ISTINITA PRIČA O

DRUŽBI BILDERBERG

TELEdisk, 2009.

UVODNA RIJEČ IZDAVAČA

I

zdavaštvo je ponekad u većoj mjeri zagovaranje negoli zvanje. Dogodi se da mi netko telefonira; opori glas s druge strane žice kaže: „Moja će knjiga promijeniti svijet i... bit će bestseler." Trudeći se da sugovorniku ne raspršim nadu, iznosim mu odabrane

pojedinosti vezane uz posao oko izdavanja knjiga, pričam mu ratne priče o pokušajima razotkrivanja „nepoćudnih" istina i obzirno nastojim unijeti dašak zbilje u nestvarni san. E, pa, ovo je knjiga koja već jest promijenila svijet i koja već jest bestseler. Ustraj­ na potraga Daniela Estulina za onim o čemu su svjetski politički i financijski lideri ra­ spravljali na tajnim godišnjim zasjedanjima - sastancima D r u ž b e Bilderberg - dovela je do zapanjujućih otkrića, do preciznih predviđanja događaja u svijetu i do užur­ banih, grozničavih pokušaja da se ugasi svjetlo koje je Daniel uperio ispod pokrova tajne: tamo gdje su svjetska zbivanja tek igrarije, t a m o gdje se biraju predsjednici i kroje ratovi, t a m o odakle se upravlja tržištima energije i m n o g o č i m drugim... sve uz prisutnost brojnih predstavnika tiska, ali bez izvještavanja. Istraživanje tajni nikada nije lako, a nije ni bavljenje p r e d r a s u d a m a kroz koje se treba probijati. Većina sredstava javnog priopćavanja d o n e d a v n o je jedva i spominja­ la D r u ž b u . U m e đ u v r e m e n u , Bilderberg je postao čudovište iz sjene, čija bi reputacija mogla doista biti zaslužena. Potrudili s m o se što smo više mogli da b u d e m o precizni; popisi dužnosnika su pri­ vremeni, upravni odbori se mijenjaju. Po meni, dva su uistinu važna pitanja: što li rade ti mudraci da im je potrebna takva pretjerana tajnovitost? 1 - k a m o nas to vode? Kada se djelatnost Družbe smjesti u povijesni kontekst, onako kako je to učinio Daniel, počinjemo razumijevati jasno vidljivi domašaj onoga što „oni" namjeravaju, kao i razloge zbog kojih im je potreban tako visok stupanj tajnosti da bi ostvarili svoj naum. Čini se da ih odveć ne zabrinjava što im na p u t u do zadanih ciljeva stoje zapreke poput nacionalnog i osobnog suvereniteta te ljudskih sloboda koje iz njega proizlaze. Zajedno s Danielom i s većinom čovječanstva zalažem se za istinske demokrat­ ske ideale naše republike, a ne za sadašnju kriptokratsku vladavinu „elite, uz p o m o ć lakeja, u ime korporacija". Uvjeren sam da većina pripadnika Bilderberga misli kako je njihov skriveni put u tajnu budućnost popločan d o b r i m namjerama. No, moglo bi biti da mnogi od nas, poput m e n e , zapravo ne žele ići... onamo. Kris Millegan, 22. rujna 2007.

herst Islanda u kanadskoj pokrajini O n t a r i o koji je g o d i n a m a bio na čelu najboljih novina u zemlji, legendarnog Eye Openera. Zahvaljujem svim ljubaznim neznancima koji su mi poslali na desetke tisuća e-mailova i uvjerili me da u životu postoje stvari

ZAHVALE

kojima se m o ž e m o veseliti. Posvećujem ovu knjigu svima o n i m a koji nikada nisu prestali tragati za istinom usprkos lažima, prijevarama, manipulacijama i o b m a n a m a vlastodržaca. O n i m a koji su intuitivno osjetili da su blasfemične laži kojima nas zasipaju tek ogavni d a h mr­ žnje. Svi ti ljudi zaslužuju znati istinu o našoj povijesti i naslijeđu. Povijest nas p o ­ učava putem analogija, a ne čvrstih dokaza. Povijesno iskustvo ne znači ostanak u sadašnjosti i osvrtanje unatrag, nego odlazak u prošlost i povratak u sadašnjost uz

O

vaj dio knjige bit će možda najteže napisati jer popis suradnika - nezavisnih istraživača, izvora u n u t a r i izvan vladajućih struktura, privatnih detektiva, analitičara iz redova vojske, mornarice i ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih

širu i snažniju svijest o ograničenostima naših prijašnjih pogleda. Naposljetku, za uspjeh knjige i m a m zahvaliti Bonnieju Toewsu, p r v o m izdavaču rukopisa, te Russu Beckeru iz izdavačke kuće „TrineDavs", bez čije bi pronicavosti i sigurne ruke knjiga ostala tek blijedom verzijom sadašnjeg, poboljšanog izdanja. Na s a m o m kraju zahvaljujem i Krisu Milleganu. Kris, ti si b r a n i o moje djelo i branio si istinu, zbog čega ti cijeli svijet duguje zahvalnost. Tvoje uvjerenje da je ova knjiga važna uvjerilo je druge. Povjerovali su jer si ti vjerovao. I ja sam povjerovao jer sam vidio da ti vjeruješ. Na čovječanstvu je da donese konačnu presudu. Kako je netko negdje rekao, čuda se događaju i bez našeg dopuštenja. Ova knjiga i svi ljudi koji su omogućili njen nastanak živi su dokaz za to. Daniel Estulin, 4. srpnja 2007.

Država, španjolskih generala, kuhara, glavnih kuhara, hotelskih poslužitelja, čistača

i čistačica, konobara i konobarica po bilderberškim hotelima, koji su nesebično da­ rivali svoju energiju i vrijeme, ne obazirući se na opasnosti što su im ih sastanci sa m n o m mogli donijeti - jednostavno je predugačak a da bi ga se navelo na stranicama moje knjige ili, bolje rečeno naše knjige, jer ja sam tek sredstvo kolektivne psihe druš­ tva, čiji se prirodni nagon zove sloboda. Izražavam najiskreniju i najdublju zahvalnost brojnim djelatnicima m e đ u n a r o ­ d n i h odjela tajnih službi u Washingtonu, Londonu, Moskvi, M a d r i d u , Parizu, Caracasu, Rimu i Ottawi: njihovo poznavanje obavještajnih p o d a t a k a iz prve ruke i nji­ hova razboritost često su mi pomogli da u najcrnjim trenucima ne k l o n e m d u h o m . Bez njihovog neprocjenjivo vrijednog rada na prikupljanju informacija ova bi knjiga zauvijek ostala neostvareni san. Osobito sam zahvalan Kanadi, mojoj domovini, koja je - ne tražeći ništa zauz­ vrat - pružila mojoj obitelji d o m i n a d u u bolju budućnost. Svoj dug zahvalnosti otpla­ tio sam 1996. godine, kad sam otkrio đavolski plan D r u ž b e Bilderberg za razbijanje Kanade. S ljubavlju se prisjećam divnog, časnog, slobodoljubivog kanadskog n a r o d a koji je te s u d b o n o s n e godine odgovorio na moj očajnički poziv u p o m o ć i m a s o v n i m izlaskom na ulice b u č n o skršio n a d e Bilderberga u tihi raspad Kanade. Kad god mi je potreban poticaj sjetim se tih ljudi i njihova pouzdanja u dobrotu čovječanstva. Sa zahvalnošću se sjećam sreće i bezgranične vjere koje me nikad nisu napustile i koje su me držale dok sam se ustrajno probijao centimetar po centimetar, čak i o n d a kad mi više nije preostajalo ni n a d e ni snage. Uspio sam izdržati i najbeznadnije tre­ nutke jer sam se pouzdavao u svoju sreću i vjeru. Zahvaljujem prijatelju Johnu Harraglyju na njegovoj mudrosti, čovjeku koji pri­ pada neponovljivom naraštaju uistinu velikih ljudi te Geoffreyu Matthewsu iz Am­

SASTANCI

DRUŽBE

BI l.DERBERG

OD

1954.

SKUP DRUŽBE

BILDERBERG

Istanbul, Turska 3 1 . svibnja - 3. lipnja 2007. POPIS S U D I O N I K A
Graham Allison, profesor političkih znanosti, Sveučilište Harvard (SAD); George Alogoskoufis, ministar gospodarstva i financija (Grčka); Ali Babacan, ministar gospodarstva (Turska); Francisco Balsemao, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor tvrtke „IMPRESA SGPS", bivši premi­ jer (Portugal); Michel Barnier, potpredsjednik koncerna ..Merieux Alliance", bivši ministar vanjskih poslova (Francuska); Michael Barone, novinar/urednik u časopisu US News & World Report ( S A D ) ; Martin Bartenstein, savezni ministar gospodarstva i rada (Austrija); Nicolas Baverez, partner u odvjetničkom društvu Gibson, D u n n & Cruthcher d.o.o. (Francuska); Njezino Veličanstvo kraljica Beatrix (Nizozemska); Leonor Beleza, predsjednica Zaklade Champalimaud (Portugal); Franco Bernabe, potpredsjednik investicijske banke „Rothschild Europe" (Italija); Rosina M. Bierbaum, profesorica i predstojnica Visoke škole za prirodna bogatstva i okoliš (School of Natural Resources and Environment) na Sveučilištu Michigan ( S A D ) ; Carl Bildt, ministar vanjskih poslova, bivši premijer (Švedska); Mehmet A. Birand, kolumnist u dnevniku Milliyel (Turska); Lloyd C. Blankfein, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor grupacije „Goldman Sachs & Co." (SAD); Anders Borg, ministar financija (Švedska); Charles G. Boyd, predsjednik i glavni izvršni direktor organizacije „Gospodarski čelnici za nacionalnu sigurnost" (Business Executives for National Security) ( S A D ) ; Omit N. Boyner, član izvršnog odbora kompanije ,,Boyner Holding" (Turska); Vendeline A. H. V o n Bredow, d o p i s n i c a za p o s l o v n a pitanja u č a s o p i s u The Economist; izvjestite­ ljica (Njemačka); lan Bremmer, predsjednik konzultantske tvrtke „Eurasia Group" (SAD); Oskar Bronner, izdavač i urednik u dnevniku Der Standard (Austrija); Hubert Burda, izdavač i glavni izvršni direktor kompanije ..Hubert Burda Media Holding" (Belgija); Gerald Butts, glavni tajnik Ureda predsjednika vlade pokrajine Ontario (Kanada); Cengiz Candar, novinar u gospodarskom dnevniku Referans (Turska); Henri de Castries, predsjednik upravnog odbora i glavni izvršni direktor osiguravajućeg društva ,,AXA" (Francuska); Juan Luis Cebrian, glavni izvršni direktor medijske grupacije „Grupo PRISA" (Španjolska); 1 likmet Cetin, bivši ministar vanjskih poslova i bivši viši civilni predstavnik NATO-a u Afganistanu (Turska); Kenneth Clarke, zastupnik u parlamentu (Velika Britanija); Timothy C. Collins, stariji poslovodni direktor i glavni izvršni direktor kompanije ,,Ripplewood Hol­ ding" d.o.o. (SAD); Frans van Daele, stalni predstavnik Belgije pri NATO-u (Belgija); George A. David, predsjednik uprave tvrtke „Coca-Cola H B C " d.d. (Grčka); Etienne Davignon, potpredsjednik energetske kompanije „Suez-Tractebel" i počasni predsjednik Dru­ žbe Bilderberg (Belgija); Richard Dearlove, ravnatelj Pembrooke Collegea u Cambridgeu (Engleska);

1. 29.-31. svibnja 1954.: Oosterbeek, Nizozemska 2. 18.-20. ožujka 1955.: Barbizon, Francuska 3. 23.-25. rujna 1955.: Garmisch-Partcnkirchcn, Zapadna Njemačka 4. 11.-13. svibnja 1956.: Frcdensborg, Danska 5. 15.-17. veljače 1957.: St. Simons Island (Georgia), SAD 6. 4.-6. listopada 1957.: Fiuggi, Italija 7. 13.-15. rujna 1958.: Buxton, Engleska 8. 18.-20.rujna 1959.: Yesilkoy, Turska 9. 28-29. svibnja I960.: Burgenstock, Švicarska 10. 21.-23. travnja 1961.: St Castin, Kanada 11. 18.-20. svibnja 1962.: Saltsjobaden, Švedska 12. 29.-31. svibnja 1963.: Cannes, Francuska 13. 20.-22. ožujka 1964.: Williamsburg (Virginia), SAD 14. 2.-4. travnja 1965.: Villa d'Este (Tivoli), Italija 15. 25.-27. ožujka 1966.: Wiesbaden, Zapadna Njemačka 16. 31. ožujka-2. travnja 1967.: Cambridge, Engleska 17. 26.-28. travnja 1968.: Mont Tremblant, Kanada 18. 9.-11. svibnja 1969.: Marienlyst, Danska 19. 17.-19. travnja 1970.: Bad Ragaz, Švicarska 20. 23.-25. travnja 1971.: Woodstock (Vermont), SAD 21. 21.-23. travnja 1972.: Knokke, Belgija 22. 11.-13. svibnja 1973.: Saltsjobaden, Švedska 23. 19.-21. travnja 1974.: Megive, Francuska 24. 25.-27. travnja 1975.: Česme, Turska 25. 22.-25. travnja 1976.: Hot Springs (Virginia), SAD - OTKAZAN (afera Lockheed) 26. 22.-24. travnja 1977.: Torquay, Engleska 27. 21.-23. travnja 1978.: Princeton (New Jersey), SAD 28. 27.-29. travnja 1979.: Baden, Austrija 29. 18.-20. travnja 1980.: Aachen, Zapadna Njemačka 30. 15.-17. svibnja 1981.: Burgenstock, Švicarska 31. 14.-16. svibnja 1982.: Sandefjord, Norveška 32. 13.-15. svibnja 1983.: Montebello: Kanada 33. 11.-13. svibnja 1984.: Saltsjobaden, Švedska 34. 10.-12. svibnja 1985.: Rye Brook (New York), SAD 35. 25.-27. travnja 1986.: Cileneagles, Škotska 36. 24.-26. travnja 1987.: Villa d'Este (Tivoli), Italija 37. 3.-5. lipnja 1988.: Telfs-Buchen, Austrija 38. 12.-14. svibnja 1989.: La Toja, Španjolska 39. 11.-13. svibnja 1990.: Glen Cove (New York), SAD 40. 21.-24. svibnja 1991.: Baden-Baden, Njemačka 41. 21.-24. svibnja 1992.: Evian-les-Bains, Francuska 42. 22.-25. travnja 1993.: Atena, Grčka 43. 3.-5. lipnja 1994.: Helsinki, Finska 44. 8.-11. lipnja 1995.: Ziirich, Švicarka 45. 30. svibnja - 2. lipnja 1996.: Toronto, Kanada 46. 12.-15. lipnja 1997.: Lake Lanier (Georgia), SAD 47. 14.-17. svibnja 1998.: Turnberry, Ayrshire, Škotska 48. 3.-6. lipnja 1999.: Sintra, Portugal 49. 1.-4. lipnja 2000.: Genval, Bruxelles, Belgija 50. 24.-27. svibnja 2001.: Gothenburg, Švedska 51. 30. svibnja - 2. lipnja 2002.: Chantilly (Virginia), SAD 52. 15.-18. svibnja 2003.: Versailles, Francuska 53. 3.-6. lipnja 2004.: Stresa, Italija 54. 5.-8. svibnja 2005.: Rottach-Egern, Njemačka 55. 8.-11. lipnja 2006.: Ottawa, Kanada 56. 31. svibnja-3. lipnja 2007.: Istanbul, Turska 57. 5. do 8. lipnja 2008. - Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD 58. 14. do 17. svibnja 2009. - Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

Kemal Derviš, upravitelj U N D P - a (Turska); Anna Dianiantopoulou, zastupnica u parlamentu (Grčka); 'lliomas 11 Donilon, partner u odvjetničkom društvu O'Melveny ik Myers d.o.o. ( S A D ) ; -. Mathias Dopfner, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor izdavačke kuće ..Axel Springer" d.d. (Njemačka); Ceni Duna, bivši veleposlanik pri Europskoj uniji (Turska); Esther Dyson, predsjednica uprave tvrtke »EDventure Holdings" d.o.o. ( S A D ) ; Anders Kldrup, predsjednik energetske kompanije „ D O N G A S " (Danska); John Hlkann, potpredsjednik uprave automobilske industrije „Fiat" d.d. (Italija); Ulrik Federspiel, stalni državni tajnik za vanjske poslove (Danska); Martin S. Fedelstein, predsjednik i glavni izvršni direktor Nacionalnog ureda za e k o n o m s k a istraživanja (National Bureau of E c o n o m i c Research) ( S A D ) ; Timothy I'. Geithner, predsjednik i glavni izvršni direktor Banke saveznih rezervi N e w Yorka (Federal Reserve Bank of N e w York) ( S A D ) ; Paul A. Gigot, uvodničar u dnevniku Wall Street journal ( S A D ) ; Eival Gilady, glavni izvršni direktor zaklade „'Ihe Portland Trust" za Izrael (Izrael); Dermot Gleeson, predsjednik uprave financijske grupacije ,,A1B Group" (Irska); Emre Gonensay, profesor na Sveučilištu Isik i bivši ministar vanjskih poslova (Turska); Marc Grossman, potpredsjednik uprave konzultantske tvrtke „The C o h e n Group" ( S A D ) ; Alfred Gusenbauer, savezni kancelar (Austrija); Richard N. Haas, predsjednik Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (Council on Goreign Relations) ( S A D ) ; Victor Halberstadt, profesor ekonomskih znanosti na Sveučilištu I.eiden i bivši počasni glavni tajnik skupština Družbe Bilderberg (Nizozemska); Peter D. Hart, predsjednik uprave konzultantske tvrtke „Peter D. Hart Research Associates" ( S A D ) ; Frank Heemskerk, ministar vanjske trgovine (Nizozemska); Paul Hermelin, glavni izvršni direktor informatičke grupacije „CAP G e m i n i " d.d. (Francuska); Richard C, Holbrooke, potpredsjednik uprave trgovačke banke „Perseus" d.o.o. ( S A D ) ; Jan TI. M. H o m m e n , predsjednik uprave izdavačke grupacije „Reed Elsevier N V " (Nizozemska); Jaap G. de H o o p Scheffer, glavni tajnik NATO-a (Nizozemska/međunarodna funkcija); Atte Jiiiiskclainen, direktor informativnog, sportskog i regionalnog programa nacionalne televizijske kuće YLE (Finska); Kenneth Jacobs, zamjenik predsjednika uprave i voditelj odjela za Ameriku konzultantske tvrtke ,,Lazard Frercs & Co." d.o.o. ( S A D ) ; James A. Johnson, potpredsjednik uprave banke „Perseus" d.o.o. ( S A D ) ; Vernon E. Jordan Jr, stariji izvršni direktor tvrtke „Lazard Freres & C o . " d.o.o. ( S A D ) ; Njegovo Veličanstvo kralj Juan Carlos I (Španjolska); Jyrki Katainen. ministar financija (Finska); lason Keimey, zastupnik u parlamentu (Kanada); Muhtar Kent, predsjednik i glavni direktor operative tvrtke „Coca-Cola" ( S A D ) ; John Kerr (Lord Kerr od Kinlocharda), zastupnik u D o m u lordova i zamjenik predsjednika uprave ja­ v n o g dioničkog društva - naftne kompanije „Royal Dutch Shell" (Velika Britanija); Henry A. Kissinger, predsjednik uprave konzultantske tvrtke Kissinger Associates ( S A D ) ; Eckart von Klaeden, glasnogovornik za vanjsku politiku stranačke koalicije C D U / C S U (Njemačka); Klaus Klcinfeld, predsjednik i glavni izvršni direktor tvrtke „Siemens" d.d. (Njemačka); Mustafa V. Koc, predsjednik uprave financijske grupacije „Koc Holding" d.o.o. (Turska); Bruce Kovner, predsjednik uprave investicijske tvrtke ,,Caxton Associates" d.o.o. ( S A D ) ;

I Ienry R. Kravis, suosnivač investicijskog fonda „Kohlberg Kravis Roberts & Co." ( S A D ) ; Marie-Josee Kravis, viši znanstveni suradnik na Institutu H u d s o n ( H u d s o n Institute) ( S A D ) ; [dar Kreutzer, glavni izvršni direktor međunarodne financijske grupacije „Storebrand ASA" (Nizozemska); Neelie Kroes, član Europske komisije (Nizozemska/međunarodna funkcija); Bernardino Leon Gross, državni tajnik za vanjske poslove (Španjolska); M o g e n s Lykkelolt, zastupnik u parlamentu (Danska); William J. Luti, posebni suradnik predsjednika države za obrambenu politiku i strategiju ( S A D ) ; Jessica T. Mathews, predsjednica Zaklade Carnegie za međunarodni mir (Carnegie Endowment for In­ ternational Peace) ( S A D ) ; Michael McDowell, ministar pravosuđa, ravnopravnosti i pravne reforme (Irska); Johu M. Micklethwait, urednik u časopisu The Economist (Velika Britanija); Mario Monti, dekan Sveučilišta l.uigi Bocconi (Italija); (Sraig I. Munđic, glavni direktor za istraživanje i strategiju u kompaniji „Microsoft Corporation" (SA1 >); Fgil Myklebust, predsjednik uprave zrakoplovne tvrtke ,,SAS" i energetske kompanije ..Norsk Hydro ASA" (Norveška); Matthias Nass. zamjenik urednika tjednika Die Zeit (Njemačka); Ewald Nowotny, glavni izvršni direktor banke „BAVVAG PSK" (Austrija); Christine Ockrent, glavna urednica na France 'Television (Francuska); Jorma Ollila, predsjednik uprave javnog dioničkog društva „Royal Dutch Shell" i tvrtke „Nokia" (Finska); George Osborne, zastupnik u parlamentu i savjetnik iz sjene u državnoj riznici (Velika Britanija); Laurence Parisot, predsjednica Francuske udruge poslodavaca ( M o u v e m e n t des Fnterprises de France, skraćeno MFDF.F) (Francuska); Christopher Patten, zastupnik u D o m u lordova (Velika Britanija); Richard N. Perle, stalni predavač na Američkom p o d u z e t n i č k o m institutu za istraživanje javnog interesa (American Enterprise Institute for Public Policy Research) ( S A D ) ; Rick Perry, guverner Teksasa ( S A D ) ; Volker Perthes, direktor Zaklade za znanost i politiku (Stiftung Wissenschaft und Politik) (Njemačka); Njegovo Kraljevsko Visoćanstvo princ Filip (Belgija); RodrigO de RatO y Figaredo, izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda (međunarodna funkcija); Olli Rehn, član Europske komisije (međunarodna funkcija); I leather Reisman, predsjednica uprave i glavna izvršna direktorica kompanije „Indigo Books & Music" d.o.o. (Kanada); Matias Rodriguez Inciarte, izvršni potpredsjednik uprave bankovne korporacije „Grupo Santander, Ciudad Grupo" (Španjolska); Olivier Roy, viši znanstveni suradnik N a c i o n a l n o g centra za znanstvena istraživanja (Centre National de la Recherche Scientifique, skraćeno C N R S ) (Francuska); Paolo Scaroni, glavni izvršni direktor naftne kompanije „Eni" d.d. (Italija); Eric Schmidt, predsjednik izvršnog odbora i glavni izvršni direktor informatičke korporacije „Google" (SAD); Rudolf Scholten, član odbora izvršnih direktora Austrijske kontrolne banke d.d. (Osterreichische KonIrollbank AG) (Austrija); liirgen F. Schrempp, bivši predsjednik uprave automobilskog koncerna ,,DaimlerChrysIer" d.d. (Njemačka); Klaus Schwab, izvršni predsjednik uprave Svjetskog e k o n o m s k o g foruma (Švicarska); Robert W. Scully, supredsjednik investicijske banke „Morgan Stanley" ( S A D ) ; Kathleen Sebelius, guvernerica Kanzasa ( S A D ) ; Josctte Sheeran, izvršna direktorica UN-ove agencije Svjetski program za hranu (World Food Program) (SAD);

Kristen Silverberg, pomoćnica državnog tajnika u Uredu za odnose s međunarodnim organizacijama (SAD); D o m e n i c o Siniscalco, direktor i potpredsjednik uprave investicijske banke „Morgan Stanley" (Italija); Javier Solana, visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, glavni tajnik Vijeća Europ­ ske unije i Zapadnoeuropske unije ( m e đ u n a r o d n a funkcija); Njezino Veličanstvo kraljica Sofija (Španjolska); Ayse Soysal, rektor Sveučilišta Bosphorus (Turska); Lawrence H. Summers, profesor na fakultetu „Charles W. Eliot" Sveučilišta Harvard ( S A D ) ; Peter D. Sutherland, predsjednik uprave javnog dioničkog društva naftne kompanije ,,BP" i predsjednik uprave investicijske banke „Goldman Sachs International" (Irska); Carl-Henric Svanberg, predsjednik i glavni izvršni direktor telekomunikacijske tvrtke „Telefonaktiebolaget LM Ericsson" (Švedska); Paul A. Taggart, profesor nauke o državi na Sveučilištu Sussex (Velika Britanija); S i d n e y Taurel, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor farmaceutske tvrtke „Eli Lilly and C o m ­ pany" ( S A D ) , J. Martin Taylor, predsjednik uprave poljoprivredne korporacije ..Syngenla International" d.d. (Velika Britanija); Peter A. Thiel, predsjednik investicijskog fonda „Clarium Capital Management" d.o.o. ( S A D ) ; Teija Tiilikainen, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (Finska); Michel Tilmanl, predsjednik bankarske grupacije ,,ING N V " (Nizozemska); Jean-Claude Trichet, guverner Europske središnje banke (Francuska/međunarodna funkcija); Jens Ulltveit-Moe, glavni izvršni direktor korporacije „Umoe" d.o.o. (Norveška); Daniel L Vasella, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor farmaceutske tvrtke „Novartis" d.d. (Švicarska); Jeroen van dre Veer, glavni izvršni direktor javnog dioničkog društva „Royal Dutch Shell" (Nizozemska); Jacob Wallenberg, predsjednik investicijske tvrtke ..Investor AB" Švedska); Vin (J.v.) Weber, partner u konzullantskoj tvrtki „Clark & Weinstock" ( S A D ) ; Guido Westerwelle, predsjednik Slobodne demokratske stranke (Njemačka); Ross Wilson, veleposlanik u Turskoj ( S A D ) ; James D. Wolfensohn, predsjednik investicijsko-konzultantske tvrtke „Wolfensohn & Company" d.o.o. (SAD); Paul Wolfowitz, predsjednik Svjetske banke ( m e đ u n a r o d n a funkcija); Joseph R. Wood, zamjenik p o m o ć n i k a potpredsjednika za nacionalnu sigurnost ( S A D ) ; Adrian D. Wooldridge, dopisnik iz inozemstva u časopisu The Economist, izvjestitelj (Velika Britanija); Arzuhan Dogan Yalcindag, predsjednik Udruge turskih industrijalaca i poduzetnika (TUSIAD) (Turska); Erkut Yiicaoglu, predsjednik odbora Mediteranskog akcijskog plana i bivši predsjednik TUSIAD-a ('Turska); Philip D. Zclikow, profesor povijesti u Centru „White Burketl Miller" na Sveučilištu Virginia ( S A D ) ; Robert B. Zoellick, bivši američki trgovački predstavnik, bivši zamjenik državnog tajnika (ministra vanj­ skih poslova) i direktor investicijske banke „Goldman Sachs" (SAD). UVODNA ZAHVALE UVOD RIJEČ IZDAVAČA

SADRŽAJ
3 4
13
.17 ...19 ...29 ...32 ...45 ...53 ...61 ...67 ....73 ...77 79 89 ...101 ...113 ...121 ...125 ...133 ...137 ..141 ....143 ....149 ....159 167 173 177 189 193 199

D I O P R V I : D R U Ž B A B l L D E R B E R G - G O S P O D A R I SVIJETA Poglavlje prvo: P O G U B A N B E Z D A N Poglavlje drugo: H I G H L A N D E R , 1992 Poglavlje treće: UTEMELJENJE D R U Ž B E Poglavlje četvrto: SAVEZNICI D R U Ž B E Poglavlje peto: CILJEVI D R U Ž B E Poglavlje šesto: LUTKE NA K O N C I M A D R U Ž B E Poglavlje s e d m o : PRIJEVARA ZVANA WATERGATE Poglavlje o s m o : RAZOTKRIVANJE D R U Ž B E D I O D R U G I : VIJEĆE Z A M E Đ U N A R O D N E O D N O S E Poglavlje deveto: P O G O D I ILI PROMAŠI, 1999 Poglavlje deseto: PREBJEGLI PARTNERI Poglavlje jedanaesto: NOVINARSKI- KURTIZANI-? Poglavlje dvanaesto: N A M E T N U T O R A Z O R U Ž A N J E Poglavlje trinaesto: K O N T R O L A IZ C F R O V O G KABINETA Poglavlje četrnaesto: C F R I P S I H O P O L I T I Ć K E OPERACIJE Poglavlje petnaesto: CFR I M A R S H A L L O V P L A N Poglavlje šesnaesto: VIDLJIVI OBRASCI D I O T R E Ć I : TRI1.ATERALNA KOMISIJA Poglavlje sedamnaesto: SUČELJAVANJE, 2 0 0 3 Poglavlje osamnaesto: POVRATAK U B U D U Ć N O S T Poglavlje devetnaesto: SOFISTICIRANA SUBVERZIJA Poglavlje dvadeseto: NAMJEŠTANJE PREDSJEDNIKA Poglavlje dvadeset i prvo: IGRA M O N O P O L Y Poglavlje dvadeset i drugo: BOLJŠEVIČKI D O B R O T V O R I Poglavlje dvadeset i treće: IZDAJA Z B O G PROFITA Poglavlje dvadeset i četvrto: ŽRTVOVANJE NACIJE Poglavlje dvadeset i peto: UHIĆENJE, 2004 Dodatak: I Z A Z A T V O R E N I H V R A T A - K R O Z D O K U M E N T E I S L I K E Bilješke Postscriptum: I Z V J E Š T A J I D R U Ž B E B l L D E R B E R G PLSČEV Kazalo POGOVOR

Izvjestitelji: Venileline A. II. Von Bredow, dopisnica za poslovna pitanja, The Economist (Njemačka); Adrian D. Wooldridge, dopisnik iz inozemstva, The Economist (Velika Britanija) Upadljiva je odsutnost Davida Rockefellera, koji je inače bio nezaobilazan sudionik sastanaka Družbe Bilderberg.

205
307

317 343
345

UVOD

G

odine 1954. najmoćniji ljudi svijeta prvi su se put sastali, pod okriljem nizo­ zemske k r u n e i obitelji Rockefeller, u luksuznom hotelu Bilderberg u ma­ lom nizozemskom gradiću Oosterbeeku. Tijekom cijelog j e d n o g vikenda

raspravljali su o b u d u ć n o s t i svijeta. Kad je vikend završio odlučili su da će se sastajati Nazvali su se Družba Bilderberg. Otada se svake godine okupljaju u raskošnim h o ­ telima negdje po svijetu i pokušavaju odlučivati o budućnosti čovječanstva. Među odabrane članove tog kluba ubrajaju se Bill Clinton, Paul Wolibwitz, H e n r y Kissin­

j e d n o m godišnje kako bi razmijenili mišljenja i analizirali m e đ u n a r o d n a zbivanja.

ger, David Rockefeller, Zbigniew Brzezinski, Tony Blair i mnogi drugi šefovi vlada, biznismeni, političari, bankari i novinari iz svih krajeva svijeta. Pa ipak, za svih pedeset i više godina otkako se skupovi održavaju, predstavnici tiska nikad ih nisu smjeli pratiti: nikada nije izdano niti j e d n o priopćenje sa zaključ­ cima prisutnih, niti je ikada objavljen ijedan dnevni red sastanka Družbe. Čelnici Bilderberga tvrde da je takva diskrecija nužna kako bi se o n i m a koji sudjeluju u ra­ spravama omogućilo da razgovaraju neopterećeno, bez snimanja ili izvješćivanja za javnost. U s u p r o t n o m bi se - kažu članovi D r u ž b e - bili prisiljeni izražavati jezikom tiskovnih priopćenja. N e m a sumnje, diskrecija dopušta pripadnicima Družbe da ra­ spravljaju s više slobode. No zbog toga bez odgovora ostaje ključno pitanje: što svjet­ ski moćnici na tim sastancima govore? Svako s u v r e m e n o d e m o k r a t s k o uređenje štiti pravo na privatnost, ali zar javnost nema pravo znati o čemu politički vođe čavrljaju kad se susretnu s najbogatijim po­ slovnim ljudima iz različitih zemalja? T k o g r a đ a n i m a jamči da Družba Bilderberg nije tek centar za trgovanje vezama i lobiranje, ako im nije d o p u š t e n o znati što njiho­ vi izabrani zastupnici govore na tajnim skupovima? Zašto se o sastancima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu ili skupine G8 raspreda na naslovnicama svih novina, zašto im prisustvuju na tisuće novinara, a nitko ne pokriva susrete D r u ž b e Bilder­ berg? Ta posvemašnja cenzura postoji unatoč (ili zahvaljujući?) činjenici da na nji­ ma svake godine sudjeluju predsjednici M e đ u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda, Svjetske

banke i Saveznih rezervi, predsjednici uprava stotinjak najmoćnijih svjetskih k o r p o ­ racija kao što su „Daimler Chrysler", „Coca Cola", „British Petroleum" (BP), „Chase M a n h a t t a n Bank", „American Express", „Goldman Sachs" i „Microsoft", potpredsje­ dnici Sjedinjenih država, direktori CIA-e i EBI-ja, glavni tajnici NATO-a, američki senatori i članovi Kongresa, europski premijeri i čelnici oporbenih stranaka, te glavni urednici i glavni izvršni direktori vodećih svjetskih novina. Zaista je č u d n o da se ni u j e d n o m od vodećih sredstava javnog priopćavanja okupljanje takvih u g l e d n i k a (čije bogatstvo daleko n a d m a š u j e u k u p n o s t i m e t a k a svih g r a đ a n a Sjedinjenih Država) ne s m a t r a vrijednim objavljivanja, d o k inače svaki njihov k o r a k predstavlja u d a r n u vijest na televiziji. Nad t o m sam zagone­ t k o m razbijao glavu. Z b o g nje sam prije p e t n a e s t g o d i n a k r e n u o p u t e m istra­ živanja koje je p o s t a l o m o j i m ž i v o t n i m djelom. Polagano sam, j e d a n po j e d a n , probijao slojeve tajnovitosti koji su okruživali D r u ž b u Bilderberg i ne bih to bio uspio učiniti bez p o m o ć i „savjesnih protivnika", kako iz redova D r u ž b e , t a k o i izvan nje. Njima iskazujem najdublju zahvalnost, j e r je njihov neprocjenjivi o b a ­ vještajni rad o m o g u ć i o ovu knjigu. Stoga m o ž e t e r a z u m j e t i da, zbog zaštite, ne smijem spominjati p o i m e n c e te istinske j u n a k e : m o g u im s a m o zahvaliti jer su mi p o m o g l i da d o z n a m što se govorilo iza zatvorenih vrata r a s k o š n i h hotela u kojima su članovi D r u ž b e održavali svoje godišnje sastanke. Prije nego što s t u p i m o u p r o s t o r tog ekskluzivnog k l u b a v a ž n o je prizna­ ti da n e m a ni a p s o l u t n o „zlih" ljudi, ni a p s o l u t n o „zlih" organizacija, te da isto tako n i t k o nije a p s o l u t n o „dobar". Na svijetu postoje m o ć n i ljudi, v o d e n i ideali­ m a , n a č e l i m a i vjerovanjima uzvišenijima od onih koje p r o m i č e m a n i p u l a c i j a m a sklono tajno udruženje i njegovi sateliti o kojima pišem u ovoj knjizi. Nastojanja prvih članova D r u ž b e da poboljšaju naš svijet bila su utemeljena na „tatica-znanajbolje" autokraciji, sličnoj p a t e r n a l i s t i č k o m r i m o k a t o l i č k o m obliku kršćanstva. Njihove su namjere isprva bile p l e m e n i t e . Nažalost, čini se da je Družba Bilderberg prerasla idealističke početke i postala svjetskom vladom u sjeni koja na godišnjim sastancima u p o t p u n o j tajnosti odlučuje o tome kako će ostvariti svoje planove. Prijete n a m oduzimanjem prava na upravlja­ nje vlastitom sudbinom. A to postaje sve lakše jer razvitak telekomunikacijske te­ hnologije - u sprezi s iznimno značajnim, trenutnim djelovanjem interneta i s novim m e t o d a m a biheviorističkog inženjeringa p o m o ć u kojih se manipulira ponašanjem pojedinca - može pretvoriti ono, s t o j e u drugim povijesnim razdobljima bila tek zla namjera, u uznemirujuću stvarnost. Svaka nova mjera, gledana pojedinačno, m o ž e n a m se činiti tek n e z n a t n i m za­ stranjivanjem, no sveukupno m n o š t v o promjena, kao dio neprekinutog procesa, predstavlja p o m a k u smjeru p o t p u n o g porobljavanja. Stoga je vrijeme da zavirimo

iza kulisa. Nalazimo se na raskrižju. Put kojim ć e m o krenuti uistinu ce odrediti, bu­ dućnost čovječanstva. M o r a m o postati svjesni stvarnih ciljeva i djelovanja D r u ž b e Bilderberg i njenih srodnika želimo li sačuvati slobode za koje su se naši djedovi, borili u D r u g o m svjetskom ratu. Nije na Bogu da nas izbavlja iz „novog Srednjeg vijeka koji n a m se sprema. Odluka je na n a m a ! H o ć e m o li iz ovog stoljeća izaći kao globalna elektronička policijska država ili kao zajednica slobodnih ljudskih bića ovisi o tome što cemo poduzeti sada. Nikada n e ć e m o naći prave odgovore ne d o z n a m o li krajnji smisao svega. Upravo to nastoji postići Istinita priča o Družbi Bilderberg.

D I O PRVI
DRUŽBA BILDERBERG: SVIJETA

GOSPODARI

... klika najbogatijih, ekonomski i politički najmoćnijih i naju­ tjecajnijih ljudi Zapada koji se potajno sastaju i planiraju doga­ đaje za koje se kasnije čini da su posve slučajni. - Londonski Times, 1977. Teško je preodgojiti ljude odrasle na nacionalizmu i uvjeriti ih da ustupe dio svog suvereniteta nadnacionalnom tijelu. - princ Bernhard, osnivač D r u ž b e Bilderberg Svjetska zbivanja ne događaju se slučajno: namjerno su izazva­ na, bez obzira na to jesu li povezana s nacionalnim pitanjima ili trgovinom; najčešće ih insceniraju i vode oni koji u rukama drže trakice za otvaranje i zatvaranje kese. - Denis Healey, bivši britanski ministar o b r a n e

POGUBAN BEZDAN

U

svibnju 1996. boravio sam u Torontu gdje sam pratio godišnji sastanak Dru­ žbe Bilderberg. Ovoga puta nalazio sam se na d o m a ć e m tlu, u mojoj adoptivnoj d o m o v i n i Kanadi. Bilo je d o b r o vratiti se: p o n o v n o sam se prisjetio

svih razloga zbog kojih volim tu zemlju. Toronto, u kojem živi više od pet milijuna ljudi, najveće je financijsko središte Kanade i četvrti po veličini grad u Sjevernoj Americi. Samo su New York, Chicago i Los Angeles ekonomski od njega jači. U Torontu se nalazi i burza dionica. Taje burza treća u Sjevernoj Americi po vrijednosti trgovačkih transakcija, deveta u svijetu po navedenoj tržišnoj vrijednosti, te prva na sjevernoameričkom k o n t i n e n t u koja ima

p o t p u n o kompjuterizirani sustav poslovanja. Na sat vremena vožnje od Toronta najveća je koncentracija tvornica automobila i uzgajališta konja u zemlji. Uskoro sam se trebao uputiti p r e m a sjeveru, na mjesto održavanja godišnje konferencije Bilderberga, ali sam najprije htio malo uživati šećući gradskim ulicama i p o n o v n o otkrivajući prekrasne prizore koje toliki Kanađani uzimaju zdravo za gotovo. U središtu grada, u srcu novčarske četvrti Toronta, nalazi se Bay Street, uma­ njena inačica glasovitog njujorškog Wall Streeta. Na k u ć n o m broju 161 uzdiže se Canada Trust Tower. Ovaj pedesettrokatni, gotovo 250 metara visoki toranj jedan je od najprepoznatljivijih nebodera u gradu i fascinira me otkako je izgrađen 1990. godine po nacrtu slavnog španjolskog arhitekta Santiaga Calatrave. Neboder je dio kompleksa BCE Place koji zaprema površinu od preko dva hektara, i druga je po redu najupečatljivija silueta na nebu Toronta; primat drži CN Tower koji je, sa svojih 553, 33 metra, najviša samostojeća građevina na svijetu. BCE Place zapravo se sastoji od više zgrada p o v e z a n i h t r g o v a č k o m galerijom, no u p r a v i m o li pogled uvis zarobit će ga prije svega C a n a d a Trust Tower i njegov blizanac - Bay Wellington Tower. Sa zeleno o b o j e n i m p r o z o r i m a i n e b r o j e n i m

n a z u p č e n i m b r i d o v i m a , dva tornja doimaju se p o p u t n e s i g u r n i h konstrukcija od Lego kockica, naslaganih na dva ugla, koje prkose sili teži i pružaju j e d i n s t v e n p r i z o r u u s p o r e d b i s ostalim, umjerenijim n e b o d e r i m a T o r o n t a . Još jedan dragulj u

O p ć e je pravilo da se sastanke D r u ž b e n i k a d a ne spominje u medijima, budući da su najvažnije tiskovine u p o t p u n o m vlasništvu njenih članova. No veo tajnosti iznenada je spao 30. svibnja 1996., prvoga dana konferencije. Toronto Star, jedan od najtiražnijih i najutjecajnijih kanadskih dnevnika, objavio je priču na naslovnoj strani. Pod naslovom „BLACK GLUMI D O M A Ć I N A SVJET­ SKIM VOĐAMA" John Deverell, poslovni dopisnik novina, ustvrdio je ne s a m o to da je kanadski izdavač (i lord) C o n r a d Black p o n u d i o 295 milijuna dolara kako bi dobio kontrolu nad najvećim kanadskim novinskim lancem i p o t o m prebrodio godišnju skupštinu svoje korporacije „Hollinger" d.o.o., već i da se, okrunivši tako uspješan tjedan, prihvatio uloge „domaćina četverodnevnog, strogo čuvanog skupa svjetskih lidera i okrunjenih glava o d m a h iznad Toronta." Deverell je s liste koju s m o mu dostavili naveo neke od preko stotine pažljivo o d a b r a n i h sudionika sa svih strana svijeta: „Ministar obrane SAD-a William Perry; kanadski premijer Jean Chretien; bivši američki državni tajnik H e n r y Kissinger; Gio­ vanni Agnelli, počasni predsjednik uprave 'Fiata; ministar financija (i kasniji kanad­ ski premijer) Paul Martin; Mario Monto, član Europske komisije; David Rockefeller iz 'Chase Manhattan' banke; George Soros, belgijski princ Philippe, nizozemska i špa­ njolska kraljica te drugi pripadnici poslovne, političke i sveučilišne elite." Istoga dana Toronto Sun na naslovnici objavljuje: „VELIKI IGRAČI SE O K U ­ PLJAJU: BROJNA M O M Č A D M E Đ U N A R O D N I H VIP-ovaca PRETRESA STVARI NA TAJNOM SKUPU BILDERBERGA '96. U K I N G C I T Y U " i piše da su „ ( C o n r a d ) Black, medijski magnat i predsjednik uprave korporacije 'Hollinger' d.o.o., te ostali stalni članovi D r u ž b e nezadovoljni insinuacijama koje dolaze od ekstremista slijeva i zdesna, o tome kako je ovo neslužbeno događanje dio sustava tajne vladavine." Tog jutra u 7.45 sati Dick Smythe, legendarni novinar radiopostaje 680 NEWS koja ima najveću slušanost u gradu, objavio je ovaj izvještaj, emitiran više puta tije­ kom dana kao dio radijskih vijesti: D i c k S m y t h e : Dakle, ovo zvuči kao zaplet iz nekakvog filma o za­ vjeri, u kojem se svjetski moćnici i d r m a t o r i potajno sastaju. C o n r a d Black održava svoju godišnju konferenciju D r u ž b e Bilderberg. Javlja se naša reporterka Karen Parsons... R e p o r t e r k a : O k o s t o t i n u uglednika, m e đ u kojima s u n i z o z e m s k a i španjolska kraljica, H e n r y Kissinger, a m e r i č k i m i n i s t a r o b r a n e William Perry i naš premijer okupili su se na konferenciji. Uz njih, ovdje su i čelni ljudi a u t o m o b i l s k e industrije „Ford", ,,Xeroxa", Tr­ govačke b a n k e i R e u t e r s a . Black kaže da je r e p o r t e r i m a p r i s t u p zabranjen, j e r će diskusije biti prijateljske i iskrene. „Razmjene mišljenja često m o g u biti prilično vatrene", rekao je. Od s u d i o n i k a

kruni zvanoj

BCE jest Galerija, velebna peterokatna blistava

dvorana što se prostire uz Front Street i gleda na jug, p r e m a lučkoj četvrti. Galerija je zamišljena kao „kristalna katedrala" trgovine čiji krov prekriva Street Gallery koja povezuje Bay Street i Heritage Square. Sagrađen također po nacrtu Santiaga Calatrave, krov je visok preko 25 metara, širok 14 i dug gotovo 120 metara; počiva na o s a m samostojećih čeličnih potpornja sa svake strane Galerije. Potpornji se granaju u parabolične oblike koji su me tog časa podsjetili na krošnje u šumi. Naposljetku s a m se z a p u t i o k r o z Yonge Street - najdužu ulicu na svijetu, d u g a č k u više od 1800 kilometara. Upravo na toj cesti, n e k i h 35 k i l o m e t a r a sjeve­ r o z a p a d n o od središta grada, članovi elitne D r u ž b e Bilderberg okupljali su se u C e n t r u za r u k o v o d s t v o K a n a d s k e imperijalne trgovačke b a n k e ( C I B C L e a d e r s h i p C e n t r e ) , blizu starog gradića King City u kojem se imala o d r ž a t i konferencija D r u ž b e . C I B C odmaralište-lječilište smješteno je u pokrajini King T o w n s h i p na p o d r u č j u golemih, l u k s u z n i h uzgajališta konja, gdje članovi britanske kraljevske obitelji odsjedaju tijekom p r i v a t n i h posjeta Kanadi. Ovaj p r e k r a s n i centar, ne­ s l u ž b e n o vlasništvo j e d n e od najvećih k a n a d s k i h b a n a k a - K a n a d s k e imperijalne trgovačke b a n k e ( C a n a d i a n I m p e r i a l B a n k of C o m m e r c e ) - p r o s t i r e se na p r e k o tri milje š u m a i brežuljaka. Nije č u d o što su se Članovi D r u ž b e odlučili za ovo p r e k r a s n o mjesto. C I B C o d m a r a l i š t e i m a sve: od ljekovitih kupališta i usluga p o p u t masaže, k o z m e t i č k i h t r e t m a n a , s a u n a i p a r n i h kupelji, do j e d i n s t v e n e 2 0 0 - m e t a r s k e z a t v o r e n e t r k a ­ čke staze s grijanjem, ovješene na otprilike šest stopa i z n a d tla, ili z a t v o r e n i h i o t v o r e n i h bazena za plivanje i h i d r o m a s a ž u . C e n t a r se nalazi u blizini brojnih golf-igrališta, j a h a č k i h klubova, pješačkih i biciklističkih staza, m u z e j a i d r u g i h rekreacijskih c e n t a r a . Sve u svemu, bilo je m a l o vjerojatno da će se d e r b e r g a dosađivati. N i z o m faksova, telefonskih poziva i dopisa Jim Tucker i ja prvi s m o obavijestili sredstva javnog priopćavanja u T o r o n t u o održavanju sastanka - osobito n a k o n što sam, u najvećoj tajnosti, d o z n a o od izvora koji je prisustvovao sastanku da će ta konferencija n a v o d n o poslužiti kao teren za p r i p r e m u skorašnjeg raspada Kanade. Plan je trebalo osigurati kroz j e d n o s t r a n u Deklaraciju o nezavisnosti Q u e b e c a koja je imala biti objavljena p o č e t k o m 1997. Deklaracija bi rascijepila K a n a d u s ciljem da se do 2000. g o d i n e uspostavi „Kontinentalna unija" s SAD-om: t e r m i n je u m e ­ đ u v r e m e n u o d g a đ a n najmanje dva puta. članovi Bil­

se zahtijeva da se zavjetuju na šutnju. Prošlogodišnja konferen­ cija o d r ž a n a je u tri l u k s u z n a planinska hotela u Švicarskoj. Ove g o d i n e mjesto okupljanja je 60 milijuna dolara vrijedan l u k s u z n i rekreacijski klub u King Cityu. Tiskovna agencija T h e C a n a d i a n press razaslala je k r a t k o izvješće o p r e t h o d n o m tajnom s k u p u . M e đ u o s t a l i m n o v i n a m a izvješće je d a n a s objavio koji i m a više od 350.000 p r e t p l a t n i k a . Prvi put u povijesti Bilderbergovih konferencija netko ih je pobliže istraživao na ovakav način. Članovi Družbe nisu bili navikli na to da ikome moraju išta objašnja­ vati, osobito stoga što neki od njih posjeduju ili kontroliraju vodeće novine u glavnim gradovima, novinsko-izdavačke lance i telegrafske agencije. M e đ u t i m , skupština iz 1996. godine nipošto nije bila obična. D r u ž b a Bilderberg inače se na svojim sastancima ne bavi kovanjem planova o zbacivanju vlade zemlje domaćina. Kad su glavni d i s t r i b u t e r i vijesti počeli provjeravati naše informacije pu­ t e m vlastitih d r ž a v n i h i p r i v a t n i h izvora p o s t a l o je j a s n o da su Bilderberg i Novi svjetski p o r e d a k odlučili n e m i l o s r d n o r a s k o m a d a t i K a n a d u , j e d n u o d najbogati­ jih zemalja svijeta. Trebali su ipak znati da - kad se na kocki n a d e njihova oso­ b n a s l o b o d a - nikakva količina vlasničkog udjela u s r e d s t v i m a priopćavanja neće spriječiti tajnice, redaktore, pisce članaka, istraživačke n o v i n a r e , pa čak i r u k o v o d n o osoblje k a n a d s k i h televizijskih, radijskih i t i s k a n i h medija da razglase istinu javnosti na znanje. Interes za izvještavanje postao je toliki da je jedan od p o m o ć n i h reportera čuo Kissingera kako urla na kanadskog premijera Jeana Chretiena neka ga vrag nosi ako mu netko ovo zezne. David Rockefeller je za vrijeme stanke u zasjedanju o d v u k a o C o n r a d a Blacka na stranu i upitao ga bi li mogao „pritisnuti" neke ljude iz tiska i na­ vesti ili da „začepe gubicu o ovome". Čak i o n d a je C o n r a d Black, danas osramoćen i u stečaju, bio umiješan preko glave. O n o što su članovi Bilderberga smatrali curenjem informacija ubrzo se pretvori­ lo u poplavu, a p o t o m u lavinu. Tek su se na sastanku u Sintri u Portugalu, tri godine kasnije, donekle ublažile izvanredno stroge sigurnosne mjere koje su pratile Družbu nakon dotad najgoreg poraza - konferencije u Torontu 1996. Prvoga lipnja „Veliki Jim" Tucker i ja slavili smo, zajedno s č e t k o m povremenih lovaca na članove Bilderberga, zbog činjenice da se to pretvorilo u i z n i m n o uspješnu priču. Sve vodeće novine u zemlji htjele su intervjue, televizijske postaje neprekidno su tražile svježe vijesti, a radio-stanice su nas pratile po čitavom gradu. Toronto Sun,

Sastali s m o se u gostionici „Potkova" u Q u e e n Streetu, torontskoj inačici njujorške četvrti Soho. Ta gostionica, sad već šezdesetak godina stara, spada m e đ u prva glazbenička okupljališta u gradu - glasoviti lokal u kojem su kanadske pjevačke le­ gende Stompin Tom, Blue Rodeo, The Tragically Hip i The W a t c h m e n prvi put oku­ šale sreću. U rujnu 1997. upravo su ondje Rolling Stonesi 7 5 - m i n u t n o m emisijom za „Live on M T V " započeli turneju No Security. D o b r o mjesto za dobru zabavu, a mi s m o smatrali da je doista i zaslužujemo. D o k se slavlje p o m a l o bližilo kraju razmišljao sam o predstojećem sastanku ko­ jeg mi je tijekom telefonskog razgovora zakazao jedan od mojih doušnika: n e o d l o ž n o me želio vidjeti prije sutradan predviđenog završetka konferencije. Dogovorili s m o se da ćemo se naći za manje od sat vremena u Calatravinoj Galeriji. Želite li ostati nezamijećeni, BCE Place je j e d n o od najprikladnijih mjesta u gradu, baš zahvaljujući svojoj veličini i masi zblenutih turista koji o n u d a prolaze, fotografirajući i snimajući k a m e r a m a slike i zvukove glavne arhitektonske atrakcije Toronta. Društvo iz gostionice k o n a č n o se razilazilo, a ja sam odlučio prošetati do Galeri­ je preko Kensington Marketa, vrlo sličnog m a d r i d s k o m El Rastru, smještenog tik uz zapadni rub kineske četvrti. Bila je subota, najživahniji d a n u tjednu, kad se čitava če­ tvrt pretvara u uskomešanu tržnicu na otvorenom. Da me netko i pratio, sigurno bih ga se otresao provlačeći se kroz labirint zakrčenih ulica i n e p r o h o d n e gomile ljudi. Č i m sam zašao za ugao Galerije u g l e d a o sam svog i n f o r m a t o r a , s p l a s t i č n o m vrećicom u lijevoj r u c i i s m o t a n i m č a s o p i s o m u d e s n o j , kako n a s u m i c e pregleda­ va novinski š t a n d . N a k o n što su n a m se pogledi l e t i m i č n o sreli, n i č i m ne odajući da s m o se p r e p o z n a l i , bez riječi s m o k r e n u l i p r e m a o k r e t n i m v r a t i m a na ulazu u obližnji C a n a d a Trust Tower: katova n e b o d e r a . Ušao sam u lift nervozno se ogledavajući. Informator je trebao doći za m n o m pet minuta kasnije. Stupivši u otmjeni a p a r t m a n , preda m n o m se ukazao veličanstven p o ­ gled na jedan od najljepših gradova Sjeverne Amerike. S visine od 800 stopa d o i m a o se tihim. Prozori neprobojni za zvuk odvojili su me od vreve i zvukova velegrada. C a n a d a Trust Tower arhitektonsko je č u d o u kojem se četvorni metar prostora iznajmljuje za 160 kanadskih dolara. Zgrada ima 24-satni n a d z o r televizijom zatvore­ nog kruga, 24 lifta, o s m e r o k a t n o p o d z e m n o parkiralište, sedam uniformiranih čuva­ ra na ulazu i policajce u civilu. U n e b o d e r u se nalaze sjedišta nekih od najuglednijih i najuspješnijih multinacionalnih korporacija na svijetu. Iznenada sam se opet osjetio kao izvanjski p r o m a t r a č . Hoće li sve ovo i dalje biti važno? Hoće li ljudi postati svjesni opasnosti koja im prijeti? Ili će se u konačnici priča svesti na m e l o d r a m a t i č n u špijunsku pustolovinu? Uostalom, sve što mi je jedan prijatelj, koji radi za izvjesnog ulagača u n e k r e ­ t n i n e , osigurao n a m je p r o s t o r s p a n o r a m s k i m p o g l e d o m na j e d n o m od najviših

prolaznik odgovorio - nakon što sam mu strpljivo objasnio tko n a m je u posjetu i što gosti namjeravaju - bilo je: „Ugodan ti d a n želim, sinko!" U n a t o č svemu, m n o g o toga je učinjeno za ovih posljednjih nekoliko dana. Je­ d n o m se i n a m a dogodilo da p o t p u n o nadjačamo Družbu. Zanimanje medija bilo je o g r o m n o . Kissinger je pucao od bijesa: nedvojbeno d o b a r znak. Nepoželjni novinari progonili su, na njihovu veliku žalost, nazočne europske okrunjene glave. Planovi za skori raspad moje adoptivne d o m o v i n e p r i v r e m e n o su stavljeni na čekanje. Kakvom bi se još postignuću itko m o g a o nadati u tako k r a t k o m vremenu? Pa ipak sam z n a o da je ovo tek privremena odgoda. Ti će ljudi izvući pouke, na­ činiti zabilješke i p o n o v n o se vratiti. O n i žele satrti svaki otpor, žele vladati svijetom sa ili bez pristanka njegovih stanovnika, p o m o ć u oružja ili visokog standarda, bez... Diskretno kucanje po teškim d r v e n i m vratima prekinulo me u razmišljanju. „Naprijed!" - odgovorio sam, tek n e z n a t n o podigavši glas. Moj doušnik, s kožnatim rukavicama na r u k a m a , polako je prošao kroz vrata koja su odvajala h o d n i k , u r e đ e n u svijetlim bojama, od zagasite secesije a p a r t m a n a . Nakratko se zadubivši u prekrasan pogled na četvrt H a r b o u r Front u središtu grada, okruženu šetalištima uz jezero i nasadima ukrašenim puteljcima kroz luku, s divlje­ njem je prišao prozoru. „Ovaj put ste ih zaustavili" - rekao je, važući svaki slog kao da bi i najmanja pro­ mjena u glasu mogla prenijeti neko drukčije značenje. Usprkos n e t o m izgovorenim riječima, odisao je rezignacijom. ,,S rušenjem Kanade nastavit će se kako je planira­ no. To je samo pitanje vremena." „Možda." - odgovorio sam. „Ali zasad je sve dobro, do idućeg bliskog susreta. O d s a d a pa dotad sasvim će ih lijep broj poumirati od starosti, bolesti i u slučajnim nezgodama." „Slučajnim? Za koga?" - upita on. Iz časopisa što ga je čvrsto stiskao u desnoj r u c i izvukao je r u k o m ispisane bilješke, ili, bolje rečeno, črčkarije za koje mi se činilo da ih s a m n e ć u uspjeti odgonetnuti. „Mislio sam da pisanje bilješki nije dopušteno" - primijetio sam tobože začuđe­ no, široko mu se osmjehnuvši. „Pisanje bilješki nastoji se osujetiti, prijatelju" - ispravio me. Bacio sam pogled na papir. Poznati potezi naliv-perom koje je mjestimice osta­ vljalo umrljani trag... no, sve u svemu, shvatio sam da ga mogu razabrati. Vrlo sam d o b r o poznavao inibrmatorov rukopis, s t a n u š n i m slovima T i kukastim R, brižlji­ vo rastegnut od ruba do ruba papira s crtama. Načas sam razmislio o svemu što taj hrabri čovjek stavlja na kocku sastajući se sa m n o m i predajući mi ove neprocjenjivo vrijedne podatke.

Zašto na svijetu n e m a više ljudi p o p u t njega? M o ž d a ih i una. Možda ih jednosta­ vno ne poznajemo, njih i njihove osobne bitke koje vode negdje tisućama kilometara daleko. Mnogi obični ljudi omogućili su mi da d o đ e m do velikog dijela podataka kojima raspolažem. O b i č n o bih došao na mjesto održavanja skupa D r u ž b e Bilderberg nekoliko dana ranije i zadržao se u l u k s u z n o m hotelu s pet zvjezdica, sve dok me službe sigurnosti koje su pratile dolazak uvaženih gostiju ne bi izbacile d a n prije početka konferencije. Tijekom boravka u hotelu u p o z n a o bih se s konobaricama, k o n o b a r i m a i ostalim osobljem. Pristupio bih o n i m a koji su mi se činili otvorenijima i objasnio im da će se odvijati sastanak Bilderberga, čime se bavi ta tajna skupina i što će se u hotelu doga­ đati idućih nekoliko dana. Naravno da mi m n o g i od njih ne bi povjerovali, ali ja bih ih zamolio neka mi ne vjeruju na riječ nego neka s a m o gledaju što se zbiva po hotelu i slušaju razgovore članova D r u ž b e d o k ih b u d u posluživali. Poslije toga će moći odlu­ čiti žele li, na dobrobit čovječanstva, postati moje oči i moje uši. Na ruku mi je išla politika zapošljavanja u hotelima s pet zvjezdica: i p o m o ć n o i administrativno osoblje m o r a govoriti najmanje četiri jezika - engleski, francuski, njemački i još jedan - kako bi udovoljili gostima. Stoga su mogli diskretno prislu­ škivati i razumjeti većinu onoga o čemu se tijekom konferencije raspravljalo. Kako su dani prolazili, oni kojima sam p r e t h o d n o pristupio bili su svjedocima nazočnosti policije i tajne policije, kao i čuvanja tajnosti sudionika skupa, pa bi povjerovali da je ono što sam im govorio istina. Za nekolicinu o n i h koji bi se odlučili da mi p o m o g n u odredio bih nekoliko lokalnih kafića u kojima s m o se neprimjetno mogli sastajati. Doušnik iz redova D r u ž b e zahtijevao je, dakako, sigurnije sastajalište. „Moram ići" - tiho progovori informator, ne dižući pogled. Mehanički sam ispružio ruku prema njemu, no u trenutku kad ju je trebao pri­ hvatiti otvorenog dlana, shvatio sam da ga stežem u medvjeđem zagrljaju. „Neću trošiti Vaše vrijeme zahvaljujući Vam. Nikakvi izrazi zahvalnosti ne m o g u biti dovoljni za o n o što činite." On pogleda u stranu. „ M o r a m krenuti." „Otići ćemo kao što s m o i došli" - rekao sam - „u r a z m a k u od pet m i n u t a . Ja ću sići prvi." „Nije potrebno. Ostavio sam auto u p o d z e m n o m parkiralištu. M o ž e m o zajedno sići dizalom", odvrati on. Navlačeći kožnate rukavice pritisnuo je dugine dizala. Plavo svjetlo zasjalo je kroz prozirnu površinu vrata. Č u o sam fijukanje hidrauličkog dizala koje iz utrobe nebodera juri p r e m a n a m a b r z i n o m od šest katova u sekundi. O k r e n u o sam se p r e m a informatoru. „Kad ću Vas opet vidjeti?"

Začuo se zvuk zvonca, vrata su se otvorila, a ja sam zakoračio. „Pazite!" - kriknuo je informator, zgrabio me za ruku i povukao unazad. Buljio sam u lift. Ispred m e n e se pružao jeziv prizor... prazno o k n o dizala u ko­ jem bi me na dubini od 650 stopa čekala sigurna s m r t da moj doušnik nije imao brze reflekse i da me nije povukao s ruba p o n o r a . D r h t a o sam cijelim tijelom. Ledeni srsi prolazili su mi duž kralježnice jedan za drugim. „Pod" - p r o m r m l j a o sam, jedva shvaćajući. „Gdje je p o d ? " „ M o r a m o van odavde!" - obrati mi se informator. „Netko je prčkao po sustavu. Očekivali su Vas!" „Slušajte" - nastavio je. „Nemojte ići dizalom. Nije sigurno. Siđite stubištem i zovite policiju. Kad oni stignu, ja ću iskoristiti trenutak i spustiti se liftom do garaže. Idite! O d m a h ! " Preskačući po dvije stube, jurio sam kao ispaljen iz praćke s odmorišta na o d m o rište, odgurujući se od zidova k r a t k i m pokretima ruku, naelektriziran adrenalinom, leteći niz stubište r e k o r d n o m brzinom. Slušao sam kako mi srce udara o prsni koš i d a h t a o pokušavajući doći do kisika. Na j e d n o m e od nižih katova začuo sam ispre­ kidan glas službenika sigurnosti - sudeći po naglasku, stranog podrijetla - koji se penjao stubama prema meni. „...Ne, ...dine, ...podine, g o s p o d i n e . Ste d o b r o ? Šta d o g o d i l o se? M e n e zvali na interfon na d r u g i kat... n e t k o r u č n o n a p r a v i o lift stane... s a m o u o p a s n o s t m o ž e se to r a d i t . " Zgrabio sam ga za podlakticu. „Da li biste, m o l i m Vas, mogli pozvati policiju što je brže moguće?" - izgovorio sam, hvatajući dah između riječi. Čovjek je izvukao voki-loki iz kojega se čuo piskutavi glas s drugog kraja linije. Nastavio sam trčati. Peti kat, četvrti, treći, drugi, prvi... prizemlje. G u r n u o sam teška metalna vrata koja su se otvarala p r e m a glavnom predvorju. Pred zgradom su već bila parkirana dva patrolna policijska automobila. Prvi radoznalci počeli su se okupljati s ulične strane okretnih ulaznih vrata. „Jeste li vi taj koji je zapeo u liftu?" - upita pozornik, upirući u m e n e debeli ka­ žiprst i srednjak. „Ne baš," - promrsio sam, vrteći glavom u istinskoj nevjerici. „Skoro sam ušao u lift kojem je nedostajao najvažniji dio, to jest p o d . " Policajac ispusti kratak uzvik. Njegov zdepasti kolega oštrih crta lica, potkresanih brkova i dlakavih zapešća preleti me pogledom. „Znaš li ti, sinko, da si pravi srećković što si ostao živ?" Policajac je stajao lagano raširenih koljena: vrhovi cipela bili su mu okrenuti p r e m a van. „Obično samo slijepci prežive takve situacije. Slijepac nikad ne bi zakoračio u dizalo a da prije toga ne pro-

vjeri je U sve na mjestu. Većina nas misli da se to s a m o po sebi razumije. Kad mafija hoće nekoga likvidirati to im je jedna od najdražih m e t o d a . " Prvoga lipnja 1996. bio sam na pragu tridesete godine - premlad da u m r e m . Tko ih jebe, pomislio sam. Ovo ni slučajno nije gotovo. Još uvijek možemo pobijediti. Izložio sam pojedinosti događaja pozorniku, koji me s vremena na vrijeme skepti­ čno pogledavao ne odvajajući oči od donjeg dijela mog lica, kao da mi čita s usana. Službenik sigurnosti besprijekorno ćelavog tjemena i malko p o d r e z a n e kose još me j e d n o m upitao jesam li dobro. Nekoliko ljudi koji su stajali na pločniku sjetili su se da su vidjeli onižeg, plećatog muškarca četrdesetih godina kako izlazi iz nebodera nekih pet minuta prije nego što je policija došla. Pred zgradom su se zaustavili policijski kombi i još dva policajca na m o t o r i m a . Da, da, predstava je počela. Došao je red na publiku da zauzme središte pozornice. Krivi ljudi upamtili su prave stvari, i o b r a t n o . Debela gospođa, koja je odbila čokoladicu jer je „ n a dijeti", podnijela je m e l o d r a m a t i č a n izvještaj o t o m e kako je vidjela nekoga - ili m o ž d a nešto - da h o d a , ili m o ž d a posrče... Ulični svirač violi­ ne sjetio se dvojice m u š k a r a c a koji su iznosili glasovir srednje veličine iz zgrade... Gospođica s pudlicom... No što god da su ti ljudi vidjeli, ili nisu vidjeli, vezano uz zločin, sada su se svi nadali da će nekako u tome sudjelovati. Da, da, doista i jesu sudjelovali, čitava gomila dobronamjernika, radoznalaca, zabadala i šarlatana. Odložite olovku. Predstava je završila. moliti da spremite sve osobne predmete Vi, gospodine, u dnu pozornice, nataknite nazad u vaše zamišljene kovčege i napustite opet naočale! Policajce, prestanite škrabati po notesu! Dame i gospodo, mogu li vas za­ ovaj prostor? Predstava je završila! Skitnica je t u t n u o u usta napola sažvakanu cigaru. Mršav, dotjeran čovjek s du­ gim zaliscima polako je koračao pokraj nas praveći se da ništa ne primjećuje, čak i ne okrećući glavu. Dva prodavača hot doga potišteno su gurala svoje hrenovke preko tramvajskih tračnica nazad na d r u g u stranu ulice, n a k o n što ih je p o z o r n i k otjerao omalovažavajućim p o k r e t o m glave. Odšetao sam u d r u g o m smjeru, istim p u t e m kojim sam i došao. Prvog lipnja u Andaluziji je ljeto, ali ovdje je do ljeta manjkalo još dva mjeseca. M u š k a r a c ošišan na ježa, n e d v o j b e n o Rus, p r o š a o je pokraj m e n e , r u k u p o d ruku s g o s p o đ o m , žaleći se na p r e h r a m b e n e navike nekoga po i m e n u Vanja. Pod­ sjetio me na moju r o d n u zemlju. Podsjetio me t a k o đ e r i na čovjeka koji me u sve ovo zapravo u v u k a o .

H I G H L A N D E R , 1992.

oje bavljenje tajnim društvom zvanim D r u ž b a Bilderberg započelo je je­ d n o g jesenjeg dana u listopadu 1992. telefonskim pozivom ruskog emi­ granta nastanjenog u Parizu. On je već ranije u ruskim novinama koje izlaze u New Yorku pročitao članak o nedaćama moje obitelji, objavljen p o v o d o m desete obljetnice našeg izgnanstva, i htio se sastati sa m n o m da porazgovaramo o „izvjesnoj stvari od velike važnosti". Neko­ liko tjedana kasnije susreli s m o se u „Segoviji", p o z n a t o m španjolskom restoranu u Torontu, o d m a h uz Yonge Street. Onoga trenutka kad sam d o n i o s u d b o n o s n u odluku da se sastanem s čovjekom čiji će identitet ostati nepoznat i kojega ćemo zvati s a m o „Vladimir", ušao sam u pa­ ralelni svijet u kojem crveno znači - „idi", zeleno - „pucaj", a žuta, plava, naranča­ sta i sve ostale boje jednostavno ne postoje. To je protuintuitivni svijet, nepoznat svima osim malobrojnim o d a b r a n i m a koji su se na neki način dotaknuli ili došli u vezu s p o d z e m n o m sferom sablasti i kontrašpijunaže. On ostaje nezamijećen u sva­ kodnevnoj borbi najvećeg dijela čovječanstva, ali - vjerujte mi - on postoji: kloaka dvoličnosti, laži, dvosmislica, insinuacija, ucjena i podmićivanja. Nadnaravni svijet dvostrukih i trostrukih agenata, promjenjivih lojalnosti, psihotičnih profesionalnih ubojica, indoktriniranih izvršitelja ilegalnih operacija i plaćenika svih vrsta, čiji su osnovni izvori zarade najprljavije i najodvratnije subverzivne akcije p o d pokrovitelj­ stvom države - vrsta ljudi koji nikada ne smiju bili raskrinkani. Te osobe provode cijeli život na oštrici noža, nestajući na najmanji nagovještaj opasnosti. Koliko bi god većina ljudi voljela vjerovati d a j e to moguće jedino u filmo­ vima o jamesu Bondu, molim vas da mi vjerujete na riječ: taj paralelni svijet određuje najveći dio svega onoga što svakodnevno gledate, čitate i slušate. Da biste preživjeli m e đ u takvima m o r a t e postupati po njihovim pravilima i nikad ih ne smijete osuđiva­ ti zbog njihovih postupaka, niti vjerovati o n o m e što vam je većina njih spremna reći.

Viđao sam profesionalne novinare, dobitnike nagrada, tako d u b o k o užasnute da nisu bili sposobni dokučiti istinu o o n o m e čemu su svjedočili. U tom svijetu sjena vaše je j e d i n o oružje krajnje precizno ugođeno šesto čulo koje vas može očuvati od neprilika dovoljno dugo da preživite i shvatite neke stvari. Kad sam stupio o n a m o našao sam se u okruženju koje sam držao toliko izopačenim i zlim da je ostavilo neizbrisiv pečat na mojoj duši. To je cijena uplitanja. Stigao sam prvi u „Segoviju", naručio piće, smjestio se u kut leđima p r e m a zidu i čekao. Deset m i n u t a kasnije pojavio se Vladimir - visok, mršav, elegantno odjeven. Ž m i r k a o je. Kad je došao do mene, položio mi je na rame dva tanka prsta, pogledao me i d o m a h n u o konobaru. „Viski", progovorio je s jedva primjetnim ruskim naglaskom: značajka osobe koja je provela znatan dio života u inozemstvu. Sjeo je preko puta mene. Vrhom nalivpera otresao je narančasti končić s k r u t o uštirkane bijele košulje. O d m a h sam shvatio da Vladimir nije tipični ruski emigrant. „Slušaj" - rekao je primaknuvši se stolu. „Koliko dobro poznaješ čovjeka koji vodi ovaj lokal?" „Dobar mi je prijatelj" - odgovorio sam. „Zato sam i htio da se sastanemo ovdje." Pocrvenio je, ž u r n o k l i m n u o glavom i uperio u m e n e pogled p u n nade. Na dru­ gom kraju sale neki pretili biznismen s m a r a m i c o m natopljenom Chanelovim parfe­ mom pokušavao je zavesti nalickanu djevojku. Vladimir je p o d i g n u o tešku, iznošenu crnu kožnatu aktovku i brižljivo je položio u krilo. Uz dva jedva čujna kvrcaja bravica se otključala. Dugačkim palcima pažljivo je otvorio poklopac. Torba je bila p u n a papira, u r e d n o složenih u raznobojne fascikle. Fascikli su, pak, bili p o m n o pohranjeni ispod lažnog d n a aktovke. Tijekom iduća dva sata Vladimir me u p o z n a o s n i z o m događaja koji su zauvijek poljuljali moj udobni, mali svemir. D o k u m e n t i koje sam vidio uklonili su sve sumnje u istinitost onoga što sam slušao i gledao. Pridobio je moju naklonost otvorenošću i iskrenošću, kao i s p r e m n o š ć u da odgovori na sva pitanja kojima sam ga zasipao. Sve je bilo na broju: Trilateralna komisija koja je orkestrirala uklanjanje filipinskog pred­ sjednika Ferdinanda Marcosa; zapisnici s tajnih sastanaka na kojima se raspravljalo o ubojstvu Johna Fitzgeralda Kennedyja; sastanak Rimskog kluba 5. prosinca 1980. u Washingtonu, gdje je o d o b r e n i prihvaćen „Globalni izvještaj 2000." - nacrt global­ nog genocida; KGB-ovi „Spisi o Kissingeru"... i tako dalje. Pa ipak, prije no što sam pristao u p o t p u n o s t i povjerovati Vladimirovim dokazi­ ma m o r a o sam se uvjeriti da se ne radi o običnoj navlakuši - obavještajcu s ispravnim d o k u m e n t i m a u ruci, kojega su šefovi pustili s lanca sa zadaćom da uvlači krajnje opasne tipove u nesputane diskusije. Bio sam novi u igri: za m e n e je c r n o još uvijek

bilo crno, crveno je značilo - „stani", zeleno - „idi", a žuto je upozoravalo na oprez. Trebalo mi je dugo v r e m e n a dok sam se priviknuo na činjenicu da ti ljudi unose u igru vlastita pravila. Ako ste željeli preživjeti, morali ste ih slijediti. G o d i n a m a kasnije otkrio sam zašto je Vladimir došao baš k meni. Bio je dvo­ struki agent: radio je za KGB i M I 5 . Ili možda za MI5 i KGB? U j e d n o m je trenutku njegov konspirativni identitet bio provaljen, a on je zapao u očaj. Bojao se za vlastiti život, pa kad je ugledao onaj s u d b o n o s n i novinski članak o mojoj obitelji zapazio je nekoga za koga je mislio da mu m o ž e pomoći: mog djeda, bivšeg KGB-ovog kontraobavještajca. Vladimir se n a d a o da će se, povukavši takav potez, m o ž d a uspjeti na blef vra­ titi u igru. Pokušavao se otresti svojih poslodavaca, a o n i su ga progonili. Trebalo mu je n e š t o č i m e će trgovati s o n i m a koji su ga pokušavali ušutkati. S m a t r a o je da bismo mu ja ili, bolje reći, moj djed mogli poslužiti kao veza: ja sam dovoljno d o ­ bro p o z n a v a o ljude iz n o v i n s k e djelatnosti u T o r o n t u i m o g a o sam ih nagovoriti da objave njegovu p r i č u , a moj djed je još uvijek i m a o dovoljno utjecaja da m o ž e držati u šahu ljude iz M I 5 . Tjedan dana kasnije p o n o v n o sam se čuo s Vladimirom. Naš telefonski razgovor bio je suludo č u d a n . O p e t sam se našao u o n o m paralelnom svijetu u kojem ništa nema smisla, a svaka izgovorena riječ je šifrirana. Jedino što sam uspio zapamtiti iz lavine brojeva i d a t u m a kojima me zasuo bilo je UP AR 340-18-5. Moji obavještajni suradnici uspjeli su ustanoviti d a j e to strogo povjerljivi izvorni d o k u m e n t naslovljen OPERACIJA STRAŽARSKA KULA, o tajnom poslu švercanja droge koji je vodila vlada SAD-a, a kojim se financiralo antikomunističko djelovanje od 1975. do 1984. godine. U d o k u m e n t u se također spominjalo motrenje i praćenje. „Možda m i j e pokušavao reći da ga promatraju" - nagađao sam. Z a b r i n u t o sam iščekivao njegov slijedeći poziv, ali ga nisam dočekao. Umjesto da mi telefonira, Vladimir je iščeznuo. Za njim je ostao t m u r n i svijet tajnih društava i neformalnih državnih poslova. Njegov prikaz D r u ž b e Bilderberg zauvijek je p r e o k r e n u o moj svijet naglavce i promijenio mi život. Riječ „Bilderberg" postala je s i n o n i m o m za preuzimanje sveopće vlasti od strane Jedinstvene svjetske vlade, a taj daleki paralelni svijet postao je mojim p o d r u č j e m djelatnosti. Pretvorio sam se u jednoga od njih - u sablast, u prikazu, u sjenku... koja poigra­ va na oštrici noža i nestaje na najmanji nagovještaj opasnosti. U Americi su me zvali jednostavno ..Highlander".

UTEMELJENJE DRUŽBE

Z

amislite privatni klub u kojem se r a m e uz r a m e druže predsjednici, premijeri,

m e đ u n a r o d n i bankari i generali, u kojem d o b r o h o t n e g a r d e d a m e kraljevskog roda brinu o t o m e da se svi lijepo slažu, u kojem ljudi koji upravljaju ratovima,

tržištima i E u r o p o m govore o n o što se nikad ne bi usudili izreći javno. To je Družba Bilderberg, najtajnija od svih organizacija na svijetu. Razlog zbog kojega nitko nije spreman raskinuti zavjeru šutnje oko te skupine ili se s njom suočiti objelodanjen je u riječima francuskog radio-komentatora Thierryja de Segonzaca: „Članovi D r u ž b e Bilderberg previše su m o ć n i i sveprisutni a da bi se razotkrili." Tajnovitost p r i p a d n i k a Bilderberga zaokupljala je maštu romanopisaca p o p u t

Roberta Ludluma i Gayle l.ynds. Njihove knjige prikazuju tajne organizacije na te­ melju o n o m a l o p o d a t a k a objavljenih o Družbi Bilderberg. U tim r o m a n i m a razja­ šnjava se činjenica da, kad god se bilo gdje u svijetu ukaže potreba za mijenjanjem režima - bilo zato da se, primjerice, p o d u p r e socijalna država ili zato da se isprave destabilizirajući tokovi kapitala - promjena se dogodi isključivo o n d a kad svjetsko udruženje mešetara m o ć i odluči da će se prihvatiti rješavanja problema i kad ih stavi na svoj dnevni red.
1

Nizozemski p r i n c Bernhard bio je uvjeren kako bi se ozbiljni gospodarski pa­ dovi, p o p u t Velike depresije, mogli izbjeći kad bi odgovorni i utjecajni lideri bili u mogućnosti da zaista upravljaju svjetskim zbivanjima onkraj svoje n u ž n o postojeće javne poze. Z b o g toga je upravo od njega bilo zatraženo da tijekom 1954. godine organizira prvi skup „istomišljeničkih" predstavnika svih aspekata svjetskih gospo­ darskih, političkih, industrijskih i vojnih sfera. Sastanak je o d r ž a n u nizozemskom gradiću Oosterbeeku, u Hotelu Bilderberg, od 29. do 3 1 . svibnja. Po završetku sastan­ ka sudionici su se dogovorili da će osnovati tajno udruženje. U većini izvještaja n a v o d i se da su p r v i članovi s v o m savezu dali i m e D r u ­ žba Bilderberg po hotelu u kojem su se sastali. Pisac Gyeorgos C. H a t o n n o t k r i o

je, m e đ u t i m , d a j e p r i n c B e r n h a r d , r o đ e n i Nijemac, p o č e t k o m t r i d e s e t i h g o d i n a bio časnik u konjičkom o d r e d u SS-a (Reiter SS), te član uprave „ F a r b e n Bildera", p o d r u ž n i c e k o n c e r n a „I.G. Farben". U knjizi Nasilje nad Ustavom; smrt slobode(Rape of the Constitution; Death of Freedom), Flatonn tvrdi da je p r i n c B e r n h a r d iskoristio svoju nacističku prošlost u k o r p o r a t i v n o j upravi kako bi p o t a k n u o ,,supertajnu s k u p i n u koja kreira p o l i t i k u " d a u z m e i m e Bilderberg p o tvrtki „ F a r b e n Bilder", u s p o m e n na inicijativu r u k o v o d e ć i h ljudi „Farbena", zahvaljujući kojoj je oformljen „ K r u g prijatelja" H e i n r i c h a H i m m l e r a , elitnih p r e d v o d n i k a u zgr­ tanju bogatstva koji su i više nego izdašno nagrađivali H i m m l e r a zato što ih je štitio p o d k a p o m nacionalsocijalističkih p r o g r a m a , o d prvih d a n a Hitlerove p o ­ p u l a r n o s t i sve do p o r a z a nacističke Njemačke. Kad je p r i n c B e r n h a r d po o k o n č a ­ nju rata p o s t a o visokim d u ž n o s n i k o m u n i z o z e m s k o - b r i t a n s k o m k o r p o r a t i v n o m divu „Royal D u t c h Shell", n i z o z e m s k a kraljevska obitelj d i s k r e t n o je p o k o p a l a taj dio njegove prošlosti. P r e b o g a t a e u r o p s k a naftna k o m p a n i j a d a n a s p r i p a d a naju­ žem k r u g u elite Bilderberga. Tijekom prvog s a s t a n k a Bilderberga utemeljitelji su definirali svoju misiju i ciljeve. P r e m a riječima j e d n o g p r o m a t r a č a , i kasnije su nastavili u istom d u h u : „Skrovita n a m j e r a svih s a s t a n a k a D r u ž b e bila je stvaranje 'namjenske aristokra­ cije', zajedničke Europi i Sjedinjenim D r ž a v a m a , te usuglašavanje o pitanjima p o ­ litike, g o s p o d a r s t v a i strategije u zajedničkom vladanju svijetom. N A T O savez bio im je od p r e s u d n e v a ž n o s t i kao baza za operacije i subverzije, b u d u ć i da im je služio k a o kulisa za p l a n o v e o ' t r a j n o m ratu', ili b a r e m za p o l i t i k u ' n u k l e a r n e ucjene'"
2

tnjom k a o o v n o m za rušenje b e d e m a protiv ostatka svijeta koji im je n e s k l o n . A kako bi mogli n a d z i r a t i E u r o p u bilo je n u ž n o e l i m i n i r a t i francusku n u k l e a r n u silu kao sredstvo odvraćanja, bez obzira na o d l u č u j u ć u ulogu tog sredstva u blo­ kiranju sovjetske n u k l e a r n e prijetnje. Životopisac generala de Gaullea, Jean Lac o u t u r e napisao je: „... de Gaulle je m o r a o uspostaviti n e o s p o r i v u poziciju m o ć i u n u t a r E u r o p e , n a s u p r o t b r i t a n s k o m s l o b o d n o t r g o v i n s k o m usmjerenju p r e m a N o v o m svjetskom i m p e r i j a l n o m p o r e t k u . Z b o g toga j e F r a n c u s k a m o r a l a biti je­ d n i m od triju nosivih p i l o n a s l o b o d n o g svijeta, u m j e s t o j e d n i m od s t u p o v a eu­ ropskog H r a m a . " 3 A n a l i z i r a m o li točke d n e v n o g reda iz zapisnika s a s t a n a k a D r u ž b e o d r ž a n o g 1954. g o d i n e vidjet ć e m o k a k o se u njima j a s n o ističe nastojanje da se prevladaju i stave p o d k o n t r o l u ideološke razlike i z m e đ u a m e r i č k e i e u r o p s k e aristokraci­ je, s o b z i r o m na to k a k o će koja od dviju s k u p i n a p r i s t u p a t i pljačkanju Planeta. Primjerice, na s e d m o j stranici O p ć e g izvještaja sa s k u p a 1955. g o d i n e govori se o „uklanjanju n e s p o r a z u m a i m o g u ć e sumnjičavosti m e d u z e m l j a m a Z a p a d n e Europe i SAD-a, uzevši u obzir o p a s n o s t i koje prijete svijetu." 4 Počevši od 1954. g o d i n e članovi D r u ž b e Bilderberg predstavljaju elitu i n e o ­ g r a n i č e n o bogatstvo svih država Z a p a d a - financijaše, industrijalce, b a n k a r e , p o ­ litičare, poslovne čelnike m u l t i n a c i o n a l n i h korporacija, predsjednike, premijere, m i n i s t r e financija, d r ž a v n e tajnike, p r e d s t a v n i k e Svjetske b a n k e i M e đ u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda, p r e d s j e d n i k e svjetskih medijskih grupacija i visokopozicionirane vojne d u ž n o s n i k e . U rujnu 2005. s e d a m d e s e t t r o g o d i š n j i predsjedatelj Bilderberga, vikont Etienne D a v i g n o n , d a o je intervju Billu H a y t o n u s BBC-ja, načinivši gestu bez p r e ­ sedana kako bi u t i š a o o p t u ž b e za kovanje u r o t e , u p u ć e n e na r a č u n D r u ž b e . U t o m razgovoru p r i k a z a o je d a l e k o bezopasnijim s m i s a o D r u ž b i n i h skrovitih sastana­ ka: „Mislim da se j e d n o s t a v n o r a d i o ljudima od utjecaja, z a i n t e r e s i r a n i m a za razgovor s d r u g i m ljudima od utjecaja, na s k u p u tijekom kojeg im je o m o g u ć e n o da s l o b o d n o govore i propituju m e đ u s o b n e razlike u mišljenjima bez kritizira­ nja i javnog razglabanja njihovih stajališta." D a v i g n o n je zanijekao da članovi D r u ž b e žele učvrstiti g l o b a l n u vladajuću klasu, „jer m i s l i m da ne postoji nikakva globalna vladajuća klasa". Naprotiv, u s t v r d i o je: „Poslovna sfera utječe na d r u š ­ tvo, politika utječe na d r u š t v o - to n a m govori zdrav r a z u m . Nije biznis taj koji osporava d e m o k r a t s k i i z a b r a n i m v o d a m a pravo d a v o d e . " Ratovi su se o b i č n o vodili o k o proširenja teritorija, ali u ovoj novoj eri globalizacije, u kojoj su z b o g preživljavanja biznis i politika m e đ u s o b n o ovisni, go­ spodarska je k o n t r o l a d o m i n a n t n a . Bez obzira na izjave predsjedatelja Bilderber­ ga, n e m a s u m n j e d a D r u ž b a i m a e k o n o m s k u k o n t r o l u n a d svjetskom t r g o v i n o m .

Sve ću ovo p o d r o b n o objasniti d o k b u d e m o skidali sloj po sloj tajnosti i ra­ zotkrivali prave n a m j e r e Bilderberga koje su, u s p u t budi rečeno, nažalost bile p o ­ t p u n o jasne tadašnjem f r a n c u s k o m predsjedniku, g e n e r a l u Charlesu d e Gaulleu. U biltenu Politički, diplomatski i financijski dokumenti (Les Documents, Politiques, Diplomatiques et Financiers) iz listopada 1967. politički istraživač Roger z a p o č e o zapa­

M e n n e v e e analizirao je o d n o s D r u ž b e i de Gaullea. Izvješće je

njujućom o p a s k o m o t o m e kako su „svi francuski uglednici koji su bili povezani s D r u ž b o m Bilderberg - primjerice, Georges P o m p i d o u , A n t o i n e Pi nay i G u y Mollet - ujedno bili i najljući protivnici n u k l e a r n e politike Charlesa de Gaullea", poznate pod nazivom snaga udara (force de frappe). P o m p i d o u je bio premijer. Pinay i Mollet bili su m i n i s t r i u francuskoj vladi. Č e m u to savezništvo? Z a t o što je j e d a n od glavnih ciljeva D r u ž b e bio podvr­ gavanje suvereniteta s l o b o d n i h n a r o d a E u r o p e b r i t a n s k o - a m e r i č k o j jedinstvenoj Svjetskoj vladi p o d k o n t r o l o m Bilderberga, koja će se služiti n u k l e a r n o m prije-

Činjenica je da javnost nije u p u ć e n a u zapisnike s njihovih godišnjih skupština. O n i se sastaju u tajnosti k a k o bi raspravljali o globalnoj strategiji i usuglasili sta­ jališta o velikom broju pitanja. Tajnovitost je s a m a po sebi sumnjiva, a moj je cilj s k i n u t i veo s D r u ž b i n e tajnovitosti i p o k a z a t i k a k o taj privatni klub svjetskih voda i u z a j a m n o p o v e z a n i h a g e n t u r a ustrajno pokušava p o d v r g n u t i sve s l o b o d n e n a r o d e svojoj vladavini p u t e m m e đ u n a r o d n i h z a k o n a kojima m a n i p u l i r a j u i čiju p r i m j e n u prepuštaju Ujedinjenim n a r o d i m a . Članovi Bilderberga upravljaju središnjim b a n k a m a , pa su stoga u položaju da o d r e đ u j u d i s k o n t n e stope, razine n o v č a n e m a s e , k a m a t n e stope, cijene zlata k a o i to kojim se zemljama odobravaju krediti. Provlačeći n o v a c gore-dolje d u ž p o s l o v n o g lanca, u s p u t stvaraju milijarde dolara za sebe. Ideologija novca i žu­ dnja za m o ć i njihova je p o k r e t a č k a snaga. Svaki p r e d s j e d n i k SAD-a, od Ikea E i s e n h o w e r a nadalje, bio je u D r u ž b i Bil­ derberg; p r e m d a svaki od njih p o n a o s o b nije sudjelovao na s k u p o v i m a , svi su o n a m o slali svoje p r e d s t a v n i k e . Bivši b r i t a n s k i p r e m i j e r Tony Blair, zajedno s ve­ ć i n o m v o d e ć i h ljudi iz b r i t a n s k e vlade, t a k o đ e r s p a d a u članstvo D r u ž b e . Čak je i P i e r r e T r u d e a u , u javnosti vrlo p o z n a t bivši k a n a d s k i premijer, bio njenim č l a n o m . Uzvanici na Bilderbergovim s a s t a n c i m a bili su i Alan G r e e n s p a n , bivši p r e d s j e d n i k Saveznih rezervi, Hillary i Bill C l i n t o n , John Kerry, M e l i n d a i Bili Gates, te Richard Perle. 5 M e d u članove Bilderberga ubrajaju se i ljudi koji n a d z i r u o n o što gledate i čitate - medijski m o ć n i c i p o p u t Davida Rockefellera, C o n r a d a Blacka (sada sro­ z a n o g bivšeg vlasnika p r e k o 440 tiskovina diljem svijeta, od Jerusalem Posta do k a n a d s k o g najnovijeg d n e v n i k a The National Post), E d g a r a B r o n f m a n a , R u p e r t a M u r d o c h a i S u m n e r a R e d s t o n e a , glavnog izvršnog d i r e k t o r a „Viacoma", m e đ u n a ­ r o d n o g medijskog k o n g l o m e r a t a koji pokriva p r a k t i č k i sve značajnije s e g m e n t e medijske industrije. Štitili su tajnost tajnog d r u š t v a , z b o g čega vam je naziv „Bil­ derberg" možda nepoznat. Bez obzira k a m o pogledali - p r e m a v l a d a m a , k r u p n o m p o d u z e t n i š t v u ili bilo kojoj instituciji koja želi koristiti vlast - ključ k o n t r o l e je tajnovitost. Sastanci Organizacije za g o s p o d a r s k u s u r a d n j u i razvoj ( O E C D - a ) , g r u p e G 8 , Svjetske tr­ govinske organizacije, Svjetskog e k o n o m s k o g f o r u m a , središnjih b a n a k a , Vijeća m i n i s t a r a Europske unije i E u r o p s k e komisije, sastanci na v r h u Europske unije, sastanci vladinih k a b i n e t a ili brojnih trustova m o z g o v a uvijek se odvijaju iza za­ t v o r e n i h vrata. Jedini m o g u ć i razlog je taj da „ o n i " ne žele da vi i ja z n a m o o č e m u raspravljaju i odlučuju. O n k r a j te uobičajene n e s k l o n o s t i otkrivanju d n e v n o g reda sastanaka, načelo tajnosti proteže se i na s a m e f o r u m e ili sastanke: sve u svemu, mi n e m a m o p o j m a

n

i da se skupovi održavaju, a k a m o l i da b i s m o znali što se na njima planira i o
6

ć e m u se razgovara. ,,U siječnju i veljači o d r ž a v a se zasjedanje Svjetskog e k o n o m ­ skog foruma u D a v o s u , u travnju i svibnju sastanci D r u ž b e Bilderberg i s k u p i n e G8, a u rujnu - godišnja s k u p š t i n a M e đ u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda i Svjetske banke. Svojevrsni m e đ u n a r o d n i k o n s e n z u s p r e n o s i se s j e d n o g skupa na d r u g i . Nitko ga zapravo ne p r e d v o d i . No taj k o n s e n z u s postaje p o d l o g o m za s l u ž b e n a priopćenja s k u p i n e G8 o g o s p o d a r s t v u ; postaje i z v o r o m informacija na temelju kojih M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond n a m e ć e korektivni p r o g r a m A r g e n t i n i ; p o ­ staje o n o što p r e d s j e d n i k SAD-a p r e d l a ž e K o n g r e s u . " 7 P r e m a n a c r t u d o k u m e n t a iz 1989. g o d i n e , prvi s a s t a n a k D r u ž b e Bilderberg „proizašao je iz z a b r i n u t o s t i koju su iskazivali m n o g i ugledni g r a đ a n i s obiju strana Atlantika, z b o g toga što Z a p a d n a E u r o p a i Sjeverna A m e r i k a ne s u r a đ u j u onoliko tijesno koliko bi m o r a l e na p i t a n j i m a od o d l u č u j u ć e važnosti. O p ć e je mišljenje bilo da će redovite, n e s l u ž b e n e diskusije doprinijeti stvaranju boljeg razumijevanja složenih sila i značajnijih kretanja koja su djelovala na nacije za­ p a d n e hemisfere u teškom p o s l i j e r a t n o m razdoblju." Po riječima Giovannija Agnellija, pokojnog predsjednika „Fiata", lord Rothschild i L a u r e n c e Rockefeller, ključni članovi dviju najmoćnijih obitelji na svijetu, o s o b n o su o d a b r a l i s t o t i n u p r i p a d n i k a svjetske elite zbog tajne namjere da regionaliziraju E u r o p u . Agnelli je još rekao: „ N a š je cilj integracija E u r o p e ; m i , industrijalci, n a d a m o se da ć e m o uspjeti t a m o gdje su političari zakazali." „Ovdje se ne stvara nikakva politika; sve je s a m o razgovor, p o n e k a d b a n a ­ lan i plitak", izjavio je Will H u t t o n , u r e d n i k l o n d o n s k o g d n e v n i k a The Observer, koji je sudjelovao na s k u p u Bilderberga 1997. g o d i n e . „Ali p o s t i g n u t i k o n s e n z u s predstavlja okvir za d o n o š e n j e političkih o d l u k a diljem svijeta"." Utemeljitelj D r u ž b e , p r i n c B e r n h a r d od N i z o z e m s k e , čije riječi Alden H a t c h navodi u njegovoj a u t o r i z i r a n o j biografiji, govori o t o m e kako je svatko tko prisu­ stvuje skupu Bilderberga, „ n a č u d e s a n n a č i n lišen svog položaja" čim se priključi sastanku, pretvarajući se u „ o b i č n o g g r a đ a n i n a svoje zemlje za cijelog trajanja skupštine." P r i n c B e r n h a r d , koji je u m r o 2004., bio je o t a c n i z o z e m s k e kraljice Beatrix te bliski prijatelj i s u r a d n i k b r i t a n s k o g p r i n c a Filipa. „Kad ti p r e d s t a v n i c i zapadnjačkog e s t a b l i š m e n t a odlaze sa s a s t a n k a Bilderberga" - kaže on - „sa so­ bom o d n e s u k o n s e n z u s D r u ž b e . Ž e s t o k e rasprave vodile su se s ciljem postizanja jedinstva k r o z prevladavanje razlika, pa stoga n e d v o j b e n o imaju značajan utjecaj na njihove s u d i o n i k e . " I doista, od t r e n u t k a kad završi s k u p š t i n a Bilderberga o n o što se, po s v e m u sudeći „gotovo slučajno", d o g a đ a jest to da s v e m o ć n e političke i p o s l o v n e intere­ sne skupine p o d u p i r u , k r o z najutjecajnije tiskovne medije, k o n s e n z u s p o s t i g n u t

u različitim p o d r u č j i m a o kojima se raspravljalo na g o d i š n j e m s a s t a n k u D r u ž b e , te da taj k o n s e n z u s i s t o d o b n o postaje z a j e d n i č k o m p l a t f o r m o m za djelovanje vladajućim s n a g a m a naizgled različitih uvjerenja.

oni, primjerice, ne m o r a j u prolaziti kroz c a r i n u , niti n o s i t i valjane isprave k a o što su p u t o v n i c e koje im nisu ni p o t r e b n e pri d o l a s c i m a na okupljanja D r u ž b e . Kad se sastanu n i t k o t k o nije na p o p i s u i o n a k o ne smije prići hotelu. Elita često sa s o b o m d o v o d i vlastite k u h a r e , p o m o ć n e k u h a r e , k o n o b a r e , tajnike, telefoniste, perače suda, osoblje za čišćenje i zaštitare. Mjesto o d r ž a v a n j a s k u p š t i n e 2004. g o d i n e bio je, na primjer, G r a n d H o t e l des lies B o r r o m e e s u Stresi: „174 p r e d i v n e sobe koje vjerno dočaravaju r a z d o ­ blje Belle E p o q u e ; e m p i r e ili Maggiolini namještaj, r a s k o š n e zavjese, tople, bogate boje, t k a n i n e i m u r a n s k i lusteri koji naglašavaju stilsku a u t e n t i č n o s t . Većina soba o k r e n u t i h p r e m a j e z e r u imaju zasebne b a l k o n e , a u svim k u p a o n i c a m a , opločen i m talijanskim m r a m o r o m , nalaze se k a d e s h i d r o m a s a ž o m . A p a r t m a n i su veli­ čanstveni: rese ih u m j e t n i č k e slike, i n k r u s t i r a n i stropovi, kipovi, o g r o m n e k a d e za h i d r o m a s a ž u i odvojeni tuševi u kraljevskim a p a r t m a n i m a . " 1 1 D r u ž b a Bilderberg plaća smještaj delegata i u z v a n i k a koji iznosi s k r o m n i h 1200 e u r a po sobi. H r a n u spravljaju k u h a r i ocijenjeni t r i m a zvijezdama u Michelinovom v o d i č u . Z a p r a v o , j e d a n o d kriterija pri o d a b i r u hotela jest m o g u ć n o s t korištenja usluga najboljih i najpoznatijih k u h a r a . D r u g i je kriterij veličina mje­ sta održavanja skupa (uvijek je to neki g r a d i ć udaljen od svjetla velegrada i ra­ doznalih ljudi). Mali gradovi imaju i d o d a t n u p o g o d n o s t : o m o g u ć u j u o s o b n i m asistentima s k r u p n i m k o m a d i m a oružja da šeću u o k o l o n a o č i g l e d svima a da ih nitko ništa ne pita. Sudionici s k u p š t i n e sami plaćaju r a č u n e za telefon, p o s l u g u u sobi i pranje rublja. Član osoblja iz palače T r i a n o n u Versaillesu ispričao mi je 2003. g o d i n e da se telefonski r a č u n Davida Rockefellera u tri d a n a p o p e o na 14.000 eura. P r e m a izvještajima izvora koji su i sami sudjelovali na s k u p o v i m a Bilderberga, ne bi bilo nimalo p r e t j e r a n o procijeniti da takva č e t v e r o d n e v n a „globalna s v e č a n o s t " stoji desetak milijuna e u r a . To je više od i z n o s a p o t r e b n o g za osiguranje putovanja u inozemstvo p r e d s j e d n i k a SAD-a ili p a p e . D a k a k o , ni a m e r i č k i p r e d s j e d n i k niti papa n i s u n i izdaleka t a k o v a ž n i k a o D r u ž b a Bilderberg. Svakog d a n a održavaju se četiri zasjedanja: dva ujutro i dva poslijepodne. Izu­ zetak su subote sa s a m o j e d n o m j u t a r n j o m sjednicom. Subotom, od p o d n e v a do tri sata poslije p o d n e članovi Bilderberga igraju golf, plivaju u pratnji svojih „osobnih asistenata", odlaze na organizirane izlete b r o d o v i m a ili vožnje helikopterima. R a s p o r e d sjedenja na zasjedanjima izmjenjuje se po a b e c e d n o m r e d u . Pri­ mjerice, j e d n e g o d i n e na č e l n o m mjestu sjedi U m b e r t o Agnelli (sad već p o k o j n i predsjednik „ F i a t a " ) . I d u ć e g o d i n e t o mjesto m o ž d a p r e u z m e Klaus Z u m w i n k e l , predsjednik u p r a v e n j e m a č k i h p o š t a i t e l e k o m u n i k a c i j a ( D e u t s c h e Post W o r l d n e t d.d. i D e u t s c h e T e l e k o m ) .

P R O T O K O L SKUPŠTINE

N

itko n e m o ž e kupiti mjesto s u d i o n i k a n a s a s t a n k u Bilderberga, p r e m d a s u m n o g e korporacije to pokušavale. 9 Koordinacijski o d b o r D r u ž b e odlučuje o

t o m e koga će se pozvati - tko je, k a k o je to z g o d n o n a p i s a n o u l o n d o n s k o m Guarđianu, „čovjek za Bilderberg" - a uvjeti se nisu promijenili u pedeset g o d i n a o d r ­ žavanja tajnih skupova. O d b o r prije svega traži v a t r e n o g pristašu j e d i n s t v e n o g

svjetskog p o r e t k a i fabijanskog socijalista. Fabijanci vjeruju u n e š t o što opisuju k a o „ d e m o k r a t s k a k o n t r o l a d r u š t v a u svim njegovim aktivnostima". Ključna riječ je „kontrola", a k o n t r o l a p o j e d i n c a najbolje se p o s t i ž e uz p o m o ć globalne vlasti: taj je cilj zajednički fabijanizmu i k o m u n i z m u . Po riječima izvora iz Koordinacijskog o d b o r a , „uzvanici moraju doći s a m i , b e z žena, djevojaka, m u ž e v a ili prijatelja. O s o b n i asistenti (čitaj: teško n a o r u ž a n i tjelesni čuvari, najčešće bivši agenti CIA-e i b r i t a n s k e Tajne obavještajne službe /SIS, o d n o s n o MI6/) ne smiju prisustvovati skupštini i moraju objedovati u zase­ b n o j sali. U z v a n i c i m a je izrijekom z a b r a n j e n o davati intervjue n o v i n a r i m a . " Kako bi zadržali ozračje h e r m e t i č n o s t i , članovi D r u ž b e z a k u p e h o t e l za cijelo vrijeme trajanja konferencije ( o b i č n o tri do četiri d a n a ) , a CIA i lokalne tajne službe o d s t r a n e iz z g r a d e sve d r u g e goste, osiguravajući p o s v e m a š n j u p r i v a t n o s t i s i g u r n o s t s u d i o n i k a skupa. Cjelokupni r a s p o r e d smještaja u h o t e l u je tajan, o s o ­ blje se temeljito provjerava - propituje se njihova lojalnost, utvrđuje p o d r i j e t l o i kontroliraju politički stavovi. Sve koji su sumnjivi p r i v r e m e n o se udaljava s ra­ d n o g mjesta. Za vrijeme s a s t a n k a 1998. g o d i n e „Policajci u c r n i m b o j n i m o d o r a m a pregle­ davali su uz p o m o ć pasa t r a g a č a svako d o s t a v n o vozilo i z n u t r a i izvana, o d o z g o i s donje strane, te ga p o t o m pratili do vrata za istovar r o b e . N a o r u ž a n i s t r a ž a r i obilazili su o k o l n e š u m e , m u š k a r c i četvrtastih čeljusti s jedva p r i m j e t n i m sluša­ licama u ušima čuvali su ulaze. Približio se hotelu t k o mu drago, ako nije i m a o udjela u kontroli P l a n e t a bio bi otpravljen o t k u d je d o š a o . "
10

Vlada zemlje d o m a ć i n a b r i n e se o cjelokupnoj s i g u r n o s t i s u d i o n i k a skupa i njihove pratnje. Plaća i troškove vojne zaštite, tajnih službi, p r i s u t n o s t i n a c i ­ o n a l n i h i l o k a l n i h policijskih snaga te d o d a t n o g o s o b n o g osiguranja - sve k a k o bi se zaštitila i n t i m n o s t i p r i v a t n o s t s v e m o ć n e svjetske elite. Od uzvanika se ne zahtijeva da se pridržavaju pravila i propisa koji su na snazi u zemlji d o m a ć i n u :

Svaka zemlja šalje vrlo slično sastavljenu t r o č l a n u delegaciju: osoba na vode­ ćem položaju u industriji ili p o d u z e t n i š t v u , m i n i s t a r najvišeg ranga ili senator, te intelektualac ili glavni u r e d n i k utjecajnog časopisa. Sjedinjene Države zbog svo­ je veličine imaju najviše izaslanika. M a n j i m zemljama, p o p u t G r č k e ili Danske, o s i g u r a n a su najviše dva mjesta. S k u p š t i n a m a o b i č n o prisustvuje m a k s i m a l n o 130 delegata. Dvije t r e ć i n e s u d i o n i k a su iz E u r o p e , a ostali iz Sjedinjenih Država i K a n a d e . Meksički globalisti pripadaju manje m o ć n o j sestrinskoj organizaciji - Trilateralnoj komisiji (Trilateral C o m i s s i o n , s k r a ć e n o T C ) . j e d n a trećina izaslanika dolazi iz s t r u k t u r a vlasti i politike, a preostale dvije trećine iz industrije, financija, obrazovanja, tržišta r a d a i k o m u n i k a c i j a . Većina ih t e č n o govori engleski, a k a o d r u g i jezik biraju francuski.

G o d i n e 2002. p r i m j e n a Pravilnika p r e c i z n o je objašnjena, a tekst d o p u n j e n : „Sastanci C h a t h a m H o u s e a m o g u se o d r ž a v a t i uz vođenje s l u ž b e n o g zapisnika, ili p r e m a Pravilniku C h a t h a m H o u s e a . U p o t o n j e m slučaju m o g u ć e je usuglasiti se s g o v o r n i k o m ( g o v o r n i c i m a ) o t o m e da bi za s l o b o d n u i o t v o r e n u raspravu bilo p o ­ g o d n o da n a v e d e n i sastanak, ili njegov dio, b u d e strogo povjerljiv - dakle, v o d e n p r e m a Pravilniku C h a t h a m H o u s e a . U cilju postizanja što boljih m e đ u n a r o d n i h o d n o s a , Pravilnik C h a t h a m H o u s e a j a m č i a n o n i m n o s t o n i m a koji govore u n u t a r zidova t e institucije. C h a t h a m H o u s e p o k r e n u t ć e disciplinski p o s t u p a k p r o t i v člana koji prekrši P r a v i l n i k . " " D r u ž b a Bilderberg prigrlila j e ovo n e d v o s m i s l e n o pravilo. P r e m d a s u d i o n i c i tvrde da dolaze na godišnje s k u p š t i n e D r u ž b e kao o b i č n i g r a đ a n i , a ne u svojstvu vladinih d u ž n o s n i k a , njihove su izjave sumnjive - o s o b i t o kad u s p o r e d i t e Pravil­ nik C h a t h a m H o u s e a i Loganov z a k o n , na snazi u Sjedinjenim D r ž a v a m a , po ko­ j e m je p o t p u n o n e z a k o n i t o da se izabrani d u ž n o s n i c i sastaju iza z a t v o r e n i h vrata s vodećim ljudima iz g o s p o d a r s t v a , te s njima pretresaju i kroje politiku. Loganov zakon stvoren je s n a m j e r o m da se spriječi uplitanje neovlaštenih građana Sjedinjenih Država u o d n o s e i z m e đ u SAD-a i s t r a n i h država. Kako se čini, u gotovo dvjestogodišnjoj povijesti log z a k o n a nije bilo slučajeva s u d s k o g progona z b o g njegova kršenja. M e đ u t i m , u sudskoj praksi često se upućivalo na njegov tekst, a nije n e u o b i č a j e n o ni da ga se koristi kao političko oružje. Sve to ne znači da se obični g r a đ a n i n m o ž e ikako izvući bez posljedica ukoliko posjećuje neku s t r a n u zemlju ili u njoj djeluje. G r a đ a n i ne smiju ilegalno izvoziti ili prodavati oružje osim - n a r a v n o - ako ih zapošljava CIA; u t o m slučaju, ne s a m o da im je d o p u š t e n o koristiti se ilegalnom p r o d a j o m oružja i droge i z l o u p o r a b o m položaja, nego se t a k o đ e r smiju i uplitati u u n u t a r n j e stvari neovisnih država. N a v e d i m o neke od onih koji su sudjelovali na skupovima D r u ž b e Bilderberg i t i m e kršili Loganov zakon: Allen Dulles (CIA); s e n a t o r William J Fullbright (iz Arkansasa, stipendist Rhodesove zaklade); D e a n Acheson (državni tajnik za vrijeme IVumana); N e l s o n Rockefeller i Laurence Rockefeller; Gerald Ford (bivši predsje­ dnik); H e n r y J. H e i n z II (predsjednik uprave tvrtke „ H . J. H e i n z C o " ) ; T h o m a s L. Hughes (predsjednik Carnegiejeve zaklade za m e đ u n a r o d n i m i r ) ; Robert S. M c N a mara (Kennedyjev m i n i s t a r o b r a n e i bivši predsjednik Svjetske banke); William Bundy (bivši predsjednik Zaklade Ford i u r e d n i k časopisa Vanjski poslovi (Foreign Affairs), koji objavljuje Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e ) ; John J. McCloy (bivši pred­ sjednik C h a s e M a n h a t t a n banke); George F. K e n n a n (bivši američki veleposlanik u Sovjetskom Savezu); Paul H. Nitze (zastupnik Schroeder b a n k e - Nitze je igrao vrlo istaknutu ulogu u pitanjima vezanim uz s p o r a z u m e o kontroli naoružanja, n a d ko­ jima je uvijek utjecaj i m a o RIIA); Robert O. A n d e r s o n (predsjednik uprave naftne

P R O C E D U R A L N A PRAVILA BILDERBERGA

D

r u ž b o m Bilderberg od s a m o g o s n u t k a upravlja nekolicina osoba, koje od 1954. g o d i n e i m e n u j e o d b o r „ m u d r a c a " . G r u p i c u čine p r e d s j e d n i k za Eu­

ropu, glavni tajnici za E u r o p u i A m e r i k u te rizničar. U skladu s D r u ž b i n i m ne­

s l u ž b e n i m p r i o p ć e n j e m za tisak, godišnji pozivi za s k u p š t i n u odašilju se s a m o „utjecajnim i u v a ž e n i m ljudima koji svojim p o s e b n i m znanjem, o s o b n i m vezama i utjecajem u d o m a ć i m i m e đ u n a r o d n i m k r u g o v i m a m o g u p r i p o m o ć i ciljevima i povećati sredstva i m o g u ć n o s t i D r u ž b e Bilderberg." Sastanci D r u ž b e odvijaju se p r e m a t r a d i c i o n a l n o m p r o t o k o l u , ustanovlje­ n o m 1919. g o d i n e poslije Pariške m i r o v n e konferencije o d r ž a n e u Versaillesu. Protokol je bio namijenjen Kraljevskom institutu za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (Royal Institute of I n t e r n a t i o n a l Affairs, s k r a ć e n o RIIA), čije je sjedište C h a t h a m H o u ­ se u L o n d o n u . Kraljevski institut za vanjske poslove, za koji se najčešće koristi naziv „ C h a t h a m House", zapravo je izvršni odjel za vanjsku politiku b r i t a n s k e m o n a r h i j e . U skladu s n a č i n o m r a d a I n s t i t u t a , „ k a d se sastanak, ili dio sastanka, o d r ž a v a p r e m a Pravilniku C h a t h a m H o u s e a , s u d i o n i c i m a je d o p u š t e n o služiti se informacijama koje su dobili, ali identitet i z a n i m a n j e g o v o r n i k a , kao ni bilo ko­ jeg d r u g o g s u d i o n i k a ne smije biti o t k r i v e n o ; t a k o đ e r se ne smije spominjati da se do informacija došlo na s a s t a n k u I n s t i t u t a . " Osnivači D r u ž b e Bilderberg organizirali su s a s t a n k e p r e m a Pravilniku C h a t ­ h a m Housea, jer se na taj način ljudima d o p u š t a da istupaju kao pojedinci i izra­ žavaju mišljenja koja ne moraju biti u skladu sa stajalištima organizacija u kojima djeluju, te se i s t o d o b n o p o t i č e s l o b o d n u diskusiju. „Ljudi se o b i č n o osjećaju o p u ­ štenijima ne m o r a j u li s t r a h o v a t i za vlastitu reputaciju ili se bojati posljedica u slučaju da njihove riječi b u d u j a v n o c i t i r a n e . " 1 2

kompanije „Atlantic-Richfield" i upravitelj Instituta A s p e n za h u m a n i s t i č k e studije /Aspen Institute for H u m a n i s t i c Studies/); John D. Rockefeller IV (bivši guverner Z a p a d n e Virginije, s e n a t o r ) ; C y r u s Vance (državni tajnik u vrijeme Č a r t e r a ) ; Euge­ ne Black (bivši predsjednik Svjetske banke); Joseph J o h n s o n (predsjednik Carnegiejeve zaklade za m e đ u n a r o d n i m i r ) ; H e n r y Ford III (čelnik k o n c e r n a „Ford M o t o r C o m p a n y " ) ; general A n d r e w J. G o o d p a s t e r (bivši vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, kasnije predstojnik vojne akademije West Point); Zbigniew Brzezinski (savjetnik predsjednika Č a r t e r a za n a c i o n a l n u sigurnost, osnivač Trilateralne komisije); general Alexander Haig (nekoć europski zapovjednik N A T O snaga, bivši p o m o ć n i k Henryja Kissingera, kasnije državni tajnik u vrijeme Reagana); Ja­ mes Rockefeller (predsjednik uprave First National City b a n k e ) . Sastanci D r u ž b e uvijek su iskreni i o t v o r e n i , ali ne završavaju uvijek k o n ­ s e n z u s o m , l i j e k o m p r o t e k l i h n e k o l i k o g o d i n a F r a n c u z i , Britanci i A m e r i k a n c i gotovo da su se tukli o k o Iraka. D o m i n i q u e de Villepin, tadašnji francuski m i n i ­ star vanjskih poslova, 2003. g o d i n e rekao je H e n r y j u Kissingeru: „ D a su b a r e m A m e r i k a n c i rekli istinu o I r a k u " - da je p r a v i razlog za invaziju b i o p r e u z i m a n j e k o n t r o l e n a d izvorima nafte i p r i r o d n o g plina - m o ž d a o n i , F r a n c u z i , „ n e bi ulo­ žili veto na njihove rezolucije U N - a . O s t a t a k svijeta nije glup, H e n r y . " Po riječima izvora p r i s u t n i h na s k u p š t i n i , Kissinger se, s m r k n u t , o k r e n u o i otišao. Britanski n a c i o n a l i z a m još je j e d a n razlog za z a b r i n u t o s t u D r u ž b i . Tijekom skupa u T u r n b u r y j u u Škotskoj 1998. g o d i n e , Tonyju Blairu su - k a o k a k v o m zlo­ č e s t o m školarcu očitali bukvicu zato što se nije dovoljno p o t r u d i o da Britaniju u v e d e m e d u zemlje s a z a j e d n i č k o m e u r o p s k o m v a l u t o m . P r e m a izvoru bliskom n o v i n a r u - i s t r a ž i v a č u Jimu Tuckeru, „Blair je uvjeravao članove Bilderberga da će se Britanija p r i d r u ž i t i t i m zemljama, ali da on najprije m o r a riješiti 'političke p r o b l e m e ' zbog 'porasta n a c i o n a l i z m a ' kod kuće". Spotlight - n o v i n e sumnjivog profila - objavile su 29. svibnja 1998. kako je n e k i N i j e m a c r e k a o Blairu: „Vi ste M a g g i e T h a t c h e r u h l a č a m a . " Bilo je to o k r u ­ t n o podsjećanje na činjenicu da je, z b o g istog p r o b l e m a , lady T h a t c h e r po nalogu D r u ž b e z b a č e n a s položaja šefa države (a zbacila ju je njena vlastita Konzervati­ vna s t r a n k a ) i zamijenjena a k r o b a t o m na t r a p e z u , J o h n o m M a j o r o m . U kolektivne djelu volje Atlanticizam: (Atlanticism: Ahilova peta europske sigurnosti, of European osobnog Security, identiteta i The Achilles' Heel Self-Identity

U r i j e t k o m i d r a g o c j e n o m p r i k a z u s t r u k t u r i r a n j a diskusija na s k u p š t i n a m a D r u ž b e , O t t o Wolff von A m e r o n g e n ( p r e d s j e d n i k uprave i glavni izvršni dire­ k t o r tvrtke „ O t t o Wolff" d.o.o. u Njemačkoj) n a v o d i da svaki s a s t a n a k započinje k r a t k i m u v o d i m a u o d a b r a n e t e m e , za kojima slijedi opća rasprava.
13

Valja n a p o ­

m e n u t i da se A m e r o n g e n bavi oživljavanjem p o s l o v n i h veza i z m e đ u N j e m a č k e i bivšeg sovjetskog bloka. Služio je kao n e f o r m a l n i njemački veleposlanik u Rusiji, no njegova prošlost m o g l a bi ga povezati s k r a đ o m židovske i m o v i n e u nacisti­ čkoj Njemačkoj tijekom D r u g o g svjetskog rata. W e r n e r Ruegemer, suredatelj televizijskog d o k u m e n t a r n o g filma iz 2 0 0 1 . go­ d i n e o O t t o v o j obiteljskoj t v r t k i , tvrdi da je von A m e r o n g e n b i o nacistički špijun u Portugalu, umiješan u prodaju d i o n i c a kapitala u k r a d e n o g od Židova i zlata opljačkanog iz središnjih b a n a k a e u r o p s k i h zemalja koje je Hitler osvojio. Ruege­ m e r kaže i to da je von A m e r o n g e n u N j e m a č k u uvozio volfram - ključni m e t a l u izradi n a o r u ž a n j a , k o r i š t e n pri kaljenju čelika za p u š k e i artiljerijsko oružje - iz Portugala, j e d i n e zemlje koja ga je tijekom čitavog rata p r o d a v a l a Njemačkoj. Dva delegata s konferencije D r u ž b e u Versaillesu 2003. g o d i n e koji su željeli ostati a n o n i m n i - no vjerojatno su Britanci - objasnili su kako se svaka s k u p i n a s u d i o n i k a u diskusiji sastoji od m o d e r a t o r a i još dvije do tri osobe. Šest t r o č l a n i h p a n e l - g r u p a v o d e diskusiju. Svaka panel-diskusija traje p r i b l i ž n o dva sata. N a k o n u v o d n o g govora od desetak m i n u t a , ostali s u d i o n i c i o d l u č u j u h o ć e li sudjelovati u raspravi i h o ć e li govoriti j e d n u , tri ili p e t m i n u t a , što p o k a z u j u d i ž u ć i j e d a n , tri ili p e t prstiju. Prvi dobivaju riječ oni koji govore j e d n u m i n u t u , p o t o m oni s d u l j o m m i n u t a ž o m ; slijede pitanja koja traju pet, tri ili dvije m i n u t e . Ne postoje nikakvi u v o d n i d o k u m e n t i , a n e m a ni zapisnika, p r e m d a se od delegata traži da se unaprijed p r i p r e m e za diskusije. P o č e t n a lista p r e d l o ž e n i h s u d i o n i k a stavlja se u optjecaj već tijekom siječnja, a k o n a č n i o d a b i r obavlja se u ožujku. Kako bi se izbjegle infiltracije Koordinacijski o d b o r Bilderberga o d r e đ u j e d a t u m okupljanja četiri mjeseca u n a p r i j e d , ali naziv h o t e l a objavljuje se tek tje­ d a n d a n a prije p o č e t k a zasjedanja. Na otvaranju s k u p š t i n e p r e d s j e d n i k ponavlja p r o c e d u r a l n a pravila Bilderberga, a zatim prelazi na p r v u t o č k u d n e v n o g reda. Na svim materijalima koji se dijele članovima D r u ž b e stoji opaska: „osobno i stro­ go povjerljivo, nije za objavljivanje."

and Collective Will), John Williams govori o t o m e k a k o neki p r i p a d n i c i zapadnja­ čke elite dolaze na skupove Bilderberga „ n e bi li dotjerali i osnažili v i r t u a l n i k o n ­ s e n z u s , iluziju da je globalizacija, definirana p r e m a n j i h o v i m uvjetima - ono što je dobro za bankarstvo i krupno poduzetništvo, dobro je i za sve ostale - neizbježna, n a sveopće d o b r o č o v j e č a n s t v a . " "

POGLAVLJE Č E T V R T O

SAVEZNICI DRUŽBE

V

a ž n o je razlikovati aktivne članove D r u ž b e , koji svake g o d i n e sudjelu­ o s a m d e s e t a k dugogodišnjih stalnih članova. Povremeni gosti, koji d o ­

ju na s k u p š t i n a m a , od o n i h koje se poziva tek p r i g o d n o . D r u ž b a broji

laze k a k o bi izvještavali o t e m a m a v e z a n i m uz p o d r u č j e njihova utjecaja o d n o ­ sno s t r u č n o g i a k a d e m s k o g znanja, n e m a j u p o j m a o formalnoj s t r u k t u r i D r u ž b e Bilderberg i baš nikakvih saznanja o njezinim višim ciljevima i s v e o b u h v a t n i m n a m j e r a m a . Manji broj o d a b r a n i h dobiva pozive zato što ih članovi Bilderberga smatraju k o r i s n i m o r u đ e m za svoje globalističke planove, te im kasnije p o m a ž u pri u s p o n u do n a j m o ć n i j i h položaja. M e đ u t i m , oni uzvanici koji prvi put ne osta­ ve osobit d o j a m bivaju izbačeni iz igre. Najupečatljiviji primjer „korisnog novajlije" bio je neugledni guverner Arkansasa Bill Clinton koji je prvi put sudjelovao na sastanku D r u ž b e u Baden-Badenu u Njema­ čkoj 1991. godine. David Rockefeller objasnio je tom prilikom Clintonu daje Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) Bilderbergov prioritet, te da je on potreban Družbi kako bi podržao taj sporazum. Sljedeće godine Clinton je izabran za predsjednika i - zamislite, molim vas - bio je energični zagovornik NAFTA-e. Popis koji slijedi ukazuje na p o d u d a r n o s t i između vremena sudjelovanja nekih od vodećih političkih čelnika na skupštinama Bilderberga i posljedičnih p o m a k a u njihovim karijerama: • Bill Clinton: sudjelovao na skupštini D r u ž b e 1991.; dobio kandida­ turu D e m o k r a t s k e stranke i izabran za predsjednika 1992. • Tony Blair: sudjelovao na skupštini D r u ž b e 1993.; postao predsje­ dnik stranke u srpnju 1994. i izabran za premijera u svibnju 1997. • George Robertson: sudjelovao na skupštini Družbe 1998.; imenovan za glavnog tajnika NATO-a u kolovozu 1999.

• R o m a n o Prodi: sudjelovao na skupštini D r u ž b e 1999.; prisegnuo kao predsjednik Europske komisije u rujnu 1999. M a n d a t mu je trajao do siječnja 2005.; godine 2006. Prodi je u Italiji izabran za premijera.

od Stranke pravog puta p o d vodstvom konzervativne bivše premijerke Tansu ler i njegove centrističke Domovinske stranke. Yilmazova ostavka oslobodila je put Necmettinu Erbakanu, vođi proislamske Stranke blagostanja, da sastavi novu tursku vladu. O v a promjena vlasti pružila je D r u ž b i dragocjenu priliku da ubace islamski utjecaj u nezaštićene slabine kršćanske Europe, stvarajući etničke napetosti i desta­

TEST FRANCOISA M I T T E R A N D A

bilizirajući regiju.

N

a d a n 10. prosinca 1980. Bilderbergov „Komitet 300" naručio je službeno uskr­ snuće Francoisa Mitteranda, socijalista odbačenog od vladajućih krugova u

Francuskoj, kao idućeg francuskog predsjednika. Po riječima Johna Colemana, u či­

PORTUGALSKI G A M B I T

joj se knjizi Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300 (Conspirators' Hierarchy: 'The story of the Committee of 300; hrvatsko izdanje: Detecta, Zagreb, 2 0 0 4 J razmatraju ti do­ gađaji, „Mitterand je prošao sljedeći postupak: podigli su ga, obrisali s njega prašinu i vratili ga na vlast." 1 6 Mitterrandov povratnički govor izražavao je njegov prezir p r e m a kapitalizmu: „Razvitak industrijskog kapitalizma opreka je slobodi. Mi ga m o r a m o okončati. Eko­ nomski sustavi 20. i 2 1 . stoljeća služit će se strojevima kako bi uništili ljude, najprije na području nuklearne energije, na kojem su već ostvareni golemi rezultati." Čovjek se ježi od Colemanovih razmišljanja: „Mitterandov povratak u Elizejsku palaču bio je veliki trijumf socijalizma. Potvrdilo se da je 'Komitet 300* dovoljno m o ­ ćan da predvidi zbivanja, a p o t o m ih i omogući - silom ili kojim god sredstvom bilo p o t r e b n o - te time dokaže da m o ž e smrviti bilo kakav otpor, čak i u slučaju poput ovoga: M i t t e r r a n d a je, naime, tek nekoliko d a n a ranije, p o t p u n o odbacila prepozna­ tljiva m o ć n a politička skupina u Parizu." Ta „prepoznatljiva m o ć n a politička skupina", koja je - zajedno s velikim dijelom njegove vlastite socijalističke stranke - odbacila Mitterranda, bila je krajnje desna stranka Front National p o d vodstvom jean Marie Le Pena, lika iz kućnog inventara francuske politike, koji se borio za čvrstu kontrolu imigracije davno prije no što je predsjednik Jacques Chirac uveo strožu imigracijsku politiku, zbog čega se u stude­ n o m e 2005. godine diljem Francuske proširio val uličnih nereda m e đ u nezaposle­ n o m mladeži.

P

rema dobro informiranom izvoru, skupština Bilderberga u Stresi u Italiji 2004. go­

dine pokrenula je masovno napredovanje portugalskih Bilderbergovaca. Poslije te

skupštine u Portugalu je došlo do značajnih promjena unutar vladajućih krugova. • P e d r o M. Lopes Santana, slabo p o z n a t i g r a d o n a č e l n i k Lisabona, i z n e n a d a je i m e n o v a n p r e m i j e r o m : i m e n o v a o ga je p r e d s j e d n i k Republike. • Jose M. D u r a o Barroso, bivši premijer, imenovan je predsjednikom Europske komisije. • Jose Socrates, zastupnik u p a r l a m e n t u , izabran je za v o đ u Socijali­ stičke s t r a n k e n a k o n što je 25. svibnja 2003. E d u a r d o Ferro Rodrigues p o d n i o ostavku; Rodrigues je o d s t u p i o usred društveno-političke krize do koje je dovela policijska istraga petnaest slučajeva - u koje je, n a v o d n o bio umiješan - seksualnog nasilja n a d maloljetnicima u d r ž a v n i m d o m o v i m a za n e z b r i n u t u djecu tijekom 1999. i 2000. godine. (Izvori bliski istražiteljima potvrdili su mi da je kriza bila inscenirana, te da su iza kulisa konce vukli članovi Bilderberga.) G o d i n e 2005. Socrates je postao portugalski premijer.

P O T P R E D S J E D N I Č K I K A N D I D A T DRUŽBE

OBLIKOVANJE B U D U Ć N O S T I TURSKE

U

srpnju 2004. članovi Bilderberga doslovce su izabrali nekadašnjeg s u p a r n i k a d e m o k r a t s k o g p r e d s j e d n i č k o g k a n d i d a t a J o h n a Kerryja za njegova s u k a n d i -

Č

V

data u izbornoj utrci: n a i m e , tijekom p r v o g b o r a v k a na s a s t a n k u D r u ž b e John E d w a r d s zadivio ih je svojim p o g l e d i m a na a m e r i č k u politiku. Različiti izvori, čija i m e n a n e m o g u o t k r i t i , p o t v r d i l i su, n e o v i s n o j e d n i o d d r u g i h , d a j e - n a ­ k o n što je d r u g o g d a n a konferencije č u o k a k o J o h n Edwards govori o NAFTA-i - H e n r y Kissinger telefonirao J o h n u Kerryju i r e k a o m u : „John, ovdje H e n r y . Našli s m o ti p o t p r e d s j e d n i k a . "

etiri dana nakon što su se dva sudionika iz Turske - guverner Središnje banke

Turske Gazi Ercel i ministar vanjskih poslova E m r e G o n e n s a y - vratila kući sa

skupštine D r u ž b e u King Cityju 1996. godine, turska vlada je pala. Povukavši neočekivan potez, turski premijer Mesut Yilmaz iznenada je odstu­

pio s dužnosti. Njegova ostavka učinkovito je rastočila koalicijsku vladu, skrpanu

\

U još j e d n o m trenutku kratkotrajnog podizanja koprene, New York Times od 8. srpnja 2004. ukazao je na umiješanost ove m o ć n e skupine:
Jesu li Članovi Bilderberga izabrali Edwardsa? Nekoliko osoba naglasilo je kako je tajna i ekskluzivna konferencija Družbe Bilder­ berg, koja je ove godine p o č e t k o m lipnja privukla u talijanski gradić Stresu nekih 120 ljudi - medu kojima Henrya A. Kissingera, Melindu Gates i Richarda A. Perlea - pomogla osvojiti srce gosp. Kerryja. Gosp. Edwards tako je dobro govorio tijekom rasprave o američkoj politici s Republikancem Ralphom Reedom, da su sudionici konferencije prekršili pravilo Družbe i zapljeskali prije kraja sjednice. Prethodno je gosp. Edwards putovao u Bruxelles na sastanak s dužnosnicima NATO-a, razmećući se svojim vanjskopolitičkim akreditivima.

stvar nakon što je otkriveno da je ,,ABB" prodala dva nuklearna reaktora, moderirana i hlađena lakom v o d o m , aktivnom pripadniku „osovine zla" - Sjevernoj Koreji. Nepotrebno je naglasiti da „British Petroleum" baš i ne oglašava tu transakciju za vrijeme svojih javnih ,,sigurnost-na-prvom-mjestu" promidžbenih kampanja. Svaki britanski premijer u posljednjih trideset godina držao je da jednostavno mora prisustvovati skupštinama Bilderberga. Po nekim tvrdnjama, Družbu Bilderberg zapravo je stvorio MI6 pod vodstvom Kraljevskog instituta za m e đ u n a r o d n e odnose. „Plan britanske obavještajne službe bio je privoljeti Josepha Rettingera, koji će kasnije postati jednim od ključnih osnivača europskog pokreta, da ustroji Družbu Bilderberg kao prave mešetare moći u pozadini

raznih europskih i američkih vlada."

17

Prema riječima j e d n o g drugog komentatora, „Rettinger [isusovac] je raspolagao novčanim sredstvima koja su mu potajno stizala iz američkog Ministarstva vanjskih poslova, a p o m a g a o se i golemim subvencijama do kojih je dolazio preko Thomasa Bradena, CIA-inog načelnika Odjela za m e đ u n a r o d n e organizacije." 1 8 U Hijerarhiji zavjerenika John Coleman navodi da je zamisao potekla od Alastaira Buchana (člana uprave Kraljevskog instituta za m e đ u n a r o d n e odnose, pripadnika Okruglog stola, sina lorda Tweedsmuira) i D u n c a n a Sandysa (istaknutog političara, zeta pokojnog Winstona Churchilla) koji je bio Rettingerov prijatelj, također isuso­ vac i slobodni zidar 33. stupnja. Britanski tjednik Tlie Observer u broju od 7. travnja 1963. objavio je sljedeći tekst: „Ti ljudi [članovi Bilderberga) smatraju da budućnost pripada tehnokratima; naime, m e đ u s o b n o govorkaju o tome kako su teška pitanja m e đ u n a r o d n i h o d n o s a odveć osjetljiva da bi ih se prepustilo u ruke diplomata. M e đ u t i m , 'tajnost' njihovih rasprava pokazuje da žele samo jedno: bezuvjetnu dominaciju nad n a r o d i m a svijeta, ali na način da oni sami ostanu prikriveni, a odgovornost za vladanje prepuste bezna­ čajnim političarima." D r u ž b a Bilderberg mogla bi, ustvari, biti p r i r o d n a ekstrapolacija britanskog „Kluba sučimbenika" (Coefficients Club) utemeljenog 1902. godine. Lord Alfred Miln e r govorio je o svojoj viziji budućnosti na sastanku Kluba u Hotelu St. E r m i n s 1903. godine, više od pola stoljeća prije osnutka Družbe. Na t o m je skupu Milner naglasio stajalište:
Mi m o r a m o imati aristokraciju - ne aristokraciju privilegija nego aristokraciju razu­ mijevanja i namjere - ili će čovječanstvo propasti... A tu dolazimo do jednog odre­ đ e n o g problema kojeg vidim u vezi s demokracijom. Ako je čovječanstvo o p ć e n i t o s p o s o b n o za onu vrst visokog obrazovanja i za onakve kreativne slobode kakve zahti­ jevaju naša nadanja, njegovi najbolji i najutjecajniji predstavnici moraju posjedovati m n o g o veće sposobnosti. A ako se one, koji sada imaju m o ć i m o g u ć n o s t i slobodu

M O Ć N I PAJDAŠ1

D

a biste razumjeli tko nadzire vodstvo NATO-a, najvećeg vojnog p o g o n a na svi­

jetu, današnje Svjetske vojske, dovoljno je pogledati koji su glavni tajnici pri­

padali Družbi Bilderberg: Joseph Luns (1971.-1984.), lord C a r r i n g t o n (1984.-1988.), Manfred Worner (1988.-1994.), Willy Claes (1994.-1995.), Javier Solana (1995.1999.), lord Robertson (1999.-2004.), Jaap G. de H o o p Scheffer (od 2004.). Uz takve

vojne veze, i s vojskom p o d kontrolom, koliko li lakšim postaje provođenje D r u ž b i n e politike na p o d r u č j i m a kao što su Perzijski zaljev, Irak, Srbija, Bosna, Kosovo, Sirija, Sjeverna Koreja, ili Afganistan. Zanimljivo je s p o m e n u t i da je u kolovozu 1956. Joseph Rettinger na 11. stranici Izvješća o Bilderbergu napisao: „Ova skupina mogla bi biti tvornica inicijativa; m e ­ đutim, odlučili s m o da skupina neće razvijati niti jednu novu zamisao ili inicijativu, nego će ih prenositi na druge osobe ili organizacije koje će ih dalje razvijati." Zapravo, tijekom završnog dana osnivačke konferencije 1954. godine, Koordina­ cijski o d b o r Bilderberga iznio je prijedlog (Opći izvještaj , str. 8) p r e m a kojem bi se Europsku o b r a m b e n u zajednicu integriralo u NATO, s ciljem da služi kao „središnje tijelo za donošenje odluka, sposobno djelovati na političkom i e k o n o m s k o m , kao i na vojnom planu." Dakle, odlučeno je da će Družba koristiti NATO za kontrolu europ­ skih poslova. Bivši ministar o b r a n e SAD-a Donald Rumsfeld i irski general Peter Sutherland (bivši povjerenik Europske komisije, predsjednik uprave b a n k e G o l d m a n Sachs i kompanije „British Petroleum") aktivni su članovi D r u ž b e . Tijekom 2000. godine Rumsfeld i S u t h e r l a n d zaradili su nešto malo džeparca d o k su zajedno radili u upravi švicarske energetske kompanije ,,ABB". Njihova tajna veza postala je općepoznata

da se odazovu stvaralačkim pozivima, ne može pridobiti za ideju zajedničkog samorazvoja, onda se ni ostatak čovječanstva ne m o ž e pridobiti za tu ideju.Rješenje ne leži u izravnom suprotstavljanju. Mi m o ž e m o pobijediti demokraciju zato što razumije­ mo funkcioniranje ljudskog duha, nutrinu uma skrivenu iza osobe. Nama treba konstruktivna sposobnost zamišljanja koja djeluje unutar širokog sloja m o č n i h ljudi, pametnih ljudi, poduzetnih ljudi, utjecajnih ljudi m e d u kojima je danas raspoređena moć, kako bismo stvorili onu samosvjesnu, visoko selektivnu, lišenu predrasuda, posvećenu aristokratsku kulturu, koju držim sljedećom neopho­ d n o m lazom u razvitku ljudskih odnosa. Ja vidim ljudski napredak ne kao spontani produkt masa sirovoga uma, kojima upravljaju elementarne potrebe, već kao pri­ rodni, ali p o m n o razrađeni rezultat suptilno isprepletenih ljudskih međuzavisnosti, ljudske energije i znatiželje koje, oslobođene, polagano djeluju, ljudskih strasti i m o ­ tiva preinačenih i preusmjerenih p o m o ć u književnosti i umjetnosti. "

Riječi lorda Milnera m o ž e m o sagledati u boljem svjetlu prisjetimo li se p o n o v n o onoga što je na tu temu imao za reći talijanski industrijalac, pokojni predsjednik ,,Fiata" Giovanni Agnelli: „Naš je cilj integracija Europe; mi, industrijalci, n a d a m o se da ć e m o uspjeti tamo gdje su političari zakazali." I doista se nadaju. Ako je M I 6 trebao kraljevsko lice koje bi Bilderbergu osiguralo podršku javno­ sti i m o g u ć n o s t i za p r o m i d ž b u , o n d a je princ B e r n h a r d od Nizozemske, poznat po svojim brojnim bliskim vezama s europskim kraljevskim obiteljima i vodećim indu­ strijalcima, bio idealna osoba za kontakte i kao takvome mu je prividno dodijeljeno „diplomatsko" predsjedanje D r u ž b o m . M e đ u t i m , D r u ž b u je zapravo iza kulisa vodio Rettinger sve do svoje smrti 12. lipnja 1960. godine. Na skupštini 1957. godine u redove Bilderberga primljen je Denis Healey. Bri­ tanac Healey - kojeg često opisuju kao najboljeg laburističkog političara, nikad iza­ b r a n o g za v o đ u stranke (premda se dvaput kandidirao) - bio je osnivač takozvanog „Europskog p o k r e t a " za promicanje razumijevanja i b u d u ć e suradnje m e đ u ameri­ čkim i europskim političarima, poslovnim ljudima, birokratima najvišeg ranga i voj­ nim čelnicima. Skupina je primala financijsku p o t p o r u od organizacije sa sjedištem u New Yorku, samoprozvanog „Američkog odbora za ujedinjenu Europu" („American C o m m i t t e e on United Europe"). U ono vrijeme Healey to nije znao, no taj je odbor služio kao fasada iza koje se krila CIA, a u njegovu su rukovodstvu sjedili general D o n o v a n , ratni načelnik Ureda za stratešku službu (OSS-a, preteče CIA-e), tadašnji državni tajnik George Marshall i sveprisutni Allen Dulles. Healey je kasnije imeno­ van m i n i s t r o m financija u britanskoj vladi, od kojeg je moćniji s a m o premijer. Mnogi smatraju da povezujem neobične nizove slučajnosti i da posvuda vidim urote. Moguće, ali slučajnosti postaju sve učestalije.

CILJEVI D R U Ž B E

Članovi postojati Drugim prije

Družbe zemlje riječima,

Bilderberg nego

traže put regije

u

doba post-nacionalizma: okružene religiju.

doba

u vladu

kojem

neće

samo

Zemlje, svjetsku

Univerzalnim Svjetsku bi Kako

vrijednostima. (odabranu ostvarenje

traže globalnu i jedinstvenu

ekonomiju, jedinstvenu

negoli

izabranu)

osigurali

tih ciljeva usredotočuju se „više na tehnički pristup, javnosti sproblemima."20

a manje na upoznavanje šire

William S h a n n o n

D

ružba Bilderberg najviše se od svega boji organiziranog otpora. Njezini čla­

novi ne žele da obični ljudi diljem svijeta doznaju što oni planiraju za bu­ dućnost: u glavnim crtama, Jedinstvenu svjetsku vladu (Svjetsko trgovačko

društvo) s j e d n i m globalnim tržištem, jednu svjetsku vojsku koja održava red i j e d n u »Svjetsku b a n k u " koja upravlja financijama koristeći j e d n u globalnu valutu. U sljedećem „popisu želja" ukratko je izloženo na koji način pripadnici Bilder­

berga namjeravaju ostvariti svoju viziju Jednog svijeta. O n i žele: • Jedan međunarodni identitet. Ovlašćujući m e đ u n a r o d n a tijela

da, s p o m o ć u subverzija iznutra, u p o t p u n o s t i unište sve nacionalne identitete, namjeravaju ustanoviti jedinstveni skup univerzalnih vri­ jednosti. U budućnosti neće biti d o p u š t e n o širenje nikakvih drugih vrijednosti. • Centraliziranu kontrolu stanovništva. Putem kontrole mišljenja planiraju navesti čitavo čovječanstvo da se pokorava njihovim želja­ ma. Nacrt njihovog plana na jezovit je način opisan u knjizi Zbigniewa Brzezinskog Na razmeđu dvaju razdoblja: uloga Amerike u tehnotronskoj eri (Between Two Ages: Americas Role in the Technetronic

Era). Vlasnik doktorata s Harvarda iz 1953. godine i osnivač Trilateralne komisije koju kontrolira Rockefeller, Brzezinski ima impresivan životopis. Ne s a m o da je bio Carterov savjetnik za nacionalnu sigur­ nost, nego i član Reaganovog Savjetodavnog o d b o r a za obavještajne podatke iz inozemstva te (tijekom 1988. godine, za m a n d a t a Georgea H.W. Busha) supredsjedavajući u Savjetodavnoj radnoj skupini za na­ cionalnu sigurnost. Osim toga, saveznik je Henryja Kissingera i d o ­ bro znan po svojim izlaganjima na nekoliko konferencija Bilderberga. On predviđa da u Novom svjetskom poretku neće postojati srednja klasa već samo vladari i sluge. • Društvo s n u l t o m stopom rasta. U postindustrijskom razdoblju nulta stopa rasta bit će n e o p h o d n a kako bi se uništili svi tragovi općeg blagostanja. Gdje ima blagostanja ima i napretka. Blagostanje i na­ predak onemogućuju primjenu represije, a želite li podijeliti društvo na vlasnike i robove p o t r e b n a vam je represija. Kraj blagostanja do­ vest će do kraja proizvodnje električne energije na nuklearni pogon, kao i cjelokupne industrijalizacije (s izuzetkom r a č u n a l n e industrije i uslužnih djelatnosti). Preostala kanadska i američka industrija bit će izvezena u siromašne zemlje poput Bolivije, Perua, Ekvadora ili Nikaragve u kojima je ropski rad jeftin. Tako će se ostvariti j e d a n od glavnih ciljeva kojima teži NAFTA. • Stanje neprekidne neravnoteže. Umjetno proizvodeći krize u ko­ jima će biti p o d v r g n u t i stalnom pritisku - fizičkom, m e n t a l n o m i e m o c i o n a l n o m - m o g u ć e je držati ljude u vječitom stanju neravnote­ že. Odveć u m o r n o i iscrpljeno da bi odlučivalo o vlastitoj sudbini, pu­ čanstvo će biti zbunjeno i demoralizirano do te mjere da će „suočava­ nje s prevelikom m o g u ć n o š ć u izbora dovesti do masovne apatije."
21

Bushom i njegovom politikom. P r e m d a izgleda kao da čuva vlastiti suverenitet, Kanada pleše kako SAD svira. Europa se, naravno, p o k o ­ rava konsenzusu Europske zajednice. • Jačanje Ujedinjenih naroda. Služeći se o n i m čime ta organizaci­ ja već raspolaže, planiraju pretvoriti Ujedinjene n a r o d e najprije u de jure a p o t o m i u de facto svjetsku vladu, namećući „građanima svije­ ta" izravni porez za U N . • Zapadni trgovinski blok. Širenje NAFTA-e diljem Z a p a d n e hemi­ sfere naposljetku će dovesti do stvaranja „Američke unije", slično Eu­ ropskoj uniji. • Ekspanziju NATO-a. Dok UN intervenira u žarištima sukoba di­ ljem svijeta kao, primjerice, u Afganistanu - N A T O postaje UN-ova svjetska vojska. • Jedinstveni pravni sustav. M e đ u n a r o d n i sud pravde postat će jedi­ na institucija pravnog poretka za cijeli svijet. • Jednu socijalističku socijalnu državu. Članovi Bilderberga zami­ šljaju socijalističku socijalnu državu u kojoj će se p o k o r n e robove na­ građivati, a one koji se ne pridržavaju propisa ciljano istrebljivati. Družba Bilderberg ima dovoljno moći i utjecaja da nametne svoju politiku bilo kojem narodu na svijetu. Već s m o vidjeli koliko daleko sežu njihovi pipci - pružaju ih kako bi kontrolirali predsjednika SAD-a, kanadskog premijera, sve glavne medijske centre slobodnog svijeta, sve najvažnije političare, financijaše i predstavnike medija, sve čelnike središnjih banaka iz svih većih zemalja svijeta, Savezne rezerve SAD-a (dakle, njihove novčane zalihe), M e đ u n a r o d n i monetarni fond, Svjetsku banku, pa čak i UN. Kao što ću pokazati na brojnim jezivim i zapanjujućim primjerima, zahvaljujući takvim vezama kakve imaju sposobni su uništiti svakoga - bio on velik ili malen - tko se nade na putu njihovim planovima za stvaranje Jedinstvenog svjetskog poretka. Primjera radi, u Pustolovinama s ekstremistima (Adventures with Extremists, Pi­ cador, 2001.J Jon R o n s o n opisuje kako je, tijekom Falklandskog rata, britanska vlada zatražila da se Argentini n a m e t n u m e đ u n a r o d n e sankcije, ali je „naišla na čvrstu o p o ­ ziciju. M e đ u t i m , na skupštini Bilderberga u norveškom gradu Sandeljordu, britanski premijer David O w e n ustao je i o d r ž a o vatreni govor u korist sankcija. Dakle, govor je promijenio m n o g a mišljenja. Siguran sam da su se razni ministri vanjskih poslova vratili u svoje zemlje i prenijeli svojim vodama što je rekao David O w e n . I - znate što se dogodilo? Sankcije su n a m e t n u t e . " Nažalost, ova jednostavna i lijepa pričica o suradnji m e d u n a r o d i m a prava je sitnica u usporedbi s cjelokupnim izvješćem.

• Centraliziranu kontrolu cjelokupnog obrazovanja. Jedan od ra­ zloga zbog kojih Europska zajednica, „Američka unija" i b u d u ć a Azijska unija traže općenito veću kontrolu n a d obrazovanjem jest taj da se globalistima, zagovornicima Jedinstvenog svijeta, omogući steriliziranje prave prošlosti svijeta. Njihovi n a p o r i d o n o s e „fantastične" plodove. Današnja mladež gotovo uopće n e m a pojma o p o u k a m a iz povijesti, slobodama pojedinca i značenju slobode. S globalističkog stanovišta, takvo stanje stvari olakšava provođenje programa. • Centraliziranu kontrolu cjelokupne vanjske i unutarnje politike. Što god Sjedinjene Države rade, to utječe na cijeli svijet. Čini se da je D r u ž b a Bilderberg imala o d r e đ e n u kontrolu nad predsjednikom

SS

BILDERBERGOV P O K U S N I RAD

latinoameričkim n a r o d i m a da zaborave svaku pomisao - ukoliko su ih ikad imali - o promicanju nacionalizma, neovisnosti i neograničenog integriteta." Argentina je odabrana s namjerom: kao najbogatija zemlja u
21

J

edan od ciljeva Bilderberga jest deindustrijalizacija svijeta, počevši od Sjedinjenih Država, uz obustavljanje svakog znanstvenog napretka. Osobito su na meti ekspe­

Južnoj

Americi bila

rimenti s fuzijom kao b u d u ć i m izvorom nuklearne energije u m i r n o d o p s k e svrhe. „Razvijanje fuzijske baklje otpuhalo bi Bilderbergovu koncepciju ograničenih priro­

je - protivno željama pripadnika Bilderberga - najveći dobavljač nuklearne tehnolo­ gije za Meksiko. Falklandski rat na brzinu je okončao tu obostrano korisnu suradnju. Bez ikakve dvojbe, Družbi je draže da Meksiko b u d e zabačena podružnica u kojoj jeftino roblje radi za sitniš negoli da se potvrdi kao p u n o p r a v n i trgovački partner. Osim toga, zahvaljujući neprekidnoj baražnoj vatri negativne medijske promi­ džbe, i d a n - d a n a s vrlo mali broj Amerikanaca razumije od kakve je životne važnosti za Sjedinjene Države tržište Latinske Amerike - od tehnologije do o p r e m e za tešku industriju. Uspješna trgovinska razmjena s Latinskom Amerikom „oživjela bi m n o g e posrnule američke tvrtke i osigurala tisuće novih radnih mjesta." 2 5 Članovi D r u ž b e nastojali su to spriječiti pod svaku cijenu.

d n i h bogatstava' ravno kroz prozor. Korištena na pravi način, fuzijska baklja mogla bi od najobičnijih tvari stvarati neograničene, dosad neiskorištene p r i r o d n e resurse i tako p o m o ć i čovječanstvu na način koji javnost još uvijek ni izdaleka ne shvaća." 2 2 Zbog čega Novi svjetski p o r e d a k toliko m r z i n u k l e a r n u energiju? Po riječima Johna Colemana, bivšeg britanskog tajnog agenta MI6, nuklearne elektrane koje pro­ izvode obilje jeftine električne struje predstavljaju „onaj ključ koji m o ž e osloboditi zemlje Trećeg svijeta iz stanja zaostalosti. S n u k l e a r n o m energijom iz koje se dobiva jeftina struja u golemim količinama zemlje Trećeg svijeta p o s t u p n o bi postale n e o ­ visne o p o m o ć i iz SAD-a, kojom ih se drži u podložnosti, i počele bi zahtijevati svoj suverenitet." Manje i n o z e m n e pomoći znači manju kontrolu MMF-a nad p r i r o d n i m bogat­ stvima neke zemlje, te veću slobodu i neovisnost za njen narod. A upravo je ta za­ misao - o n a r o d i m a koji se razvijaju i uzimaju u ruke vlastitu sudbinu - odbojna Bilderbergovcima i njihovim surogatima. Potvrdu o t o m e nalazimo na 13. stranici Bilderbergovog Općeg izvještaja iz 1955. godine: „Na području atomske energije znanstvena otkrića neprestano su sama sebe pretjecala ... Ne smije se isključiti mogućnost da će znanstvenici stavljati b o m b u u ruke sve većem i većem broju naroda i da će uskoro 'atomska b o m b a postati oružjem siromašnih'. Isto vrijedi i za razvoj atomske energije u m i r n o d o p s k e svrhe, gdje s m o bili gotovo prisiljeni predvidjeti nepredvidivo." Nuklearna energija, p r e m a zamislima Bilderberga, nije za siromašne narode svi­ jeta. Zapravo, nuklearna energija je odlučujuće oružje za prijetnju n e p o k o r n i m n a r o ­ dima Trećeg i Četvrtog svijeta, što je jasno pokazao Falklandski rat. Kako sam doznao p u t e m vlastitih istražnih kanala, vrlo visoko rangirani član savjeta D r u ž b e iznio je tvrdnju, o kojoj je posvjedočio i Coleman: „ N a k n a d n o ru­ šenje argentinske vlade, iza kojeg su uslijedili gospodarski kaos i politički potresi, isplanirala je konzultantska tvrtka „Kissinger Associates" u dogovoru s lordom Carringtoildm," 2 3 (bivšim britanskim ministrom vanjskih poslova, također vrlo visoko rangiranim članom savjeta Družbe). Doznali smo, nadalje, da je akciju u Argentini planirao i Aspen institut iz Colorada p o d n a z o r o m Rockefellera. Razlog zbog kojeg je ova akcija poprimila toliki značaj leži u t o m e što su Bilderbergovci uvidjeli da se njihov post-industrijski cilj nulte stope rasta rasplinjava, pa su s h o d n o tome odlučili postaviti „Argentinu za primjer, kao upozorenje ostalim

UPLITANJE BILDERBERGA U POSLOVE N E Z A V I S N I H N A R O D A

O

vo su tek neki od načina na koje se D r u ž b a Bilderberg pokušavala miješati u poslove raznih država: • Bilderbergovci su odlučili da će SAD uspostaviti formalne odnose s K i n o m prije nego što je Nixonova administracija to obznanila kao službenu politiku. • Na skupu u Saltsjobadenu u Švedskoj 1973. Bilderbergovci su se d o ­ govorili da će cijena nafte porasti na 12 američkih dolara po barelu, što je skok od 350 %, namijenjen stvaranju gospodarskog kaosa u Sje­ dinjenim Državama i Zapadnoj Europi, kako bi se pomoglo naftnim kompanijama čija su bogatstva bila u opadanju. Zamjetna nestašica nafte poslužila je kao dio kulise za inscenirani arapsko-izraelski rat i kao pokriće za formalno odobrenje s p o r a z u m a o višoj cijeni, o kojoj se pregovaralo prije izbijanja rata. • G o d i n e 1983. Bilderbergovci su od tadašnjeg „ultrakonzervativnog" predsjednika Ronalda Reagana iskamčili tajno obećanje da će 50 milijardi dolara, pribavljenih od američkih poreznih obveznika, biti proslijeđeno u Treći svijet i u komunističke zemlje preko omiljenih kanala - MMF-a i Svjetske banke. Obećanje je i više negoli o d r ž a n o te je postalo poznato kao „Bradvjev plan". • Bilderbergovci su orkestrirali odluku da se riješe britanske premijerke Margaret Thatcher zbog toga što se protivila dobrovoljnom pre-

puštanju britanskog suvereniteta europskoj veledržavi koju su stvorili članovi Družbe. I svi s m o s nevjericom gledali kako ju njena vlastita stranka prodaje u zamjenu za Bilderbergovu pudlicu, Jolma Majora. • G o d i n e 1985. Bilderbergovci su se dogovorili da će p r u ž i t i p u n u p o d r š k u Strateškoj o b r a m b e n o j inicijativi ( R a t o v i m a zvijezda) da­ leko prije no što je taj projekt p o s t a o dijelom s l u ž b e n e politike vlade SAD-a. • Tijekom sastanka 1990. godine u Glen Cloveu na Long Islandu u državi New York odlučeno je da se moraju povisiti porezi kako bi se veća sredstva usmjerila na otplatu duga m e đ u n a r o d n i m bankarima. Bilderbergov genijalac, predsjednik George H.W. Bush, potpisao je iste godine „ugovor o p r o r a č u n u " kojim je povisio poreze i zbog toga izgubio izbore. • Na sastanku 1992. godine Družba je raspravljala o mogućnosti utje­ caja na javno mnijenje ne bi li javnost prihvatila zamisao o američkoj vojsci koja se, uz uporabu sile, smije miješati u unutarnju politiku i rješavanje konflikata suverenih naroda. Tijekom skupa u Ottawi 2006. godine ovaj Bilderbergov prijedlog objavila su na naslovnim stranica­ ma dva vodeća kanadska časopisa: Toronto Star i National Post. • O milijune dolara vrijednoj prodaji tvrtke „Ontario Hydro", čiji je vlasnik u to doba bila kanadska vlada, prvi se put raspravljalo na sku­ pu Bilderberga u King Cityju 1996. godine. N e d u g o p o t o m „Ontario Hydro" razdijeljena je na pet samostalnih poduzeća i privatizirana. • Kosovo se - počevši od sastanka 1996. pa sve do 1998. g o d i n e - našlo p o d m i k r o s k o p o m Bilderbergovaca p r i l i k o m rasprava o stvaranju veće a l b a n s k e države, do kojega bi došlo n a k o n „starateljstva" n a d „ n e o v i s n i m " Kosovom, k o m a d a n j a Jugoslavije (uz pripajanje M a đ a r s k o j njenog sjevernog dijela, u kojem živi 350.000 M a đ a r a ) k a o dijela općeg revidiranja g r a n i c a u regiji ( s r a č u n a t o g na produljivanje nestabilnosti i konflikata u regiji), te r e k o n s t r u ­ kcije milijarde d o l a r a vrijedne regionalne i n f r a s t r u k t u r e na r a č u n p o r e z n i h o b v e z n i k a sa Z a p a d a . • Izvještaji koji su procurili sa sastanka 2002. pokazali su da je rat u Iraku bio o d g o đ e n za ožujak 2003. godine, dok su istodobno sve n o ­ vine diljem svijeta očekivale da će napad početi u ljeto ili jesen 2002. • Na skupu 1999. godine Kenneth Clarke (član britanskog p a r l a m e n ­ ta), Martin S. Feldstein (profesor na sveučilištu Harvard, predsjednik Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja /National Bureau of

E c o n o m i c Research/), Stanley Fisher (zamjenik direktora M e đ u n a ­ r o d n o g m o n e t a r n o g fonda), O t t m a r Ising (član uprave Europske sre­ dišnje banke) i Jean-Claude Trichet (guverner Francuske banke) ra­ spravljali su o „dolarizaciji" kao o sljedećem koraku nakon uvođenja jedinstvene europske valute. • Bilderbergovci su razgovarali o stvaranju azijskog bloka p o d vod­ stvom Japana, sa s l o b o d n o m trgovinom, jedinstvenom valutom i p o ­ litičkom zajednicom sličnom Europskoj uniji. • Cijepanje Kanade kao k o r a k p r e m a Američkoj uniji bilo je isprva predviđeno za 1997. godinu; m e đ u t i m , neočekivano detaljno izvje­ štavanje u Toronto Staru, najpopularnijim kanadskim d n e v n i m n o ­ vinama, tijekom skupa u King Cityju 1996., prisililo je D r u ž b u da b a r e m o d g o d i izvršenje plana. Predloženi raspad Kanade opisan je u nekoliko knjiga koje su se bavile tom t e m o m , primjerice u zbirci ogleda Korumpiranost Novog svjetskog poretka Robert O'Driscoll i Elizabeth Eliott. u Kanadi (New World Order Corruption in Canada, Saigon Press, 1994J koju su priredili

LUTKE NA K O N C I M A DRUŽBE

O
kolaps."

d samog početka svoje političke karijere na mjestu guvernera Kaliforni-

je Ronald Reagan distancirao se od krutih, s t a r o m o d n i h tradicionalista i postavio Rockefellerove ljude za ključne savjetnike. Oni koji su u vrijeme

predsjedničkih izbora 1980. mislili d a j e s Reaganom pobijedila „konzervativna, tra­ dicionalna Amerika" nisu mogli ni zamisliti koliko su u krivu. P r e m d a je obećao da će - bude li izabran - otpustiti predsjednika Saveznih rezervi Paula A. Volckera zbog njegove antiinflacijske politike, preuzevši dužnost Reagan je na zaprepaštenje kon­ zervativnog krila Republikanske stranke pogazio riječ. Bila to slučajnost ili ne, član britanskog parlamenta Anthony Wedgewood Benn

8. prosinca 1980. sudionicima skupa Socijalističke internacionale u Washingtonu re­ kao je: „Možete rasti i bogatiti se p o d zaštitom Volckerovog kreditnog kolapsa, uko­ liko profilirate Reagana [u prijevodu: isperete mu mozak] tako da intenzivira kreditni Slijedom ovih zapažanja n a m e ć e n a m se nekoliko pitanja: Što je Benn t o č n o mi­ slio? Je li neizravno htio reći da netko ima utjecaj n a d Ronaldom Reaganom? Zašto je Reagan pogazio riječ d a n u vlastitoj stranci? Z a s t o j e dao prednost Rockefellerovim savjetnicima i isključio ostale iz svog najužeg tima? Jedan od Reaganovih „insajdera" bio je Peter Vickers Hali, poznat kao vodeći američki fabijanac i član Instituta Tavistock za ljudske o d n o s e (Tavistock Institute for H u m a n Relations), p o d r u ž n i c e D r u ž b e Bilderberg. G o d i n e 1981. Hali je u j e d n o m govoru rekao sljedeće: „Postoje dvije Amerike. Prva: klasično, na industriji zasnova­ no društvo iz devetnaestog stoljeća. Druga: rastuće postindustrijsko društvo, u n e k i m slučajevima g r a đ e n o na k r h o t i n a m a stare Amerike. Upravo će kriza između tih dvaju svjetova dovesti do gospodarske i društvene katastrofe tijekom idućeg desetljeća. Ta dva svijeta nalaze se u temeljnoj opreci, ne m o g u postojati istovremeno. Na kraju će postindustrijski svijet morati smrviti i uništiti onaj stari."

Hall je predvidio propast američkog gospodarstva i industrije. Koliko je u z n e m i ­ rujuće čuti takvo što od čovjeka koji je prije dvadeset i pet godina bio najuže povezan s predsjednikom Sjedinjenih Država? jeli moguće d a j e Reagan bio Bilderbergov pa­ ravan, postavljen u Bijelu kuću kako bi odigrao o d r e đ e n u ulogu za svoje sponzore? U knjizi Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300 John Coleman tvrdi: „Da je savjet [Petera Vickersa Halla] prihvaćen i primijenjen na Reaganovu administraciju vidljivo je po propadanju štedno-kreditnih i bankovnih djelatnosti, koje se ubrzalo zahvalju­ jući Reaganovoj gospodarskoj politici." Coleman usput primjećuje i to da je Milton F r i e d m a n upravljao Bilderbergovim planovima za deindustrijalizaciju Amerike, „ko­ risteći Reaganov predsjednički m a n d a t kako bi ubrzao propast industrije čelika, a p o t o m automobilske industrije i stanogradnje." Zastrašujuća je p o m i s a o o tome kako se često čini da članovi D r u ž b e predstavlja­ ju gotovo svemoćnu silu kojoj se nikakva protusila nije u stanju suprotstaviti. N a k o n što je zbog Johna Majora izgubila položaj premijerke, lady Thatcher rekla je Jimu Tuckeru iz novina Spotlight kako smatra „čašću" to što su joj Bilderbergovci otkazali suradnju jer niti Britanija, niti ijedna druga zemlja ne bi se smjela odreći svog suve­ reniteta. Lady Thatcher barem je s a m o otjerana s položaja, ali je ostala živa. Isto se ne bi moglo reći za talijanskog premijera Alda Mora.

Coleman prepričava kako je, na suđenju članovima Crvenih brigada, „nekolicina njih posvjedočila da su znali za umiješanost SAD-a, na visokoj razini, u zavjeru oko ubojstva Mora." U lipnju i srpnju 1982. „Udovica Alda Mora u svom je svjedočanstvu izjavila da je do umorstva njenog muža došlo n a k o n niza ozbiljnih prijetnji od osobe koju je opisala k a o visoko pozicioniranu političku figuru iz Sjedinjenih Država." Kad ju je sudac upitao m o ž e li pred s u d o m navesti što je ta osoba rekla, Eleonora Moro doslovno je ponovila rečenicu koju je u svom prijašnjem svjedočenju izgovorio Guerzoni: „Ne prestanete li s Vašom politikom, skupo ćete to platiti." Na jednoj od jezovitijih stranica svoje knjige C o l e m a n piše: „Kad ga je sudac po­ novno pozvao radi svjedočenja, Guerzoniju je postavljeno pitanje bi li mogao identi­ ficirati osobu o kojoj je govorila gđa. Moro. Guerzoni je odgovorio d a j e to bio H e n r y Kissinger, o č e m u se već p r e t h o d n o izjasnio." Zašto bi američki diplomat visokog ranga prijetio vodećem političaru samostal­ ne europske države? Guerzonijevo senzacionalno i potencijalno štetno svjedočanstvo o o d n o s i m a SAD-a i Italije istog je dana, 10. studenog 1982., emitirano p u t e m medija širom Z a p a d n e Europe. Pa ipak, po svemu sudeći, niti jedna televizijska postaja u Americi nije smatrala tu vijest vrijednom pozornosti, u n a t o č činjenici d a j e Kissinger bio optužen za sudioništvo u navedenim umorstvima. Takva cenzura zapravo i nije bila iznenađujuća, kao što ć e m o vidjeti u d r u g o m dijelu knjige, u kojem se govori o Vijeću za m e đ u n a r o d n e odnose.

P O V E Z A N O S T DRUŽBE S U B O J S T V O M ALDA M O R A

G

odine 1982. John C o l e m a n , bivši obavještajni operativac s p r i s t u p o m najvišim

r a z i n a m a m o ć i i tajnosti, otkrio je daje bivši talijanski premijer Aldo Moro, „lo­

B1LDERBERŠKO KRŠTENJE BILLA C L I N T O N A

jalni član Demokršćanske stranke, protivnik nulte stope rasta' i redukcije stanovniš­ tva predviđene za njegovu zemlju, u m o r e n od ruke ubojica p o d kontrolom Masonske lože P2, s ciljem da se Italiju uskladi s o d r e d b a m a Rimskog kluba i D r u ž b e Bilderberg o deindustrijalizaciji zemlje i značajnoj redukciji njenog stanovništva." U Hijerarhiji zavjerenika C o l e m a n tvrdi da su globalisti namjeravali iskoristiti Italiju kako bi de­ stabilizirali Bliski istok, njihov glavni cilj. „Morov plan o stabilizaciji Italije kroz p u n u

E

vo i posljednje ilustracije utjecaja D r u ž b e : Bill C l i n t o n „ p o m a z a n " je za p r e d ­ sjednika na skupštini Bilderberga 1991. g o d i n e u B a d e n - B a d e n u , na kojoj je

bio i n a z o č a n . M e đ u t i m , većina a m e r i č k i h i svjetskih medija nije imala p o j m a o u Moskvu. U u t o r a k 9. lipnja o d r ž a o je devedesetominutni sastanak sa sovjetskim m i n i ­ strom unutarnjih poslova V a d i m o m Bakatinom. G o s p o d i n Bakatin, član zlosretnog kabineta predsjednika Mihaila Gorbačova, nalazio se usred kampanje u žestokoj predsjedničkoj izbornoj utrci, svega šest dana prije izlaska na birališta. Ipak je u svom p r e t r p a n o m rasporedu p r o n a š a o vremena za iznenadni sastanak s guvernerom Arkansasa, n e p o z n a t i m izvan granica SAD-a. Zašto? Odgovor leži u nastavku karijere gospodina Bakatina. Premda je Gorbačov izgu­ bio predsjedničke izbore, Bakatin - „reformator" - dobio je od predsjednika Jeljcina nagradu: najviše mjesto u KGB-u. Po svemu sudeći, Bilderbergovci su poslali predsje­ dnika Clintona ravno u Moskvu, ne bi li uspio „zakopati" svoj antivijetnamski dosje,

t o m e da se C l i n t o n r a v n o sa s k u p š t i n e u p u t i o na n e o č e k i v a n i i nenajavljeni p u t

zaposlenost, te industrijsku i političku stabilnost, učvrstio bi katoličku opoziciju ko­ m u n i z m u i učinio destabilizaciju Bliskog istoka - p r i m a r n i cilj - m n o g o težom." Coleman je do u najmanje tančine opisao slijed događaja koji je paralizirao Ita­ liju: kako su u proljeće 1978. pripadnici Crvene brigade oteli Mora usred bijela dana, h l a d n o k r v n o ubili sve njegove tjelohranitelje i kasnije ga b r u t a l n o ustrijelili. D a n a 10. studenog 1982. C o r r a d o Guerzoni, bliski prijatelj pokojnika, svjedočio je u jednoj rimskoj sudnici o tome kako je Aldu Moru, koji je desetljećima bio vodeći političar, „prijetio predstavnik Kraljevskog instituta za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (RIIA), i to još u vrijeme d o k je bio američki državni tajnik."

otvoren kod KGB-a još od studentskih dana, prije objavljivanja kandidature za pred­ sjednika SAD-a - što se i dogodilo nekih dva i pol mjeseca kasnije. Jedne od rijetkih američkih novina koje su se pozabavile tom pričom bile su Arkansas Democrat: objavile su članak p o d naslovom „CLINTON IMA M O Ć N O G PAJDAŠA U SSSR-u - N O V O G ŠEFA KGB-a." Dakle, ne može nas iznenaditi što je, p r e m a n e k i m izvorima, od D r u ž b e p o ­ t p o m o g n u t i kandidat Clinton obećao predsjedniku Jeljcinu da će - pobijedi li on na izborima - ruskim r a t n i m brodovima biti omogućena opskrba gorivom i različite druge lučke povlastice u svim američkim ratnim lukama. Obećanje se čvrsto održalo nakon što je Clinton prisegnuo kao predsjednik SAD-a. Samuel ,,Sandy" Berger, bivši Clinlonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, rekao je u govoru o d r ž a n o m u Washingtonu, na Zavodu Brookings (Brookings Instituti­ o n ) : „Globalizacija - ekonomska, tehnološka, kulturna i politička integracija - nije izbor. Globalizacija je rastuća činjenica. Činjenica koja se neumoljivo razvija, uz naš pristanak ili bez njega. Činjenica koju ignoriramo na vlastiti rizik." Berger je u pravu. J e d n o m prilikom Jim Tucker mi je rekao: „Bog je možda stvo­ rio svemir, ali što se tiče planeta Zemlje, Družba Bilderberg uputila je Bogu sljedeću poruku: Hvala, ali odavde preuzimamo mi."

PRIJEVARA ZVANA WATERGATE

W

atergate predstavlja slučaj zamijene identiteta i travestiju pravde. Istina nje šaha Reze Pahlavija, Falklandski rat, s m r t Alda Mora i pad Margaret

o Watergateu nikada nije otkrivena, ali oni koji su orkestrirali zbaciva­

Thatcher, ponovo su upleteni u događaje. Z n a m o li posve sigurno da je Richard Nix­ on zlorabio predsjedničke ovlasti? Sto ako su „corpus delicti" i „štetan" dokaz „zlouporabe" krivotvoreni? Pat Nixon u p o r n o je tvrdila da je njezin suprug lažno optužen, vjerujući da će povijest na kraju pokazati njegovu nedužnost. Prema navodima mojih izvora, koji su ranih sedamdesetih bili prisutni na skup­ štinama Družbe, novine Washington post imale su zadaću neprekidno držati Nixona pod pritiskom i objavljivati razna „otkrića", j e d n o za drugim, te na taj način stvarati u javnosti klimu nepovjerenja prema predsjedniku. John C o l e m a n , obavještajni analitičar najviše razine u britanskoj Tajnoj obavje­ štajnoj službi, u svojoj knjizi Hijerarhija zavjerenika uperio je prst ravno u Kathe-

rine G r a h a m , nakladnicu Washington Posta od 1963. do 1993. godine, i optužio je za ubojstvo supruga, Philipa L. G r a h a m a . Taj je slučaj FBI službeno proglasio „sa­ moubojstvom". C o l e m a n tvrdi da je ona ubila muža kako bi preuzela kontrolu nad novinama. Još je zanimljivije to da, unatoč tako teškoj optužbi, nikad nije pokrenuta građanska parnica zbog javne uvrede danas već pokojne multimilijunašice (i potvr­ đene članice Bilderberga). O n i koji su proučavali D r u ž b u i njen sustav zaštite drže da bi pokretanje sudskog spora dalo Colemanovim riječima veću vjerodostojnost, čemu obitelj, prijatelji i suradnici Katherine G r a h a m nipošto nisu željeli doprinijeti. O n i su odabrali pristup „diskrecija je bolja polovica istine" i uklopili se u obiteljski obrazac. No uloga Washington Posta u aferi Watergate pokazala je golemu m o ć tiska, što su posve ispravno nagovijestili nadzornici američkih medija, bolje poznati p o d ime­ nom Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose (Council on Foreign Relations, skraćeno CFR) - skupina o kojoj ć e m o govoriti u d r u g o m dijelu knjige. Skandal u koji su bili uvu-

čeni Nixon i njegova administracija zadao je s m r t n i udarac funkciji predsjednika i ugrozio institucije na kojima počiva društveno uređenje Sjedinjenih Država. Kako se time okoristila Družba Bilderberg? Neovisna i jaka Amerika s nepotkupljivim šefom države (pritom ne mislim na Richarda Nixona) nedvojbeno bi onemogućila N o v o m svjetskom poretku ostvarivanje planova o globalnom osvajanju. T k o je odigrao značajnu ulogu u poniženju predsjednika Nixona? Jedan od najuočljivijih igrača bio je David Young, šef „Instalatera", međuagencijske špijunske grupe s mentalitetom Gestapoa, u službi Jedinice za posebna istraživa­ nja Bijele kuće, koju je osnovao Nixon po savjetu Johna Ehrlichmana. Young je isprva radio za Henryja Kissingera, j e d n o g od osnivača Bilderberga, u Savjetu za nacionalnu sigurnost; on je „ b u b a m a " ozvučio Bijelu kuću. Vrpce snimljene zahvaljujući njemu bile su „corpus delicti" koji je srušio Nixona. Na t i m inkriminirajućim v r p c a m a čuje se kako Nixon, raspravljajući o načinima osujećivanja istrage o Watergateu, priznaje da je naredio zataškavanje provale. Vrpce su k t o m e dokazale da je predsjednik lagao američkoj javnosti p u n i h devet mjeseci. Još jedan važan igrač bio je bivši službenik CIA-e i FBI-ja James W. M c C o r d koji je obnašao dužnost šefa sigurnosti u O d b o r u za reizbor predsjednika (Nixona). Kako izgleda, on je „slučajno" ostavio zloglasnu vrpcu na vratima u zgradi Watergate, što je upozorilo službenika sigurnosti na provalu. M c C o r d je, zajedno s još četvero ljudi, uhićen iste noći kad se dogodila provala. Priznao je krivnju i osuđen je po šest točaka optužnice. Kasnije je napisao p i s m o Johnu ]. Sirici, sucu u procesu Watergate, tvrdeći d a j e tijekom suđenja počinjeno krivokletstvo. M c C o r d o v e optužbe - d a j e Bijela kuća znala za provalu i pokušala je zataškati - navele su istražitelje da energičnije zahti­ jevaju zapljenu tajnog sustava za snimanje iz Bijele kuće. Priznavši počinjenje djela, M c C o r d je optužio CIA-ine operativce da su u njegovu d o m u spalili njegove osobne d o k u m e n t e . I n a k o n što je odveden u zatvor na odsluženje kazne M c C o r d se još uvi­ jek bojao da će ga CIA ubiti. M e đ u t i m , ključni igrač u aferi Watergate bio je nitko drugi do general Alexander Haig - proizvod Okruglog stola, skupine slične Bilderbergu. U knjizi Institut Tavi­ stock: zlokoban i smrtonosan (The Tavistock Institute: Sinister and Deadly), iznimno značajnom djelu o zlokobnim planovima najpoznatijeg zavoda za ispiranje mozgova na svijetu, John Coleman razmrsio je klupko tajnih nagodbi između vlade u sjeni, američkih političara u službi Novog svjetskog poretka i tiska s p r e m n o g na usluge. Uvidio je kako je Haig privukao pozornost Josepha Califana, američkog člana engle­ skog Okruglog stola. Califano, pravni zastupnik Nacionalne konvencije D e m o k r a t s k e stranke, ispitivao je Alfreda Baldwina - jednog od „instalatora" iz afere Watergate - te načinio bilješke o McCordovoj prošlosti i o tome zašto je M c C o r d odabrao Baldwina da bude u njegovoj „momčadi".

„Što je još štetnije", napisao je C o l e m a n , „Califanove bilješke sadržavale su de­ taljne transkripte materijala dobivenih prisluškivanjem razgovora koje je Nixon vo­ dio s O d b o r o m za reizbor, i to prije provale." Kako to da Califano nije pozvan na odgovornost zbog zadržavanja dokaza? C o l e m a n se d o m o g a o neprocjenjivo vrijednih tajnih priručnika Instituta Tavi­ stock u kojima se izlaže metodologija korištena za rušenje predsjednika Richarda Nixona: „Način na koji je predsjednik Nixon najprije izoliran, p o t o m okružen izdaj­ nicima i naposljetku doveden u stanje konfuzije doslovno je pratio Tavistock-metodu preuzimanja p u n e kontrole nad o s o b o m , p r e m a sustavu kojeg je utvrdio vodeći teo­ retičar Instituta Tavistock, dr. Kurt Lewin." Metoda sadrži sljedeće naputke: „Jedna od glavnih tehnika za slamanje s a m o p o ­ uzdanja p o m o ć u strategije zastrašivanja sastoji se upravo od taktike držanja osobe u stanju nesigurnosti, tako da ne zna na č e m u je i što t o č n o može očekivati. Osim toga, ukoliko često kolebanje između strogih disciplinskih mjera i obećanja o d o b r o h o ­ t n o m t r e t m a n u - u kombinaciji sa širenjem kontradiktornih vijesti - učine kogni­ tivnu strukturu te situacije d o d a t n o nejasnom, osoba može posve izgubiti pojam o tome vodi li je izvjesni plan p r e m a cilju ili je od njega udaljava. Pod takvim uvjetima čak su i oni pojedinci koji imaju utvrđene ciljeve i spremni su za njih riskirati parali­ zirani ozbiljnim unutarnjim konfliktom u vezi s o n i m što im je činiti." Taktika Instituta Tavistock - zastrašivanje i ispiranje mozga - koju se koristilo za uklanjanje predsjednika Sjedinjenih Država bila je toliko uspješna da su Amerikanci počeli vjerovati u to golemo m n o š t v o izmišljotina, izvrtanja i orvelovskog dvostru­ kog govora, koje su im zavjerenici servirali kao istinu, a ,,Watergate" je zapravo od početka do kraja bio neprikrivena laž. Nixon i njegova dva najbliža pomagača - H a l d e m a n i Ehrlichman - nisu imali pojma o t o m e što se zbiva. Nisu bili dorasli z d r u ž e n i m snagama Bilderberga, RIIAe i Tavistock instituta p o d vodstvom britanskog M I 6 i uz tajni, javnosti nepoznat godišnji p r o r a č u n od oko 350 do 500 milijuna dolara. (Usput budi rečeno, britanski parlament n e m a stvarnu jurisdikciju n a d M I 6 ) . Bili su p o t p u n o p o t u č e n i i nikada nisu doznali da je „David Young, oksfordski d i p l o m a n t i dugogodišnji Kissingerov ortak preko imovine Okruglog stola (poput, na primjer, odvjetničke tvrtke „Milbank Tweed"), radio u p o d r u m u Bijele kuće, nadgledajući o n o s t o j e curilo." Priznavanje krivokletstva Jamesa M c C o r d a pred sucem Johnom Siricom m o r a l o je Nixonu poslužiti kao upozorenje da mu se sprema propast. No, zbunjeni i e m o c i o ­ nalno paralizirani Nixon savršeno je odgovarao Tavistock-profilu osobe čije je s a m o ­ pouzdanje uništeno strategijom zastrašivanja. Kissinger je bio odgovoran za ispiranje mozga i zbunjivanje Nixona, a Haig je za­ pravo vodio američku vladu tijekom tog predsjednikovog „orijentacijskog razdoblja".

Coleman piše da je „na inzistiranje RIIA-e Haig praktički preuzeo upravljanje vladom Sjedinjenih Država nakon državnog udara u travnju 1973." Haig je p o p u n i o sto najviših položaja u Washingtonu ljudima iz Zavoda Broo­ kings, Instituta za političke studije (Institute for Policy Studies, skraćeno IPS) i Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e - ljudima koji su bili o d a n i interesima Bilderbergovog N o ­ vog svjetskog poretka, postavljenima iznad interesa Sjedinjenih Američkih Država. Prema C o l e m a n o v i m izvorima informacija, u proljeće 1970. godine William M c D e r m o t t iz FBI-a posjetio je najvišeg službenika sigurnosti Korporacije za istra­ živanje i razvoj (Research a n d Development C o r p o r a t i o n , skraćeno R A N D ) u Santa Monici u Kaliforniji, kako bi ga upozorio na Daniela Ellsberga kojeg se sumnjičilo da za američku vojsku krade istraživačke studije o Vijetnamu i kopira ih prije no što ih vrati u RAND-ov ured. R A N D je neprofitna organizacija, osnovana s ciljem povezi­ vanja vojnog planiranja, istraživačkog rada i razvojnih rješenja. O s i m toga, R A N D se - zbog svojih eksperimenata na p o d r u č j u metodologije društvenog planiranja i psiholoških reakcija na stres - navodi i kao američki Zavod za ispiranje mozgova. Na sljedećem M c D e r m o t t o v o m sastanku u R A N D - u direktor dr. H e n r y Rowan pri­ općio mu je d a j e istraga Ministarstva obrane već u tijeku. Zahvaljujući Rowanovom uvjeravanju, FBI je p r e k i n u o istragu nad Ellsbergom. O n o što FBI nije znao jest da su Rowan i Ellsberg bili najbolji prijatelji; Coleman je otkrio da „nikakva istraga nije bila u tijeku, niti ju je Ministarstvo obrane ikada provelo. Ellsberg je zadržao stupanj sigurnosne provjere dodijeljen mu u RAND-u i drsko je nastavio odnositi i kopirati d o k u m e n t e o Vijetnamskom ratu, sve do trenutka razotkrivanja tijekom afere s „Pentagonskim spisima", koja je zatresla temelje Nixonove administracije. U toj fazi Nixonova Komisija za atomsku energiju već je bila raspuštena, tako da je njen predsjednik James Schlesinger mogao biti zaposlen na mjestu ministra obra­ ne. Schlesingerova je zadaća bila zahtijevati od svih vojnih zapovjednika da odbiju poslušnost svim n a r e d b a m a iz Bijele kuće izdanima prije no što je s vrha Republikan­ ske stranke stigla prijetnja o pokretanju postupka opoziva s dužnosti predsjednika SAD-a. Nixon je, m e đ u t i m , 8. kolovoza 1974. dragovoljno p o d n i o ostavku. Je li Nixonovo poniženje predstavljalo primjer i upozorenje b u d u ć i m američkim predsjednicima kako ne bi umišljali da mogu prkositi smjernicama ili manipulacija­ ma Svjetske vlade u sjeni i pobijediti? Još konkretnije, rušenje predsjednika Nixona dovelo je do smanjenja o r u ž a n i h snaga n a k o n a m e r i č k o g povlačenja iz Vijetnama, te do deindustrijalizacije SAD-a uz potpisivanje O p ć e g s p o r a z u m a o c a r i n a m a i trgovini (General Agreement on Tariffs a n d Trade - s k r a ć e n o G A T T ) , kojem se N i x o n žestoko protivio - dvije p o ­ sljedice koje su se izravno uklopile u Postitidustrijsku strategiju nulte stope rasta D r u ž b e Bilderberg.

John C o l e m a n n a d o d a o je u Hijerarhiji zavjerenika: „Od tog početnog trenutka m o ž e m o slijediti razvitak korijena recesije/depresije iz 1991. godine, zbog koje... je bez posla ostalo 30 milijuna Amerikanaca." Daleko najutjecajniji igrač u aferi Watergate bio je Nixonov savjetnik za nacio­ nalnu sigurnost - H e n r y Kissinger. Još t a m o s r e d i n o m šezdesetih godina prošloga stoljeća Bilderbergovci su postavili Kissingera na čelo male skupine koju su činili James Schlesinger, Alexander Haig i Daniel Ellsberg. S njima je surađivao vodeći teoretičar iz Instituta za političke studije N o a m Chomsky. IPS je nastao kao u m o ­ tvorina engleskog Okruglog stola, a Institut Tavistock utvrdio mu je p r o g r a m rada, te su z d r u ž e n o razvijali tehnike programiranog učenja. Tijekom šezdesetih godina Kissingerov tim i Chomsky stvarali su „Novu ljevicu" kao općenarodni pokret diljem Sjedinjenih Država kako bi izazvali razdor i n e m i r u zemlji. Njihov je cilj bio širenje nereda i promicanje „ideala" ljevičarskog nihilističkog socijalizma. Ta im je pozicija omogućila da načine „veliki štap" kojim će se mlatiti po političkom establišmentu Sjedinjenih Država. Jednom kad je Kissinger postao savjetnik za nacionalnu sigurnost, on, Ellsberg i Haig mogli su p o k r e n u t i RIIA-in votergejtski plan da se predsjednika Nixona svrgne s položaja nakon što je javno iskazao svoje neslaganje s Općim s p o r a z u m o m o carina­ ma i trgovini, čime je razjario Davida Rockefellera. Nixon je ustvari imao pravo. Od tog vremena G A T T d o k a z a n o doprinosi daljnjoj eroziji američkog nacionalnog su­ vereniteta: o t o m e je 1994. godine, nigdje drugdje nego u američkom Senatu, nedugo prije smrti svjedočio sir James Goldsmith, milijarder i član Europskog parlamenta. Kao Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Kissinger je, zajedno sa svojim p o m o ć n i m osobljem, p r i m a o sve obavještajne podatke iz zemlje i inozemstva, te sve policijsko-sigurnosne informacije (uključujući FBI-jeve strogo povjerljive izvještaje s najvišim stupnjem sigurnosne provjere) prije no što bi išta od toga dospjelo do Nixona. Nije ni č u d n o što H a l d e m a n i Ehrlichman - dva čovjeka kojima je Nixon neograničeno vjerovao - nisu mogli razumjeti što se oko njih zbiva. Bio je to v r h u n a c Kissingerove karijere. Osramotivši Nixona i zbacivši ga s polo­ žaja, zadobio je besprimjernu m o ć kakvu d o t a d još nitko nije vidio. N a k o n Nixonove ostavke Bilderbergovci su k o n a č n o vidjeli kako „njihov" predsjednik Gerald Ford ulazi u Bijelu kuću. Poslušnik Novog svjetskog poretka primao je izravne naredbe od Henryja Kissingera, agenta Davida Rockefellera i sluge Bilderberga.

RAZOTKRIVANJE DRUŽBE

T

h o m a s Jefferson, jedan od otaca američke demokracije, objasnio je: „Pojedi­ načni čin tiranije m o ž e se pripisati slučajnom mišljenju; no neprekinuti niz tlačenja, započet u n e k o m o d r e đ e n o m razdoblju i nastavljen bez promjena

kroz sve smjene ministara [predsjednika], i odveć očito ukazuje na hotimični, susta­ vni plan kojim nas se želi pretvoriti u roblje." Čvrsto stajalište globalne, pretežito muške, korporativne bande izrazio je Da­ vid Rockefeller na skupu Bilderberga u lipnju 1991. u Baden-Badenu u Njemačkoj, gdje se zalagao za „nadnacionalni suverenitet intelektualne elite i svjetskih bankara, u svakom slučaju bolji od nacionalnog samoodređenja koje se prakticiralo tijekom proteklih stoljeća." 2 6 D a n a 9. prosinca 2001. profesor John M c M u r t r y s kanadskog Sveučilišta Guelph u svom je u v o d n o m govoru, na skupu o d r ž a n o m p o d nazivom „Kako bi Kanada trebala odgovoriti na terorizam i rat?" izrekao sljedeće: „Takva struktura vladavine svijetom dostignuće je istih onih osoba iz financijskog i medijskog sustava koje su postavile Tonyja Blaira na vlast u Britaniji i Georgea W. Busha u Bijelu kuću, protivno glasu većine. Transnacionalne korporacije plasirale su na tržište i financirale te p o ­ litičke lidere kako bi osigurale da im podčinjene države služe radije nego da narodi

biraju vlast. Na taj je način preko državnih nalogodavaca i transnacionalnih ukaza o trgovinskoj razmjeni zajamčeno da vlade više ne m o g u obnašati dužnost u o p ć e m interesu bez kršenja novih zakona o trgovini i ulaganju, koji osiguravaju prava jedino transnacionalnim korporacijama." O n o što me najviše zbunjuje jest činjenica da drugi ljudi ne primjećuju opasno­ sti. Je li tome tako zato što znanje sa s o b o m nosi odgovornost i zahtijeva odlučan odgovor? Ako p r i z n a m o da doista postoji m o ć , daleko veća od funkcije izabranog predsjednika, i „ m o r a l n i " autoritet daleko jači od o n o g papinog - nevidljiva sila koja kontrolira vojne snage i obavještajne sustave diljem svijeta, m e đ u n a r o d n i bankarski

sustav i najučinkovitiji p r o p a g a n d n i sustav u povijesti - o n d a ć e m o m o ž d a biti pri­ m o r a n i zaključiti da je demokracija u najboljem slučaju iluzija, a u najgorem uvod u diktaturu koja će postati p o z n a t o m p o d nazivom Novi svjetski poredak. Michael T h o m a s , investicijski bankar iz Wall Streeta koji je postigao velik uspjeh kao pisac i kojeg smatraju najbritkijim k o m e n t a t o r o m Reaganove i Bushove ere, rekao je za SCH News od 28. svibnja 1999.: „Ako se čini da Bilderbergovci više no ikada zaziru od publiciteta to se - između ostalog - događa zato što su njiho­ vi prijedlozi, koje p r o v o d e u djelo podčinjene im službe p o p u t M M F - a i Svjetske banke, tijekom posljednjih g o d i n a prouzročili više m a s o v n o g pustošenja nego cijeli D r u g i svjetski rat." „Nesretni ishod" - kako kaže bivši BBC-jev novinar Tony Gosling na svojoj webstranici 'www.bilderberg.org', - „slika je potkopane Z a p a d n e demokracije u kojoj se donositelji odluka ne udružuju zbog razloga važnih o b i č n i m ljudima - zbog socijalne pravde, općih interesa, kvalitete života - nego zato da pojačaju mjere štednje u gospo­ darstvu i o m o g u ć e još veće privatne zarade svjetskoj političkoj i korporativnoj eliti." Unatoč dokazima koji su im na raspolaganju, većina ljudi smatra da se, uz sve svakodnevne probleme s kojima se moraju nositi, ne m o g u zamarati još i ozbiljnim razmišljanjem o „teorijama zavjere". Takvima nas je učinilo upravo djelovanje Insti­ tuta Tavistock. Suočeni s kaosom, reagiramo baš kao Nixon kad su ga globalni planer] najprije izolirali, pa smeli te naposljetku uništili. Demoralizirani i zbunjeni, lišeni samopoštovanja i nesigurni u budućnost, ljudi su daleko spremniji r a d o s n o dočekati pojavu „Mesije", Novog poretka koji obećava da će iskorijeniti droge, pornografiju, dječju prostituciju, rastući kriminal, ratove, glad i patnje, jamčeći d o b r o u r e đ e n o društvo u kojem će ljudi skladno živjeti. Ali taj novostvoreni „sklad" ugrozit će n a m slobode, ljudska prava, razmišljanja i samu egzistenciju. „Sklad" će značiti društvo reda, postat ć e m o tek brojevi u gole­ m o m birokratskom sustavu Novog svjetskog poretka. Nonkomformisti, ovakvi kao ja, bit će internirani u koncentracijskim logorima sličnima G u a n t a n a m u . Sve će se to dogoditi ukoliko mi, n a r o d i (onoga što je ostalo od) s l o b o d n o g svijeta, ne u s t a n e m o u o b r a n u naših nacionalnih ideala, radije nego da ih ostavimo u r u k a m a vlada, p o ­ vjerenika Europske unije, predstavnika Ujedinjenih n a r o d a i aristokrata kraljevske krvi koji su nas izdali. Svi ti prijazni, pristojni članovi europskih kraljevskih obitelji, slatkorječive p o ­ starije d a m e i nonšalantna gospoda ustvari su krajnje bezobzirni. Okoristit će se pa­ tnjama bilo kojeg n a r o d a i iscrpsti mu bogatstva kako bi zaštitili svoj povlašteni način života. Bogatstva aristokracije „nerazmrsivo su protkana i isprepletena s k u p o v i n o m i prodajom droge, zlata, dijamanata i oružja, s bankarstvom, trgovinom i industrijom, s naftom, sredstvima informiranja i industrijom zabave." 2 7

Kako se sve te činjenice mogu provjeriti u z m e m o li u obzir da je praktički n e ­ moguće prodrijeti u D r u ž b u Bilderberg? Neke od njih ne m o g u se ispitati zato što informacije dolaze izravno iz obavještajnih spisa koje tek mali broj povlaštenih uspije vidjeti. Nemojte očekivati da će sredstva informiranja ikad spomenuti ikakvu zavjeru u večernjim novostima. Tisak se nalazi pod p o t p u n o m kontrolom simpatičnih d a m a i gospode koji troše vrlo m n o g o svog vremena na filantropske pothvate. Budući da ne m o g u vidjeti motivaciju za stvari o kojima sam pisao (a one se ne pojavljuju ni u televizijskim ili radijskim vijestima, ni u n o v i n a m a koje čitaju), većina ljudi drži da to sve zajedno m o r a biti „teorija zavjere" koju treba ignorirati ili joj se podsmjehivati, no u svakom slučaju je odbaciti. Žele čvrste dokaze, a do čvrstih je dokaza teško doći. To je o n o stoje psihološko djelovanje Instituta Tavistock učinilo ljudskom rodu. Novi svjetski poredak svim silama nastoji ukloniti jedinu stvarnu prijetnju kojom se mi, ljudi, m o ž e m o suprotstaviti njihovim planovima. ja pokušavam strgnuti krinku s Novog svjetskog poretka i pokazati ga onakvim kakav jest. U ovoj knjizi nalaze se m n o g i izvori i d o k u m e n t i koji m o g u potvrditi ba­ rem d o b a r dio činjenica i koji će - n a d a m se - potaknuti inteligentnog čitatelja da se upita ima li u svemu t o m e još nečega što bi se moglo činiti vjerojatnim.

D I O DRUGI
VIJEĆE ZA MEĐUNARODNE ODNOSE (CFR)

Trilateraltia komisija ne upravlja potajno svijetom. To čini Vijeće za međunarodne odnose. - sir Winston Lord, predsjednik Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose, 1978. p o m o ć n i k državnog tajnika, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a član Reda lubanje i kostiju Aid & Abet, sv. 2, br. 2, str. 7

P O G O D I I L I P R O M A Š I , 1999.

C

arstva dolaze i prolaze, o čemu će s p r e m n o posvjedočiti svaki Rus. Prije ne­ pridjevom „rimski", otpočeo prijevarom sestrinskih državica, p o z n a t o m u

kih dvije tisuće i petsto godina j e d a n je smioni pothvat, kojeg označavamo

povijesti p o d nazivom „Latinski savez". Većina Latina naposljetku je dobila nekakvu drugorazrednu vrstu državljanstva u skladu s „latinskim pravom". Nekadašnji Lalium danas je pokrajina Lacij gdje s m o moja obitelj i ja živjeli u Ladispoliu, gradiću na obali Sredozemlja u okolici Rima. Prvoga tjedna u s t u d e n o m 1999. p r i m i o sam poštom nešto što je izgledalo kao razglednica od znanca iz Ladispolia. Na razglednici je pisalo samo ovo: „ D o b r o se zabavljam. Volio bih da si ovdje." Nadnevak je bio 29. studenoga 1999. a u p o t p i s u j e stajalo „Fašoda". Bilo je očito da nešto nije u redu s tim n a o k o bezazlenim podsjetnikom na pra­

znike. Štoviše, talijanska razglednica bila je frankirana francuskom markom... a pečat je nosio d a t u m 30. ožujka 1980.! Bilo tko iz obavještajnih krugova o d m a h bi vam rekao da d a t u m i i mjesta imaju o g r o m n o značenje za špijune i njihove glasonoše. Na dan 30. ožujka 1980. godine moja je obitelj službeno napustila Sovjetski Savez. Kad smo došli do Italije smjestili s m o se u Ladispoliu koji n a m je idućih godinu dana bio d o m . „Ovu je razglednicu osobno donio i ubacio mi u sandučić netko tko mi želi reći nešto važno", pomislio sam. „Talijanska razglednica s francuskom markom. Zanimljivo..." „ D a t u m 29. s t u d e n o g 1999. Za tri i pol tjedna" - izgovorio sam naglas. O k r e ­ n u o sam r a z g l e d n i c u i p r o m o t r i o bezličnu fotografiju. Prikazivala je tipični pri­ zor s ljetovanja: n e p r e g l e d n o m n o š t v o k u p a č a i jedva p r i m j e t n u p r u g u m o d r e vode na h o r i z o n t u . Uspio sam razabrati dva lika: majku - po svoj prilici - i sina, odjevene u bijelo, k a k o gledaju r a v n o p r e d sebe, a pokraj njih manji dječačić n e ­ d u ž n o grli svoje koljeno.

Izašao sam na ulicu. Lagano je kišilo. Dvoje mališana skakutalo je od lokve do lokve i razdragano cičalo, ostavljajući otiske cipela na rubu ceste. Prešao sam klizavu ulicu pod c r n i m oblacima koji su hrlili n e b o m i otvorio vrata kafića na uglu. 29. studeni 1999. Što li to, do vraga, znači? P o n o v n o sam pročitao tekst. „ D o b r o se zabavljam. Volio bih da si ovdje. Fašoda." „Tko je, k vragu, taj tip?" Naprezao sam mozak pokušavajući se prisjetiti svih kontakata s obavještajcima koje sam održavao tijekom proteklog desetljeća. M o r a m priznati da je na tom d u g o m popisu bilo nekih č u d n i h imena i nadimaka, ali niti jednoga Fašode. Naručio sam kavu, mehanički prevrćući razglednicu po rukama. „Zvuči afrički", pomislih. No s izuzetkom šestorice ključnih operativaca SASSa, Južnoafričke tajne službe (South African Secret Service), nisam uspio uspostaviti stabilan o d n o s ni s j e d n i m j e d i n i m članom obavještajnog aparata iz bilo koje afričke države. „Je li to možda šifra?" p r o m u m l j a o sam sebi u bradu. „Fašoda, Fašoda, Fašoda." O p e t sam prevrtao razglednicu i t u p o buljio u majku s djecom. A o n d a mi je odjedanput sinulo. „Fašoda!!!" Nekoć tek nezamjetna točka na karti Egipatskog Sudana, utvrđeni gradić Fašoda p o d i g n u t je na prašnjavom jezičku čvrstog tla, povezanom uskom p r u g o m zemlje s g r e b e n o m koji se pruža uz vodu. Okolni predio većinom je duboka močvara; koma­ raca ima na milijune. Klima je n e p r e k i d n o vlažna, a temperature rijetko silaze ispod 35°C u hladu. I ime i mjesto odavno su se izgubili u magli povijesti, ali u rujnu 1898. Britanija i Francuska bile su na rubu rata - dvije zemlje nisu se našle tako blizu izbijanju oru­ žanog sukoba još od bitke k o d Waterlooa 1815. godine - zato što su se u Fašodi, na d r u g o m kraju svijeta, francuski časnici i njihove afričke postrojbe sučelili s britan­ skim časnicima i njihovim afričkim postrojbama. Oba su se zapovjednika pozivala na suverenitet i zahtijevala da se onaj drugi povuče. Potkraj 19. stoljeća i Britanci i Francuzi su bili uvjereni da bi - ukoliko francuska izviđačka jedinica bude polagala pravo na pritoku Gornjeg Nila kod Fašode - Fran­ cuska na t o m mjestu mogla izgraditi branu, zapriječiti tok Nila, izazvati u Egiptu kaos zbog kojeg bi Britanija izgubila kontrolu nad Sueskim kanalom, presjeći britanski strateški put p r e m a Indiji i tako srušiti kraljevstvo koje je ovisilo o bogatstvu i radnoj snazi Indije. N a k o n napete konfrontacije obje su strane spasile obraz potpisivanjem sporazu­ ma p r e m a kojemu će nad u t v r d o m vijoriti tri zastave: egipatska, britanska i francu-

ska. Sljedeće godine vlade Francuske i Britanije dogovorile su se da će slivovi Nila i Konga obilježavati granicu između njihovih interesnih sfera. Suvremena karta Afrike u m n o g o m e proizlazi iz tog sporazuma. Tada je otpočelo i zatopljenje o d n o s a koje je dovelo do Anglo-francuske antante 1904. godine, značajnog koraka na putu p r e m a Prvom svjetskom ratu. „Fašoda nije osoba nego mjesto!" - osjećao sam kako mi srce ubrzano udara. 29. studenog 1999. Ladispoli. Lacij, Rim, Italija, Fašoda, 30. ožujka 1980., Fran­ cuska... 30. ožujka, 29. studenog, 1980., 1999., Francuska, Italija, Rim, Lacij, Ladispo­ li, Fašoda... FIFRLL... FRILLF... FFRILL... U p o r n o sam p r e m e t a o slova tražeći nekakav smisleni raspored, ali ga nikako nisam uspijevao uhvatiti. Kiša je prestala, a ljubičasto-zelena duga izvirila je iznad trokatne zgrade. Kona­ čno se pojavila zlovoljna konobarica i nezgrapno spustila do ruba p u n u šalicu bijele kave na moj stol. Postariji gospodin upravo je sjedao za susjedni stol i usput se bu­ b n u o u koljeno. Nekoliko grlatih muškaraca uz šank raspravljalo je o novcu, prekida­ jući jedan drugoga teškim udarcima po žrtvinim leđima ili nadlaktici. O d j e d n o m sam poskočio. „Fašoda! Travis Read!!!" Travis Read bio je sumnjivi tip kojeg sam u p o z n a o tijekom skupštine Bilderberga u King Cityu 1996. godine. Ostavljao je dojam n e o b u z d a n o g i antipatičnog sitnog lopova koji se m o t a o naokolo zajedno s G a r i k o m S., Izraelcem koji nije završio ni sre­ dnju školu. Kasnije se ustanovilo da je Garik visokoobrazovani Mossadov operativac i da za rad koristi p o d r u m s k i stan u Etobicokeu, bezličnom predgrađu Toronta. Travis je bio sklon hapšenjima i gotovo j e d n a k o čestim puštanjima na slobodu. Bio je također sklon t o m e da nekako uvijek „dijeli" zatvorsku ćeliju s važnim krimi­ nalcem ili cijenjenim vladinim d o u š n i k o m , iznimno neobična slučajnost i m a m o li na u m u da su vladini doušnici visokovrijedne mete čije živote ljubomorno čuvaju poli­ cajci. Kako sam kasnije doznao, Travis Read postao je kriminalac zato da bi m o g a o surađivati s kriminalcima. To je bio njegov konspirativni identitet. To je bio njegov ples na kiši. Poslali su ga u Sudan preko ljudi zaduženih za vezu koji su radili i za CIA-u i za Kanadsku nacionalnu policiju (Canada's national police force, skraćeno R C M P ) - ekipa koja se bavila kriminalističkom obavještajnom djelatnošću. Travis je bio tipi­ čni mutikaša - drsko samouvjeren, rođeni lažac, gotovo neprestano pijan, neotesan... i gotovo uvijek bez prebijene pare. Pojedinosti o njegovom putu u Sudan nikada nisu izišle na vidjelo, ali je - baš kao i 1898. - to mjesto Bogu iza nogu privlačilo svakojake m u t n e likove zbog svakojakih dobrih razloga. Bio je to rasadnik droge, oružja i nafte, područje gdje su se organizirale akcije za destabilizaciju brojnih afričkih zemalja koje su bile p r e u m o r n e da bi vodile dugotrajne, iscrpljujuće ratove i preslabe da bi odolje-

le američkim, francuskim, britanskim, ruskim i kineskim „prijateljskim" pregovara­ čkim p o n u d a m a . Sve te afričke zemlje imale su nešto zajedničko - naftu. Travis je mrzio licemjerstvo sustava koji ga je stvorio i iskorištavao. Paradoksal­ no, no bio je još uvijek živ upravo zato što je znao p r e m n o g e tajne koje je vrlo brižlji­ vo čuvao od radoznalih očiju. „Ako me Travis hoće vidjeti" - pomislio sam - „ovo će se pretvoriti u veliko sranje." Travis je bio inteligentna m r c i n a sa smetlišta. Previše je znao, tijekom godina naljutio je previše ljudi i b e s p o t r e b n o prijetio nekim o p a s n i m njuškama na visokim položajima. Taj čovjek je zbilja bio jezivi gnjavator. S njim sam se istodobno osjećao prestrašen i očaran. „Sto on to ima što bi me moglo zanimati?" - promrmljao sam sebi u bradu. Uhvatio sam pogledom siluetu prekrasne žene uz prozor. Graciozni tanki, dugi vrat kao da se protezao u beskonačnost. Izraz blage melankolije pridavao je miste­ rioznu ljepotu njenom botičelijevskom licu. Dotle je za stolom u uglu, o k r e n u t o m p r e m a ulici, tinejdžerica vrckave stražnjice, odjevena u školsku uniformu, pila frape na slamku. Bilo je jasno da ću, želim li doista o d g o n e t n u t i o čemu je riječ, morati otići u Rim. U trenutku dok sam otvarao vrata kafića i izlazio na b u č n u ulicu ta mi pomisao nije izgledala nimalo privlačnom. Travis Read značio je nevolju, čak i ako je imao vjerodostojne informacije koje mi je htio priopćiti lako se m o g l o dogoditi da su mi ga namjestili njegovi kontrolori: uvijek su ga držali na dovoljno dugačkoj uzici koja mu je omogućavala da radi o n o što većina običnih građana ne bi mogla. N a k o n Kanade i Bilderberga 1996. godine m o g a o sam se prisjetiti priličnog broja ljudi koji bi bili sretni da me više nikad ne vide i ne čuju. Što sam dulje razmišljao, to sam uvjereniji bio da mi se sprema klopka. Jedino nisam znao tko ju je namjestio. Trebala mi je p o m o ć da to otkrijem. D a n a 7. studenog 1999. sudjelovao sam u četverosmjernom satelitskom razgovo­ ru preko sigurne telefonske m r e ž e s nekolicinom bivših članova obavještajnog apara­ ta Sovjetskog Saveza. M o r a m priznati da sam se uvijek, kad bih se našao u n e b r a n o m grožđu, m o g a o pouzdati u bivše sovjetske službenike. O n i po prirodi ne vjeruju Za­ padu i - s u p r o t n o od onoga u što vas nastoji uvjeriti većina novina i tiskovnih izvje­ štaja - nije ih lako potkupiti. Stoga su u mojim očima dostojni povjerenja. Nisu to bili kakvi god ljudi. Jedan od njih bio je stručnjak za n u k l e a r n o i bakteriološko oružje kratkog i srednjeg d o m e t a te za sustave njihova korištenja. Drugi je služio kao ključni pripadnik stožera p o d generalom Valerijem Manilovim, zamje­ n i k o m načelnika stožera ruskih o r u ž a n i h snaga. G o d i n u dana kasnije, Manilov je postao najistaknutijim likom u ruskim vojnim krugovima jer je proglasio „nesreću" p o d m o r n i c e „Kursk" n a m j e r n o m a m e r i č k o m provokacijom.

O d m a h s m o se složili da ne m o g u u ovu situaciju ući sam, a jedan od sugovor­ nika dobrovoljno m i j e p o n u d i o imena bivših KGB-ovih kontakata i osoba iz službe sigurnosti smještenih u Rimu koji bi mi mogli pružiti podršku. Na moje iznenađenje, m e d u njima je bio i jedan vrlo poznati svećenik iz Vatikana, čiji su naizgled anti­ komunistički stavovi bili vješto prikrivena varka. S popisa od dvanaestak ljudi brzo sam ih o d a b r a o tri, od kojih sam dvojicu osobno poznavao, a trećeg su jednoglasno izabrali ostali sugovornici. Travis se trebao sastati sa m n o m 29. studenoga. Barem je to bilo jasno. Ako je znao gdje će me naći očito je znao moj broj telefona i m n o g e druge korisne informacije. „Ili mi smješta, ili je u nevolji" - razmišljao sam. „Ako suTravisa, uz njegovo zna­ nje, namjestili njegovi kontrolori, o n d a se sigurno ozbiljno zamjerio krivim ljudima." Najvjerojatnije mu je rečeno da me preda drugoj strani ukoliko sam želi preživjeti. Odanost definitivno nije bila Travisova vrlina. „Ali o p e t " - m o z g a o sam dalje - „na kocki je, po svoj prilici, njegov život..." A kad netko n e m a prijatelja kao što ih on nije imao sve čemu se može nadati su privremeni poslovni partneri. O n i su m o ž d a ulaznica za još jedan krug igre. Razumio sam njegov težak položaj. Nakon još nekoliko kratkih telefonskih razgovora putem sigurne linije ugovorio sam sastanak sa svojim suradnicima u Rimu, u Hotelu Teli. Hotel Tefi, čiji je vlasnik bio stari znanac m o g djeda, g o d i n a m a je služio kao skrovište o p e r a t i v a m a tajne službe iz bivšeg Sovjetskog Saveza kojima je Rim bio polazišna baza za protuobavještajne aktivnosti. Strateški je smješten o d m a h pokraj Piazze della Repubblica, nekih tristo metara od mjesta gdje je Gogolj, jedan od di­ vova ruske književnosti, 1842. godine pisao svoje b e s m r t n o djelo Mrtve duše. M e đ u prvobitnim vlasnicima hotela bio je djedov prijatelj iz djetinjstva: obojica su rođena u Karasuzabaru, današnjem Belogorsku, na Krimu. Ljudi koji su se 26. studenoga pojavili u Hotelu Tefi bili su iskusni veterani sa životopisima p u n i m strogo povjerljivih zadataka. Radilo se o veteranima „protupropisnog ratovanja" - nadziranja, psihološkog zastrašivanja, ucjenjivanja. Gledajući ih kako rukuju svojim p r i r u č n i m oružjem zaključio sam da m e đ u ostalim „kvalifikaci­ jama" vjerojatno imaju i o n u za plaćene ubojice. To nije bila vrsta ljudi koje biste ikad poželjeli prevariti. Ipak sam znao da sam u njihovom društvu siguran. Moj je djed tijekom ranih pedesetih godina prošloga stoljeća stavio vlastiti život na kocku kako bi spasio živote očeva tih ljudi, sve samih KGB-ovih službenika, u trenutku kad je Staljin nekoliko mjeseci prije smrti započeo k o n a č n u čistku časničkog korpusa u vrhu Crvene armije i u visokom zapovjedništvu tajne službe. O n i su bili moja nevidljiva vojska s m r e ž o m kontakata koja je dopirala do svake tajne službe na Planetu. NSA, CIA i FBI nisu

pritom nikakve iznimke. Ruska obavještajna služba uvijek je bila iznenađujuće učin­ kovita pri prodiranju u američke službe. Aleksandar Ivanovič rođen je u gradiću blizu Rige koji je tijekom Drugog svjet­ skog rata do temelja uništilo njemačko topništvo. Konstantin je iz grada Borisova u Bjelorusiji. Anatolij je iz Moskve. Sva trojica su bivši obavještajni časnici, nositelji visokih odlikovanja, koji su bili opsjednuti Z a p a d o m . N a k o n kratkog i srdačnog Kak djela, dorogoj? (Kako si, dragi?) i Privjet, čelovjek! (Zdravo, m o m č e ! ) , prihvatili s m o se posla. Konstantin je izvukao pištolj i polako ga položio na stol. Znaješ što eto? (Znaš što je ovo?), upitao me zirnuvši n a d e s n o dok je posebno naglašavao riječ znaješ. Pogledao sam u t a m n i predmet koji je ležao preda m n o m . Razumijem se u oružje, pa mi zbog nemetalnog kućišta od polimera nije bilo teško pogoditi da zurim u Glock poluautomatski pištolj. ,,G36," prozbori Anatolij, „godinu dana prije početka javne konzumacije." Bilo je očigledno da uživa. Tada sam prvi put vidio novi Glock-kompakt kalibra .45 ACP, s 3,78-inčnom cijevi i spremnikom s je­ dnostrukim djelovanjem kapaciteta šest metaka, 0,36 centimetara uži i punih 113,40 grama lakši za nošenje od svog prethodnika, Glocka G30 s dvostrukim djelovanjem kapaciteta deset metaka. O n i koji su se njime služili zvali su ga „poezija u pokretu". „Možda ćeš ga morati upotrijebiti" - odsječnim ritmom podvikne Anatolij. „Piazza della Repubblica, predvečer" - oglasi se Konstantin. „Što god da učiniš, ne dopusti mu da ti određuje mjesto i vrijeme sastanka" - reče Anatolij usrdno, zgrabivši me za podlakticu svojom golemom šakom. „Inače te mi ne m o ž e m o zaštititi." Kasno poslije p o d n e 27. studenog zazvonio mi je mobitel. Zvao me Travis. O d ­ sjeo je u nekakvoj jazbini na periferiji Rima. Zatražio je da se sastanemo pokraj C o loseuma u 10 sati ujutro 29. studenog. „Piazza della Repubblica u 5 i 30 p o p o d n e " - prekinuh ga. „Ja određujem pravila" - zareži Travis. „Piazza della Repubblica u 5 i 30 p o p o d n e " - ponovio sam, podižući glas. „Jel' ti želiš te informacije ili ne?" - upita Travis. „Ne želim ih toliko da me zbog njih ubiju" - odgovorio sam h l a d n o . Poklopio je slušalicu. N a k o n nekih dvadesetak minuta p o n o v n o je nazvao. Pso­ vao je, prijetio, molio, opet psovao. Naposljetku je pristao. „U redu, Piazza della Repubblica u 5 i 30 p o p o d n e . " „Travis" - rekao sam - „ z n a m da si u nevolji. Samo se n a d a m da me ne iskorišta­ vaš k a o pizdu. To bi bilo krajnje neumjesno." Poklopio je slušalicu. Piazza della Repubblica prikladno je udaljena pedesetak metara od Hotela Tefi. Posred Piazze nalazi se remek-djelo Maria Rutellia, Fontana Najada, postavljena 1901. godine.

Nazvao sam Konstantina iz javne govornice. „ D o b r o " - bilo je sve što je rekao prije no što je prekinuo vezu. Plan je bio na brzinu sastavljen ranije, u hotelu. „Onaj Volvo je tvoje vozilo za bijeg", rekao je Anatolij, pokazujući crni automobil parkiran u hladu pokraj kioska sa sladoledima. „Krene li nešto po zlu" - d o d a o je Konstantin - „Saša [Aleksandar] će za manje od pet sekundi biti kraj tebe." „Ako ti se u o p ć e približe" - primijetio je Anatolij zamišljeno. Iskreno sam sumnjao da moji neprijatelji - ukoliko ih i bude - slute što bi ih moglo snaći. Ujutro 29. s t u d e n o g Anatolij i Konstantin, iskusni snajperisti i bivši pripadnici ruskih specijalnih postrojbi, zauzeli su položaje na krovovima obližnjih zgrada. O k o četiri sata p o p o d n e naručio sam piće na jednoj od terasa poredanih u krug oko trga. Anatolij i Konstantin mogli su nepogrešivo naciljati svakoga tko mi se približi iz bilo kojeg smjera. Obojica su imala po narudžbi napravljene puške smanjenog presjeka. To nije bila roba iz dućana. Ove puške posebne izrade ispaljuju metke malog kalibra iznimno velikom b r z i n o m od preko 1500 metara u sekundi. Putanja metka zbog toga je izrazito ravna, s m a l i m p a d o m zbog sile teže kod velikih udaljenosti. Samo ljudi vrlo debelih džepova m o g u si priuštiti takve skupe igračke. D o k sam sjedio i čekao da se moj čovjek pojavi, velika skupina francuske djece na školskom izletu prošetala je pokraj mene, blaženo i gotovo p o t p u n o sinkronizira­ no ližući sladolede. Aleksandar Ivanovič sjedio je i čekao u c r n o m Volvu na suprotnoj strani Piazze. Pet i trideset je došlo i prošlo. Nigdje ni traga Travisu. Šest sati. Šest i petnaest. Ništa. Naposljetku me nazvao oko sedam i rekao da je odlučio predati mi zapečaćene diplomatske torbe s inkriminirajućim dokaznim materijalima u kojima su navedene sve pojedinosti o upletenosti američke vlade u vjerski rat u Sudanu. To se precizno uklapalo u d u g o r o č n e ciljeve D r u ž b e Bilderberg: profit ostvaren na b e s k o n a č n o m ratu i nestašici nafte. Rekao sam mu da, ukoliko je to njegova namjera i ukoliko razgovara sa m n o m preko običnog mobitela, vrlo vjerojatno nikada neće živ stići do Piazze. Rekao sam mu neka ostane t a m o gdje je smatra li da ima ikakvih izgleda da ga p r o n a đ u . U tom času je telefonska linija pukla. Po svoj se prilici nećete iznenaditi kad vam kažem da se Travis nikad nije pojavio na sastanku. O k o 8 i 30 navečer upali s m o u Travisov stan - ako se to uopće m o ž e tako nazvati - s izvučenim pištoljima. Jednosobni ć u m e z bio je isprevrtan od p o d a do stropa. Ipak, n i s m o našli nikakvih drugih znakova prljave igre, nije bilo tragova krvi. A nije bilo ni Travisa Reada.

Koliko sam uspio saznati, za njega više nikad nitko nije čuo. Nisam nimalo su­ mnjao u to da sam doista razgovarao s Travisom. Prepoznao sam njegov jedinstveni stil govora, poseban način na koji je žvakao i prežvakavao riječi prije nego što bi ih ispljunuo. Bio je jedini čovjek kojeg sam ikada u p o z n a o a da je tako govorio. D o k sam vozio p r e m a a e r o d r o m u neprekidno sam se osvrtao, ali nisam opazio ni traga od Travisa. Sve bih dao da d o z n a m što se s njim dogodilo. „Budi oprezan sa željama" - opominje me moje šesto čulo. „ M o g a o bi naletjeti na nešto za što n e m a š želuca." U ovoj vrsti posla čovjek nauči ne biti odveć sentimentalan, niti previše revan. Jedna i druga osobina m o g u se protumačiti kao slabost; jedna i druga osobina mogu vas postaviti s krive strane puščane cijevi. Svako toliko Travisov d u h se pojavi u najdubljim zakutcima m o g sjećanja: mor­ bidni podsjetnik na krhkost i nesavršenost ljudskog duha.

PREBJEGLI PARTNERI

B

aš kao u nekakvoj konvencionalnoj TV-drami, u stvarnosti postoje tajne organizacije-kćeri koje su slične Družbi Bilderberg. Najveća m e đ u njima je Okru­ gli stol, u čije ogranke se ubrajaju britanski Kraljevski institut za m e đ u n a r o ­

dne odnose; tu su još instituti za m e đ u n a r o d n e o d n o s e iz Kanade, Australije, Južne Afrike, Indije i Nizozemske, kao i instituti za pacifičke odnose zaduženi za Kinu, Rusiju i Japan. Jedan od ogranaka Okruglog stola u Sjedinjenim Državama zove se Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose ili CFR (Council on Foreign Relations). CFR j e d n i m je dijelom utemeljen još 1921. godine: m e d u osnivačima je bio Edw­

ard Mandell House, glavni savjetnik predsjednika Woodrowa Wilsona i osoba koja je n a v o d n o vukla sve konce iza kulisa Wilsonove administracije u razdoblju od 1913. do 1921. godine. Ironično, H o u s e je bio poznati marksist. Idealizirao je socijalizam, te se tijekom službovanja u Bijeloj kući zalagao za središnju banku pod kontrolom dr­ žave, ovlaštenu za izradu američkog novca. Kongres Sjedinjenih Država kontrolirao je američku valutu do 1913. godine, kad je prihvaćen Zakon o saveznim rezervama prema kojem su ovlasti Kongresa prenesene na privatnu središnju banku. H o u s e je također predložio 16. a m a n d m a n na Ustav Sjedinjenih Država koji je značio uvođe­ nje progresivnog poreza na d o h o d a k , još j e d n e zamisli posuđene od Karla Marxa. 2 8 H o u s e je sastavio i p r o g r a m za Ligu n a r o d a koja je na Pariškoj mirovnoj konfe­ renciji 1919. godine predstavljena kao hvalevrijedni prijedlog predsjednika Wilsona. Charles Seymour, Houseov službeni biograf, napisao je da je Wilson „odobrio Houseov nacrt gotovo u p o t p u n o s t i , a njegove osobne preinake praktički su bile ograni­ čene na frazeologiju." Potkraj Wilsonovog mandata, 1921. godine House i njegovi istomišljenici osno­ vali su Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose. Njihovo zalaganje oko stvaranja jedinstvene svjetske vlade, utemeljene na centraliziranom globalnom financijskom sustavu, od samog je početka privlačilo najčudniju m o g u ć u mješavinu kapitalista i socijalista,

oportunista i idealista. U potpuriju pripadnika američke elite na prvom sastanku Vi­ jeća nije nedostajalo bogatih i slavnih. U roku od godine d a n a Rockefellerova i Carnegieva zaklada usuglasile su se oko financiranja programa rada i razvoja CFR-a. Predsjednik Franklin Roosevelt odgo­ voran je za popunjavanje Ministarstva vanjskih poslova članovima CFR-a tijekom 1940. godine; otada tim ministarstvom upravlja generacija za generacijom službenika proizašlih iz CFR-a. Sjedište CFR-a nalazi se u N e w Yorku, na uglu Park Avenue i 68. ulice, u četvero­ katnoj palači poznatoj p o d nazivom Harold Pratt House. Udovica j e d n o g od baštinika bogatstva Rockefellerove tvrtke „Standard Oil" Charlesa Pratta tu je zgradu 1929. godine darovala Vijeću na korištenje. Prema podacima iz 2006., više od 4000 pripa­ dnika najviših slojeva američkog establišmenta doživotni su članovi CFR-a. P r e m d a je vrlo utjecajan u s t r u k t u r a m a vlasti, većina Amerikanaca n e m a pojma o CFR-u. Tek jedna od pet tisuća osoba zna za tu organizaciju, a još ih je manji broj upoznat s njezinim ciljevima. Tijekom prvih pedeset godina postojanja CFR se rijetko pojavljivao u medijima. Takva a n o n i m n o s t m o ž e se činiti neobičnom sve dok ne vidite popis CFR-ovih čla­ nova. Popis uključuje - uz m n o g e druge iz sfere medija - generalne direktore novina New York Times, Washington Post, Los Angeles Times, Wall Street Journal, Time, For­ tune, Business Week, U.S. News, World Report te TV-mreža N B C , CBS, ABC i FOX. Budući da predstavnici sredstava javnog priopćavanja sudjeluju na sastancima CFRovog trusta mozgova, treba dovesti u pitanje njihovu „diskreciju". Ako je pretjerana, zašto je tome tako? Z b o g čega bi oni sami sebe cenzurirali? Kad su je to upitali prije gotovo 25 godina n a j e d n o m skupu u organizaciji ClA-e, članica CFR-a i legendarna nakladnica Washington Posta Katherine G r a h a m odgovo­ rila je nazočnima: „Postoje neke stvari u vezi s n a m a koje šira javnost ne m o r a znati i ne bi ih ni trebala doznati." Neke od vodećih javnih osoba u Americi ipak su, više nego j e d n o m , spominjale CFR-ovu sustavnu konspirativnost. Još 26. ožujka 1922. gradonačelnik New Yorka John F. Hylan rekao je u svom govoru: „Stvarnu prijetnju našoj republici predstavlja nevidljiva vlast koja, p o p u t divovske hobotnice, širi svoje ljigave pipke našim gra­ d o m , našom državom i cijelom d o m o v i n o m . Glavu joj čini grupica banaka, o kojima se najčešće govori kao o ' m e đ u n a r o d n i m bankama. Ta mala klika m o ć n i h među­ n a r o d n i h bankara praktički upravlja n a š o m državnom vlašću, ravnajući se vlastitim sebičnim interesima." D a n a 23. veljače 1954. senator William Jenner upozorio je: „Danas je m o g u ć e p o t p u n o legalnim sredstvima utrti p u t totalnoj diktaturi u Sjedinjenim Državama, a da to ni predsjednik, ni Kongres, ni narod ne primijete, niti o tome išta čuju... Izva-

na gledajući, mi i m a m o ustavnu vlast. M e đ u t i m , u n u t a r našeg državnog i političkog sustava djeluje j e d n o drugo tijelo, drugi oblik vlasti, birokratska elita koja, uvjerena u svoju pobjedu, smatra da je naš Ustav staromodan... Svi čudnovati događaji vezani uz vanjskopolitičke s p o r a z u m e m o g u se dovesti u vezu s tom skupinom koja će nas prodati zbog vlastitog zadovoljstva." Povjesničar A r t h u r Schlesinger Jr. nazvao je CFR „čelnom organizacijom" „srca američkog establišmenta." Newsweek je vodstvo CFR-a nazvao „vanjskopolitičkim establišmentom SAD-a." Richard Rovere ih je u svom napisu za Esquire Magazine opisao kao „svojevrsni prezidij o n o g dijela državnog sustava koji upravlja s u d b i n o m našeg n a r o d a . " Dvjestotinjak novinara, dopisnika i rukovoditelja sredstava komunikacije koji pripadaju članstvu CFR-a brane pravo Vijeća na rasprave iza zatvorenih vrata te­ meljem tobožnje potrebe za postojanjem mjesta na kojem zainteresirani dužnosnici mogu s l o b o d n o govoriti i analizirati ključna zbivanja koja utječu na političke smjer­ nice SAD-a u n u t a r svjetskog gospodarstva, ukoliko imaju nade da će moći razraditi ikakva rješenja i/ili pravce djelovanja. CFR r a d o prihvaća tiskovno izvještavanje i ja­ vnu raspravu, ali tek od trenutka kad se objave gotova rješenja i smjernice. To znači, recimo, da bismo zdravo za gotovo morali prihvatiti CFR-ov izvještaj iz 1987. godine, objavljen na CFR-ovoj vvefr-stranici. No kad bilo koja organizacija ne prihvaća slobo­ d n o objavljivanje rasprava i aktivnosti koje se u njoj odvijaju, m o r a m o se zapitati o istinitosti p r u ž e n i h n a m informacija. Predstavljaju li ti izvještaji činjenice ili o n o što Vijeće želi da vidimo i vjerujemo? U knjizi Jima Marrsa Vladavina tajnom (Rule by Secrecy) ekonomist John Ken­ neth Galbraith, i sam bivši član CFR-a, nazvao je postupke Vijeća skandaloznima. „Zašto bi" - postavio je Galbraith pitanje - „ vladini službenici p o t a n k o izvještavali biznismene o p o d a c i m a koji nisu d o s t u p n i javnosti, osobito ako su ti podaci finan­ cijski korisni?" Da bi zbrka bila veća, postoji još j e d n a paralelna organizacija s istim ciljem stvaranja jedinstvene svjetske vlade, samo što njeno članstvo predstavlja glo­ balne trgovačke saveze: Sjevernu Ameriku, Z a p a d n u Europu i Pacifičku Aziju. Ta se organizacija zove Trilateralna komisija (TC), a osnovao ju je i novac osigurao 1973. David Rockefeller. Prije no što ju je ustrojio Rockefeller je na sastanku D r u ž b e Bil­ derberg u Knokkeu u Belgiji provjerio kako ostali članovi gledaju na zamisao o stva­ ranju komisije. Pogodite što se dogodilo! Velik broj osoba koje su bile članovi CFR-a i Bilderberga pristupio je Trilateralnoj komisiji. Članstvo CFR-a čine isključivo Amerikanci. Družba Bilderberg ima članove iz Sjedinjenih Država, Kanade i Z a p a d n e Europe. Trilateralna komisija okuplja na j e d n o m mjestu m o ć n i k e cijeloga svijeta, čime ću se podrobnije pozabaviti u trećem

dijelu knjige. David Rockefeller, čija je obitelj financirala CFR, predstavlja zajednički nazivnik svih ovih paralelnih skupina. Osim što je počasni predsjednik CFR-a, pruža i stalnu novčanu i osobnu p o t p o r u TC-u, CFR-u i Družbi Bilderberg. Ne čudi, dakle, što kritičari smatraju da ove tri organizacije okupljaju koristoljubive elitiste koji, na r a č u n zemalja u razvoju i država Trećeg svijeta, štite vlastito bogatstvo i ulaganja multinacionalnih banaka i korporacija u rastuće svjetsko go­ spodarstvo. Politika koju provode njima donosi korist, a sve nas zajedno vodi prema stvaranju jedinstvene svjetske vlade. Kako bismo shvatili razmjere moći kojom raspolažu Bilderberg, CFR i TC do­ voljno je prisjetiti se da su gotovo svi američki predsjednički kandidati - bilo iz De­ mokratske, bilo iz Republikanske stranke - pripadali barem jednoj od triju organiza­ cija. Isto vrijedi za m n o g e od američkih kongresmena i senatora, za većinu vodećih političkih dužnosnika (osobito s područja vanjske politike), za brojne predstavnike tiska, za najveći dio rukovodećeg kadra CIA-e, FBI-ja i Službe unutarnjih prihoda (IRS-a), k a o i za veliki broj ostalih državnih organizacija u Washington u. Članovi CFR-a zauzimaju gotovo sve položaje u kabinetu Bijele kuće. M e d u svim direktorima CIA-e jedino James R. Schlesinger, koji joj je tijekom 1973. godine kratko bio na čelu, nije bio član CFR-a. D o d u š e , bio je štićenik člana CFR-a Daniela Ellsberga (glasovitog zbog objavljivanja „Pentagonskih spisa" iz vi­ jetnamskog doba), a njegovo postavljanje na dužnost o d o b r i o je H e n r y Kissinger, ključna osoba u vrhu Bilderberga, CFR-a i TC-a. Sto se tiče predsjednika SAD-a, pratili smo kako neprekinuti niz članova CFR-a pobjeđuje na izborima svake četiri godine: 1952. i 1956. - član CFR-a Adlai Stevenson protiv člana CFR-a Eisenhowera; 1960. - član CFR-a Nixon protiv člana CFR-a Kennedya. G o d i n e 1964. konzervativno krilo Republikanske stranke „zapanjilo je Vijeće" n o m i n i r a n j e m svog kandidata Barrya Goldwatera nasuprot Nelsonu Rockefelleru. Rockefeller i CFR-ovo krilo stranke prikazali su Barrya Goldwatera kao „opasnog radikala koji će ukinuti socijalno osiguranje, baciti atomsku b o m b u na Hanoj i, opće­ nito uzevši, bit će utjelovljenje fašističkog diktatora Mussolinia." 2 9 Goldwater je bio ponižen, a Jonson je velikom većinom glasova pobijedio na izborima. O n d a je 1968. o p e t na red d o š a o član CFR-a N i x o n p r o t i v člana CFR-a Hub e r t a F l u m p h r e y a iz D e m o k r a t s k e s t r a n k e . Član CFR-a i p r e d s j e d n i k N i x o n o d n i o j e 1972. p o b j e d u nad d e m o k r a t s k i m p r o t u k a n d i d a t o m G e o r g e o m M c G o v e r n o m . Član CFR-a i r e p u b l i k a n s k i p r e d s j e d n i k / k a n d i d a t G e r a l d Ford s u p r o t s t a v i o se 1976. p r o t u k a n d i d a t u Č a r t e r u , članu CFR-a i T C - a . P r e d s j e d n i k a Č a r t e r a p o r a ­ zio je 1980. R o n a l d Reagan koji je, p r e m d a s a m nije bio član CFR-a, i m a o za p o t p r e d s j e d n i k a Georgea H.W. Busha, člana CFR-a. N a k o n što je p o s t a o predsje­ d n i k Reagan je brzo u svoj u r e d n a g u r a o 313 članova CFR-a. Usput je zanimljivo

n a p o m e n u t i da je John A n d e r s o n , nezavisni k a n d i d a t na i z b o r i m a 1980. g o d i n e , t a k o đ e r bio član CFR-a. Predsjednik Reagan natjecao se 1984. protiv demokrata i člana CFR-a Waltera Mondalea; Republikanski predsjednički kandidat George H.W. Bush, bivši šef CIA-e i član CFR-a, borio se 1988. s Michaelom Dukakisom, malo poznatim članom CFR-a i guvernerom Massachusettsa. Predsjednik Bush sučelio se 1992. s a n o n i m n i m gu­ vernerom zaostale države Arkansas kao s u p a r n i k o m u predsjedničkoj utrci. Bio je to Bill Clinton, član D r u ž b e Bilderberg, a također i CFR-a i Trilateralne komisije. Kad je Clinton ustoličen za predsjednika zaposlio je gotovo 100 članova CFR-a u svojoj administraciji. Osim toga, Clintonovu i Goreovu ekipu financirali su i podupirali članovi i projekt CFR-a. Clinton je 1996. odbio napad republikanskog veterana i člana CFR-a Roberta Dolea. G o d i n e 2000. član CFR-a i demokrat Al Gore upustio se u borbu protiv teksaškog guvernera Georgea W. Busha, sina bivšeg predsjednika Georgea H.W. Busha. George W. Bush, koji je pobijedio, nije bio član CFR-a, ali je - po običaju - bio okru­ žen pripadnicima Vijeća u kuloarima moći. Njegov najuži tim činili su Condoleezza Rice, Dick Cheney, Richard Perle, Paul Wolfowitz, Lewis Libby, Colin Powell i Robert Zoellick - od prvog do zadnjeg članovi CFR-a. Nositelj položaja Bush pobijedio je 2004. člana CFR-a i Bilderberga, demokratskog protukandidata Johna Kenya. Zapravo je na svakim predsjedničkim izborima između 1928. i 1972. godine pobijedio član CFR-a (osim Lyndona Johnsona koji je više nego širokogrudno na­ mirio Vijeće, popunivši većinu vodećih položaja u vladi članovima CFR-a). George H.W. Bush imao je u administraciji 387 članova CFR-a i TC-a. Nixon je na početku mandata smjestio 115 članova CFR-a na ključne položaje u izvršnom resoru. Prema izvještaju Arnolda Beichmana u izdanju dnevnika Christian Science Monitor od 1. rujna 1961., na vrhu popisa, sastavljenog za predsjednika Kennedya kao p o m o ć pri zapošljavanju osoblja u Ministarstvu vanjskih poslova, nalazila su se 82 imena, od ko­ jih je 63 pripadalo članovima CFR-a. Izvještaj je i m a o jednostavan naslov: „Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose". Uistinu, CFR je služio kao virtualna agencija za zapošljavanje u saveznoj vladi, kako p o d demokratima, tako i p o d republikancima. Kolumnistica Edith Kermit Roosevelt, u n u k a predsjednika Theodorea Roosevelta, o njima je rekla sljedeće: „Većina ljudi ne zna za postojanje ove zakonite Mafije. Pa ipak, m o ć Vijeća m o g u osjetiti svi - od profesora koji traži novčanu p o t p o r u neke zaklade, do kandidata za mjesto u kabinetu ili posao u Ministarstvu vanjskih poslova. O n o utječe na državnu politiku u gotovo svim područjima." George Wallace, američki d e m o k r a t koji je tijekom šezdesetih i sedamdesetih go­ dina prošloga stoljeća u četiri navrata bio predsjednički kandidat, učinio je slavnom uzrečicu: „ I z m e đ u Demokratske i Republikanske stranke nema razlike niti koliko je

c r n o p o d n o k t o m . " I bio je u pravu. Državna politika kao da se nikada ne mijenja, čak i kad se u n u t a r vlade koja obnaša vlast dogode značajne „filozofske" promjene. Kako tvrdi Gary Allen, jedan od američkih istraživačkih reportera - „specijalista za urote" - u svom briljantnom i već r a s p r o d a n o m bestseleru Dosje Rockefeller (Vie Rockefeller File), t o m e je tako zbog toga što „dok najširi slojevi D e m o k r a t a i Republikanaca obi­ č n o imaju uvelike različite stavove o gospodarstvu, političkim načelima i djelokrugu rada saveznih vlasti, kako se penjete p r e m a vrhu političke piramide tako obje stranke postaju sve sličnije." Bilo da je na vlasti demokrat, republikanac, konzervativac ili liberal, bujice posve različitih kitnjastih fraza koje kandidati vješto deklamiraju očigledno imaju vrlo malo utjecaja na to tko će zapravo pobijediti na izborima: donositelji odluka koji vuku kon­ ce uvijek su isti, jer na stolicama u kabinetu uvijek sjede članovi CFR-a. Američki predsjednici dolaze i odlaze, a m o ć i program CFR-a ostaju nepromijenjeni. No prosječni glasač nije blesav. Javnost shvaća da nešto ne valja. Politička istra­ živanja ukazuju na rastuću svijest o tome da se u vlasti ništa ne mijenja bez obzira na rezultate glasovanja. To sveprisutno zapažanje dovelo je do smanjenog odaziva birača u vrijeme izbora i do trajnog cinizma m e d u građanima. Bez obzira na to kakav je o t o m e dojam u javnosti, krajnji cilj tvrdolinijaškog užeg kruga CFR-a nije se promijenio od osnutka Vijeća 1921. godine u pariškom Hotelu Majestic. U izdanju CFR-ovog službenog tromjesečnika Vanjski poslovi, posvećenom pedesetoj obljetnici Vijeća, američki veleposlanik u Velikoj Britaniji i dekan Sveučili­ šta Yale Kingman Brewster Jr. objavio je uvodnik p o d naslovom „Razmišljanja o svrsi naše nacije". Kao član CFR-a, Brewster se nije sustezao od iznošenja krajnjeg cilja kojem je Vijeće posvećeno: „Svrhu naše nacije trebalo bi pronaći u ukidanju američke nacionalnosti i preuzimanju izvjesnih rizika kako bismo ohrabrili i druge da ujedine vlastiti suverenitet s našim." Ti rizici uključuju razoružavanje do stupnja na kojem bi Amerika bila bespomo­ ćna protiv „mirovnih" snaga svjetske UN-ove vlade. Štoviše, Amerika bi s veseljem predala svoj suverenitet svjetskoj vladi u interesu onoga što je Brewster nazvao „svjet­ skom zajednicom," a što današnja sredstva javnog priopćavanja vole zvati „ m e đ u n a ­ r o d n o m zajednicom". Ove skrovite namjere o d r a z su djelatnosti desetina različitih agencija i komisija, a u posljednje ih vrijeme energično propagira Povjerenstvo za globalno upravljanje ( C o m m i s s i o n on Global Governance). Izvještaj Povjerenstva pod naslovom Naše glo­ balno susjedstvo (Our Global Neighbourhood) predstavlja plan buduće uloge UN-a kao globalne supervlade. " Još jedan suradnik u časopisu Vanjski poslovi, bivši zamjenik p o m o ć n i k a drža­ vnog tajnika Richard N. Gardner, u travnju 1974. napisao je: „Ukratko, 'zgrada svjet3

skog poretka' m o r a t će se graditi od temelja p r e m a vrhu, umjesto od vrha p r e m a dnu... Ustrajno taktičko obigravanje oko nacionalnog suvereniteta, koje ga malo-pomalo nagriza, postići će m n o g o veći uspjeh negoli s t a r o m o d n i juriš." James Warburg, sin utemeljitelja CFR-a Paula Warburga i član Rooseveltovog „trusta mozgova" (sastavljenog od osoba koje nisu bile u vladi, uključujući profesore, odvjetnike i druge koji su došli u Washington kao savjetnici za ekonomske poslove), dao je 17. veljače 1950. bezobzirno izravan iskaz pred senatskim O d b o r o m za o d n o s e s inozemstvom: "Mi ć e m o imati svjetsku vladu, svidjelo se to vama ili ne, bilo uz po­ koravanje, bilo uz pristanak." No najdojmljivije su bile riječi H e n r y a Kissingera - s k i n u t e s v r p c e koju je s n i m i o švicarski delegat Michael Ringier, n a k l a d n i k i glavni izvršni d i r e k t o r u izdavačkoj kući ,,Ringier"d.o.o. - koje je izrekao u govoru na s k u p u D r u ž b e Bilderberg 2 1 . svibnja 1992. u Evianu u F r a n c u s k o j : „ D a n a s bi A m e r i k a n c i bili ogorčeni kad bi U N - o v e j e d i n i c e ušle u Los Angeles da uspostave red; sutra će na t o m e biti zahvalni. To će vrlo p o u z d a n o biti t a k o ukoliko im se b u d e reklo da postoji nekakva vanjska o p a s n o s t , stvarna ili nagoviještena, koja izdaleka prijeti s a m o m n a š e m o p s t a n k u . Tada će svi n a r o d i svijeta preklinjati svjetske vode da ih izbave od tog zla. Jedina stvar koje se svaki čovjek boji jest n e p o z n a t o . Kad im se p o d a s t r e takav scenarij o s o b n a prava bit će d r a g o v o l j n o ustupljena u z a m j e n u za opću d o b r o b i t koju će im jamčiti svjetska vlada." U svojoj knjizi Budućnost federalizma Nelson Rockefeller je obznanio: „Danas niti jedna država nije u stanju obraniti svoju slobodu ni zadovoljiti potrebe i želje svog n a r o d a u n u t a r vlastitih granica ili samo uz p o m o ć vlastitih resursa... Dakle, sa­ mostalna nacionalna država prijeti da će po m n o g o č e m u postati jednako anakroni­ stična kao što su to u drevna vremena na kraju postali grčki gradovi-države." Rockefeller je vjerojatno ukazivao na t v r d o k o r n u stratešku politiku za vla­ davine Perikla i Alkibijada koja je uvukla Atenu u katastrofalni Peloponeski ral i p o s r e d n o dovela do p r o p a s t i i s a m o u n i š t e n j a a t e n s k o g Z l a t n o g d o b a . Te je stra­ teške p o t e z e lako u s p o r e d i t i s d a n a š n j o m vanjskom p o l i t i k o m SAD-a i n j e n i m zlosretnim napredovanjem. CFR je zapravo planirao Novi svjetski poredak još prije 1942. godine. Uvodnik na drugoj stranici dnevnika Baltimore News-Post od ponedjeljka, 8. prosinca 1941. - dan nakon što je b o m b a r d i r a n Pearl Harbor - pretkazuje postojanje novog svjet­ skog saveza koji će sastaviti „osnovnu deklaraciju o pravima čovjeka... a da bi zaštitio ta prava, sustav će imati vlast da poduzima mjere protiv pojedinaca i kažnjava ih u određenim slučajevima" [kosi tisak d o d a n ] . O s i m toga, „UN je pokrenula skupina članova CFR-a, p o d i m e n o m Neformalna skupina za p r i p r e m u programa. O n i su izradili nacrt izvornog prijedloga za osniva-

nje U N - a i pozvali u p o m o ć tri pravna stručnjaka, člana CFR-a, koji su ustvrdili da je prijedlog ustavan. Potom su ga predali na uvid predsjedniku Rooseveltu, koji ga je o d m a h sljedećeg dana o b z n a n i o javnosti. Kad su Ujedinjeni narodi održali osniva­ čku skupštinu u San Franciscu, više od četrdeset američkih izaslanika bili su članovi CFR-a."
31

Ako je to njihov krajnji cilj - stvaranje jedinstvenog globaliziranog tržišta kojim će upravljati svjetska vlada (koja će r e d o m kontrolirati svoje sudove, škole, čitalačke navike ljudi, pa čak i njihove misli), gdje će red održavati svjetska vojska, a financije regulirati svjetska banka (putem jedinstvene svjetske valute) - o n d a si ne m o ž e m o priuštiti da i g n o r i r a m o o n o što n a m se događa i svijet u kojem živimo. Od presudne je važnosti da shvatimo kako skupštine i sastanci Vijeća za m e đ u ­ n a r o d n e odnose, Vijeća dviju Amerika, Kraljevskog instituta za m e đ u n a r o d n e o d n o ­ se, Instituta za pacifičke odnose, Trilateralne komisije, Zaklade Gorbačov, Zaklade Billa Gatesa itd. nisu mjesta gdje se donose značajne odluke ili prihvaćaju nove stra­ tegije. Prije svega, ta društvena okupljanja prilika su da se CFR-ov način rada pose­ bnih skupina za diskusiju i studijskih grupa iskoristi za unapređivanje i propagiranje političkih smjernica. G. William Domhoff, pisac i istražitelj m e t o d a kojima se elitne organizacije služe u nastojanju da postignu konsenzus, govori o t o m e kako je CFR tijekom svoje p o ­ vijesti djelovao kroz „male grupe od oko 25 osoba, u kojima su se okupljali vodeći ljudi iz šest zavjereničkih kategorija (industrijalci, financijeri, ideolozi, vojni časnici, stručnjaci iz različitih zanimanja - pravnici, liječnici itd. - i predstavnici sindikalnog pokreta), te vodili iscrpne rasprave o o d r e đ e n i m t e m a m a s područja vanjskih p o ­ slova." U svojoj knjizi Visoki krugovi (The Higher Circles), objavljenoj 1970. godine, Domhoff je ispitao „kako elita m o ć n i k a stvara vanjsku politiku": „Grupe za diskusiju razmatraju probleme na općoj razini, pokušavajući definirati s p o r n a pitanja i alterna­ tive. Njihova rješenja često vode p r e m a studijskoj grupi kao sljedećoj razini. Studijske grupe opslužuju rad nekog znanstvenog suradnika ili djelatnika Vijeća (kojeg finan­ ciraju Carnegie, Ford i Rockefeller). Kao član grupe za diskusiju, 1968. godine bivši CIA-in direktor Odjela za plani­ ranje Richard Bissel - koji je radio i kao savjetnik za Zakladu Ford - izložio je pitanje rastuće potrebe za diskretnijim sudjelovanjem članova CFR-a u prikrivenim akci­ jama kad CIA zatraži od njih da b u d u pokriće za tajne poslove. „Ako agencija želi biti učinkovita, m o r a t će se u m n o g o većoj mjeri koristiti privatnim institucijama, p r e m d a se one veze koje su „provaljene" više ne m o g u obnoviti. Trebamo djelovati u većoj tajnosti, s povećanom opreznošću glede upotrebe 'silueta [posrednika koji zna­ ju s a m o p o r u k u koju prenose]. Sučelje preko kojeg se CIA dodiruje s ostatkom svijeta m o r a biti bolje zaštićeno. Da različite skupine nisu bile upoznate sa svojim izvorom novčanih sredstava, šteta nastala razotkrivanjem mogla je biti daleko manja. CIA-ine k o n t a k t n e točke s raznim neslužbenim g r u p a m a , uključujući poslovne i studentske grupe, moraju se poboljšati." Utjecaj CFR-a neprimjetno se proteže kroz cjelokupni američki način života. U Visokim krugovima Domhoff navodi riječi politologa Lestera Milbratha o uspješnosti

Kasnije su Ujedinjeni n a r o d i usvojili Deklaraciju o ljudskim pravima. U to se doba m e đ u n a r o d n o pravo bavilo isključivo time na koji način državne vlasti provode zakon nad svojim g r a đ a n i m a kao pojedincima. D a n a s UN ima pravo otimati poje­ dince u n u t a r granica njihove države i privoditi ih na suđenje u Haag. P r e m d a su ratni zločini gnusni, na svakoj je državi koja je bila žrtvom tih zločina da sudi vlastitim ljudima po vlastitim zakonima. Ipak, nitko se nije p o b u n i o protiv te drske travestije m e đ u n a r o d n e pravde. Ponovo s m o u 1941. godini: Q u i n c y Wright, doktor znanosti, član CFR-a i stru­ čnjak za m e đ u n a r o d n o pravo na Sveučilištu u Chicagu, najranije se i najjasnije oči­ tovao o t o m e kako vidi „Novi svjetski poredak" - kao jedinstvenu vlast nad čitavim svijetom koja bi ograničila nacionalni suverenitet i neovisnost pojedinih država. Či­ njenica da takva izjava u vrijeme početka Drugog svjetskog rata nije naišla ni na ka­ kve kritike, niti na usporedbe s Hitlerovim zastrašujućim „Novim poretkom", poka­ zuje do koje je mjere duboka bila američka izolacija u to doba. Nitko nije prepoznao sličnost ciljeva nacističke države i ove ideologije. Razmatrajući ideje dr. W r i g h t a u svom predavanju o „ N o v o m svjetskom p o ­ retku", o d r ž a n o m u l i s t o p a d u 1998. g o d i n e u kući Rudolfa Steinera u L o n d o n u , Terry B o a r d m a n rekao je g o l e m o m auditoriju od gotovo 1500 ljudi da je Wright p r e d v i đ a o tri k o n t i n e n t a l n a sustava: „Sjedinjene E u r o p s k e Države", Azijski su­ stav i P a n a m e r i č k u uniju. Wright je isto tako p r e d v i d i o da će svaki k o n t i n e n t a l n i sustav imati zajedničku vojsku te da će n a c i o n a l n e vojne snage biti uvelike sma­ njene ili zabranjene. Ipak, uz nadolazeću svjetsku vlast, svjetsku vojsku i svjetsku valutu zašto bi obi­ telj Rockefeller htjela, zajedno sa svojim bogatstvom, prepustiti američki suverenitet i pravo na vlast (koje ionako već kontrolira) n a d z o r u i o d r e d b a m a Svjetske vlade? Ne bi li takva Svjetska vlada ugrozila njihovu financijsku m o ć i ne bi li stoga bila zadnja stvar na svijetu koju bi oni željeli poduprijeti? Naravno da bi, osim ako Rockefelleri, Družba Bilderberg, Vijeće za m e đ u n a r o ­ d n e o d n o s e i Trilateralna komisija ne očekuju da će buduća Svjetska vlada biti p o d njihovom kontrolom. U pismu j e d n o m suradniku, d a t i r a n o m 21. studenog 1933., predsjednik Franklin D. Roosevelt je napisao: „Kao što Vi i ja z n a m o , prava istina o ovom pitanju jest da je financijski element u velikim središtima i m a o vlasništvo nad izvršnom vlašću još od v r e m e n a Andrewa Jacksona."

kojom se to provodi: „ P r e m d a ga vlada ne financira, Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose tako tijesno s njom surađuje da je teško razlikovati djelovanje Vijeća koje stimulira vlada od samostalnog djelovanja... najvažniji izvori p r i h o d a su vodeće korporacije i najznačajnije zaklade." A što se tiče zaklada koje spominje Milbrath, tijekom godina najviše su novčano doprinijele Zaklada Rockefeller, Zaklada Carnegie i Zaklada Ford. „Svim zakladama koje p o d u p i r u CFR" - zaključuje Domhoff u Visokim krugovima - „redovito upravlja­ ju ljudi iz poduzeća kao što su 'Bechtel Construction', 'Chase Manhattan', 'Kimber­ ly-Clark', 'Monsanto Chemical' i desetaka drugih korporacija. Usto - čime se krug zatvara - većina direktora zaklada pripada članstvu CFR-a. Početkom šezdesetih go­ dina Dan Smoot je otkrio da su dvanaestorica od dvadesetorice povjerenika Zaklade Rockefeller, desetorica od petnaestorice povjerenika Zaklade Ford, te desetorica od četrnaestorice povjerenika Zaklade Carnegie ujedno i članovi CFR-a." 3 2

NOVINARSKE KURTIZANE?

Naš je posao davati ljudima ne ono što oni hoće, nego ono za što mi odlučimo da moraju imati. Richard Salant, bivši predsjednik TV kuće CBS News

J

edna od najbolje čuvanih tajni jest kako šačica divovskih konglomerata - svi u vlasništvu tajne D r u ž b e Bilderberg, Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose, NATO-a, Rimskog kluba i Trilateralne komisije - nadziru svjetski protok informacija. O n i

određuju što ć e m o gledati na televiziji, slušati na radiju i čitati u novinama, časopisi­ Predstavnici svih najvećih američkih i europskih novinskih i televizijskih kuća

ma, knjigama i na internetu. u nekom su trenutku prisustvovali sastancima Bilderberga. Ljudi iz medija dobivaju pozive ukoliko obećaju da neće ništa objaviti. Tako Bilderbergovci p o t p o m a ž u cen­ zuru informacija o sebi diljem Sjedinjenih Država i Europe. O b a v i m o li letimični pregled web-stranica glavnih m e đ u n a r o d n i h distributera

vijesti n e ć e m o naći niti jednu natuknicu o najvažnijoj skupini koja m e đ u svoje čla­ nove ubraja sve najvažnije političare, biznismene i financijaše. Još gore, nigdje nije bilo ni slova o početku neprijateljstava u Iraku, čak ni u tisku čiji su predstavnici bili prisutni na sastanku Bilderberga 2002. godine. Washington Post, Newsweek, magazin Time, Wall Street Journal, Economist, govorimo o vodećim novinama u svijetu, koje su točno znale kada će rat početi a nisu ispunile niti m i n i m u m novinarske dužnosti. Jedna od najozbiljnijih svađa m e đ u članovima Bilderberga izbila je na godišnjem skupu o d r ž a n o m od 30. svibnja do 2. lipnja 2002. u predgrađu Washingtona. Eu­ ropski Bilderbergovci zatražili su hitan dolazak američkog ministra obrane Donalda

Rumsfelda. Htjeli su iz prve ruke, od ministra, čuti o američkim ratnim planovima. Primoran promijeniti redoslijed sastanaka za taj dan, Rumsfeld se 31. svibnja pojavio pred ogorčenim europskim Bilderbergovcima i obećao im u ime Bushove vlade da se prije veljače ili ožujka 2003. nikakav napad na Irak neće dogoditi. Nije li sama ta priča bila dovoljno važna da se objavi širom svijeta kao u d a r n a vijest? M o r a m riješiti j e d n o pitanje koje me progonilo za vrijeme izučavanja, istraživa­ nja i djelovanja s ciljem otkrivanja istine o Družbi Bilderberg. D o z n a o sam da neki od mojih „saveznika" dolaze iz „zanimljivih" tabora. U vrijeme kad sam započeo s po­ tragom vladala je nestašica informacija uz gotovo nepostojeće izvještavanje važnijih novina o Družbi Bilderberg. American Free Press i, prije njih, Spotlight bile su m e d u doista malobrojnim novinama koje su pratile tajne sastanke D r u ž b e . Ja se ne slažem s većinom njihovih političkih stavova, ali smatram da je njihovo izvještavanje s tih sastanaka bilo profesionalno, k o m p e t e n t n o i jedinstveno. Jedini se American Free Press odvažio u lipnju 2002. obavijestiti svoje čitatelje o t o m e da je - po riječima izvora iz redova Bilderberga - rat u Iraku o d g o đ e n do ožujka 2003., d o k je istodobno cjelokupni svjetski tisak vrištao o predstojećem napadu pla­ n i r a n o m za ljeto ili ranu jesen 2002. godine.
33

nedvojbeno uklapa u skupinu „zlih i protuzakonitih režima" u o d n o s u na koje „su­ zdržavanje nije m o g u ć e . " Washinglon Post, 4. lipnja 2002., str. A 1 6 jim Hoagland | novinar, član Bilderberga)

„Što n a m j o š nedostaje?" Izvadak - U stalnoj rubrici stranice s komentarima stoji da bi gosp. Bush morao uskladiti svoje govorništvo s ubrzanim postupkom za uklanjanje terorističke prije­ tnje Saddama Husseina u Iraku. New York Times, 6. lipnja 2002., odjeljak A, str. 3 1 , stupac 1 William Safire | novinar, član Bilderberga |

„Zemlja poricanju" Izvadak - U stalnoj rubrici stranice s komentarima stoji da bi najbolja stvar, koju bi egipatski predsjednik Hosni Mubarak m o g a o učiniti za postizanje mira u Izraelu i

borbu protiv svjetskog terorizma, bila vraćanje Egipta onoj misiji koju je imao u 19. i p o č e t k o m 20. stoljeća: da vodi arapsko-muslimanski svijet prema suvremenosti. New York Times, 5. lipnja 2002., odjeljak A, str. 27, stupac 5 Thomas L, Friedman (novinar, član Bilderberga)

Kako je moguće da Nicolas Beytout, glavni urednik francuskog dnevnika Les Echos, za to nije znao? Ili da Philippe Camus, glavni izvršni direktor europskog ae­ ronautičkog k o n c e r n a EADS, i H e n r i de Castries, predsjednik uprave osiguravajućeg društva ,,AXA", možda nisu čuli ništa o tome? Jesu li C a m u s i de Castries iskoristili povjerljivu informaciju kako bi od nje profitirah? Koliko je znao D o n a l d G r a h a m , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor Washington Posta7. Da li se on okoristio time što je bio dionikom tako dragocjene informacije? Čini se da su najveći dnevnici, poput New York Timesa i Washington Posta, čiji urednici čine samu jezgru D r u ž b e Bilderberg, dobili izričitu n a r e d b u da ne objavljuju vijest koja bi nedvojbeno predstavljala najvažniju priču ljeta 2002. Umjesto rata u Iraku, kao po dogovoru, servirali su n a m ovo:
„ R u m s f e l d o p o m i n j e p r o t i v n i k e s n u k l e a r n i m oružjem" Izvadak - Ministar obrane D o n a l d 11. Rumsfeld danas je izjavio kako će pokušati uvjeriti vode Indije i Pakistana da se povuku s ruba ponora rata i podsjetiti ih da je nuklearno oružje „bitno različito" od bilo kojeg drugog ratnog naoružanja. Washington Post, 6. lipnja 2002., str. A20

„ S A D m o r a djelovati prvu u borbi protiv terorizmu, rekuo B u s h kudetimu" Izvuduk - Predsjednik Bush održao je pred 1000 diplomiranih studenata Vojne aka­ demije Sjedinjenih Država oštro sročen govor, kojim kao daje namjeravao pripremiti Amerikance na mogući rat s Irakom. New York Times, 2. lipnja 2002., odjeljak 1, str. 1, stupac 6 Elisabeth Bumiller

Zanimljivo je usput n a p o m e n u t i da su i Jim Hoagland i William Safire i Tomas L. F r i e d m a n dobitnici Pulitzerove nagrade za novinarstvo, te članovi s Bilderbergom isprepletenog Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose. Svi su u prošlosti sudjelovali na kon­ ferencijama Družbe, ali su prisegnuli da će čuvati njihovu tajnost. Po svemu sudeći, nikada neće otkriti američkoj javnosti što se zbivalo na sastancima Bilderberga. Cristopher Bollen, diplomatski dopisnik American Free Pressa iz UN-a, upitao je kolege koji su čekali početak redovite konferencije: „Zašto 'najugledniji' urednici u državi izbacuju iz novina sve što ima veze s Bilderbergom?" Njegovo pitanje naišlo je na ironični smijeh u novinarskoj sobi. „Bilderbergovci su već odavno p u t e m izvršnog naloga uklonjeni s našeg popisa zadataka", rekao je Anthony Holder, bivši dopisnik iz UN-a za londonski Economist, vodeći m e đ u n a r o d n i poslovni tjednik.

„Prelazak u ofenzivu" Izvadak - M n o g i promatrači protumačili su govor gosp. Busha o zapodijevanju „bitke s neprijateljem" kao pripremnu fazu za mogući ratni p o h o d na Irak, koji se

„Mi jedva da z n a m o za postojanje Bilderbergovaca, pa ni ne izvještavamo o nji­ hovim aktivnostima", ustvrdio je William Glasgow, iskusni novinar koji piše o m e đ u ­ n a r o d n i m organizacijama u tjedniku Business Week. „Čovjek jednostavno mora biti p o m a l o sumnjičav kad o najvažnijim stvarima za b u d u ć n o s t čovječanstva u najdu­ bljoj tajnosti razmišljaju oni koji imaju stvarnog utjecaja na tu budućnost."
34

2005. godine: „Mislim da ne postoji nikakva globalna vladajuća klasa. Poslovna sfera utječe na društvo, politika utječe na društvo - to n a m govori zdrav r a z u m . Nije biznis taj koji osporava demokratski izabranim v o d a m a pravo da vode." U svakom slučaju, mišljenje koje je na sastanku od 26. do 28. travnja 1968. u Mont Tremblantu u Kanadi George Ball iznio pred Bilderbergovu elitu tijekom izla­ ganja p o d naslovom „Internacionalizacija poduzetništva" pruža daleko vjerodostoj­ niji i precizniji uvid u e k o n o m s k o usmjerenje Družbe. Državni podtajnik za gospo­ darstvo u vrijeme Johna Kennedya i Lyndona Johnsona, član Koordinacijskog o d b o ­ ra D r u ž b e Bilderberg, stariji izvršni direktor banaka Lehman Brothers i Kuhn Loeb d.o.o., Bali je definirao kakva će biti nova Bilderbergova politika globalizacije i na koji će način oblikovati cjelokupnu politiku D r u ž b e . „U biti" - piše Pierre Beaudry u knjizi Sinarhistički imperijalni pokret (Synanhy Movement of Empire) - „Bali je ukratko prikazao prednosti neokolonijalnog svjetskog gospodarskog poretka, utemeljenog na konceptu svjetskog trgovačkog društva, i opi­ sao neke od prepreka koje će se morati prevladati kako bi plan uspio. Po Ballovom mišljenju, prva i najvažnija stvar koju treba eliminirati jest arhaična politička struktu­ ra nacionalne države". D r u g i m riječima, Bali poziva na o b n o v u starog kolonijalnog uređenja, ali ovaj put izgrađenog p r e m a konceptu svjetskog trgovačkog društva. Beaudry citira Balla: trgovačkog društva „Želimo li biti produktivni, m o r a m o započeti analizu tako da jasno i glasno prizna­ mo pomanjkanje sinkroniziranosti između izgradnje svjetskog koncepta koji odgovara s u v r e m e n i m p o t r e b a m a - i neprekinutog postojanja arhaične političke strukture nacionalnih država - uglavnom malih ili tek srednje veličine - koja se razvija puževim k o r a k o m u o d n o s u na goleme zahtjeve novog svijeta. Beaudry sažima bit Ballovog govora: „Sama struktura nacionalne države, kao i ideja zajednice nezavisnih država ili opće dobrobiti naroda, predstavljaju za Bal­ la glavnu prepreku bilo kakvom pokušaju n e o m e t a n o g pljačkanja Planeta (osobito slabih i siromašnih n a r o d a svijeta) i najvažniju smetnju stvaranju neokolonijalnog svjetskog carstva. P r i o r i t e t n o područje djelovanja svjetskog trgovačkog društva očito se temelji na slobodnoj m e đ u n a r o d n o j trgovini bez ikakvih ograničenja o d n o s n o , na trgovini mjerenoj britanskim n o r m a m a profita: kupi jeftino, prodaj skupo. Problem je što nacionalne vlade imaju prioritete koji su različiti, štoviše, oprečni su prioriteti­ ma pljačkaškog trgovačkog društva."
35

„Upletenost Rockefellerovih u medije ima m n o g o s t r u k e posljedice. Jedna od njih jest da se u sredstvima javnog dezinformiranja nikada, ali baš nikada, nisu pozabavi­ li planovima Rockefellerove gangsterske družine za monopolističku Svjetsku vladu. Mediji odlučuju o t o m e što će biti p r e d m e t o m diskusije u zemlji. Oni mogu uključiti raspravu o siromaštvu ili je isključiti. Isto vrijedi i za demografsku eksploziju, zagađe­ nje, mir, detant ili što mu drago" - napisao je američki istraživački novinar, sada već pokojni Gary Allen u knjizi Dosje Rockefeller. „Mediji m o g u odabrati čovjeka p o p u t Ralpha Nadera i za tren oka ga pretvoriti u n a r o d n o g heroja. Ili m o g u odabrati nepri­ jatelja Rockefellerovih ( p o p u t Goldwatera) i stvoriti o njemu sliku kao da je kreten, lakrdijaš, zadrti bogomoljac ili opasni paranoik." Zanimljivo je primijetiti da Rockefellerova mreža financira Ralpha Nadera - vje­ čnog „nezavisnog" predsjedničkog kandidata, „vrlo cijenjenog zbog svojih stajališta protivnih establišmentu" - i njegovo nastojanje da uništi sustav slobodnog poduze­ tništva. Naderovi glavni financijeri su Zaklada Ford i Zaklada Field, obje isprepletene s CFR-om. P r e m a navodu iz članka objavljenog u časopisu Business Week i p o n o ­ vno tiskanog u Kongresnoj dokumentaciji (Congressional Record) od 10. ožujka 1971., „John D. Rockefeller IV je N a d e r o v savjetnik." Zahvaljujući novcu, Rockefellerovi su stekli o g r o m a n utjecaj nad medijima. A zahvaljujući medijima obitelj je stekla m o ć nad javnim mnijenjem. Zahvaljujući ispi­ pavanju pulsa javnog mnijenja stekli su snažan utjecaj u politici. A zahvaljujući poli­ tici suptilne k o r u m p i r a n o s t i preuzimaju kontrolu n a d državom. N e k o l i k o je izvora p o t v r d i l o da je David Rockefeller na s k u p u u Baden-Bad e n u 1991. g o d i n e izrekao sljedeći k o m e n t a r : „Zahvalni s m o Washington Postu, New York Timesu, m a g a z i n u Time i ostalim u g l e d n i m glasilima, čiji su direktori sudjelovali na n a š i m s a s t a n c i m a i poštivali obećanje koje ih je obvezivalo na di­ skreciju k r o z g o t o v o č e t r d e s e t g o d i n a . " Nastavio je s objašnjenjem: „ D a s m o svih ovih g o d i n a bili izloženi reflektorima javnosti bilo bi n a m n e m o g u ć e r a d i t i na ra­ zvoju našeg plana n a m i j e n j e n o g svijetu. No svijet je sada sofisticiraniji i s p r e m a n je k r e n u t i u smjeru svjetske vlade. N a d n a c i o n a l n i suverenitet i n t e l e k t u a l n e elite i svjetskih b a n k a r a n e d v o j b e n o je prihvatljiviji od n a c i o n a l n o g s a m o o d r e đ e n j a , u o b i č a j e n o g tijekom m i n u l i h stoljeća." Je li baš tako, gospodine Rockefeller? Mogu li se riječi Etiennea Davignona uzeti zdravo za gotovo? Sjetite se što je gosp. Davignon m o r a o reći u razgovoru za BBC

G o s p o d i n Bali izvukao je velikog zeca iz šešira kad je (kako stoji na stranici 39 Bilderbergovog zapisnika sa sastanka 1968. godine u Mont Tremblantu) čeznutljivo upitao: „Gdje čovjek m o ž e pronaći legitimnu osnovu za to da korporativnim r u k o ­ vodstvima osigura pravo donošenja odluka od snažnog utjecaja na gospodarski život naroda, p r e m a čijim vladama imaju tek ograničenu odgovornost?"

D r u g i m riječima, gospodo Rockefeller i Davignon, gospodin Bali bi volio znati kako se m o ž e osnovati svjetsko trgovačko društvo, nalik naftnoj kompaniji „Halli­ burton", koje će ovlastima uvelike nadmašiti bilo koju vladu na svijetu? Kako se može utemeljiti utopijski ideal svijeta Davida Rockefellera, u kojem će „nadnacionalni su­ verenitet svjetskih bankara nadomjestiti nacionalno samoodređenje, uobičajeno tije­ k o m minulih stoljeća"? Zapravo, vrlo jednostavno. Današnja predstavnička demokracija funkcionira na osnovi „izabrane" vlade - šefa države i prilično velikog raspravnog tijela - a tu vladu je, zajedno s trećom ka­ rikom vlasti (zvanom „neovisni središnji bankarski sustav") z a d u ž e n o m za financije, moguće svrgnuti uz p o m o ć „orkestrirane krize" kad god se tako odluči. U Sjedinjenim Državama taj „neovisni" bankarski sustav - poznat p o d nazivom Savezni sustav pričuva - zapravo je banka u privatnom vlasništvu, čvrsto povezana s Bilderbergovcima. U Europi neovisnim bankarskim sustavom upravlja Europska središnja banka, čiju su m o n e t a r n u politiku stvorili vodeći pripadnici Bilderbergove elite, a m e d u njima i Jean Claude Trichet. U Britaniji "neovisni" sustav vodi središnja banka - Bank of England - čiji su čla­ novi također redoviti članovi Bilderbergovog užeg kruga. „Neovisni središnji bankar­ ski sustav" nadzire izdavanje novca, državne kredite i k a m a t n e stope. Ako mu vlast u bilo kojem trenutku nije po volji, iskoristit će svoju m o ć i izrežirati zbacivanje vlade. Britansku premijerku Margaret Thatcher uklonila je s pozicije njena vlastita Konzer­ vativna stranka zato što se odupirala prijenosu britanskog suvereniteta na europsku naddržavu, koju su stvorili Bilderbergovci. Prema Beaudryevim riječima, „To je ono što su 'Kuhn Loeb' i 'Lehman Brothers' gradili, p u t e m udruživanja i kupnji poduzeća, od šezdesetih godina sve do danas. Tijekom proteklih desetljeća cjelokupna politika smanjivanja vladine kontrole nad američkom industrijom i bankarstvom bila je brižljivo utvrđena u skladu s okvirnim scenarijem stvaranja gigantskih korporacija za novo carstvo, čije namjere uopće nisu daleko od trajnog ratnog stanja."
36

potpredsjednik Wall Street Journala te član Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i Trilateralne komisije; M o r t i m e r B. Z u c k e r m a n , predsjednik uprave i glavni urednik tjednika U.S. News and World Report, njujorškog dnevnika Daily News i mjesečnika Atlantic Monthly, također član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; William E Buckley, Jr., glavni urednik časopisa National Review; T h o m a s L. F r i e d m a n , kolumnist New York Timesa; Bill Moyers, izvršni direktor televizijske mreže „Public Affairs" i bivši direktor Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e . Opširniji popis naveden je u bilješci na kraju knjige.
37

Ideje i smjernice proizašle iz godišnjih skupova Bilderberga koriste se za stvara­ nje vijesti u vodećim svjetskim časopisima i novinskim grupacijama. Bitno je stavove koji prevladavaju m e d u Bilderbergovcima učiniti tako privlačnima da postanu javnim interesom i izvršiti pritisak na svjetske vođe da se p o d č i n e „potrebama G o s p o d a r a svemira". „Tisak slobodnog svijeta" prepušten je na milost i nemilost Bilderbergovaca koji šire unaprijed dogovorenu propagandu. Najviše u z n e m i r u j e to što korporacije koje j a v n o posluju d r ž e u tajnosti Bil­ derbergove p o p i s e uzvanika, a k o r p o r a t i v n i tisak gotovo u o p ć e ne izvješćuje o d o g a đ a n j i m a v e z a n i m uz D r u ž b u . Tvrtke kao što su „Microsoft", „AT&T", „Bechtel", „Cisco", ,,Compaq" ili „Priče W a t e r h o u s e C o o p e r s " ne moraju se n i m a l o bojati tiska. Nije v a ž n o što su „Microsoft" i TV m r e ž a N B C suvlasnici kablovske mreže M S N B C . Z a p r a v o , m e d u čestim Bilderbergovim gostima m o ž e m o p r o n a ć i ime A n t h o n y a R i d d e r a iz ,,Knight-Riddera"d.o.o., d r u g o g po veličini a m e r i č k o g novinskog lanca, u čijem su vlasništvu tiskovine p o p u t d n e v n i k a Detroit Free Press, Miami Herald i Philadelphia Inquirer. U broju od kolovoza/rujna 1993. ugledni nizozemski časopis Exposure ukratko je iznio uznemirujuće pojedinosti o t o m e kako je Institut Tavistock, prvi behavioristički istraživački centar u svijetu, planirao n a d z o r nad upravnim o d b o r i m a triju najvećih i najprestižnijih televizijskih mreža u Sjedinjenim Državama: NBC-a, CBS-a i ABCa. Sve tri mreže iznjedrila je, kao nove kompanije, „Radio Corporation ol America" (RCA). Organizacije i institucije koje su j e d n a drugoj tobožnja „konkurencija" - što je dio „neovisnosti" koja Amerikancima osigurava uživanje u nepristranim vijestima - zapravo su toliko tijesno povezane i isprepletene s bezbrojnim tvrtkama i b a n k a m a

MEDIJI

da ih je gotovo n e m o g u ć e razmrsiti. Po riječima nekadašnjeg člana američkog Kongresa Berniea Sandersa, vlasnik NBC-a „General Electric" „jedna je od najvećih korporacija na svijetu, korporacija s d u g o m poviješću protusindikalne djelatnosti. „General Electric", glavni d o n a t o r Re­ publikanske stranke, ima značajne financijske interese u proizvodnji oružja, financij­ skim operacijama, nuklearnoj energiji i m n o g i m d r u g i m g r a n a m a industrije. Bivši glavni izvršni direktor tvrtke Jack Welch bio je jedan od predvodnika u zatvaranju

M

edu prijašnjim uzvanicima s područja medija zabilježeni su danas pokojna Katharine G r a h a m , vlasnica i predsjednica izvršnog o d b o r a Washington Posta;

Donald E. G r a h a m , nakladnik Washington Posta; Jim Hoagland i Charles Krautham­

mer, kolumnisti Washington Posta; Andrew Knight, direktor korporacije „KnightRidder", ogranka medijskog konglomerata ,,News Corporation"; A r t h u r Sulzberger, u r e d n i k New York Timesa i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; Robert L. Bartley,

američkih industrijskih postrojenja i njihovom preseljenju u zemlje niskih nadnica 38 p o p u t Kine ili Meksika." NBC (National Broadcasting Company) podružnica je medijskog konglome­ rata RCA. U u p r a v n o m o d b o r u RCA sjedi T h o r n t o n Bradshavv, predsjednik naftne kompanije „Atlantic Richfield Oil", član Svjetskog fonda za zaštitu p r i r o d e (World Wildlife F u n d ) , Rimskog kluba, Instituta Aspen za humanističke studije i Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose. Bradshaw je ujedno i predsjednik uprave NBC-a. RCA je odigrala legendarnu ulogu tijekom Drugog svjetskog rata, pružajući uslu­ ge britanskoj obavještajnoj službi. Treba p o s e b n o s p o m e n u t i da se predsjednik RCA David Sarnolf preselio u London u isto vrijeme kad je sir William Stephenson (poznat pod k o d n i m i m e n o m Intrepid) doselio u zgradu RCA-e u New Yorku. Tijekom rata S a i noffje bio Eisenhowerov glavni stručnjak za komunikacije i nadgledao je gradnju radio-odašiljača koji je bio dovoljno jak da dopre do svih savezničkih snaga diljem Europe. Vodio je kampanju za dobivanje počasnog naslova brigadnog generala, i uspio, te je n a k o n toga volio da ga zovu „general Sarnoff". D a n a s je ravnateljstvo RCA sastavljeno od osoba iz britansko-američkog establišmenta koje pripadaju i drugim organizacijama p o p u t CFR-a, NATO-a, Rimskog kluba, Trilateralne komisije (TC), D r u ž b e Bilderberg, Okruglog stola, itd. M e đ u direktorima NBC-a, imenovanima u članku u časopisu Exposure, nalaze se: John Brademas (član CFR-a, TC-a i Bilderberga), direktor Zaklade Rockefeller; Peter G. Peterson (član CFR-a), bivši šef banke Kuhn Loeb & Co. (pod kontrolom Rotschilda) i bivši američki ministar trgovine; Robert Cizik, predsjednik uprave RCA-e i b a n k e iz Hustona First City Bancorp, za koju se tijekom j e d n o g kongresnog saslušanja ustanovilo da je u vlasništvu obitelji Rotschild; T h o m a s O. Paine, predsje­ d n i k tvrtke „ N o r t h r u p C o . " (velikog dobavljača za američku vojsku) i direktor Insti­ tuta za strateška istraživanja (Institute of Strategic Studies) u L o n d o n u ; Donald Smi­ ley, direktor dviju kompanija „Morgan", osiguravajućeg društva „Metropolitan Life" i čeličana „U.S. Steel"; ranije s p o m e n u t i T h o r n t o n Bradshaw, predsjednik uprave RCA, direktor Fonda braće Rockefeller, „Atlantic Richfielda" i Instituta Aspen za h u m a n i ­ stičke studije (i „Atlantic Richfield" i Institut Aspen vodi Robert O. Anderson, član D r u ž b e Bilderberg). Uprava NBC-a očito je pod snažnim utjecajem trojke Rockefeller-Rothschild-Morgan, vodećih eksponenata inicijative za Novi svjetski poredak. ABC je u vlasništvu korporacije ,,Disney", „koja proizvodi igračke i druge artikle po zemljama u razvoju, gdje radnicima osigurava s r a m o t n o niske nadnice i užasne radne uvjete."
39

Rockefellerovu radio-televizijsku kompaniju, Rockefellerov radio-televizijski sustav i Rockefellerov radio-televizijski konzorcij. Na čelu ABC-jevog poslovodnog o d b o r a stoje: Ray Adam, direktor banke J.P. Morgan, osiguranja „Metropolitan Life" (pod kontrolom Morgana) i Morganovog garancijskog fonda; Frank Cary, predsjednik uprave računalne tvrtke IBM, direktor banke J.P. Morgan i Morganovog garancijskog fonda; Donald C. C o o k (član CFR-a i Bilderberga), p a r t n e r (tzv. k o m p l e m e n t a r ) u banci Lazard Freres, čiji članovi uprave često posjećuju skupove Družbe; John T. C o n n o r (član CFR-a) iz odvjetničkog druš­ tva „Gravath, Swaine and M o o r e " koje zastupa „Kuhn, Loeb & Co." (pod kontro­ lom Rothschilda), bivši ministar pomorstva, ministar trgovine, direktor banke Chase Manhattan (pod kontrolom Rockefellera i Rothschilda), direktor „General Motorsa" i predsjednik uprave banke J. H e n r y Schroder; T h o m a s M. Macioce, direktor banke Manufacturers Hanover Trust (pod k o n t r o l o m Rothschilda); George Jenkins, predsjednik uprave osiguranja „Metropolitan Life"(pod kontrolom Morgana) i in­ vesticijske banke Citibank (veza s Rothschildima); M a r t i n J. Schwab, direktor b a n k e Manufacturers Hanover (pod kontrolom Rothschilda); Alan Greenspan (član CFR-a, Trilateralne komisije i Bilderberga), predsjednik uprave Vijeća guvernera saveznih rezervi, direktor banke J.P. Morgan, Morganovog garancijskog fonda, Instituta H o o ­ ver, magazina Time i kompanije za proizvodnju h r a n e „General Foods"; Ulric Haynes Jr., direktor Zaklade Ford i banke „Marine Midland". Nije li neobično što se isti Rockefeller-Rothschild-Morgan likovi iz uprave ABCa - koji, kako nas uvjeravaju, n e m a veze s N B C - e m - pojavljuju kao predstavnici konkurencije? ABC je preuzela medijska kompanija „Cities Communications", čiji je najpoznatiji direktor Robert Roosa (član CFR-a i Bilderberga), glavni ortak u banci Brown Brothers Flarriman koja je usko povezana uz Bank of England. Roosa i David Rockefeller zaslužni su za izbor Paula Volckera na mjesto predsjednika uprave Vijeća za savezne rezerve. CBS je u vlasništvu kompanije „Viacom" koja posjeduje preko 200 televizijskih i 255 radijskih p o d r u ž n i c a širom Amerike. Taj golemi medijski konglomerat uključuje, m e d u ostalima, MTV, ..Showtime", „Nickelodeon", V H 1 , T N N , CMT, 39 televizijskih postaja, 184 radio-postaje, filmski studio ..Paramount Pictures" i distribucijski lanac videoteka ..Blockbuster" d.o.o. Osnivač CBS-a William Paley, američki obavještajac, prošao je tijekom Drugog svjetskog rata obuku iz m e t o d a masovne indoktrinacije na Institutu Tavistock u Engleskoj. Financijska ekspanzija CBS-a godinama se odvijala pod n a d z o r o m banke Brown Brothers H a r r i m a n i njenog glavnog ortaka Prescotta Busha (oca i djeda dvaju ame­ ričkih predsjednika), koji je bio CBS-ov direktor. U upravi CBS-a bili su: predsjednik Paley, kojem je Prescott Bush osobno n a m a k n u o novac da kupi kompaniju; Harold

Posjeduje 135 TV-stanica. Chase M a n h a t t a n Bank kontrolira 6,7%

dionica ABC-a - dovoljno za većinsko pravo glasa. Preko svog odjela za upravljanje fiducijarnim računima, Chase kontrolira 14% CBS-a i 4,5% RCA-e. Sve u svemu, tri konkurentske televizijske mreže koje se zovu NBC, CBS i A B C zapravo predstavljaju

Brown (član CFR-a), izvršni direktor Trilateralne komisije i bivši ministar vojnog zrakoplovstva i obrane Sjedinjenih Država; Roswell Gilpatric (član CFR-a i Družbe) iz odvjetničkog društva „Cravath, Swaine and M o o r e " (zastupnika „Kuhn, Loeba" p o d kontrolom Rothschilda), bivši direktor Banke saveznih rezervi u New Yorku; Henry B. Schnacht, direktor banke „Chase M a n h a t t a n " ( p o d k o n t r o l o m Rockefellera i Rothschilda), Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose, Zavoda Brookings i O d b o r a za gospodarski razvoj; Michel C. Bergerac, predsjednik uprave kozmetičke tvrtke ,,Revlon" i direktor banke Manufacturers Hanover (pod kontrolom Rothschilda); James D. Wolfensohn (Član CFR-a, Trilateralne komisije i Bilderberga), bivši šef banke J. Henry Schroder (čvrsto povezane s Rothschildima i Rockefellerima), kojeg je Bili Clinton 1995. godine s uspjehom predložio za šefa Svjetske banke; Franklin A. Tho­ mas (član CFR-a), upravitelj Zaklade Ford koju kontrolira Rockefeller; Newton D. Minow (član CFR-a), direktor neprofitne Korporacije RAND i, m e đ u m n o g i m dru­ gima, Zaklade Ditchley koja je tijesno vezana uz Institut Tavistock iz L o n d o n a i uz D r u ž b u Bilderberg. Bivši predsjednik CBS-a dr. Frank Stanton (član CFR-a) također je i povjerenik Zaklade Rockefeller i Zavoda Carnegie. Dakle, da li obitelji Rothschild i Rockefeller, dvije vodeće grupe na čvrsto kontroliranom području komunikacija, odgovaraju izravno Družbi Bilderberg? Informativni p r o g r a m „FOX News Channel", dio TV mreže „FOX network", u vlasništvu je Ruperta M u r d o c h a koji posjeduje značajan dio svjetskih medija. Njegova TV kuća blisko je povezana s Republikanskom s t r a n k o m , a m e đ u njegove „poštene i objektivne" k o m e n t a t o r e ubraja se i Newt Gingrich, bivši republikan­ ski predsjednik Z a s t u p n i č k o g d o m a Kongresa. M u r d o c h je - suvišno je reći - vrlo istaknuti p r i p a d n i k tajne D r u ž b e Bilderberg. N e d a v n o je s v o m e carstvu p r i d o d a o Wall Street Journal. Sve s p o m e n u t e televizijske mreže čvrsto su isprepletene s D r u ž b o m Bilderberg, Vijećem za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i Trilateralnom komisijom. Kako je o n d a moguće tvrditi da većina Amerikanaca dobiva informacije iz neovisnih izvora?

Loganov zakon:
Stavak 9 5 3 . Privatna korespondencija s i n o z e m n i m vladama. Bilo koji građanin Sjedinjenih Država, ma gdje bio, koji bez ovla­ štenja Sjedinjenih Država izravno ili neizravno započne ili nastavi bilo kakvu korespondenciju ili općenje s bilo kojom i n o z e m n o m vladom, ili službenikom ili predstavnikom iste, s n a m j e r o m da utječe na mjere ili postupke bilo koje i n o z e m n e vlade, ih službenika ili predstavnika iste, vezano uz bilo kakve nesuglasice ili sporove sa Sjedinjenim Dr­ žavama, ili s namjerom da osujeti mjere Sjedinjenih Država, bit će novčano kažnjen na osnovu ovog stavka ili upućen na izdržavanje zatvorske kazne ne dulje od tri godine, ili oboje. Ovaj stavak ne umanjuje pravo građanina da on sam, ili njegov predstavnik, p o d n e s e zahtjev bilo kojoj inozemnoj vladi, ih predsta­ vnicima iste, za n a k n a d u bilo kakve štete koju je pretrpio od te vlade, ili od bilo kojeg od njenih predstavnika ili podanika. 1 Stat. 613, 30. siječnja 1799., kodificirano u 18 U.S.C. st. 953 (2004.)

N A M E T N U T O RAZORUŽANJE

B

ez gotovo ičijeg znanja američka je vlada, p o d pokroviteljstvom Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose, tajno preuzela obvezu da će neopozivo predati Uje­ dinjenim n a r o d i m a sredstva za zaštitu državnog suvereniteta i naposljetku

konfiscirati svo oružje u vlasništvu svojih građana, kao dio budućeg programa glo­ balnog razoružanja. Samo što se „ b u d u ć n o s t " u slučaju ovog programa čini doista vrlo blizu. Neki ugledni članovi američke političke zajednice p o t p u n o se slažu s tom politi­ kom. Suradnik CFR-a Walter Rostow, savjetnik Johna Kennedya tijekom Vijetnam­ skog rata, napisao je u svojoj knjizi Sjedinjene Države u svjetskoj areni ('The United States in the World Arena) d a j e „legitimni američki cilj pobrinuti se za to da se svim državama - uključujući i Sjedinjene Države - o d u z m e pravo korištenja jakih vojnih snaga zbog ostvarivanja vlastitih interesa. Budući da je to pravo temelj državnog su­ vereniteta, u američkom je interesu dovesti do nestanka državnosti u o n o m smislu u kojem je bila povijesno definirana." Kao službenik Ministarstva vanjskih poslova na čelu savjeta za planiranje poli­ tike, Walt Rostow sastavio je zloglasne Rostowljeve spise, u kojima su izloženi ciljevi američke vanjske politike: j e d n o s t r a n o razoružanje, svjetska vlada i pomirenje s ko­ munističkim svijetom. Je li Walter W h i t m a n Rostow bio komunist, antiamerikanac ili globalist, zagovornik jedinstvenog svijeta? Otac mu je bio marksistički revolucio­ nar u Rusiji. Brat, Eugene Debs Rostow, dobio je ime po istaknutom članu radničke organizacije i socijalističkom vodi Eugeneu Debsu. Dvije od njegovih tetaka bile su

članice Komunističke partije. Njega samoga Eisenhowerova je administracija odbila u tri navrata kad je tražio zaposlenje u Ministarstvu vanjskih poslova. Obavještajna služba američkog vojnog zrakoplovstva proglasila ga je osobom koja ugrožava drža­ vnu sigurnost. CIA ga je isključila iz j e d n o g osjetljivog ugovora. D u g o je drugovao s članovima Komunističke partije, uključujući i poznate sovjetske špijune. Da bi ga

se ubacilo na mjesto savjetnika, Kennedyjeva administracija morala je otpustiti Otta Otepku, šefa sigurnosti u Ministarstvu vanjskih poslova. Koliko se god zapanjujuće činile ove tvrdnje, sve su u potpunosti potkrijepljene d o k u m e n t i m a američke vlade. P r e m d a je „službeno" objavljen u rujnu 1961., j e d a n je d o k u m e n t - IZDANJE BR. 7277 MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA, objavljen u neskraćenom obliku kao „PLAN M I R O V N E U T R K E " AMERIČKE A G E N C I J E ZA K O N T R O L U ORU­ ŽJA I RAZORUŽANJE (IZDANJE #4, R E D O V N A SERIJA # 3 , SVIBANJ 1962.) zbog osjetljivosti sadržaja i dalekosežnih posljedica d u g o vremena bilo vrlo teško pronaći. O t k a k o je 1962. godine izdan, d o k u m e n t je postao „nedostupan" sudeći po brojnim odgovorima na upite koje sam upućivao američkoj mornarici, CIA-i, vojsci i drugima. Konačno mi gaje pokazao izvjesni zapovjednik američkog protuobavještajnog odjela koji je, stupivši sa m n o m u vezu, stavio na kocku svoj posao i život. Kakve li ironije, danas je isti taj d o k u m e n t m o g u ć e bez problema naći na internetu.

tucija za očuvanje mira s druge. Slabi su izgledi da će države odba­ citi sredstva za s a m o o b r a n u ukoliko ne postoje drugi načini zaštite njihovih legitimnih interesa. Taj je cilj moguće ostvariti jedino kroz institucija u okviru Ujedinjenih na­ postupno jačanje međunarodnih vrijeme nastavlja proces

roda i kroz stvaranje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, dok se u isto razoružanja.

CILJ I Z A D A Ć E RAZORUŽANJA Sveobuhvatni cilj Sjedinjenih Država jest slobodan, siguran i miro­ ljubiv svijet u kojem neovisne države poštuju opća mjerila pravde i ophođenja m e d u narodima, a upotreba sile podložna je vladavini zakona; svijet koji je postigao opće i potpuno razoružanje pod djelo­ tvornim međunarodnim nadzorom; svijet u kojem se prilagođavanje promjenama odvija u skladu s načelima Ujedinjenih naroda.

Kako bi se taj cilj ostvario, p r o g r a m predviđa sljedeće specifične zada­ će, p r e m a kojima bi države morale usmjeriti svoje napore: OSLOBOĐENJE OD RATA: P R O G R A M SJEDINJENIH DRŽAVA ZA O P Ć E I P O T P U N O R A Z O R U Ž A N J E U MIROLJUBIVOM SVI­ JETU. IZDANJE MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA BR. 7277, objavljeno u rujnu 1961. UVOD: Ovaj novi program osigurava postupno smanjenje ratne moći država i istodobno pojačavanje nastojanja m e đ u n a r o d n i h institucija oko rješava­ nja sporova i održavanja mira. Temelj programa čine tri načela koja drži­ mo ključnima za postizanje stvarnog napretka na polju razoružanja: Prvo, moraju se poduzeti neposredni koraci p r e m a razoružanju. Potrebno je uložiti ozbiljne i trajne n a p o r e u ostvarenje cilja - općeg i p o t p u n o g razoružanja; u isto vrijeme važno je da se, što je prije m o ­ guće, započne s primjenom specifičnih mjera. Drugo, sve preuzete obveze koje se tiču razoružanja moraju podlije­ gali djelotvornom m e đ u n a r o d n o m nadzoru. Organizacije za provođenje nadzora moraju imati ljudstvo, o p r e m u i učinkovitost kako bi osigurale da se ograničenja ili smanjenja naoru­ žanja poštuju p r e m a dogovoru. Treće, m o r a se uspostaviti adekvatni m e h a n i z a m za očuvanje mira. Postoji neodvojiva veza između smanjivanja količine naoružanja u državi s jedne strane i stvaranja m e đ u n a r o d n i h m e h a n i z a m a i instiETAPE RAZORUŽAVANJA Program predviđa p o s t u p n o odvijanje razoružanja u tri etape i isto­ d o b n o jačanje m e đ u n a r o d n i h institucija. NAČELA UPRAVLJANJA • Dok se države odriču svog naoružanja, Ujedinjeni narodi moraju p o s t u p n o jačati kako bi povećali sposobnost osiguravanja m e đ u n a r o ­ d n e sigurnosti i miroljubivog rješavanja sporova. • Raspuštanje svih nacionalnih oružanih snaga i zabrana njihovog p o n o v n o g ustrojavanja u bilo kakvom obliku, osim o n o m koji je po­ treban za očuvanje mira u zemlji i za sudjelovanje u mirovnim snaga­ ma Ujedinjenih naroda; • Eliminiranje cjelokupnog naoružanja iz nacionalnih arsenala, uklju­ čujući svo oružje za m a s o v n o uništavanje i sredstva za njegovo lan­ siranje, s i z n i m k o m oružja p o t r e b n o g za mirovne snage Ujedinjenih naroda i za očuvanje mira u zemlji; • Ustanovljenje djelotvornih načina provedbe međunarodnih sporazuma, kontrole međunarodnih sporova i primjene načela Ujedinjenih naroda; • Prihvaćanje i učinkovita primjena m e đ u n a r o d n o g razoružanja u n u ­ tar okvira Ujedinjenih naroda, kako bi se osiguralo stalno ispunjava­ nje svih dužnosti vezanih uz razoružanje.

PRVA ETAPA Prva etapa obuhvaća mjere kojima bi se z n a t n o umanjila sposobnost država da zapodijevaju agresivne ratove. • D o š l o bi do redukcije n a o r u ž a n j a i o r u ž a n i h snaga: o r u ž a n e sna­ ge Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza bile bi o g r a n i č e n e na po 2,1 milijun vojnika (ostale u v o j n o m p o g l e d u značajne države zadržale bi prihvatljivu k v o t u ljudstva koja ne p r e l a z i s p o m e n u t i broj); stupanj n a o r u ž a n j a bio bi s r a z m j e r n o u m a n j e n , a proizvo­ dnja oružja o g r a n i č e n a . • UN-ove mirovne snage bile bi pojačane: odgovarajućim mjerama pridonijelo bi se usavršavanju i učvršćivanju m e h a n i z a m a Ujedinje­ nih n a r o d a za arbitražu, za razvoj m e đ u n a r o d n o g prava i, u II etapi, za stvaranje stalnih UN-ovih mirovnih snaga. • Pristupilo bi se osnivanju organizacije za m e đ u n a r o d n o razoružanje koja bi efikasno verificirala p r o g r a m razoružanja: kako proces razo­ ružanja napreduje, njene bi se funkcije p o s t u p n o širile. O n a bi jamčila svim državama da su dogovorene redukcije provedene i da preostale vojne snage i naoružanje ne prelaze dopuštene kvote. S p o m e n u t a or­ ganizacija određivala bi prelazak iz jedne u d r u g u etapu. • Daljnje značajne redukcije oružanih snaga, naoružanja i vojnih usta­ nova po državama, uključujući vozila za prijenos i lansiranje strate­ škog nuklearnog oružja, kao i protuoružje; • Proizvodnja oružja bila bi zabranjena, osim dogovorenih vrsta i ko­ ličina kojima bi se koristile mirovne snage UN-a, te oružja p o r e b n o g za održavanje mira u n u t a r država. Svo d r u g o naoružanje bilo bi uni­ šteno ili prenamijenjeno za m i r n o d o p s k e svrhe. • UN-ova m o ć održavanja mira bila bi dovoljno jaka, a obveze svili država slijedom dogovorenih mjera dovoljno dalekosežne da m o g u osigurati m i r i pravedno rješavanje sporova u r a z o r u ž a n o m svijetu. Postavljeno kao zadaće p r o g r a m a općeg i p o t p u n o g razoružanja u miroljubivom svijetu: a) Raspuštanje svili nacionalnih oružanih snaga i zabrana njihovog p o n o v n o g ustrojavanja u bilo kakvom obliku, osim o n o m koji je po­ treban za očuvanje m i r a u zemlji i za sudjelovanje u mirovnim snaga­ ma Ujedinjenih n a r o d a ; b) D o k se države o d r i č u svog naoružanja, Ujedinjeni n a r o d i moraju p o s t u p n o jačati kako bi povećali sposobnost osiguravanja m e đ u n a ­

r o d n e sigurnosti i miroljubivog rješavanja sporova, te kako bi o m o ­ gućili razvoj m e đ u n a r o d n e suradnje na zajedničkim poslovima na dobrobit čovječanstva.
(kosi tisak d o d a n i

Na temelju ukaza br. 25 iz predsjedničke odluke, a u svezi s Izdanjem Ministar­ stva vanjskih poslova br. 7277, p r o g r a m Sjedinjenih Država „Partnerstvo za m i r " slu­ ži s n a ž n o m učvršćivanju ljudi u vezi između građana Sjedinjenih Država i globalne vojske organizacija Ujedinjenih n a r o d a .

S T R O G O POVJERLJIVI V O J N I PLANOVI

S

tranicu 554 u izdanju Zakonika Sjedinjenih Država iz 1982., svezak 9 - Javno pra­

vo #87-297 (1961.) 1962. godine potpisao je predsjednik Kennedy; poslije toga je

zakon ažuriran osamnaest puta, a svi predsjednici sustavno su primjenjivali njegove odredbe. Javni zakon #87-297 (1961.) poziva na uklanjanje američkih oružanih snaga i,

štoviše, proglašava da „nitko osim policije ili vojnog osoblja ne smije posjedovati vatreno ili s m r t o n o s n o oružje." Taj zakon se uči i tumači na Državnoj ratnoj školi i na raznim vojnim akademijama. Što on podrazumijeva? Da će N o v o m svjetskom poretku trebati vojska i da će se ta vojska ustrojiti p o d zastavom UN-a. Na stranici 555 Javnog zakona #87-297 (1961.), „razoružanje" je definirano kao eliminiranje američkih oružanih snaga i bezuvjetno ograničenje " s m r t o n o s n o g oru­ žja" u privatnom vlasništvu; na stranici 557, članci (a) i (d), p o n o v n o se predviđa eliminiranje američkih oružanih snaga; stranica 558 o d n o s i se na „razradu politike", to jest na izvršenje navedenih ciljeva.'10 Ironijom sudbine upravo je Alger Hiss, kasnije o s u đ e n kao sovjetski špijun, za­ jedno s kolegama iz američkog Ministarstva vanjskih poslova osnovao Ujedinjene narode. Obnašao je dužnost privremenog Glavnog tajnika UN-a, a bio je i gost-suradnik Zaklade Carnegie za m e đ u n a r o d n i mir; zaslužan je za osnivanje UN-ovog Odjela za politička i sigurnosna pitanja, p o d čijom će se jurisdikcijom odvijati sve UN-ove vojne operacije. Hissov utjecaj očitovao se u pojedinostima pravila i propisa koji reguliraju UN-ove vojne operacije. Jedno od pravila određivalo je da na čelu spomenutog UN-ovog odjela uvijek m o r a biti sovjetski građanin - vojni časnik ili osoba koju su imenovali Sovjeti. Tako je i bilo prve 53 godine, tijekom kojih je četrnaest komunista zaredom zauzimalo

ključni položaj podtajnika UN-a za politička pitanja i za Vijeće sigurnosti. Arkadij Sobolev prvi je preuzeo dužnost na 35. plenarnoj skupštini održanoj 24. listopada 1946. Evo i popisa komunističkih dužnosnika: 1946.- 1949. Arkadij Sobolev 1949.- 1953. Konstantin Z i n č e n k o 1953.- 1954. Uja Černišev 1954.- 1957. Dragoslav Protić 1960.- 1962. Georgij Arkadev 1962.- 1963 E.D. Kiseljv 1963.- 1965 V.P. Suslov 1965.- 1968 Aleksej E. Nesterenko 1968. 1973 Leonid N. Kutakov 1973. 1978 Arkadij N. Ševčenko 1978.- 1981 Mihail D. Sitenko 1981. 1986 Vjačeslav A. Ustinov 1987. 1992 Vasilij S. Safrončuk 1992. 1997 Vladimir Petrovski Jedini imenovani bez sovjetskih veza sadašnji je podtajnik Kieran Prendergast iz Velike Britanije, koji je preuzeo dužnost 1997. godine. U b r z o p o t o m , na skupštini u T u r n b u r r y u u Škotskoj 1998., postao je članom D r u ž b e Bilderberg.

KONTROLA IZ CFR-OVOG K A B I N E T A

akon o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. godine utvrdio je dužnost ministra obrane. Od 1947. četrnaest se ministara obrane našlo na popisu članova Vije­ ća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i/ili Trilateralne komisije. Jedan FBI-jev tajni agent objasnio m i j e to o v a k o : „ P r e d s j e d n i k C l i n t o n i m e ­ novao je tri m i n i s t r a vanjskih poslova: Williama C o h e n a , W i l l i a m a Perrya i Lesa Aspina. P o d t a j n i c a z a m e đ u n a r o d n u s i g u r n o s t Lynn E t h e r i d g e Davis k o o r d i ­ nirala je p s i h o l o š k e operacije za vrijeme sve trojice. Davisova je bila uključena u a m e r i č k u obavještajnu zajednicu i službovala je u svim v l a d a m a od s e d a m ­ desetih do kraja d e v e d e s e t i h . Davisova, C l i n t o n i P e r r y članovi su T r i l a t e r a l n e komisije. Davisova, C l i n t o n , C o h e n i Aspin p r i p a d a j u članstvu Vijeća za m e đ u ­ n a r o d n e o d n o s e . Davisova j e usto i p o t p r e d s j e d n i c a C h a s e M a n h a t t a n a , b a n k e Davida Rockefellera." „Dakle" - upitao me moj FBI-ovac - „što misliš, k o m e je Lynn Etheridge Davis odana?" Davisova je 1974. g o d i n e objavila knjigu p o d n a s l o v o m Hladni rat počinje: sovjetsko-američki konflikt oko Istočne Europe (The Cold War Begins: Soviet-Ame­ rican Conflict Over Eastern Europe). U knjizi se nalazi ova zastrašujuća rečenica: »Najvažniji vladin k o r a k bio bi stavljanje dobrovoljačkih o r u ž a n i h snaga p o d za­ povjedništvo U N - a . " Zar je imalo č u d n o da toliki časni, domoljubno nastrojeni muškarci i žene iz ame­ ričke špijunske zajednice p o m a ž u u borbi protiv prijetnje Novog svjetskog poretica? Od 1940. g o d i n e svaki a m e r i č k i d r ž a v n i tajnik (uz j e d i n u i z n i m k u Jamesa Byrnesa koji je kasnije p o s t a o g u v e r n e r Južne Karoline) bio je član Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i/ili njegovog o g r a n k a , Trilateralne komisije. Počevši od 1940. gotovo svaki m i n i s t a r r a t a / o b r a n e t a k o đ e r je bio član CFR-a. U p r o t e k l i h

80 g o d i n a praktički svaki ključni savjetnik za n a c i o n a l n u sigurnost i za vanjsku politiku bio je član CFR-a. G o t o v o svi vodeći generali i admirali, uključujući o n e iz Z d r u ž e n o g glavnog stožera i m n o g e linijske službenike, jesu ili su bili člano­ vi Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e . Popisi koji slijede obuhvaćaju kako sadašnje tako i bivše članove.

M I N I S T R I F I N A N C I J A (ČLANOVI CFR-A)
Ministar financija glavni je gospodarski i financijski savjetnik vlade kojeg ime­ nuje predsjednik Sjedinjenih Država. Sljedeći ministri financija bili su članovi Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e : Robert B. A n d e r s o n (predsjednik države - Eisenhower), Douglas C. Dillon (Ken­ nedy/Johnson), H e n r y H. Fowler (Johnson), David M. Kennedy i George P. Schultz (Nixon), William E. Simon (Nixon/Ford), W. Michael Blumenthal (Carter), G. Wil­ liam Miller (Carter), James A. Baker III (Reagan), Nicholas F. Brady (Reagan/Bush), Lloyd M. Bentsen (Clinton), Robert E. Rubin (Clinton), Paul H. O'Neil ( G . W Bush), John W. Snow (G.W. Bush), H e n r y Paulson (G.W. Bush). Ministar financija u m n o g o m e se oslanja na povjerljive informacije koje dobiva od Savjeta za nacionalnu sigurnost. Te povjerljive informacije omogućuju Ministar­ stvu financija da u cijelosti doprinosi „postizanju ciljeva nacionalne sigurnosti i oso­ bitoj klimi mišljenja što je Sjedinjene Države nastoje ostvariti u svijetu," objašnjava dr. Richard J. Boylan, stručnjak s područja behaviorističkih znanosti, počasni izvan­ redni sveučilišni profesor i istraživač, u izdanju časopisa True Democracy od ljeta 2001. godine.

P R E D S J E D N I Č K I KANDIDATI (ČLANOVI CFR-A)
Izabrani u svojim strankama kao službeni kandidati za funkciju predsjednika države John W. Davis (1924.), H e r b e r t Hoover (1928.-1932.), Wendell Wilkie (1940.), T h o m a s Dewey (1944.-1948.), Adlai Stevenson (1952.-1956.), Dwight E i s e n h o w e r (1952.-1956.), John F. K e n n e d y ( I 9 6 0 . ) , Richard Nixon (I960., 1968., 1972.), Jimmy C a r t e r (1976.-1980.), John A n d e r s o n (1980.), George W. Bush (1980., 1988.-1992.), Walter M o n d a l e (1984.), Michael D u k a k i s (1988.), Bill Clin­ ton (1992.-1996.).

D I R E K T O R I CIA-E (ČLANOVI CFR-A)
Richard Helms (1966.-1973., predsjednik države - Johnson), James R. Schlesinger (1973., Nixon), William E. Colby (1973.-1976., Nixon), George W. Bush (1976.-1977., Ford), Stansfield T u r n e r (1977.-1981., Carter), William J. Casey (1981.-1987., Reagan), William H. Webster (1987.-1991., Reagan), Robert M. Gates (1991.-1993., Bush), R. James Woolsey (1993.-1995., Bush), John Deutsch (1995.1996., C l i n t o n ) , George Tenet (1997.-2004., Bush).

Pokojni Gary Allen konstatirao je u svom m e đ u n a r o d n o m bestseleru Dosje Ro­ ckefeller. „Rockefellerovi su Ministarstvo financija praktički pretvorili u p o d r u ž n i c u Chase M a n h a t t a n banke."

IMENOVANJA N A V R H O V N O M S U D U
Kad neki od sudaca Vrhovnog suda ode u mirovinu najšira javnost svjedoči kako predsjednik države, u to vrijeme na vlasti, predlaže novog suca koji vjerno odražava njegov vlastiti način razmišljanja, uključujući politička i religiozna uvjerenja. Potom

M I N I S T R I OBRANE (ČLANOVI CFR-A)
Neil McElroy (1957.-1959., p r e d s j e d n i k države - E i s e n h o w e r ) , T h o m a s S. Gates (1959.-1961., E i s e n h o w e r ) , R o b e r t S. M c N a m a r a (1961.-1968., Kennedy, J o h n s o n ) , Melvin Laird (1969.-1973., N i x o n ) , Elliot R i c h a r d s o n (1973., Nix­ o n ) , D o n a l d Rumsfeld (1975.-1977., F o r d ) , H a r o l d B r o w n (1977.-1981., Car­ t e r ) , C a s p e r W e i n b e r g e r (1981.-1987., R e a g a n ) , F r a n k C. C a r l u c c i (1987.-1989., R e a g a n ) , R i c h a r d C h e n e y (1989.-1993., G.H.W. Bush), Les A s p i n (1993.-1994., C l i n t o n ) , William J. P e r r y (1994.-1997., C l i n t o n ) , William C o h e n (1997.-2001., C l i n t o n ) , D o n a l d Rumsfeld (2001.-2006., G.W. B u s h ) , R o b e r t M. G a t e s ( 2 0 0 6 . - , G.W. B u s h ) .

Senat, kao i

obično, o d o b r i njegov prijedlog. O n o što najšira javnost ne vidi jest

kako predsjednik odabire imena za uži krug. Ako je predsjednik član CFR-a, moguće kandidate p o m n o provjerava gomila od stotinjak ili više članova Vijeća okupljenih u »Specijalnu g r u p u " ili „Tajnu ekipu" koja radi iza zatvorenih vrata. Svako se i m e te­ meljito ispituje kako bi se vidjelo tko će od odabranih najbolje provoditi odluke koje doprinose javnom mnijenju što ga članovi Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e nastoje promicati diljem svijeta. Ako pak predsjednik nije član CFR-a - u takvom je č u d n o m položaju bio George W. Bush - izabrani kandidat opet je p o d utjecajem savjetnika koji su članovi CFR-a. Na taj se način, bez obzira na smjene predsjednika države, osigurava kontinuitet na Vrhovnom sudu. Primjerice, u povijesnom slučaju Roe protiv Wadea, temeljem ko­ jeg je legalizirano pravo žene na pobačaj, odlučili su glasovi devetorice sudaca koje

su imenovali američki predsjednici-članovi CFR-a: Burger (Nixon, 1969.), Douglas (Roosevelt, 1939.), B r e n n a n (Eisenhower, 1956.), Stewart (Eisenhower, 1958.), White (Kennedy, 1962.), Marshall (Johnson, 1967.), Blackmun (Nixon, 1970.), Powell (Nix­ o n , 1971.), Rehnquist (Nixon, 1971.). selektivnom rađanju. Krajnje je m u č n a spoznaja da predsjednik države zapravo ne odlučuje o izboru nego mu drugi govore koga da odabere za ispražnjeno mjesto na Vrhovnom sudu. T i m e ne samo da se k o m p r o m i t i r a američki pravni poredak, onakav kakav mislimo da bi m o r a o biti, nego se također potvrđuje da najviši čuvari naših osobnih prava ustvari brinu o interesima CFR-a.
41

Što se tog slučaja tiče, m n o g i će se ljudi složiti

da je donesena p r e s u d a ispravna. No ta bi odluka mogla u budućnosti otvoriti vrata

CFR I PSIHOPOLITIČKE OPERACIJE

Kako stoji u brošuri Vojnog odsjeka br. 525-7-1, p o d naslovom Umijeće i zna­ nost psiholoških operacija [The art and Science of Psychological Operations), „ministar obrane je glavni predsjednikov p o m o ć n i k u svim stvarima koje se tiču Ministarstva obrane, te usmjerava Ministarstvo, obnaša u njemu vlast i provodi nad njim kontro­ lu. On ima i funkciju člana Savjeta za nacionalnu sigurnost. M e d u nekolicinom gla­ vnih vojnih i civilnih savjetnika i p o m o ć n i k a iz redova osoblja, p o m o ć n i k ministra za pitanja m e đ u n a r o d n e sigurnosti ima najveće odgovornosti u vezi s psihološkim operacijama (PSYOP)." 4 2 Hadley Cantril, uspješni sociolog i istraživač javnog mnijenja iz četrdesetih godina, objasnio je to u svojoj knjizi Ljudska dimenzija: iskustva u istraživanju po­ litike (Jlie Human Dimension: Experiences in Policy Research), koju je 1967. objavio Rutgers University Press: „Psiho-političke operacije su p r o p a g a n d n e kampanje koji­ ma je cilj stvaranje n e p r e k i d n i h napetosti i manipuliranje različitim s k u p i n a m a lju­ di, za koje se želi da prihvate upravo onakav način razmišljanja kakav CFR nastoji uspostaviti u svijetu." Kao što je primijetio Ken Adachi: „Ono što većina Amerikanaca smatra „javnim mnijenjem" ustvari je lukavo osmišljena i brižljivo zacrtana propaganda kojom se ja­ vnost nastoji potaknuti na željeni behavioralni odgovor."" Dobiti željeni behavioralni odgovor znači navesti ljude da se ponašaju o n a k o kako vi očekujete da će se ponašati, uvjeravajući ih da je to u njihovom interesu. Ispitivanja javnog mnijenja kvalitativne su studije kojima se dubinski istražuju motivacije, osjećaji i reakcije odabranih druš­ tvenih skupina u o d n o s u na prihvaćanje CFR-ovih predviđenih programa. Provedbu p o d m u k l e p r o p a g a n d e i manipuliranje javnim mnijenjem (uključujući i p r o g r a m e kontrole mišljenja) u SAD-u obavlja preko 200 institucija - „trustova mozgova" - kao što su Korporacija RAND, Korporacija za plansko istraživanje (Planning Research

C o r p o r a t i o n ) , Institut H u d s o n , M e đ u n a r o d n i institut za primijenjene behaviorističke znanosti (International Institute for Applied Behavioral Sciences), Matica iselje­ nika i Zavod Brookings, čiji rad u Sjedinjenim Državama nadzire i usmjerava Istra­ živački zavod Stanford (Stanford Research Institute, skraćeno SRJ) iz Menlo Parka u Kaliforniji.'
11

se iz Londona. G o d i n e 1921. vojvoda od Bedforda i markiz od Tavistocka poklonio je Institutu zgradu kao mjesto za istraživanje djelovanja borbenog šoka ( o d n o s n o , borbene traumatske neuroze) na britanske vojnike koji su preživjeli Prvi svjetski rat. Svrha istraživanja bila je utvrdili krajnju granicu do koje ljudi mogu izdržati u trau­ matičnim uvjetima. Istraživanjem je upravljao Ured za vođenje psihološkog rata bri­ tanske vojske (British Army Bureau of Psychological Warfare) pod zapovjedništvom sir Johna Rawlings-Reesea."
45

lohn Coleman u Hijerarhiji zavjerenika napisao je: „Institut Tavistoc danas upra­ vlja m r e ž o m zaklada diljem SAD-a vrijednom šest milijardi dolara godišnje, za koju se sredstva namiču od novca američkih poreznih obveznika. Pod izravnom kontro­ lom Instituta nalazi se deset najznačajnijih ustanova, zajedno s 400 p o d r u ž n i c a i 3000 ostalih studijskih grupa i trustova mozgova koji p o k r e ć u m n o g o v r s n e p r o g r a m e za pojačavanje nadzora nad Amerikancima. Istraživački zavod Stanford, združen s In­ stitutom Hoover, predstavlja pogon od 3300 zaposlenih koji godišnje stoji 150 miliju­ na dolara. Provodi n a d z o r p r o g r a m a za „Bechtel", „Kaiser" i još četiri stotine tvrtki, te opsežne obavještajne operacije za CIA-u. To je najveća institucija na Zapadnoj obali koja se bavi razvojem kontrole mišljenja i behaviorističkih znanosti." Korporacija R A N D koju financiraju Rockefellerovi i Institut Tavistoc u Engle­ skoj, koji također novčano p o m a ž u Rockefellerovi, istražuju „dinamiku evolucije". To je logika kojom se objašnjava zašto ljudi različitog podrijetla, interesa, veza i razina informiranosti imaju o d r e đ e n o mišljenje o nečemu. Elitisti iz establišmenta to nazi­ vaju „projektiranje pristanka". Coleman u svojoj knjizi jasno i glasno kaže: „Institut Tavistoc i srodne američke ustanove imaju samo jedan cilj: slomiti psihološku snagu pojedinca i učiniti ga n e m o ć n i m da se odupre diktatorima Svjetskog poretka." B.K. Eakman u knjizi Obrazovanje za Novi svjetski poredak (Educating for the New World Order, izdanje Halcyon House, 1991.) ukazao je na utjecaj trusta mozgova koji pripada establišmentu: „Specifična RAND-ova politika, koja je postala djelatna, uključuje američku n u k l e a r n u politiku, analize rada tvrtki, stotine projekata za vojsku i za Središnju obavještajnu agenciju (CIA-u), u vezi s u p o t r e b o m psihodeličnih droga poput pejotla ili LSD-a." jedan takav projekt dobio je k o d n o ime MK-ULTRA. Dvadesetogodišnja tajna operacija MK-ULTRA bila je čedo Richarda Helmsa, ka­ snijeg direktora CIA-e. ULTRA je bio kodni naziv za CIA-in istraživački program kon­ trole uma, koji je trajao od pedesetih sve do kraja sedamdesetih godina. Pod vodstvom psihijatra dr. Ewena C a m e r o n a i bivših nacističkih znanstvenika, „doktori" su koristili neke tehnike identične o n i m a iz koncentracijskih logora: elektrošokove, uskraćivanje spavanja, usadivanje sjećanja, brisanje sjećanja, preinačivanje osjetila i pokuse s psihoaktivnim drogama. Da ironija bude još veća, dr. C a m e r o n je službovao kao član Niirnberškog suda na kojem su se vodili postupci protiv nacističkih liječnika. „Ideologiju američkih zaklada i zavoda" - piše dr. Byron T. Weeks, umirovljeni pukovnik američkog zrakoplovstva - „stvorio je Institut Tavistock za ljudske o d n o -

Ruski časopis Međunarodni odnosi koji izlazi u Moskvi objavio je u izdanju od siječnja 1971. članak p o d naslovom Načini i sredstva američke ideološke ekspanzije. U članku su se analizirala nastojanja američke propagande: „Psiho-političke operacije dijele se na strateške psiho-političke operacije koje usredotočuju propagandu na male skupine ljudi - kao što su akademski znanstvenici ili stručnjaci, sposobni utjecati na javno mnijenje - i taktičke psiho-političke operacije koje usredotočuju propagandu na mase služeći se m a s o v n i m medijima (npr. novinama, radijem, televizijom, udžbeni­ cima, obrazovnim materijalom, umjetnošću, zabavom, itd.)."' 1 6 „Naša" strana očigledno je o samoj sebi imala jednako mišljenje. „Oba oblika pro­ pagande koriste se za manipuliranje javnim mnijenjem, kako bi se u o d r e đ e n o m roku postigli vanjskopolitički ciljevi." Tako se izjasnila skupina stručnjaka u brošuri pod na­ slovom Umijeće i znanost psiholoških operacija: analiza slučajeva vojne primjene, svezak 1 (The Art and Science of Psychological Operations: Case Studies of Military Applications Volume One), koju je 1976. godine objavio Stožerni odjel američke vojske.'17 Iste te godine Thomas R. Dye, jedan od najplodnijih američkih pisaca koji se bavi tajnovitim funkcioniranjem današnje Amerike, opisao je postupak kojim se stvara „javno mnijenje": „Javno mnijenje oblikuju istaknuti članovi Vijeća za m e đ u n a r o ­ dne odnose, pripadnici užeg kruga zvanog 'Specijalna grupa' koji planira i koordinira psiho-političke operacije koje se koriste za manipuliranje američkom javnošću, i to preko goleme međuvladine tajne infrastrukture zvane „Tajna ekipa" koja uključuje institucije zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, državnog tajnika, ministra obrane, ministra financija i direktora CIA-e, one koji kontroliraju televizijske, radijske i n o ­ vinske korporacije, o n e koji stoje na čelu najvećih odvjetničkih društava, one koji upravljaju najvećim i najprestižnijim sveučilištima i trustovima mozgova, o n e koji vode velike privatne zaklade i one koji rukovode najvećim javnim poduzećima."
18

„Tajna ekipa" Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e slijedi obrazac rukovođenja svih tajnih društava. Organizacija je izgrađena u obliku krugova u n u t a r krugova, pri čemu vanjski sloj („Tajna ekipa") uvijek štiti vladajuće uže članstvo („Specijalnu grupu") koja koordinira psiho-političke operacije. Krijući ciljeve, identitete i uloge članova »Tajne ekipe" od ostalih članova, „Specijalna grupa" CFR-a štiti sebe od hipotetskog sudskog progona poricanjem sudjelovanja u operacijama. Zbog d o d a t n e zaštite od

m o g u ć e sudske istrage, C F R ne otkriva svakom pojedinom članu Vijeća kakve se psiho-političke operacije planiraju, niti koja je točno njegova uloga u određenoj ope­ raciji. Još ekskluzivnija D r u ž b a Bilderberg funkcionira po istim principima. U CFR-u je dugo vladalo uvjerenje da je „bez svjesne spoznaje čovječanstva o nadolazećoj krizi... sveobuhvatna kontrola ponašanja neizbježna."
49

Pogledajmo, na primjer, informativni sažetak istrage američke vlade o aferi Iran-Contra (poznatoj i kao „Irangate"), dostupan u Nacionalnom arhivu Sjedinje­ nih Američkih Država (U.S. National Archives & Records Administration), godišta 1986. do 1993.:
Tijekom listopada i studenog 1986. raskrinkane su dvije tajne operacije američke vlade, u koje su bili umiješani službenici Reaganove administracije koji su se bavili nezakonitim djelatnostima: pomaganjem vojnih aktivnosti nikaragvanskih pobunje­ nika - Kontrasa - u razdoblju zabrane pružanja takve p o m o ć i , koje je trajalo od listopada 1984. do listopada 1986., te prodajom američkog oružja Iranu protivno utvrđenoj politici SAD-a i kršeći propise o kontroli izvoza oružja. Te su operacije postale poznate pod nazivom afera Iran-Contra. Operacija Iran odvijala se kao d i o nastojanja da se tijekom 1985. i 1986. godine, unatoč važećem embargu, preko pro­ daje američkog oružja Iranu ishodi puštanje američkih talaca zarobljenih na Bliskom istoku. Operacije Contra, koje su trajale od 1984. gotovo do kraja 1986., obuhvaćale su tajnu vladinu podršku vojnim i paravojnim aktivnostima Kontrasa u Nikaragvi, unatoč t o m e što je Kongres zabranio takvu potporu. Operacija Iran i operacija Contra spojile su se kad su sredstva dobivena od prodaje oružja Iranu preusmjerena za podršku borbi Contrasa u Nikaragvi. Premda je to „preusmjeravanje" m o ž d a najdramatičniji aspekt afere Iran/Contra, važno je naglasiti da su obje te operacije, svaka za sebe, predstavljale nepoštivanje politike SAD-a i kršenje Zakona o kontroli izvoza oružja. Krajem studenog 1986. službenici Reaganove administracije otkrili su da je dio prihoda od proda je američkog oružja Iranu bio preusmjeren Kontrasima.

Udruženje za n a d z o r i razvitak programa obuke (The Association for Supervi­ sion a n d C u r r i c u l u m Development) u okviru liberalnog Nacionalnog udruženja za obrazovanje (National Education Association) ukazuje na djelotvornost suvremene sofisticirane inačice starog hegelijanskog dijalektičkog procesa koji čini srž sovjet­ skog sustava ispiranja mozga. Postoje tri temeljna pravila: 1) Brižljivo smišljena prijevara m o r a sadržavati zrnce istine; 2) Prijevara m o r a biti dovoljno zamršena da o n e m o g u ć i jednostavno utvrđiva­ nje činjenica. To se m o ž e postići tako da se javnosti uskrate ključne informacije. Dale Keiger, viši suradnik časopisa Johns Hopkins Magazine koji se bavi humanističkim znanostima, m e đ u n a r o d n i m o d n o s i m a i pitanjima od javnog interesa, napisao je u članku pod naslovom Drugi oblik kapitalizma (A Different Form of Capitalism): „Ona strana, za koju je predviđeno da će izgubiti, zadržava ključne informacije koje bi mogle okrenuti javno mnijenje protiv planova Vijeća. U psiho-političkoj operaciji poznatoj kao Marshallov plan, Kennan je bio za plan, a L i p p m a n n protiv plana. Kennanova strana je pobijedila. G o d i n a m a kasnije Kennan je u m e m o a r i m a priznao da je, kad se bolje razmisli, L i p p m a n n bio u pravu." 3) Korištenje prijevarom ne bi smjelo diskreditirati izvor koji ima za budućnost dragocjeni potencijal. To znači da mediji, koji su uglavnom u vlasništvu korporacija pod kontrolom CFR-a, moraju igrati na kartu vjerodostojnosti. Primjerice, uz p o m o ć medija C F R je već uvjerilo ljude diljem svijeta da „ p o n o v n o oživljavanje nacionalizma te rast fundamentalizama i vjerske netrpeljivosti" predstavlja globalnu prijetnju. 5 0 Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose stvara i provodi psiho-političke operacije manipuli­ rajući stvarnošću koja okružuje ljude uz p o m o ć „taktike obmanjivanja", tako da postavlja članove Vijeća s obiju strana nekog predmeta polemike. Prijevara je potpuna onda kad se javnost navede da vjeruje kako provedba politike CFR-a služi javnim interesima. Budući da ima značajan utjecaj u pravnom, z a k o n o d a v n o m i sudskom sustavu, CFR se gotovo i ne m o r a bojati nikakve „službene" istrage. Može, dakle, n e o m e t a n o kod najšire javnosti, koja nije u stanju razabrati razmjere o b m a n e , stvarati dojam da se zakoni poštuju. Pravnici, zakonodavci i suci, koje Vijeće bira, p o d u p i r e i štiti, čine očigledne nezakonitosti služeći ciljevima CFR-a ili prikrivajući nepravilnosti koje bi, da se otkriju, izazvale ozbiljno nezadovoljstvo javnosti.

Dana 26. studenog 1986. ministar pravosuđa naredio je Saveznom istražnom uredu (FBI-u) da otvori istragu o Iran/Contra epizodi. Na d a n 19. prosinca 1986. Lawrence Walsh je i m e n o v a n nezavisnim savjetnikom, zaduženim da nastavi s istra­ gom. Je li Lawrence Walsh kao nezavisni savjetnik odigrao ustavom definiranu ulogu ili je m o ž d a i on bio dijelom m n o g o šire zavjere? D o k u m e n t i pokazuju da je Walsh pristupio ekipi Henrya Kissingera za vrije­ me Vijetnamskih pregovora 1969. godine u Parizu. Tijekom 1981. Walsh je radio za „Crowe a n d Dunlevy", j e d n o od najstarijih odvjetničkih društava u Oklahomi, ute­ meljeno 1902. godine: tvrtka je zastupala naftne i osiguravajuće kompanije kojima su upravljali članovi CFR-a. Svi članovi CFR-a iz „Specijalne grupe" - George H . W Bush (potpredsjednik), Donald T. Regan (šef kabineta predsjednika), Elliot Abrams ( p o m o ć n i k državnog tajnika za o d n o s e s m e đ u n a r o d n i m organizacijama), John Poindexter (savjetnik za nacionalnu sigurnost), Casper Weinberger (ministar obrane), Robert M. Gates (za-

mjenik direktora CIA-e), William J. Casey (direktor CIA-e) i Robert C. McFarlane ( p o m o ć n i k predsjednika za poslove nacionalne sigurnosti) - savjetovali su Reaganu da nastavi s operacijom Iran-Contra. Kako izvještava Associated Press, 24. prosinca 1992., šest godina po izbijanju skandala Iran-Contra, predsjednik George H.W. Bush iskoristio je vrijeme Božića, kad je pozornost medija obično slabija, i pomilovao kolege iz CFR-a - Weinbergera, McFarlana, Abramsa - i tri šefa CIA-e, poimence Fiersa, Georgea i Clarridgea. Zbog čega „slobodni tisak" nije prenio ovu travestiju pravde u d n e v n e boravke širom Ame­ rike? U p o r n o m šutnjom (još j e d n o m od taktika obmanjivanja) tisak je jasno pokazao da spada u dio operacije, u dio sustava, u dio vlade u sjeni. Po isteku sedmogodišnje istrage koja je američke porezne obveznike stajala mili­ j u n e dolara jedna jedina osoba, nekakav drugorazredni a n o n i m u s , osuđen je i zatvo­ ren... jer nije platio porez na d o h o d a k . D o d a t n a „taktika obmanjivanja", koju se koristilo pri ostvarivanje ciljeva Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e jest financiranje i „ n a d z o r " legitimnog istraživanja što ga provodi neka uvažena organizacija, s jasnom namjerom da se uz p o m o ć m u d r o g ko­ rištenja odgovarajućeg jezika manipulira javnim mnijenjem. Kai Bird, p o m o ć n i k urednika i komentator za vanjske poslove u časopisu The Nation, objasnio je kako se to radi u svojoj knjizi Boja istine: McGeorge Bundy i William Bundy: braća po oružju (The Color of Trurh: McGeorge Bundy and William Bundy: Brothers in Arms): „William 1. Langer... ustrojio je CIA-in Ured za nacional­ ne procjene (Office of National Estimates, skraćeno O N E ) 1950. godine... Langer je došao u Washington na poziv CIA-e i o d m a h zaposlio McGeorgeovog brata Billa kao j e d n o g od najbližih suradnika. Njih dvojica bila su stari prijatelji i politički save­ znici... McGeorge je u glasovitom časopisu Tlie Reporter ranije bio objavio recenziju o g r o m n e studije u dva sveska o ulasku Amerike u Drugi svjetski rat, rad Langera i S. Everetta Gleasona. Langer je dovršio projekt u vrijeme d o k je on radio u CIA-i, a Gleason - kao visoki časnik u Savjetu za nacionalnu sigurnost. McGeorge Bundy na­ zvao je studiju 'veličanstvenim ostvarenjem... do te mjere temeljitim da takvo što više nikada neće biti napisano...' Plaćena novcem Zaklade Rockefeller i Vijeća za među­ n a r o d n e o d n o s e s ništa manje nego 139.000 dolara - nevjerojatan iznos za o n o doba - i napisana uz povlašteni pristup povjerljivim d o k u m e n t i m a , dva sveska Langera i Gleasona sadržavala su službenu povijest, a p o n o s n o ih se isticalo kao plod neovisne znanstvene spoznaje." William (Will) Bundy, čovjek kojeg je Langer zaposlio, o d g o v o r a n je za izradu nacrta Rezolucije o Tonkinškom zaljevu. Bio je i jedan od urednika CFR-ovog časo­ pisa Vanjski poslovi. Osim toga, bio je zet člana CFR-a D e a n a Achesona. Achesonov odvjetnik ortak bio je Donald Hiss, brat sovjetskog špijuna Algera Hissa. Krajem če-

trdesetih godina poljska Komunistička partija unajmila je Achesonovu odvjetničku tvrtku da joj p o m o g n e izboriti priznanje od SAD-a. Isti taj Acheson, bivši državni tajnik, nagovorio je - zajedno s ranije s p o m e n u t i m Waltom Rostowim - predsjednika Lyndona Johnsona da zaoštri ratne sukobe u Vijetnamu. Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e koristi zaklade koje su oslobođene plaćanja p o ­ reza kao glavne kanale za usmjeravanje sredstava u odgovarajuće političke procese. Thomas R. Dye ustanovio je da se gotovo 4 0 % imovine svih zaklada nalazi p o d kon­ trolom deset ih jedanaest najvećih zaklada, koje pak kontrolira Vijeće za m e đ u n a r o ­ dne odnose. 5 1 Osim toga, „Direktori ili povjerenici imaju veliku slobodu pri upravlja­ nju korištenjem novca od zaklade kojim će se osiguravati znanstveni rad, istraživati društvene probleme, stvarati ili podupirati sveučilišta, okupljati 'trustove mozgova', subvencionirati muzeje, itd." 5 2 Rene Wormser otkrio je 1993. godine da je ,,RAND-ov Institut za proučavanje nacionalne obrane ( R A N D National Defense Research Institute) 'trust mozgova' Vi­ jeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (financiranog saveznim sredstvima), p o d pokrovitelj­ stvom kabineta Ministarstva obrane i p o d vodstvom Michaela D. Richa, člana Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e . M e đ u korisnicima usluga Instituta su Pentagon, teleko­ munikacijska kompanija „AT&T", Chase M a n h a t t a n banka, IBM, Republikanska stranka, Ratno zrakoplovstvo SAD-a, Ministarstvo energetike i NASA. Zajedničko upravljanje koje provode povjerenici u RAND-u i povjerenici u zakladama Ford, Ro­ ckefeller i Carnegie predstavlja klasičan primjer za način rada CFR-a i D r u ž b e Bilder­ berg. Zaklada Ford dala je R A N D - u milijun dolara tijekom 1952. godine, u vrijeme kad je predsjednik Zaklade Ford istodobno bio predsjednik uprave RAND-a." 5 3 Dvije trećine RAND-ovih istraživanja bave se pitanjima nacionalne sigurnosti i stoga se smatraju tajnima. Preostala trećina istraživanja Korporacije RAND p o ­ svećena je proučavanju populacijske kontrole (primijenjene demografije). Jedno od ključnih područja RAND-ovog znanstvenog rada obuhvaća proučavanja načina p o ­ grešnog informiranja i manipuliranja velikim skupinama ljudi. Pritom se često ko­ risti još jedna taktika obmanjivanja: orvelovska upotreba dvostrukog govora. U tom govoru m i r se naziva ratom, pacifiste se naziva teroristima, a one koji pokušaju reći istinu blati se o p t u ž b a m a za propagiranje mržnje i širenje zla. U lipnju 1992. p o d utjecajem neizvjesnosti oko raspada Sovjetskog Saveza i za­ brinutosti zbog predstojećih promjena u Istočnoj Europi RAND je okupio vodeće svjetske stručnjake da razmijene gledišta o p r o b l e m i m a u novom svjetskom okru­ ženju. Po završetku sastanka sastavljen je d o k u m e n t , koji je zatim „revidiran" - to jest, preudešen tako da odgovara ciljevima RAND-a - i objavljen kao Ljetni izvještaj Instituta pod naslovom „Očuvanje mira i mirotvorstvo n a k o n H l a d n o g rata" („Peacekeeping a n d Peacemaking after the Cold War"). Kako piše u izvještaju, Glavni tajnik

U N - a „definira izgradnju mira kao akciju koja slijedi poslije konflikta... Glavni tajnik je povezao preventivnu diplomaciju s preventivnim razmještanjem vojnih snaga." R A N D ističe: „Glavni tajnik u s v o m m i r o v n o m planu stavlja težište na p o ­ t r e b u da vlade m e đ u s o b n o razmjenjuju informacije o političkim ili vojnim okol­ n o s t i m a i p r i t o m traži proširenje razmjene obavještajnih p o d a t a k a . . . " P o n o v n o n a g l a š a v a m da je R A N D - o v s t r u č n i r a d na p o g r e š n o m i n f o r m i r a n j u i m a n i p u ­ liranju velikim s k u p i n a m a ljudi j e d n a od ključnih značajki te k o r p o r a c i j e koju financiraju Rockefellerovi i CFR.

CFR I MARSHALLOV PLAN

M

arshallov plan d o b i o je i m e po g o v o r u što ga je 5. lipnja 1947. na Sveu­ čilištu H a r v a r d o d r ž a o bivši general i tadašnji a m e r i č k i državni tajnik

G e o r g e M a r s h a l l . M a r s h a l l je p r e d l o ž i o rješenje za g o s p o d a r s k e i soci­

jalne prilike s kojima su se Europljani suočavali, a koje su, kao posljedica D r u g o g svjetskog rata, bile u p o s v e m a š n j e m rasulu. P r e m a t o m p r o g r a m u Sjedinjene Dr­ žave osigurale bi p o m o ć k a k o bi se spriječilo gladovanje na g o l e m i m p o d r u č j i ­ ma p o h a r a n i m a r a t o m , uklonili što je prije m o g u ć e tragovi pustošenja i pozvale europske zemlje da se ujedine o k o zajedničkog p l a n a g o s p o d a r s k e o b n o v e . Kako stoji u b r o š u r i koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici: „ A m e r i k a je t a k o đ e r imala koristi od p l a n a j e r je stekla d r a g o c j e n e trgovinske p a r t n e r e i p o u z d a n e saveznike m e đ u z a p a d n o e u r o p s k i m n a r o d i m a . Č a k su od većeg značaja bile m n o g o b r o j n e veze p o j e d i n a č n i h i kolektivnih prijateljstava koja su se razvila i z m e đ u Sjedinje­ nih Država i E u r o p e . " U javnosti je manje poznato da je „Plan" podrazumijevao i uvjete. Amerika je postavila izravne zahtjeve u vezi s liberalizacijom trgovine i povećanjem produkti­ vnosti, „osiguravajući na taj način amerikanizaciju Europe, a kad se europska politi­ čka i gospodarska elita združila sa svojim američkim p a r t n e r i m a nikakav značajniji ekonomski ili politički napredak nije se m o g a o ostvariti bez odobrenja Sjedinjenih Država": tako je u ogledu „Tko zapravo upravlja svijetom?" („Who really runs the world?") napisao engleski politički pisac Richard Greaves. Temeljem Z a k o n a o p o m o ć i inozemstvu (The Foreign Assistance Act), donese­ nom 1948. godine, osnovana je Agencija za gospodarsku suradnju (Economic C o o ­

peration Agency, skraćeno ECA) koja je provodila Europski program obnove (Euro­ pean Recovery P r o g r a m , skraćeno ERP). Od 1948. do 1951. godine, dok je Marshal­ lov plan formalno bio na snazi, Kongres je odobrio 13,3 milijarde dolara p o m o ć i za šesnaest z a p a d n o e u r o p s k i h država.

U članku pod naslovom Družba Bilderberg i projekt europskog ujedinjenja, obja­ vljenom u časopisu Lobster, politički komentator Mike Peters je napisao: „To bespri­ mjerno iskazivanje m e đ u n a r o d n e velikodušnosti (koje je Churchill nazvao 'najpodlijim č i n o m u povijesti') zadovoljavalo je neposredne e k o n o m s k e potrebe m e đ u n a r o ­ d n o orijentiranih američkih korporacija koje su ga podupirale. Primjerice, William Clayton [član CFR-a], p o m o ć n i k ministra gospodarstva, čija je turneja po Europi (uz pisma koja je o d a n d e slao u Washington) odigrala ključnu ulogu u pripremanju pla­ na i koji je taj plan p r o g u r a o kroz Kongres, o s o b n o bi svake godine utržio ne manje od 700.000 dolara, njegova pak vlastita tvrtka - „ A n d e r s o n , Clayton 8c Co., trgovci p a m u k o m " - priskrbila je do ljeta 1949. godine 10 milijuna dolara od narudžbi iz Marshallovog plana. „General M o t o r s " dobio je od lipnja 1950. do lipnja 1951. naru­ džbi u vrijednosti od 5,5 milijuna dolara (14,7% u k u p n e vrijednosti), a "Ford Motor C o m p a n y " zaradio je milijun dolara (4,2% ukupne vrijednosti narudžbi)." Kai Bird opisao je skrivene s t r a n e Plana u svojoj knjizi o braći Bundy. G o d i n e 1949. „ M c G e o r g e Bundy, bivši predsjednik Z a k l a d e F o r d , uključio se pri Vijeću za m e đ u n a r o d n e o d n o s e u N e w Yorku u projekt izučavanja Marshallovog plana za p o m o ć Europi... Studijska g r u p a Vijeća za p o m o ć E u r o p i okupila je neke od v o d e ć i h ljudi iz vanjskopolitičkog establišmenta. Z a j e d n o s m l a d i m Bundyjem na projektu su radili Allen Dulles, David Lilienthal, D w i g h t Eisenhower, Will Clayton, G e o r g e K e n n a n , Richard M. Bissell i F r a n k l i n A. Lindsay. Dulles, Bissell i Lindsay... n e d u g o n a k o n toga postali su v i s o k o p o z i c i o n i r a n i službenici novo­ o s n o v a n e Središnje obavještajne agencije... Njihove se s a s t a n k e s m a t r a l o do te mjere osjetljivima da se uobičajeni n e s l u ž b e n i z a p i s n i c i nisu dijelili članovima Vijeća. Postojao je valjani razlog za tajnost. O n i su bili vjerojatno j e d i n i „obi­ č n i " g r a đ a n i koji su znali za s t r o g o povjerljivu činjenicu da postoji skrivena stra­ na M a r s h a l l o v o g p l a n a . CIA bi, na primjer, svake g o d i n e 'nažicala' 200 milijuna d o l a r a u različitim v a l u t a m a od sredstava koja su d o n o s i l i korisnici p o m o ć i iz Marshallovog p l a n a . Taj n e p r o k n j i ž e n i novac CIA je trošila na financiranje anti­ k o m u n i s t i č k i h p r e d i z b o r n i h a k t i v n o s t i u F r a n c u s k o j i Italiji, te na p o t p o m a g a n j e p o ć u d n i h n o v i n a r a , s i n d i k a l n i h vođa i političara."

skih poslova i CFR-a, koji su se počeli održavati 1939. godine, p o t a n k o opisuju ulogu Sjedinjenih Država kao osvajačke sile i zamjene za Britansko carstvo."
51

Mike Peters se složio: „Plan koji je Marshall predstavio u govoru na Harvardu p r e t h o d n o je bio okvirno sastavljen u prijedlozima CFR-ove studijske g r u p e koju su od 1946. g o d i n e vodili pravnik Charles M. Spofford i David Rockefeller. Pri­ jedlozi su Western dobili Europe)."
55

radni

naziv

Rekonstrukcija

u Zapadnoj Europi

(Recostruction

in

Po riječima G. Williama Domhoffa u knjizi Postojeće vlasti (The Powers that Be, izdanje Vintage Books, 1978.), preko O d b o r a za Marshallov plan (Committee for the Marshall Plan), osnovanog 1947. godine, nastojalo se postići još nešto: „boriti se pro­ tiv desničarskih američkih izolacionista. O d b o r o m je predsjedavao Henry L. Stimson, bivši ministar rata i državni tajnik koji je od dvadesetih godina prošlog stoljeća u redovima CFR-a." Domhoff je primijetio da su petorica od sedam članova O d b o r a bila učlanjena u CFR. Pokret za stvaranje ujedinjene Europe dio je šireg plana stvaranja svjetske vlade. Caroll Quigley, profesor povijesti na Diplomatskoj školi Sveučilišta Georgetown (Fore­ ign Service School of Georgetown University), pratio je u knjizi Tragedija i nada (Tra­ gedy and Hope) evoluciju establišmenta - odnosno, budućeg Novog svjetskog poretka - kroz 20. stoljeće; zapisao je daje „integraciju Zapadne Europe, započetu 1948. godine, potaknuo Marshallov plan... Sjedinjene Države ponudile su Marshallov plan uz uvjet da kooperacija bude temelj na koji će se postaviti obnova Europe. To je rezultiralo Kon­ vencijom o europskoj ekonomskoj suradnji (Convention for European Economic C o ­ operation)... potpisanom u travnju 1948. i do Haškog kongresa o Europskoj uniji (The Hague Congress for European Union), održanog slijedećeg mjeseca." Sudionici Haškog kongresa pozvali su na ujedinjenje Europe i objavili sedam rezolucija o različitim aspektima političkog ujedinjavanja. U članku Dennisa Behreandta objavljenom u časopisu The New American stoji navod iz rezolucije broj sedam: »Stvaranje ujedinjene Europe m o r a se smatrati p r e s u d n i m korakom na putu p r e m a stvaranju ujedinjenog svijeta." 56 Behreandt dalje objašnjava kako je „Marshallov plan, osim što je p o m o g a o Eu­ ropi da p o n o v n o stane na noge, 1950. godine doveo do Schumanovog plana. Tada je, naime, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predložio da cjelokupna

ZAČETAK M A R S H A L L O V O G PLANA

proizvodnja ugljena i čelika u Francuskoj i Njemačkoj budu stavljene pod nadležnost jednog n a d n a c i o n a l n o g tijela", što je najprije dovelo do stvaranja Europske zajednice za ugljen i čelik, p o t o m do EURATOM-a (Europske zajednice za atomsku energiju) i na kraju do Zajedničkog tržišta. Profesor Quigley je zabilježio da je Europska zajednica za ugljen i čelik „bila istinski revolucionarna organizacija jer je imala suverene ovlasti, uključujući i ovla-

Z

ačetak Marshallovog plana m o ž e se naći u m r e ž a m a za oblikovanje politike koje

je tijekom 1939. godine, prije Drugog svjetskog rata, organiziralo Vijeće za me­ ratu: Pentagonovi tajni ratni planovi (To Win the Nuclear War: The

đ u n a r o d n e odnose. Michio Kaku i Daniel Axelrod objašnjavaju u knjizi Pobijediti u nuklearnom Pentagon's Secret War Plans) da „zapisnici sa zatvorenih sastanaka Ministarstva vanj-

štenje da prikuplja novčana sredstva m i m o svih postojećih državnih ovlasti... da kon­ trolira cijene, usmjerava investicije... raspodjeljuje ugljen i čelik u vrijeme nestašica i određuje razinu proizvodnje u vrijeme viškova." Ukratko, „Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) bila je r u d i m e n t a r n a vla­ da." N a k o n što je u srpnju 1952. ugovor o osnivanju Zajednice stupio na snagu, p o d upravom j e d n o g ovlaštenog tijela objedinjeni su izvori ugljena i čelika iz šest zemalja (Francuske, Z a p a d n e Njemačke, Italije, Belgije, Luksemburga i Nizozemske), ukinuta su ograničenja izvoza i uvoza, stvoreno je jedinstveno tržište rada, usvojena je za­ jednička gospodarska politika i usklađeni životni standardi u zemljama članicama kako bi se p o m o g l o spriječiti izbijanje nekog novog rata. General Marshall i društvo iz CFR-a prikrili su činjenicu da je E Z U Č predsta­ vljala prvi konkretan korak p r e m a političkom ujedinjenju, prvi i najvažniji kamen u izgradnji carstva, to jest Jedinstvene svjetske vlade. Sljedeći korak učinjen je p o ­ tpisivanjem Rimskog s p o r a z u m a 1957. godine kojim je utrt put osnivanju Europske ekonomske zajednice. Rimski s p o r a z u m stupio je na snagu 1. siječnja 1958.

VIDLJIVI OBRASCI

E

uropa je bila p r i m o r a n a na ulazak u zajednicu država. Ne onakvu o kakvoj je

sanjao Napoleon, p o d francuskom zastavom, niti onakvu kakvu je planirao Hitler, podjarmljenu p o d svastikom. Ironija je, m e đ u t i m , u tome što su i Na­

p o k o n i Hitler htjeli ujediniti Europu p o d z n a k o m orla koji je ujedno i simbol Sjedi­ njenih Država, a m o ć n i Amerikanci radili su tajno i javno ne bi li uništili a u t o n o m n e suverenitete i stvorili današnju Europsku uniju. Ambrose Evans-Pritchard prati američka nastojanja oko ujedinjenja Europe u članku koji je u rujnu 2000. objavio londonski dnevnik The Telegraph: „Tijekom pe­ desetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća američka obavještajna zajednica vodila

je kampanju za stvaranje poticaja ujedinjenoj Europi. Ta zajednica financirala je i usmjeravala europski federalistički pokret." U s p o m e n u t o m razdoblju CIA-om su upravljali utjecajni članovi Vijeća za m e ­ đ u n a r o d n e o d n o s e : Allen Dulles, general Walter Bedell Smith, te William Donovan, bivši šef Ureda strateških službi (Office of Strategic Services, skraćeno OSS), preteče CIA-e. D o n o v a n je vodio Američki o d b o r za ujedinjenu Europu (American C o m ­ mittee for a United Europe), koji je upravljao europskim federalističkim p o k r e t o m i p o t p o m a g a o ga, što je također s p o m e n u t o u Evans-Pritchardovom članku. Tragovi koji vode do ujedinjenja europskih država vode od Marshallovog plana, preko Europske zajednice za ugljen i čelik, do Europske ekonomske zajednice, pa nije pretjerano reći da je Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e iz Amerike u trio put današnjoj europskoj vladi. Članovi CFR-a bili su prisutni na svakom koraku putovanja. Izdanje Ministarstva vanjskih poslova br. 7277, specijalne grupe i tajne ekipe CFR-a, kao i projekt Vijeća p o d nazivom „Proučavanje rata i m i r a " („War and Peace Studies") - sve je imalo golem utjecaj na svjetsku geopolitiku. Pa ipak, još uvijek n e m a izvještaja o tim događajima i zakulisnim m a n e v r i m a . Zašto se uloga Vijeća za m e đ u ­ n a r o d n e o d n o s e u financiranju i provođenju tih aktivnosti ignorira u suvremenoj

povijesnoj literaturi? Zašto n e m a niti jednog sveučilišta - a sveučilišta su pokretači američkog liberalizma - na kojem bi se držala predavanja o jednoj od najutjecajnijih i najstarijih neslužbenih organizacija u Americi, o organizaciji koja modelira vanj­ sku politiku Sjedinjenih Država u skladu s vlastitim tajnim planom? Zašto nitko od istraživačkih novinara, dobitnika Pulitzerove nagrade, sveučilišnih profesora, povje­ sničara, pisaca, državnika, političara i istraživača nije opazio kako se stvari razvijaju u smjeru jedinstvene svjetske vlade? Ako nitko drugi, Sokrat bi bio preneražen. Ljudsko biće istražuje i tako uči. Mi­ sliocu je korisna bilo koja tema. je li nedostatak intelektualne radoznalosti u javnosti simptom b u d u ć e mentalne pacifikacije? Priznajem: Vijeće stavi na raspolaganje svoj godišnji izvještaj koji sadrži p o ­ pis svih članova, p o n u d i o p ć i n s t v u pretplatu na svoje glasilo, časopis Vanjski po­ slovi, i pozove ih da pregledaju njegovu wefr-stranicu, ljudima je teško povjerovati da je C F R tajna organizacija sa skrivenim p o b u d a m a . Na tvefr-stranici lijepo je objašnjeno kako M e đ u n a r o d n i savjetodavni o d b o r CFR-a broji č e t r d e s e t a k čla­ nova, o d a b r a n i h iz E u r o p e , Sjeverne i Južne A m e r i k e , Afrike, Azije i s Bliskog Istoka, te da su ti članovi „pozvani da iznose mišljenja o s l u ž b e n i m p r o g r a m i m a , s t r a t e š k i m s m j e r n i c a m a i o p r a k t i č n i m m o g u ć n o s t i m a s u r a d n j e i z m e đ u Vijeća i i n o z e m n i h institucija." Za razliku od D r u ž b e Bilderberg, CFR i m a čak i tajnika koji će pristojno o d g o v o r i t i na većinu vaših pitanja. M e đ u t i m , sve je to smicalica. Njihove prave namjere m o g u se iščitati na s t r a n i c a m a istih o n i h izvještaja koje t a k o ljubazno svake g o d i n e dijele publici. Pregledate li, na primjer, p o p i s d o ž i v o t n i h članova CFR-a, shvatit ćete da ih 9 0 % sjedi u Trilateralnoj komisiji ili p r i p a d a D r u ž b i Bilderberg. Proučite li brižljivije, primjerice, CFR-ov izvještaj za 1992. godinu, otkrit ćete k a k o se na m n o g i m mjestima i različitim izrazima kategorički u p o z o ­ rava da bi bilo najbolje kad članovi ne bi govorili n e č l a n o v i m a Vijeća o t o m e „tko je što r e k a o . " 5 7 Ako se ne radi o tajnoj organizaciji, zašto C F R inzistira na krajnjoj diskreciji članstva? U o v o m se t r e n u t k u v a ž n o prisjetiti što kaže glava 50, članak 783 Zako­ nika Sjedinjenih Država, „Rat i n a r o d n a o b r a n a Sjedinjenih Država": „ S m a t r a t će se n e z a k o n i t i m ako bilo koja službena osoba ili z a p o s l e n i k u Sjedinjenim Drža­ vama, ili u bilo kojoj službi ili u s t a n o v i SAD-a, ili u bilo kojoj korporaciji čije di­ o n i c e su u cijelosti ili većinski u vlasništvu Sjedinjenih Država ili bilo koje službe ili u s t a n o v e SAD-a, b u d e p r i o p ć i o na bilo koji način ili bilo kojim s r e d s t v i m a bilo kojoj d r u g o j osobi, za koju ta službena osoba ili z a p o s l e n i k znaju ili imaju razloga vjerovati da je agent ili p r e d s t a v n i k bilo koje s t r a n e vlade, bilo kakvu informaciju koju je p r e d s j e d n i k SAD-a (ili šef bilo koje službe, u s t a n o v e ili korporacije uz

odobrenje p r e d s j e d n i k a SAD-a) proglasio t a j n o m jer ugrožava sigurnost Sjedi­ njenih Država, u k o l i k o znaju da je ta informacija proglašena t a j n o m , o s i m ako je s p o m e n u t i s l u ž b e n i k ili zaposlenik d o b i o izričito o d o b r e n j e od p r e d s j e d n i k a SAD-a, ili od šefa službe, u s t a n o v e ili korporacije u kojoj s p o m e n u t i s l u ž b e n i k ili zaposlenik radi, d a otkrije s p o m e n u t u informaciju." D r u g i m riječima, svaka s k u p i n a ili p o j e d i n a c koji svjesno r a d i p r o t i v Sjedi­ njenih Država k a k o bi se okoristio t i m e što će s t r a n a sila p r e u z e t i zemlju, vrši čin izdaje.

D I O TREĆI
ZAVJERA R O C K E F E L L E R O V I H I TRILATERALNA KOMISIJA

Kakva god bila cijena Kineske revolucije, ona je očigledno uspjela ne samo stvoriti djelotvorniju i angažiraniju upravu već i izgraditi visoki moral i društvo s ciljem... Društveni eksperiment u Kini pod vodstvom predsjednika Maoa jedan je od najvažnijih jih u ljudskoj povijesti. David Rockefeller, 1973. i najuspješni­

Neki čak vjeruju da smo dio nekakve tajne klike koja radi protiv najboljih interesa Sjedinjenih Država i govore o mojoj obitelji i o meni kao o „internacionalistima" koji zajedno s drugima spodarsku strukturu - jedan svijet, ako hoćete. optužen, kriv sam i time se ponosim. David Rockefeller, Memoari, str. 405 diljem svijeta snuju zavjeru da izgrade cjelovitiju globalnu političku i go­ Ukoliko sam za to

SUČELJAVANJE, 2003.

K

rug s m e đ i h i zlaćanih boja poigravao je na kasnovečernjem n e b u p o n a d

f r a n c u s k o g g r a d a Versaillesa, n o večer s e i p a k d o i m a l a m r a č n o m . N e p o ­ dnošljiva v r u ć i n a i vlaga pritiskale su me d o k sam h o d a o ulicama, tražeći

mjesto gdje bih utažio žeđ. Tristotinjak m e t a r a od glasovitog hotela T r i a n o n Pala­ ce pogled mi je privukla potkova koja se njihala i z n a d ulaza u t r o š n u k r č m u . P o ­

h a b a n a ljubičasto-zelena fasada vapila je za p o š t e n i m ličenjem, a kontrast i z m e đ u l u k s u z n o g hotela i p r i p r o s t e g o s t i o n e t a k a o je moj s m i s a o za ironiju: je li n a m s u đ e n o da se v r a t i m o u svijet gdje postoje s a m o dvije klase - bogati i s i r o m a š n i , vladari i r a d n i c i - u p o r e d a k koji podsjeća na feudalne velmože i k m e t o v e , p o d j e d n u vlast koja g o s p o d a r i svijetom? Bio je to p l a n za kojega su tek m a l o b r o j n i htjeli znati, a ja s a m te večeri bio u m o r a n od p o t r a g e za d o k a z i m a koji bi razot­ krili tu prijetnju našoj slobodi. N i s a m i m a o d o g o v o r e n i h intervjua. Jedino što sam želio bila je utjeha svakidašnjice i galama n e p o v e z a n i h glasova. Primamljivi mirisi iz k r č m e p r o b u d i l i su mi želju za bijelom kavom, pa sam prešao prag. U n u t r a je bilo mjesta s a m o uz šank. P r o n a š a o s a m mjesto, n a s l o n i o se na pult i p r i o p ć i o p i p n i č a r u svoju n a r u d ž b u . Preda m n o m su na p o l i c a m a p r i č v r š ć e n i m uza zid stajale p o r e d a n e bezbrojne b o c e a l k o h o l n i h pića, šalice i čaše. Aparat za kavu bio je n a s a đ e n na pult. Iza m e n e i m e n i zdesna velški turisti i nekakav bradati grbavac s k o ž n a t i m r u k a v i c a m a i p u t n o m k a p o m sjedili su o k o n e k o l i k o spojenih stolova. Tek što sam se upitao zašto grbavac nosi rukavice za tako s p a r n e večeri debela d a m a s g o l e m i m m a d e ž o m na b r a d i objasnila je t u r i s t i m a da je on pijanist i da m o r a čuvati r u k e . Za s t o l o m m e n i slijeva k a r t a l o je b u č n o d r u š t v a n c e . Jedan m e đ u njima, kra­ t k o v i d n i m u š k a r a c , p r i v u k a o m i j e p o z o r n o s t . Z a m i s l i o s a m d a j e u p r a v o isko­ račio s n e k e od van G o g h o v i h slika. Postariji, ćelav i o t r o m b o l j e n , bio je odjeven u preveliko sivo odijelo koje ga je, umjesto elegantnijim činilo još n e u g l e d n i j i m .

O g r o m n e naočale s okvirima od imitacije kornjačevine povećavale su mu krvave, vodenaste oči koje su šarale p o g l e d o m po ljudima uokolo. T a m n a sjena guste brade širila mu se d o n j o m polovicom lica, a iznad usta su mu stršali prosijedi, nehajno p o d r e z a n i brkovi. N a r u č i o je r u m , n a p u n i o lulu i o d s u t n o se zagledao u karte. Već je o d a v n o p r o š l o o s a m sati - pariško vrijeme za večeru - pa s a m iz sale č u o sviranje klavira, glasne šale, smijeh i povike r a z d r a g a n e djece. D o k s a m pla­ ć a o svoju omiljenu kavu shvatio sam da g l e d a m na k r č m u drukčije n e g o spočetka. M o ž d a je to mjesto bilo toliko p o p u l a r n o da ga vlasnik nije i m a o kad obnoviti. Ta m e p o m i s a o osokolila. „Rado bih s Vama porazgovarao." Osjetio sam nečiji d a h na dlačicama sa stra­ žnje s t r a n e vrata. I n s t i n k t i v n o sam se o k r e n u o n a d e s n o . T a m o nije bilo nikoga. „Ostanite sjediti, m o l i m Vas" - sipljivo zaškripi d r u g i glas. Živci mi se nakostriješe. Koliko često m o r a m trpjeti da me gnjavi CIA, ili Mossad, da mi prijeti lokalna policija, da me fotografiraju službenici sigurnosti? Je li ovo bio j o š j e d a n p r e p a d ? Z a v r t i o sam se na barskoj stolici da v i d i m o d a k l e dolaze glasovi. „ O b i l a z i m o sirotinjske birtije, jel'da, d e č k i ? " G o s p o d i n s b r i t a n s k i m š t i h o m prešao je p r e k o moje zajedljive primjedbe. „ G o s p o d i n e Estulin, žao n a m je što z a d i r e m o u Vaš prostor, ali jako bismo voljeli porazgovarati s Vama." P r u ž i o je mlitavu ruku nadajući se da je m o ž d a o d l u č i m prihvatiti. „Nije p o t r e b n o naglašavati, m o l i m o Vas za najveću m o g u ć u diskreciju." Sudeći po nezgrapnoj sintaksi, naučio je svoj pseudokultivirani engleski od la­ ž n i h literata, specijaliziranih za podučavanje otmjenog britanskog jezika i m a n i r a . „ O t k u d z n a t e m o j e ime? Ne sjećam se da s a m v a m se p r e d s t a v i o . " „ Z n a m o mi d o s t a toga o Vama, g o s p o d i n e Estulin" - o d l u č n o će h r a p a v i glas ž u t o k o s o g m u š k a r c a širokih r a m e n a . Stajao je otraga, u sjeni o n o g a prvoga. Tje­ lohranitelj, n e m a sumnje. „Cvilibim i Cvilibum", izgovorim u sebi dva p r i k l a d n a imena. „ M a zbilja" - o d g o v o r i m naglas, naslonivši se na barsku stolicu i p u s t i m da tišina ispuni p r o s t o r m e d u n a m a . Tišina je bila m o j prijatelj, j e d n a k o kao i nji­ h o v o oružje. Lažni Cvilibim spusti pogled, iščeprka d o z u s c i g a r e t a m a iz u n u t a r n j e g gor­ njeg d ž e p a svog d o b r o skrojenog sakoa i stane je brižljivo proučavati. „Na primjer, z n a m o da ste ovdje zato da biste pratili s k u p š t i n u Bilderberga. Vi nas slijedite već g o d i n a m a . Izgleda da n e k a k o uvijek z n a t e t o č n o mjesto sva­ kog sastanka, p r e m d a m n o g i o d s u d i o n i k a doznaju tek tjedana d a n a unaprijed gdje će se s k u p š t i n a o d r ž a t i . Sa žaljenjem m o r a m p r i z n a t i : koliko g o d se mi t r u ­ dili p r i k r i t i tragove i p o d u z e t i sve p o t r e b n e mjere opreza, Vama kao da je p o z n a t sadržaj naših rasprava i većina naših planova za b u d u ć n o s t . "

P o d i g a o je pogled i u p e r i o mi ga n e t r e m i c e u oči. „Vaše uplitanje, g o s p o d i n e Estulin, utjecalo je čak i na n a š o d a b i r p o j e d i n i h sudionika. U j e d n o m t r e n u t k u pomislili s m o da s m o Vas otkrili. Vjerovali s m o da je izvjesni član, koji nije sudje­ lovao na s k u p š t i n i , bio Vaša osoba iznutra. Da ste pogriješili u predviđanju mje­ sta održavanja s k u p š t i n e taj bi član, ništa ne sluteći, p r e t r p i o ozbiljne posljedice. Na sreću - po njega - Vi ste t o č n o p o g o d i l i . " D o k sam ga slušao k o n a č n o mi je pošlo za r u k o m o d r e d i t i koji naglasak p o ­ kušava o p o n a š a t i : onaj grofovije Kent. „Kako Vi znate sve te stvari?" - upita C v i l i b u m . L e t i m i č n o ga p o g l e d a m i uspijem se suzdržati da se ne nasmiješim. N a p o k o n se „ o n i " - p r e d s t a v n i c i te vrlo tajne s k u p i n e m e đ u n a r o d n i h m o ć n i k a i financija­ ša koji čine D r u ž b u Bilderberg - obraćaju izravno m e n i . To je bio k o m p l i m e n t , p r e m d a o p a s a n . M o r a o sam ostati p r i b r a n . „ R e c i m o d a j e to profesionalna tajna" - o d g o v o r i m , zahvaljujući u sebi zvije­ z d a m a na t o m e što n i s a m o d a b r a o tu k r č m u za s a s t a n a k s d o u š n i c i m a iz T r i a n o n Palacea. Cvilibimove riječi j a s n o su mi govorile da bi bilo koji zaposlenik hotela, kojeg bi vidjeli kako razgovara sa m n o m , najvjerojatnije d o b i o otkaz. Cvilibumovi poput slame potkresani brkovi i gomoljasti nos nekontrolirano se tr­ žnu na moj jezgroviti odgovor. I m a o je debele obrve, izvijene u širokom luku, i malešna ustašca koja su se rastegnula u hladni trokutasti osmijeh koji me trebao zastrašiti. Cvilibim je z a v u k a o d e s n u r u k u u lijevi d ž e p hlača - pri č e m u se sako ra­ stvorio, pa sam vidio lanac od sata koji je visio p r e k o prsluka - i rekao: „Vi ste prava e n i g m a , g o s p o d i n e . " D o b a c i o je C v i l i b u m u značajan pogled kojim je poka­ zao p r e m a izlazu i p r e d l o ž i o t i h i m , ali o d l u č n i m glasom: „ M o l i m Vas, p o đ i t e za n a m a . Vani m o ž e m o slobodnije razgovarati." Z a č u d o sam pristao. O g r o m n i mjesec već je blještao kroz udaljene krošnje drveća koje je o k r u ž i ­ valo hotelsku terasu. Ispred nas su ž m i r k a l e ulične svjetiljke. M o g a o sam razabra­ ti p r i g u š e n i ž a m o r koji je d o p i r a o iz obližnjih kavana na o t v o r e n o m i lajanje pasa. Nekoliko m i n u t a s m o šutjeli sva trojica. „ Z a š t o nas slijedite n a o k o l o ? " - upita Cvilibim. „ N e r a d i t e ni za j e d n e r e n o ­ m i r a n e n o v i n e . Pišete članke zbog kojih je n a š i m članovima n e u g o d n o . Nekoli­ ko a m e r i č k i h k o n g r e s m e n a i z a s t u p n i k a k a n a d s k o g p a r l a m e n t a bilo je prisiljeno otkazati sudjelovanje na n a š e m godišnjem s k u p u n a k o n što ste ih Vi naveli k a o uzvanike." „Nije d o b r o " - naglasi C v i l i b u m . Cvilibim nastavi: „ G o s p o d i n e Estulin, D r u ž b a Bilderberg je n e s l u ž b e n i fo­ r u m , u okviru kojega se v o d e n e s l u ž b e n e , prijateljske rasprave m e đ u utjecajnim

č l a n o v i m a p o d u z e t n i č k e zajednice. Političare se poziva zato da s o s t a l i m a podije­ le svoja o s o b n a i profesionalna iskustva. Sve se to čini u n a d i da takva vrst f o r u m a m o ž e p r e m o s t i t i jaz i z m e đ u visoke politike i širih p o t r e b a n a r o d a svijeta. Mi niti na j e d a n n a č i n ne p o k u š a v a m o utjecati na vlade, na njihovu politiku ili na o d l u k e koje d o n o s e . " „Sranje!" - d r e k n e m ja. Osjetio sam kako mi se napinju v r a t n i mišići. Iz m e n e provali bijes. „ D a nije bilo t r u d a u p o r n i h n o v i n a r a , K a n a d a bi d o s a d već bila dio Velikih Sjedinjenih Država. A zašto ste vi, m o m c i , ubili Alda M o r a ? " „Vi znate da Vam ne m o ž e m o ništa reći, g o s p o d i n e Estulin. Ja se n i s a m d o š a o svađati s Vama." Cvilibim me zamišljeno p r o m a t r a o . „Bi li bilo previše tražiti od Vas da g o v o r i m o n e s l u ž b e n o ? " „Ja o b i č n o n e g o v o r i m n e s l u ž b e n o , o s o b i t o n e k a d j e u p i t a n j u D r u ž b a Bilderberg." Shvatio sam da se p o n a š a m kao budala, ali tog sam t r e n u t k a uživao u prilici da p r e d „utjelovljeno obličje" m o g zlokobnog, skrivenog neprijatelja istresem osje­ ćaj zatomljene frustracije, p r o u z r o č e n e njegovim tajnim planovima. Palo mi je na um da bih, ako uspijem razljutiti Cvilibima, m o g a o d o z n a t i što zapravo rade na t o m skupu. M e đ u t i m , on je sljedećih nekoliko m i n u t a lupetao o p r e d n o s t i m a par­ tnerstva, suradnji m e d u n a r o d i m a , gladnoj djeci u Africi... uobičajena p r o p a g a n d a . Pokušavao sam se usredotočiti na slušanje, ali sam u b r z o uhvatio s a m o g sebe kako p r o m a t r a m Cvilibumovo lice. On se o d s u t n o smješkao i oblizivao brkove. „Mi zaista m o ž e m o n a d o k n a d i t i Vaš trud, g o s p o d i n e Estulin." Moja p o z o r n o s t naglo se vratila Cvilibimu. „Koje biste Vi uvjete željeli postaviti?" - upitao je. P o n o v n o sam p o g l e d a o šutljivog Cvilibuma ne bih li p r o c i j e n i o koliko ga z a n i m a m o j odgovor. Stajao je s k a m e n j e n a lica. Cvilibim je p r e b i r a o p r s t i m a po cigareti i lagano je trljao, g r i c k a o donju usnu i m o z g a o . Nije gledao u cigaretu n e g o u daljinu, čekajući da o d g o v o r i m . „Kao uvjet za moju šutnju htio bih da svi b u d u ć i skupovi Bilderberga b u d u javno oglašeni. Želim da se s v a k o m n o v i n a r u koji želi biti p r i s u t a n o d o b r i slo­ b o d a n i n e o m e t a n p r i s t u p . Sve s k u p š t i n e m o r a t će biti s l u ž b e n o d o k u m e n t i r a n e , p o p i s s u d i o n i k a m o r a t će biti unaprijed objavljen. Bez CIA-e, bez pištolja, bez pasa, bez o s o b n o g osiguranja i, prije svega - bez tajnostil" „ Z n a t e da mi to ne m o ž e m o učiniti, g o s p o d i n e Estulin. Ulozi su previsoki, a igra je već d o b r a n o o d m a k n u l a . " „ O n d a ćete m e , g o s p o d i n e " - o d v r a t i o sam - „ n a p r o s t o m o r a t i p o d n o s i t i sve d o k s u d a c ne p u h n e posljednji p u t u zviždaljku." Cvilibim d o s t o j a n s t v e n o k i m n e . „U t o m slučaju, želim Vam u g o d n u večer, g o s p o d i n e Estulin. Ispričavam se što sam p o t r o š i o Vaše vrijeme."

Cvilibum n a t a k n e šešir i udalji se u k o r a k sa šefom. Tek sam t a d a shvatio koliki je ulog u pitanju. To nije bio običan razgovor i z m e đ u Bilderbergovih izaslanika i m e n e . To je bilo upozorenje.

14(.

147

POVRATAK U B U D U Ć N O S T

D

r u ž b a Bilderberg bez s u m n j e je najviši tajni forum koji djeluje u sjeni vlasti, no j e d n o m a l o p o z n a t o tijelo - Trilateralna komisija - t a k o đ e r igra značajnu ulogu u p r o g r a m u N o v o g svjetskog p o r e t k a p r e m a kojem

se bogatstvo, k o n c e n t r i r a n o u r u k a m a m a l o b r o j n i h , koristi za postizanje k o n t r o l e nad svijetom. M o ć n i pojedinci koji pripadaju Trilateralnoj komisiji dijele istu a n tinacionalističku filozofiju i pokušavaju spriječiti n a c i o n a l n e snage u n u t a r država da utječu na politiku. Trilateralna komisija o s n o v a n a je 1973. g o d i n e . Njen utemeljitelj i najvažniji pokretač bio je m e đ u n a r o d n i financijaš David Rockefeller, dugogodišnji predsje­ dnik uprave b a n k e C h a s e M a n h a t t a n koju k o n t r o l i r a obitelj Rockefeller. N o v i n a r Bill Movers g o v o r i o je o m o ć i Davida Rockefellera u d o k u m e n t a r n o m TV-fil-

mu Tajna vlada (The Secret Government) iz 1980.: „David Rockefeller je d a n a s najistaknutiji p r e d s t a v n i k vladajuće klase, m u l t i n a c i o n a l n o g bratstva ljudi koji oblikuju g l o b a l n u e k o n o m i j u i upravljaju k r e t a n j i m a njenog kapitala... O b i č n i g r a đ a n i n David Rockefeller uživa povlastice kao da je poglavar države... On je nedodirljiv za c a r i n s k e i pasoške službe i jedva da se zaustavlja na s e m a f o r i m a . " Prvi s a s t a n a k Trilateralne komisije o d r ž a n je od 2 1 . do 23. listopada 1973. u Tokiju. Šezdeset i p e t osoba predstavljalo je s j e v e r n o a m e r i č k u g r u p u . Od tog broja, njih 35 je p r i p a d a l o članstvu Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e . Trilateralna komisija podijeljena je u tri regije - američku, e u r o p s k u i paciličko-azijsku. A m e r i č k o sjedište nalazi se u W a s h i n g t o n u , e u r o p s k o - u Parizu, a azijsko - u Tokiju. T r o d n e v n i godišnji s a s t a n a k Trilateralne komisije o d r ž a n je 2006. g o d i n e u Tokiju, 2007. u Bruxellesu, a 2008., u razdoblju od 25. do 28. travnja, u W a s h i n g t o n u . Sastanci su zatvoreni za javnost, a n e s v r s t a n i m m e d i j i m a pristup je zabranjen. T h o m a s Foley od svibnja 2001.obnaša d u ž n o s t predsjedava­ jućeg za s j e v e r n o a m e r i č k u regiju. Dugogodišnji predsjedavajući za e u r o p s k u re-

giju je m e đ u n a r o d n i b i z n i s m e n i političar Peter S u t h e r l a n d , a p o s l o v n i m e n a d ž e r Yotaro Kobayashi predsjedavajući je za pacifičko-azijsku regiju. Kako piše na wefr-stranici Trilateralne komisije, „svaka r e g i o n a l n a g r u p a ima predsjedavajućeg i z a m j e n i k a predsjedavajućeg, koji zajedno čine v o d s t v o K o m i ­ sije. Izvršni o d b o r okuplja d r u g i h 36 osoba iz šireg članstva", koje p r o p o r c i o n a l n o predstavljaju tri regije. Č l a n o v i O d b o r a sastaju se n e k o l i k o p u t a godišnje kako bi k o o r d i n i r a l i djelatnosti i p r i p r e m i l i plan r a d a . Izvršni o d b o r izabire članstvo Trilateralne komisije. U bilo kojem t r e n u t k u Komisija broji o k o 350 članova s trogodišnjim m a n d a t o m . Č a k i l e t i m i č a n pogled na p o p i s članova pokazuje, bez tračka sumnje, da su svi ljudi koji su p o z v a n i da se priključe Komisiji bili (i jesu) p r i p a d n i c i e s t a b l i š m e n t a - poslovični „poznava­ telji prilika" - o d a b r a n i zahvaljujući izvanrednoj s p o s o b n o s t i i z b o g o d r e đ e n o g cilja iz političkih, trgovačkih, b a n k a r s k i h i m e d i j s k i h krugova. Č l a n o v i Komisije imaju obvezu istupiti iz njenog članstva ukoliko u đ u u n e k o tijelo izvršne vlasti. M e đ u t i m , p r e m a riječima A r l e n e J o h n s o n , n a k l a d n i c e časopisa True Democracy, njihova o d a n o s t i njihova ideologija „ne mijenjaju se s a m o zato što b u d u izabrani na položaj u d r ž a v n o j upravi. Štoviše, o d a n o s t p r e m a Komisiji z b o g njene p o t p o ­ re pri dobivanju u n o s n o g položaja kao da p o t i č e u z a j a m n o djelovanje kojim se o d r ž a v a trajna učinkovitost Komisije. Stoga su m n o g i visoki državni d u ž n o s n i c i prije izbora ili i m e n o v a n j a bili aktivni članovi T r i l a t e r a l n e komisije." služba. Tri osobito brižljivo o d a b r a n a stručnjaka, koji predstavljaju tri regije, pišu godišnje Izvještaje r a d n e s k u p i n e (Task Force R e p o r t s ) za Trilateralnu komisiju. Ti se izvještaji koji p u t p r i p r e m a j u i po g o d i n u d a n a . U svojoj knjizi Trilateralnost: The Trilateralna Trilateral komisija i planovi and Elite elite za upravljanje World svijetom (Trilateralism: glasovita Commission Planning for Management),
58

izvještaju je b i o p r i d o d a t sažetak diskusije s g o d i š n j e g sastanka kako bi se pobli­ že razjasnile n e s u g l a s i c e do kojih je d o š l o . " 5 9

Osim Izvještaja radne skupine, Trilateralna komisija izdaje i časopis p o d nazi­ vom Trijalog(Trialogue). ,,U prijašnjem razdoblju godišnje kolekcije Trijaloga sadrža­ vale su, uz brojeve posvećene sastancima Trilateralne komisije, i izvanredne brojeve u kojima su se obrađivale pojedine t e m e . " 6 0 Komisija ima regionalna sjedišta, malobrojno stalno zaposleno osoblje, telefon­ ske i telefaks-linije, posjetnice i wefr-stranicu. P r e m d a su njene interne djelatnosti tajna, godišnji izvještaji dostupni su uz sitnu n a k n a d u najširoj publici. Popis članstva također je d o s t u p a n na zahtjev, ali se članove - isto kao k o d Bilderberga i CFR-a - obvezuje na tajnost u pogledu ciljeva i poslova Komisije. Trilateralna komisija si­ gurno nije na razini otmjenosti Bilderberga. Nego, što su oni zapravo? I kako njihove političke smjernice utječu na nas? A n t h o n y Sutton, autor knjige Trilateralci nad Washingtonom {Trilaterals over Washington), napisao je: „Ova skupina građana organizirana je upravo na način koji im jamči da će njihova zajednička stajališta imati značajnog utjecaja na javni poredak. Oni se sastaju, oni odlučuju, oni raspravljaju, oni izvještavaju i - nakon tih rasprava -javnosti obznanjuju svoje preporuke." 6 1 U prvih g o d i n u i p o l postojanja Trilateralna komisija je objavila šest d o k u ­ m e n a t a sa svojim stajalištima. Tijekom slijedećih g o d i n a proizvodnja takvih d o ­ k u m e n a t a p o s t a l a je z a š t i t n i m z n a k o m strategije T C - a : oni su služili ne s a m o slo­ b o d n o m procjenjivanju raspoloženja javnosti, već i predstavljanju p r o g r a m a r a d a Komisije. O n i h p r v i h šest d o k u m e n a t a nosilo je naziv Trokut-spisi (The Triangle Papers): dva su se bavila tokijskim s a s t a n k o m iz listopada 1973., tri su davala pre­ gled rezultata s a s t a n k a u Bruxellesu u lipnju 1974., a j e d a n je n a s t a o n a k o n skupa u W a s h i n g t o n u u p r o s i n c u 1974. U Dosjeu Rockefeller Gary Allen je iznio predviđanje u vezi s Trilateralnom ko­ misijom: „Ako su Trokut-spisi ikakav pokazatelj, o n d a m o ž e m o očekivati četiri velika udarca na gospodarsku kontrolu svijeta." Prvi će - zapisao je Allen - biti pokretanje obnovljenog svjetskog m o n e t a r n o g sustava; drugi - pljačka bogatstva Sjedinjenih Država zbog daljnje radikalizacije si­ romašnih naroda; treći - jačanje trgovine s k o m u n i s t i m a , a četvrti - iskorištavanje energetske krize u svrhu stjecanja značajnije m e đ u n a r o d n e kontrole. 6 2 U desetljećima koja su prošla otkako je Allen iz prvih d o k u m e n a t a sa stajalištima utvrdio namjere Komisije, što je TC zapravo postigla? Br. 1: Svjedočili smo nastanku dvaju regionalnih gospodarskih blokova Europske zajednice i Sveameričkog saveza (Union of the Americas) - uz

O s i m toga, članovi se o b i č n o vraćaju u Komisiju č i m završi njihova državna

spisateljica i Knight-Ridderova k o l u m n i s t i c a Holly Sklar objašnjava k a k o se ure­ duju Izvještaji r a d n e s k u p i n e :
T e m e projekata biraju predsjedavajući, zamjenici predsjedavajućih i direktori,

savjetujući se s Izvršnim o d b o r o m i d r u g i m č l a n o v i m a . P o t o m se p o z o v u budući autori, katkad po izboru članstva Komisije. Za vrijeme dok pripremaju izvještaj autori se ne s e l e u urede Komisije. Ostaju na svojim d o t a d a š n j i m radnim mjesti­ ma, a Komisija im o m o g u ć u j e da se po potrebi sastaju, m e đ u s o b n o ili s različitim savjetnicima. Izvještaji se p o d n o s e Trilateralnoj komisiji, izvještaje ne p o d n o s i

Komisija. Č l a n s t v o Komisije o d v i š e je raznoliko a da bi m o g l o u kratkom roku postići precizan d o g o v o r o proturječnim vrstama problema; u n e k o l i k o prigoda

usvajanje Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTAe). Azijska monetarna unija koja će ubrzo biti stvorena, već čeka na red. Br. 2: Sjedinjene Države i države Zapada intenzivno su subvencioni­ rale i snosile otplatu dugova za zemlje Trećeg svijeta. Br. 3: Sjedinjene Države slale su milijarde dolara vrijednu tehnologi­ ju Sovjetima i Kinezima i, n a k o n detanta u m e đ u s o b n i m odnosima, uspostavile cvatuću trgovinsku razmjenu s Kinezima i Rusima. Br. 4: Vidjeli s m o k a k o j e d n a energetska kriza smjenjuje d r u g u : p o č e l o je sa S u e s k o m k r i z o m 1973.; za n j o m je, p o č e t k o m 1991., došla operacija „Pustinjska oluja" k o j o m se, n a k o n iračke invazije i zauzimanja kuvajtskih naftnih polja, svjetska proizvodnja na­ fte o p e t vratila u Kuvajt; sada je tu rat u Iraku. Sjedinjene D r ž a v e opravdavale su z a u z i m a n j e Iraka uklanjanjem oružja za m a s o v n o uništavanje koje je, n a v o d n o , predstavljalo prijetnju svjetskoj sta­ bilnosti, ali to oružje n i k a d a nije p r o n a đ e n o ; očito je, dakle, da je pravi a m e r i č k i cilj bio m a n i p u l i r a n j e p r o t o k o m bliskoistočne na­ fte, u n a t o č o b e ć a n j i m a o oslobađanju iračkog n a r o d a koji će sam izgraditi svoju d e m o k r a c i j u . Holly Sklar - prva koja je prepoznala kretanje Trilateralne komisije u smjeru „globalizacije", davno prije no što je ta riječ ušla u m o d u - smatra da globalna među­ zavisnost Velike trojke svjetskih gospodarskih sila „omogućava bogatima očuvanje interesa Z a p a d n o g kapitalizma u nesigurnom svijetu - po svoj prilici tako da obe­ shrabruju protekcionizam, nacionalizam, ili bilo kakve mjere zbog kojih bi se povla­ šteni slojevi jedne sile suprotstavili povlaštenim slojevima druge. Očekivani ekonom­ ski pritisci skretat će se nadolje radije nego u stranu." poretka (Final Warning: A History of the New
63

„ekonomski pritisci" utjecati na građane. „Standard [života] prosječnog Amerikanca mora pasti." Volcker je bio čovjek od riječi. U skladu s njegovim p r o g r a m o m „fiskalne stro­ gosti" koji se počeo primjenjivati u listopadu 1979. tijekom m a n d a t a predsjednika Jimmya Čartera, cijena obveznice državne blagajne porasla je za neshvatljivih šest posto kroz razdoblje od šest mjeseci. Kamatne stope, koje su 1977. godine iznosile 5%, skočile su do 1980. na preko 18%, što je procijenjeno p r e m a visini kamata koje je vlada plaćala na obveznice državne blagajne. Taj porast pridonio je z a m a h u inflacije koja je osamdesete i rane devedesete strovalila u e k o n o m s k u krizu usporedivu s Veli­ kom depresijom po načinu na koji je izmijenila globalnu ekonomiju i uništila r a d n a mjesta u industriji. U vrijeme kad je pročitao knjigu Na razmeđu dvaju razdoblja: uloga Amerike u tehnotronskoj eri, koju je 1970. godine objavio profesor Zbigniew Brzezinski sa Sveu­ čilišta Columbia, David Rockefeller već je dijelio mišljenje osnivača CFR-a, marksista Edwarda Mandella Housea, da „narodi, vlade i gospodarstva svili država moraju slu­ žiti potrebama multinacionalnih banaka i korporacija." Brzezinski je zapravo bio toliko b e z o b r a z a n da je otpisao Ustav Sjedinje­ nih Država - akt koji u p r a v o ograničava z l o u p o r a b u vlasti - kao „neprimjeren". Ustvrdio je, d a p a č e , kako „stari okvir m e đ u n a r o d n e politike s i n t e r e s n i m sfera­ ma... i maštarija o suverenitetu... o č i g l e d n o više nisu u skladu sa s t v a r n o š ć u " te je predložio sljedeće: „ n a d o l a z e ć a dvjestota obljetnica Deklaracije nezavisnosti mogla bi biti p o v o d o m za poziv na n a c i o n a l n u u s t a v n u konvenciju, na kojoj bi se p o n o v n o ispitao f o r m a l n i i n s t i t u c i o n a l n i okvir države... [i] m o g l a bi poslužiti k a o primjereni d a n koji bi predstavljao kulminaciju n a c i o n a l n o g dijaloga o u m j e s n o ­ sti postojećeg p o r e t k a . " Iste te godine Brzezinski je sudjelovao u CFR-ovom časopisu Vanjski poslovi, dokazujući postojanje potrebe za novim i širim p r i s t u p o m . Predlagao je „stvaranje zajednice razvijenih država, koja m o ž e djelotvorno pristupiti rješavanju krupnijih problema s kojima se čovječanstvo suočava... Vijeće koje bi predstavljalo Sjedinjene Države, Z a p a d n u Europu i Japan, s redovitim sastancima šefova vlada i malim, ali stalnim p o g o n o m , predstavljalo bi d o b a r početak." Te su riječi s i g u r n o zazvučale k a o poziv na oružje koji je p o k r e n u o Davida Rockefellera, b u d u ć i da je on u proljeće 1972. na godišnjem s k u p u Bilderberga u Knokkeu u Belgiji n a č e o t e m u Trilateralne komisije. Po riječima G e o r g e a S. F r a n klina, bivšeg k o o r d i n a t o r a Trilateralne komisije, D r u ž b a je s velikim oduševlje­ njem prihvatila Rockefellerov prijedlog o osnivanju m e đ u n a r o d n o g saveza koji bi stvarao strateške i političke smjernice za konsolidaciju četiriju stupova m o ć i "~ »političke, n o v č a n e , i n t e l e k t u a l n e i vjerske" - p o d okriljem središnje svjetske

David Rivera u svojoj e-knjizi Posljednje upozorenje: povijest Novog svjetskog World Order) zastupa mišljenje da je cilj Trilateralne komisije „ svijet učiniti s i g u r n i m za m e đ u o v i s n o s t t a k o što će štititi davanja o d r e đ e n a za svaku zemlju zbog zaštite od vanjskih i u n u t a r n j i h prijetnji, koje će n e p r e k i d n o dolaziti od o n i h koji su voljni platiti cijenu za veću n a c i o n a l n u a u t o n o m i j u . To će k a t k a d zahtijevati usporavanje k o r a k a kojim m e ­ đ u o v i s n o s t n a p r e d u j e i ograničavanje n e k i h njenih aspekata. Ipak, češće će se ra­ diti o ograničavanju p r o d o r a n a c i o n a l n i h vlada u m e đ u n a r o d n u r a z m j e n u kako gospodarskih, tako i negospodarskih dobara." Potkraj sedamdesetih godina Paul Volcker, tadašnji predsjednik uprave Save­ z n i h rezervi - član Trilateralne komisije koji je nekoć radio za Rockefellerovu Chase M a n h a t t a n b a n k u - nije birao riječi kad je priopćio a m e r i č k o m n a r o d u kako će ti

vlade. „Sljedećih o s a m g o v o r n i k a reklo je da je to p r e k r a s n a zamisao. Bilo kako bilo, n e t k o ju je p o k r e n u o . "
64

tkom s e d a m d e s e t i h godina, pretvara se u 'globalizaciju'. Potreba za zajedničkim razmišljanjem i zajedničkim vodstvom Trilateralnih zemalja - koje (uz glavne m e đ u n a r o d n e organizacije) i nadalje predstavljaju najvažnija uporišta šireg m e ­ đ u n a r o d n o g p o r e t k a - nije se smanjila, već u najmanju r u k u intenzivirala. U isto vrijeme njihovo vodstvo m o r a se promijeniti i uzeti u obzir d r a m a t i č n u p r e o b r a z b u m e đ u n a r o d n o g p o r e t k a . D o k o d n o s i s d r u g i m zemljama postaju sve zreliji - a m o ć sve raspršenija - poslovi rukovođenja iz izvornih Trilateralnih zemalja moraju u još većoj mjeri biti izvršeni k o d ostalih." Dakle, koji je sljedeći korak? Brzezinski je predvidio da će tu međunarodnu među­ zavisnu zajednicu financirati „globalni sustav oporezivanja". Baš zanimljivo! Upravo je to ono što još od početka devedesetih Bilderbergovci zahtijevaju od Ujedinjenih naroda.

Dva mjeseca poslije skupštine Bilderberga, u srpnju 1972., David Rockefeller ustupio je svoje glasovito imanje Pocantico Hills u njujorškoj Hudson Valley kao sje­ dište prvog organizacijskog sastanka Trilateralne komisije. Dvije stotine pedeset i pet financijaša i industrijalaca, povezanih članstvom u Družbi Bilderberg i CFR-u, nazočili su t o m p r v o m druženju. Je li David Rockefeller osnivanjem Trilateralne komisije posijao sjeme ovostoljetne revolucije u n u t a r političkih institucija naših m o d e r n i h republika? Taj korak, nedvojbeno napravljen po uzoru na Brzezinskijevu viziju, pretvorio je „kretanje pre­ ma široj zajednici preko zemalja u razvoju... posredstvom niza neizravnih veza i već rastućih ograničenja n a c i o n a l n o m suverenitetu" u živu stvarnost. No, i prema najboljem scenariju, postoji nešto vrlo uznemirujuće u vezi s koalicijom snaga tolikih razmjera koju se sastavlja iza kulisa. Čak je i Washington Post, u vlasništvu establišmenta, u izdanju od 16. siječnja 1977. pronašao neke sumnjive značajke Trilate­ ralne komisije: „Trilateralci nisu trostrani ljudi. Oni su članovi neslužbene, iako ne i tajne, međunarodne organizacije koju je okupio bogati bankar David Rockefeller kako bi po­ taknuo razgovor establišmenta Zapadne Europe, Japana i Sjedinjenih Država. Ah evo što nas uznemiruje kod Trilateralne komisije. Izabrani predsjednik, koji još nije stupio na du­ žnost [Carter], član je Komisije. Član je i izabrani potpredsjednik Walter E Mondale. Čla­ novi su i novi državni tajnik, te novi ministri obrane i financija: Cyrus R. Vance, Harold Brown i W. Michael Blumenthal. Član je i Zbigniew Brzezinski, bivši direktor Trilateralne komisije i Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Među članovima je i gomila drugih ljudi koji će stvarati američku vanjsku politiku u iduće četiri godine." Društvo iz establišmenta „shvatilo je poruku". U b r z o je Katherine Graham, predsjednica uprave novinsko-izdavačkog poduzeća ..Washington Post Companies", dobila poziv da postane članicom Trilateralne komisije i tako skladno u p o t p u n i član­ stvo u Družbi Bilderberg i Vijeću za m e đ u n a r o d n e o d n o s e . Od tog trenutka nadalje ugledni dnevnik više nije smatrao p o t r e b n i m otkrivati istinu o najnovijoj od „neslu­ žbenih" organizacija. Od samog početka Komisija je težila stvaranju trajnog partnerstva m e đ u povlašte­ nim vladajućim krugovima Sjeverne Amerike, Zapadne Europe i Japana; koordiniranje triju siera moći razlog je zbog kojeg je dobila ime Trilateralna komisija. TC je najprije morala podučiti javnost i vođe većine zemalja da svoje shvaćanje svijeta razdijeljenog na zasebne nacije i države zamijene razmišljanjem u okvirima globalnih pogleda. D u g o n a k o n što je započela s r a d o m , Trilateralna komisija je na vlastitoj slu­ žbenoj vveb-stranici pripisivala sebi u zaslugu stvaranje globalnog tržišta: „'Rastuća međuzavisnost', koja je toliko impresionirala osnivače Trilateralne komisije poče-

SADAŠNJE Č L A N S T V O KOMISIJE

S

pisak Trilateralne komisije iz kolovoza 2007. uključuje članove iz svih europskih zemalja. Dok su u prošlosti azijsku skupinu sačinjavali samo japanski povjerenici,

današnja Trilateralna komisija dodala im je nove članove iz rastućih azijskih gospodar­ stava kao što su Indonezija, Malezija, Filipini i Tajland, ali i iz prokušanih kapitalističkih središta poput Australije, Novog Zelanda, Južne Koreje i Singapura. O s i m toga, David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski, utemeljitelji Komisije i članovi Izvršnog o d b o r a za Sjevernu A m e r i k u , doista su pretvorili Trilateralnu ko­ misiju u globalističku organizaciju. Novi Trilateralci iz tako egzotičnih krajeva kao Kuvajt, M a r o k o , Jordan i Ukrajina pridružili su se D o m i n g u F. Cavallu, bivšem

argentinskom m i n i s t r u gospodarstva - čovjeku koji je, p r e m a mišljenju m n o g i h , odgovoran za uništenje gospodarstva u Argentini. Primljeni su također brižljivo odabrani kandidati iz Tajvana, Turske, Izraela, H o n g Konga, Južne Afrike, Urugva­ ja, Kine, Rusije i Brazila. S i z n i m k o m ekvatorijalne Afrike i Indijskog p o t k o n t i n e n ­ ta, Trilateralna je komisija uistinu prerasla u globalni energetski p o g o n . T k o su ljudi koji čine dio te „ n e s l u ž b e n e " organizacije zvane Trilateralna komisija? Većina ih je n e p o z n a t a , čak i n j i h o v i m s u n a r o d n j a c i m a , ali n e v a ž n i zasigurno nisu. M e đ u njima su sadašnji i bivši predsjednici, veleposlanici, dr­ žavni tajnici i m i n i s t r i , ulagači iz Wall Streeta, m e đ u n a r o d n i b a n k a r i , d i r e k t o r i zaklada, d i r e k t o r i istraživačkih institucija, p r a v n i savjetnici i n t e r e s n i h skupina, vojni zapovjednici iz NATO-a i P e n t a g o n a , bogati industrijalci, šefovi sindikata, medijski m a g n a t i , rektori i najugledniji profesori sveučilišta, o d a b r a n i s e n a t o r i i k o n g r e s m e n i , i m u ć n i p o d u z e t n i c i . Najveći dio članova T C - a dolazi iz g l o b a l n i h korporacija: 3 4 % iz Sjedinjenih Država, 39% iz Z a p a d n e E u r o p e , 6 5 % iz Japana. Holly Sklar je objasnila zašto su sindikati uključeni u članstvo TC-a: „Sindikalna

k o m p o n e n t a p o m a ž e u kontroli populističkog izolacionizma i smanjuje razdaljinu koja dijeli Trilateralce od širokih n a r o d n i h masa."
65

„Potreba" koju Kissinger spominje, ali je izrijekom ne navodi, odnosi se na nje­ gov gubitak kontrole nad članovima Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose, čija su se mi­ šljenja o Vijetnamskom ratu sve više i više razilazila. Iznenada je „uvidio" pogodnost u stvaranju novog globalnog tijela koje bi moglo nadomjestiti CFR. Rockefellerov izbor profesora Zbigniewa Brzezinskog sa Sveučilišta Columbia za direktora nove organizacije Kissingeru je izgledao itekako opravdan, jer ideje Brzezinskog o stvara­ nju velikog saveza između Sjeverne Amerike, Z a p a d n e Europe i Japana ne samo da su odražavale Rockefellerova razmišljanja, već su se poklapala i s njegovim vlastitim idejama, kao i sa zamislima osnivača CFR-a Edwarda Mandella Housea. Ipak, sudeći p r e m a članku koji je Will Banyon objavio u časopisu Nexus, David Rockefeller u svojoj autobiografiji, naslovljenoj j e d n o s t a v n o Memoari (Memoirs), nije priznao vlastite ciljeve koji su ga vodili pri osnutku Trilateralne komisije. Rockefel­ ler je očigledno bio razbješnjen N i x o n o v o m N o v o m e k o n o m s k o m politikom (New Economic Policy, skraćeno NEP) iz 1971. godine, kojom se - p o m o ć u kontrole plaća i cijena, te povećanjem tarifa - nastojalo n a m e t n u t i državnu upravu n a d osnovnim elementima gospodarstva. Nixon je uspio na 90 dana zamrznuti plaće i cijene kako bi obuzdao inflaciju. Njegovo stajalište bilo je protivno Rockefellerovom: Banyon pri­ kazuje žar Rockefellerove odlučnosti da p r e u z m e uzde u Nixonovoj administraciji, „koja se okoristila r a z d o r o m u redovima establišmenta i odbacila liberalni internaci­ onalistički p r o g r a m . " 6 7 Daniel Yergin i Joseph Stanislaw, autori knjige Zapovjedni visovi (The Commanding Heights), istog su mišljenja: „Establišment, koji je zastupala elita iz TC-a, CFR-a i Bil­ derberga, bio je razjaren što se državni dužnosnici bave određivanjem cijena i plaća." Osnivanje Trilateralne komisije postalo je Rockefellerovim p l a n o m za poticanje „jedinstva m e d u industrijskim silama kao privremene alternative Ujedinjenim na­ rodima, kojima sve više vladaju radikalizirane države Trećeg svijeta, kako bi zajedno dostigle njegov cilj - cjelovitiju političku i gospodarsku globalnu strukturu."66 U m e đ u v r e m e n u , Rockefeller je nakanio vratiti „zabludjelog" Nixona na pravi put: pokušao je ugovoriti privatni sastanak na kojem bi se razgovaralo o „ m e đ u n a r o ­ dnoj m o n e t a r n o j i trgovinskoj situaciji", ali je Nixonov šef kabineta H.R. H a l d e m a n odbio prijedlog. Kad se k o n a č n o uspio sastati s predsjednikom, jedan od dužnosnika odbacio je Rockefellerova stajališta kao „ne osobito inovativna."" 1 ' O n o što se dogodilo n a k o n tog sastanka već pripada povijesti. Najveći dio N E P sustava ukinut je u travnju 1974., kad je Nixonov zlosretni drugi m a n d a t već bio dobrano o d m a k a o . Četiri mjeseca kasnije Nixon je p o d n i o ostavku na dužnost pred­ sjednika države.

Na početku je razlika između Bilderberga i TC-a bila u t o m e što je m n o g o starija D r u ž b a Bilderberg ograničavala izbor sudionika u radu na članove NATO-a iz Zapa­ dne Europe, na Sjedinjene Američke Države i na Kanadu. Danas je Družba, ukorak s N A T O - o m i E u r o p s k o m zajednicom, proširila granice i p r i m a u svoje redove građane zemalja iz bivšeg Varšavskog pakta. P r e m d a Trilateralna komisija prikazuje samu sebe kao bezopasni debatni klub običnih građana koji nemaju utjecaja na javni poredak, t r e b a m o li im vjerovati? Zbog čega bi članovi Komisije posvećivali toliko svog vremena pukoj intelektualnoj vježbi od zanemarivog značaja? Novinar i istraživač Robert Eringer primijetio je u svojoj knjizi Globalni mani­ pulator! (The Global Manipulators, izdanje Pentacle Books, 1980.) da se „ m n o g i od članova osnivača Trilateralne komisije danas nalaze na vladajućim položajima, na kojima m o g u provoditi politiku po p r e p o r u k a m a Komisije - po p r e p o r u k a m a koje su oni sami pripremili u ime Komisije." Da li bi stvarna namjera Komisije mogla biti suradnja s Bilderbergom i Vijećem za m e đ u n a r o d n e o d n o s e na „utvrđivanju javnopolitičkih ciljeva, koje bi provodile vlade širom svijeta?" Do tog je zaključka došao Antony Sutton u knjizi Trilateral^ nad Amerikom (Trilaterals over America). N a k o n svega, kao što je Brzezinski zapisao Na razmedi dvaju razdoblja, „Premda stvaranje zajednice razvijenih država nije tako ambiciozan cilj kao stvaranje svjetske vlade, ipak je dostižniji." Debatni klub, kako da ne. Na večeri u p o v o d u 25. obljetnice Trilateralne komisije H e n r y Kissinger je otkrio na koji mu je način bio predstavljen prijedlog o osnivanju TC-a: G o d i n e 1973. d o k sam obnašao službu državnog tajnika David Ro­ ckefeller se j e d n o g dana pojavio u m o m u r e d u i rekao mi kako misli daje meni potrebna mala pomoć. Moram priznati, u tom času mi baš nije bilo jasno što kani. Predložio je okupljanje skupine Amerikanaca, Europljana i Japanaca koji će unaprijed zaviriti u budućnost. Pa sam ga upitao: „ A tko će to voditi za tebe, David?" Odgovorio je: „Zbig Brzezinski." Znao sam da Rockefeller misli ozbiljno. Iskopao je nešto što je bilo važno. Kad sam promislio, uvidio sam da zbilja postoji potreba za ne­ čim takvim?
6

(kosi tisak dodan]

SOFISTICIRANA SUBVERZIJA

D o u g H e n w o o d , e k o n o m i s t i p o m o ć n i k u r e d n i k a časopisa The Nation, obja­ vio je svoj o d g o v o r u biltenu Ljevičarski poslovni komentator (Left Business Obser­ ver) koji je p o č e o izdavati 1986. g o d i n e : „Svaki član Trijade o k u p i o je p o d svojim skutima šačicu s i r o m a š n i h zemalja, gdje se nalaze tvrtke koje b e z o č n o iskori­ štavaju r a d n i k e , p l a n t a ž e i r u d n i c i : Sjedinjene D r ž a v e imaju Latinsku A m e r i k u , Europska zajednica - i s t o č n o e u r o p s k e i j u ž n o e u r o p s k e zemlje i Afriku, a Japan - j u g o i s t o č n u Aziju. U n e k o l i k o slučajeva dva člana Trijade dijele j e d n u zemlju: Tajvan i Singapur razdijeljeni su i z m e đ u Japana i Sjedinjenih Država, A r g e n t i n a - između SAD-a i E u r o p s k e zajednice, a Malezija - i z m e đ u E u r o p s k e zajednice i Japana; Indiju dijele svi." „Rockefellerova strategija" - piše Will Banyon - „također n a m otkriva nešto bitno o bogatstvu i moći: nije važno koliko novaca netko ima. Naime, ako se taj novac ne upotrijebi za pridobivanje i kontrolu onih organizacija koje stvaraju ideje i političke smjernice kojima se rukovode tijela izvršne vlasti i.^naposljetku, njihovi službenici istinska moć proistekla iz velikog bogatstva nikada neće biti ostvarena." 7 0 Uputivši 20. kolovoza 1980. otvoreno pismo u r e d n i k u New York Timesa, David Rockefeller, predsjednik uprave Chase M a n h a t t a n banke, branio je svrhu postojanja Trilateralne komisije u d o t a d nezabilježenoj izjavi za javnost. „Trilateralna komisija je zapravo skupina građana zainteresiranih za njegovanje šireg razumijevanja i suradnje među saveznicima iz različitih zemalja." Senator Barry Goldwater, m e đ u t i m , nije stekao takav dojam. Pri iznošenju sta­ jališta nije bio osobito blag. U svojoj knjizi Bez isprika (With No Apologies) nazvao J e Trilateralnu komisiju „najnovijom m e đ u n a r o d n o m spletkarskom klikom Davida

K

ako se m o ž e objasniti suptilna međuzavisnost industrijskog Sjevera i Trećeg svijeta?" - upitala se Knight-Ridderova kolumnistica Holly Sklar u knjizi Trilateralna komisija i planovi elite za upravljanje svijetom.

Rockefellera" i ustvrdio: „Zamišljena je kao sredstvo za multinacionalnu konsolida­ ciju trgovačkih i bankarskih interesa preuzimanjem kontrole nad političkom admini­ stracijom Sjedinjenih Država." Senator Jesse Helms u govoru pred Senatom 15. prosinca 1987. otišao je još dalje u procjeni m e đ u s o b n o isprepletenih neslužbenih udruženja:
Ova kampanja protiv američkog naroda - protiv tradicionalne američke kulture i vrijednosti - sustavno je vođenje psihološkog rata. Orkestrirana je od strane široke palete interesnih skupina koja obuhvaća ne s a m o establišmenl Istoka, nego i radikal­ nu ljevicu. U toj skupini naći ć e m o Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo tr­ govine, središnje banke i multinacionalne korporacije, medije, obrazovne ustanove, industriju zabave i velike zaklade o s l o b o đ e n e poreza. G o s p o d i n e predsjedniče, brižljivo istraživanje svega što se događa iza kulisa ot­ kriva nam da te interesne skupine rade na stvaranju onoga o č e m u neki govore k a o o N o v o m svjetskom poretku. Neslužbene organizacije kao što su Vijeće za međunaro­ d n e odnose, Kraljevski institut za vanjske poslove, Trilateralna komisija, Konferenci­ je u Dartmouthu, Institut Aspen za humanističke studije, Atlantski institut i Družba Bilderberg služe širenju i koordiniranju planova za taj takozvani Novi svjetski pore­ dak unutar m o ć n i h poslovnih, financijskih, akademskih i službenih krugova... Utjecaj pripadnika establišmenta na našu vanjsku politiku postao je u naše vri­ j e m e činjenicom. Taj sveprisutni utjecaj protivan je temeljnoj dugoročnoj nacional­ noj sigurnosti naše države. Radi se o utjecaju koji bi, ako ga se ne bude spriječilo, m o g a o na kraju srušiti naš ustavni poredak. 7 1

vo donošenja odluka od snažnog utjecaja na gospodarski život naroda, prema čijim vladama imaju tek ograničenu odgovornost?" Jedini odgovor koji čovjeku pada na pamet jest orkestriranje krize koja će p o ­ vezati „slobodne" zemlje oko zajedničkog cilja - borbe protiv svjetske prijetnje, bilo gospodarske, bilo političke, bilo terorističke naravi. A to je smjer kojim se Trilateralci javno kreću. Njihove m e t o d e ukratko su prikazane u otvorenom izvještaju p o d naslovom Kri­ za demokracije (The Crisis of Democracy) iz 1974. godine, čiji su koautori politolog s Harvarda Samuel H u n t i n g t o n , francuski sociolog i član Akademije moralnih i poli­ tičkih znanosti (Accademie des sciences morales et politiques) Michel Crozier i japan­ ski Trilateralac Joji Watanuki. Izvještaj ukazuje na „potrebu za dijalektičkom igrom između Ministarstva vanjskih poslova i multinacionalnih kompanija; Ministarstvo će putem pritisaka morati tražiti od zemalja u razvoju da usvoje liberalno zakono­ davstvo i da prestanu s nacionalizacijama, a multinacionalne kompanije prenosile bi Ministarstvu vanjskih poslova svoje znanje o zemljama u kojima posluju." U izvještaju se k tome tvrdi d a j e demokratska republika „tek j e d a n način konsti­ tuiranja vlasti, koji nipošto nije univerzalno primjenjiv... postoje potencijalno poželj­ ne granice b e s k o n a č n o m širenju političke demokracije... Osim ako se dogodi kakva kalaklizmička kriza, vlada baš neće biti sposobna n a m e t n u t i svom narodu žrtvu koja će možda biti nužna... U m n o g i m situacijama zahtjevi za stručnošću, bogatim ra­ d n i m stažem, iskustvom i p o s e b n i m talentima m o g u prevagnuti nad zahtjevima za demokracijom kao n a č i n o m konstituiranja vlasti... Borilišta u kojima se demokratski načini rada m o g u smatrati primjerenima su, ukratko, malobrojna." Zvuči represivno, zar ne? Autori izvještaja također su izrazili zabrinutost zbog „rastućeg sudjelovanja širo­ kih n a r o d n i h masa u radu postojećih društvenih, političkih i gospodarskih institucija te njihove kontrole nad tim institucijama, a osobito zbog otpora koncentraciji moći Kongresa, države i lokalnih vlasti." D r u g i m riječima, Trilateralci se boje da bi se n a r o d u demokratskom društvu mogao pobuniti protiv načina na koji oni žele upravljati stvarima. Dakle, da bi se spriječilo pojavu takvog otpora, Trilateralci preporučuju uvođenje ovlasti ukaza, kako kaže Gary Allen, zbog uspostavljanja „pravičnijeg odnosa između državne vlasti i o p ć e n a r o d n e kontrole" p o m o ć u „centraliziranog gospodarskog i socijalnog planiranja... centralizacije vlasti u Kongresu... i p r o g r a m a smanjivanja izgleda za za­ pošljavanje onih koji završe fakultet." 7 2 D a k a k o , niti j e d n a od n a v e d e n i h inicijativa ne m o ž e s t v a r n o zaživjeti a da se najprije ne u k r o t i tisak te p o t o m stavi na k r a t k u uzicu. Z b o g toga Trilateralna komisija p r e d l a ž e ograničenja s l o b o d e tiska: na primjer, „ p r e t h o d n o ograničava-

Zanimljivo, zar ne? Do istog zaključka došao Antony Sutton u biltenu Trilateralni komentator [Trilateral Observer). „Trilateralci su odbacili Ustav SAD-a i demokrat­ ski politički razvoj." Goldwater zaključuje knjigu Bez isprika sljedećom procjenom: „Ono što je Trilateralcima doista na u m u jest stvaranje svjetske gospodarske sile, n a d m o ć n e poli­ tičkim vlastima p o d l o ž n i h joj nacionalnih država... Kao upravitelji i stvaratelji tog sustava oni će vladati b u d u ć n o š ć u . " O n o na što upozoravaju s p o m e n u t i kritičari, a što se d o g a đ a l o tijekom se­ d a m d e s e t i h i o s a m d e s e t i h g o d i n a , o d r a z je iste o n e i m p e r i j a l n e politike koju je G e o r g e Ball, zamjenik m i n i s t r a g o s p o d a r s t v a za vrijeme J o h n a K e n n e d y a i Lynd o n a J o h n s o n a , zagovarao na s a s t a n k u Bilderberga 1968. g o d i n e u M o n t Trem­ b l a n t u u Kanadi. Kako je već ranije navedeno, Bali je uobličio problem u pitanje: „Gdje čovjek m o ž e pronaći legitimnu osnovu za to da korporativnim rukovodstvima osigura pra-

nje o n o g a što n o v i n e smiju objaviti u nespecificiranim n e o b i č n i m o k o l n o s t i m a , osiguravanje p r a v n e s p o s o b n o s t i temeljem koje vlasti m o g u zadržavati i n f o r m a ­ cije na izvoru... n e o d l o ž n o predlaganje vraćanja z a k o n a o kleveti kao n u ž n e i p r i m j e r e n e zapreke zlorabljenju ovlasti od s t r a n e tiska i n o v i n a r s k i h vijeća koja zahtijevaju poštivanje ' s t a n d a r d a profesionalizma', alternativa [kojima] bi mogla biti u r e d b a koju su donijele vlasti."
73

Novinari koji sudjeluju u p r o g r a m u Sat novosti s Jimom Leherom m e đ u najpo­ znatijim su političkim eruditima u Sjedinjenim Državama: Paul Gigot, David Gergen, William Kristol i William Safre. Svi propadaju Družbi Bilderberg, CFR-u ili Trilateralnoj komisiji. Bi li bilo r a z u m n o posumnjati da PBS m o ž d a nije baš tako nepristran u određe­ nim osjetljivim pitanjima od javnog interesa, kao što su ustavna kriza u Americi koju je predvidio Brzezinski, b u d u ć n o s t nacionalnih država ili budućnost nacionalnog su­ vereniteta? Tri godine po objavljivanju Krize demokracije Samuel H u n t i n g t o n - član CFR-a i TC-a - p r o m a k n u t je na položaj koordinatora za planiranje nacionalne sigurnosti u Vijeću nacionalne sigurnosti Jimmya Čartera. Kao koordinator Vijeća, H u n t i n g ­ ton je izradio nacrt M e m o r a n d u m a o predsjedničkoj reviziji br. 32 (Presidential Re­ view M e m o r a n d u m 32 [PRM 32] koji je doveo do Carterove predsjedničke odluke temeljeni koje je 19. lipnja 1979. ustrojena Savezna agencija za upravljanje k r i z n i m situacijama. FEMA, krizni zapovjedni centar, ne djeluje po n a r e d b a m a predsjednika nego Vijeća nacionalne sigurnosti, čiji članovi pripadaju k o m b i n i r a n o m i z d r u ž e n o m vodstvu Bilderberga/CFR-a/TC-a. Jedan od bivših direktora FEMA-e je i sveprisutni Zbigniew Brzezinski, prognostičar cjelosvjetskog idealizma. Craig S. Karpel napisao je članak pod naslovom „Cartergate: smrt demokracije" (Cartergate: The Death of Democracy) za izdanje Penthousea od studenog 1977. „Fun­ kciju predsjednika Sjedinjenih Država i ključna ministarstva savezne vlade" - ocije­ nio je - „preuzela je neslužbena organizacija, posvećena podređivanju nacionalnih interesa Sjedinjenih Država m e đ u n a r o d n i m interesima multinacionalnih b a n a k a i korporacija. Bilo bi nepravedno reći da Trilateralna komisija upravlja Carterovom administracijom; Trilateralna komisija jest Carterova administracija." Karpelove riječi mogu n a m se činiti teškim pretjerivanjem sve dok ne o b r a t i m o pozornost o n o m e što je Flenry Kissinger izjavio pred predsjednikom Kanade, susje­ dne države i nepokolebljivog saveznika Sjedinjenih Država: ,,Jimmy Carter nije pred­ sjednik Sjedinjenih Država", rekao je Kissinger. „Trilateralna komisija je predsjednica Sjedinjenih Država; ja predstavljam Trilateralnu komisiju." To mi je prenijela osoba koja je na vlastite uši čula razgovor. Još uvijek niste uvjereni da s m o suočeni s ozbiljnom prijetnjom našim o s o b n i m slobodama i d e m o k r a t s k o m načinu života? Evo nekoliko d o d a t n i h primjera. Richard Cooper, stipendist Zaklade Maurits C. Boas i profesor m e đ u n a r o d n e ekonomije na Harvardu, bio je na čelu r a d n e skupine Trilateralne komisije za m o ­ netarnu politiku: skupina je dala preporuku da se službene zlatne rezerve prodaju privatnim tržištima kapitala. Kad je C o o p e r i m e n o v a n za p o m o ć n i k a ministra go­ spodarstva, M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond p r o d a o je dio svog zlata.

Nemojte pogrešno shvatiti: navedene odlomke nisu objavili kritičari Trilateralne komisije. Tekst je preuzet izravno iz formalnih prijedloga Trilateralne komisije. Pomisao o „medijskoj kontroli" i „medijskom m o n o p o l u " kojima se prikriva isti­ na može se činiti besmislenom m n o g i m ljudima na Z a p a d u . Pa ipak, još t a m o 1983. godine Ben Bagdikian, bivši urednik dvomjesečnika Saturday Evening Post, otkrio je u knjizi jednostavnog naslova Medijski monopol (Trie Media Monopoly) da pedeset korporacija, koje nadziru što Amerikanci gledaju, slušaju i čitaju, dijele zajedničko rukovodstvo. Možete li se prisjetiti prijašnjeg raspredanja o utjecaju Bilderberga na američke medije? U Bagdikianovom ažuriranom izdanju Novi medijski monopol (The New Media Monopoly, 2004.) broj korporacija koje kontroliraju američki četvrti sta­ lež - novinare - sveden je na pet. U z m i m o , na primjer, Službu za javno emitiranje (Public Broadcasting Service - PBS). PBS je n a v o d n o javna ustanova. Na njenoj vvefr-stranici stoji: „PBS je nepro­ fitno medijsko poduzeće u vlasništvu i pod upravom američkih... javnih televizijskih postaja. Pouzdan izvor informacija za zajednicu, PBS koristi m o ć nekomercijalne te­ levizije, interneta i d r u g i h medija da obogati živote svih A m e r i k a n a c a kvalitetnim p r o g r a m i m a i odgojno-obrazovnim sadržajima koji informiraju, inspiriraju i uvese­ ljavaju. Dostupna u 99% američkih domova koji imaju televizore, te rastućem broju domaćinstava s digitalnim multimedijima, PBS svakog tjedna opslužuje više od 90 milijuna ljudi." ' gram
7 1

Kamen temeljac programske sheme PBS-a je večernji televizijski informativni pro­ Sat novosti s Jimom Lehrerom (Trie NewsHour with Jim Lehrer). Međutim, Jim Lehrer je član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose. Gotovo svo vrijeme otkako PBS postoji, za osiguravanje sredstava se brinu telekomunikacijska kompanija AT8cT [CFR-ova tvr­ tka]; poljoprivredno-prehrambeni konglomerat „Archer Daniels Midland", čiji je pred­ sjednik uprave Dwayne Andreas bio član Trilateralne komisije; „PepsiCo" [CFR-ova tvrtka], čiji je novoizabrani glavni izvršni direktor hidra Krišnamurli Nooyi član Dru­ žbe Bilderberg i Izvršnog odbora Trilateralne komisije; brokerska kuća „Smith Barney" [CFR-ova tvrtka], jedna od vodećih financijskih institucija u svijetu. Osim toga, „Smith Barney" je do početka 2009. godine (kad ga je kupila banka „Morgan Stanley") bio ujedinjen s tvrtkom za pružanje globalnih financijskih usluga „Citigroup'd.o.o., koja je članica Družbe Bilderberg, CFR-a i Trilateralne komisije.

G o d i n e 1976. Fred Bergsten, Georges B e r t h o i n i K i n h i d e M u s h a k o j i pri­ p r e m i l i su Izvještaj #11 r a d n e s k u p i n e Komisije p o d n a s l o v o m Reforma među­ narodnih institucija (The Reform of International Institutions). Iznijeli su svoj „najvažniji cilj": učiniti svijet „ s i g u r n i m za m e đ u z a v i s n o s t " . Do toga bi se došlo „sprječavanjem zadiranja n a c i o n a l n i h vlada u m e đ u n a r o d n u razmjenu, k a k o go­ s p o d a r s k i h , tako i n e g o s p o d a r s k i h d o b a r a " (str.90). Bergsten je kasnije p o s t a o p o m o ć n i k tajnika za m e đ u n a r o d n e poslove u a m e r i č k o m M i n i s t a r s t v u financija: tu je d u ž n o s t o b n a š a o od 1977. do 1981. g o d i n e . Trilateralac John C. Sawhill, Keichi Oshima i H a n n s W . Maull potpisali su Izvje­ štaj #17 radne skupine Komisije - Energija: upravljanje tranzicijom (Energy: Mana­ ging the Transition). Izvještaj sadrži preporuke za uspješni prelazak na skuplju ener­ giju. D a n a 12. rujna 1979. Carter je imenovao Johna Sawhilla zamjenikom ministra energetike. Na temelju svega što s m o dosad vidjeli nije odviše teško zaključiti da Trilateralna komisija nastupa sa striktno ekonomskog stajališta. „Zajedničko rukovođenje i udjeli na svjetskom tržištu osiguravaju najveću političku m o ć , jer pojedine transnacionalne kompanije ne posluju kao pojedinačne ili a u t o n o m n e tvrtke već kao dijelovi cjelovi­ te mreže, o d n o s n o kao objedinjeni sustavi. Trilateralna komisija predstavlja daljnje proširenje te mreže." 7 5 Političke pretpostavke, kao što su ideali nacionalnih država, opće pravo i soci­ jalna zaštita, prava su anatema za materijalističke planove Komisije. U Trilateralnoj viziji globalnog financijskog partnerstva i međuovisnosti, pojam slobode - duhovne, političke i ekonomske - nailazi na krajnje neodobravanje, a nužnosti njenog posto­ janja odriče se bilo kakva važnost. Sve te kriterije najbolje sažimaju s r a m o t n e riječi Richarda Gardnera, j e d n o g od Carterovih m e n t o r a , u izdanju CFR-ovog časopisa Vanjski poslovi za srpanj 1974., kojima poziva na „ustrajno taktičko obigravanje oko nacionalnog suvereniteta koje ga malo-pomalo nagriza." M o d e l upravljanja za koji se zalažu Trilateralna komisija/Bilderberg/CFR sastoji se od financijskih šefova najvišeg ranga i p r i p a d n i k a establišmenta. Me­ đ u t i m , ključ uspostavljanja c e n t r a l i z i r a n e vlasti za k o j o m TC č e z n e jest p r o n a ­ laženje „ n a č i n a da nas n a v e d u na ustupanje naših s l o b o d a u i m e nekakve zaje­ d n i č k e prijetnje ili krize. Z a k l a d e , o b r a z o v n e u s t a n o v e i istraživačke institucije, koje p o d u p i r u članovi Trilateralne komisije i Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e , vraćaju uslugu financirajući takozvana 'istraživanja isti: o s o b n a s l o b o d a . Naša s l o b o d a . " 7 6 Unatoč prvenstveno financijskoj prirodi njihovih motiva i metoda, imaju oni i političkih ciljeva: „ P r e m d a se Komisija brine prije svega za gospodarstvo, Trilateralci koja se kasnije koriste kao o p r a v d a n j e za svako prekoračenje granica. Isprike se mijenjaju, ali cilj je uvijek

su precizno odredili vitalni politički cilj - steći n a d z o r nad funkcijom predsjednika 77 Amerike."

NAMJEŠTANJE PREDSJEDNIKA

a i ravnatelj M e đ u n a r o d n i h studija na Harvardu, Robert Bowie, koji će kasnije postati zamjenikom direktora CIA-e, George Franklin, koordinator Davida Rockefellera za Trilateralnu komisiju i Gerald Smith, putujući veleposlanik Sjedinjenih Država za pitanja neširenja nuklearnog oružja. Rasprava koju su vodili bila je usredotočena na ne tako daleke predsjedničke izbore koji su se imali održati 1976. godine. H a r r i m a n je ustvrdio da, ako d e m o k r a t i žele p o n o v o osvojiti Bijelu kuću, „bilo bi n a m bolje da se prestanemo b a h a t o ponašati i da malo p o g l e d a m o neke od onih južnjačkih guver­ nera". I m e n a su nicala kao gljive poslije kiše. M e đ u s p o m e n u t i m a su se našli James Earl Carter, guverner Georgie, Reubin Askew, guverner Floride, i Terry Sanford, bivši guverner Sjeverne Karoline i tadašnji rektor Sveučilišta Duke. Katz je n a v o d n o o d m a h obavijestio Davida Rockefellera da je Carter p o g o d a n kandidat i da bi ga se, u političkom pogledu, moglo prodati američkoj javnosti. U jesen 1973. Rockefeller je pozvao Čartera na večeru u London kako bi bolje u p o z n a o guvernera Georgie. D o k je slušao tog južnjačkog džentlmena u njemu je raslo uvjere­ nje da je Carter savršeno skrojen za idućeg predsjednika SAD-a. Londonski Times objavio je prikaz Rockefellerovog i Carterovog o d n o s a u nasta­ janju: „Guverner j i m m y Carter, demokratski kandidat za predsjedničke izbore 1976. godine, izjavio je - iz s a m o njemu poznatih razloga - da je tek obični i n o z e m n i gost, ali podaci govore drukčije. Kao guverner Georgie, države koja ima aspiracije postati središtem novog Juga, vodio je u inozemstvo državna trgovačka izaslanstva. D o k je ujesen 1973. boravio u Londonu, večerao je s još j e d n i m američkim gostom kojeg se nipošto ne bi m o g l o nazvati običnim: s gosp. Davidom Rockefellerom iz Chase Manhattan banke. U to je vrijeme gosp. Rockefeller, uz p o m o ć profesora Brzezinskog

U

proljeće 1972. godine skupina visokopozicioniranih ljudi okupila se na ve­ čeri kod W. Averella H a r r i m a n a , časne starine iz Demokratske stranke, Bilderbergovca i člana CFR-a. Uz ostale, pozvani su bili Milton Katz, član CFR-

sa Sveučilišta Columbia, upravo osnivao m e đ u n a r o d n u grupu, danas poznatu p o d i m e n o m Trilateralna komisija. Tražio je članove iz Amerike... bio je impresioniran guvernerom - ako zbog ničega drugog, barem zbog toga jer se odvažio na put u ino­ zemstvo - i pozvao ga da se pridruži članstvu Komisije. G u v e r n e r Carter je objeručke prihvatio poziv, možda zato što je već izdaleka bacio oko na Bijelu kuću." Rockefeller je osjetio da bi C a r t e r „ m o g a o stvoriti sliku južnjačkog g u v e r n e r a koju bi se dalo iskoristiti da se p r e v a r i velik broj glasača, b u d e li se prikazivao 'konzervativnim' ili 'umjerenim', d o k će se ustvari zalagati za krajnje ljevičarske p r o g r a m e . S u k l a d n o toj koncepciji, C a r t e r će se udvarati i bijelim i c r n i m glasa­ čima, svima koje će g o l e m a u r b a n a politička mašinerija D e m o k r a t s k e s t r a n k e biti u stanju izroditi."
78

bez odjeće, ili bez mjesta za počinak. Kad su javne škole loše ili zahvaćene r a z d o r o m i sukobima, njihova djeca idu u ekskluzivne privatne škole. A kad je birokracija bahata i konfuzna, m o ć n i c i uvijek uspiju otkriti i zauzeti skrovita mjesta s p o s e b n i m utjeca­ jem i pogodnostima." Na temelju ovog o d l o m k a čovjek bi zbilja bio sklon povjerovati da je j i m m y Carter bio istinski autsajder, je li stvarno? Pogledajmo. D n e v n i k Los Angeles Ti­ mes objavio je u lipnju 1976. članak u kojem je nabrojeno dvanaest osoba koje su p o m o g l e Č a r t e r u o k o pripremanja prvog značajnog govora o vanjskoj politici: Zbigniew Brzezinski, Richard Cooper, Richard Gardner, H e n r y O w e n , Edwin O. Reischauer, Averell H a r r i m a n , A n t h o n y Lake, R o b e r t Bowie, Milton Katz, Abram Chayes, George Ball i Cyrus Vance. Zar bi bilo m o g u ć e da se, uz takvu spisateljsku ekipu, C a r t e r pojavi s lošim političkim govorom? Svaki od tih ljudi bio je p r i p a d n i k najužeg kruga povlaštenih, velika zvjerka s p r o g r a m o m rada. Većina ih je bila u D r u ž b i Bilderberg. Svi su bili članovi Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i Trilateralne komisije. U govoru koji su napisali za Čartera, napisali su sve o n o što je američki narod č e z n u o čuti od b u d u ć e g vođe. U Carterovoj prvoj p o t p o r n o j skupini iz Atlante, u vrijeme prije kandidature, bilo je nekoliko ljudi „vrlo blisko povezanih s obitelji Rockefeller, na primjer G a m brell, Kirbo i Austin." 7 9 „Autsajderska" obitelj Gambrell bila je veliki dioničar u zra­ koplovnoj tvrtki „Eastern Airlines", u kojoj je Davidov brat Laurence Rockefeller bio najveći pojedinačni dioničar. Unatoč svemu, Carter je savršeno igrao ulogu autsajdera. I čim je ušao u Bijelu kuću p o p u n i o je m n o š t v o administrativnih položaja pripadnicima CFR-a i Trilateral­ ne komisije. Zapanjujućih 40% američkih članova Komisije zaposlilo se u Carterovoj administraciji. Sve u svemu, 291 član CFR-a, TC-a, ili obiju organizacija, sudjelovao je u Carterovom predsjednikovanju - uključujući, dakako, samog predsjednika Čar­ tera i potpredsjednika Mondalea. U izdanju Wall Street Journala od 2. p r o s i n c a 1976. objavljen je izvještaj o biranju i provjeri šesnaestorice k a n d i d a t a u g r a d i ć u Plains ( C a r t e r o v o m r o d n o m mjestu) u Georgii; C y r u s u Vanceu, Trilateralcu, namijenjeno je mjesto d r ž a v n o g tajnika. U to vrijeme već je bio d i r e k t o r IBM-a, P a n - A m Airwaysa, član r a d n e s k u p i n e za vanjsku politiku, p o t p r e d s j e d n i k uprave CFR-a i bivši zamjenik m i n i ­ stra o b r a n e . Uz takvog saveznika, Č a r t e r a bi se teško m o g l o nazvati a u t s a j d e r o m . Michaelu B l u m e n t h a l u , Trilateralcu i članu CFR-a, dodijeljena je d u ž n o s t m i n i ­ stra financija. N a k o n tog i m e n o v a n j a u b r z o je uslijedilo o n o H a r o l d a Browna, člana T C - a i CFR-a, na položaj m i n i s t r a o b r a n e . Zbigniew Brzezinski, član Bil­ derberga, CFR-a i TC-a, o d a b r a n je da p o s t a n e C a r t e r o v savjetnik za n a c i o n a l n u sigurnost. Č l a n CFR-a i TC-a Andrew Young postao je veleposlanik Sjedinjenih Drža-

Prije nego što nastavimo dalje, bilo bi zapravo d o b r o da se vratimo unazad, do postupka „odabira" i do 1973. godine. Te su godine Carter i Askew bili pozvani na imanje Davida Rockefellera u Tarrytownu n a d o m a k New Yorka. Tamo je bio i Zbi­ gniew Brzezinski, koji je p o m a g a o Roekefelleru pri izboru kandidata za Trilateralnu komisiju. Carterova južnjačka otmjenost šarmirala je obojicu, no još ih se više dojmi­ la činjenica da je Carter već ranije otvorio trgovačke urede države Georgije u Bruxellesu i Tokiju. To se savršeno poklapalo s težnjama Trilateralne komisije. Međutim, o n o što ih je doista impresioniralo nije bila Carterova neovisnost. Carter je omilio društvu iz establišmenta zbog svoje bezobzirnosti i ambicioznosti. Gary Allen napisao je u svojoj kontroverznoj knjizi Jimmy Carter, Jimmy Carter iz 1976. godine: „Carterova golema ambicija i potkupljivost činile su ga ranjivim. Za­ hvaljujući t i m osobinama, bio je u dosluhu s vlastitim o s o b n i m b a n k a r o m Bertom l.anceom dok se novac štediša slijevao u Carterov biznis s kikirikijem, te na banko­ vne račune poduzeća za p r o m e t nekretninama „Lance associates" i članova obitelji, od čega se - dok je čekao dodijeljena mu sredstva iz savezne blagajne - financirala njegova kampanja. Počinjene nezakonitosti dostajale su da pošalju cijelo društvance u zatvor. A ključ za otkrivanje tajne bio je u r u k a m a Davida Rockefellera i njegovih kolega iz bankarskih krugova." I tako su tri organizacije - CFR, Bilderberg i Trilateralna komisija u nastajanju - iščupale uzgajivača kikirikija s polja kikirikija i „otkrile" ga kao potencijalnog pred­ sjedničkog kandidata. U pristupnom govoru n a k o n što je osvojio nominaciju na nacionalnoj konven­ ciji Demokratske stranke, Carter se obrušio na „bezbožne, samoobnavljajuće saveze [koji] se stvaraju između novca i politike... između političke i gospodarske elite koja je donosila odluke, a nikada nije morala odgovarati za pogreške niti otrpjeti nepra­ vdu. Kad se poveća nezaposlenost, oni nikad ne stoje u r e d u za posao. Kad iz poreme­ ćenog sustava socijalne skrbi proistječe neimaština, oni nikad ne o s t a n u bez hrane, ili

va pri Ujedinjenim narodima, a Paul A. Volcker - predsjednik uprave Vijeća guvernera saveznih rezervi.™ Časopis U.S. News and World Report pisao je o nepogrešivom utjecaju trilateralaca na Jimmya Čartera: „Trilateralci su u Carterovoj administraciji preuzeli brigu oko utvrđivanja vanjske politike, pa golema vlast kojom raspolažu već izaziva polemike. Aktivni ili bivši članovi Trilateralne komisije sada su na čelu svih ključnih službi koje se bave detaljnim planiranjem američke strategije o d n o s a p r e m a ostatku svijeta." U biti, ako u s p o r e d i m o Carterove riječi iz 1976. s o n i m što je 1980. tijekom kam­ panje protiv Čartera rekao Ronald Reagan, a što je p r e n i o Time od 20. listopada iste godine, ostat ćemo zgranuti sličnošću jezika i misli. Evo Reaganovih riječi: „Mislim da u ovoj zemlji postoji elita i da su upravo njeni pripadnici oni koji vode elitističku vladu. O n i žele vladavinu šačice odabranih, jer ne vjeruju da su ljudi u stanju upra­ vljati vlastitim životima... H o ć e m o li mi imati elitističku vladu koja donosi odluke o životima ljudi ili ć e m o vjerovati - kao što s m o to činili kroz tolika desetljeća - da ljudi m o g u donositi takve odluke za sebe?" je li Reagan bio antitrilateralac? Teško. R e a g a n o v u k a m p a n j u je vodio Willi­ am J. Casey, bivši p r e d s j e d n i k uprave Komisije za v r i j e d n o s n i c e i b u r z u i b u d u ć i Reaganov direktor CIA-e. Casey je bio zakleti trilateralac. Aktivni članovi CFR-a i Trilateralne komisije - C a s p a r Weinberger, A n n e A r m s t r o n g , David Packard, G e o r g e H. Weyerhauser, Bill Brock i William A. Hewitt - t a k o đ e r su p o m a g a l i u Reaganovoj kampanji. K t o m e se Reaganova tranzicijska ekipa od 59 članova, odgovorna za odabir i provjeru kandidata za najvažnije položaje u vladi, sastojala od 28 članova CFR-a, 10 Bilderbergovaca i 10 Trilateralaca. Među njima su se isticali „autsajderi" poput Henrya Kissingera, Alexandera Haiga, Georgea Shultza (ministra financija u vrijeme Nixona), Donalda Rumsfelda i Alana Greenspana. Ipak, taj m a n e v a r nikad ne bi p o s t a o ni približno djelotvoran, pa čak ni moguć, da nije bilo bliske suradnje i z m e đ u medija i n a r o d a p o d n a d z o r o m Bilderberg/ CFR/TC-ovog aparata. Kad je u p r o s i n c u 1975., s e d a m mjeseci prije nacionalne konvencije D e m o k r a t s k e stranke, Gallupovo ispitivanje javnog mnijenja pokazalo da s a m o 5% registriranih D e m o k r a t a želi Čartera za predsjednika, u raskošnim u r e d i m a Davida Rockefellera zazvonilo je na u z b u n u . Da bi C a r t e r osvojio n o m i naciju trebalo je smisliti najsloženiju medijsku kampanju u povijesti - baš kao me­ dijski cirkus kakav s m o d a n a s navikli očekivati od bilo kojeg p o z n a t o g i m e n a iz industrije zabave - ne bi li se biračko tijelo uvjerilo d a j e James Earl C a r t e r uistinu jedina n a d a za bolju b u d u ć n o s t Amerike. Bivši guverner Georgie Lester M a d d o x istupio je protiv Carterove kandidature: „Polazeći od lažnih, obmanjujućih i prijevarnih izjava i postupaka... Jimmy Carter,

po m o m mišljenju, niti zaslužuje, niti bi trebao očekivati ijedan glas od američkog naroda." Američki je n a r o d ipak, uz p o m o ć neprekinutog medijskog bombardiranja, uvjerio sam sebe da je Carter doista njegov prvi izbor. Cyrus Vance (član CFR-a), tadašnji član uprave New York Timesa, i Hedley D o ­ novan (član CFR-a i TC-a, direktor Zaklade Carnegie za m e đ u n a r o d n i mir), tadašnji glavni urednik Time magazina, iskoristili su široki raspon sredstava i mogućnosti kojima je raspolagao Time kako bi potpomogli Carterovu kampanju. Spočetka je Time prikazivao Čartera kao „autsajdera koji n e m a veze s pokvarenom politikom Washingtona." 8 1 Dakako, Time je već i otprije gurao Čartera. „Nakon što je 1971. godine Time na naslovnoj stranici objavio laskavu fotografiju Čartera kao n a p r e d n o g južnjačkog guvernera, ta fotografija s naslovnice korištena je u svim Time-ovim oglasima po dru­ gim časopisima sve do kraja 1975. Time-ovi izvještaji o Carterovoj kampanji bili su toliko ulizivački da ih se jedva moglo razlikovati od stranačkih tiskovina." 8 2 Senator Barry G o l d w a t e r definitivno nije bio Carterov obožavatelj. U knjizi Bez isprika je napisao: „David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski otkrili su da je Jimmy Carter njihov idealni kandidat. Pomogli su mu osvojiti nominaciju i položaj predsjednika." Kandidat Carter k r e n u o je od 5-postotne podrške m e d u D e m o k r a t i m a i gotovo preko noći postao najvažniji odabranik. „Za postizanje tog cilja", objašnjava Goldw­ ater, „oni su upregnuli novčanu m o ć bankara iz Wall Streeta, intelektualni utjecaj akademske zajednice - p o d r e đ e n e bogatstvu velikih zaklada oslobođenih poreza - i vladare medija, zastupljene u članstvu CFR-a i Trilateralne komisije." Tijekom predsjedničke kampanje koja je uslijedila 1976. godine, C a r t e r je u svojim p r e d i z b o r n i m govorima ponavljao dvije teme koje su se pretvorile u m a n tre-blizanke: „Došlo je vrijeme da se politika ravnoteže sila zamijeni politikom svjetskog poretka" i da se „teži p a r t n e r s t v u i z m e đ u Sjeverne Amerike, Z a p a d n e Europe i Japana."
83

Gdje li s m o to već čuli? Zar ne zvuči kao da Jimmy Carter papagajski ponavlja utvrđivanje zadataka misije TC-a? Njegovo isticanje svjetskog poretka i trgovačkog partnerstva definitivno ukazuje na stajališta Trilateralne komisije. Vodeći kampanju protiv Carterove predsjedničke kandidature, nakladnik dne­ vnika Manchester Union Leader William Loeb p o t a k n u o je sporno pitanje Trilateral­ ne komisije na predsjedničkim predizborima u N e w Hampshireu: „Potpuno je jasno da se ta skupina izuzetno m o ć n i h ljudi nalazi vani kako bi kontrolirala svijet." Izbor Jimmya Čartera na funkciju predsjednika predstavlja jednu od najboljih ilustracija tržišne vrijednosti političkog kontakta: važno je koga poznaješ a ne tko si,

jer time osvajaš najviše glasova. U isto vrijeme taj izbor pokazuje kako pomanjkanje tržišne vrijednosti m o ž e smrviti predsjedničke ambicije nekoga tko nije favorit, po­ put senatora Barrya Goldwatera. 1 Johna Kerrya i Georgea W. Busha financirala je ista udružena elita: Družba Bilderberg, Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i Trilateralna komisija. No, zapravo i nije važno tko pobijedi. Epicentar m o ć i uvijek ostaje u r u k a m a ljudi s p r o g r a m o m Jedin­ stvene svjetske vlade-Svjetskog trgovačkog društva.

IGRA MONOPOLY

igdje", piše Gary Allen u devetom poglavlju Dosjea Rockefeller, „ne na­ lazimo nikakvu političku odluku [Trilateralne komisije] u korist oso­ b n o g s l o b o d n o g poduzetništva i osobnih sloboda." Z a g o n e t n o je to p o t p u n o odbacivanje slobodnog poduzetništva i osobne slobo­ de. Kako je m o g u ć e da marksizam, i sustav društvenog i ekonomskog izjednačavanja koji iz njega proizlazi, fasciniraju Davida Rickefellera iz Trilateralne komisije? Ro­ ckefeller nije samo bogat, on je i vrlo obrazovan. Poznat mu je neuspjeh marksizma u formi k o m u n i z m a p o d vladavinom o k r u t n i h diktatora poput Staljina: procijenjeno je daje tijekom 20. stoljeća 100 milijuna građana pobijeno, a preko milijarde porobljeno u komunističkim režimima. Kako m o ž e m o zamisliti kapitalista koji je prigrlio marksista, ili bilo kojeg k o m u ­ nista/socijalista? Razlog p r i v i d n o m neskladu proizlazi iz naših naučenih definicija tih pojmova. U školi su nas učili da se kapitalizam zasniva na slobodnom poduzetništvu. Kapi­ talisti su bogati poduzetnici, ljudi koji ulaze u posao zbog sebe kako bi zaradili novac, a novac ne možeš zaraditi osim ako stvaraš dobit. To je kamen temeljac slobodnog poduzetništva. Diljem svijeta slobodno poduzetništvo pretvara se u slobodnu trgovinu na svjetskom tržištu. Svi rade da zarade novac, čime se stvara dobit, koja se ulaže u nove poslove i industrije, koji zarađuju novac, koji stvara više radnih mjesta, koja uvećavaju bogatstvo i izgrađuju viši životni standard za sve. Proizvedena dobra i usluge zajednički su rezultat mašte i inovativnosti pojedinaca. „Štogod um može zamisliti može i ostva­ riti." Pojedinac „posjeduje" svoje zanimanje, svoje poslovanje, svoje vlasništvo. Sve što zaradi za sebe, on zadržava i može potrošiti na koji god način izabere. Osobno bogat­ stvo p o m o ć u primjene poreznog sustava stvara državno bogatstvo. Koliko se mi razumijemo u marksizam, marksist ne razmišlja na taj način. Sve postoji zbog države, ništa ne postoji zbog pojedinca. U marksističkom, komunisti-

čkom ili socijalističkom poretku privatno vlasništvo je zabranjeno. Jednostranačka politička struktura kontrolira državno gospodarsko planiranje, u kojem se dobra i imetak jednakomjerno dijele ljudima. Nema poticaja za isticanje na r a d n o m mjestu ili za uvođenje poboljšanja u državne m e t o d e rada jer ne postoji nikakvo priznanje za osobni napor. Zašto bi, dakle, itko ozbiljno vjerovao prividno kontradiktornoj pretpostavci da bi veliki bankari p o p u t Rockefellera, Morgana ili Rothschildovih, glavni oslonci našeg sustava slobodnog poduzetništva, dragovoljno podupirali i financirali ,,anikapitalističku, bezbožnu" revoluciju za komuniste? Kakve bi koristi Z a p a d - uzor kapitalizma i slobode - m o g a o imati od takvog programa? Č a r o b n a riječ glasi monopol, „sveobuhvatni m o n o p o l " koji ne s a m o da kontro­ lira vlast, m o n e t a r n i sustav i cjelokupnu imovinu, nego je i „ m o n o p o l koji je sarnoobnavljajući i vječan, po uzoru na korporacije koje slijedi." 84 Iskusili s m o m o ć m o n o p o l a pod državnom k o n t r o l o m u Sovjetskom Savezu i Kini. U njihovim komunističkim režimima umjesto da se stvori ekonomski sustav izjednačene raspodjele, p r e m a n e k i m se ljudima ponašalo kao p r e m a jednakijima od drugih, ovisno o njihovom položaju i važnosti u državnoj hijerarhiji. O n i koji su imali najviše beneficija vodili su državu. Bilo kako bilo, nakon Mihaila Gorbačova i njegove glasnosti koja je otvorila državu javnoj istrazi, komunistički p o r e d a k Sovjet­ skog Saveza se raspao. Ironično je da nejednakost ekonomskog bogatstva nije ništa manja otkako je Rusija prešla na s l o b o d n o tržište, a bivše republike n a k o n stjecanja neovisnosti nisu dočekale bolji životni standard. Naprotiv, ruska mafija okoristila se novim kapitali­ z m o m za provođenje k o r u m p i r a n e vladavine u zemlji koju se i dalje žrtvuje. Za to vrijeme, sjedinjenje k o m u n i z m a i kapitalizma u Kini prati izvanredan uspjeh i go­ spodarski rast. Kina se zapravo uzdiže kao sljedeća supersila s a m o zato što provodi u djelo o n o što financijska elita Zapada i Bilderbergovci priželjkuju za svoj jedinstveni svjetski poredak: planski državni kapitalizam. Činjenica je da članovi establišmenta koji djeluju preko „neslužbenih" organi­ zacija kao što su Bilderberg, C F R i Trilateralna komisija, shvaćaju socijalizam kao najjači mogući sustav kontrole i razumiju njegovu psihologiju bolje nego marksisti. Zbog toga i guraju kroz Kongres antikapitalističke p r o g r a m e poput reforme i regu­ lacije socijalne skrbi. No socijalizam za njih ne znači sustav preraspodjele bogatstva od bogatih siromašnima nego m e h a n i z a m za postizanje čim veće koncentracije moći i kontrole. Na primjer, kad daju izdašne kredite zemljama Trećeg svijeta i tako im p o m a ž u u razvoju njihovih gospodarstava, središnje državne banke zapravo uvećavaju dobit i pokazuju veću m o ć u inozemstvu. Kako to uspijevaju? Vratimo se natrag u 1976. Te je

godine „velika petorka" njujorških banaka (svih pet p o d upravom članova Trilateral­ ne komisije i Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose) posudila više od 52 milijarde dolara ra­ znim zemljama Trećeg svijeta i komunističkim zemljama, „od kojih su m n o g e jedva uspijevale otplaćivati kamatu, a o glavnici da se i ne govori. Potom su Trilateralci tra­ žili - i dobili - 'reorganizirani' M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond koji najvećim dijelom subvencionira američki porezni obveznik; M M F je posudio novac tim iscrpljenim zemljama Trećeg svijeta i o m o g u ć i o im da zadovolje obveze p r e m a velikim b a n k a m a . Dakako, novac koji se ubacuje u M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond da bi se takvo što moglo raditi plaća se sve većom i većom d o m a ć o m inflacijom", objasnio je Gary Allen u Dosjeu Rockej'eller. U knjizi Ispovijesti monopolista {Confessions of a Monopolist), objavljenoj 1906. godine, Frederick C. H o w e govorio je o t o m e kako strategija djeluje u praksi: „Pra­ vila velikog biznisa: d o m o g n i se m o n o p o l a ; pusti društvo da radi za tebe. Dokle god gledamo na sve m e đ u n a r o d n e revolucionare i sve m e đ u n a r o d n e kapitaliste kao na ljute neprijatelje, ne primjećujemo ključni element... partnerstvo m e đ u n a r o d n o g monopolističkog kapitalizma i m e đ u n a r o d n o g revolucionarnog socijalizma postoji na njihovu o b o s t r a n u korist." Gary Allen u svom underground bestseleru Nitko se ne usuđuje nazvati to zavje­ rom (None Dare Call it Conspiracy) opisuje kako, uz p o m o ć p o t p u n e kontrole, bogati mogu stvoriti i zauvijek održati m o n o p o l . „Kontrola zahtijeva statično društvo. D r u š ­ tvo koje raste, u kojem postoje konkurencija i sloboda, daje novim ljudima priliku da stvore vlastiti imetak i zamijene neke od o n i h koji se već nalaze na vrhu. Stoga se p o ­ spješuje donošenje zakona kojima se ograničavaju n a p o r i poduzetnika i preko poreza oduzima akumulirani kapital, koji nije zaštićen kao u zakladama pripadnika establi­ šmenta o s l o b o đ e n i m a od poreza. Srednje poduzetništvo na svaki se način pokušava stjerati do zida i omogućiti da ga progutaju giganti u vlasništvu establišmenta." Poriv za gušenjem konkurencije što ga osjećaju pripadnici establišmenta nimalo se ne razlikuje od načina na koji su vlasnici Američkih željeznica između 1877. i 1916. godine koristili M e đ u d r ž a v n o trgovačko povjerenstvo kako bi sačuvali kontro­ lu nad željeznicama, što im je učinkovito osiguralo m o ć m o n o p o l a .
85

U Dosjeu Rockej'eller Allen upozorava na subverzivni stil nametanja m o n o p o ­ la: „Do kraja devetnaestog stoljeća u svetištima skrovitih r a d n i h soba Wall Streeta shvatili su kako je najdjelotvorniji način stjecanja neosporivog m o n o p o l a uvjeravanje javnosti da se radi o 'općem d o b r u ' i 'općem interesu'." Brzezinski je također, kao i David Rockefeller, priznavao vrijednost m o n o p o l a na marksistički način. David je to naučio p o d okriljem svog oca Johna D.Jr.-a. „Ju­ n i o r " (kako su ga zvali) je mrzio konkurenciju, pa je učio djecu da je jedina valjana konkurencija ona kod koje ti kontroliraš obje strane jednadžbe.

„Za Rockefellerove" - kaže Gary Allen - „socijalizam nije sustav preraspodjele bogatstva - osobito ne njihovog bogatstva - nego sustav kontrole ljudi i konkurenata. Socijalizam stavlja m o ć u ruke države. A budući da Rockefelleri kontroliraju državu, državna kontrola znači Rockefeller-kontrola. Možda to dosad niste znali, ali možete biti sigurni da oni to r a d e ! "
86

Takvo stanje stvari predstavlja optimalnu dobit od moći m o n o p o l a . Stoga ne bi­ s m o trebali biti iznenađeni što se pri stvaranju „Svjetske kompanije" kartela m e đ u n a ­ rodni financijaši zalažu prije svega za vlastitu sposobnost kontrole svjetskih financija, tržišta, p r i r o d n i h bogatstava i, naposljetku, ljudi. M e đ u t i m , na početku 20. stoljeća marksizam je bio tek nova ekonomska teori­ ja, u kojoj su američki moćnici i financijaši pabirčenjem našli još jedan način da se d o m o g n u „tržišta koja bi se moglo monopolistički iskorištavati bez straha od konku­ rencije", govori Antony Sutton u svojoj knjizi Wall Street i boljševička revolucija (Wall Street and the Bolshevik Revolution).*7

BOLJŠEVIČKI D O B R O T V O R I

D

a j e boljševička revolucija propala, Rusija bi svojim industrijskim razvitkom zasigurno konkurirala Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Europi, a mi bismo danas živjeli u posve različitom svijetu. No, p o d u p i r u ć i boljševi­

čku revoluciju američki su financijaši usporili, u predvečerje Drugog svjetskog rata, ruski industrijski rast do puževog koraka. Spriječili su Rusiju da se izdigne kao supersila, a sovjetsku industriju, koja se jest razvijala, iza kulisa su kontrolirali bankari i ulagači iz Wall Streeta. Od samog početka ključni igrač u financijskom podupiranju ruske revolucije

bio je Andrew Carnegie, američki industrijski magnat r o đ e n u Škotskoj, koji je 1892. godine posjedovao najveću kompaniju za proizvodnju čelika na svijetu. Carnegie je također postao najbogatijim filantropom svoga vremena i podržavao je sve što je dr­ žao vrijednim potpore. Vjerovao je da „čovjek koji umire bogat, umire u nemilosti". Do svoje smrti 1919. godine ispoklanjao je 350 milijuna dolara, a jedna od organiza­ cija koje je stvorio da lakše razdijeli bogatstvo bila je Korporacija Carnegie (Carne­ gie Corporation) u New Yorku. Budući da je kao mladić proživio užase Građanskog rata, Carnegie je poklonio 10 milijuna dolara za osnivanje Zaklade za m e đ u n a r o d n i mir, čija je zadaća bila sprječavanje b u d u ć i h ratova. Sukladno toj smjernici, n a d z o r n i odbor Zaklade izradio je Marburgov plan. Svrha tog plana, kako piše Jennings C. Wise u knjizi Woodrow Wilson: sljedbenik revolucije (Woodrow Wilson: Disciple of Revolution), bila je čvrsto ujediniti „ m e đ u ­ narodne financijaše i socijaliste u o d l u č n o m traženju da se oformi liga [Liga naroda, preteča Ujedinjenih naroda] koja će n a m e t n u t i mir... i da se nadziru njene skupšti­ ne... [i tako] osigura lijek za sve političke nevolje čovječanstva."
88

Plan je stvoren n e p o s r e d n o prije Prvog svjetskog rata, najužasnijeg od svih ra­ tova po broju izgubljenih života, kako za sile Antante (uključujući Rusiju), tako i za Središnje sile. „Nametanje mira" u to je vrijeme bio politički korektna p o b u d a i ideal

p r e m a kojem je Carnegie s p o n o s o m težio. No postojala je tu i skrivena igra. „Na­ metanje" mira podrazumijeva p r e t h o d n o izazivanje rata kao n u ž n o g preduvjeta za mir. Carnegie vjerojatno nije bio svjestan tajne namjere, brižljivo sakrivene u nacrtu Marburgovog plana koji su članovi upravnog odbora pripremili za budućnost. Antony Sutton upoznaje nas sa situacijom koja je prethodila Marburgovom pla­ nu m e đ u n a r o d n e koordinacije vlada p o d „vrhovnom vlašću" financijskih kontrolora. „Rusija je tada bila - a još je i danas - najveće neiskorišteno tržište na svijetu. Osim toga, Rusija je o n d a - kao i sada - predstavljala najveću potencijalnu konkurentsku prijetnju američkoj industrijskoj i financijskoj n a d m o ć i . " 8 9 Tako su, dalje objašnjava Sutton, tvorci Marburgovog plana morali uspostaviti m o n o p o l koji obuhvaća cijeli Planet, a ne samo njihovo vlastito dvorište. „Sve ono što su M e đ u d r ž a v n o trgovačko povjerenstvo i Savezno trgovačko povjerenstvo, pod k o n t r o l o m američke industrije, mogli za tu industriju učiniti kod kuće, socijalistička vlada s planskom ekonomijom mogla je učiniti u inozemstvu - uz prikladnu potporu i novčani poticaj iz Wall Streeta i iz Washingtona." 9 0

dvadeset godina potičući revolucionarno djelovanje protiv cara u Rusiji. Njegova pri­ sutnost i utjecaj olakšali su američkim kapitalistima eksploataciju „osvojenog" ru­ skog tržišta pod k r i n k o m d o b r o n a m j e r n e p o m o ć i potlačenim pobunjenicima. Zašto se Rockefelleru i njegovom društvu bankara toliko žurilo zbaciti rusku monarhiju? Je li postojao neki drugi, važniji razlog za ubrzavanje Oktobarske revo­ lucije? Jednom riječju - da. Odgovor i danas ima j e d n a k o odlučujuće značenje kao prije sto godina. Naftal Prije boljševičke p o b u n e Rusija je bila pretekla Sjedinjene Države kao najveći svjetski proizvođač nafte. 9 1 G o d i n e 1900. naftonosna polja oko Bakua u Azerbajdžanu proizvodila su više sirove nafte nego Sjedinjene Države, a 1902. više od polovice ukupne svjetske proizvodnje. Kaos i razaranje za vrijeme revolucije uništili su rusku naftnu industriju. Sutton navodi u knjizi Wall Street i boljševička revolucija da je tehnologija. 9 2 U Dosjeu Rockefeller Gary Allen također primjećuje kako je revolucija uništila konkurenciju Americi. „Revolucija je učinkovito, na priličan broj godina, eliminirala „do 1922. polovica izvora bila zatvorena", a druga polovica jedva da je radila jer im je nedostajala pogonska

ŽARIŠTE NEZADOVOLJSTVA

konkurenciju koju je Rusija predstavljala za 'Standard Oil', sve dok se 'Standardu nije pružila m o g u ć n o s t da uđe u Rusiju i dočepa se dijela ruskog naftnog biznisa." No da bi pomeli konkurenciju i osudili ruski narod na desetljeća siromaštva i ko­ rupcije, bankarima iz Wall Streeta bili su potrebni vode koji su u stanju izvesti uspješnu revoluciju. Ovdje nastupaju Vladimir Iljič Uljanov Lenjin i Lav Davidovič Trocki.

C

ar Nikola II Romanov vladao je Rusijom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Bio je posljednji R o m a n o v na prijestolju, p o t o m a k dinastije koja se održala na vlasti

od 1613. do 1917. godine. Prije Prvog svjetskog rata njegovo je carstvo obuhvaćalo površinu od preko 24 milijuna kvadratnih kilometara i graničilo je s Turskom, Per­ zijom, Afganistanom, Mongolijom i Kinom, d o k su Poljska, Baltičke države i Finska bile dijelom ruskog teritorija. Po riječima general-majora sir Johna Hanburya Williamsa, britanskog časnika smještenog u Rusiji tijekom rata, carevoj odanosti „cilju za koji se bore zemlje Antante bila je ravna j e d i n o njegova odlučnost da se bori do samog kraja, sve dok iz rata ne izađe kao pobjednik." Još od doba Petra Velikog Romanovi su 'pozapadili' Rusiju, a Nikola II namjera­ vao je modernizirati rusku industriju i izjednačiti je sa s t a n d a r d i m a europske tehno­ logije. Nažalost, kako bi to postigao u najvećoj je mogućoj mjeri izrabljivao radnu snagu. Mnoštvo ljudi radilo je u dvanaestosatnim smjenama za m i n i m a l n e nadnice, što je na kraju dovelo do organiziranog radničkog prosvjeda poznatog kao „Krvava nedjelja" u Petrogradu 1905. godine. Careve vojne postrojbe ipak su ugušile taj prvi pokušaj p o b u n e . Stari p o r e d a k održavao je krhku vlast tijekom prvih godina rata, d o k 1918. godine p o n o v n o nije sazrela prilika za k o n a č n o zbacivanje cara, nakon kojeg je uslijedilo s m a k n u ć e Nikole II i njegove obitelji. Stoga je zanimljivo pročitati u knjizi Gyeorgosa C. H a t o n n a Nasilje nad Ustavom; smrt slobode da je George Kennan, osobni izaslanik Johna D. Rockefellera, proveo

GLAVNI G L U M C I NA P O Z O R N I C I

L

enjin je u rujnu 1917., u pamfletu Prijeteća katastrofa i kako da se protiv nje bo­ rimo, izložio svoje misli, koje neodoljivo podsjećaju na Brzezinskoga pedesetak

godina kasnije:
Nacionalizacija banaka, Vlasništvo nad kapitalom s kojim banke posluju ne gubi se niti se mijenja kad se banke nacionaliziraju i ujedine u jednu državnu banku, tako da je m o g u ć e doseći stanje u kojem država zna kuda i kako, odakle i kada teku milijuni i milijarde, jedino će kontrola nad bankovnim poslovanjem - uz uvjet da su o n e ujedinjene u jednu državnu banku - omogućiti ( i s t o d o b n o s ostalim mjerama koje se lako m o ž e poĆeti provoditi) stvarno ubiranje poreza na dohodak bez sakrivanja imovine i dohodaka. Država će po prvi put biti u položaju da procjenjuje sve nov­ čane transakcije, zatim da ih nadgleda, zatim da regulira gospodarski život te - na koncu - da dobiva milijune i milijarde za g o l e m e državne poslove, a da pritom ne

plaća kapitalističkoj gospodi vrtoglavo visoke naknade za njihove usluge. To bi ola­ kšalo nacionalizaciju sindikata, ukidanje poslovnih tajni i nacionalizaciju djelatnosti osiguranja; olakšalo bi kontrolu i obvezno organiziranje radništva u sindikate, kao i regulaciju potrošnje. Nacionalizacija banaka učinila bi optjecaj čekova zakonskom o b v e z o m za sve bogataše i uvela konfiskaciju imovine zbog utaje prihoda. Dakle, pet točaka [sic] željenog programa su: nacionalizacija banaka, nacionalizacija sindikata, ukidanje poslovnih tajni i obvezno organiziranje stanovništva u udruge potrošača.
93

rektora banke 'Chase (od 1955. do 2000. godine Chase Manhattan, sada J.P. Morgan Chase); štoviše, u njemu se tvrdi da bi 'sovjetskoj vladi trebalo pružiti najpotpuniju m o g u ć u p o m o ć u nastojanju da stvori dobrovoljačku revolucionarnu vojsku."' Vrijedi n a p o m e n u t i da je m e d u hranjenicima „Simpson, Thacher a n d Bartletta" bio mladi Cyrus Vance, koji će u vrijeme predsjednika Čartera postati državni tajnik i, n a k o n toga, stariji direktor Zaklade Rockefeller. Eto kako je svijet malen. Jedna od tvrtki iz Wall Streeta povezanih s boljševicima bila je „J.P. Morgan", što je otkriveno u biografiji Morganovog partnera Dwighta Morrowa (tasta Charlesa Lindbergha, Jr.-a) koju je napisao Harold Nicholson:
[Morrowov] interes za Rusiju potječe iz ožujka 1917. kad je Thomas D. Thacher, nje­ g o v pravnički partner, bio članom izaslanstva američkog Crvenog križa u vrijeme revolucije. Zanimanje je pojačano njegovim prijateljstvom s Aleksandrom G u m bergom koji je d o š a o u N e w York kao predstavnik Sveruskog tekstilnog sindikata. „Osjećao sam" - napisao je Morrow u svibnju 1927. - „da će doći vrijeme kad će se nešto morati učiniti za Rusiju." On sam aktivno je radio na unapređivanju službenih o d n o s a i z m e đ u sovjetskih izaslanika i američkog Ministarstva vanjskih poslova, te je priskrbio sovjetskom diplomatu Maksimu Maksimoviču Litvinu p i s m o s toplom

Nije slučajno što je j e d n a od prvih odredbi novog boljševičkog režima glasila: „Bankovno poslovanje proglašava se državnim m o n o p o l o m . " Jedno od imena u po­ tpisu bilo je Lenjinovo. Trocki je 1918. godine objavio knjigu p o d naslovom Boljševici i svjetski mir. Osim što papagajski ponavlja Lenjinove riječi, Trocki se u toj knjizi proglašava ,,internacionalistom" - ne Rusom - koji je p o b o r n i k svjetske revolucije i svjetske dikta­ ture. O d m a h vidimo što je povezalo američke bankare s dvojicom boljševičkih vođa: zajednički koncept „internacionalizma".

BRAĆA U PRANJU N O V C A

preporukom za sir Arthura Šaltera u Ženevi. Ni to nije sve. Prilikom boravka u Pari­ zu priredio je večeru u restoranu Foyot na koju je p o z v a o sovjetskog veleposlanik u Francuskoj Kristijana Rakovskog i druge sovjetske predstavnike.

M

isli li još itko da je boljševička revolucija bila spontani ustanak? U to nas je htio uvjeriti John Reed u svom najpoznatijem djelu Deset dana koji su potresli svijet

{Ten Days that Shook the World). Reed, koji je u m r o 1920. godine od timsa u Rusiji, nije bio samo popularni pisac iz razdoblja Prvog svjetskog rata nego je i surađivao u

Još j e d n a megaorganizacija koja je potpomagala boljševike bila je Banka save­ znih rezervi iz New Yorka koju je kontroliralo pet glavnih njujorških banaka. Robert Maddox 1977. godine naveo je u studiji Nepoznati rat s Rusijom (Vie Unknown War with Russia): „William Laurence Sanders, predsjednik uprave industrijske korpora­ cije „Ingersoll Rand" i zamjenik predsjednika uprave Banke saveznih rezervi iz New Yorka, 17. listopada 1918. napisao je predsjedniku Wilsonu: 'Odobravam sovjetski oblik vladavine kao najprikladniji za ruski narod.' George Foster Peabody, također od 1914. zamjenik predsjednika uprave Banke saveznih rezervi u New Yorku i poznati filantrop koji je za Rockefellerove organizirao O d b o r za opće obrazovanje (General Education Board), izjavio je da podržava boljševički oblik državnog m o n o p o l a . " Pamet vam stane kad pomislite da su tri najviša službenika Banke saveznih re­ zervi iz New Yorka javno podržavala boljševizam: Sanders, Peabody i William Boyce 'fhompson. Najnovija saznanja jasno pokazuju da su bankari iz Wall Streeta priskočili u p o ­ moć već 1905. godine, kad je propao prvi ustanak p o d vodstvom Lenjina i Trockog. Oni su Lenjinu osigurali siguran prolaz do Švicarske, gdje se sklonio od opasnosti.

časopisu Metropolitan koji je kontrolirao J.P. Morgan. Puka slučajnost? Premda su kanali koji su povezivali Rockefellerove i Sovjete najvećim dijelom bili brižljivo sakriveni od očiju javnosti, iscrpni dokument Antonya Suttona Wall Street i bolj­ ševička revolucija otkriva kako su John D. Rockefeller i američki superkapitalisti financi­ rah boljševičku revoluciju u Rusiji. Na početku istraživanja Sutton nije našao „praktički nikakav pismeni trag o bliskom odnosu koji su tijekom proteklog stoljeća Rockefelleri održavali sa svojim navodnim zakletim neprijateljima - komunistima. [Bez obzira na to], postojalo je neprekinuto premda sakriveno savezništvo između m e đ u n a r o d n i h političkih kapitalista i međunarodnih revolucionarnih socijalista, i to na obostranu korist."9'1 Na primjer „Simpson, Thacher and Barllett", vodeća odvjetnička tvrtka iz Wall Streeta, specijalizirana za reorganizacije i spajanja poduzeća, čvrsto je stajala iza bolj­ ševičkog režima u Rusiji. „Evo j e d n o g pokazatelja njihove p o d r š k e " - piše Sutton „Partner Thomas D. Thacher napisao je izvještaj koji je odlučivao o dobivanju p o ­ tpore za boljševike od britanske vlade... Taj dopis jasno je ukazivao na rusku politiku koja podržava pro-boljševičku poziciju Williama Boycea T h o m p s o n a , ondašnjeg di-

Trocki je poslije 1905. živio u izgnanstvu, podsjeća Antony Sutton u knjizi Wall Street i boljševička revolucija, i to najprije u Francuskoj. No nakon s t o j e tijekom rujna 1916. objavio niz demagoških članaka u ruskim n o v i n a m a u Parizu, francuska g a j e policija ispratila preko španjolske granice.
Nekoliko dana kasnije madridska policija g a j e uhitila i smjestila u „ćeliju prve klase" po cijeni od jedne i pol pezete na dan. Potom su ga odveli u Cadiz, pa u Barcelonu, i naposljetku ga ukrcali na parobrod Monserrat Španjolskog prekooceanskog bro­ darskog društva. Trocki i njegova obitelj prešli su Atlantski o c e a n i 13. siječnja 1917. pristali u N e w Yorku. Kako je Trocki, koji je govorio s a m o njemački i ruski, preživio u kapitalističkoj Americi? U svojoj autobiografiji Moj život [Scribner's,1930.| on piše: „Moja jedina profesija u N e w Yorku bila je - revolucionarni socijalist." D r u g i m riječima, Trocki je p o v r e m e n o pisao članke za Novi mir, ruski socijalistički časopis iz N e w Yorka. Ipak, z n a m o da je obitelj Trocki u stanu imala hladnjak i telefon, te da su se, po riječima Trockog, s vremena na vrijeme vozili u limuzini s vozačem. Takav način života zbu­ njivao je njegova dva sinčića. Kad bi s roditeljima otišli u čajanu dječaci bi zabrinuto pitali majku: „Zašto vozač ne ulazi o v a m o ? " Osim toga, otmjen životni stil bio je u raskoraku s navodnim prihodima Trockoga. jedina svota za koju je priznao da ju je primio tijekom 1916.i 1917. g o d i n e iznosila je 310 dolara, a i njih je, po vlastitim riječima, „razdijelio petorici emigranata koji su se vraćali u Rusiju". Unatoč tome, Trocki je plaćao za ćeliju prve klase u Španjolskoj, s obitelji je prešao cijelu Curopu na putu za Sjedinjene Države, u N e w Yorku je unajmio izvrstan stan, plaćao stana­ rinu tri mjeseca unaprijed i koristio limuzinu s vozačem. A sve to od novca što ga je osiromašeni revolucionar zaradio napisavši par članaka u niskotiražnim ruskim novinama Naše slovo u Parizu i u njujorškom časopisu Novi miri

v n o g tajnika, s 20 milijuna dolara iz svog Fonda za specijalni rat (Special War Fund), namijenjenih boljševicima. To je otkriveno tijekom kongresnog saslušanja o vezama s Rusijom (Kongresna knjižnica, oznaka HJ 8 7 1 4 . U 5 ) , u kojem je sadržan financijski izvještaj o tome kako je W o o d r o w Wilson potrošio 100 milijuna dolara izglasanih u Kongresu na ime Fonda za specijalni rat. Izvještaj, iz kojeg je vidljiv trošak od 20 milijuna dolara prilikom izvršenja R o o t o v o g specijalnoratovskog zadatka u Rusiji, zabilježen je- o n a k o kako ga je p o d n i o Wilsonov tajnik Joseph Tumulty - i u tiska­ n o m Zapisniku o radu Kongresa od 2. rujna 1919.

Wilsonova p o m o ć bila je tek vrh sante leda. Koristeći kao izaslanika šefa mi­ sije Crvenog križa u Rusiji, pukovnika R a y m o n d a Robinsa, investicijska banka J.P. Morgan & Co. slala je Rusima milijune dolara u gotovini preko Flenrya P. Davisona, Morganove desne ruke. Financijske manipulacije Wall Streeta ubrzo su zadobile šire značenje. Iako je ti­ jekom 1905. godine izgledalo da su Japanci ti koji stvaraju najveću štetu Rusiji, upra­ vo je američki predsjednik Theodore Roosevelt posredovao u m i r o v n o m s p o r a z u m u prema kojem je Rusija bila prisiljena odreći se svoje istočne i baltičke flote i ustupiti Japanu polovicu otoka Sahalina. Osim toga, Rusko je carstvo pristalo Japanu predati Mandžuriju i odustati od zaštite Koreje koju je Japan, uz mlake prigovore m e đ u n a r o ­ dne zajednice, anektirao 1910. godine. Američki bankari j e d n o m su r u k o m davali, a d r u g o m isto to uzimali. Jasno je da su htjeli umanjiti ruske pomorske snage i trgovinsku sposobnost, pa su utjecali na Rooseveltovo posredovanje u pregovorima između Japana i Rusije, no krajnji ishod bio je zapanjujuć. To što su učinili s Ruskim carstvom imalo je za posljedicu slabljenje sovjetskih p o m o r s k i h snaga na Dalekom istoku. Takvo stanje potrajalo je još dugo poslije Drugog svjetskog rata. Tajno financiranje na nadnacionalnoj razini odvijalo se i drugim putovima. Jedna od ključnih osoba koje su se bavile takvim djelatnostima bio je dr. Parvus Helphand. George Vernadsky, profesor sa Sveučilišta Yale, napisao je u svojoj knjizi iz 1931. godine Lenjin: crveni diktator (Lenin: Red Dictator): „U jesen 1915. njemačko-ruski socijalde­ mokrat Parvus [Helphandj, aktivan već za vrijeme revolucije 1905. godine, objavio je u novinama Die Glocke (Zvono) koje je izdavao u Berlinu da je njegovo poslanje služiti kao intelektualna poveznica između naoružanog njemačkog i revolucionarnog ruskog proletarijata... Tijekom rata Parvus se upustio u posao snabdijevanja njemačke vojske i u silne špekulacije, pa su tako kroz njegove ruke prolazile goleme količine novca." Dokumenti iz njemačkog Carskog arhiva, objelodanjeni tek poslije Drugog svjet­ skog rata, pokazali su koliku je ulogu u snabdijevanju ruskih revolucionara njemačkim novcima imao taj „marksist - milijunaš". Evo primjera: u prosincu 1915. njemački mi­ nistar vanjskih poslova brzojavio je izvjesnom diplomatu u Kopenhagen: „Vaša Ekse-

U to je vrijeme - 1915. godine - u New Yorku već bila osnovana Američka međuna­ rodna korporacija (American International Corporation). Glavna zadaća korporacije bila je koordiniranje financijske pomoći boljševicima. J.P. Morgan, Rockefellerovi i National City Bank osiguravali su novčana sredstva, a predsjednik odbora nove korporacije bio je Frank Vanderlip, bivši predsjednik National City banke i član „Grupe s otoka jekyll" (,,Jekyll Island Group") koja je godine 1910. napisala Zakon o saveznim rezervama. Po riječima Eustacea Mullinsa u raspravi Svjetski poredak (The World Order), boljševici su kratko nakon povratka u Rusiju tražili d o d a t n a sredstva:
K o m e bi se Lenjin obratio, ako ne m o ć n i m prijateljima u Bijeloj kući? W i l s o n je smjesta poslao u Rusiju Elihua Roota, pravnika iz banke Kuhn Loeb i bivšeg drža-

lencija ovlaštena je isplatiti milijun rubalja Helphandu."

95

Idućeg mjeseca diplomat je

Gdje je Trocki nabavio putovnicu? Kako je to bilo u r e đ e n o i zašto? Čini se da je John D. Rockefeller o s o b n o ishodio specijalnu p u t o v n i c u za Trockog posredstvom predsjednika Sjedinjenih Država Woodrowa Wilsona. Zašto bi se američki pred­ sjednik brinuo za sigurnost putovanja p o z n a t o g revolucionara na molbu običnog, p r e m d a bogatog, građanina? Arhivska građa kanadske vlade, s koje je skinuta oznaka tajnosti, otkriva da su - čim je Kristianiajjord pristao u Halifaxu 13. travnja 1917. - službenici kanadske tajne policije i britanske m o r n a r i c e blokirali brod, iskrcali Trockog (po službenim u p u t a m a koje su 29. ožujka 1917. stigle k a b l o g r a m o m iz Londona) i zatvorili ga zbog ispitivanja u A m h e r s t u u Novoj Škotskoj. U kablogramu se o Trockom govori kao o njemačkom r a t n o m zatvoreniku i upo­ zorava se da je on „namjerio izvući Rusiju iz rata, čime bi se mnogobrojne njemačke divizije oslobodile za napad na kanadske postrojbe d u ž Z a p a d n o g fronta", objašnjava Eustace Mullins u Svjetskom poretku. Kablogramu je prethodio dopis od kanadske vlade u kojem je stajalo da Trocki prenosi „10.000 dolara uplaćenih od socijalista i Nijemaca." 1 0 0 Premijer Lloyd George istoga je časa poslao kablogramom iz Londona naredbu kanadskoj tajnoj policiji da oslobodi Trockog. Naredbu su ignorirali. Naposljetku je intervenirao Mackenzie King - u tom trenutku karijere stručnjak za radnička pitanja kod Johna D. Rockefellera, Jr. - i ishodio puštanje Trockoga. Čim gaje oslobodio, King je poslao Trockog u Rusiju da s Lenjinom podijeli vodstvo boljševičke revolucije. King je n a g r a đ e n za svoj t r u d plaćom od 30.000 dolara godišnje i mjestom šefa odjela za industrijska istraživanja u Zakladi Rockefeller, u vrijeme kad je prosječna američka plaća iznosila 500 dolara godišnje. S druge pak strane, agenti koji su uhitili Trockog otpušteni su iz kanadske policije. King, kojem je bilo s u đ e n o da p o s t a n e k a n a d s k i premijer, o s t a o je zagone­ t k o m za svoje s u n a r o d n j a k e . Da li je bio b u d a l a , genij ili o p o r t u n i s t zaokupljen s a m i m s o b o m ? Njegovo divljenje Rockefelleru j a s n o je, pa i naivno, iskazano u p o r u c i koju je s v o j e d o b n o p o s l a o svojoj prijateljici Violet M a r k h a m . „John D. Rockefeller Jr., najiskreniji Kristov sljedbenik, i m a tek j e d a n cilj - služiti svojim bližnjima, l j u d i m a . " Povjesničari J.L. G r a n a t s t e i n i N o r m a n H i l l m e r proglasili su 1999. g o d i n e Kinga najvećim od svih k a n a d s k i h p r e m i j e r a " " , no taj isti čovjek „bio je razot­ kriven kao glavni d i o n i k u 30 milijuna teškoj prijevari koju je izvela tvrtka „Beau h a r n a i s - P o w e r C o . " za vrijeme izgradnje P l o v n o g p u t a Sv. Lovre (St. L a w r e n c e Seaway/la Voie M a r i t i m e du S a i n t - L a u r e n t ) . [On] je p r i h v a t i o 700.000 dolara od „ B e a u h a r n a i s a " za Liberalnu s t r a n k u , a m e đ u o s t a l i m p o k l o n i m a p r i m i o je i p u ­ tovanje n a B e r m u d e . " 1 0 2

odgovorio: ,,Dr. Helphand, koji se vratio u Kopenhagen nakon trotjednog boravka u Stockholmu gdje se sastao s ruskim revolucionarima, u povjerenju mi je rekao sljedeće: Iznos od milijun rubalja koji mu je bio stavljen na raspolaganje smjesta je otposlan, već je stigao u Petrograd i utrošen je u svrhe za koje je bio namijenjen."*' D a n a s već gotovo zaboravljeni Rus Aleksandar Israel Helphand bio je zagonetan lik, karijere čudnovate kao iz kakvog romana. Aktivno sudjelovanje u propaloj revo­ luciji 1905. godine, za vrijeme koje je postao bliskim saveznikom Trockoga, odvelo ga je do izgnanstva u Sibiru, prijeko potrebnog za životopis svakog pravog ruskog revo­ lucionara. Nadimak „Parvus" („Maleni", zbog niskog rasta) dobio je u Njemačkoj, gdje je 1894. objavljivao socijalističke pamflete. Prije toga, 1891. doktorirao je filozofiju na sveučilištu u Baselu gdje je produbio svoja marksistička uvjerenja. Kasnije se, kao izda­ vač djela Maksima Gorkog u Njemačkoj, upetljao u nekakav skandal oko autorskih h o n o r a r a kojim se okončala dugotrajna sudska parnica; sve zajedno dovelo je do tajne osuđujuće presude i Parvusovog izbacivanja iz redova njemačkih socijalista. Poslije kratkog boravka u Beču, 1910. je otputovao u Istanbul koji mu je postao poslovnim sjedištem. Tamo je na nepoznat način zgrnuo golemo bogatstvo. U sije­ čnju 1915. savjetovao je njemačkom veleposlaniku pri O t o m a n s k o m carstvu, koje je tri mjeseca ranije postalo njemačkim saveznikom: „Interesi njemačke vlade su... istovjetni interesima ruskih revolucionara koji su se već prihvatili posla." savjet priskrbio ulogu posrednika. H e l p h a n d je sudjelovao u pripremanju zloglasnog „zapečaćenog vlaka" kojim su u travnju 1917., vraćajući se iz izgnanstva, Lenjin i drugi boljševici putovali od Švicarske preko Njemačke do p a r o b r o d a za Švedsku, odakle su preko Finske ušli u Rusiju. Kako je primijetio Vernadsky, Njemačkoj je bilo u interesu da osigura siguran prolaz vlaka i zadrži ga u tajnosti: „Pružiti Lenjinu i njegovim drugovima priliku da dospiju do Rusije bilo je isto kao unijeti klice bolesti u organizam ruske države." 9 8 M e đ u t i m , kad je prepredeni Lenjin stigao u Stockholm nije se htio sastati s Parvusom koji ga je čekao i počeo se distancirati od cijele te epizode. Boljševičkom p r o ­ g r a m u očito nije odgovaralo da b u d e povezan s neprijateljem Rusije u vrijeme kad su ruski vojnici ginuli na frontu. Helpland je dobio vlastitu natuknicu u prvoj službenoj sovjetskoj enciklopediji, ali je iz? druge već iščeznuo. 9 9 Nekako istovremeno Trocki je u New Yorku p r i m i o p o r u k u da se smjesta vrati u Rusiju. Uvjeti za revoluciju već su bili sazreli. S 10.000 dolara za „putne troškove", i s još 275 komunističkih revolucionara, isplovio je iz New Yorka na palubi parobro­ da S.S. Kristianiajjord p o d b u d n i m o k o m Lincolna Steffensa, američkog k o m u n i s t a i izaslanika Johna D. Rockefellera, čiji je zadatak bio p o b r i n u t i se za siguran povratak Trockoga u Rusiju.
97

Taj mu je

Kad su se Lenjin i Trocki opet našli u Rusiji i kad je revolucija uspjela zbaciti monarhiju 1918. godine, na Broadwayu br. 120, u neposrednoj blizini Wall Streeta, otvoreno je svjetsko sjedište za p o m o ć boljševicima:
Početkom dvadesetih godina 20. stoljeća na Broadwayu br. 120 svoje su urede ima­ li: osiguravajuće društvo ..Equitable Life" i njujorška Banka saveznih rezervi, čiji su direktori s ushićenjem potpomagali boljševike; Američka m e đ u n a r o d n a korporacija koja je bila osnovana za pomaganje Sovjetskom Savezu; strojarska tvrtka ..Weinberg and Posner" koja je tijekom 1919. godine iz Sovjetskog Saveza primila narudžbi za izradu strojeva u vrijednosti od tri milijuna dolara i čiji je potpredsjednik bio I.udwig Martens, prvi sovjetski veleposlanik u Sjedinjenim Državama; John Mc Gregor Grant, čiju je djelatnost financirao Olaf Aschberg iz ,,Nya Banken", bankarske kuće iz Stockholm* koja je s računa obitelji Warburg slala velike svote novca za boljševi­ čku revoluciju (londonski zastupnik za ,,Nya Banken" bila je British Bank of N o r t h Commerce, čiji je predsjednik uprave bio grof Gray, bliski suradnik Cecila Rhodesa; Grantovo ime nalazilo se na crnoj listi američke vlade zbog pomaganja Njemačkoj tijekom Prvog svjetskog rata); i na posljednjem katu, ekskluzivni Klub bankara (Ban­ kers Club). To su bili organizatori Svjetskog poretka. I u l

Dodajmo još j e d n u nit ovom zapanjujućem tkanju intriga: poveznica od Broadwaya br. 120 kroz ,,Nya Banken" do njemačke p o m o ć i boljševicima čini se prima­ mljivom za istraživanje. ,,Nya" je bila banka preko koje je Parvus H e l p h a n d ruskim revolucionarima slao rublje i m a r k e (često u zlatu). Budući da je Helphand, po svemu sudeći, uništio sve svoje osobne d o k u m e n t e malo prije smrti 1924. godine (u ber­ linskoj palači koja će dvanaest godina kasnije postati d o m o m Josefu Goebbelsu!), ta veza će vrlo vjerojatno ostati upitna.

IZDAJA Z B O G PROFITA

O

d d v a d e s e t i h g o d i n a prošlog stoljeća interesi M o r g a n o v i h i Rockefelle­ rovih imali su značajnu u l o g u u m n o g o b r o j n i m prosovjetskim trgovin­ skim k o m b i n a c i j a m a . O n i su k o n t r o l i r a l i glavne tvrtke koje su poslova­

le sa sovjetskom Rusijom: „Vacuum Oil", „ I n t e r n a t i o n a l Harvester", ..Guaranty T r u s t " i „Nevv York Life". „Vacuum Oil C o m p a n y " , čiji je vlasnik bio Rockefeller, sklopio je 1926. g o d i n e sa sovjetskom n a f t n o m mafijom ugovor o prodaji sovjet­ ske nafte e u r o p s k i m zemljama p r e k o C h a s e N a t i o n a l b a n k e ( t a k o đ e r u vlasništvu Rockefellera). Kako pokazuju izvještaji iz tog vremena, John D. Rockefeller pristao je dati bolj­ ševicima zajam od 75 milijuna dolara kao „dio cijene za dogovor". Kao rezultat te p o ­ godbe, Rockefellerov "Standard Oil" izgradio je 1927. godine rafineriju nafte u Rusiji nakon što mu je o b e ć a n o 50% od proizvodnje nafte na Kavkazu. John M o o d y već je 1911. nadjenuo tvrtki „Standard Oil C o . " n a d i m a k „Stan­ dard Oil Bank" budući da je, kako je primijetio, „Standard Oil C o . " zapravo banka divovskih razmjera - banka u n u t a r industrije... koja posuđuje o g r o m n e svote novaca siromašnim zajmoprimcima, baš kao što to čine druge velike banke." 1 0 1 Rockefellerovi su odigrali važnu ulogu i pri osnivanju Američko-ruske gospo­

darske k o m o r e (American-Russian C h a m b e r of C o m m e r c e ) 1922. godine. Komora je utemeljena zbog unapređivanja trgovine s Rusijom p o d vodstvom predsjednika uprave Reevea Schleya, koji je istodobno bio potpredsjednik Chase National banke. Osiguravajući preduvjete za otvaranje ruskog tržišta prema establišmentu, John D. Rockefeller je 1925. godine pojačao lobiranje u vladi Sjedinjenih Država usmje­ reno na promjenu vanjske politike, a preko privatne kampanje koju je vodio nje­ gov predstavnik za tisak Ivy Lee htio je „energično pokrenuti r e k l a m n u kampanju u javnosti" i promicati k o m u n i z a m u SAD-u. Z d r u ž e n i napor dosegnuo je v r h u n a c 1933.: te je godine američka vlada priznala sovjetsku Rusiju.

Staljin je već 1935. p o t i h o uzvratio uslugu Rockefelleru: zaplijenio je golemu masu imovine u vlasništvu stranih tvrtki koje su investirale u Rusiju, ali nije ni pi­ p n u o o n o što je pripadalo „Standard Oilu". Tijekom dvadesetih i tridesetih godina jedino je član Kongresa Louis McFadd e n pratio tajne financijske makinacije Saveznog sustava pričuva u korist Sovjetskog Saveza. Razbješnjen smišljenim kanaliziranjem novčanih zaliha SAD-a p r e m a Rusi­ ji, 10. lipnja 1932. o d r ž a o je vatreni govor u Kongresu: „Otvorite računovodstvene knjige „ Amtorga", trgovinske organizacije sovjetske vlade u N e w Yorku, i „Gostorga" glavnog ureda sovjetske trgovinske organizacije, i Državne banke Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, pa ćete se preneraziti kad vidite koliko je američkog novca oteto iz državne riznice u korist Rusije. Otkrijte kakvi se poslovi obavljaju za Državnu b a n k u sovjetske Rusije preko njene odgovarajuće banke - njujorške Chase Bank. G o d i n a m a kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, banka koju je „ A m t o r g " oda­ brao za upravljanje milijarde dolara vrijednih transakcija zajma-najma za sovjetsku Rusiju bila je - naravno - C h a s e National Bank. Na nesreću, prebacivanje novca američkih poreznih obveznika nije bila dovoljno profitabilna djelatnost za b a n d u profitera iz Wall Streeta. Kad su 1943. godine počeli potajno prenositi Sovjetima najsofisticiraniju i najskuplju američku tehnologiju, ko­ n a č n o su se radi profita upustili i u izdaju.
105

K a k o j e S u t t o n i s t a k n u o 1972. g o d i n e , „Sovjetska tehnologija u o p ć e nije postojala."
107

Od tehnologije koja je postojala, 90 do 9 5 % dolazilo je izravno ili neizravno iz Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. „Još je čudnije to, što SAD prividno žele osi­ gurati da taj neprijatelj i nadalje obavlja posao neprijatelja" - primijetio je Sutton pri­ likom svjedočenja pred p o d o d b o r o m Programskog o d b o r a Republikanske stranke. Sovjetska trgovačka m o r n a r i c a , na primjer, bila je najveća na svijetu s gotovo 6000 plovila. M e đ u t i m , rekao je dalje Sutton u svom iskazu, „Oko dvije trećine plovila izgrađeno je izvan Sovjetskog Saveza. Približno četiri petine strojeva za te brodove također je izgrađeno izvan Sovjetskog Saveza." 1 0 8 „Cjelokupna sovjetska industrija automobila, kamiona [oružja, tenkova, zrako­ plova] i strojeva dolazi sa Zapada. Tvornica „Gorki Auto Zavod", koju su izgradile kompanije „Ford" i „ Austin", proizvela je većinu k a m i o n a koji su svojedobno prevo­ zili sovjetsku vojnu o p r e m u duž Ho Ši Minovog puta [tijekom Vijetnamskog rata]. Tvornice automobila m o g u se iskoristiti i za proizvodnju tenkova. Spomenuti „Gorki Auto Zavod" je p o d k r i n k o m „miroljubive djelatnosti" proizveo 1964. godine prvi sovjetski žicom vodeni protutenkovski sustav. Sovjeti imaju najveću tvornicu željeza i čelika na svijetu. Izgradila ju je „McKee Corporation". Predstavlja kopiju američke čeličane u Indiani."'° y Koliko su milijardi dolara Sjedinjene Države potrošile na obranu protiv fantom­ skog neprijatelja kojeg su stvorile, othranile, potpomagale i pojačavale? Da li troškovi opravdavaju sredstva? Pa naravno da opravdavaju! Ne zaboravite, veliko udruživanje odvijat će se p o d k o n t r o l o m istih Bilderberg-CFR-TC udruženja, koja iza kulisa stva­ raju regionalne blokove i „privremene" m o n e t a r n e unije.

Sovjetska komisija za nabavu naručila

je od vlade SAD-a za svoje ratne potrebe nešto više od 90 kilograma uranijevog oksi­ da, stotinjak kilograma uranijevog nitrata i 11 i pol kilograma elementarnog uranija metala - tvari koje su u to vrijeme bile praktički nepoznate. Na d a n 29. travnja 1943. O d b o r za ekonomsko ratovanje (Board of Economic Warfare) izdao je p o s e b n u do­ zvolu tvrtki „Chemalar C o r p . " iz New Yorka da ispuni n a r u d ž b u . Tako su Sovjeti dobili sirovine za izgradnju vlastite atomske b o m b e (da su imali formulu), dok je istodobno Winston Churchill tražio od predsjednika Roosevelta da se Staljinu zabrani pristup znanstvenim podacima o razvitku nuklearnog oružja prije nego Britanija ili SAD prve proizvedu atomsku b o m b u . Bilo je dovoljno što se Save­ znici utrkuju s Hitlerom ne bi li ga pretekli u izgradnji atomskih kapaciteta: nije im trebala još i briga oko d r u g o g „luđaka" koji će navući n u k l e a r n u prijetnju nad svijet. I dok su bogati postajali još bogatiji, Amerikancima se govorilo kako je detant nu­ žan jer će, ne bude li bilateralnog sporazuma, neprijatelj napasti. Ako se želi da iluzija partnerstva m e d u jednakima postane stvarnost, mora postojati barem „privid jednako­ sti m e đ u superiornim državama prije no što se može opravdati udruživanje." 1 0 6 jesu li se zbog toga - kako pokazuju stotine d o k u m e n a t a iz Ministarstva vanjskih poslova SAD-a - u Sovjetskom Savezu na račun američkih p o r e z n i h obveznika radilo na industrijskim i vojnim projektima: kamionsko prijevozništvo, zrakoplovstvo, na­ fta, čelik, petrokemija, aluminij, računala? Zbog jednakosti?

ŽRTVOVANJE NACIJE

M

noge biografije, uključujući autobiografiju Davida Rockefellera {Memoa­ ri), opisuju bezgraničnu e k o n o m s k u i političku m o ć Rockefellerovih te basnoslovno obiteljsko bogatstvo koje se trošilo na p o m o ć u hrani za izgla­

dnjele u zemljama Trećeg svijeta, obrazovanje siromašnih preko nebrojenih dobro­ tvornih zaklada i udruga kao i na izgradnju infrastrukture po nerazvijenim i ratom opustošenim državama. Tek malobrojne su se pozabavile onim, za što m n o g i vjeruju da predstavlja najvažniju značajku obitelji - gorljivu nakanu da unište Sjedinjene Dr­

žave kao neovisne države i stvaranje Novog svjetskog poretka na opće dobro. Bez legitimnog i vidljivog neprijatelja nijedan se narod neće dragovoljno odreći svojih individualnih prava i sloboda. Bratija iz D r u ž b e Bilderberg, CFR-a i Trilateral­ ne komisije zna da m o r a ljudima predočiti nekakav razlog zbog kojeg bi „progutali" njen plan jedinstvenog svijeta. Njihova retorika svakim je d a n o m sve glasnija. Na web-stranici Trilateralne komisije hrabro se spominje „dijeljenje rukovodnih odgovornosti" i zagovara se „bližu suradnju" i „ m e đ u s o b n o razumijevanje". Njihovo shvaćanje tih pojmova uvelike se, m e đ u t i m , razlikuje od načina na koji ih shvaća najveći dio pučanstva. U vrijeme kad su se Brzezinski, Cyrus Vance, ministar obrane Harold Brown i zamjenik ministra financija A n t h o n y Solomon udružili da p o m o g n u pri osnivanju Trilateralne komisije, sva četvorica već su aktivno sudjelovala u paralelnoj inicijativi p o d nazivom „Projekt osamdesetih" („1980s Project") koju je lansirao CFR: bio je to najveći pojedinačni projekt u povijesti CFR-a. Cilj projekta bio je da se vidi „kako se svjetski trendovi m o g u usmjeriti prema o d r e đ e n o m željenom b u d u ć e m ishodu". Taj željeni budući ishod bio je p o t p u n o dezintegriranje ekonomije. Fred Hirsch, svojevremeno u r e d n i k londonskog Economista, objasnio je u ogledima p o d naslo­ vom Alternative monetarnom valjalo izvesti: neredu {Alternatives to Monetary Disorder) kako bi to

Određeni stupanj kontrolirane dezintergacije u svjetskoj ekonomiji legitiman je cilj u o s a m d e s e t i m godinama, a m o ž d a i najrealniji za umjereni međunarodni e k o n o m s k i poredak. Središnji normativni problem međunarodnog e k o n o m s k o g poretka u pred­ stojećim godinama jest kako osigurati da se dezintegracija doista odigra na kontroli­ rani način, a da ne sklizne u spiralu štetnog restrikcionizma. Problem stoga ne leži u minimiziranju politizacije u smislu procesa političke intervencije u tržišne rezultate; problem je stvaranje okvira koji je u stanju podnijeti povećanu razinu takve politiza­ cije koja se prirodno javlja zbog promjene u ravnoteži kako d o m a ć e ekonomije tako i m e đ u n a r o d n o g sustava.

sokih carina kojima se sprječava uvoz britanskih polugotovih proizvoda b) vladinih ulaganja u infrastrukturu kojima se stvaraju ciljana poboljšanja na unutarnjem planu c) nacionalne banke čija politika potiče rast proizvodnih poduzeća. Početkom pedesetih godina, dok se poslijeratni liberalni ekonomski sustav na­ očigled raspadao, angloamerički primat suočio se s prvim stvarnim izazovom koji je dolazio od tadašnjih zapadnih saveznika. Francuska, Savezna Republika Njemačka i američke nacionalističke snage predlagale su n o v u orijentaciju u pravcu preuzimanja obveze obnavljanja industrijskog razvitka širom svijeta. „Takva politika mogla je zna­ čiti industrijalizaciju ključnih sektora u Trećem svijetu, a time i pojavu novih, zdravih i snažnih nacija - ponavljanje britanske n o ć n e m o r e s početka dvadesetog stoljeća. Takva politika također bi značila da će Francuska, Savezna Republika Njemačka i Ja­ pan, zahvaljujući p o s e b n i m vezama sa zemljama Trećeg svijeta, doživjeti industrijski bum, jer bi se njihova gospodarstva pokrenula kroz proizvodnju kapitalnih dobara potrebnih novim državama. Početkom 1973. godine zapadnonjemačka marka već je pregazila britansku funtu, a do srpnja-kolovoza bila je na putu da p r e u z m e primat nad slabunjavim američkim d o l a r o m . " 1 " Ekonomski razvoj podrazumijevao bi i b u d u ć u konkurenciju perspektivnih ze­ malja: konkurenciju koju je, dakako, trebalo ugušiti u kolijevci. S pozicije establi­ šmenta, vođenje poslova na takav način ima očitu prednost: „Prvo, gospodarska raz­ mjena [sa slabijim državama] uvijek se može iskoristiti kao o r u đ e političke m o ć i u obliku bojkotiranja, podmićivanja i manipuliranja trgovinskim poticajima. Drugo, gospodarski odnosi m o g u djelovati na razini od osnovne važnosti i, preko m o g u ć n o ­ sti koju n u d e u formi trgovine i financiranja, oblikovati temelje gospodarske politike slabijega, manje razvijenog gospodarstva. Na taj način slabija zemlja u e k o n o m s k o m odnosu, poput slabije klase u društvu, postaje ne samo skupinom nasumce izmiješa­ nih pojedinaca, nego i partikulariziranim, izoliranim i ovisnim sudionikom u svjet­ skom gospodarstvu.""
2

U prijevodu: ključna politička zadaća jest p o d svaku cijenu spriječiti p o n o v n u pojavu gospodarskog nacionalizma u svim oblicima - industrijskom, tehnološkom i znanstvenom. Zašto bi Rockefeller i ostali američki Trilateralci, Bilderbergovci i članovi CFR-a željeli razoriti industrijsku m o ć Sjedinjenih Država? Da bismo razumjeli razloge m o ­ r a m o se u k r a t k o osvrnuti na e k o n o m s k u povijest dvadesetog stoljeća. Britansko carstvo počelo je gubiti industrijsku p r e m o ć tijekom dvaju posljednjih desetljeća devetnaestog stoljeća. D o k je britanska m o ć m a l o - p o m a l o opadala, Sjedi­ njene Države, Japan, Francuska i Njemačka pretekle su je na području industrijske proizvodnje. Kako je bilo m o g u ć e da se zemlja p o p u t Francuske, gotovo uništena za vladavine Napoleona III, uspjela izgraditi u tako kratkom razdoblju? Odgovor je jednostavan. Francuska gospodarska politika temeljila se na „odlučno antiliberalnoj ekonomskoj teoriji dirigirane ekonomije, poistovjećenoj s teoretskim radovima Alexandera Hamiltona i velikih američkih ekonomista Henrya i Mathewa Careva."
110

Do japanskog gospodarskog čuda došlo je zahvaljujući privrženosti načelima re­ volucije Meiji od 3. siječnja 1868. koja su u japansko društvo unijela značajne refor­ me: obvezno opće obrazovanje, sveopću modernizaciju i poticaj razvitku kapitalizma i tržišta sukladno tradiciji američkih ekonomista. Reforme revolucije Meiji stvorile su temelj modernizacije japanske industrije u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, ali i p o t r e b n e elemente i iskustvo za poslijeratno „japansko čudo". Njemačka je također izrasla u vodeću svjetsku industrijsku silu zato što je slijedila smjernice velikog njemačkog ekonomista Friedricha Lista, koji je bio p o d značajnim utjecajem Hamiltonovih ekonomskih načela i američke škole političke ekonomije. U devetnaestom stoljeću List se snažno protivio britanskom „kupi-jeftino-prodaj-skupo" m o d e l u slobodne trgovine. Britanska oligarhija bila je itekako svjesna da - želi li preživjeti - m o r a uništiti Hamiltonov „američki sustav" razvojnog gospodarskog nacionalizma, zamišljen s na­ mjerom da Americi omogući gospodarsku neovisnost i nacionalnu samodostatnost, koje se imaju ostvariti nametanjem industrijske zaštite uz p o m o ć : a) selektivnih vi-

U pokušaju uništavanja Hamiltonovog „američkog sustava" ekonomskog na­ cionalizma, u Sjedinjenim Državama p o k r e n u t i su britanski nadomjesci - Zaklada Ditchley i Institut Aspen za Humanističke studije u Coloradu. Institut je financirao lord Bullock iz Kraljevskog instituta za m e đ u n a r o d n e o d n o s e [RIIA]. RIIA je ogranak Okruglog stola, čiji je pak američki ogranak Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose. Institut Aspen imao je vodeću ulogu u Falklandskom ratu između Britanije i Argentine, o čemu sam pisao u prvom dijelu knjige. Latinska Amerika je važna Sjedi­ njenim Državama kao m o g u ć e golemo tržište za američki izvoz tehnologije i opreme za tešku industriju, kojim bi se moglo oživjeti m n o g e posrnule američke tvrtke i osi­ gurati na tisuće novih r a d n i h mjesta. U „postindustrijskom razdoblju" Bilderberga/ CFR-a/TC-a takvo što se m o r a spriječiti p o d svaku cijenu.

Jedan od neobičnijih prijedloga koji je Zaklada Ditchlev javno zagovarala bio je onaj o dvojnom državljanstvu za Veliku Britaniju i Sjedinjene Države; američki stru­ čnjaci za Ustav bili su šokirani, budući da Britanci nemaju legalni status „građana" nego „podanika". Institut Aspen i Zaklada Ditchlev ne postoje sami za sebe već kao dio goleme sistemske organizacije u kojoj se preklapaju nadležnosti Bilderbergovaca, članova CFR-a i Trilateralaca. Svi oni imaju različite funkcije u ispunjavaju d u g o r o č n i h za­ dataka pri stvaranju zajednice razvijenih nacija. Kako je rekao David Rockefeller u Memoarima: „Neki čak vjeruju da s m o dio nekakve tajne klike koja radi protiv naj­ boljih interesa Sjedinjenih Država i govore o mojoj obitelji i o meni kao o „internacionalistima" koji zajedno s d r u g i m a diljem svijeta snuju zavjeru da izgrade cjelovitiju globalnu političku i gospodarsku strukturu - jedan svijet, ako hoćete. Ukoliko sam za to optužen, kriv sam i p o n o s i m se time." O n o č e m u s m o svjedočili kao djelu te „tajne klike" jest p o s t u p n o propadanje gospodarstva SAD-a koje je započelo tijekom osamdesetih godina.
Korporativni razbojnici, koji se snabdijevaju prljavim n o v c e m p u t e m m r e ž e vis o k o p r i n o s n i h o b v e z n i c a s najvećim rizikom, p o k u p o v a l i su značajan d i o kor­ porativne Amerike, a ostatku utjerali strah u kosti. O n i koji su pali k a o žrtve razbojnika - i oni koji su se bojali da bi tek m o g l i postati žrtve - obratili su se investicijskim b a n k a m a i odvjetničkim tvrtkama iz Wall Streeta tražeći „zašti­ tu." Postupak otkupa tvrtke z a d u ž i v a n j e m / v i s o k o p r i n o s n i m o b v e z n i c a m a fun­ k c i o n i r a o je sam po sebi k a o g o l e m i reket, zaštitarina kojom se uništava j e d n e kako bi se naplatio danak od drugih. U isto vrijeme prljavi je n o v a c prokuljao na tržište nekretnina, o s o b i t o preko gigantskih kanadskih g r a đ e v i n s k i h p o d u z e ­ tnika... Te su tvrtke gradile n e b o d e r e koji su se p o t o m p u n i l i u s l u ž n i m djelatni­ c i m a - bankarima, odvjetnicima, r a č u n o v o đ a m a , tajnicima i o s t a l o m u r e d s k o m gospodom... Poplava vrućeg novca na tržištima nekretnina prouzročila je rast cijena nekre­ tnina. „Bogatstvo" stvoreno rastućim cijenama osiguravalo je n o v e količine novca koje se m o g l o upumpavati u sumnjive poslove... Špekulant se od neprijatelja pretvorio u uzor... Staromodna proizvodna industrija postala je utočište „gubitnika": nadomjesti­ la ju je svježa, nova „industrija" financija i informacija... Posljedica svih tih špekulacija i gubitka pravila i ograničenja bila je o p u s t o š e n o materijalno gospodarstvo Sjedinjenih Država. U posljednjih trideset godina proizvo­ dni kapaciteti gospodarstva SAD-a srezani su napola, ukoliko ili procjenjujemo ko­ risteći se košarom proizvoda po stanovniku, po kućanstvu i po č e t v o r n o m kilometru

kao mjerom. Istodobno su novčana potraživanja prema toj proizvodnji u opadanju narasla preko svih granica. 1 1 3

Na kraju su bogati postali još bogatiji, s i r o m a š n i još siromašniji, a srednja klasa se n e p r e s t a n o stanjuje. To je cijena koju su m e đ u s o b n o p o v e z a n e organi­ zacije s „ m e đ u n a r o d n i m k r u g o m p r i p a d n i k a " silom naplatile n a m a iza leđa. Ž r ­ tvovali su n a š e snove, n a š u n e o v i s n o s t i n a š u s a m o s t a l n o s t na o l t a r u svog N o v o g svjetskog p o r e t k a . Richard N. C o o p e r , Trilateralac i j e d a n od a u t o r a Izvještaja r a d n e s k u p i n e za 1977. g o d i n u pod naslovom Ususret obnovljenom međunarodnom poretku (To­ ward a Renovated International System), ovako je definirao namjere Komisije u vezi s k o n t r o l o m svijeta: „ P o d r š k a ljudskim p r a v i m a m o r a t će biti u s k l a đ e n a s d r u g i m v a ž n i m ciljevima svjetskog p o r e t k a . N e k a načela Trilateralne komisije koja se o d n o s e na d e t a n t sa Sovjetskim Savezom i d r u g i m k o m u n i s t i č k i m država­ ma mogla bi biti u s u p r o t n o s t i s p o l i t i k o m p r o m i c a n j a ljudskih prava." Je li to m o ž d a n o t a neslaganja? Jedan član poziva na u r a v n o t e ž e n o s t ciljeva Trilateralne komisije i n e i z r a v n o u p o z o r a v a da je u postojećoj provedbi njenih planova p r i m j e t a n n e d o s t a t a k ravnoteže. Koliko god se mi nadali rastu nesuglasica u n u t a r Rockefellerove Trilateralne komisije, n i k a d a n e ć e m o dočekati da je vidimo kako se, n a k o n implozije, urušava u vlastite temelje. Eustace Mullins objašnjava: „Rockefellerovi djeluju u jasno o d r e ­ đ e n i m sferama utjecaja. ' D o b r o t v o r n e ' organizacije, poslovne kompanije i političke skupine uvijek se pretapaju u tijeku rada. Niti j e d a n segment D r u ž b e ne smije se zasebno isticati ni stvarati neovisnu politiku, bez obzira na opravdanost razloga, zato što djeluje p o d k o n t r o l o m svjetske financijske strukture: to znači da se, zahva­ ljujući o d r e đ e n o j vještoj financijskoj makinaciji, svakog dana m o ž e dogoditi da sva njegova bogatstva p o s t a n u gotovo bezvrijednima. To je k o n a č n a kontrola, jamstvo da nitko ne m o ž e napustiti organizaciju. U t o m slučaju ne samo da bi bio lišen čita­ vog bogatstva, nego bi o d m a h p o s t a o ž r t v o m n a r u č e n o g ubojstva.""' 1 Pa k a k o se o n d a itko m o ž e suprotstaviti takvoj m a s t o d o n t s k o j mašineriji koja, p o p u t h o b o t n i c e , postaje sve veća, smionija i jača d o k p r u ž a pipke i guši sve i svakoga tko joj s t a n e na put? Naši politički, vojni i financijski v o đ e još su uvijek o d g o v o r n i za svoje p o s t u ­ pke. Učinite svoj glas v a ž n i m . Vratite i z v o r n u d e m o k r a c i j u A b r a h a m a Lincolna: vladavina n a r o d a , od n a r o d a i za n a r o d . Jedina stvar koje se ta s a m o z v a n a „tajna klika" financijskih a r i s t o k r a t a s t r a š n o boji jest javni prosvjed zato što su o n i bili glavni p o k r e t a č i j e d n e od najrazornijih revolucija u povijesti. No ne m o r a j u sve revolucije biti nasilne. U s v a k o m e tko zajedno s d r u g i m a m i r n i m ali čvrstim gla­ som kaže „ N E " leži s t r a h o v i t a snaga.

O n o što je E d w i n H. C h a p i n r e k a o u d e v e t n a e s t o m stoljeću vrijedi još i da­ n a s : „ N i vojske ni države nisu unaprijedile ljudsku vrstu; ali tu i t a m o , tijekom stoljeća, u s t a n e p o j e d i n a c i njegova sjena p r u ž i se p r e k o svijeta."

U H I Ć E N J E , 2004.

M

isli mi se k o n a č n o j e d a n p u t nisu bavile Bilderbergovcima. Niti p o s p a ­ n i m talijanskim ljetovališnim g r a d i ć e m po i m e n u Stresa gdje su se pla­ nirali sastati te g o d i n e . D o k sam se probijao m i l a n s k i m a e r o d r o m o m

Malpensa, za p r o m j e n u sam razmišljao pokušavajući p r o n a ć i s m i s a o u vlastitoj prošlosti. Da li se ključ za čitanje tajnih n a c r t a m o g života nalazio negdje u skla­

dištu u p a m ć e n i h slika i skrivenih likova? Što ako n i k a d a ne otkrijem taj ključ? Što će se d o g o d i t i sa m n o m ? „Buona sera. G o s p o d i n e , da li biste, m o l i m Vas, pošli s n a m a ? " O š t a r glas p r o r e z a o mi je misli. P o d i g a o s a m pogled. Približavao mi se m u ­ škarac odjeven u kišni o g r t a č . Z a č u d i o me taj kišni ogrtač. Kroz stakleni zid koji s e p r o t e z a o d u ž a e r o d r o m s k o g t e r m i n a l a vidio s a m plavo m e d i t e r a n s k o n e b o . Nigdje ni oblačka. A o n d a sam ispod o g r t a č a spazio odsjaj a u t o m a t s k o g oružja obješenog m u p r e k o r a m e n a . U t r b u h u sam osjetio grč. Fizički osjećaj unaprijed p r i p r e m l j e n e tragedije ili - točnije - s v e p r i s u t n e sjene s kojom sam živio, podsjetio me na o p a s a n p u t kojim sam k r o č i o k r o z život. Čovjek u k i š n o m o g r t a č u zaustavio s e t o č n o p r e d a m n o m , k v r c n u o p e t a m a i salutirao, d o t a k n u v š i sljepoočnicu k a ž i p r s t o m i s r e d n j a k o m . Kroz misli mi je projurila slika Cvilibima, je u p i t a o . S dva a e r o d r o m s k a čuvara i s l u ž b e n i k o m odjela za n a r k o t i k e koji je v o d i o d o b e r m a n a detektiv i ja ušli s m o u prostoriju za p r i v r e m e n o lišavanje s l o b o d e , n a m i j e n j e n u ispitivanju i pretresanju sitnih lopova i k r u p n i h k r i m i n a l a c a . Soba je bila t a k o m a l a da je u nju jedva stao o g r o m n i stol koji je z a u z i m a o većinu p r o s t o ­ ra. Uz njega je stajao niski stolić koji je pojačavao dojam smiješnog nesrazmjera. C v i l i b u m a i prošlogodišnjeg doživljaja u Versaillesu. Predstavio se kao detektiv. „ D a li biste, m o l i m Vas, pošli s n a m a ? " - p o n o v n o

Na stoliću se kočoperila m a l a svjetiljka. Kad s m o se svi - uključujući i d o b e r m a ­ na - nagurali u n u t r a , detektiv je zatvorio vrata. U sablasnoj tišini č u o sam kako vjetar lagano šuška s vanjske s t r a n e prozora, a i z n u t r a sam, kroz t a n k i zid sobe, razabirao kako n e t k o plače, pa zatim r i t m i č n o cvili. Naposljetku mi je p o z o r n o s t p r i v u k a o odjek teških k o r a k a u h o d n i k u . „ M o ž e t e skinuti kaput", oglasio se j e d a n od čuvara, pokazavši glavom p r e m a visokoj vješalici u k u t u . Kad se d a n a s toga prisjetim o b u z m e me stid pri p o m i s l i na s t r a h što sam ga osjećao d o k sam m e h a n i č k i p o t e z a o p a t e n t n i zatvarač vjetrovke. Istegnuvši se koliko sam god m o g a o , p r e b a c i o sam vjetrovku p r e k o najviše kuke: kliznula je n a t r a g i povukla za s o b o m još dva ogrtača i v u n e n u j a k n u . Sva četiri k o m a d a odjeće šušteći su p o p a d a l a na p o d . D v o u m i o sam se da li da ih p o d i g n e m , no na kraju sam o d l u č i o ostaviti h r p u na p o d u . N a s l o n i o sam se na zid i o k r e n u o se pre­ ma svojim s l u ž b e n i m ispitivačima s č v r s t o m n a m j e r o m da o s t a n e m h l a d n o k r v a n , p r e m d a sam osjećao k a k o mi znoj c u r i stražnjom s t r a n o m vrata. Lei come si chiama . (Kako se zovete?) Rekao sam mu k a k o se zovem. „Koje ste n a c i o n a l n o s t i ? " „Kanađanin." Da che parte di Canada e Lei
7 7 7

N o s i o s a m s a m o r u č n u prtljagu. N i s a m j e h t i o p r e d a t i n a šalteru, t a k o d a m o g u imati t o r b u uza se. N a p r e z a o s a m m o z a k . Jesam li je i u j e d n o m t r e n u t k u igdje n e p r o m i š l j e n o ostavio? Koliko se god t r u d i o p r i k r i t i n e r v o z u n i s a m uspije­ vao nazrijeti ni tračka n a d e . Najbolji scenarij koji s a m m o g a o očekivati bio je da će me s t r p a t i n a z a d u avion i poslati kući. „Izgubljeni raj Bilderberga" - već s a m vidio naslov u i d u ć e m izdanju mojih novina. Jedan od č u v a r a p o d i g n e t o r b u i stavi je na veliki stol. O k r e n u o mi je leđa dok ju je otvarao. Sve što sam vidio bili su oštri kutovi njegovih laktova kako se miču a m o - t a m o d o k mi je p r e k a p a o po s t v a r i m a . Najedanput p o d i g n e glavu, uzvikne i izvuče iz t o r b e t a n k u , o t r c a n u knjigu pjesama Afanasija Feta. Ruski impresionistički pisac s kraja d e v e t n a e s t o g stoljeća, Fet je bio u stanju napisati stih koristeći s a m o i m e n i c e i p r i t o m stvoriti osjećaj nespokoja, što me ispunjavalo krajnjim č u đ e n j e m i divljenjem. Ta knjiga predstavljala je srž moje r u s k e d u š e i stoga s a m n e r v o z n o gledao čuvara k a k o prevrće stranice s m a g a r e ć i m ušima, tiskane ćirilicom. Kao po zapovijedi, svi u sobi počeli su govoriti u isti m a h . D r u g i čuvar, s n a o č a l a m a , zgrabio je knjigu i o d m a h objavio da je bio u Rusiji i da zna n e š t o r u s k i h riječi. »Boršč (juha od cikle)," obratio mi se p o n o s n o , n a k o n čega je rekao još raduga (diiga) i privjet (zdravo). Z a t i m je, s takvim o g r a n i č e n i m rječnikom, p o k u š a o složili suvislu rečenicu.

(Iz kojeg ste dijela Kanade?) Lei dove abita .

7

P o k o r n o sam ga slušao p o l u o t v o r e n i h usta: njegovo znanje r u s k o g podsjetilo me na g o l e m o p r o s t r a n s t v o stepe, tog otoka n a d e usred beskraja p r a z n i n e . S a m o ga slušati kako mi m r c v a r i materinji jezik već je bilo dovoljno teško; p o k u š a t i shva­ titi n e š t o od o n o g a što govori p r e t v a r a l o se u čisto mučenje. Detektiv je sjeo na k l u p u pokraj m e n e , a ja sam još uvijek stajao naslonjen na zid. U b a c i o je p e p e r m i n t u usta i uzeo od čuvara m o g Feta. P r e š a o je p r s t i m a p r e k o h r p t a knjige prije no što ju je otvorio i p o č e o prelistavati. Glava mu se m i ­ cala zajedno s u s n a m a d o k je p o k u š a v a o pročitati riječi s j e d n e stranice. O n d a je izgubio z a n i m a n j e za knjigu, položio je na k l u p u pokraj sebe i smjesta zaboravio. Takav čovjek ne bi služio na čast niti j e d n o j a e r o d r o m s k o j službi s i g u r n o s t i : ne baš mlad, šiljastog nosa, m a s n e kose s razdjeljkom, p o d b u h l i h k a p a k a i g a d n o izgriženih noktiju. U susjednoj sobi n e t k o se g r o h o t o m nasmijao. S d r u g e s t r a n e h o d n i k a stolica je b u č n o zastrugala po p o d u . I z n e n a d a se naša vrata s t r e s k o m otvore. Policajac u civilu s futrolom za oružje o b j e š e n o m p r e k o r a m e n a ude u sobu. U lijevoj ruci nosio je c r v e n u m a p u za spise. Prepoznavši detektiva, u s h i ć e n o r i k n e i ispruži d e s n u r u k u , migoljeći sa svih pet prstiju. Detektiv ga zgrabi za r u k u i ž u s t r o ga t r e s n e po l e đ i m a . O p e r a t i v a c u civilu p r o š a p ć e n e š t o detektivu, na što mi obojica o k r e n u leda i s t a n u razgovarati p r i g u š e n i m g l a s o m . Dali su z n a k r u k o m dvojici

(Gdje živite?) Qual e U suo numero di tele/ono7 (Koji je Vaš broj telefona?) E la prima volta che viene in Italia . (Da li ste prvi p u t u Italiji?) O d g o v a r a o sam im k r a t k o i jasno. G o d i n e praćenja D r u ž b e Bilderberg na­ učile su me d a j e to najlakši n a č i n izbjegavanja sukoba s p o g r a n i č n i m č u v a r i m a s k l o n i m a nasilju i s policajcima b r z i m a na o k i d a č u . N a g l e d a o sam se n o v i n a r a koje su vraćali s g r a n i c e zbog nepromišljenosti. „Htjeli b i s m o pregledati Vašu prtljagu. I m a m o razloga vjerovati da m o ž d a p r e n o s i t e d r o g u " - p r o g o v o r i detektiv. Drogal O p t u ž b a me p r e n e r a z i l a . „Ako i m a t e d r o g u , bit će bolje da n a m to kažete prije nego što Vam o t v o r i m o t o r b u " - d o d a službenik odjela za n a r k o t i k e . U n o r m a l n i m o k o l n o s t i m a o p t u ž b a za švercanje d r o g e ne bi me preplašila: niti u z i m a m d r o g u , niti bi mi p a l o na p a m e t da je u torbi n o s i m p r e k o granice, ali moje i m e p o z n a t o je izvan granica, svim odjelima tajnih službi od M o s s a d a do KGB-a, MI6-a, FBI-a i CIA-e. Svaki n o v i n a r koji je p r a t i o bilo koji godišnji skup Bilderberga fotografiran je, uzeti su mu o s o b n i p o d a c i i informacije o njemu p r e k o I n t e r p o l a su razaslane svim m e đ u n a r o d n i m agencijama za zaštitu. Je li mi n e t k o m o ž d a p o d m e t n u o d r o g u u torbu?

č u v a r a i s l u ž b e n i k u odjela za n a r k o t i k e , pa su se sva p e t o r i c a zbili j e d a n uz d r u ­ goga. U n a t o č t o m e što su nastojali šaptati uspijevao sam r a z a b r a t i p o j e d i n e dije­ love rečenica na talijanskom: Cosa vuoi dire . (Što h o ć e š reći?), Non capiseo nulla] (Ništa ne r a z u m i j e m ! ) , Che cerca . (Što on traži?) Valjda su se o k o nečega složili, jer su svi n a j e d n o m zašutjeli. D e t e k t i v se o k r e n u o , u s t a o i p r i š a o m i . U s t o b o č i o se p r e d a m n o m . Stajali s m o oči u oči. Ču­ vari su zauzeli mjesta p o k r a j vrata, policajac za n a r k o t i k e sjeo je na r u b stola, a o p e r a t i v a c u civilu n a s l o n i o se na s u p r o t n i zid. D o k su se svi t a k o premještali, d o b e r m a n je - kao i d o t a d - m i r n o spavao na o t i r a č u ispred vrata. „ D a v i d i m o , o t k u d ja Vas p o z n a j e m ? " Detektiv je, p o t p u n o n e u m j e s n o , p o č e o govoriti b a r š u n a s t i m glasom, ali nje­ gova više nego grozna g l u m a s a m o ga je učinila manje o p a s n i m i smješnijim. Jedva sam o d o l i o da se ne nasmiješim. N a k o n p u n o g sata ispitivanja koje se činilo b e s k o n a č n i m prešli s m o u r u t i n u , a ja sam p o č e o otkrivati b i z a r n i h u m o r u situ­ aciji u kojoj sam se n a š a o . O p e t je k r e n u o s istim pitanjima. Dove siete alloggiati7 (Gdje ste odsjeli?) Sada je, za p r o m j e n u , zatražio da mu p o k a ž e m avionsku k a r t u i rezervaciju za h o t e l . Izvukao sam ih, z g u ž v a n e do neprepoznatljivosti, iz uobičajenog n e r e d a mog ruksaka. „Koji biste razlog Vi m o g l i imati za posjetu Stresi u ovo d o b a g o d i n e ? " N i s a m ništa o d g o v o r i o . S a g n u o s a m se da p o k u p i m Feta koji je, zaboravljen, ležao na klupi. „Pustite sad knjigu" - n a r e d i detektiv. Poslušao s a m ga na pola p u t a do klupe i p o n o v n o se uspravio. Detektiv izvuče nekakvu fotografiju iz c r v e n e m a p e za spise koju je sada d r ž a o u desnoj ruci. N i s a m m o g a o vjerovati svojim o č i m a . Pred n o s o m mi je bio p r i m j e r a k moje vlastite o d v r a t n e crno-bijele fotografije sa španjolske o s o b n e iskaznice. „Kakvog posla Vi imate u Stresi?" - ponovi on pitanje na savršenom engleskom. Tu nije m o g l o biti z a b u n e . N e t k o iz španjolskog M i n i s t a r s t v a u n u t a r n j i h p o ­ slova p o s l a o je moju fotografiju talijanskim službama s i g u r n o s t i . Talijani su znali zašto s a m d o l e t i o u M i l a n o i čekali su m e . Što je još gore, španjolsko M i n i s t a r s t v o u n u t a r n j i h poslova s i g u r n o je surađivalo s Bilderbergovcima koji su htjeli zau­ staviti moje istraživanje. N a p e t o s a m z u r i o u k o m a d staniola koji je svjetlucao na p o d u , a u glavi su mi se k o m e š a l e misli. U j e d n o m času svi k o m a d i ć i slagalice sjeli su na svoje mjesto. Shvatio s a m n e š t o što s a m gledao ali n i s a m shvaćao - zašto me a e r o d r o m s k a služba s i g u r n o ­ sti zaustavila, zašto su me ispitivali, zašto sam z b o g njih m o r a o izgubiti vrijeme.
7 7

Nisu me m o g l i zadržati jer n i s a m u č i n i o ništa, ali me nisu htjeli pustiti j e r im je bilo r e č e n o d a m e z a d r ž e p o d k o n t r o l o m . Sijevnulo m i j e j e d n o s t a v n o rješenje. Idući p o t e z bio je m o j i, ako ga o d i g r a m k a k o valja, s l o b o d a n sam. „ G o s p o d o " - r e k a o sam - „ i m a t e dvije m o g u ć n o s t i . Ili me uhitite i o p t u ž i t e za nekakvo k r i v i č n o djelo, ili me pustite. Komedija je završila. Vi z n a t e zašto sam ja ovdje, a ja z n a m da vi znate da ja z n a m vaš plan igre." Uslijedilo je još j e d n o kratko savjetovanje petorke. Čekao sam i piljio u sjenu koju je trak staniola ostavljao na p o d u . Bilo mi je dosta svega, bio sam bijesan na njih, na sebe, na cijeli svijet koji ne zna, ne želi znati i ne m a r i za Bilderbergovce: u toj ma­ loj, beznačajnoj sjeni vidio sam malu, beznačajnu svakodnevnu egzistenciju. Ali sam isto t a k o z n a o da ću se za n e k o l i k o m i n u t a voziti u taksiju p r e m a obali jezera M a g g i o r e , u Stresu, na godišnju s k u p š t i n u D r u ž b e Bilderberg; na s a s t a n a k sa s k u p i n o m n e u s t r a š i v i h n o v i n a r a , mojih prijatelja, koji su svemu uspr­ kos došli u taj p o s p a n i g r a d i ć : ljudi p o p u t m e n e koji p o d n o s e nezamislive teškoće k a k o bi r a z o t k r i l i D r u ž b i n s v e o b u h v a t n i p l a n stvaranja Svjetske vlade i Jedinstve­ nog svjetskog p o r e t k a . Dakle, što je „vrijeme" - u p i t a o sam se u taksiju, p o n o v n o utonuvši u ra­ zmišljanje - a k o ne tek b e š ć u t n i p r o t o k i p r o p a d a n j e ? Oblik spoznaje? Rađanje svijesti? Pa ipak, još manje r a z u m i j e m zašto S u d b i n a stalno spaja Bilderbergovce i m e n e i zašto baš ja m o r a m pisati o njima. J e d n o m s a m p r o č i t a o : Pisati ne znači biti odsutan brajaju se našoj prošlosti. P o k u š a o s a m se u s r e d o t o č i t i na o n o što me čekalo u Stresi. D v a d e s e t i d v o satni r a d n i d a n i , telefonski pozivi z b o g provjeravanja informacija d o b i v e n i h od izvora, n e p r e k i d n o u z n e m i r a v a n j e od s t r a n e tajnih službi, prijetnje, n e o v l a š t e n a pretresanja, sastanci i sastanci s o n o m a l o h r a b r i h d u š a koje prkose prijetnjama Bilderbergovaca k a k o bi n a m otkrile d r a g o c j e n e p o j e d i n o s t i njihovih dijaboli­ č n i h p l a n o v a . N o n i k a k o n i s a m uspijevao skupiti misli. N e p o v e z a n e slike plesale su mi u glavi. T o t a l n o porobljavanje. Ljudskom r u ­ k o m izazvane nestašice h r a n e koje su p o m e l e milijune ljudi u grob. Patnje, j o š veće patnje. Neizrecive, neljudske žrtve. Zašto? Je li doista m o g u ć e da bi n e t k o h t i o nanijeti svijetu toliko boli z b o g vlastite zarade? Boreći se da z a d r ž i m suze, podsjećao s a m se da moja p o t r a g a za i s t i n o m predstavlja o b r a n u m o r a l a p r o t i v gramzivosti i m o ć i . Razmišljao s a m i p r e m i š l j a o o s r e t n i m z a v r š e c i m a j o š n e n a p i s a n e p r i č e o i z g u b l j e n o m raju: n a š e m o š t e ć e n o m svijetu. Što bi značilo zauvijek izgubiti sre­ ću? Raj i g u b i t a k raja nedjeljivi su. Ne s a m o zato što su pravi rajevi - izgubljeni nego postati odsutan; biti netko i zatim otići, ostavljajući tragove. A ti tragovi, naposljetku sam shvatio, p r i ­

rajevi, n e g o i zato što ne postoje rajevi bez g u b i t k a : o n o što ne m o ž e š izgubiti nije raj. D r u ž b a Bilderberg je, n a r a v n o , postala m e t a f o r o m za s t r a h . I s p o d njenog ludila postoji spoznaja da n a s vrijeme i p r o s t o r - kao ljubav i s m r t - mijenjaju i svjedoče o n a m a , d r ž e se za nas i ispituju nas. Vrijeme i p r o s t o r uključuju n e o p o zivost i čine nas o n i m a koji j e s m o .

THE WHITE

HOUSE

WASHINGTON

Američki predsjednik Dwight Eisenhower potiče svog pomoćnika Gabriela Haugea da ode na skup­ štinu Družbe Bilderberg 1955. godine u Barbizonu u Francuskoj. Obratite pozornost na rukom dopisano„(govt)" [skraćeno od government"], što znači da bi Hauge trebao putovati na račun američke vlade/poreznih obveznika. Bilderbergovci su godinama tvrdili da članovi Družbe dolaze na skupove kao obični građani, a ne kao predstavnici vladajućih struktura. Kao što možete vidjeti iz Ikeovom rukom dodane bilješkice, to je notorna laž. Prijevod memoranduma BIJELA KUĆA WASHINGTON 11. ožujka 1955. MEMORANDUM UPUĆEN GABRIELU HAUGEU • Primio sam na znanje da će princ Bernhard sljedećeg tjedna održati sastanak u Barbizonu, nastavlja­ jući ispitivanje mogućnosti za poboljšanje europsko-američkih odnosa.

Prvi poznati izvještaj o skupštini Bilderberga u kojem se govori o Koordinacijskom odboru Družbe napisan je za jedan nizozemski dnevnik 1958. godine: U„Bilderbergu" se moćnici mogu ispuhati. Počela skupština Bilderberga Počela je skupština Bilderberga, skrovito okupljanje„Koordinacijskog odbora" koje se pod predsjedanjem princa Bernharda ovog vikenda održava u Oosterbeeku. Imena sudionika nisu objavljena. Skupština će završiti u ponedjeljak poslijepodne. U tišini Izbor je pao na „Bilderberg", zato jer je smještaj tog hotela osobito prikladan. Tražili smo hotel s ugledom i atmosferom, u kojem će se
y

odeći ljudi međunarodne diplomacije i poduzetništva osjećati kao kod kuće. Također je bilo potrebno da hotel bude donekle na osami.

Dakle, ne pokraj glavne prometnice, blizu velikog grada ili na obali jezera, jer bi u tom slučaju brojni novinari, fotografi ili snimatelji mogli uznemirivati i slikati goste. Stoga je nužni preduvjet za uspjeh skupštine bio skrovitost. A „Bilderberg" je takvu skrovitost pružao. Do hotela se može doći jedino ako
Se

s glavne ceste prema Arnhemu skrene na cesticu s drvoredom, na čijem se početku nalazi ograda s ulazom. Kad bismo mogli na neko­

liko dana unajmiti cijeli posjed i tiskati pojedinačne ulaznice, nekoliko bi čuvara bilo dovoljno za nadzor nad svime što se događa, ^ m u onda tolika tajnost? Što im je cilj, što li su kuhali? Jamačno ništa što ne bi moglo podnijeti svjetlost dana i ništa što bi moglo otići ukrivo ili dovesti do beskonačnih lančanih reakcija ukoliko bi bilo obasjano svjetlošću dana.

I Ako Vi osobno možete uklopiti to putovanje u Vaš raspored, savjetujem Vam da pronađete novac i odete u Francusku.

Kopije triju stranica dnevnog reda sastanka Koordinacijskog odbora 1958. godine. Koordinacijski odbor odlučuje o konačnom popisu sudionika i točkama dnevnog reda o kojima će se raspravljati i vijećati tijekom sastanka Družbe. Obratite pozornost na nazočnost Guya Molleta,„oca" Europske unije. Zapravo je rad na mehanizmu Europske unije nastavljen i dovršen na sastanci­ ma Bilderberga tijekom ranih pedesetih godina. Ostale poznate osobe su David Rockefeller, Antoine Pinay iz tajnog Pinayevog kruga i Britanac Denis Healey.

Tipično za raspoložive informacije o Bilderbergovcima: Washington Observer Newsletter u izvještaju objavljuje klevete zajedno s vjerodostojnim informacijama. Prijevod članka: KONFABULACIJA KONTROLORA WASHINGTON OBSERVER NEWSLETTER u mogućnosti je ekskluzivno vam otkriti daje strogo tajni sastanak Družbe Bilderberg održan u Sjedinjenim Državama od 22. do 25. travnja 1971. Bilderberg (koji je na svjetlost dana prvi izvukao pokojni Westbrook Pegler) je naziv povremenih skupština međunarodnog prokomunističkog, silno bogatog establišmenta, ćiji članovi kontroliraju Vijeće za međunarodne odnose, a preko CFR-a sve vlade na Zapadu, uključujući i vladu Sjedinjenih Država. Družbu Bilderberg smatra se tek dva stupnja udaljenom od najvišeg vrhunca - tajne vlade koja upravlja svijetom. Iznad Bilderbergovaca su dvije razine međunarodnog cionizma. Tajni sastanak održan je u hotelu„Woodstock Inn" u Woodstocku u Vermontu. Hotel je u vlasništvu obitelji Rockefeller i tijekom tajne skupštine bio je potpuno zatvoren za bilo koga izvan Družbe. Za sigurnost sastanka superbogatih kapitalista pobrinuli su se američki porezni obveznici kroz suradnju FBI-a, tajnih službi i mjesne policije. Prijevoz gostiju - od kojih je većina doletjela u...

Prijevod razgovora: David Rockefeller/Kissinger 11 sati i 12 minuta-13.3.1972. K: Davide, kako si? R: Kako si ti? Želim ti čestitati što si ono ugrabio. Bilo je zaista fantastično. Da li se ti osjećaš ugodno s tim u vezi? K: 0, da. Mislim da smo dobili baš ono što smo htjeli. R: Prekrasno. Djelomično sam htio s tobom razgovarati o tome, a djelomično o Bilderbergu. Napomenuo si da želiš ići ako budeš mogao. K: Volio bih ići. R: Ja letim našim avionom u srijedu, devetnaestoga, pa sam mislio da bi mogao ići s nama. K: To bi bilo lijepo, ali možda je malo prerano. R: Vodim neke članove Kongresa - na primjer, Matta Mathiasa. K: Da, da. Kad se vraćaš? R: Vraćam se... dakle, ostajem u ponedjeljak i imam sastanak grupe. u Parizu, tako da se ne vraćam prije utorka. Morao sam stisnuti nekoliko stvari istovremeno.

K: Ja se ne bih usudio pokazati u Parizu jer bi me 500 novinara pratilo kamo god se maknuo. R: (smijeh) Još nešto: upravo sam bio na jednom od naših međunarodnih savjetodavnih sastanaka i Otto Wolf te puno pozdravlja. K: I on je Bilderbergovac. Zapravo sam ga tako i upoznao.

R: On je često putovao u Kinu, vjerojatno je bio tamo više puta nego bilo koji Europljanin, pa sam ga pitao što misli o tome bi li bilo poželjno da ja onamo odem. Po njegovom mišljenju moglo bi biti dobro da ja to napravim, ali ne na službeni način nego samo preko mojih osobnih kanala. Htio sam čuti što se tebi čini: bi li bila dobra ideja da to pokrenem ili da čekam. Dvije stranice iz 1972. godine s kojih je skinuta oznaka tajnosti, s ispisom telefonskog razgovora tadašnjeg Nixonovog drža­ vnog tajnika Henrya Kissingera i Davida Rockefellera koji raspravljaju o predstojećem sastanku Bilderberga i neslužbenim pokušajima približavanja Kinezima.

K:

Gledaj, ja ću te nazvati potkraj tjedna jer ću dotad dobiti neke odgovore na takva slična pitanja. Ja odlazim u Europu u petak ujutro. A ja ću do četvrtka imati odgovor.

R: K:

R: On je sugerirao da se ide preko ureda u Hong Kongu. K: R: Ne, moj ti je savjet da ideš preko kineskog veleposlanika u Parizu. Dick Watson. Zvuči mi razumno.

K: Reći ću ti jednu stvar. Sjedio sam na večeri pokraj predsjednika „American Expressa" i on mije rekao kako namjerava ući u Kinu. Pisao je svim nekomunističkim ambasadama po svijetu i jedna mu je bila spremna pribaviti vizu. Kad sam bio u Kini ispričao sam to premijeru, a on je pitao kako će ovaj to učiniti, pa sam mu rekao. Pitao me da li mislim da će je dobiti, a ja sam odgovorio - ne jednu. On je rekao - ili pedeset. Ja mislim da, gdjegod je zatražio, uvijek će završiti s (u En-Lajem. R: K: Dobro, ako ti smatraš... Ma ne, mislim da je to dobra ideja. Oni imaju malo manje problema s imenom Rockefeller nego Rusi. Oni ne misle da vi vodite zemlju. Ali znaju za ime i čini mi se da bi bili jako zainteresirani. R: Dakle, Otto Wolf, izgleda, misli kako bi im ovo možda pomoglo da shvate da smo mi ozbiljni. K: Smatram da bi to bilo izvrsno i s našeg i s njihovog gledišta. Po mom mišljenju, ustanovit ćeš da su ugodni za poslovanje. R: K: Razlog zašto to sada spominjem je da ću u lipnju biti u Japanu i... Reći ću ti u četvrtak kamo ćeš se prijaviti, pa ako se ti razni kanali pokrenu, moći ću reći koju riječ o mojim odnosima s tvojom obitelji, tako da mislim da ćeš biti dobro poznat. R: U redu. E, pa, hvala ti puno. Nadam se da si inače dobro. K: Izvrsno sam. Nazvat ću te u četvrtak.

Kopije naših stranica iz izvještaja o sastanku američkih članova Koordinacijskog odbora Bilderberga, održanog u siječnju 1973., na kojem su se utvrđivali dnevni red i sudionici za predstojeći sastanak Družbe Bilderberg u svibnju iste godine u Saltsjdbadenu u Švedskoj. Dio tog dne­ vnog reda bio je posvećen „energiji" koja je pet mjeseci nakon švedskog sastanka zapala u prvu "krizu", poznatu energetsku krizu iz 1973.

SADRŽAJ POPIS SUDIONIKA UVOD PRVA TOČKA DNEVNOG REDA „Mogućnosti razvitka europske energetske politike i posljedice po europsko-sjevernoameričke odnose" Sažetak i uvod u međunarodnu radnu dokumentaciju Sažetak i uvod u američku radnu dokumentaciju Diskusija DRUGA TOČKA DNEVNOG REDA „Proturječna očekivanja u vezi s Europskom konferencijom 0 sigurnosti" Sažetak i uvod u norvešku radnu dokumentaciju Sažetak i uvod u američku radnu dokumentaciju Diskusija

Dio„povjerljivog" izvještaja iz 1973. godine, podijeljenog prisutnima na skupštini Bilderberga. Neke stvari iz ovog izvještaja svakako su vrijedne spomena. Na primjer, izvještaj pokazuje da su Bilderbergovci još tamo 1973. bili dobro upoznati s naftnom krizom u bliskoj budućnosti. Na 55. stranici govori se 0 manipulaciji tržištima energije zbog osobne zarade. Tijekom skupštine Bilderbergovci su otvoreno raspravljali (str. 63) 0 podizanju tadašnje cijene od 3 dolara po barelu do visine od otprilike 10-12,5 dolara po barelu. Čudnog li čuda, nekih šest mjeseci kasnije nafta je poskupjela na 11,65 dolara po barelu. Na 66. stranici izvještaja Družbi se predlaže da Družba radi na međunarodnom sustavu federalnih rezervi. Europa je danas, začudo, utjelovljenje tog sustava, a ni Sjeverna Amerika bitno za njom ne zaostaje. I kao da sve to nije dovoljno, jedan je govornik iz Francuske (na stranici 69) predložio stvaranje međunarodnog odjela za kompenzacije koji bi usmjeravao novac sumnjiva podrijetla od zarada na nafti. Je li onda ikakvo čudo što bi Bilderbergovci silno voljeli da njihove diskusije ostanu tajne? Cjelokupni izvještaj dostupan je na www.BilderbergBook.com.

MOGUĆNOSTI RAZVITKA EUROPSKE ENERGETSKE POLITIKE IPOSUEDICE PO EUROPSKO-SJEVERNOAMERIČKE ODNOSE Ishodište za raspravu 0 ovoj temi predstavljala su dva radna dokumenta - jednome je autor bio sudionik međunarodne razine, a drugome sudionik iz Amerike - koji su podijeljeni prisutnima prije sastanka. Ti dokumenti, kao i komentari njihovih autora koji su ih izložili, ukratko su prikazani u nastavku. Dvadeset i drugi sastanak Bilderberga održanje u Grand Hotelu„Saltj6sbaden" u Saltjdsbadenu u Švedskoj, na dane 11., 12. i 13. svibnja 1973., pod predsjedavanjem Njegovog Kraljevskog Visočanstva princa od Nizozemske. Bilo je nazočno 80 sudionika, odabranih s raznolikih područja: iz tijela vlasti i politike, sa sveučilišta, iz novinarstva, diplomacije, industrije, prijevozništva, sindikata, odvjetništva, bankarstva, iz upravnih tijela raznih fondacija i ustanova, te iz vojnih službi. Došli su iz trinaest zemalja Zapadne Europe, iz Sjedinjenih Država, Kanade i različitih međunarodnih organizacija. U skladu s pravilima, usvojenima prilikom svakog sastanka, svi sudionici su govorili isključivo u svoje ime, ne obvezujući ni na koji način tijelo vlasti ili organizaciju u kojoj eventualno službuju. Kako bi se sudionicima omogućilo da govore stoje iskrenije moguće, rasprave su bile povjer­ ljive i zatvorene za javnost. Dnevni red je bio sljedeći: I Mogućnosti razvitka europske energetske politike i posljedice po europsko-sjevernoameričke odnose II Proturječna očekivanja u vezi s Europskom konferencijom 0 sigurnosti Na otvorenju skupa Njegovo Kraljevsko Visočanstvo princ od Nizozemske pročitao je brzojav sa zahvalama i dobrim željama što ga je bio posla" Njegovom Veličanstvu Gustavu VI Adolfu, kao i odgovor Njegovog Veličanstva. Njegovo Kraljevsko Visočanstvo princ izrazio je žaljenje zbog odsutnosti profesora Johna Pesmazogloua, čiji je zahtjev za izlazak iz Grčke bio odbijen, te gosp. Gerharda Schrodera iz Zapadne Njemačke, kojeg su političke obveze u posljednji čas spriječile da prisustvuje skupu. Nakon podsjećanja na proceduralna pravila Bilderberga, princ je prešao na prvu točku dnevnog reda. Autorovog dokumenta na početku je istaknuo kako postoji prilično široko rasprostranjena suglasnost 0 tome da je energetska situacija alarman­ tna. Mjerodavne brojke opće su poznate, a dijagnoze kretanja na području energetike međusobno su se neznatno razlikovale. Problem je bio odlučiti kakav postupak primijeniti: trebao nam je pothvat s dozom inventivnosti kako bismo izbjegli zapadanje u fatalizam, ali i čvrst osjećaj za stvarnost koji će nas sačuvati od utopijskog pristupa. U tom smislu autor je predložio da se ispitaju smjernice za zajedničku energetsku politiku Europske zajednice, te da se potom razmotri kako bi zemlje koje su najveći potrošači energije mogle međusobno surađivati. | Energetska politika Zajednice. Detaljna razrada energetske politike Zajednice predstavljala je dugoročnu zadaću. U proteklom razdoblju rezul^rala je ograničenim brojem specifičnih mjera, no sada se zahtijeva novi zamah, nadahnut sveobuhvatnim pogledom. jj' fotupna materijalizacija energetske politike Zajednice •toći da su se Europska zajednica za ugljen i čelik i Europska zajednica za atomsku energiju bavile posebice ugljenom i... SMJERNICE ZA EUROPSKU ENERGETSKU POLITIKU I NJENE POSUEDICE PO ODNOSE IZMEĐU EUROPE I SJEVERNE AMERIKE

Izvaci iz izvještaja od 1973. godine: Unatoč svemu, izgradnja i eksploatacija naftnih izvora na Bliskom istoku nije se odrazila u nikakvom ekstenzivnom uključivanju gospodarstava tih zemalja na razini industrije, niti ikakvim značajnijim sudje­ lovanjem njihovih stanovnika u istjecanju golemih količina nafte iz zemlje i dotjecanju golemih prihoda natrag u zemlju. Poslovi su u biti bili ograničeni na malu, zatvorenu skupinu ljudi.

Svi ti problemi doprinijeli su političkoj krizi, a ne naftnoj krizi, po mišljenju jednog britanskog su­ dionika. Bliskoistočne zemlje preuzele su, protivno ugovorima, upravljanje nad velikim količinama nafte, stoje urodilo dvjema važnim praktičnim posljedicama. Prvo, nije postojalo ograničenje ni za poskupljenja, ni za utjecaj tih poskupljenja na platnu bilancu zemalja-potrošača. Drugo, nije bilo posebnih poticaja za zemlje-proizvodače da urede dodatne izvore nafte koji će biti potrebni ukoliko civilizirani svijet nastavi trošiti energiju predviđenom brzinom. Zbog rastuće vrijednosti njihova bogatstva bilo im je u interesu da ga ostave u zemlji bez obzira na svjetske nestašice. Tako će zemlje-proizvođači biti u položaju da određuju životni standard zemalja-potrošača i nameću im svoju političku volju. U pitanju nije samo cijena (kako je primijetio sudionik iz Amerike), nego i količina. Francuski govornik suglasio se s ovom analizom. Najava zahtjeva Libije u vezi s cijenom nafte, objavljena točno u vrijeme održavanja ovog skupa, usput je poslužila kao izvrsna ilustracija problema s kakvim se suočavaju naftne kompanije. Libija je na­ dležna za jednu šestinu količine nafte potrebne Europi, tako da naša svakodnevna vruća kupka umnogome ovisi 0 raspoloženju pukovnika Gadarija, kako je rekao britanski govornik.

... Govornik je odvratio da će u izvjesnom trenutku razvijeni svijet morati „poduzeti neuobičajene korake" kako bi zaštitio svoju opskrbu energijom i izbjegao opću nezaposlenost i socijalne nemire. Ekonomski boj­ koti ili zatvaranja očigledno bi bili protivni interesima svjetske zajednice, prema kojoj zemlje-proizvođači imaju određenu odgovornost. Kakve god mjere bile osmišljene, suverene vlade djelovale bi daleko uvjer­ ljivije negoli privatni subjekti.

Sudionik iz Belgije naglasio je potrebu za „psiho-socijalnom i političkom" promjenom naših vri­ jednosti, kojom bismo omogućili da mreža javnog transporta učinkovito zamijeni naš „apsurdni sustav" gradskog prijevoza osobnim automobilima, praćen problemima s parkiranjem, zakrčenošću prometnica i zagađenošću zraka. Premda takva promjena ne bi u potpunosti riješila problem energije, čak bi i omanje smanjenje potražnje bilo dobrodošlo u krizi opskrbe koja je pred nama.

Govornik iz Amerike ukazao je na to da je, prema jednoj službenoj američkoj procjeni, cijena po ispo­ ruci dostigla 5 dolara po barelu - što se danas možda čini niskim - ali da će izvjesni čimbenici troškova smanjiti neto zaradu zemalja-proizvođača za oko 1 dolar. Druga dva američka sudionika priopćila su da je autor upravo navedene procjene - gosp. James Akins - kasnije rekao kako će se pokazati da je brojka od 5 dolara preniska i da bi se mogla zaista popeti do 10-12,5 dolara po barelu.

Peter Sutherland, jedna od velikih zvjerki Bilderberga, poziva predsjednika Europskog parlamenta na skupštinu Družbe 2003. Prijevod teksta pozivnice: 29. listopad 2002. Dragi Pat, Zanima me bi li prihvatio poziv na sastanak Bilderberga planiran u Versaillesu u Francuskoj od 15. do 18. svibnja 2003. Ti skupovi obično su vrlo poticajni. Prilazem popis onih koji su došli ove godine. Iduće godine skup će biti barem jednako tako prestižan. Kad dođeš na mjesto sastanka zbrinut si u svakom pogledu. Bio bih ti zahvalan na preliminarnom odgovoru.

Službeni odgovor tajnika Bilderberga, na papiru s Bilderbergovim zaglavljem, upućen predsjedniku Europskog parlamenta Patu Coxu, u kojem mu se zahvaljuje što je potvrdio dolazak na konferenciju u Versaillesu 2003. Prilično je začudno što se njegovo ime nije pojavilo u „službenom" Bilderbergovom priopćenju za tisak s popisom sudionika skupštine. Uobičajena je praksa Družbe da osjetljiva imena drži podalje od popisa. Prijevod teksta odgovora: 5. ožujak 2003. Predmet: Skup Bilderberga Trianon Palace Hotel, Versailles, Francuska, od večere u četvrtak 15. svibnja do ručka u nedjelju 18. svibnja 2003. Dragi gosp. Cox, 1. Hvala Vam što ste potvrdili sudjelovanje na predstojećoj konferenciji. Sa zadovoljstvom prilazem:
0

Službeni odgovor iz ureda uvaženog Kennetha Clarkea, zastupnika u britanskom parlamentu, na zahtjev za informacijama, upućen od građanina zabrinutog zbog prisutnosti g. Clarkea na skupovima Bilderberga. Tekst pisma identičan je svakom javnom odgovoru svakog sudionika u vezi s boravkom na skupštini Družbe. Prijevod teksta odgovora:

Najnoviji popis sudionika. Ukoliko želite bilo kakve promjene u načinu na koji je Vaše članstvo navedeno, molim Vas da mi to javite prije 1. svibnja; predložene ispravke tako će biti unesene u sljedeću verziju popisa. Obavijest sudionicima s potankim opisom raznih aktivnosti. Preporučeni putni obrazac. Molim Vas da slijedite upute o popunjavanju obrasca, te da ga što prije faksirate Bilderbergovom uredu u Leidenu (fax br. +31 71 528 0522). To će Vam osigurati hitan prijem na odredištu, pravodobni prijevoz i ugodan odlazak.

u 0

Dragi g. Martin, Najljepše Vam zahvaljujem na Vašem skorašnjem pismu. Ove godine skup Bilderberga održava se u Versaillesu u Francuskoj, ali bojim se da nije otvoren za javnost. Smisao tih sastanaka i jest u tome da budu prilika za neformalne i opuštene razmjene mišljenja između političara i poslovnih ljudi, koji tada mogu razgovarati a da ih nitko ne snima i ne izvještava o tome u javnosti. Neki od tih ljudi su vrlo poznati, pa bi - kad bi govorili javno - morali govoriti jezikom tiskovnog izvještaja, koji bi sigurno ometao tijek rasprave. Srdačno Vaš

0 0

Posebne Bilderbergove oznake za brzu identifikaciju na prijemnim točkama; molim Vas da pričvrstite oznake na svu prtljagu. Kopiju Vašeg životopisa kojeg imamo u evidenciji. Molim Vas da mi ga vratite s izmjenama koje možda želite unijeti (po mogućnosti, e-mailom), ili mi javite da ovakav kakav jest može biti uvršten među Profile sudionika 2003. koji će, kao što znate, biti podijeljeni svima prisutnima na skupštini.

Prijevod dokumenta: MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA UNUTARNJE SIGURNOSTI I LOKALNIH POVLASTICA

OPĆA UPRAVA DRŽAVNA POLICIJA SLUŽBA ZAŠTITE ŠTIĆENIH OSOBA TAJNIŠTVO UPRAVE

PARIZ, 15. svibnja 2003. Glavni inspektor Šef Službe za zaštitu štićenih osoba

Gosp. generalnom direktoru Državna policija

P R E D M E T : Konferencija BILDERBERGA u hotelu Trianon palace u Versaillesu. Od 15. do 18. svibnja 2003. održavat će se neformalna godišnja konferencija na kojoj će se privatno okupiti poslovni ljudi i politički dužnosnici iz Europe i Amerike. Služba zaštite štićenih osoba prethodno nije bila angažirana da osigura odvijanje ove ma­ nifestacije. Unatoč tome, budući da na konferenciji sudjeluju osobe visokog ranga, za one među njima koji to žele Služba je - u suradnji s prefektom Versaillesa - organizirala zaštitu u skladu sa sljedećom odlukom: Služba zaštite štićenih osoba /S.P.H.P/ osigurat će pojačanu zaštitu kraljice Španjolske i kraljice Nizozemske, danskog premijera i njemačkog ministra unutarnjih poslova, g. Schillya (pre­ uzimanje potvrđeno od strane šefa kabineta g. ministra unutrašnjih poslova). Osim toga, motorizirana pratnja 1. republikanske jedinice sigurnosti /C.R.S/ bit će na vri­ jeme stavljena na raspolaganje za zadovoljavanje potreba ostalih osoba - prije svega američke nacionalnosti - koje nisu htjele druge oblike zaštite. Šef misije zadužen za koordinaciju skupina za zaštitu i motorizirane pratnje 1. C.R.S.-a bit će poručnik MARTIN. S pripremama je upoznata gđa. direktorica kabineta prefekta Yvelinesa, koju će zaduženi časnik obavještavati o odvijanju ove „privatne" konferencije.

Opet loše vijesti za Bilderbergovce. Jedan švedski dnevnik objavio je vijest o skupštini u Švedskoj 2001. godine, uklju­ čujući popis sudionika i njihov raspored sjedenja. Kako možete primijetiti, nazočni su bili sada već pokojna predsjednica uprave Washington Posta Katherine Graham, američki demokratski protukandidat iz 2004. John Kerry i osramoćeni me­ dijski magnat Conrad Black.

Bilderbergov modus operandi: u malim lokalnim novinama tiska se obavijest za građanstvo da skupina umirovljenih, isluženih bivših službenika državne uprave stiže u grad, gdje će raspravljati o međunarodnim odnosima. Ovo priopćenje za tisak objavljeno je prvoga dana skupštine u Njemačkoj 2005. godine. Obratite pozornost na veličinu članka.

Pismo gostima„Brookstreeta" iz 2006. godine kojim ih se obavještava da će morati isprazniti sobe do 8. lipnja 2006. u 8,30 ujutro. Čim su gosti otišli, hotel su preplavili službenici sigurnosti i temeljito ga pročešljali. Skupština je počela 9. lipnja. Prijevod pisma: Jedan od najboljih kanadskih nezavisnih časopisa, legendarni Eye Opener, nagrađuje španjolsko izdanje ove knjige kao knjigu 2005. godine u kategoriji strane publicistike. Prijevod teksta: U potrazi za društvenom sviješću 7. listopada 2005. Neovisni kanadski časopis Kingston Eye Opener proglašava knjigu Daniela Estulina ,,La Verdadera Historia del Club Bilderberg" knjigom 2005. godine u kategoriji inozemne publicistike. Estulinova knjiga do srži ogoljuje elitu moćnika i otkriva šokantno bezobziran plan rada tajne klike poznate diljem svijeta kao Družba Bilderberg. Neovisni žiri Eye Openera jednoglasno je odlučio da se ovo ubitačno djelo ističe među raznim drugim publikacijama kao najbliže istini i bez ikakvog uvijanja ili želje da se svidi otkriva urotnički, smišljeni plan elite moćnika za predavanje podjarmljenog čovječanstva u ruke tajne svjetske sile. Srdačno, Dragi goste! Hvala Vam što ste odabrali „Brookstreet" za rad, igru ili bijeg! Vjerujemo da ćete uživati boraveći s nama. Molimo Vas da primite na znanje sljedeću obavijest: u četvrtak, 8. lipnja 2006., zamolit ćemo Vas da se odjavite iz Vaše sobe i iz hotela najkasnije do 8,30 sati. Nažalost, u to vrijeme nećemo biti u mogućnosti pružiti Vam usluge kasne odjave, pohrane prtljage ili ponovnog ulaska u hotel. Ispričavamo se zbog bilo kakve prouzročene Vam neugodnosti. Radi se o izvanrednoj situaciji u„Brookstreetu", pa Vam zahvaljujemo na strpljenju i razumijevanju za vrijeme trajanja iste. Budete li prije spomenutog roka imali ikakvih upita ili nedoumica, molimo Vas da nam se bez ustručavanja javite pritiskom na dugme„0" ili„Služba za goste" na Vašem telefonu i tražite dežurnog službenika. Još jednom Vam zahvaljujemo što ste boravili u„Brookstreetu". Svojim potpisom potvrđujem da sam primio obavijest da moram napustiti „Brookstreet" do 8,30 sati u četvrtak 8. lipnja 2008. Brookstreet 1. lipanj 2006.

Prijevod priopćenja: PRIOPĆENJE ZA TISAK SKUPOVI BILDERBERGA 8. lipnja 2006. Pedeset i četvrti skup Bilderberga održat će se od 8. do 11. lipnja 2006. u Ottawi u Kanadi. Glavne teme konferencije bit će europsko-američki odnosi, energija, Rusija, Iran, Bliski istok, Azija, terorizam i imigracija. Bit će nazočno oko 130 sudionika, od kojih otprilike dvije trećine predstavljaju podjednako Europu i Sjevernu Ame­ riku. Približno jedna trećina sudionika dolazi iz vladajućih struktura i politike, a dvije trećine zastupaju financije, industriju, tržište rada, obrazovanje i komunikacije. Skup je zatvoren za javnost s namjerom poticanja iskrene i otvorene diskusije. „Bilderberg" je ime preuzeto od hotela u Nizozemskoj u kojem je svibnja 1954. održan prvi sastanak skupine. Za­ brinutost najuglednijih građana s obiju strana Atlantika zbog toga, što Zapadna Europa i Sjeverna Amerika nisu surađivale onoliko blisko koliko su morale na zajedničkim problemima od presudne važnosti, postupno je dovela do održavanja prvog pionirskog skupa. Opće je mišljenje bilo da bi redovite, neslužbene rasprave pomogle stvaranju boljeg razumijevanja složenih pokretačkih snaga i najvažnijih pravaca kretanja koji su utjecali na zemlje Zapada u teškom poslijeratnom razdoblju. Hladni rat napokon je okončan. Međutim, umjesto da ih bude manje, zajedničkih problema ima više, i to na pra­ ktički svim područjima - od trgovine do zapošljavanja, od monetarne politike do ulaganja, od ekoloških izazova do zadaće promicanja međunarodne sigurnosti. Teško je zamisliti ijedan veći problem - bilo u Europi, bilo u Sjevernoj Americi - čije jednostrano rješavanje ne bi imalo utjecaja na sve ostale zemlje. Zbog toga koncept europsko-američkog foruma nije zaostao za vremenom. Dijalog između tih dviju regija još je uvijek - sve više i više - iznimno važan. Ono što Bilderberg čini jedinstvenim kao forum jest široki profil istaknutih građana koji se okupljaju i gotovo tri dana vode neformalnu i neslužbenu raspravu o aktualnim problemima, osobito s područja vanjskih poslova i međuna­ rodnog gospodarstva. Među prisutnima prevladava stajalište da, s obzirom na različite stavove i iskustva zemalja Zapada, postoji izražena potreba za daljnjim razvojem razumijevanja uz pomoć kojeg se ti problemi mogu riješiti. Privatnosti sastanaka jedina je svrha omogućiti sudionicima otvoreno i slobodno iznošenje mišljenja. Ukratko, Bilderberg je mali, fleksibilni, neformalni i neslužbeni međunarodni forum koji pomaže izražavanju ra­ znovrsnih stajališta i jačanju međusobnog razumijevanja. Godišnja skupština predstavlja jedinu djelatnost Bilder­ berga. Na sastancima se ne predlažu nikakve rezolucije, ne pristupa se glasanju, ne izdaju se politička priopćenja. Od 1954. godine održane su pedeset i tri konferencije. Imena sudionika redovito su bila dostupna tisku. Sudionici se biraju zbog njihovog iskustva, znanja i sposobnosti, pri čemu svi oni dolaze na sastanke u privatnom a ne službenom svojstvu. Prisutni su se složili da tijekom sastanka ne daju intervjue za tisak. Što se tiče kontakata s medijima poslije konfe­ rencije, utvrđeno je pravilo da se ne navode imena pojedinih sudionika i teme o kojima se na skupu raspravljalo. Konferencija za tisak neće biti održana. Popis sudionika je priložen.

SKUPOVI BILDERBERGA Ottawa, Kanada 8.-11. lipanj 2006. POPIS SUDIONIKA Počasni predsjedavajući BELGIJA - Davignon, Etienne - zamjenik predsjednika uprave, energetska kompanija„Suez-Tractebel" PALESTINA - Abu-Amr, Ziad - član Palestinskog zakonodavnog savjeta; predsjednik palestinskog Vijeća za međunarodne odnose; profesor političkih znanosti, Sveučilište Birzeit PORTUGAL - Aguilar-Branco, Jose Pedro - bivši ministar pravosuđa; zastupnik u parlamentu (PSD) ŠVICARSKA - Aigrain, Jacques - glavni izvršni direktor, reosiguravateljska grupa„Swiss Re" SAD - Ajami, Pouad - direktor, Program bliskoistočnih studija, Visoka škola za međunarodne odnose „Paul H. Nitze" (The Paul H. Nitze School of Advanced International Studies), Sveučilište Johns Hopkins GRČKA - Alogoskoufis, George - ministar gospodarstva i financija TURSKA - Bagis,, Egemen - zastupnik u parlamentu; savjetnik premijera za vanjsku politiku VELIKA BRITANIJA - Balls, Edward - ministar financija PORTUGAL - Balsemao, Francisco Pinto - predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvrtkaJMPRESA, S.G.P.S.; bivši premijer FRANCUSKA - Barnier, Michel - bivši ministar vanjskih poslova; korporativni potpredsjednik, bioindustrijska kompanija ,,Merieux Alliance" AUSTRIJA - Bartenstein, Martin - ministar gospodarstva i rada ITALIJA - Bernabe, Franco - potpredsjednik, investicijska banka„Rothschild Europe" ŠVEDSKA - bildt, Carl - bivši premijer TURSKA - Boyner, Omit N. - član izvršnog odbora, kompanija„Bovner Holding" FRANCUSKA - Bressand, Albert - profesor i vršitelj dužnosti upravitelja, Centar za energiju, pomorski promet i javni interes (Center for Energy, Marine Transportation and Public Policy), Škola za međunarodne i javne poslove (School of International and Public Affairs), Sveučilište Columbia AUSTRIJA - Bronner, Oscar - izdavač i urednik, Der Standard VELIKA BRITANIJA - Browne, John -glavni izvršni direktor grupacije, naftna kompanija „BP', javno dioničko društvo BELGIJA - Burda, Hubert - izdavač i predsjednik uprave, kompanija„Hubert Burda Media Holding & Co KG" d.o.o. FRANCUSKA - Castries, Henri de - predsjednik upravnog odbora i glavni izvršni direktor, osiguravajuće društvo„AXA" ŠPANJOLSKA - Cebrian, Juan Luis - glavni izvršni direktor, medijska grupacija„PRISA" IRAK - Šalabi, Ahmad - bivši zamjenik premijera KANADA - Clark, Edmund - predsjednik i glavni izvršni direktor, banka „TD Bank Financial Group" VELIKA BRITANIJA - Clarke, Kenneth - zastupnik u parlamentu SAD - Collins, Timothy C. - stariji izvršni direktor i glavni izvršni direktor, kompanija„Ripplewood Holdings" d.o.o. FRANCUSKA - Collomb, Bertrand - predsjednik uprave, cementare„Lafarge" KANADA - Comper, Tony - predsjednik i glavni izvršni direktor, banka„BM0 Financial Group" KANADA - Crawley, Phillip - izdavač i glavni izvršni direktor, The Globe and Mail GRČKA - David, George A. - predsjednik uprave, tvrtka „Coca-Cola H.B.C." d.o.o. INTERNACIONALAC - Dervij, Kemal - upravitelj, UNDP FRANCUSKA - Descoing, Richard - direktor, Institut za političke studije (Institut d'Etudes Politiques) KANADA - Desmarais, Jr., Paul - glavni izvršni direktor, kompanija,,Power Corporation"

FRANCUSKA - Devedijan, Patrick - zastupnik u parlamentu SAD - Donilon, Thomas E. - partner, odvjetničko društvo,,0'Melveny & Myers" d.o.o. NJEMAČKA - Dopfner, Mathias - predsjednik upravnog odbora, izdavačka kuća„Axel Springer" d.d. DANSKA - Eldrup, Anders - predsjednik, energetska kompanija„DONG A/S" ITALIJA - Elkann, John - potpredsjednik, automobilska industrija „Fiat" d.d. SAD - Feldstein, Martin S. - predsjednik i glavni izvršni direktor, Nacionalni ured za ekonomska istraživanja SAD - Geithner, Timothy F. - predsjednik i glavni izvršni direktor, Banka saveznih rezervi NewYorka SAD - Gigot, Paul A. - uvodničar, The Wall Street Journal IZRAEL - Gilady, Eival - šef za koordinaciju i strategiju u uredu premijera IRSKA - Gleeson, Dermot - predsjednik uprave, financijska grupacija,,AIB Group" BELGIJA - Goldschmidt, Pierre - bivši zamjenik generalnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju i bivši načelnik Odjela za sigurnosne mjere; gostujući znanstvenik, Zaklada Carnegie za međunarodni mir AUSTRIJA - Gusenbauer, Alfred - vođa parlamentarnog kluba zastupnika stranke SPO NIZOZEMSKA - Halberstadt, Victor - profesor ekonomije, Sveučilište u Leidenu; bivši počasni glavni tajnik skupova Bilderberga BELGIJA - Hansen, Jean-Pierre - glavni izvršni direktor,„Suez-Tractebel" d.d. FINSKA - Heinaluoma, Eero - ministar financija SAD - Hoolbrooke, Richard C. - potpredsjednik uprave, trgovačka banka„Perseus" d.o.o. SAD - Hubbard, Allan B. - pomoćnik predsjednika za ekonomsku politiku, direktor Nacionalnog vijeća za ekonomiju (National Eco­ nomic Council) NORVEŠKA - Jensen, Siv - zastupnik u parlamentu NJEMAČKA - Joffe, Josef - izdavač-urednik, Die Zeit SAD - Johnson, James A. - potpredsjednik uprave,„Perseus"d.o.o. SAD - Jordan, Jr., Vernon E. - stariji izvršni direktor, tvrtka „Lazard Freres & Co" d.o.o. VELIKA BRITANIJA - Kaletsky, Anatole - vanjski urednik, The Times FRANCUSKA - Kerdrel, Yves de - urednik, Le Figaro VELIKA BRITANIJA - Kerr of Kinlochard, John - zamjenik predsjednika uprave, naftna kompanija„Royal Dutch Shell", javno dioničko društvo SAD - Kimsey, James V. - osnivač, glavni izvršni direktor i predsjednik uprave u miru, medijska kompanija„America Online" d.o.o. SAD - Kissinger, Henry A. - predsjednik uprave, konzultantska tvrtka „Kissinger Associates" NIZOZEMSKA - Kleisterlee, Gerard J. - predsjednik i glavni izvršni direktor, tvrtka,,Royal Philips Electronics" TURSKA - Kog, Mustafa V. - predsjednik uprave, financijska grupacija „Koc, Holding A.S." TURSKA - Koprulii, Kemal - osnivač i predsjednik uprave, ARI pokret FINSKA - Korkman, Sixten - direktor. Istraživački institut za finsku ekonomiju (ETLA) i Finski poslovni i politički forum (EVA) TURSKA - Koru, Fehmi - vodeći novinar, dnevnik YeniSafak KANADA - Koss, Johann 0. - predsjednik i glavni izvršni direktor, humanitarna organizacija„Right To Play" SAD - Kravis, Henry R. - suosnivač, investicijski fond„Kohlberg Kravis Roberts & Co." SAD - Kravis, Marie-Josee - viši znanstveni suradnik, Institut Hudson d.o.o. INTERNACIONALAC - Kroes, Neelie - članica Europske komisije INTERNACIONALAC - Kronenburg, Ed - direktor kabineta, središnjica NATO-a ŠVICARSKA - Kudelski, Andre - predsjednik odbora i glavni izvršni direktor, korporacija za audio i video tehnologiju„Kudelski Group" FRANCUSKA - Lauvergeon, Anne - predsjednica izvršnog odbora, kompanija za nuklearnu tehnologiju „AREVA" Š P A N J O L S K A - Leon Gross, Bernardino - državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova

SAD - Sant, Roger - suosnivač i predsjednik uprave u miru, energetska kompanija„AES Corporation," Zakladajhe Summit" IRAN - Sariolgalam, Mahmud - izvanredni profesor međunarodnih odnosa, Škola za ekonomske i političke znanosti, Sveučilište Šahid Behešti uTeheranu ITALIJA - Scaroni, Paolo - glavni izvršni direktor, naftna kompanija„Eni" d.d. NJEMAČKA - Schily, Otto - bivši ministar unutrašnjih poslova; zastupnik u parlamentu; član Vijeća zameđunarodne odnose AUSTRIJA - Scholten, Rudolf- član odbora izvršnih direktora, Austrijska kontrolna banka d.d. NJEMAČKA - Schrempp, Jiirgen E. - bivši predsjednik upravnog odbora, automobilski koncern„DaimlerChrysler" d.d. NJEMAČKA - Schulz, Ekkehard D. - predsjednik uprave, metalurška grupacijaJhyssenKrupp" d.d. DANSKA - Seidenfaden, Toger - glavni i izvršni urednik. Politiken PORTUGAL - Silva, Augusto Santos - ministar za odnose s parlamentom SAD - Steinberg, James B. - dekan, Škola za odnose s javnošću „Lyndon B. Johnson" (Lyndon B. Johnson School of Pzblic Affairs), Sveučilište u Texasu ŠVEDSKA - Straberg, Hans - predsjednik i glavni izvršni direktor, proizvođač bijele tehnike„AB Electrolux" IRSKA - Sutherland, Peter D. - predsjednik uprave, naftna kompanija„BP", javno dioničko društvo; predsjednik uprave, investicijska banka„Goldman Sachs International" ITALIJA - Tremonti, Giulio - potpredsjednik zastupničkog doma parlamenta GRČKA - Tsoukalis, Loukas - predsjednik, Helenska zaklada za europsku i vanjsku politiku (ELIAMEP) NIZOZEMSKA - Verhagen, Maxime J.M. - vođa parlamentarnog kluba zastupnika kršćansko-demokratske stranke CDA (danas mi­ nistar vanjskih poslova) SAD - Vinocur, John - stariji dopisnik, International Herald Tribune ŠVEDSKA - Wallenberg, Jacob - predsjednik uprave, investicijska tvrtka „Investor AB" KANADA - Waugh, Richard E. - predsjednik i glavni izvršni direktor,„Bank of Nova Scotia" NIZOZEMSKA - Wellink, A.H.E.M. - predsjednik,„De Nederlandsche Bank" VELIKA BRITANIJA - Wolf, Martin H. - pomoćnik urednika i ekonomski komentator, The Financial Times SAD - Wolfensohn, James D. - posebni izaslanik za povlačenje Izraela iz pojasa Gaze SAD - Zelikow, Philip D. - savjetnik Ministarstva, Ministarstvo vanjskih poslova KINA - Zhang, Yi - zamjenik glavnog tajnika, Kinesko udruženje za istraživanje strategije i upravljanja SAD - Zoellick, Robert B. - zamjenik državnog tajnika NJEMAČKA - Zumwinkel, Klaus - predsjednik upravnog odbora, Njemačke pošte d.d. Izvjestitelji: VELIKA BRITANIJA - Bredow, Vendeline von - dopisnica iz Pariza, The Economist VELIKA BRITANIJA - Wooldridge, Adrian D. - dopisnik iz inozemstva, The Economist

SENAT SJEDINJENIH DRŽAVA 18. rujna 2006. Dragi g. Haas: Pišem Vam kako bih Vam izrazio svoju duboku zabrinutost zbog navodnog poziva Vaše organizacije predsjedniku Irana Mahmudu Ahmadinedžadu da govori na skupu Vijeća za međunarodne odnose ovoga tjedan u New Yorku. Uputivši poziv predsjedniku Ahmadinedžadu da govori u okviru javnog foruma u Sjedi­ njenim Državama, Vaša organizacija je pokazala da ne poznaje razlike između svjetskih vođa koji zaslužuju poštovanje i onih koji potkopavaju upravo one vrijednosti međunarodnog poretka koje Sjedinjene Države nastoje podupirati. Predsjednik Ahmadinedžad dokazao je da je opasan i neodgovoran vođa. Njegovo nije­ kanje holokausta i antisemitske izjave o Izraelu koji „mora biti izbrisan sa zemljopisne karte" su uvredljivi. Redovito je davao izjave u kojima je izražavao mržnju protiv Sje­ dinjenih Država, Izraela i židovskog naroda. Osim toga, vlada predsjednika Ahmadinedžada financirala je, naoružavala, uvježbavala, potpomagala i skrivala vodeće teroriste, uključujući teroriste koji djeluju u Iraku i koji, koristeći pomoć Irana, ubijaju vojno osoblje Sjedinjenih Država. Naposljetku, ali ne i manje važno, on nastavlja prkositi slobodnom svijetu i ustrajno razvija nuklearne potencijale, potencijale koji će nedvojbeno biti upo­ trijebljeni za izgradnju nuklearnog oružja. Zbog svih navedenih razloga, bilo bi neodgo­ vorno dati predsjedniku Ahmadinedžadu priliku da na ovakvom skupu usred Sjedinjenih Država širi svoje poruke mržnje i razaranja. Predsjednik Ahmadinedžad nije osigurao slobodu govora niti svom vlastitom narodu. Dopustivši mu da se obrati javnom skupu u Sjedinjenim Državama poslali biste pogrešnu poruku narodu Irana. Najusrdnije Vas molim da povučete poziv Vijeća za međunarodne odnose, slijedom kojeg bi predsjednik Ahmadinedžad održao govor. Unaprijed Vam zahvaljujem na razumijevanju ovog ozbiljnog problema. i S poštovanjem, Rick Santorum Senat Sjedinjenih Država

:

"Erik Belfrage, stariji potpredsjednik, banka Skandinaviska Enskilda Banken; direktor, investicijska grupa ..Investor AB", Stockholm Marek Belka, izvršni tajnik, F.konomska komisija Ujedinjeni!- naroda za Europu ( U N E C E ) , Ženeva; bivši premijer Poljske, Varšava; bivši putujući veleposlanik i predsjednik, O d b o r za međunarodnu koor­ dinaciju, Privremena koalicijska uprava, Bagdad Baron Jean-Pierre B e r g h m a n s , predsjednik izvršnog odbora, industrija vapna i dolomita „Lhoist Gro­ up", Limelette, Belgija " G e o r g e s B e r t h o i n , međunarodni počasni predsjednik, Europski pokret; počasni predsjednik, Udruga Jean Monnet; počasni predsjednik za Europu, Trilateralna komisija Pariz N i c o l a s B e y t o u t , urednik, he Figaro, Pariz; bivši urednik, Les fichos, Pariz Carl Bildt, predsjednik uprave, grupacija tvrtki za o d n o s e s javnošću „Kreab"; predsjednik uprave, gru­ pacija tehnoloških tvrtki „Nordic Venture Network", Stockholm; bivši zastupnik u švedskom parlamen­ tu, predsjednik Umjerene stranke i premijer Švedske; bivši Visoki predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini i Specijalni izaslanik U N - a za Balkan Ana Patricia B o t i n , izvršna direktorica, banka Banesto; potpredsjednica uprave, kompanija za urbano uređenje i upravljanje „Urbis"; članica upravnog odbora, bankarska grupacija „Santander Group", Ma­ drid Jean-Louis B o u r l a n g e s , zastupnik u Europskom parlamentu (ALDE grupa/strankaUDF) i predsjednik, O d b o r za građanske slobode, pravdu i unutarnje poslove, Bruxelles; bivši predsjednik Europskog pokre­ ta u Francuskoj, Pariz "Jorge Braga d e M a c e d o , predsjednik, Tropski istraživački institut, Lisabon; specijalni savjetnik Glavnog tajnika, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj ( O E C D ) , Pariz; profesor ekonomije, Sveučilište Nova, Lisabon; predsjednik, udruga poduzetnika "Forum Portugal Global"; bivši ministar iinancija Lord Brittain of S p e n n i t h o r n e , potpredsjednik uprave, investicijska banka UBS, London; bivši pot­ predsjednik, Europska komisija Robin B u c h a n a n , glavni partner, konzultantska tvrtka „Bain & Company", London "Francois Bujon de l'Estang, francuski veleposlanik; predsjednik uprave, banka Citigroup France, Pa­ riz; bivši veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Sven Burmester, pisac i istraživač, Danska; bivši predstavnik, Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA), Peking; bivši zamjenik tajnika Svjetske banke i predstavnik u Kairu Richard Burrows, guverner, Irska banka (Bank of Ireland); predsjednik, Irski pecari (Irish distillers); savjetnik-direktor, industrija alkoholnih pića „Pernod Ricard"; bivši predsjednik, Irska udruga poduze­ tnika i poslodavaca (IBEC), Dublin " H e r v e de Carmoy, predsjednik uprave, kemijska industrija „Almatis", Frankfurt na Majni; bivši par­ Paul Adams, glavni izvršni direktor, duhanska industrija „British American Tobacco", London Urban Ahlin, zastupnik u š v e d s k o m parlamentu i predsjednik Odbora za vanjske poslove, Stockholm Krister Ahlstrom, potpredsjednik uprave, industrija papira'Stora Enso" i energetska kompanija "Fortum"; bivši predsjednik, Finska udruga poslodavaca; bivši predsjednik uprave, industrija specijalnih pa­ pira i vlakana „Ahlstrom Corp.", Helsinki Edmond Alphandery, predsjednik uprave, osiguravajuće društvo „Caisse Nationale de Prevoyance", Pariz; bivši predsjednik uprave, Francuska elektroprivreda (Electricite de France); bivši ministar gospodarstva i financija Bodil Nyboe Andersen, predsjedatelj Odbora guvernera, Danska narodna banka, Kopenhagen Jacques Andreani, francuski veleposlanik; bivši veleposlanik pri Ujedinjenim narodima "Stclios Argyros, predsjednik uprave i direktor, tvornica tekstila „Preveza Mills", Atena; bivši zastupnik u Europskom parlamentu; bivši potpredsjednik Udruge europskih poslodavaca ( U N I C E ) , Bruxelles; bivši predsjednik i predsjedavajući odbora Udruge grčkih industrijalaca, Atena Jerzy Baczynski, glavni urednik, Polityka, Varšava Estela Barbot, potpredsjednica, tvornica bijele tehnike „AGA", Porto; potpredsjednica odbora, Udruga portugalskih poduzetnika (AHP); konzulica Gvatemale, Lisabon tner, konzultantska tvrtka „Rhone Group", N e w York i Pariz; počasni predsjednik, bankarska grupacija ,,Banque Industrielle et Immobiliere Privee", Pariz; bivši glavni izvršni direktor, financijsko-industrijski konglomerat „Societe Generale de Belgique" A n t o n i o C a r r a p a t o s o , predsjednik odbora direktora, mobilni operater „Vodafone" za Portugal, Lisa­ bon; član odbora direktora, „Vodafone" za Španjolsku i m o b i l n o g operatera „Vodacom" Salvatore Carrubba, gradski vijećnik za kulturu, Grad Milano; bivši izvršni urednik, dnevnik // Sole 24 Ore, Milano Henri de Castries, predsjednik upravnog odbora i glavni izvršni direktor, osiguravajuće društvo „AXA", Pariz Jiirgen C h r o b o g , predsjednik uprave, Zaklada B M W Herbert Quandt, Miinchen; bivši zamjenik njema­ čkog ministra vanjskih poslova i veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Luc C o e n e , državni ministar; zamjenik guvernera, Narodna banka Belgije, Bruxelles Sir R o n a l d C o h e n , partner-osnivač i izvršni predsjednik, investicijska grupa „Apax Partners worldwi­ de", London V i t t o r i o C o l a o , glavni izvršni direktor, „RCS Media Group", Milano; bivši direktor, mobilni operater „Vodafone Omnitel"

2

Bertrand Collomb, predsjednik uprave, industrija cementa „Lafarge", Pariz; predsjednik, Svjetsko po­ s l o v n o vijeće za održivi razvoj (World Business Council for Sustainable D e v e l o p m e n t ) "Richard Conroy, predsjednik uprave, draguljarska tvrtka X o n r o y D i a m o n d s & Gold", Dublin; zastu­ pnik u Senatu, Republika Irska Eckhard Cordes, bivši član odbora, automobilska industrija „DaimlerChrvsler", Stuttgart Alfonso Cortina, predsjednik uprave, graditeljska tvrtka „Inmobiliaria Colonial", Madrid; predsjednik, Zaklada ,,Repsol-YPF", Madrid Michel David-Weill, predsjednik uprave, investicijska banka „Lazard" d.o.o., za cijeli svijet; direktor i predsjednik upravnog odbora (President du College d'Associes-Gerants), „Lazard Freres" d.o.o., Pariz; zamjenik predsjednika uprave, „Lazard Brothers & Co." d.o.o., London Baron Paul De Keersmaeker, predsjednik odbora kemijske industrije „Donio", kožne industrije „Corgo", M e đ u n a r o d n e zaklade „Europalia" i udruge poduzetnika „Canada Europe R o u n d Table", Bruxellcs; počasni predsjednik, pivovara'Interbrevv", banka „KBC",prehrambena industrija „Nestle Belgilux"; biv­ ši zastupnik u belgijskom i Europskom parlamentu i član belgijske vlade "Vladimir Dlouhy, viši savjetnik, energetska kompanija „ABB"; međunarodni savjetnik, banka Gol­ d m a n Sachs; bivši čehoslovački ministar gospodarstva; bivši češki ministar industrije i trgovine, Prag Pedro Miguel Echenique, profesor fizike, Sveučilište autonomne zajednice Baskije; bivši baskijski mi­ nistar obrazovanja. San Sebastian "Bill E m m o t t , urednik, Vie Economist, London Thomas Enders, glavni izvršni direktor, zrakoplovna korporacija EADS, M u n c h e n ; predsjednik uprave, p o s l o v n o udruženje „Atlantik-Briicke", Berlin Laurent Fabius, zastupnik u Francuskoj narodnoj skupštini i član skupštinskog Odbora za vanjske po­ slove; bivši premijer i ministar gospodarstva i financija, Pariz Oscar Fanjul, počasni predsjednik, naftna kompanija „Repsol YPF"; potpredsjednik uprave, investicij­ ska banka O m e g a Capital, Madrid Grete Faremo, bivša izvršna potpredsjednica, financijska grupacija „Storebrand"; bivša norveška mini­ strica razvoja i suradnje, ministrica pravosuđa i ministrica za naftu i energetiku, O s l o *Nemesio Fernandez-Cuesta, izvršni direktor „Upstream" odjela za istraživanje i proizvodnju kompa­ nije „Repsol-YPF"; bivši predsjednik uprave, medijska kompanija „Prensa Espahola", Madrid Jiirgen Fitschen, član izvršnog odbora, bankarska grupacija, D e u t s c h e Bank, Frankfurt na Majni Klaus-Dieter Frankenberger, vanjski urednik, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Frankfurt na Majni Hugh Friel, glavni izvršni direktor, prehrambena industrija ..Kerry Group" Dublin Lykke Friis, načelnica odjela za Europu, Nacionalni savez danskog poduzetništva, Kopenhagen "Michael Fuchs, zastupnik u njemačkom parlamentu, Berlin; bivši predsjednik, Nacionalni savez nje­ mačkih veletrgovaca i izvoznika Lord Garel-Jones, dkektor, investicijska banka UBS, London; zastupnik u D o m u lordova; bivši državni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova ( o d n o s i s Europom) "Antonio Garrigues Walker, predsjednik uprave, odvjetničko društvo „Garrigues Abogados y Assesores Tributarios", Madrid Wolfgang Gerhard, zastupnik u njemačkom parlamentu, Berlin Lord Gilbert, zastupnik u D o m u lordova; bivši ministar obrane, London Mario Greco, direktor i glavni menedžer, osiguravajuće društvo „Assicurazioni Generali di Previdenza" (AIP), Milano General The Lord Guthrie, direktor, investicijska banka N M Rothschild & Sons, London; zastupnik u D o m u lordova; bivši načelnik o b r a m b e n o g stožera, London Sirkka Hamiilainen, bivša članica izvršnog odbora, Europska središnja banka, Frankfurt na Majni; biv­ ša guvernerica, Finska banka *Toomas H e n d r i k lives, zastupnik u Europskom parlamentu; bivši estonski ministar vanjskih poslova i zastupnik u parlamentu; bivši veleposlanik u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Meksiku

Alfonso Iozzo, direktor, banka San Paolo IMI Group, Torino "Mugur Isarescu, guverner, Narodna banka Rumunjske, Bukurešt; bivši premijer *Max Jakobson, nezavisni konzultant i dugogodišnji kolumnist, Helsinki; bivši finski veleposlanik u Sjedinjenim Državama; bivši predsjednik Finskog vijeća gospodarskih organizacija "Baron Daniel Janssen, predsjednik odbora, farmaceutska tvrtka ..Solvay", Bruxelles Zsigmond Jarai, predsjednik, Narodna banka Mađarske, Budimpešta Trinidad Jimenez, tajnica za m e đ u n a r o d n e o d n o s e Socijalističke stranke (PSOE) i članica Saveznog izvršnog odbora, Madrid *Bela Kadar, član Mađarske akademije, Budimpešta; član M o n e t a r n o g vijeća N a r o d n e banke; predsje­ dnik Mađarske gospodarske komore; bivši mađarski veleposlanik pri OECD-u, Pariz; bivši mađarski ministar m e đ u n a r o d n i h gospodarskih o d n o s a i zastupnik u parlamentu Robert Kassai, glavni potpredsjednik, Nacionalna udruga obrtničkih komora, Budimpešta "Lord Kerr, zastupnik u D o m u lordova; direktor rudarskog koncerna „Rio Tinto", naftne kompanije „Shell" i Škotsko-američkog investicijskog fonda (Scottish American Investment Trust), London; bivši glavni tajnik, Europska konvencija, Bruxelles; bivši stalni zamjenik ministra vanjskih poslova i šef di­ plomatske službe, Ured za i n o z e m s t v o i C o m m o n w e a l t h , London; bivši britanski veleposlanik pri Uje­ dinjenim narodima Denis Kessler, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, reosiguranje „Scor" Pariz; bivši predsjednik, Francuski savez osiguravajućih društava (FFSA); bivši izvršni potpredsjednik, Francuska udruga poslo­ davaca ( M E D E F - M o u v e m e n t des Enterprises de France) Klaus Kleinfeld, glavni izvršni direktor, industrijski gigant „Siemens", M u n c h e n "Sixten Korkman, direktor, Finski poslovni i politički forum „EVA", Helsinki jiri Kunert, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, Zivnostenska Banka; predsjednik Češkog udruženja banaka, Prag " C o u n t O t t o Lambsdorff, partner, odvjetničko društvo "Wessing Lawyers", Dusseldorf; predsjednik, Zaldada Friedrich N a u m a n n , Berlin; bivši zastupnik u njemačkom parlamentu; počasni predsjednik, Slobodna demokratska stranka; bivši savezni ministar gospodarstva; bivši predsjednik Liberalne internacionale; počasni predsjednik za Europu, Trilateralna komisija Kuri Lauk, zastupnik u Europskom parlamentu (EPP grupa/stranka C D U ) ; predsjednik uprave, investi­ cijska grupa „Globe Capital Partners", Stuttgart; predsjednik, Gospodarsko vijeće stranke C D U , Berlin; bivši član odbora, „DaimlerChrysler", Stuttgart Anne Lauvergeon, predsjednica izvršnog odbora, tvornica nuklearnih reaktora „ Areva"; predsjednica i glavna izvršna direktorica, tvornica nuklearnog goriva „Cogema", Pariz Pierre Lellouche, zastupnik u Francuskoj narodnoj skupštini i član skupštinskog Odbora za vanjske poslova, Pariz; predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a Enrico Letta, zastupnik u Europskom parlamentu (ALDE grupa), Bruxelles; glavni tajnik, računalna tvrtka "AREL"; potpredsjednik, Institut Aspen; bivši ministar europskih poslova, industrije i industrije i vanjske trgovine, Rim Andre Leysen, počasni predsjednik, tvrtka "Gevaert", Antwerpen; počasni predsjednik, grupacija „Agfa-Gevaert" Marianne Lie, generalna direktorica, Udruga norveških brodovlasnika, Oslo Count Maurice Lippens, predsjednik uprave, osiguravajuće društvo „Fortis", Bruxelles Helge Lund, glavni izvršni direktor, norveška naftna kompanija „Statoii", O s l o "Cees Maas, potpredsjednik i glavni financijski direktor, bankarska i osiguravajuća grupacija ,,ING Gro­ up", Amsterdam; bivši rizničar nizozemske vlade Peter Mandelson, član Europske komisije (trgovina), Bruxellex; bivši zastupnik u britanskom parla­ mentu; bivši državni tajnik za Sjevernu Irsku i za trgovinu i industriju Abel Matutes, predsjednik uprave, građevinska tvrtka „Empresas Matutes*1, Ibiza; bivši član Europske komisije, Bruxelles; bivši ministar vanjskih poslova, Madrid

Francis M a u d e , zastupnik u britanskom parlamentu; predsjednik Konzervativne stranke; direktor, reosiguravatelj „Benfield Group"; bivši ministar vanjskih poslova u sjeni, London Vasco de Mello, potpredsjednik, konglomerat „Jose de Mello SGPS", Lisabon Joao de M e n e z e s Ferreira, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, biotehnološka tvrtka „ECOSOROS", Lisabon; bivši zastupnik u portugalskom parlamentu Peter Mitterbauer, počasni predsjednik, Savez austrijskih poduzetnika, Beč; predsjednik i glavni izvršni direktor, industrija motora „MIBA", Laakirchen D o m i n i q u e Moi'si, specijalni savjetnik generalnog direktora Francuskog instituta za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (IFRI), Pariz Luca C o r d e r o di M o n t e z e m o l o , predsjednik uprave, „Fiat", Torino; predsjednik, Talijanska udruga po­ duzetnika (Confindustria), Rim M a r i o M o n t i , dekan i profesor u miru, Sveučilište Bocconi, Milano; predsjednik trusta mozgova „BRUEGEL" i Europske službe za građansku akciju (EGAS), Bruxelles; bivši član Europske komisije (politika konkurentnosti) Sir Mark M o o d y - S t u a r t , predsjednik uprave, rudarska grupacija „Anglo American"; bivši predsjednik uprave, naftni koncern „Royal Dutch/Shell Group", London Klaus Peter Miiller, predsjednik odbora direktora, banka Commerzbank, Frankfurt na Majni; predsje­ dnik, Udruga njemačkih banaka ( B D B ) , Berlin H e i n r i c h Neisser, bivši dekan, Politička akademija, Beč; profesor političkih znanosti, Sveučilište u Innsbrucku; bivši zastupnik u austrijskom parlamentu i drugi predsjednik N a r o d n e skupštine H a r a l d N o r v i k , predsjednik uprave i partner, konzultantska tvrtka „ E C O N management"; bivši pred­ sjednik i glavni izvršni direktor, naftna kompanija „Statoil", Oslo A r e n d Oetker, predsjednik, Njemačko vijeće za međunarodne o d n o s e ( D G A P ) ; potpredsjednik, Udru­ ga njemačkih poduzetnika; direktor, trgovačka kompanija „Dr.Arend Oetker Holding", Berlin "Andrzej Olechovvski, voda stranke Građanska platforma; bivši predsjednik uprave, Bank Handlowy; bivši ministar vanjskih poslova i financija, Varšava Richard Oliver, predsjednik uprave, industrija vojne opreme „BAE Systems", London Janusz Palikot, predsjednik nadzornog odbora, tvornica votke „Polmos", Lublin; potpredsjednik, Polj­ ski savez privatnih poslodavaca; suvlasnik, izdavačka kuća „Slowo/obraz/terytoria", član odbora dire­ ktora, Poljsko p o s l o v n o vijeće, Varšava D i m i t r y Panitza, osnivač i predsjednik, Zaklada za slobodnu i demokratsku Bugarsku; osnivač i pred­ sjednik, Bugarska politička škola, Soiija Lucas Papademos, potpredsjednik, Europska središnja banka, Iraiikfurt na Majni; bivši guverner Grčke banke S c h e l t o Patijn, član nadzornog odbora, Grupa Schiphol i izložbeno-kongresni kompleks „Amsterdam RA1"; bivši gradonačelnik Amsterdama Lord Patten of Barnes, rektor Sveučilišta Oxford; predsjednik, Međunarodna krizna grupa, Bruxelles; bivši član Europske komisije (vanjski odnosi), Bruxelles; bivši guverner Hong Konga; bivši član britanske vlade Volker Perthes, direktor Njemačkog instituta za međunarodne poslove i sigurnost (SWT), Berlin D i e t e r Pfundt, o s o b n o odgovorni partner, banka Sal. O p p e n h e i m Bank, Frankfurt Josep Pique, predsjednik Narodne stranke Katalonije, Barcelona; zastupnik u katalonskom parlamentu; zastupnik u španjolskom Senatu; bivši ministar vanjskih poslova B e n o i t Potier, predsjednik upravnog odbora, tvornica industrijskih plinova „LAir Liquide", Pariz A i e s s a n d r o P r o f u m o , glavni izvršni direktor, banka „UniCredito Italiano", Milano Luigi R a m p o n i , zastupnik u parlamentu; predsjednik Odbora za obranu zastupničkog d o m a parlamen­ ta, Rim; bivši zamjenik zapovjednika O b r a m b e n o g stožera (talijanska vojska) W a n d a Rapaczynska, predsjednica upravnog odbora, medijska tvrtka „Agora", Varšava H e i n z Riesenhuber, zastupnik u njemačkom parlamentu; bivši savezni ministar istraživanja i tehno­ logije, Berlin; predsjednik nadzornih odbora, kablovski operater „Kabel Deutschland" i farmaceutska industrija „Evotec"

Gianfelice R o c c a , predsjednik uprave, industrijsko-građevinski konglomerat „Techint", Milano; pot­ predsjednik, Talijanska udruga poduzetnika (Confindustria) H. O n n o R u d i n g , predsjednik uprave, Centar za europske poiiiicke studije (CEPS), Bruxelles; bivši potpredsjednik, Citibank; bivši nizozemski ministar financija A n t h o n y Ruys, bivši predsjednik izvršnog odbora, pivovara „Heineken", Amsterdam F e r d i n a n d o Šalicu, potpredsjednik, banka M C C Mediocredito Centrale, Rim; bivši talijanski veleposla­ nik u Sjedinjenim Državama Jacques Santer, počasni državni ministar, Luxembourg; bivši zastupnik u Europskom parlamentu; bivši predsjednik Europske komisije; bivši premijer Luksemburga "Silvio Scaglia, predsjednik uprave, telekomunikacijske usluge „Fastvveb", Milano; bivši direktor, m o ­ bilna telefonija „Omnitei" P a o l o Scaroni, glavni izvršni direktor, energetika i elektronika „ENEL", Rim " G u i d o S c h m i d t - C h i a r i , predsjednik uprave, industrija ambalaže „Constantia Group"; bivši predsje­ dnik uprave, banka Creditanstalt Banverein, Beč H e n n i n g S c h u i t e - N o e l l e , predsjednik nadzornog odbora, osiguravajuće društvo „Allianz", Miinchen P r i n c e Charles of S c h w a r z e n b e r g , osnivač i direktor, zaklada „Nadace Bohemia", Prag; član češkog senata; bivši šef kabineta predsjednika Havela; bivši predsjednik M e đ u n a r o d n o g helsinškog odbora za ljudska prava "Carlo Secchi, profesor europske gospodarske politike, Sveučilište Bocconi, Milano; bivši zastupnik u talijanskom Senatu i u Europskom parlamentu "Toger S e i d e n f a d e n , glavni urednik .Politiken, Kopenhagen M a u r i z i o Sella, predsjednik uprave, banka Banca Sella, Biella; predsjednik Udruge talijanskih banaka (AB1), Rim; predsjednik uprave, bankarski holding „Finanziai ia Bansel" S l a w o m i r S. Sikora, glavni izvršni direktor i predstavnik banke Citigroup za Poljsku, Bank Handlowy w Warszawie, Varšava S t e f a n o Silvestri, predsjednik, Institut za m e đ u n a r o d n e poslove (IAI), Rim; komentator, dnevnik // Sole 24 Ore; bivši zamjenik državnog tajnika za obranu, Italija Lord S i m o n of H i g h b u r y , zastupnik u D o m u lordova; direktor-savjetnik, industrija robe široke potro­ šnje „Unilever", investicijska banka Morgan Stanley Europe, konzultantska tvrtka LEK; bivši britanski ministar trgovine i konkurentnosti u Europi; bivši predsjednik uprave naftne kompanije ,,BP", London N i c h o l a s S o a m e s , zastupnik u britanskom parlamentu, London Sir M a r t i n Sorrell, glavni izvršni direktor, tvrtka za oglašavanje „WPP Croup", London M y l e s S t a u n t o n , bivši zastupnik u irskom Senatu i u Zastupničkom domu parlamenta (Dail); konzultant, turistička kompanija „Westporl, Co. Mayo" "Thorvald S t o l t e n b e r g , predsjednik, Norveški Crveni križ, Oslo; bivši supredsjedavajući ( U N ) Koor­ dinacijskog odbora M e đ u n a r o d n e konferencije za bivšu Jugoslaviju; bivši norveški ministar vanjskih poslova; bivši visoki povjerenik U N - a za izbjeglice "Petar Stojanov, predsjednik, Centar za politički dijalog, Sofija; bivši predsjednik Bugarske Peter Straarup, predsjednik izvršnog odbora, Danske Bank, Kopenhagen; predsjednik, Udruga danskih bankara "Peter Sutherland, predsjednik uprave, ,,BP" javno dioničko društvo; predsjednik uprave, banka Gol­ dman Sachs International; specijalni predstavnik Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za migracije; bivši generalni direktor, GATT/ Svjetska trgovinska organizacija; bivši član Europske komisije; bivši državni odvjetnik Irske Bjčirn Svedberg, bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, telekomunikacijska kompanija „Erics­ son", Stockholm; bivši predsjednik i glavni izvršni direktor grupe, banka Skandinaviska Enskilda Banken Peter Szekely, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, energetska tvrtka „Transelektro", Budimpe­ šta; predsjednik Saveza udruga mađarskih poslodavaca za m e đ u n a r o d n u suradnju (CEHIC); potpred­ sjednik, Udruga mađarskih poslodavaca i poduzetnika

5

6

Pavel Telicka, partner, konzultantska tvrtka „BXL-Consulting", Prag Jean-Philippe 'Ihierry, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, osiguravajuće društvo ..Assurances Generates de France" (AGF), Pariz Marco 'Fronchetti Provera, predsjednik uprave, telekomunikacije „Telecom Italia"; predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvornica guma „Pirelli & C " , Milano Elsbeth Tronstad, izvršna potpredsjednica, energetska kompanija ,,ABB", O s l o Loukas Tsoukalis, specijalni savjetnik predsjednika Europske komisije; profesor, Sveučilište u Ateni i Europski koledž; predsjednik Helenske zaklade za europsku i vanjsku politiku (ELIAMEP), Atena Mario Vargas Llosa, književnik i član Kraljevske španjolske akademije, Madrid *George Vassiliou, bivši šef Pregovaračke skupine za pridruživanje Cipra Europskoj uniji; bivši predsje­ dnik Republike Cipra; bivši zastupnik u ciparskom parlamentu i voda Ujedinjenih demokrata, Nikozija Franco Venturini, dopisnik iz inozemstva, dnevnik Corriere della Seru, Rim Friedrich Verzetnitsch, zastupnik u austrijskom parlamentu; predsjednik, Austrijski savez sindikata, Beč; predsjednik, Europska konfederacija sindikata (ETUC) "Marko Volje, glavni menadžer Uprave za Srednju Europu, bankarska grupacija „KBC Bank Insurance Holding", Bruxelles; bivši glavni izvršni direktor, „Nova Ljubljanska banka", Ljubljana Alexandr Vondra, direktor ureda u Pragu, konzultantska tvrtka „Dutko Group Companies"; bivši za­ mjenik češkog ministra vanjskih poslova Joris Voorhoeve, član D r ž a v n o g savjeta; bivši zastupnik u n i z o z e m s k o m parlamentu; bivši ministar obrane, D e n Haag Panagis Vourloumis, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, Helenska telekomunikacijska orga­ nizacija (O.T.E.), Atena Marcus Wallenberg, predsjednik odbora, banka Skandinaviska Enskilda Banken (SEB), Stockholm "Serge Weinberg, član i budući predsjednik nadzornog odbora, lanac hotela „Accor"; predsjednik upra­ ve, investicijska tvrtka ..Weinberg Capital Partners"; bivši predsjednik upravnog odbora, proizvodnja i prodaja luksuznih roba „Pinault-Printemps-Redoute"; bivši strateške studije (IRIS), Pariz I leiiirii.li Weiss, predsjednik uprave, informatička tvrtka „SMS", Dusseldorf; bivši predsjednik, Udruga njemačkih poduzetnika, Berlin NoutWellink, predsjednik, banka D u t c h Central Bank, Amsterdam Arne Wessberg, generalni direktor, YLE (Finska radiotelevizija); generalni direktor, medijska grupacija ,,YI.E Group" (YLE i ..Digits Oy"), Helsinki; predsjednik, Europska unija radiotelevizija (EBU) "Norbert Wieczorek, bivši zastupnik u njemačkom parlamentu i zamjenik predsjednika Kluba zastu­ pnika SPD-a, Berlin Hans Wijers, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, kemijska industrija „Akzo Nobel", Arnhem Otto Wolf von Amerongen, počasni predsjednik, njemački O d b o r za gospodarske o d n o s e s Istočnom Europom; predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, konzultantsko-investicijska tvrtka „Otto Wolff Industrieberatung und Beteiligung", Koln Emilio Ybarra, bivši predsjednik uprave, Banco Bilbao-Vizcaya, Madrid predsjednik, Institut za međunarodne i Madeleine K. Albright, ravnateljica, konzultantska tvrtka „The Albright Group" d.o.o.. Washington; bivša američka državna tajnica G r a h a m Allison, direktor, Centar Belfer za znanost i međunarodne poslove (Belfer Center for Science and International Affairs), Sveučilište Harvard, Cambridge G. Allen Andreas, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, prehrambena industrija „Archer Daniels Midland Company", Decatur Michael H. Armacost, ugledni stipendist Centra Shorenstein, Azijsko-pacifički istraživački centar (Asia/Pacific Research Center), Sveučilište Stanford, Hillsborough; bivši predsjednik, Zavod Brookings, bivši američki veleposlanik u Japanu; bivši američki državni podtajnik za političke poslove Charlene Barshefsky, starija međunarodna partnerica, odvjetničko društvo ..Wilmcr, Cutler Ik Picke­ ring", Washington; bivša trgovinska predstavnica Sjedinjenih Država Alan R. Batkin, potpredsjednik, konzultantska tvrtka ..Kissinger Associates", N e w York Doug Bereuter, predsjednik, Zaklada za Aziju (The Asia Foundation), San Francisco; bivši zastupnik u američkom Zastupničkom d o m u Kongresa *C. Fred Bergsten, direktor Instituta za m e đ u n a r o d n u ekonomiju (Institute for International Econo­ mics), Washington; bivši p o m o ć n i k za m e đ u n a r o d n e poslove američkog ministra financija Catherine Bert in i, profesorica javne uprave, Škola Maxwell za državne i javne poslove (Maxwell School of Citizen­ ship and Public Affairs), Sveučilište Syracuse, Syracuse; bivša glavna podtajnica za upravu, Ujedinjeni narodi Dennis C. Blair, Američka ratna mornarica (umirovljen), predsjednik i glavni izvršni direktor, Institut za obrambenu analitiku (Institute for Defense Analyses), Alexandria; bivši vrhovni zapovjednik, ame­ rička Pacifička komanda Flerminio Blanco Mendoza, Privatna poslovnica Herminia Blanca. Mexico City; bivši meksički mini­ star trgovine i industrijskog razvoja Geoffrey T. Boisi, predsjednik uprave i stariji partner, investicijska tvrtka „Roundtable Investment Par­ tners" d.o.o., N e w York; bivši potpredsjednik, banka JPMorgan Chase, N e w York Stephen W. Bosworth, dekan, Škola Fletcher za pravo i diplomaciju (Fletcher School of Law and Diplo­ macy), Sveučilište Tufts, Medford; bivši američki veleposlanik u Republici Koreji David G. Bradley, predsjednik uprave, medijska tvrtka „Atlantic Media Company", Washington Harold Brown, savjetnik, Centar za strateške i m e đ u n a r o d n e studije (Center for Strategic and Interna­ tional Studies), Washington; partner u trgovačkom društvu ..Warburg Pincus & Company", N e w York; bivši američki ministar obrane "Zbigniew Brzezinski, savjetnik, Centar za strateške i m e đ u n a r o d n e studije, Washington; ..Robert Os­ g o o d " profesor američkih vanjskih poslova, Škola Paul Nitze za napredne međunarodne studije, Sveuči­ lište Johns Hopkins; bivši p o m o ć n i k američkog predsjednika za pitanja nacionalne sigurnosti Louis C. Camilleri, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, duhanska industrija „Altria Group" d.o.o., N e w York Raymond Chretien, strateški savjetnik, odvjetničko društvo „Fasken Martineau DuMoulin" d.o.o., Montreal; predsjednik odbora direktora, Centar za m e đ u n a r o d n e studije (Center for International Stu­ dies), Sveučilište u Montrealu; bivši p o m o ć n i državni podtajnik za vanjske poslove; bivši kanadski vele­

Bivši članovi u državnoj službi
John Bruloii. veleposlanik Europske unije i šef Izaslanstva Europske komisije u Sjedinjenim Državama Lene Espersen, ministrica pravosuđa, Danska P e d r o S o l b e s , zamjenik premijera i ministar gospodarstva i financija, Španjolska Harri Tiido, estonski veleposlanik i šef estonske Misije pri NATO-u, Bruxelles Karsten D. Voigt, koordinator za njemačko-američku suradnju, Savezno ministarstvo vanjskih poslova, Njemačka

poslanik u Kongu, Belgiji, Meksiku, Sjedinjenim Državama i Francuskoj William T. Coleman III, osnivač, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, računalna tvrtka „Cassatt Corporation"; osnivač, bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, član odbora direktora, računal­ na tvrtka „BEA Systems" d.o.o., San Jose William T. Coleman, Jr., stariji partner i viši savjetnik, odvjetničko društvo ,,0'Melveny & Myers", Wa­ shington; bivši američki ministar transporta T i m o t h y C. C o l l i n s , stariji direktor i glavni izvršni direktor, investicijski fond ..Ripplewood H o l dins", N e w York 8

Richard N. C o o p e r , „Masurits C. Boas" profesor međunarodne ekonomije, Sveučilište Harvard, Cam­ bridge; bivši predsjednik, američko N a c i o n a l n o obavještajno vijeće (National Intelligence Council); biv­ ši p o m o ć n i k američkog ministra gospodarstva E. G e r a l d C o r r i g a n , direktor, banka G o l d m a n Sachs & Co., N e w York; bivši predsjednik, Banka save­ znih rezervi N e w Yorka M i c h a e l J. Critelli, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, proizvodnja strojeva za kuvertiranje „Pitney Bowes" d.o.o., Stamford L e e B r o o k s Cull um, kolumnist, dnevnik Dallas Morning News, Dallas G e r a l d L. Curtis, „Burgess" profesor političkih znanosti, Svućihšte Columbia, N e w York; gostujući pro­ fesor, Istraživački institut za poslijediplomske političke studije Graduate Research Institute for Policy Studies), Tokio D o u g l a s Daft, bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, „The C o c a Cola Company", Atlanta Lynn Davis, viši politički istraživač, „ R A N D Corporation", Arlington; bivša državna podtajnica za kon­ trolu naoružanja i m e đ u n a r o d n u sigurnost Lodewijk J.R. de Vink, predsjednik uprave, industrija odjeće i opreme za zdravstvene ustanove „Global Health Care Partners", Peapack; bivši predsjednik uprave, predsjednik i glavni izvršni direktor, farmaceutsko-kozmetička industrija „VVarner-Lambert" A r t h u r A. DeFehr, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvornica namještaja „Palliser Furniture" Winnipeg A n d r e D e s m a r a i s , predsjednik i p o m o ć n i k glavnog izvršnog direktora, medijsko-financijska korpora­ cija ,,Power Corporation of Canada", Montreal; zamjenik predsjednika uprave, ,,Power Financial Cor­ poration" John M. D e u t c h , profesor, Tehnološki institut Massachusetts (Massachusetts Institute of Technology), Cambridge; bivši direktor CIA-e; bivši zamjenik američkog ministra obrane Jamie D i m o n , predsjednik i glavni poslovni direktor, banka JP Morgan Chase, N e w York Peter C. D o b e l l , osnivač i direktor, Parlamentarni centar (Parliamentary Centre), Ottawa W e n d y K. D o b s o n , profesorica i direktorica, Institut za m e đ u n a r o d n o poduzetništvo (Institute for In­ ternational Business), Rotmanova škola za m e n a đ ž m e n t (Rotman School of Management), Sveučilište u Torontu; bivša p o m o ć n i c a zamjenika kanadskog ministra financija K e n n e t h M. D u b e r s t e i n , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, konzultantska tvrtka „The Duberstein Group", Washington R o b e r t Eckert, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvornica igračaka „Mattel" d.o.o., El Segundo Jeffrey Epstein, predsjednik, tvornica alata „J. Epstein & Company" d.o.o., N e w York; predsjednik, kon­ zultantska tvrtka „N.A. Property" d.o.o. D i a n n e Feinstein, zastupnica (Demokratska stranka, Kalifomija) u a m e r i č k o m Senatu M a r t i n S. Feldstein, „George F. Baker" profesor ekonomije, Sveučilište Harvard, Cambridge; predsje­ dnik uprave i glavni izvršni direktor, Nacionalni ured za e k o n o m s k a istraživanja; bivši predsjedavajući Vijeća ekonomskih savjetnika (Council of E c o n o m i c Advisors) američkog predsjednika Roger W. F e r g u s o n , Jr., potpredsjednik, o d b o r guvernera, Savezni sustav pričuva, Washington Stanley Fischer, guverner, Banka Izraela, Jeruzalem; bivši predsjednik, banka Citigroup International i pot­ predsjednik uprave, Citigroup, N e w York; bivši prvi zamjenik direktora, Međunarodni monetarni fond Richard W. Fisher, predsjednik i glavni izvršni direktor, Banka saveznih rezervi Dallasa; bivši zamjenik američkog trgovinskog predstavnika " T h o m a s S. Foley, partner, odvjetničko društvo „Akin Gump Strauss Hauer & Feld", Washington; bivši američki veleposlanik u Japanu; bivši glasnogovornik Zastupničkog d o m a Kongresa; predsjednik za Sje­ vernu Ameriku, Trilateralna Komisija M i c h a e l B.G. F r o m a n , direktor, investicijski fondovi „Citigroup Alternative Investments", „Citigroup" d.o.o., N e w York

Francis Fukuyama, „Bernard L. Schwartz" profesor m e đ u n a r o d n e političke ekonomije, Visoka škola za međunarodne o d n o s e „Paul Fl. Nitze", Sveučilište Johns Hopkins, Washington D i o n i s i o Garza M e d i n a , predsjednik odbora i glavni izvršni direk 1 '", industrijski konglomerat „ALFA", Garza Garcia Richard A. G e p h a r d t , bivši zastupnik (Demokratska stranka, Missouri) Zastupnički d o m Senata D a v i d G e r g e n , profesor javne uprave, Upravna škola „John F. Kennedy", Sveučilište Harvard, Cambri­ dge; vanjski urednik, tjednik U.S. News and World Report Peter C. G o d s o e , predsjednik uprave, hotelijersko p o d u z e ć e „Fairmont Hotels & Resorts"; umirovljeni predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, banka Scotiabank, Toronto "Allan E. G o t l i b , viši savjetnik, odvjetničko društvo „Stikeman Elliott", Toronto; predsjednik za Kana­ du, aukcijska kuća ..Sotheby s"; bivši kanadski veleposlanik u Sjedinjenim Državama; zamjenik predsje­ dnika za Sjevernu Ameriku, Trilateralna komisija D o n a l d E. G r a h a m , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, izdavačka kuća „The Washington Post Company", Washington Jeffrey W. G r e e n b e r g , privatni investitor, N e w York; bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, osiguravajuće društvo „Marsh & McLennan C o m p a n i e s " Richard N. H a a s s , predsjednik, Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e , N e w York; bivši direktor, Odjel za po­ litičko planiranje, američko Ministarstvo vanjskih poslova; bivši direktor studija vanjske politike, Zavod Brookings John J. H a m r e , predsjednik, Centar za strateške i m e đ u n a r o d n e studije, Washington; bivši zamjenik američkog ministra obrane i p o m o ć n i k ministra obrane (financijski konkontrolor) W i l l i a m A. H a s e l t i n e , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, biotehnološka tvrtka „Haseltine Associates", Washington; predsjednik, Zaklada William A. Haseltine za medicinske znanosti i vještine (William A. Haseltine Foundation for Medical Sciences and the Arts); bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, biotehnološka tvrtka „ H u m a n G e n o m e Sciences" d.o.o., Rocville C h a r l e s B. Heck, viši savjetnik i bivši direktor za za Sjevernu Ameriku, Trilateralna komisija, N e w Ca­ naan "Carla A. Hills, predsjednica i glavna izvršna direktorica, konzultantska tvrtka ..Hills & Company, In­ ternational Consultants", Washington; bivša američka trgovinska predstavnica; bivša američka ministri­ ca stanogradnje i urbanog razvoja Richard H o l b r o o k e , potpredsjednik, trgovačka banka „Perseus" d.o.o., N e w York; savjetnik, Vijeće za međunarodne o d n o s e ; bivši američki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima; bivši potpredsjednik, in­ vesticijska banka Credit Suisse First Boston Corporation; bivši p o m o ć n i k američkog državnog tajnika za Istočnu Aziju i Pacifik; bivši američki veleposlanik u Njemačkoj Karen Elliott H o u s e , starija potpredsjednica, izdavačka i informativna agencija „ D o w Jones & Compa­ ny"; izdavačka, Vie Wall Street Journal, N e w York Alejandro Junco de la Vega, predsjednik i direktor, novinska izdavačka kuća „Grupo Reforma", M o n ­ terrey Robert Kagan, stariji suradnik, Zaklada Carnegie za m e đ u n a r o d n i mir, Washington A r n o l d Kanter, glavni suradnik i član osnivač, konzultantska tvrtka „The Scowcroft Group", Washing­ ton; bivši p o m o ć n i k američkog državnog tajnika C h a r l e s R. Kaye, supredsjednik, investicijski fond ..Warburg Pincus" d.o.o.. N e w York H e n r y A. Kissinger, predsjednik uprave, konzultantska tvrtka ..Kissinger Associates" d.o.o., N e w York; bivši američki državni tajnik; bivši p o m o ć n i k američkog predsjednika za pitanja nacionalne sigurnosti M i c h a e l Klein, glavni izvršni direktor, bankarska grupacija „Global Banking, Citigroup" d.o.o.; potpred­ sjednik uprave, Citibank International javno dioničko društvo S t e v e n E. K o o n i n , glavni istraživač, naftna kompanija ,,BP", London E n r i q u e Krauze, generalni direktor, izdavačka kuća ..Editorial Clio Libros y Videos" S.A de C.V, M e ­ xico City 10

R o b e r t Lane, glavni izvršni direktor, tvornica poljoprivrednih strojeva „Deere & Co.", M o l i n e Jim Leach, zastupnik (Republikanska stranka, Iowa) u Zastupničkom d o m u Senata Gerald M. Levin, glavni izvršni direktor u miru, medijska tvrtka „AOL Time Warner"D.o.o., N e w York W i n s t o n Lord, supredsjednik nadzornika i bivši supredsjednik odbora, Međunarodni o d b o r za spaša­ vanje, N e w York; bivši p o m o ć n i k američkog državnog tajnika za Istočnu Aziju i Pacifik; bivši američki veleposlanik u Kini E. Peter L o u g h e e d , stariji partner, odvjetničko društvo „Bennett Jones, Barristers & Solicitors", Calgary; bivši predsjednik vlade provincije Alberte " R o y MacLaren, bivši kanadski visoki povjerenik u Velikoj Britaniji; bivši kanadski ministar međuna­ rodne trgovine, Toronto John A. M a c N a u g h t o n , bivši predsjednik i glavni izvršni direktor, Investicijski o d b o r kanadskog miro­ vinskog plana (Canada Pension Plan Investment Board), Toronto A n t o n i o M a d e r o , predsjednik odbora i glavni izvršni direktor, industrija automobilskih dijelova „San Luis Corporation" S.A. de C.V.Mexico City "Sir D e r y c k C. M a u g h a n , direktor i predsjednik uprave za Aziju (KKR Asia), investicijska tvrtka „Kohlberg Kravis Roberts & Co.", N e w York; bivši potpredsjednik uprave, „Citigroup" Jay Mazur, predsjednik u miru, Sindikat krojačkih, korifekcijskih i tekstilnih radnika ( U n i o n of Needletrades, Industrial and Textile Employees - U N I T E ) ; potpredsjednik, banka Amalgamated Bank of N e w York; predsjednik, Zaklada za 2 1 . stoljeće Međunarodnog sindikata radnika u ženskoj konfekciji ( I L G W U s 21st Century Heritage Foundation), N e w York H u g h L. M c C o l l , Jr., predsjednik uprave, investicijska banka McColl Brothers Lockwood, Charlotte; bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, bankarska grupacija Bank of America Corporation M a r c H. Morial, predsjednik i glavni izvršni direktor, organizacija za građanska prava Nacionalna urba­ na liga (National Urban League), N e w York; bivši gradonačelnik, N e w Orleans A n n e M. Mulcahy, predsjednica uprave i glavna izvršna direktorica, industrija uredskog materijala ,,Xerox Corporation", Stamford "Indra K. N o o y i , predsjednik i glavni financijski direktor, „PepsiCo"d.o.o., Purchase "Joseph S. N y e , Jr., profesor s izuzetnim zaslugama u službi na Sveučilištu Harvard, Upravna škola „John F Kennedy", Sveučilište Harvard, Cambridge; bivši dekan, Upravna škola „John F. Kennedy"; bivši p o m o ć n i k američkog ministra obrane za pitanja međunarodne sigurnosti D a v i d J. O'Reilly, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, energetska kompanija „Chevron Corpo­ ration", San Ramon Richard N. Perle, gostujući suradnik, Američki poduzetnički institut, Washington; član i bivši pred­ sjednik, Odbor za obrambenu politiku (Defence Policy Board), američko Ministarstvo obrane; bivši p o m o ć n i k američkog ministra obrane za pitanja međunarodne sigurnosti T h o m a s R. Pickering, stariji potpredsjednik, odjel za m e đ u n a r o d n e o d n o s e , avioindustrija „The Boeing Company", Arlington; bivši p o m o ć n i k američkog državnog tajnika za politička pitanja; bivši američki veleposlanik u Ruskoj Federaciji, Indiji, Izraelu, Salvadoru, Nigeriji, Hašemitskoj Kraljevini Jordanu i pri Ujedinjenim narodima Joseph W. R a l s t o n , Američko ratno zrakoplovstvo (umirovljen), potpredsjednik, konzultantska tvrtka »The C o h e n Group", Washington; bivši zapovjednik, Europska komanda američke vojske; vrhovni za­ povjednik savezničkih snaga, N A T O ; bivši potpredsjednik, Združeni načelnici stožera, američko Mini­ starstvo obrane C h a r l e s B. Rangel, zastupnik (Demokratska stranka, N e w York) u Zastupničkom d o m u Senata S u s a n Rice, viša suradnica, Zavod Brookings, Washington; bivša p o m o ć n i c a državnog tajnika za pitanja Afrike; bivša specijalna p o m o ć n i c a predsjednika i viša direktorica za Afriku, Vijeće nacionalne sigurno­ sti (National Security Council) H a r t l e y R i c h a r d s o n , predsjednik i glavni izvršni direktor, industrijski konglomerat „James Ricardson & Sons" d.o.o., Winnipeg

Joseph E. Robert, Jr., predsjednik i glavni izvršni direktor, tvrtka za investiranje u nekretnine „J.E. Robert Companies", Mclean John D. Rockefeller IV, zastupnik (Demokratska stranka, Zapadnu Virginija) u Zastupničkom d o m u Senata K e n n e t h Rogoff, profesor ekonomije i direktor, Centar za međunarodni razvoj, Sveučilište Harvard, Cambridge; bivši glavni ekonomist i direktor, Istraživački odjel, Međunarodni monetarni fond, Wa­ shington C h a r l e s Rose, voditelj emisija „Charlie Rose Show" i „Charlie R o s e Special Edition", PBS televizija, N e w York D a v i d M. R u b e n s t e i n , suosnivač i direktor, investicijska tvrtka „The Carlyle Group", Washington Luis Rubio, predsjednik, Centar istraživanja za razvoj (CIDAC), M e x i c o City Jaime Serra, predsjednik uprave, konzultantska tvrtka „SAI Consulting", M e x i c o City; bivši meksički ministar trgovine i industrije D i n a k a r S i n g h , osnivač i glavni izvršni direktor, investicijska tvrtka ,,TPG-Axon Capital" N e w York; bivši p o m o ć n i k upravitelja, Odjel temeljnih strategija, banka G o l d m a n Sachs A n n e - M a r i e Slaughter, dekanica, Škola za o d n o s e s javnošću i međunarodne o d n o s e „Woodrow Wil­ son" (Woodrow W i l s o n School of Public and International Affairs), Sveučilište Princeton, Princeton G o r d o n S m i t h , direktor, Centar za globalne studije (Centre for Global Studies), Sveučilište Victoria, Victoria; predsjednik, odbor guvernera, Centar za istraživanje m e đ u n a r o d n o g razvoja (International D e v e l o p m e n t Research Centre); bivši zamjemk kanadskog ministra vanjskih poslova i osobni izaslanik premijera na G o s p o d a r s k o m sastanku na vrhu D o n a l d R. Sobey, predsjednik uprave u miru, trgovine hranom „"Empire Company" d.o.o., Halilax R o n a l d D. S o u t h e r n , predsjednik uprave, energetsko-industrijski konglomerat „ATCO Group", Cal­ gary James B. Steinberg, dekan, Škola za o d n o s e s javnošću „Lyndon B. Johnson" (LBJ School of Public Affa­ irs) Sveučilište Teksas, Austin; bivši potpredsjednik i direktor Programa studija vanjske politike, Zavod Brookings, Washington; bivši zamjenik američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jessica Stern, predavačica o p ć e politike. Centar Belfer za znanost i međunarodne poslove, Sveučilište Flarvard, Cambridge Barbara S l y m i e s t , glavna poslovna direktorica, bankarska grupacija ,,RBC Financial Group", Toronto Lawrence H. S u m m e r s , rektor, Sveučilište Flarvard, Cambridge; bivši američki ministar financija John J. Sweeney, predsjednik, Američki savez radnika i Kongres industrijskih organizacija (AFL-CIO), Washington Strobe Talbott, predsjednik, Zavod Brookings, Washington; bivši zamjenik američkog državnog tajni­ ka Luis Tellez, direktor, investicijska tvrtka „The Carlyle Group", M e x i c o City; bivši izvršni potpredsjednik, industrijski konglomerat „Sociedad de F o m e n t o Industrial"(DESC); bivši meksički ministar energetike G e o r g e J. Tenet, zaslužni profesor, Škola službe za p o s l o v e s i n o z e m s t v o m „Edmund A. Walsh" ( E d m u n d A. Walsh School of Foreign Service), Sveučilište Georgetown, Washington; bivši direktor CLA-e John Thain, glavni izvršni direktor, Njujorška burza dionica ( N e w York Slock Exchange) d.o.o.; bivši predsjednik i drugi glavni poslovni direktor, banka G o l d m a n Sachs & Co., N e w York G. Richard T h o m a n , partner s pravom upravljanja, konzultantska tvrtka ..Corporate Corporation"; bivši šef financijske službe i druga osoba tvrtke, „IBM Corporation" "Paul A. Volcker, bivši predsjednik uprave, investicijsko-konzultantska tvrtka ..Wolfensohn & Co." d.o.o., N e w York; ..Frederick H. Schultz" profesor u miru međunarodne e k o n o m s k e politi­ ke, Sveučilište Princeton; bivši predsjednik, odbor guvernera, Savezni sustav pričuva SAD-a; poča­ sni predsjednik za Sjevernu Ameriku i bivši predsjednik za Sjevernu Ameriku, Trilateralna komisija W i l l i a m H. Webster, stariji partner, odvjetničko društvo "Milbank, Tweed, Hadley & McCloy" d.o.o., Perspectives"; pridruženi profesor, Sveučilište Columbia, N e w York; bivši predsjednik i glavni izvršni direktor, ,,Xerox

12

Washington; bivši direktor CIA-e; bivši direktor FBI-a; bivši sudac američkog Prizivnog suda za o s m u sudsku oblast Fareed Zakaria, urednik, tjednik Newsweek International, N e w York •Lorenzo H. Z a m b r a n o , predsjednik odbora i glavni izvršni direktor, industrija građevnog materijala „CEMEX", Monterrey; zamjenik predsjednika za Sjevernu Ameriku, Trilateralna komisija E r n e s t o Z e d i l l o , direktor, Centar Yale za studij globalizacije (Yale Center for the Study of Globalizati­ on), Sveučilište Yale, N e w Haven; bivši predsjednik Meksika Mortimer B. Zuckerman, predsjednik uprave i glavni urednik, tjednik U.S. News & World Report, New York R o b e r t S. M c N a m a r a , doživotni član uprave, Trilateralna komisija, Washington; bivši predsjednik, Svjetska banka; bivši američki ministar obrane; bivši predsjednik, automobilska industrija „Ford Motor Company" D a v i d Rockefeller, osnivač, počasni predsjednik i doživotni član uprave, Trilateralna komisija, N e w York

Carillo Gantner, potpredsjednik, Zaklada Myer, Melbourne Ross Garnaut, profesor ekonomije, Škola za izučavanje pacifičkih i azijskih studija (Research School of Pacific and Asian Studies), Australsko nacionalno sveučilište, Canberra " T o y o o G y o h t e n , predsjednik, Institut za međunarodne monetarne poslove (Institute for International Monetary Affairs); viši savjetnik, bankarska grupa „The Bank of Tokyo-Milshubishi" d.o.o. H a n Sung-Joo, predsjednik, Forum Seoul za m e đ u n a r o d n e poslove (Seoul Forum for International Affairs); profesor m e đ u n a r o d n i h odnosa, Institut Ilmin za međunarodne o d n o s e (Ilmin International Relations Institute), Korejsko sveučilište, Seoul; bivši korejski ministar vanjskih poslova; bivši korejski veleposlanik u Sjedinjenim Državama "Stuart Harris, profesor m e đ u n a r o d n i h odnosa, Škola za izučavanje pacifičkih i azijskih studija, Au­ stralsko nacionalno sveučilište, Canberra; bivši zamjenik australskog ministra vanjskih poslova A z m a n Flashim, predsjednik uprave, banka AmBank Group, Kuala Lumpur John R. H e w s o n , član savjetodavnog vijeća, banka „ABN A M R O Australia", Sydney Ernest M. H i g a , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, industrijsko-prehrambeni konglomerat „I liga Industries" S h i n t a r o H o r i , partner s pravom upravljanja, konzultantska tvrtka „Bain & C o m p a n y Japan" d.o.o. Murray H o r n , direktor, investicijsko-bankarsko-osiguravateljska tvrtka ..Institutional Banking", A N Z ( N Z ) d.o.o., Sydney; predsjednik uprave, investicijska banka „ANZ"; bivši tajnik parlamenta, novoze­ landsko Ministarstvo financija H y u n H o n g - C h o o , stariji partner, odvjetničko društvo „Kim & Chang", Seoul; bivši korejski veleposla­ nik pri Ujedinjenim narodima i u Sjedinjenim Državama, Seoul H y u n Jae-Hyun, predsjednik uprave, osiguravajuće društvo „Tong Yang Group", Seoul Shin'ichi Ichimura, savjetnik, Međunarodni centar za studij razvoja istočne Azije (International Centre for the Study of East Asian Developmcnt);Kitakyushu N o b u y u k i Idei, glavni korporativni savjetnik, korporacija „Sony" Takeo I n o k u c h i , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, osiguravajuće društvo „Mitsui S u m i m o t o Insurance C o m p a n y " d.o.o. N o r i y u k i I n o u e , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, industrija rashladnih uređaja „Daikin Industries" d.o.o. R o k u r o Ishikawa, počasni predsjednik uprave, građevinska tvrtka „Kajima Corporation" M o t o o Kaji, profesor u miru, Sveučilište u Tokyu K a s e m Kasemsri, počasni predsjednik, Tajlandsko-američko gospodarsko vijeće (Thailand-U.S. Busi­ ness Council), Bangkok; predsjednik savjetodavnog odbora, Chart Thai stranka; predsjednik, Tajlanđsko-malezijsko društvo (Thai-Malaysian Association); bivši zamjenik tajlandskog premijera Koichi Kato, zastupnik, Predstavnički d o m japanskog parlamenta; bivši glavni tajnik, Liberalna d e m o ­ kratska stranka Trevor Kennedy, predsjednik uprave, naftna tvrtka „Oil Search" d.o.o.; predsjednik uprave, turistička tvrtka ..Cypress Lakes Group" d.o.o., Sydney K. Kesavapany, direktor, Institut za izučavanje J u g o i s t o č n e Azije (Institute of S o u t h e a s t Asian Stu­ d i e s ) , Singapur "Kim Kyung-Won, predsjednik u miru, Forum Seoul za međunarodne poslove. Seoul; bivši korejski veleposlanik u Sjedinjenim Državama i pri Ujedinjenim narodima; savjetnik, odvjetničko društvo „Kim & Chang"; zamjenik predsjednika za Pacifičku Aziju, 'Trilateralna komisija Katukaro Kitashiro, predsjednik odbora, računalna tvrtka „IBM Japan" d.o.o. S h o i c h i r o Kobayashi, viši savjetnik, energetska tvrtka „Kansai Electric Power Company" d.o.o. " Yotaro Kobayashi, predsjednik odbora, grupacija „Fuji XeroxCo." d.o.o.; predsjednik za Pacifičku Azi­ ju, Trilateralna komisija Akira Kojima, predsjednik, Japanski centar za e k o n o m s k a istraživanja (Japan Center for E c o n o m i c Research - JCER) 14

Bivši članovi u državnoj službi
R o n a A m b r o s e , kanadska ministrica okoliša Richard B. Cheney, potpredsjednik Sjedinjenih Država Paula J. Dobriansky, zamjenica američke državne tajnice za globalna pitanja Bill G r a h a m , voda oporbe, Donji d o m kanadskog parlamenta Paul Wolfowitz, predsjednik, Svjetska banka R o b e r t B. Zoellick, zamjenik američke državne tajnice

PACIFIČKO-AZIJSKA GRUPA
N a r o n g c h a i A k r a s a n e e , predsjednik uprave, investicijska tvrtka „Seranee H o l d i n g s Co." d.o.o., Bangkok Ali Alatas, savjetnik i specijalni izaslanik predsjednika Republike Indonezije; Bivši indonezijski mini­ star vanjskih poslova, Jakarta P h i l i p B u r d o n , bivši predsjednik uprave, Zaklada Azija 2000; predsjednik za N o v i Zeland, forum Azijsko-pacifička gospodarska suradnja (Asia-Pacific Economic Cooperation - APEC); bivši novozelandski ministar trgovačkih pregovora, Wellington Fujio C h o , predsjednik, automobilska industrija .Toyota Motor Corporation" C h o Suck-Rai, predsjednik uprave, industrijski konglomerat ..Hyosung Corporation", Seoul C h u n g M o n g - J o o n , zastupnik, Korejska narodna skupština; potpredsjednik, Međunarodna n o g o m e t n a organizacija (FIFA), Seoul Barry Desker, direktor, Institut za obranu i strateške studije, Tehnološko sveučilište Nanyang, Singapur Takashi Ejiri, odvjetnik, odvjetničko društvo „Asahi Koma" Jesus P. Estanislao, predsjednik i glavni izvršni direktor, Institut korporativnih direktora/Institut za solidarnost u Aziji, Manila; bivši filipinski ministar financija H u g h Fletcher, direktor, industrija građevinskih materijala „Fletcher Building" d.o.o., Auckland; bivši glavni izvršni direktor, bivša građevinska tvrtka „Fletcher Challenge" H i r o a k i Fuji, savjetnik, Zaklada za Japan; bivši japanski veleposlanik u Velikoj Britaniji Shinji Fukukawa, poslovodni savjetnik, tvrtka za oglašavanje „Dentsu" d.o.o. Yoichi Funabashi, glavni diplomatski dopisnik i kolumnist, dnevnik 'The Asahi Shiinbitn

K o o John, predsjednik uprave, kablovska, kemijska i metalurška industrija „LS Cable" d.o.o.; predsje­ dnik uprave, industrija strojeva i elektronike „LS Industrial Systems Co.", Seoul Kenji Kosaka, zastupnik, Predstavnički d o m japanskog parlamenta "Lee H o n g - K o o , predsjednik, Forum Seoul za međunarodne poslove, Seoul; bivši korejski premijer; bivši korejski veleposlanik u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama Lee I n - H o , sveučilišni profesor. Sveučilište Myongji, Seoul; bivši predsjednik. Zaklada za Koreju (Korea Foundation); bivši korejski veleposlanik u Finskoj i Rusiji Lee Jay Y., potpredsjednik, elektronička industrija „Samsung Electronics Co." d.o.o., Seoul Lee K y u n g s o o k C h o i , predsjednik, Žensko sveučilište Sookmyung, Seoul A d r i a n t o Machribie, predsjednik uprave, rudarska kompanija „PT Freeport Indonesia", Jakarta " M i n o r u Mahikara, viši korporativni savjetnik, automobilska industrija „Mitsubishi Corporation" H i r o s h i M i k i t a n i , predsjednik uprave, predsjednik i glavni izvršni direktor, tvrtka za internetske usluge „Rakuten" d.o.o. Yoshihiko M i y a u c h i , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvrtka za financijske usluge ,,ORIX Corporation" I s a m u Miyazaki, specijalni savjetnik, Istraživački institut ,,Daiwa" d.o.o. (Daiwa Institute of Research); bivši generalni direktor Japanske agencije za gospodarsko planiranje (Japanese E c o n o m i c Planning Agency) "Kiichi Miyazawa, bivši japanski premijer; bivši ministar financija; bivši zastupnik, Zastupnički d o m japanskog parlamenta Yuzaburo M o g i , predsjednik i glavni Corporation" izvršni direktor, p r e h r a m b e n a industrija „Kikkoman

A r i y o s h i O k u m u r a , predsjednik uprave, konzultantska tvrtka „Lotus Corporate Advisory" d.o.o. A n a n d P a n y a r a c h u n , predsjednik, Savez tajlandskih industrija (Thai Industrial Federation); pred­ sjednik uprave, tekstilna industrija „Saha-Union Public C o m p a n y " d.o.o.; bivši tajlandski premijer, Bangkok Ryu Jin Roy, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, metalurška industrija „Poongsan Corp.", Seoul E i s u k e Sakakibara, prefesor, Sveučilište Keio; bivši zamjenik japanskog ministra financija za međuna­ rodne poslove Sa K o n g II, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, Institut za globalnu ekonomiju (Institute for Global E c o n o m i c s ) , Seoul; bivši korejski ministar financija Yukio S a t o h , predsjednik, Japanski institut za m e đ u n a r o d n e poslove (The Japan Institute of Internatio­ nal Affairs); bivši japanski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima S a c h i o S e m m o t o , glavni izvršni direktor, internetski servis „eAcces" d.o.o. M a s a h i d e S h i b u s a w a , predsjednik, Memorijalna zaklada Shibusawa Ei'ichi (Shibusawa Ei'ichi M e m o ­ rial Foundation) Seiichi S h i m a d a , predsjednik i glavni izvršni direktor, računalna tvrtka „Nihon Unisys" d.o.o. Yasuhisa S h i o z a k i , zastupnik, Predstavnički d o m japanskog parlamenta; bivši parlamentarni zamjenik ministra financija Arifin Siregar, međunarodni savjetnik, banka Goldman Sachs d.o.o. (Pacific Asia); bivši indonezijski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, Jakarta N o o r d i n S o p i e e , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor. Institut za strateške i međunarodne studi­ je (Institute of Strategic and International Studies), Kuala Lumpur S u h Kyung-Bae, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, kozmetička industrija „Amore Pacific Corp.", Seoul T s u y o s h i T a k a g i , predsjednik, Japanska savez tekstilnih, kemijskih, prehrambenih, trgovačkih, uslužnih i o p ć i h radničkih sindikata (The Japanese Federation of Textile, Chemical, Food, Commercial, Service and General Workers' U n i o n s - UI Z E N S E N ) K e i z o Takemi, zastupnik, Savjetnički d o m japanskog parlamenta; bivši državni tajnik za vanjske p o ­ slove A k i h i k o Tanaka, direktor, Institut za orijentalnu kulturu (Institute of Oriental Culture), Sveučilište u Tokyu N a o k i Tanaka, predsjednik, Institut za javnu politiku 21. stoljeća (The 21st Century Public Policy In­ stitute) Sunjoto Tanudjaja, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tekstilna industrija „PT Great River International", Jakarta Teh Kok Peng, predsjednik, investicijska tvrtka „GIC Special Investments Private" d.o.o., Singapur Shuji T o m i t a , stariji izvršni potpredsjednik, telekomunikacijska tvrtka ,,NTT C o m m u n i c a t i o n s Cor­ poration" K i y o s h i Tsugawa, izvršni savjetnik i član savjetodavnog odbora za Japan, investicijska banica „Lehman Brothers Japan" d.o.o. [bankrotirala 2 0 0 8 . ] ; predsjednik uprave, prehrambeno-ugostiteljska tvrtka „ARAMARK ASIA" Junichi Ujie, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, brokerska kuća „Nomura Holdings" d.o.o. Sarasin Viraphol, izvršni potpredsjednik, industrijski konglomerat „Charoen Pokphand C." d.o.o., Bangkok; bivši zamjenik tajlandskog generalnog tajnika za vanjske poslove Cesar E.A. Virata, korporativni zamjenik predsjednika uprave i vršitelj dužnosti glavnog izvršnog dire­ ktora, banka „Rizal Commercial Banking Corporation" (RCBC);bivši filipinski premijer "Jusuf W a n a n d i , član upravnog odbora, Centar za strateške i međunarodne studije, Jakarta Etsuya W a s h i o , predsjednik, Nacionalni savez osiguravajućih zadruga radnika i potrošača (National Fe­ deration of Workers and C o n s u m e r s Insurance Cooperatives - ZENROSA1); bivši predsjednik, Japanski savez sindikata (Japanese Trade U n i o n Confederation - R E N G O )

M i k e M o o r e , bivši generalni direktor. Svjetska trgovinska organizacija, Ženeva; član, Državno viječe N o v o g Zelanda, Auckland; bivši novozelandski premijer M o r i y u k i M o t o n o , predsjednik, D r u š t v o za vanjske poslove (Foreign Affairs Society); bivši japanski veleposlanik u Francuskoj Jiro M u r a s e , partner s pravom upravljanja, odvjetničko društvo „Bingham M c C u t c h e n Murase", N e w York " M i n o r u Murofushi, savjetnik, industrijski konglomerat „ I T O C H U Corporation" M a s a o N a k a m u r a , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, mobilni operater ,,NTT D o c o m o " d.o.o. M a s a s h i N i s h i h a r a , predsjednik, Nacionalna akademija za obranu (National Defence Academy) T a i z o N i s h i m u r o , savjetnik, bivši predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, elektronska industrija „Toshiba Corporation" R o b e r t o F. De O c a m p o , predsjednik, Azijski institut za upravu (Asian Institute of Management); bivši ministar financija, Manila T o s h i a k i Ogasawara, predsjednik uprave i izdavač, izdavačka kuća „The Japan Times" d.o.o.; predsje­ dnik uprave, industrija plastike „Nifco" d.o.o. S a d a k o O g a t a , predsjednica, Japanska agencija za m e đ u n a r o d n u suradnju (Japan International C o o p e ­ ration Agency - JICA); bivša visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za izbjeglice "Shijuro O g a t a , bivši zamjenik guvernera, Japanska banka za razvoj (Japan D e v e l o p m e n t Bank); bivši zamjenik guvernera za m e đ u n a r o d n e o d n o s e , Japanska banka; zamjenik predsjednika za Pacifičku Azi­ ju, Trilateralna komisija S o z a b u r o O k a m a t s u , predsjednik, Istraživački institut za gospodarstvo, trgovinu i industriju (Research Institute of Economy, Trade and Industry - RIETI) "Yoshio Okawara, predsjednik, Institut za m e đ u n a r o d n e političke studije (Institute for International Policy Studies); bivši japanski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Yoichi Okita, profesor, Nacionalni institut za poslijediplomske političke studije (National Graduate In­ stitute for Policy Studies)

16

Koji Watanabe, viši znanstveni suradnik, Japanski centar za međunarodnu razmjenu (Japan Center for International Exchange); bivši japanski veleposlanik u Rusiji O s a m u Watanabe, predsjednik, Japanska organizacija za vanjsku trgovinu (Japan External Trade Or­ ganization - JETRO) Taizo Yakushiji, izvršni član, Vijeće za znanstvenu i tehnološku politiku Ureda japanske vlade (Council for Science and Technology Policy of the Cabinet Office of Japan); izvršni direktor istraživanja, Institut za m e đ u n a r o d n e političke studije Tadashi Y a i n a m o t o , predsjednik, Japanski centar za međunarodnu razmjenu; direktor za Pacifičku Azi­ ju, Trilateralna komisija N o r i y u k i Yonemura, savjetnik, grupacija „Fuji Xerox Co.", d.o.o. Napomena: Uz imena japanskih članova ne stoje imena gradova. Kod korejskih imena prezime stoji na prvom mjestu.

Frene Ginwala, glasnogovornik Narodne skupštine, parlament Južnoafričke Republike, Cape Town Nj. Vis. Princ El H a s a n bin Talal, predsjednik, Rimski klub; moderator Svjetske konferencije o religiji i miru (World Conference on Religion and Peace); predsjednik, Forum islamske misli (Arab Thought Forum), A m m a n Ricardo H a u s m a n , profesor prakse gospodarskog razvoja, Centar za međunarodni razvoj (Center for International Development), Upravna škola „John F. Kennedy", Sveučilište Flarvard, Cambridge; bivši glavni ekonomist, „Inter-American Development Bank"; bivši venecuelanski ministar planiranja; član odbora Središnje banke Venezuele S e r h i y Holovaty, zastupnik u Vrhovnoj Radi (ukrajinskom parlamentu); predsjednik, Ukrajinska pra­ vna zaklada; bivši ministar pravosuđa, Kijev Grigorij A. Javlinski, bivši zastupnik u Državnoj D u m i (ruskom parlamentu); predsjednik kluba zastu­ pnika stranke Jabloko; predsjednik Centra za ekonomska i politička istraživanja, Moskva Sergej Karaganov, zamjenik direktora, Europski institut, Ruska akademija znanosti; predsjednik prezidija Vijeća za obranu i vanjsku politiku, Moskva Jeffrey L.S.Koo, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, banka Chinatrust Investment, Taipei

Bivši članovi u državnoj službi
H o n g S e o k - H y u n , korejski veleposlanik u Sjedinjenim Državama M a s h a r u Ikuta, generalni direktor, Poštanske službe, poduzeće Yoriko Kawaguchi, specijalni savjetnik japanskog premijera H i s a s h i O w a d a , sudac, Međunarodni sud pravde Takeshi K o n d o , predsjednik, Japanski autoputovi, javno poduzeće

Richard Li, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, prehrambena industrija „Pacific Century Gro­ up Holdings" d.o.o., H o n g Kong R i c a r d o L o p e z Murphy, gostujući istraživač, Latinoamerička zaklada za ekonomska istraživanja (Latin American E c o n o m i c Research Foundation), Buenos Aires; bivši argentinski ministar financija i ministar obrane Itamar Rabinovich, rektor, Sveučilište u Tel Avivu; bivši izraelski veleposlanik u Sjedinjenim Državama Riisdii Saracoglu, predsjednik financijske grupacije „Koc Holding"; predsjednik uprave, konzultantska tvrtka „Makro Consulting", Istanbul; bivši državni ministar i zastupnik u turskom parlamentu; bivši guverner Centralne turske banke R o b e r t o E g y d i o Setubal, predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, bankarske grupe „Banco Itaii,,

S U D I O N I C I I Z D R U G I H P O D R U Č J A „Sudionici na tri godine"
Abdlatif Al-FIamad, generalni direktor i predsjednik uprave, Arapski fond za gospodarski i društveni razvoj (Arab Fund for Economic and Social Development); bivši kuvajtski ministar financija i planiranja A n d r e Azoulay, savjetnik Nj. Vel. kralja M o h a m i n e d a VI, Rabat Morris C h a n g , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, tvornica poluvodiča ..Taiwan Semicondu­ ctor Manufacturing Co." d.o.o., 'Taipei O m a r D a v i e s , zastupnik u jamajkanskom parlamentu; ministar financija i planiranja, Kingston; bivši generalni direktor, Jamajkanski institut za planiranje (Planning Institute of Jamaica) Hiisnii D o g a n , glavni koordinator, industrijsko-trgovački konglomerat „Nurol Holding", Ankara; bivši predsjednik upravnog odbora, Turska zaklada za razvoj (Development Foundation of Turkey) ;bivši ministar obrane Alejandro Foxley, zastupnik u Senatu, te bivši predsjednik Odbora za financije i Odbora za zajednički proračun, čileanski Kongres, Valparaiso Jacob A. Frenkel, potpredsjednik uprave, osiguravajuće društvo „American International Group" d.o.o. (AIG) i predsjednik uprave, AlG-ov o d i o „Global Economic Strategies Group", N e w York; predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, skupina G-30; bivši predsjednik uprave, bankarsko-osiguravajuča gru­ pacija „Merrill Lynch International"; bivši guverner, Izraelska banka; bivši ekonomski savjetnik i dire­ ktor istraživanja, Međunarodni monetarni fond; bivši predsjednik odbora upravitelja, međunarodna bankarska grupacija „Inter-American D e v e l o p m e n t Bank"; bivši „David Rockefeller" profesor ekono­ mije, Sveučilište u Chicagu V i c t o r K. Fung, predsjednik uprave, industrija robe široke potrošnje „Li & Fung"; predsjednik uprave, investicijsko-osiguravajuća grupacija „Prudential Asia" d.o.o., H o n g Kong

d.o.o. i „Banco Itau Holding Financiera" d.o.o., Sao Paulo Stan S h i h , predsjednik uprave i glavni izvršni direktor, industrija strojeva „The Acer Group", Taipei G o r d o n Wu, predsjednik uprave i direktor, investicijska tvrtka ,,Hopewell Holdings" d.o.o., H o n g Kong Yu X i n t i a n predsjednik, Šangajski institut za m e đ u n a r o d n e studije (Shanghai Institute for International Studies), Shanghai Yuan M i n g , Direktor, Institut za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (Institute 6FInternational Relations), Sveučilište u Pekingu Z h a n g Yuiiling, direktor, Institut za azijsko-pacifičke studije (Institute of Asia-Pacific Studies), Kineska akademija društvenih znanosti (Chinese Academy of Social Sciences - CASS), Peking W a n g Jisi, dekan, Škola za međunarodne studije (School of International Studies), Sveučilište u Pekingu

18

BILJEŠKE

1. Will H u t t o n , The Observer, 1. veljače 1998. 2. Pierre Beaudry, The Mennevee Documents on the Synarchy (Menneveeovi doku­ menti o sinarhiji), knjiga 4, poglavlje 3, str. 97 3. Jean Lacouture, De Gaulle: The Ruler 1945-1970 (De Gaulle: vladar od 1945. do 1970.), N o r t o n & Co. d.o.o., 1992. 4. Slijede reprezentativni primjerci dnevnog reda: 1954. - Oosterbeek, Nizozemska Stavovi o zavisnim p r e k o m o r s k i m p o d r u č j i m a i narodima Stavovi o europskoj integraciji i Europskoj obrambenoj zajednici Stavovi o gospodarskim smjernicama i problemima 1955. - Barbizon, Francuska Pregled o d n o s a Z a p a d n e Europe i SAD-a Neopredijeljeni narodi: politički, ideološki, ekonomski aspekti 1959. - Yelsikoy, Turska Jedinstvo i nesloga u politici Zapada 1960. - Burgenstock, Švicarska Novi politički i gospodarski razvoj na Z a p a d u 1961. - St. Castin, Kanada Promjene u gospodarskoj snazi između SAD-a i Europe 1968.- Mont Tremblant, Kanada Internacionalizacija poslovanja 1 9 7 1 . - Woodstock, SAD Poduzetništvo i tekući problemi društvene nestabilnosti 1980. - Aachen, Savezna Republika Njemačka Amerika i Europa: prošlost, sadašnjost i b u d u ć n o s t 1981. - Burgenstock, Švicarska Zapreke djelotvornoj koordinaciji politike Zapada 5. Ostali redoviti sudionici skupova Bilderberga jesu/bili su: Richard Holbrooke, D o ­ nald Rumsfeld, Donald G r a h a m , Henry Kravis, Marie Josee Kravis, Vernon Jordan, Richard Haass, Michael Ledeen, William Luti, Jessica Mathews, Kenneth M e h l m a n , D e n n i s Ross, Paul Wolfowitz, James Wolfensohn, George Soros. Europska dinasti­ ja Rothschildovih predstavlja najmoćniju silu u n u t a r Družbe Bilderberg. Neki od

poznatijih Europljana koji su sudjelovali u radu tajne konklave su: R o m a n o Prodi (bivši talijanski premijer); Pascal Lamy (direktor Svjetske trgovinske organizacije); jose D u r a o Barroso (predsjednik Europske komisije); Jean-Claude Trichet (predsje­ d n i k uprave Europske središnje banke); britanski princ Phillip; Denis Healey (bivši britanski ministar obrane); Manlio Brosio (bivši glavni tajnik NATO-a); Wilfred S. Baumgartner (bivši guverner Francuske banke i bivši generalni direktor velike fran­ cuske multinacionalne kompanije „Rhone-Poulenc Banco de Francia"); G u i d o Carli (Talijanska banka); Margaret Thatcher (bivša premijerka Velike Britanije); Valery Giscard d'Estaing (bivši francuski predsjednik); Harold Wilson (bivši britanski premijer); Edward Heath (bivši britanski premijer), Lester Pearson (bivši kanadski premijer); Pierre Trudeau (bivši kanadski premijer); Jean Chretien (bivši kanadski premijer); Dirk U. Stikker (bivši glavni tajnik NATO-a); H e l m u t Schmidt (bivši nje­ mački kancelar); Donald S. M a c D o n a l d (bivši kanadski ministar nacionalne obrane); nizozemski princ Claus; Marcus Wallenberg (bivši predsjednik uprave štokholmske „Enskilda Bank"); H a n n e s Androsch (bivši austrijski ministar financija); Paul van Zeeland (bivši belgijski premijer); Pierre C o m m i n (bivši tajnik francuske Socijalisti­ čke stranke); Longo lmbriani (bivši generalni direktor talijanske Banca Nazionale del Lavoro); vikont Etienne Davignon (bivši belgijski ministar vanjskih poslova); barun E d m o n d de Rothschild; Pierce Paul Schweitzer (bivši direktor M e đ u n a r o d n o g m o ­ n e t a r n o g fonda); Giovanni Agnelli (bivši predsjednik uprave Europske unije). 6. Richard Greaves, „Who Really Runs the World" („Tko zapravo upravlja svijetom"), ča­ sopis The Truth Seeker, veljača 2003., također dostupno na http://www.truthseeker.com 7. Intervju Malcolma Macalistera Halla s Willom H u t t o n o m , tjednik Vie Mail on Sunday, 14. lipnja 1998. 9. Internet časopis Guardian Unlimited, subota, 10. ožujka 2001. 10. Jim McBeth, dnevnik Scotsman, 15. svibnja 1998. 11. Referenca: glavna web- stranica hotela http://www.borromees.it 12. C h a t h a m House - službeni pravilnik 13. C h a t h a m House - službeni pravilnik 14. John Williams, Atlanticism: The Achilles'Heel of European Security, Self-Identity and Collective Will (Atlanticizam: Ahilova peta europske sigurnosti, osobnog identiteta The Global Manipulators (Globalni manipulator i), Pentacle Bo­ talijanskog „Fiata"); O t t o Wolff (vrlo utjecajan njemački industrijalac); Javier Solana (glavni tajnik Vijeća

17. Pierre Beaudry, Menneveeovi dokumenti o sinarhiji, nacrt d o k u m e n t a , str. 68 18. Working Class M o v e m e n t Library (Knjižara pokreta radničke klase), enquiries@wcml.org.uk 19. Carol White, Vie New Dark Age Conspiracy (Zavjera novog mračnog srednjeg vijeka), New Benjamin Franklin House, 1980., str.5 20. William S h a n n o n , „Plans to destroy America are Exposed!" („Planovi za unište­ nje Amerike su raskrinkani!"), časopis American Almanach, 11. kolovoza 2002. 21. John Coleman, Hjierarhija zavjerenika: Komitet 300, America West Publishers, 1992. 22. Ibid. 23. Ibid. 24. Ibid. 25. Ibid. 26. Navedeno, i z m e đ u ostaloga, na wefr-stranici http://freedomlaw.com/coffee.html, koja m e đ u svoje sponzore ubraja Institut Cato (Cato Institute), Zaklada za naslijeđe (Heritage Foundation) i Centar Mackinac za javnu politiku (Mackinac Centre for Public Policy) - sve desničarske, ultrakonzervativne, proizraelske ustanove. 27. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: komitet 300, America West Publishers, 1992. 28. Melvin Sickler, članak: „Thirst for Justice, The Council on Foreign Relations and the Trilateral C o m m i s s i o n - the two organizations that r u n the United States" („Žeđ za istinom. Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose i Trilateralna komisija - dvije organiza­ cije koje upravljaju Sjedinjenim Državama") nahttp://www.prolognet.qc.ca/clyde/cfr. html 29. Gary Allen, The Rockefeller File (Dosje Rockefeller), 76 Press, 1976. 30. Owr 1995. Global Neighbourhood (Naše globalno susjedstvo), Oxford University Press,

31. James Perloff,

The Shadows of Power; the CFR and the American Decline (Sjene

moći: CFR i slabljenje Amerike), Western Islands Publications, 1988. 32. Tvrtke upisane kao sadašnji kolektivni članovi Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e (28. srpnja 2007.) 33. Tjednik American Free Press, lipanj 2002., p o s e b n o izdanje o Družbi Bilderberg 34. Naveo Tony Gosling, kritičar Bilderberga, bivši novinar BBC-a 35. Pierre Beaudry, Menneveeovi dokumenti o sinarhiji, lipanj 2005. 36. Pierre Beaudry, Sinarchy Movement of Empire (Sinarhistički imperijalni pokret), IV knjiga, poglavlje 4, str. 112 37. Svi najpoznatiji novinari pripadaju Družbi Bilderberg, što je jedan od razloga zbog kojih javnost baš i nije upoznata s t o m tajnom organizacijom. Evo nekih ime-

i koliktivne volje), http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/nato.htm 15. Robert Eringer, oks, 1980. 16. John Coleman, Conspirators Hierarchy: The Story of the Committee of300, America West Publishers, 1992. [Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, Detecta, Zagreb, 2004.)

na: Jean de Belot iz Francuske, u r e d n i k dnevnika Le Figaro; R. John Micklethwait iz tjednika The Economist; Sharon Percy Rockefeller, predsjednica i glavna izvršna direktorica televizijske kuće WETA-TV iz Washingtona; John Bernder iz Norveške, generalni direktor Norveške radiotelevizije; Paul Gigot, urednik prve stranice „kon­ zervativnog" dnevnika Wall Street Journal; Gianni Riotta, zamjenik urednika dne­ vnika La Štampa; Anatole Kaletsky iz londonskog dnevnika The Times; Peter Job, glavni izvršni direktor novinske agencije Reuters; Eric Le Bouchet, glavni urednik dnevnika Le Monde; Toget Seidenfaden iz Danske, glavni u r e d n i k dnevnika Politiken; Kenneth Why te iz Kanade, u r e d n i k dnevnika The National Post; C o n r a d Black, vlasnik niza novina diljem svijeta, redovito je posjećivao skupove Družbe; Mathias Nass, zamjenik urednika dnevnika Die Zeit; Will Mutton, urednik londonskog tjedni­ ka The Observer; Albert J. Wohlstetter, dopisnik Wall Street Journala i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; O s b o r n Eliot, bivši urednik tjednika Newsweek; Hedley D o ­ novan, H e n r y Gunwald i Ralph Davidson iz Timea; Joseph C. Harsch, bivši komenta­ t o r N B C televizije i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; H e n r y Anatole Grunwald, bivši glavni urednik Timea i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; ugledni politički k o m e n t a t o r i Joseph Kraft, James Reston, Joseph Harsch, George Will i Flora Lewis; D o n a l d C. Cook, bivši diplomatski dopisnik dnevnika Los Angeles Times iz Europe i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e o d n o s e ; Gerald Piel, bivši predsjednik uprave časopisa Scientific American i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; Peter Robert Kann, pred­ sjednik uprave i glavni izvršni direktor izdavačke kuće „ D o w Jones and C o m p a n y " i član Vijeća za m e đ u n a r o d n e odnose; Peter Jennings, voditelj i stariji u r e d n i k emisije World News Tonight na ABC televiziji; William Kristol, u r e d n i k i izdavač časopisa Weekly Standard. 38. Bernie Sanders, „Congress C a n No Longer Ignore C o r p o r a t e Control of the Me­ dia" („Kongres više ne smije ignorirati korporativnu kontrolu nad medijima"), bilten Sanders Scoop, ljeto 2002. 39. Ibid. Sanders je nastavio obnašati dužnost senatora iz Vermonta. 40. Kanada je već postupila u skladu s vlastitim z a k o n o m . G o d i n e 1995. Kanad­ ska savezna vlada usvojila je Zakon o vatrenom oružju, p r e m a kojem je 7 milijuna kanadskih pušaka imalo biti prijavljeno do 2004. godine. Prema izvještaju iz 2003. kanadskoj vladi prijavljeno je 6. 818.073 komada privatnog, službenog i zabranjenog vatrenog oružja. Nepoštivanje zakona smatra se ozbiljnim kaznenim djelom. Mnogi Kanađani i Amerikanci smatraju to u v o d o m u kasniju sveobuhvatnu konfiskaciju oružja. 4 1 . Roe protiv Wadea, 410 U.S. 113, 93 S.Ct. 705, 35 L.Ed.2d 147 (1973.) 42. Stožerni odjel vojske, DA Pam 525-7-2, brošura br. 725-7-1, The Art and Sci­ ence of Psychological Operations: Case Studies of Military Application (Umijeće i

nauka psiholoških operacija; analiza slučajeva vojne primjene), Washington, 1. tra­ vnja 1976., priredio American Institute for Research (Američki istraživački institut - AIR), 3301 New Mexico Avenue N . W , Washington, DC, 20016, naručio Depar­ tment of the Army C o n t r a c t s (Odjel vojnih ugovora), direktor projekta Daniel C. Pollock. Sv.l, str. 99 43. Ken Adachi, „New World O r d e r - an Overview" („Novi svjetski p o r e d a k - opći pregled"), www.educate-yourself.org 44. Ibid. 45. Dr. Byron T. Weeks, http://educate-yourself.org/nwonwotavistockbestkeptsecret. shtml, 3 1 . srpnja 2001. 46. „Ways a n d Means of U.S. Ideological Expansion" („Načini i sredstva američke ideološke ekspanzije"), A. Valjuženič, časopis International Affairs (Moskva), veljača 1971., str. 63-68 47. Pollock, Daniel C, direktor projekta i izdavač; De Melaurin, Ronald; Rosenthal, Carl E; Skillings, Sarah A., The Art and Science of Psychological Operations: Case Stu­ dies of Military Application, knjiga I, brošura br. 725-7-2, DA Pam 525-7-2, Stožerni odjel vojske, Washington, 1. travnja 1976, sv. 2, str. 825 48. T h o m a s R. Dye, States (Tko upravlja Who's Running America? Institutional Leadership in Amerikom? Institucionalno rukovođenje u the United Država­ Sjedinjenim

ma), Prentice-Hall, 1976. 49. Prema navodu autorice Mary Scobey u knjizi To Nurture Humaneness (Njegovati ljudskost), 1970., to je izjavio profesor Raymond H o u g h t o n . 50. Kao što je Berit Kjos opisala u knjizi Finding Common Ground (Pronalaženje stanovišta). zajedničkog

51. Najvažnije su Zaklada Ford, Zaklada Lilly, Zaklada Rockefeller, Zaklada Duke, Zaklada Kresge, Zaklada Kellogg, Zaklada Mott, Memorijalni fond Pew, Zaklada Hartford, Zaklada Alfred P, Sloan i Zaklada Carnegie. 52. T h o m a s R. Dye, Tko upravlja Amerikom?, Prentice-Hall, 1976., str. 103-107 53. Rene Wormser, Foundations: Their Power and Influence (Zaklade: njihova moć i utjecaj). Covenant H o u s e Books, 1993., str. 65-66 54. Michio Kaku i Daniel Axelrod, To Win the Nuclear War: Vie Pentagons Secret War Plans (Pobijediti u nuklearnom ratu: Pentagonovi tajni ratni planovi); South End Press, 1987., str. 63-64 55. Mike Peters, „The Bilderberg G r o u p and the European Unification Project" („Družba Bilderberg i projekt europskog ujedinjenja"), časopis Lobster, br. 32, prosi­ nac 1996. 56. ..Abolishing O u r Nation - Step By Step" („Ukidanje naše nacije - korak po ko­ rak"), časopis Vie New American, 6. rujna 2004.

57. Godišnji izvještaj CFR-a iz 1992. sadrži sljedeće reprezentativne uzorke: -stranica 2 1 : „na svim sastancima primjenjuje se pravilo Vijeća o nenavođenju. Tako se sudionicima omogućuje da govore otvoreno, a da ostali kasnije ne navode njihove izjave u javnim medijima ili na forumima, niti ili namjerno prenose osobama za koje znaju da će to učiniti." -stranica 122: „Po u z o r u na Vijeće, odbori potiču otvoreni razgovor i održavaju sa­ stanke pridržavajući se nenavodenja." -stranica 169: članak II statuta kaže: „Izričiti je uvjet članstva u Vijeću, na koji svaki član pristaje na temelju svog članstva, da članovi poštuju pravila i propise koje upra­ vni o d b o r s vremena na vrijeme m o ž e donijeti u vezi s vođenjem sastanaka Vijeća ili navođenja izjava izrečenih na tim sastancima, a svako javno razotkrivanje, postupak nekog člana ziju članstva, u suprotnosti sa spomenutim pravilima i propisima, ili drugi upravni će

uz ime nijedne žive osobe nikakvu tvrdnju, činjenicu ili mišljenje na temelju zapisnika Vijeća prije no što od te osobe dobiju p i s m e n o dopuštenje." Nadalje, u „Pismu predsjednika" („A letter from the Chairman") u godišnjem izvještaju CFR-a za 1994., Peter G. Peterson iznosi (str. 7): „Članovi su imali prilike naći se na intenzivnim neslužbenim sastancima s državnim tajnikom [WarrenomJ Christopherom, savjetnikom za nacionalnu sigurnost [Anthonyem] Lakeom, tajni­ kom [državnim, u miru, Georgeom Prattom] Shultzom, veleposlanikom [Mickeyem] Kantorom, p o m o ć n i k o m ministra financija [Lawrenceom H.] S u m m e r s o m , združe­ n i m načelnicima stožera i d r u g i m visokim dužnosnicima. Sljedeći su n a m na dne­ v n o m redu planovi da se o b r a t i m o s pozivima i kongresnim čelnicima: tu ć e m o m o ­ gućnost uobličiti kao j e d n u od k o m p o n e n t i proširenog Vašingtonskog programa." [kosi tisak dodan] 58. Arlene Johnson, „The Trilateral C o m m i s s i o n : Effect on the Middle East" („Tri­ lateralna komisija: učinak na Bliskom istoku"), (web) časopis True Democracy, 24. srpnja 1987. 59. Holly Sklar, Trilateralism: 'Ihe Trilateral Commissiom and Elite Planning for World Management (Trilateralizam: Trilateralna komisija i planovi elite za upravljanje svije­ tom), South End Press, 1980. 60. Publikacije s godišnjih sastanaka Trilateralne komisije 6 1 . Anthony Sutton, oks, 1995., str. 3 Trilateral over America (Trilateralci nad Amerikom), CPA Bo­

odbor po svojoj vlastitoj diskrecijskoj ocjeni smatrati temeljem za okončanje ili suspen­ sukladno članku I statuta." -stranica 174: „Na sastancima Vijeća potiče se p u n a sloboda izražavanja. Sudionici su sigurni da m o g u govoriti otvoreno, jer prema ustaljenom običaju Vijeća nitko drugi neće navoditi niti opisivati njihove izjave u javnim medijima ili na forumima, niti ih namjerno prenositi o s o b a m a za koje znaju da će to učiniti. Od svih sudionika očekuje se da poštuju tu obvezu." -stranica 175: „Ipak ne bi bilo u skladu s reformuliranim pravilom da bilo koji su­ dionik sastanka (i) objavi ime govornika i navede njegovu izjavu u novinama; (ii) da ponovi tu izjavu na televiziji ili radiju, s govornice ili u učionici; ili (iii) da izađe izvan okvira m e m o r a n d u m a namijenjenog internoj upotrebi i distribuira navod s imenom govornika u glasilu neke tvrtke ili državne ustanove. Formulacija pravila također skre­ će pozornost na to daje sudioniku sastanka zabranjeno namjerno prenošenje navoda s Bit reformuliranog pravila prilično je je­ navod u slučajevima kad imenom govornika novinskom izvjestitelju ili sličnoj osobi koja čega vjerojatno objaviti u nekom od sredstava javnog priopćavanja. dnostavna: sudionici sastanaka Vijeća ne bi smjeli prenositi

62. Gary Allen, Dosje Rockefeller, '76 Press, 197663. Holly Sklar, Trilateralizam, South End Press, 1980. 64. Michael Lloyd Chadwick, časopis The Freeman Digest, Provo, Utah, intervju s gosp. Franklinom 65. Holly Sklar, Trilateralizam.South End Press, 1980. 66. H e n r y Kissinger, „Toasts to t h e Trilateral C o m m i s i o n F o u n d e r " („Zdravica osni­ vaču Trilateralne komisije"), 25. obljetnica američke grupe, 1. prosinca 1998., na www.trilateral.org 67. Will Banyon, „Rockefeller Internationalism" („Internacionalizam Rockefellerovih"), časopis Nexus, sv. 11, br. 1 (prosinac-siječanj 2004.) 68. Daniel Yergin i Joseph Stanislaw, The Commanding Heights: The Battle for the World Economy (Zapovjedni visovi: bitka za svjetsku ekonomiju), Free Press, 1997., str. 60-64 69. Joan HofT, Nixon Reconsidered (Nixon s novog gledišta), Basic Books, 1994., str. 168, 396n (uključujući bilješke) 70. Will Banyon, „Internacionalizam Rockefellerovih", Nexus, sv. 11, br. 1 (prosinacsiječanj 2004.)

postoji ozbiljan rizik da će taj navod o d m a h biti proširen n a o k o l o ili objavljen... ,,S n a m j e r o m da se na sastancima Vijeća u najvećoj mogućoj mjeri p o t a k n e slo­ b o d n a , iskrena i otvorena razmjena misli, upravni o d b o r je, osim pravila o nenavo­ đenju, propisao sljedeće smjernice. Od svih sudionika sastanaka budu upoznati s tim smjernicama i da ih se pridržavaju." -stranica 176: „Članovi koji dovode goste moraju popuniti obavijesnu karticu za go­ sta i upoznati goste s pravilom o nenavođenju, koje regulira sastancima Vijeća... ono što se izgovori na Vijeća očekuje se da

„Službenici Vijeća tražit će, kao preduvjet korištenja, od svakoga tko se koristi zapisnicima Vijeća da se p i s m e n o obveze da neće, bilo izravno, bilo neizravno, navesti

7 1 . Senator Jesse Helms, 15. prosinca 1987., Zapisnik o r a d u Kongresa, str. S1846 72. John Rees, časopis The Review of the News, 27. veljače 1980., intervju s Garyem Allenom 73. Michel Crozier, Samuel P. H u n t i n g t o n & Joji Watanuki, The Crisis of Democra­ cy: Report on demokracije: the Govemability of Democracies to the Trilateral Commission (Kriza izvještaj o podložnosti demokracija vladanju Trilateralne komisije), NY

paign,

Volume One, Part One (Predsjednička kampanja, svezak prvi, dio prvi), Tiskara The Medical Conspiracy Against America

američke vlade (U.S. G o v e r n m e n t Printing Office), 1978., str. 268, 683 84. Eustace Mullins, Murder by Injection: (Umorstvo injekcijom: medicinska zavjera protiv Amerike), Nacionalno vijeće za m e ­ 1877-1916 (Željeznice i regula­

dicinska istraživanja (National Council for Medical Research), 1988., poglavlje 10 85. U doktorskoj disertaciji Railroads and Regulation tiva od 1877.-1916.), Gabriel Kolko pokazuje kako su vlasnici željeznica, a ne zemljo­ radnici, otvoreno podupirali nastojanje da se preko Međudržavnog trgovačkog p o ­ vjerenstva, koje je moglo zaštititi njihov m o n o p o l i eliminirati konkurenciju, očuva državni n a d z o r nad željeznicama. 86. Gary Allen, Dosje Rockefeller, '76 Press, 1976. 87. Anthony Sutton, Wall Street and the Bolshevik Revolution (Wall Street i boljševi­ čka revolucija), Arlington House, 1974., poglavlje XI: „The Alliance Of Bankers A n d Revolution" („Savezništvo bankara i revolucija") 88. Jennings C. Wise, Woodrow Wilson: Disciple of Revolution (Woodrow Wilson: sljedbenik revolucije), Paisley Press, 1938., str. 45-46 89. Anthony Sutton, Wall Street i boljševička revolucija, Arlington House, 1974., p o ­ glavlje XI: „Savezništvo bankara i revolucija" 90. Ibid. 9 1 . Gary Allen, Dosje Rockefeller, '76 Press, 1976. 92. A n t h o n y Sutton, Wall Street i boljševička revolucija, Arlington House, 1974., p o ­ glavlje XI: „Savezništvo bankara i revolucija" 93. Navedeno u: Eustace Mullins, The World Order: A Study in the Hegemony of Para­ sitism (Svjetski poredak: studija hegemonije parazitizma), Institut za civilizaciju Ezra P o u n d (Ezra P o u n d Institute of Civilization), poglavlje 2, „Soviet Russia" („Sovjetska Rusija") 94. A n t h o n y Sutton, Wall Street i boljševička revolucija, Arlington House, 1974. 95. .A.B. Z e m a n , Germany and the Revolution in Russia 1915-1918: Documents from the Archives of the German Foreign Ministry (njemačka i revolucija 1918.: dokumenti iz arhive Ministarstva vanjskih poslova Njema­ u Rusiji od 1915. do 96. Ibid., d o k u m e n t 11 97. Ibid., d o k u m e n t 1 98. George Vernadsky, Lenin: Red Dictator (Lenjin: crveni diktator), Yale University Press, 1932., str. 154 99. Većina najvažnijih događaja iz Helphandove karijere opisana je u svakom od s t a n d a r d n i h djela o Lenjinu, Trockom, Rusiji i razdoblju revolucije. Za više poje­ dinosti vidi Z.A.B. Z e m a n i W.B. Scharlau, The Merchant of Revolution: Trie Life of

University Press, 1975. 74. Public Broadcasting Service, web stranica 75. Arlene Johnson, „Trilateralna komisija: učinak na Bliskom istoku", True Demo­ cracy, 24. srpnja 1987. 76. John Rees, The Review of the News, 27. veljače 1980., intervju s G a r y e m Allenom 79. Arlene Johnson, „Trilateralna komisija: učinak na Bliskom istoku", True Demo­ cracy, 24. srpnja 1987. 80. Popis članova CFR-a i TC-a u Carterovoj administraciji: Sol Linowitz (glavni pregovarač za Ugovore o P a n a m s k o m kanalu/izaslanik za Bliski istok); John C. Sawhill (zamjenik ministra energetike/šef energetsko-istraživačke tvrtke ^Synthetic Fuels Corp.); Hedley Donovan (specijalni p o m o ć n i k predsjednika); Lloyd N. Cutler (savje­ tnik predsjednika); Gerald C. Smith (putujući ambasador za pregovore o nuklearnoj energiji); Richard N. G a r d n e r (veleposlanik u Italiji); Elliot L. Richardson (izaslanik na UN-ovoj konferenciji o pravu m o r a ) ; Henry Owen (specijalni zastupnik predsje­ dnika za gospodarske sastanke na vrhu/gospodarski savjetnik); Warren Cristopher (zamjenik državnog tajnika); Paul C. Warnke (direktor Agencije za kontrolu naoru­ žanja i razoružanje [Arms C o n t r o l and D i s a r m a m e n t Agency]); Richard N. C o o p e r (državni podtajnik za ekonomske poslove); Lucy Wilson Benson (državna podtajnica za pitanja sigurnosti); Anthony Solomon (državni podtajnik za m o n e t a r n a pitanja); Robert R. Bowie (zamjenik direktora Službe za državni p r o r a č u n [Intelligence for National Estimates]); W. Anthony Lake (državni podtajnik za planiranje politike); Richard Holbrooke ( p o m o ć n i k državnog tajnika za pitanja Istočne Azije i Pacifika); C. Fred Bergsten ( p o m o ć n i k ministra financija za m e đ u n a r o d n e poslove); Leslie Gelb (direktor Ureda za političko-vojne poslove [Bureau of Politico-Military Affairs]); Theodore C. Sorenson (direktor CIA-e); Richard Moose ( p o m o ć n i k državnog tajnika za pitanja Afrike); Brock A d a m s (ministar prometa); Leonard Woodstock (veleposla­ nik u Italiji); Joseph Califano (ministar zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi). 81. Anthony Sutton, Trilateralci nad Amerikom, CPA Books, 1995. 82. John Rees, The Review of the News, 27. veljače 1980., intervju s Garyem Allenom 83. Carterovi navodi: Laurence H. Shoup, The Carter Presidency and Beyond: Power and Politics in the 1980s, (Carterov predsjednički mandat i onkraj: moć i politika u osamdesetima), R a m p a r t s Press, 1980, str.50-51; Jimmy Carter, The Presidential Cam­

čke), Oxford Universita Press, 1958., d o k u m e n t 9

's U

315

Alexander Israel

Helphand

(Parvus)

(Trgovac

iz

revolucije:

život

Aleksandra

Israela

Helphanda /Parvusa/), Oxford University Press, 1965. 100. Anthony Sutton, Wall Street i boljševička revolucija, Arlington House, 1974., str. 30 101. Granatstein & Hillmer, Prime Ministers: Ranking Canada's Leaders (Premijeri: rangiranje kanadskih lidera), H a r p e r Collins 102. Eustace 103. Ibid. 104. Ibid. 105. George Racey Jordan, Major Jordan's Diaries (Dnevnici majora Jordana), Harcourt, Brace & Company, 1952. 106. Gary Allen, Dosje Rockefeller, 76 Press, 1976., poglavlje 9, „Building the Big Red M a c h i n e " („Građenje velikog crvenog stroja") 107. Svjedočenje Antony Suttona pred 108. Ibid. 109. John Hoefle, „Southern Strategy, Inc.: Where Wall Street Meets Tobacco Road" („Južnjačka strategija, d.o.o.: gdje se Wall Street križa s d u h a n s k i m putem"), Ameri­ can Almanac, veljača 2001. 110. „The Real Story Behind the T C " („Stvarna priča iza TC-a"), specijalni izvještaj, Executive Intelligence Review (EIR), ožujak 1980. 111. Ibid. 112. Ibid. 113. John Hoefle, „Južnjačka strategija, d.o.o.: gdje se Wall Street križa s d u h a n s k i m putem", American Almanac, veljača 2001. 114. Eustace Mullins, Umorstvo injekcijom: medicinska zavjera protiv Amerike, Naci­ o n a l n o vijeće za medicinska istraživanja, 1988., poglavlje 10 VII pododborom Odbora za političku platformu kolovoza 1972. Republikanske stranke u Miami Beachu na Floridi 15. Mullins, Svjetski poredak: studija hegemonije parazitizma, Institut za civilizaciju Ezra Pound, 1985., poglavlje 2, „Sovjetska Rusija"

IZVJEŠTAJI D R U Ž B E B I L D E R B E R G

BILDERBERG 2005.
5 . - 8 . SVIBNJA R O T T A C H -EGE RN, BAVARSKA, NJEMAČKA

D

ok su Bush, Blair, C h i r a c , Berlusconi i kompanija obilazili samite skupine G8

koju čine najistaknutiji d e m o k r a t s k i izabrani svjetski vođe, pratili su ih zbije­

ni redovi svjetskih medija. P o t p u n o o p r e č n o , dolasci i odlasci vezani uz Bilderberg N a k o n tri p u n e g o d i n e otvorenih neprijateljstava i napetosti i z m e đ u e u r o p ­

događali su se p o d okriljem pravog medijskog zamračenja. skih, britanskih i a m e r i č k i h Bilderbergovaca, p r o u z r o č e n i h r a t o m u Iraku, m e d u njih se vratilo ozračje p o t p u n e usuglašenosti. Bilderbergovci su p o n o v n o potvrdili, i u t o m e ostali ujedinjeni, svoj d u g o r o č n i cilj da ojačaju ulogu koju UN igra u rje­ šavanju sukoba i uređivanja o d n o s a u svijetu. P r e m d a George W. Bush nije o s o b n o sudjelovao na sastanku u Rottach-Egernu, a m e r i č k u su vladu dostojno zastupali William Luti, Richard Perle, D e n n i s Ross i Allan H u b b a r d . M e đ u t i m , važno je shvatiti da A m e r i k a n c i nisu n i m a l o veći „jastrebovi" no što su europski Bilderbergovci „golubovi". Europljani su 1991. g o d i n e složno p o d r ž a l i invaziju na Irak koju je izvršio otac predsjednika Busha i hvalili - kako je to rekao j e d a n uvaženi Bilderbergov lovac - kraj „američkog vijetnamskog sindroma". Eu­ ropski Bilderbergovci t a k o đ e r su p o d r ž a l i bivšeg predsjednika Clintona i njegovu invaziju na Jugoslaviju, a u operaciju su uključili i N A T O .

U N - O V 1 PRIJEDLOZI O G L O B A L N O M POREZU NA NAFTU I IZGRA­ D N J I MIRA

naposljetku morati preuzeti. Nato je Jose M. D u r a o Barroso, predsjednik Europske komisije, izrekao mišljenje koje dijele m n o g i Bilderbergovci: da Sjedinjene Države nisu osigurale pravedan udio u ekonomskoj p o m o ć i siromašnim zemljama. Moji izvori su potvrdili da su se „Kissinger i David Rockefeller, zajedno s d r u g i m Ameri­ kancima, smiješili od uha do uha i p o t v r d n o kimali glavom." lako SAD ubacuju u kasicu-prasicu za m e đ u n a r o d n u p o m o ć više novca nego ijedna zemlja na svijetu, Bilderbergovci i Ujedinjeni n a r o d i nakanili su od njih za­ tražiti još veća sredstva kako bi zadovoljili uvjete prijedloga o izgradnji mira.

T

e m a o kojoj se naveliko raspravljalo u R o t t a c h - E g e r n u 2005. g o d i n e bila je z a m i s a o da se svim ljudima na svijetu n a m e t n e U N - o v p o r e z , i to p r e k o izra­

v n o g p o r e z a na naftu koji bi se u b i r a o na s a m o m izvoru. T i m e bi se zapravo u s p o s t a v i o p r e s e d a n . Kad bi ta mjera bila usvojena, prvi p u t bi se d o g o d i l o da n e v l a d i n a organizacija (čitaj: Ujedinjeni n a r o d i ) izvlači n e p o s r e d n u korist od oporezivanja g r a đ a n a s l o b o d n i h i porobljenih država. U s v o m prijedlogu Bil­ d e r b e r g s p o č e t k a p r e d v i đ a tek sitnu U N - o v u n a k n a d u , koju bi p o t r o š a č i jedva primijetili. Bilderberg želi „ujednačavanje poreza", tako da se zemlje s visokom stopom po­ reza m o g u ravnopravno natjecati za strana ulaganja sa zemljama blažeg poreznog sustava - uključujući Sjedinjene Države. Poreze bi se „ujednačilo" forsiranjem p o ­ dizanja porezne stope u SAD-u i d r u g i m zemljama, tako da socijalistička Švedska sa svojom stopom od 58% bude „konkurentna". P r e m a izvještajima izvora, j e d a n neidentificirani gost u p i t a o je na skupštini k a k o bi se američkoj javnosti m o g l o p r o d a t i g l o b a l n o oporezivanje. Izvjesni p o ­ vjerenik E u r o p s k e unije n a b a c i o je ideju da bi se k a o o v n a za rušenje b e d e m a m o ­ gle koristiti kitnjaste fraze o p o m a g a n j u d r u g i m z e m l j a m a koje n a k o n završetka o r u ž a n i h s u k o b a žele graditi miroljubivo i stabilno d r u š t v o . Nekoga je z a n i m a l o pitanje izbora t r e n u t k a za takvo obraćanje javnosti. Bivši povjerenik je p r i p o m e ­ n u o k a k o je najbolje vrijeme za traženje gotovog novca n e p o s r e d n o po završetku sukoba, d o k je svijet p o d d o j m o m surovih slika razaranja. Jedan norveški Bilderbergovac nije se složio s t o m t v r d n j o m . Po svemu sudeći to je bio Bjorn T. Grydeland, norveški veleposlanik pri Europskoj uniji, koji je r e k a o da je - n a p r o t i v - p u n o lakše privući p o z o r n o s t svijeta i novac u n e k o p o d r u č j e d o k u njemu još bjesni o r u ž a n i s u k o b . To je p o t v r đ e n o a posteriori, kad je danski ministar vanjskih poslova Per Stig Moller tijekom rasprave u Ujedinjenim n a r o d i m a 26. svibnja izjavio za zapisnik da „ukoliko m e đ u n a r o d n a zajednica ne b u d e u stanju brzo djelovati, krhki m i r bit će u opasnosti, a posljedica će biti gubitak još mnogih života." Danska je predsjedala EUom do 1. srpnja 2005. kad ju je smijenila Velika Britanija. Bilderbergovci su planirali iskoristiti ono što su nazvali Komisijom UN-a za izgradnju mira - očigledno zato što je osnovana kako bi zemljama izašlim iz rata pomagala ostvariti trajni m i r - kao j e d n o od sredstava za prikriveno nametanje U N ovog poreza neobaviještenom stanovništvu svijeta. M a r k R. Warner, guverner Virginije prvi put pozvan na skup Bilderberga, izrazio je zabrinutost zbog količine d o d a t n i h financijskih obveza koje će Sjedinjene Države

N E O KO N Z E RVAT IV NI PLAN RADA

P

olitičku struju poznatu kao „neokonzervativci" - oni koji su odlučili da bi, na ra­

č u n opće sigurnosti, izraelska služba sigurnosti trebala doći u Sjedinjene Države Najistaknutiji u toj skupini je Richard Perle. Perle je imao presudnu ulogu u gu­

i biti ključna za sve američke vanjskopolitičke odluke - zastupale su jake snage. ranju Sjedinjenih Država p r e m a ratu s Irakom. Nakon što se doznalo da je davao

savjete banci G o l d m a n Sachs International o tome kako bi mogla profitirati od rata u Iraku, 27. ožujka 2003. bio je prisiljen dati ostavku na mjesto u Pentagonovom O d b o ­ ru za o b r a m b e n u politiku. Druga poznata neokonzervativna figura je Michael A. Ledeen, „intelektualni intelektualac". Ledeen radi u Američkom p o d u z e t n i č k o m institutu (skraćeno AEI), trustu mozgova utemeljenom 1943. godine, s kojim je Richard Perle dugo surađivao. AEI i Zavod Brookings vode Z d r u ž e n i centar za regulatorne studije (Joint Center for Regulatory Studies, skraćeno JCRS), čija je svrha podržavati zakonodavce i regulatorna tijela da budu „odgovorni za svoje odluke, što će pokazati brižljivim, objektivnim analizama postojećih regulatornih programa i novim regulatornim prijedlozima." JCRS zahtijeva procjenu troškova regulative, što se uklapa u planove AEI-a (i Bilder­ berga) za smanjenje regulative. S p o m e n u t i m n e o k o n z e r v a t i v c i m a se na skupštini Bilderberga 2007. godine pridružila šačica bivših visoko p o z i c i o n i r a n i h kreatora politike i publicista iz Washingtona, p o z n a t i h po simpatijama p r e m a Izraelu m e d u ostalima tu su se na­ šli bivši d u ž n o s n i k Ministarstva vanjskih poslova i predsjednik CFR-a Richard N. Haass, bivši p o m o ć n i k državnog tajnika i „otac" Daytonskog s p o r a z u m a Richard Holbrooke, te D e n n i s Ross iz proizraelskog Instituta za bliskoistočnu politiku (In­ stitute for Near East Policy) smještenog u Washingtonu, koji je zapravo o g r a n a k Američko-izraelskog o d b o r a za o d n o s e s javnošću (America Israel Public Affairs C o m m i t t e e , skraćeno AIPAC).

NESTAJANJE ZALIHA ENERGIJE 1 G O S P O D A R S K I PAD

m o r a o je prijaviti d o d a t n o smanjenje od 1,15 milijardi barela. Te tri redukcije u pro­ cjeni rezervi dovele su do ostavke p o m o ć n i k a predsjednika uprave. Los Angeles Times objavio je 18. siječnja 2005.: „Za naftne tvrtke rezerve predstavljaju ništa manje nego 'vrijednost kompanije"'. U Rottach-Egernu u svibnju 2005. ljudi s najviših rukovodećih položaja u naftnoj industriji pokušavali su smisliti kako će spriječiti da istina o kopnjenju zaliha nafte dopre do javnosti. Javno saznanje o smanjivanju rezervi vodi izravno do snižavanja cijena dionica, što bi moglo uništiti financijska tržišta i prouzročiti kolaps svjetskog gospodarstva. Bilderbergovca iz Amerike zanimalo je što bi trebalo učiniti da se cijena nafte vrati na 25 dolara po barelu. M a r t i n S. Feldstein, predsjednik Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja, odgovorio je da 50 dolara po barelu znači veći novčani protok. Jeftina nafta usporava gospodarski rast, jer spušta cijene roba i proizvoda i smanjuje svjetsku likvidnost. D r u g i američki Bilderbergovac izvijestio je da će, uko­ liko se cijena nafte spusti na ranijih mršavih 25 dolara po barelu, dugovima n a p u h a n i investicijski balon eksplodirati. Treći Bilderbergovac iz Amerike - vjerojatno Allan H u b b a r d - ustvrdio je da široka javnost ne shvaća kako jeftina nafta može značiti pucanje dužničkog balona. Sve ukazuje na to da su američke Savezne rezerve bile vrlo zabrinute zbog dužničkog balona. Britanski Bilderbergovac konstatirao je da bi cijena nafte od 120 dolara po barelu uvelike koristila Britaniji i Sjedinjenim Državama, ali da bi na najvećem dobitku bile Rusija i Kina. Jedan stručnjak za m e đ u n a r o d n e o d n o s e i političke studije rekao je da bi za Kineze to bio pravi zlatni rudnik. Kinezi ne uvoze energiju zbog d o m a ć e p o t r o ­ šnje nego zbog pothranjivanja svog rastućeg jeftinog izvoza - a trošak se, kako je i predviđeno, prebacuje na i n o z e m n e kupce. Izvjesni europski bankar istaknuo je da bi Rusija mogla uspješno devalvirati dolar ako trgovinu energijom s E u r o p o m prebaci s dolara u eure i tako prisili europske središnje banke na rebalans rezervi stranih valuta u korist eura. Guverner Europske središnje banke Jean-Claude Trichet bio je prisutan tijekom rasprave. Netko je p o t a k n u o pitanje utjecaja naglog podizanja cijena energije na u k u p n u vrijednost tvrtki. Njemački Bilderbergovac je odgovorio da bi izravni učinak bila de facto deprecijacija novca, pogrešno p r o t u m a č e n a kao rast.

N

aravno da se na skupu Bilderberga 2005. godine rasprava vrtjela oko nafte. Je­ d a n američki Bilderbergovac izrazio je zabrinutost zbog cijene nafte koja raste

vrtoglavom brzinom. Sudionik skupštine iz naftne industrije primijetio je da gospo­ darski rast nije m o g u ć bez energije i da se, prema svim pokazateljima, svjetske zalihe energije bliže kraju m n o g o brže no što su to svjetski lideri predvidjeli. Po riječima izvora nazočnih na skupu, Bilderbergovci su procijenili da će svjet­ ske zalihe nafte, koje je još m o g u ć e iscrpsti, dostajati za najviše 35 godina uz sadašnji gospodarski razvoj i broj stanovnika. M e đ u t i m , jedan od predstavnika izvjesnog naf­ tnog kartela n a p o m e n u o je da se u jednadžbu moraju uračunati kako demografska eksplozija, tako i gospodarski rast i potražnja za naftom u Kini i Indiji. Pod tako izmijenjenim uvjetima, čini se da nafte ima dovoljno za još 20 godina. Nestanak na­ fte znači kraj svjetskog financijskog poretka. To su već priznali i Wall Street Journal i Financial Times, dva časopisa koja su redovito prisutna na godišnjim skupštinama Bilderberga. Tijekom poslijepodnevnog koktela jedan je europski Bilderbergovac izjavio da ne postoji prihvatljiva alternativa energiji iz ugljikovodika. Gost iz Amerike rekao je da t r e n u t n o svijet troši između četiri i šest barela nafte na svaki n o v o p r o n a đ e n i barel, te da su izgledi za skoro rješenje problema u najboljem slučaju vrlo oskudni. Nekoga je zanimala procjena dostupnih konvencionalnih svjetskih zaliha nafte. Spomenuta je brojka od otprilike bilijun barela. Usput je dobro p r i p o m e n u t i da svijet svakih 11,5 dana potroši milijardu barela nafte. Neki drugi Bilderbergovac raspitivao se za vodik kao alternativu nafti. D u ž n o ­ snik američke vlade na to je s u m o r n o odgovorio da je vodik kao spas od prijeteće svjetske energetske krize puka maštarija. Ova rasprava je potvrdila izjavu za javnost koju je 2003. objavila „IHS Energy", najcjenjenija konzultantska tvrtka na svijetu, a u kojoj su popisane sve zalihe i nalazišta nafte; prema tom dokumentu, nakon 1920. godine prvi put se dogodilo da nije otkrive­ no niti j e d n o jedino naftonosno polje procijenjeno na više od 500 milijuna barela. Na skupštini Bilderberga 2005. godine naftnu industriju su predstavljali glavni izvršni direktor „BP"-a John Browne, direktor „Royal Dutch Sheila" sir John Kerr, predsjednik uprave „BP"-a Peter D. Sutherland i predsjednik o d b o r a izvršnih dire­ ktora „Royal Dutch Sheila" Jeroen van d e r Veer. (Kraljica Beatrix od Nizozemske, glavni dioničar „Royal Dutch Sheila", punopravni je član Bilderberga. Njen otac, princ Bernhard, bio je jedan od utemeljitelja Družbe davne 1954. godine.) Važno je s p o m e n u t i kako je potkraj 2003. naftni i plinski gigant „Royal Dutch Shell" objavio da je precijenio svoje rezerve čak za 20%; p o č e t k o m 2004. umanjio je procijenjene rezerve nafte i plina za još 4,5 milijardi barela, a u listopadu iste godine

R E F E R E N D U M O USTAVU EU-A U FRANCUSKOJ

P

rvoga dana d o n i i n i r a o je razgovor o EU-ovom referendumu u Francuskoj i o t o m e

h o ć e li Chirac m o ć i uvjeriti Francuze da 29. svibnja glasaju za Ustav. Po riječima

izvora iz redova Družbe, pozitivan ishod glasovanja značio bi veliki pritisak na Tonya

Blaira da - također uz p o m o ć referenduma o Ustavu, predviđenog za 2006. godinu - k o n a č n o preda Britaniju u s p r e m n e ruke Novog svjetskog poretka. Matthias Nass se pitao bi li negativan rezultat glasovanja u Francuskoj m o g a o izazvati politička previ­ ranja u Europi i zasjeniti šestomjesečno britansko predsjedanje E U - o m koje je imalo početi 1. srpnja. Bilderbergovci su se nadali da će Blair i Chirac, čija je p o v r e m e n o otvorena netrpeljivost više no j e d n o m iscurila u javnosti, biti u stanju zajedno raditi zbog obostrane koristi i političkog preživljavanja. Jedan europski član D r u ž b e d o d a o je kako oba lidera moraju što je brže moguće ostaviti iza sebe sve stare razmirice oko tema kao što su Irak, liberalizacija europske ekonomije ili b u d u ć n o s t proračunskog rabata kojeg Britanija dobiva od EU-a, i raditi na potpunoj integraciji Europe, koja bi se mogla dezintegrirati ako francuski n a r o d - „često praktičan i tvrdoglav", kako reče britanski Bilderbergovac - ne učini pravu stvar, to jest ako dobrovoljno ne odustane od svoje neovisnosti zbog „općeg dobra" europske savezne super-države! Član Bilderberga iz Njemačke rekao je da je francusko „da" u opasnosti zbog „preseljavanja radnih mjesta. Radna mjesta iz Njemačke i Francuske sele se u Aziju i Poljsku [zbog iskorištavanja jeftine radne snage]. Poljska je j e d n a od bivših k o m u ­ nističkih republika koje su primljene u Europsku uniju i tako povećale članstvo na 25 država. Njemački političar naglas je razmišljao o t o m e kako će Tony Blair uspjeti uvjeriti Britance da prihvate Ustav Europske unije, kad - zahvaljujući preseljavanju radnih mjesta - i Francuska i Njemačka imaju po 10% nezaposlenih, a Britanija u go­ spodarskom pogledu stoji dobro. Francusko biračko tijelo bez poteškoća je odbacilo članstvo u Europskoj uniji.

Izvori bliski Bilderbergovcima neslužbeno su priopćili da je privatno dioničko društvo „Kohlberg Kravis Roberts & Co" bilo zainteresirano za kupnju čitave „Aune". Na skupovima Bilderberga tvrtku „Kohlberg Kravis Roberts & Co" zastupali su slavni vođa, milijarder H e n r y Kravis i njegova žena Marie Josee Kravis, r o d o m iz gradića u Quebecu, viša znanstvena suradnica u neokonzervativnom Institutu Hudson.

KINA

U

viđajući n e o p h o d n o s t širenja na tržišta u razvoju, ne bi li se tako održala iluzija o b e s k o n a č n o m gospodarskom rastu, europski i američki Bilderbergovci slo­

žili su se da imenuju Pascala Lamya - francuskog socijalista i fanatičnog pobornika Valja imati na u m u da je Washington p o d u p r o Lamyevo imenovanje u zamjenu za

europske superdržave - za sljedećeg predsjednika Svjetske trgovinske organizacije. europsku p o t p o r u imenovanju Paula Wolfowitza na mjesto šefa Svjetske banke. Izvori iz redova D r u ž b e Bilderberg tvrde da je Lamy izabran kako bi p o m o g a o pri upravljanju svjetskim trgovinskim poretkom u vremenu rastućeg protekcionisti­ čkog raspoloženja u bogatim zemljama poput Francuske i Njemačke, posrnulih p o d teretom visoke nezaposlenosti i suzdržanih p r e m a sve energičnijim zahtjevima za pristup tržištu koji dolaze od novoizraslih gospodarstava. Zemlje Trećeg svijeta, na primjer, u p o r n o su tražile smanjivanje subvencija poljoprivrednicima u Europskoj uniji i SAD-u. Kampanja Svjetske trgovinske organizacije za liberalizaciju trgovine propala je uz žestoke svađe u Seallleu 1999. i još j e d n o m u C a n c u n u 2003. godine. Bilderbergovci su se potajno dogovorili da siromašne zemlje, zbog jeftinih pro­ izvoda, treba silom uvesti na globalizirano tržište i istodobno ih prisiliti da poslanu kupcima. D o b a r primjer za to predstavlja postojeći spor s Kinom, jer su Kinezi pre­ plavili zapadne zemlje jeftinom r o b o m (između ostaloga, tekstilom) i snizili cijene. Kao kompenzaciju, Bilderbergovci su ušli na novo tržište, zrelo i prijemčivo za na­ d m o ć n o zapadnjačko znanje i iskustvo. Zemlje u razvoju polako stječu sve veću ku­ p o v n u m o ć , a industrijalizirani svijet dobiva uporište u njihovoj domaćoj ekonomiji koncentrirajući se na njih zbog jeftinog izvoza. Daljnja rasprava o Kini započela je n i z o m retoričkih pitanja koja je postavio go­ vornik. Da li Kina doista zloupotrebljava svoju konkurentsku prednost, ili su je SAD i EU učinili žrtvom? Je li trgovinski rat neizbježan? Bi li Kina morala revalorizirali yuan (svoju valutu) i - ako bi - kako bi to učinila? JedanameričkiBilderbergovacprimijetiojedajeKinau2005.godinibilajednaodvodećmsvjetsldhgospodarskihsilačijisupostupci utjecali na svjetsko gospodarstvo. Drugi Amerikanac (najvjerojatnije, ali ne p o t p u n o sigurno Michael Leeden s Američkog poduzetničkog instituta) rekao je da će se, ukoliko Kina ne revalorizira yuan, cjeloku-

AUNA TELECOMUN1CACIONES

N

a subotnjem večernjem koktelu u luksuznom hotelu „ D o r i n t Sofitel Seeholel Uberfahrt" u Rottach-Egernu u Bavarskoj, blizu M u n c h e n a , nekoliko Bilder-

bergovaca stajalo je uz bar s kraljicom Beatrix od Nizozemske i glavnim izvršnim direktorom Washington Posta D o n a l d o m G r a h a m o m , raspravljajući o predstojećoj prodaji španjolskog telekomunikacijskog i kablovskog giganta „Auna". „Auna" pruža usluge na području fiksne telefonije, mobilne telefonije, kablovske televizije i interneta. Jedan od Bilderbergovaca, d o b r o upoznat s činjenicama [sudeći po t o m e kako mi ga je fizički opisao tada nazočni informator, vjerojatno Henry Kravis] saopćio je da bi „Aunini" poslovi s m o b i l n o m telefonijom mogli donijeti zaradu od kakvih 10 mi­ lijardi eura, uključujući dugovanja; drugi Bilderbergovac, visoki proćelavi muškarac, d o d a o je da bi sektor fiksnih telefonskih linija m o g a o postići cijenu od 2,6 milijardi eura. Obilje jeftinih kreditnih i k a m a t n i h stopa učinile su „Aunu" primamljivim zalogajem za kupce s privatnim kapitalom.

pni svjetski trgovinski poredak posve poremetiti. Netko je n a p o m e n u o da bi posto­ jeća situacija mogla biti opasna za kinesko gospodarstvo zbog stvaranja prekomjerne likvidnosti. Elena Nemirovskaja, osnivačica moskovske Škole za političke studije, pi­ tala je što će se dogoditi ako se yuanu dopusti da slobodno pliva. Izvjesni ekonomist odgovorio je da bi to moglo dovesti do ozbiljnih posljedica po svjetska financijska tržišta. Kineske devizne rezerve velikim se dijelom sastoje od obveznica američke državne blagajne. Podizanje vrijednosti yuana moglo bi prouzročiti smanjenje vrije­ dnosti kineskih dolarskih rezervi. Bilderbergovac iz Njemačke upozorio je da bi takvo što moglo prisiliti američki Savezni sustav rezervi da podigne k a m a t n e stope i tako izazove siloviti zastoj naglog porasta stanogradnje u SAD-u. Neki golemi Nizozemac naglasio je da bi M e đ u n a r o ­ dni m o n e t a r n i fond m o r a o igrati aktivnu ulogu u potpomaganju yuana. „Postoji li, dakle, stvarna opasnost" - upitao je talijanski Bilderbergovac - „da se taj spor pretvori u totalni trgovinski rat?" „Malo je vjerojatno" - odgovorio je neidentificirani plavokosi Skandinavac (po svoj prilici Šveđanin) - „jer se Kina p o t p u n o integrirala u tržišnu ekonomiju." Američki Bilderbergovac i član vlade SAD-a zaključili su da je sve što se radi namješteno kao dio predstave koja glasače kod kuće čini sretnima. Kineski p r o d o r u područje Mekonga nije prošao nezapaženo na skupštini. Ame­ rički zamjenik p o m o ć n i k a ministra obrane za Bliski istok i Južnu Aziju William J. Luti objasnio je da bi brza kineska ekspanzija u regiji Mekonga, u koju spadaju Kam­ bodža, Laos, Mijanmar, Tajland i Vijetnam, mogla ugroziti američke interese na tom prostoru. Takvim potezima Kina bi ojačala svoju ulogu u jugoistočnoj Aziji. Tijekom nekoliko proteklih godina Kina je vrlo m n o g o ulagala u razvoj pro­ m e t n e infrastrukture koja povezuje jugozapadnu kinesku pokrajinu Yunan i p o d r u ­ čje Mekonga. Jedan Bilderbergovac iz Europe podsjetio je da je Kina uvelike ovisna o uvozu nafte. Nekoga su zanimale brojke. Visoki, štrkljasti muškarac s naočalama - vjerojatno Jeroen van der Veer, predsjednik uprave naftne kompanije „Royal D u t c h Shell"- odgovorio je da Kina uvozi otprilike 40% potrebne joj nafte. Kineski ulazak u područje Mekonga zapravo je rezultat snažne svijesti o t o m e da su energetske zalihe zemlje osjetljive na vanjske utjecaje. Osim toga, 32% energije od životne važnosti za Kinu prolazi kroz uski tjesnac Malacca koji je lako blokirati.

održavanja skupštine D r u ž b e stečajni sud dokrajčio je mirovine službenika zrako­ plovne tvrtke „US Airways". „United Airlines" i ostali avioprijevoznici našli su se u sličnim problemima. Drugi član Bilderberga iz Amerike konstatirao je da američki sustav socijalnog osiguranja prolazi kroz najgoru računovodstvenu krizu u d u g o m nizu godina. Zastrašujuća utvara izdigla se iz tvrtki koje nisu izvršavale financijske obveze p r e m a zaposlenicima. Netko je iznio primjedbu da mirovinski fondovi koji­ ma upravlja država ne bi mogli podnijeti neizvršavanje obveza u čitavoj industriji bez saveznog sanacijskog paketa.

S U D I O N I C I IZ MEDIJA

M

e đ u uzvanicima na skupštini bili su: Nicolas Beytout, glavni urednik francu­ skog dnevnika Le Figaro; Oscar Bronner, nakladnik i urednik austrijskog dne­

vnika Der Standard; D o n a l d G r a h a m , predsjednik uprave dnevnika The Washington Post; Matthias Nass, zamjenik urednika njemačkog tjednika Die Zeit; N o r m a n Pearlstine, glavni urednik američkog tjednika Time; Cuneyt Ulsevere, kolumnist turskog dnevnika Hiirriyet; John Vinocur, stariji dopisnik američkog dnevnika International Herald Tribune; Martin Wolf, p o m o ć n i k direktora britanskog dnevnika Financial Ti­ mes; Fareed Zakaria, urednik američkog tjednika Newsweek International; Klaus Zu-

mwinkel, predsjednik uprave Njemačkih pošta; John Micklethwait, američki urednik britanskog tjednika Trie Economist; Adrian Wooldridge, inozemni dopisnik za The Economist. Micklethwait i Wooldridge radili su kao skupštinski izvjestitelji.

IRAN - RUSIJA - KINA

K

ako p r e n o s e izvještaji, francuski je Bilderbergovac bez okolišanja upitao Henrya Kissingera znači li a m e r i č k o zveckanje o r u ž j e m pred n o s o m I r a n u p o č e t a k

novih neprijateljstava. Predsjednik CFR-a Richard Haass javio se za riječ i o t k l o n i o

zamisao o n a p a d u na Iran kao nerealističnu zbog same fizičke veličine te države, zbog golemog broja stanovnika, a prije svega zbog milijardi dolara koje bi bile p o ­ trebne da se akcija u o p ć e p o k r e n e . Z a k o p a n a do ušiju u pijesak Iraka, američka voj­ ska itekako se čuvala bilo kakve nove pustolovine na neprijateljskom tlu, i to protiv m n o g o krepkijeg protivnika, bolje pripremljenog i bolje organiziranog.

AMERIČKI ZRAČNI PRIJEVOZNICI 1 MIROVINSKI F O N D O V I
T e d a n se američki Bilderbergovac z a n i m a o za učinak cijene od 50 dolara po barelu I nafte na krizu u d r ž a v n o m mirovinskom osiguranju. Visoke cijene nafte prijete ekonomskoj održivosti sektora zračnog prijevoza i m o t o r n i h vozila. Nedugo prije

Švicarski Bilderbergovac p i t a o je da li bi h i p o t e t i č n i n a p a d na I r a n p o d r a z u ­ mijevao i p r e v e n t i v n i u d a r na n u k l e a r n a postrojenja. Richard Haass o d g o v o r i o je da bi se takav n a p a d p o k a z a o k o n t r a p r o d u k t i v n i m jer bi se opcije za p r o t u n a p a d iz T e h e r a n a m o g l e kretati u r a s p o n u od „ n e k o n t r o l i r a n o g t e r o r i z m a i pojačava­ nja nestabilnosti u Iraku, Afganistanu i Saudijskoj Arabiji, do izazivanja p o r a s t a

cijene nafte koji bi p r o u z r o č i o svjetsku g o s p o d a r s k u k r i z u . " Po riječima nekoli­ cine i n f o r m a t o r a , Richard Perle tijekom večere je kritizirao Haassovo stajalište i objašnjavao zašto mu se protivi. Jedna žena - vjerojatno H e a t h e r M u n r o e - B l u m , zamjenica rektora Sveučili­ šta McGill u Q u e b e c u u K a n a d i - postavila je retoričko pitanje o t o m e što će se d o g o d i t i a k o Iran nastavi s i z g r a d n j o m n u k l e a r n o g arsenala. Haass je o d g o v o r i o da u t o m slučaju Sjedinjene D r ž a v e ne bi imale d r u g o g izbora nego p r i z n a t i I r a n u j e d n a k i status kao što su ga već p r i z n a l e Pakistanu i Indiji. G e n e r a l iz Sjedinjenih Država ocijenio je da k i n e s k o - i r a n s k o - r u s k i savez m i ­ jenja geopolitičku situaciju u regiji. Za Bilderbergovce je približavanje Rusije i Kine predstavljalo značajan događaj koji se ne smije olako u z i m a t i p r e m d a mu je n a Z a p a d u p o k l o n j e n o vrlo m a l o medijske p o z o r n o s t i . S p o m i n j a o se tajni izvještaj a m e r i č k e vlade u kojem je, po riječima svjedoka, stajalo da je Kina p o t r o š i l a nekoliko milijardi d o l a r a na kupnju najnovije i najna­ prednije ruske vojne tehnologije. N e t k o je u p o z o r i o da k i n e s k o - r u s k i savez nije o g r a n i č e n s a m o na vojnu trgovinu, te da je od p o č e t k a m a n d a t a predsjednika Busha r o b n a razmjena ostalih d o b a r a porasla za 100%. Jedan delegat na s k u p š t i n i (kojeg izvori iz tajne policije nisu uspjeli identifi­ cirati s p o t p u n o m s i g u r n o š ć u ) - po svoj prilici Anatolij Šaranski, bivši izraelski m i n i s t a r bez lisnice z a d u ž e n za Jeruzalem i dijasporu - na večernjem koktelu u p e t a k kategorički je tvrdio da američko-izraelsko-turski savez predstavlja p r o t u ­ težu savezu Moskve, Pekinga i T e h e r a n a . Na to je riječ u z e o financijski stručnjak iz E u r o p e i objasnio da Rusija financijski stoji m n o g o bolje nego prije četiri godi­ n e , to jest prije no što je p r i h o d od poreza, stečen zahvaljujući vrlo z n a č a j n o m ja­ čanju vojne industrije koje je rezultiralo p r o i z v o d n j o m i i z v o z o m goriva i oružja, o m o g u ć i o s n a ž a n porast plaća i m i r o v i n a i t i m e d a o z a m a h privatnoj potrošnji. Njemački Bilderbergovac o t v o r e n o je u p i t a o R i c h a r d a Perlea da li će se „rat protiv t e r o r i z m a " intenzivirati tijekom Bushevog d r u g o g p r e d s j e d n i č k o g m a n d a ­ ta. Perle n a v o d n o nije o d g o v o r i o , nego je iskrivio lice i p o g l e d a o u s t r a n u . U v a ž e n i Bilderbergovac R i c h a r d Haass na s u b o t n j e m je večernjem koktelu bez okolišanja rekao R i c h a r d u Perleu kako je Busheva administracija precijenila svoju s p o s o b n o s t da promijeni svijet. Nekolicina i n f o r m a n a t a p r i s u t n i h na k o n ­ ferenciji prenijelo je da je Haass izjavio kako p r o m j e n a r e ž i m a m o ž e biti z g o d n a j e r je „manje o d v r a t n a od diplomacije i manje o p a s n a od suživota s n o v i m nukle­ a r n i m silama." Ipak je d o d a o : „Postoji s a m o j e d a n p r o b l e m : izgledi za postizanje željenog u č i n k a dovoljno b r z o krajnje su nepovoljni."

IRAN

I

z nazočnosti američkog generala i vrhovnog zapovjednika NATO-a za Europu Jamesa L. Jonesa te umirovljenog generala američke vojske Johna M. Keanea na

skupu Bilderberga u Njemačkoj dalo se naslutiti da sljedeća faza osvajanja tek što nije počela. Američki neokonzervativac izjavio je tijekom p o p o d n e v n o g druženja uz piće da

je uvjeren kako će „iranski opozicijski p o k r e t " zbaciti mule. Nicolas Beytout, urednik novina Le Figaro, uzviknuo je: „Pa nije valjda da stvarno u to vjerujete!" Visoki, ćela­ vi, otmjeno odjeveni švicarski džentlmen - vjerovatno Pascal Couchepin, šef m o ć n o g Ministarstva unutarnjih poslova - zamišljeno je odgovorio da bi takav pokret uspio j e d i n o u tome da se Iranci okupe oko vlade. Završio je riječima „Ne poznajete vi Irance." Raspoloženje je začas uzavrelo čim je francuski Bilderbergovac povišenim gla­ som dobacio Kissingeru da će „napad na Iran izmaknuti kontroli". Prema izvještaji­ ma izvora iz redova CIA-e i specijalne jedinice američke vojske zadužene za zaštitu izaslanstva Sjedinjenih Država u Rottach-Egernu, i CIA i FBI otvoreno su se bunili protiv Busha i Bijele kuće. Član grčkog parlamenta upitao je Eivala Giladya, savjetnika za strategiju izrael­ skog premijera Ariela Sharona: „Što bi se dogodilo kad bi se Iran počeo osvećivati?" Netko je primijetio da - čak i ukoliko SAD ili Izrael pokažu suzdržanost pri upotrebi taktičkog nuklearnog oružja - ne samo da bi napad na iranska nuklearna postrojenja poput požara zapalio susjedne države i povećao vjerojatnost širenja rata, nego bi uspio izazvati i nuklearnu katastrofu jer bi se radijacija proširila na golemo područje. Netko je postavio sljedeće pitanje: „Koliko je s tim ratom povezana Amerika, koja čini sve što m o ž e ne bi li spriječila Iran da postane regionalna sila?" Jedan fran­ cuski Bilderbergovac htio je doznati hoće li, ako d o đ e do napada na Iran, Sjedinjene Države i Izrael djelovati u t a n d e m u ili će to biti NATO-ova operacija. Za odgovor se obratio Glavnom tajniku NATO-a Jaapu G. de H o o p u Schefferu. Drugog Bilderbergovca iz Europe zanimalo je kako SAD misle izaći na kraj s tri rata istovremeno, misleći pritom na Irak, Afganistan i Iran. Izraelska delegacija bila je prisiljena odgovarati na pitanja o tome je li Izrael spre­ m a n upotrijebiti n u k l e a r n o oružje protiv Irana. Odgovor je bio nesuvisao.

RUSKA VANJSKA POLITIKA PROTIV AMERIČKE

R

aspravu o politici započeo je europski stručnjak za m e đ u n a r o d n e o d n o s e tvr­ dnjom da se Rusija u idućih nekoliko godina namjerava n a m e t n u t i sve snažnijim

osporavanjem vanjskopolitičkih ciljeva Busheve vlade.

Netko je otvoreno pitao o d b o r je li svijet 2005. godine sigurniji nego što je bio 2001. i hoće li biti sigurniji za četiri godine. Nizozemac je odgovorio da je, gotovo bez ikakve sumnje, ruka m e đ u n a r o d n o g terorizma z n a t n o ojačala zahvaljujući p o ­ litici američke vlade na Bliskom istoku. Danskog Bilderbergovca zanimalo je što se dogodilo s američkim obećanjem o suzdržanijem pristupu Iraku - misleći pritom na g r u b u primjenu sile koju su američke postrojbe pokazale prilikom opsade Faludže; taj je događaj značajno utjecao na jačanje neprijateljskog raspoloženja u čitavom nizu umjerenih arapskih država. Osim toga, n a d o d a o je Nizozemac, terorizam i nije bio ograničen s a m o na iračko poprište ratnih operacija, nego je eskalirao diljem Azije, Afrike i najvećeg dijela Bliskog istika. Plavokosa žena - po svoj prilici Therese Delpech, direktorica za strateška pitanja Komisije za atomsku energiju - rekla je da će SAD svojim jednostranim političkim akci­ jama jedino uspjeti udaljiti prijateljske države i podjariti neprijateljske borce. „Amerika je najmoćnija država svijeta, ali nije moćnija od cijelog svijeta. Ukoliko želi ostvariti zacrtane ciljeve, mora uskladiti svoju politiku s politikom ostalih velikih sila." Naftni stručnjak, vjerojatno iz Velike Britanije (možda sir John Kerr iz kompa­ nije „Royal Dutch Shell") usmjerio je pozornost na naftovod koji povezuje Sibir i sje­ vernu Kinu. Bilderbergovci su iskreno izrazili nesogurnost u pogledu srednjoročnih posljedica takve transakcije. Jedan američki investicijski bankar postavio je pitanje koliko će nafte p r e m a očekivanjima proteći tim naftovodom. Član naftnog kartela iznio je približnu procjenu od 65 do 80 milijuna tona godišnje.

ozbiljno p r e i n a č e n o m i usklađenijom politikom. Ne smije se zaboraviti da je Schro­ der, uz francuskog predsjednika Chiraca, bio m e d u najglasnijim europskim kritičari­ ma američke intervencije u Iraku. I Schroder, predstavnik ljevice, i Merkelova, predstavnica desnice, bili su u vla­ sništvu Bilderbergovaca. Još od osnutka 1954. godine politika D r u ž b e bila je posje­ dovati oba konja u utrci.

BILDERBERG 2006.
8. DO 11. LIPNJA
H O T E L BROOKSTREET, KANATA, OTTAWA, KANADA

P
r

edeset i četvrti sastanak Bilderberga održan je p o n o v n o u Kanadi. Na skupštini se raspravljalo o europsko-američkim odnosima, energiji, Rusiji, Iranu, Kini, Bli­

skom istoku, terorizmu i imigraciji. Kao sudionici su pozvani ugledni predstavnici iz medijskih krugova, m e đ u kojima The Economist, Financial Times, njemački Die Zeit i

Der Standard, „America On Line", International Herald Tribune, Le Figaro, londonski Ihe Times, „Indigo Books", španjolski „Grupo Prisa", kanadski The Globe, Mail i To­ Tehnički problemi onemogućili su detaljniji opis diskusija vođenih tijekom skupštine stoga će sažetak koji slijedi morati dostajati. ronto Star, „Time-Warner" i danski Politiken.

ENERGIJA

IZBORI U N J E M A Č K O J 2005.

B

ilderbergovci su raspravljali i o t o m e na koji bi način uoči izbora u Njemačkoj 18. rujna 2005. osvježili „dosadnjikavu" sliku Angele Merkel, „buduće liderice".

E

nergetski problemi nastavili su dominirati u raspravama Bilderbergovaca. Nafta

i prirodni plin su ograničena, neobnovljiva prirodna bogatstva. Od početka dva­

desetog stoljća čovječanstvo je potrošilo goleme količine ugljikovodika (nafte, pri­ r o d n o g plina) koje su se milijunima godina stvarale na Planetu. Je li n a m preostalo rezervi nafte b a r e m za idućih sto godina, što bi bila dovoljna pričuva d o k tragamo za nekim m o g u ć i m rješenjem? Ili će n a m sigurne zalihe potrajati još dvadesetak godina,

Niski, debeli Bilderbergovac iznio je mišljenje p r e m a kojem bi, ukoliko se želi da najširi slojevi njemačke javnosti prihvate Merkelovu (predsjednicu o p o r b e n e Kršćansko-demokratske unije), bilo važno pridati novu definiciju p o j m u „obiteljskeih vrijednosti". Njemački Bilderbergovci, dobri poznavaoci konzervativne bavarske ko­ lektivne svijesti, bili su uvjereni da Merkelova, razvedena žena s doktoratom iz fizike, ne predstavlja dovoljno „pouzdani" lik koji bi mogao privući dostatan broj glasova u tom nepokolebljivo konzervativnom dijelu zemlje. Po riječima ljudi koji su slušali raspravu, zamisao je bila „da se u predstojećoj kampanji naglašava važnost obitelji, a ne braka kao institucije". Bilo kako bilo, Merkelova je dobila izbore. To što su Bilderbergovci gurnuli ustranu Gerharda Schrodera zbog novog kan­ didata m o g l o je p o u z d a n o značiti da je - poslije tri godine svađa između američkih i europskih Bilderbergovaca oko rata u Iraku - tajno društvo s p r e m n o krenuti dalje s

kao što su sami Bilderbergovci potvrdili na sastanku u Rottach-Egernu u Njemačkoj 2005. godine? Naftne izvore vrlo je teško pronaći. Ulaganja energetskih korporacija kao što su „BP", „Royal Dutch Shell", ,,Kxxon", „Lukoil", ,,Texaco" ili „Unocal" u traženje nafte mjere se stotinama milijuna i milijardi dolara. Što je još gore, žele li ostati u utrci moraju neprestano biti u potrazi i pronalaziti nove i nove izvore koji će njima i njiho­ vim dioničarima jamčiti profit. Profit. O k o njega se sve vrti. A profit koji se ostvaruje p o r a s t o m proizvodnje nije m o g u ć bez energije. Budući da globalna potražnja za naftom i p r i r o d n i m plinom nastavlja rasti m n o g o brže no što se pronalaze nove zalihe, korporacije su se - sa svojim profitima i saldima

- našle u problemima. D o k izvori presušuju troškovi istraživanja penju se nebu pod oblake, a zarade se smanjuju. Da bi ostale konkurentne i zadržale prednost u odnosu na suparnike, energetske korporacije (čiji su članovi uprava i većinski dioničari baš slučajno najmoćniji pojedinci i tvrtke na svijetu) moraju ne samo zadržati nego i širiti kontrolu nad sve većim brojem naftonosnih polja kako bi mogle jamčiti dioničarima profitabilnu dobit od ulaganja. (Tako je nastao mit o neograničenom rastu.) Svijet se mijenja, zalihe nafte i p r i r o d n o g plina iščezavaju, potražnja skače zapa­ njujućom b r z i n o m - osobito zbog naglog gospodarskog rasta Indije i Kine koje žele sve drangulije i privilegije američkog načina života - a Planet zajedno sa svima nama ulazi u novu fazu proizvodnje i otkrivanja nafte. O d s a d a pa nadalje jedino sigurno jest da će se zalihe nastaviti smanjivati, a cijene rasti. U takvim uvjetima svjetski su­ kob posve je izvjestan. Takvo je mišljenje također izrazio francuski premijer i član Bilderberga Domini­ que de Villepin, čije je riječi 1. rujna 2005. prenio „Reuters": „Ušli s m o u poslijenaftnu eru. Želim iz toga izvući sve konsekvence i dati zbiljski poticaj štednji energije i upotre­ bi obnovljivih vrsta energije." jeroen van der Veer, glavni izvršni direktor tvrtke ,,Royal Dutch Shell" i punopravni član Bilderbergovog užeg kruga, potvrdio je ono o čemu su Busheva administracija i stručnjaci za energetiku već dulje vrijeme razmišljali. U inter­ vjuu od 24. siječnja 2006. za dnevnik Financial Times (koji je pod utjecajem Bilderber­ ga), rekao je: „Moje je stanovište d a j e 'laka nafta vjerojatno već prešla svoj vrhunac." Budite sigurni da su Bilderbergovci i njihove kohorte itekako bili svjesni nadola­ zeće naftne krize. Tijekom protekla dva desetljeća energija je zapravo uvijek bila prva tema na njihovom godišnjem d n e v n o m redu. U travnju 2001., četiri i pol mjeseca prije 11. rujna, Vijeće za m e đ u n a r o d n e odnose i James A. Baker III (prvi Bushev državni tajnik, član CFR-a, Bilderberga i Trilateralne komisije) objavio je iscrpnu studiju o svjetskim energetskim problemima. Izvještaj koji se pojavio na vvefr-stranici CFR-a potvrdio je postojanje svijesti o katastrofalnim konsekvencama: „Snažan gospodarski rast diljem svijeta i novi globalni zahtjevi za većim količinama energije označili su nestanak kapaciteta održivog viška ugljikovodičnih goriva i p o č e t a k ogra­ ničavanja kapaciteta. Svijet je, ustvari, trenutačno o p a s n o blizu t o m e da iskoristi sve raspoložive kapacitete proizvodnje nafte i poveća izglede za krizu opskrbe naftom s daleko ozbiljnijim posljedicama od onih koje s m o imali prilike vidjeti u posljednjih trideset godina. Te opcije utjecat će na druge političke ciljeve Sjedinjenih Država: na politiku p r e m a Bliskom istoku, na politiku prema bivšem Sovjetskom Savezu i Kini, te na b o r b u protiv m e đ u n a r o d n o g terorizma. U m e đ u v r e m e n u , energetska infrastru­ ktura velikog broja zemalja u razvoju nalazi se na ozbiljnoj kušnji zbog ekspanzije
1. Prosječni Amerikanac potroši 25 barela nafte godišnje. Prosječni Kinez 1,3 barela godišnje. Prosječni Indijac
1

materijalističkih zahtjeva rastuće srednje klase, osobito u Aziji, u gospodarstvima s visokom s t o p o m rasta i velikim brojem stanovnika. Kad se potkraj XX stoljeća porast potražnje sudario s ograničenim zalihama i kapacitetima, povećale su se cijene čitave lepeze energenata, kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu." („Strateški izazovi ener­ getske politike za XXI stoljeće", izvještaj CFR-a). Bivši direktor CIA-e James Woolsey član je m o ć n o g kružoka zaduženog za p r o ­ micanje ekstremističkog plana poznatog p o d nazivom „Projekt za novo američko stoljeće" („Project For The New American Century", skraćeno PNAC). Radi se o agresivnoj „ o b r a m b e n o j " i vanjskopolitičkoj strategiji, koju od 1997. godine razvi­ ja skupina pod zaštitom neokonzervativaca bliskih Bushevoj administraciji, i čiju je praktičnu provedbu nadzirao potpredsjednik Cheney. Sve što Woolsey ima za reći vrijedno je objavljivanja u tisku. Tako je u intervjuu za Washington Post od 7. lipnja 2000. govorio o energetskoj krizi koja će, kako je rekao, „imati ozbiljne posljedice, bit će globalnih razmjera i teško rješiva. Jednostavno rečeno, bit će besprimjerna", a budući da „... Bliski istok sve više postaje izvorom svjetske nafte" - nastavio je - „to predstavlja strateški problem za nas i za m n o g e druge zemlje." Štoviše, u članku p o d naslovom „Nova nafta", objavljenom u časopisu Vanjski poslovi za siječanj/veljaču 1999., Woolsey je priznao: „Osnovni cilj snaga UN-a u Pr­ vom zaljevskom ratu, u kojem je sudjelovalo 500.000 Amerikanaca, bilo je osigurati neprekinuti i n e o m e t a n i pristup nafti." Za tajnu D r u ž b u Bilderberg energija je očigledno najveća briga. Jedna od točaka dnevnog reda o kojoj se raspravljalo na skupštini 2000. godine bila je posvećena nafti i Kaspijskom bazenu. U današnjem svijetu energija je jednako nafta i prirodni plin. Bush jednako nafta. Nafta jednako Bush. Busheva administracija bila je prepuna bivših naftaša i naftašica: Bush, Cheney, Rumsfeld i Riceova (bivša članica uprave naftnog giganta ,,ExxonMobil"). Svi su oni, prije no što je itko od nas išta slutio, bili vrlo dobro upoznati sa stanjem stvari i njegovim strašnim posljedicama. U početku se vjerovalo da Kaspijski bazen sa­ drži dovoljno rezervi nafte i prirodnog plina da može snabdijevati tržišta do konca 21. stoljeća, no kad su negdje između kraja 1998. i početka 2000. godine stigli strogo p o ­ vjerljivi izvještaji o bušenju i istraživanju na području bazena, ti su ljudi postali svjesni prijeteće nevolje i neminovnosti svjetskog ekonomskog kolapsa. Što bi se dogodilo da su tržišta, p o t o m dioničari i političari, te naposljetku i obični ljudi doznali da su brojke koje se odnose na energiju bile napuhane ne bi li se prikrila predstojeća katastrofa? Kaspijske rezultate nije se moglo tajiti dovijeka. Neki tvrde da su nagli porasti cijene nafte spekulativna pojava. Drugi kažu da su redukcije proizvodnje djelo ljudske ruke, da su umjetne i da predstavljaju jasan slu­ čaj gramzivosti i nabijanja cijena zahvaljujući O P E C - u i kapitalističkom Zapadu koji

- manje od barela [dnevnik The Christian Science Monitor, 20. siječnja 2005.)

se potajno dogovaraju oko smanjivanja proizvodnje kako bi zaradili još više novca. Profiti naftnih tvrtki nesumnjivo su r e k o r d n o visoki, a poneke u p u ć e n e osobe iz in­ dustrijskih krugova ukazuju na postojanje političkog i industrijskog manipuliranja. Govor što ga je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw o d r ž a o 10. sije­ čnja 2003. pred skupinom od preko 150 britanskih diplomata vrvio je pesimističnim predviđanjima; londonski d n e v n i k Guardian prenio je Strawovo priznanje da je bu­ d u ć n o s t snabdijevanja naftom bila ključni povod za britansku odluku o sudjelovanju u a m e r i č k o m ratu protiv Iraka. Londonski The Times objavio je 11. prosinca 2004. da se „uz iscrpljivanje rezervi plina u Sjevernom m o r u i Irskom moru... očekuje da će Britanija do 2015. godine morati uvoziti 7 5 % plina." Prema p o d a c i m a sa Svjetske socijalističke tvt?f>-stranice (World Socialist Web site), „u roku od 30 godina Europa će za svoje potrebe morati uvoziti više od 92% nafte i 8 1 % plina. Država, o d n o s n o države, koje će biti u stanju uspostaviti kontrolu n a d t i m b i t n i m p r i r o d n i m bogatstvima osigurat će sebi golemu p r e d n o s t u o d n o s u na ostale takmace. To je glavni čimbenik koji pokreće američku politiku na Bliskom istoku. Sjedinjene Države nadaju se da će okupacijom Iraka i prisvajanjem njegovih naftnih izvora uspostaviti neosporivu prevlast nad E u r o p o m i Japanom." 2 Naftni stručnjak Jan Lundberg p r o r a č u n a o je da su SAD izgubile između 20% i 2 5 % svojih zaliha energije kao posljedicu uragana Katrina. Cijene nafte popele su se na preko 70 dolara po barelu, ali Saudijci i dalje nisu povećavali proizvodnju. To su isti oni Saudijci koji su se d u g o vremena hvalisali neiscrpnim količinama nafte koja im leži p o d nogama. Pokušavaju li oni procijeniti kretanja na svjetskim tržištima? M o ž d a je odgovor da j e d n o s t a v n o ne m o g u povećati proizvodnju. Da su se istrošili. A ako su Saudijci ostali bez rezervne nafte onda s m o u grdnoj nevolji. Možete vidjeti kako se ta kriza kataklizmičkih razmjera odvija svuda oko vas. Cijene benzina i p r i r o d n o g plina najviše su - ili gotovo najviše - u povijesti. Voće i povrće skuplje je no ikada, ali kvaliteta mu nikad nije bila lošija. Troškovi prijevoza su skupi, a skupe su i banane. M a r k Williams je u članku za Tehnološku reviju (Techno­ logy Review) od veljače 2005. napisao: „Ako se p r e m a djelima, a ne p r e m a riječima, m o ž e ocijeniti kako najveći igrači iz naftnog biznisa vide b u d u ć n o s t , razmislimo o sljedećem. Od 2001. godine cijene sirove nafte su se udvostručile, a naftne kompanije povećale su p r o r a č u n e za istraživanje novih naftonosnih polja tek za neznatni dio. Jednako tako, američke rafinerije rade gotovo maksimalnim kapacitetima, a od 1976. nije sagrađena niti jedna nova rafinerija."
3

Naftne tvrtke otvaraju malo novih bušotina zato što su sigurne da se više ni­ gdje ne mogu pronaći velika crpilišta. Više bušenja ne znači više nafte. Više bušenja znači veće troškove koji automatski umanjuju njihov profit. Više bušenja znači i više bušotina u zemlji. Ukoliko te bušotine sadrže malo ili nimalo nafte bezvrijedne su. Zapravo „naftne kompanije troše tek 12% svojih kapitalnih izdataka na pronalaženje novih naftonosnih polja, d o k je 1990. godine taj trošak iznosio gotovo jednu trećinu izdataka", p r e m a izvještaju investicijske b a n k e Credit Suisse First Boston. Taj b a n k o v n i izvještaj objavljen je posredstvom Informativnog servisa tvrtke „Dow Jones" (Dow Jones Newswire service) 17. siječnja 2005. Njegove bi implikacije trebale biti razumljive s a m e po sebi. Razlog zbog kojeg gotovo da i n e m a ni istraživa­ nja ni izgradnje rafinerija leži u t o m e što naftni kartel, koji predstavljaju najmoćniji članovi D r u ž b e Bilderberg (poput Rockefellerovih, Petera Sutherlanda [„British Pe­ troleum"] i nizozemske kraljice Beatrix) shvaća da više n e m a pronalaženja značajni­ jih količina nafte. Ulaganja se nikada ne bi isplatila. Znači li kraj nafte i kraj svjetskog financijskog sustava? To su već priznali i Wall Street Journal i Financial Times, dvije vjerne uzdanice iz Bilderbergovog najužeg kruga. Izvještaj o nafti iz banke G o l d m a n Sachs (također stalnog igrača iz Bilderbergove elite), objavljen 30. ožujka 2005., uvećao je predviđeni rasapon cijena nafte za godinu 2005. -2006. od 55 do 80 dolara po barelu na 55 do 105 dolara. Tijekom skupštine 2006. go­ dine Bilderbergovci su potvrdili da se njihovo kratkoročno predviđanje cijene nafte za razdoblje 2006. - 2007. ustrajno kreće oko brojke od 150 dolara po barelu. Po riječima izvora prisutnih na skupštini, vodeći direktori svijeta uzalud su nastojali iznaći način na koji bi spriječili da javnost d o z n a istinu o zastrašujućem smanjivanju procijenjenih zaliha nafte. Javna svijest o nestajanju zaliha mogla bi se pretvoriti u paniku, što bi prouzročilo t r e n u t n u eksploziju cijena i ubrzalo propast svjetskog gospodarstva: tako su prenijeli izvori. Osim toga, Bilderbergovci nisu željeli pad cijene nafte jer bi niske cijene mogle izazvati imploziju dužničkog balona. Savezni sustav pričuva SAD-a, koji je p o d s n a ž n i m utjecajem D r u ž b e Bilderberg, vrlo je zabrinut zbog dužničkog balona. Otkako se u ožujku 2000. rasprsnuo tehnolo­ ški balon, m n o g i ulagači - u m o r n i od gubitaka p r o u z r o č e n i h balonom i računovod­ stvenim skandalima p o p u t onih u tvrtkama „Enron", ,,Tyco", ,,WorldCom" ili „Global Crossing" i od razdoblja geopolitičke nesigurnosti n a k o n 11. rujna 2001. i početka rata u Iraku - potražili su utočište u sigurnosti državnog duga i tržišta stanova kao opreci neizbježnim rizicima burze dionica. Zbog toga - i zbog smišljene politike održavanja niskih kamatnih stopa koju su vodili Vijeće federalnih rezervi SAD-a i Europska središnja banka, pokušavajući na taj način osigurati da ni u toliko teškom razdoblju svjetskim financijskim tržištima ne

2. „Britain: Foreign secretary admits oil central to war vs. Iraq" („Velika Britanija: ministar vanjskih poslova pri­ znaje da je nafta ključna u ratu protiv Iraka", World Socialist Web Site (Svjetska socijalistička web stranica), Julie Hyland, 14. siječnja 2003. 3. „Pariš Peak Oil conference reveals deepening crisis" („Pariška konferencija na vrhu o nafti otkriva krizu koja se produbljuje"), From the Wilderness Publications, 30. svibnja 2003.

zaprijeti nelikvidnost - cijene obveznica dosegle su dotad nezabilježeni m a k s i m u m . U Federalnim rezervama su mislili da će se taj trend promijeniti čim oni počnu dizati k a m a t n e stope, što i čine od 2004. godine naovamo. M e đ u t i m , umjesto da p a d n u kako je bilo očekivano, cijene obveznica su nasta­ vile rasti p r e m a najvišim v r h u n c i m a u povijesti, pogodujući stvaranju dužničkog ba­ lona. Problem je u t o m e što bi - ukoliko visoke cijene nafte sada p o k r e n u inflacijski proces - taj balon m o g a o p u k n u t i i izazvati ozbiljne gubitke m e đ u ulagačima, osobito u sektoru bankarstva i m e đ u vlasnicima hedge fondova rizičnog kapitala, stvarajući usput financijske krize razornih razmjera i snage, p o p u t o n e u Aziji 1997. godine.

Vodeće američke bankarske ustanove izražavale su krajnju zabrinutost zbog opa­ sne situacije na d o m a ć e m tržištu nekretnina. S prve stranice poslovne sekcije dnevni­ ka Washington Post od 7. travnja 2006. upozoravalo se na n e m i n o v n o pucanje balona tržišta nekretnina u nekim dijelovima SAD-a. Te je godine kumulativna vrijednost svih stambenih prostora u Americi izno­ sila zapanjujućih 12 bilijuna dolara. Milijuni obitelji pokupovali su kuće po 500.000 dolara i pretvorili 40 do 60% svoje godišnje zarade u otplate hipoteka, uvjereni da će, b u d u U u stanju zadržati kuću kroz razdoblje od 2 do 5 godina, m o ć i tu istu kuću preprodati uz z n a t n u dobit na cvatućem tržištu nekretnina. Loša je vijest da je uskoro cijela vojska potencijalnih kupaca zauvijek nestala. M n o g e obitelji kombinirale su po tri zaposlenja kako bi mogle otplaćivati hipoteku. Svaki novi val otkaza koji bi eliminirao j e d n o od tih zaposlenja ostavljao bi ih bez sredstava za mjesečnu otplatu i dovodio do masovnog neplaćanja hipotekarnih kre­ dita diljem zemlje. Broj ovrha nekretnina p o d hipotekama osiguranim kod Savezne uprave za sta­ nogradnju (pretežno m e đ u obiteljima niskih i srednjih prihoda) dosegnuo je 10% u gradskim p o d r u č j i m a SAD-a, što je najviši postotak u proteklom desetljeću. Kad se akumulativni val ovrha proširio balon tržišta nekretnina se rasprsnuo, pretvorivši u p r a h i p e p e o bilijune dolara, mjereno vrijednošću stambenih prostora. „Mi sjedimo navrh balona američkog tržišta nekretnina koji s a m o što se nije raspuknuo" - rekao je jedan Bilderbergovac na sjednici 9. lipnja u l u k s u z n o m Hotelu Brookstreet. „Kojeg će se točno dana rasprsnuti, nc z n a m . Ali rasprsnut će se. Ljudi kojima su trebale godine i godine da uplate udjel za svoje kuće od 500.000 dolara bit će sretni ako za njih b u d u mogli dobiti i 100.000 dolara."

IRAN

U

mjesto da brzo završi s I r a k o m i o d m a h prijeđe na iduću m e t u - Iran - Busheva administracija je sekundirala I r a n u i stavila mu nadohvat ruke o n o što je dese­

tljećima nastojao doseći: položaj ključnog političkog čimbenika u regiji i u svijetu. Ali put do tog cilja je težak. Tijekom skupštine Bilderberga 2006. godine europski delegati su bez uvijanja američkom izaslanstvu rekli da se o avanturi s I r a n o m uopće neće raspravljati, te da će Busheva administracija, ukoliko još uvijek koketira s pomišlju da ga n a p a d n e , morati to izvesti sama. Sjedinjenim Državama p o t r e b n a je kontrola n a d t o m regijom, ne samo zbog nadzora nad tamošnjim zalihama nafte nego i - što je još važnije - kao p o m o ć pri održavanju svjetske ekonomske hegomonije. Temeljem tog strateškog plana države regije bit će pretvorene u obesnažene oblasti p o d vlašću fanatičnih šeika, s vrlo malo ili nimalo suvereniteta i, posljedično, sa slabim izgledima za gospodarski razvoj. Kaos u regiji pospješit će širenje islamskog fundamentalizma koji će pak ojačati proces političke i socijalne dezintegracije koji p o d u p i r u Bilderbergovci.

KAMO U L O Ž I T I NOVAC?

KOLAPS TRŽIŠTA STANOVA U S J E D I N J E N I M DRŽAVAMA

T

emeljna prapočela - zlato i srebro - unatoč krajnjoj kolebljivosti i n e d a v n o m p a d u cijena, nalazila su se na srednjoročno uzlaznoj putanji; američki dolar i D o w Jo­

nes - na srednjoročno silaznoj putanji. P r e m d a postoji obilje dokaza o manipuliranju (obuzdavanju) cijene zlata tijekom proteklih nekoliko desetljeća, u posljednje dvije godine pokazalo se da kartel protivnika zlata više nije sposoban održavati nisku razi­ nu cijena tog plemenitog metala. Osim toga, središnje banke Kine i Ruske Federacije objavile su n e d u g o prije

S

vijet se s u n o v r a t i o u p o n o r najrazornijeg financijskog s l o m a u m o d e r n o j p o ­ vijesti. P r e m d a vrijeme p o č e t k a te katastrofe nije bilo t o č n o o d r e đ e n o , njen se

dolazak p o u z d a n o iščekivao. Jedan od glavnih razloga koji su do nje doveli jest to što je o p s t a n a k a m e r i č k o g financijskog sustava ovisio o najvećem b a l o n u trži­ šta n e k r e t n i n a u povijesti čovječanstva. Spirala hiperinflacije izazvala je tijekom posljednjih n e k o l i k o g o d i n a na n e k i m p o d r u č j i m a nagli p o r a s t cijena u s t a n o ­ gradnji - od 10 do 4 0 % godišnje - z b o g čega su cijene milijuna k u ć a i stanova poletjele u stratosferu.

skupštine Bilderberga da namjeravaju kupiti velike količine zlata. Kako sam već spo­ m e n u o , očekivao se daljnji porast cijene nafte.

BILDERBERG 2007.
31. SVIBNJA - 3. LIPNJA ISTANBUL. TURSKA

Sjedinjene Države i Europa sklopile su prešutni sporazum p r e m a kojem je pred­ sjednik Svjetske b a n k e uvijek iz SAD-a, dok je na čelu sestrinske institucije - Me­ đ u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda (MMF-a) - redovito Europljanin. Unatoč tome, po riječima izvora nazočnih na skupštini, europski Bilderbergovci nisu bili ni najmanje zadovoljni nastavkom dotadašnje prakse u skladu s kojom su Sjedinjene Države, po­ slije neformalnih konzultacija s članovima Svjetske banke, opet imenovale j e d n o g jedinog kandidata. Zoellickovo je imenovanje usto, po svemu sudeći, osujetilo sve glasnije zahtjeve za reformom postupka biranja u Svjetskoj banci, kao j e d n o m od k a m e n a temeljaca globalne financijske građevine koju su projektirali pobjednici iz Drugog svjetskog rata. Jedan je belgijski Bilderbergovac predložio „postupak biranja prema zaslugama, bez obzira na nacionalnost", nešto što je nesposobna Busheva administracija očigle­ d n o odbila. Vrlo je zanimljivo da su europski Bilderbergovci u više prilika otvoreno odbacili postojeći način biranja, govoreći kako „nominacija smrdi po dvostrukim mjerilima", pogotovo zato što i SAD i Svjetska b a n k a propovijedaju odgovornost i transparentnost zemljama u razvoju koje su glavni klijenti banke. No uz M M F p o d n a d z o r o m Španjolca Rodriga Ratoa i Europsku središnju b a n k u kojom upravlja Francuz Jean-Claude Trichet bilo je teško zamisliti da bi Sjedinjene Države odustale od kontrole nad Svjetskom b a n k o m . U t o m bi slučaju jedino Savezne rezerve SAD-a ostale u r u k a m a Amerikanaca. „Zamjena j e d n o g Bushevog imenovanog kandidata drugim neće riješiti temelj­ ne probleme uprave u Svjetskoj banci" - izjavio je jedan Skandinavac. „Vlade zema­ lja članica trebale bi odbaciti sumnjivu n a g o d b u koja ostavlja n e t a k n u t o m strukturu upravljanja b a n k o m i inzistirati na otvorenom procesu biranja, utemeljenom na za­ slugama" - d o d a o je. I članovi grupa za razvoj dizali su obrve na s p o m e n Zoellickovog imena, zbog njegovih bliskih veza s interesnim skupinama unutar američkog establišmenta i američkih korporacija. Jedan od sudionika skupštine pitao je Zoellicka kako planira izgladiti o d n o s e sa zemljama Trećeg i Četvrtog svijeta, budući da su ga se najbolje sjećali iz vremena dok je obnašao dužnost trgovinskog predstavnika SAD-a i prisiljavao vlade siromašnih država da se strogo pridržavaju n a m e t n u t i h im američkih zakona o intelektualnom vlasništvu, zahvaljujući kojima su, primjerice, lijekovi bili n e d o s t u p n i zemljama u razvoju. Zoellick je bio veliki prijatelj farmaceutske industrije koja proizvodi lijekove zaštićenih imena, pa stoga bilateralni trgovinski ugovori koje je on sklopio uspješno sprječavaju milijunima ljudi pristup generičkim lijekovima. Bilo kako bilo, i američke i europske delegate ozbiljno je razljutilo to što se prlja­ vo rublje Svjetske banke pralo u javnosti, ponajviše zahvaljujući Paulu Wolfowitzu i njegovoj nesposobnosti zbog koje je on, usput budi rečeno, optuživao tisak.

N

akon raskošnog ručka tog trećeg dana mjeseca lipnja većina se Bilderbergovaca vra­ tila u svoje domovine, ponovno naoružana preciznim uputama Koordinacijskog

odbora o tome kako nastaviti s potajnim širenjem ovlasti Jedinstvene svjetske vlade. Evo retoričkog pitanja: m o ž e li mi netko, m o l i m vas, objasniti kako je moguće da n a p r e d n i liberali p o p u t Johna Edwardsa i Hillary Clinton, ili gorljivi filantropi i humanitarci koji vode m n o g o b r o j n e socijalne projekte, p o p u t članova obitelji Rocke­ feller i pripadnika svih europskih kraljevskih kuća, iz godine u godinu posjećuju sku­ pove Bilderberga p r e m d a očigledno znaju da je krajnji cilj te prezira vrijedne d r u ž b e

kriminalaca fašistička Jedinstvena svjetska sila? Kako se to m o ž e uskladiti? Zamišljeno je da se svakoj zemlji p o n u d i politički p o r e d a k i prikladnu državnu ekonomsku strukturu, ustrojene kako bi se zadovoljili sljedeći ciljevi: 1) polaganje političke moći u ruke o d a b r a n i h ljudi i uklanjanje svih posrednika 2) m a k s i m a l n o okrupnjivanje industrije i uklanjanje svake n e p o ć u d n e konkurencije 3) uspostavlja­ nje apsolutne kontrole nad cijenama svih proizvoda i sirovina (Bilderbergovcima je to m o g u ć e zahvaljujući čeličnom stisku kojim nadziru Svjetsku banku, M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond i Svjetsku trgovinsku organizaciju) 4) stvaranje pravosudnih i druš­ tvenih institucija koje će sprječavati svako o p o r b e n o djelovanje. Slijedi sažetak nekih ključnih pitanja o kojima se raspravljalo, uz d o d a t n i ko­ mentar. Ostali p r e d m e t i rasprave bili su: klimatske promjene i globalno zatopljenje, uloga Turske u novoj Europskoj uniji, reforme Svjetske banke, geopolitika Bliskog istoka, konflikt u Iraku, Iran kao potencijalna nuklearna prijetnja te budućnost de­ mokracije i populizma.

ROBERT ZOELL1CK I SVJETSKA BANKA

D

elegacija Sjedinjenih Država j e d n o d u š n o je podržala k a n d i d a t u r u Roberta Zoellicka za idućeg predsjednika Svjetske banke. Zoellick je 55-ogodišnji rukovo­

dilac iz Wall Streeta, bivši d u ž n o s n i k u dvjema Bushevim administracijama i slobodnotržišni fundamentalist. Tijekom sastanka se zavjetovao da će „raditi na tome da vrati povjerenje u banku". „ M o r a m o ostaviti po strani naše nesuglasice i zajedno se usredotočiti na budu­ ćnost. Vjerujem da najbolji dani Svjetske banke tek dolaze" - rekao je. Izgledi da Zo­

ellick ne bude prihvaćen za obnašanje dužnosti predsjednika bili su gotovo nikakvi. Konačnu odluku trebao je krajem lipnja donijeti 24-člani poslovodni o d b o r banke.

Robert Zoellick jednoglasno je izabran 25. lipnja 2007. za predsjednika Svjetske banke s petogodišnjim m a n d a t o m , a dužnost je od Paula Wolfowitza preuzeo 1. sr­ pnja. U izjavi objavljenoj na http://www.worldbank.org, rekao je: „Kad z a p o č n e m s poslom u Svjetskoj banci, jedva ću čekati da upoznam ljude koji rade na planovima za prevladavanje siromaštva u svim krajevima svijeta (s osobitom p o z o r n o š ć u p r e m a Africi), za unapređivanje društvenog i gospodarskog razvoja, za ulaganje u rast, za ohrabrivanje nade, prilike i dostojanstva."

U knjizi Velika šahovska ploča (The Grand Chessboard) Z b i g n i e w a Brzezin­ skog iz 1997. g o d i n e , riječi „Rusija" i „vitalne zalihe energije" s p o m i n j u se, kako izgleda, češće od ijedne d r u g e zemlje ili pojma. P r e m a Brzezinskom, globalna he­ gemonija SAD-a - a t i m e i Bilderberga - ovisi o stjecanju s v e o b u h v a t n e k o n t r o l e n a d v i t a l n i m z a l i h a m a energije kojima Rusija r a s p o l a ž e u središnjoj Aziji. Sve d o k je Rusija jaka predstavlja o p a s n o s t - m o g u ć u zapreku p o t p u n o m n a m e t a n j u Bilderbergove volje na g o s p o d a r s k o m i v o j n o m p l a n u . Energetski imperativi i ge­ opolitička k o n t r o l a D r u ž b e Bilderberg p o n o v n o imaju ključnu ulogu u životima s t o t i n a milijuna n e v i n i h ljudi. Brzezinski je u Velikoj šahovskoj ploči t o č n o o d r e d i o d o m i n a n t n i problem ener­ gije koji pokreće američku politiku: „Sila koja bude vladala Euroazijom kontrolirat će dva od tri najrazvijenija i ekonomski najproduktivnija područja. Čak i letimičan pogled na zemljopisnu kartu pokazuje da će kontrola n a d Euroazijom gotovo au­ tomatski dovesti do podčinjavanja Afrike, te učiniti zapadnu hemisferu i Oceaniju geopolitičkom periferijom središnjeg svjetskog kontinenta. Oko 75% stanovništva svijeta živi u Euroaziji, gdje se nalazi i najveći dio svjetskog materijalnog bogatstva, što u ukupnosti različitih djelatnosti, što ispod površine zemlje. Euroazija pokriva 60% svjetskog b r u t o nacionalnog proizvoda i posjeduje otprilike tri četvrtine pozna­ tih energetskih bogatstava svijeta."'1 Kroz povijest čovječanstva uvijek se pokazivalo da je kontrola Euroazije ključ za kontrolu čitavog p o z n a t o g svijeta. D o b a r su primjer za to Azerbajdžan, u kojem je blago Kaspijskog bazena, i središnja Azija. Sa stajališta Sjedinjenih Država, ne­ ovisnost srednjoazijskih država izgubit će gotovo svaki smisao ako se Azerbajdžan p o t p u n o podčini kontroli Moskve. Za Bilderbergovce energetski imperativi predsta­ vljaju završnicu. Tema energije p o n o v n o se pojavljuje kasnije u istoj knjizi koju je Brzezinski na­ pisao četiri godine prije 11. rujna: „Svjetska potrošnja energije bez sumnje će silno porasti u iduća dva ili tri desetljeća. U predviđanjima Ministarstva energetike SAD-a procjenjuje se da će se od 1993. do 2015. godine potražnja povećati za više od 50%, s najznačajnijim rastom na Dalekom istoku. Z a m a h gospodarskog razvitka Azije već stvara golemi pritisak što se tiče istraživanja i iskorištavanja novih izvora energije." Za Bilderbergovce je Rusija očito predstavljala početak završnice. Da li je k o n a č n o komadanje i slabljenje Rusije - do te mjere da se neće moći suprotstaviti američkim vojnim operacijama koje su već uspješno osigurale kontrolu nad zalihama nafte i plina u središnjoj Aziji - bilo dijelom višedesetljetnog plana za globalnu dominaciju? Najpouzdaniji i najstručniji analitičari vjeruju u to.
4. Brzezinski, Zbigniew, The Grand Chessboard: American Primacy And Its Geostrategic Imperatives (Velika šahov­

O D N O S I S RUSIJOM

D

ruga tema od iznimne važnosti i za američke i za europske Bilderbergovce bila

je Rusija i njeno pokazivanje mišića na području energetike. Spor oko licence

konzorciju TNK-BP (Tjumenska naftna kompanija-British Petroleum) bio je tek je­ d a n u nizu događaja koji su izazvali gnjev globalističke elite. Jedan je američki Bilderbergovac rekao da Rusija, nakon godina ekonomske sta­ gnacije, „djeluje protivno ideologijama i politikama koje udovoljavaju potrebama unipolarnosti, protivno njenim p o n o v n o oživjelim manifestacijama i makinacijama, i pro­ tivno instrumentima koji je održavaju, poput Sjevernoatlantskog pakta [NATO-a]." Skupština Bilderberga 2007. poslužila je kao vježba postizanja konsenzusa pri odlučivanju o zajedničkoj politici i strategiji za suočavanje s p o n o v n o oživjelom Ru­ sijom. Družba, prije svega, nije bila baš sretna zbog ruske strategije aktivnog uklanja­ nja ostatka „atmosfere prepuštanja volji Amerike" (po riječima izvjesnog Bilderber-

govca), nastale u postsovjetskom razdoblju i nedvojbeno p r e s u d n e za uspješan rast unipolarnosti pod dominacijom SAD-a. Bilo je to početkom devedesetih, u ranoj fazi Jeljcinove vladavine. Uz sveopću pljačku koja se tijekom tog desetljeća odvijala posredstvom šok-terapije i sustava ,,zajmovi-za-dionice", a u organizaciji socijalističkih teoretičara s Harvarda (JefTreya Sachsa, Andreija Schliefera, Davida Liptona i Jonathana Haya), Rusija je uvedena u osvit kapitalističke ekonomije 21. stoljeća. Projekt je završio tako da se zemlja napo­ sljetku sunovratila u anarhiju, a njen narod doveden je do očaja. Njena sposobnost uzdržavanja vojne sile svjetskog ranga bila je uništena, uslijed čega je n e m i n o v n o došlo do kolonijalne eksploatacije. Upravo je to George Ball i predlagao na skupu Bilderberga 1968. godine u Kanadi. Usput budi rečeno, izraz „šok-terapija" označava naglo otpuštanje kontrole nad cijenama i valutom, k o m b i n i r a n o s povlačenjem državnih subvencija i t r e n u t a č n n o m liberalizacijom trgovine u n u t a r zemlje: sve sami prijeko potrebni sastojci za osiroma­ šenje društva - u ovom slučaju, Rusije. Za Bilderbergovce je Rusija očito predstavljala početak završnice.

ska ploča: američki primat i njegovi geostrateški imperativi, Basic Books, 1977.

Na simpoziju o d r ž a n o m 1997. godine u Bonnu u Njemačkoj dr. Sergej Glazjev, predsjednik O d b o r a za e k o n o m s k u politiku D u m e (donjeg d o m a parlamenta Ruske Federacije), d a o je oštru izjavu: „Ova kolonizacija pod k r i n k o m reformi uništila je temeljne institucije ruskog društva, rukovodeći se sljedećim glavnim smjernicama: 1) uništavanje financijskog sustava države p o m o ć u beskonačnog nadograđivanja pira­ mide državnog duga, smanjivanja porezne osnovice, produbljivanja krize neplaćanja i stvaranja zbrke u m o n e t a r n o m sustavu 2) uništavanje znanstvenog i tehnološkog potencijala zemlje p o m o ć u m n o g o s t r u k o g umanjivanja državnog financiranja zna­ nosti, propasti integracije tehnološke kooperacije i znanstvene proizvodnje tijekom masovne privatizacije, te odbijanja vlade da usvoji bilo kakvu znanstvenu, tehničku, industrijsku ili strukturalnu politiku 3) rasprodaja kontrolnih paketa dionica vodećih i najvrjednijih ruskih tvrtki s područja industrije, električne energije i telekomunika­ cija stranim kompanijama 4) prijenos prava na iskorištavanje nalazišta najvrjednijih ruskih sirovina transnacionalnim korporacijama 5) uspostavljanje strane kontrole nad ruskom b u r z o m dionica 6) uspostavljanje izravne strane kontrole nad oblikova­ njem ruske ekonomske politike u zemlji i p r e m a inozemstvu." 5 No mišljenje j e d n o g finskog delegata, prema kojem „nije vjerojatna nikakva američko-ruska vojna konfrontacija, bez obzira na stupanj napetosti" zvuči tim neu­ vjerljivije čim više očajne Sjedinjene Države pritišću m n o g o agresivniju Rusiju. Henry Kissinger primijetio je da je „agresivna, j e d n o s t r a n a američka vanjska politika prisilila države 'osovine zla da ubrzaju utrku za n u k l e a r n i m naoružanjem kako bi se zaštitile od američkih vojnih udara." Richard Perle istaknuo je da je Rusija, kao odgovor na agresivne američke taktičke poteze širom svijeta, poduzela asimetrične korake ne bi li potkopala sposobnost SAD-a da učinkovito prebacuje svoju vojnu silu u vlastito susjedstvo i u susjedstva svojih par­ tnera i saveznika. Kad je jedan američki Bilderbergovac pokušao prosvjedovati, europ­ ski delegati spomenuli su nedavni odgovor Kine na namjeru SAD-a da pošalje oružje u svemir: jednostavno i relativno jeftino rušenje američkog satelita. Iznošenje tog primje­ ra izazvalo je, na veliku žalost Amerikanaca, sveopće cerekanje u dvorani.

j e d a n britanski Bilderbergovac. Potom je nastavio objašnjavati kako je dvoličnost bu­ čnog zahtijevanja demokratskih reformi i istodobnog podupiranja paštunskih ratnih vođa, koje nije urodilo nikakvim ozbiljnim napretkom, „uspjela obezvrijediti mnoge od naših temeljnih zamisli u očima Afganistanaca." Bilderbergovci, m e đ u t i m , nisu jedini koji su se češali po glavi razmišljajući kako su zapadne vlade i njihovi brižljivo odabrani afganistanski partneri uspjeli potrošiti milijarde dolara na p o m o ć u razvoju, a tako malo toga m o g u pokazati. Katastrofe su dobre za posao - oduvijek su bile. Bez patnje ne bi bilo h u m a n i t a r n e pomoći. A bez h u m a n i t a r n e p o m o ć i ne bi bilo prostora za tajne obavještajne u m r e ž e n e operacije kao dio nezaobilaznih zahtjeva Zapada za geopolitičkom kontrolom. Č i m gore izgleda, tim se bolje prodaje. D o k je američki narod dobivao svoj sva­ kodnevni obrok sveprisutnih slika represije, patnje i u burke odjevenih afganistanskih žena, koje su televizori isijavali u svim d n e v n i m boravcima, na stranicama novina i ilustriranih časopisa otpočela je prikrivena p r o p a g a n d n a kampanja. New York Times i New Yorker podmazivali su zupčanike stroja zvanog jad i bijeda i pozivali vladu SADa, Ujedinjene n a r o d e i svakoga tko je htio slušati da „nešto učine" - usred reklama za nakit. Strava i užas postali su p r e d m e t o m prodaje, baš kao skupi nakit. Afganistan i njegovi afrički pandani - Sudan, Etiopija, Eritreja, Kongo, Ruanda i sve ostale zemlje blagoslovljene h u m a n i t a r n o m p o m o ć i sa Zapada, u b e z n a d e ž n o m su financijskom položaju. Bilderbergovci postavljaju ključna pitanja: Kako je moguće da su h u m a n i t a r n e misije tolikih razmjera i značaja tako j a d n o podbacile? Radi li se 0 slučaju d o b r o n a m j e r n i h pothvata koji su loše završili zbog korupcije, gramzivosti 1 n e d o s t a t n o g nadzora? Ili se radi o n e m i l o s r d n o m komadanju sve novih i novih zemalja i kultura, koje se kriomice provodi posredstvom agencija za h u m a n i t a r n u p o m o ć , povezanim sa širim državnim aparatom? O s i m toga, podrška američke vlade p o z n a t i m afganistanskim ratnim vođama koji su i trgovci d r o g o m predstavlja još jedan važan komadić slagalice. Prema poda­ cima Ujedinjenih n a r o d a , iznos godišnje zarade od trgovine drogom penje se na oko 700 milijardi dolara, neoporezivih i u gotovini. Sedam stotina milijardi dolara godi­ šnje prevelik je novac da bi se sakrio u čarapu. Morate posjedovati veliko iskustvo i stručnost da biste mogli n e o p a ž e n o rukovati tolikim sredstvima. Sumnja li itko da se

AFGANISTAN

u Afganistanu ratuje zbog droge? Sumnja li itko d a j e u to umiješana CIA? CIA je, na primjer, 1977. godine financirala Muslimansku braću i uvježbavala m u d ž a h e d i n e pripremajući ih za zajednički ratni p o h o d Washingtona i desnog krila Islama: rat u Afganistanu. Korijene afganistanskog sukoba treba tražiti u džamiji AlAzhar u Kairu, u središtu aktivnosti Muslimanske braće. Nedugo n a k o n n a p a d a 11. rujna navodni otmičar aviona M o h a m m e d Atta identificiran je kao p r i p a d n i k Mu­ slimanske braće u brojnim tiskovinama na Zapadu, kao što su Washington Post (22.

A

fganistan je također bio tema za raspravu. Opći zaključak sudionika skupštine

bio je da se misija NATO-a p o d vodstvom SAD-a našla u škripcu i da se „situ­

acija u zemlji pogoršava". Problem leži u „nerealnim očekivanjima", kako je rekao

5. Glazjev, Sergej,„From a Five-Year Plan of Destruction to a Five-Year Plan of Colonisation" („Od petogodišnjeg plana uništenja do petogodišnjeg plana kolonizacije"), simpozij u organizaciji EIR-a u Bonnu 1997.

rujna 2001.), The Observer (23. rujna 2001.) ili Newsweek (31. prosinca 2001.). Halid Šeik M o h a m m e d i Ramzi Jusef, koji su isplanirali napad na Svjetski trgovinski centar 1993., također su bili Muslimanska braća. 1 desna ruka O s a m e bin Ladena, Egipćanin Ajman al-Zavahiri, dugogodišnji je član te organizacije. Robert Dreyfuss u svojoj, i z n i m n o važnoj, knjizi Đavolja igra (Devil's Game) objašnjava to ovako: „Oni su se vratili u Afganistan i osnovali o g r a n a k Muslimanske braće p o d i m e n o m Islamsko društvo. Kasnije su isti ti profesori' - kako su ih nazivali - tvorili okosnicu afganistanskih m u d ž a h e d i n a koji su, uz p o t p o r u SAD-a, vodili de­ setogodišnji rat protiv sovjetske okupacije. Tri vodeća 'profesora bila su Abdul Rasul Sajjaf, B u r n a h u d d i n Rabbani i G u l b u d d i n Hekmatjar. Sajjafa i Hekmatjara, dvojicu šefova paštunskih trgovaca d r o g o m i CIA-inih suradnika, p o t p o m a g a l e su pakistan­ ska tajna služba i pakistanska 'podružnica Muslimanske braće, a novac su dobivali od Saudijske Arabije."/6/ Postoji još j e d n a poveznica između Muslimanske braće i D r u ž b e Bilderberg. R a n i h osamdesetih godina Bilderbergovac Michael Ledeen iz ultrakonzervativnog Američkog poduzetničkog instituta i Bilderbergovac Richard Perle koristili su He­ kmatjara kao zaštitni znak antisovjetskog otpora, u isto vrijeme dok je Hekmatjar aktivno surađivao s teroristima iz radikalne skupine Hezb-i-Islami u nastojanju da p o t k o p a američki utjecaj u Afganistanu. Tijekom poprilično živahne diskusije, jedan je Talijan upitao imaju li snage NATO-a p o d vodstvom Amerike „volje da ostanu na z a c r t a n o m putu": m o ž d a se prisjetio kako je, po završetku američke vjne opsade Tora Bore u prosincu 2001., general T o m m y Franks n a v o d n o rekao da se nema namjere „upetljavati u dugoročni pothvat sovjetskog stila kao onaj iz osamdesetih." Američki su Bilderbergovci, me­ đ u t i m , 2007. godine izvršili pritisak na saveznike iz NATO-a da osiguraju veći broj vojnih postrojbi za Afganistan. H e n r y Kissinger u p o r n o je tvrdio da „volje" nedostaje i da stoga „sada m o r a m o početi prihvaćati vlastita ograničenja". Član jedne europske kraljevke obitelji od sveg se srca složio s Kissingerovom p r o s u d b o m o nedostatku p r e d a n o s t i i volje, dodavši: „Nalazimo se pred vrlo teškim o d a b i r o m . " Predstavnik NATO-a kategorički je izjavio da Zapad ne posjeduje ni političku inteligenciju ni razumijevanje potrebne za vođenje iscrpljujuće desetljetne kontrarevolucionarne borbe u Afganistanu.
7

PISČEV

POGOVOR

K

onflikt i z m e đ u onih koji vole slobodu i onih koji nas žele podjarmiti daleko je od završetka. Bilo je m n o g i h uspjeha, ali i m n o g i h razočaranja. G r u p a vrlo odlučnih, slobodoljubivih građana sa svih strana svijeta prisilila je svemoćne

Bilderbergovce da u z m u zaklon, da postanu još tajnovitiji, još paranoidniji, pa stoga i manje nevidljivi. U našoj su n a m se borbi pridružili muškarci i žene iz svili zapadnih i n e k i h istočnoeuropskih tajnih službi. Malo se toga dogodi u kuloarima m o ć i a da nas o t o m e o d m a h ne obavijeste naši p o u z d a n i suradnici. Mi djelujemo u okvirima zakona i triput provjeravamo naše izvore, reference i tragove. Taj je posao sve, s a m o ne lagan. No kad se osjetim obesnažen i u m o r a n od odricanja što ih borba iziskuje od m e n e , sjetim se milijuna ljudi diljem svijeta koji su vodili bitke i umirali zato da bismo jednoga dana mi, generacije r o đ e n e nakon njih, mogli uživati u povlaštenom pravu na slobodu i na časnu i doličnu potragu za srećom, u pravu koje n a m je o m o ­ gućila njihova žrtva. Bilo je trenutaka kad nisam i m a o sreće i kad sam bio bijesan i frustriran jer je izgledalo da me nitko ne sluša, da nitko ne razumije i ne primjećuje crne oblake koji se skupljaju svuda oko nas. Osjećao sam da me društvo izdalo, shvaćao sam to vrlo osobno i teško u z i m a o k srcu. Želio sam n e k a m o pobjeći, biti sam, samosažalijevati se i kriviti ostatak svijeta za zlodjela nekolicine kriminalaca. A o n d a sam to prerastao. Razmišljao sam o obiteljima Izraelaca i Palestinaca ubijenih u spirali nasilja i mržnje, čije je živote zauvijek uništilo neizrecivo zlo koje mržnja predstavlja. Ta mržnja nije slučajna i prirodna. N a m e t n u l i su je i njome majstorski iza kulisa upravljaju kontrolori iz Bilderber­ ga/ CFR-a/TC-a/Okruglog stola/RIIA-e, vukući n e s p r e m n i svijet p r e m a p o t p u n o m opustošenju. Razmišljao sam o milijunima novorođenčadi ovisne o cracku, r o đ e n e po sirotinjskim četvrtima u središtima velikih gradova, i o desetinama milijuna nar­ k o m a n a čija je budućnost pretvorena u ovisnost zato jer šačica odabranih zarađuje o g r o m a n novac na tuđoj nesreći. Razmišljao sam o lažima i o s m r t i m a stotina milijuna nevinih mladih vojnika

6.

D r e y f u s s , R o b e r t , Dew'/'s Game: Hoe the United States Helped Unleash Fundamentalist Islam (Đavolja igra: kako

su Sjedinjene Države pomogle lansirati fundamentatistički islam), H e n r y H o l t & Co., N e w York, 2005. 7 . Smucker, Philip,„Missions i m p o s s i b l e : N A T O ' s A f g h a n d i l e m m a " ( „ N e m o g u ć a misija: N A T O - o v a afganistanska dilema"), internetski d n e v n i k Asia Time Online, 1. lipnja 2007., h t t p : / / w w w . a t i m e s . c o m / a t i m e s / S o u t h _ A s i a / I F O 1Df01.html

koji su, uz slatkorječive p r o p a g a n d n e kampanje, poslani da u m r u u Verdunu i u svim ostalim bitkama I svjetskog rata, II svjetskog rata, Koreje, Vijetnama, Falklanda, Pa­ n a m e , Afganistana, Iraka... Razmišljao sam o „narančastom agensu" i o s i n d r o m u

Zaljevskog rata, zbog kojih se snažni, mladi, atletski građeni vojnici u dobi od 30 go­ dina pretvaraju u krhke starce. Razmišljao sam o tisućama poginulih p o d zapaljivim b o m b a m a u Dresdenu, n e h o t i č n i h zamoraca psiholoških ratnih eksperimenata koje je provodio Institut Tavistock. I stojim čvrsto i o d l u č n o uz sve veći broj ljudi diljem svijeta koji su izgubili svaku vjeru u državne vlasti i kojima se želudac okreće od laganja, pohlepe, dvoličnosti, glumatanja, lakrdijašenja i manipuliranja onih koji sebe nazivaju našim „vođama". Prije 370 godina Galilea Galileija su progonili zato što je naučavao da je Zemlja okrugla i da se kreće oko Sunca. Katolička crkva i gotovo svo građanstvo obasipali su p o g r d a m a tog velikog čovjeka jer su se užasavali istine koja bi mogla poremetiti društvni poredak. Kako je netko j e d n o m rekao, „Problem je u t o m e da se ljudi od pri­ rode nevoljko suočavaju sa stvarima kojih se boje, pa stoga puštaju druge da ispaštaju umjesto njih i b u d u žrvama zla kojem se oni ne usuđuju suprotstaviti." Živim za onaj dan i onaj čas kad će časni muškarci i žene priznati da su dosto­ janstvo, dobrota, poštenje, povjerenje i ljubav p r e m a bližnjima prijeko p o t r e b n i za opstanak ljudske rase, j e d n a k o onoliko koliko su to bila Galileova otkrića. Ta načela čovječnosti trebalo bi ugraditi u nekakvu vrstu d o k u m e n t a i negdje pohraniti, tako da neki budući tiranin skupo plati odluči li ponovo iznevjeriti čovječanstvo. Na prvi pogled ova knjiga govori o tajnoj skupini poznatoj kao D r u ž b a Bilder­ berg. Na m n o g o dubljoj razini, m e đ u t i m , ovdje se radi o unutarnjem pouzdanju i uvjerenju na koje javno mnijenje, podmićivanje, pohlepa za n o v c e m i m o ć nemaju nikakvog utjecaja. O poštenju i časti m n o g i h pojedinaca. O pomaganju ljudima da nauče misliti i da u svojim razmišljanjima budu neovisni - čak i kad im takozvani stručnjaci, koje vješto predstavljaju sve velike medijske grupacije, b u d u govorili kojoj teoriji zavjere ne smiju vjerovati. Ovo je i knjiga o m o m životu, o m o m odbijanju da živim u strahu. Sve do svog posljednjeg daha živjet ću kao slobodan čovjek i hodati zemljom kao slobodan čo­ vjek, uzdignute glave. O n i kojima se suprotstavljamo i koje preziremo doista će pobi­ jediti j e d i n o ako mi d o p u s t i m o strahu da upravlja našim postupcima. Daniel Estulin 22. rujna 2007. A

KAZALO

Anderson, Robert O. 40, 108 Andreas, Dwayne 162 Archer Daniels Midland 162, 295 Aspin, Les 121-122 AT&T 107,131, 162 Atlantic Monthly 107 Atlantic Richfield 108 Auna 322 AXA osiguravajuće društvo 7, 102, 43, 289 Axelrod, Daniel 134, 311 B Bagdikian, Ben 162 Bakatin, Vadim 63 Baker, James A. I l l 7 8 , 1 2 3 , 1 5 8 , 296, 330 Baldwin, Alfred 68, Ball, George 105-106,160,169, 338 Baltimore News-Post 95 Bank of C o m m e r c e 20 Bank of England 106,109 Banyon, Will 157,159,313 komora Barroso, Jose M. D u r a o 47, 319 Bartley, Robert L. 106 BBC 34, 74, 104, 309 Beaudry, Pierre 105, 307, 309 Beauharnais-Power Co. 185 Bechtel C o n s t r u c t i o n 98 Behreandt, D e n n i s 135 Beichman, Arnold 93 korporacija Benn, A n t h o n y Wedgewood 61 Bentsen, Lloyd 123 Berger, Sandy 64 Bergerac, Michel C. 110 Bergsten, C. Fred 164, 295, 213 Berlusconi, Silvio 317 Between Two Ages: Americas Role in the Technetronic Era; Na r a z m e đ u dvaju raodbor

ABB g r u p a d.o.o. 48-49, 290, 294 ABC 90,107-109,310 Abrams, Elliot 129 Acheson, Dean 40,120, 131 A d a c h i . K e n 125,311 Adam, Ray 109 Agnelli, Giovanni 2 1 , 50, 308 Agnelli, U m b e r t o 38 al-Zavahiri, Ajman 342 Allen, Grey 94, 104, 123, 151, 161, 168, 173, 175-176, 179, 295, 309, 313, 315316 „Aleksandar Ivanovič" 84-85 AIPAC - America Israel Public Affairs Committee; Američko-izraelski gospodarska za o d n o s e s javnošću 319 Američko-ruska 189 Američki o d b o r za ujedinjenu Europu 137 AEI - American Enterprise Institute; Američki poduzetnički institut 319 American Express 14 American Free Press 102, 309 Američka 182, 186 Američka unija 54 Amtorg 190 „Anatolij" 84-85, 326 Anderson, Clayton & Co 134 Anderson, John 9 3 , 1 2 2 Anderson, Robert B. 123 međunarodna

zdoblja: uloga Amerike u tehnotronskoj eri 53, 153 Beytout, Nicolas 102, 264, 289, 325, 327 Bilderberg - D r u ž b a Bilderberg 11, 1314,22,29,32,38,40,49,53-55,57,64,68, 91, 96, 128, 134, 145-146, 149, 156, 160, 172, 204, 238, 250-251,265, 311, 344 Bilderberg konferencija, sastanak, skup, skupština 1, 3-4, 7-8, 10-17, 19-22, 25, 29, 31-40, 44-45, 48-49, 53-55, 57, 61-61, 64, 68, 70, 75, 85, 89, 91-93, 8596,101-102,105,108,110,118,128, 131, 134, 138, 145-146, 149, 154, 156, 160, 162-164, 168-170, 172, 174, 191, 193, 200, 203-204, 207-209, 213, 218, 234, 238, 241, 248, 250- 252, 259, 265, 267, 279, 307, 309, 311, 317-318, 323, 331, 333, 339, 342, 344 Bilderberg - koordinacijski o d b o r 37 Bill Gates Foundation 97 Bin Laden, O s a m a 342 Bird, Kai 130, 134 Bissell, Richard 134 Black, C o n r a d 21-22, 236, 310 Black, Eugene 41 Blair, Tony 13, 35,45, 322 Blumenthal, Michael 123, 154 B o a r d m a n , Terry 96 Bollen, Christopher 103 Boljševici 176-177, 179-180, 182, 315316 Boljševici i svjetski mir 180 Bonaparte, Napoleon 137 Bowie, Robert 167,169, 314 Boylan, Richard J. 123 Brademas, John 108 Braden, Thomas 49 Bradshaw, T h o r n t o n 108

Brewster, Kingman, Jr. 94 British Petroleum (BP) 10, 14, 52, 243, 247, 293, 297, 320, 329, 338 Brock, Bill 170,314 Bronfman, Edgar 35 Bronner, Oscar 7, 243, 325 Brookings Institution 64 Brown, Harold 78, 109, 122, 140, 154, 193, 295 Brown Brothers H a r r i m a n 109 Browne, John 243, 320 Brzezinski, Zbigniew 13, 41, 54, 140, 153-156, 158, 163, 168-169, 171, 175, 193, 295, 339, Buchan, Alastair 49 Bumiller, Elisabeth 103 Bundy, McGeorge Bundy 120, 130,134 Bundy, William P. (Bill) 40, 130 Bush, George H . W 58, 93, 129-130, 140 Bush, George W. 78, 93, 120, 122-123, 317 Bush, Prescott 109 Business Week 9 0 , 1 0 4 Byrnes, James 121 C Calatrava, Santiago 19-20 Califano, Joseph 68-69, 314 C a m e r o n , Ewen 126 Camus, Phillip 102 Canadian Imperial Bank of Commerce 20 Cantril, Hadley 125 Carey, H e n r y and Mathey 194 Carlucci, Frank 78, 122 Carnegie, A n d r e w Carnegie 177 Carnegie E n d o w m e n t for International Peace; Zaklada Carnegie za m e đ u n a r o ­ dni mir 98, 245, 297,311

Carnegie Foundation; Carnegieva zakla­ da 90 Carrington, lord 48 Carter, James Earl (Jimmy) 122-123,140, 154, 163-164,167-171,314 Cary, Frank 109 Casey, William J. (Bill) 122,130,170 CBS 90, 101, 107-110 CIA 14, 37, 40, 49-50, 68, 8 1 , 83, 90, 9293, 97, 113-114, 122, 126-127, 130, 134, 137, 144, 146, 167, 170, 200, 251, 260, 262, 296, 299-300, 314, 327, 331, 341342 Chapin, Edwin H. 198 Chase M a n h a t t a n , banka 14, 21, 40, 98, 108-110, 123, 131, 149, 152, 159, 167, 181 Chase National, banka 189-190 C h a t h a m House 39-40, 308 Chayes, Abram 169 C h e m a t a r C o r p 190 Cheney, Dick 70, 93, 120, 122, 300, 331 Chirac, Jacques 46, 317, 321-322 Chomsky, N o a m 71 Chretien, Jean 21 Christian Science Monitor 93, 330 Churchill, Winston 134,190 CIBC Leadership Centre; C e n t a r za ru­ kovodstvo Kanadske imperijalne trgova­ čke banke 20 (filler, Tansu 47 Cisco 107 Citibank 109, 293, 297 Cities C o m m u n i c a t i o n s 109 Citigroup d.o.o. 162, 289, 293, 296-298 Cizik, Robert 108 Claes, Willy 48 Clarke, Kenneth 7, 5 8 , 2 4 3

Clarridge, Dewey 122 Clayton, William 134 Clinton, Bill 13, 35, 45, 63, 93, 110, 122, 140 Clinton, Hillary 336 C o c a Cola 14, 296 C o h e n , William 8, 78, 121-122, 289, 298 Colby, William 122 Cold počinje: War Begins: Soviet-American ConThe; Hladni rat konflikt oko sovjetsko-arnerički jlict Over Eastern Europe, Istočne Europe 121 Coleman, John Color of Truth: McGeorge Bundy and liam Bundy: Brothers in Arms, istine: McGeorge Bundy i braća po oružju C o m p a q 107 Connor, John T. 109 C o n r a d Black 21-22, 236, 310 Cook, D o n a l d C. 109,310 Cooper, Richard 163, 169 Cooper, Richard N. 197, 295, 314 Couchepin, Pascal 327 Council of the Americas; Vijeće dviju Amerika 97 CFR - Council on Foreign Relations; Vijeće za m e đ u n a r o d n e o d n o s e 11, 52, 67, 76-77, 89-98, 100, 104, 108-110, 113, 120-125, 162-164, 331,343 Cravath, Swaine & Moore (odvjetničko društvo) 110 Crisis of Democracy, The; Kriza demokra­ cije 161,314 Crozier, Michel 161,314 127-138, 167-171, 151, 174, 153-154, 191, 157, 193-196, Wil­ The; Boja

William Bundy:

213, 252, 309, 312-314, 319, 325, 330-

D Daily News (New York) 107 Daimler Chrysler 14 Davignon, Etienne 7, 34, 52, 104, 106, 243, 277, 279, 284, 308 Davis, John W. 122 Davis, Lynn Etheridge 121 Davison, H e n r y P. 183 Debs, Eugene De Castries, H e n r i 7,102, 243, 289 De Gaulle, Charles 307 De H o o p Scheffer, Jaap G. 8, 48, 266 De Segonzac, Thierry 32 De Villepin, D o m i n i q u e 4 1 , 292, 330 Delpech, Therese 328 Der Standard 7, 243, 325, 329 Detroit Free Press 107 Deutsche Telekom 38 Deutsch, John 122 Deutsche Post 38 Deverell, John 21 Devil's Game; Đavolja igra 342 Dewey, T h o m a s 122, 349 Die Glocke 183 DieZeit9, 245,310, 325, Dillon, Douglas C. 123 Disney korporacija 108 Ditchley Foundation; Zaklada Ditchley 195-196 Domhoff, G. William 97-98, 135 Donovan, Hedley 171, 310, 314 Donovan, William „Wild Bill" 50,137 Dreyfuss, Robert 342 Državna banka saveza sovjetskih socija­ lističkih republika 190 Dukakis, Michael 122 Dulles, Allen 40, 50,134, 137 Dye.Tliomas R. 127, 131, 311 329

E

FEMA - Federal Emergency Manage­ ment Agency; Savezna agencija za vođe­ nje kriznih situacija 163 Federal Reserve System; Savezni sustav pričuva 106, 296, 299, 333 Feldstein, M a r t i n S. 58,245, 296, 321 Fiat 8, 245, 292 Field Foundation; Zaklada Field 104 Fiers, Alan 130 Final 126 Warning: A History of the 152 New World Order; Posljednje upozorenje: povi­ jest Novog svjetskog poretka 329-330, 333 First City Bancorp, banka 108 First National City, banka 41 Fisher, Stanley 59, 296 Ford, Gerald 40, 7 1 , 92, 100, 120 Ford Foundation; Zaklada Ford 98, 104, 131,311 Ford, H e n r y III 41 Ford M o t o r C o m p a n y 4 1 , 134, 300 Foreign Affairs; Fortune 90 FOX 90, 110 Franklin, George Franklin 167 Friedman, Milton 62 Friedman, Thomas L. 103,107 Future of Federalism, deralizma
G

and Trade; Opći s p o r a z u m o carinama i trgovini ^0-71, 293 General Electric 107 General Motors 134 George, Claire 130 George, Lloyd 185 Gergen, David 163, 297 Gigot, Paul 8,163, 245, 310 GUady, Eival 8, 245 Gilpatric, Roswell 110 Gingrich, Newt 110 Glasgow, William 104 Glazjev, Sergej 340 Gleason, S. Everett 130 „Global 2000 Report"; „Globalni izvještaj 2000." 30 Global Crossing 333 Globe and Mail, The 243 Goebbels, Josef 186 G o l d m a n Sachs 7,10,14,48,52,247,258, 290, 293,296,299, 303, 319, 333 Goldsmith, James 71 Goldwater, Barry 92,159-160,171 Gonensay, Emre 46 Goodpaster, Andrew J. 41 Gorbačov, Mihail 63, 97 Gorbachev Foundation; Zaklada Gorba­ čov 97 Gorki, Maksim 191 Gosling, Tony 74, 309 Gostorg 190 G r a h a m , Donald 102, 273, 307, 325 G r a h a m , Katherine 67, 90, 154, 236 G r a h a m , Phillip L. 67 Grand Chessboard: American Prima­ cy and its Geostrategic Imperatives, The; Velika šahovska ploča: američki p r i m a t i geostrateški imperativi 339

FADS N.V. - European Aeronautic D e ­ fence and Space C o m p a n y ; Europski ae­ ronautički k o n c e r n 102, 290 Eakman, B.K. 126 Eastern Airlines 169 Economic C o o p e r a t i o n Agency; Agenci­ ja za gospodarsku suradnju 133 Economist 7,9, 10, 101, 103, 247, 252, 269, 290, 310, 325, 329 Educating/or the New World Order; Obra­ zovanje za Novi svjetski poredak Edwards, John 47-48, 281 Ehrlichman, John 69, 71 Eisenhower, Dwight „Ike" 122-124, 134, 208, 251 Elliott, Elizabeth 297 Ellsberg, Daniel 70-71 Energy: Managing the Transition; Energi­ ja: upravljanje tranzicijom Enron 333 Erbakan, Necmettin 46 Ercel, Gazi 46 Eringer, Robert 156, 308 Esquire 91 Europska središnja banka 106, 290, 292, 333 Europski p r o g r a m obnove (ERP) 133 Europska unija 294 Evans-Pritchard, Ambrose 137 Exposure 107-108 Exxon 329 ExxonMobil 140, 331
F

Financial Times 247, 252, 267, 320, 325,

164

Vanjski poslovi 40, 94,

130, 138,153, 164, 331

The; Budućnost fe­

95

Galbraith, John K e n n e t h 91 Gardner, Richard N. 94, 169, 314 Gates, Bill 35 Gates, Robert M. 122,129 G A T T - General Agreement on Tariffs

Farben Bilder 33 FBI 14, 67-68, 70-71, 83, 93, 121, 129, 200,213,300, 327

Granatstein, J.L. 185, 316 Grant, John McGregor 186 Gravath, Swaine & M o o r e (odvjetničko društvo) 109 Greaves, Richard 133, 308 Greenspan, Alan 35, 100, 109 Grey, grof Grey 186 G r u p o Prisa 329 Grydeland, B j 6 r n 3 1 8 Guaranty Trust 189 Guardian, The 308, 332 Guerzoni, C o r r a d o 62-63 Gumberg, Alex 181 H Haass, Richard N. 52, 76, 140, 252, 297, 307,319, 325-326 Haig, Alexander 41, 68-71, 78, 120 Haldeman, Bob 6 9 , 7 1 , 157 Hall, Peter Vickers 61, 311 Hamilton, Alexander 78, 140 H a r r i m a n , W. Averell 109,120,167,169 Hatch, Alden 36 Hatonn, Gyeorgos, C. 32-33 Hay, Jonathan 338 Haynes, Jr, Ulric 109 Hayton, Bill 34 Healey, Denis 17, 50, 210, 308 Hekmatjar, G u l b u d d i n 342 Helms, Richard 78,122, 160, 314 Helphand, Parvus 183-184, 186, 316 Henry J. Heinz II 40 Henwood, Doug 159 Heritage Foundation; Matica iseljenika 126 Hewitt, William A. 170 Higher Circles, The; Visoki krugovi 97 Hillmer, N o r m a n 185, 316

Hiinmler, Heinrich 33 Hirsch, Fred 193 Hiss, Alger 117 Hiss, Donald 130 Hitler, Adolf 42, 137 Hoagland, Jim 103,106 Holbrooke, Richard 8, 52, 277, 281, 284, 297, 3 0 7 , 3 1 4 , 3 1 9 Holder, Anthony 103 Hollinger d.o.o. 21 Hoover, Herbert 122 Hoover Institute; Institut Hoover 109, 126 Horseshoe Tavern; „Potkova", gostionica (Toronto) 23 Hotel Bilderberg 12 House, Edward M. 88 Howe, Frederick C. 175 Hubbard, Allan 245, 279, 317, 321 Hudson Institute; Institut H u d s o n 126, 245, 273 Hughes, T h o m a s L. 40 Human Research, Dimension: Experiences in Policy Tlie; Ljudska dimenzija: isku­

Institut za strateška istraživanja 108 Institut za m e đ u n a r o d n e o d n o s e 305 International Harvester 189 International 329 „Internacionalizacija poduzetništva" 105 Iran-Contra 129-130 Issing O t t m a r 59 Herald Tribune 247, 325,

Kimberly-Clark 98 King, Mackenzie 185 Kissinger, H e n r y 8, 13, 21-22, 24, 4 1 , 44, 46-47, 56, 58-59, 63, 69, 71, 78, 92, 120, 140, 156-158, 163, 215, 245, 250, 264, 273-274, 278, 295, 297, 313, 319, 340, 342 Knight-Ridder 106 Kohlberg Kravis Robertsck Co 9, 298, 323 „Konstantin" 84-85,118 Kraljica Beatrix (Nizozemska) 320 Krauthammer, Charles 106 Kravis, H e n r y 18, 44, 268, 273, 307, 322323 Kravis, Marie Josee 307, 323 Kristol, William 163,310 Kuhn, Loeb & Co. 105-106, 108-110,

J
J. H e n r y Schroder, banka 109-110 J.P Morgan 109, 174 Jackson, Andrew 251 Jefferson, Thomas 73 Jeljcin, Boris 78 Jenkins, George 109 Jenner, William 90 Jerusalem Post, The 35 Jimmy Carter 314 Johns Hopkins Magazine 120 122, 140, 163,167-171,

182 L Lacouture, Jean 34, 307 Lake, A n t h o n y 6,169, 314 Lamy, Pascal 308, 323 Langer, William L. 130 Lazard Freres 8, 18,109, 245, 290 Liga n a r o d a 177 Ledeen, Michael A. 307, 319, 342 Le Figaro 245, 264, 289, 310, 325, 327, 329 Left Business Observer 159 Lehman Brothers 105-106, 303 Lehrer, Jim 162 Lenjina, Vladimir Uljanov 179 Lenin: Red Dictator; Lenjin: crveni dikta­ tor 183,315 Le Pen, Jean-Marie 46 LesEchos 102

Johnson, Lyndona 93, 105, 131, 160 JCRS - Joint Center for Regulatory Stu­ dies; Združeni centar za regulatorne stu­ dije 319 Jusef, Ramzi 342 K Kaku, Michio 134,311 Karpel, Craig S. 163 Katz, Milton 167, 169 Keane, John M. 327 Keiger.Dale 128 Kennan, George F. 4 0 , 1 2 8 , 1 3 4 , 1 7 8 Kennedy, John F. 117, 122-124, 297-298, 301, 305 Kerry, John 35, 78, 236, KGB 3 0 , 3 1 , 6 3 , 64, 83,200

stva u istraživanju politike 125 Humphrey, Hubert 92 Huntington, Samuel 161,163, 314 Hurriyet 325 Hutton, Will 36, 307,310 Hylan, John F. 90 I IBM 109, 131, 169, 299, 301 IHS Energy 320 Indigo Books 9, 329 Institut Aspen za humanističke studije 160 Institut za političke studije 243 Institut za pacifičke o d n o s e 97

Lewin, Kurt 69 Libby, Lewis 93 Lilienthal, David 134 Lincoln, Abraham 184, 197 Lindsay, Franklin 134 L i p p m a n n , Walter 128 Lipton, David 338 Lit vinov, M. 181

McCord, James W. 68 M c D e r m o t t , William 70 McFadden, Louis 190 McFarlane, Robert C. 130 McGovern, George 92 McKee korporacija 191 McMurtry, John 73 McNamara, Robert S. 40, 122, 300 Media Monopoly; Medijski m o n o p o l 162 105-106, 108-109, 171, M e đ u n a r o d n i m o n e t a r n i fond (MMF) 56-57, 74, 175, 337 Međunarodni institut za primijenjene

Moro, Aldo 62-63 Morrow, Dwight 181 Mossad 144 Moyers, Bill 107, 149 M S N B C 107 Mullins, Eustace 185,197, 315-316 Munroe-Blum, Heather 253, 326 M u r d o c h , Rupert 110 Muslimanska braća 342 My life; Moj život 182 N Nadera, Ralph 104 Napoleon III 137 NASA 131 Nass, Matthias 9, 310, 322, 325 Nation, The 130,159,311

Nicholson, Harold 181 Nitze, Paul 40, 243, 297 Nixon, Richard 67-71, 74, 92-93, 122124, 157-158,313 None Dare Call it Conspiracy; Nitko se ne usuđuje nazvati to zavjerom 175 Nooyi, Indra Krišnamurti 162, 262, 273274, 285, 298 NAFTA - North America Free Trade Agreement; Sjevernoamerički s p o r a z u m o slobodnoj trgovini 101-103, 154, 269, 273, 297, 325, 331,335, 341 N o r t h r u p Co. 108 Novi m i r 182 NSA 83 Nya Banken, banka 186 O Observer, The 36, 49, 159-160, 213, 307, 310, 342 O'Driscoll, Robert 59 Operacija „Stražarska kula" 31 Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj ( O E C D ) 35, 289, 291 Oshima, Keichi 164 O t t o Wolff d.o.o. 294, 308 Our Global Neighbourhood; Naše global­ no susjedstvo 94, 309 Owen, David 55 Owen, H e n r y 169, 314 P P2 (Propaganda Due) 62 Packard, David 170 Paine, T h o m a s O. 108 Paley, William 100, 109 Pan-Am Airways 169 Peabody, George Foster 181 The; Novi medij­

Lobster 134,311
Loeb, William 182 Loganov zakon 40, 111 Lord, W i n s t o n 76-77, 158 Los Angeles Times 90, 169, 310, 321 Ludlum, Robert 32 Luns, Joseph 48 Luti, William 9, 307, 317, 324 Lynds, Gayle 32 M Maddox, Lester 170 Maddox, Robert 181 Mafija 27, 174 Major, John 58, 62,315 Manchester Union Leader 171 Manilov, Valerij 82 Manufacturers Hanover Trust 109 Marburgov plan 177 Marcos, Ferdinand 30 M a r i n e Midland, banka 109 Marrs, Jima 91 Marshall, George 5 0 , 1 2 4 , 1 3 3 , 135-136 Marshallov plan 11, 128, 133, 135 Martens, Ludwig 186 Martin, Paul 7, 8 Marx, Karl 89 Maull, H a n n s W. 164 McCloy, John J. 4 0 , 1 2 0 , 1 5 8 , 299

behavioristićke znanosti 126 Memoirs; M e m o a r i 141, 157, 193 Mennevee, Roger 33, 307 Merkel, Angela 328 Metropolitan 108-109, 180 Metropolitan Life 108-109 MI5 31 MI6 37, 49-50, 56, 69, 200 Miami Herald 107 Micklethwait, John 9, 310, 325 Microsoft 9, 14, 107, 280 Milbank 69 Milbrath, Lester 98 Milner, lord Alfred 49 Minow, N e w t o n D. 110 Mitterand, Francois 46 MK-ULTRA 126 M o h a m m e d , Halid Šeik 341-342 Moller.Per Stig 318 Mollet, Guy 33 Mondale, Walter 122, 140, 154 Monsanto Chemical 98 Monto, Mario 21 Moody, John 189, 292 Morgan Guaranty Trust 109 Tweed (odvjetničko društvo)

National City, banka 4 1 , 182 National Post, The 35, 58, 310 N W C - National War College; Državnd ratna škola 117 NATO 7, 8, 14, 33, 4 1 , 45, 48, 55, 101, 108, 155, 156, 245, 266, 291, 294, 298, 308,317, 327, 338, 340, 342, N B C 90, 107-109,310 Nemirovskaja, Elena 324 New Media Monopoly, ski m o n o p o l 162 NewsHour with Jim Lehrer, The; Sat n o ­ vosti s Jimom Lehrerom 162 Newsweek 91, 101, 300, 310, 325, 342 New World Order Corruption in Canada; Korumpiranost Novog svjetskog poretka u Kanadi 59 New Yorker 341 New York Life 189 New York Times 48, 90,103, 269, 341 Nikola II (Rusija) 178

Pearlstine, N o r m a n 325 Penthouse 163 PepsiCo 162, 273, 298 Perle, Richard 18, 35, 93, 140, 266, 317, 319, 326, 340, 342 Perry, William 9, 21, 78, 121-122 Peters, Mike 134-135,311 Petar Veliki (Rusija) 178 Pinay, Antoine 34, 210 PRC - Planning Research C o r p o r a t i o n ; Korporacija za plansko istraživanje 125 Poindexter, John 129 Politiken 247, 293,310, 329 Pompidou, Georges 34 Powell, Colin 78, 93, 120, 124, 140 Powers that Be, The; Postojeće vlasti 135 Prendergast, Kieran 118 Price Waterhouse C o o p e r s 107 Princ Bernhard (Nizozemska) 16, 37 Princ Philip (Velika Britanija) 37 Prodi, R o m a n o 46, 308 Projekt za novo američko stoljeće (PNAC) 331 Q Quigley, Carroll 135 R Rabbani, B u r n a h u d d i n 342 Radio Corporation of America (RCA) 107-108 Rakovsky, M. 181 RAND korporacija 70, 110, 125-126,131-132, 296 Rape of the Constitution; Death of Free­ dom; Nasilje nad Ustavom; smrt slobode 34,178 Rato, Rodrigo 9,18

Rawlings-Reese, John 127 RCMP81 Read, Travis 81-82 Reagan, Ronald W. 61-62, 92-93, 122123,170 Redstone, S u m n e r 36 Reed, John 180 Reed, Ralph 48 Reform of International Institutions, The; Reforma m e đ u n a r o d n i h institucija 164 Regan, Donald T. 129 Rehnquist, William 124 Reischauer, Edwin O. 169 Reporter, The 130 Rettinger, Joseph 48-50 Reuters 310, 330 Revlon 110 Rice, Condoleezza 78, 93, 120, 290 Rich, Michael D. 131 Ridder, Anthony 106 Rimski klub 305 Ringier, Michael 95 Robertson, George 45 Robertson, lord 48 Robins, R a y m o n d 183 Rockefeller, David 13, 21-22, 45, 73, 76, 78, 91-92, 104, 109, 135, 141, 149, 153159, 171, 175, 188, 196, 210, 215, 250, 300, 304,319 Rockefeller File, The; Dosje Rockefeller 94,104, 123, 309, 33,31-316 Rockefeller, James 42 Rockefeller, Nelson 40, 95 Rockefeller Brothers Fund; Fond braće Rockefeller 108 Rockefeller Foundation; Zaklada Rocke­ feller 98,311 Rockefeller, John D. 42, 104, 180, 185,

189, 299 Rockefeller, John D. Jr. 175 Rockefeller IV, John D. 42,104, 299 Rockefeller, Laurence 36,40, 169 Rodrigues, E d u a r d o Ferro 47 Roosa, Robert 109 Roosevelt, Edith Kermit 93 Roosevelt, Franklin D. 96 Roosevelt, T h e o d o r e 183 Root, Elihu 182 Ross, D e n n i s 10, 76, 252, 301, 307, 317, 319 Rostow, Walter 113 Rostow Papers; Rostowljevi spisi 113 Rovere, Richard 91 Rowan, H e n r y 70 Royal Dutch Shell 8-10,34,245,253,320, 324, 328-330 RIIA - Royal Institute of International Affairs; Kraljevski institut za m e đ u n a r o ­ d n e o d n o s e (RIIA) 39-40, 62, 69-71,195, 343 Rubin, Richard 7 6 , 1 2 3 Ruegemer, Werner 42 Rule by Secrecy; Vladavina tajnom 91 Rumsfeld, Donald 48, 78, 102, 120, 122, 307, 331 S Sachs, Jeffrey Sachs 338 Safire, William 103 Salant, Richard 101 Salter, A r t h u r 181 Sanders, Bernie 310 Sanders, William Laurence 181 Sandys, D u n c a n 49 Santana, Pedro M. Lopes 47 Sarnoff, David 108

Saturday Evening Post

162

Sawhill, John C. 164,314 Sajjaf, Abdul Rasul 342 Schlesinger, James 70-71, 78 Schlesinger, Jr, Arthur 91 Schley, Reeve 190 Schliefer, Andrei 338 Schnacht, Henry B. 110 SCH News 74 Schroder, Gerhard 282, 329 Schroeder, banka 40 Schuman, Robert 135 Schwab, M a r t i n J. 9, 109 Secret Government, The; Tajna vlada 149 Seymour, Charles 89 S h a n n o n , William 53, 309 Sharon, Ariel 310 Shultz, George 78 Simpson, Thacher & Bartlett (odvjetni­ čko društvo) 180-181 Sirica, John C. 68 Sklar, Holly 150,152, 155, 159, 313 Smiley, Donald 108 Smith, Gerald 167 Smith, Walter Bedell 137 Smith Barney 162 Smoot, D a n 98 Smythe, Dick 21 Socrates, Jose 47 Solana, Javier 10,48, 308 Solomon, Anthony 193, 314 Soros, George 21, 307 Sovjetska naftna mafija 189 Sovjetska komisija za nabavu 190 Spofford, Charles M. 135 Spotlight 4 1 , 62,102 Staljin 8 3 , 1 8 9 Standard Oil 90, 179,189

Stanford Research Institute; Istraživački zavod Stanford 126 Stanislaw, Joseph 157, 313 Stanton, Frank 110 Stephenson, sir William 108 Stevenson, Adlai 92, 122 Stimson, H e n r y 120,135 Straw, Jack 332 Svjetska banka 300, 337 Svjetski ekonomski forum 36 Sulzberger, A r t h u r 106 Sutherland, Peter D. 10, 48, 52, 150, 158, 231,247, 278, 285, 293, 320 Sutton, A n t o n y 151, 156, 160, 176, 178180,182,191,313-316 Synarchy Movement of Empire; 105, 309 Sinarhistički imperijalni pokret T Tavistock Institute for H u m a n Relations; Institut Tavistock za ljudske o d n o s e 61, 68-69, 7 1 , 74-75, 107, 109-110, 126, 344 Tavistock nosan 68 Telegraph, The 137 Ten Days that Shook the Tenet, George 122, 299 Texaco 329 Thacher, T h o m a s D. 180-181 Thatcher, Margaret 57, 67, 106, 308 Thomas, Franklin 110 T h o m p s o n , William Boyce 101 Time 90,101,104,109,124,170-171,251, 298,318, 325, 329, 342 T u n e - W a r n e r 329 World; Deset dana koji su potresli svijet 180 Institute: Sinister and Deadly, Tlie; Institut Tavistock: zlokoban i smrto­ u Davosu 13,

Times, The ( L o n d o n ) 17, 167 Toronto Star 21, 58, 329 Toronto Sun 21-22 To Win the Nuclear War: The Pentagons Secret nom 134,311 Tragedy and Hope; Tragedija i nada 135 Triangle Papers, The; Trokut-spisi 151 Trianon Palace Hotel 232 Trichet, Jean Claude 10, 59, 106, 308, 321,337 Trilateralna komisija (TC) 39,91-93,108, 151,154-157, 163 Trilateralism: and ment; Elite The Trilateral Commission Manage­ komisi­ Planning for World War Plans; Pobijediti u nuklear­ ratu: Pentagonovi tajni ratni planovi

116-118, 121, 131, 289, 293, 314, 317318, 331 UN Peace Force; Mirovne snage Ujedi­ njenih naroda 115-116 United States in the Unknown World Arena, Trie; The; Nepo­ Sjedinjene Države u svjetskoj areni 113 War with Russia, znati rat s Rusijom 181 Unocal 329

273, 297, 325, 331, 335, 341 Watanuki, Joj i 161,314 Watergate 11,67-69,71 Webster, William 78, 122, 299 Weeks, Byron T. 126,311 Weinberger, Caspar 122,129,170 Welch, Jack 107 Weyerhauser, George H. 170 Wilkie, Wendell 122 Williams, John 41, 308, 332 Wilson, Woodrow 88, 177, 183, 299, 315 Wise, Jennings C. 177, 315 With No Apologies; Bez isprika 159-160, 171 Wolf, M a r t i n 215, 217, 247, 252, 267, 294, 325 Wolfensohn, James D. 10, 247, 252, 307 Wolfowitz, Paul 10, 13, 52, 93, 120, 277, 300, 307 Woodrow Woodrow 88, Wilson: Wilson: Disciple of Revolution; revolucije sljedbenik

V
Vacuum Oil 189 Vance, Cyrus 4 1 , 1 4 0 , 1 5 4 , 1 5 8 , 169, 171, 181,193 Vanderlip, Frank 182 Van der Veer, Jeroen 10, 253, 320, 324, 330 Vernadsky, George 183-184, 315 Versailles 6, 232 Viacom 109 Vinocur, John 247, 325 „Vladimir" 29-31 Volcker, Paul 152-153, 170, 299 Vojvoda od Bedforda 127 Von A m e r o n g e n , O t t o Wolf 42, 294

Trilateralnost:

Trilateralna

ja i planovi elite za 150, 159, 313 Trilateral tor 160 Trilaterals over Observer;

upravljanje svijetom Trilateralni komenta­ Trilateralci

Washington; 151

177, 183,299,315

nad Washingtonom Trocki, Lav 179-186

Wooldridge, Adrian 10, 247, 325 Woolsey, James 78,122, 331 W o r l d C o m 333 W T O - Svjetska trgovinska organizacija 35, 52, 308, 323 Wormser, Rene 13, 311 Worner, Manfred 48 Wright, Q u i n c y 96 X Xerox 298, 299, 304
Y

Trudeau, Pierre 35, 308 True Democracy 123, 150, 313-314 Tucker, Jim 20, 22, 64, 250 Tumulty, Joseph 183 Turner, Stansfield 122 Tweedsmuir, lord 49 Tyco 333
U

W
Wallace, George 93 Wall Street and the Bolshevik Revolution; Wall Street i boljševička 179-180,182,315-316 Wall Street Journal 8, 90, 101, 110, 245, 269,297,310, 320, 333 Walsh, Lawrence 129, 299 Warburg, James 95 Warburg, Paul 95 Warner, M a r k R. 296, 298, 318, 329 Washington Post 90, 101-103, 154, 269, revolucija 176,

U.S. News and World Report 107, 170, 197 US Steel 108 Ulsevere, Cuneyt 325 Ujedinjene nacije 9, 41, 55, 94-96, 103,

Yergin, Daniel 157,313 Yilmaz, Mesut 46 Young, A n d r e w 169

Young, David 68, 69 Z Zakaria, Fareed 100, 300, 325 Zoellick, Robert 10, 93, 247, 300, 336, 337, 338 Zuckerman, Mortimer B. 107, 300 Zumwinkel, Klaus 38, 247, 325

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful