Natko Nodilo STARA VJERA SRBA I HRVATA

I deo - Sutvid i Vida

Odmotala se prva klica ţivog, monera kakva, od tvari vjeĉne, pa zatim od ţivoga ispao i ĉovjek, koji se malo po malo izvijao od stupnja na stupanj, od najniţeg skotskog do sadašnjega pouzvišenog, kako se to nekima svigja; ili iskoĉio ĉovjek, u uzornoj ĉitavosti, iz ruke Tvorca, te onda nekako opao, kako se to opet drugima ĉini: u jednom i u drugom sluĉaju, u povijesno praskozorje ĉovjeĉanstva prirodna religija ţivi i tići se bujno. Priroda, na svora razbludnom krilu, uspavljivala je u sanje vjerske, i Kušite, i Turane, i Semite, i Arijce, od kojih posljednjih i mi Slaveni polazimo. Ali je neka razliĉnost u vjerovanju ovih velikih rodova ljudskih. Dok se Kušiti i Turani poglavito odaše krutome bajanju naravskih moći, a Semiti, u vrućim svojim krajevima, svrnuše paţnju na tvar, koja se pod sunĉanim ţarom oplogjuje, Arijci, u svjeţijem i hladnijem zraku svojih visina alpinskih, najvoljahu kućni oganj i drţahu u sjajno nebo uprte oĉi. Vatra, koja hrani, topli, razgaljuje porodicu pri sumornom i studenom sjenu noći, a u ljudske duše ulijeva ĉistoću i praviĉnost; djedovi do te vatre, do domaćeg ognjišta, već upokojeni, no još nekako ţivi i štitnici svemu rodu, kome iskresaše otajnu iskru ţivota; vidilo nebesno, ta oveća vatra, a raznoliĉna, koja tuĉe i zimu i noć, a iz zemlje izvija plodove, na radost velike narodne porodice, ljudske sirotinje; pa najznatniji atmosferiĉni pojavi, što su, u opće, pomagaĉi vidilu: eto, u glavnom, priliĉne arijske religije. Nebesno svagdašnje vidilo, od koga stoji svijet, ţivo vidilo, svuda razliveno, davni Arijci, pa i narodi koji od njih potekoše, smatrahu prvim i vrhovnim bogom. Po jednakome korenu div, svijetliti, vedriti se, svi negda prozvaše najviše boţje biće. Arijskomu velikomu bogu na nebesima Heleni i Latini zadrţaše prvo mjesto sa svojima ZeuV-DioV i Jupiter-Diovis-Jovis, Skandinavci i stari Nijemci mjesto uzvisito sa Tyr i Zio, Indi pomen davne mu veliĉine u docnije sniţenom svojem bogu Dyaushpitar, a sva indo-europska plemena neprevarni trag u rijeĉima deva, div, koje oznaĉuja općeniti pojam boţanstva. A od ovoga suglasja nije ni ĉudo. Koja tvar na svijetu divnija i milija od vidila? Ali je tu po srijedi znameniti izuzetak, što se donekle dotiĉe i Slavena. Sanskritska rijeĉ devas za bogove ista je rijeĉ, koja i zendska daêvas; pa ova u Avesti ne oznaĉnje blage bogove, nego zle duhove. Općenito boţanstvo Eranci izrazuju sa rijeĉi bagha; a ovo isto i mi, jedini u tome izmegju svih zapadnih Indo-Europljana, ĉinimo sa našom rijeĉi bog. I napram zlih duhova moţe biti da, leksikalno, mi Slaveni postupamo kao i Eranci. Divljan, divlji ĉovjek, divi, razmeću se po našim narodnim priĉama i pjesmama1.

1 I ako je rijeĉ div tugja (Miklošić, Christ. Termin., s. 35), te uzeta od Perzijanaca, pa preko Turaka došla u naše krajeve, svakako je, praslavenska rijeĉ divljan, kojoj je prva osnova indoeuropsko div. Što je sad u nas divlji (starije diviji) ferus, silvester, to, u prvine, bijaše divinus. Divo, divь u Slavena znaĉi ĉudo. Vidi akad. rjeĉnik pod Div i Divlji.

Nego bilo ovome kako mu drago, to stoji, da Eranci i Slaveni pometnuvši rijeĉ daêva, deiva1, za boţanstvo, mjesto nje uzeše drugu rijeĉ bagha, bogь. Ovo, ovdje reĉeno, vrlo je znatno u historiji vjerovanja arijskog. Zoroastrova religija, izloţena u starijim dijelovima Aveste, dok pokrenu pomenutu izmjenu rijeĉî i nazorâ2, prokle svijetle bogove prvašnjih Arijaca i premetnu ih u tamne i opake duhove3. Uz pradavnu i legendarnu, ali u suštini ipak historiĉnu osobu eranskog proroka Zarathustre, ili Zoroastra, javlja nam se, u krilu Arijaca, prvi otpor protiv prijesnog bogoštovja zgoljnih prirodnih bogova. Sa Zoroastrom, Eranci razbistriše staru religiju, uzvisivši je do reda dualistiĉnog, a skoro i monoteistiĉnog. Sudeći po tome, što mi u eranskom smislu oznaĉujemo boţanstvo, trebalo bi reći, da se Zoroastrova misao, kojekako, dodjede i otaca naših. Slaveni, ti zadnji Indo-Europljani, bez sumnje sjedili su i najduţe do eranske visoĉine, otkle bi se vršio bio oni uticaj. Vršio se, n. pr., i na bliţnje Armene, kojima dev znaĉi zloduh. Mi imamo, osim bogь, još drugih sveĉanih vjerskih rijeĉi, koje se ĉine jednake sa eranskima. Svetь je ono u nas, što çpenta4 u Eranaca, a gatnja što i gatha u Avesti5. I naša aţdaha, jošte i te kako ţiva u svemu puĉkom predanju, ĉista je prilika davnašnje aţidahe na Eranu6.
1 Fick, Vergl. Wört., II B., s. 584. 2 M. Müller, Beitr. zur vergl. Religionsw., s. 23—4. 3 No, i mimo proklete Daêve, svijetlo osta Erancima nešto preuzvisito. ''Vidjela bez poĉetka, bez kraja, veliĉamo mi, veli Avesta (Yacna XVII, 41). Gdje se god, u ovoj radnji, navodi Avesta, to je po prevodu P. Spiegela, Leipzig I B. 1852, II B. 1859, III B. 1863. 4 Miklošić, Christ. Termin., a. 40. 5 Kano da i jeziĉna fonetika prikljuĉuje Slavene Erancima Vrli sastavljaĉ akademijskog rjeĉnika, moj prijatelj P. Budmani, potrudiće se, u zasebnoj radnji, da to dokaţe. 6 Valja da i ova rijeĉ preko Turaka k nama pregje iz novije Perzije; no se, zaista, ne prenese preko njih preobilno priĉanje i pjevanje o ovoj grdosiji, pa je i aţь, zmija, u aţ-daha, zmija grizuća, ĉisto slavensko. Glede pjevanja našeg, još nešto Gdje je, u pjesmama mitiĉnog sadrţaja, govor o zemlji prokletoj, pominje se navadno Indija:

''Al' govori Blaţena Marija: A moj brate, Gromovnik Ilija! Kako ne ću suze prolijevati, kad ja idem iz zemlje Ingjije. iz Ingjije iz zemlje proklete? U Ingjiji teško beszakonje'' (Vuk. pjesme, knj. II, 1, v. 16—20).

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

I Avesta ljuto omrznula na Indiju, to glavno sjedište protivnika Ahuramazdinih. Indija, inaĉe, našem je narodu malo, ili nimalo poznata. Nego je ova opaska tek mimogredna, iz koje ja ne izvodim nikakva stroga zakljuĉka. Nama je hrliti pri ovom pregledu odnošaja naših i eranskih; ali ne moţemo premuĉati ni to, da vjera pavlićanska, prvim postanjem svojim perzijska, zapali se, po krajevima juţnih Slavena, brzinom praha pušĉanog. Što je pak, po mom mnenju, najjaĉi dokaz uticaju sa strane na vjerovanje slavenskih pradjedova naših, jeste ĉudnovata okolnost, da Litvini, premda po jeziku Slavenima mnogo bliţi od Eranaca, paĉe najbliţi naši srodnici arijski, nemaju rijeĉi bogь1, a imaju, kao i svi drugi Indo-europljani, svoje sjajne deve. Litvini zadrţaše starije vjerske nazore, u kojeĉemu sliĉne indijskima. Oni uznose gromovnika Peruna (Perkunas), kano vrhovnoga boga na nebu, baš po primjeru Indâ, ĉije vediĉne himne najviše veliĉaju gromovnika Indru. I Slaveni imaju Peruna, jednaka sa Perkunom; ali im nije, mislim, najveći bog2. Eransko dotaknuće razvrţe li arijsku religiju Slavenâ? Ne razvrţe. Slaveni na polje historije stupaju sa ĉitavim buĉnim kolom prirodnih bogova. Niti Zor astrovu uzoritome Ahuramazdi, duhu mudrome, osta vidljiva traga kod nas. A ni Zoroastrovu sustavnu degradaciju mnogih prvašnjih bogova ne opaţamo nigdje, van ako, moţda, u prije pomenutoj rijeĉi div3. U ovom teškom sporu, jer se tiĉe pradavne stvari, ja bih, do boljeg razjašnjenja rekao, da je svakako pripustiti eransko neko djelovanje na vjeru drevnih Slavena, no da djelovanje ono ne bi vrlo uspješno. Slaveni, ako i poprimiše posve vjeru Eranaca, na brzo je, od veće ĉesti, zabaciše, priteţući ih srce na svijetle bogove, na davno pjesniĉko kazivanje prvih arijskih otaca. Od eranskoga dodira ostade im samo nekoliko vjerskih rijeĉi, a i dosta izrazita teţnja, u svako razdobje njihove historije, za strogim dvostrukim razporegjajem bogova, za religijom dvaju naĉela.
1 I sami litvinski derivativi nabagas, uhagas, bagotas, nebog, ubog, bogat, kano da su tek poslije pozajmljeni od Slavenâ (Fick, Vergl. Wört., II B, s. 613). 2 Što je s novijom hipotezom o vrhovnome mjestu Peruna, vidiće se, na dalje, u ovoj radnji. 3 Poništene su rijeĉi divljan, divlji i t.d., ali nisu divan, djeva i druge iz ovoga kupa; paĉe, znaĉenjem svojim, kano da slute boţanstvo. A u priĉi jednoj (Bosanske narodne pripovijetke, 4. u Sisku 1870) Div, Divo, ili Divlji Ĉovjek, nije biće opako, no, kako ĉudotvorno, lako i pomagateljno.

Pometnuvši stariju arijsku rijeĉ za boţanstvo i velikoga boga na nebesima, Slaveni ipak, a u njima Srbi i Hrvati, ovoga boga udrţaše ĉitava. To im bijaše sveti, jaki Vid. Naziv mu je od vid, viditi, znati, mjesto da od div, svijetliti, vedriti se1. Rekao bih, da je ovako nazivanje i shvaćanje višnjega boga za stupanj jedan otanjeno i oduhovljeno prema indo-europskome. Vid kano da sjedi izmegju Ahuramazde i Zeusa, a moţe biti, da je i ovo od nadahnuća eranskog. No, svakako, pojam vidila primiĉe se pojmu svjetlosti, te su Vid i

Zeus dva blizanca.
1 Drukĉije R. Krek (Einleitung in die Slavische Literaturgeschichte, Gratz 1874, 8. 105—6), koji Vida izvodi od jednoga korena vě, flare, te bi bio kano vjetrni bog, a ne bi mu se na nebu pristojalo prvo mjesto. Nego je ova etimologija u oprjeci, kako ćemo to viditi, sa cijelom historijom boga. Drukĉije i J. Perwolf, kome je Vit victor, no mu priznaje visoko mjesto (Archiv für slavische Philologie, VIII,. s. 16) I po našoj puĉkoj etimologiji, Vid je u odnosu sa vidjeti. ''Na Vidov dan, u Resavi, iznosi se sve ruho na polje, da se vidi na vetru, i svako seme, koje je ostalo neposejano na sunce, da ogreje taj dan sunce, te da nikne do nove godine''. (Milićevića Ţiv. Srba, GIas, knj. V, na str. 104). Ovo tumaĉenje puĉko dobiva mnogo vrijednosti time, što je ono sadrţano u starinskom praznovjerju. Pravo rekavši, Vid je bog vidnoga dana. Na toga boga, po svoj prilici, odnosi se i puĉki obiĉni izraz: ''svaki u boga dan". A takav isti nam se javlja i latinski Jupiter pod drugim svojim imenom ''Diespiter'', koje se odavna već tumaĉilo kao ''diei et lucis pater''. Nekima je Svantovit rijeĉ jedita, a stoji prema sventu, kako naše mladovit prema mlad.

Za vrhovnoga Vida sviju slavenskih plemena, barem polabskih i baltiĉkih, jasno je svjedoĉanstvo iz historije. Njega ţivo zasvjedoĉava pisac jedan njemaĉki, koji vidi boga na umoru. Taj je ĉovjek Helmold, koji ţivljaše o polovini vijeka XII, a napisa ''slavensku hroniku'', gdje ĉitamo što se zgagjalo kod sjevernih pomorskih Slavena, osobito megju godinama 1066 i 1171. Pop, a u Nijemcima najuĉeniji hroniĉar svoga vremena, bijaše prijatelj vjerovijesnika Vicelina, pa glavom sudjelova pri razoru najzadnjega slavenskog neznaboštva, te o njemu nije lasno tvrditi, da je tek površno poznavao Slavene i njihovu religiju. Helmold izrijeĉno, a više puta, postavlja na ĉelo slavenskih bogova Vida, ili Svantevita, kojega hram najsveĉaniji bijaše megju Rujanima, na sadašnjemu ostrvu Rügen. Hroniĉar veli, da Slaveni Vidu naosob primijeniše ''prvenstvo boţanstva'', pa od njega i gatali. Svake godine Vidu se najobilnije ţrtvovalo ''iz svih krajeva slavenskih''; priloge od trga morahu prikazivati i sami trgovci inostranci; a Vidov sveštenik igjaše naporedo s kraljem Rujana, ako ne bijaše ĉak i stariji od njega2.
2 L. I, c. 6: ''Solo nomine sancti Viti gloriantur, cui etiam templum et simulacrum amplissimo cultu dedicaverunt, illi primatum deitatis specialiter attribuentes. De omnibus quoque provinciis Sclavorum illic responsa petuntur et sacrificiorum exbibentur annue solutiones. Sed nec mercatoribus, qui forte ad illas sedes appulerint, patet ulla facultas vendendi vel emendi, nisi prius de mercibus suis deo ipsorum preciosa queque libaverint, et tunc demum mercimonia foro publicantur. Flaminem suum non minus quam regem venerantur'' L. II, c. 12: ''Rex apud eos modice estimationis est comparatione flaminis. Ille enim responsa perquirit et eventus sortium explorat. Ille ad nutum sortium, porro rex et populus ad illius nutum pendent''.

I da ne bude nikakove sumnje, kao da bi ovaj vrhovni bog mogao, ipak, biti plemenski bog Rujana, imamo još izrazitiju svjedodţbu Helmoldovu. Ţaleći, na drugom mjestu svoje hronike, općeniti povraćaj Slavena u poganstvo pri nastupu nekih im novih vladara, i prebrajajući, poimence, poglavite slavenske bogove, Prona (?), Ţivu i Radigosta1, opet istiĉe nad njima višnjeg dobrog boga, kome nasuprot stavlja zla boga, Crneboga. Vrhovni bog jeste Svantevid, ''zrenjem kojega druge bogove kano za polubogove drţahu'' Slaveni, veli Helmold2. Dakle, prema Vidu ostali bogovi nisu nego polubogovi, a, pogagjam li smisao cijeloj izreci hroniĉarevoj, Vid je takov, jer njegovim zrenjem, njegovim vidilom, bogovi postaju. Ovako Helmold podaje nam i etimologiju rijeĉi3. Hramu, u Rujanâ, uzvisitoga Svantevida ''iz svih slavenskih krajeva'' tecijahu stanovite svote novĉane za pomenute ţrtve4.
1 L I, c. 52: ''Invaluitque in diebus illis per universam Sclaviam miiltiplex ydolorum cultura errorque superstitionum. Nam preter lucos attque penates, quibus agri et oppida redundabant,

no ostali''. i raskomadana. na oĉigled neznaboţaca. Radigast deus terre Obotritorum. statim pulsis sacerdotibus atque christicolis. A i samim Rujanima religija Svantevidova pribavi. svetoga Vita.primi et precipui erant Prove (po drugoj lekciji: Prone) deua Aldenburgensis terre. deus terre Rugianorum. ovako. sed et omnes Sclavorum provincie. permittente Deo. c 6: ''Postquam autem. Ova slovaĉka kozmogonija jest Helmoldova. sub nomine deorum. religionem verterunt in superstitionem. appellant. clarior in victoriis. i ''od svakog naroda slavenskog štovani''. radi njihove pouzdanosti sa bogovima. ita metuuntur propter famitiaritatem deorum vel potius daemonum. Da se novi pokrštenici slavenski lakše priljube hristjanstvu. gens fortissima Sclavorum. na sto godina prije od Helmolda.. nametaĉi nove religije dadoše im sveca hristjanskog. omnem prosperam fortunam a bono deo. po svoj prilici. U to. id est nigrum deum. Nec est aliqua barbaries sub celo. non dicam consecrationis sed execrationis verba. mutatis rebus.. kano da bijaše neodoljiv. boni scilicet atque mali. 2 Ib: ''Est autem Sclavorum mirabilis error: nam in conviviis et compolationibus suis pateram cirumferunt. da preko presude Rujanâ ništa znatna se ne poduzima. illuc tributa annuatim transmittebant. II. c. Adeo autem hec superstitio apud Ranoa invaluit. Uz Valdemara. Slav. efficacior in responsis. tako se od njih boje (Slaveni). Literaturg. illum deum deorum esse . Kad se ovo sluĉi. oglašena pobjedama. osim Boga. tvorcu Ahuramazdi veliĉaju ''oba oka'' (Yaçna. c. 62). Germ. Nego bilo sugjeno. Cujus intuitu ceteros quasi semideos estimabant''. I Bog se dignu.. koliko ovo. Script. . . I prije. te mu san trajaše neprestano. 1 Adami Gesta Hammenburgensis ecclesiae Pontificum (Pertz. VII). 2 Helm. extra quorum sententiam ex publicia rebus nichil agi lex est. ipak. ipsi pro Deo venerantur. da se divi svemu. Siwa dea Polaborum. koji. od pamtivijeka. LXVII. pa njegov kip starodavni. factus est error pejor priore. piše drugi saski hroniĉar. que christicolas ac sacerdotes magis exhorreat'' — L II. koje oni ĉaste većim štovanjem. ipak. sami Slaveni. Nam Sanctum Vitum. T. in quam conferunt. Chron. prokušana proroštvima''. takogje. Hiis dicati erant flamines et sacrificiorum libamenta multiplexque religionis cultus''. pa kuda god okom svrnuo. nad svima svetiteljima ostalim3. Pomeranci i Obotriti (Obodrici) ustadoše na Rujane i na Svantevida. da muĉenika Vita okorjeli Rujani uzeše štovati kano davnoga svoga Vida. mutatis rebus a luce veritatis aberrarunt. tu nastade po jedna zvijezda. c 12: ''Et fecit (Waldemarus) produci simulachrum illud antiquissimum Zvantevith quod colebatar ab omni natione Sclavorum. probudi. ovako shvaćanje tvorbe svijeta dogje od Eranaca. 1. iz hrama izvukoše. Unde etiam malum deum sua lingua Diabol sive Zcerneboch. sliĉna po imenu. već u IX vijeku. 3 Svjetotvorno zrenje višnjeg boga utvrgjuje se i sadašnjim priĉanjem kod Slovaka: ''U poĉetku ne bijaše ništa. Hist. 3 L. 52: ''Quin et de omnibus Sclavonim provinciis statutas sacrificiorum impensas illo transmittebant''. 1. Helmold imao je radost. Mon. et jussit mitti funem in collo ejus et trahi per medium exercitum in oculis Sclavorum. Vidov spomen. Slavenima. quos majori cultu venerantur quam ceteri''. I IV. doţiviti zadnji Vidov dan. ut Zvantevith deus terre Rugianorum inter omnia numina Sclavorum primatum obtinuerit. quem nos martirem ac servum Christi confitemur. Adam Bremenski1. Chron. 12 ''Postmodum vero ubi Rani. utpote efficacior in responsis. et servierunt creature potius quam creatori. I. et frustratim concisum in ignem mitti''. Rani pro Deo folere ceperunt. s. I. nam sanctum Vitum. ''boga bogova. 278—9). quem nos servum Dei confitemur. Bog poĉeo unaokolo gledati. adversam a malo dirigi profitentes. to je uĉinjeno sa Rujanima. da se Bog. Bog je spavao i sanjao. Unde etiam nostra adhuc etate non solumi Wagirensis terra. veliko ime megju neznabošcima slavenskim. Rani a fide defecerant. creaturam anteponentes creatori. Ništa ne ljuti toliko poboţnog Helmolda. što on bijaše svojim okom stvorio'' (vidi priĉu u Kreka. c. ''Zakon je. kralja danskog. svezaše konopom za vrat. ali se svetomu Vitu bila dodesila neprilika. 18: ''Rani . qui et Rugiani. spališe2. 4 Helm. Inter multiformia autem Sclavorum numina prepollet Zvantevith. fingentes ei simulachrum maximum.

te samoga gospodara sviju. da se sporedne vjerske crte rišu drukĉije. no poloviĉna istina. 83). Ali Prokopije. nije ni mjesna. što je glavno u slavenskim religijama. Kad se god govori o Ateni. kaţe on. tiĉe se njih. Da nam potraga Vida megju Srbima i Hrvatima bude laglja.profitentes''. gdje na drugom mjestu govori u opće o religiji Slavena. 19). svjedoĉi za vrhovnoga boga ne nebu kod krajnjih zapadnih Venda. ni pokrajinska. c. ali se dotiĉe i nas. Bizantinac Prokopije toga boga uzvisitoga spazi i kod krajnjih istoĉnih Anta3.. da se sve ovo tiĉe samih sjevero-zapadnih Slavena. ili o Dioskurima. a ĉetveroglav. Sreća. 83: '' . non enim omnea in eamdem superstitionis consuetudinem consentiunt (1. time vigjeniji. nešto sliĉno. Kitnoga historiĉara Saksa vrlo zanima vanjština. kadno zalaze i posljednji slavenski bogovi. O razliĉitim bogovima ne govori. kod Anta jesu one. illum prepotentem celestia tantum curare. treba nam još dopuniti. adversam a malo dirigi profitente''. p. 14: Slavenskoga boga jednoga. time ni Atena. i brine se za same stvari nebesne. htjede reći ono isto. u glavnom osnovu. III. i po hronici Helmoldovoj. kojeg navodi M. ''Slaveni''. Kaţe. te. da Slaveni ne poznaju sudbine. njemu na ĉast vršene. gotovo sliĉan pravome bogu. 1. rade što im je naloţeno. ustanove. Uz to grĉki historik nas opominje da nazori. koje i kod Slovena. Prokopije ĉini gromotvorcem 3 De Bello Gotie. u širem smislu. sliku Svantevida. u svojoj danskoj historiji. i po drugim vijestima. religija. Danac Sakso. I. Orbini (II Regno degli Slavi. Nego Helmolda. Ovo cijenim da nije pogrješka. nema. što su bliţi onome bogu bogova''1. Dalje veli Prokopije. u zamjenu ţive svoje glave. to je u suštini i jednako. ili Spartiatima. te i usud. umalo da ne tješi misao. eda bi na ĉistu bilo ovo dvoje: da je Vid bog bogova. ''ne poriĉu. velikim pomagaĉima bojne Sparte. te samoga gospodara sviju. osobito nazivi mogu biti razliĉiti. dvoje prsi i legja dvoja. već sveopća narodna. u pojedinim granama onih rodova2. ili idu na vojsku. religije atenske. Prokopije ĉini gromotvorcem (''Jeon men gar enk ton thV astraphV dhmiourgon apantwn kurion monon auton nomizousin einai). nisu nipošto prisvojeni jedinim Atenjanima. Pesaro 1601. 14: Slavenskoga boga jednoga. Dašto. osobito u pogledu sluţbe. ni Dioskuri. nazvan Gramatik. uz ĉetiri zatioka. Pojedinosti njegova bogoštovja na široko opisa mlagji suvremenik Helmoldov. a drugi bogovi. quo proximiorem ili deo deorum''. što je ovaj bog. Ako bi se pak reklo. . ili spartanske. velikoj boginji Atenjana. u premoći svojoj. niti im je što do nje. 1 L. hos vero distributis officiis obsequentes. 2 Ovo Helmold vrlo dobro oznaĉuje kao razliĉiti naĉin idolatrije: ''Est antem Sclavis multiplex ydolatrie modus. Helmold u vijeku XII. Navalice dugo sam se bavio sa svjedokom i vidokom Helmoldom. i da ga hristjani prometnuše svetim Vidom. već krivi izraz Prokopijev. c. svome velikome bogu. Slaveni poznaju sudnju i Sugjenice. 3 De Bello Goth. u crtama znaĉajnim. da obriĉu ţrtvu. Za ovako naslikanje bogova kaţe hroniĉar moskovski Jeremija. koje Helmold taĉnije izrazi sa rijeĉima: ''omnem prosperam fortunam a bono deo. po svoj prilici. a u vijeku VI. privezani su uz vrhovnoga Vida. Dašto. Rekoh. da jedan sami bog na nebesima vlada nad ostalima. . ne bi u toj tvrdnji bilo.rimskome Janu. III. potekli od krvi njegove..Ova je pogrješka Prokopijeva valjda postala time. non diffitentur (Sclavi) unum deum in celis ceteris imperitantem. koji se samo prividno odaljuje od istine. Kod velikih rodova indo-europskih. Istina je samo to. obiĉaji. po vrhovnome dostojanstvu. a ima helenske. nego. de sanguine ejus processisse et unumqumque eo prestantiorem. što on vidi kod Anta kip vrhovnoga boga sa strijelom u desnici. gdje se Slaveni istom pomaljaju na vidik kulturne Europe. da arkonskoga Svantevida kip bijaše upravo gorostasan. ili Venda. gdje boluju.

desna ruka drţala je rog3. sed futura messis incrementa poscebat''. kako se manje ili više vina nalazilo u rogu. 1. ''Milam li se?'' zapitao bi sveštenik. iznosili bi ogromnu ĉesnicu. Rimski Mars jeste ujedno bog rata i praljetnoga poljskoga krasa. kome. ne post annum ab isdem cerni posset. I. U Vidova kipa u Arkoni. Helm. stoje tri reda kopalja. Quam sacerdos sibi ac populo mediam interponens. poimence hristjanina. ib. a. p. s jutra bi se. Quibus illum a se videri respondentibus. Dan. XIV. Arijski bogovi ĉuvaju i daju obilje. a s vrhom pobodena u zemlju. omnem humani corporis habitum granditate transcendens. II. . I. Francofurti ad Moenum. pa. U glasovitom hrama u Arkoni. Ima presvetog konja. zavojštio na tamu. c 12. 52 — 1 II. iza koje se mogao skoro skrivati sveštenik. kojeg i sami ĉovjeĉji dah moţe da oskvrni. vojujući na hude sile u prirodi. 4 Saxonis Gram. Vidovo je lice ratoborno.Svantevid upravlja svoja ĉetiri vida na te prsi i ta legja1.: '' . c. Hist. da se pomalja: ''Do godine nimalo!'' bijaše usklik sveštenikov. u glavnome gradu Rujanâ. na sjevernoj megji germanskog i slavenskog svijeta. U zamjena darovanog roda i ploda. pa baš ovelikoga bijelca.. Caeterum. 2 Id.. 287: ''Ingens in aede simulacrum. a na narodni odgovor. a tome nije ĉudo u religiji. blistajućim srebrom ukrašen. I. da se Rim jednom prestravi od zagroţenog ţrtvovanja uprav ovome bogu. Vidov veliki i pjani god padao odmah iza ţetve. ĉuvaju sveštenici u njegovu hramu. rotundae formae. ĉistio i raspremljivao. quatuor capitibus totidemque cervicibus mirandum perstabat. percontari solebat. da bi odahnuo. I. XIV. p. Kad je vojsci ići na krajinu. mulso confecta. gdje je stajao drveni kip boga. te je Vid takogje bog godišnjega obilja. koga bi iţdrijebali1. Chron. Uz jaĉe vidilo napreduje dan i godina. Sveštenik vodi bijelca. nikad i nipošto. 1. Quo precationis more non suum aut populi fatum. tri reda imadu jednaki razmak. nalazio sav oznojen i okaljan3. Chron. granditatis vero tantae. sacrificio admovebatur. an a Rugianis cerneretur. 12. Budući on bog vidila. a jeste i bojna truba u Germanâ. XIV. da će rimske senatore prinijeti na ţrtvu svome bogu. uoĉi Vidova goda. ib. prinosilo se Vidu na ţrtvu mnogobrojno ţivo. uzda i maĉ vanredne veliĉine. p 288: ''Placenta quoque. ut pene hominis staturam aequaret. svaki je red od dva koplja ukrštena. Vid niti spava. 1576. u koji se od godine do godine uljevalo vina. optabat. do dvjesta hiljada varvara svakojakih. Kad nastupi noć te potamni nebesno vidilo.. dok je u lijevoj bio luk. kad bi sveštenik. 405 zgrnu se. ne gule niti dlake jedne. Gle ĉuda! Kako se bijelac Svantevidov znojio i prašio u noćnoj borbi i dugim putima. koji će desnom nogom stupati preko ona tri reda. God. moleći Vida za još rodniju godinu2. Hist. e quibus duo pectus totidemque tergum respicere videbantur. c. njegovu kipu posvećen. Ali svrh svega. bijelca. spori se marva i ljetina. naslijegjenoj od Arijaca. . Dan. tako i ovaj drugi bijelac. pravi kušljo! Kušlja hramskog jahao bi sam veliki sveštenik. ne videlicet dei praesentia mortalis spiritus contagio pollueretur''. 3 Id. niti drijemlje: ljut ubojnik. tam ante quam retro collocatorum unum dextrorsum. Svantevid će dati pobjedu. Moguće. 3 Volujski je rog simbol obilnosti u Arijaca. I u ovoga konja gatalo se. godila bogu i godišnja ljudska ţrtva ĉovjeka inostranca. 1 Helm. 287—8. ne pogriješi li konjska noga4. Do kipa arkonskoga boga vigjaše se sedlo. eto jeste bog vedrine i ĉistine. otkad dokad izilaţaše iz unutrašnjega svetišta. Njihov vogja Radagais (Radogost?) bijaše se zakleo. kašto. kosmati i bradati veliki sveštenik po tome gataše surazmjerno obilje dojduće godine4. 1 Saxonis Grammatici Historia Danica. ne smijaše dihati2. 2 Saxonis Gram. Na narodnoj tadašnjoj gozbini ispred vrata hrama. te krenuše na Italiju. alterum laevorsum contemplationem dirigere videbantur''.

I. Vidosav4. znaĉenje jest jak2. rasprostre jednako po svima zemljama tek pokrštenih Slavena. Ozreta. k. neznaboţaĉko. Vencislavo Principe di Boemia diede loro le reliquie di Santo Vito. jamaĉno popovi njihovi nastojaše. a donoseći plijen Vidov. jaki bog ĉistog vidila i nasporene ljetine. Izmegju narodnih imena. bijaše veoma opasan hristjanskoj vjeri. dovoljna tumaĉenja. Nego bi ĉudo bilo. Vidojka. 2. 26. II. u jeziku. ipak su neprevarni. imala je biti briga najrevnija. Vida. Vidaĉ. imperoche ancor hoggi li Boemi non hanno la piu solenne ne piu frequente salutatione di quella che fanno sotto 'l nome di Vito. skoro po . ime liĉno: Vid. XIV. Bugarštice. i stadoše zatomljivati stare svoje bogove iz svijeta. u pjesmama i u priĉama. le quali egli haveva havute da Ottone Imperadore. cijenim da samo Radosav i Milosav iskazuju jednako obilje oblika. 5 Vuk. a šta se š njim sluĉi kod sjevero-zapadnih Slavena. Srbima i Hrvatima bogovi ĉesto podaju imena. Po Vidovu zrenju. a to i pogje dosta za rukom. doĉekati. u obiĉajima. Il Regno degli Slavi. Puĉko. Vidosava5. Posebni Vidovi ostaci verificiraju se sa nekim naporom indukcije. 2 Miklošić. rjeĉ.4 Prvi stupaj. Vidna. Vidoje. biti će u ovom istom kupu imenâ i Ozren. Orbini. ĉešće. ali i u drugim hramovima. imala su biti desna. p. Vićan3. 288: ''Alia quoque fana compluribus in locis hoc numen habebat. Dan. već ako se uzme. I Ĉesi. sjećahu se na staroga boga. Ma in vero ne cosi pote del tutto cancellar dalle menti de' Boemi la memoria di Svantovit. imaju usklik: ''moj Vidovni Boţe!''1. koji su jahali na tri stotine konja viteza. Od ratobornosti. Srpske narodne pjesme. che viene da lontani paesi. 1 Saxonis Gram.. ipak. od sveca Vita. ne nalazi. već nam kaza Helmold. Rijeĉi svetь prvo. dašto. u prva doba. Onde havendo da ricever qualche hospite e amico. Nesto sliĉno. Petranović. Sveti. a mi ćemo ih sad redom pokazivati. da se. pod svecem hristjanskim. u velike razgranano. ac minores potentiae flamines regebantur''. Vitei''. 4 B. da se ono briše. U zapadnoj grani slavenskih jezika. Ljutovid. Christ. Termin. bivalo i u nas sa rijeĉju Vid. ''questa superstizione di Svantovid de' Rugiani hebbe vigore e duro gran tempo appresso li Boemi. u Biogradu 1867. Kad se Hrvati i Srbi u ovu vjera obratiše. s. od jaĉine. a jedna od njih prizvala Boga. da najgušćom koprenom zastiru osobito toga poglavara neznaboţaĉkog Olimpa. 3 Vuk rjeĉnik.. Neznaboţaĉka zamjena Vita i Vida rek' bih. aceio publicamente l' adorassero. a od tri stupaja dva. 80: . Sveta ĉeta od tri stotine konjika. iza sebe ostavio vidljivih tragova. bog se štovao u velike1. te još za vremena Orbini-eva6 naše: ''pomoz' Bog!'' bijaše im: ''pomoz' Vit!'' 6 M. oko imena Vid. po svoj prilici. da bude sreće Bogu pobjedniku poklanjahu treći dio od svakoga plijena. U hristjanskom smislu Vid je. ali taj je svetac u martirologiju malo glasit. sino che il b. igjaše na boj. Vidojko. Oko glavnoga bogova imena. Ovo je sve bilo u Arkoni. p. valjda. dogje Vidu i njegovo sastavljeno ime Svante-Vid. noseći sobom pomoć. kao i Helenima što preĉesto ona silaze od bogova njihovih. kad veliki bog ne bi. Svantevid je Jaki Vid. Hist. bog na nebesima. quae per supparis dignitafis. kad se svi skupa sloţe. Ostavi ih u imenima. Vitko. da je ono negda pozajmljeno od vrhovnoga boga. od Vida naĉinjen je glagolj za pozdravljati. replicando dicono: Vitei. Vidak..

titirin-guske? Kud idemo. brdo jedno uzvisito zove se Sut-vid. 9. osveta. Vidovnog boga ona i umolila. 57: ''Što ovo danas uĉini? vidio ti Bog veliki!'' I opet. v. pjes. Sretnu ih stari ĉerendisalo: Vratite se. pa ovako oliĉenje svjetlosti u noći već pripada arijskim nazorima. jal' me posijeci'' (v. Što je ta vidovita veĉera i taj vidoviti gusak. eno nam i ime cjelokupno ranoga. pošto u jednoj pjesmi ''vigjen danak'' sinonim je sa ''Vidov danak2'' 1 S. boţja. vidiĉak. v. kao što je od druge jednoznaĉno viditi. slugo uĉini ? vidio ti Bog veliki!'' 4 U pjesmi 135 Ĉojkovićeve zbirke ova dva stiha znaĉe jedno: ''Zal' me sveti. u velikom dalmatinskom Biokovu. do Svantevida. Ima još bugarštica jedna. kajati3. Zaljubljena djevojka. iia drugom kraju Poganije. a od dva oka da se stvore dva hladenca. 33. . v. 45). v. U narodnoj jednoj priĉi pominje se i ''vidovita veĉera od vidovitoga guska7''. Po isti naĉin. u crno uvijena. Boţe. Boţja veĉera. veĉera. davno je Bog veĉerao — Poletiše titirin-guske tamo gori po moli-boga Susrete ih openĉegalo: Kud idete. al' me posijeci" (V.: 8. I do Bihaća. vidoviti gusak jest vidovita iskra. a puĉki: ''vigjen dan''. 1877. Uporediti je još i ove zagonetke. odgoneće nam narodna zagonetka: ''Poleteše dvije guske Bogu na veĉeru.. susrete ih supeĉen-ĉelo: Kuda ćete. koje je znaĉenje naći i u današnjoj jednoj pjesmi4: odmazda je do velikoga boga. knj. u ĉistom plavetnom zraku. 5 Vuk. a jeste od istoga vidnoga boga i trava vidovita. a vidovita veĉera. nazvana takodje vidovĉevica. Pa i sama rijeĉ svetiti. titirin guske? Hoćemo da idemo u svetu Goru — Podigoše se kusi palandrci. te ide sa vilama5. tebe ne pitamo''. Novisad 1871.''To mi vigji. koje zna više nego drugi ljudi. Dakle. svakim svojim danom. Srpske narodne zagonetke. Dan u nas prozvao se Vidov po onoj istoj misli. u istim bugaršticama. te ne dade Bogu na veĉeru — Varnice1''. da joj se kosa prometne djetelinom. 3 Id. Od Vida je i vidovito dijete. otac vidila i dana. 89—77. mislim da dolazi od prve ĉestice u kompoziciji ovoga imena. 3—5). da idemo. 26. jakoga Svantevida. i glagolj viditi sa znaĉenjem sveti i. svanjuje.. skriva Vida i izraz stajaći.ĉeškom primjeru. sjajnoga. v. moli ''Vidovnoga'' a ''Višnjega Boga'' (v. 7. v. 68: ''Što ovo. il se suha u njih sipa6. Pokojna jedna duša. pod Vidovit. kusi palandrci. 35. 7 G. pa govori: ''Ustaj! da kuvamo od vidovitoga guska vidovitu veĉeru''. A pri negdašnjoj megji Srba i Hrvata. v. gusak je najobiĉniji simbol. Vidova. Novaković. 38—36. rjeĉ. Od Vida mora biti. — ti mi. ovako: ''moj Vidovni Boţe. Valjda se tu klanjali Vidu. drţi u ruci gusku. Vid se pokazuje. hoće rano da sviće dan. biti će veĉernji suton vidila. 2 Id. koja u Latina stvori Jupitru pridjev Diespiter. Kojanov Stefanović. pod Vidovita trava. od ĉega još postoji reĉenica: ''svaki u boga dan'' — ''Svaki boţji dan''. Srpske narodne pripovetke.. eda bi do nje došao ljubljenik. 6 Id. koji nju prikriva. . ili vidovita veĉera. bijaše mjesto Sutvid. 775. koja lijeĉi oĉi. kojoj je naslov: ''Molitva djevojĉina Vidovnomu Bogu''. 159—60. v. 52). 104. na visinama trogirskim. 92—25. uspomeni i na moje dobro zdravlje!''2 1 Bogišića nar. ĉije ime opet. uz isto znaĉenje: ''Polećele titirin-guske. dok se sirova u njih zacjegjuje. 67—50. 2 Petranovića pjes. gdjeno. te pogjoše Bogu na veĉeru. a sama da bude jela u planini. Beograd i Panĉevo. I u drugim našim zagonetkama za varnicu. a predmet mitiĉan (83). susrete ih pĉela ogorela. Na zemlji stare naše Poganije. negdašnjeg sela hrvatskih kraljeva. v. II.

kaţu. i veliki i višnji. vitь. B. hristjanski Bog ne trpi komparacije. Starinske crkve svetoga Vida zaĉestale i na zemljištu hrvatskih kajkavaca izmegju Kupe. na naĉin osobiti. naime. gdje im je govor o vigjenju u smislu kajanja. Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis. Römische Mythologie. Tkalĉić. da na istom Biokovu ima i drugo brdo. vrhunac na visokoj planini Dinari nosi ime Suvid. U XIV vijeku spominju se: ''ecclesia sancti Viti de Crapina''. Vrijedno je opaza. pod Vidojevica i Koviljaĉa. ''sancti Viti circa castrum''. pa kad otud sijeva. 48). Zagabriae 1883. 89—96. ĉini mi se pak baš odluĉno svjedoĉanstvo Saksa Gramatika XIV. znak je brzoj kiši. a ĉak i majus. Viter4. ''sancti Viti''3b. v. sad u Boki . K. II. prionuo i uz postanje obliţnjeg grada Dubrovnika3. gdje je: ''O Vitore. u Srbiji6. Na otoku Braĉu. p. da ovo potjeĉe od davnašnje misli poredeće: Sutvid bijaše. koje je od Vyšij. Svakako. insula Archonensis quae Withora dicitur''. ''sancti Viti''. Vitora. Save i Drave. pa bih rekao. u poĉetku. 3 Annales Ragusini Anonymi. ako ovo potonje nije uzeto od višnje (Vidi F. 78. p. Berlin 1881. vrhovni bog Srbâ i Hrvatâ kano da se zbilja nazivao ''velikim'' i ''višnjim''. ''sancti Viti de Greben''. jer se ne zna.kano da se nagovješćuje i u neretvanskom sadašnjem selu Vidu. Oĉito ovo proizlazi iz neznaboţaĉke pjesme. osvetitelja boga nazivlju ''bogom velikim''. 289. kao. svojina Vidova i ţene njegove. kano da se ovo pritvrgjuje liĉnim praslavenskim imenom Višesava. Što je najveći od bogova. I. Wien 1860. 3a Meni priopćeno od don Petra Škarice. najviši vrh.. vitati. i ne mogaše biti. Tu je sagragjena crkva svetoga Vida. 1—2. što je supremus i summus3. uz Ostrovicu. i ''istini''. moţe se amo primaknuti. Preller. spram ostalih od njega manjih i niţih bogova. I. Pridijevanje ovih posliednjih dvaju epiteta boţjih najĉešće je i u sadašnjim pjesmama narodnim.. Gorepomenute bugarštice. a i našim puĉkim imenom Višnja. Svantevidova Arkona bijaše sazidana na jednom ostrvcu koje se zvalo Withora: '' . već bijahu. altior. 3 L. a. vrijedno je velikog opaza. Glagolj vitati leksikografi poljski i ĉeški primiĉu Vidu. maximus. što nekad bijaše pod rukom Neretvana poganskih. Ĉudno se priĉa u narodu i o brdu Vidojevici.. knj. Miklošić. s). 206. visoka planino! — Iz tebe mi tri sunca granuše5!'' Rekoh. Dok Bog hristjanâ najvoli epitete ''jedini''. te puk veli: ''Eno sa Suvida siva brza kiša3a''. habitare. Die Bildung der Slavischen Personennamen. po isti naĉin. s. 3b I. da je ''bog višnji1''. ''sancti Viti sub castro Urbouch''.. ili Vitor. koje susretamo.. u Zagrebu 1874. knj. hristjanska2. Sutvid je takogjer megju Cetinom i Krkom najviše brdo. zove se Vidova gora. 1 Vidi gornje navode 2 Neizravno. brdo uprav vilovno i priĉajno. 6 Vuk rjeĉ. Niti je hristjanskog postanja izreka ''car nebesni'' uz drugu ''carica nebesnica''. ''sancti Viti de metis Clococh''. jer mjesto Svantevidove Arkone zvalo se. Sveti Vid. i Latinima Jupiter jest magnus. I starosl. str. 5 Vuk pjes. 19—20. Za ovaj smisao naše rijeĉi Viter. megju selom Svinišćem i selom Rogoznicom. sa svojom crkvom starodrevnom. otkle je vidik na sve pomanje otoke okolne. A tamo od Omiša. komparativna forma ''višnji'' ne moţe. bez sumnje mitiĉna. U pjesmama narodnim takogje spominje se neka planina Vitor. osobito u pjesmama sljepaĉkim. gdje govore o bogu vidovnome. victoria. ''sancti Viti de Zerade''. te bi znaĉilo Vidov stan. 4 Zar po starosl.

a tri njih takogjer ima u Helenâ i u Germanâ. u Beĉu 1849 3 Vrĉevića Niz prip.. 8. Ovo dvojako. Latinski jeziĉni obiĉaj nazivao Jupitra rex i induperator. ili se ţeli 2 ''Teško do zla boga''. — svetitelje zove u svatove4''. Neizbjeţnu. spada amo6. 76.. neodoljivu ovu moć oznaĉuju. vrlo se isticalo u Svantevidovu bogoštovju Rujanâ. — Pa i u ''dobroj molitvi''. kano da je sve pod rukom njihovom. I. Vukove Srpske narodne Poslovice. još kaţe 1. šta će se njemu za vijeka dogoditi. Utvrgjuje nam pak i ovo ovdje opet mitologija latinska. o dobrom ĉasu.. za cijelo. zao ĉas. pod Bog . u bijelo odjevene. Röm. zli biljezi2. sretno je desno. malne pri svakoj stopi pjesama i priĉa. jer je to zla ruka. Sugjenice.. bez pridavnika ''nebesni''. str. s. furvis adversa signabant. u Boki kotorskoj: ''Kud god nogom stupila.. jer se vjenĉavaju samo ''Sugjenik'' i ''sugjenica'''. ako Sakso. osim navedenog na str. adversam a malo dirigi profitentes''. a dovodi i plodno obilje: ''Pomoz bog u ovi pošteni dom! s desnom nogom naprijed. posl. bog Helmoldov. koji nizašto nije Bog hristjanski. te i grĉka. bijelo i crno. pa napredno desno i nazadno lijevo. kako je do zla boga sve protivno tome: zla sreća. Dobra i zla sreća. stiţi. promiĉu kroza sve naše puĉko vjerovanje o dobroj sreći. pronikoše. Još drugi izrazi nas potsjećaju na boga vrhovnog. sav govor naroda našeg. a djevojke udavaju3!'' dok je nesretno i zaĉudno lijevo: ''Zaĉudio se kao da je vigjeo lijevu bradvu4!'' Lijevom rukom ništa se ne smije pruţati. 71—2. Prividno. candidis prospera. Mythol. izilaze u mnogim našim priĉama. Ovo je sve do dobra boga1. do ţila najunutrašnjijih. 4 Vuk. A ovo oĉevima našim. 205-6. p. i bez mjesnoga ili narodnog ikakva oznaĉivanja. II. 4 V. XIV. Skoro niti Rimljani ne razmeću se toliko sa svojom fortuna secunda et adversa. 1 ''Bog sreću dijeli'' — ''Da bog da i sreća od boga!'' ovako se preĉesto umuje. izreke: ''Nema smrti bez sugjena dana'' — ''Kada njemu sugjen danak dogje'' — ''Već kad njemu sudni ĉasak dogje'' — ''Ako bude sugjeno'' — ''Tako mu je usud usudio''. Si quidem tribus ligni particulis. sama desna ruka sretno ruĉi. A tijesni spoj sreće i nesreće s dobrim i zlim bogom nije driješen ni vjerovanjem u Sugjenice i u usud.''Bog ĉuo a gjavo ne ĉuo!'' — ''Bog ĉuo a zla sreća ne ĉula!'' — ''Razminuše se ka' i Vukac i dobra sreća''. Tri glavne narodne sveĉanosti. altera nigris. pri svadbi. Ĉak i brak ne otimlje se sugjenju. — ''Skupo do zla boga!'' Vuk rjeĉ. imamo u jednoj pjesmi mitiĉna sadrţaja7. pošto su im Sugjenice tri6. Pa i ''car''. od boga jednog ili drugog. kako grĉka tradicija i . desno i lijevo. o dobroj sijedi. 5 Preller. te pjevaju. Verĉević.bogojavljenske: ''Car nebesni kad ţenjaše Sunce. B. da se sinovi ragjaju. no je suprotni drugi bog. hodi. a navlastito mu opredjeljuju ''Sugjen dan'' smrti. knj. i još mnoge sliĉne. ne dogje od fatalistiĉnog muslomanstva. a Junonu regina5: i homerski Zeus. 5 Otuda im drugo ime Rogjenice. Hroniĉarove rijeĉi: ''Omnem prosperam fortunam a bono deo. odregjuju. stojeći mu više glave. 288 : ''Nec sortium eis usus ignotus extitit. 6 Premda rjegje. Panĉevo 1883. str. jednako. in gremium sortium loco conjectis. 7 Vuk pjes. svud te sreća susretala''. Po primjeru stupaja konja Svantevidova. i Hera je basileia kod Grka. te u noći novorogjenome djetetu5. parte altera albis.. 65. anax andrwn kai Jewn.

glede sreće. koji je oĉevidni ostatak od Svantevidova bogoštovja. drţe više glave postupaĉu. kano sluteći tu godinu. što onda sa zimnim suncokretom poĉinje vidilo nove godine6. 4 Vuk. u ono vrime. ipak. oliĉen dolazi Usud. dva tri li puta u priĉama. S toga.j. prip. 1 Vrĉevića Niz prip. a poveća djeca je izlome. Prestao boţij god. 100. što se vidi uvrh Ugljanâ. Godovno ovo. i da bi onamo ''starišina ponio prvine sazorilog usiva. Usud izgleda kano abstraktno ime. Od toga paleţa. II. Što se tiĉe usuda. A da ne bi ko mislio. rjeĉ. jasno pokazujući na zlatne trake nebesnog Vida. str. pomila li se iza ĉesnice)? Onaj mu odgovori: Milaš malo. ''Pripovijedaju''. ţenska jedna pjesma hoće. ili postupaonice. pjes. a do godine ni malo (t. jeste i ljudska sreća''.j. Sve ovo vjerovanje puĉko. ''da se u Hercegovini milaju na boţić s ĉesnicom. taman u jednakoj formi. uzmu dvojica ĉesnicu. da rodi ţito dobro. Kaza nam Helmold za Svantevidov veliki god. kaţe narodna priĉa iz Vojvodine4''. "AtropoV. A onaj prvi onda reĉe: Sad malo. Vidu na ĉast. Naprijed vidismo. puk veli: ''Tako je boţje sugjenje1'' — ''Što bog kome osudi. gornje Helmoldove rijeĉi: ''kano zlatna ţica. 3 Vuk. sreća se odvija od mila boga3''. ''Seljaci iz okoline drevnog Garduna.. pa kad bi se sve saţgalo. knj. ali izuzetno.. KlwJw. više nema sveštenika Svantevidova. sugjenje drugo nije. a mlagji bi uzeli kamenja. naravski. pod Milati se. da nam skoro prevede.. i pita jedan drugoga: Milam li se (t. knj. tako zvane postupaĉe. o prošlom. Ovaj obred. od vedra neba. ne odvaja sreću od dobra boga. veli pjesma. sudište. veli ovako Vuk5. i rijeĉi knjiţevne sudbina. Verdhandi. bjeţeći s komadima odlomljenim (Vuk. 2 Id. t. vrši se na boţić za to. samo da tu. zar se i mjesto prozva Ugljani. I.j. jer Sugjenicama sam bog nalaţe naĉin sugjenja. a i objasni. str. ipak. pa je okreću megju sobom.germansko im ime kaţe. 14. . tad bi ih nabacili. kad se narod okupljao i veselio. Skuld). da zadnji ovi izrazi ponikoše pod dahom hristjanskim. 6 Moţe biti. svi sveci ne moga pomoci2''. izmegju Sinja i Imotskog. po svoj prilici. palila se Bogu desetina''. a bogu se ţrtvovalo od godišnjega roda i ploda. 5 Rjeĉ.. znadu priĉati. tu vrši samo ulogu Vida. 127. Gdje. da se ni malo ne pomila iz nje)''. da vitri onaj posvećeni lug ne odnesu1''. kad prvom hoće da hodi. sadanjem i budućem vremenu (LacesiV. u vijeku i u svijetu. ja sam mnenja. do djelo boţje. ali i sad tamo ''mladost ukiti kitu od. po primjeru suznaĉnih mu puĉkih rijeĉi sudnja. kao zasebno lice mitiĉno. 6 Sugjenica ima i sedam na broju. Vurdh. da nije nikad postojao. Time sluti se djetetu napredak. da odovle poteĉe i drugi naš obiĉaj prve djetinje pogaĉe. pravo rekavši. 1—4.. Paĉe. postojaše i na zemlji Hrvatâ. da na jednoj gomili. 3. i da se on. koliko se ja mogu opominjati Po tome. v. davaĉa sreće: ''kako je Usud dosudi. milao pred narodom s ogromnom ĉesnicom. Djetetu. pod Postupaonica). da je Svantevidov veliki sveštenik predskazivao bojnu sreću i rodnu godinu. Sugjenice pokazuja na trajnu fatalnost prirodnih zakona. Ovo milanje još postoji u Hercegovini. i da tako velika bude ĉesnica.

8 Pjesmu je vrijedno po cijelo priopćiti: ''Sveti. vidi. vidi mene! — Svi angjeli ĉuvajte me7!'' Ono ''Sveti. vidi. kad je vidjelo najduţe te najjaĉi Vid. kome teško da odoli. već ona niĉe u polju afektirane Arkadije talijanske vijeka XVII. — ide Vide da obide6''. Barjaktar Vidak iskazao. 3 V. On spasava sebi zaruĉnicu. uz vlastito. vrhunaravno pregnuće. 2 129.. M. rjeĉ. Vidova protivnika. komu je naboj na nozi. Panĉevo 1875. krstu se predajem. Krstom leţem krstom ustajem.punog. I. dok mi telo prepoĉine. 4 V. suprot gomila i gomila neprijatelja svojih. ne glasi se vele ni u epskim pjesmama našega naroda. Narodne pjesme. — da pohode Vilslava svojega3'': to su vjetrovi. bilo reĉeno: ''Sveti Vide. moţda. da dogju ''suncu istoĉnome. T. 28. na Vidov dan. 1 Nar. i naboj mu prodje2''. Nije ĉistija ni pjesma zbirke Bogišićeve2. dok mi duša ne pogine. ''kî rosnim oblakom — suproć silnom buri vojuju4''.. no je i ona sva isprevraćena i zamućena. utekao se vjetrovima. krst me ĉuva do ponoći. u govoru i u obiĉajima narodnim. kao što i još jedna o istom Vilsavu5. 6 Vuk. gdje Vilslav (iskrivljeno od Vidoslava) Senjanin. g. 7 B. od najljepšeg ţita pšenice. a uz to uskoka zaturena u zapadnu krajinu zemljišta narodnog: ta rasprostranjenost moglo bi biti da je otuda. igje i gazi po onom lugu. ovdje da izreĉem jednu hipotezu. to ime bogovo. Vidov rad. pod Vide. vidi mene! Svi angjeli ĉuvajte me. pjesma nije ni strogo puĉka. br. ĉudna neka pjesma Ĉojkovićeve zbirke1. 5 130. pa ''u jutro prije zore. Poslovica jedna veli: ''Jelesije proso sije. Uzgredno. u ovom pogledu. kad je tu. 20: ''Putne crte'' od E. svi angjeli od ponoći. što se pod Ivom Senjaninom prikriva Vid Senjanin. a boii se samo jednog starca. pregjimo sada na ep. Sa ostava ovih Vidova imena i djelovanja. gdje je svijetnjak izgorio. sveĉano. 22—3. Nešto jasnije prikazuje se Vid u stihovima. koje ide od kraja na kraj naroda. 2 Ib. te poĉinje ovako: ''Sveti. a dovoljno se ne tumaĉi ĉednim djelovanjem jednog uskoka iz XVII vijeka. List zad. vidi mene8!''. i pali je na svijetnjaku u oĉi blagdana ivanskog''. u nevolji a daleko od ljube. Blagdan je ivanjski usred ljeta. Najznatnija je. U ovome starcu upoznaćemo. Nego je najznaĉajnija jedna molitvica. Rasprostranjenost pjevanja o Ivi Senjaninu. . a već znamo. vidi mene!'' nema sada pravog smisla. Sudeći po precijoznosti nekih izraza. Vid u noćnom sjenu. vidi. posloviĉnim i ţenskim. dalje. koja je oĉevidno potkana na osnovi neznaboţaĉkoj. a imalo ga. 1 93. 7—8. 1886. da su rodne i gladne godine u rukama baltiĉkoga Svantevida.

da ''ništa pod jakim bogom'' jal nema. ruke drţahu. fra gli altri Dei. A s druge je strane opet spljetski Vid u doticaju s obiljem. da ne pogine!'' Kakogod što ĉakavci u Spljetu. Ali..p. u sutonu. III.: ''Bog je jakostan''. Gdje je ''krst'' i ''krsti''..sam bog do veka. 2 Ili ĉak onaj heiliger Veit. uz sve darove njegova obilja. u prkos preobraţenju. a lijeva srebrnu loptu. na svemu ti hvala2!'' jamaĉno iznijela jakoga Vida. koja se u Spljetu još upravlja Vidu. kad stopanica. koji nema nikakva posla s ognjem. da se najviše pridijeva Bogu. Wört. jal ne zna. 4 Della religione di questi Anti scrive Geremia Russo negli Annali di Moscovia. a i druga lavska. kasno u veĉer. 2 Ĉojkovića pjevan. Krst na nebu. 7. onako se mole i ĉakavci na Braĉu i na Visu3. str. jakostan. I pjesma. 3 Od pomenutoga prijatelja. Vuk opaţa. Mi na više navedosmo. zazivlje ploditelja Vida s rijeĉima: ''Sveti Vide! sahrani ovo sime. adoravano un Idolo. iz francuskoga Saint-Denis prenesen u njemaĉki Corvey. nego li boga vidila i obilnosti. pošto on ovu radnju proĉita. da sastavna rijeĉ svet u imenu Svetovid. Njemu pod nogama stajaše glava ĉovjeĉja. O molitvi sad vele da je za to. ili jabuku4. 45: ''Jaki Boţe. Iz epskih pjesama Vid izbija pod ubojitim imenima Jakša. ''da se lepo sneva''. a razumijevaju boţanstveno nebo. — da do sutra ne pogine1''. sub Jove frigido. što je 836 g. utrla mu se tri sjemena. veliki boţji junak Verethraghna (Behram).. Sut-Vida. knj. Koji zna hristjanstvu tanke ţice. da ova molitva nije nizašto njegovim duhom nadahnuta. straţili su opasno doba od veĉera do ponoći. Jamaĉno taj Vid nije hristjanski svetac Vit2. da dâ jaki bog. u drugom varošu istoga grada. hranitelju svjetlosti i ĉuvaocu ognjenog ''sjemena''. A iznijela ga. taj će odmah uviditi. Tamo. imamo i svjedoĉanstvo historiĉno za slavensko štovanje vrhovnoga boga. Pa i Vuk. a ljudma prijazni duhovi. u podgragju Manušu. Erancima bijaše na pomoć. cara nebesnoga1. znaĉi jak. sve bi bilo mnogo više razumljivo. mesto moje. ljucko. ova kletva jekavska: ''Ko ne pristanuo. Sutvid nam je tu. Latini. gdje ona zapjeva: ''Boţe jaki. skocko i zemaljsko3!'' Pa da sve ovo ne bude sumnjivo. n. pod vitu). cui sotto i piedi stava un capo d' huomo. on govori još jednako neznaboţaĉkim izrazom. Fravashi (Fervers). jer u Lušcu. zapreće domaću vatru za sjutradan. koji bi razagnao noćne aveti. boţe. kako se to svigja Miklošiću (Etym. ili Sutvid. zapret prekrsti oţegom i rekne: ''Sveti Vide! — Ti sahrani ovo sime. Za spomen pak ''ponoći'' u molitvi. Boga rata lasnije bilo preokrenuti u ĉovjeka.. po isti naĉin. pod Jakostan. krst na zemlji. Anti oboţavahu na odluĉenom. — Rjeĉ. kip svoga Jakoboga. kao i baltiĉki Svantevit. da dobar sanak snim''. Kad narod naš za koga reĉe. koji se odnosi na davnoga Sutvida. Krsti. che. A ne treba umjetne rekonstrukcije ona molitva. Voin i Strahin. jakosan. desna strijelu. oprosti mi greha'' 3 Vrĉevića Niz prip. 206. nella . baš pod ovakim nazivom. kaţu: sub dio. e un altro di leone. mati boţja do sveta. 1 Za drugu formu pridavnika. kad teţak posije njivu. 1 Ovo mi je dostavljeno od spljetskoga prijatelja. kad bi se stavile rijeĉi ''Vid'' i ''Vidi''. gde ja spim. pjesma. nalazimo ovo isto u mazdejaca. te odliĉnom mjestu.

knj. kn. v. pjes. Orbini Il Regno degli Slavi. a kad mu se odvije desni. v. išao sam svuda po svijetu. Rogovi i stoka sunĉane su zrake. 96).. 5 Za sufiks ša k osnovi pridavnikâ. I. koji i neodoljivi maĉ grebeštaĉ4. vitlao se taj maĉ u rukama njegovim. Od hristjanske protivnosti. u Beugradu 1869. ne zna niko ţiv5.. 5 Da je to moţda Stuhlweissenburg. nasrće svagda na tamnu noć. u tome je posve prozirna alegorija: grad Sutvidov bijeli je dan. nije drugo do nagagjanje 6 Ĉisto ne izraţavaju Arijci. zamrije Jakša. po jednoj pjesmi. 1866. pa ni Leto-Slaveni. te ga vidismo. e nella sinistra una palla d' argento. Uzet je od ţuto zelenog6 zraka jutrenjeg. Pripjev: ''Vojnole!'' u ţenskoj pogdjekojoj pjesmi1 rekao bih. te je otuda grebeštak. ''prosiplje se poljem silna stoka''. 29. u ratnom obliĉju. Kad bi god Vid izišao iz noćnih dubina slavodobitnik. starost i junaštvo uzorito: Kad dogjoše na Jakšinu kulu. pa je i nadvlagjuje.. al mu ovdje narisana slika opet dostatna je. 3 Vuk. &45—51. obiĉno dolaze obojica uzgred i u samom pripomenu. 194-5. i mnogome obiša' junastvo1''. e lo chiamavano Jacobog. ponajprije. U narodnoj priĉi srpskoj: ''So i hleb'' (Vila Beogr. A zeleni maĉ još više napominje Sutvida. da se njomu i prilika uhvati. jer dnevno vidilo. Za historiĉnu kakvu Nebojšu. u ĉudotvornog bika hranitelja ima taj rog obilja. onaj isti. p. Ovaj je maĉ. Po Orbini-u. 1 Vuk pjes. Stojadinović. 19). Narodne pjesme. Questo era separato dagl' Idoli degli Slavi'' (M. 1 Petranovića pjes. ili Voin. Kad se biku lijevi rog odvije. Velike starješine i velike starĉine. Jakša-Voin jest Sutvid. ispada iz njega oonajlepsih jela. g. 2 Ĉojkovića pjevan. II. Pripominje im se. kakih ni car na svojoj trpezi nema''. progovara Jakša kapetane: O narode. 114. 2 i v. vjeĉno i nebojazno. gdje je 'kula Nebojša2''. Jakobog ušĉuva se kod nas u epskim junacima Jakši i Voinu. i mnogo sam vidio junaka. 4 B. a bog stoluje u Nebojši. Jakša je kapetan na ''Biligradu stojnom''. moja braćo draga! Meni ima stotinu godina. kojima je ime od jaĉine i od vojne5. knj. sijeĉe tminu. Voin znaĉi ratnik. a pri tom lica najĉudnovatija. po arijskom govoru. ili grebeštak. naĉinjen od ljutog grebeškog gvoţdja8. jal za stojni Biograd prošlih vjekova.destra mano teneva un dardo. 14.. te da nam još pripominje boga Voina i drugu mu Lelju2. br. knj. a istiĉe se vrh svega ''zeleni maĉ Voinov: ''Dadoše mu koplje ubojito i maĉ zelen staroga Voina3''. . Najglasitijim junacima narodnih pjesama više puta stoje naporuĉ izvrsno oruţje i ĉudni konj Voina i Jakše. 7 I rog Svantevidova obilja kano da je naći u našem puĉkom priĉanju. jednaka su lica u našim pjesmama. 101. Što Jakša sjedi u ''Biligradu stojnom'' i u ''Nebojši''. 56. Jakša i Voin. cioe Dio forte. sravni Plavša. Jeremija je pisao u prvoj polovini vijeka XIII (p. gotovo kao i Vid. da odjekuje drevnim glasom poganskim. Vidov maĉ zadire. razliku megju ţutom i zelenom bojom. 2 Voino-Le. v. 11. Mrkša. I. gdje stoji do Svantevidova kipa u Rujanâ7. 51).

341. ne će da se prevjeri. no gdje sunce sjede. k starcu mladi Veljko Lović. te nakiti sebe. da se i konj bogov jednako napominje. napokon krštena i vjenĉana. ostario Velimir. ona ne će da se vjenĉa. koja je meni poznata o Jakši. odnekuda. niti u pretjeranoj besjedi narodnih pjesama. Odvraća ga. prosijeva mitiĉni Jakša iz nje. 167. gdje bujaše frigijska religija. Mislim. 9 V. bradva. 101: ''Kapetan Jakša''. u zlaćanoj. hoće da se ţeni. nema: svata sto hiljada! ''Ne mogu se od straha pogledati2!'' Sila sva svatovska ne boji se nikoga: ''zaratiću cara i ćesara — i ostalo sedam kraljevina3''. Moţe biti vrijedno primjedbe. brkove je u usta podavio. utaman. Dovedoše djevojku Hajkunu.. ne daje k sebi pristupa. na kome da ostane dobar kušljo njegov. Jakša pokazuje uvijek ljubljenoj vjerenici svoje ''na kupove blago8''. 1 Ĉojkovića pjevan. 295. a ĉusmo nekolike uzgredne rijeĉi i o rogu obilja. Po rijeĉi tamošnjih naroda labruV. ispitaćemo drugom prilikom. ili LabraundoV. 3 V. Iz Jakšina njedra ugrabila dvije puške. 208. i ĉelo groba usadi mu drvo hladovito. Grci štovahu ZeiV-a Hrusawr-a. vezira u Travniku. 7 V. Po crkvi prozvala se Ruţica i ţena. uz napredovanje godišnjega vidila. nego Turkinja dotle se ne da. Crkva Ruţa nije drugo. kojoj je ime Ruţa. i vjeran gospodaru svome. Veliko mrtva starca Velimira sahrani. 263. Jakša. 6 V. Vidi Daniĉića Korijene u hrvatskom ili srpskom jeziku. kapetan u kuli Nebojši i na Biligradu stojnom. Pred veĉe. 4 V. il se tu nedavno pjevala u Crnojgori1. 336. pa rodila Jakši ''bijesnoga Dmitra i Šćepana10''. ili bradve. Što su dva Jakšića i dvije puške. sestru Ćuprilića. a kušljo ga odvraća: ''Neka alemperke! Jer ćeš mnogo za to patiti! Bolje uzberi tri struka bosiljka. Jedina epska cjelovita pjesma. Lijepa je. Udesi je na svoju hristjanstvo i natruni je turstvo. no muĉne i obijesne ćudi. 273. 10 V. kušljev prigovor: alemperka pade. opalila ih. navlastito u znaĉajnoj priĉi iz Vojvodine: ''Veljko Lović i Kušljo11''. dok Jakša ne dao ''svršiti lijepu prebijelu crkvu9''. Svata sakupio mnoštvo takovo. i odoše po ''Lazara vozara6. 8 V. puškom . U kazivanju našeg naroda zar nagjosmo zeleni. kopati. koji sobom dovede ''ećimbašu Marka pobratima7''. kušljo će neodoljiv biti. 5 V. pod visokom jelom kod jednog izvora. i kad je suuce tu blizu da sjedne. str. da radi sliĉnog maĉa. taj Hrusawr zvao se pravo LabrandeuV. kojeg drugdje. proleti tica alemperka. kome ostavi i sve oruţje i konja.8 Zar od garb. Na Nebojši kuli. Veljko hoće da je ubije. Zaklopiše djevojku. Poslije hajduĉine i ĉetovanja mnogog. 20. 12—3. 277. 61—2. U svakom. no. te ji od muke grize''. Kad eno. pa i Lazar vozar. zadirati. a ''odaja podaplila krvcom'' ţenika5. da ne imaše nikoga u svijetu. pored svega. pjeva se. i najvećem radu.. 11 Kojanova prip. koga primiše iz Male Azije. pa leţao na umoru. A vidićemo na skoro. a bela brada do pojasa. topla i cvjetna godina. da se Vid vjenĉava sa opornom zemljom. mene i oruţje''. Starcu ''seda kosa pala niţe ramena. u ''šikli odaji4''. u Zagrebu 1877. do li dotjerana vidna. 2 V. grebešni maĉ Sutvidov. Ništa mu ţalije ne bješe što li ovo.

str. ili višnjega boga. da u njemu alemperka pjeva. no Lović. Djevojka je ova divna do ĉuda: da je ĉovjek vidi. i caru se iskazao najboljim lovcem. 2 I mitologija slavenska kao da biljeţi za nebo dva boga. koji stoluje u gradu Megjenici. da ima u puĉkom govoru izraz ''konj vidovit''. Od perja ţive alemperke sva se okolina svijetljaše. i uze sebi. 73). Kad djevojka stigne u dvore cara Tatarina. što je zima.ubijena. do potrebe. za tinji ĉas putovali i vraćali se zdravi i ĉitavi. koji se bori u noći dnevnoj i u noći godišnjoj. te. im je na cara Tatarina. a u Helena akmwn je nakovanj (iz poĉetka od kamena). Veljko joj sad odvali. s. Svaroga (svar sansk. zviznuo u nju. obje carevine. pomoća cara morskih ţivotinja. ''pera sjaju noću. Ovaj dade Veljku i jednu pregršt morskih alemova. po vitь. i alem kamen dragi naših priĉa i pjesama. kamen. a. a mladi Veljko bog. a carica ţena njegova. dţinovi i poglavci prenesoše k njoj Megjenicu cara Radomana. vitlao repom i tjerao brod. 1 Bogišić veli (pjes. Ovom hranom zasićivao dvanaest psoglavaca i dţinove. victoria (J. Sve kušnje Tatarinove prebrdio Veljko. kube nebesno. i zendski nebo) i Svaroţića. negdje tamo preko mora. gdje je Vid najslabiji. pri ĉitanju puĉkih umotvorina. koja njega voli mimo cara Tatarina. ovako. iskopao ispod crnog gloga srebrnu sviralu. Trijest lovaca u Tatarina moţda je trijest dana u zadnjem mjesecu godine. natukao ih do volje. napokon. Triput se odveze galijom. pa i nebo te i otac Urana. Tatarinu hoće se alemperke. Tad se nekako gubi i alemperka. tri alemova pera. trideset na broju. Iza toga i Veljka i kušlja uhvati debeli mrak. Borba. I ime Veljko Lović kano da nas hoće sjetiti na velikoga. Veljko Lović sad je lovac u ovoga cara. ''onda bi tek znao šta je to lepota na svetu''. Tatarinova i Radomanova. koji na domak noći i zime propada. ''kakva ruţna konja ima''. da je takogje Vidov. kojoj je ime Divna. uz neprestano pomaganje kušlja. Ovo bi još bolje utvrdilo Vidova konja u nas. kao što sjaje na danu sunce''.. Archiv. predg. VIII. privigjalo se od kamena. i ti kljuĉi iznagjeni su. natovarenom sa ''devet peći leba i toliko maţi mesa''. nego ište Megjenicu. Kojeg je postanja tica alemperka. pa zagjoše u šumu. Veljkova je ljuba ta Radomanova kći. Ona je kći cara Radomana. i reĉe mu: ''Koliko ima u ovoj mojoj pregršti dragi kamenova. što i zendska açna (açman)4. car Tatarin i neki glavaš mu gone Veljka. koji se ipak vjeĉito ponavlja2. zaţeli i samu djevojku. iskupio preda se i zvjerad i tice. u ovoj priĉi. dvore oca svoga. za to açman u zendskom ieziku znaĉi ujedno kamen i nebo3. Ipak. meni se onaj izraz izmakao. zar nam kaţu arijska milologija i eranska Avesta. Jedna pjesma narodna poĉinje: ''Moli Boga preĉista Gospogja. staroga i mladoga. pa kaveza zlatna. Car bude Veljko. vrlo prilikuje noćnome kušlju Svantevidovu. Kušljo svlada Tatarina. Ĉudotvorni kušljo. Drugdje pak pokazaće se car Radovan kao noćni oganj. 16). ĉija bijaše alemperka. Perwolf. toliko ti ljuba porodila gizdavi sinova i ćeri''. — na kamenu prestolu . hudu neman. Vidivši mu alemova pera. Drugi lovci. Od Veljka i kušlja natjerani. pod kojim ćemo dalje nazrijeti Sutvidova protivnika. Naš stajaći ''konj vitez'' moţe biti. Stari Velimir jeste bog. sastavljene su u jedna veliku. ali. a pri tome ruţna1''. Arijcima nebo. pa. i prigjoše dvorima cara Tatarina. kako Megjenici kljuĉi utonoše usred mora. njoj se tu ne mili nipošto. psoglavci i dţinovi predadoše se Veljku. kušljo na katarci. po nagovoru svog kušlja. rugaju se Loviću. Oba su konja viteza. koja je isto. ĉuvare Radomanova grada. Ovo dvojako znaĉenje imala negda i naša rijeĉ kami.

rjeĉ. 3. ili ''Latigorki''. Dušmani (Mleĉići) prijete. I naš alem kamen dragi jest nebo.): ''Tako mi prijestola boţjega!'' t. u Radu jug. s gomilom vojske svoje nebesne. pa ljuba hoće da mu rodi toliko sinova i ćeri. u nekom kratkom a starom slovu srpskom o kosmogoniji (u Jagićevu Arhivu. pa ista nebesa. po arijskom nazoru. 2. Onomašnji puk kaţe. da je to ''bijeli gorući kamen''. Ovo moţe biti. ispred grada stojao kip Smardov spram kipa Orlandova1. Ta Sedmogorka pokazuje na sedmostruĉni kamen alatyrj. izreka jedna. 5 Petranovića pjes. A koja je ta ljuba. To bijaše sveti Vlaho. da ovo ''na kamenu'' hoće reći ''na nebu6''. koje je zgodna slika neba dnevnog. Kod Arijaca. ''kamen plosan veliki''. Današnji dubrovaĉki dijalekat. zalazi u puĉinu veliki car nebesni Vid. LXV. ili još jasnije. kako kod ruske epike mnogo djelova mitiĉna misao hristjanskih apokrifa. svetoga Vlaha. i njegov bijelac postaje kušljo. na drugom. do kipa Francuza Orlanda6. po bugarskoj varijanti istoga Slova. i drugo. da se otuda uvro u priĉanje puĉko i ĉudesni kamen alatyrj. na str 95): ''A vodu što drţi? — Kamen veliki''. I sv. 48). nebesa. Uz alatyrj jesu i nekaki kljuĉevi.boţijem5''. u baš neobiĉnoj i prepunoj formi mnoţine. ili ''Semigorki''. Archiv für slavische Philologie. knj. noćno. 4 Rijeĉ nebo. XII. pod Alem). Kako mi se vidi. eto je nebo unesrećeno3. veli za nebo.. 6 Sravni i puĉku kletvu (Vuk posl. znaĉi nebo. Die christlich-mythologische Schicht in der russischen Volksepik. ili svetih Vlasih4.. te iz poĉetka hoćaše reći oblak nebo oblaĉno.j. u Dubrovniku slavio se pobjednik nad Spuzente. akad . izlazi nam opet na susret u jednoj legendi velikoga patrona grada Dubrovnika. po svoj prilici. Termin. rag. Berlin 1875. a.. s. Dugobradi starac Velimir. koji svi. U davna doba. pa cijeni. a baš ''Sedmera'' su u Slavenâ ''nebesa''.. Ovaj Orlando prvašnjeg Dubrovnika bio veliki pobjednik nad Saracenom Spuzente. nejoV. str. 5 Što je pop Stojko. jedan kapetan. da alatyrj i onamo. II. nije ĉisto (Akad. neba. 6 Ann. ako se ne varam. po raspitivanju saznaćemo dalje. kome harni Dubrovĉani. u moĉvarnom lugu. str. ali moţe biti. što je u ruskom predanju kamen naliĉan našemu alemu. pominje boţje kamene. 168. Ako iz puĉine morske Veljko dobiva jednu pregršt dragih kamenova. što se priĉa i o ''babi Latyrki''. Etimologiĉno je već dokazano (Miklošić. da je nebo jedno sa lat. Dakle. Ispred noći i ispred zime. To nam pak utvrgjuje Avesta. Jagić razlaţe. 1 Vispered. Unesrećena alemperka. stoje od ţivoga Vida. Avesta ovdje govori taman kao i naša priĉa iz Vojvodine. kako se tamo govori. knj. 4 P. 10.. nubes i gr. da ga se moţe porediti s iednom ticom2''. II B. kano ''prve izmegju stvorova1''. Dubrovnik trepće u velikoj noćnoj opasnosti. istom poznije zamijenila kamen. latyrj (Jagić. 3 Vidi Spiegelovu opasku k jednoj vrsti Vispereda u Avesti. pukla voda i gusta šuma obiĉni su simboli za noć. 21—2. Sravnjenja je vrijedna. ili . nad Smardo-Dassi. kao što nije jasan postanak niti rijeĉi alatyrj. stariš sa štapom u ruci i sa sijedom bradom. p. Christ. takogje. I B). biće kazano slijedom ove radnje. 21. skoro oĉevidno je. Biva ovo vjerovatnije time. to je sjajna povorka nebesnih bogova. po rijeĉima Helmoldovim. u pjesmama slavenskim. Budmani. 3 Otkle rijeĉ alem. XXIX. a grad svegjer spasava. 2 Khorda Avesta. sazidaše. na jednom mjestu. opstanku grada. po nastojanju nekoga popa Stojka5. prvu drevnu crkvu. a jeste simbol neba i tica alemperka. zatvaraju kljuĉevi. dok.

O njoj vrijedno bi bilo i više doznati. Ali u ovome nije sve. Inaĉe. neznaboţaĉki Rusi. pod još većom sumnjom. t. a druga u prevodu docnijem drugog apokrifa o apokalipsi apostola. za koju Vuk. Volos und Blasius (Archiv für slav. najviše brezovu. 2 Vlasije (BlasioV) zamijeni Velesa. bacivši je u tor. kod starih Bugara. kad se malo za tim pokrstiše. Literaturg. Rusima Veles bijaše orijaš s jednim okom. Što je Trojan noćno sunce. Ja bih rekao. vijeka X. Veliko dostojanstvo boga Velesa nagoviještaju nam pak naprijed pomenuti ugovori. ''skotiimь bogomь''. s. 4 Ima.). Uoĉi Ivanja dne. ali će to biti. pa time osvjeţe marvu. kao najbolja. u svojoj raspravi: Veles. Ĉobani zapale lilu. da je Veles u jednoj bugarskoj glosi ono. U nekima od njih izrijekom ne spominje se Veles. Nego. davnoga Vidova dne. no se kaţe: ''da budetь kljatь otь boga i otь Peruna'''. protiv prekršaja ĉuva i sveti kletvu Veles. p. kao Maleš. Što je Veles jednook. koje nam preostade u pripjevu5. starijem od vijeka XII. njemaĉki fremde Liebstöckel4. Chors. bio baš bog nebesni. 1 Ann. u ugovorima sa Bizantijom. to pristaje Vidu. kako to drţahu neki. Velimir naše priĉe3. shvaćao se Veles kao vrhovni bog na nebu. Veles i Perun. i u hrvatskom Velebitu. Istoĉni Slaveni. Što je Veles bog prijesne skotske plodnosti. biće za to. osobito ovo potonje. veliki bog na nebu. no spada to. nešto je preporna vaţnost takih spomenika. Ovaka etimologija svigja se. t. grĉkog hristjanskog apokrifa o hodanju Bogorodice po paklenim mukama. Selen je miloduh. 6 Naša poslovica: ''Tako me grom ne ubio''! 7 Jedna pripaska nalazi se u bugarskom prevodu. i Kreku (Slav. Da je Veles. nad dusima smrada. 3 Veles. da se bog Veles i u nas iz poĉetka pritajao a svetom Vlahu. zaklinju se.j. Phil. stajaće bilje ljubavno. Krek. što Gromovnika smatrahu kano naroĉita osvetnika krive kletve. do kipa Orlandova. su dva svoja boga. što je Dyj (ZeuV) u drugoj. Rusi kunu se Perunom i Velesom. 5 Valjda. rag. kako će to biti na drugom mjestu izloţeno. pa.. Vidi Daniĉića Rjeĉnik is knjiţevnih starina srpskih. Ovaj bog kat exochn jest Veles. s Perunom i Velesom ili Volosom. Za sufikse eš i es sravni naša imena: Milas i Milaš. ili je obnoseći oko tora. 1 B. pa ćemo se brzo na to opet obazrijeti. u formi pridavnika. savršeno dokaza G. dnevne ili godišnje. naĉinom posrednim. a Velen nije muĉno da bude boţje ime. Dyj (ZeuV) i Trojan. Inaĉe. zar razabiramo. time se naznaĉuje slabljenje vidne moći. a u drugoj Perun. prikazuju nam starog ''dešu'' u sljeposti. ĉobaninom i muĉenikom2. a Chres valjda oganj. Od skotskoga i plodnoga Velesa-Vida preostade štošta u praznovjerju našeg naroda. pod Velni: ''velen zastupnik''. u Kijevu. 106). i da je Veles bio Veliki bog. kako u Dubrovniku. Što je tu obiĉno prvi Perun. ili slijep. iza strijele Gromovnikove6.Smardo-Dassi. ĉobani i djevojke vraĉaju kojekako. ovo proizlazi i iz prije pomenutih ruskih kletava. u ostarjelog Vida. Chъrs.. 11. U prvoj spominju se Trojan. megju Slavenima. nasta crkva Vlahova. Velesa prikriše sa hristjanskim svecem Vlasijem. Mogao bi ko još nazrijeti ime Veles u planini Podveleţ do Mostara. gdje jednom bijaše Velesov kip sagradi se crkva Vlasijeva. U Novgorodu. trava vidac. U Boki kotorskoj marvu . ne spada ovdje. pa i naše neke priĉe. rjeĉnik jednostavno kaţe: herbae genus. Dakle. da tamni izraz naših narodnih pjesama: ''Oj djevojko! selen! velen!" nekako kao da sluti baš toga boga. iz sviju starih bugarskih pripazaka o poglavnijim bogovima Slavena7. Historiĉnu i filologiĉnu nemogućnost obratnog postanja Velesa od Vlasija. Samo budi ovdje odmah reĉeno. baš u Dubrovniku.j. ili trešnjovu..

visoki Indra jednom tuĉe i razbija mnoštvo svojih neprijatelja. konje izborite. te i kod Slavena. ljudi u Šumadiji. no ĉini se.okupaju u moru. bog te ne ubio! Dosle smo se zvali Kraljevići. a Marko ga odvraća: ''Ne. ostalo nam je od starih'' odgovaraju. Ali konju Vidovu moţemo uhvatiti još oĉitije tragove u puĉkom praznovjerju. na str.. indo-europska. brane se ljudi uprav konjem. pa od ţrtvovanih konja glave bijahu ĉini neodoljive1. Konjska je ţrtva. Ta indijska konjska glavuĉa nalazi se sakrivena na planinskom mjestu. da je najviše bila u obiĉaju kod Inda. A pokazuje se u Indiji i naše praznovjerje o konjskoj glavuĉi. u svakom kraju naroda. Mutni pomen o konjskoj ţrtvi. toliko se ne sluti na plodnost. 84. natiĉe na motku konjsku glavuĉu. Djevojke. Nekolike molitve u davnoj Rig-Vedi2 naĉinjene su uprav za tu konjsku ţrtvu. a ne bi se kroz godinu ogubala. poslen ćemo Popikonjevići3''. poput kušlja. . U stara doba. time. Andrija. da se na koji proštac od svake ograde natakne konjska glavuĉa (Milićevića ţiv. Kad naš teţak. Neki vediĉni polubog zove se Dadhiank. makar i nesvijesno. Srba. Koliko o Ivanju dne. na zaštitu polja ili kuće. I. 13 i 14). ili siju zrna šenice. u opće. da noćna Mora hoće da šteti konje. gdje kraljević Andrija hoće da pije od krvi svoga konja. (Rigv. ''Tako se valja. osim o boţiću. prizivlje u pomoc kušlja. opet. njegovom konjskom glavuĉom. nikad u godini. v. kako bi napredovala. gdje je najviše obiĉaj. naime. preostade u našem epu. i Eranaca. ili viju vijence od Ivanjskog bijelog i ţutog cvijeća. da im mrsi dlake. kad ih se pita. 105). Priĉa iz Vojvodine izvede nam kušlja. zašto to ĉine. Malne posvuda u narodu misli se. gdje obiluje boţansko pilo Soma. Slaveni prinosahu bogu ţrtvu najdragocjenju. gataju u rodno bjelance od jajeta. pa njegovim kostima. osobito ako su ti konji vigjeniji. A od tamnih sila. da po tom isklija.

II B. U narodnim pjesmama. Ime je ovo od straha: Strahinja je ''sobom junak strašan1''. koja ovdje pogagja. 6. Strahinin. pod trećim svojim pridjevom: Strahin. da molitve ne pripadaju megju najstarije. kojeg prate DeimoV i FoboV.. pripijevajući nekolika po metru hitra i krilata stiha: . Grimma Deutsche Mythologie. Berlin 1876. Markova prezirna izreka biti će od hristjanstva. s. v. kaţe puĉka etimologija. obraćenicima se najstroţije zabranjivalo jedenje ţrtvovane konjevine i pijenje konjske krvi. Strahor. Berlin 1875. I u Helenâ personifikacija straha ne odvaja se od bojnoga Aresa. Strahinj. Strahinja. 546—53. Drugdje.. stoji: ''Koljikonjevići''. Kad bi god bilo do loma i boja. Strahora boga oci bi naši prizivali. U prvo doba srednjeg vijeka. Strahilo. 1 B. 2 Reći je ipak. Strahinić. 3 Ĉojkovića pjevan. 38—40. s. u porednim pjesmama. sinovi njegovi. 31—3. Strahina. strava i strah. ubojni Vid nešto je sretniji. dok sada ga pominju tek luda djeca. nego li pod nadimkom Jakša ili Voin.1 Vidi odnosne navode u J..

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www. Ţene su. 151. nebore''. . a babe im brane. u Srijemu. 1 Ĉojkovićeva pjevan. ĉuvarice nejasnih osjećaja iz starije vjere. 130. umre Straore! Dozov'te mu teticu i oĉinu sestricu. Straore! . gdje se religija izmijeni. Ustaj. što se sad ovako ruga: ''Oj Straore. . . misleći da ono sluti na rat2. ustaj. Babe još prisjećaju davnoga boga. . Straorel Umre. da okadim Straora''4.com ''Oj Straore! Straore! Oj javore Straore! . po tankoj ćuti.. v. I pravo radi opet po koje dijete. a. ĉujem. nek donese tamnjana i struk bela bosiljka.faceyubook. Osim ono malo stihova. najvjernije ĉuvarice kojegod religije. ućuta Strahor u himni neznaboţaĉkoj. od šale pjevaju uz ĉasne poste. u ukinutoj hrvatskoj krajini. on je već ukopan. Ovako djeca. Ĉujem.

Jaše na bijelcu. ovakih imena mislim da nema. dok je Jakša i Voin osobito poznat bio kod istoĉnih Srba. Nego Strahor ne umrije. pri sutonu i na uranku.. 2 V. 4 V. knj. Skoro sve pjesme epske o Banoviću Strahini nose na sebi znakove velike davnosti. Sutivan. bijaše doglavnik do chana ili chagana. Po Šafariku bajan nije liĉno ime avarsko. Biti će jednaka uspomena na premoţnog i nepredobitnog . ili bijelca radi. 1. Pa i cijela religija Sutvidova kano da je vrlo bujna bila kod davnih Hrvata. pripomaţe mu pas ţutov. S prvog razloga. ocimum sanctum. vidi djelo A. da je rijeĉ ban udomljena osobito u zapadnom dijelu naroda našeg. dok vlastita ţena hoće da ga upropasti. time oznaĉuje Vida. veli ulomak kosovske pjesme.. Rekao bih. banom imenovaše prvoga dostojanstvenika iza svoga velikoga ţupana (Schafariks Slav. T. vidićemo ga dodijeljena i Zori. Za tradiciju helensku. 4 U ovom sluĉaju. iz prva. 278. kako je rijeĉ kralj od franaĉkoga Karla. i u cijeloj okolini spljetskoj. pradavna arijska. junak ima do sebe i preljuto oruţje. Sućekla (sveta Tekla). Strahina bije strašan boj s nekim silovnim dušmaninom. Sućurac (sveti Juraj). Sustipan. Dok mu konja zauzdava gjem od ljuta ĉelika. 23—5. kad ''mahne jedan put. knj. što i gospod Strahinja. pod najnavadnijim svojim imenom: Banović Strahinja. a udario na sebe grimiz plameni. nego danas. Sutvara (sveta Vara). znamenuje isto ovo dvoje. ima veliku znamenitost sa dvojakog simbolizma: njegov cvijet znaci smrt i ljubav. koji na bojno Kosovo prenese i Strahinju i sablju njegovu7. Ban Strahinja bio bi se pronosio kod zapadnih Hrvata. po avarskom primjeru.2 Vuk. a i dalje u Primorju ih nalazimo. U Indiji sliĉna bilina. ocimum basilicum. italsku i indijsku o bosiljku. Bajana. II. a što je miomirisan. makar gdje u narodu bile pjevane. svojina. — da dohaka njega i obrani4''. 3 V 4.. već persijski naslov. kao Sukošan (sveti Kasijan) Supetar. pa i Hrvati u VII vijeku. 5 V. s. Izvrsno ugogjenu sablju skovala mu ''dva kovaĉa i tri pomagaĉa. II. il bijaše hrvatsko uticanje prejako za vremena hrvatske narodne kraljevine. Kod ovih. bajan. tako i u predanju Helena i Itala. jer ''se ne nagje junaka. ĉusmo da ih djeca pjevaju u zapadnim krajevima naroda. dakle je bosiljak u smislu mitiĉnom. gdje sjegjahu Hrvati. ib. II. 1 Vuk. Kakav je Strahinić. Bosiljak. Ako je ista u ovoj pukoj hipotezi. 779—80. O ovoj borbi pjesma jedna hercegovaĉka1 donosi crte najznaĉajnije. Sutorman (?). Alterth. Valja da je rijeĉ negda znaĉila više. od negjelje opet do negjelje6'': ovom sabljom. pa gragja im je jednaka. Tome znak moţda je i sama ĉestica sut u imenu Sutvid. 290). bili bi je pridali Hrvatima. U našem istoku. baan. kano Sutvid. 44. Gubernatis-a. Paris 188-i. 7 Vuk pjes. La Mythologie des Plantes. ''takoga ne ima sokola3. str. — što od vode ĉoha crvenija. pod Basilic i Tulasi. ''Banović''. sijeĉe dvadeset glava''. pod Straor. ali ipak vrlo starinska: mislio bih. koji pregje k Avarima. podloţni Avarima. ban. 314. bije boj na bijelcu. slijedilo bi odatle i ovo drugo. pjes. da je forma sut za svet hrvatska osobina. 257. 6 650-2.'' nigdje ga nema. ''Netko bješe Strahiniću bane2!'' sveĉano zaĉinje ep. — a od sunca ĉoha rumenija''5. kako u našim pjesmama i priĉama. uĉestaše imena. rjeĉ. ili ''Ban'' Strahinja. to će reći ''gospodar'' Strahinja. Sutomore. II. dolikuje ljubavi plodnog boga. Barem se ona opaţa na mjestima. da je od preljutoga avarskog poglavice VI vijeka4. Time. Nekoga pripaza moţe biti vrijedno. pa se odnosi uprav na boga tvorca. Što je bosiljkov cvijet sitan i bijel. Ona nije izvorna slavenska. 3 Id. bio bi ban Strahinja ono. Slovenci. ''ponositu ĉohu salaliju. već se jednako bani u pjesmama epskim. Do Biograda zadarskog. I za ulomke himna Strahorovih.

479. 40. Taj silni ban poginuo od bana još silnijega. istom poslije borbe i smrti Turĉina Den-Alije Vlahovića. — ne bojim se nikoga do Boga3''. 89. pa opet ne će. 5 V. 2 V. pa ga Strahinja iz kreševa izveo k sebi. l2 V. priteĉe ovome u pomoć. Na konja bijaše usjednula. 127. pa pribavi banu potpunu pobjedu. premda se niko nije kao on izloţio. Iz poharanih banskih dvorova sad odveo Strahininu ţenu. 8 V. 130. pa su tu Tuka i Mandţuka6. usavršuju sliku Strahine. 10 V. 366. ili barem dubljom. koliko on. koplje iznimno Strahinino u sadašnjim pjesmama epskim. 14 V. Vjerni hrt. 809—10. ako pjes. ''naprijed ide: — gdje je strašiv u planini klanac. koje. veli pjesma. opisujući kobno Kosovo i pogibiju sviju junaka. ''Bale''. Planuli onda Jug i Jugovići. 123. opet kakom crtom novom. veli druga bosanska pjesma6. Neman Vlah-Alija pjeva se u narodu i kao Dţin(div)-Alija. ima i ''hrta Bezbiljega17''. raskomadaju sestru. u kojega taboru govori se ''manovski6''. al do ruke nema konja. 4 V.. a biva i ĉistiji po ostalim pjesmama. i obrani muţa: da ne bi ''ţuta. 32. ''Baleša''. nevjernu ćer Jug-Bogdana. iz Banjske. 13 V. mlad je junak. 378.. 9 V. 2. Ipak. koja voljaše Aliji. knj. v. niko ne posjekao dušmana. ''muĉna ala4''. III. da bjeţi. ''nek ne ţali truda i gospodstva — ĉesto prati krvave haljine4''. 725 i 734. ostavlja na ţivotu Strahila. 3 V. nekakoga hrta Karamana10''. ''Pomalo je takijeh junaka. 224—6. — a i moga hrta Karamana. Ovu njegovu zaruĉnicu preposio ''silan Bala-ban''. 2. — Strahilo ga nikad obić' ne će. ban zaglavi. 7 V. Pa sugjenoj ljubi. a vojvode vele njemu: ''Od svakog si bolji na mejdanu2!'' A i sam hvali se ban: ''Dok je sablje i desnice ruke. a ''voli nego dobra gjoga12''. i. v. 16 V. na ''malenu Banjsku2'' Strahinića bana narupila ''sila3'' neka. ljuba nevjerna. pjes. Ovome silniku postojbina su Goleĉ-planina7 i Suhara planina8. 675—7. 726. dok u glavnome kazuju jedno. no ih stiša Strahinić. knj. koji svagda. šĉepa nevjernicu. 640. Braća Ugovići. zbirke Petranovićeve. U bugarštici jednoj Bogišićeve zbirke. 15 Bogišića pjes. Udari Strahinić na Aliju. ''te se dvije ale''. 296. ćeri Jug-Bogdana. — ka' što bješe Strahiniću bane14!'' završuje pjesma. 17 V. koga je gospodar ''na lov nauĉio11''. no u za' ĉas sebi. 6 V. Od crvenog junaka na bijelcu strah i trepet povećava koplje otrovano1. Turĉin Vlah-Alija. — koji pazi gospodara svoga — i po danu i po noći tavnoj. Strahinin ban. I u pjesmi jednoj iz Bosne1. poruĉuje. — ni od šta se . Pod njim su vojvode. Ovaj naris velikaĉkog junaka veoma je ĉist. ''mladi''15 Strahinja ima na sebi ''skerletnu dolamu16''. 805. 1 Vuk. i htjeli ćer i sestru raznijeti. ovdje. 11 V. i strašno iskrvaviše. 44. ''poniješe — na Goleĉu na ravnoj planini9''. Strahinića ţena. Dţin-Alija zove se tu Den-Alija.gospodara vidila. koji je moţe i sam ''stopiti13''.

a nije izvan prilike misliti. 109. te okroĉi ''vezirskoga jedeka10''. ''ni kovane ni ĉeliĉovane. v. guslaĉi iz Crne gore i Hercegovine primeću. Kad se dva suparnika ĉelo i ĉelo namjeriše. 2 V. Vido je samdrugi s Milošem Voinovom. III. — a iznese od zlata kaciju3''. no. megju tim. dugo tuţna bila? — Ona mu ga biljovito kaţe. Ovo biljovito ovdje nema pravog smisla. Biovid. te i njegovu dušmaninu ne manje znaĉajno ime Kavga. 124. 28-9 9 V. Junaku pobjedniku. a ''vigje ĉudo prije negledano. 1 Ĉojkovića pjevan.. 151. i u drugoj pjesmi crnogorskoj.. ubije vezira. i sa razbojišta vrnu se s plijenom. 8 V. Pobjedniku Janko ''ogradio dvore — kod svojijeh. veliki junak. što ih ovaj nošaše u pasu. 10 V. — opaziti dušmanina svoga6!'' 1 Petranovića pjes. 4 V. 91—2. . 3 V. gle ĉuda! Jankova ţena ''pogleda nebu ka zapadu''. Kavga Strahini ''presjeĉe dvije puške male5''. da od Kavge ''izvadi gjoga debeloga. — Strahinj. Strahina jaše vranĉića. Ţeravica Vido. — već uhodi drume i bogaze. 104—5. Kroz svu tursku vojsku vrati se slavodobitnik do Voinova Miloša. Pa kad se junak vraćao. 5 Id. kal al eto dograbi se ćorde vezirove. 105—12. Njegov suparnik pita sestru svoju za neznana ljuta junaka: ''Kakov bješe.. I ţene Turkinje kivne su na ''Vida krvnika9'': ta skoro bijaše pogubio do trideset ljudi njihovih. dokopava se svog bijelca u noćnoj najteţoj borbi. 6 V. Banović Strahina. 22. koji ''naprijed ide. Pjesme crnogorske ponešto su odvrnute od obiĉne osnove narodnih pjesama o Strahini. 192—4. — a sve gleda i tamo i amo. 7 V. 7 Ĉojkovića pjevan. 68—70. — megju njima ljutoga handţara6''. 109. v. Hoće Turci da ga isijeku. Do Janka u Sibinju ''sjedi ban najbolji i od najboljega2''. 85—9.prepanuti ne će. dopade sveza dušmanskih. 120. knj. 80. Strahina pogubi Kavgu. 54.. do prigode. ljepše od svojijeh9''. 8 Ĉojkovića pjevan. Obletili Turci Vida. 131. II. 5 V. 49. 2 V. 3l. al su za to. koji se bije sa Kavgom Bošnjaninom.. i znatnije. 136 i 141—2. 4 V. U jednoj takovoj pjesmi7. Boj je za to. da je iskrivljeno od rijeĉi Bilvid. to je Strahinino u još jednoj pjesmi crnogorskoj1. — no u zlatni kalup slijevane. seko. 9 Pjevan. Nešto je ĉudno na Strahini. — gdje j' ogrija od zapada sunce7''. Što je ovdje Vidovo. Ograšje megju Strahinom i Kavgom biva ''pregje zore i bijela dana4''. 6 V. a sve gleda i tamo i amo. — ne će' l gdjegod opaziti koga. ne će 'l opaziti dušmanina svoga''. 160—1. 28-9. koji u njih opali dvije svoje puške8. knj. u gdjeĉemu. pored svega junaštva. znaĉajno ime Vid. dugo grdna bila8'' ! previknuće onda ustravljeni pitalac. 3 V.

Strahinino boţanstvo proviruje i iz crta drugih. 68). Po arijskom nazoru. što se rasklapaju mrkloj noći pri sutonu. i bijelac. mrzovoljasto. s. U mitologiji arijskoj. a u mjesecu julu. ne utvrgjuje toliko našoj legendi o Strahini mitiĉnu suštinu. Gdje mladi. rek' bih. Ona su vrata dvoja: jutrenja. kako mu kaţe i etimon3. pa je Sârameya kuĉak jutrenji. Ĉemu i Radoslav. vrani garov neba noćnog4. 519—20. 44—7. o kojima će takogje biti govor. sve ponestalo nekako u kući. Je li Karaman puĉkim mlatom isklepano. u Dubrovniku 1883. gdje su njemu u zlatni kalup slijevane i dvije puške male dvije strijele. u pjesmama narodnim. nad Kavgom. da bijelca iznese iz kavge i borbe noćne. pri prvom mahu pobjedonosne njegove veliĉine. poslije odrţane pobjede nad drugim banom. 39: ''Dva psa''.) I što prosti puk sad misli da.. bila bi dovoljna. Pjesma Vukove zbirke. valjda. u prvašnjoj guslarskoj versiji. ili zagar. reţavo. pod Kuga). str. kuĉka nebesna. ovo stoji. da oslabljeni pomenak dvaju nebesnih pasa saĉuva i jekavska jedna basna. u kuţno doba. donose nam. ipak. što znaĉi ona koja trĉi. junak jaše na bijelcu. a ogar. koji sijeĉe kao što nijedan drugi u epskih junaka naših. te pokazuje na mjesec julij. vjeran domu i u nevolji (V. do drugih. kojom stari naši slavljahu. bez sumnje. gdje ban izilazi iz male Banjske. pa kaţem evo samo ovo. vrata od doma nebesnoga ĉuvaju psi.. Narodne basne. iskrivljeno od sanskritskog Saramâ. megju sobom se razgovaraju. Personenn. al ne će stariji. i Janko dolaze Strahini u društvo. nijednog viteza ne ukrašuje zlato. Taki je i put velikoga Vida. konj dnevni. Dvjema je psima. kad ţarko vidilo najviše pritiskuje noćne i zimne bjesove. 10 Koliko Strahinu. Ta je u prvi silni prasak jutrenjeg vidila. vidiće se u drugim dijelovima radnje. jedna majka. Na vediĉnog psa poluboga Strahine već pokaza Ruvarac. u prvom jeku dana koji u zlatu. uza sunce. mrĉiti 4 Moguće. mlagji hoće da bjeţi. a to dvije prve zlatne zrake dana. pa dva kućna psa. i Jug-Bogdan. da se malne iznad svake sumnje stavi izvorno boţanstvo Strahine. koliko njegov ţut hrt Karaman. v.Crta o ''ĉudu prije negledanu''. gdje mu se u ruci vitla maĉ. prijazno. noćni kušljo. Od gladi. pa na tom maĉu hoće da izvojšti od zlata kacigu10. kad se on sa zapada vraća. Ali ništa drugo. ''hrte i zagare''. ima dvore najprostranije i najljepše: u tome svemu nije muĉno razabrati ratnoga Vida. Tu su oba konja Vidova: vranac. u noći. Vrĉević. ja ne moga reći2. 1 44. str. u strošenu obliku. 3 Od gariti. o ''suncu od zapada''. sviće. kaţe pjesma Vukova: ''u Turĉina grdan hadet bješe. jedne zimske noći. punire Bildung der slav. gdje straviĉnog krvnika resi grimiz plameni.. a neporedivi i nepobjedivi. Kad epske naše pjesme iznose nam stajaće ''hrte i ogare''. 2 Ime Kariman. Dve rasp. zapalio luĉ novoga dana. moţe biti da nas iz daleka sjećaju na te dvojake pse: hrt kano da je vrli pas dnevnog neba. eda bi na istoku. što se otvaraju bijelome danu pri osvitku. poboţnu legendu. Oni tad ''spavaju''. najveću Sutvidovu epifaniju. Do prvih vrata stoji pseto umiljato. i druge njoj poredne o Strahini. a. Nego. te je kuĉka boţja. i veĉernja. i to zar dogje od stare vjere u nebesne pse Nego bilo to kako mu drago. Iza smrti domaćina vrlo pravedna. mnoge kuge (kuge su ţene ispreko mora) propadaju od pasa (Vuk rjeĉ. Karaman Miklošić izvodi od korijena kar. sunce i nebesni bogovi putuju. da u vediĉnim pjesmama Saramâ prati . ili na vrancu. od zapada na istok. — kail svaki zaspat' na uranku1''. a Sârameyâu oba su kuĉka. Zove se Saramâ u Vedama. dok mu ljuba pere krvave crvene haljine. U ovoj je pjesmi Radoslav do Strahine.

.). Alija najlaglje mogao postati od muţkoga Al. ţutov Karaman. zavist. jal. v. ĉisto je vediĉna. knj. Vjedogonja je ''sjenovit''. te su Jadi. poganoga hala5!'' Progji se ala i belaja6!'' Ovoga Ala. kako to svejednako proizlazi iz našeg puĉkog govora: ''Jade nesiti! — Neka se od Jada prekrstim! — Od Jada gora vehne — Jadi ga znali! — Jadi je znali za nje glavom! — Jadi ga ubili! — Trista Jada na koga''. imena ova. što li. te mu pripomaţe otkriti lupeţe krava. Ima više Jedogonja. Osim psa ĉuvara. i Vjedogonja). ono. pa ima posloviĉne izreke: ''Jak kao Jedogonja — Leti kao Vjedogonja''. str. 3 Vidi u predgovoru. preko pasišta nebesnih. nalazimo u Vedama. i biju se zaradi ljetine (Vuk. Jad moţe biti od korena ad. 44. 2 Ĉojkovića pjevan. Kavga. da je ono duh ĉovjeĉji. Kišne krave muzare. kako mi se ĉini. II. stopom slijedi Strahinu. da je baljava to znaĉi. kad umre. ''baljast''. Inaĉe. ako to nije asonantno k Alu. 2 V.. ''Baleša''. to je do umne navade našega puka. Kako znamo. itd. on je bez biljege. vidilom svojim. kao što u nas hrt Karaman trĉe tamo amo oko višnjega Strahine1. kojom i drveta moţe da izvali. U bugaršticama. Hal. Što je on Turĉin i Vlah. Nego oblaci jesu. 'ErmhV. a poslije i Turĉin. na str 87). govori ''manovski''. pa do njega su Tuka i Mandţuka. 151. oblaka nebesnih. valjda. Bugarin. za obilati daţd7. Turĉin Vlak-Alija1''. nju oni pretvoriše u svoga hrlećeg 'ErmekV. Osim silnog letaja i jaĉine. koji pretura zle bogove u dušmane narodne3. po svoj prilici. Pjesme ga naše imenuju razliĉito: Turĉin Vlah-Alija. po pjesmi Vukovoj. jesti. i Heleni naslijediše. ili kozi. a što se tiĉe gloga. a u koliko ih straše. Tafo2.. Taj duh izilazi ĉovjeku iz tijela u snu. Suparnik Strahini bio Vlah.j. Latinin. Kako je poznato. Naša izreka: ''kiša muze (se)''. pa i Bala u imenu Bala-ban. Jedogonja. oblaci. po slici neba. u koliko ljudma kidišu. što i Bijesi kojima se nadjelo ime od bhi. pod Jedogonja. 675. iz nabujanih im vimena rosi onda na zemlju njihovo mlijeko. hunska. i pruţa mu pomoći u njegovoj borbi na Halu. ljetina je osobito od Vida. sad se o Jedogonji u narodu priĉa.. Je li i ovo preostatak letipsa Vidova? Ja bih rekao. negda shvaćali sasvim personalno. 149). 3 Al biti će zar jedno sa staroal. Pošto je u staroal. Karaman je ţut. š ĉim se slaţe potpuno i izraz: ''Jadi nesiti'' ! Jadi su. od otaca arijskih Saramu. Jadi s se. oţutjela i ĉista sjutra. Kad se govori volu. Tjera ih jaki letipas Vidov. Balaban. Bijesi su. ispravnije Alu. koje je isto što i Ala3. 1 Narod zna za Jedogonju.vrhovnoga boga Indru. koga Strahina bije. rjeĉ. vjerne ili nevjerne. ili je oporno drţe u svojim mrkim zavojima. što mu udaraju pod nokte glogovo trnje. gdje veli: muĉna ala. i novosl. t. onda bi moglo ići u jednaki red sa rijeĉima ''baljota''. premda ga Vuk u rjeĉniku ne biljeţi: ''Evo muke i debela ala4!'' ''Vidi Tala. i jadь. rićući. opraštaju se ljudi. jedogonja biti će isto što i jadogonja. Herme je sin i glasnik višnjega Zeusa. Tamni dusi. pa su i ove dobre ili zle. 1 Vuk. ješni su. otrov. ib. jer se u taboru njegovu. Den-Alija Vlahović. Na Halu. 160. Oblaĉne krave dvojake su: ili puštaju blagu kišu. edь. a da u našem epu. ili Vjedogonju (Vuk rjeĉ. opaĉina. Pravo ime zlotvoru iznosi nam pjesma nehote. lete preko neba. ili Alu. onaj koji goni Jade. da je. Tjeraju ih vjetrovi. a sunce muze ih zrakama. strašiti (Daniĉića Korijeni. hrt Bezbiljeg. pjes. vediĉna nam mitologija dosta osvjetljuje i dušmanina. Bio. alь. pa toga ĉovjeka Jedogonje. kano da je asonancija i samo ime Alija. pridolazi i u priĉi Kojanovoj o Veljku Loviću (vidi naprijed. u isto doba. kiša. zaista. te i dalje vraća se na istu Halu: te se dvije ale poniješe2''. Glede imena ''Bala''. da je crne glave (Vuk . ''Bale''. i djevojke8. i Avar. po isti naĉin. ''baljav''.

ali. reći. 8 Kako i u nas. obiĉno. u pjesmi. ili Ala. belaj pravi3. ujeću. 111. na ulazu grada7. ponajviše. gdje napastuje vola uz dva roga od obilja. otimlje. ib 7 Vidi na str. 36. pod Musti. Boţe. dvije. Ala dolazi. neman narod pomislio. 6 Više puta u pjesmama. krše se drva.. šalje. i na Goleĉu boj se bije megju njom i Strahinom3. Namuci (zapinjaĉ). da je naš Al. i krave. straviĉan je. takogje. pa će drugdje o njoj biti govor. Ovako. uz tmušu i oluju: ''kad u veĉe. netom oproste se pritvora. izlijeće na svijet iz velikih dubina zemlje i mora4. svoju kuĉku. a jednom. rjeĉ. Bala znaĉio bi Crni. pod Baljav). on drţi djevojke pritvorene u pećinama. da prigje i Vritra. Alina suhoća prozire se. 18. po tragu izgubljenih i zatvorenih krava. 4 V. 1868.. ponajviše. pa zlotvoru jesu i na ruku. 7 ''Kiša muze. pa od toga smrada Dubrovĉani svejednako govore: ''Smrdi halom''. Dok su tamo. javlja to gospodaru svome.rjeĉ. Vuk. krave. puĉka je izreka za gladnika. 3 Vidi gore na str. ili im riku doĉuje. govoreći o vilama. Râuhiu (rasteći). Pipru (oteĉeni). kao što nam dubrovaĉki ljetopisi kazaše. 5 Ĉojkovića pjevan. suha je. g. 2 Ovim ne kaţem. duva vetrina. Alina glava smrdi6. neki zlotvor. poslovica za toga kaţe: ''Ţdere. a ĉak i devet glava. v. po razliĉitoj vrsti svoje poštetne zloće. Kako sve ruši i tamani. 22. Ali je. I. Sud o tome ja prepuštam slavistama i sanakritolozima. tri. a i drugdje. nosi razna imena: Vala (prikrivatelj). djetinskim oĉima Arijaca privigjalo svakojakih nagomilanih planina. proţdrljive. i vode. br. grdne. a kako se u zamućenom nebu. ali jednom . knj. al eto ti ala ide5!'' Ovu Straviĉnu. takogje su crne. 124. A kad ko naglo jede. da je grdosija. drugom prigodom. duhala sa Smardo-dassi. zool. i još druga. koje je znaĉajno za odnos proţdrljive Ale prema podatljivoj ruci Svantevidovoj s takim rogom od obilja. u tvrdim gracima. Po priĉama. osobito ljetinu u polju. Panĉevo 1880. Pred sobom bog. postaju bijele i dobre. Ahi (zmija). koji u oblacima zaustavlja plodonosni kišu. nezasitljive: ''zine kô ala'' — ''ala iz njega zija''. Ala je mršava i suha do ĉuda: Ovo je tek prividno proturjeĉje sa debljinom njezinom: što je grdna. passim Od zlotvorovih pridjeva zar prigje do nas Ahi: no je Aţdaja dodijeljena Suncu. Ala razvalila ĉeljusti. Ruţan je. Priĉa srpska: ''So i hljeb8'' privodi nam gladnu Alu. Za sad ostanimo na Ali2. U staro doba. Zlotvor mami. 4 Vuk. To ćemo bolje istaknuti. — noge puze''. Već nam reĉe uzgred narodna pjesma. zlotvorne. kao hala''. i fonetiĉno isporediva sa indijskim Vala. — Vila beogr. 99. prip. Moţe biti. Çushna (sušar) Vritra (obavijajući) Krishna (crni). Krasića Narodne pjesme. Mythol.. i djevojke. 1 Gubernatis. Tad poĉinje urnebesni boj izmegju boga i zlotvora1. 89—90. izlijeće. kako kad. jal djevojke. Na tu istu suhoću ne misli sad. a što je izješna. debela je. pa. sa Suhare planine i sa Goleĉa planine. naime. 7. 6 Id. misliš sve će iz korena izvaliti. v. 93. Da ih spase. Istom ih kuĉka donjuši. 5 Vuk. tonjala ona još i više u Dubrovniku. kako ćemo i to. boj bije na dušmanina sunĉani Indra.. U istoj priĉi. dodat. prip. da je kroz narodno kazivanje prouĉimo.

Ali huda neman ne ide naglo. sliku Morene. dok je eto nevigjene pod domaći krov. Vrijeme ovo borbe ĉisto izlazi iz puĉkih poslovica: ''Bije se kao hala s berićetom'' — ''Bori se kao hala s berićetom2''. još buĉi navaljivanje nemani.. Rijeĉ alauţa. Ime joj se. da je to zdravo od Vade2. kao ništa drugo. pojedoše''. u prvom svom znaĉenju. izvogjene su od turskog almak. g 1866. Vada jednaka s Mororn. bijede nevidovne10!'' A koliko je starodrevno ovo mišljenje. Pogibija od Vade. Po zastrašenoj pameti naših otaca verala se neprestano sušna. kaţe nam jedan dubrovaĉki obiĉaj. alosan. ni drugo. te je Bĕsomar (strašna Mora). da bijaše više hrvatska. 51. i znaĉenjem i glasom. te je nevidovna. da Mora. Što je onda najbljegje vidilo nebesno. rijeĉi meni je ĉist. libi se po noći u gluho doba. alabuka. on je tada Mora. Boţe. A kad puk reĉe: ''Podiţe se ala i vrana''. 3 U ostalom je opaziti. alauk. 44. gdje se god tmasti i zli bjesovi usplahirili. 628—9). koja juri uz vjetar1. 2 Vuk. pa moţe biti. Sa sušnom i buĉnom Alom bori se Strahina poglavito u ljetu. Wört. dok je Mora bila srpska3. alapaĉa. nesita. svjedoĉe nam Vede: gore pomenuti Çushna. mara jest smrt (Fiek. javlja se kod svih Slavena. Kod Ĉeha moravskih. jest glad (Fick. morija od More. najslabiji Vid. II. str. crnom olujom. Opazio bih i to. tim je veća u zimno doba. nesreća Pogriješiću. dok je rodnost u tom kupu dosta velika. 169. S toga se svakovrsno ona ispruţila u srpski i hrvatski jezik. alavanta. ''Kad (Ala) vodi oblake. sastavlja sa bĕs. alamunja. 378 i 677. ula se. Morana. govoreći: ''Našla ga bijeda na suhu putu!'' — ''Saĉuvaj me. S primljenim hristjanstvom. Nego u mrtvoj zimi. navlastito ludu djecu i momke4. a Mora ljude i stoku. v. a uz tamu goni Vadu. dok mi je nekako taman. onda. gladom. alav. Vergl. gradom. Ime Kavga Strahininu dušmanu jest samo turski prevod te rijeĉi Vada.. gore navedenih. što se protivi Vidovu obilju. kao i Ala. Morena. Skoro u svima. da tu izjede sve slabiće. 4 ''Pohlepni kao Mora na mlada momka'' — Vrĉevića Niz. smradna grdosija. bada. razagnaje tamu. ali ni jedno. 8 Vila beogr. vadi. moţe biti muškoga roda. ne bašće korakom naprasnim. uzimati. tvrdo drţe. zove se Vada1. posl. 10 Bijeda. zima. drugoj poslovici primjećuje Vuk. Opasnija je od same Ale. pokazuje na suhoću naše Ale iz Suhare i Goleĉa. s. Zdravo je.. onaj koji suši. u akademijskom rjeĉniku. Ciĉom. pjes. aluga. ili na zemlji ognjem iz drveta. boginje zime i smrti. Mora.mislio naš puk. 366. alovit. veliki dušmanin velikoga borca hodi polako. bolešću. Ja bih amo potegao još i alaman: ''kao alamani navališe. Vada i Mora jeste zgoljno oliĉenje zime. ne ide mi u ćut Uz Alinu oluju smisao naših. Vergl. kolje i mori u svijetu. uz tumaĉenje rjeĉnika. Kad se u Dubrovniku pale kresovi Vidu. prip. u proljeće momci i sad napravljaju lutku. bio zapaljen gore na nebu vidilom dnevnim. . jer Vidov plameni krijes. ona je prava pravcata Mora. da su strani koreni u jeziku u opće nerodni. 9 Vuk. Po ovom izdajniĉkom ulanju i napastovanju. br. s. da ljetinu unište iznenadnom vjetrinom. Da je Vada u odnošaju s Vidom. ili Vada. lapavica bila bi pak postala od novogrĉke alacosunh. time izrazuje buĉno komešanje svih vragova. pa je bacaju u vodu. 614). grabiti. Zendsko i sanskr. alakaĉa. pa ih ljudi preskakuju. Napominju je zar sve ove rijeĉi: alauţa. 1 Neke od ovih rijeci. pa hoće ljetinu da pobije gradom''. alosija. ĉuše joj riku u svakom vijanju zatorna vjetra. Wört. poznata je u zapadnom dijelu našeg naroda. ona se vlaĉi svom teţinom i mrtvilom zime. Ova proţdire ljetinu.

216. znaĉiti: sila od Vade. K. . alauţe.popusti strava od Vade i More. ĉeš. i dva junaka. priugotovio Vuk. no zanimivo. o kojima će biti govor. Koja nema pristupišta prek' ovoga b'jela dvora. da je to vadivek (Vuk. Starosl. moţe biti da su tri Zore i dva Jakšića. ni nametna nametnica . u Malorusa? 1 Vad — je contentio (Miklošić. nego rekla: jaoh! Jaoh joj dala Lena. str. Vĕkь je sila. u Beĉa 1867. vada. . 216—7: ''Mora bora! ne prelazi prek' ovoga b'jela dvora. vragu joj glava. a ubitaĉnomu vijoru nije drugi niko kriv. do stare vjetrušnice1''. i Marije i Matije i sestrice Levantije. 3 Ţivot i obiĉaji naroda srpskoga. 41). ni vjetrušna vjetruština. mleko joj se ne sirilo. u narodu se sad pripovijeda. pod Vadivek). ni kamena kamenica. babom Rugom još plaše djecu2. atr. krvna Mora s vremenom postala samo dosadna vještica. U Grblju kotorskom. niti samom hodu njezinu. u Paštrovićima. rjeĉ. najĉešće davi ljude svojom olovnom teţinom. ''jede kao . bog koji se pre. Naivno. Duva alauţa. Siodora i Todora. snjeţani vijori. str. u sumornoj njenoj tihoći. Miletii versus. koje se dvaput ovdje spominju. zaštikalom poštapila. utopila se u morsku puĉinu! Trinka joj trakuli. a baba Ruga naših Jekavaca. zavaditi. koja je postanjem svojim neznaboţaĉka. s. pa kano da juri metlom. valjda. ono će. Vratilom se opasala. to je opet još jedno obliĉje zimnoj strahoti naših djedova. 42. pa zove vješticu ''vjetrušnom vjetruštinom4''. A što se u Baĉkoj za vrlo opasan posao. ''da je Mora vještica koja se pokajala i zarekla. Karadţic. Od zle boginje zar dolazi: zavada. barem se personificirala Vada 2 A. ''zli vjetrovi''. Matas. 0 Ne bi li ovaj Kavga bio Prabog. ili put. opet. da ne će više ljudi jesti. u Dubrovniku 1882. kojom mete sve. Ako nije boţanstvo. 4 Id. razvaditi. Ovo je baba Jaga sjevero-istoĉnih Slavena. e su na njem tvrdi kljuĉi od našega Siodora. Dakle. iza ĉije metle ne ostaje trag niĉemu. I ako zima. Što je Mora ''vjetrušna''. Od Rugine metle mi imademo: ''mećava''. Plena i Marija Magdalena!' Tri djevojke. po sjevernijim krajevima. vada contentio. takoj vještici ljudi još brane noćni prelaz preko praga domaćeg molitvom. al se ipak ne iskoreni iz dugo zabrinutih srdaca hrvatskih i srpskih. ušla u jajsku ljusku. sve joj koze vrag odnio.. kaţe. u pradomovini Srba i Hrvata. Stef. kašto. diţu se. Personenn. Bildung der slav. contentio. nego ih samo noću u spavanju pritiskuje i dihanje im zaustavlja3''. kako je ono strahotna i baba Jaga. U Boki kotorskoj.

otkle naše rzati.. prizivljući dobra boga. 644. Iz velike davnine dogje nam. II) i Novaković (Archiv.. ta krućina kod otaca naših donekle umeknula: fiziĉna borba dvaju bogova shvaćala se od njih i kano suprotnost dvaju naĉela. pri sveĉanim gozbama. 2 Vuk. on se bori tik do Strahine. Srgja Zlopoglegja oko sebe okuplja junake. Nego. baš po primjeru Strahine: a. izvrće arijsko oruţje i zlamenje pohlepne i proţdrljive More. polionimiju Vida. Uporedi takogje: ''kao graninom pomlaćeno'' — ''metnuti djevojci granu na put'' — ''Zgranjen.. pa dušmane ''dva i dva na koplje na bija6''. 552. Ipak.. v. da mi je domaćica u zle vjetrove ulećela. pa su vjetrušne. ''pomlaćeni kao metlom3''. Ala je proţdrljiva kao i Mora. epski naš Srgja Zlopoglegja nije. 2 Petranovića pjes. knj.. Sve ove nemani. Ruga. pod Baba Ruga. sravnjivo sa latinakim rugire5. do perifraza za Strahor. u hercegovaĉkoj. dotiĉu se. nema udara. II. što pojavi one sile nisu jednaki. koji su ''pripasali maĉa zelenoga2''. str 94). Ovakova metla nije samo slavenska. Na veliku sreću ljudi i svijeta. Ništa obiĉnije u mitovima Arijaca. s. Mora. II. str. Moralnu oprjeku izmegju dobra i zla boga iztiĉe još bolje . dovle pretresanu. Helmold reĉe. što oliĉuju zatornu silu u prirodi nepovoljnoj i tamnoj. 6 Vuk. valjda. š njim je u oprjeci trajnoj svijetli Vid. kako to već Jagić (Rad. Danas. Što je maĉ zeleni. Wört. Vergl. str. III) opaziše. a ipak nadvisuje druge junake.. Moru. a zaklinjući zla boga.. ruĉe. promeće se. 93. U pjesmi jednoj crnogorskoj. sama sila i jaĉina. ''zameo vjetar put''. II. i oprijeĉne mu grdosije. moţe biti da je Strahor od Srbâ i Hrvatâ prozivan i Srgja Zlopoglegja. nego prava narodna pjesma. Crneboga3. B. Kad prosti naš ĉovjek. Vid je Strahor svakoj nemani. Što se isprijeĉio na Alu. i samo ime Ruga.. znamo. a nas kao da je Bog svakojega udrio metlom po glavi'' (Vrĉevića Niz prip. da su se Slaveni. Ala. po narodnoj rijeĉi. koja će dohakati svakoj stravi na zemlji. Nu. postao od istinita ĉovjeka. obregjivali punom ĉašom.. ona crta o Zlopoglegji mogla je biti uzeta iz stare epske hazne. Ovo je i sasvim naravno u krutoj prirodnoj religiji. 3 '' . on. Ovaj Srgja dolazi mimogred u našim pjesmama. s njim ratuje Strahor. a oni me uvjeriše. više. koju Slaveni naslijediše od Arijaca. 26. i u zimi i u ljetu. Rugu. koje bi moglo biti od letoslavenskog rug. a razliĉnost opet otuda. sve tri. 5 Fick. 1 Vrĉević. kao što razilaţenje jednog bića mitiĉnog u mnoga obliĉja. muĉen od More. zvuĉi. Kroza svu. 169: ''Kazah ocu i materi. već i arijska mitiĉna svojina. Od rastresenih komada kosovskih pjesama on htjede sastaviti neku aristeju. svakoj alosiji. Ona je u Arijaca strašno ratilo zimne grdosije. pjes. ne znajući. zaista. po ĉinjenici kakve stare vjetrušnice''. Gdje se stušti crni vihor. 1 Ĉojkovića pjevan.. a buĉna kao i Ruga. ili mali ep o Milošu. 4 Vuk Ţiv. Ruga uji. 314. knj. U jednom ulomku pjesme kosovske. str. rjeĉ. olujne Ruge. Niz prip. bilo kakovo obliĉje tame. Zlopogleda Vuk strašan je i pomaman junak1. ima strava na nebu. Pjesma ova koja predugo opisuje propast carstva srpskog. njezina metla manje je opasna. stavi metlu naopako za vrata spavaće svoje klijeti4. opet.mećava''. i ob.. Niti mu ime drugo nije. ''mete snijeg''. Jašu na njoj kukavne vještice. Bio što mu drago. pozna je umotvorina hercegovaĉkog jednog rapsoda. zgranut. 218. Sliĉnost im je otuda.

A već prije bješe on caru izlijeĉio teško bolanu ćer. Ima ĉasova u boţjem ţivotu Sutvida. Ozdravljenu svoju ćer car dade najstarijemu sinu Upravde.narodno naše priĉanje. oslijepio u noći i u zimi. zasvetli kao sunce. koji careva mjesto njega. Stropoštaju se u vodu. i ''ĉisto progledao''. u pokretima krivovjernim. sin Istoka i Viglenice. pa s uzvikom: ''Pomozi Boţe i boţija pravdo!'' ozdravio na oĉima. Tri su gavrana simbol triju vediĉnih te i naših noćnih Sunaca. Upravda stao se penjati iz jame. glasoviti Justinijan. i dva sina Krivdina. U tome. no sad mu rekoše. da toga bijaše dosta. i zlobe. biće u sumnji. i pakosti''. XIV. Nije sad više u uporabi. Gavrani bijahu njegove oĉi pojeli ''u meden kus''. ''provala pod vešalima proglasi se po svem svetu''. duos esse deos. netom htjede i ona sreću kušati s gavranima. 3 Vidi na str. i ime Upravda jamĉi joj davnost. Već i rijeĉi ''babja vjera''. a sam kamen sav u alem pretvorio''. Slavensko ovo dijete. quorom unum vocant summe bonum. išao u grad nekog cara. u neku ruku. Taman kad ''sunce sa neba sine''. dok ţivljaše na selu. za naše patarenstvo i Patarene. ne daleko od Sofije. kad drugi put. u nestašicu svog znanja. 22. kako su uvijek sveštenici. ne bi li i on progledao. to je od gotovo jednake im moći po vasioni. da je krivda bolja od pravde. i baci ga ''u jamu od vješala''. i da prutom nekim udari kamen. On hoće. kad eno ''stubovi od vešala stropoštaju se na Krivdu. pa mu iskopa oĉi. da li rijeĉ maniheizam baš taĉno izraţava naše bogomilstvo. baš po vragu. radin i pravedan. na stotinu mesta prsne. gdje mu lice Strahorovo posve iţĉezava. Ali ko ĉasom na to pomisli. u istu provaliju. vjera bijaše davna slavenska Osim svega govora priĉe. 4 Kojanova prip. Odmah po tom. većim dijelom. ili Upravda i Krivda. ja. ali opet mislim. na to me upućuju. 72. jednaci: pa njih jednaĉila i puĉka ''babja vjera'' bogomilska1. sve dotle. Rekao bih. da ''rosom sa trave'' oĉnice namaţe. Od onda. Vida i Crneboga Helmold takogje. da mu Upravda izbije oĉi. dobi nad bratom Upravdom opkladu. ''pri ragjanju sunca''. i poteĉe ĉista i zdrava pijaća voda''. ''zlotvor Krivda od jeda. Bijahu dva brata. privedoše mu ţenu i djecu. zvalo se taman Upravda. a kad treći put. u Zagrebu 1882) Mogao bi ovdje pasti prigovor. da je ovo manihejska. ne miruje. a i ţena mu. pa tugja dogma. a nosio ga. u jezgri. a drugi lijen i nevaljao. knj. Koliko je u bogomilstvn bilo izvorne misli slavenske. gdje cijelo gradjanstvo bijaše ţedno i vapijaše vodu. za mladog Davorina. ''babuni''. naime. i pod njim se velika jamurina provali. prvi dobar. Jedan drugome jednako iskopava oĉi: Vid. Brat Krivda. Upravda iskopa mu oba oka. 1 ''Ecclesia romana damnat et reprobat errorem Manicheorum asserentium. Careva kći. slep bez oĉiju svoji''. kazuje jedna priĉa iz Vojvodine4. a njegov suprotnik u dnevu i u ljetu. rado uvigjali već osugjene stare jeresi. kako bi se ''izvor vode otvorio. Vodom obradovani ljudi sagradiše Upravdi dvore ''prema caru kao careve''. alterum summe malum'' (Kardinala Ivana Torquemade rasprava proti bosanskim Patarenom — Raĉki Starine. — Priĉa tumaĉi se sama sobom. Upravda udari po kamenu: ''kad prvi put udari. Davorinu. dok im. to je noćna Zora. koja se jutrom udaje za rano Sunce. pa svi veseli kao nikad prije: svima je ''sretno i berićetno''. Što su Upravda i Krivda dva brata. sa strane. prije no ga polatini. u kojoj veĉito ostane''. ne mogu da opredijelim. da bogomilima crkveni ustroj i bogoštovje dogje. po imenu Pravac i Krivac. . bolesna a izlijeĉena. dok ''pred zoru'' doletiše mu tri gavrana. U toj jami ĉamao Upravda ''celu noć. Prigovoru ja ne poriĉem opravdanosti. kamen se zasija kao mesec.

Leţe Vide sanak boraviti. 4 V. jutrenjeg lahora. Dosta je zaĉudno pak. baš bez ikakva sad razumljivog povoda. Vidosava sitan vezak veze. pa je i lasno znati. zašto. bijelom i razgrijanom vasionom. te pij vode i umivaj lice. Vid i Vidosava piše vodu. a u drugoj.j. Ova pjesma nije ni sluĉajna. opet. u narodnim pjesmama. Protrnu Vidosava od ĉuda i jada. u z'o ĉas bi bilo''. gdje je vidilo najjaĉe. da se u narodu nalazi. Najprije. malo trenu. Vide ovce. osobito u kršćana. ona nije. 19-21. Pila vode seja Vidosava. . 5 U zapadnim krajevima taj Vid zove se. pila vode i umila lice. niĉija kći. 60—1. A da koja i kakva je ta ţena? Mislim. t. g. pa se brzo prenu: Sejo Vido. ni će biti. il'mi voliš sablju celivati4?'' 1 U Vili Beogr. po versiji najizvornijoj. Vidosava janjce. U jednoj Vukove zbirke. Na glas svirale. Sinu lice kao jarko sunce2''. Vide. 2 V. i donesi meni u svirali . a da bude. car (srpski Stefan) hoće da vjenĉa sebi sestru Roksandru6. i ova zagonetka: ''Nit' je bilo. dovoljno odgovara. motiv joj se pjeva. doslije. 3 Vidi na str. 2 Vidi gore. u sliĉnim pjesmicama. Dovde. koja je iz hude i mrzle tame isplivala: onda je velika svadba na nebu. za goru za vodu... 1866. a sestra je Vidova. Sveti Ivan Krstitelj slavi se o suncokretu ljetnom. kad. pa njom vitešku glavu naresio2. te Ivanj dan zamijeni Vidov dan. Sad imamo nastavak hristjanski: ''Progovara Vide ĉobanine: Il' mi voliš verna ljuba biti. t. obiĉno. kad je mlad junak iznio iz teške borbe zlatnu kacigu. posvuda u narodu5. br. koja ''svijetli sa njedara dragim kamenjem''7. 41. .j. da na ovaj upit narodno predanje. Vide svira u zlatnu sviralu. Ţenu jednu uz Vida već ĉešće susretasmo. Ive. ja sam oţedneo! Idi. 1—10 i 15—7. Odgonetljaj: ''Brat sestru da uzme'' (Novakovića zagon. i Ivan Vida. moţni Vid upravlja svijetom.Kad su bjesovi pobijeni. Ĉudnovata neka pjesma srpska pjeva1: ''Ĉuva ovce Vide ĉobanine. 96. i pruţi glavu pod maĉ bratu Vidu. U rasvanuću ĉistog mlijeĉnog jutra opaziše i Indi istu braĉnu slavu neba. .). sa svoje jutrenje visine. pjesma je neznaboţaĉka. Pa i same oveće pjesme epske iznose ţenidbu cara i carice. sestru Kandosiju. koje još postoji. ni inokosna. Sutvid vjenĉava se. na str. Mitiĉnu zlatnu sviralu mi upoznasmo kod Trojana-Mide3. brata i sestre.

mnoţi puĉanstvo. sve su pjesme. i pod boţjom zaštitom Vida i Vide. vrelo ambrozije. razvrţe se vjenĉanje u obe pjesme. u oĉi Vidova dne. cara i carice. ''viditi''. bio visok kô Ivan. ovako ili onako prekrojene. da po primjeru. ''izići na oĉi''. Stoji jedno do drugoga. U grĉkom mitu. . Ja bih rekao. budući pod istim krovom. a sablja ti sjekla na mejdanu. zove se: pronuba. pa onda do njega cvijet Vida.6 Knj. najlasnije. da joj dragi bude bliţe srca. Kako i zašto to biva. vidilo i vlaga saĉinjavaju neograniĉeno. U tome cvijeću. prije nego što će lijegati. Iz ovog indijskog. Rukovodeći mladence. da su vidilo i vlaga. jedan muški. quiritis. a crven. arijskog nazora izvinula se. Sutradan djevojke jedna drugoj kazuju. O braku Vida i Vide. cvjetovi ''Vid'' i ''Vida''. pa i štiti ljudske brakove. nupta. svegjerno. dragi joj izagje na oĉi. kojoj. juga. prvi sanak na sastanak''. 28. pa uza svaki od njih ţeli ovako dragome: ''Bio lijep kô Milan. koji se zove Vid. što prikazuje nju. pod glas govori: ''O moj Vide vigjeni! O moj dragi sugjeni! Ako misliš jesenas. harfa poganskog vjerovanja. II. Ali. svod nebeski prepunjen je zraĉnim vidilom. Onda do dvaju velikih cvijeta polaţe i druge cvjetove. ''kakvu su sreću u udaji vidile''. lijegaće na lijevu stranu. koja će biti carica nebesna. po raznim joj svadbenim ĉinima. Sve je znaĉajno u ovom obiĉaju: ''Vidovdan''. v. jednako. da u snu. ţivotno. raspaše se. ''sablja starine Strahinića bana''. Zeus vjenĉava sestru Heru. pa i govor: ''Vide vigjeni''. Sa tvrde upornosti sestrine. . Juno je nekako Sororia. namijenjena skorome braku. dogji mi veĉeras. 7 Knj II. misao. a junaĉki kô Miloš. Djevojka. populonia. u kome jedinom mi se moţemo kretati. — kô starine Strahinića bana!'' Po tom djevojka. kao što i u pjesmici Vidosavina groza preprijeĉi nedjelo Vidovo. Barem dva imena Vid i Vida izilaze nam iz ovog puĉkog obiĉaja1. brat i sestra. a kao takova. tumaĉi nam drugi mit. domiduca. nabranim cvijećem djevojke slute na udaju. ţenidba se ipak vrši megju carem (srpskim Stjepanom) i ''Roksandom djevojkom''. vinxia. bliţnjaivo je u Latina i njihovo ime: Jupiter-Juno2. U Latina. što prikazuje sugjenika. To ĉineći. dakle. ili bolje reći. kome je ime Vida. dva cvijeta moraju biti najglavnija i najveća.. radi hristjanskog obzira. drugi ţenski. pa pod uzglavje metne cvijet Vidu. po kojoj buji svako ţivo. Junona. ili ''koji je dragi izišao na oĉi''. blizanac i blizanica sjajni. ţena Jupiterova. imô porod kô Jug Bogdan stari . ljudima je uzorna nevjesta. otpada svojstvo sestre. 9-10. a modar. koja hoće. u noći Vidovoj. 27. u trećoj pjesmi iste zbirke Vukove. barem do pola noći. Po Rigvedi. unxia. mit vediĉni. . Pod ovim svodom. no iz njih zvuĉi. iterduca. vjenĉanje slijegjaše takogjer megju Srbima i Hrvatima. Car nebesni uzimlje sestru za ţenu. pa i kišnom vlagom. U bosanskoj Krajini.

car i carica. v. uetioV u Latinâ pluvius. Radu. po svoj prilici. kad im na naš jezik ime prevedemo. 6 Kojanova prip. i napraviš do tri ĉaše zlatne. Za ''trista stolova'' sjedoše ''trista kalugjera. 1 Obiĉaj u Boci pri trudnom porogjaju. volja višnjeg boga koji vedri i oblaci.. s. 2 Juno jednom bijaše Jovino. Isto tako. Za ĉudo je. No car i carica nebesni jesu. Daţdevni bogovi. kako i Junoni. to ţenski oblik od Jovis — Preller. gdješto. I B. od vidila jutrenjeg. 128. Veli Roksanda bratu caru: ''Bogme nikad ja te uzet ne ću. Veselje i uţivanje svega svijeta.. sa boţje one blagodati. 3: '' . s. I B. gdje on. dvanaest svetih vladika. Röm. Mythol. povedeš ih u Šaru planinu. dogjoše njezina druga imena Lucina i Matuta5.. da se rodilja nalijeva punim sićem vode. u Helenâ. puštaju kišu kroz svu godinu (trista izvora)3.. na dar svoje obrve (Preller. 5 Uporedo sa Lucinom ide Jupiter Lucetius. Ali vrag ne miruje. a car Stjepan priredio gozbinu. Rimske ţene Junoni Lucini prinošahu. Paĉe od širokog vigjenja.taman kako u pjesmici našoj: Vid-Vida3. . 29. kad se novim vidilom stvarala stara rimska godina (id.: ''Tako mi što vedri i oblaĉi!'' Višnji brak megju carem i caricom vrši se u obilju voda1. Röm. po novijoj etimologiji. ljudskome rodu4.. Griech. imbricitor. uz rijeĉi: ''Voda iz sića a ti gjetića!'' (Vuk rjeĉ. ne odvedu Misir-zemlji ravnoj. i otuda bilo veselje sirotinji. eda bi izgorjela zemlja (Misir) oţivila.'' — Vuk. pa Radogost sastavlja izvore na jednu ţicu. 273). visoki neimar sa trista neimara. pluvialis. ovo nam posve jasno kaţe prva od triju već spominjanih piesama Vukovih o ţenidbi cara Stjepana s caricom Roksandom. višnji je bog u nas ''onaj koji vedri i oblaĉi''6. s. 274).. Mythol. dok ne nagješ trista neimara. već nama poznata imena. ĉetiri srpska patrijara. svodi se na svjetlost ZeuV-a4. i Hera i Junona jesu braĉne i rogjajne boginje. Baš za to što za kišu odasvud skuplja oblake. 2 27.. ili ombrioV. II. nejelhgereta. veli naš mit. ili Radogosta. a najglavniji god boginjin bijaše na marĉane kalende. muţ i ţena. Vida. Ovako. dozigjuje i svršuje rodnu boţju godinu. donosi Vidu vode u zlatnoj svirali: iz zagrljaja vidila i vlage ragja se kiša. I helenska ''Hra. da dušmaninu i ovdje opet nalazimo ista. da ti nagju do trista izvora.. 14-21 U ĉetvrtom dijelu ove radnje vidićemo sunĉanog boga sabrane ţetve u juliju. takogje. a.. pa je opet Lucetia i Juno. U trećoj od ţenidbenih pjesama Vukovih. dana godišnjih. pod Roditi) još pominje nebesnu rodilju. te hoće da napastuje kišnome braku i da kvari radovanje ljudma. I B. 1 Knj. istim izrazom. 271. gjakon Jovan i njegove djece trista lude5''. i pokrio ''tuĉem zelenim''. 3 Vida je i puĉko ţensko ime. da ti vodu pije sirotinja2'''. Rade neimar sagradio ''bijelu crkvu od bijela mramora''. i helenska i latinska vrhovna boginja pomaljaju se i one na prozor neba uz ovo isto ime Vida. . pjesma i dalje crta. na jednu ih ţicu ne sastave.posl. Osim dovle navedenog. pridalo se Heri ono homersko postojano bowpiV. 4 Preller. Myth. Uzvrpoljio se na novo.

Do Koviljaĉe. Vidu i Vidi. za boga Svaroga kaţu. ĉini se davnije od doseljenja Srba i Hrvata. 6 Boljom zgodom.Roksanda je isprošena u latinskoga kralja. Kralju Roksanda nije kći. kao u pritvoru6. Ala stoji u jezeru pod Kovijom. polomiće svu Koviju goru''. 6 Vuk. te joj maĉem glavu osijeĉe. divni pregalac. uz dva Jakšića raspraviće se i Legjan. No bilo što mu drago. U noćnoj viteškoj nevolji ove pjesme. Pa i u bugarskim pjesmama. na str. na svu silu. rjeĉ. kome u ruci sija ''maĉ zeleni staroga Voina4''. 9 V. 1 29. zaustavljao vjerenicu. do obliĉje neko Ale. Baleša.. koji u pjesmi bez sumnje zauze ulogu visokoga Vida. knj II. Ovo je Vida. Nebesni višnji Svarog. 4 V. 203. 299—300. ovdje. II. a druga grad Koviljaĉu. Znatan je ovaj spomen maĉa Vidova. pod Koviljaĉa i Smrdan. Balaĉku dogje glave Miloš.. 4 Ime zemlji. ali je još znatnije. to je smrdljiva bara. kako god. pa ''u jezeru neku alu kaţu. u Beogradu 1869. 3 V. Na ''nekoj Koviji planini8'' duboko je jezero. već po mraku izvode djevojku1''. 412—27). 283. Što je ta smrdeća Koviljka. 5 V. kadno je ona leţala uvijena. na vrancu ''uskoĉi u kolo gujino''. 51—3. Vidi dotiĉni navod iz ljetopisa u Jagića Mythologische Skizzen: I. to adsko jedno ime kod otaca naših. Ruski ljetopisi Ipatski. 4. Balaĉko vojvoda. svakako. po svoj prilici. Svarog i Svaroţić (Archiv IV. Na mjesto ograšja odveze se i ''rusijska kraljica''. 7 B. Da Alu pogubi. prva sagradila grad Vidojevica. ima tako zvana smrdljiva bara. posl. — šest vranijeh i šest zelenijeh11''. Onamošnji narod pripovijeda za neke dvije sestre. Srpske narodne pjesme. 95 i 99. 3 I vila na Lovćenu jednom se zakle s ovakim brojem izvora: ''Tako mi popa Komnena i mlina gvozdena i 377 izvora!'' — Vuk. ime troglavog Balaĉka. 17. kako je razabrati iz jedne puĉke pripovijesti srpske. Eno ga ĉusmo u bosanskoj pjesmi o borbi Strahinina bana. koji ''sluţi bega Radul bega'' (Radogosta). — koja guta konje i junake9''. 5 Petranovića pjes. 195 i 569. v. Stojadinović. u drugom djelu radnje. kojoj konjušari u intove ''upregoše dvanajest bujina. 50—9. znamo po pjesmi7. to je ţenidba ''kralja misirskoga''. kao i naš višnji bog u ovoj pjesmi. 318-20. s. ne donose voštane svijeće. 22. uporegjene sa jednom pjesmom iz Šumadije. dakle. u Legjanu. knj. u pripovijesti. ''svoj zemlji gospogju3''. Prosidba i izvod obavljaju se u mraku: ''A kada je tavna noćca došla. 285—6 10 V. po pjesmi. iz X vijeka. Protivio se onamo Vidu. pod oblicima: Bale. naša Dušanova. kod onoga blizu. već ĉami u gradu Legjanu. Visoki Stevan. da ga ovako prozvaše Egipćani. a. Balaban5. 2 V. stvarno. stavljen je u svezu s Egiptom. za Vidu i Koviljku. ili Smrdan6. i satrijeti će svakoga10. te nekako smrdi. 8 V. nije drugo. Misir ili Egipat u ovome odnosu. Vidi gore. Ovaj Balaĉko. Miloš Voinović. te izvede na svijet djevojku vjerenicu. 11 V. kao ovdje što se protivi caru i carici. proslavio se Miloš. Ogromna je ta Ala! Ako ''se u polje prući. Koviljaĉa je zasuta u zemlju. sela u srpskom Jadru. Koviljka sjedi na . troglava grdosija.

pa time i rano jutro. odgovor. brate. rajevi. Skrojio joj ţuti kavad. slomio joj mali ţbanjić od tisovine. Kao što Stjepan. u gjidije. nego je ĉitavo junaštvo Miloševo. u drugim pjesmama narodnim. kad uzmemo na um okolnost evo ovu. uvijati se2. sestru Lekinu. 6 40. Koja je Roksanda u nekim pjesmama sestra. kao što i raj. ţivo opisuje jedna duga pjesma Vukove zbirke3. sestra je. cara Stjepana. 9 V. ili ţena. sa znaĉenjem opkoljavati. ''u gujino kolo uvijeno". ona odbija prosca svakoga. oprostivši je . Doslije. jogunasta. toliko je Rosanda samovoljna. iz Bosne. a to je baš Ala. 270—1. kiĉeljiva. Gomila je djevojaka oko Rosande. hraniteljka. Gromovnik uĉini se gjidijom. s. 1 Smrdan. do samijeh tlih. Smradni dasi. Leke kapetana. udjeljivati. 13-4. Miloš Stjepanu izbavio zaruĉnicu od kralja latinskoga i dvojice mu sinova. druga nije4!'' Ovako ĉudo ljepote jeste i Stjepanova Roksanda: ''Da kakva je Roksanda djevojka! — Onakove u Srbina nema5''. napravio mali ţbanjić od tisovine. Koviljaĉa. stan obilnog uţivanja7. terzijn sin. i prosu joj hladnu voda sa Rajevine''. Najljepša je ţena na svijetu: ''ko j' vidio vila na planini. ispred Balaĉka. ovo je Rajevina. koliko je divna. ranjko. valjda. Na prosce planuo bijaše i brat Leka. II. hranjenik (id Christ. pa je pošla na vodicu od ljepotice. — ni vila joj. i s toga snagje je grdilo u epskoj pjesmi. I uz najsvijetlije goste. kako na Vida. Personenn. U hristjanskim ustima. Marka. Termin.smrdljivoj Koviljaĉi. 2 Daniĉića korijeni. 458. 4 V.. ili Rosu. Koviljka. 40. ĉesto nam se oglasi ime Roksanda za Vidu. Rajevina. Leka. Otkle ono ime? Lasan je. 7 U dubrovaĉkoj okolini pjeva se ova pjesmica oĉevidno mitiĉna sadrţaja: ''U Ilije. kupe i jabuke od zlata. U drugoj pjesmi narodnoj1. ranjka. 94). Moţe biti. i Leka terzijinim sinom. ona ista. sluge posluţuju ĉašom gospodara Leku. 8 40. 74—5. ljetopisa dubrovaĉkih. na Smrdanu1. sam Leka vjenĉava tu djevojku. Ţenidba Leke kapetana baš jednaka je s onom cara Stjepana2. v. 3 Knj. No. one joj ''drţe skute i rukave9''. lijepa je šći. prvoga8. no je drugo sve neznaboţaĉko. a svakako ide ranjki. v. uţivati. od suha zlata ispleteni jastuci. Miloša. po izreci pjesme. potjeĉu od sku. Navrani se mlado momĉe. što je hranitelj. v. da ide amo i pridavnik rani (Miklošić. predhristjanaka je rijeĉ.. 260-1. Relju. Rosandu. Rijeĉi Kovija. tako isto i na Vidu prijeĉa se jednaka Ala. str. Po rijeĉi jedne ţenske pjesme. 518. ili ţena. u epskim pjesmama. ujihovoj carevini6'': stolovi od srebra. Ĉudo nevigjeno jesu i dvori Lekini i Rosandini ''u Prizrenu. Bildung der slav. a iz tvrda Legjana. s 49) Po tom je Rajevina mjesto gozbine neka Walhalla. a Leki izvukao zaruĉnicu iz kamene pećine. od korena ra. tako ni Leka ne ide u prosidbu. 5 29. da donese hladne vode su Rajevine. Dakle.

ova ţenska pjesma. Radigasta. Ţivoin3. Niti u samom našem jeziku. A nije zaboraviti ni naše puĉko napijanje u ime . Leka kapetan stariji od cara Stjepana. pa joj se prinose vijenci od poljskoga cvijeća. nije nam zaboraviti usklik: ''Ţiva bogorodice. v. prizajmljeno. što je. koje je moguće. uz Prona. verna ljuba drţi konja i plaĉe: Jao Duka. Izvodi se iz svega ovog ne samo da je Roksanda amo i tamo jednaka. Duka Leka sprema konja. takogje. jao Leka vojvoda4!'' 1 Petranovića knj. u Srbiji. ispredenu. Rosanda. i svetoj ţivoj Bogomateri7''.. imala glasiti i spomeniti hram u Raciborzu. koja pjeva junaka Leku. Srbi ova veliĉajna imena zaĉuše u Makedoniji. i kod Ĉeha. 29.. da ide. Ali mi je reći. knj. ajde Leka. Ţiva. Ţivu pominju i puĉka ţenska imena Ţivana. koja. da je. Tako i na badnji dan. Barem se ĉini. Ţivadin. III. dvaju mu sinova i devetero divskih braćenaca. zapoĉinje molitvu starješina i kućna ĉeljad: ''Da se strahom pomolim Gospodu Bogu. u istinu. pod samim filologiĉnim vidom. kod Lubeke blizu. da ime Vida. pronosila i po našim manastirima. Rosa. knj. 205. I. pjes. da je to ţivica2. ĉini mi se. 3 U ostalom. da je veoma davna. ti pomozi!'' ''Kad hoće da se napije vode. ono što i Stjepan. odmah na um pripadaju Aleksandro Veliki i ţena mu Perzijanka Roksane. onda (Srbin) reĉe: Boţe milostivi ti pomozi! ili: Ţiva Bogorodice ti pomozi!'' ni puĉku kletvu: ''Ţiv te bog ubio!''. s. A svjedoĉanstvo Helmoldovo o veliĉini Ţive jaĉa time. ako srpski ep. ime Ţiva ne raspojilo se od majke zemlje. ne uze ih iz priĉe o Aleksandru.zapadnih Slavena. a jutros mu sitna knjiga sustiţe: Ajde Duka. uz trojansku priĉu. Personenn. dakle. eto stadoše višnjima Vidu i Vidi odavno u stope. kano da vladaše Ţiva. te uĉi prvotne ljude orati i goniti marvu na pašu. Svantevida. . Pri tome još. II. ne utvrgjuje se mitologijom ostalih Slavena. privodi izmegju glavnih bogova sjevero . i po mjeri i po sadrţini. povjesmom poganskim. Ţivko. Ţivka. privodi je. velika je boginja Ţiva5: nju. 36. Otklegod došli Leka i Rosa. mimo druge boginje a uz najveće bogove. dok je Vida Vidovoj ţeni narodno ime. ako mi za ledinu još velimo. Pa i u nas. kao što nije ni Roksanda. nego da je i Leka kapetan prizrenski. postoji ime Lekan. Ţiva je prva u kolu vilenskom. Leksa. Leka biti će deminutivni hipokorist od Aleksandro3. Roksandra.''ţivonaĉelne Bogorodice6''. u doba pogansko. 2 Vuk. jedinu ţensku. moţda. te i muška Ţivan. koji. 5 Hroniĉar Nijemac piše Siwa. Roksanda je. nisu uzeta iz ĉitula hristjanskih svetaca4. ĉitati i kao Dzieva. Ali Leka nije boţje ime. 72) 4 Vuk pjes. u srednjem vijeku. srpski car u Prizrenu. koja se. Pri tima imenima. kad zijevne i kad uzdahne. U jednoj slovenskoj priĉi iz Zamladinca1. koliko ja znam. prije no hristjanskim5. na vojsku. što sprema svoga konja te ide na vojsku: ''Oj sinoć se Duka Leka oţeni. izmijeni Vida. Po svjedoĉanatvu poznavaoca Helmolda. Mislim. pa Miklošić misli na koren lek znaĉenja mu nepoznata (Bildung der slav. za cijelo.divskog starješine. 1—6. u pjesmama.

koja će nam sluţiti na neko objašnjenje narodnih priĉa o ognju. da će. te zemlja ragja pod uticanjem vidila8? 8 Ovu tijesnu spojnost izmegju neba. nestajalo narisa stalna i ĉisto shvatljiva. — ţiva sam se već raspala2''. U ostalom. uz ovaka imena. ište vijenaca poljskog cvijeća. isticahu: Sospita. da mu šalje sala . koje. sva sam se raspala. e umrijeh od crne suše'' — ''poruĉila donja neva gornjoj nevi: pošlji meni svasala masala. 6 Vuk. kojoj bi. uz jednaki odgonetljaj: ''Poruĉuje donja ţupa gornjoj ţupi: pošalji mi oksala. kao što i Vid prema Vida. rjeĉ.. rjeĉ. 3 Vuk. 7 Milićevica ţiv.. krilo svoje rodno rasklapa svemu i svima. ne bih ja izrijekom tvrdio. boginje. izmegju mnogih naziva u indigitamentima. pod Ţivica. zakljuĉiti. dvije velike gospoje? Ni jedno. otklen banje (toplice) istjeĉu A oganj što drţi? Drugi oganj. A vodu što drţi? Kamen veliki. bez sumnje. ne zna). ţiva sam se raspala.. maksala. koliko zemlji. i da nije nikuda. ili negda pomislio. Krausz. da bih se i opet sastala'' — ''Poruĉuje ciciban svojoj ljubi na divan: spremi meni sala masla. Zemlja. ţiv. ta je Ţiva. no bih svakako prije mislio na ovo posljednje. te od njih. kano muţa i ţenu. još i ove. A brava ĉetiri što drţi? Oganj. koje već navedosmo. ni drugo. 2 Vuk. a korenje duba toga stoji na sili boţjoj. pa evo ga ovdje cijela. Sad drţi puk.'' dakle ih nekako pomišlja. ne bi li Zemlja. što vlaga ţivotna. A kamen što drţi? Bravi ĉetverokrilati. 4 U starim spomenieima. ib. da boginja Ţiva postojaše i u nas. 128). Ţivoje. ili su dva lica. već i po zemlji je razvlaĉena. Kano da je posvuda. Ţive. Sagen und Märchen der Südslaven. Biva isto. na str. iz koga vadimo varijantu ''dub ţeljezni''. vode i zemlje donekud zasvjetljuje i srpsko Slovo o nebesima i o zemlji. boţanstvo njoj se njiha svakamo. i ob. da mi daš sala masala. koja. Od ĉesa bi zemlja? Od gliba vodenog. 1 Novakovića zagon. ovako. ili dvije ''druge'': ''Poruĉila donja gospa gornjoj: prolij tvoje zlatne suze. ne samo na nebu. Narod zagoneće: ''Visok tata. prvo svija nasagjen. Sveĉana titulatura Junonina jest: ''Juno Sospita Mater Regina''. Za-višnju boginju Latini. Ali. 1 B. XXXVII. ne bih li se opet sastala'' — ''Piše ban ciciban svojoj ljubi na Dunav. zaĉestili Ţivan. u arijskim mitologijama. 88.. ''Ţiv te bog ubio!'' biti će u odnosu s muškim višnjim bogom. S. na razmijenu. prevedena: ''Od ĉesa bi nebo? Od vode. odgovara našemu Ţiva. ţiva i ţivotna. A taj oganj što podrţi? Dub. po priĉi slovenskoj. I B. sva sam se raspala'' — ''Opravila me tetka donja gornjoj. Njima kaţe se zemlja ispucana od suše. djeca ţiviti. pa gospod i sila boţja zaĉela i konca nema''. rjeĉ. str. Ţiva. Srba. Sospes.. Leipzig 1883. Ima sliĉno Slovo bugarsko-slovensko (Archiv. navlastito megju Dubrovĉanima.1 F. u istoj zbirci. drugo. malo sala. moţda. znaĉenjem. 5 Rijeĉ bog muškog spola dolazi katkad i za boginju. pa i kova ĉisto mitiĉna.Velikom vjerovatnošću moţemo. bila gdjekad i carica uz cara nebesnoga? bila tim više. Koliko je nebesa? Sedam. plosna mama'' a odgoneće: ''Nebo i zemlja1. B. po Jagićevu tumaĉenju. 2 Id. nema. A šta je onda od Vide? Jesu li Vida i Ţiva dva imena za istu vrhovnu boginju. Što drţi zemlju? Voda. uĉi ljude orati i na travna pasišta stoku tjerati. Od ĉesa bi sunce i mjesec i zvijezde? Od svita boţjih. da Ţiv stoji prema Ţiva. 127. donja i gornja''. ili dvije ''neve''. koje su uprav ĉudne. podašna i zelenilom okićena. a pominju nam se dvije ''gospe. naša Ţiva. sa srpsko-slovenskog. 31. Od ove posvudnosti. 4a Vuk. pod Ţivonaĉelni. sva sam se jadna raspala'' — ''Druga drugu preko plota zvala: daj mi. prije nego s boginjom. zemlja. u grĉkom i latinskom jeziku. Gl. na str. Rekao bih. Ali se tiĉu ovoga posla još druge zagonetke. Imaćemo prilike i dalje se nanj obzirati. 297. Vrijedna su svake paţnje. u narodnom govoru. ţešći od toga dvanaest puta. sa JeoV i deus. jer narod veli i ''pod ţivim bogom'' koje je isto kao i ''pod jakim bogom'' (ništa nema.

u priĉama i u svagdanjem govoru naroda našeg: ''Tako mi zemlje u koju ću!'' — ''Tako mi neba i zemlje4!'' — ''U miru. Tijo Nebo Zemlji odgovara: Boga tebi. da na sud idemo. ne bi li mu rana malaksala''. Pjesma ova iz Srbije ponavlja se i na drugom kraju naroda. Za ''gornju gospu'' i ''nevu'' ovih zagonetaka nije izvan prilike misliti. jeli snegom. odluĉno nije. a da je Ţiva ''gospa'' i ''neva donja''. Ovo. naznaĉila Zemlji mjesto takogje jedna pjesma bosanska: ''A momak je teško zaklinjaše — nebom. moţe biti više. kao što ćemo naskoro razabrati. Gromom pali svetitelj Ilija3''. da on vidi kod koga je Krivda. ide ovamo i prastara srpska pjesma5. u pjesmama. a. koje je znamenito i znaĉajno u sakralnom pogledu. pravda se s Nebom. nit kumšije de rogjenog bratca. podijelivši blago. ne poštuje brat brata rogjena. Ovo stoji tvrdo. ''da ne padne daţda iz oblaka. Zemlju su stari naši u velike oboţavali3. u okolini belovarskoj: ''Zemlja Nebo na sud boţji zvala: Ajde. no puki sluĉaj. Zemlja veli: Na Nebu je krivda. al je krivda na Zemljici crnoj. u zagonetkama. od Mihojla do Gjurgjeva dana4''. Po osnovnoj misli. o ljudi. Izaslaše svetoga Iliju. crna Zemljo moja. Nebo veli: Na Zemlji je krivda. ipak. ne poštuju sini otca svoga.salaksala. Izilazi i sama rijefi ţiva. Prozivala se makar kojim ritualnim imenom. zemljom. od Mijojla do Gjurgjeva dana. . za to t' bijem ledom jeli snegom. kumimo vas od neba do zemlje. Boţanstvo tih ''gospa'' utvrgjuje se pominjanjem ''sala masla'' svinjskog. kako Hera sa Zeusom: ''Zavadi se Zemlja s Nebesima. niti rosa tiha. ''zatvoriše sedmera nebesa''. U našim pjesmama. Nebo. da je ono Vida. jel me biješ ledom. suncem i mjesecom2''. plaha daţda. do Vida. zemlju prokletu'' sa teških bezakonja: sveci umoliše boga. Zemlja. pa unakrst zemlje i svijeta1!'' Odmah do neba. dašto. odkani se Neba visokoga! Na tebi je velko bezzakonje: ne poštuje mlajši starijega. i napustiše ''Ingjiju. ne poštuje kum kuma krštjanska. ĉešće. te da su obe ţene Vidove. gdje svetitelji. da ne rodi vino ni šenica''6. po preĉestom zazivanja Zemlje.

Jukića Narodne pjesme. da taman u njoj imademo Vidovu nevjernicu. oj Dodo le! Oj Dodo le. Uz tvarnu veliku bijedu ide. Kitna. 53—4. šipke te bile. II. Kukuljevića Sakcinskog Narodne pjesme puka horvatskoga. Visokomu prestolu onoga ''koji vedri i oblaĉi''. kad se ''crna'' Zemlja obavija noću i svima strahotama. 1867. 1—6. u Osjeku 1858. sušna nerodicom. pa najteţe preko zime. To je teško bezakonje Zemljino. Moţe biti. da udari rosna kiša. pjesme. 4 I. Ali. 2 Zagoneci: ''Šipile vile. crna Zemlia razmeće se tek u jedno doba godine. te polje oplodi. posl. ţito. 5 Id. 81—3.3 Litvinima ta boginja bijaše Ţemina (zemna). ''I ostaše boţji blagosovi''. k Vidu2. I. moj boţo le!'' a molitve: ''Molimo se Višnjem bogu. da im godina rodi. koju već susretasmo u pjesmama. 184. V. onda. v. Kad je suša. g. 1 V. ''da ne padne leda ni snijega — do jedan put u godini dana1''. v. 1—17. Oblaci nas pretekoše. ĉemu opet potmurna boginja daje prvi izgled: ona je nevjerna ţena i zla maćeha. I helenska Gea ragia baš Gigante i Titane. ili smrznuta zimom. Da im blaga kiša padne. u Zagrebu 1839: ''Sud neba nad zemljom''. uznošahu se ritmiĉne molitve dodola i prporuša. u Srbiji. br. oblak brţe. a mi brţe. da se iz oblakâ kiša izvine. str. 185. 5 Vuk. v. Uzvici sakupljenog naroda bijahu: ''Oj Dodo. knj.). v. ţarka i plodna. jezgra je vruća molba. 16—48. pjesme. 6 Id. 1 Vrĉevića Niz pripov. 1—10. 4 Id. na vidov dan. veli pjesma. vino. v. no i velika grješnica.. Zemlja je velika boginja. veseli nebo i ljude. koje još postoje. 29. da udari rosna kiša4'' ''Mi idemo preko sela. pod lipov panj'' odgonetljaj glasi: ''Kiša'' (Novakovića zagon. 3 Vuk. na sreću. 187. 199. 188. 4 Vuk. ovako još pjevaju dodole. knj. Svima tima pjesmama. a kako gonjaše svoju pastorku i mladoga sina. pa skoro jednako pjevaju . vidiće se drugdje. 39. 6 V. I. 1—4. uporedo i duševni grijeh. 2 I. porosiše5'' ''Iz oblaka prsten pade6''. da porosi naša polja3'' ''Naša Doda boga moli. A do neba se zaziva i a kletvi latinskoj: Tellus Mater teque Jupiter obtestor! 3 Vila beogr. i njegove drugarice. a oblaci preko neba. 1. otura ih od sebe i š njima se mrazi. knj. 7. Srbi i Hrvati ţeljno gledahu k nebu.

prporiti se. izmegju prpaca. što to bilje sluţi. koji imaše na ĉelu svoju kolovogjn (magistra). pa je gola i sva obloţena travom i cvijećem. momci. 65. koliko mi reĉe prijatelj iz kotara zadarskog. polijevahu taku djevojku (kako se ona zvala njemaĉkom rijeĉju. ogoljena. u hramu starodrevne italske Bona Dea. Wien 1884. s njim skopĉano.. — te je boga molilašš. s. Vaţnije je to. koja je sanda. a prporuše. po našim selima. boginje 'Rea. da bi ''rodila nevjesta gjetića do prvoga boţića''2. što su dodole djevojke. Kad bi ovo bilo hrvatski naziv za njih. a molitvena pjesma kaţe: ''Prporuša hodila. Deutsche Myth. onda bi prporuše bila rijeĉ. a prporušna to tumaĉi. da su dodole. na kojekakvo gatanje. Na oplogjenje odnosi se i pavitina. Ona se svetkuje poĉetkom maja. a dogje meni iz Kotarâ. pripomaţe zelenilu i plodu. Po tome. U Njemaĉkoj do Rajne u Hessenu. gdje još do vijeka XI postojaše obred skoro jednak s našim. U kolu dodola jedna je od njih glavna. 4 Preller. a prporuše hrvatske.. . a i glagol ''buncati'': ''bunca kao baba u bolesti''. prpci. hyoscyamus) bilje je drijemeţno. U Bosni. izliju na nju vodu iz puna kabla. zapadno od Vrbasa. u Banatu i u Baĉkoj. zovu se ĉaroice. Bunika (Bilsenkraut. po raspuštenom tancu. moleći za kišu i rodnu godinu. Varijanta u jednini ĉini mi se bolja od Vukove u mnoţini.. 7 Vuk. T. kako ovo dokazuju poredne joj rijeĉi prpor. Rimske poboţnice. od nazebe izgubi i ţivot. Kad dodola u kolu igra. cvijet joj je bijel. pa i za to. dok odiše mirisom grkoga badema. s. ĉisto srpske. dok je prporuša što i ţarka. ili ĉarka. sanctissima. a raduje se vodi.prporuše u Kotarima. vatra. te se sav uvija pavitinom i draĉom. Rumunji paparuge. clematis vitalba). oj!'' U ostalome. da gdjekoja dodola. Vilovsky. a prepleće se uz bijeli glog i uz ţivice. U bugarskim dodolskim pjesmama pripjev je: ''Oj Ljule. 61—6. ka kojoj je dovogjahu djevojke drugarice. da jednom i u Kotarima igjahu okolo djevojke. — terem boga molile''. što će pustiti ţile te proklijati do godine. sad se ne zna) ţivom vodom iz rijeke. osobito o Ivanju dne. puke prporuše. do boginjina kipa bijaše pak pun krĉag vina4. 398—405. i ono je prporak. da je coelestis. 1 U obredu tako je glavno polijevanje vodom. Bugari ih zovu peperuge. mogao bi ko pomisliti. 493). Die Serben. veli ljupko dodolska pjesma. Röm. pošto buniku uzbra malim prstom desne ruke (Grimm. S. Što se tiĉe pavitine (bijela loza. ''Iz oblaka prsten pade''. na koje i prporuša: ĉara se. koja je takogje agrestis. koja k nama pregje od starih Slovenaca. od ruke prijateljske. i obiĉ. Njemaĉka dodola. ili. prcati se3. pa na starinsko praznovjerje. Razlika je samo u tome. nad kipom boginje nadvijala se lozova sjenica. U Rimu. prikazuju boţji brak Vida i ţene mu. A do sve opojenosti neznaboţaĉke ide rijeĉ prporuša. 3 Zamamljiva je analogija smisla i glasa svega ovoga sa grĉkim PriapoV. str. i. s. prpoljak. ili: ''Prporuše hodile. u Dalmaciji7. a ne momci.. a sad zazornom pantomimom. 2 Vuk. Bona Dea. Mythol. Mladika vinove loze. tome jednako.. prvim postankom. cvijećem okićeni i noseći zelene grane8. bijahu. to simbol ljubavi koja opaja. 156. Ţivot i obiĉ. moţe biti da se odnosi naše: ''obišao je bunca i bunicu'' za veliku skitalicu. dodola i prpac. pa i po razliĉitome imenu za stvar istu. ĉaroiĉa izilazi na isto znaĉenje. i ako u kućnoj potaji i s iskljuĉenjem muškaraca. bijela loza. Valja da popovi onamo dokinuše ţenske dodole. I B. kako nam kaţu latinski napisi5. pravi prpac. no privezala bi struk od bunike na mali prst svoje desne noge. ţiv. jedan je kolovogja. 5 Ovoj istoj religiji kiše i ploda ja bih primakao ime i bogoštovje majke bogova. A malne kao kolo prporuša nam je smatrati onaj zbor sveštenica (collegium sacerdotum Bonae Deae). ne bi se pavitinom obloţila. str. 8 Moguće. a pod takim sjenicama godovahu joj ţene. u naglim i plodnim vodama zaţarenog ljeta1. te se nahogjaše i u Rimu i po ostaloj Italiji. a tako isto. i za koju neki napisi vele. dok mu drugovi pjevaju. jer se ţenskom rijeĉju oni zovu prporuše. prikazuju na zemlji ono što biva gore na nebu. Ovom negda poboţnom. a sadašnji Grci purphrouna.

Inaĉe. Kadagod. oko jele posute i obavite. u Rumuniji od nas prizajmljene paparuge odmah po ĉasnom postu3. pri svadbi ljudskoj. sjedi do velikog BagaioV. simbol rodnosti proljetne. kojoj glavu rese gradski zidovi. ''oca'' i ''goapodara'' proljetnog. ili mjesec. oj!'' 3 I. sa zvjezdastim repom prikazuje noćno nebo. sagleda. Personenn. kad se hoće. 73). da Bona Dea ima i naziv nutrix. Lijevanjem vodâ moţe da joj se tumaĉi još preporna etimologija imena. do li površnome poregjenju. Rea je visovita. razabira se po puĉkom obiĉaju u dubrovaĉkoj okolini: kresovi onamo gore navlastito uoĉi Vidova dne5. Helenska Rea jeste frigijska Kibele. Vidu na ĉast. te da se oplodi i ustraje svaki rod. No. planinkinja. da venuće bilje i klasje propadajuće opet oţivi. što se sad u narodu. dobrome caru i carici nebesnoj4. Vid onda pali s neba. koje Miklosić tumaĉi amita (Bildung der slav. Slavici. privezano za izvjesni dan. Plodnost vode. Vojno! Le! na venĉanje. osuto zvjezdama: Sahasrâksha. Voina i Lelje. U Boki kotorskoj prporuše idu naokolo od Gjurgjeva do Petrova dne. ili PapaV PapaioV. Slavici primjećuje i to. simbol zime. Na proslava velikoga braka Vida i Vide. neki vrhovni Bonus Deus. nose i Kibelini sveštenici.. Kibele majka. daće zemlji. hraniti1. Dodolsko hodanje nije. Ipak je ljudski usklik najvrući usred bijelog ljeta. Ime "atthv. ljetne nagle kiše s neba. ponikoše u plahu daţdu. do našega simbolizma moţda najbliţe. da je još danas vrlo raspušteno pjevanje i plesanje rumunjskih paparuga. u Arijaca. udvojeno od korena dha. taman po znaĉenju naše rijeĉi doda. 4 Do Bona Dea stoji. Stara velika majka Kubelh. kao da su prvom ispjevani i ovi stihovi. po legendi. ''kome je hiljadu oĉiju''. A Italo-Heleni svojoj carici neba posvetili pauna. uz ţarko vidilo. ta mater turrita. a ja nisam vješt. bademovo cvijeće. "attiv. ako u sadanjim pripjevima ono dolazi ĉak ĉetverostruĉeno: ''Le! Le! Leljo! Le!2'' . Vatre sad se loţe najviše uoĉi Ivanja i Petrova dne. u narodu. Ma. Nebesna Doda. jer hristjanstvo dodijeli Vidov plamen najvigjenijim svecima jula mjeseca. ili galloi. a Reini kureti Kibelini koribanti. u mitologiji indijskoj1. 107—8. ili turrigera. ili PapaV. po kojima se još jaĉe isticala pomenuta religija roda i vode. nekim ĉudnovatim jekom. po svoj prilici. bogoštovje. kod Rimljana. Bude li vrijedno. — sobom vodi. str. i ragja godišnje sunce "atthv. 1 Daniĉića Korijeni. tim obilatiji plod. str. sa slavenštinom uporedi. doletiće i nama. vapaj: Leljo! razlijegao se i po drugim našim himnama i molitvama. Die Rumänen. Kako vidismo. kako se u mitu veljaše. da se na boţić gradi mlada godina. takogje. Wien 1881. i ljubice. kad ih sunce vidi. to će ko drugi bolje od mene uĉiniti. 2 Znaĉi: ''Oj hraniteljko teto!'' Le. formu. da je takova slava. ali. Vojno! Le! paunicu''. s. Vidićemo. išla Vidu poimence. skraćeno je od lêlja. negda. uz Boţića. Miletii versus. U legendama boginje i boga Atisa pominje se jela. Paun boţja je tica. Za ĉudo je. takogje uspaljenoj. s 166—7. gdje je i najjaĉa Vidova epifanija. koji. onda su mhtragurtouteV. priĉe i preostale rijeĉi. jeste Dindumhnh po brdu Dindumon: sliĉna boţja osoba. roditi. da se sva frigiština. Bugari pripijevaju sa ĉitavom rijeĉju: ''Oj Ljule. ili latinsku. Nego. a ima oko sebe prpce (kourhteV). Kad ovi sveštenici. 5 Matas. dade našoj prporuši drugo ime dodola. K nama Slavenima priĉe frigijske i bogoštovje Kibelino pojekuju. što je sve. dodola. djed. dedo. koja nas rijeĉ zar potsjeća na slavenske davne ţrce. gdjegdje. hrani ljude. tijelo ovo ovdje budi samo mimogred reĉeno. dok spori plod. 42. a naroĉito je graditeljica Kibele. u trećem dijelu radnje. ili Migale. Velikog imena boginje puna bijahu usta poboţnika. posvuda ponavljaju: ''Paun šeta. i ljudi pridaju oganj kresovima. zemlji treba rosne kiše. tancaju i prose. koja se prizivlje u pripjeva: ''Oj Dodo le2! Moj boţo le!''. iz ''dundulova dola''. zapomagaće nevoljni ljudi dvojici bogova. Frigijska imena dogjoše do nas prelita u grĉku. Uporedi deda.kod Helena. u Srbiji dodole u svako sušno doba. inaĉe korubanteV. to je ujedno pridjev nebesnoga Indre i pauna. uz ţivu vodu. novogodišnje sunce. 'AmmaV. iz drvlja onda.

mladencivjenĉavaju se s kitom bosiljka. a ne pogodiše. i bila Darinka.. Brückner. da pasu. Veljko tjera u polje. te je sa rodne svoje svadbe. gdje ona. i u svjetskoj historiji. Sa Clodijeve drzovitosti. Tada ''Veljka sa Darinkom venĉaju3. dok red dogje i na krmaĉu: ''od velike slasti prasećeg peĉenja svi lizali prste''. koje. koja je u njegovoj kući pregledana svake noći. u Podgorini. što je prijesnija. ovo isto biva s drugim i trećim prasetom. pa mu je ona kazivala. završuje priĉa. Jednog jutra. Odnos sa zemljom Darinki pritvrgjuje i samo joj ime. Srba. Kad je pregorena i krmaĉa. ''Da što mi ti dašto. Gl. a vrh glave tri zvezde sjajne''. te uprav po daru. 2 Vuk. kako se koje cveće sadi i voće kalami''. 1 B. koja uĉi ljude orati. gde su bili carevi dvori''. navrh glave tri zvezde imagjaše''. kako se koje cveće sadi i voće kalami. bahnuće nam carica ''iz dundolova dola''. Ali je ova razlika tek prividna. Ţrtvovane prasadi ţiv je spomen u našoj jednoj priĉi iz Vojvodine2. Sa prozora carskog dvora Darinka ih gleda gdje prolaze. koje zaklaše. 16) mladi svinjar ''miriše na bosiljak''.. i što ima pod pazuhom i na glavi''. ţrtva oglasi se. otajnu ţrtvu.. ragja mlado sunce nove godine. koji pogodi. Veliko uljeze u carsku bašĉu. Pogagjaše mnogi. da je imala toliko sokaka. U priĉi Vukovoj (dodat. a kano kradom: Ţivana je Veljkova mati2. biti će i davnija. XXXVII. Bio Veljko. pa joj se zaţeli jedno prase. Veljka mi već poznajemo. ''sunĉeva majka''. Ta ţrtva decembarska bilo bi jedino. Böm. što bi moglo. Prasicu Litvini ţrtvovahu svojoj Ţemini: ''Telluri porcam faciebant''(A. i uze prase. ime Ţivana pomalja nam se i ako neizravno. oglasi se po svoj carevini. 1 Gubernatis. I u ovoj priĉi iz Vojvodine. s. da će Darinka biti zaruĉnica onome. pa svaki sokak vodio je na sredu. veliku svoja krmaĉu i tri vrlo lijepa praseta. Drugo jutro. dok je u ostalome mitologemu Kojanova priĉa najprozirnija.Rimskoj Junoni ništa drugo ne patri toliko. 2 Kojanova pripov. u priĉi slovenskoj1. Drugom ulicom. Dade Veljku blaga. bez sumnje je jedna sa Ţivom. a pod levim mesec. posve je jednako sa imenom latinske Ops: u zemne boginje ima izobila svakovrsnog dara ljudima. pored ostalih sliĉnosti. da se pridrţi i opazi. 3 Ili ih nagjoše u zagrljaju. Gdje sutra sunce ograne. zool. na sveĉanu. što je bilje Vidovo i Vidino. a pod levim mesec. luĉiti rimsku od naše boginje. koliko u jednoj godini ima dana. nazivana ĉitavom gomilom pridjevaka. U Srbiji. baš uz krmka i u decembru. 1 Preller. 3 Milićevića ţiv. pak za cara cele one carevine krunišu''. Archiv IX. kako to malo prije rekosmo. mlado svinjarĉe.. Ova crta. pa i ovo je vrijedno. Myth. koja ''kazuje. kako se to kazuje u drugim varijantama ove iste priĉe o carskoj ćeri i o svinjarĉetu sa troje prasadi. s. a prije vjenĉanja udavaĉi je red na mladoţenju pogledati kroz vijenac od smilja i bosiljka3. daj govori. kao svadba. I.. pjes. carska kći. uz krĉag vina tusti burag mladih prasica1. Pogje i Veljko. jednom. pa i treće. 375. 132 i 340. 118). 21. išao na pašu. šta se osobito u Darinke stvori ?'' na taj upit Veljko će odmah: ''Pod desmm pazuhom sija joj sunce. Svojoj Bona Dea rimske ţene prinošahu u jednoj decembarskoj noći. ali ''ona varoš tako bijaše uregjena. Beiträge zur litauischen Mythol. Kako već u jednoj opaski rekosmo. znaĉenjem. i sliĉne svadbe ljudske. 134.. a ona pojela u meden kus. i glavu izgubiše. a od njih ište vijenaca poljskoga cvijeća''. 402—3. knj. II. Mythol. p. Ne ćemo zar pogriješiti misleći. svaki put. s. da je Ţiva i Darinka jedna te ista kitnasta i rodna zemlja. ''Tamo dogje za njim i Darinka. Darinka. i Heleni . što je u nje osobito. ''koja pod desnim ramenom sunce. Veljko nešto malo se otimao pregoru prasadi.

Ta zemlja zvala se. kao što i Ceres i Bona Dea. Vrsne pse on gdjekad dariva. nas dira u ţivce. 1 Ja bih rekao uzoran i dvoboj Strahine u našem epu. navadno. Mi izostavismo Veljkova oca i mater za to. javlja se kod Burgunda i s maĉem (zeleni maĉ staroga Voina). to sudaranje s glavnim Vidovim svojstvima. isto ovako. meni se nametnulo jedno pitanje. još danas. što su bez zamašaja priĉajnog. 3 U Meissenu. nakon sabrane ţetve. mjesto koplja. Do njega je plodnost. upravlja kišom i zrakom sunĉanim. ujedno najblaţi bog obilja i najoštriji bog rata. ili Odinu. da je Wôdan. Što nekada bijaše poboţnost. Darinka je. za ĉiju noćnu krmu po gdjekoji njemaĉki ţeteoci. stari Jakša). to je njegovo pobjedno koplje. ''kao djeca ocu''. 84. tako i bogovi indoeuvropskih naroda. ne samo u sustini š njim jednaka. njima ide do carskih dvora naše Darinke. miran. a izvan boja ima noćnog vranca. a kod Normanâ OĊinn. kako Jakobog kod Antâ2. pri rogjaju novog sunca i nove godine. car i carica)4. pa o ţeni njegovoj. Nego. 130). ţena je Iörd (Zemlja). ne bi zaĉudno bilo. uĉeći Vida.. prostoga gaul (kušlja). koja pod desnim pazuhom drţi sunce3. da mu je sliĉnost s Vidom uprav vanredna. budući istog porekla. a ovo nam je opet neka potvrda. i Fru Gode-Wode (gospoja Vida). Što je Wôdan. (Grimm. ostavljaju u polju jednu rukovet klasja. ostavljaju poštogod snoplja ''Volosu u bradu''. a eto. koju predskazuje. da ga se punom ĉistinom riješi. Deutsche Mythol. kome ostali bogovi sluţe. na str. te. Ime mu je Wôdan kod Sasâ. u slavu ljetnog suncokreta. 1 Vidi na str. ali najsjajnije. na Ivanj dan. Kao djeca u jedne porodice što su. dok u drugoj ruci drţi zlatnu jabuku. ali sliĉnost prevršuje mjeru u tog germanskog boga. jer prasad joj simbolizira rodnost. 3 Svinja. o maĉu ĉudotvornom. O Vidu. po svoj prilici. ţrtvovna a smatrana kao boţji simbol. Freyr imao i on ĉudotvorni maĉ. Rekoh. Jedan dio Germana. imade ulica. da Volos jest Vid. to sada. bijelca. maĉonoša. s koga je gdješto prozvan i Sahsnôt. . poredna s Vidom. koja mu je sestra. Ali je za ĉudo ovo. al odveć zamotano i zagonetno. ljudi palili kresove na brdima. zur s. jedni drugima prilikuju. al ga poloţio. imadijahu vrhovnoga boga ne samo naliĉna Vidu.nazivahu svoju Geu pandwra. po jednom hroniĉaru. pa njegov kip ima ogromni jalloV5. jal u Thyringenu. pjesme. što prasad. a vrhovnome nekome Freyr jeste Freyja. pohlepna i laĉna na prasad. o njegovu konju. vrlo znatno. samo po sebi. jedno nalik na drugo. nazvan ''grandaevus'' i . uz radosni usklik: Wôdan! Wôdan3! Wôdanu. već po gotovo njemu ravna i u svemu obliĉju spoljašnjem. vrhovnome Odinu ţena jest i Frigg. U Eddi. 2 Vidi naprijed. pošto davni simbolizam zaboravismo. u poslu komparativne mitologije. o ĉemu je pitanje. ''Rusi. ovako priĉa poĉinje. Bona Dea naslagjuje se velikom noćnom ţrtvom prasica u decembru. nachtr. tancahu i bacahu.''armipotens'' (stari Voin. Borac i lovac Wôdan drţi do sebe i tri hrta. pa Freyr i Freyja hoće naprosto reći Gospodin i Gospoja (naš gospod i gospoja. o psu. noću pregledana i ĉuvana. 112. poimence istoĉno-sjeverni Nijemci i juţni Skandinavci. pa su imali sina Veljka''. gdješto. priĉe i jezik naroda izniješe nam ovo doslije kazano. baš po punom i taĉnom broju godišnjih dana. koja je ujedno i njegova kći. koje mi se ĉini. kojeg jaše u lomu i ograšju. 2 Bio jedan ĉovek Stanko i ţena mu Ţivana. a u sagama Edde ''Yggr'' (Strahor). Megju Sasima. s druge strane. Evo. ĉudotvorni gûngnir (otrovano koplje Strahinino): gûngnirom bila se prva bitka na svijetu1. Wodan ima konja nada sve konje. i priĉi samo prilijepljeni. poda ime nekim ljudima hrvatskim i srpskim. što moţe biranim junacima darivati. anhsidwra. A.

Glogu.. koja nikad ne pokazuje ni cvijeća. koje je u našim rijeĉima prpa. pod Odumiljen). hujusmodi fieri oportet sacrificia Pripegala. do Odin i ţena mu. koje svud prodire i goni svakog bijesa. Nadbiskup jada: ''Phanatici autem illorum. da je vjerski priapizam u njih iznad svake sumnje. Ruskome seljaku paprat buja i cvjeta. nasporiti (od spa. Da pak Freyr i Freyja nisu drugo. u pripjevu: ''Gjevojke su niţu brale — ododoljeno. evo sad ĉitam list. ta zar i za ono Helmoldova boga Prone. sveto bilje. još danas namjenjuju mladencima. filix. pod njihovim stolom (Vuk. pozivlje Nijemce na kriţarsku vojnu protiv onamašnjih Slavena posiljenih i uzobiještenih sa svog boga Pripegala (Arch. Daniĉića Korijeni. na Vidov dan preskaĉu vatru. kako u Dubrovniku. 278). Sakso Gramatik (Hist. Miklošić. 139). koji se toliko ĉesto pominje u sadašnjem praznovjerju. Nar. Slikom ovoga vepra anglosasko pjesništvo resi sjajne kacige junacima. Ima u Boki neka biljka propratina. u kome Grimm (Deutsche Myth. inquiunt. udara iz nje vidilo. ĉini mi se. ja bih za sva ova imena. da li pogagjam misleći. ţrtvuje se bogu ĉak i ljudskih ţrtava.. ipak u sjevernih Germana ima noćna strahota jednoimena s Morom. rjeĉ. uoĉi Ivanja dne. Germana. g. s. te opet. koje su poput zlatne kacige mladoga Strahine. kad je praskozorje. taj kip. ''eda je odumililo (Vrĉevića. Ali Freyr i Freyja najvole vepra (našu prasad). str. Odoljen je u jednog našeg starog pisca. für slav. pa eno cvjeta. odumiljeno'' (Vuk. . koju narod zove odoljan. Bildung der slav. te je još ĉarna u predanju ovih naroda (Gubernatis. Da godina bude rodna. simbol njihove plodnosti. a i sve jezike na svijetu (Zad. 4 Ovako je lasan poregjaj Freyra i Freyje sa slavenskim bogovima. Da ko. odumiljena (Vuk. baš na Svantevidovu otoku Rügenu. uz mladu i lijepu sveštenicu (prporušu) vozi se na kolima megju narodom nagomilanim. Priapus est et Beelphegor impudicus.. kod nas. nadbiskup u Magdeburgu. 30). valjda. jer da je zdravo od Vade. a neki izumisliše. Personenn. gleda se. a sjaju do tri sunca. da je odoljen ''vrlo jak''. List. p. Pripadaju. i meću je na svadbi. no ga vile pokupe. manje ili više vidni. et horrendis vocibus ululantes. onako misli i naš bokeljski. od toga sjemena uznagje ciglo jedno zrnce. taman kao i naša Strahina ţena dušmanina Ala. s 92). V. sitna. 294) pominje phallizam najkrući u bogoštovju Karentina. da bi ovo sve bili. Makar kakovu dušmanskom ĉinu ta paprat moţe da odoli. te se goje u pritvoru hrama njegova1. 1879. ni sjemena. agamus. da se s ovim podudara. pod Fougere). kao i Vidovu bosioku. rjeĉ. taj bi znao namah. Tunc decollatis ante prophanationis sue aras Christianis crateras tenent humano sanguine plenas. Biće s ovim jedna i trava što sve otvara. Nestašna Freyja preljubila drugoga. raskovnik. taman ljubavni lijek (Jagićeva pripaska u Arch. — svagda bi ga brala.. Ne znam. 220—2). u ponoći na Ivanj dan. i Kelta. Mythol. ''Ferus in dictis'' i 'Victoriosissimus'' mene sjećaju na proroĉnog ubojnog Svantevida. na sreću. Što se pak tiĉe sjevero-zapadnih Slavena. a kadno se razvedrilo poslije kiše. u Dubrovnika odoljen (odol. ferus in dictis capita. pobjeda. des plantes. te da iz prva bijaše phalliĉan. str. ţelja) neznaboţnih Nijemaca. bolesnicima uzanj pridaju i ponešto od druge trave. nespor. VI. Karentinski bogovi. A Kuhnu (Herabk des Feuers) razglašena njemaĉka ''wünschelruthe'' slika je strijele gromovne.. Freyr ima svete konje. Kao što seljak ruski.. Boginji ''suze'' su ''zlatne''. Porevit i Porenut. br. Nakon dovršene ove opaske. tragovi bogoštovju Vidova phalla. Meni se ĉini. ili Donarove. pa kad procvjeta.. da samo razliĉni nazivi prikrivaju ovdje isto boţanstvo. U Crnoj Gori kaţu. vult noster Pripegala. nadimati se. pod Odoljan i Ododoljeno). Ona bijaše u Slavena. — u pas ušivala. 58). sporiti. s. Niz pripov. koja nije u istinu nikad postojala. victus est Christus. Sva paprat. ili paprac. Phil.protiv vještica. što ţivotinje govore. znaĉi plodnost. pa i drugi usklik ţeljni: ''Da bog naspori!'' Travu sporiš. a vanredno rodna. — uza se nosila''. inquiunt. Ako se preljubnik ne imenuje. koji Freu dodavaju Wodenu.. pa. razabira se poglavito iz spomenika anglosaskih i langobardskih. u krijes konjsku glavuĉu. a o njoj pjeva: ''Da zna ţenska glava — što j' odoljan trava. traţio isto znaĉenje ţara i ragjanja. Dan. U Boki. i sjeme joj sazrije noću. kojim Adelgot. 1108 g. cvijet je bijel i malen. u Nalješkovića. i naš izraz: ''Voljani boţe!'' kome muĉno da se nagje drugo naravno tumaĉenje. Da bi se to ikako dalo. taman po izrazu naše zagonetke. Prilika je. rjeĉ. achillea millefolia. da je ovo isto i ona tajnovita trava. 115—119) istraţuje postanak bogu Wunsch (volja. amo i rijeĉi: spor. prpor. samo da je sa Freyjom usporede. 5 Odinu pristaje i pridjev Osci. da mu ublaţe jaĉinu. po kazivanju Saksa. quotiens commessationibus uacare libet. pod Sporiš). pa bih mislio. priapiĉni su. S druge strane. dok nije opravdan sa toboţnjom boginjom slavenskom Prije. s. Mar. diem leticie. Phalliĉnome Vidu ja bih odnosio i ĉudotvorni štap glogov. u priĉanju narodnom. ut ajunt.. vicit Pripegala victoriosissimus.

po istoj prevedenoj langobardskoj rijeĉi. Sam naš Vid. da im pobjedu da. Biće je ovo. maneque primo cum viris adessent. ono . ovi Vandali nisu gotski Vandali. ima još nešto. po boţjem svojstvu svojem. jamaĉno. a Vodan reĉe. c. et Winilis victoriam postulasse.. da će pobjeda biti onih. Odmah Vandali pristupili Wodanu. concederet victoriam. ib. X. Script. collocarent''. dakle je Wôdan. qua ille per fenestram. Ali poregjenje moţe ići. već Vinili. orientem versus. govoreći o Wôdanu.Sve ovo. to zar po uticaju Burgunda. kako za lasicu vele Crnogorci. s. istiĉe njegovo vigjenje. 5 Po svoj prilici. erat solitus adspicere. pa je usporegjuje sa poljskom mora. On se boji ''dragoga dana'' i konjske glavuĉe (Id . a kod Francuza je cauchemar. opet. onima udijeli i pobjedu. seseque a Wodan videndas pariter e regione. kao boginja ljubavi i braka. kako ga je i Svantevidu istakao Helmold. ţeni Wodanoyoj. 102). ut Winilorum mulieres solutos crines erga faciem ad barbae similitudinem componerent. ranim jutrom. Vandale on zove Hune. 3 Id. 2 Id. 2 Grimm veli (Deutsche Myth. ovdje navedeno. Mar zamršuje konjma repove. pa. Vinili nadbiše Vandale. a protiv njega pomaţe molitva vrlo sliĉna bokeljskoj (vidi na str. al mu je ime mora samo slavensko i sjevero-germansko. sa svojim zrenjem. pa. uxorem Wodan. koja njima svjetova ovako: ţene Vinilke pustiće kosu sprijeda kao bradu. Neko bilje vidovito nalazi se kod Freyje i kod Freyra4. to. kome je na grdosiju Alu boj biti3. mnogo dalje. a za Langobarde veli.njemaĉkom jeziku. sa istoĉnog prozora.. veli priĉa. . Mediolani 1723). 114. na razbojištu. i zapita: Koji su ti Langobardi (Dugobradi)? A Frea odmah reĉe: Kojima si ti ime podao. na intovu. frau.'' 4 Fredegarii Schol. lasicu. VII. koje on prve ''bude prizrio pri istoku sunca1''. vjerna druga Odinu. š njim polazi s kolima na razbojište. ib. Deutsche Myth. nego slavenski Venedi. 3 Na ovakim kolima. I. Luteciae Parisiorum 1699). Kod Anglosasa bijaše moere. langobardskog i burgundskog. Pri ovom pripovijedanju dvaju hroniĉara. po gospodarici joj. a od te rijeĉi i pobjede. 8.. da Wôdana izjednaĉimo s Vidom. dašto. 547—51.. s Vandalima5. do tri puta Pavao Gjakon. obiĉavao prizirati2. od iste braĉne boginje? 4 Grimm. I. 1041—2). Grimm pripominje. XIII i s. Kad se Langobardi nisu još zvali ovako. T. Freamque consilium dedisse. Na istoku sunca. 384). visokoga junaka. da ovu rijeĉ on ne moţe iskazati u gornjo . vidi Wodan3 ove ţene s dugim bradama. jer u jezgri ovo isto nam priĉa i burgundski sastavljaĉ takozvane Fredegarove hronike. . Chronicum (Ruin. ĉeškom mŭra.: ''Quas cum Wodan conspiceret oriente sole . indoeuropsko. Freyja drţi do sebe dvije maĉke. 384—5 i s. prati. Za ovaki postanak langobardskog imena znalo se i megju Burgundima. 1 Pauli Warnef de Gestis Langobardorum (Murat. i svrh toga. U saskom Westfalenu.: ''Tunc accessisse Gambaram ad Fream. kako ruska kraljica. 1 Obiĉaj konjskih glavuĉa još danas pomiĉe se. Nego je Freyja. o. dok drugdje. već tjera nas neodoljivo na to. i ratoborna. 5 Grimm. posad prozvani su Langobardi. Rerum Ital. quos primum oriente sole conspexisset''.Nachtmar2. Deutsche Mythol.. 65: ''Fertur desuper utraeque phalangae vos dixisse: Hi sunt Langobardi! quod ab his gentibus fertur eorum deum fusse locutum. Nije li i nevjestica. zovu froie. da ih takogjer Wodan vidi sa onog mjesta. Vinili. po svojoj Gambari. in hoc praelio Chunos superant''. U premda kratkoj priĉi. otkle on. dovoljno tumaĉi narodnu priĉu Langobarda o postanku njihova imena. Tum Langobardi cumi clamassent: Qui instituerat nomen. izreku naših pjesama: ''od boţjeg prozora5''. uzviknuli boţje ime4. a u Italiji donnola (vidi Grimma). Pa.. se illis victoriam daturum. u našoj pjesmi. mislim. 8: '' . slavni filolog i njemaĉki mitolog J. s. 1. zaratiše se. ima sebi posvećenu lasicu. osobito u Meklenburgu i u donjoj Saskoj. pristupili Frei. u odnosu sa ''fenestra orientem versus''. quem fanatici nominant Wodanum. da su oni. prikazati će se sa muţima svojim.

po davnosti i po svjetlosti. 1 U Eddi. kojima dade pobjedu. po našoj tradiciji. Berlin 1878. da oni prvim mjestom odlikovaše Gromovnika. obratno. stoji. a popne se na kakvu visinu.. Slaveni svoga Vida uzajmiše u Germanâ. da u Meklenburgu. otprije Chauci i Cherusci. skandinavskog Tyr. Medaković. svakim ranim jutrom. te gleda na svijet. ''stari ''Jakša''. Reklo bi se. kao liĉno ime. s. skriva lice velikom šešurinom1. pridjedoše sebi novo svoje ime valjda od istoga boga (Sahsnôt). 4 Poznaje ga samo u nesavršenoj slici Svantevida. u Pavlovoj priĉi. a. stoji indirektno. Deša. koja još taĉnije odgovara Pavlovoj: ''od istoĉnog prozora''. izvodi iz glagola staro-gornjo-njemaĉkog watan. Deutsche Myth. ţene. transmeare.isto. Biće o njemu poduţi govor slijedom ove radnje. u starosti. Ako je to tako. Kod Germanâ neizvjestan je poloţaj vrhovnoga boga. odmah se sjeti sile i slave boţje. wuot. meare. pa mu oni prisvojiše ime. 109. a lice mu pokriva bijela bradetina2. Ţivot i obiĉaji Crnogoraca. oĉevidno. kome. da je Wôdan ''grandaevus''. što i naš Vid. Po germanskoj tradiciji. gospodar vidila. razumno biće.. koja moţe biti da šiba na ovo isto. ''s koje vidi veći prostor zemlje. ili ''Dešo'' nekih naših narodnih priĉa. al je u svakoj. Deutsche Myth. stari OĊin naziva se LângbarĊr (Dugobradi). ili. nije poznat naš Vid4. drţim da vojuje znatni jedan razlog mitiĉan. zalaţe jedno svoje oko. . Osim izreke ''od boţjeg prozora''. koji dijeli pobjedu. ćorav. poremećuje germanski Olimp. Wôdan izgovara se Wod. pa skine kapicu. odmah tik njega. A drţi se u našoj Crnoj Gori jedna navika. u Novom Sadu. Wôdan. s. 3 Grimm. Wôdan. Da Langobardi. Ime Dešo. udjeljivao ljudma svoje ime (Grimm. njemaĉkog Zio. 6 Ib. 5 Deutsche Myth. I Wôdan. ma bila ona koliko ispravna. za ono prvo. i Sasi. ne bi ništa mogla pomoći opaska. 2 To je slijepi ''stari Dedo''. cum impetu ferri5. takogje. 131). uz sunce. s. gdje će izloţeno biti. na str. mi imademo i drugu. dašto. Kazasmo. on je slijepac na oba oka. s. 1860. pridolazi pitanje: Jesu li ovog boga Slaveni uzeli od Germana. ''Dugobradi'' naš Velimir jest ''Langbart'' Pavla Gjakona. Wôdan. Vidi i Nachträge. sa svom teţom svoje nauke. na prozoru istoĉnom.. kako mu mlado Sunce oĉi i vid povraća. a drugi historiĉan. na negda slavenskoj zemlji Svantevidova bogoštovja. i najtanjoj ţilici. koje kroza sve prodire. Gledao jednom i na Langobarde. Kad Vinili poprimiše bogoštovje Wôdanovo. a odliĉnim mjestom. na bojištu. ove boţje ime klikovahu. sišlo i na ljude. njemaĉkog Donar skandinavskog Thôrr. po tom. koje se oboje potpuno podudara sa našim Vid. 109—10. oponašaju staroga Wôdana. koje dugom kosom prikrivaju lice. od maĉa njegova. krsti se i Bogu se moli1''. 27. poznat njegov Wôdan. Pošto evo ovako utvrdismo jednakost Wôdana i Vida. dok rijeĉ Wôdan. a. a da ga Burgundi zar izgovarahu Wut6. Inaĉe. 49. sahs3. kao što je Vid ''stari'' Voin. jal bogu groma. 1 V. vrhovno. Indo-europski narodi namijeniše prvo mjesto. već nam svjedoĉio Fredegar. pomalja se. Protiv Grimma i njegove etimologije. Pri ovakom etimu. koji od njega postaje. jal bogu svijetloga neba. bojni im usklik bio: Langbart! Langbart! po velikom bogu. Wôdan je. OĊinn. Kad Crnogorac putuje. 169. od Slavena Germani? Grimm. i staro-sjevernog vaĊa. ôĊ. ravna.

helenskome Zeusu. i poĉasti ga poklonom skupocjene ĉaše1. da se povratim Wodenu. jednom. u drugim mitologijama. Megju ovima je. XXXI): ''Napalite zublju. da je Wôdan pridošao i uturio se. s kojega tek varnice odlijeću ostalim Germanima. pa na dalje (c. nikoga više ne spominje. n. u istinu.. da ga baš baltiĉki Slaveni darovaše baltiĉkim Germanima3. eamque intervenire rebus hominum. u germanskoj mitologiji. Ako je pak kod tih Germana glavni bog Wôdan. da bog u eddiĉnim sagama putuje i vojuje na svoje mitiĉne dušmane. dok kralja (hendinos) zbacuju. U davno doba. kako kaţu eddiĉne sage. te se otuda vraća doma. Ovi vrhovni bog i boginja. stanovit i nepomiĉan. i od njih potekavših Anglosasa. Vendi. pravo ognjište. Sasonka Ulrika. ono što i Venedi. zadesi li narod nedaća s velike gladinje. biva od roda istih Wanâ. in commune Nerthum. Po više no jednom svjedoĉanstvu2. da tome nema jasna odgovora. sljeduje odatle. I XIV. XXVII): ''Bolje bi bilo. panteonu. po njemaĉkom. visoki presto boga vrhovnoga. da Tacit zadosta razlikuje suevijsku od germanske zapadne. Ali su Vani. osim kojih Tacit kod Suevâ. ili otuda kreće na zapad. p. valja brojiti i Angle. i bogoštovja. Buja Wôdanovo bogoštovje. Ovome zakljuĉaju moglo bi se zabaviti jedino to. id est. Wanaland. 3 P. 1 Glede religije. invehi populis arbitrantur''. 2 Germ. veli (gl. opet (gl. a pripadahu suevijskoj istoĉnoj grani Germana. meni se ĉini. cetera subjecta atque parentia''. . to su sve krajišnici na sjevero-istoĉnoj megji starog germanskog svijeta. Zernebock urliĉe!'' Toga dara i ĉista historija iznosi jedan znaĉajni primjer. c. ni kod zapadnih. Wôdan odlazi iz Germanije. megju germanske bogove. neki mutni spomen Wôdanova inostranstva saĉuvaše i sami Germani. drugu sastavinu anglosaskoga naroda Uzmemo li na um geografiĉni poloţaj sviju ovih plemena. dok za bogove Sueva ovako govori (c. 40 3 Burgundima. i priĉanju o Wôdanu. Kod Rujanâ vidismo. on je protjeran u tugjinu. kod danskih Normanâ. preodjevene imenom narodnih neprijatelja Skandinavcima. cui certis diebus humanis quoque hostiis litare fas habent Herculem ac Martem concessis animalibus placant''. Ova ustanova luĉi neznabošce Burgunde od ostalih Germana Vrijedno bi pak bilo ispitati otkle Valteru Skottu. moţe lasno biti ostrvo Rügen. to bijahu Vendi. c. Kod Burgunda veliki im sveštenik (sinistes) doţivotan je. Teţa je ĉinjenica koja slijedi. U ostalom. Nego. dvaput megju sasonskim bogovima spominjani Crnebog. zemlja Wana. kod Langobardâ. I. Danski kralj Sveno privrţe se arkonskome Svantevidu. No. kod Burgundâ. nego kod izvjesnih germanskih plemena: kod Sasâ. to jest Slaveni3. u Germaniji? Cijenim. U tome je istoku Wanaheim. po Tacitu2. kao što. i sebi prisvaja gospodstvo u. dok nije kod juţnih. opasku na str. 9): ''Deorum masime Mercurium colunt. 135—6. 11. u strane istoĉne. na zabunu njihovu.. kano da dadoše cijelu religiju i sustav politiĉni. Kaţu one i to. da se pridjede štošta slavensko1. da je Freyja Wanadis. ne kod sviju. ni valjda kod najsjevernijih. eto i trećega. uzvisitog boga. rek' bih. Ĉudno koleblje se. Paĉe. ibi regnator omnium deus. Schafariks Slavische Alterthümer. 288 2 Vidi a Grimma Deutsche Myth. Leipzig 1843—4. da je u mnogom sveštenik bio stariji od kralja. Terram matrem colunt. mi ih opaţamo u najtješnjem dodiru sa obliţnjim baltiĉkim Slavenima. dok je taj presto. I Tacitova ''insula Oceani'' (c. bogovima naših još nepokrštenih pradjedova''. Wôdan Odinn. koji turka ona dva boga. Herthi i Zernebocku. Langobardi i Burgundi. a. Kako to. . Sasi. kojoj. u istoĉnim krajevima on caruje. 1 Saxonis Gramm Hist. drugom. po mom mišljenju. 40): '' .p. kano da vrlo nalikuju baltiĉkomu Svantevidu i ţeni njegovoj. barem u izvjesnoj periodi boţje historije. u njegovu romanu Ivanhoe. ili rata zatorna. J. . Dan. 39): '' . već ako se kaţe. 40)) gdje se u velike oboţava mati Zemlja. Za ovu veli (Germ. danski Normani.. Nertha. U Sueve. Langobardi i Burgundi sjegjahu do baltiĉkog mora. po skandinavskom jeziku.

26—8. ili kuće. vr. ili polja. Ono o konjskoj glavuĉi na str. Novaković (Archiv. 449—51). prizivlje u pomoć kušlja. 56 pridaj: Puĉku ĉistinu bugarštica. III. na zaštitu uljanika.jal Slaveni.org. I naš bog. natiĉe na motku konjsku suhu glavuĉu.svevlad. ĉitaj ovako: Kad naš teţak. time. makar i nesvijesno. u docnijoj versiji. vojuje na Turĉina. iz kruga kosovskog.yu . St. Izvor: www. već metnuo pod sumnju tanki prosugjivaĉ narodnih pjesama. ili na Tatarina K opasci na str. 91. s.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful