni dio (ukupni imaginarni otpor) ˆ Im(Z ) .jakost struje: I = I 0 cos(ω t ) . Ief efektivna vrijednost jakosti struje. tj. a t vrijeme kroz koje ta struja prolazi .period električnog titrajnog kruga T = 2π LC .kondenzator RC = potencijala na izvoru 1 .električni transformator: ∆V1 N 1 I = = 2 . C kapacitet kondenzatora. gdje indeks 1 označava primarnu zavojnicu.impedancija Z = a + bi . gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala.efektivna vrijednost razlike potencijala ∆Vef = .razlika u fazi tgϕ = .serijski: C u = ∑ . gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala.energija razvijena na otporniku E = ∆VIt . zbroj svih napona (razlika potencijala) je jednak umnošku struje i zbroja svih otpora (u zatvorenoj petlji vrijedi da je ukupna razlika potencijala nula) .spajanje kondenzatora u strujni krug: . gdje je a realni dio impedancije (ukupni realni otpor). gdje je )V0 amplituda razlike potencijala 2 . Τ kutna frekvencija a t vrijeme u kojem se promatra razlika potencijala V. a C kapacitet kondenzatora ∆V0 .serijski: Ru = ∑ Ri i . gdje je i imaginarna jedinica. gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala. a ν razlika u fazi .zavojnica RL = iLω .paralelno: Ru = ∑ i Ri .snage: . te ν razlika u fazi ˆ . Τ kutna frekvencija a t vrijeme u kojem se promatra jakost struje I ˆ .srednja snaga: P = ∆Vef I ef cos ϕ . a ν razlika u fazi . a Τ kutna frekvencija ralike iCω .djelatna snaga: Pd = ∆Vef I ef cos ϕ . a 2 sekundarnu zavojnicu i ∆V2 N 2 I 1 pod pretpostavkom da je gubitak energije na toplinu zanemariv Izmjenična struja: ˆ .jalova snaga: Pj = ∆Vef I ef sin ϕ . gdje je L induktivitet zavojnice.imaginarni otpori: . (kompleksno I = I 0 e iωt ) gdje je I0 amplituda struje. gdje je Z ukupna impedancija u kompleksnom obliku ˆ Re( Z ) . Ief efektivna vrijednost jakosti struje.razlika potencijala V = V0 cos(ω t + ϕ ) . gdje je )V razlika potencijala na krajevima otpornika. L induktivitet zavojnice. a ν razlika u fazi www. (kompleksno V = V0e iωt +iϕ ) gdje je V0 amplituda napona. Ief efektivna vrijednost jakosti struje.spajanje otpornika u strujni krug: 1 .

općenito. gdje je I jakost struje koja prolazi dipolom (strujna petlja).potencijalna energija: E p = − p m ⋅ B . a S površina kroz koju se promatra tok magnetnog polja (za zavojnicu Φ = LI .prividna snaga: Pp = ∆Vef I ef .Ampereov zakon: ∫ B ⋅ dl = µ 0 I .perpetuum-lab. a Ief efektivna vrijednost jakosti struje MAGNETIZAM I ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA r r µ0 q v × r ˆ .Biot – Savartov zakon: dB = gdje je :0 magnetna permeabilnost vakuuma. dl dio duljine žice. gdje je q naboj nabijene čestice koja se giba brzinom v u magnetnom polju jakosti B r r r . gdje je : magnetna permeabilnost. jačina na udaljenosti r od čestice: B = .magnetna sila izmeñu dvije paralelne ravne žice F = µ struje u jednoj odnosno drugoj žici.magnetno polje: . gdje je B jakost magnetnog polja.inducirani napon: . a B jakost magnetnog polja koje djeluje na taj vodič . a S njegova površina r r r . gdje je I jakost struje koja prolazi vodičem.magnetno polje zavojnice: B = µ struje koja prolazi njome N I . I jakost 2rπ .moment: M = p m × B . a I jakost struje koja teče kroz nju) . N broj zavoja.dipoli: r r . l njegova duljina.. gdje je I jakost struje koja prolazi vodičem. gdje su )V ef efektivna vrijednost razlike potencijala.Lorentzova sila dFl = dqv × B . tj. gdje je pm magnetni dipolni moment.Faradayev zakon: U i = − dΦ .tok magnetnog polja dΦ = B ⋅ dS . l efektivna duljina žica. a r njihova meñusobna udaljenost (sila je privlačna ako su struje u istom smjeru) r r . 2 rπ . l duljina zavojnice. gdje je :0 magnetna permeabilnost 2 4π r vakuuma.com.hr 9 . :0 magnetna permeabilnost vakuuma a I jakost struje koja prolazi vodičem . q naboj nabijene čestice koja se giba brzinom v r r µ 0 I dl × r ˆ . a I jakost l I1 I 2 l . gdje je pm magnetni dipolni moment. a B jakost magnetnog polja r r . a r udaljenost od vodiča na kojoj se mjeri jakost polja I . a predznak minus je Lenzovo dt pravilo koje govori da je smjer induciranog napona uvijek suprotan od promjene toka www. promjena magnetnog toka u jedinici vremena. a B jakost magnetnog polja r r r . gdje je : magnetna permeabilnost. l opseg ekvipotencijalne plohe oko vodiča. gdje je L induktivitet zavojnice. gdje je B jakost magnetnog polja.Ampereova sila dFm = Idl × B .magnetno polje električne struje u ravnom vodiču: B = µ : magnetna permeabilnost.magnetni dipolni moment: p m = IS . a 2 4π r r udaljenost od žice na kojoj se mjeri jačina polja r r .

samoindukcija: . p tlak plina. gdje je B jakost magnetnog polja. gdje je B jakost magnetnog polja koje djeluje na vodič duljine l koji se giba brzinom v . a ∆ gustoća fluida . gdje je y0 amplituda pomaka.longitudinalni valovi u čvrstom tijelu v = . gdje je je E Youngov modul elastičnosti sredstva. promjena jakosti struje u jedinici vremena sa konstantom koja se zove dt . gdje je L induktivitet sustava a I jakost struje koja prolazi kroz taj sustav 2 1 B2 . a ∆ ρ .transverzalni valovi na napetoj žici v = Fl . tj. gdje je : magnetna permeabilnost.dΦ . a sve to uz pretpostavku da se val širi slijeva na desno (predznak se mijenja u protivnom) λ . a ∆ ρ gustoća sredstva . gdje je 8 valna duljina a f frekvencija promatranog vala . a :0 magnetna permeabilnost 2 µ0 vakuuma MEHANIČKI VALOVI .za zavojnicu U i = − N (okomito na smjer) . gdje je ( adijabatski koeficijent plina. S površina presjeka l .za ravni vodič: Ui = − Blv .com.pomak čestice: y (t .brzina titranja čestice: u (t . N broj zavoja.brzina širenja vala: .induktivitet zavojnice L = µ zavojnice a l njezina duljina N 2S .samoinducirani napon: U i = − L induktivitet zavojnice dI .longitudinalni valovi u fluidu v = K ρ . l duljina žice. Τ kutna frekvencija titranja. x) = y 0 sin(ω t − kx) .gustoća energije magnetnog polja wmp = .longitudinalni valovi u plinovima v = njegova gustoća γ p . k valni 2π broj ( k = ). gdje je F sila napetosti.jednadžba progresivnog harmonijskog vala . gdje je y0 amplituda pomaka. k valni broj www. gdje je K volumni modul elastičnosti.energija magnetnog polja E mp = 1 2 LI .perpetuum-lab. gdje je N broj zavoja na zavojnici dt . Τ kutna frekvencija titranja. a m njezina masa m E .općenito: v = λf . x) = y 0ω cos(ω t − kx) .hr 10 .

sada brzine v2. )ν razlika u fazi.longitudinalni valovi u cijevi ispunjenoj fluidom. ∆ gustoća sredstva 2 kroz koje se širi val. a ∃ upadni kut lomljenog vala. udaljenosti na kojima se javljaju trbusi 4 .ϕ = (2k + 1)π .superpozicija dva harmoničkog vala y = 2 y 0 cos ϕ 2 sin(ω t − kx + ϕ 2 ) . k valni broj . 2l .energija mehaničkih valova dE = ω 2 ρ y 0 dV . l0 prvotna duljina sustava a )l njeno skraćenje . gdje je v brzina širenja vala. a l duljina cijevi v ..potencijalna energija deformacije E p = (∆l ) 2 . dakle omjer sile napetosti i površine na koju S rel. za koju se javlja destruktivna interferencija . y0 amplituda pomaka. x) = − y 0ω 2 sin(ω t − kx) .ϕ = 2kπ .vlastiti načini titranja: . a l duljina cijevi 4l .x = (2k + 1) λ v .odnos razlike u hodu i razlike u fazi sila napetosti. a l 2l v .com. gdje je ν razlika faza ta dva vala. a dV djelić volumena u kojemu promatramo prosječnu energiju vala . gdje je P snaga vala. .zvuk: .hr 11 .stojni val y = 2 y 0 sin kx cos ω t . gdje je v brzina širenja vala. s jedne strane zatvorenom v f = (2n − 1) . te je n indeks sin β v 2 loma (karakteristika granice sredstava) 1 2 .akceleracija čestice: a (t . napetost je δ = . udaljenosti na kojima se javljaju čvorovi .longitudinalni valovi u cijevi ispunjenoj fluidom. gdje je ∆ gustoća medija.intenzitet vala I = P .transverzalni valovi na žici učvršćenoj na oba kraja f = n duljina žice . gdje je y0 amplituda pomaka. gdje je )x razlika u hodu.x= 2 . gdje je Τ kutna frekvencija titranja izvora. Τ kutna frekvencija titranja. pa postoje dva granična slučaja: . pa se opet javljaju dva granična slučaja: kλ . deformacija ∆l ona djeluje.transverzalni valovi na žici sa slobodnim krajevima f = n duljina žice .perpetuum-lab. gdje je ∀ upadni kut vala brzine v1.lom valova sin α v1 = = n . s obe strane zatvorenom f = n gdje je v brzina širenja vala. odnosno stlačivanje) l0 1 ES .razlika u hodu ∆x = x 2 − x1 ∆ϕ ∆x = .Hookeov zakon = konst. a 8 valna duljina λ 2π napetost F . S površina na koju djeluje 2 l0 . gdje je v brzina širenja vala. suprotan predznak za stezanje. v brzina širenja zvuka a u brzina titranja čestica www. za koju se javlja konstruktivna interferencija . a S površina smještena okomito na smjer širenja vala i kroz koju on prolazi S . gdje je E konstanta elastičnosti. a relativna deformacija je (za rastezanje. a l 2l . tj.akustični tlak (promjena tlaka kod stvaranja zvuka): ∆p = ρvu .

brzina zvuka u plinu v = promjena tlaka (za ne-udarne valove ( ρ + ∆ ρ ) ∆p . gdje je   2    2  y0 njihova amplituda pomaka. Τ kutna frekvencija c Eu . gdje je . gdje je I intenzitet zvuka a I0 prag čujnosti I0 t . a c brzina svjetlosti izvora.frekvencija rezultantnog vala f = 1 ( f 1 + f 2 ) .0 električna permitivnost a :0 magnetna permeabilnost vakuuma ε 0µ0 .Dopplerov efekt f p = f i v + vp v − vi I . v brzina zvuka. gdje je fp frekvencija koju prima primatelj.u vakuumu: c = . gdje su f1 odnosno f2 frekvencije titranja 2 ELEKTROMAGNETNI VALOVI .razina zvuka L = 10 log . gdje je B0 amplituda jakosti magnetnog polja..hr 12 . gdje je Eu upadna energija tog vala.titranje električnog polja: E = E 0 sin ω  t −  r r  . a f1 odnosno f2 frekvencije titranja prvog odnosno drugog vala . fi frekvencija koju odašilje izvor. gdje je E0 amplituda jakosti električnog polja. t vremenski trenutak. gdje su f1 odnosno f2 frekvencije titranja . x udaljenost od izvora. a c brzina svjetlosti . )∆ promjena gustoće.odnos jakosti električnog i magnetnog polja: E = cB .titranje magnetnog polja: B = B0 sin ω  t −  izvora.perpetuum-lab. gdje je v0=331 m/s 273 . gdje je ∆ početna gustoća plina. gdje je c brzina svjetlosti .u nekom sredstvu: v = c magnetna permeabilnost 1 ε r µr .količina gibanja elektromagnetnog vala: P = brzina svjetlosti www.com.r relativna električna permitivnost tog sredstva a :r njegova relativna x  . vp brzina primaoca (komponenta!) te vi brzina izvora (brzine imaju suprotne predznake ako se radi o udaljavanju) .brzina elektromagnetnih valova: 1 .jednadžba rezultantnog vala y (t ) = 2 y 0 sin 2π  1 t  cos 2π  1 t  .udari:   f + f2     f − f2   .frekvencija udara f u = f1 − f 2 . a c c r r  . gdje je . te )p ρ ∆ρ ) v= ∆p ∆ρ . Τ kutna frekvencija c x  .brzina zvuka s obzirom na temperaturu t plina v = v0 1 + . t vremenski trenutak. x udaljenost od izvora.

  .notacije: veličine r. gdje je E jakost električnog 2µ 0 r 1 r r .planparalelna ploča (linearni pomak zrake): δ = d sin α 1 −  2 n − sin 2 α  ∀ kut upada a n indeks loma ploče   . a polovica njegove duljine jednaka je intenzitetu vala . a ∀  2 cos α  kut upadne zrake . gdje je n1 indeks loma sredstva iz koje val dolazi. a Μ svjetlosni tok Ω r Φ . r njen radijus).optička prizma: www. a negativne ako su u području tame b .prosječna gustoća energije elektromagnetnog polja: w = polja.sferno zrcalo: . gdje je Μ svjetlosni tok. gdje je S vrijednost Poytingtonova c . gdje je E0 amplituda jakosti električnog polja 2 µ S Φ . a b udaljenost slike od zrcala a  cos α . ∀ upadni kut. f.n1 sin α = n 2 sin β .jednadžba konjugacije: žarišna udaljenost (pola radijusa) 1 1 1 + = .osvjetljenost plohe: E = . a v∃ brzina vala koji zatvara kut ∃ s okomicom v β sin β ..linearno povećanje: m = − . te ∃ kut lomljene zrake (s okomicom) - vα sin α = . a B jakost µ0 magnetnog polja.perpetuum-lab.tlak koji stvara elektromagnetni val na neku površinu: p = vektora a e (0 < e < 1) označava sposobnost refleksije površine (1 za totalnu) (1 + e) S .Snellov zakon (zakon loma): . gdje je E jakost električnog polja. a B jakost magnetnog polja ε0E2 2 + B2 . gdje je r polumjer zakrivljenosti.hr 13 . a S površina te plohe S GEOMETRIJSKA OPTIKA .intenzitet elektromagnetnog vala I = . a i b su pozitivne ako su u području svjetla. gdje je a udaljenost predmeta od zrcala.Poytingtonov vektor (gustoća toka energije): S = E × B . gdje je a udaljenost predmeta od zrcala. gdje je d debljina ploče. gdje je v∀ brzina vala koji zatvara kut ∀ s okomicom.fokus (bez Gaussovih aproksimacija): f = r 1 −  . b udaljenost slike od zrcala a f a b f 1   . gdje je Ω = 2 prostorni kut (S je dio površine sfere. n2 indeks loma sredstva u koje se val lomi.com.jakost svjetlosti: I = 1 ε 2 E 0 .

sustav dvije dotaknute leće: f f1 f 2 . f žarišna udaljenost a r1 odnosno r2 polumjeri zakrivljenosti prvog odnosno drugog sfernog dioptra leće b . ∃2 kut loma druge zrake.odnos sa faznim pomakom: ϕ δ = . gdje su r2 odnosno r1 putovi koji su prešli druga odnosno prva zraka ... n2 indeks loma samog dioptra.minimalni kut devijacije: δ min = (n − 1) A .com.linearno povećanje: m = − pojedinih leća . gdje je f žarišna udaljenost f 1 1 1 = + . 8 valna duljina a ∗ razlika u hodu 2π λ . a n2 i n1 indeksi loma sredstva kroz koji prolaze prva. gdje je I0 maximalni intenzitet svjetlosti (tj.razlika u hodu: . gdje su oznake iste kao i za jednadžbu konjugacije n2 a 1 1 n 2 − n1  1 1  1  −  = .geometrijska: δ geom = r2 − r1 . gdje je r polumjer zakrivljenosti . odnosno druga zraka www.optička: δ opt = n 2 r2 − n1 r1 .jakost (konvergencija) leće: D = . a A kut koji zatvaraju stranice prizme . a udaljenost predmeta od leće. a udaljenost predmeta od dioptra.hr 14 .sferni dioptar: .leće: . b udaljenost slike od leće. gdje je je n1 indeks loma sredstva iz koje + = a b n1  r1 r2  f   dolazi zraka. 2 dvostuki od jednog vala i proporcionalan je sa kvadratom rezultantnog polja). gdje je f žarišna udaljenost cijelog sustava a f1 odnosno f2 .intenzitet svjetlosti superponiranih valova: I = I 0 cos 2   . gdje je ν fazni pomak. a udaljenost predmeta od leće. b udaljenost slike od dioptra a r polumjer zakrivljenosti . b udaljenost slike od leće a 1 . gdje je ν1 kut pod kojim se predmet vidi kroz optički tgϕ 0 VALNA OPTIKA Interferencija svjetlosti: ϕ  . a ν0 kut gledanja bez njega tgϕ 1 . gdje je n indeks loma prizme a A kut koji zatvaraju stranice prizme .perpetuum-lab. gdje su r2 i r1 putovi koji su prešli druga odnosno prva zraka.jednadžba konjugacije: n1 n 2 n 2 − n1 + = .kut devijacije upadne zrake: δ = α 1 + β 2 − A .povećanje nekog optičkog instrumenta: M = instrument.linearno povećanje: m = − . a ν je razlika u fazi . gdje je ∀1 upadni kut prve zrake. n2 indeks a b r loma samog dioptra (pretpostavka da je n2 > n1).jednadžba konjugacije: n1b .odnos fokusa slike i predmeta: f s − f p = r . gdje je n1 indeks loma sredstva iz koje dolazi zraka.

totalna polarizacija refleksijom za kut tgϕ up = n (Brewsterov zakon).Newtonovi kolobari: . gdje je d širina pukotina. gdje je 8 valna duljina (2k + 1)λ . 8 valna duljina svjetlosti. gdje je I0 prvotni intenzitet vala.radijus tamnih pruga: rk = loma sredstva izmeñu leće i ploče λ . a 8 valna duljina svjetlosti duljina svjetlosti λ d . gdje je R polumjer zakrivljenosti leće. n indeks loma klina a ∀ kut izmeñu stranica klina 2 nα . a 8 valna Polarizacija svjetlosti: . 2n . gdje je νup upadni kut vala. a 8 valna duljina 2 svjetlosti . ∀ karakteristični kut. a udaljenost d .konstruktivna: δ = kλ .razmak izmeñu pruga: s = . d njegova debljina na kraju a 8 valna duljina svjetlosti 2nd λ kRλ . gdje je d razmak izmeñu pukotina. gdje je d razmak izmeñu pukotina. ∀ karakteristični kut.položaji pruga dva interferirana izvora svjetlosti na ploči: x = δ izvora od ploče..radijus svjetlih pruga: rk = a n indeks loma sredstva izmeñu leće i ploče Difrakcija svjetlosti: . a 8 valna duljina svjetlosti (2k + 1)λ .optička rešetka (za spektre k – tog reda): d sin α = kλ .interferencija dvije obasjane pukotine: .moć razlučivanja nekog optičkog instrumenta (granični kut izmeñu objekata): α gr = d širina pukotine kroz koju se promatra.com.ukupni broj pruga: N = . gdje je ∗ razlika u hodu.hr 15 . 8 valna duljina svjetlosti.polarizacija selektivnom apsorpcijom: I = I 0 cos 2 ϕ (Malusov zakon). gdje je 8 valna duljina 2 . gdje je n indeks loma klina. a ν kut izmeñu transmisijskih osi polaroida i analizatora . ∀ karakteristični kut. a d meñusobna udaljenost izvora (pretpostvka je da je a>>d) a . gdje je . gdje je 8 valna duljina.destruktivna: δ = . gdje je R polumjer zakrivljenosti leće.minimumi za d sin α = kλ .maksimumi za d sin α = .optički klin: . a n indeks n (2k + 1) Rλ . a n indeks loma sredstva od kojeg se val reflektira www.perpetuum-lab.

a T je vrijeme koje mjeri opažač u referentnom sustavu . gdje je Eu ukupna energija sustava. te v brzina tog sustava u odnosu na referentni x ′ = γ ( x − vt ) .relativistička energija: . p njegov linearni impuls. gdje je ( Lorentzov faktor. x' pomak . gdje je Ek kinetička energija sustava. gdje je ux brzina nekog tijela (komponenta paralelna brzini v) u gibajućem sustavu koji se giba u odnosu x vu x 1+ 2 c na referentni brzinom v. odnosno vrijeme koje mjeri opažač u gibajućem sustavu. z  vu  γ 1 − 2x  c   . a t' vremenski interval u gibajućem sustavu.vremena: t = γ  t ′ + 2  . gdje je v brzina sustava. gdje je ( Lorentzov faktor. gdje je ( Lorentzov faktor. ux brzina nekog tijela u gibajućem sustavu koji se giba u odnosu na referentni brzinom v. a t vremenski interval u referentnom sustavu.prostora: x = γ ( x ′ + vt ′) . c brzina svjetlosti a m0 masa 2 2 mirovanja sustava www. a c brzina svjetlosti . te v brzina gibajućeg sustava u odnosu na referentni vx ′   .z komponente brzine tog tijela mjerene u referentnom sustavu. a c brzina svjetlosti  vx  t ′ = γ  t − 2  . a uy.perpetuum-lab. ux' je brzina tog tijela mjerena u gibajućem sustavu.dilatacija vremenskog intervala: T = γ T0 . vlastito vrijeme. a T0 tzv.com. v relativna brzina jednog sustava u odnosu na drugi (predznaci ostaju isti ako se radi o približavanju). ( Lorentzov faktor. gdje je ( Lorentzov faktor.Lorentzov faktor: γ = 1 v2 1− 2 c .kontrakcija duljine: L = L0 γ .u y.E k = γ m0 c 2 − m0 c 2 . gdje je ( Lorentzov faktor. x pomak. a c brzina svjetlosti . gdje je ( Lorentzov faktor. x' pomak .TEORIJA RELATIVNOSTI . a c brzina svjetlosti (zadnji član se još naziva i energija mirovanja) .relativistička masa: m = γ m0 . a c je brzina svjetlosti ′ .relativistički Dopplerov efekt: f p = f i v c . a L je duljina koju mjeri opažač u referentnom sustavu . a c brzina svjetlosti . gdje je ( Lorentzov faktor. m0 masa mirovanja. gdje je fp frekvencija koju prima primatelj. x pomak. a t vremenski interval u referentnom sustavu.Eu = p 2 c 2 + m0 c 4 . gdje je ( Lorentzov faktor.hr 16 .relativističko zbrajanje brzina: u −v . a m0 masa mirovanja sustava -> svi fizikalni zakoni koji obuhvaćaju gibanje i masu se mijenjaju u relativističke uvoñenjem relativističke mase! 1+ .u′ = x . a uy.Lorentzove transformacije (pretpostavka da se sustav S' giba brzinom v od referentnog sustava S): . fi frekvencija koju v 1− c odašilje izvor. a t' vremenski interval u gibajućem sustavu. a L0 duljina koju mjeri opažač u gibajućem sustavu. v  c  brzina gibajućeg sustava u odnosu na referentni.z' mjerene u gibajućem sustavu .z = u y. te v c   brzina tog sustava u odnosu na referentni.

mv ν kut upada zrake na rešetku. definiraju refleksijski. a vmax njegova najveća brzina .kvantna granica (Wi -> 0): λ g = U napon kojim se ubrzavao hc . a hf energija jednog kvanta elektromganetnog zračenja. ovdje I označava intenzitet zračenja. gdje je 8 valna duljina čestice. apsorpcijski i transmisijski faktor: W W W ρ= r . te Wi izlazni rad .Iλ = . a k je Boltzmannova konstanta . T ) . čime se.E = nhf . h Planckova konstanta.α= a .τ= t Wu Wu Wu e( λ .KVANTNA FIZIKA . T je temperatura crnog tijela. a 8 valna duljina fotona . a jedan na transmisiju (Wt). za odreñenu valnu duljinu i temperaturu. gdje je )x neodreñenost položaja u x smjeru. a c je Wienova konstanta proporcionalnosti .Comptonovo raspršenje: λ ′ = λ + h (1 − cosα ) . omjer emisijske i apsorpcijske moći (koja je . hf energija fotona. h Planckova konstanta.upadno zračenje: jedan dio ukupne energije (Wu) odlazi na refleksiju (Wr). a h . e naboj elektrona.perpetuum-lab.hr 17 . gdje je p linearni moment fotona. U napon kojim se on ubrzava.Stefan – Boltzmannov zakon: I = δ T 4 . T ) jednaka 1 za crno tijelo) nekog tijela. a v brzina kojom se giba . T ) = f (λ . kut koji zatvara putanja ulaznog i raspršenog fotona) . . gdje je I8 spektralna gustoća zračenja (tj.rengensko zračenje: . )px neodreñenost linearnog impulsa u x smjeru. redom. me masa elektrona. gdje je n cijeli broj.jednadžba: eU = hf − Wi . jedan na apsorpciju (Wa). je jednak kod svih tijela . sa vrijednostima izmeñu 0 i 1). ∗ Stefan .dualnost svjetlosti: p = h λ . a f frekvencija tog fotona) . emisijska moć crnog tijela u odreñenom području hc 5 λ e λkT − 1 valne duljine 8). tj. a ∀ kut raspršenja (tj.∆x∆p x ≥ 4π Planckova konstanta www.Kirchoffov zakon zračenja crnog tijela: α (λ .Wienov zakon: λ mT = c . a eU . fotona (h je Planckova konstanta.Braggov zakon za difrakciju na kristalnoj rešetki: 2d sin ϕ = kλ . gdje je e naboj elektrona. gdje je 8' valna duljina raspršenog fotona. Wi izlazni rad elektrona (karakteristika 2 materijala). c brzina svjetlosti. a 8 valna duljina zrake koja upada na rešetku fotona prije raspršenja. gdje je h Planckova konstanta. gdje je d razmak izmeñu atoma u rešetci. me masa elektrona.Heisenbergovo načelo neodreñenosti: h . h Planckova konstanta. gdje je hf energija fotona. 8 valna duljina me c h .de Broglieva relacija za valnu prirodu čestica: λ = m njezina masa. energija elektromagnetnih valova je kvantizirana.com. c brzina svjetlosti. a T temperaturu tijela . h je Planckova konstanta.Planckov zakon zračenja crnog tijela: 2πhc 2 1 . tj. i vrijedi za crno tijelo (za realna tijela dolazi i emisijski faktor e. gdje je 8m valna duljina za koju je intenzitet zračenja maksimalan za temperaturu T. c je brzina svjetlosti.fotoelektrični efekt: hf = Wi + 1 2 me v max .Boltzmannovu konstantu.

opad intenziteta snopa zračenja prolaskom kroz tvar: I = I 0 − I a − I r . dN dt broj jezgri koje će raspasti u vremenu dt.∃ raspad: A Z X → Z ±A X + β m + (ve ili ve ) . a h Planckova konstanta .com.aktivnost nekog radioaktivnog elementa: A = − dN = λN . te I intenzitet transmitirane zrake.kvantiziranost energije mikročestice (s pretpostavkom potencijalne jame): E u = n 2 gdje je n prirodni broj. koji iznosi je koeficijent slabljenja odreñene tvari i iznosi I = I 0 e − µx (: µ = δ + τ . tj.1. postulat: E f = E n − E m = hf . a l širina potencijalne jame h2 . n je 2π . gdje je me masa elektrona koji kruži na udaljenosti r od jezgre atoma brzinom v.radioaktivni raspad: . osim što je uvedeno vrijeme poluraspada T.h .∆E ∆t ≥ prirodni broj. h Planckova konstanta. a indeksi n i m više odnosno niže stanje elektrona . m masa mikročestice. gdje indeks f označava foton.N = N0 ⋅ 2 λ Vrste nuklearnih raspada: . odvija se u tri vrste pretvorbi: 1 . tj. Ia gubitak intenziteta zbog apsorpcije.( raspad: ( zrake su fotoni visokih frekvencija čiji je izvor atomska jezgra. )t vremenski interval mjerenja. a nastaju kao posljedica prelaska jezgre iz stanja više u stanje niže energije: ZA X * → ZA X + γ . vrijeme u kojem polovica od ukupnog ln 2 . 8ml 2 NUKLEARNA FIZIKA . gdje se ∗ odnosi na raspršenje. a 8 konstanta raspada (aktivnost se mijenja u vremenu po A = A0 ⋅ 2 − t T ) . gdje je 8 konstanta raspada) broja jezgara doživi raspad ( T = .∀ raspad: iz jezgre izlaze čestice (alfa-čestice) koje se sastoje od 2 protona i 2 −4 4 neutrona (jezgre helija): ZA X → ZA− 2 X + 2 α . gdje je I0 početni intenzitet zračenja. a ϑ na apsorpciju) www. postulat: me vr = n . gdje je N broj neraspadnutih jezgri. gdje je )E neodreñenost energije.elektronski uhvat: p + e − → n + ve .Bohrov model atoma: h . a Ir gubitak zbog raspršenja.raspad: n → p + e − + ve .2. a h Planckova konstanta 4π .hr 18 .N = N0e mijenja i masa po − λt .perpetuum-lab. isto kao i za gore. ako u trenutku t=0 imamo N0 neraspadnutih jezgara. onda će ih u trenutku t biti N (analogno tome se t T m = m 0 e − λt ) − .∃+ raspad: p → n + e + + ve .∃.

odnosno Ek1 odnose na kinetičke energije konačnog odnosno početnog stanja promatrana sustava m  .hr 19 .udarni presjek (vjerojatnost nuklearne reakcije): σ = broj jezgara po jedinici površine 1 ∆N .srednja energija vezanja po nukleonu: E s = ∆mc 2 . mn masa neutrona.perpetuum-lab.nuklearne pretvorbe: meta se bombardira projektilima. gdje je N broj projektila.neelastično raspršenje: meta i projektil ne mijenjaju strukturu.prag energije upadne čestice (ispod kojeg se ne dogaña reakcija): E min = 1 +  ⋅ Q . a mj masa jezgre . M masa mete. gdje je Z atomski broj. gdje je )m defekt mase. gdje se Ek2. a Q je Q vrijednost te reakcije . c brzina svjetlosti.. gdje je  M m masa projektila. mp masa protona.com. A maseni broj. čime se dobije nova jezgra i još neka čestica: X + a → Y + b . a n n N www.elastično raspršenje: meta (jezgra) se bombardira projektilima (česticama) ne mijenjajući strukturu ni kvantnomehaničko stanje: X + a → X + a .defekt mase: ∆m = Zm p + ( A − Z )mn − m j . ali meta prelazi u pobuñeno stanje: X + a → X * + a ′ .Q vrijednost nuklearne reakcije: Q = E k 2 − E k 1 .nuklearne reakcije: . a A maseni broj A . )N broj reakcija.

aritmetička sredina vrijednosti dobivenih mjerenjem neke fizikalne veličine srednja je ∑ xi vrijednost te fizikalne veličine: x = n . x2. odreñenih u nizu mjerenja opterećenih s pogreškama xi = ( xi ± M n ) (gdje je xi dobiven pomoću niza izmjerenih vrijednosti x1. .. Opća srednja vrijednost i nepouzdanost . .3 % (za interval x ± 3M n statistička sigurnost iznosi 99. ≈ M n -> opća aritmetička sredina: x = 1 M1 −2 + M2 −2 + .. Ovisna mjerenja .slučaj konzistentnih mjerenja (razlike x − xi ≈ ili < od bilo kojeg Mi): . x2... nepouzdanost aritmetičke sredine ili samo naepouzdanost): M n = Mn x . xn )  ∂F  ... x n = ( x n ± M n ) .. ≈ x n i M 1 ≈ M 2 ≈ .relativna nepouzdanost: R M = m= ∑ (x − x ) i 2 ∑ (x − x ) i 2 n(n − 1) . + M 2 2 n  1     www.hr 20 .. xn).. što znači da vjerojatnost da će se stvarna vrijednost x nalaziti unutar područja x ± M n iznosi 66..OBRADA PODATAKA MJERENJA 1..3 %. .maximalna apsolutna pogreška: ∆x = x ± xi .srednja kvadratična pogreška aritmetičke sredine (standardna devijacija aritmetičke sredine.7 %) max 2. .... xn). dobiven je niz rezultata: x1 = ( x1 ± M 1 ) .konačni rezultat se piše u obliku: x = ( x ± M n ) .rezultat: F = ( F ± M F ) 2 .com.srednja kvadratična pogreška pojedinačnog ureñaja ("preciznost ureñaja"): n −1 . a najvjerojatnija vrijednost fizikalne veličine F je srednja vrijednost F = F ( x1 . x2 .perpetuum-lab.fizikalna veličina F je funkcija direktno mjerenih veličina xi: F=F(x1.nepouzdanost: M F = ∑   ∂x M i     i .ako je fizikalna veličina x mjerena u više navrata.. + M n −2  x1 xn x2   M 2 + M 2 + ..u teoriji pogrešaka pokazuje se da relacija x vrijedi uz statističku sigurnost od 66..maksimalna apsolutna pogreška: ∆F = ∑ .ako je x1 ≈ x 2 ≈ ..rezultat: F = ( F ± ∆F ) ∂F ∆xi ∂xi 3. Neovisna mjerenja ... x 2 = ( x 2 ± M 2 ) .

koja za n parova točaka (x. Najbolja je metoda najmanjih kvadrata. M 1 ≈ M 2 ≈ . y) daje za koeficijente m i c: .c= 1 (∑ yi − m∑ xi ) . yn) definiranu xn = 3 xi / n i yn = 3 yi / n. što ukazuje da postoje sistematske pogreške. >> M 3 onda x = ( x3 ± M 3 ) .. Teorijski pravac y = mx mora prolaziti kroz ishodište.. a x na apscisu). Naravno.com.. Postavlja se pitanje kako provući pravac kroz niz točaka. U praksi se često dešava suprotno... Za približno odreñivanje koeficijanata m i c može se povući pravac "od oka". gdje je m konstanta proporcionalnosti jednaka nagibu pravca (u slučaju da je y nanešen na ordinatu.. Analiza linearnog grafa Grafičko prikazivanje je vrlo jednostavan i prikladan način opisivanja eksperimentalnih rezultata jer predočava vizualno kako ovisi jedna promjenjiva veličina o drugoj.slučaj nekonzistentnih mjerenja (razlika x − xi >> od bilo kojeg Mi): zanemariti Mi i na niz x1 . no to ne utječe na sam nagib pravca m koji je od glavnog interesa u grafovima tog tipa. x n primijeniti postupak 1 4. ≈ x n a npr.ako je x1 ≈ x 2 ≈ . y).hr 21 .-> opća nepouzdanost: M = M1 1 −2 + M2 −2 + . i treba odrediti koeficijente m i c.perpetuum-lab. s time da mora prolaziti točkom (xn.. tada teorijski možemo pisati y=mx. gdje je c sada presjecište pravca sa ordinatom. Pogreška se može procijeniti pomoću druga dva pravca. ≈ M i . + M n −2 . odnosno m=)y/)x.. parova (xi. Traži se pravac oblika y = mx + c. Ako imamo pravac koji ne prolazi ishodištem onda njegova jednadžba glasi y = mx + c. yi). Mm = 2 2  1  n∑ y i − (∑ y i )  − m2  (n − 2)  n∑ xi 2 − (∑ xi )2    .. koja bi bila još u "razumnom" slaganju s točkama (x. M c = M m 1 ∑ xi 2 n n www. ...m= n ∑ ( xi ⋅ y i ) − ∑ xi ∑ y i n ∑ xi − (∑ xi ) 2 2 . takvi postupci su vrlo subjektivne procjene. x 2 . Ako je veličina y direktno proporcionalna veličini x.

605698 eV 4.672623 x 10-27 kg 1.987551787 x 109 Nm2/C2 3.60217733 x 10-19 C 8.0221367 x 1023 mol-1 9.06783461 x 10-15 Tm2 1.529177249 x 10-10 m 1.0507866 x 10-27 J/T 4Β x 10-7 Tm/A 8.1093897 x 10-31 kg 1.626075 x 10-34 Js 1.42631058 x 10-12 m 8.8359767 x 1014 Hz/V 2.2740154 x 10-24 J/T µB = a0 = eh 2 me h2 me e 2 k e R kb = Na h λC = me c 1 ke = 4πε 0 md me eV e R G e 2 ke E1 = − 2a 0 2e h h Φ0 = 2e mn eh µn = 2m p 0.99792458 x 108 m/s µ0 ε0 = 1 µ0c 2 h mp RH c www.60217733 x 10-19 J 1.380658 x 10-23 J/K 2.31451 J/Kmol 6.KONSTANTE Naziv Unificirana atomska jedinica mase Avogadrov broj Bohrov magneton Bohrov radijus Boltzmannova konstanta Comptonova valna dužina Coulombova konstanta Masa deuterona Masa elektrona Elektronvolt Elementarni naboj Univerzalna plinska konstanta Gravitacijska konstanta Energija osnovnog stanja vodika Josephsonov omjer frekvencije i napona Kvant magnetnog toka Masa neutrona Nuklearni magneton Permeabilnost vakuuma Permitivnost vakuuma Planckova konstanta Masa protona Rydbegova konstanta Brzina svjetlosti u vakuumu Oznaka u Na Vrijednost 1.67259 x 10-11 Nm2/kg2 -13.perpetuum-lab.343586 x 10-27 kg 9.hr 22 .660540 x 10-27 kg 6.6749286 x 10-27 kg 5.0973731534 x 107 m-1 2.com.854187817 x 10-12 C2/Nm2 6.

98 x 1024 kg 7.36 x 1022 kg 1.29 kg/m3 1.496 x 1011 m 6.com.) Ubrzanje slobodnog pada Masa Zemlje Masa Mjeseca Masa Sunca Standardni atmosferski tlak Veličina 3.84 m/s2 5.37 x 106 m 1.99 x 1030 kg 1.perpetuum-lab.013 x 105 Pa Prefiksi za potencije broja 10 Veličina 10-24 10-21 10-18 10-15 10-12 10-9 10-6 10-3 10-2 10-1 Prefiks yocto zepto atto femto pico nano micro milli centi deci Kratica y z a f p n : m c d Veličina 101 102 103 106 109 1012 1015 1018 1021 1024 Prefiks deka hecto kilo mega giga tera peta exa zetta yotta Kratica da h k M G T P E Z Y www.) Gustoća vode (pri 20 0C i 1 atm.00 x 103 kg/m3 9.OSTALI FIZIKALNI PODACI Naziv Prosječna udaljenost Zemlje i Mjeseca Prosječna udaljenost Zemlje i Sunca Prosječni polumjer Zemlje Gustoća zraka (pri 0 0C i 1 atm.84 x 108 m 1.hr 23 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful