I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima

1. DIO – Rizik u malim i srednjim preduzećima
1.1 Definicija malih i srednjih preduzeća Posmatrajući historijski razvoj, prvi poznati zapisi o malim i srednjim preduzećima pojavili su se prije 4000 godina. Mala i srednja preduzeća cvjetala su u gotovo svim kulturama. Arapi, Babilonci, Egipćani, Židovi, Grci, Feničani i Rimljani su neprestano razvijali mala i srednja preduzeća. Slobodno, možemo konstatovati da se civilizacija putem malih i srednjih preduzeća širila na sve strane svijeta. O ulozi, značaju i funkcioniranju malih i srednjih preduzeća kako u SAD-u, tako i u našoj znanstvenoj ekonomskoj literaturi intenzivnije počinje da se piše tek 80-tih godina prošlog stoljeća. Procesi tranzicije u Istočnoj i jugoistočnoj Evropi zasigurno su doprinijeli potrebi tematiziranja malih i srednjih preduzeća. Probleme prilikom toga, donosilo je nepostojanje jedinstvenih kriterija za određivanje veličine preduzeća. Tako su se razvila tri kriterijuma: statistički, funkcionalni i institucionalni (svojinski) kriterijum. Statistički kriterij polazi od statističkih obilježja privrednih subjekata kao što su : veličina imovine, godišnji prihod od prodaje, broj zaposlenih, obim ostvarene proizvodnje, nivo tehničke opremljenosti i slično. „Broj zaposlenih ima najviše prednosti u odnosu na druge kriterije, između ostalog zato što je: otporno na inflaciju- nije pod uticajem kupovne moći dolara; transparentno – lako se zapaža i razumije; usporedivo – omogućuju dobru usporedbu veličina između preduzeća iste grane; raspoloživo – lako ga je dobiti od preduzeća.“1 Jedan od bitnih nedostataka ovog kriterija je različita produktivnost pojedinih privrednih struktura, pa isti broj radnika ne stvara pri istom radu i istu vrijednost proizvodnje. Drugi nedostatak se ogleda u ne postizanju jedinstvenih stavova po zemljama u pogledu broja zaposlenih kao granice između malih, srednjih i velikih preduzeća. Zbog toga se ovaj kriterij kombinuje sa drugim kriterijumima. Funkcionalni kriterij prilikom klasifikacije preduzeća po veličini polazi od funkcije i zadatka koji određeni privredni subjekt ima u ekonomiji određene države. Obilježja ovog kriterija su kvalitativne prirode i uveliko mjeri su slovnog karaktera što stvara poteškoće u statističkim obradama. Funkcionalna obilježja su sljedeća: obim i karakter proizvodnje, karakter upravljanja, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, oblik vlasništva, tehnička opremljenost i slično. Institucionalni (vlasnički) kriterij polazi od pripadnosti instituciji kod koje je registrovano određeno preduzeće. Ovaj kriterij se primjenjuje u skoro svim razvijenim zemljama a posebno u SAD, gdje je 1953. godine osnovana posebna agencija federalne vlade pod nazivom „ Small Business Administration (SBA)“ s ciljem institucionalne podrške malim i srednjim preduzećima. Kako definisati mala i srednja preduzeća? Teško je predložiti parametre koji jasno kategoriziraju preduzeća kao mala, srednja ili preduzeća u razvoju. To se dešava iz razloga što svako preduzeće ima sopstveni set okolnosti i izazova, bez obzira na veličinu ili stupanj razvijenosti preduzeća. Imajući to u vidu, pokušat ćemo predočiti ključne distinkcije među ova dva vida preduzeća.
1

Siropolis C. Nicholas, Menadžment malog preduzeća; četvrto izdanje, Mate, Zagreb, 1995. str.8.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima Za mala i srednja preduzeća ne postoji jedna internacionalna definicija. Prema Europskoj Komisiji razlikuju se tri vrste malih i srednjih preduzeća. Od cjelokupnog broja preduzeća iz ove grupe, najmanja preduzeća preovladavaju, tj čine 90% od svih malih i srednjih preduzeća u Evropi. Karakteristike najmanjih preduzeća su da imaju najviše 10 radnika i poslovni promet ispod 2 miliona eura. Mala preduzeća zapošljavaju najviše 50 radnika i imaju poslovni promet od najviše 10 miliona eura. Dok srednja preduzeća su preduzeća sa manje od 250 radnika i poslovnim prometom manjim od 50 miliona eura. Razvoj i funkcionisanje malih i srednjih preduzeća igra glavnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Prema Europskoj komisiji u 25 drzava EU postoje 23 miliona MSP, sto znaci, 99,8% svih preduzeća u EU, sto zapošljavaju 90 miliona radnika. Prema raspoloživim informacijama ta brojka ne obuhvata poljoprivredna preduzeća i slobodne radnike. Uključujući navedene, brojka bi bila izmedju 31 i 35 miliona - sa više od 90 miliona radnika. U ekonomskom razvoju onih država sa malim ili srednjim ekonomskim potencijalom, MSP igraju sve veću ulogu. Unatoč velikog broja MSP u svijetu, u tom slučaju ta preduzeća imaju samo malu političku značajnost. Velika produzeća i državna produzeća dominiraju, zato što imaju svojih pomagača i savjetnika, za koje MSP nemaju dosta sredstava.2 1.2 Položaj SME sektora u privredi Bosne i Hercegovine U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena, zajednička definicija malih i srednjih preduzeća na nivou države. Na nižim nivoima vlasti, entiteti, Brčko distrikt, kantoni i opštine primjenjuju se odredbe o malim i srednjim preduzećima koje se razlikuju od jedne do druge administrativne jedinice. Međunarodna zajednica, kao i organizacije koje implementiraju brojne programe u oblasti razvoja MSP-a (Small and Medium Enterprises) primjenjuju sopstvene kriterije kojim se, kao mala i srednja preduzeća, uglavnom smatraju privredni subjekti sa najviše dvadeset uposlenih. Analiza stanja SME u Bosni i Hercegovini, se bazira na uslovnoj definiciji malih i srednjih preduzeća koja polazi od vrste vlasništva i tipa poduzeća. Predloženo je da kao SME preduzeća budu tretirani svi poslovni subjekti u potpuno privatnom vlasništvu, registrirani ka društva ograničene odgovornosti. Ovdje treba dodati i društva jednog lica i registrirane obrte. Tokom 2003. godine je u Federaciji BiH, normirano na hiljadu stanovnika, bilo 19 malih i srednjih poduzeća. Obzirom na neusklađenost statističkih metoda u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, nije moguće primijeniti isti postupak procjene broja SME u Republici Srpskoj i Brčko distriktu. Uzimajući u obzir stepen privatizacije u RS, možemo pretpostaviti da je broj SME na hiljadu stanovnika, obračunato za cijelu BiH, nešto niži od gore iskazanog podatka za Federaciju. SME sektor u Federaciji BiH učestvuje sa 47,8% u ukupnom broju zaposlenih. Učešće SME u bruto dodanoj vrijednosti Federacije iznosi 43,1%. Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi intenzivne reforme legislative u oblasti ekonomije. Cilj reforme je stvaranje povoljnog okruženja za biznis. Tempo reforme u oblasti SME sektora je ograničen problemima kompleksne administracije, nekoherentnim propisima na raznim nivoima vlasti i relativno slabom koordinacijom. Povoljna okolnost je prihvatanje Evropske povelje o malim i srednjim poduzećima kao baznog dokumenta za formuliranje politika i provođenje reformi u ovoj oblasti. Na osnovu ovoga će biti moguće, tokom 2005. godine, pripremiti Okvirni zakon o SME, a zatim harmonizirati odgovarajuće zakonske propise na nižim nivoima.
2

Michael C. Donegan, Growth nd Profitability; : optimizing the finance function for small and emerging businesses, 2002., str. 4.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima Zakon o preduzećima, Zakon o privrednim društvima i prateći zakoni o registraciji su kostur legislative koja se odnosi na osnivanje, rad i prestanak preduzeća. U pogledu SME, treba imati u vidu i zakonske propise na nivou kantona i opština, kojima se reguliše rad zanatskih radnji. Zahvaljujući nedavnim inovacijama ovaj set zakona je relativno dobro usklađen sa modernim zahtjevima. Problem je implementacija zakona i različita rješenje koje indirektno doprinose sporom razvoju jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Okvirni zakon o registraciji poduzeća je na snazi od septembra, 2004. godine, a u toku je proces usklađivanja zakonskih propisa o registraciji na nivou entiteta i Brčko distrikta, sa odredbama Okvirnog zakona. Ovim zakonima će biti potpuno riješen problem brzine registracije, koji će, u cijeloj Bosni i Hercegovini biti reduciran na pet dana. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini je primjer uspješne reforme za sve zemlje u tranziciji. Međutim sektor malih i srednji poduzeća još uvijek ne izvlači korist iz progresa u ovoj oblasti. Učešće kredita dodijeljenih privatnim poduzećima u ukupnom iznosu plasiranih kredita i zajmova je manje od pedeset posto (2003. godini), a kamatne stope su visoke i ne pokazuju tendenciju pada. Situacije je donekle poboljšana intervencijom mikrokreditnih organizacija koje su trenutno vrlo važan mehanizam finansiranja SME. Kolateral, lizing i spora realizacija bankrota i prinudne naplate su trenutno najveći problemi finansiranja biznisa. Za razliku od mnogih ekonomija u tranziciji, Bosna i Hercegovina posjeduje iskustvo u pogledu privatnog biznisa malih dimenzija. Nažalost, demokratska reforma u oblasti edukacije nije uspjela da iskoristi naslijeđe u oblasti privatne inicijative. Napredak u pogledu edukacije za poduzetništvo je postignut uglavnom zahvaljujući projektima koji su pokretani i podržavani od strane međunarodne zajednice.3 1.3 Definisanje rizika Pojam neizvjesnost nerijetko susrećemo u kontekstu sa pojmom rizika, neki autori čak i poistovjećuju ta dva pojma, dakle smatraju ih sinonimima. Međutim, ipak postoje značajne razlike između ta dva pojma. „Najučestalije poimanje neizvjesnosti odnosi se na stav koji karakterizira dvojbenost, temeljen na nedostatku znanja, o tome što će se ili što se neće dogoditi u budućnosti. To je pojam suprotan pojmu izvjesnosti, što je uvjerenje ili sigurnost o određenoj situaciji.“4 Moglo bi se reći da je pojam neizvjesnosti širi pojam od pojma rizika. Samo postojanje rizika, odnosno određeni splet okolnosti stvara stanje neizvjesnosti. Neizvjesnost pojave rizičnih događaja nikada se ne može potpuno otkloniti. Neizvjesnost je jednostavno „psihološki odraz nedostataka znanja o budućnosti.“5 Spoznaja neizvjesnosti ovisna je o subjektivnoj spoznaji rizika. Splet okolnosti u kojima se gubitak može dogoditi stvara neizvjesnost kod pojedinca koji prepoznaje rizik. Međutim, kada postoji vjerovatnoća gubitka, rizik postoji bez obzira na stupanj spoznaje rizika od strane osobe. U najširem leksičkom smislu rizik je izlaganje opasnosti da se u nekom poduhvatu ne uspije ili da se u njemu pretrpi šteta. U ekonomiji rizik znači mogućnost nepostizanja ili samo djelimičnog postizanja očekivanih rezultata iz nekog poslovnog poduhvata. U tom sklopu finansijski rizici se mogu odrediti kao opasnost neostvarivanja planirane dobiti. Pravna kategorija rizika veoma je složena. Ako se izostave specifična tehnička određenja rizika u pojedinim oblastima, kod ugovora o prodaji i osiguranju, na primjer, onda se rizik u najširem juridičkom značenju može shvatiti kao mogućnost da dužnik ne izvrši svoju obavezu uopšte, odnosno ne izvrši uredno, te time povjeriocu nanese štetu. Pošto neostvarivanje planirane dobiti
3 4

Rade Jevtić, Razvoj malih i srednjih preduzeća, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 2004., poglavlje I. Emmett i Therese Vaughan, Osnove osiguranja, Upravljanje rizicima, MATE Zagreb 2000. str.5. 5 Ibidem, str. 4.

Oni ovise o predmetu osiguranja. Objektivni rizici su lako mjerljivi. društvenih i političkih fenomena. Osnovni rizici mogu se javiti i kao posljedica fizičkih pojava: zemljotresa. nezaposlenost. odnosno budućih događaja. 8 Alan H. ukusa potrošača.A. Oblici i vrste rizika u malim i srednjim preduzećima Osnovna kategorizacija rizika jeste ona koja polazi od kriterija diversifikacije. Ako uzmemo da definiramo rizik. a to su neodređenost i gubitak: • Značenje neodređenog ishoda implicitno je u svim definicijama rizika: ishod mora biti upitan. Poželjni budući događaji nazivaju se prilikama. ako mi sigurno znamo da će se gubitak dogoditi. Upravljanje rizicima. Objektivni rizici su rezultat objektivnih okolnosti. Prema karakteru potencijalnih gubitaka. 6 7 Miloš Trifković. Osnovni ili zajednički rizici nisu vezani za pojedinca u pogledu uzorka. Statički rizici nastaju kao rezultat prirodnih opasnosti i nepoštenja pojedinaca ili ljudskih propusta. a ne kao ekonomski. tada rizik i ne postoji. pravni ili finansijski. Statički rizici uključuju uništenje sredstav ili promjenu njihovog vlasništva. nivoa cijena i sl. str 14-19. mogli bi reći da je „ rizik stanje u kojemu postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji očekujemo ili kojemu se nadamo.“7Ova definicija dakle. Rizik podrazumijeva mogućnost nekog oblika gubitka. . Tj. Pod dinamičkim rizicima podrazumjeva one koji nastaju kao rezultat promjena u privredi: promjena tehnologija. Osnove osiguranja. Primjeri ovih rizika su: paljenje poslovne zgrade. University of Pensylvania Press 1951. pojmovi finansijskih i šire shvaćenih pravnih rizika su podudarni. poplava isl Posebni rizici nastaju kao posljedica pojedinačnih događaja i njihove gubitke osjećaju pojedinci. moraju postojati barem dva moguća ishoda. Ovi rizici su rezultat privrednih. moglo bi se reći da svaka od ovih definicija sadrži dvije osnovne komponente.. pa su stoga za osiguranje prikladniji. rizik se promatra kao gubitak. razvili su svoja viđenja vrsta rizika: -Alan H. kao stanje stvarnog svijeta. a ne bi trebali biti vezani ni u pogledu posljedica. čini okosnicu rizika. Kada postoji rizik.finansijiski i nefinansijski rizik. te trajanju pokrića. Prema aspektu mogućnosti osiguranja. str. Kao što vidimo ima više načina i vidova definisanja rizika. Nepoznavanje budućnosti. Emmett i Therese Vaughan. 9 C. -C. kao što su: rat. The Economic Theory of Risk and Insurance. 1956. Willett8 je utemeljio statičko-dinamičku analizu rizika. dok to ne možemo tvrditi za subjektivne rizike. -Subjektivni rizici su oni čije ostvarenje ovisi o postupcima pojedinca. tako i u stvarnom životu. u načelu su nepredvidivi. ili kao vjerovatnoća da će se prijetnja materijalizovati (Jaisingh). njegovoj vrijednosti.321. New York. str. dok se pod rizicima misli na nepoželjne buduće događaje.Kulp9 je u svojoj raspravi o rizicima istakao podjelu rizika na osnovne i posebne rizike.čisti i špekulativni rizik 3.Sredstva obezbjeđenja. Mada. Willet.I-dio. veličini i učestalosti štete.Kulp. str 3-4. Pojedini autori. osiguranja i karaktera potencijalnih gubitaka: 1. da se primjeniti kako u poslovanju. Casuality Insurance. pa čak i ako početni gubitak u konačnosti može rezultirati dobitkom.5. Rizik u malim i srednjim preduzećima na strani povjerioca može biti prouzrokaovana neispunjenjem bilo koje obaveze dužnika. Prema aspektu mogućnosti diversifikacije – sistemski i nesistemski rizik 2. To može biti gubitak u opštem smislu ili čak dobitak manji od očekivanog. Beograd 1999. pljačka banke i sl.A. • Najmanje je jedan od mogućih ishoda nepoželjan.6 Rizik se dalje može predstaviti i kao vjerovatnoća odstupanja od očekivanih vrijednosti (Jakovčević). jer je i sam život rizičan posao. inflacija i sl. međutim. MATE Zagreb 2000.

Gubitak koji je prouzrokovao rizik mora biti moguće definisati i izmjeriti.kada se ne može utvrditi da li će se osigurani slučaj dogoditi kod osiguranika u vremenu za koje je osiguranje ugovoreno. ali se ne zna veličina štete i vrijeme. nije moguće osigurati. Prema Emmett i Therese Vaughan. Gubitak mora biti nepredvidiv ili slučajan. a samim tim neće izvršiti svoju misiju. gubitak mora biti takav da ga je moguće kvantificirati. 198. Drucker. i b) relativna. Mate. str. 12 Samuelson Paul & Nordhaus William. Rizik u malim i srednjim preduzećima -Sa stanovišta izbora metoda upravljanja rizikom.24. gdje poslovni rizik predstavlja rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata. Samuelson. Rizik mora biti određen prema uzroku. str. mjestu i iznosu. iste možemo podijeliti na prenosive i neprenosive. da bi se moglo racionalno predvidjeti gubitke.11 Nažalost. Zaštita od ovog tipa rizika obuhvata određene mjere koje umanjuju opasnost i omogućavaju stvaranje rezervi za slučaj pojavljivanja štetnog događaja. što dovodi osiguranje tog rizika do totalnog apsurda. 4. 3. Osnove osiguranja. Neprenosivi su oni rizici koji se ne mogu prenijeti na osiguravateljske organizacije. prvi Amerikanac koji je 1970. da je poslovni život prepun rizika i neizvjesnosti. pišući o ekonomiji rizika i neizvjesnosti konstatuje. a time i premije. Organizovanje i proces upravljanja rizikom 10 11 P. MATE Zagreb 2000. postoji i druga situacija gdje.12U okviru razmatranja špekulativnih rizika on konstatuje da špekulanti vrše društveno korisnu funkciju premještajući dobra iz vremena ili mjesta u kojima vlada obilje.. ali i rezultat neizvjesnosti.10 Međutim. Paul A. 1. -Rizike možemo podijeliti na poslovne i izvanposlovne rizike. Upravljanje rizicima. Taj neosigurljivi rizik ogleda se u stalnom prisustvu mogućnosti da malo preduzeće neće ostvariti postavljene ciljeve. Dakle. a isto tako omogućuju premještanje rizika. Ovdje se polazi od toga da vjerovatnoća izvjesnosti štetnog događaja ne smije biti visoka. cijena osiguranja pojedinih rizika može biti toliko visoka da nadilazi visinu štete. On nadalje konstatuje da je i sam život rizičan posao.I-dio. da bi se rizik smatrao prihvatljivim za osiguranje mora ispuniti određene uslove. Prenosivi su oni koji se mogu prenositi na profesionalne organizacije koje se bave osiguranjem. rizik mora ispuniti najmanje četiri uslova: 1.4. Osigurljivi rizik bio bi rizik koji se može odbaciti kupovinom police osiguranja. Mora postojati dovoljno veliki broj jednakih jedinki izlaganja. vremenu. Time doprinose ujednačavanju cijena robe i alokacije u prostoru i vremenu. kako bi osiguravatelj mogao utvrditi visinu svoje obaveze. Neizvjesnost nastanka osiguranog slučaja može biti: a) apsolutna. godine primio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Gubitak ne smije biti katastrofalan. Štetni događaj mora biti nezavisan od volje osiguranika. Ekonomija. najvažniji rizik sa kojim se suočavaju mala i srednja preduzeća. Ovo proizilazi iz činjenice da je osiguranje zasnovano na zakonu velikih brojeva (npr požar). sva preduzeća bi trebala imati unaprijed pripremljen program za sanaciju posljedica ove vrste rizika. Nadalje. -Prema mogućnosti osiguranja rizika razlikujemo osigurljivi i neosigurljivi rizik. . i u finansijskim pokazateljima izraziti. Zagreb 1992. 2.kada se zna da će se osigurani slučaj dogoditi. Upravljanje u novom društvu Emmett i Therese Vaughan. u vremena i mjesta u kojima vlada oskudica. U principu.

koji je odgovoran za upravljanje čistim rizikom i na čijem čelu se nalazi riziko-menadžer. Na primjer. menadžer mora uzeti u obzir sve štete koje određeni događaj može da prouzrokuje. Tako. U tom slučaju. kontrola rezultata primjene metode upravljanja rizikom da bi se obezbijedila efikasnost programa menadžmenta rizika. koristiće se drugačiji pristup. treba imati u vidu. Nakon što su identifikovane potencijalne štete. Na vrhu liste nalaze se rizici čija realizacija ima katastrofalne posljedice i može da dovede do bankrotstva preduzeća. Riziko-menadžer procenjuje učestalost i veličinu šteta za svaku vrstu rizika. 4. upitnici koji se specijalno sastavljaju za analizu rizika i fizička inspekcija pogona preduzeća. Prvi korak u procesu upravljanja rizikom je utvrđivanje i definisanje potencijalnih šteta. drugim riječima procjenjuje se potencijalna učestalost i veličina šteta. Pretpostavimo da riziko-menadžer analizira kolika će biti veličina štete ukoliko fabrika strada u poplavi. već naprotiv. procjenjivanje učestalosti i veličine potencijalnih šteta. Najveća verovatna šteta procenjuje se na 8 miliona $ i menadžer najčešće nju uzima u obzir. zbog zajedničkog nastojanja oba sektora da zaštite imovinu preduzeća od šteta kao i da nađu najpovoljniji način za finansiranje gubitka. dok se veličina šteta odnosi na očekivanu razmjeru štete.13 13 S. koje neredovno nastaju i teško ih je predvidjeti. treba da održava komunikaciju sa ostalim sektorima i da ih uključuje u svoj rad. kojima je preduzeće izloženo. slijedeći korak menadžmenta rizika odnosi se na mjerenje utjecaja koji određeni rizici imaju na poslovanje preduzeća. U analizi veličine štete često se pravi razlika izmedu najveće moguće štete i najveće vjerovatne štete. ako se određena šteta redovno pojavljuje. ovo odjeljenje ne smije da bude izolovano. identifikacija svih značajnih rizika kojima je izloženo preduzeće. 2. na primjer. Procjena rizika je od značaja i prilikom izbora odgovarajuće metode za zaštitu od rizika. da bi na osnovu toga rangirao rizike prema njihovom relativnom značaju. Izvori informacija. Proces upravljanja rizikom obuhvata sljedećih 5 faza : 1. U velikim organizacijama ovo odjeljenje predstavlja poseban sektor. Pošto su rizici. koje menadžeri koriste prilikom identifikacije rizika su: finansijski izveštaji. jer je poplava koja izaziva najveću moguću štetu vrlo retka pojava i javlja se jednom u 50 godina. izbor adekvatne metode za upravljanje rizikom. da veličina ima veći značaj od učestalosti šteta. dok se rizici sa malim uticajem na preduzeće uglavnom zanemaruju. Ivanović. 3. rizik od odgovornosi. pa na njih menadžment obraća posebnu pažnju. jer velike štete sa katastrofalnim posljedicama mogu da potpuno onesposobe preduzeće za dalje poslovanje. nakon identifikacije menadžer mora da ih klasifikuje i to prema vrsti štete koju izazivaju (rizik gubitka imovine preduzeća. rizik krađa i pronevjera zaposlenih itd). Zbog toga. Rizik u malim i srednjim preduzećima Odjeljenje upravljanja rizikom može da ima različit položaj u organizacionoj strukturi u zavisnosti od veličine preduzeća ili tipa rizika kome je poslovanje izloženo. Prilikom procjene rizika. tada preduzeće može da je tretira kao uobičajen tekući trošak. vrlo heterogena kategorija i međusobno se značajno razlikuju. Upravljanje rizikom i osiguranje . on procenjuje da će. ukoliko poplava totalno uništi fabriku ukupni troškovi obnove iznositi 10 miliona $ i to je najveća moguća šteta. rizik smanjenja prihoda. sektor finansija obezbjeđuje značajne informacije o uticaju eventualnih šteta na gotovinski tok ili profit. Bez obzira na položaj u organizaciji. dok se za štete. implementacija izabranog metoda i 5. a primjenom kontrole kvaliteta u sektoru proizvodnje smanjuje se rizik od odgovonosti za štete nanijete kupcima zbog neispravnih proizvoda.I-dio. U nekim preduzećima ovaj sektor je podređen sektoru finansija. Učestalost šteta je očekivani broj negativnih ekonomskih događaja koji će se desiti u posmatranom vremenskom periodu. podaci o ranijim štetama.

Rizik u malim i srednjim preduzećima .I-dio.

tako da možemo konstatovati da postoji veliki broj klasifikacija. Ostvarenje tog rezultata preduzeća može biti ugroženo iznenadnim štetnim događajem koji može proizaći iz samog preduzeća ili pak iz njegovog okruženja. Poslovni rizici 2 DIO – Poslovni rizici 2. Ova klasifikacija poslovnih rizika zaokuplja pažnju velikog broja znanstvenika koji se bave problematikom rizika i neizvjesnosti. .1 Grupe poslovnih rizika Poslovni rizik je rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata preduzeća. Iz ove činjenice proizilazi podjela poslovnih rizika na unutarnje i vanjske.II-dio. Klasifikacija koja slijedi predstavlja po svom sadržaju prilično obuhvatnu klasifikaciju u pogledu broja unutarnjih i vanjskih rizika.

rizik konverzije rizik konverzije transfera rizik moratorija rizik supstitucije rizik međunarodnog transporta 6 Rizik ulaganja kapitala 6 Politički i socijalni rizici . Poslovni rizici Redni broj 1 Unutarnji poslovni rizici Rizik organizacije poduzeća rizik kvaliteta organizacije rizik elastičnosti preduzeća rizik jednostranosti organizacije rizik nepostojanosti organizacije Redni broj 1 Vanjski poslovni rizici Privredni rizik 2 Rizik strukture sredstava preduzeća kvantitativni rizik rizik rentabilnosti rizik likvidnosti rizik prevelikih ili premalih zaliha rizik prekida proizvodnje vrijednosni (kvalitativni) rizici rizik jednostranosti strukture rizik nestabilnosti (nepostojanosti) rizik finanasijskih sredstava rizik strukture sredstava preduzeća rizik strukture finansijskih sredstava rizik jednostranosti 2 Tržišni rizici apsolutni tržišni rizik relativni tržišni rizik prostorni tržišni rizik vremenski tržišni rizik kvantitativni tržišni rizik kvalitativni tržišni rizik 3 Rizik kadrova kvalitativni kasrovski rizik kvantitativni kadrovski rizik rizik kadrovske strukture rizik u upravljanju kadrovima 3 Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora rizik ispunjenja obaveza prodavatelja rizik kupčeva izvršenja ugovora 4 Robni rizik rizik pada cijena rizik promjena želja potrošača rizik tehničkog zastarijevanja rizik pojave konkurencije rizik sezonskog karaktera robe 4 Prijevozni (transportni) rizici osnovni prijevozni rizici dopunski prijevozni rizici manipulativni rizik 5 Rizik upotrebe resursa 5 Izvozni rizici privredni rizik zbog naplate potraživanja u inostranstvu političko-socijalni rizik valutni rizik tečajni rizik.II-dio.

funkcija menadžmenta. Zagreb 1999. a sa njegovim razvojem preduzetnik širi poslovne aktivnosti.. . Poslovna funkcija Finansije Nabava Proizvodnja Marketing Opšti poslovi Shema II-1 Poslovne funkcije14 Navedene poslovne funkcije prisutne su od osnivanja preduzeća.II-dio. odnosno nije uspostavio formalnu organizaciju poslovanja. Poslovni rizici Tabela II-1. Poduzetnički menadžment. Poslovni rizici Sljedeća klasifikacija unutarnjih poslovnih rizika baziran je na kriterijumima kao što su: poslovna funkcija. 14 Deželjin Jadranka i drugi. Aktivnosti povezane sa finansiranjem. tako da se javljaju i druge poslovne funkcije. sredstvima i izvorima sredstava preduzeća. proizvodnjom i marketingom su prisutne i onda kada preduzetnik nije izvršio grupisanje aktivnosti. str 167.

agencija i slično. vođenje i kontrolisanje. . a time i na njegovu učinkovitost. organizovanje. za pružanje pravne pomoći. prodaju. Takva zbivanja mogu uvelike utjecati na smanjenje zarada poduzeća. planiranje bitnih finansijskih ravnoteža. finansijske analize. kvalitet. sredstva rada. Vanjski poslovni rizik obuhvaća događaje u poslovnom okruženju u kojem poduzeće djeluje. dakle za predmete rada. izvoz i fizičku distribuciju. Rizici opštih poslova podrazumijevaju rizike koji nisu obuhvaćeni rizicima prethodno pobrojanih poslovnih funkcija. obim. predviđanje prodaje. računovodstvenih usluga. nekontrolirani troškovi. istraživanje marketinga. kupovina i prodaja dionica i drugih vrijednosnih papira. štrajkovi i slično. promjene u zakonodavnom okruženju). posredovanje kod izbora i uvoza tehnologije i sl. upravljanje novcem. Poslovni rizici Unutarnji poslovni rizik odnosi se na aspekte poslovanja kao što su problemi s nabavom. upravljanje utrživim vrijednosnim papirima. kadrovsko popunjavanje. kupovina i prodaja stalnih sredstava plaćanja. Preduzetnik se suočava sa sljedećim rizicima vezanim za finansijsku funkciju: planiranje finansijskih sredstava. odnose sa javnošću. U proizvodne rizike ubrajamo rizike vezane za: planiranje. izbor optimalne varijante za ulaganje finansijskih sredstava. troškove proizvodnje. upravljanje prodajom i naplatama potraživanja. kreiranje i provođenje finansijske politike.II-dio. planiranje marketinga. upravljanje likvidnošću i likvidnim sredstvima. Druga podjela unutarnjih poslovnih rizika povezana je sa obavljanjem poduzetničkomenadžerskih funkcija kao što su: planiranje. promociju prodaje. Rizici nabave obuhvaćaju rizike vezane za faktore proizvodnje. osiguranje imovine. a koji su izvan njegove kontrole (npr. ali također i rizike vezane za izbor zaposlenika. upravljanje obrtnim sredstvima. Obavljajući funkciju marketinga preduzetnik se suočava sa rizicima vezanim za: nabavke faktora proizvodnje. U ove rizike ubrajamo i rizike vezane za angažovanje eksternih stručnjaka. pogrešne poslovne odluke. oglašavanje. rizik pakovanja i transporta i rizike pojedinačnih proizvodnih aktivnosti.

tuzla 2003. • Dramatično proširenje globalnog tržišta je kreiralo okruženje koje je veće od bilo kojeg tržišta pojedinačne zemlje.izbora lokacije . nego je ono isprepletano mnogim vezama. • Normativno uređenje carinske i poreske politike. 1.opisa radnih mijesta .korekcije odstupanja stvarnih od očekivanih rezultata. možda se i ne slažu sa klasifikacijama rizika u udžbenicima.planiranje računovodstvenih i finansijskih aktivnosti Rizik: .mjerenja djelotvornosti . recesija i depresija predstavljaju rizike koji dolaze iz privrednog okruženja.broja zaposlenika .pokretanja novog posla ..izbora proizvoda. ali su relevantni za poslovne probleme sa kojima se svakodnevno suočava veliki broj malih i srednjih preduzeća širom svijeta.izbora zaposlenika .izbora plana proizvodnje . Poslovni rizici Menadžerske funkcije Planiranje Organiziranje Rizik: . usluge . str.prognoziranje tržišnog učešća .izbora marketing plana . Vanjski poslovni rizici uslovljeni nastankom događaja u okruženju koji mogu stvoriti gubitke za preduzeće.II-dio. Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzećima. Kadrovsko popunjavanje Rizik: .izbor pravnog oblika preduz .znanja koja posjeduju zaposlenici Rizik: .unutarnje kontrole koje proizilaze iz rezultata vanjske .vezan sa stvarnim znanjima poduzetnika -stil vođenja.kontrole pojedinih funkcija u preduzeću .utvrđivanja organizacijske karte . Vođenje Kontrolisanje Shema II-2 Poslovni rizici menadžerskih funkcija15 Ova shema (II-2) najbolje ukazuje na širinu problema s kojima se suočava rizik menadžer.izbor organizacijske strukture . Rizici ekonomske efikasnosti i efektivnosti dolaze direktno iz pravnog i privrednog sistema.izbora pokazatelja .izrade plana osiguranja . • Inflacija.istraživanje tržišta . pa se efekat djejstva multiplicira. motivacija itd. odnosno poduzetnik u malom i srednjem preduzeću.utvrđivanje linije odgovornosti -izbora organizacijskog oblika Rzik: . Važno je istaći da u privrednom životu nikada ne dolazi do pojedinačnog i izdvojenog djejstva jednog rizika. a čiji prikaz slijedi u shemi (II-3). 107 . 15 Bahrija Umihanić.

ustvari. Ipak. . Banke se susreću sa sljedećim finansijskim rizicima:16 • Kreditni rizik je osnovni rizik koji banka ima u svom poslovanju. za mirovinsko-invalidsko osiguranje.II-dio. je finansijski rizik (Financial Risk). cijena vrijednosnice s fiksnim 16 Milutin Ćirović. potrebno je naglasiti da su tako ekstremne posljedice. str 331. politika kreditiranja predstavlja rizike kreditno monetarne politike. Cijena tipičnog financijskog instrumenta s fiksnim prinosom kreće se suprotno od kretanja kamatne stope. karakterističan za odnos duga i otplaćenog dijela duga korištenog za finansiranje. Beograd 2001. Finansijski rizik ne snose samo korisnici zajmova nego i davaoci zajmova. Poslovni rizici • • Visina kamatnih stopa. to je veći poslovni finansijski rizik.. Kamatni rizik najveću ulogu igra kod dužničkih vrijednosnica (vrijednosnica s fiksnim prinosom). • Rizik likvidnosti (Liquidity Risk) je fatalan rizik jer u ekstremnim slučajevima može dovesti do bankrotstva banke. tako i kamate na taj dug. za osiguranje od nezaposlenosti mogu biti izvori rizika na nacionalnom nivou itd. • Kamatni rizik (Interest Rate Risk) Rizik cijene novca koji proizlazi iz neizvjesnosti buduće cijene novca (buduće kamatne stope). Osnove savremenog bankarstva. Ako se kamatne stope na tržištu povećaju. Kreditni rizik se sastoji u mogućnosti da korisnici ne vrate kredite o rokovima dospijeća zajedno sa pripadajućim kamatama. Što je veća proporcija pozajmljenih i vlastitih sredstava. rezultat djelovanja i svih drugih rizika koji se javljaju u bankarskom poslovanju. a to su najčešće banke. Pozajmljena finansijska sredstva obavezuju preduzeća da napravi plan otplate kao osnovnog duga.Stepen nesigurnosti plaćanja. Rizik ekonomske efektivnosti i efikasnosti Finansijski rizik Tržišni rizik Opasnost od konkurencije Rizik poslovne etike Vanjski poslovni rizici Tehnološki rizik Pravni rizik Politički rizik Country rizik Informacioni rizik Rizik terorizma Shema II-3 Vanjski poslovni rizici 2. Visine stopa za zdravstveno.

Rad u skladu sa poslovnim etičkim normama dugoročno osigurava manje izdatke za osiguranje i povećava izglede za ostvarenje zacrtanih poslovnih rezultata. Stvaranje konkurentske prednosti nacionalnih poduzeća predstavlja jedan od osnovnih zadataka vlada pojedinih zemalja.II-dio. zatim. vezan za ekonomsku primjenu. ili neodvajanja vremena za provjeru dokumenata prije njihovog potpisivanja. tržišni rizici mogu biti apsolutni i relativni. 5. 6. Oni mogu proizaći iz nedostatka ili nepoznavanja značenja ili važnosti termina i izraza. Ove i njima slične rizike. . dok se pod tehnološkom promjenom podrazumjeva širenje tehnologije. a ogleda se u nastanku štetnih događaja uslijed napoznavanja zakonske regulative u zemlji poslovanja. Konkurencija je dobro poznata i razumljiva za one koji su uključeni u poslovanje. Primjena novih tehnoloških dostignuća dovodi do racionalnije i efikasnije upotrebe svih proizvodnih faktora kao i do radikalnih promjena u njihovoj strukturi. Apsolutni su onda kada preduzeće na ciljnom tržištu ne može obaviti funkciju kupovine ili prodaje. Relativni tržišni rizici podrazumjevaju ograničenja apsolutnog rizika na različitim nivoima. uključujući i : • Rizik dokumentacije rezultira iz grešaka ili propusta u dokumentima. dok je tehnologija usmjerena ka primjeni. 4. Naime. • 3. Moć medija. Ako. propusti neadekvatnog komuniciranja sa javnošću kreiraju rizik reputacije koji spada u nematerijalne rizike. moguće je reducirati ukoliko preduzetnik uvažava principe preduzetničke etike. Tehnološki rizik je prijetnja da se putem novih načina upotrebe nekih stvari reducira ili uništi potražnja postojećih proizvoda. Tržišne rizike vezujemo za odnose koje preduzeće putem tržišta uspostavlja sa drugim preduzećima i fizičkim licima. Poslovni rizici prinosom pada. nešto krene naopako. Valutni rizik (Currency Exchange Risk) je rizik koji se javlja kada dođe do promjene deviznih kurseva. Različitosti u zaradama su prouzrokovane indeksiranjem prihoda i troškova po stopama zamjene ili vrijednostima aktive i pasive označenih u stranoj valuti. Iz definicije tehnologije i tehnoloških postupaka proizilazi stalno prisustvo tehnoloških rizika koji se manifestuju u različitim formama. ali može negativno utjecati na goodwill preduzeća.vremenski tržišni rizik. • Kvantitativni tržišni rizik vezan je za prostorni i vremenski rizik. što predstavlja rizik povezan sa nedostatkom marketinga. ako se kamatne stope smanje. • Kvalitativni tržišni rizik nastaje kada tržište ne prihvata ponuđeni asortiman proizvoda ili usluga. Tržišni rizici se mogu vezivati za štete nastale pogrešnim izborom lokacije prodajnih kapaciteta. Pravni rizik poprima mnoge forme. koliko god bili dobro zastupljeni. Javlja se ako se na tržištu ponude robe u količinama većima od potražnje. ili pak za nepogodnost vremenskog kontinuiteta prodaje. cijena vrijednosnice s fiksnim prinosom raste. Prema obuhvatnosti. 7. • Rizik jurisdikcije se javlja kada preduzeće posluje na inostranom tržištu. i obrnuto. okruženja i drugih utjecajnih grupa danas predstavlja stvarni problem velikog broja poslovnih aktivnosti. Pod tehnologijom se podrazumjeva ukupni raspoloživi društveni fond znanja. takve greške se mogu pokazati veoma skupim. Tehnološka promjena je rezultat invencije koja mora biti zasnovana na naučnim principima jer je nauka usmjerena ka razumijevanju.prostorni tržišni rizik.

utječe na sva preduzeća koja posluju u bližem i daljem okruženju zemalja zahvaćenim ratnim dejstvima. • restrikcija stranog prava svojine i/ili upravljanja • odugovlačenje sa prijenosom novca 10. • Sigurnost je povezana sa rizicima likvidnosti i solventnosti. Rizik uspješnog poslovanja ima tri dimenzije: (1) opstanak. iz čega možemo zaključiti da je poslovanje izloženo većem riziku u slučajevima neposjedovanja informacija kako po obimu. potrebno je razmotriti slijedeće rizike: • Politički rizici uključuju brojne rizike. • trgovačke običaje. mogu biti tako veliki da čak i najneozbiljniji zahtjevi mogu oštetiti poslovanje. • kada je neophodno. nekonvertibilnost. licence. uključujući situacije nesolventnosti. privatizaciju i sl. • Razvoj nosi rizike u području tehnologije i inovacija. ekologiju. (3) razvoj. od rizika promjene zakonskih propisa. kamatne stope. Uspješnost poslovanja zavisi od informacija na osnovu kojih se donose odluke strateškog.II-dio. restituciju. Rizik rata-terorističkih akcija. Poslovni rizici • Troškovi parničenja. kupce i poslovnu etiku. tarife i druge trgovačke barijere: zaposlenost. i koji nas mogu upoznati sa lokalnim zakonima. Nikada ne treba podcijeniti utjecaj na proces donošenja odluka od strane nacionalnih i nadnacionalnih vlada. nacionalizaciju. vladinih agencija i brojnih regulatornih tijela ovlaštenih za kontrolu trgovine. određivanje cijena ili industrijskih standarda. Značaj informacija je naznačen kod razmatranja mogućnosti reduciranja neizvjesnosti. . Bez obzira na koju se zemlju odnosi. poklone i subvencije. preko negativnih aspekata u međunarodnim odnosima. (2) sigurnost. Njihov opsežan arsenal uključuje: oporezivanje. pronaći lokalne agente koji su dostojni ukazanog im povjerenja ili reprezentativni. 9. do rizika izbijanja građanskih ratova i međudržavnih sukoba tj opšteg narušavanja socijalne i ekonomske stabilnosti. a posebno onih koji se odnose na dopunske rizike neodvojive od poslovanja sa državom. kako finansijski tako i vremenski. Country rizik je spoj mnogih faktora. • Opstanak nosi rizik ostvarenja ili neostvarenja poslovnog rezultata. • komercijalne zakone i efikasnost njihovih primjena. tako i po kvalitetu. kvote. 11. 8. taktičkog i operativnog nivoa.

izloženost obavezama i izloženost intelektualnog kapitala. prikazane su osnovne komponente poslovnog rizika. finansijskih sredstava. poslovni rizik možemo predstaviti na u sklopu njegovih komponenti. U ovom slučaju polazimo od sljedeća kategorizacije izloženosti riziku: izloženost fizičkih (materijalnih) sredstava. rizikmenadžer mora izvršiti određenu kategorizaciju izloženosti. izloženost ljudskih resursa. tržišni rizik. te projektni rizik. Davidson Frame. regulatorni rizik. Posebnu pažnju obratit ćemo na sljedeće vrste izloženosti poslovnom riziku: izloženost fizičkih sredstava. izloženost intelektualne aktive. izloženost finansijskih sredstava. izloženost vlastitog kapitala. Managing Risk in Organizations. 2. 2. str. Poslovni rizici Shema II-4 Osnovne komponente poslovnog rizika Na shemi (II-4). finansijski rizik.1 Izloženost fizičkih sredstava Izloženost riziku fizičkih sredstava ili imovine može se klasificirati prema sljedećim kriterijima: 17 J. Dakle osnovne komponente poslovnog rizika jesu: operativni rizik.2.Washington 2001. ljudskih resursa i obaveza.2 Analiza izloženosti poslovnom riziku Kako bi zadovoljio cilj postizanja efikasnijeg učinka ocjene izloženosti riziku. osim navedene podjele na unutrašnji i vanjski poslovni rizik. 178 .II-dio.17Naime.

indirektni i vremenski rezultati.II-dio. str. Slobodan. dobavljači i kupci. s jedne strane. (2) namjena. društvene ili ekonomske naravi. prava i novca. u zavisnosti od njihovog odnosa prema istoj( hipotekarni 18 Vidaković V. Za imovinu preduzeća postoji više zainteresovanih strana (interesta). (4) gledište stepena raspoloživosti. Najčešće su zainteresovani: vlasnici. Računovodstvo-jezik poslovnog sporazumijevanja. Krađa. Direktni. kreditori koji imaju hipoteku na imovinu ili njene dijelove. iznajmljivači prostora ili opreme. ali ne uključuje direktni izvor opasnosti. vandalizam i zanemarivanje predstavljaju primjere uzroka koje dolaze iz društvenog okruženja a pjedinačne su prirode. Rezultati izloženosti koji se posmatraju kroz elemenat vremena predstavljaju poseban tip indirektnih rezultata. Shema II-5. . Uzroci gubitka fizičkih sredstava mogu biti: fizičke.18 Imovina preduzeća može se klasificirati po kriterijima kao što su: (1) pojavni oblik. Uopćeno. vremenski gubici se javljaju kada se imovina ne može koristiti zbog direktnog gubitka. eksplozije i sl. međutim. oluje. Kriterij klasifikacije izloženosti fizičkih sredstava Imovinu preduzeća Sačinjavaju sva raspoloživa i angažovana sredstva. (3) kombinovano. Svaka od zainteresovanih strana ima različitu veličinu interesa prema fizičkoj imovini.130. Utvrđivanje ovih gubitaka je dosta kompleksnije od utvrđivanja direktnih gubitaka. Direktni rezultati nastaju kada opasnosti ili uzroci djeluju na fizički objekat rezultirajući promjenom vrijednosti zahvaćenog objekta. Beograd 2002. javlja kao posljedica direktnog rezultata. U uzroke gubitka fizičke naravi uključujemo prirodne sile kao što su: požar. Rizikmenadžer bi trebao svoju pažnju koncentrirati na sve rizike bez obzira koje su naravi. Za grupna djelovanja su vezani štrajkovi ili nemiri. kao i svi izvori sredstava koji indiciraju na porijeklo sredstava s druge strane. po pojavnim oblicima i funkcionalnoj namjeni. Prema pojavnom obliku razlikujemo sredstva u obliku stvari. Poslovni rizici Kriteriji klasifikacije izloženosti fizičkih sredstava Klasa imovine Uzrok gubitka ili dobitka Rezultat gubitka Priroda interesta za imovinu Pojavnom obliku Namjeni Kombinovano Stepen raspoloživosti Fizički Ekonomski Ostali Direktni Indirektni Vremenski Vlasnici Kupci Dobavljači Zaposleni itd. Ekonomske opasnosti ili uzroci se javljaju uslijed djelovanja vanjskih i unutarnjih sila. Indirektni rezultat se.

ako potraje duže. Finansijska sredstva prenose prava koja su u brojčanom obliku korištenjem finansijskih termina. po mogućnosti uključujući ukupni optimizam investitora. Jedan sloj se javlja uslijed aspekata samog određenog zaloga. Tržišna cijena dužničkih vrijednosnih papira je suprotno vezana za tržišnu kamatu. Ukoliko preduzeće preferira pretjeranu opreznost kod stvaranja obaveza. 2. ne iskorištava u potpunosti svoj raspoloživi potencijal. te razlikovanje zahtijeva određena objašnjenja. Drugi uslijed faktora koji utječu na povrat vrijednosnih papira generalno. Poslovni rizici vjerovnik ima interes do iznosa hipoteke. s kojima se trguje na organiziranom tržištu. Preduzeće može biti izloženo riziku usljed zadržavanja finansijskog sredstva ili kao rezultat izdavanja finansijskog sredstva.3 Izloženost obavezama Klasificirani bilansi stanja.2 Izloženost finansijskih sredstava Kad preduzeće izda finansijsko sredstvo.bez obzira na promatrani vremenski period. Za dužničke vrijednosne papire. ona u svojim bilansima imaju veoma malu zastupljenost ovih sredstava. Pored toga. U visini realne tržišne vrijednosti mala preduzeća mogu emitirati vriejdnosne papire uz prethodnu pripremu informacija za potencijalne kupce. prava prenošena finansijskim sredstvom ne uključuju obavezno specifični opipljivi objekt. Vrijednosni papiri. Organizirana razmjena vrijednosnih papira obezbjeđuje pouzdanu metodu za kupovinu i prodaju finansijskih sredstava. dok u trenutku izvršenja one predstavljaju odliv gotovine. premda se prava ne odnose uvijek na specifične opipljive objekte. jer se različite metode mogu koristiti za upravljanje svakom pojedinačnom etapom. obaveze dijele na kratkoročne (tekuće) i dugoročne obaveze. U trenutku nastanka. Rizici zadržavanja finansijskih sredstava. vlasnici običnih dionica ostvaruju njihovo vlasničko pravo izborom direktora korporacije. Kod vrijednosnih papira pojavljuju se najmanje dva sloja izloženosti riziku. Trajanje se često koristi radi mjerenja ranjivosti cijene dužničkog vrijednosnog papira pri pomjeranjima u kamatama. Rizici zadržavanja finansijskih sredstava se mogu analizirati u više etapa. Za razliku od od imovinskih prava. može dovesti do . obaveze predstavljaju izvore gotovine neophodne za kontinuitet poslovanja. Promatrano iz ugla malih i srednjih preduzeća. rizik kamata široko utječe na sve vrijednosne papire koji nose kamatu. Pretjerano zaduživanje je također povezano sa rizikom kratkoročne nelikvidnosti koja. ali vlasnik obične dionice nema direktno vlasničko pravo na imovinu na koju korporacija polaže pravo. interes kupaca određen je visinom očekivane marže na prodanim proizvodima itd. kao što je pravo od prihoda ili pravo da se kupi sredstvo po specifičnoj cijeni. 2.2. Finansijska sredstva su legalni instrument koji prenosi prava ugovarača. planirati tehniku i metode emisije i moguću kotizaciju na sekundarnim tržištima. priznati po Međunarodnim računovodstvenim standardima. ono se suočava sa rizikom smanjenja stope zarađivanja. dio rizika zadržavanja vrijednosnih papira javlja se zbog specifičnog rizika vrijednosnih papira kao što je mogući neuspijeh.II-dio. a kao sredstvo u bilansu stanja onoga ko ga zadržava. U mnogim slučajevima broj etapa ima posljedice na menadžment rizika. Usklađivanje priliva i odliva je od veoma velike važnosti. Obaveze su važne iz razloga njihove bliske povezanosti sa ciljevima profitabilnosti i likvidnosti preduzeća. Umjesto toga. Tehnika emitiranja nije tako složena da bi bila prepreka razvoju dioničarstva malih preduzetnika. Izračunavanje vremena trajanja za pojedina finansijska sredstva vrši se na bazi koncepta vremenske vrijednosti novca. Obične dionice uglavnom prenose vlasničko pravo u korporaciju.2.). odnosno ulagače. Posebno je to prisutno u zemljama gdje se tržište kapitala nalazi u početnoj fazi razvoja. čine važnu klasu finansijskih sredstava. Granica koja dijeli fizička sredstva od finansijskih sredstava nije uvijek jasna. tj. ono se pojavljuje kao obaveza u njegovom bilansu stanja. Cijena dužničkog papira pada kada tržišne kamate rastu i obrnuto.

duboka starost. Otklanjanje ili smanjivanje ove zabrinutosti oslobađa energiju zaposlenih koja može biti iskorištena za ostvarivanje ciljeva preduzeća. ostari ili postane nezaposlen zbog drugih razloga. mjereno visinom troškova. jer je on u boljoj poziciji u pregovorima sa davaocima zdravstvenih usluga. nezaposlenost. 2. pri upravljanju ovim izloženostima od pojedinačnog zaposlenika. Poslovni rizici bankrotstva preduzeća. . Kada će se obaviti transfer odgovornosti od pojedinog zaposlenika na preduzeće? Ovaj transfer će se obaviti samo za slučaj da je preduzeće efikasnije. Porodice se suočavaju sa izloženošću njihovih članova riziku iz četiri razloga: prerana smrt. Isti slučaj je i sa životnim osiguranjem. Izmirivanje ovih obaveza se može izvršiti isplatama sredstava ili pružanjem usluga. a nerijetko i ugroziti ostvarenje ciljeva preduzeća. Zbog toga je zadatak rizik-menadžera permanentno izvršavanje trenutačnih dugovanja koja su proizašla iz prošlih transakcija. U velikoj mjeri prijenos rizika sa pogođenih pojedinaca i familija na poslodavce i vlade počeo se dešavati u toku dvadesetog stoljeća. Rizik nezaposlenosti nije univerzalnog tipa zato što zahtijeva postojanje odnosa poslodavac-zaposleni. je u nepovoljnoj situaciji. slabo zdravlje. povrijedi se ili razboli. Preduzeće trpi gubitke koji se dese kada neko od zaposlenika umre. koji upošljavaju znatno veći broj zaposlenika.4 Izloženost ljudskih potencijala Produktivni resursi preduzeća uključuju imovinu i ljudske potencijale. U području zdravstvene zaštite relativna prednost preduzetnika je očigledna. što je stvorilo pogodno tlo za prijenos rizika sa porodica na preduzeća. Rastuća industrijalizacija zapadnih zemalja dovela je do oslanjanja porodica na prihode od plaća.2.II-dio. Preduzetnik u poređenju sa menadžerima velikih preduzeća. U nedostatku mjera ublažavanja efekata ovih gubitaka. Prva tri uzroka pripadaju univerzalnim rizicima koji postoje u svakom društvu. zabrinutost pojedinog zaposlenika za ove izloženosti mogu doprinijeti smanjenju produktivnosti.

Peter C. faktorima prirodnog okruženja i zakonom”. Osnovne karakteristike posljednje navedenog pristupa. Rizik menadžeri su tradicionalno ignorisali tu dimenziju rizika.19 Iz navedih definicija uočavamo da su osnovne funkcije menadžmenta rizika: sistematsko i kontinuirano istraživanje izloženosti riziku gubitka. Ova definicija ukazuje da savremeni menadžment rizika kao proces ne vodi samo računa o profitu već i o širim socijalnim konsekvencama uklapanja firme u okruženje. str 116. Greene Mark. Williams Jr. Tuzla 2003. • Upravljanje rizikom nije specijalizirana menadžment funkcija nego je općenito menadžment funkcija imanentna kako velikim i srednjim. Upravljanje rizikom. bez obzira na razlike između čistog i špekulativnog rizika. Ova forma upravljanja svojstvena je bankarskim udruženjima. Bahrija Umihanić.. Drugi pristup koga zastupaju Felix Kloman i Yacov Y. Arthur C. str. tako isto i malim preduzećima. To je širi pogled koji se bazira na mišljenju da upravljanje rizikom ima razvojnu formu.III-dio. loša alokacija resursa itd. Ovaj pristup zastupaju Gallgher Ruse. bezbjednošću ljudi. Upravljanje rizikom i osiguranje. Haimes polazi od toga da upravljanje rizikom obuhvata sve rizike u organizaciji. kao i planiranje i organizacija kontrole rizika i tehnike finansiranja rizika da bi se efikasno minimizirao uticaj gubitka na organizaciju.1 Upravljanje rizikom Upravljanje rizikom ili menadžment rizika može da se definiše na nekoliko načina. Smith.. statistički utemeljen. frekvencije. Michael L. Po jednoj definiciji to je "sistematski proces upravljanja izloženosti poslovne organizacije riziku da ostvari svoje ciljeve na način koji je konzistentan sa javnim interesom. Metode rizik menadžmenta 3. predstavlja sistemski. Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzećima. • Upravljanje rizikom nije orijentisano isključivo na „menadžment gubitaka“ nego na „menadžment rizika i neizvjesnosti“. Treći pristup je zasnovan na suvremenim pristupima u finansijskoj teoriji koji odluke odjela upravljanja rizikom podvode pod finansijsko upravljanje rizikom. DIO – Metode rizik menadžmenta 3. cjelovit proces koji se gradi na formalnom pristupu riziku i menadžmentu i odnosi se na četiri izvora pogrešaka unutar hijerarhijsko-višeciljnog okvira. . po njihovim shvaćanjima. Emmet Vaughan i drugi. Young upravljanje rizikom posmatraju sa aspekta organizacije i definišu ga kao menadžment funkciju koja teži identificirati i susresti se sa uzrocima i učincima neizvjesnosti i rizika u organizaciji.70.20 19 20 S. mogle bi se sintezirati u sljedeće tri konstatacije: • Upravljanje rizikom. je jedinstveno. zatim vrednovanja prirode. Tradicionalni ili konvencionalni pogled upravljanja rizikom se definiše kao znanstveni pristup problemu bavljenja čistim rizicima s kojima se susreću pojedinci i organizacije. jačine i potencijalnog uticaja gubitka na organizaciji. Beograd 2002. Ivanović. Takvo gledište je u potpunoj harmoniji sa principima cjelovitog upravljanja kvalitetom (TQM). Po drugom autoru menadžment rizika predstavlja "sistematski proces identifikacije i evaluacije čistih rizika kojima je izloženo preduzeće ili individua kao i selekciju i implementaciju adekvatne metode za upravljanje rizikom".) mogu biti visoki. iako troškovi neizvjesnosti (loše odlučivanje na nivou organizacije.

je prvi i najvažniji cilj.neočekivani gubici. kreditore pa je zadatak upravljanja rizikom da ublaži utjecaj štete na širu društvenu zajednicu.2 Ciljevi upravljanja rizikom Kao najopštiji cilj. Mogući događaji mogu dovesti do opasnih situacija. Za svaku identifikovanu opasnost. tj. zaključujemo da se upravljanje rizikom svodi na minimiziranje troška rizika jer se time istovremeno maksimizira prinosna vrijednost firme. da li je rizik tako nizak da njegovo smanjivanje nije potrebno. smanjuje prinosnu vrijednost. Koncept rizika je kombinacija dvije komponente: • vjerovatnoće pojavljivanja štete. Pored ovog opšteg cilja postoje i brojni konkretni ciljevi: • održanje preduzeća na tržištu . • stabilnost prihoda . • kontinuiran rast . obuhvata sledeće podprocese (shema III-1): • analizu rizika. za koju se ne može odrediti vjerovatnoća pojavljivanja. Za svaku opasnost. • vrijednovanje rizika.3 Rezultati menadžmenta rizikom Menadžment rizikom. organizacija će odlučiti. kao proces. mogu imati negativan utjecaj i na kupce. 3.odnosi se na nastojanje firme da prinos po akciji (dividenda) ostane nepromjenjen i poslije nastanka štete. dobavljače. tako i nenamjeravano ili pogrešno korišćenje. Ovo smanjenje prinosne vrijednosti prouzrokovano prisustvom rizika naziva se trošak rizika. Za svaku opasnost sa liste opasnosti. Samo prisustvo rizika. Metode rizik menadžmenta 3. koristeći raspoložive informacije ili podatke. . treba pripremiti listu mogućih posljedica opasnosti. što treba razmotriti i zapisati. iz koga proizilaze i ostali. koliko često ona može nastati i • posljedice ove štete. treba odrediti rizik za normalne i pogrešne uslove korišćenja. ciljevi upravljanja rizikom navodi se maksimizacija prinosne vrijednosti preduzeća. • društvena odgovornost .III-dio. kod kojih bi smanjenje obima poslovanja dovelo do prelaska kupaca kod konkurenata. • upravljanje rizikom i • postproizvodne informacije Organizacija treba da obezbijedi da se u menadžment rizikom uključe osobe sa potrebnim znanjem i iskustvom za izvršenje ovih aktivnosti. koja je u funkciji budućeg neto novčanog toka. Vrijednovanje rizika Organizacija treba da pripremi i održava listu poznatih ili mogućih opasnosti koje su vezane kako za normalne uslove korišćenja. povećati odliv gotovine. specifični. osim na preduzeće. koristeći kriterijume iz plana menadžmenta rizikom.rast i razvoj firma ostvaruje razvojem novih proizvoda i probojem na nova tržišta kao i pripajanjem drugih preduzeća. njenog značaja. Trošak rizika inkorporira sve gubitke vezane za realizaciju štetnog događaja i jednak je razlici prinosne vrijednosti bez prisustva rizika i prinosne vrijednosti u prisustvu rizika. tj. Firma nastoji da. je od izuzetne važnosti za pojedina preduzeća. Menadžer treba da spriječi negativan utjecaj šteta na izabranu metodu rasta. • kontinuirano poslovanje .odnosno nastavljanje rada nesmanjenim intezitetom. odnosno mogućnost nastanka ekonomski štetnog događaja koji će smanjiti priliv tj. po nastanku velike štete nastavi sa obavljanjem barem jednog dijela ranijih poslova kako bi djelimično očuvala tržišnu poziciju. Iz navedenog.

. S.77.str. Shema III-121Aktivnosti menadžmenta rizikom 21 I. Metode rizik menadžmenta U cilju bolje analize rizika. ove dvije komponente treba analizirati posebno.. Dodatni zahtjevi za menadžment rizikom. Arsovski. Savović. Kragujevac 2005.III-dio.

onda sve relevantne informacije neophodne za objašnjenje rezidualnog rizika treba pridružiti odgovarajućim dokumentima organizacije. koristeći kriterijume iz plana menadžment rizikom. utvrdi da je dalja redukcija rizika nepraktična. treba da bude samo u posebnoj situaciji. Analiza opcija (korak 5) Organizacija treba da identifikuje mjere upravljanja rizikom koje su pogodne za redukciju rizika na prihvatljiv nivo. Prihvatanje rizika višeg nivoa. vrijednovanje svakog pojedinačnog rizika i. Vrijednovanje rezidualnog rizika (korak 7) Svaki rezidualni rizik koji ostaje poslije primjene mjera upravljanja rizikom treba da se vrednuje. organizacija treba da odluči da li je prihvatljiv opšti rezidualni rizik. Ako je isti neprihvatljiv. zahtijeva pripremu (obrazovanje i obuku) kadrova za sprovođenje procesa menadžmenta rizikom. organizacija treba da obezbjedi i preispita podatke i literaturu u vezi koristi namjeravanog korišćenja da bi odredila da li koristi premašuju rizik. rizik se smatra neprihvatljivim. treba primeniti dalje mjere upravljanja rizikom. sprovođenje mjera za redukciju rizika na prihvatljiv nivo.III-dio. organizacija treba da primjeni izabrane mjere upravljanja rizikom. kada se to nadoknađuje kroz korist. koristeći kriterijume iz plana menadžmenta rizikom. Ako se pojavi bilo koja nova opasnost. b) zaštitne mjere kod modifikacije proizvoda ili u njegovoj izradi. Relevantne informacije neophodne za objašnjenje rezidualnog rizika treba da budu u odgovarajućim dokumentima organizacije. Primjena mjera upravljanja rizikom (korak 6) Organizacija treba da primjeni i verifikuje efektivnost definisanih mjera. definisanje kriterijuma za prihvatljivost rizika. Ostale generisane opasnosti (korak 9) Mjere upravljanja rizikom treba preispitati da bi se utvrdilo da li postoje druge opasnosti. Metode rizik menadžmenta Upravljanje rizikom Menadžment rizikom. Analiza rizik/korist (korak 8) Ako se rezidualni rizik ocijeni kao neprihvatljiv. treba oceniti rizik preko mjera upravljanja rizikom. Upravljanje rizikom treba da sadrži integrisani pristup u kome organizacija treba da koristi jedan ili više prioriteta u listi prioriteta: a) imanentnu bezbijednost ostvarenu projektovanjem proizvoda. u toku analize opcija. ona treba da sprovede analizu rizika (koristi u odnosu na rezidualni rizik). Ako rezidualni rizik ne ispunjava ove kriterijume. Ako je rezidualni (preostali) rizik prihvatljiv. kao posebno izdvojen dodatni zahtjev. korišćenjem kriterijuma definisanih u planu menadžmenta rizikom. i dalje upravljanje rizikom je nepraktično. organizacija treba da obezbijedi i preispita ostale podatke i literaturu o . Ako činjenice ne podržavaju ovaj zaključak. Kompletnost vrednovanja rizika (korak 10) Organizacija treba da osigura da se vrednuju rizici svih identifikovanih opasnosti. U suprotnom. Vrednovanje opšteg rezidualnog rizika (korak 11) Nakon primjene i verifikacije mjera upravljanja rizikom. za rizike čija vrijednost nije prihvatljiva. Ako organizacija. c) informacije potrebne za bezbijednost.

Pojam kontrole šteta često se miješa sa kontrolom rizika. Preciznije. Ako to nije slučaj. po pravilu. 3. firma izbjegava da uopšte započne bavljenje određenom rizičnom djelatnočću ili odlučuje da napusti neku rizičnu aktivnost koju je do tada obavljalo. u cilju smanjenja rizika odlučuje da se preorjentiše na transport drugih. metod kontrole šteta. Primjeri preventivnih mera su: izgradnja fabrika od protiv požarnih materijala. Prednost ovog pristupa je u tome što opasnost od nastanka ekonomski štetnog događaja nestaje ili je bitno smanjena. ograničavanje iznosa gotovine u blagajni itd. Prednost primjene pristupa prevencije šteta ogleda se u tome što nastanak štetnog događaja.. Kod ovog pristupa razlikujemo preventivne i represivne mere. izaziva i indirektne troškove koji mogu da premaše direktne. Ako do štete ipak dođe. 1. u slučaju da se radnik povredi pri radu. Za razliku od pristupa izbjegavanja rizika. Rizik smrti ključnih ljudi u preduzeću. npr. transportno preduzeće koje prevozi toksične hemikalije.Metod kontrole šteta Ovaj metod obuhvata akcije u cilju smanjenja učestalosti i veličine očekivanih šteta. periodična kontrola ispravnosti uređaja da bi se sprečile povrede radnika. Ovim mjerama se smanjuje učestalost šteta. Metodi koje preduzeća najčešće koriste u cilju zaštite od rizika mogu se svrstati u sledeće tri grupe ( slika III-1): 1.4 Metodi upravljanja rizikom Jeda od najvažnijih koraka u procesu upravljanja rizikom jeste odabir adekvatnog metoda ili kombinacije više metoda za upravljanje rizikom. b) Prevencija šteta Pristup prevencije šteta obuhvata aktivnosti preduzeća kojima se smanjuje učestalost i veličina šteta. deo zarade koji se isplaćuje radniku za vreme bolovanja. netoksičnih proizvoda ili da drastično smanji broj rizičnih isporuka. Na primjer. metod finansiranja šteta i 3. međutim postoji značajna razlika između akcija koje se preduzimaju u cilju smanjenja očekivanih šteta i akcija kojima se smanjuje prisustvo rizika kao što je npr. pored direktnih. preduzimaju se represivne mere koje imaju za cilj smanjenje veličine nastalih gubitaka. Preventivne mere se preduzimaju prije nastanka štetnog događaja i cilj im je da spriječe i uklone uzrok koji izaziva gubitak. interna redukcija rizika. da bi utvrdila da li koristi kompenzuju (pretežu) opšti rezidualni rizik. a) Izbjegavanje rizika Kod ovog pristupa. 2..) firma snosi i indirektne troškove (prekid . izgradnja nasipa da bi se smanjila mogućnost poplave. profitabilne pa su oportunitetni troškovi primene ove metode vrlo visoki. Metode rizik menadžmenta slučaju. osim direktnih troškova (troškovi lječenja. već da određenu rizičnu aktivnost izmijeni tako da ona postane bezbjednija i prihvatljiva za preduzeće. preduzeće smanjuje izloženost riziku smanjući nivo rizičnih aktivnosti koje obavlja. koje djeluju štetno na zdravlje ljudi ili zagađuju prirodnu sredinu. rizik se smatra neprihvatljivim. Primeri su ukazivanje prve pomoći povrijeđenim radnicima. instalacija uređaja za gašenje požara.III-dio. metod interne redukcije rizika. Kao jedan od nedostataka navodi se nemogućnost da se izbegnu svi rizici kojima je preduzeće izloženo. Drugi nedostatak je to što su rizične aktivnosti. tako da se ova metoda primenjuje samo u određenim slučajevima. u ovom slučaju preduzeće ne nastoji da izbjegne izloženost određenom riziku. Na primjer.

. • raspoloživost ostalih metoda za upravljanje rizikom . čuvanje. Time što spriječava nastanak šteta ili utiče na njihovu veličinu. Kod pasivnog samopridržaja. Kod ovog pristupa preduzeće generiše sopstvene fondove za pokriće šteta. retention. Slika III-1. Metod finansiranja šteta Osnovni način zaštite od rizika. neosiguravajući transfer rizika i osiguranje. sa velikom tačnošću. Metode rizik menadžmenta proizvodnje. Da bi samopridržaj bio primjenjen kao pristup upravljanja rizikom treba da budu ispunjeni sljedeći uslovi: • predvidivost šteta . Metodi upravljanja rizikom 2.šteta ne smije da bude velika odnosno ne smije da ima katastrofalne posljedice za preduzeće. dok se kod transfera rizika (tu spada i osiguranje) rizik prebacuje na drugu ugovornu stranu. rizik se zadržava zbog neznanja ili nesposobnosti menadžmenta.).u nekim slučajevima osiguravajuća duštva ne pružaju zaštitu od određenih rizika. Postoji nekoliko načina za utvrđivanje ovog iznosa. kod primene metoda finansiranja šteta.. Ako se preduzeće odluči za samopridržaj. dok kontrola šteta samo djelimično smanjuje učestalost i veličinu gubitaka. nepuštanje) predstavlja situaciju u kojoj preduzeće zadržava obavezu da samo snosi određene rizike. da predvidi kretanja šteta u narednom periodu i da ih tretira kao poslovne rashode koji se nadoknađuju iz poslovnih (redovnih) prihoda. Kod ovog metoda razlikujemo tri pristupa: samopridržaj. preduzeće smanjuje troškove poslovanja. Navedeni pristupi se međusobno razlikuju prema načinu generisanja fondova namjenjenih pokriću šteta. je formiranje fondova iz kojih će se nadoknaditi nastale štete. ostali transferi rizika nisu na raspolaganju. ali je . jer u tom slučaju riziko-menadžer može. • veličina šteta .III-dio. pa preduzeću ne preostaje ništa drugo nego da taj rizik zadrži. Važno je praviti razliku između aktivnog i pasivnog samopridržaja. jer u tom slučaju preduzeće neće moći samo da pokrije gubitak.štete treba da su učestale. troškovi obuke novog radnika. Samopridržaj i neosiguravajući transfer rizika biće objašnjeni u nastavku: a) Samopridržaj Samopridržaj (engl. Ova situacija je nepoželjna i može da bude opasna aka je riječ o riziku sa katastrofalnim posljedicama za preduzeće. prvo treba da utvrdi novčani iznos šteta koje će se zadržati (nivo samopridržaja). Aktivni samopridržaj se odnosi na slučaj kada je menadžment preduzeća svjestan rizika i nakon detaljne analize donosi odluku da je najpovoljnije da preduzeće samo snosi taj rizik.zadržavanje.

na prvi pogled. Kajmanska ostrva itd). pod uslovom da captive 30% posla obavlja sa drugim preduzećima. kazne. Treći izvor sredstava predstavljaju krediti uzeti od banaka. Poseban vid samopridržaja pretstavljaju sopstvena (captive) osiguravajuća društva. Metode rizik menadžmenta najprihvatljiviji onaj koji nivo samopridržaja definiše kao maksimalan iznos šteta koje firma može da apsorbuje. preduzeće na gubitku. koja bi inače bila blokirana kod osiguravača. • pozitivan uticaj na novčane tokove. U svijetu se ovakva osiguravajuća društva najčešće osnivaju u off-shore zonama (Barbados. Upravljanje rizikom procjene maksimalnog samopridržaja. Ako su u pitanju učestale štete. U ekstremnom slučaju. U ove štete spadaju: sitne krađe u maloprodajnim objektima. sa ciljem da pruže osiguranje od svih rizika kojima je matična firma izložena. 22 Nenad Milikić. • niži troškovi zaštite od određenih rizika kod samopridržaja. • captive osiguravajuće društvo može da ostvaruje profit. • u SAD-u se od 1992. sve dok ne nastane šteta. kvarenje netrajnih proizvoda itd. pa će porez na dobit biti znatno viši. Prednosti ovog pristupa su: •uštede koje se ostvaruju pošto su često stvarne štete manje od iznosa premija koje bi firma platila osiguravajućem društvu. zato matična firma formira captive osiguravajuće društvo i na taj način pribavlja osiguranje. šteta je tolika da je preduzeće prinuđeno da prodaje delove imovine da bi je pokrilo. godine. jer kada se koriste usluge osiguravajućih kompanija pored uobičajenih izdataka plaćaju se i provizije agenata osiguranja i profit osiguravajućeg društva. ono je zainteresovano da spriječi nastanak štete. a da pri tom ne ugrozi zarađivačku sposobnost i najčešće iznosi 5% godišnjeg prihoda prije oporezivanja. • premije plaćene osiguravaču odbijaju se od oporezivog dobitka. menadžer treba da sagleda sve njene prednosti i nedostatke. Za nešto veće štete aktiviraju se dugoročna rezervisanja. koju preduzeće samo nadoknađuje.III-dio. može slobodno da koristi novčana sredstva. pa je u tim slučajevima. Kada se ostvari ekonomski štetan događaj. Njih osniva jedna velika korporacija ili više udruženih manjih preduzeća. rizikomenadžer donosi odluku iz kojih izvora preduzeća će biti nadoknađen. dok se u slučaju samopridržaja samo iznos stvano nastalih šteta odbija od poreske osnovice. pošto preduzeće.22 Prednosti osnivanja sopstvenih osiguravajućih društava su sledeće: • dešava se da komercijalna osiguravajuća društva ne izdaju polise za određene vrste rizika. • efikasnije sprovođenje programa prevencije šteta jer kada preduzeće samo snosi rizik. • captive osiguravajuće društvo ima lakši pristup reosiguravačima. Na ovaj način pokrivaju se štete po osnovu izgubljenih sudskih sporova. str 26. premije plaćene sopstvenom osiguravajućem društvu odbijaju od oporezivog dobitka. Ovaj pristup ima i značajne nedostatke: • dešava se da je iznos stvane štete. preduzeće ne koristi svoja sredstva za pokriće šteta i ovaj metod plaćanja se ubraja u samopridržaj jer uzeti kredit zajedno sa pripadajućom kamatom mora biti vraćen u utvrđenom roku. Dugoročna rezervisanja su računovodstvena kategorija i predstavljaju sadašnje izdvajanje finansijskih sredstava za pokriće rizika koji će se realizovati u budućnosti. u slučaju da pored matičnog posluje i sa drugim preduzećima. Iako. penali itd. veći od premije osiguravajućih društava. koje ne prouzrokuju velike gubitke njih preduzeće ubraja u redovne rashode i nadoknađuje ih iz redovnih prihoda. Beograd 2005. koji uvećava ukupni profit korporacije. . Prije nego što se odluči za tehniku samopridržaja.

Metod interne redukcije rizika Preduzeće može interno da smanji izloženost riziku kroz diversifikaciju ili investiranje u informacije. koji je po svojoj prirodi terminski ugovor. Preduzeća i druge privredne organizacije vrše distribuciju i realokaciju ovih rizika primjenom najnovijih finansijskih instrumenata kao sto su: forvard i fjučers ugovori. Na dan dospjeća obaveze iz ugovora. • potecijalna šteta može biti prenijeta na nekoga ko je u boljoj poziciji da sprovede program prevencije šteta. Na primjer. mjesec dana po zaključenju ugovora). Hedžing strategija (engl. odgovoran će biti autor spornog izdanja. ovde ćemo pomenuti i hedžing kao metod za transfer cjenovnog.23 U prednosti metoda neosiguravajućeg transfera spadaju: • mogućnost transfera rizika. u ugovoru sa građevinskom firmom koja treba da izgradi novu fabriku za preduzeće. lako su do sada razmatrani metodi i pristupi koji se isključivo bave zaštitom od čistih poslovnih rizika. a ne izdavač. Klauzula o izuzeću od odgovornosti kao dio ugovora takođe je efikasan način za transfer rizika. Hedžing strategiju može se ilustrovati jednostavnim primjerom zaštite od cjenovnog rizika. • transfer rizika često košta manje nego osiguranje. . kao najznačajnija i najčešće korišćena tehnika transfera rizika posebno proučava. što znači da se ne izvršava odmah. 23 Mirko Kulić. hedge . proizvođač je dužan da isporuči kupcu određenu količinu brašna i to po ceni koja je unaprijed utvrđena (cijena iz ugovora – forvard cijena) i koja ne zavisi od trenutne cijene brašna na tržištu. Da bi se zaštitila od cjenovnog rizika ova dva preduzeća sklapaju forvard ugovor.tržišni rizici postaju dominantni u savremenom poslovnom okruženju. u slučaju tužbe za plagijat. 215.odbraniti se. nije u stanju da nadoknadi nastalu štetu pa odgvornost prelazi na lice koje je izvršilo transfer. uvodi se pojam neosiguravajućeg transfera koji obuhvata sklapanje ugovora i hedžing strategiju kao dopunske tehnike u prijenosu rizika. Pošto se osiguranje. Preduzeće koje koristi brašno kao sirovinu u procesu proizvodnje izloženo je riziku od neočekivanog porasta cijene brašna. • problem je i u različitim interpretacijama jednog istog ugovora zbog dvosmislene i nejasne pravne terminologije 3. U uslovima inflacione eskalacije. koji se ne mogu osigurati kod osiguravača. Nedostaci ovog pristupa su: • slučaj kada pravno ili fizičko lice. Finansijska tržište. na koje je prenijet rizik. dok proizvođač brašna strahuje od pada cene. str.. obično stoji da je za sve štete koje nastanu na objektu u toku izgradnje odgovoran preduzimač.III-dio. Riziko-menadžeri koriste razne vrste ugovora. Ako izdavačko preduzeće unese pomenutu klauzulu u ugovor. osigurati se protiv gubitka) podrazumjeva upotrebu finansijskih derivata u cilju minimiziranja uticaja tržišnih rizika na poslovanje preduzeća. svopovi i opcije. deviznog i kamatnog rizika. Megatrend. Beograd 2003. da bi odgovornost za određeni rizik kojem je preduzeće izloženo prebacili na drugu ugovomu stranu. fleksibilnih deviznih kurseva i varijabilnih kamatnih stopa . Metode rizik menadžmenta b) Neosiguravajući transfer rizika Pojam transfera rizika obuhvata tehnike kojima se rizik zajedno sa svim njegovim finansijskim posljedicama prenosi na drugo pravno ili fizičko lice. već o nekom kasnijem roku (npr.

dok je osiguranje samo jedan od pristupa finansiranja šteta. pa time smanjuju rizik koji proizilazi iz čestih promjena u tržišnim. izbalansirati prednosti koje se stiču po osnovu fleksibilnosti diversifikovanih preduzeća u odnosu na žrtve koje proizilaze iz smanjivanja koherentnosti proizvodnog asortimana. koju menadžer može da izabere u cilju zaštite od određenog rizika. Savremeni informacioni sistemi omogućavaju pouzdane prognoze frekvencije i veličine potencijalnih šteta vezanih za čiste poslovne rizike. Obično je suma osiguranja jednaka vrijednosti osigurane stvari. usluga zaštite od rizika koje pruža kao i visine premije. između ostalog. 3. Izbor osiguravača. Velika i srednja preduzeća najčešće samostalno organizuju predviđanje ključnih varijabli koje utiču na poslovanje. Riziko-menadžer imajući u vidu potencijalnu veličinu i frekvenciju šteta. . Primjenom ovog pristupa dobijaju se precizna i tačna predviđanja očekivanih šteta. ne bi trebalo mješati. Metode rizik menadžmenta a) Diversifikacija Oslanjanje na jedan proizvod u uslovima stalnih promijena u potrebama i ukusima potrošača je rizik koji mogu da podnesu samo preduzeća sa specifičnim položajem na tržištu. • sklapanje ugovora o osiguranju. pa preduzeće može na vrijeme da preduzme preventivne mjere zaštite. kao što se često čini. Dostupno osiguranje obuhvata one rizike koji imaju mali uticaj na poslovanje.finansijskog položaja osiguravača. tehničkim i društvenim faktorima. a zatim i izbor odgovarajuće metode za tretman tih rizika. • upoznavanje zaposlenih u preduzeću sa uslovima osiguranja. U poželjno osiguranje spadaju rizici koji mogu da prouzrokuju ozbiljne finansijske poteškoće. riziko menadžer u ovoj fazi donosi odluku i o visini sume osiguranja. Prema značaju rizika koje obuhvataju pravi se razlika izmedu obaveznog. b) Investiranje u informacije Drugi pristup internoj redukciji rizika je investiranje u informacije. Menadžment rizika i osiguranje. Proizvodni program diversifikovanog preduzeća obuhvata proizvode koji se po tehnološkoj osnovi. Poslovna politika izdanje 2000.III-dio. • izbor osiguravača. Nužno je. tržišnoj namjeni i načinu prodaje međusobno značajno razlikuju. Izbor rizika koji će se osigurati. Obavezno osiguranje obuhvata rizike koji se po zakonu moraju osigurati (obavezno osiguranje radnika u slučaju povrede na radu) kao i rizike sa katastrofalnim posljedicama koji ugrožavaju opstanak preduzeća. Pored izbora rizika koji će se osigurati. ali ne dovode do bankrotstva preduzeća. Suma osiguranja je iznos na koji je neka stvar osigurana i prema njoj se određuje premija osiguranja. dok se manja preduzeća obraćaju specijalizovanim firmama. str54. • periodična revizija programa osiguranja. poželjnog i dostupnog osiguranja. Pri utvrđivanju finansijskog položaja. Prilikom izbora osiguravajućeg društva. jer je upravljanje rizikom širi koncept koji obuhvata identifikaciju i analizu svih rizika koji prijete preduzeću.24 Kada se donese odluka da se koristi osiguranje. riziko-menadžer polazi od sledećih kriterijuma . riziko-menadžeri se oslanjaju na publikacije u 24 Ljutić Branko.5 Osiguranje kao metod rizik menadžmenta Pojmove osiguranja i upravljanja rizikom. Izbor diversifikacije kao metode za smanjenje rizika zahteva složenu analizu velikog broja faktora koji ponekad imaju suprotno dejstvo na poziciju preduzeća. riziko menadžer preduzima sljedeće korake : • izbor rizika koji će se osigurati. su prinuđeni da osiguravaju samo rizike sa velikim utjecajem na poslovanje.

Visina premije je takođe bitan faktor jer preduzeće nastoji da maksimizira koristi i minimizira troškove osiguranja. Smatra se da je ugovor sklopljen kada obje strane potpišu polisu osiguranja. Kada je potpisana polisa osiguranja riziko-menadžer obavještava o tome upravu i ostale zaposlene u preduzeću. Za osiguranje se vezuju se i dva značajna nedostatka: • premije osiguranja predstavljaju veliki trošak za preduzeće posebno kada se uzme u obzir činjenica da kod samopridržaja. sredstva mogu da se investiraju u rentabilne projekte. • osiguravač obezbjeđuje vrlo efikasnu identifikaciju i analizu rizika kao i prevenciju šteta. Sklapanje ugovora o osiguranju. sve dok ne nastane šteta. usljed štete. a to je sklapanje ugovora o osiguranju. Od izuzetne važnosti je da se obje strane usaglase oko osnovnih elemenata ugovora. riziku obuhvaćom osiguranjem i trajanju osiguranja. Upoznavanje zaposlenih u preduzeću sa uslovima osiguranja. kao i prevencija rizika imaju veliki uticaj na izbor preduzeća. pošto je gubitak nadoknađen firma nastavlja nesmetano da posluje. procjenu kvaliteta usluga koje pruža osiguravač. su neznatne. likvidnosti itd. Usluge osiguravajućih društava u koje spadaju identifikacija i procjena šteta. Upotreba osiguranja u programu upravljanja rizikom ima značajne prednosti: • obeštećenje u slučaju nastanka štete je osnovna prednost ove metode. Metode rizik menadžmenta kojima su osiguravajuća društva rangirana prema profitabilnosti. neophodno je informisati zaposlene u kom roku se šteta prijavljuje osiguravaču kao i na koji način se prezentiraju neophodni dokazi o šteti. Takođe. odnosno o predmetu osiguranja. Ugovor o osiguranju čini polisa kao i opšti i pojedinačni uslovi osiguranja. . • Riziko-menadžer je mnogo manje motivisan da efikasno sprovede mjere prevencije šteta. To podrazumjeva ponovnu analizu rizika obuhvaćenih osiguranjem. Riziko-menadžeri vrše periodičnu evaluaciju čitavog procesa sticanja osiguranja. Kod osiguranja se premije plaćaju unaprijed (prije nastanka štete) pa ne postoji mogućnost unosnog plasmana ovih sredstava. a fluktuacije u prihodima. Vrlo je bitno da zaposleni budu upoznati sa činjenicom da šteta izazvana grubom nepažnjom ili namjemo izazvana šteta nije pokrivena osiguranjem. Kada je osiguravač izabran prelazi se na sljedeću fazu. • premije osiguranja odbijaju se od poreske osnovice (dobitka pre oporezivanja) i predstavljaju poresku olakšicu. pošto je eventualna šteta pokrivena osiguranjem.III-dio. Periodična revizija programa osiguranja.

rizici požara. Pored prevencje koristi se i samopridržaj. Matrica učestalosti i veličine šteta. krađa. pa preduzeće bira metod kojim će smanjiti učestalost šteta. jer su potencijalne štete velike pa preduzeće ne može samo da ih snosi. Za zaštitu od treće grupe rizika koristi se osiguranje.Praktična primjena rizik menažmenta 4. poznato po čestim katastrofalnim poplavama. DIO. Adekvatan metod za upravljanje rizicima iz druge grupe je prevencija šteta. najracionalnije bi bilo izbjeći gradnju na ovakom terenu. Na primjer. rizik od odgovornosti i dr.1 Izbor i implementacija adekvatnog metoda za upravljanje rizikom Kada smo se upoznali sa karakteristikama različitih metoda za upravljanje rizikom treba razmotriti na koji način riziko-menadžer donosi odluku o izboru onog metoda koja najviše odgovara tretmanu određenog rizika.. IV-1): Slika IV-1.. Primjer za ovu vrstu šteta su fizička oštećenja automobila preduzeća. Četvrtu i najozbiljniju grupu rizika preduzeće nastoji da izbjegne. Druga vrsta rizika je ozbiljnija jer se radi o malim štetama koje se često ostvaruju. jer je ovakve štete lakše predvidjeti pa se mogu nadoknađivati iz redovnih prihoda preduzeća.IV-dio. Najčešći kriterijumi za izbor odgovarajućeg metoda upravljanju rizikom su učestalost i veličina potencijalnih šteta. Primjeri su . a pošto nisu učestale – premije koje se plaćaju osiguravaču su ekonomski prihvatljive za preduzeće. a riziko menadžer donosi odluku analizom matrice učestalosti i veličine šteta što je prikazano na slici (Sl. Praktična primjena 4. kojom se nastoji smanjiti učestalost šteta. a i kada se ostvare štete nisu velike. . Preduzeća se najčešće odlučuju da zadrže ovakve rizike. U prvom slučaju riječ je o rizicima koji imaju mali utjecaj na preduzeće jer su rijetki. ako je područje na kome preduzeće hoće da gradi fabriku.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful