Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj
Zavod za marketing u poljoprivredi
Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo








PRAKTIKUM IZ AGROEKONOMIKE

Grgić, Ivo; Franić, Ramona; Cerjak, Marija;
Mikuš, Ornella; Hadelan, Lari;
Mesić, Željka; Zrakić, Magdalena; Nataša Bokan









Zagreb, studeni 2011.


1

Sadržaj
Predgovor .................................................................................................................................................... 4
UVOD .......................................................................................................................................................... 5
I ANALIZA VREMENSKIH NIZOVA ............................................................................................................ 7
1.2 Definicija vremenskog niza ................................................................................................................ 7
1.3 Vrste vremenskih nizova ................................................................................................................... 7
1.4. Prikazivanje vremenskih nizova ....................................................................................................... 8
1.5. Statistička analiza vremenskih nizova posredstvom indeksnih brojeva .......................................... 12
1.5.1. Bazni indeksi ............................................................................................................................ 13
1.5.2. Verižni indeksi .......................................................................................................................... 14
1.7. Trend .............................................................................................................................................. 17
1.7.1. Linearni trend ........................................................................................................................... 18
1.7.2. Krivolinijski trendovi.................................................................................................................. 23
1.7.3. Stopa promjene ........................................................................................................................... 24
II LORENZOVA KRIVULJA/KRIVULJA KONCENTRACIJE ...................................................................... 26
III PONUDA I POTRAŽNJA ....................................................................................................................... 29
3.1. Tržišna ravnoteža ........................................................................................................................... 32
3.2. Elastičnost ...................................................................................................................................... 35
3.2.1. Cjenovna elastičnost ponude ................................................................................................... 35
3.2.2. Cjenovna elastičnost potražnje ................................................................................................ 36
3.2.3. Utjecaj elastičnosti potražnje na prihod .................................................................................... 37
3.3. Dohodovna elastičnost potražnje .................................................................................................... 37
3.4. Unakrsna cjenovna elastičnost ....................................................................................................... 38
3.5. Potražnja i ponašanje potrošača .................................................................................................... 39
IV PROIZVODNJA .................................................................................................................................... 42
4.1. Teorija proizvodnje ......................................................................................................................... 42
4.2. Zakoni proizvodnje.......................................................................................................................... 42
4.2.1. Zakon opadajućih prinosa ........................................................................................................ 42
4.2.2. Zakon prinosa na opseg .......................................................................................................... 44
4.2.3. Ostali zakoni proizvodnje ........................................................................................................ 44
V POSLOVANJE ....................................................................................................................................... 46
5.1. Prihodi i troškovi ............................................................................................................................. 46
5.2 Temeljna financijska izvješća .......................................................................................................... 52


2

5.3 Mjerila uspješnosti poslovanja ......................................................................................................... 54
VI INVESTICIJSKA ANALIZA ................................................................................................................... 57
VII PROIZVODNO-POTROŠNE BILANCE I OCJENA SAMODOSTATNOSTI POLJOPRIVREDNO-
PREHRAMBENIH PROIZVODA ............................................................................................................... 58
7.1. Opće informacije ....................................................................................................................... 58
7.2. Ciljevi i svrha ............................................................................................................................. 58
7.3. Opis metodologije za izradu proizvodno - potrošnih bilanci ....................................................... 59
7.3.1. Proizvodno – potrošne bilance za biljni sektor....................................................................... 62
7.3.2. Proizvodno – potrošne bilance za životinjski sektor .............................................................. 66
VIII OSNOVNE METODE U MARKETINŠKIM ISTRAŽIVANJIMA ...................................................... 71
8.1. Načini prikupljanja tržišnih informacija ............................................................................................ 71
8.2. Vrste podataka ............................................................................................................................... 71
8.3. Metode prikupljanja primarnih podataka ......................................................................................... 72
8.3.1. Metoda promatranja / opažanja ............................................................................................... 72
8.3.2. Metoda ispitivanja .................................................................................................................... 73
8.3.3. Eksperimentalna metoda /pokus .............................................................................................. 79
8.4. Metode obrade podataka i analiziranja rezultata ............................................................................ 80
8.5. Metode prezentiranja rezultata ....................................................................................................... 81
8.6. Proces istraživanja tržišta ............................................................................................................... 83
IX ZNANOST I METODOLOGIJA ............................................................................................................. 86
9. 1. Društvene znanosti i metodologija ................................................................................................. 86
9. 1. 1. Kvantitativna metodologija ..................................................................................................... 86
9. 1. 2. Kvalitativna metodologija ....................................................................................................... 87
9. 2. Istraživački proces ......................................................................................................................... 88
9. 3. Neke od metoda istraživanja u ruralnoj sociologiji i društvenom aspektu agroekonomskih
istraživanja: ............................................................................................................................................ 94
9. 3. 1. Sudjelujuće promatranje ........................................................................................................ 94
9. 3. 2. Anketa .................................................................................................................................... 95
9. 3. 2. 1. Anketa u užem smislu ............................................................................................................... 97
LITERATURA .......................................................................................................................................... 108
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU.......................................................................................................... 110
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA I i II .................................................................... 110
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA III, IV, V i VI ....................................................... 113
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VII ..................................................................... 117


3

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VIII .................................................................... 118
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE IX ...................................................................... 119
Popis tablica ............................................................................................................................................ 120
Pojmovnik ................................................................................................................................................ 122
Životopisi autora ...................................................................................................................................... 132































4

Predgovor
Dragi čitatelju!
U Praktikumu koji Vam nudimo su najčešće primjenjive metoda u agrarnoj ekonomici odnosno u
agroekonomskim istraživanjima.
Praktikum je prvenstveno namijenjen studentima, polaznicima preddiplomskih studija
Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao i polaznicima preddiplomskih studija Veleučilišta Marko
Marulić Knin, ali može biti, nadamo se, koristan i zanimljiv svima onim koji se bave agroekonomskim
istraživanjima. Praktikum je sastavni dio nastavne literature predmeta Osnove agroekonomike, Uvod u
agroekonomiku, Uvod u makroekonomiku te predmeta Agrarna i ruralna politika I.
Predmet Osnove agroekonomike na Agronomskom fakultetu je temeljni predmet za polaznike I
godine studija Animalne znanosti, Hortikultura i Zaštita bilja te za polaznike II godine studija
Agroekologija, Biljne znanosti i Ekološka poljoprivreda. Predmet Uvod u makroekonomiku slušaju
polaznici I godine studija Agrarna ekonomika kao i predmet Agrarna i ruralna politika I.
Predmet Uvod u agroekonomiku slušaju polaznici I godine stručnog studija Poljoprivreda krša –
smjer Biljna proizvodnja na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu.
U konačnici, ovaj Praktikum je sastavni dio ispitnog materijala za oko 400 slušača prvih godina
preddiplomskog studija. Zbog toga je i prilagođen njihovim tehnološkim te posebice ekonomskim
znanjima.
Kao nositelj predmeta Osnove agroekonomike čijim ispitnim materijalima pripada i ovaj
Praktikum, a također i kao njegov urednik, zahvaljujem se nastavnicima i suradnicima na pisanom
doprinosu i to:
Prof. dr. sc. Ramoni Franić, Prof. dr. sc. Mariji Cerjak, Dr. sc. Ornelli Mikuš, Dr. sc. Lari Hadelanu, Mr. sc.
Željki Mesić, Magdaleni Zrakić, mag. ing. agr. te Nataši Bokan, prof. soc.
Posebno se zahvaljujem recenzentima ___________________________________ s
Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na njihovim korisnim prijedlozima u oblikovanju pojedinih
dijelova teksta Praktikuma.


U Zagrebu, studeni 2011. godine
Prof. dr. sc. Ivo Grgić



5

UVOD
Nastavni predmet AGROEKONOMIKA predaje se (pod tim nazivom) na Agronomskom fakultetu
od 2005. godine iako je i do tada prisutan samo pod drugim imenom.
Predmet Agroekonomika u svakodnevnoj upotrebi i u stručnoj literaturi ima mnoštvo drugih
naziva koji ustvari znače isto. Primjerice, Ekonomika poljoprivrede, zatim Poljoprivredna ekonomika,
Ekonomika agrara, Agrarna ekonomika pri čemu nazivi ne znače više ili manje ekonomskih odnosno
biotehnoloških znanja.
I u drugim zemljama i jezicima susrećemo agroekonomiku odnosno više naziva za nju. U
anglosaksonskom govornom području je to Economics of Agriculture i Agricultural Economics, u
francuskom L Economic agraire, njemačkom Agroekonomie, talijanskom Ekonomia Agraria, češko
Zemědělské ekonomiky, nizozemskom Agrarische economie, slovenskom Agrarno ekonomiko itd.
Agroekonomika je primijenjena znanstvena disciplina. Po sadržaju i metodama je međugranično
područje između ekonomike (društveno-ekonomske znanosti) i agronomije (prirodne -biotehničke
znanosti). Ona je relativno mlada znanstvena disciplina iako se pojedini zapisi koji se odnose na to
znanstveno područje spominju daleko u prošlosti.
Poljoprivredna ekonomika (Agrarna ekonomika) se može definirati kao znanstvena disciplina,
koja primjenjuje ekonomska načela i kvantitativne metode u rješavanju problema u poljoprivredi na makro
i mikro razini. Po svom osnovnom sadržaju obuhvaća agrarnu politiku, njezine ciljeve i mjere (makro
pristup) i ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva (farm management),
poduzeća odnosno tvrtki (mikro pristup), tu je uključen i marketing u poljoprivredi.
Razvitkom ekonomike poljoprivrede kao znanstvene discipline sve se više razvijaju posebne
metode, s novim instrumentarijem, primjene matematičko-statističkih metoda, daljnjom specijalizacijom u
više posebnih područja unutar same discipline.
Agroekonomika upotrebljava metode da bi se pronašli zadani odgovori na pitanja i riješili problemi
poljoprivrede. U agroekonomici su uobičajene četiri glavne metode i to: promatranje, ekonomska analiza,
statistička analiza i pokusi.
Jedna od metoda koja može poslužiti kao glavni izvor ekonomskih spoznaja je metoda promatranja
ekonomskih događaja tijekom vremena, posebice koristeći se povijesnim izvorima. Istražuju se ekonomski
fenomeni iz prošlosti kako bi se te spoznaje mogle primijeniti u sadašnjosti i u budućnost.
Uz povijesna iskustva nužna je ekonomska analiza, budući da podaci sami po sebi ne daju odgovor.
Ekonomska analiza je pristup koji predviđa određene oblike ekonomskog ponašanja na temelju prethodnih
pretpostavaka o tome kako su ljudi ili tvrtke motivirani ili će djelovati. Ekonomska analiza je pristup koji počinje


6

skupom pretpostavki (hipoteza) i tada se logičkim putem izvode određena predviđanja o ekonomskom ponašanju
ljudi, poduzeća i ukupnog narodnog gospodarstva.
Statistički podaci pomažu da razumijemo ekonomsko ponašanje kvantitativno. Premda uporaba tih
pomagala zahtijeva matematičke metode vjerojatnosti i ekonometriku, za razumijevanje je nužno prvenstveno
pažljivo čitanje i (zajednički s metodama), shvaćanje problema.
U ekonomiji kao društvenoj znanosti su pokusi mnogo teže izvodljivi nego li u mnogim drugim znanostima.
Ekonomske varijable se ne mogu s takvom podrobnošću mjeriti kao npr. u tehničkim odnosno fizičkim, kemijskim,
biotehničkim ili drugim znanostima. Teško je oponašati stvarni svijet u pokusnim uvjetima. No, ipak se to
djelomično i to posredno može izvesti.



7

I ANALIZA VREMENSKIH NIZOVA
Pod pretpostavkom da znanost znači brojčano dokazivanje, analitičar polazi od velike količine
raspoloživih statističkih podataka o nekoj pojavi koju želi istražiti. Prva je zadaća najčešće veliki broj
podataka pojednostaviti i izdvojiti od beskrajne mase pojedinosti samo one najvažnije koje nas zanimaju.
Svaka analiza pretpostavlja apstrahiranje. Uvijek je potrebno idealizirati, izostaviti pojedinosti,
postaviti jednostavne hipoteze (pretpostavke) i sheme, kako bi se stvorila veza između činjenica.
Preveliko pojednostavljenje deformira stvarnost, međutim, ako su teorijske postavke točne, onda ono što
je izostavljeno bude nadoknađeno jasnoćom i razumijevanjem raznih empirijskih podataka.
Zadatak analize vremenskih serija je ispitati promjene pojava kao funkciju vremena (otkriti
pravilnosti i zakonitosti koje se očituju u varijaciji pojava tijekom vremena).
1.2 Definicija vremenskog niza
Postoji velik broj pojava za koje je korisno i potrebno ustanoviti brojčana obilježja njihova toka u
vremenu. Polaznu osnovu analize neke pojave u vremenu čini statistički vremenski niz. To je skup
kronološki uređenih vrijednosti pojave u određenom vremenskom rasponu. Sve vrijednosti
promatrane pojave koje tvore niz zovu se frekvencije (y
1
,y
2
…y
n.
) niza, a broj frekvencija predstavlja
dužinu niza.
y = f (t)

y – vrijednost promatrane pojave - frekvencija
t – vrijeme (time eng.) – vremenska jedinica u kojoj je analizirana pojava
1.3 Vrste vremenskih nizova
Postoje dvije vrste vremenskih nizova ovisno o tome da li se analizirana pojava promatra u
određenom vremenskom intervalu ili određenom trenutku vremena.
Stoga, razlikujemo:
a) intervalne vremenske nizove koji imaju svojstvo kumulativnosti, frekvencije se odnose na
vremenske intervale i nastaju zbrajanjem, a prikazuju se linijskim i površinskim grafikonima (npr.
proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj od 1985.-1995. godine, mjesečni izvoz jabuka u RH 2009.
godine)
b) trenutačne vremenske nizove koji nemaju svojstvo kumulativnosti, frekvencije se odnose na
određeni trenutak vremena i ne zbrajaju se, a prikazuju se samo linijskim grafikonima (npr.


8

površine pod kukuruzom od 1985.-1995. godine, koje nema smisla zbrajati, jer to nema logično
tumačenje, broj stanovnika i sl.)
Da bi se mogla provesti statistička analiza, frekvencije svakog vremenskog niza moraju biti
međusobno usporedive, odnosno :
¾ ne smije se mijenjati prostorna i pojmovna definicija u promatranom razdoblju
¾ nužno je poštivati jednakost intervala vremena promatranja (dan, tjedan, mjesec, kvartal,
godina i dr.), ovisno o prirodi promatrane pojave - u poljoprivredi se najčešće uzima
godina kao osnovni interval
¾ kod različitih vremenskih razdoblja potrebno je korigirati frekvencije vremenskih nizova
prije uspoređivanja
Statistička analiza vremenskih nizova ima zadatak pružiti podlogu za donošenje prosudbi o
obilježjima razvitka pojave u vremenu. Prvi korak u analizi je prikupljanje podataka o pojavi i formiranje
tablice iz koje je vidljivo o kojoj je pojavi riječ, koje je vremensko razdoblje obuhvaćeno i u kojim
vremenskim razmacima se pojava promatra, te u kojim veličinama su izražene vrijednosti pojave
(originalni podaci). Jednostavna statistička analiza vremenskog niza sastoji se u mjerenju varijacija
frekvencija u obliku diferencija ili relativnih brojeva kao što su npr. indeksni brojevi.
1.4. Prikazivanje vremenskih nizova
Vremenske nizove možemo prikazati tabelarno i/ili grafički.
Tabeliranje –postupak svrstavanja grupiranih prikupljenih statističkih podataka u tablice. Svaka
tablica mora imati naslov (Proizvodnja jabuka u……), broj tablice (1,2….n) , tekstualni dio, brojčani dio i
izvor podataka (Državni zavod za statistiku). ( primjer Tablica 1.,Tablica 2.)
Grafički prikazi –grafikonima se na jednostavan i pregledan način uz pomoć različitih
geometrijskih likova prezentiraju osnovne karakteristike statističkih nizova. Grafički prikaz omogućuje
uočavanje osnovnih tendencija i obilježja razvoja promatrane pojave, no za analitičke svrhe nužno je
utvrditi vrijednost brojčanih pokazatelja.








9

Tablica 1. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009.
Vrsta usjeva ha %
Žitar 563.132 65,3
Mahunarke za suho zrno i povrće 15.981 1,8
Korjenasti i gomoljasti usjevi 38.105 4,4
Industrijsko bilje 111.310 12,9
Zelena krma s oranica i vrtova 120.044 13,9
Ostali usjevi na oranicama i vrtovima 1.377 0,2
Ugari 13.074 1,5
UKUPNO 863.023 100
Izvor: DZS, Statističke informacije 2010.
Tablica 2. Proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj (t)
Godina Ukupna proizvodnja Za tržište
2000. 81.339 64.077
2001. 32.461 22.405
2002. 59.143 44.160
2003. 58.054 46.340
2004. 76.989 63.092
2005. 69.682 57.298
2006. 73.700 57.571
2007. 80.174 62.991
2008. 80.201 57.341
2009. 93.355 73.924
Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2009,2010.
Pomoću grafikona možemo steći približnu sliku o pojavi, no za analitičke svrhe nužno je utvrditi
vrijednost brojčanih pokazatelja. Najčešće korišteni pokazatelji su:
- indeksi (lančani/verižni i bazni) prikazuju kretnje pojave u vremenu
- pomični prosjeci
- trend (linearni i krivolinijski) prognoziranje kretanja pojave u budućem razdoblju
- stopa promjene
U prikazivanju podataka vremenskog niza grafičkim putem, najčešće koristimo površinski i
linijski grafikon.
Površinski grafikon sličan je histogramu; na osi ordinata je aritmetičko mjerilo, a baze
pravokutnika su jednake (npr. jedna godina). Razlike površina, odnosno visina pravokutnika pokazuju
apsolutne razlike u veličini uspoređivanih frekvencija.
Površinski grafikoni mogu biti:







10

9 Jednostavni stupci
9 Dvostruki i razdijeljeni stupci
9 Strukturni stupci
9 Strukturni krugovi i polukrugovi
Graf 1. Broj svinja u Republici Hrvatskoj (tis.) (jednostavni stupvi)

Izvor: Statistički ljetopis RH
Graf 2. Proizvodnja jabuka u RH (t) (površinski grafikon-dvostruki stupci)

Izvor: Tablica 2








11

Graf 3. Proizvodnja kupusa u Republici Hrvatskoj (t) (površinski grafikon-razdijeljeni stupci)

Izvor: Isti kao za graf 1
Graf 4. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009. (%)
(površinski grafikon-strukturni krug)

Izvor: Tablica 1

Na temelju linijskog grafikona lako se uočavaju glavna obilježja razvoja pojave, a intenzitet
promjena pojave odražava se na strminama linija. Linijski grafikon nastaje spajanjem točaka ucrtanih u
pravokutni koordinatni sustav. Može se uspoređivati više vremenskih nizova, ali frekvencije moraju biti
izražene u istim mjernim jedinicama. Razlika dviju susjednih ordinata pokazuje kolika je apsolutna
promjena pojave u ta dva odabrana vremenska trenutka.






12

Tablica 3. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri
proizvođačima ( HRK/t)
Godina Pšenica Kukuruz
2005. 931,95 662,84
2006. 850,88 763,37
2007. 1056,26 1467,03
2008. 1520,13 696,70
2009. 839,47 674,07
Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2008.,2009.,2010.
Graf 5. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima
(HRK/t) - linijski grafikon

Izvor: Tablica 3
1.5. Statistička analiza vremenskih nizova posredstvom indeksnih brojeva
Apsolutni pokazatelji nisu uvijek pogodni za donošenje zaključaka o dinamici pojave, jer
apsolutno velika promjena ne mora značiti da se radi i o relativno velikoj promjeni. Takav slučaj je s
promjenama kod poljoprivrednih površina ili kod „masovnih“ proizvodnji.
U slučaju kada se uspoređuje dinamika više raznorodnih pojava, ne mogu se koristiti diferencije
frekvencija, jer su one izražene u različitim jedinicama mjere (npr. površine - ha i prinos po hektaru - t).
Zato je promjene potrebno mjeriti i relativnim izrazom.
Jedan od relativnih pokazatelja je i indeks. Indeks je relativni broje koji pokazuje odnos stanja
jedne pojave ili skupine pojava u različitim trenucima vremena ili na različitim mjestima.
Razlikujemo individualne (pojedinačne) i skupne indekse.
I. Individualni indeksi vremenskog niza


13

Individualni indeksi vremenskog niza su relativni pokazatelji dinamike promjene vrijednosti pojave
vremenskog niza i njima se uspoređuje stanje jedne ili skupine pojava u različitim vremenskim
intervalima, trenucima vremena ili na različitim mjestima. To su pozitivni brojevi koji mogu biti manji,
jednaki ili veći od 100.
Individualni indeksi se dijele na:
- Bazne indekse –indeksi na stalnoj bazi
- Verižne indekse (lančani) –indeksi s promjenjivom bazom
II. Skupni indeksi
Skupni indeksi su relativni pokazatelji dinamike kretanja vrijednosti skupine pojava vremenskog
niza koje su na neki način povezane ili su međusobno slične po nekim karakteristikama.
1.5.1. Bazni indeksi
Bazni indeksi se dobivaju tako da se svaka frekvencija niza podijeli s frekvencijom baznog
razdoblja i pomnoži sa 100. Dijeli se, dakle, uvijek istim brojem, pa su indeksi na stalnoj bazi
proporcionalni s originalnim veličinama iz kojih su izračunati. Postupak izračunavanja je jednostavan:
Postupak izračunavanja je jednostavan:
Yn – frekvencija niza (vrijednost pojave); Y0 – frekvencija baznog razdoblja
Za bazu se može unaprijed odabrati razdoblje prema kojem se uspoređuje ili neko drugo
razdoblje u kojem razina pojave nije nastala pod utjecajem ekstremnih činitelja (suša, poplava, bolest, rat
itd.). U slučaju poljoprivrede traži se prosječna godina, a nikako najplodnija ili najneplodnija godina, jer bi
tada bazno razdoblje bilo nereprezentativno i stvorio bi se pogrešan dojam o stvarnom razvoju pojave.
Baza može biti i vrijednost prve godine u nizu ili aritmetička sredina niza ili neki drugi broj koji dobro
predstavlja promatranu pojavu u datom razdoblju.
Bazni indeks se tumači tako da se vrijednost indeksa u promatranoj godini uspoređuje uvijek s
baznom godinom kojoj je indeksna vrijednost jednaka 100. Primjerice, proizvodnja rajčice godine 2003. u
Hrvatskoj (tablica 4) ima vrijednost baznog indeksa 79,30. To znači da je proizvodnja u odnosu na baznu,
2005. godinu, manja za 20,70 indeksna boda (79,30 – 100 = -20,70), odnosno nešto više od 20%.
Vrijednosti iznad 100 znače, naravno, da je pojava doživjela porast u odnosu na bazno razdoblje za
onoliko indeksnih bodova koliko ih je iznad 100.
k n
y
y
n
,....... 3 , 2 1, 100, *
0
= ÷


14

Tablica 4. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks
Godina Proizvodnja (t) Bazni indeks,
2005.= 100
2000. 26.081 90,15
2001. 27.272 94,27
2002. 25.988 89,89
2003. 22.942 79,30
2004. 25.938 89,66
2005. 28.930 100
2006. 29.027 100,33
2007. 48.040 166,06
2008. 32.358 111,85
2009. 37.419 129,34
Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2009.,2010.
Graf 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks

Izvor: Tablica 4
1.5.2. Verižni indeksi
Verižni indeksi (lančani indeksi) nastaju tako da se svaki član vremenskog niza podijeli s
prethodnim članom, a zatim pomnoži sa 100. Baze se mijenjaju, pa se ti indeksi zovu indeksi s
promjenjivom bazom. Broj verižnih indeksa za jedan je manji od broja članova niza (jer se prvi član nema
čime podijeliti). Formula za izračunavanje verižnih ili lančanih indeksa je sljedeća:



k 1,2,3,.... n 100, * 100, * 100, * 100, *
y
y
y
y
y
y
1 - n
n
3
4
2
3
1
2
= ÷
y
y


15

Tablica 5. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – verižni indeks
Godina Proizvodnja (t) Bazni indeks,
2005.= 100
Verižni indeks
2000. 26.081 90,15 -
2001. 27.272 94,27 104,57
2002. 25.988 89,89 95,29
2003. 22.942 79,30 88,28
2004. 25.938 89,66 113,06
2005. 28.930 100 111,54
2006. 29.027 100,33 100,33
2007. 48.040 166,06 165,50
2008. 32.358 111,85 67,36
2009. 37.419 129,34 115,64
Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2010.
Verižni indeks pokazuje koliko jedinica pojave u jednoj godini dolazi na svakih sto jedinica u
prethodnoj godini. U tumačenju verižnih indeksa uvijek se polazi od 100, veličine s kojom se izjednačava
razina pojave u prethodnom razdoblju; npr. indeks 165,50 (za proizvodnju rajčice godine 2007.) znači da
je na svakih 100 jedinica proizvodnje u 2006. godini proizvedeno 165,50 jedinica u 2007. godini, odnosno
65,50% više nego u 2006. godini.
Naravno, budući da ti relativni brojevi imaju promjenjivu bazu, to svaki verižni indeks mora i na
grafikonu biti predočen samostalnom linijom koja se oslanja na baznu liniju 100; prikazuju se nizom
pojedinačnih linija, tako da sve iznad 100 znače pozitivni relativni prirast, a ispod 100 negativne
promjene. Intenzitet se odražava strminama linija.
Verižnim indeksima, kao i baznim, moguće je uspoređivati kvalitativno različite vremenske nizove.
Naš primjer tako uspoređuje indekse proizvodnje rajčice (koja je inače izražena u tonama) i indekse
priroda koji su ostvarivani u promatranom razdoblju. Budući da se indeksima izražavaju relativne
promjene, oni ne ovise o jedinicama mjere u kojima su izraženi originalni nizovi. Jedino što je nužno u
postupku usporedbe koristiti isti tip indeksa.




16

1.6. Pomični prosjeci
Metoda izračunavanja pomičnih prosjeka sastoji se u predočavanju trenda u odabranoj točki
vremena pomoću prosjeka frekvencija u okolini te točke. Jednostavnije rečeno, to je "izglađivanje"
vremenske serije, odnosno smanjivanje utjecaja oscilacija - kolebanja, prema jednostavnoj formuli
(primjer za trogodišnji pomični prosjek):

Uspoređivanjem grafičkog prikaza originalnih vrijednosti i vrijednosti pomičnih prosjeka,
primjećuje se da linija koja povezuje točke pomičnih prosjeka bolje ukazuje na tendenciju promatrane
pojave nego dijagram originalnih vrijednosti (neutralizirani su ekstremi izazvani slučajnim utjecajima).
Ova metoda ima svoje prednosti. Fleksibilna je u vremenu, svaka nova frekvencija omogućava
izračunavanje novog prosjeka, a pri tom se ne mijenjaju brojčane vrijednosti prije utvrđenih pomičnih
prosjeka. Međutim, nije moguće odrediti pomične prosjeke za početak i kraj razdoblja, a potrebno je
poznavati prirodu analizirane pojave i cilj analize, jer o tome ovisi odabir dužine pomičnog prosjeka.
Ako su nesistematske varijacije oko trenda malene, dobri će se rezultati postići upotrebom
relativno malog broja članova (računa se prosjek kraćeg razdoblja). Suprotno tome, veće varijacije
zahtijevaju prosjeke većih dimenzija, jer što je uzeto razdoblje veće, vrijednosti pomičnih prosjeka su
izglađenije. Na taj način se smanjuje utjecaj slučajnih varijacija, odnosno vrijednosti slučajne
komponente.
3 3 3
1 2 4 3 2 3 2 1
y y y y y y y y y
n n n
+ + + + + +
÷ ÷
,........ ,
Kada govorimo o indeksima, treba znati da se u statističkoj analizi često spominje tzv. "indeks troškova života"
(odnosno indeks cijena na malo proizvoda i usluga osobne potrošnje). On se računa na osnovi posebno grupirane liste
proizvoda i usluga iz osobne potrošnje nepoljoprivrednih kućanstava i prosječnih cijena na malo za te proizvode i
usluge.
Računa se po istoj formuli po kojoj se računaju i indeksi cijena, s tim što se ovdje kao ponder (Wo) uzima struktura
vrijednosti iz osobne potrošnje. Potrebno je naglasiti da ovaj indeks predstavlja samo poseban indeks cijena na malo
specifične liste proizvoda i usluga iz osobne potrošnje s ponderacijom prema određenoj strukturi potrošnje. Prema
tome, on je samo mjeritelj kretanja cijena proizvoda i usluga osobne potrošnje, a ne stvarnih promjena razine i strukture
troškova života, za koje se podaci prikupljaju posebnim anketama.
Indeksi cijena (opći i grupni) kao i indeks troškova života, računaju se na osnovi indeksnih lista reprezentativnih
proizvoda i usluga odgovarajućih ponderacija (struktura), prema tzv. Laspeyresovoj formuli:
¿
¿
=
0
0
0
W
W *
I
P
P
n
,
gdje su Pn – prosječna cijena u tekućem razdoblju (mjesecu)
Po – prosječna cijena u baznom razdoblju i
Wo – relat ivna st rukt ura vrijednost i prodaje u baznom razdoblju



17

Tablica 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – pomični prosjeci
Godina Proizvodnja (t) Bazni indeks, 2005.=
100
Verižni indeks Pomični
prosjeci
2000. 26.081 90,15 - -
2001. 27.272 94,27 104,57 26 447
2002. 25.988 89,89 95,29 25 400
2003. 22.942 79,30 88,28 24 956
2004. 25.938 89,66 113,06 25 936
2005. 28.930 100 115,35 27 965
2006. 29.027 100,33 100,33 35 332
2007. 48.040 166,06 165,50 36 475
2008. 32.358 111,85 67,35 39 272
2009. 37.419 129,34 115,64 -
Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2010.
Graf 7. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – lančani indeks

Izvor: Tablica 6
Na temelju ovog dijagrama uočljive su razlike između "izglađenog" niza i niza koji tvore originalni
podaci. Nestale su veće oscilacije i sada je uočljivija tendencija rasta proizvodnje rajčice u promatranom
razdoblju.
1.7. Trend
Zbog toga što se metodom pomičnih prosjeka ne dobivaju podaci za posljednja razdoblja niza,
često se te vrijednosti procjenjuju metodom trenda.
Trend je dinamička srednja vrijednost, osnovni smjer kretanja neke pojave, odnosno linija
koja se najbolje prilagođava originalnim podacima iz vremenskog niza. Trend je niz prosječnih,


18

teorijskih točaka i vrijednosti kroz koje bi promatrana pojava prolazila da nije bilo sezonskih ili slučajnih
činitelja koji su utjecali na njeno kretanje.
Aritmetička sredina podesna je za opisivanje vremenskog niza koji ne ispoljava sistemsku
kovarijaciju s vremenom.
Geometrijskom sredinom uspješno se obilježava vremenski niz čije frekvencije približno čine
geometrijski red, odnosno čije su relativne uzastopne promjene približno konstantne. Spomenute srednje
vrijednosti neovisne su u vremenu, tj. dane su kao konstante.
Međutim, velik broj ekonomskih vremenskih serija pokazuje sistematsku kovarijaciju s vremenom.
Osnovna tendencija razvoja pojave u vremenu zove se upravo trend. Obzirom da je razina ekonomske
pojave rezultat mnogobrojnih utjecaja, od kojih neki imaju obilježja slučajnih varijacija, statistički model
vremenske serije sadrži neku funkciju vremena i varijablu koja predstavlja slučajne utjecaje.
Prema obliku linije koja prati tok pojave, razlikujemo linearni trend, eksponencijalni trend,
odnosno hiperbole, asimptotske funkcije.
Izbor tipa, odnosno oblika modela ovisi o prirodi analizirane pojave. Da bi se uočila tendencija
razvoja, dobro je raspolagati vremenskom serijom s što većim brojem frekvencija (u poljoprivredi - bar
dvadeset godina), jer se na taj način pouzdanije zaključuje o karakteristikama razvitka.
Pomoćno sredstvo za odabir modela je grafički prikaz, jer se pomoću njega donosi približan sud o
mogućem obliku osnovne tendencije razvitka ili tipu trenda. Npr., ako promatramo promjene po jednakim
intervalima i ako su prve diferencije frekvencija približno stalne, osnovna je tendencija linearna, pa će se
raditi i o linearnom trendu; svojstvo jednostavne eksponencijalne funkcije je da se vrijednosti funkcije
mijenjaju za isti relativni iznos, ako se varijabla x (obično godina) promijeni za jedinicu.
1.7.1. Linearni trend
Linearni trend pokazuje u svakom jednakom razdoblju isti apsolutni iznos promjene pojave, bilo
da je to porast ili pad, a prikazan je nagibom pravca.

Njegova je jednadžba pravca Yc = a + bx, gdje su







19

Parametar "b" označava taj nagib, odnosno pokazuje za koliko će se Yc promijeniti ako se "x"
promijeni za jedinicu vrijednosti (ako je "b" pozitivan, trend raste, a ako je "b" negativan, trend pada).
Parametar "a" jednak je ordinati u ishodištu odnosno u točki x = 0.
Jednadžba trenda dobra je za analize prošlog razdoblja, ali i za prognozu kretanja pojave u
bliskoj budućnosti, ukoliko pretpostavljamo da će se pojava kretati približno tom linijom trenda.
Uvrštavanjem odgovarajućeg x-a, dobijemo trend-vrijednosti za svaku godinu, pa tako i onu u budućnosti.
Što su trend-vrijednosti bliže empirijskim vrijednostima, to je trend reprezentativniji. Jednako tako, što su
prognoze vremenski udaljenije, to su manje pouzdane.
S obzirom da je trend srednja vrijednost, statistička analiza sadrži i utvrđivanje pokazatelja
reprezentativnosti te srednje vrijednosti. Ocjena reprezentativnosti trenda temelji se na promatranju
razlika opaženih i trend vrijednosti. Što su ta odstupanja manja, reprezentativnost trenda je veća; veće
razlike pokazuju da je trend manje reprezentativan. Najčešće se reprezentativnost trenda mjeri pomoću
standardne greške.
Standardna greška (standardna devijacija) je prosječno odstupanje empirijskih vrijednosti
od trend vrijednosti (d = Y – Yc). Izražena je u istim jedinicama kao i originalne frekvencije, a računa se
kao




n
d
SY
c
¿
=
2
n
y
a
¿
=
¿
¿
=
x
xy
b
2
Za neparan broj godina, ishodište je
središnja godina (ima vrijednost x= 0).
Paran broj godina se transformira tako
da dvije središnje godine dobiju
vrijednosti –0,5 i 0,5 (razmak 1) ili –1 i
1 (razmak 2). Ove formula za
parametre "a" i "b" vrijede samo ako
je ishodište na polovici razdoblja.


20

Relativna standardna greška (koeficijent varijacije trenda) je relativna mjera
reprezentativnosti, odnosno omjer standardne greške i prosjeka frekvencija pomnoženih sa 100.



Tablica 7: Proizvodnja maslinovog ulja - primjer 1
GODINA Proizvodnja, hl (y) x x
2
xy
2001 33.756 -4 16 -135024
2002 55.000 -3 9 -165000
2003 17.086 -2 4 -34172
2004 37.146 -1 1 -37146
2005 60.232 0 0 0
2006 45.652 1 1 45652
2007 57.790 2 4 115580
2008 57.665 3 9 172995
2009 53.735 4 16 214940
UKUPNO 418.062 0 60 177852
Izvor: SLJH, 2010, *Podaci su preračunati prema novoj metodologiji. Obuhvaćena je industrijska
proizvodnja i proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima



Izračun: a = 418062/9 = 46451,33 b = 177852/60 = 2963,75 (trend je rastući jer je parametar b
pozitivan)

Yc= 46451,33 + 2963,75x





100 * %
a
SY
SY
c
c
=
Da bi t rend bio
reprezent at ivan,
relat ivna st andardna
greška ne bi smjela
biti veća od 5%
n
y
a
¿
=
¿
¿
=
x
xy
b
2
Ukupna proizvodnja
maslinovog ulja se svake
godine povećavala u
prosjeku za 2963,75
hektolitara.


21


Graf 8: Proizvodnja maslinovog ulja

Izvor: Tablica 7
Osim analize same pojave u određenom razdoblju, metoda trenda je prikladna i za projekcije
kretanja pojave u bližoj budućnosti, primjerice do tri godine, jer se na duže razdoblje smanjuje
pouzdanost.
















Budući razvitak pojave možemo
prognozirati jednostavnim
produživanjem crte trenda do
godine koja nas zanima (najviše 5
godina).


22

Tablica 8: Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2
Godina Broj
stabala,
kom (y)
x x
2
xy Yc d
(y-Yc)
d
2
1993. 647 -5 25 -3235 659,77 12,77 163,14
1994. 662 -4 16 -2648 681,16 19,16 367,24
1995. 692 -3 9 -2076 702,55 10,55 111,39
1996. 762 -2 4 -1524 723,94 38,05 1448,14
1997. 757 -1 1 -757 745,33 11,66 136,04
1998. 777 0 0 0 766,72 10,27 105,52
1999. 789 1 1 789 788,11 0,88 0,77
2000. 812 2 4 1624 809,50 2,49 6,20
2001. 822 3 9 2466 830,90 -8,90 79,21
2002. 856 4 16 3424 852,29 -3,70 13,75
2003. 858 5 25 4290 873,68 15,68 245,91
UKUPNO 8 434 0 110 2 353 2 677,37


Izračun: a = 8434/11 = 766,72 , b = 2353/110 = 21,39, Yc = 766,72 + 21,39x

SYc = 15,60 % SYc = 2,03 %

Graf 9. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2

Izvor: Tablica 8.
n
d
SY
c
¿
=
2
100 * %
a
SY
SY
c
c
=


23

1.7.2. Krivolinijski trendovi
S obzirom da u poljoprivredi linearni odnosi gotovo ne postoje, linearni trend često neće dobro
predstavljati promatranu pojavu. Ako liniju trenda želimo prilagoditi originalnim vrijednostima vremenskog
niza kada taj niz prikazuje pojavu koja se u toku vremena kreće približno u obliku neke krivulje, tada se
mora izračunati jednadžba krivolinijskog trenda. Od krivolinijskih trendova najčešći su i najjednostavniji
parabolični (kvadratni) i eksponencijalni trend.
Kvadratni trend ima funkciju sljedećeg oblika: Yc = a + bx + cx
2

pri čemu su parametri (za ishodište u sredini razdoblja):
a
y x x yx
N x x
=
÷
÷
¿ ¿ ¿ ¿
¿ ¿
4 2 2
4 2
b
xy
x
=
¿
¿
2


c
N yx x x y
N x x y
=
÷ ÷
÷
¿ ¿ ¿ ¿
¿ ¿ ¿
2 2 2
4 2

Eksponencijalni trend opisuje pojavu, čija je varijacija dana funkcijom:
Yc = A* B
x

pri čemu je taj model jednostavnije riješen tako da se linearizira logaritamskom transformacijom:
log Yc = a + bx, gdje su a = log A
b = log B,
odnosno a
y
N
=
¿
log
, b
x y
x
=
¿
¿
* log
2
;

Parametar "a" predstavlja trend-vrijednost za razdoblje koje prethodi početnom razdoblju, a "b"
pokazuje koliko će se puta promijeniti trend-vrijednosti ako se varijabla vrijeme poveća za jedan; taj
koeficijent sadrži informaciju o stopi promjene trend-vrijednosti.
Osim kvadratnog i eksponencijalnog trenda, za uočavanje tendencija o razvoju neke pojave često
se koriste i kubni trendovi, odnosno trendovi čija je jednadžba polinom višeg stupnja. Grafički njihov
izgled može biti različit, ovisno o osobinama pojave koja tumače.
Jasno, sve metode trenda pogodne su za prognozu bliske budućnosti, baš kao i linearni trend, ali
se uvijek mora unaprijed pretpostaviti koji trend najbolje opisuje pojavu. To je jednostavno zaključiti već
prema grafičkom prikazu originalnih vrijednosti promatrane pojave. Ipak, u slučaju da niti jedan od
j j


24

trendova nije dovoljno reprezentativan (relativna standardna greška je viša od 5%), biramo drugu metodu
prognoze: stopu promjene.
1.7.3. Stopa promjene
Osim metode trenda, za planiranje budućeg kretanja pogodna je i (godišnja) stopa promjene. To
je relativni pokazatelj promjena u određenom vremenskom razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje.
Tumači se kao prosječni godišnji porast ili pad koji bilježi promatrana pojava u analiziranom
razdoblju.
Za računanje stope promjene potrebni su samo podaci za početak i kraj promatranog razdoblja,
što je njezina prednost. Međutim, tako se ne vidi kakove su se promjene događale u međuvremenu, što
je, svakako, nedostatak ove metode.

100 * 1
godine promatrane prve pojave vrijednost
godine te - n pojave vrijednost
promjene Stopa 1
|
|
.
|

\
|
÷ = ÷ n




Iz prethodnog primjera (tablica 8):
Stopa promjene = 2,89 %



gdje je "n" broj godina promatrane pojave. Vrijednost razlomka pod korijenom označit ćemo sa "K", pri
čemu vrijedi:


K > 1 ¬ stopa je pozitivna
K < 1 ¬ stopa je negativna
K = 1 ¬ stopa jednaka nuli.



% %%
Prosječan godišnji porast
broja stabala breskvi u
Hrvatskoj 2,89 %


25

Pretpostavimo da analiziramo kretanje broja stabala maslina u nekom dvadesetogodišnjem
razdoblju i da je stopa promjene –10%. To nikako ne znači da je broj stabala od prve do posljednje
godine promatranog razdoblja pao samo za 10%, već da je prosječni godišnji pad broja stabala
maslina bio 10%. Drugim riječima, kao da je svake godine zabilježen pad od 10%, što u konačnici
znači da je taj pad bio znatno veći.
Sve metode planiranja polaze od dosadašnjih kretanja i sadašnjeg stanja, jer samo temeljitom
analizom prethodnog razdoblja možemo zaključiti koje elemente treba mijenjati da bi budući razvitak bio
što uspješniji. Metode trenda i stope promjene polaze od pretpostavke da će se buduća kretanja pojave
odvijati na isti način i u istim uvjetima kao u prethodnom razdoblju. Drugi, savršeniji modeli planiranja
uzimaju u obzir mogućnost promjene uvjeta proizvodnje (ili neke druge pojave). Često se javlja potreba i
za segmentarnom analizom, kako bi se uočili ili izostavili dijelovi serije koji pokazuju suprotna ili
ekstremna kretanja. Izostavljanjem takvih razdoblja može se dobiti trend koji će bolje zastupati pojavu i
samim tim možemo popraviti projekciju.
No, ma kako složen bio model, on je ipak samo
pojednostavljena Graf budućih kretanja.







26

II LORENZOVA KRIVULJA/KRIVULJA KONCENTRACIJE
Lorenzova krivulja je krivulja koncentracije i predstavlja grafički prikaz rasporeda (distribucije)
jednog obilježja nekog skupa jedinica (npr. skup zaposlenih radnika prema zaradama, aktivnog
stanovništva prema dohotku, poljoprivrednih gospodarstava prema veličini obradive površine i sličnih
veličina) i vrijednosti koje ispunjavaju uvjet da se mogu zbrajati, mjeriti i kvantitativno izraziti.
Lorenzova krivulja je sintetička, kumulativna krivulja koja se konstruira pomoću relativnih
kumuliranih frekvencija koje se nanose na koordinate pravokutnog koordinatnog sustava i to na os x -
apscisu - relativne kumulirane frekvencije broja jedinica u skupu (fi), a na os y - ordinatu - relativne
kumulirane frekvencije vrijednosti obilježja (fixi). Prenošenjem ovih veličina na površinu koordinatnog
sustava formiraju se točke čijem se povezivanjem dobije krivulja koncentracije koja se može javiti u
različitim oblicima, počevši od pravca - nazvanog pravac ravnomjernosti ("idealne razdiobe") preko slabe
sve do jako naglašene koncentracije.
Ukoliko je Lorenzova krivulja bliža pravcu "idealne razdiobe", pojava koju proučavamo je
ravnomjernije raspodijeljena na svoje nositelje. Suprotno tome, krivulja koja se približava osi "x", govori o
neravnomjernoj raspodjeli.
Brojčani izraz nejednakosti (koncentracije) zove se indeks koncentracije. On je jednak omjeru
površine između Lorenzove krivulje i pravca jednakosti (ravnomjerne raspodjele) i površine trokuta u
kome leži ta krivulja. Kako je površina datog trokuta (1/2 ili 0,5) uvijek veća ili najviše jednaka površini što
je zatvara Lorenzova krivulja s pravcem jednake razdiobe, indeks koncentracije je broj iz intervala |0,1|.
Dva su ekstremna slučaja koja to potvrđuju, ali se ne događaju u praksi. U prvom ekstremnom
slučaju, Lorenzova krivulja se poklapa s pravcem "idealne razdiobe", pa je, prema tome, površina koju
zatvaraju jednaka ništici (nuli). Samim time i indeks koncentracije je jednak nuli (0 / 0,5 = 0). U drugom
slučaju se Lorenzova krivulja spustila na samu os "x" i s pravcem "idealne razdiobe" zatvara površinu
identičnu površini trokuta u kojem se nalazi. Zato je i indeks koncentracije u ovom slučaju jednak jedinici
(0,5 / 0,5 = 1).
Indeks koncentracije K, koji pripada empiričkoj Lorenzovoj krivulji, najlakše i najbrže može se
izračunati po formuli:
K = ÷
÷
= =
÷
¿ ¿
i
i
n
i
i
i
n
i
x
y
x
y
1
1 1
1


gdje je xi kumulativni postotak broja nositelja, a yi kumulativni postotak agregata dohotka, površina ili
neke druge pojave sa svojstvom kumulativnosti.
K


27

U Tablici 9 i 10 te Graf 8 i 9 imamo primjenu Lorenzove krivulje kod utvrđivanja stanja i promjene
dvije pojave (broj gospodarstava i površina prema površinskim razredima) u razdoblju od 1993 do 2003.
godine.
Tablica 9. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 1993. godine
Površina
(ha)
Broj
gospodarstava
Površina
(ha)
Struktura % Nepostotna
struktura
Nepostotni
kumulativ
broja površine broja površine broja
XI
površine
YI
≤ 0,5 105.049 29.915 19,66 2,08 0,1966 0,0208 0,1966 0,0208
0,5-1 80.873 60.949 15,14 4,24 01514 0,0424 0,3480 0,0632
1-2 109.998 163.640 20,59 11,37 0,2059 0,1137 0,5539 0,1769
2-3 74.995 189.166 14,04 13,15 0,1404 0,1315 0,6943 0,3084
3-5 80.441 317.751 15,06 22,08 0,1506 0,2208 0,8448 0,5292
5-10 69.587 478.588 13,03 33,26 0,1303 0,3326 0,97506 0,8618
≥ 10 13.323 198.817 2,49 13,82 0,0249 0,1382 1,00 1,00
UKUPNO 534.266 1,438.826 100,00 100,00 1,00 1,00 - -
Izvor: Popis poljoprivrednih gospodarstava 31. 03. 1991., DZS RH





Prema formuli dobijemo indeks koncentracije:

K = 2,315301 - 1,803338= 0,51




Graf 10. Lorenzova krivulja I

Izvor: Tablica 9
X i-1 * Yi Yi-1 * Xi
0,12417 0,0072353
0,061554 0,034978
0,170792 0,122801
0,367395162 0,260503444
0,728079 0,515999
0,975063 0,86182
Σ 2,31530 Σ 1,803338
Pravac „idealne“
razdiobe
Lorenzova krivulja


28

U Tablici 9. ali i Graf. 8 uočavamo neravnomjernu distribuciju broja gospodarstava i površina koje
posjeduju. Naime, oko 70% svih gospodarstava posjeduje oko 30% površina. Logičnim slijedom,
preostalih 30% gospodarstava (u kategorijama iznad 3 ha) posjeduje 70% površina. To potvrđuje i indeks
koncentracije koji je 0,51. U razdoblju do 2003. godine neravnomjernost se povećava (indeks
koncentracije je 0,66).
Tablica 10. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 2003. godine
Površina
(ha)
Broj
gospodar.
Površina
(ha)
Struktura % Nepostotna
struktura
Nepostotni
kumulativ
Broja Površi
ne
Broja Površine Broja xi Površine
yi
≤ 0,5 162 095 34 506,61 36,14 2,97 0,3614 0,0297 0,3614 0,0297
0,5-1 65 339 47 382,27 14,56 4,06 0,1456 0,0406 0,5070 0,0703
1-2 71 933 103 382,15 16,04 8,90 0,1604 0,0890 0,6674 0,1593
2-3 40 129 98 580,15 8,95 8,50 0,0895 0,0850 0,7569 0,2443
3-5 45 732 177 711,53 10,20 15,29 0,1020 0,1529 0,8589 0,3972
5-10 42 426 293 245,97 9,46 25,22 0,0946 0,2522 0,9535 0,6494
≥ 10 20 878 407 803,27 4,65 35,06 0,0465 0,3506 1,00 1,00
Ukupno 448 532 1 162 611,95 100,00 100,00 1,00 1,00 - -
Izvor: Popis poljoprivrede 2003., DZS RH

Prema formuli dobijemo indeks koncentracije:

K = 2,08114 - 1,42051= 0,66






Graf 11. Lorenzova krivulja II
Yi-1 * Xi X i-1 * Yi
0,02541 0,01506
0,08077 0,04692
0,16305 0,12057
0,30064 0,20983
0,55777 0,37873
0,9535 0,6494
Σ 2,08114 Σ 1,42051
Pravac „idealne “ razdiobe
Lorenzova krivulja


29

III PONUDA I POTRAŽNJA
Ponuda i potražnja temeljni su pojmovi mikroekonomije koji opisuju odnos cijena i količina robe na nekom
tržištu. Razumijevanje ovog odnosa pretpostavka je predviđanja promjena tržišnih cijena i smjernica proizvodne
orijentacije ponuđača proizvoda i usluga.
Ponuda je ukupna količina nekog proizvoda koju su ponuđači (proizvođači i/ili prodavači) spremni
ponuditi na tržištu po određenoj cijeni uz nepromijenjene ostale čimbenika koji bi mogli utjecati na
ponudu.
Ponuda – rastuća funkcija cijene proizvoda u kojoj viša cijena proizvoda determinira i veću
ponudu. Kod više cijene proizvoda veći broj ponuđača zainteresiran je za njegov plasman na tržištu.
Primjerice, porast otkupne cijene kukuruza povećat će broj poljoprivrednika zainteresiranih za sjetvu ove
kulture.
Tablica 11. Utjecaj cijene kukuruza na tržišnu ponudu (ilustracija)
Cijena, n.j./kg Zasijane površine, ha
A 0,70 290.000
B 0,90 300.000
C 1,00 305.000
D 1,20 310.000
E 1,40 313.000

Ukoliko na ponudu djeluje samo cijena onda govorimo o promjeni ponuđene količine. Grafički
se utjecaj cijene prikazuje pomakom uzduž jedne krivulje ponude (graf 1).



Ukoliko na ponudu djeluje neki od necjenovnih činitelja govorimo o spremnosti ponuđača da pri istoj razini
cijena ponude veće ili manje količine nekog proizvoda/usluge, odnosno o promjeni ponude. Primjerice
ponuda svinja na nekom tržištu može se smanjiti uslijed pojave bolesti, postrožene zakonske regulative o
A
B
c
i
j
e
n
a

količina
Graf 12. Porast ponuđenih količina zbog povećanja cijene (A→B)


30

držanju životinja, povećanja cijena junadi i sl. Označava se pomakom krivulje ponude ulijevo (smanjenje
ponude) ili udesno (povećanje ponude).











Na promjenu ponude mogu utjecati i necjenovni činitelji kao što su:
- Troškovi inputa i tehnologije
- Cijene komplementarnih proizvoda
- Cijene konkurentnih proizvoda
- Organizacija tržišta
- Nenadani događaji (posebni utjecaji)
- Politika države
- Moda
Potražnja je količina proizvoda koja se traži na nekom tržištu pri određenoj cijeni. Potražnja je
padajuća funkcija cijene proizvoda – što je cijena proizvoda niža, potraživane količine su više i obrnuto –
rastom cijene smanjuju se potraživane količine neke robe. Smanjenje cijene pilećeg mesa u prodaji
povećat će zainteresiranost potrošača za kupnju i ukupno potraživane količine (Tablica 12).
Tablica 11. Utjecaj cijene svježe piletine na potraživane količine (ilustracija)
Cijena, kn/kg Potraživana količina, kg
A 25 100.000
B 22 110.000
C 19 120.000
D 17 130.000
E 15 135.000

Graf 13. Povećanje ponude uslijed necjenovnog čimbenika
B
količina
c
i
j
e
n
a

A


31

Ukoliko na promjenu potražnje djeluje samo cijena, bez utjecaja drugih čimbenika, govorimo o
promjeni potraživane količine. Grafički se prikazuje pomakom uzduž jedne krivulje potražnje.










Ukoliko na potražnju djeluju necjenovni činitelji govorimo o spremnosti potrošača da pri istim
cijenama kupi veću ili manju količinu određenog proizvoda. U tom je slučaju riječ o promjeni potražnje.
Rastom ekološke osviještenosti povećat će se potražnja organski uzgojenih proizvoda. Tako će pojava
bolesti za koju se sumnja da je uzrokovana konzumacijom krastavaca utjecati na smanjenje potražnje za
krastavcima. Ali također, potražnja za jabukama će se smanjiti zbog smanjenje cijene konkurentnih
banana
Mnoštvo je necjenovnih činitelja koji utječu na promjenu kod potražnje od kojih su najznačajniji:
- Broj stanovnika
- Dohodak
- Cijene drugih dobara
- Ukusi
- Nenadani događaji
- Cijene konkurentnih dobara
Kada se ti činitelji mijenjaju, krivulja potražnje će se pomaknuti ulijevo (smanjenje potražnje) ili u
desno (povećanje potražnje) (Graf 13).







količina
c
i
j
e
n
a

A
B
Graf 14. Povećanje potraživanih količina uslijed smanjenja cijena (A→B)


32

količina
c
i
j
e
n
a









3.1. Tržišna ravnoteža
Tržišni mehanizam je tendencija koja postoji na slobodnim tržištima pri čemu se cijene dobara
mijenjaju sve dok se ne postigne ravnoteža na tržištu.
Tržišna ravnotežu ili ekvilibrij je cijena pri kojoj su jednake količina ponude i potražnje. Grafički
se prikazuje točkom sjecišta krivulja ponude i potražnje. Kod cijene iznad ekvilibrija količine koje
proizvođači žele ponuditi, nadmašiti će količine koje potrošači žele kupiti i nastat će višak koji će dovesti
do smanjenje cijena. Isto tako, potrošači neće moći kupiti neko dobro kod cijene niže od ekvilibrija jer ga
uz tu cijenu ponuđači neće željeti ponuditi na tržištu. Nastat će nestašica koja će podići cijenu do
ekvilibrija. Kod ravnotežne cijene nema viškova i manjkova.

Graf 16. Tržišna ravnoteža











Graf 15. Smanjenje potražnje uslijed necijenovnog čimbenika
A
količina
c
i
j
e
n
a

B
suvišak
manjak
tržišna ravnoteža = ekvilibrij


33

Tablica 13. Ravnoteža ponude i potražnje na tržištu pšenice (ilustracija)
Moguće
ci j ene
Tražene
količine
Ponuđene
količine
St anj e
tržišta
Pri t i sak na
ci j enu
1,50 9 18 Višak na dol j e
1,20 10 16 Višak na dol j e
1,00 12 12 Ravnoteža neut ral an
0,80 15 7 Manj ak prema gore
0,40 20 0 Manj ak prema gore

Promjene tržišne ravnoteže
Brojni su čimbenici koji mogu izazvati promjenu tržišne ravnoteže odnosno odrediti njezinu novu
razinu uz novu cijenu i količinu. Primjerice, dodatna uporaba kukuruza u svrhu proizvodnje biogoriva u
uvjetima ograničenih zemljišnih površina pomaknut će udesno krivulju njegove potražnje (D0→D1) što će
izazvati novu tržišnu ravnotežu uz više cijene (P0→P1) i više količine (Q0→Q1).









Povećanjem ponude nastaje nova tržišna ravnoteža posljedica čega je niža cijena i veće količine.
Tehnološki pomak koji je obilježio poljoprivredu dvadesetog stoljeća je pojava i primjene mineralnog
gnojiva uslijed čega se povećavaju prinosi i ponuda poljoprivrednih kultura. Posljedica toga bio je opći
pad cijena hrane.
Graf 18. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja ponude








j g p j p
P
1
P
0
Q
1
Q
0
Graf 17. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja potražnje
P
0

P
1

Q
1
Q
0



34

Većina ekonomskih problema je složenija obzirom da se istovremeno odvija interakcija većeg
broja čimbenika koji djeluju na tržišnu ravnotežu. Pomaci se istovremeno događaju i na ponudbenoj i na
potražnoj strani što utječe na stalne fluktuacije na tržištu. Sve veći broj potrošača organske hrane trebao
bi dovesti do rasta njezine potražnje i cijene. Međutim istovremeno još brže raste i broj organskih
proizvođača zbog čega se smanjuje cjenovna razlika u odnosu na hranu proizvedenu konvencionalnim
sustavom.
Konačni rezultati promjena tj. posljedice ovisne su o jačini svake promjene i nagibu krivulja.











Tržišna ravnoteža može se odrediti i računski. Funkcije ponude i potražnje prikazuju se u obliku
jednadžbi:
Potražnja Q = a – bP
Ponuda Q = c + dP
Q – količina
P – cijena
a,b,c,d – konstante
Obzirom da su u tržišnoj ravnoteži ponuda i potražnja jednake, izjednačavanjem tih dviju jednadžbi
moguće je izračunati količine i cijene nekog dobra u tržišnoj ravnoteži.

Primjer:
Potražnja za nekim dobrom određena je jednadžbom Q = 415 – 22 P, a ponuda Q = 95 + 10 P . Odredite količinu i
cijenu tog dobra u uvjetima tržišne ravnoteže.

TR → ponuda = potražnja → 415 - 22P = 95 + 10 P.
-32 P = 320
P = 10
uvrštavanje cijene u jednadžbu dobiva se i količina → Q = 415 – 22 * 10 = 195.
P
0

P
1

Q
1
Q
0
Q
1
Q
0
Graf 19. Promjena tržišne ravnoteže zbog istovremenog povećanja ponude i potražnje


35

Tržišna ravnoteža postiže se kod količine od 195 (kg, kom…) uz cijenu 10 n.j.
3.2. Elastičnost
Elastičnost u općem smislu označava osjetljivost neke ekonomske veličine na promjene druge
ekonomske veličine s kojom se nalazi u određenom zavisnom odnosu. U ekonomskom smislu elastičnost
opisuje u kojoj mjeri jedan ekonomski čimbenik utječe na neki drugi čimbenik. Primjerice, u kojoj će mjeri
promjena cijene grožđa utjecati na potražnju vina i sl. Ako promjena cijena ne utječe bitno na promjenu
ponude/potražnje, riječ je o neelastičnoj veličini. Suprotno, ukoliko već mala promjene cijene nekog dobra
značajnije promijeni ponudu/potražnju, riječ je o elastičnoj veličini.










Vrste elastičnosti:
1. cjenovna elastičnost ponude
2. cjenovna elastičnost potražnje
3. dohodovna elastičnost potražnje
4. unakrsna cjenovna potražnja
3.2.1. Cjenovna elastičnost ponude
Cjenovna elastičnost ponude (Es) definira se kao odnos postotne promjene ponuđenih količina
nekog proizvoda ili usluga (Q) i promjene njegove cijene (P), ili:

2 / ) P P (
P
:
2 / ) Qs Qs (
Qs
cijene promjena postotna
ponude promjena postotna
Es
2 1 2 1
+
A
+
A
= =
Ponuda može biti:
a) Elastična – promjena cijene proizvoda manja je od promjene ponude. Na primjer, rast tržišne
cijene nekog proizvoda od 10% prouzrokuje povećanje njegove ponude za 20%. U tom slučaju
koeficijent elastičnosti veći je od 1.
P
1

P
0

Q
1
Q
0

P
1

P
0

Q
1
Q
0

savršena neelastičnost savršena elastičnost
Graf 20. Savršena neelastičnost i elastičnost


36

b) Neelastična – promjena cijene veća je od promjene ponude. Koeficijent elastičnosti je između 0 i
1.
Većina poljoprivrednih proizvoda ponudbeno je slabije elastična zbog usporene mogućnosti
transformacije proizvodnje uvjetovane biološkim značajkama bilja i životinja. Nagli rast cijene maslinovog
ulja neće moći trenutno povećati ponudu ulja jer maslina zahtjeva duži vremenski rok da bi ostvarila urod.

Primjer zadatka:
Zbog rasta cijene jabuke na nekom području s 3,00 kn/kg na 3,50 kn/kg povećala se i njezina ponuda za
10%. Koliko iznosi koeficijent elastičnosti?
Promjena cijene jabuka, ΔP=0,5
Postotna promjena cijene jabuke = % 4 , 15 154 , 0
2 / ) 50 , 3 00 , 3 (
5 , 0
2 / ) 2 P 1 P (
P
= =
+
=
+
A

Es = 10% / 15,4% = 0,65 → neelastična ponuda
3.2.2. Cjenovna elastičnost potražnje
Cjenovna elastičnost potražnje je osjetljivost, odnosno jačina reakcije potraživane količine nekog
dobra ili usluge na promjenu cijene, uz uvjet da ostali čimbenici osim cijene nemaju nikakav utjecaj .
Cjenovna elastičnost potražnje (Ed) određuje se kao postotna promjena potraživanih količina (Q) u
odnosu na danu postotnu promjenu cijene proizvoda ili usluge (P)

2 / ) P P (
P
:
2 / ) Q Q (
Q
cijene promjena postotna
potražnje promjena postotna
E
2 1 2 d 1 d
d
d
+
A
+
A
= =

Potražnja može biti:
- Elastična - mala promjena cijene proizvoda može prouzrokovati znatniju promjenu
potražnje. Koeficijent elastičnosti manji je od -1. Npr. pad cijene banana od 10% (-10%) uzrokuje
povećanje potražnje od 30%.
- Neelastična - postotna promjena cijene povezana je s manjom postotnom promjenom
tražene količine: koeficijent je između 0 i -1.
Općenito, cjenovna elastičnost potražnje niža je za nužna dobra kao što je hrana dok je viša za
luksuzna dobra kao što su turistička putovanja. Na elastičnost dobra utječe i postojanje kvalitetnih
supstituta proizvoda čija se cijena mijenja.
Primjer zadatka: Poduzetnik je podigao cijenu robe s 6,00 na 8,00 kn. Kao posljedica toga potražnja je
smanjena s 20.000 komada na 14.000 komada. Kakva je elastičnost ovog proizvoda?


37

ΔP=2,00 kn
ΔQ=-6000 kom
23 , 1 286 , 0 353 , 0
2 / ) 8 6 (
2
:
2 / ) 14000 20000 (
6000
2 / ) P P (
P
:
2 / ) Q Q (
Q
Ed
2 1 2 d 1 d
d
÷ = ÷ ÷ =
+ +
÷
=
+
A
+
A
=
Potražnja robe je cjenovno elastična.
3.2.3. Utjecaj elastičnosti potražnje na prihod
Ovisno o elastičnosti određenog proizvoda, promjena cijene može povećati ili smanjiti prihod od
prodaje. Ukoliko je proizvod u pogledu potražnje cjenovno elastičan – povećanjem cijene smanjit će se
prihod od prodaje jer će porast cijene uzrokovati iznadproporcionalno smanjenje prodaje što će se loše
odraziti na prihod. S druge strane povećanje cijene potražno neelastičnog dobra bit će "jače" od učinka
gubitka određenih kupaca koji nisu spremni plaćati višu cijenu pa će prihodi od prodaje porasti.
Tablica 14. Utjecaj promjene cijena na prihod
ELASTIČNOST
POTRAŽNJE
PROMJENA
CIJENA
PROMJENA
PRIHODA
elastična porast smanjenje
elastična smanjenje porast
neelastična porast porast
neelastična smanjenje smanjenje


3.3. Dohodovna elastičnost potražnje
Dohodovna elastičnost je osjetljivost potražnje nekog dobra u odnosu na promjenu dohodaka.
Mjeri se koeficijentom dohodovne elastičnosti potražnje (Ei). Dohodovna elastičnost potražnje (Ei) je
određena kao postotna promjena traženih količina nekog dobra (Q) prema postotnoj promjeni potrošačkih
dohodaka (I), ili
2 / ) I I (
I
:
2 / ) Q Q (
Q
dohotka promjena postotna
kolicina trazenih promjena postotna
Ed
2 1 2 d 1 d
d
+
A
+
A
= =
Mogući slučajevi:
- Povećanjem dohotka potražnja nekog dobra povećala se više nego proporcionalno.
Koeficijent elastičnosti veći je od 1 (superiorna dobra). Takvo dobro je dohodovno elastično.
Većina luksuznih dobara (npr. tartufi) dohodovno su elastični.
- Potražnja i dohodak rastu u istoj proporciji. Koeficijent je jednak 1. Jedinična dohodovna
elastičnost.


38

- Potražnja raste sporije nego dohodak. Koeficijent je manji od jedan ali još pozitivan.
Proizvod je dohodovno neelastičan. Mlijeko i većina prehrambenih artikala je dohodovno
neelastično.
- Negativna dohodovna elastičnost - potražnja se smanjuju kako dohodak raste. Koeficijent
je negativan (inferiorna dobra). Npr. povećanjem dohotka smanjuje se potrošnja jeftinih izvora
kalorija koje ustupaju pred kvalitetnijim prehrambenim proizvodima.
Tablica 15. Procjena dohodovne elastičnosti
Roba Procjena dohodovne elastičnosti
Automobili 2,5
Namještaj 1,5
Knjige 1,4
Obroci u restoranima 1,4
Odjeća 1,0
Liječničke usluge 0,7
Jaja 0,4
Svinjetina -0,2
Brašno -0,4
izvor: Kohler, H. (1986): Intermediate Microeconomics: Theory and Application
Primjer:
Porastom godišnjeg dohotka nekog kućanstva s 100.000 n.j na 125.000 n.j. potrošnja krumpira smanjenja
je sa 120 kg na 105 kg. Koliko je dohodovna elastičnost potražnje krumpira?
Promjena potraživanih količina krumpira = -15 / (120+105)/2 =-13,3%
Promjena dohotka = 25.000 / (100.000+125.000)/2 =22,2%
Edi = -13,3 / 22,2= - 0,599 ----------- krumpir ima negativnu dohodovnu elastičnost -----inferiorno dobro.
3.4. Unakrsna cjenovna elastičnost
Ukazuje na postotnu promjenu potraživanih količina nekog dobra izazvanu promjenom cijene
drugog dobra. Npr. utjecaj porasta cijene svinjetina na potražnju govedine.
x
y
y
x
y
y
x
x
xy
Q
P
P
Q
P
P
Q
Q
E ·
A
A
=
A
A
=
Vrijedi pravilo:
„ Komplementi – E < 0 – porast cijene kave smanjit će potražnju zaslađivača
„ Supstituti – E > 0 – porast cijene margarina povećati će potražnju maslaca


39

3.5. Potražnja i ponašanje potrošača
U mikroekonomiji se potražnja i ponašanje potrošača opisuje pojmom korisnosti (eng. utility).
Korisnost se definira kao mjera zadovoljstva zbog konzumacije ili uporabe nekog dobra. Potrošači teže
maksimalizaciji korisnosti zbog čega potražuju određenu količinu dobra.
Korisnost može biti ukupna i granična.
- Ukupna korisnost (TU) je ukupno zadovoljstvo koje pojedinac ostvaruje upotrebom tj. trošenjem
nekog dobra ili košare dobara.
- Granična (marginalna) korisnost (MU) je dodatno zadovoljstvo dobiveno potrošnjom dodatne
jedinice nekog dobra.
Zakon opadajuće granične korisnosti – uz konzumaciju nekog dobra granična korisnost opada.
Zbog tog zakona treća i četvrta kuglica sladoleda nikad nisu "dobre" kao prve dvije, a sedma i svaka
sljedeća izazivaju zdravstvene probleme.










Krivulja indiferencije je krivulja koje pokazuje kombinacije dobara koje potrošaču daju istu
ukupnu korisnost (zadovoljstvo).
Tablica 16. Kombinacije konzumacija dobra s jednakom korisnošću

Više krivulja indiferencije čini mapu indiferencije na kojoj se korisnost potrošača povećava
udaljavanjem od ishodišta jer se tako omogućava trošenje većih količina dobara x i y.
Na sljedećem grafu krivulja indiferencije I5 čini za potrošača najveću korisnost.
skala
korisnosti
kuglice sladoleda
Graf 21. Ukupna i granična korisnost na primjeru konzumacije sladoleda


40


Graf 22. Krivulje indifirencije

Koja će krivulja indiferencije predstavljati konačni odabir za potrošača određeno je raspoloživim
dohotkom potrošača.
Budžetski pravac pokazuje moguće kombinacije dobara koje potrošač može kupiti uz
raspoloživi dohodak (budžet).
Graf 23. Budžetski pravac
0
1
2
3
4
1 2 3 4


Povećanjem dohotka veća količina jednog i drugog dobra postaje raspoloživa za kupca –
budžetski pravac pomiče se paralelno udesno od ishodišta (sit. A).
Smanjenjem dohotka dostupne su manje količine dobara uslijed čega se budžetski pravac
paralelno pomiče ulijevo, prema ishodištu (sit B).




dobro X
dobro Y
DOSTUPNO
NEDOSTUPNO
dobro X
dobro Y


41










Pomak budžetskog pravca događa se i u uvjetima promjene cijene nekog od dobra.
Rast cijene jednog dobra smanjuje kupovnu moć potrošača pa se budžetski pravac na osi koja se
odnosi na to dobro približava ishodištu (C).
Smanjenjem cijene dobra, veće količine postaju dostupne pa se budžetski pravac odnosnoj osi
udaljuje od ishodišta (D).







Potrošačeva ravnoteža - javlja se u točki u kojoj je budžetska krivulja (pravac) tangenta na od
ishodišta najudaljeniju krivulju indiferencije. U toj točki potrošač koristi raspoloživi dohodak na način da
mu on osigurava najvišu ukupnu korisnost.
Graf 26. Uvjet potrošačeve ravnoteže

0
1
2
3
4
5
1 2 3 4
0
1
2
3
4
5
1 2 3 4
B
A
0
1
2
3
4
5
1 2 3 4
C
0
1
2
3
4
5
1 2 3 4
D
Graf 24. Pomak budžetskog pravca zbog promjene dohotka
Graf 25. Pomak budžetskog pravca zbog promjene cijene dobra


42

IV PROIZVODNJA
4.1. Teorija proizvodnje
Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih
zadovoljenju ljudskih potreba.
Funkcija proizvodnje opisuje fizički (količinski) odnos između inputa (proizvodnih čimbenika)
kao neovisne varijable i ostvarenih učinaka kao zavisne varijable. Funkcija proizvodnje pokazuje količinu
učinka koja se može ostvariti uz različite kombinacije proizvodnih čimbenika.
Povećanjem količine inputa raste i količina outputa, međutim taj porast ne treba biti
proporcionalan.
Funkcija proizvodnje (Q) najčešće se prikazuje odnosom triju čimbenika:
Q = f (L,K,N)
gdje je L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa
Izokvante su krivulje koje prikazuju upotrebu dvaju ili više proizvodnih čimbenika čija kombinacije
rezultira jednakom razinom proizvodnje.










4.2. Zakoni proizvodnje
4.2.1. Zakon opadajućih prinosa
Zakon opadajućih prinosa (Turgot) proizvodni je zakon vezan uz jedan promjenjivi i ostale fiksne
količine inputa. On govori da u proizvodnji postoji točka nakon koje se uvođenjem dodatnih količina inputa
ostvaruje sve manji rast dodatnih proizvodnih učinaka. Upravo zbog toga zadatak je menadžera pratiti
utjecaj inputa na ostvarene outpute i ostvariti optimalni odnos input-output.
K
A
P
I
T
A
L

(
K
)
RAD (L)
12Q
28Q
36Q
40Q
Graf 27. Izokvante


43

Npr. prinose u biljnoj proizvodnji možemo povećati primjenom mineralnih gnojiva. Međutim to
povećanje je limitirano proizvodnim kapacitetima biljke. Dodavanjem dodatnih količina gnojiva iznad te
razine nećemo ostvariti povećanje prinosa već isključivo povećanje troškova gnojidbe.






Proizvodnja



Input
U proizvodni s više varijabilnih čimbenika ukupna proizvodnja raste povećanjem količine inputa.
Istu je proizvodnju moguće ostvariti različitim kombinacijama inputa. Cilj je pronaći onu kombinaciju inputa
koja je najjeftinija za proizvođača. Npr, u stočarstvu se određena mliječnost krave može ostvariti uz
različite kombinacije (recepture) krmiva. Cilj je odrediti onu kombinaciju koja će zadovoljiti hranidbene
potrebe krave, a da istovremeno bude najjeftinija za proizvođača.
U tabeli 17 prikazani su odnosi kapitala i rada koji se mogu supstituirati u cilju iznalaženja
najpovoljnije kombinacije. Količina od 75 jedinica proizvoda može biti ostvarena na 4 načina.
Ukoliko su poznate jedinične cijene inputa, moguće je odrediti najjeftiniju kombinaciju.
Ako je cijena jedince kapitala 100 n.j. a jedinice rada 60 n.j. proizvođač će odabrati proizvodnju s
2 jedince kapitala i 3 jedinice rada čiji je trošak najmanji (380 n.j.).



0
50
100
150
200
250
1 2 3 4 5 6 7 8
Graf 28. Opadanje dodatnih (graničnih) prinosa
Tablica 17. Odnos proizvodnih čimbenika


44

4.2.2. Zakon prinosa na opseg
Zakon prinosa na opseg opisuje intenzitet kojim se mijenja proizvodnja zbog promjene količine
svih inputa proizvodnje. Moguća su tri intenziteta i to:
- Rastući prinosi na opseg – povećanje outputa iznadproporcionalno je rastu inputa tj. poželjno je
povećati proizvodnju obzirom da proizvodnja raste brže od troškova.
- Konstantni prinosi na opseg – promjena outputa proporcionalna je promjeni inputa.
- Opadajući prinosi na opseg – promjena outputa manja je od promjene inputa.



U određivanju optimalne razine proizvodnje važno je poznavanje zakona minimuma, zakona
maksimuma, zakona optimuma i zakona supstitucije.
4.2.3. Ostali zakoni proizvodnje
- Zakon minimuma govori o tome da se nijedan učinak ne može ostvariti bez minimalnih ulaganja
određenih elemenata. To znači da bi se proizvela određena količina pšenice potrebna je barem
minimalna količina obradiva tla, ljudskog rada, rada strojeva….
- Zakon maksimuma govori o tome da stalno povećanje učinaka nije moguće bez ikakvih
ograničenja tj. postoji maksimum koji se ne može prekoračiti. To je naročito izraženo u
poljoprivredi u kojoj je proizvodnja zadana fiziološkim maksimumom biljaka i životinja.
- Zakon optimuma - ostvarenje nekog određenog učinka može se postići različitim kombinacijama
elemenata koji se ulažu. Međutim, u danim uvjetima samo je jedna kombinacija najpovoljnija kao
npr. najjeftinija kombinacija krmiva koja zadovoljava sve hranidbene potrebe stoke.
- Zakon supstitucije opisuje mogućnost zamjene pojedinih elemenata proizvodnog procesa bez
utjecaja na promjenu kvalitete i količine učinaka.

RAD (L)
100
200
300
400
RAD (L)
100
200
300
400
RASTUĆI
PADAJUĆI
Graf 29. Padajući i rastući prinosi na opseg


45

Prosječni i granični proizvod
Prosječni proizvod prikazuje koliko ukupnog proizvoda dolazi po jedinici inputa. Računa se
omjerom ukupnog proizvoda i jedinica inputa.
INPUTA JEDINICA
PROIZVOD UKUPNI
PP =
Granični proizvod je dodatni proizvod nastao uvođenjem u proizvodnju jedne dodatne jedinice
proizvoda. Računa se kao omjer povećanja ukupnog proizvoda i povećanje jedinica inputa
INPUTA JEDINICA
PROIZVOD UKUPNI
GP
A
A
=
Pomoću graničnog proizvoda određuje se optimalna (najjeftinija) kombinaciju dvaju proizvodnih
inputa u točki u kojoj je omjer graničnih proizvoda dvaju inputa jednak omjeru cijena tih inputa.
B inputa cijena
A inputa cijena
B inputa proizvod granicni
A inputa proizvod granicni
: stitucije sup Omjer
=

Zadatak: Izračunajte prosječni i granični proizvod uz poznate količine inputa i ukupni proizvod.
JEDINICA
INPUTA
UKUPNI
PROIZVOD
PROSJEČNI PROIZVOD
Ukupni proizvod/jedinica inputa
GRANIČNI PROIZVOD
dodatna proizvodnja od
dodatne jedinice inputa
1 10 10,00 -
2 20 10,00 10
3 28 9,33 8
4 35 8,75 7
5 41 8,20 6
6 45 7,50 4
7 47 6,71 2
8 48 6,00 1



46

V POSLOVANJE
5.1. Prihodi i troškovi
Financijski rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Ukoliko je ta razlika
pozitivna poduzeće je ostvarilo DOBIT, ukoliko je negativna poduzeće je ostvarilo GUBITAK.

FINANCIJSKI REZULTAT = UKUPNI PRIHODI – UKUPNI TROŠKOVI

UKUPNI PRIHOD ( UP ) je vrijednosno izražena količina naplaćenog novčanog kapitala jedne
tvrtke u određenom vremenskom razdoblju.
Ukupni prihod čine:
- Poslovni prihodi - direktno vezani uz osnovnu poslovnu aktivnost poduzetnika. Nastaju prodajom
proizvoda po određenoj cijeni (količina proizvoda x prodajna cijena). Npr. ukoliko neko
gospodarstvo proda 10.000 kilograma jabuka po cijeni od 5,00 n.j/kg – poslovni prihodi iznose
50.000,00 n.j.
- Financijski prihodi – prihodi od prihoda kreditiranja, vlasničkih papira, tečajnih razlika i sl. Npr.
tvrtka je višak gotovine uspješno uložila u dionice neke druge tvrtke i nakon nekog vremena ih
prodala temeljem čega je ostvarila financijski prihod
- Izvanredni prihodi – nevezani su uz poslovnu djelatnost. Npr, naknada gospodarstvu za izvlaštenje
imovine od državnog interesa.
UKUPNI TROŠKOVI su u novcu izražena količina živoga i opredmećenog rada, te uračunatih
ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju određenih učinaka.
Utrošak je količinski izraz utrošenih elemenata proizvodnje – kilogrami mineralnog gnojiva, litre
zaštitnih sredstava i sl.
Općenito, troškove možemo svrstati u dvije velike skupine i to prema ukupnosti i prema stupnju
iskorištenja.
Prema ukupnosti ih dijelimo na ukupne i prosječne.
Ukupni trošak (UT) je zbroj svih troškova određenog razdoblja vezanih uz učinke tog razdoblja.
Iskazan je u ukupnom iznosu za određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka.
U proizvodnji jabuka uključuje troškove gnojidbe, zaštite, rezidbe, berbe i ostalo.
Prosječni trošak je trošak proizvodnje jedne jedinice učinka, a dobiva se dijeljenjem ukupnih
troškova s količinom učinaka. Naziva se i trošak po jedinici, prosječna cijena koštanja. Npr. trošak
mineralnog gnojiva po jedinici korištenog zemljišta. Prosječni troškovi mogu biti prosječni fiksni troškovi
(FT/q), prosječni varijabilni troškovi (VT/q) ili prosječni ukupni troškovi (UT/q).


47

Prema stupnju iskorištenja ih dijelimo na fiksne (stalne) i varijabilne (promjenjive)
troškove.
Fiksni (stalni) troškovi poduzeća su troškovi koji se ne mijenjaju s visinom iskorištenja
kapaciteta. To znači da je poduzeće opterećeno istom visinom fiksnih troškovima kad se proizvodnja ne
odvija kao i kad su kapaciteti maksimalno uposleni. Jedini način da se izbjegnu fiksni troškovi je
prestanak poslovanja. Fiksni troškovi su troškovi najamnina za poslovni prostor, isplata kamata na
kredite, amortizacije osnovnih sredstava, plaće stalnog osoblja, ugovorena plaćanja za opremu, premije
osiguranja…
Varijabilni (promjenjivi) troškovi su troškovi koji se mijenjaju s promjenom obujma proizvodnje.
Veći obujam proizvodnje uzrokuje jače trošenje resursa i veće varijabilne troškove. Viši prinosi pšenice
mogući su uz obilniju gnojidbu tj. veći trošak mineralnih gnojiva.
Ostali varijabilni troškovi su troškovi unajmljenih radnika, trošak sirovina, troškovi električne
energije…
Varijabilni troškovi mogu biti:
a) degresivno varijabilni troškovi - rastu s povećanjem proizvodnje međutim porast troškova je
ispod proporcionalan rastu proizvodnje što dovodi do smanjenja prosječnih varijabilnih troškova.
b) progresivno varijabilni troškovi - rastu brže od proizvodnje uslijed čega porast proizvodnje
dovodi do rasta prosječnih varijabilnih troškova
c) proporcionalni varijabilni troškovi - rast proizvodnje stvara proporcionalni rast troškova pa se
prosječni varijabilni troškovi ne mijenjaju.
Zbrajanjem fiksnih i varijabilnih troškova dobivaju se ukupni troškovi.
Tablica 18. Fiksni, varijabilni i ukupni troškovi
Količina
proizvodnje (kom)
Fiksni trošak
(n.j.)
Varijabilni trošak
(n.j.)
Ukupni trošak
(kn)
Prosječni ukupni
trošak (kn/kom)
0 150 0 150
1 150 30 180 180
2 150 60 210 105
3 150 85 235 78,3
4 150 105 255 63,8
5 150 130 280 56
6 150 145 295 49,2
7 150 170 320 45,7

Krivulje pojedinih vrsta troškova
A) Ukupni fiksni, Ukupni varijabilni i Ukupni troškovi


48

Povećanjem proizvodnje ukupni varijabilni (VT) i ukupni troškovi (UT) se povećavaju dok razina
fiksnih troškova ostaje stalna.












B) Prosječni fiksni, Prosječni varijabilni, Prosječni ukupni troškovi
Povećanjem proizvodnje prosječni fiksni troškovi (ft) se smanjuju jer se jednaka količina troškova
raspoređuje na veći broj učinaka. Prosječni varijabilni i prosječni ukupni troškovi povećanjem proizvodnje
mogu se smanjivati, biti stalni ili se povećavati.

Graf 31. Krivulje prosječnih troškova

0
10
20
30
40
50
1 2 3 4
f t
vt
ut





0
50
100
150
200
250
300
350
400
1 2 3 4 5 6 7 8
količina proizvoda
FT
VT
UT
troškovi
Graf 30. Krivulje ukupnih troškova
troškovi
količina proizvoda


49

Granični trošak
Određivanje graničnog troška (marginalna analiza) jedno je od ključnih zadataka u ekonomici
poslovanja jer se temeljem graničnog troška određuje optimalna razina proizvodnje. Granični trošak je
dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda. Npr. trošak proizvodnje dodatnog kilograma
pšenice. Određuje se prema formuli:
gt = Δ UT / Δ Q
gt - granični trošak
Δ UT - promjena ukupnih troškova
Δ Q - promjena proizvedenih količina
Zadatak: Odredite granični trošak za pojedini stupanj proizvodnje:
Q UT Δ UT Δ Q gt
100 1500 - - -
120 1800 300 20 15
140 1900 100 20 5
160 1950 50 20 2,5

Za određenje isplativosti ulaganja u dodatnu proizvodnju, iznos graničnog troška uspoređujemo s
prodajnom cijenom i odlučujemo prema slijedećim pravilima:
gt < pc – isplati se povećati proizvodnju s niže na višu razinu
gt = pc – postignuta je proizvodnja pri kojoj se ostvaruje najviši profit – optimalna razina
gt > pc – ne isplati se povećavati proizvodnju na višu razinu jer dodatna jedinica proizvoda
košta više od iznosa koju ćemo dobiti za nju
Zadatak:
Analizom graničnog troška odredite optimalnu razinu proizvodnje ako su poznate sljedeće vrijednosti:
Q (proizvodnja) UT (ukupni trošak) gt (granični trošak) Pc (prodajna cijena)
40 80 - 24,00
100 200 2,00 24,00
150 500 6,00 24,00
190 1000 12,50 24,00
230 2000 25,00 24,00
250 3000 50,00 24,00
Optimalna razina proizvodnje je 190 kom proizvoda jer je to posljednja razina proizvodnje u kojoj je
granični trošak manji od prodajne cijene. Provjerite rješenje izračunom financijskog rezultata.
Kalkulacije troškova
Kalkulacija – računski postupak kojim se izračunavaju cijene (proizvodna, koštanja, prodajna,
nabavna). Na temelju kalkulacije se kontroliraju troškovi (utvrđivanje povezanosti troškova i učinaka,


50

ocjena pravilnosti rasporeda troškova) i ekonomika poslovanja (pokriva li cijena troškove), te donose
poslovne odluke. Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se kalkulacija cijene koštanja, kalkulacija
prodajne cijene, kalkulacija nabavne cijene i dr.
Ostali pojmovi vezani uz troškove
Amortizacija - dio vrijednosti osnovnih sredstava koji je potrošen korištenjem u nekom
vremenskom razdoblju. Npr. godišnje smanjenje vrijednosti traktora. Predstavlja godišnji novčani odbitak
namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog kapitala. Amortizacija je fiksni trošak neovisan o stupnju
iskorištenja kapaciteta. Prema načinu obračuna može biti:
Cijena koštanja je iznos koji se dobije dijeljenjem ukupnih troškova u proizvodnji nekog dobra s
brojem ostvarenih učinaka. C.K. pokazuje koji trošak otpada na jedan ostvareni učinak. Cijena koštanja
mora biti niža u odnosu na prodajnu cijenu jer će u suprotnom poduzeće poslovati s gubitkom. Ukoliko je
cijena koštanja proizvodnje litre mlijeka 2,00 n.j., a otkupna cijena mlijeka 1,80 n.j. takva proizvodnja nije
isplativa.
Točka pokrića troškova (granica rentabilnosti, break-even point) ukazuje na situaciju u kojoj su
tijekom poslovanja ukupni troškovi i ukupni prihodi izravnani, tj. kad poduzeće ne stvara ni dobitak niti
gubitak.
Poslovanjem iznad točke pokrića poduzeće stvara dobitak, a poslovanjem ispod točke pokriće
nastaje gubitak budući da prihodi ne pokrivaju troškove. Točkom pokrića se može odrediti:
A) minimalno potrebna proizvodnja s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne troškove
B) minimalno potrebna cijena s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne troškove

Graf 32. Točka pokrića
0
10
20
30
40
50
1 2 3 4




TP
FT
VT
UP


51

Točka pokrića određuje se formulom:
UP = UT
QTP * pTP = UT = FT + VT
iz čega se izvodi formula
vt pc
FT
Q
TP
÷
=
QTP – proizvodnja u točki pokrića
PTP – cijena u točki pokrića
FT – ukupni fiksni trošak
pc – jedinična prodajna cijena
vt – prosječni varijabilni trošak

Zadatak:
Odredite proizvodnju jabuka u točki pokrića ukoliko je prodajna cijena jabuka 5 kn/kg. Ukupni troškovi
proizvodnje iznose 20.000 kuna.
Q = UT / p = 20.000 / 5 = 4000 kg.
Proizvodnjom 4 t jabuka ukupni prihodi i troškovi su jednaki tj. poslovni rezultat je 0.


52

5.2 Temeljna financijska izvješća
Poslovno stanje i rezultati poslovanja iskazuju se u financijskim izvješćima.
Osnovna financijska izvješća su:
- Bilanca
- Račun dobiti i gubitka
- Izvješće o novčanom tijeku
- Bilješke uz financijska izvješća

Bilancom se utvrđuje stanje tvrtke na točno određeni datum. Sadrži pregled aktive (imovina
kojom raspolaže tvrtka) i pasive (izvori imovine).
Aktiva prikazuje vrijednosti svih vrsta sredstava kojima raspolaže poduzeće (trgovačko društvo,
poduzetnik), a sastoji se od dugotrajne imovine i kratkotrajne imovine.
Imovina se može razvrstati u oblike kao što je materijalna imovina (nekretnine, postrojenja i
oprema, sirovine, materijal, gotovi proizvodi, trgovačka roba), financijska imovina (udjeli u trgovačkim
društvima, zajmovi, ulaganja u vrijednosne papire, razni depoziti i sl.), potraživanja (od poslovnih
partnera, zaposlenika, državnih vlasti i sl.), novac na računima i gotovina.
Pasiva se dijeli na vlastite i tuđe izvore kojima su kupljena sredstva kojima raspolaže tvrtka.
Vlastiti izvori nazivaju se kapital (glavnica), a tuđi izvori su obveze (krediti) koje mogu biti dugoročne i
kratkoročne.
Obveze su sadašnja obligacija društva koja se sastoji od dugovanja i obveza koje neko
gospodarstvo ima prema dobavljačima i za čije se podmirenje očekuje odljev resursa iz poduzeća.
Osnovni zahtjev bilance je da aktiva i pasiva budu jednaki ili:
AKTIVA = PASIVA → Imovina = kapital + obaveze

Graf 1. Primjer skraćene bilance


53

Osnovna je namjena bilance da pruži informacije o ekonomskom stanju nekog gospodarstva na
točno određeni datum. Iz bilance vidljiva je:
1. Likvidnost gospodarstva - ukazuje na mogućnosti transformacije imovine u lako unovčive
oblike (gotovina); sposobnost obrtanja imovine prije svega kratkotrajne tj obrtnih sredstava u
poslovanju; likvidnost je sposobnost transformacije imovine poduzeća u novčani oblik bez
gubitaka.
2. Solventnost gospodarstva - ukazuje na mogućnost gospodarstva da podmiri sve svoje
financijske obveze; solventnost je likvidnost na duži rok.
Račun dobiti i gubitka je financijsko izvješće kojim se utvrđuje rezultat poslovanja za pojedino
vremensko razdoblje. U njemu su detaljno razloženi:
- Prihodi
- Rashodi
- Poslovni (Financijski) rezultat
Poslovni (financijski ) rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Ukoliko je ta
razlika pozitivna poduzeće je ostvarilo DOBIT, ukoliko je negativna poduzeće je ostvarilo GUBITAK.

Tablica 19. Primjer skraćenog računa dobiti i gubitka
a) poslovni rashodi 429.144
b) izvanredni prihodi 49.911
c) financijski prihodi 2.999
Ukupni prihodi (a+b+c) 482.054
d) poslovni prihodi 430.055
e) izvanredni rashodi 10.021
f) financijski rashodi 18.531
Ukupni rashodi (d+e+f) 458.607
Dobit prije oporezivanja (up-ur) 23.447
Porez na dobit (20%) 4.690
Dobit financijske godine 18.757

Kombinacijom podataka iz bilance i računa dobiti i gubitka moguće je odrediti i druge poslovne
pokazatelje (aktivnost, profitabilnost).



54

5.3 Mjerila uspješnosti poslovanja
Postoje 3 osnovna mjerila uspješnosti poslovanja: proizvodnost rada, ekonomičnost, rentabilnost.
Osim ovih osnovnih, postoje i drugi pokazatelji koji se izračunavaju temeljem podataka iz financijskih
izvješća.

1. Proizvodnost rada (produktivnost) - mjera uspješnosti rada koja predočuje učinkovitost rada
izraženu odnosom između ostvarene količine učinaka i količine rada upotrijebljenog za njeno ostvarenje.
Proizvodnost rada = količina učinaka (Q) / količina rada (S)
Proizvodnost u poljoprivredi pokazuje npr. broj sati radi potrebnih za proizvodnju određene
količine voća, žitarica, prirasta stoke i sl.
U praksi se proizvodnost povećava:
- Povećanjem broja učinaka po jedinici rada.
- Smanjenje količine rada potrebne za istu količinu učinaka.
Količina rada mjeri se trajanjem odnosno vremenom rada. Ovisno o jedinici koja se uzima
postoje: satna, dnevna, mjesečna i godišnja proizvodnost rada.
Ostvarena proizvodnost rada stavlja se u omjer s planiranom proizvodnošću što omogućuje
mjerenja proizvodnosti u odnosu na srodna poduzeća, s prosjekom skupine poduzeća iste djelatnosti...
2. Ekonomičnost
Mjera koja podrazumijeva stupanj štedljivosti u ostvarivanju učinaka, koja se izražava kroz odnos
između outputa i inputa.
To je mjerilo uspješnosti poslovanja izraženo odnosom između ukupnih prihoda i ukupnih
troškova u nekoj proizvodnji.
Ekonomičnost (e) = ukupni prihodi (UP) / ukupni troškovi (UT).
Ovisno o veličini izračunatih koeficijenata poslovanje može biti:
- ekonomično - e > 1
- neekonomično - e < 1
- na granici ekonomičnosti - e = 1
Povećanje ekonomičnosti može se postići:
1. povećanjem količine učinaka uz nepromijenjene troškove
2. ostvarivanjem većih prodajnih cijena proizvoda i usluga
3. smanjenjem količine utrošaka radnog procesa
4. nižim nabavnim cijenama elemenata radnog procesa
Ostvarena ekonomičnost može se uspoređivati s planiranom.


55

3. Profitabilnost (Rentabilnost)
- ekonomsko mjerilo uspješnosti koje predočuje unosnost (povrat) uloženog kapitala u nekom
vremenskom razdoblju, odnosno u nekom poslu, a iskazuje se odnosom poslovnog rezultata (profita) i
uloženog kapitala.
Profitabilnost = (poslovni rezultat / uloženi kapital) x 100
Kao uloženi kapital uzimaju se:
- vlastiti kapital poduzeća (poslovni fond, dionički kapital, trajni ulozi fizičkih i pravnih osoba)
- sredstva poduzeća - vrijednost uloženih sredstava u poslovanju (obrtna sredstva, neamortiziran dio
osnovnih sredstava, dugoročna i kratkoročna financijska ulaganja)
Kod izračuna profitabilnosti dobiva se stopa unosnosti uloženog kapitala koja se može usporediti
s povratom nerizičnim ulaganjem, npr. aktualnim kamatama na štednju u banci. Ako je stopa rentabilnosti
veća od aktualne bančine stope, kapital je dobro uložen. Ukoliko je u poslovanju postignuta profitabilnost
od 10%, a istovremeno su bančine kamate oko 6%, radi se načelno o zadovoljavajućoj profitabilnosti.
Ipak za kvalitetnije zaključke potrebno je analizirati profitabilnost srodnih poduzeća i djelatnosti.
Primjer:
1. Izračunajte produktivnost, ekonomičnost i profitabilnost na osnovu podataka iz tablice. Obratite
pozornost na jedinice mjere
Elementi Jedinica
mjere
Količina
Ostvaren prinos kg/ha 4500
Površina zemljišta ha 2
Prodajna cijena n.j./kg 2,5
Državni poticaj n.j./ha 2500
Fiksni troškovi n.j. 10000
Varijabilni troškovi n.j./ha 6000
Količina ljudskog rada sati 150
Uloženi kapital n.j. 53000

Ukupni prihodi = Prinos x površina x cijena + državni poticaj = 27.500 n.j.
Ukupni troškovi = FT+VT = FT + vt x površina = 22.000 n.j.
Financijski rezultat = UP – UT = 27.500 – 22.000 = 5.500 n.j.
Koeficijent ekonomičnosti = UP/UT = 1,25 – ekonomično poslovanje
Rentabilnost = Poslovni rezultat / uloženi kapital = 5500 / 53000 = 10,4%
Produktivnost = Proizvodnja / količina rada = Prinos po hektaru x površina / količina rada = 9000 kg / 150 sati
= 60 kg/sat
Osim određivanja ekonomičnosti, produktivnosti i rentabilnosti poslovanja, za uvid u poslovanje
poduzeća koriste se i dodatni pokazatelji koji određuju ukupni bonitet poduzeća. Zadatak analize


56

poduzeća je otkriti segmente u poslovanju koji odstupaju od planiranog u svrhu korekcije nepoželjnih
poslovnih rezultata.
Obzirom na razdoblje koje obuhvaća financijska analiza može biti:
- Horizontalna - odnosi se na uspoređivanje podataka u dužem vremenskom razdoblju s ciljem
otkrivanja poslovnih trendova.
- Vertikalna - odnosi se na dijagnosticiranje poslovanje u jednom obračunskom razdoblju, najčešće u
jednoj godini.
Postoje 4 osnovne kategorije analize: analiza likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti i profitabilnosti.
1. Likvidnost ukazuje na mogućnosti transformacije imovine u lako unovčive oblike (gotovina) tj.
sposobnost nesmetane cirkulacije u procesu promjene oblik. Postoji više pokazatelja a jedan od
najčešćih se izračunava na sljedeći način:
obveze e kratkoročr
imovina na kratkotraj
i likvidnost tekuće t koeficijen = ,
zadovoljavajuća vrijednost ovog pokazatelja je veća od 1,5.
2. Zaduženost je prikaz odnosa vlastitih i pozajmljenih sredstava.
imovina ukupna
obveze ukupne
i zaduženost t koeficijen = , zadovoljavajuća vrijednost manja od 0,5.
3. Aktivnosti (efikasnosti) koristi se kao pokazatelj za ocjenu korištenja sredstava i kontrolu
troškova.
imovina ukupna
prihodi ukupni
imovine obrta t koeficijen = , poželjna što veća vrijednost.
4. Profitabilnost (ili Rentabilnost) mjeri djelotvornost utvrđene poslovne politike, unosnost
uloženih sredstava. Izračunava se odnosom dobiti i kapitala. Poželjne su što veće vrijednosti.








57

VI INVESTICIJSKA ANALIZA
Pod pojmom investicija podrazumijeva se ulaganje kapitala u određeni posao, ali i ujedno i
uloženi kapital u dotični posao. Investicije su, dakle, novčana ulaganja s ciljem obavljanja neke djelatnosti
i stjecanja prihoda.
Najčešći razlozi investiranja u poljoprivredu
- ulaganje u novu proizvodnju;
- povećanje poljoprivredne proizvodnje
- poboljšanje kakvoće proizvoda;
- zamjena, adaptacija i rekonstrukcija postojećih kapaciteta.
Investicijska analiza koristi se u cilju određivanja opravdanosti neke investicije. Metode
investicijske analize su:
a) Metoda neto sadašnje vrijednosti
b) Metoda interne stope rentabilnosti
c) Metoda razdoblja povrata ulaganja
a) Neto sadašnja vrijednost zbroj je budućih neto primitaka svedenih na sadašnjost (godinu
ulaganja) diskontiranjem po odabranoj stopi.
„ Ako je NSV pozitivna, investicija je isplativa.
„ Ako je NSV jednaka nuli, investicija je na granici isplativosti.
„ Ako je NSV manja od nule, investicija nije prihvatljiva.
b) Interna stopa rentabilnosti je diskontna stopa uz koju se neto sadašnja vrijednost neto
primitaka iz ekonomskog tijeka projekta svodi na nulu.
Investicija je prihvatljiva ako je ISR veća od kamatne stope kredita za financiranje projekta
c) Razdoblje povrata ulaganja temelji se određivanju vremena potrebnog za povrat uloženih
investicijskih ulaganja. Što je razdoblje povrata kraće to je investicija isplativija.


58

VII PROIZVODNO-POTROŠNE BILANCE I OCJENA SAMODOSTATNOSTI POLJOPRIVREDNO-
PREHRAMBENIH PROIZVODA
7.1. Opće informacije
Proizvodno – potrošne bilance daju informacije o ponudi i potražnji poljoprivredno-prehrambenih
proizvoda, stupnju samodostatnosti i potrošnji hrane po stanovniku. Ove informacije koriste se za
dugoročno planiranje proizvodnje i potrošnje hrane te uspostavu tržišne ravnoteže.
Metoda bilance počinje se primjenjivati od početka 19. stoljeća, a intenzivno se primjenjuje od
sredine prošlog stoljeća (od sredine 2. svjetskog rata) u SAD, Kanadi i V. Britaniji.
Bilanciranje se u Hrvatskoj se intenzivnije koristiti od njenog osamostaljenja (prije su se radile
bilance za cijelu Jugoslaviju). Prve hrvatske bilance za najvažnije poljoprivredno prehrambene proizvode
za razdoblje od 1996-1999., izradio je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za marketing u
poljoprivredi i Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju) za potrebe Ministarstva
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (u nastavku teksta MPRRR) prema jednostavnoj FAO
metodologiji. U međuvremenu je Statistički ured europskih zajednica (EUROSTAT) izdao detaljan popis
metodoloških uputa za izradu bilanci hrane kako bi sve zemlje članice mogle sastaviti slične bilance, pa je
tako i obveza Hrvatske da shodno toj metodologiji izrađuje bilance hrane i dostavlja ih u EUROSTAT.
Sukladno navedenoj metodologiji Eurostata u lipnju 2009. godine završena je izrada novih proizvodno-
potrošnih bilanci za najvažnije poljoprivredno prehrambene proizvode za razdoblje od 2000. – 2008.
godine.
7.2. Ciljevi i svrha
Glavni cilj izrade proizvodno-potrošnih bilanci je prikazati stanje i razvoj ponude i potrošnje hrane
unutar jedne zemlje ili jednog geografskog područja (npr. EU) za određeno vremensko razdoblje
(kalendarsku ili proizvodnu godinu). S time u vezi, bilance nude informacije o parametrima kao što su
domaća proizvodnja, vanjsko-trgovinska razmjena, domaća potrošnja, potrošnja po stanovniku te stupanj
samodostatnosti.
Podaci iz proizvodno-potrošnih bilanci su:
- podloga za oblikovanje mjera agrarne politike s ciljem povećanja proizvodnje i konkurentnosti
pojedinih poljoprivrednih proizvoda;
- temelj za donošenje odluka o poljoprivrednoj politici kao dijelu zajedničke poljoprivredne
politike (CAP);


59

- instrument koji daje prikaz nacionalnih i poljoprivrednih tržišta EU, a koji omogućuje
upravljanje tim tržištima;
- doprinos izvješću o stanju hrvatske poljoprivrede (zeleno izvješće, MPRRR).
Pouzdanost bilance ovisi o kvaliteti izvora podataka na osnovu kojih se ona sastavlja. Tako je
najveća poteškoća u sastavljanju bilance u Republici Hrvatskoj predstavljala nedostupnost pojedinih
podataka (primjer: podaci o državnim zalihama).
Najčešće se razlikuju dvije osnove skupine bilanci i to (a) bilance za biljni i (b) životinjski sektor.
Bilance za biljni sektor obuhvaćaju slijedeće skupine proizvoda: žita, ulje i uljarice, voće, povrće, krumpir,
šećernu repu i šećer, med i vino. Bilance za životinjski sektor obuhvaćaju: mlijeko i mliječne prerađevine,
meso i jaja.
U izradi bilance se koriste različiti izvori podataka kao što su:
- statistički podaci (o proizvodnji, vanjskoj i unutarnjoj trgovini, preradi, potrošnji);
- interni podaci različitih grupacija (proizvođači, potrošači, trgovine) i
- određene procjene sastavljene na temelju obračuna, monografija, koeficijenata, iskustvenih
normativa i vlastitih procjena.
7.3. Opis metodologije za izradu proizvodno - potrošnih bilanci
Bilanciranje je osnovna metoda koja se danas koristi za sažeti prikaz stanja na tržištu hrane u
jednoj zemlji. Prema Eurostatovoj metodologiji, u Hrvatskoj primjenjena 2008. godine, temeljno pravilo
bilanciranja je da se ukupna proizvodnja pojedinog proizvoda ili agregata (primjerice pšenica) u jednoj
godini saldira s veličinom vanjskotrgovinske razmjene i zaliha. Ukupna domaće potrošnja umanjuje se za
gubitke, stočnu hranu, sjeme i industrijsku potrošnju. Dobivena veličina predstavlja raspoložive količine za
ljudsku potrošnju i dijeli se s brojem potrošača u zemlji kako bi se dobila potrošnja po stanovniku.
Prema metodologiji EUROSTAT-a proizvodno-potrošna bilanca sadrži slijedeće elemente:









60

Tablica 20. Shematski prikaz proizvodno potrošne bilance

1. Proizvodnja
2. Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 3 (uvoz) – (5) izvoz
3. Uvoz ukupno = 3.1. (EU) + 3.2. (Ostale zemlje)
3. 1. Eu
3. 2. Ostale zemlje
4. Resursi = 1 (Proizvodnja) + 3 (Uvoz)
5. Izvoz ukupno = 5.1 (EU) + 5.2. (Ostale zemlje)
5.1. Eu
5.2. Ostale zemlje
6. Početne zalihe (industrijske i stalne zalihe)
7. Završne zalihe (industrijske i stalne zalihe)
8. Promjene zaliha = 6 (Početne zalihe) – 7 (Završne zalihe)
9. Domaća potrošnja = 4 (Resursi) – 5 (Izvoz) – 8 (Promjena zaliha)
10. Sjeme
11. Gubici
12. Stočna hrana
13. Industrijska potrošnja
14. Prerada
15. Ljudska potrošnja = 9 (Domaća potrošnja) – 10 (Sjeme) – 11 (Gubitci) – 12 (Stočna hrana) -13
(Industrijska potrošnja)
16. Potrošnja po glavi stanovniku = 15 (Ljudska potrošnja/broj stanovnika)
17. Samodostatnost (%) = 1 (proizvodnja)/ 9 (domaća potrošnja) x 100
Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci:
Raspoložive količine su definirane kao ukupni resursi (proizvodnja + uvoz), umanjeni za izvozne
količine tijekom referentnog razdoblja (2)
Vanjska trgovina je posebno izračunata za zemlje EU i ostale zemlje koje nisu članice EU.
Ukupan uvoz i izvoz preračunat je na ekvivalent baznog poljoprivrednog proizvoda. Svakom proizvodu na
temelju CN
1
koda dodijeljen je odgovarajući SBS kod
2
(npr: SBS kod za pšenicu je B1111) i pripadajući
tehnički koeficijent za pretvaranje gotovih proizvoda i poluproizvoda u bazni poljoprivredni proizvod za
kojeg je rađena bilanca Na ovaj način omogućuje se potpuni pregled ponude i vanjske trgovine
najvažnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (3, 5).
Zalihe obuhvaćaju: zalihe proizvođača (poljoprivreda, industrija i trgovina), zalihe tržišta
(veletrgovci, uvoznici i/ili izvoznici i proizvođači) te stalne zalihe odnosno zalihe vlade (intervencije i
tampon zalihe). Zalihe koje drže trgovci i kućanstva su isključene iz zaliha i evidentiraju se preko domaće
potrošnje. Podaci o stalnim (državnim) zalihama su najčešće državna tajna i nisu dostupni. Za neke

1
Kombinirana nomenklatura (CN) izvorni naziv za carinsku/statističku tarifu Europske unije
2
Supply balance sheets code(SBS CODE)


61

proizvode, kod kojih nije moguće izraditi suvislu bilancu bez kategorije stalne zalihe, iste se procijenjuju u
konzultaciji sa stručnjacima.
U bilanci se koriste kategorije početne zalihe, završne zalihe i promjena zaliha.
Početne zalihe su definirane kao neiskorištene i pohranjene količine proizvoda koje postoje prvi
dan u referentnom razdoblju, a potječu iz prethodnog(ih) razdoblja. Ovi proizvodi mogu biti domaćeg
podrijetla ili mogu biti uvozni proizvodi (6).
Završne zalihe su definirane kao količine proizvoda koje su uskladištene na posljednji dan u
referentnom razdoblju. Te zalihe u isto vrijeme predstavljaju početne zalihe za sljedeće referentno
razdoblje (7)
Promjene zaliha odgovaraju promjenama zaliha tijekom referentnog razdoblja a izračunavaju se
kao razlika završnih i početnih zaliha (8).
Domaća potrošnja obuhvaća sve vidove upotrebe proizvoda u referentnom razdoblju
(kalendarska ili proizvodna godina): sjeme, gubici, stočna hrana, industrijska potrošnja te ljudska
potrošnja (isključujući zalihe), (9).
Opis pojedinačnih kategorija potrošnje:
- Sjeme - podaci o utrošenim količinama sjemena u biljnoj proizvodnji se izračunavaju
temeljem zasijanih površina i normativa sjemena po jedinici površine (10).
- Gubici - količine proizvoda koje se izgube tijekom poljoprivrednih radova na polju i na tržištu.
Gubici se javljaju tijekom skladištenja, prijevoza, prerade, pakiranja i sortiranja. Izračunati su
pomoću koeficijenata koji se najčešće stručno procjenjuju (11).
- Stočna hrana - količine proizvoda utrošene za izravnu hranidbu stoke na farmi i industrijsku
proizvodnju stočne hrane (12).
- Industrijska potrošnja - količina proizvoda koja se koristi u industriji tijekom referentnog
razdoblja za proizvodnju proizvoda koji nisu namijenjeni za ljudsku potrošnju, niti za ishranu
stoke (13).
- Prerada - količine proizvoda koje se koriste za proizvodnju izvedenih prehrambenih
proizvoda.
- Ljudska potrošnja obuhvaća količine hrane dostupne stanovništvu za potrošnju tijekom
referentnog razdoblja. To su količine koje ulaze na tržište u originalnom ili prerađenom
stanju. Ovaj podatak ne obuhvaća količine proizvoda utrošenih za industrijsku proizvodnju
alkoholnih pića i stočnu hranu te proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda (15).


62

- Potrošnja po stanovniku izračunava se dijeljenjem količine proizvoda namijenjene za
ljudsku potrošnju s brojem stanovnika (Tablica 2)
3
. Ona pokazuje prosječnu potrošnju po
stanovniku tijekom referentnog razdoblja. Pri izračunu potrošnje po stanovniku ne uzima se u
obzir turistička potrošnja (16).
Broj stanovnika za izračun potrošnje po stanovniku
Godina 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
Broj stanovnika u mil. 4,426 4,440 4,440 4,440 4,439 4,442 4,440 4,436 4,434
Izvor: Statistički ljetopis, DSZ RH, 2008.
Stupanj samodostatnosti je omjer između domaće proizvodnje i domaće potrošnje
(proizvodnja/domaća potrošnja x 100). On pokazuje u kojoj mjeri "domaća proizvodnja" pokriva sve
potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju).
Ako je iznos ispod 100, to znači da proizvodnja ne pokriva potrošnju. Ako je vrijednost iznad 100
to označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze (17).
7.3.1. Proizvodno – potrošne bilance za biljni sektor
Bilance za biljnu proizvodnju obuhvaćaju 8 glavnih skupina proizvoda:
1. Žitari (pšenica, ječam, raž i suražica, kukuruz, ostalo žito)
2. Uljarice (uljana repica, suncokret, soja, maslinovo ulje)
3. Voće (jabuke, kruške, breskve (svježe i industrijske), narandže, mandarine, grožđe, orah,
limun, suho voće, šljive, trešnje i višnje..)
4. Povrće (rajčica, krastavci, salata, cvjetača, kupus, mrkva, luk, itd.)
5. Krumpir (rani i kasni)
6. Šećerna repa i šećer
7. Riža
8. Vino (stolno vino, kvalitetna vina i ostala vina)
Opis pojedinih stavki proizvodno - potrošne bilance za biljni sektor
Prema metodologiji EUROSTAT-a proizvodno-potrošna bilanca za biljne proizvode sadrži
slijedeće elemente:

Podaci o stanovništvu i kućanstvima prikupljaju se popisima svakih deset godina prema jedinstvenoj metodologiji na cijelom
području države. Procjene broja stanovnika temelje se na popisnim rezultatima, podacima o prirodnom prirastu i migracijama
(www.dzs.hr).


63

A. Elementi proizvodno - potrošne bilance za biljne proizvode

1. Proizvodnja (1000 t)
2. Zasijane površine (1 000 ha)
3. Prinos (100 kg/ha)
4. Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 4 (uvoz) – (6) izvoz
5. Uvoz ukupno = 4.1. (EU) + 4.2. (Ostale zemlje)
4. 1. Eu
4. 2. Ostale zemlje
6. Resursi = 1 (Proizvodnja) + 5 (Uvoz)
7. Izvoz ukupno = 7.1 (EU) + 7.2. (Ostale zemlje)
7.1. Eu
7.2. Ostale zemlje
8. Početne zalihe (industrijske i stalne zalihe)
9. Završne zalihe (industrijske i stalne zalihe)
10. Promjene zaliha = 7 (Početne zalihe) – 8 (Završne zalihe)
11. Domaća potrošnja = 5 (Resursi) – 6 (Izvoz) – 9 (Promjena zaliha)
12. Sjeme
13. Gubici
14. Stočna hrana
15. Industrijska potrošnja
16. Prerada
17. Ljudska potrošnja = 10 (Domaća potrošnja) – 11 (Sjeme) – 12 (Gubitci) – 13 (Stočna hrana) -14
(Industrijska potrošnja)
18. Ljudska potrošnja (neto) = 16 (Ljudska potrošnja X koef. npr. pretvorbe pšenice u brašno)
19. Potrošnja po glavi stanovniku = 16 (Ljudska potrošnja/broj stanonvika)
20. Samodostatnost (%) = 1 (proizvodnja)/ 10 (domaća potrošnja) x 100
Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci za biljne i životinjske proizvode biti će
objašnjen u nastavku na primjeru proizvodno – potrošne bilance žitarica i mliječnih proizvoda (Tablica
21). Objasniti ćemo samo najvažnije specifičnosti ovih bilanci jer su osnovna pravila za izračunavanje
pojedinih elemenata bilance opisana u poglavlju 7.3.
B. Opis nomenklature za bilancu žitarica
Bilanca žita obuhvaća slijedeće kulture: obična ili meka pšenica (lat.Triticum vulgare), raž i
suražica (lat. Secale cereale), ječam (lat. Hordeum sativum), zob i mješavina ljetnog žita (lat. Avena
sativa), kukuruz (lat. Zea Mais) osim mekog kukuruza, te ostale žitarice (proso, heljdu, kukuruz za
siliranje zrna, tritikale itd). Prema Eurostatovim uputama u okviru ove skupine još se izračunavaju
posebne bilance za tvrdu pšenicu (Durum) i pšenoraž (Tritikale). Međutim, DZS RH nije raspolagao
podacima o zasijanim površinama i prinosima ovih kultura, pa nije bilo moguće izračunati ove bilance.



64

Tablica 21. Proizvodno – potrošna bilanca za žitarice (1000t) za 2008.god.
PŠENICA
RAŽ I
SURAŽICA
JEČAM
ZOB I
MJEŠAVINE
KUKURUZ TRI TI KALE OSTALO ŽITO* UKUPNO ŽITO
1111 1121 1122 1123 1124 1125 1129 1100
ZASIJANE POVRŠINE (1 000 ha) 156,54 1,37 65,54 19,87 314,06 3,21 0,37 560,96
PRINOS (100 kg/ha) 55,00 30,00 43,00 33,00 80,00 39,00 33,00 66,41
PROIZVODNJA 858,33 4,08 279,11 65,33 2.504,94 12,53 1,21 3.725,53
RASPOLOŽIVE KOLIČINE 902,01 8,20 321,04 67,07 2.412,30 14,56 1,72 3.726,90
UKUPAN UVOZ 106,52 4,27 72,08 1,86 118,10 2,16 0,52 305,51
- EU 27 100,54 3,77 69,97 1,84 94,19 2,16 0,44 272,92
- ostale zemlje 5,98 0,49 2,11 0,02 23,91 0,00 0,08 32,59
UKUPNI RESURSI 964,86 8,35 351,19 67,19 2.623,04 14,70 1,73 4.032,42
UKUPAN IZVOZ 62,85 0,15 30,15 0,12 210,73 0,14 0,01 304,14
- EU 27 6,49 0,15 1,14 0,04 106,47 0,00 0,00 114,29
- ostale zemlje 56,36 0,00 29,00 0,08 104,27 0,14 0,01 189,86
POČETNE ZALIHE 160,00 0,22 0,00 0,00 230,00 0,00 0,00 390,22
KONAČNE ZALIHE 360,00 0,05 0,00 0,00 80,00 0,00 0,00 440,05
PROMJENE ZALIHA 200,00 -0,17 0,00 0,00 -150,00 0,00 0,00 49,83
DOMAĆA POTROŠNJA 702,01 8,37 321,04 67,07 2.562,30 14,56 1,72 3.677,07
SJEME 53,97 0,23 9,08 1,29 7,06 1,47 0,00 73,10
GUBICI 25,75 0,08 5,58 1,96 125,25 0,38 0,02 159,02
STOČNA HRANA 119,34 0,15 234,60 59,99 2.361,23 12,71 0,70 2.788,73
- na farmi 119,34 0,15 208,74 59,99 2.051,98 12,71 0,70 2.453,62
- industrija stočne hrane 10,00 0,00 96,40 1,03 324,02 0,00 0,00 431,45
INDUSTRIJSKA POTROŠNJA 0,00 0,00 25,86 0,00 309,25 0,00 0,00 335,11
- industrija pića 0,00 0,00 70,55 0,00 14,77 0,00 0,00 85,31
PRERADA - prehrambeni proizvodi 463,99 4,20 1,23 0,00 51,95 0,00 0,00 521,37
LJUDSKA POTROŠNJA (gross) 502,95 7,90 1,23 3,83 54,00 0,00 1,00 570,91
LJUDSKA POTROŠNJA (net) 377,21 6,32 0,92 2,14 37,80 0,00 0,98 425,38
- po glavi stanovnika/kg 113,43 1,78 0,28 0,86 12,18 0,00 0,22 128,76
- po glavi stanovnika/ekvivalent brasna 85,07 1,43 0,21 0,48 8,53 0,00 0,22 95,94
STUPANJ SAMODOSTATNOSTI 122,27 48,74 86,94 97,40 97,76 86,09 70,38 101,32

Izvor podataka: Izračunato na temelju podataka DZS RH
*Ostalo žito (proso, heljda, kukuruz za siliranje zrna, tritikale itd.).
Proizvodnja (1000 tona) - žita su uključena u bilancu u formi zdravog (golog) zrna prosječne
težine s općim karakteristikama (sadržaj vode i nečistoća) u skladu s postojećim zakonima o standardima
kvalitete ili bilo kojim marketinškim standardima koji se nalaze na snazi. Sjeme je također uključeno u
bilancu. Podaci o zasijanim površinama, prinosu i proizvodnji preuzeti su iz Statističkog ljetopisa, DZS.
Raspoložive količine definirane su kao ukupni resursi (proizvodnja + uvoz), umanjeni za izvozne
količine tijekom kalendarske godine.
Vanjska trgovina - podaci o vanjskoj trgovini uključuju zrno i prerađevine. Proizvodi koji sadrže
žita su izraženi u ekvivalentima zrna. Oni se pojavljuju u vanjskoj trgovini, zalihama i domaćoj potrošnji.
Popis tih proizvoda (prerađevina) i "Eurostat"-ovi tehnički koeficijenti omogućavaju im da se pretvore u
ekvivalente zrna i uključe na temelju kombinirane nomenklature u bilancu. Primjerice, kod izrade bilance
za pšenicu u obzir se uzimaju podaci o pšeničnom brašnu, škrobu itd. Na taj način ova metoda
omogućuje potpuni pregled ponude i vanjske trgovine najvažnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Za pretvorbu prerađevina u ekvivalente zrna korišteni su tehnički koeficijenti (Tablica 22.).






65

Tablica 22. Primjer popisa proizvoda prema carinskoj tarifi i pripadajućim tehničkim
koeficijentima
Kombinirana
nomenklatura
(CN)
Opis proizvoda
Kod
proizvoda
(SBS)
Vrsta proizvoda
Tehnički
koeficijent
10019091
Obična pšenica za
sjetvu
B1111 Pšenica 1.00
11010015 Brašno od pšenice B1111 Pšenica 1.40
19052010 Medenjaci B1111 Pšenica 0,35
11041910 Pšenične pahuljice B1111 Pšenica 1.00
10020000 Raž B1121 Raž i suražica 1.00
11021000 Brašno od raži B1121 Raž i suražica 1.37
11029010 Brašno od ječma B1122 Ječam 1.37
10040000 Zob B1123 Zob 1.00
11029030 Zobeno brašno B1123 Zob 1.02
11041950 Kukuruzne pahuljice B1124 Kukuruz 1.10
11081200 Kukuruzni škrob B1124 Kukuruz 1.55
Izvor: Eurostat, 2007.
Primjer izračuna uvoza: U 2008. god. Hrvatska je uvezla 11,245 tis. tona kukuruznog škroba što
odgovara ekvivalentu od 17,43 tis. tona kukuruza (Objašnjenje: uvoznu količinu brašna od 11,245 tona
množimo s pripadajućim tehničkim koeficijentom 1,55).
Zalihe - podaci o stalnim (državnim) zalihama za žitar su državna tajna i nisu dostupni. Za neke
proizvode iz skupine žita (kukuruz, pšenica, ječam), kod kojih nije bilo moguće izraditi suvislu bilancu bez
kategorije stalne zalihe su procijenjene.
Domaća potrošnja - obuhvaća sve vidove upotrebe žita u referentnom razdoblju: sjeme, gubici,
stočna hrana, industrijska potrošnja te ljudska potrošnja (isključujući zalihe).
- Sjeme - podaci o utrošenim količinama sjemena u proizvodnji žita se izračunavaju temeljem
zasijanih površina i normativa sjemena po jedinici površine. Uključuje količinu žita koja se koristi
za sjetvu u sljedećem ciklusu proizvodnje.
- Gubici - količine koje se izgube tijekom poljoprivrednih radova na polju i na tržištu. Također se
javljaju tijekom skladištenja, prijevoza, prerade, pakiranja i sortiranja. Gubici su procijenjeni
između 2 i 5 % (ovisno o kulturi) od ukupne proizvodnje. Kod pšenice to je 3%, kukuruz 5%, raži i
suražice 2%, ječma 2%, zobi i mješavine 3%, ostalog žito 3%.
- Stočna hrana - količine utrošene za izravnu hranidbu stoke na farmi i industrijsku proizvodnju
stočne hrane.


66

- Industrijska potrošnja - količine koje se koriste u industriji za proizvodnju proizvoda koji nisu
namijenjeni za ljudsku potrošnju niti za ishranu stoke. Primjer: pšenica korištena za proizvodnju
industrijskog škroba, dekstrina i alkohola ili ječam za proizvodnju piva. Po konvenciji i u skladu s
pravilima o poljoprivrednim računima, alkoholna pića se smatraju industrijskim proizvodima.
- Prerada - količine žita koje se koriste za proizvodnju prehrambenih proizvoda (primjer: pšenica
korištena za proizvodnju tjestenine).
- Ljudska potrošnja - količine koje se koriste za ljudsku potrošnju, isključujući količine utrošene za
industriju pića. Ovaj podatak ne obuhvaća količine utrošen za industrijsku proizvodnju alkoholnih
pića i stočnu hranu i proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda.
- Neto ljudska potrošnja - izračunava se pretvaranjem bruto potrošnje u “hranjivu materiju” Pri
tome se koriste propisani tehnički koeficijenti. Kod pretvaranja žita u ekvivalent brašna korišteni
su slijedeći koeficijenti: pšenica 0,75, kukuruz 0,70, raž i suražica 0,80, ječam 0,75 te zob i
mješavine 0,56, proso i heljda i ostala žita 0,98.
Za sve ostale elemente proizvodno – potrošne bilance žitarica vidi objašnjenje u poglavlju 7.3.
7.3.2. Proizvodno – potrošne bilance za životinjski sektor
Bilance za životinjsku proizvodnju obuhvaćaju 3 glavne skupina proizvoda:
1. mlijeko i mliječni proizvodi (kravlje mlijeko, ovčje mlijeko, kozje mlijeko, mlijeko za piće,
vrhnje, kondenzirano mlijeko, punomasno mlijeko u prahu, obrano mlijeko u prahu, maslac, sir,
prerađeni sir);
2. meso (govedina, svinjetina, janjeće i kozje meso, konjsko meso, iznutrice, perad, divljač i
kunići)
3. jaja (jaja za potrošnju, jaja za leženje, proizvodi od jaja)
Opis pojedinih stavki proizvodno - potrošne bilance za životinjski sektor
Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci za proizvode životinjskog podrijetla biti će
objašnjen na primjeru bilance sirovog mlijeka i mliječnih prerađevina (Tablica 23. i Tablica 24.).







67

A. Elementi proizvodno - potrošne bilance sirovog mlijeka

1. Proizvodnja
2. Uvoz
3. Izvoz
4. Raspoložive količine = 1 (Proizvodnja) + 2 (Uvoz) – 3 (Izvoz)
5. Ishrana stoke
6. Gubici
7. Prerada
7.1. od toga isporučeno mljekarama
7.2. od toga prerada u kućanstvu
8. Ljudska potrošnja na farmi = 4 (Raspoložive količine) -5 (Hranidba stoke) – 6 (Gubici) -7
(Prerada)

B. Opis nomenklature za bilancu svježeg mlijeka
Tablica 23. Proizvodno-potrošna bilanca svježeg mlijeka u Hrvatskoj
za razdoblje od 2000. – 2008.
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
Proizvodnja ¹ 625,00 672,00 714,00 684,00 706,00 811,00 868,00 881,00 823,10
Uvoz
Izvoz
Raspoložive količine 625,00 672,00 714,00 684,00 706,00 811,00 868,00 881,00 823,10
Ishrana stoke¹ 74,00 78,00 75,00 48,00 56,00 67,00 78,00 77,00 64,00
Gubici 6,30 6,76 7,19 6,88 7,11 8,15 8,71 8,83 8,08
Isporučeno mljekarama 423,70 461,22 509,87 545,35 553,58 629,58 656,91 679,92 664,52
Prerada u kućanstvu 76,00 81,00 78,00 48,00 57,00 69,00 81,00 80,00 59,00
Potrošnja mlijeka u
kućanstvu 45,00 45,02 43,94 35,77 32,31 37,27 43,38 35,25 27,49
per capita u kg 10,27 10,14 9,92 8,09 7,32 8,45 9,86 8,03 6,20
Izvor podataka: Izračunato na temelju podataka DZS RH
- Proizvodnja sirovog mlijeka
Iskazana je proizvodnja kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka kod pravnih osoba, te na obiteljskim
poljoprivrednim gospodarstvima. Iskazano je ukupno pomuženo mlijeko u promatranom razdoblju
bez obzira na način mužnje. Nije uračunato mlijeko koje posiše pomladak.
- Ishrana stoke uključuje količinu mlijeka korištenog za izravnu ishranu stoke na farmi.
- Gubici - nastali pri mužnji i transportu na farmi. Ukupni gubici su procjenjeni.
- Isporučeno mljekarama - ukupne količine sirovog kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka isporučene
mljekarama za preradu.
- Prerada u kućanstvu - uključuje ukupnu količinu sirovog mlijeka utrošenu na preradu sira i
maslaca u domaćinstvu (ekspertna procjena do 2007., DZS prati ove podatke od 2008.)


68

- Potrošnja mlijeka u kućanstvu - uključuje utrošenu količinu sirovog mlijeka za ljudsku potrošnju
na farmi i izravnu prodaju.
A. Elementi proizvodno potrošačke bilance mliječnih prerađevina:
1. Proizvodnja
2. Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 3 (uvoz) – 5 (izvoz)
3. Uvoz = 3.1 (Eu) + 3.2 (Ostale zemlje)
3.1. Eu
3.2. Ostale zemlje
4. Resursi = 1 (Proizvodnja) + 3 (Uvoz)
5. Izvoz = 5.1 (Eu) + 5.2. (Ostale zemlje)
5.1. Eu
5.2. Ostale zemlje
6. Početne zalihe
7. Konačne zalihe
8. Promjene zaliha = 7 (završne) – 6 (početne)
9. Domaća potrošnja = 4 (Resursi) – 5 (Izvoz) – 8 (Promjena zaliha)
10. Gubici
11. Stočna hrana
12. Industrijska potrošnja
13. Prerada
14. Ljudska potrošnja = 9 (Domaća potrošnja) – 10 (Gubici) – 11 (Stočna hrana) - 12 (Industrijska
potrošnja) – 13 (Prerada)
15. Potrošnja po stanovniku = 14 (Ljudska potrošnja)/broj stanovnika
16. Samodostatnost = 9 (domaća proizvodnja)/domaća potrošnja X 100
B. Opis ulazne nomenklature za bilancu mliječnih prerađevina
Proizvodno – potrošačke bilance su izrađene za sljedeće kategorije mliječnih prerađevina:
- Svježi mliječni proizvodi isključujući vrhnje
- Vrhnje
- Koncentrirano mlijeko
- Mlijeko u prahu (punomasno mlijeko u prahu i obrano mlijeko u prahu)
- Maslac i mliječni namazi
- Sir i prerađeni sir
Prema Eurostatovoj metodologiji, kiselo vrhnje spada u svježe mliječne proizvode, a ugušćeno
vrhnje se vodi pod zasebnom kategorijom.




69

Tablica 24. Proizvodno – potrošna bilanca za mliječne prerađevine (000 tona), za 2008.god.
Svježi mliječni
proizvodi isključ.vrhnje Vrhnje
Koncentrirano
mlijeko
Mlijeko u
prahu
Maslac i
mliječni
namazi
Sir i prerađeni
sir
B4410 B4412 B4420 B4430-4440 B4450 B4460
Proizvodnja 467,61 9,52 0,73 2,73 9,49 36,01
Raspoložive količine 469,33 10,60 6,83 7,07 9,45 44,40
Ukupan uvoz 49,87 1,52 6,11 4,45 1,01 10,37
Eu- 27 19,55 1,41 6,11 4,45 0,91 8,90
ostale zemlje 30,32 0,11 0,00 0,00 0,09 1,47
Ukupni resursi 517,49 11,04 6,84 7,17 10,50 46,38
Ukupan izvoz 48,16 0,45 0,01 0,10 1,05 1,98
Eu- 27 7,45 0,00 0,00 0,05 0,01 0,10
ostale zemlje 40,71 0,44 0,01 0,05 1,04 1,88
Početne zalihe 8,99 0,06 0,17 0,07 0,75 1,98
Konačne zalihe 13,74 0,29 0,73 0,20 1,04 2,68
Promjene zaliha 4,75 0,23 0,56 0,13 0,29 0,70
Domaća potrošnja 464,57 10,37 6,27 6,94 9,16 43,70
Gubici 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
Stočna hrana 0,00 0,00 0,00 1,55 0,00 0,00
Industrijska upotreba 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
Prerada 0,00 0,00 0,00 2,91 0,45 0,86
Ljudska potrošnja 464,57 10,37 6,27 2,49 8,71 42,84
po glavi stanovnika (kg) 104,76 2,34 1,41 0,56 1,96 9,66
Stupanj samodostatnosti % 100,65 91,86 11,70 39,27 103,64 82,40

Izvor: Izračunato na temelju podatka DZS

U nastavku će biti objašnjeni samo najvažniji elementi i specifičnosti proizvodno potrošne bilance
mliječnih prerađevina.
- Proizvodnja - u bilanci mliječnih prerađevina korišteni su podaci o industrijskoj proizvodnji
mlječnih prerađevina. U prikazu bilance za maslac i sir industrijskoj proizvodnji je dodana
proizvodnja sira i maslaca na farmama za vlastitu potrošnju i prodaju na tržnicama (ekspertna
procjena).
Kod pretvorbe mliječnih prerađevina na mliječni ekvivalent korišteni su sljedeći koeficijenti:
Svježi mliječni proizvodi isključ.vrhnje 1,00
Vrhnje 1,60
Koncentrirano mlijeko 3,00
Mlijeko u prahu (punomasno mlijeko i obrano) 9,00
Maslac i mliječni namazi 13,50
Sir i prerađeni sir 6,00
Izvor:ekspertna procjena
- Raspoložive količine definirane su kao ukupni resursi umanjeni za izvozne količine mliječnih
prerađevina tijekom kalendarske godine.
- Vanjska trgovina - za preračunavanje mliječnih prerađevina na ekvivalent svježeg mlijeka
korišteni su SBS kodovi i tehnički koeficijenti (Vidi u opisu metodologije, poglavlje 8.3).
- Zalihe - podaci o zalihama na farmama i tržištu nisu dostupni, te se u bilanci koriste samo podaci
o zalihama u industrijskoj proizvodnji.


70

- Domaća potrošnja - obuhvaća svu moguću potrošnju mlijeka u referentnom razdoblju umanjenu
za promjenu zaliha.
- Stočna hrana - prema podacima DZS samo je mlijeko u prahu uključeno u industriju stočne
hrane.
- Prerada - uključuje količine mliječnih prerađevina namijenjenih za proizvodnju ostalih
prehrambenih proizvoda (Primjer: Ledo troši sir za proizvodnju Zagorskih štrukla).
- Ljudska potrošnja - količine proizvoda koje su izravno namijenjene za ljudsku prehranu, što
isključuje količine «skrivene u ostalim prehrambenim proizvodima» (zagorske štrukle).
Za sve ostale elemente proizvodno – potrošne bilance mliječnih prerađevina vidi objašnjenje u
poglavlju 7.3.


71

VIII OSNOVNE METODE U MARKETINŠKIM ISTRAŽIVANJIMA
Donošenje poslovnih odluka je svakodnevna zadaća upravitelja poduzeća. Za donošenje
ispravnih marketinških odluka potrebno je dobro poznavanje tržišta, odnosno poznavanje potrošača i
nepotrošača, konkurenata, distribucijskih kanala i sl.
Stoga, uspješno vođenje marketinga nije moguće bez prikupljanja podataka s tržišta koji će dati
odgovore na pitanje kako graditi marketinšku strategiju.
8.1. Načini prikupljanja tržišnih informacija
Razlikujemo dva načina prikupljanja marketinških informacija:
- Praćenje tržišta (kontinuirana istraživanja) predstavlja stalno, kontinuirano prikupljanje
podataka, a služi sagledavanju vlastitog položaja i općih promjena na tržištu koje pomaže u
donošenju odluka vezanih uz poslovanje poduzeća/gospodarstva.
- Istraživanje tržišta (problemski orijentirana istraživanja) odnose se uglavnom na jednokratna
istraživanja koja se provode radi rješavanja postojećeg problema i razumijevanja tržišnih
zbivanja.
Istraživanje tržišta predstavlja primjenu znanstvenih metoda u procesu prikupljanja, obrade i
interpretacije tržišnih informacija u svrhu dobivanja informacija potrebnih za odlučivanje i rješavanje
problema na području tržišnog poslovanja (marketinga).
Pružanje relevantnih informacija osnovni je cilj istraživanja, zbog toga informacije dobivene
istraživanjem tržišta moraju biti objektivne, iscrpne i pravovremene.
8.2. Vrste podataka
Postoje dvije osnovne vrste podataka koje se koriste u marketinškim istraživanjima, a razlikuju
se prema prikupljanja:
1. Sekundarni podaci su podaci koji su već prikupljeni i zabilježeni u drugim istraživanjima i za
druge svrhe. Ti podaci su povijesni i prikupljaju se istraživanjem za stolom (eng. desk research),
odnosno bez kontakta s ispitanicima ili subjektima istraživanja.
Sekundarni podaci u odnosu na primarne se mogu brže prikupiti (ako su dostupni) te su često
jeftiniji. Međutim, vrlo često oni ne odgovaraju točno na problem koji se istražuje. Razlikujemo:
- unutarnje sekundarne podatke (podaci iz samog poduzeća kao što su podaci o prodaji, nabavi,
računovodstveno-financijska izvješća i sl.)


72

- vanjske sekundarne podatke koji obuhvaćaju podatke objavljene u publikacijama međunarodnih
organizacija, nacionalnih državnih zavoda za statistiku, drugih državnih organizacija i ureda,
podatke objavljene u znanstvenim i stručnim časopisima, Internet i sl.
2. Primarni podaci obuhvaćaju podatke dobivene istraživanjima koja se provode radi rješavanja
konkretnog tržišnog problema koristeći različite kvalitativne ili kvantitativne tehnike. Obično se
prikupljaju kad nisu dostupni sekundarni podaci ili su ti podaci zastarjeli odnosno nedostatni za
rješavanje postojećeg problema.
Primarni podaci se prikupljaju različitim metoda prikupljanja podataka na terenu. Neki od
najčešćih primarnih podataka koje zanimanju marketinške menadžere su:
demografska i socioekonomska obilježja potrošača;
psihigrafska obilježja, stil života, mišljenja i stavovi potrošača;
svjesnost/znanje, namjere i motivi potrošača;
ponašanje pojedinaca i grupa.
8.3. Metode prikupljanja primarnih podataka
U marketinškim istraživanjima se koriste tri temeljne metode prikupljanja primarnih podataka:
1. Metoda promatranja / opažanja
2. Metoda ispitivanja
3. Eksperimentalna i laboratorijska metoda /pokus
Odabir metode istraživanja ovisi o vrsti podataka koje je potrebno prikupiti, kao i o količini novca
koju je netko spreman potrošiti da bi se prikupili određeni podaci.
8.3.1. Metoda promatranja / opažanja
Promatranje odnosno opažanje predstavlja uočavanje i bilježenje činjenica i događaja vezanih uz
relevantne ljude, akcije ili situacije. Kod ovog načina prikupljanja podataka osobe čije ponašanje se prati
ne sudjeluju izravno u istraživanju (ne postavljaju im se pitanja).
Promatranje se koristi kad ljudi ne žele ili ne mogu osigurati određene informacije (npr. točno
vrijeme provedeno ispred police s određenim proizvodom). Tako u nekim slučajevima, promatranje može
biti jedini način za dobivanje potrebnih informacija.
Ova metoda istraživanja se koristi i kad se zahtijeva velika točnost rezultata te kad druge metode
ne jamče dovoljnu pouzdanost rezultata.


73

Promatranje se, u pravilu, provodi prema unaprijed zacrtanom planu, a samo istraživanje provode
za to obučene osobe koje moraju biti pouzdane i objektivne glede predmeta promatranja. U slučaju
promatranja i bilježenja informacija od strane čovjeka govorimo o sustavnom promatranju, dok se
promatranje uz pomoć tehničkih uređaja naziva snimanje.
Prednosti metode promatranja su:
podaci su precizni i objektivni, jer se događaji bilježe upravo onako kako su se dogodili;
uklonjen je utjecaj anketara koji može biti pristran;
rezultati ne ovise o dobroj volji ispitanika, jer oni niti ne sudjeluju izravno u istraživanju.
Ograničenja metode promatranja su slijedeća:
moguće je bilježiti samo sadašnje vrijeme, a ne buduća kretanja (npr. planove i namjere) ili prošlo
vrijeme (npr. navike i ponašanje u prošlosti);
budući da se bilježe samo činjenice, situacije i zbivanja, nije moguće utvrditi psihološke elemente
koji utječu na ponašanje potrošača (npr. stavovi, motivi, mišljenja, osjećaji);
razmjerno dugo vrijeme trajanja prikupljanja podataka;
visoki troškovi promatranja;
obrada i analiza podataka zahtijeva dosta vremena i stručne osobe za njihovo dešifriranje.
8.3.2. Metoda ispitivanja
Ispitivanje je najraširenija metoda prikupljanja primarnih marketinških informacija. Sastoji se od
postavljanja pitanja osobama od kojih se podaci prikupljaju. Pitanja se mogu postavljati bilo usmenim, bilo
pismenim putom.
Ispitivanje se može usredotočiti na činjenične informacije o pojedincima, ali ispitivanjem je
moguće prikupiti i npr. mišljenja i stavove ispitanika.
Prednosti metode ispitivanja su:
velika fleksibilnost – ispitivanje se može koristiti za prikupljanje različitih vrsta informacija (od
činjenica do stavova, mišljenja, motiva) u različitim tržišnim situacijama;
moguće je prikupiti podatke koji se odnose na prošlost, sadašnjost i budućnost;
znatno brže prikupljanje podataka u odnosu na promatranje;
relativno niži troškovi u odnosu na metodu promatranja.
Ograničenja metode ispitivanja su slijedeća


74

kvaliteta ovisi o motiviranosti ispitanika, njegovoj iskrenosti, pamćenju i sposobnosti davanja
točnih odgovora;
sudjelovanje anketara može dovesti do pogrešaka kao što je sugeriranje odgovora;
nedovoljno dobar odabir uzorka ispitanika može dovesti do pogrešnih zaključaka.
Načini kontaktiranja ispitanika u ispitivanjima
Kod prikupljanja primarnih podataka metodom ispitivanja koristi se nekoliko uobičajenih načina
kontaktiranja ispitanika: osobno, telefonski, poštom, elektronski (e-poštom ili putem web anketa) odnosno
kombinacijom navedenih tehnika.
Osobno (pojedinačno ili grupno) ispitivanje
Osobno ispitivanje se sastoji od razgovora između anketara i ispitanika, pri čemu anketar
postavlja pitanja i upisuje odgovore. Ovaj način ispitivanja omogućuje anketarima da dodatno pojasne
pitanja ispitanicima, što povećava točnost odgovora. Osim toga, nazočnost anketara povoljno djeluje na
suradnju ispitanika te ih potiče na istinito odgovaranje i ne izostavljanje pojedinih odgovora.
Kod osobnog ispitivanja moguće je koristiti i dodatna pomagala, npr. uzorke proizvoda, primjere
pakiranja ili promičbenih poruka.
Osobno ispitivanje u pravilu povećava odaziv ispitanika u istraživanju, te olakšava sudjelovanje i
onim ispitanicima koji su manje obrazovani te nisu navikli sami upisivati odgovore.
Međutim, osobno ispitivanje je dugotrajnije i skuplje od ostalih tehnika prikupljanja podataka.
Ispitanici u takvom ispitivanju ne mogu ostati anonimni, što može dovesti do odbijanja ili iskrivljavanja u
odgovaranju. Ovakav način kontaktiranja ispitanika zahtijeva dobru obučenost anketara.
Telefonsko ispitivanje
Telefonski način kontaktiranja se razlikuje od osobnog samo po tome što se ispitivanje obavlja
posredno, putem telefona.
Telefonskim ispitivanjem je najlakše doći do velikog broja podataka u relativno kratkom vremenu,
te su troškovi ovakvog načina ispitivanja znatno manji u usporedbi s osobnim ili poštanskim ispitivanjem.
Telefonski razgovor (ispitivanje) ne smije biti predugačko jer bi ispitanik mogao prekinuti
razgovor. Nedostatak vizualnih pomagala mora biti prilagođen telefonskom ispitivanju, te se na taj način
ne mogu prikupiti npr. podaci o prihvatljivosti dizajna ambalaže.




75

Poštansko ispitivanje
Jednako kao i kod elektronskog kontaktiranja ispitanika, u poštanskom ispitivanju ispitanik je
odgovoran za pravilno čitanje i tumačenje pitanja, te za upisivanje odgovora.
Komuniciranjem putem pošte moguće je ispitati i one osobe koje nisu voljne osobno kontaktirati ili
na čije bi odgovore anketar mogao utjecati ili ih iskriviti. Kod ovakvog načina komuniciranja ispitanici
imaju dovoljno vremena da razmisle o odgovorima, te imaju mogućnost ispravka odgovora.
Nedostatci poštanskog ispitivanje su mala kontrola tijekom prikupljanja podataka (npr. ne zna se
tko je u kućanstvu ispunio upitnik), mogućnost krivog interpretiranja pitanja, relativno dugo vrijeme
trajanja ispitivanja i mali postotak vraćenih pisama.
Elektroničko ispitivanje
Elektroničko ispitivanje uključuje ispitivanje putem e-mail, web anketa, interaktivnog kioska.
Mogućnost uporabe ovakvog načina komuniciranja s ispitanicima ovisi o njihovoj uporabi računala te o
vrsti i brzini softwera koji posjeduju.
Elektroničko ispitivanje omogućuje veliku brzinu, male troškove distribucije upitnika i mogućnost
prikupljanja velikog broja odgovora. Međutim, u ovakvim istraživanjima se ne može kontrolirati brzina
povrata odgovora te kod web anketa niti uzorak ispitanika.
Web ankete omogućuju uporabu audio-vizualnih efekata, ali i prilagodbu pitanja svakom
ispitaniku (prema prethodno odabranim odgovorima). Kod web anketa nema dodatnih troškova za unos
podataka.
Za razliku od web-ankete u e-mail istraživanju nije zajamčena anonimnost ispitanika.



76

Instrumenti za prikupljanje podataka
U prikupljanju primarnih podataka se koriste sljedeće vrste instrumenata: anketni upitnik,
podsjetnik za intervju te mehanički uređaji.
Anketni upitnik
Anketni upitnik je daleko najčešći instrument za prikupljanje podataka u marketinškim
istraživanjima. Sastoji se od niza pitanja koja se postavljaju ispitanicima, te prostora za upisivanje njihovih
odgovora.
Sastavljanje anketnog upitnika vrlo je važna faza u procesu istraživanja, jer je istraživanje toliko
dobro koliko su dobra pitanja koja su u njemu postavljena. U sastavljanju anketnog upitnika treba voditi
računa:
- koja pitanja postaviti (ovisi o cilju istraživanja);
- o vrsti pitanja koja će se koristiti (otvorena pitanja bez ponuđenih odgovora ili zatvorena pitanja s
ponuđenim odgovorim);
- o načinu oblikovanja pitanja (poželjno koristiti jednostavne, neposredne i nesugestivne
formulacije);
- o redoslijedu pitanja (na početku se obično postavljaju pitanja o ponašanju – činjenice, zatim
pitanja o stavovima i namjerama, te na kraju osobna pitanja).















77

Npr.
ANKETNI UPITNIK
- paradajz paprika -
1. Rabite li paradajz papriku u vašoj prehrani? U koje svrhe? (moguće više odgovora)

‰ svježu za
salatu
‰ svježu za
kiseljenje
‰ svježu za
punjenje
‰ «industrijsk
u» kiselu
‰ ne koristi

2. Koliko kupujete svježe paradajz paprike u jednoj kupnji? (po jedan odgovor)

‰ za dnevnu uporabu ‰ na vreće
3. Koliko Vam je važno …kad kupujete svježu paradajz papriku? 1 = potpuno nevažno 5 = jako važno
potpuno nevažno jako važno
izgled ploda 1 2 3 4 5
veličina ploda 1 2 3 4 5
boja ploda 1 2 3 4 5
miris paprike 1 2 3 4 5
porijeklo /proizvođač 1 2 3 4 5
cijena 1 2 3 4 5

4. Jeste li čuli za Virovitičku papriku?

‰ da ‰ ne

5. Ima li Virovitička paprika neke prednosti pred ostalim paprika i ako da koje?


6. Spol

7. Dob

79

Podsjetnik za intervju
Podsjetnik za intervju je instrument koji se koristi kod provedbe dubinskih intervjua (ako je
sugovornik jedna osoba) ili grupnih intervjua (razgovor s grupom ljudi). Sastoji se od određenog broja
pitanja koja služe ispitivaču da vodi intervju u zadanom smjeru.
Npr.
Informacije i prehrana (10 min)
Informirate li se pri odabiru hrane? Koliko su uopće važne informacije kod odabira hrane? Gdje se
informirate o hrani koju kupujete, kome vjerujete? Vjerujete li u hranu koja ima certifikate neovisnih
ustanova?
Što znate o “kravljem ludilu”? Imate li strah? Je li utjecala pojava kravljeg ludila na Vašu potrošnju
mliječnih proizvoda?
Važnost “dokaza”, certifikata da se radi o sigurnom proizvodu, tko je moguća institucija od povjerenja za
kontrolu postupka?
Mehanički uređaji
Iako je anketni upitnik uz podsjetnik za intervju najčešći instrument prikupljanja primarnih
podataka, u marketinškim istraživanjima se koriste i mehanički uređaji. U mehaničke instrumente
ubrajaju se:
psihogalvanometar - bilježi neznatni stupanja znojenja koje je posljedica emocionalnih
podražaja, primjerice kad se mjeri intenzitet interesa ili emocije koje kod neke osobe pobuđuje
neki oglas ili slika;
“kamera oka” - koristi se za proučavanje pokreta oka ispitanika da bi se vidjelo na kojoj se točci
oko, tj. pažnja ispitanika najprije zaustavi, odnosno kako se dugo oči zadržavaju na danom
objektu itd.;
“audiometar“ - kutija koja se zakači na TV prijamnik, a spojena je s daljinskim upravljačem; služi
za mjerenje učestalosti gledanja pojedinih TV kanala);
video kamera i sl.
Ovi instrumenti nisu često u uporabi zbog njihove cijene, te je ponekad teško interpretirati
rezultate dobivene takvim istraživanjem.
8.3.3. Eksperimentalna metoda /pokus
Dok je promatranje najprikladnija metoda za izviđajna (eksplorativna) istraživanja, a ispitivanje
za opisna (deskriptivna) istraživanja, kad se želi istražiti na koji način jedna pojava utječe na drugu
pojavu (uzročna ili kauzalna istraživanja) najčešće se koristi eksperimentalno istraživanje odnosno
pokus.


80

Pokus predstavlja namjerno izazivanje određene pojave da bi se ta pojava mogla opažati i/ili
mjeriti. Pokusi u marketinškim istraživanjima se provode ili u laboratoriju (npr. kušanje i ocjenjivanje
novog proizvoda u umjetnim, strogo kontroliranim uvjetima) ili na terenu (npr. kušanje i ocjenjivanje
određenog novog proizvoda u kućanstvu, odnosno u stvarnim uvjetima potrošnje).
Sljedeće su prednosti pokusa:
budući da pokus isključuje svaku dvosmislenost, smatra se apsolutno objektivnom metodom u
marketinškim istraživanjima; podaci su precizni i objektivni jer se događaji bilježe upravo onako
kako su se dogodili;
daje najbolje odgovore kod odabira novog proizvoda, ambalaže, promičbenog nastupa i sl.
Ograničenja pokusa su slijedeća:
troškovi pokusa su relativno visoki, posebice u usporedbi s ostalim metodama prikupljanja
podataka;
vrlo često je teže pridobiti ispitanike za sudjelovanje u ovakvom načinu istraživanja.
Npr.
Ako se želi ispitati utječe li puštanje glazbe na vrijeme zadržavanja kupaca u trgovini, poželjno je
povesti pokus pri čemu će se jednoj skupini ispitanika puštati glazba, dok će druga skupina ispitanika
kupovati bez glazbe. Usporedbom vremena zadržavanja kupaca jedne i druge skupine moguće je
utvrditi utječe li i kako glazba na vrijeme zadržavanja kupaca u trgovini.
8.4. Metode obrade podataka i analiziranja rezultata
Analiza podataka uključuje kodiranje i uređivanje podataka te obradu podataka. Za analizu
prikupljenih primarnih podataka se najčešće koriste statističke metode obrade podataka.
Razlikujemo jednovarijatne, dvovarijatne i multivarijatne statističke metode analize podataka.
Jednovarijatne metode analize podataka predstavljaju analizu varijabiliteta ispitanika u jednoj
varijabli (obilježju). U ovom pristupu svaka se varijabla proučava nezavisno od drugih varijabli. U ove
metode obrade podataka ubrajamo frekvencije i distribucije podataka.








81

Npr.
Socio - demografska obilježja ispitanika
%

100
Spol
Muško 45.5
Žensko 54.5
Dob (godine)
18-35 20.8
36-55 55.4
55+ 23.8
Obrazovanje
Osnovna škola 1.0
Srednja škola 45.5
VSŠS / VSS 53.5
Mjesto odrastanja
Grad 38.6
Selo 61.4
Dvovarijatnim metodama se analizira međusobni odnos dviju varijabli, odnosno utvrđuje se
povezanosti između pojava bilo da se radi o kauzalnom (uzročno-posljedičnom) odnosu ili samo
korelaciji.
Najčešće dvovarijatne metode obrade podataka u marketinškim istraživanjima su hi-kvadrat test
i t-test, Mann-Whitney U test.
Multivarijatnim metodama se analizira međusobni odnos više od dvije varijable istovremeno. U
najčešće korištene multivarijatne metode u marketinškim istraživanjima se ubrajaju analiza varijance,
regresijska analiza, faktorska analiza, cluster analiza, conjoint analiza….
8.5. Metode prezentiranja rezultata
Rezultati trebaju zorno prikazati odgovore na postavljene ciljeve istraživanja, a mogu se prikazati
na nekoliko načina:
a) verbalno /opisno
Npr. Nešto više od polovice ispitanika nije sklono niti kušati sirni namaz s okusom čokolade, pri
čemu je udio muških ispitanika koji ne bi željeli niti kušati takav proizvod (54,2%) nešto veći od udjela
ženskih ispitanika (50,1%).







82

b) tabelarno
Jeste li već kušali
sirni namaz s
okusom
čokolade?

Spol

Da
Ne, ali bih rado
kušala/o
Ne, niti ne želim
kušati
UKUPNO
Muško 15,3 % 30,5% 54,2%
100%
Žensko 23,74% 26,2% 50,1%
100%
c) grafički

Tablice i grafički prikazi trebaju govoriti “sami za sebe”, odnosno biti jasni i razumljivi.


83

8.6. Proces istraživanja tržišta
Proces istraživanja tržišta sastoji se od nekoliko faza – slika 1.















Definiranje problema i ciljeva istraživanja
Definiranje problema je prvi i najvažniji korak u procesu istraživanja. U ovoj fazi istraživanja
tržišta treba odgovoriti na pitanja: što se želi saznati, zbog čega je istraživanje potrebno, koje odluke će
se donijeti na temelju prikupljenih informacija.
Cilj(evi) istraživanja moraju biti jasni, vremenski, prostorno i novčano ograničeni te izvedivi.
Npr.
Budući da su konkurenti izbacili na tržište proizvod s novim okusom (sirni namaz s čokoladom), postoji
potreba da i naša firma plasira na tržište sličan proizvod. Stoga je firma odlučila razviti novi, sličan
proizvod i plasirati ga na tržište. Izrađene su tri različite recepture novog proizvoda, te je potrebno
utvrditi koji prototip proizvoda će tržište najbolje prihvatiti.
Odabir izvora podataka i vrste istraživanja
U ovoj fazi istraživanja je potrebno odlučiti hoće li se za rješavanje postavljenog problema
koristiti sekundarni ili primarni izvori podataka. Nakon toga je potrebno odrediti najprikladniju vrstu
istraživanja za prikupljanje potrebnih podataka.
Definiranje problema i ciljeva istraživanja
Odabir izvora podataka i vrste istraživanja
Odabir metode prikupljanja podataka

Odabir uzorka i prikupljanje podataka
Analiza podataka i interpretacija rezultata
Sastavljanje izvješća istraživanja


84

Npr.
Budući da želimo ispitati koju od novih receptura sirnog namaza s okusom čokolade potrošači najbolje
prihvaćaju, potrebno je provesti istraživanje potrošača (prikupljanje primarnih podataka), koje će uključiti
kušanje navedenih proizvoda odnosno senzorni test (testiranje prototipa proizvoda - pokus).
Odabir metode prikupljanja podataka
Nakon donošenja odluke o vrsti potrebnih podataka i načinu prikupljanja tih podataka, potrebno
je odrediti metodu kojom će se predviđeni podaci prikupiti. Odabir metode prikupljanja podataka ovisi o
raspoloživim sredstvima i vremenu koje nam stoji na raspolaganju.
Npr.
Prikupljanje podataka o prihvaćanju pojedinih receptura sirnog namaza s okusom čokolade će se
provesti izravnim anketnim ispitivanjem potrošača s dodatkom kušanja u kontroliranim uvjetima
(kombinacija ispitivanja i eksperimenta). Na taj način će se ispitati koliko se potrošačima sviđaju
određeni okusi, ali i utvrditi kojim potrošačima se ti okusi sviđaju više, a kojima manje.
Odabir uzorka i prikupljanje podataka
Prije samog procesa prikupljanja podataka, potrebno je odrediti uzorak na kojem će se vršiti
prikupljanje podataka. Uzorak predstavlja dio, odnosno podskup, populacije (osnovnog skupa) koji će
biti podvrgnut istraživanju.
Pri odabiru uzorka treba voditi računa prvenstveno o populaciji istraživanja (npr. kod ispitivanja
preferencija prema žitnim pahuljicama treba li ispitivati djecu koja jedu pahuljice ili roditelje koji ih
kupuju) te o načinu odabira i veličini uzorka.
Uzorci mogu biti slučajni (zasnovani na vjerojatnosti) te namjerni (nisu zasnovani na
vjerojatnosti).
Uzorak mora svojom veličinom biti takav da odgovori na postavljena pitanja s određenom
točnosti i određenim stupnjem pouzdanosti. Veličina uzorka ovisi o postavljenom problemu i ciljevima
istraživanja, te o veličini populacije.
Nakon definiranja uzorka, potrebno je odrediti način kontaktiranja ispitanika (osobno, telefonom,
poštom, elektronski, odnosno kombinacije navedenih tehnika kontaktiranja).
Potrebne podatke može prikupiti ili samo poduzeće ili se taj dio istraživanja može prepustiti
specijaliziranoj agenciji.
Npr.
Populaciju ispitanika u navedenom istraživanju čine svi potrošači koji konzumiraju sirne namaze, a
istovremeno jedu i čokoladu. Među tim potrošačima je potrebno odabrati određeni broj ispitanika koji će
sudjelovati u istraživanju. Budući da se radi o senzornom testiranju, koristit će se namjerni uzorak koji
će obuhvatiti 50 ispitanika.



85

Analiza podataka i interpretacija rezultata
Prikupljeni podaci se kontroliraju, provjerava se njihova logična vrijednost, kodiraju se i
analiziraju najčešće uz pomoć odgovarajućih statističkih metoda.
Razvojem računalne tehnike analiza podataka je uvelike olakšana, te se danas gotovo isključivo
sve analize vrše uz pomoć računala. Najčešći računalni program koji se koristi u marketinškim
istraživanjima je SPSS.
Interpretacija rezultata predstavlja postupak pretvaranja podataka u informacije.
Npr.
Od kušana tri proizvoda ispitanici su najvećom ocjenom ocijenili prototip I (prosječna ocjena na ljestvici
od 5 stupnjeva, pri čemu 5 znači jako mi se sviđa, a 1 uopće mi se ne sviđa, iznosi 4,03), zatim prototip
III (prosječna ocjena 3,86) i na kraju prototip II (3,45).
Donošenje zaključaka i sastavljanje izvješća istraživanja
Posljednji korak istraživačkog procesa je donošenje zaključaka. Zaključci bi trebali biti tako
doneseni da pomognu u rješavanju problema koji su definirani u prvom koraku istraživačkog procesa.
Izvješće predstavlja pisanu prezentacija rezultata u obliku pogodnom za odlučivanje. U izvješću
se prikazuje problem istraživanja, način provedbe istraživanja i rezultati istraživanja te se predlažu i
obrazlažu preporuke za daljnje djelovanje.
Rezultate istraživanja dalje koriste marketing menadžeri za donošenje poslovnih odluka.
Npr.
Na temelju rezultata provedenog istraživanja moguće je zaključiti da se ispitanicima svidio prototip I, te
da su ga ocijenili relativno visokom ocjenom. Stoga je opravdano (sa stanovišta potrošača) krenuti u
proizvodnju i trženje tog proizvoda.











86

IX ZNANOST I METODOLOGIJA
Znanost nas opskrbljuje istinitim činjenicama o svijetu, tj. to joj je cilj i zbog toga ima značajnu
ulogu i svrhu za društvo. Da bi to pokušala postići, znanost je razvila metodologiju pomoću koje dolazi
do zaključaka. Metodologija obuhvaća načine stvaranja i analiziranja podataka pomoću kojih
provjerava, prihvaća ili odbacuje teorije. Bez sustavne proizvodnje znanja, otkrića pojedine znanstvene
discipline bi se mogla smatrati nagađanjem ili čak zdravorazumskim, ali proizvoljnim tvrdnjama.
Metodologija obuhvaća detaljne istraživačke metode i tehnike pomoću kojih se prikupljaju podaci, te
općenitijim filozofijama na kojima se temelje sakupljanje i analiza podataka. Upravo metodologija čini
znanost time što propisuje načine i/ili postulate za prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka.
9. 1. Društvene znanosti i metodologija
Društvene znanosti imaju za cilj proučavanje društva, i shodno tome razvile su se posebne
metode istraživanja prilagođene proučavanju različitih društvenih pojava. Sociologija, jedna od
društvenih znanosti, nastala je u Europi u 19. st., u razdoblju kada je industrijalizacija dovela do velikih
društvenih promjena koje su pratile i intelektualne promjene dajući znanosti status u društvu značajniji
nego ikada do tada. Tvrdilo se da je znanost sposobna proizvesti objektivno znanje koje se može
upotrijebiti za rješavanje ljudskih problema i uvećavanje ljudskog proizvodnog kapaciteta do, u to
vrijeme, nezamislivih razmjera.
U ranijim fazama razvoja društvenih znanosti razvijala se metodologija po uzoru na
metodologiju prirodnih znanosti. Što dalje, to su se više razvijala razmišljanja i teorije prema kojima je
ljudsko ponašanje bitno različit predmet istraživanja od prirodnog svijeta, te da prema tome treba i
posebne metode istraživanja. Tako se s vremenom počela razlikovati kvantitativna i kvalitativna
metodologija, obje korištene u istraživanjima u području društvenih znanosti.
9. 1. 1. Kvantitativna metodologija
Kvantitativna metodologija obuhvaća numeričke, statističke metode, pa se prema tome i služi
podacima koji su izraženi u brojkama (popisi stanovništva, klasifikacije, rezultati anketnih istraživanja
koje je moguće numerički analizirati itd.). Najraniji takav pristup jest pozitivizam – znanstveno
istraživanje društva se mora ograničiti na prikupljanje informacija o fenomenima koje je moguće
objektivno promatrati i klasificirati, sociolozi/ginje se ne trebaju interesirati za unutarnja značenja,
motive, osjećaje, emocije i sl. jer takva mentalna stanja postoje samo u svijesti neke osobe, pa ih nije
moguće opažati niti mjeriti ni na kakav objektivan način. Ipak, društvene činjenice su smatrane stvarima,
pa su se tako sociolozi/ginje bavili/e proučavanjem fenomena poput sustava vjerovanja, običaja,


87

društvenih institucija. Danas su uobičajena i razrađena istraživanja npr. stavova i vrednota, premda su
to neopipljive stvari, no nisu zbog toga manje društvene činjenice.
U kvantitativnim istraživanjima koristimo se statističkim podacima jer je prema pozitivizmu
jedna od najvažnijih svrha sociološkog istraživanja objektivno klasificirati društveni svijet. Dakle,
korištenjem klasifikacije moguće je izbrojiti skupove opazivih društvenih činjenica i tako stvoriti statistike.
Traženje povezanosti između različitih društvenih činjenica jest idući korak u pozitivističkoj metodologiji.
Tu povezanost nazivamo korelacijom – tendencija dviju ili više stvari da se nalaze zajedno. Korelacija
sama po sebi ne znači da jedna pojava uzrokuje drugu. Kada se utvrdi korelacija, nakon toga se traga
za kauzalnim vezama tj. uzročno-posljedičnim vezama. Kako bi točnije protumačili korelaciju između
određenog broja društvenih pojava, možemo upotrijebiti multivarijatnu analizu pri čemu identificiramo
nezavisne i zavisne varijable, te pomoću računala i posebnih tehnika i sofisticiranih istraživačkih
postupaka analiziramo ovisnost zavisnih varijabli (pojava na koju utječe neka druga pojava) od
pretpostavljenih nezavisnih varijabli (pojava koja utječe na neku drugu pojavu).
9. 1. 2. Kvalitativna metodologija
Kvalitativna metodologija je alternativa kvantitativnoj. Prema kvalitativnim pristupima (koji se još
nazivaju i interpretativnima) podatke o ljudskom ponašanju nije primjereno prikupljati, analizirati i
interpretirati putem pozitivističkih metoda jer se na taj način ne može doprijeti do značenja ljudskog
djelovanja. Temelj sociologije, prema kvalitativnim metodolozima/ginjama jest interpretacija društvenog
djelovanja, a to djelovanje se može razumjeti samo interpretacijom značenja i motiva na kojima se
zasniva. Kvalitativni podaci su bogatiji i dublji. Ljudi imaju svijest, oni vide, interpretiraju i doživljavaju
svijet pomoću značenja, aktivno konstruirajući svoju vlastitu društvenu zbilju. Zadatak interpretativne
sociologije jest da razumije društveno djelovanje. Razumijevanje je tu ključno, naspram kauzalnog
objašnjenja koje je temeljni cilj pozitivističkog (kvantitativnog) pristupa (iako interpretativni pristupi ne
isključuju kauzalno zaključivanje). Kvalitativni podaci se obično daju riječima, no mogu biti i mnogo više
od riječi ili teksta. Fotografije, video i zvučni zapisi mogu se također smatrati kvalitativnim podacima.
Kvalitativni podaci koji se iskazuju riječima, opisima, dubinskim prikazima, transkripti intervjua…
vjerojatnije će dati istinitu sliku načina života, ljudskih iskustava, stavova, mišljenja itd. Jedna od
najčešće korištenih kvalitativnih metoda jest metoda (dubinskog) intervjua, a u novije vrijeme je sve
češće korištenje metode studije slučaja (case study). Osim različitih metoda prikupljanja kvalitativnih
podataka, također postoje i različite metode analize kvalitativnih podataka.
Iako razlikovanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka može biti korisno, među njima se često
uvodi vrlo oštra distinkcija koja može biti štetna. Iako je različitost u mišljenjima uobičajena pa i poželjna
u znanosti, u nekim područjima društvenih istraživanja razlikovanje kvalitativno-kvantitativno vodi do


88

stvaranja suprotstavljenih strana i tvrdnji o superiornosti jedne vrste podataka nad drugom. Oni koji
zagovaraju kvantitativne podatke za njih tvrde da su "teži", "rigorozniji", "uvjerljiviji" i "znanstveniji", dok,
nasuprot tome, oni koji zagovaraju kvalitativne podatke za njih tvrde da su "osjetljiviji", '' dublji'',
"iznijansiraniji", "detaljniji" i "kontekstualni". U novije vrijeme neki sociolozi preispituju potrebu za krutom
podjelom između kvantitativne i kvalitativne metodologije i zagovaraju spajanje oba pristupa, odnosno
kombiniranje kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja kako bi se dobila što potpunija slika društvene
zbilje.
Ukratko, znanost jest misaona interpretacija dijela stvarnosti, koja je zasnovana na istraživanju,
a znanost o društvu pojmovna interpretacija društvene stvarnosti zasnovana na činjenicama te
stvarnosti. Tu se opća mišljenja povezuju s pojedinačnim iskustvenim doživljajem, a na temelju
reprezentativnog broja iskustvenih doživljaja se uspoređuje, apstrahira nebitno, generalizira bitno. Iako
postoje znanosti čija je apsolutna vrijednost u promišljanju općeg i pojedinačnog ljudskog bivanja (npr.
filozofija), vrlo je važna i praktična vrijednost tj. primjena znanstvenih spoznaja.
9. 2. Istraživački proces
Budući da znanost teži objektivnosti, kako bi se izbjegle pristranosti u znanstvenom istraživanju
potrebno je identificirati vrijednosti koje mogu utjecati na istraživanje. Kako bi se vjerojatnost pristranosti
(predrasuda, krivih premisa, nevaljanih zaključaka) smanjila na najmanju moguću mjeru ili izbjegla,
znanstvenici/e koriste:
- Alternativne i nulte hipoteze
- Rezultate i zaključke dati drugim istraživačima
- Provjeravati odnos premisa, podataka, zaključaka
- Precizno definirati ključne pojmove
- Napustiti tradicionalna shvaćanja ako na to upućuju podaci
- Što točnije prikupljati podatke.
Znanstveno istraživanje se sastoji od teorijskih i empirijskih aktivnosti (što znači da znanstveno
istraživanje ne počinje izlaskom na teren, i npr. anketiranjem). Istraživački proces se sastoji od:
Teorijske aktivnosti
1. Izbor i definiranje problema istraživanja
2. Određivanje područja znanstvene analize
3. Definiranje pojmova i pojmovna analiza


89

4. Određivanje ciljeva istraživanja
5. Postavljanje hipoteze/a
Empirijske aktivnosti
6. Identifikacija i klasifikacija varijabli
7. Operacionalizacija varijabli
8. Izrada nacrta istraživanja
9. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
10. Planiranje i provedba terenskog dijela istraživanja
11. Sređivanje i obrada/analiza podataka
12. Interpretacija podataka
13. Pisanje znanstvenog izvještaja
U nastavku ćemo objasniti neke od važnih koraka u znanstveno-istraživačkom procesu:
Definiranje pojmova i pojmovna analiza - rad na relevantnoj literaturi uključuje teorijsko
izučavanje teme koja je predmet našeg istraživanja, pri čemu treba doznati do koje mjere je istražen
problem, upoznati teorijske pristupe i rezultate postojećih istraživanja, usredotočiti se na slabije
istražene dijelove, definirati ključne pojmove te napraviti pojmovnu analizu.
Pojmovna analiza uključuje odabiranje najbolje definicije i obrazlaganje tog izbora, popis
osnovnih pojmova čiji se smisleni elementi trebaju pomnije objasniti, obrazložiti i različite upotrebe
pojmova, povezanost naših pojmova sa sličnima, te upotrijebiti višu i nižu razinu generalizacije.
Dobivenu definiciju možemo dati na ocjenu stručnjacima.
Određivanje ciljeva istraživanja - konkretnu spoznaju uvijek treba vezati uz problem koji
želimo istražiti. Postoje:
- Pragmatički / društveni ciljevi - pitanje korištenja rezultata istraživanja
- Spoznajni / znanstveni ciljevi
Postoje 4 razine spoznaje na kojima se zasnivaju znanstveni ciljevi:
• Znanstveno opisivanje – deskripcija
- Činjenice konkretnog predmeta istr. (varijable) prevesti u simbolički jezik znanosti
- Objektivno
- Potpuno
- Sistematično
- Precizno
- Opći uvid u pojavu/proces, nedovoljno operativna razina


90

• Znanstvena klasifikacija
- Pobliža spoznaja o pojavama, obilježja i veze koje ćemo analizirati
- Dosljedna
- Potpuna
- Iscrpna
• Znanstveno objašnjenje – eksplanacija
- Otkriti uzroke na/nestanka/mijenjanja pojave
- Odgovara na pitanja Kako? i Zašto?
- 2 vrste eksplanacije:
9 Otkrivanje povezanosti
9 Otkrivanje uzročno posljedične zavisnosti - Smjer veze i intenzitet povezanosti
• Znanstveno predviđanje – predikcija/prognoza
- dinamičke karakteristike pojave, najzahtjevniji cilj
- npr. ispitivanje javnog mnijenja – npr. prije parlamentarnih izbora
Hipoteze su misaoni odgovori na pitanje o problemu – znanstvena pretpostavka koja mora biti
provjerljiva. To je okosnica istraživanja, i u hipotezi se tvrdi o nekom odnosu među varijablama. Što je
teorija u znanosti, to je hipoteza u istraživanju.
Hipoteza je pojam s kojim se često susrećemo u svakodnevnom životu, te također mnogo puta
koristimo izvedenice tog pojma u svakodnevnoj komunikaciji (npr. hipotetski). Ali kada bi nas upitali da
objasnimo značenje pojma hipoteza, najvjerojatnije bismo zastali i počeli razmišljati i/ili bismo posegnuli
za rječnikom. Naziv pojma potječe od grč. hypothesis – podloga, osnova; izgovor, izlika.
Nekoliko definicija pojma hipoteza:
1. «sud za koji se pretpostavlja da je istinit kako bi se njime objasnile određene činjenice» (Anić,
2003:442)
2. «naučna pretpostavka, postavljena za objašnjenje neke pojave, koju treba provjeriti i dokazati
da bi postala vjerodostojna naučna teorija ili naučni zakon» (Klaić, 1966:499)
3. «pretpostavka, zamisao stanovitih naučnih postavki i rješenja koja, iako su još neprovjerena i
nesigurna, imaju svoju svrhu da premoste praznine u iskustvu i da ukažu na vjerojatno
zajedničke osnove, uzroke i zakone određenih skupina pojava i tako zadovolje opravdanu
težnju za suvislošću i jedinstvom naučne spoznaje» (Filipović, 1965:156)
Nekoliko citata vezanih uz hipotezu:


91

1. «Ne podvaljujem hipoteze.» (Isaac Newton)
2. «... hipoteza je tvrdnja čija se istina privremeno prihvaća, te čije je značenje neupitno...» (Albert
Einstein)
3. «Vrhovni cilj svih teorija jest učiniti nesvodive osnovne elemente onoliko jednostavnima i
malobrojnima koliko je to moguće, a da se pritom ne žrtvuje odgovarajući prikaz nijedne
iskustvene činjenice.» (Albert Einstein)
«Hipoteza je specifična tvrdnja u obliku predviđanja (predikcije), koja (najčešće) dovodi u
odnos dvije varijable.» (K. Kufrin)
Kada hipotezu podvrgavamo testiranju, mi provjeravamo koliko su nalazi koje smo dobili na
uzorku vjerojatni za čitavu populaciju. Prilikom odabira uzorka podrazumijeva se da on mora biti
reprezentativan za populaciju, i sve dobiveno na njemu mora odgovarati populaciji. Ne zanima nas koja
je teorija najuvjerljivija, nego što o tome misli stvarnost. Provjeravamo da li naši statistički nalazi idu u
prilog stvarnosti ili ne. Na temelju rezultata testa - hipotezu ili prihvaćamo ili odbacujemo, ali nikada ne
tvrdimo njenu istinitost odnosno neistinitost. Prilikom prihvaćanja/odbacivanja hipoteze svaki istraživač
navodi određeni rizik/vjerojatnost pogreške. Uvijek postoji mogućnost da smo pogriješili prilikom našeg
odabira, zato je potrebno navesti određeni rizik kojem se izlažemo.
«Cilj formuliranja i provjere hipoteze jest najčešće provjera teorije.» (K. Kufrin)
No ne mora svako istraživanje sadržavati hipoteze. Postoje istraživanja koja imaju jednu ili više
hipoteza, a postoje i ona koja uopće nemaju hipotezu. Pa tako istraživanja koja nemaju hipotezu
nazivamo EKSPLORATIVNIM ISTRAŽIVANJIMA. Takva istraživanja najčešće opisuju neki fenomen i
njegove dotad neistražene aspekte.
Hipoteza je također sastavni dio procesa koje nazivamo indukcija i dedukcija. Ili iz teorije
izvodimo hipoteze – DEDUKCIJA; ili iz hipoteza dolazimo do teorije – INDUKCIJA.
Varijable su promjenjive veličine o kojima u hipotezama nešto tvrdimo. Da bismo provjerili
ispravnost toga što tvrdimo u istraživanju opisujemo ih i mjerimo. Varijeble su promjenjiva obilježja
pojava/procesa, koji se kvalitativno i kvantitativno mijenjaju, a nisu pojave/procesi sami. U okviru grupe,
varijabla nije pojedinac, već određena obilježja, odnosno svojstvo grupe ili pojedinca. Zavisne varijable
su u središtu interesa istraživanja (npr. politički stav), a nezavisne varijable opisuju, klasificiraju ili
objašnjavaju zavisnu varijablu (npr. spol, dob, stupanj obrazovanja).
Indikatori (pokazatelji) su mjerljive jedinice neke cjeline. To je najniža jedinica mjere pomoću
koje možemo izmjeriti neku pojavu. Indikatori je znak ili simbol varijable. Kod pojmovne analize
raščlanjujemo problem na varijable i indikatore. Izbor indikatora je najsuptilniji dio istraživačkog procesa.


92

Primjer: Durkheimova teorija samoubojstva
Durkheim je istraživao fenomen samoubojstva. Zanimalo ga je što utječe na učestalost
samoubojstava. Povezao je stopu samoubojstva s razinom individualizma u društvu. Budući da
individualizam ne možemo mjeriti direktno, Durkheim je osmislio kako ga mjeriti indirektno
putem određenih indikatora/pokazatelja (to je proces operacionalizacije – osmišljavanje mjernih
instrumenata društvenih fenomena, za koje uvijek moramo provjeravati jesu li ti instrumenti
dobri tj. da li mjere to za što smo ih namijenili. Npr. mjerni instrument može biti set pitanja u
anketi).
Operacionalizacija individualizma (indikatori za više i manje individualizma):
Više individualizma Manje individualizma
Neoženjeni, neudate Oženjeni, udate
Bez djece S djecom
Nisu članovi sportskih društava Članovi sportskih, kulturnih i sl. društava
Protestanti Katolici
Durkheim je pronašao da:
- Stopa samoubojstva veća je kod neoženjenih, neudanih nego kod oženjenih, udanih.
- Stopa samoubojstva veća je kod onih bez djece, nego kod onih koji imaju djecu.
- Stopa samoubojstva veća je kod onih koji nisu članovi sportskih, kulturnih i dr. društava
nego kod onih koji su članovi takvih društava.
- Stopa samoubojstva veća je kod protestanata nego kod katolika.
Ukoliko su naše hipoteze potvrđene, možemo kao i Durkheim zaključiti: Što je više
individualizma u društvu, to je veća stopa samoubojstva.
Izbor istraživačke metode ovisi o nekoliko razloga: o temi istraživanja, teorijama koje se
trebaju provjeravati na najprikladniji način, praktičnim razlozima kao što je dostupnost određene vrste
uzorka, ograničena financijska sredstva itd. Također, svaka znanstvena metoda bi trebala zadovoljiti:
• Pouzdanost – različiti istraživači – isti rezultati; prednost kvantitativnih metoda
• Valjanost – istinska slika društvene stvarnosti (npr. crkveni obredi i religioznost),
prednost kvalitativnih metoda
• Praktičnost – kvantitativne vs. kvalitativnih metoda
Uzorak je dio veće populacije koja se istražuje, a koji predstavlja čitavu tu populaciju. Ukoliko je
uzorak reprezentativan – odabrani koji čine uzorak su presjek određene grupe (osnovnog skupa) –


93

moguće je generalizirati rezultate. Okvir uzorka je važan (npr. telefonski imenik je nereprezentativan!).
Postoje različiti uzorci: slučajni, stratificirani, kvotni, namjerni, prigodni itd. od kojih za svaki postoje
posebna pravila kako se sastavlja.
Interpretacija rezultata istraživanja. Važno je dovesti podatke :
- u vezu sa hipotezom koju smo postavili
- u vezu sa drugim sličnim istraživanjima
- u vezu s primijenjenim postupcima u istraživanju
- provjerene hipoteze dovesti u vezu s teorijom od koje smo pošli u istraživanju
- interpretacija rezultata se ne iscrpljuje samo provjerom hipoteze nego “izvlačimo” nove
pretpostavke
Dijelovi znanstvenog izvještaja
- Naslov
- Sažetak – u nastavku ključne riječi
- Uvod i problem (ciljevi i hipoteza)
- Metodologija
- Pregled literature/dosadašnjih istraživanja (teorija, koncepata, empirijskih rezultata)
- Rezultati istraživanja i interpretacija
- Zaključak
- Sažetak na svjetskom jeziku
- Bibliografija (korištena literatura)
- Predmetno i autorsko kazalo pojmova (javlja se u sintetičkim radovima)
- Prilozi (npr. upitnik ili protokol intervjua)
Citiranje
Kada nekoj hipotezi dajemo važnost, iznosimo mišljenja drugih autora/ica koja su povezana sa
njom.
- Služi za ilustraciju misli drugog istraživača
- Može poslužiti kao ilustracija vremena i mjesta neke zanimljive misli
- Citiramo ono što držimo važnim za problem koji istražujemo
• Citiranje: '…………….' (Weber, 1985: 17).
• Parafraziranje: ……………. (Shiva, 1974).
Važno je uz citat točno navesti izvor kako bi se čitatelj mogao sam uvjeriti u izvornost citata i
provjeriti kontekst citiranog i ostale informacije i izvornig teksta.


94

Korištenje literature
Svako znanstveno istraživanje treba započeti proučavanjem literature o fenomenu kojeg želimo
istražiti. U znanstvenom istraživanju korištenje literature ima nekoliko ciljeva: dolaženje do rezultata koji
su povezani s istraživačkim problemom; mogućnost šire rasprave o navedenoj temi; mogućnost
pronalaženja teorijskog okvira za novo istraživanje.
Temelj za korištenje literature u istraživanju mogu biti svi ili pak samo neki od navedenih
razloga.
Što se tiče kvantitativnih istraživanja ona uključuju proučavanje literature koja je usmjerena na
istraživačka pitanja i hipoteze. U planiranju kvantitativnih istraživanja literatura se često koristi u
uvodnim razmatranjima o predmetnoj problematici i detaljno je opisana u odjeljku pod nazivom
«odabrana» ili «referentna» literatura ili «pregled literature». S obzirom na metodološka ishodišta,
literatura je deduktivnog karaktera kao i teorijski okvir za istraživačka pitanja i hipoteze. Postoji nekoliko
praktičnih sugestija ili pristupa korisnih za identificiranje, pisanje, planiranje i lociranje literature u
istraživanju:
U nacrt treba uključiti ključne informacije iz prethodnih istraživanja kao i pregled pojedinačnih
istraživačkih studija ili eseja. Znači treba formulirati problem u istraživanju, postaviti središnji cilj
istraživanja, dati osnovne informacije o populaciji ili uzorku, dati pregled ključnih rezultata koji se odnose
na studiju kao i pregled cjelokupnog metodološkog instrumentarija.
Na kraju studije treba dati jasan pregled literature s točnim bibliografskim podacima. Što prije
treba stvoriti bazu bibliografskih podataka i spojiti se na internet. Treba odabrati prikladan i konzistentan
način navođenja referenci (europski ili američki).
9. 3. Neke od metoda istraživanja u ruralnoj sociologiji i društvenom aspektu agroekonomskih
istraživanja:
9. 3. 1. Sudjelujuće promatranje
je poseban oblik promatranja društvene stvarnosti u kojem se istraživač uključuje u društvenu
grupu i situaciju koje se istražuju (Npr. mjesec dana života i istraživanja provesti u planinskom
izoliranom selu na Velebitu). Ovakav pristup u kojem istraživač može izravno promatrati, ali i sudjelovati
u radu grupe omogućuje mu mnogo prisniji kontakt sa subjektom istraživanja, nego što je to u drugim
načinima istraživanja. Bitno je napomenuti kako se istraživač ne smije prerušavati u grupi. On mora
jasno izjaviti da je on istraživač. Ovo često može izazvati nelagodu kod sudionika grupe, ali istraživač
upravo mora istražiti tu situaciju i proanalizirati zašto ona sudionicima stvara neprilike. U slučaju da bi se


95

prerušio i prikrivao svoju moć koju posjeduje ulogom istraživača to bi samo izobličilo istraživanje te ono
stoga ne bi bilo valjano. Npr. sudjelujuće promatranje se može provesti u maloj ruralnoj zajednici živeći
određeno vrijeme s pripadnicima/ama te lokalne zajednice pri čemu se znanstveno bilježi društvena
struktura i dinamika zajednice, odnosi, komunikacija, problemi i slično – sve što je istraživač/ica
postavio/ila za cilj u svom istraživanju. Nakon prikupljanja podataka, oni se analiziraju i interpretiraju.
Rezultat čitavog istraživanja može biti objašnjenje/razumijevanje društvenog života, potvrđivanje
postojeće ili razvoj nove društvene teorije.
9. 3. 2. Anketa
Prije izrade ankete moramo imati nacrt istraživanja, precizno formuliran problem istraživanja,
sadržajno i precizno definirane ključne pojmove, određene ciljeve, hipoteze, varijable, indikatore, mjerne
instrumente. Ako smo odlučili anketom prikupljati podatke operacionalizacijom varijabli određujemo
sadržaj anketnih pitanja, a vrsta pitanja ovisi o onima za koje je namijenjeno da odgovaraju na njih.
Svako pitanje se odnosi na indikator, jer se indikator odnosi na varijablu, varijabla na hipotezu, a
hipoteza na problem. Istraživanje počinje i završava teorijom, te upitnik mora biti teorijski osnovan na tri
područja (Vujević, 2000:str):
1. teorijska osnovanost na spoznajama o predmetu koji se istražuje (svako pitanje se odnosi na
indikator),
2. teorijska osnovanost na spoznajama stavova i mišljenja (pitanja se postavljaju na razini
habitualnih mišljenja),
3. teorijska osnovanost na spoznajama iz metodologije anketnih istraživanja (metrijska definicija
varijable).
Anketa je metoda istraživanja pomoću koje možemo doći do stavova i mišljenja ispitanika. Ova
metoda je specifična za sociološka istraživanja, tj. u području sociologije je dovedena do visokog
stupnja razvoja (kao npr. testovi inteligencije u psihologiji), iako ju danas koriste i mnoge druge
znanstvene discipline. Anketa nije skup bilo kakvih pitanja postavljenih nasumce nekim ljudima. Anketa
podrazumijeva čitav istraživački proces u kojem se u određenoj fazi istraživanja postavljaju određena
pitanja određenoj vrsti i broju ljudi na određeni način kako bismo dobili istinite odgovore sa svrhom
generalizacije podataka dobivenih na uzorku na cijelu populaciju. Anketa je tehnički postupak za
prikupljanje činjeničnog materijala kombinacijom statističke metode uzorka s metodom intervjua ili
upitnika.


96

Anketa je ukupnost metodoloških postupaka zasnovanih na upotrebi razgovora (intervjua) ili
pismenog upitnika u kombinaciji s metodom uzorkovanja. To je poseban oblik neeksperimentalnog
istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz ljudi o mišljenjima, uvjerenjima,
stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajućim nizom standardiziranih pitanja. Ona služi za
postavljanje pitanja određenim ljudima, na određeni način da bi se dobili točni odgovori.
Upitnik je obrazac koji služi za prikupljanje odgovora na pitanja upotrebom jednog formulara
kojeg ispitanik sam ispunjava. To je razmjerno jeftin, brz i djelotvoran način kojim se od velikog broja
ljudi dobiva velika količina podataka. Uobičajen naziv za prikupljanje podataka na uzorku određene
populacije prema planu istraživanja jest „ispitivanje javnog mnijenja“.
Upitnik ima dvostruku ulogu. Prva mu je funkcija dobivanje potrebnih informacija i što točnijih
podataka u skladu s ciljevima istraživanja, a druga je u tome da pomogne anketaru kako bi doveo
ispitanika u takvo raspoloženje da mu što lakše i u boljoj volji iznese svoja mišljenja.
Anketa nije jednoznačan pojam. Važno je razlikovati:
- Anketu u širem smislu – svako prikupljanje podataka putem postavljanja pitanja, koja
obuhvaća:
• anketu u užem smislu
• intervju
• test
- Anketa u užem smislu – pismeno prikupljanje podataka o stavovima i mišljenjima na
reprezentativnom uzorku ispitanika pomoću upitnika (upitnik - pismeni obrazac s unaprijed
osmišljenim pitanjima u koji ispitanici/sudionici unose svoje odgovore).
Razlike u terminologiji – intervju je anketa u širem smislu; anketa je metoda, a upitnik je
obrazac za unošenje odgovora; neki/e autori/ce u pojedinim granama znanosti koriste pojam ispitivanje
– koji uglavnom odgovara pojmu ankete (pogledajte poglavlje 8.) U sociološkim istraživanjima koristi se
gorenavedena terminologija (metoda promatranja, metoda ankete, intervju, upitnik, protokol intervjua
itd. a u npr. marketinškim istraživanjima: metoda opažanja, metoda ispitivanja, podsjetnik za intervju
itd.).
Anketna istraživanja možemo podijeliti s obzirom na svrhu istraživanja, pa tako imamo ona koja
teže opisu - deskriptivna, ona koja teže istraživanju novih fenomena – eksplorativna i ona koja teže
objašnjavanju - eksplanatorna. Možemo je razvrstati i na temelju vrste podataka koje prikupljamo:


97

sociodemografska obilježja, društveno ili fizičko okruženje, ponašanje, mišljenja i stavovi. Može se
koristiti kao metoda otkrića da bi se došlo do problema, te češće kao metoda verifikacije kao prikupljanje
podataka za provjeru problema i hipoteza. Za dobro anketno istraživanje potreban je reprezentativan
uzorak kako ne bi došlo do pogreške uzorka, potrebno je poznavati problematiku istraživanja, obilježja
ispitanika i samu anketu.
• Frederick Le Play (1806-1882) – tvorac moderne ankete
• George Gallup (1901-1984) – osnivač prvog instituta za ispitivanje javnog mnijenja
Ispitanici/e → sudionici/ce – kako bismo (iz pozicije znanstvenika/ica) maksimalno smanjili
neravnopravan tj. podređen položaj osoba koje odgovaraju na naše ankete ili intervjue, danas ih sve
češće nazivamo sudionicima/ama istraživanja, umjesto ispitanicima/ama.
9. 3. 2. 1. Anketa u užem smislu
Prednosti ankete
• Možemo saznati podatke o doživljaju, sposobnosti, stavovima, mišljenjima, svjetonazoru,
emocijama, karakteru, vrijednostima
• Možemo saznati podatke o prošlosti, sadašnjosti, budućnosti
• Ekonomična je – u kratkom vremenu možemo doći do velikog broja podataka (smanjuje
troškove istraživanja)
Teškoće ankete
• Epistemološke
– Zbog različite stručnosti ispitanika/ca odgovori su u različitoj mjeri točni i iskreni
• Psihološke
– Anketu je teško prilagoditi se svim ispitanicima/ama
– Različita razina razumijevanja i zainteresiranosti
– Potrebno je prilagoditi anketu najnižoj razini
• Društvene
– Tendencija ispitanika/sudionika da daju društveno poželjne odgovore
– Važno je osigurati anonimnost i indirektna pitanja – kako bi smo omogućili davanje odgovora
bez teškoća
• Primjer: seljaci – prilagoditi anketu specifičnostima populacije koju ispitujemo
– razumijevanje, pismenost, rječnik
– seljak govori i ono što anketar ne traži


98

– pokušava ostaviti dobar dojam, lijepo govoriti, traži razumijevanje – anketara doživljava kao
vlast/autoritet
Pitanja u anketi
Sadržaj pitanja koja postavljamo u toku jedne ankete može se klasificirati na razne načine, no
uglavnom se mogu razlikovati četiri kategorije podataka:
• Osobni podaci i podaci potrebni za identifikaciju ispitanika i upitnika u toku obrade takozvani
sociodemografski podaci (spol, dob, obrazovanje, mjesto stanovanja, zanimanje itd.)
• podaci o okolini (objektivni uvjeti pod kojima se odvija neka djelatnost, npr. uvjeti rada u jednoj
radionici)
• podaci o ponašanju (pitanja o navikama, ekonomskim navikama, što čovjek kupuje ili na što
troši, kako provodi slobodno vrijeme, itd.),
• podaci o razini informiranosti, mišljenjima, stavovima, motivima i težnjama.
Set od određenog broja pitanja unutar upitnika koji su međusobno teorijski povezana te koji se u
upitniku pojavljuju kao cjelina naziva se instrument.
Pitanja mogu biti:
• Otvorena pitanja – ispitanik/ca / sudionik/ca odgovara svojim riječima
– Prednosti
• Lako ih je sastaviti
• Ne usmjeravaju ispitanika u određenom smjeru
• Odgovori mogu poslužiti za sastavljanje zatvorenih pitanja
• Imaju veću heurističku vrijednost
– Nedostaci
• Zahtijevaju visoku razinu pismenosti ispitanika/ca / sudionika/ca
• Dobije se malo odgovora
• Imaju malu verifikacijsku vrijednost
• Težak zadatak, što može smanjiti motivaciju ispitanika/ca / sudionika/ca
• Nije moguće postaviti veći broj pitanja
• Teža je obrada – nema standardiziranih odgovora
• Zatvorena pitanja – strukturirana, s ponuđenim odgovorima, pitanja „fiksiranog izbora“
– Prednosti
• Ne zahtijeva veću pismenost ispitanika/ca / sudionika/ca
• Lakši zadatak za ispitanika/cu – zaokruživanje
• Veći broj pitanja
• Lakša obrada
• Veća verifikacijska vrijednost


99

– Nedostaci
• Teže ih je sastaviti
• Ograničenost u davanju odgovora (i prednost!)
• Pasiviziranje ispitanika/ca / sudionika/ca
• 2 vrste zatvorenih pitanja
– S ponuđenim odgovorima nabrajanja – 2 i više
– S ponuđenim odgovorima intenziteta – optimalno 5 stupnjeva
– Primjer: Zadovoljstvo ili slaganje varira: min. ← neutr. → max. (najčešće skala 1-5) -
maksimalno slaganje, neutralno, maksimalno slaganje
Znanje varira: 0 → max.
U anketi možemo još razlikovati i:
• Direktna pitanja
– pitamo upravo ono što želimo
– kada nema teškoća u tome što pitamo
• Indirektna pitanja
– kada se mogu pretpostaviti poteškoće u davanju iskrenog odgovora
– npr. čitate li knjige, politički stavovi
– omogućuju istraživaču/ici zaobilazni put do odgovora, no to nije uvijek dovoljno
• Projektivna pitanja
– omogućuju ispitaniku/ci da iskreno iznesu svoje mišljenje, npr. identificirajući se s određenom
osobom ili da odgovara u ime skupine kojoj pripada, a ne izražava direktno svoje mišljenje.
– Primjer:
o Što mislite o predavanjima profesora.......?
o Projektivno:
o Što studenti misle o predavanjima profesora.........?
Dakle, anketna pitanja sadržana u upitniku trebaju potaći ispitanika/cu na iznošenje vlastitog
mišljenja o problemu kojim se bavi istraživanje, te moraju biti valjana i pouzdana.
Na smanjenje pouzdanosti utječe:


100

• Način postavljanja pitanja: više pitanja u jednom, višeznačna ili nejasna pitanja, uravnoteženost
pitanja, izbor riječi i formulacija pitanja, naglasak i navođenje u pitanjima, otvorena i zatvorena
pitanja, uključivanje odgovora ne znam.
• Neposjedovanje stava
• Redoslijed pitanja
Na smanjenje valjanosti utječe: Osjetljiva pitanja, društvena poželjnost i akviesencija
(potvrđivanje)
Više pitanja u jednom – Ispitanik/ca se može slagati sa jednim dijelom pitanja, ali sa drugim ne
mora, pa nastaju teškoće u davanju odgovora. Npr: Mislite li da bi država trebala povećati porez na
cigarete kako bi prikupila novac za obrazovanje?
Višeznačna ili nejasna pitanja – Ispitanici/e mogu loše postavljeno pitanje shvatiti na različite
načine, a upotreba riječi koje nemaju jedinstveno značenje jedna je od grešaka koja može dovesti do
različitog tumačenja. Npr: Gledate li televiziju obično uvečer? Riječ 'obično' može imati različito
značenje, svaki dan, jednom tjedno. I samo pitanje se može protumačiti na više načina.
Uravnoteženost pitanja - Pitanja ne smiju favorizirati jedan tip odgovora. Npr: Podržavate li
pravo na pobačaj? Bilo bi bolje: Podržavate li pravo na pobačaj ili mi se protivite?
Izbor riječi i formulacija pitanja - Treba se rukovoditi načelima razumljivosti i kratkoće pitanja,
bez korištenja nepotrebnih riječi, stranih i stručnih izraza.
Naglasak i navođenje u pitanjima – Ispitanika/cu ne smijemo navoditi da se složi s tvrdnjom u
pitanju niti stavljati naglas na određene riječi koje upućuju na pozitivan ili negativan stav. Npr: Mnogi
drže da je moral u društvu opao. Slažete li se vi s tim?
Posjedovanje stava i odgovor 'ne znam' - Uvijek postoje ispitanici/e koji/e nemaju stav o
nekom pitanju, nisu zainteresirani za njega ili ne znaju ništa o njemu, te im se mora omogućiti odgovor
'ne znam', da bi se oni koji imaju pozitivan ili negativan stav mogli pravilno rasporediti.
Redoslijed pitanja - Različit redoslijed pitanja izaziva različit podražaj na ispitanike, pitanje koje
je prethodno može utjecati na odgovor na sljedeće pitanje. Npr: ispitanici/e imaju pozitivniji stav o
pobačaju ako se prethodno pitanje odnosilo na pobačaj u slučaju djece s mentalnim/tjelesnim
poremećajima.
Osim toga početna pitanja trebaju biti lakša, a osjetljivija osobna pitanja pred kraj u slučaju
odustajanja o ankete.


101

Potvrđivanje – Ispitanici/e su skloniji davati potvrdan odgovor, te moramo pazit na način
postavljanja pitanja.
Sugestivna pitanja – usmjeravaju ispitanike prema određenim pitanjima
Pri određivanju redoslijeda i načina postavljanja pitanja važno je paziti na:
Ispitivanja su pokazala da su ljudi osjetljivi na mišljenje uglednih ličnosti pa upotreba autoriteta
djeluje sugestibilno na njihove stavove. Zato bi trebalo pri sastavljanju pitanja izbjegavati simbole koji
imaju naročiti ugled u očima ispitanika. Isto vrijedi i za stereotipe, jer je dobro poznat utjecaj riječi ili
simbola opterećenih emocionalnim sadržajem.
Pri verbalnoj formulaciji pitanja treba paziti i na utjecaj konteksta. Iako se to nekako samo po
sebi podrazumijeva, ispitivač mora imati na umu da će se rezultati razlikovati s obzirom na kontekst u
kojemu se vrši ispitivanje. Isto tako treba voditi računa o tome da se pitanja rasporede tako da odgovor
na jedno ne utječe na odgovor na drugo pitanje. Pitanja slična po smislu najbolje je što više rastaviti da
bi se smanjila interakcija pitanja.
Svaki upitnik ima određeni redoslijed ili strategiju pitanja, način na koji je izgrađen i povezan
u cjelinu. Postoje dva načina na koji se postiže konačni izgled upitnika; psihološki i logički.
Psihološka strategija prvenstveno vodi računa o tome kako će se uspostaviti dodir s
ispitanikom, odnosi se na održavanje procesa komunikacije između anketara i anketiranog. Pritom se
pazi da interes ispitanika postepeno raste u toku anketiranja, da se prelazi sa lakših na teža pitanja, da
se ispitanika ne zbuni preuranjenim ili iznenađujućim pitanjem, i da se oprezno prelazi sa jedne skupine
problema na drugu, bez skokovitih prijelaza. Ovaj pristup najčešće se uspoređuje sa dvostrukim
lijevkom.
Logičkom tipu strategije pred ispitivača se postavlja problem kako postepeno prodrijeti u
strukturu čitavog niza pitanja ili stavova da bismo došli do što točnijeg odgovora. Ova se strategija
odnosi na razvijanje misaonih okvira kroz koje vodimo ispitanika da bi bolje zadrli u strukturu njegovog
stava. Na prvom mjestu je logika samog ispitanika, i cilj je olakšati mu da na što prirodniji način slijedi
tok misli idući od jednog pitanja do drugog.
Svaki upitnik mora biti valjan, što znači da se odnosi na problem koji se istražuje, i pouzdan, tj.
da se u ponovljenom istraživanju dobiju identične (ili barem slične) vrijednosti kao u prethodnom.
Najlakši način da se provjeri da li upitnik odgovora svim ispitivačevim potrebama jest
predtestiranje ili „pilot studija“. Pilot istraživanje je provjeravanje cijelog upitnika na manjem uzorku
kako bi se utvrdila njegova iskoristivost te kako bi se moguće prilagodili pojedini dijelovi u svrhu boljih
izlaznih rezultata.


102

Uputno je svaki pojedini instrument u upitniku prvo testirati na manjem uzorku kako bi se
provjerilo je li on pouzdan i valjan. Također treba provjeriti njegove statističke (metrijske) karakteristike
kako bi se izbjeglo da nakon provođenja istraživanja utvrdimo kako je cijeli instrument znanstveno
bezvrijedan.
Karakteristike deskriptivnog ili normativnog pristupa:
1. Deskriptivnim pristupom istražujemo situacije koje zahtijevaju primjenu tehnika
promatranja kao glavnog načina prikupljanja podataka.
2. Populacija deskriptivnih studija mora biti pažljivo izabrana i određena.
3. Najvažnije razumjeti ljude koje promatramo i promatranje osloboditi od predrasuda.
4. Podaci moraju biti prikupljani organizirano i sistematski kako bi se iz njih mogli izvući
valjani zaključci.
U izradi anketnih pitanja, neophodno je izbjegavati:
• Suviše neodređena pitanja koja ne dopuštaju jasne odgovore. Primjer: Pitanje
postavljeno u američkom časopisu Fortune: „Smatrate li da će nakon rata ljudi raditi više,
podjednako ili ne toliko koliko prije?“, s modalitetima: „više“, „podjednako“, „ne toliko“, „ne
znam“. Ovdje ima više nejasnih pojmova: ljudi (različito značenje za različite ispitanike - neki
misle na pojedinu klasu ili grupu ljudi, dok neki misle na sve ljude, u svim slojevima), zatim
pojam 'više' (može se shvatiti da će ljudi raditi duže vremena, da će biti više takmičenja ili da će
se od njih tražiti veća kvaliteta), i na kraju 'kao prije' (odnosi li se to na vrijeme prije rata ili na
ratno razdoblje?)
• Pitanja nejasnog značenja
• Pitanja koja sadrže stereotipne stavove ili predrasude i utječu na stvarni smisao.
Primjer: u svakom društvu postoji niz duboko ukorijenjenih predrasuda, pa ako se postavi
pitanje koje pretpostavlja neku predrasudu, odgovor će biti stereotipan. On nije produkt dubljeg
razmišljanja već naprosto izraz društvenog konformizma. Da bi se takvi stereotipni odgovori
izbjegli potrebno je upotrebljavati produbljene upitnike koji će jasnije osvijetliti prirodu stava.
• Neshvaćena pitanja zbog tehničkih i neuobičajenih riječi
• Pitanja čiji sadržaj nije dovoljno opisan - potrebno je pobliže odrediti pojmove da ne
bi došlo do zbrke. Npr. na pitanje „Koja je zemlja najnaprednija?“ često se, pogotovo u
zapadnim zemljama, dobije odgovor „SAD“. No pritom pojam najnaprednija nije dovoljno opisan
pa neki ispitanici misle na životni standard, drugi pak na ljudska prava...


103

• Mogući odgovori na pitanje nisu dovoljno iscrpni - broj mogućih odgovora mora
odgovarati stvarnoj diferencijaciji mišljenja kod najvećeg broja ljudi; ako se postavi premalen
broj mogućih odgovora, odgovor može biti rezultat sugestije jer se ispitanika stavlja u jedan
suženi okvir mišljenja koji se uopće ne mora poklapati s njegovim vlastitim.
• Previše ili predugačke mogućnosti - ako je mogućnosti izbora previše, ispitanik/ca ih
ne može dobro zapamtiti, čak ni kada ih ima pred sobom napisane. Isto tako ako je pitanje
nešto duže ili složenije ispitaniku je teže uočiti njihov točni smisao.
• Pitanja čiji smisao nije dosta vidljiv
• Pitanja koja se odnose samo na jedan dio populacije i stoga su besmislena za
većinu ljudi ( npr. samo na muškarce, žene, starije, zaposlene)
• Pitanja na koja možemo dobiti samo stereotipne odgovore - ljudi daju odgovore koji
su u skladu s općeprihvaćenom vrijednošću.
• Besmislena pitanja i odgovori na njih - nije ih lako otkriti, no upotrebom jasnih
pojmova, kratkih pitanja, filter-pitanja, tehnika skaliranja i predtestiranja mogu pomoći da se
ograniče i uklone.
Istraživanja u suvremenoj semantici pokazala su da smisao istog pojma može biti vrlo različit za
razne ljude ili u raznim kontekstima. pokazalo se da smisao jednog pitanja može jako varirati prema
tome kako je pitanje formulirano i da postoje mnogi izvori nejasnoća u poimanju pravog smisla nekog
pojma.
Ponašanje anketara/ke i anketirane osobe za vrijeme ankete jedan od stalnih i potencijalnih
izvora pristranosti. Do uzroka pogrešaka i pristranosti ne možemo doći neposredno jer se oni nalaze u
samim motivima i interesima anketara/ke i anketiranoga. Definiramo li pristranost polazeći od
interakcije, tada možemo reći da je pristranost svaka neplanirana i neočekivana reakcija ili interakcija u
situaciji ispitivanja (Supek, 1981:231). Osobine koje su najviše pod utjecajem socijalizacije najviše
utječu u procesu interakcije, te je to razlog zašto nema nekih općih zakona o pristranosti; pristranost je
uvjetovana društvenom sredinom (Supek, 1981:232). Stav anketara/ke je bitan faktor pristranosti, jer
prema Cahalanu, Tamulonisu i Verneru (1947, prema Supeku, 1981) anketar/ka tendira pripisati vlastiti
stav anketiranome.
Pri svakom anketiranju valja računati s brojnim izvorima grešaka (Supek, 1981:227). Vujević
(2002:134/5) navodi 5 tipova pogrešaka u postavljanju anketnih pitanja:
1. pogreška eksperta – korištenje stručnog jezika u pitanjima
2. nedovoljno sažeti ponuđeni odgovori – smanjena preglednost


104

3. neuključivanje svih mogućnosti odgovaranja – usmjeravanje ispitanika prema
odgovorima koji su im ponuđeni
4. upotreba emocionalnih obojenih i stereotipnih riječi – može utjecati na smjer odgovora
ispitanika
Anketa se može provesti na više načina:
1. individualnim anketiranjem – kvalitetnije, skuplje, sporije, manje standardizirano, manje
anonimno
2. grupna anketiranja – jeftinija, brža, standardnija, manje kvalitetni odgovori
3. anketiranje putem pošte – uz mnoge prednosti je velik nedostatak, a to je da ispitanici rijetko
vraćaju upitnike; nije za verifikaciju hipoteza
4. telefonska anketa – manje kvalitetni odgovori
Uvod u anketu
Da bi anketa bila uspješno provedena, osim kvalitete unaprijed pripremljenih pitanja, važno je
da anketar/ka napravi uvod u anketu:
• Potaknuti ispitanika na suradnju
• Objasniti o čemu se radi u anketi, u koju svrhu se provodi istraživanje, kako se
ispunjava upitnik i zamoliti za iskrene odgovore
• Istaknuti anonimnost i opisati kako je osigurana
• Zadovoljiti kriterije dobrog komuniciranja
• Stjecanje ispitanikovog/sudionikovog povjerenja – uvjet za iskrenost
• Pobuditi zanimanje, znatiželju
• Zahvaliti na suradnji
Kada želimo pobuditi interes sudionika/ca / ispitanika/ca za anketiranje, koristimo se njihovom
motivacijom. Altruistička motivacija je kada ispitanike zamolimo za pomoć u rješavanju problema.
Pragmatička motivacija kada ispitanici imaju određenu korist, bilo od rezultata istraživanja ili od
naknade za trud. Katartička motivacija se primjenjuje pri tabu temama kada ispitanici uz anonimnost
mogu iskreno reći svoje mišljenje. Da ispitaniku/ci ne bi bilo neugodno odgovarati, počinjemo anketu s
općim pitanjima s općeg stajališta, zatim prelazimo na osobna pitanja kada je osoba opuštena, te
završavamo s općim pitanjima s osobnog stajališta.


105

Dodatno: Voditi računa o tome tko će ispunjavati upitnik, kakav će biti izgled upitnika, kakav je
verbalni oblik pitanja, postoji li slijed pitanja koji treba slijediti, koliko pitanja ulazi u upitnik, je li svrha
utvrditi činjenice i znanje ili vjerovanja, mišljenja i stavove, ako upitnik želimo provoditi longitudinalno
(ponavljati nakon određenog vremenskog perioda), pitanja moraju biti prilagođena da odgovori budu
usporedivi, voditi računa o obradi podataka koja će uslijediti nakon prikupljanja.
9. 3. 2. 2. Intervju
Intervju ili znanstveni razgovor je kvalitativna metoda koja podrazumijeva svako prikupljanje
podataka putem verbalne komunikacije čiji je cilj da se dobiveni podaci koriste u znanstvene svrhe.
Naravno intervju može biti vođen i u neznanstvene svrhe. Osnovni cilj intervjua je prikupljanje
informacija o subjektivnom odnosu pojedinca (mnijenja, vjerovanja, stavovi) prema nekoj društvenoj
pojavi. Intervju koji se odvija između poslodavca i potencijalnog zaposlenika i novinarski intervju nisu
znanstvene metode i kao takvi nemaju teorijsku podlogu niti osnovu za znanstvene zaključke.
Svako pitanje mora imati direktnu ili indirektnu vezu s osnovnim ili posebnim hipotezama i biti
jasno i precizno formulirano prema jeziku grupe koja se ispituje, a ne smije biti nedovoljno specifično,
višesmisleno i sugestivno. Pitanjima treba slijediti logičku progresiju, što znači da se ispitanika/icu
motivira načinom postavljanja pitanja – postepeno od jednostavnih prema složenijim pitanjima –
pobuđuje se njegov/njezin interes, pitanja se ne postavlja brzo i iznenada posebno ako nas zanimaju
osobni podaci; ne dovodi ga/ju se do pitanja koje bi ga/ju moglo dovesti u osobnu nepriliku, a da mu se
ne pruži mogućnost za objašnjenje.
Specifično za intervju jest postavljanje otvorenih pitanja.
Zadatak ispitivača/ice da se pitanjima prilagođava stanju ispitanika/ce. Ukoliko on/a ne
odgovara na pitanje ono se može preformulirati ili ponoviti kako bi se dobio odgovor. Nije uputno vršiti
pritisak na ispitanike/ce da odgovaraju na pitanja. Interakcija ispitivača i ispitanika ovisi o radu i
sposobnostima anketara, stava ispitanika prema istraživanju i njihovih sposobnosti da daju odgovore
zadovoljavajućeg karaktera te uvjetima u kojima se vodi razgovor.
Pri izboru anketara/osobe koja provodi intervju treba voditi računa o njegovom poštenju,
zainteresiranosti, točnosti, sposobnosti prilagodbe, ličnosti i temperamentu, inteligenciji i obrazovanju,
poznavanju jezika ciljane grupe, a potrebno je i poznavanje problema koji se ispituje. Intervju zahtijeva
iskusnije anketare.
Intervjuirati ne znači pitati bilo koga bilo koje pitanje na bilo koji način. Intervju mora biti pažljivo
isplaniran i vješto vođen razgovor. Iako je svaki intervju razgovor, svaki razgovor nije intervju. Za razliku


106

od razgovora intervju se vodi s određenim ciljem i po određenom planu koji je voditelj/ica intervjua
unaprijed pripremio/la.
U procesu intervjua osobe koje razgovaraju nisu ravnopravne u raspravi kako je to slučaj s
običnim razgovorom; uloge sudionika unaprijed su podijeljene i zna se tko je voditelj razgovora, a tko
ispitanik. Koristeći u svojim istraživanjima metodu intervjua, istraživač/ica dobiva podatke od osoba s
kojima je u izravnom kontaktu.
Prednost intervjua u odnosu na druge metode prikupljanja podataka je višestruka. Intervju
omogućava istraživaču da usmjerava razgovor na željenu tematiku, a ovisno o ispitanikovim reakcijama
kao i neverbalnoj komunikaciji, omogućava korigiranje eventualnih nesporazuma "u hodu". Intervju nije
nužno usmjeren tok informacija, već kompleksna komunikacija "uživo". Neke informacije i nije moguće
dobiti drugačije nego neposrednim kontaktom. Razna osobna razmišljanja i prepričavanja koja
istraživaču omogućuju cjeloviti uvid u razumijevanje problematike i kvalitetniju interpretaciju dobivenih
pokazatelja. Intervju ima za cilj dobivanje podataka o životu, mišljenjima, stavovima, interesima,
iskustvima, motivima, potrebama, planovima itd.
S obzirom na formu intervju može biti strukturirani i nestrukturirani. U nestrukturiranom
intervjuu planira se tema razgovora, a pitanja se formuliraju tijekom razgovora. U strukturiranom
intervjuu pitanja i sam tijek razgovora se pomno planiraju.
Metoda grupnog intervjuiranja u kojoj se osim neposrednih odgovora na pitanja voditelja
intervjua potiče i diskusija među ispitanicima često se naziva i metodom fokus grupa. U fokus grupi
ispitanici izmjenjuju vlastita iskustva i razmišljanja te se upuštaju u kvalitetnu diskusiju koju voditelj
intervjua potiče i moderira. Kod strukturiranog pristupa visok je nivo aktivnog sudjelovanja moderatora,
dok je kod nestrukturiranog pristupa on relativno nizak.
Vrijeme intervjua treba unaprijed dogovoriti. Pitanja koja planiramo postaviti treba unaprijed
pripremiti. Treba zatražiti dozvolu bilježenja ili snimanja razgovora. Dobro je ispitanika prije intervjua
podsjetiti na predstojeći razgovor i dati mu listu s pripremljenim pitanjima. Treba biti točan, držati se
plana pitanja i imati svoju kopiju plana pitanja u slučaju da je ispitanik svoju zametnuo. Tijekom
razgovora treba odmah pitati ako nam izlaganje ispitanika nije jasno. Nakon intervjua kada obradite
materijal u oblik koji je prikladan za vaš istraživački izvještaj treba materijal pokazati ispitaniku i tražiti
njegovu pismenu dozvolu za njegovo korištenje kao podataka u vašem izvješću.
Negativni motivi kao frustracije uslijed neznanja, revoltiranost, zasićenost intervjuiranjem
otežavaju voditelju intervjua njegov posao. Pozitivni motivi kao što su znatiželja, razgovorljivost,
pristojnost pomažu voditelju intervjua, ali ga mogu i zavesti. Najvažniji moment od kojeg uvelike zavisi
uspjeh intervjua je stvaranje prvog kontakta s ispitanikom. Okolnosti prvog kontakta uvelike će utjecati


107

na stvaranje povjerenja između voditelja intervjua i ispitanika, povjerenja bez kojega uspješni intervju
nije moguć. Način pronalaženja ispitanika/sudionika, samopouzdanje voditelja/ice, način obrazlaganja
svrhe intervjua samo su neki od elemenata koji snažno utječu na stvaranje takve atmosfere u kojoj će
intervju biti uspješan.
Dubinsko intervjuiranje je takva vrsta intervjua u kojoj se sudionik spontano izjašnjava o svojim
mišljenjima, stavovima, osjećajima te o razlozima svojeg ponašanja u vezi nekog problema/pitanja. Kod
takve vrste intervjua, bitno je da se intervju ne svodi na postavljanje pitanja, već da razgovor teče sam
od sebe. Važno je napomenuti da razgovor uvijek mora biti usmjeren na problem koji je formuliran na
početku intervjua.
Razlika između intervjua i ankete jest u načinu provođenja ispitivanja, tj. ovisno o sadržaju
ispitivanja vršit ćemo ga pismeno (anketa) ili usmeno (intervju) (Vujević, 2002:147). Odlučit ćemo se za
intervju ako nam je potrebna privatna atmosfera, ako radimo «dubinsko» istraživanje te ako do
ispitanika dolazimo pojedinačno (Vujević, 2002:147). Ono što psihološki i sadržajno razlikuje intervju od
običnog razgovora prema Vujeviću (2002:147) jest:
• halo-efekt – važan je prvi kontakt, jer se intervju lakše odbija, nego što se započeti prekida
• dubina – pomoću intervju možemo ući dublje u problematiku koja nas zanima
Intervjuom se mogu ukloniti nedostaci pismene ankete, može se poboljšati kvaliteta odgovora, a
u ispitivanje se mogu uključiti i nepismeni ispitanici; no intervju je skuplji i manje standardiziran od
anketnih upitnika i testova (Vujević, 2002:147).





108

LITERATURA
1. Baza znanja Metode istraživanja u društvenim znanostima / V. Afrić i sur. Zagreb: Filozofski
fakultet. http://infoz.ffzg.hr/Afric/VjekoBZ/default.asp Pristupljeno stranicama: 2. studenoga
2011.
2. Biljan-August M., Pivac S., Štambuk A. (2007): Analiza vremenskih serija-poglavlje3,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci
3. Deklarirane količine sjemena i sadnog materijala,
http://www.zsr.hr/Izvjesca/Deklarirane%20kol_2004.-2007.pdf
4. Doc. ASA/PE/475, The adapted list of Combined Nomenclature codes concerning SBS.
5. Doc. ASA/PE/636, Biljna proizvodnja
6. Doc. ASA/TE/F/637, Životinjska proizvodnja
7. Doc. ASA/TE/M/428, Doc ASA/TE/M/424, Doc. ASA/TE/M/517 Mlijeko i mliječni proizvodi
8. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" i Masmedia, Zagreb, 1995
9. Franić R., Kumrić O. (2005.): Primjena kvantitativnih metoda u agrarnoj ekonomici-praktikum za
vježbe, Interni materijal
10. Hall, R.E., Lieberman, M. (2003): Microeconomics – Principles and Applications, Thomson
South-Western, USA.
11. Haralambos, M., Holborn, M. (2002): Sociologija: teme i perspektive. Zagreb : Golden
marketing.
12. Industrijska proizvodnja, prodaja i zalihe prema metodološkim osnovama, NN br.18/97, za
razdoblje od 2000. – 2007. , DSZ RH.
13. Kovačić, D. i sur. (2008.): Proizvodno-potrošne bilance i ocjena samodostatnosti poljoprivredno
- prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj, neobjavljena studija MPRRR RH, Zagreb.
14. Martić, M. (1982): Prilozi metodologiji istraživanja. Zagreb : Agronomski fakultet.
15. Petz, B. (1997): Osnove statističke metode za nematematičare. Jastrebarsko: Slap.
16. Pindyck, R. S., Rubinfeld, D. L. (2005): Mikroekonomija, Mate, Zagreb.
17. Ravlić, P., Jelavić, A., Starčević, A., Šamanović, J. (1993.): Ekonomika poduzeća, Ekonomski
fakultet Zagreb.
18. Samuelson, P.A., Nordhaus, W.D. (1995): Ekonomija, Mate, Zagreb.
19. Statističke informacije - ISSN 1334-062X 2008. http://www.dzs.hr/
20. Statistički ljetopis Hrvatske, DZS, odgovarajuća godišta


109

21. Supek, R. (1981): Ispitivanje javnog mnijenja. Zagreb : SNL.
22. Šošić, I., Serdar, V. (1997.): "Uvod u statistiku", Školska knjiga, Zagreb
23. Utrošak sirovina i materijala po tromjesečjima“, za razdoblje od 2000. – 2003., DZS RH.
24. Utrošak sirovina i materijala, ind-21-repro, dokumentacijska tablica prema NKD-u 2002. i KPD-u
2002. », za razdoblje od 2004. – 2007., DZS RH.
25. Uvoz i izvoz po proizvodima carinske tarife i zemljama porijekla (tab 45. i tab 46.)., za razdoblje
od 2000. – 2007., DZS RH.
26. Vujević, M. (2002): Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti. Zagreb:
Informator.




















110

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU
PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA I i II
1. Što je vremenski niz?
2. Kako se zovu vrijednosti koje čine vremenski niz?
3. Koje osnovne pokazatelje poznajemo u analizi ekonomskih pojava?
4. Što su indeksi?
5. Zaokružite slovo pod kojim je točno tumačenje kretanja pojave u 2011. godini!
Godina Lančani indeksi
2009. 101,55
2010. 103,07
2011. 90,06
a) pojava je pala za 9,94% u odnosu na prethodnu godinu
b) pojava je pala za 13,01% u odnosu na prethodnu godinu
c) pojava je pala za 11,49% u odnosu na prethodnu godinu
6. Zaokružite slovo pod kojim je točno tumačenje kretanja pojave u 2010. godini
Godina Bazni indeksi
2009. 115,95
2010. 196,84
2011. 56,63
a) pojava je porasla za 196,84% u odnosu na baznu godinu
b) pojava je porasla za 96,84% u odnosu na baznu godinu
c) pojava je porasla za 80,89% u odnosu na baznu godinu
7. U čemu se razlikuje grafički prikaz baznih i lančanih indeksa?
8. Što su i čemu služe pomični prosjeci'
9. Koje su prednosti metode pomičnih prosjeka?
10. Što je trend?
11. Kako glasi jednadžba linearnog trenda?
12. Što predstavlja parametar „a“ u funkciji trenda
13. Što predstavlja parametar „b“ u funkciji trenda?
14. Što je i kako se određuje reprezentativnost trenda?
15. Koje je glavno obilježje površinskog grafikona?
16. Po čemu se razlikuju bazni i lančani indeksi, kod izračuna?
17. Kako možemo, pomoću linearnog trenda prikazanog na grafikonu, prognozirati budući razvitak
analizirane pojave?


111

18. Izračunajte indekse i pomične prosjeke
Godina Proizvodnja
(000t)
Bazni indeks, 2005.=
100
Verižni indeks Pomični
prosjeci
2000. 482
2001. 965
2002. 1.183
2003. 677
2004. 1.007
2005. 1.338
2006. 1.560
2007. 1.583
2008. 1.270
2009. 1.217

20. Izračunajte linearni trend za proizvodnju šećerne repe, utvrdite njegovu reperezentativnost i
projicirajte proizvodnju do 2015. godine
Godina Proizvodnja
(000t)
x x
2
xy Yc d
(y-Yc)
d
2
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
Ukupno













112

21. Izračunajte indeks koncentracije kod sljedećeg slučaja i grafički predočite Lorenzovu krivulju
Površina
(ha)
Broj
kućanstava
Površina
(ha)
Struktura % Nepostotna
struktura
Nepostotni
kumulativ
broja površina broja površina broja
XI
površina
YI
do 0,10 ha
32.719 476,89

0,11-0,50
119.258 4.808,64

0,51-1,00
64.831 3.566,51

1,01-2,00
71.571 4.525,25

2,01-3,00
39.992 2.682,93

3,01-5,00
45.636 2.811,00

5,01-10,0
42.374 2.523,97

10,01-20,0
15.619 1.028,64

više od
20,0
5.247 339,04

Ukupno


















113

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA III, IV, V i VI
22. Koja je razlika između promjene potražnje i potraživanih količina?
23. Koji su necjenovni čimbenici promjene ponude i potražnje?
24. Nepovoljni agroekološki uvjeti uvjetovali su smanjenje prinosa kukuruza. Koje su posljedice
toga –
a) smanjenje ponude i povećanje cijene
b) povećanje ponude i rast cijena
c) smanjenje potražnje i pad cijena
d) povećanje potražnje i rast cijena
25. Kako se zove točka u kojoj nastaje tržišna ravnoteža ponude i potražnje?
26. Liberalizacija uvoza povećava ponudu ili ponuđene količine nekog proizvoda?
27. Prikažite krivulju utjecaja toplotnog udara na cijenu sladoleda.
28. Što bi moglo povećati potražnju za hamburgerima, a što ponudu? Kako utječu na tržište
hamburgera jeftine smrznute pizze?
29. Prikaži promjene cijene i količine maslaca na tržištu zbog a) rasta cijene margarina, b) porasta
cijene mlijeka, c) opadanja dohotka
30. Usporedite krivulje promjena tržišne ravnoteže svinjske masti i maslinovog ulja.
31. Što se događa s cijenom organske hrane u recesiji?
32. Odredite ravnotežnu cijenu ako je ponuda nekog dobra određena izrazom Q = 215 + 30 P, a
potražnja Q = 415 – 10 P.
33. Objasniti ukupnu i graničnu korisnost.
34. Može li korisnost biti negativna (ukupna i granična)?
35. Što su krivulje indiferencije?
36. Što je budžetski pravac?
37. Povećanjem dohotka budžetski pravac se pomiče __________________
38. Povećanjem cijene nekog dobra budžetski pravac se pomiče __________
39. Kada se postiže potrošačeva ravnoteža?
40. Što prikazuje funkcija proizvodnje?
41. Što su izokvante?
42. Kako se zove zakon koji opisuje proizvodnju s jednim varijabilnim faktorom?
43. Kako se zove situacija kad povećanje svih inputa za 10% poveća output za 5%?
44. O čemu govore zakon optimuma i supstitucije?
45. Kako se određuje najpovoljnija kombinacija dvaju inputa proizvodnje?


114

25. Koja je osnovna razlika između fiksnih i varijabilnih troškova
26. U proizvodnji 70.000 litara mlijeka ukupni fiksni troškovi iznose 90.000 kuna a varijabilni
120.000 kuna. Koliko iznose prosječni ukupni troškovi?
27. Odredite točku pokrića količinom jabuka ukoliko su ukupni troškovi proizvodnje 100.000 kuna a
prodajna cijena 4 knkg
28. Proizvodnja je povećana s 500 na 700 komada. Ukupni troškovi su porasli s 10.000 n.j. na
12.000 n.j. Koliko iznosi granični trošak?
29. Odredite poslovni rezultat: Proizvedeno 15 tona jabuka. Prodajna cijena je 5 kn za kg. Ukupni
fiksni troškovi 10.000 kuna. Prosječni varijabilni trošak 2,5 kn za kg.
30. Koja su temeljna financijska izvješća?
31. Što prikazuje bilanca?
32. Što prikazuje račun dobiti i gubitka?
33. Zašto je bilanca “Graf” a račun dobiti i gubitka “film”
34. Koliko iznosi bilančni kapital ukoliko je vrijednost imovine 10.000 n.j. a obveza 6.000 n.j.
35. Što je marginalna analiza?
36. Marginalnom analizom odredite optimalnu razinu proizvodnje ako je prodajna cijena nekog
dobra 15 kn a troškovi su sljedeći:


37. U proizvodnji mlijeka troškovi su iznosili kako slijedi:
troškovi materijala 120.000 kn
trošak amortizacije 20.000 kn
plaće stalno zaposlenih 60.000 kn
najamnine i kamate 10.000 kn
Odredite ukupne fiksne i ukupne varijabilne troškove, Ako je u promatranom razdoblju proizvedeno
70.000 litara mlijeka, koliko iznose ukupni troškovi, a koliko prosječni ukupni trošak?




115

38. Odredite prosječni varijabilni trošak:
Q
(proizvodnja)
FT UT vt
10 50 110
20 50 130
30 50 140
40 50 160
50 50 180

39. Odredite radi li se o fiksnom ili varijabilnom trošku:
Troškovi goriva, amortizacija, gnojivo, premija osiguranja, troškovi kamata na kredite
35. Što mjere pokazatelji ekonomičnosti, produktivnost, rentabilnosti?
36. Kakva je ekonomičnost ukoliko je koeficijent ekonomičnosti manji od 1?
37. Što je likvidnost?
38. Ocijenite proizvodnju (ekonomičnost, produktivnost, rentabilnost) ječma na 1 ha površine
temeljem sljedećih podataka:

Elementi Ostvareno
Prinos 1,8 t/ha
Prodajna cijena 2 kn/kg
troškovi materijala 1500 kn
Količina rada 40 sati
Cijena rada 40 kn/sat
Uloženi kapital 15000 kn

39. Što je likvidnost?
40. Odredite uspješnost poslovanja prema podacima iz financijskih izvješća.
41. Navedite sve vrste tržišne elastičnosti.
42. Kakva je elastičnost potražnje nekog dobra ukoliko je porast cijene s 10 n.j. na 15. n.j izazvala
smanjenje potraživanih količina s 200.000 komada na 180.000 komada.
43. Izračunajte koeficijent dohodovne elastičnosti mlijeka ukoliko se porastom dohotka za 5%
poveća njegova potražnja za 1%.
44. Savršeno neelastična krivulja potražnje bit će na grafu __________ dok će savršeno elastična
krivulja potražnje na grafu biti ____________________ (DOPUNITI SA:
vertikalna/horizontalna)
45. Kada je potražnja cjenovno neelastična smanjenje cijena će uzrokovati manji ili veći prihod
tvrtke?
46. Jesu li osnovni prehrambeni proizvodi superiorno ili inferiorno dobro?


116

47. Kako će rast cijene benzina utjecat na potražnju automobila ? Jesu li ta dobra komplementi ili
supstituti?
48. Ako koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje za sirom iznosi -0,8 koliko će se sira tražiti pri
cijeni od 40 n.j. ako je pri cijeni od 30 n.j. godišnja potrošnja iznosila 4 milijuna kg ?
49. Koji je od proizvoda iz tabele inferiorno dobro?
proi zvod promj ena dohot ka % promjena traženih količina %
a 5 5
b 10 -10
c -5 5


50. Nepovoljne agroklimatske prilike poboljšavaju položaj poljoprivrednika i povećavaju im ukupni
prihod, jer uz neelastičnost potražnje njihovih proizvoda raste cijena. (Točno/Netočno ).
51. Što je investicija?
52. Koji su razlozi investiranja?
53. Koje su metode ocjene efikasnosti investicije?
54. Kolika treba biti vrijednost NSV da bi investicija bila prihvatljiva?
55. Koliko treba biti vrijednost ISR da bi investicija bila prihvatljiva?


117

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VII
56. Glavni cilj izrade proizvodno-potrošnih bilanci?
57. U koju svrhu se koriste podaci iz proizvodno – potrošnih bilanci?
58. O čemu ovisi pouzdanost bilance?
59. Koje skupine proizvoda obuhvaćaju bilance za biljni sektor?
60. Koje skupine proizvoda obuhvaćaju bilance za životinjski sektor?
61. Objasnite metodologiju za izradu proizvodno - potrošnih bilanci?
62. Koji su podaci potrebni za izračunavanje proizvodno-potrošne bilance šljive (A+B-C-D-E), te
navedite kako se izračunava potrošnja po stanovniku?
A. _________________________________________
+B. _________________________________________
- C. _________________________________________
- D. _________________________________________
- E. _________________________________________
= F - ukupna potrošnja
Potrošnja po stanovniku = _________________________________________
63. Što sve obuhvaćaju zalihe, te kako se izračunava promjena zaliha?
64. Objasnite kako se izračunava vanjsko - trgovinska razmjena?
65. Što je industrijska potrošnja?
66. Što su to gubici? Navedite primjer izračuna gubitaka kod žitarica?
67. Kako se izračunava neto ljudska potrošnja kod žitarica?
68. Što je stupanj samodostatnosti i kako se izračunava?


118

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VIII
69. Koja je razlika između praćenja i istraživanja tržišta?
70. Što su sekundarni, a što primarni podaci?
71. Koje vrste sekundarnih podataka postoje?
72. Navedite nekoliko uobičajenih izvora za prikupljanje sekundarnih podataka!
73. Navedite tri skupine metoda za prikupljanje primarnih podataka!
74. Objasnite metodu promatranja!
75. Koje su prednosti i ograničenja metode promatranja!
76. Kojom metodom prikupljanja primarnih podataka se može utvrditi samo sadašnje stanje?
77. Koja metoda za prikupljanje primarnih podataka se najčešće koristi?
78. Koje su prednosti i ograničenja metode ispitivanja?
79. Koje su prednosti osobnog kontaktiranja ispitanika?
80. Koje su prednosti telefonskog ispitivanja u odnosu na ostale načine ispitivanja?
81. Koja su ograničenja poštanskog ispitivanja?
82. O čemu ovisi mogućnost korištenja elektroničkog ispitivanja?
83. Koji su najčešći instrumenti za prikupljanje primarnih podataka?
84. Koje vrste pitanja postoje u anketnom upitniku?
85. Koji je uobičajeni redoslijed postavljanja pitanja u anketnom upitniku?
86. Koje su prednosti i ograničenja pokusa kao metode prikupljanja primarnih podataka?
87. Što su jednovarijatne metode obrade podataka i koje se najčešće koriste u marketinškim
istraživanjima?
88. Koji su uobičajeni načini prikazivanja rezultata u marketinškim istraživanjima?
89. Navedite faze u procesu istraživanja tržišta!


119

PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE IX
90. Što je metodologija?
91. Po čemu se razlikuju kvalitativna i kvantitativna metodologija?
92. Što je anketa?
93. Kakva pitanja u anketi mogu biti, prema sadržaju?
94. Nabrojite pet grešaka pri sastavljanju ankete.
95. Što je sudjelujuće promatranje?
96. Što je hipoteza?
97. Nabrojite teorijske aktivnosti u istraživačkom procesu.
98. Što obuhvaća interpretacija rezultata?
99. Što je psihološka strategija u postavljanju pitanja?
























120

Popis tablica
Tablica Stranica
Tablica 1. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009 9
Tablica 2. Proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj (t) 9
Tablica 3. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima (u KN za t) 12
Tablica 4. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks 14
Tablica 5. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – verižni indeks 15
Tablica 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – pomični prosjeci 17
Tablica 7. Proizvodnja maslinovog ulja - primjer 1 20
Tablica 8. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2 22
Tablica 9. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 1993. godine 27
Tablica 10. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 2003. godine 28
Tablica 11. Utjecaj cijene kukuruza na tržišnu ponudu (ilustracija) 29
Tablica 12. Utjecaj cijene svježe piletine na potraživane količine (ilustracija) 30
Tablica 13. Ravnoteža ponude i potražnje na tržištu pšenice (ilustracija) 33
Tablica 14. Utjecaj promjene cijena na prihod 37
Tablica 15. Procjena dohodovne elastičnosti 38
Tablica 16. Kombinacije konzumacija dobra s jednakom korisnošću 39
Tablica 17. Odnos proizvodnih čimbenika 43
Tablica 18. Fiksni, varijabilni i ukupni troškovi 47
Tablica 19. Primjer skraćenog računa dobiti i gubitka 53
Tablica 20. Shematski prikaz proizvodno potrošne bilance 60
Tablica 21. Proizvodno – potrošna bilanca za žitarice (1000t) za 2008.god 64
Tablica 22. Primjer popisa proizvoda prema carinskoj tarifi i pripadajućim tehničkim
koeficijentima
65
Tablica 23. Proizvodno-potrošna bilanca svježeg mlijeka u Hrvatskoj za razdoblje od 2000. –
2008.
67
Tablica 24. Proizvodno – potrošna bilanca za mliječne prerađevine (000 tona), za 2008.god. 69


121

Popis grafikona
Grafikon Stranica
Graf 1. Broj svinja u Republici Hrvatskoj (tis.) (jednostavni stupovi) 10
Graf 2. Proizvodnja jabuka u RH (t) (površinski grafikon-dvostruki stupci) 10
Graf 3. Proizvodnja kupusa u Republici Hrvatskoj (t) (površinski grafikon-razdijeljeni stupci) 11
Graf 4. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009. (%) (površinski grafikon-
strukturni krug)
11
Graf 5. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima (u kunama za t) - linijski
grafikon
12
Graf 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks 14
Graf 7. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – lančani indeks 17
Graf 8. Proizvodnja maslinovog ulja 21
Graf 9. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2 22
Graf 10. Lorenzova krivulja I 27
Graf 11. Lorenzova krivulja II 28
Graf 12. Porast ponuđenih količina zbog povećanja cijene (A→B) 29
Graf 13. Povećanje ponude uslijed necjenovnog čimbenika 30
Graf 14. Povećanje potraživanih količina uslijed smanjenja cijena (A→B) 31
Graf 15. Smanjenje potražnje uslijed necijenovnog čimbenika 32
Graf 16. Tržišna ravnoteža 32
Graf 17. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja potražnje 33
Graf 18. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja ponude 33
Graf 19. Promjena tržišne ravnoteže zbog istovremenog povećanja ponude i potražnje 34
Graf 20. Savršena neelastičnost i elastičnost 35
Graf 21. Ukupna i granična korisnost na primjeru konzumacije sladoleda 39
Graf 22. Krivulje indifirencije 40
Graf 23. Budžetski pravac 40
Graf 24. Pomak budžetskog pravca zbog promjene dohotka 41
Graf 25. Pomak budžetskog pravca zbog promjene cijene dobra 41
Graf 26. Uvjet potrošačeve ravnoteže 41
Graf 27. Izokvante 42
Graf 28. Opadanje dodatnih (graničnih) prinosa 43
Graf 29. Padajući i rastući prinosi na opseg 44
Graf 30. Krivulje ukupnih troškova 48
Graf 31. Krivulje prosječnih troškova 48
Graf 32. Točka pokrića 50


122

Pojmovnik
Anketni upitnik Anketni upitnik je najčešći instrument za prikupljanje podataka
u marketinškim istraživanjima. Sastoji se od niza pitanja koja
se postavljaju ispitanicima, te prostora za upisivanje njihovih
odgovora.
Anketa Anketa je ukupnost metodoloških postupaka zasnovanih na
upotrebi razgovora (intervjua) ili pismenog upitnika u
kombinaciji s metodom uzorkovanja. To je poseban oblik
neeksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor
podataka koristi osobni iskaz ljudi o mišljenjima, uvjerenjima,
stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajućim nizom
standardiziranih pitanja.
Antitrustovski zakon Pravila i regulative koje zabranjuju radnje koje ograničavaju
konkurenciju na tržištu. Primjer zakona su Shermanov akt iz
1890., napisan radi sprečavanja Rockffellerovih trustova
usmjerenih na monopolizaciju tržišta..
Arbitraža Čin kupnje po nižoj cijeni na jednom mjestu i prodaje po višoj
cijeni na drugom mjestu. Nastaje kad na tržištima iste robe
postoje značajnije razlike u cijeni. Primjerice kupnja pšenice
na nekom tržištu po jednoj cijeni i prodaja po višoj cijeni na
drugom tržištu.
Bazni indeks Bazni indeksi se dobivaju tako da se svaka frekvencija niza
podijeli s frekvencijom baznog razdoblja (godine) i pomnoži sa
100.
Bruto nacionalni proizvod Bruto nacionalni proizvod – BNP (engl. gross national product,
GNP, njem. Bruttonationalprodukt, BNP) je vrijednost svih
finalnih dobara i usluga proizvedenih pomoću domaćih faktora
proizvodnje unutar nekog razdoblja. Pri tome je nevažno da li
se ti faktori proizvodnje nalaze u zemlji ili inozemstvu.
Definiran je konvencijom u okviru standardiziranih sustava
društvenih računa Ujedinjenih naroda.
Budžetski pravac Prikazuje sve moguće kombinacije dobara za koje je ukupan
zbroj potrošenog novca jednak dohotku potrošača.
Kombinacije dobara su npr. hrana i odjeća.
Cijena Literatura navodi brojne definicije cijene. Ipak najčešća
definicija cijene jest novčani izraz vrijednosti za proizvod ili
uslugu, a formira se uzajamnim djelovanjem faktora koji utiču
na potražnju i ponudu na nekom tržištu. Razlikujemo mnoge
vrste cijena (proizvođačke, veleprodajne, maloprodajne itd.)
Diverzifikacija Smanjivanje rizika raspoređivanjem resursa na mnoštvo
aktivnosti čiji ishodi nisu međusobno povezan. U poljoprivredi
to je primjerice istodobno bavljenje voćarstvom i


123

vinogradarstvom.
Domaća potrošnja To su svi vidovi upotrebe proizvoda u određenom razdoblju:
sjeme, gubici, stočna hrana, industrijska potrošnja te ljudska
potrošnja (isključujući zalihe).
Efekt dohotka Promjena potrošnje dobra zbog promjene kupovne moći uz
nepromijenjenu cijenu dobra.
Efekt snoba Negativna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi
posjedovati neko ekskluzivno ili unikatno dobro. Primjer
takvog dobra je skupocjeno vino s početka dvadesetog
stoljeća.
Efekt stampeda Pozitivna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi
posjedovati neko dobro djelomično i zato što drugi posjeduju
to dobro. Klasični primjer je rast potražnje za određenom
dječjom igračkom koju imaju prijatelji iz vrtića.
Efekt supstitucije Promjena potrošnje nekog dobra zbog promjene njegove
cijene uz nepromijenjenu razinu korisnosti.
Ekonomija obuhvata Proizvodnja jedne tvrtke veća je od razine proizvodnje koju bi
mogle postići dvije odvojene tvrtke. To se događa zbog
međusobnog sinergijskog djelovanja i efikasnijeg korištenja
resursa.
Ekonomije obujma Udvostručenje razine proizvodnje zahtjeva manje nego
dvostruko povećanje troškova. To se događa zbog opadanja
prosječnih (jediničnih troškova) i produktivnije proizvodnje
zbog efikasnije podjele rada i uštede na inputima.
Eksternalija Eksternalije (engl. externalities, njem. Externalitäten) su
dodatni ili vanjski učinci; pojam koji potječe od A. C. Pigoua i
G. B. Shawa, ali je u češćoj upotrebi tek od 1960-ih godina.
Riječ je o učincima privatne aktivnosti na tržištu ili državnog
djelovanja na treće osobe, susjedstvo ili jednostavno o
prelijevanju. Primjer je vanjski, dodatni trošak ili šteta što je
izaziva dim iz tvornice ili od lokomotive na okolicu, ljude,
odjeću itd. za koji oštećeni ne mogu tražiti odštetu od vlasnika
tvornice ili željeznice. Primjer vanjskih, dodatnih koristi je
izgradnja nove robne kuće ili auto-ceste koja koristi ljudima što
žive u blizini više nego onima koji su udaljeniji, iako i jedni i
drugi plaćaju iste cijene u robnoj kući i jednake cestarine
Elastičnost Postotna promjena jedne varijable do koje dolazi zbog porasta
druge varijable za 1%. Primjer toga je postotna promjena
cijene hrane kao posljedica postotnog povećanja cijene
goriva.
Fiksni trošak Trošak koji se ne mijenja s razinom proizvodnje ili stupnjem
korištenja kapaciteta. Primjer fiksnog troška je trošak najma


124

poslovnog prostora i kamata na kredite.
Frekvencija To su sve vrijednosti promatrane pojave koje tvore niz
(y1,y2…yn.), a broj frekvencija predstavlja dužinu niza.
Primjerice proizvodnja meda od 2006. do 2010. godine u
tonama (123, 129,120,121, 130)
Funkcija proizvodnje Funkcija koja pokazuje maksimalnu količinu proizvoda koju
neka tvrtka može proizvesti uz zadanu kombinaciju inputa.
Grafički prikazi Grafički prikaz omogućuje uočavanje osnovnih tendencija i
obilježja razvoja neke pojave, no za analitičke svrhe nužno je
utvrditi vrijednost brojčanih pokazatelja.
Granična korisnost Korisnost ostvarena potrošnjom jedne dodatne jedinice nekog
dobra. Značajka granične korisnosti je da opada s povećanje
količina. Primjerice, dodatna kuglica sladoleda ne donosi
jednako zadovoljstvo kao i prva.
Granična stopa supstitucije Količina dobra koju je potrošač spreman žrtvovati da bi dobio
jednu dodatnu jedinicu drugog dobra. To čini zbog
maksimalizacije ukupne korisnosti.
Granični proizvod Dodatna proizvodnja koja nastaje dodavanjem jedne dodatne
jedinice inputa. Primjerice, količina mlijeka koja nastaje
dodavanjem u obrok mliječne krave jedne dodatne hranidbene
jedinice.
Granični trošak Porast troška koji nastaje zbog proizvodnje jedne dodatne
jedinice proizvoda.
Hipoteze



To su misaoni odgovori na pitanje o problemu – znanstvena
pretpostavka koja mora biti provjerljiva. To je okosnica
istraživanja, i u hipotezi se tvrdi o nekom odnosu među
varijablama. Naučna pretpostavka, postavljena za objašnjenje
neke pojave, koju treba provjeriti i dokazati da bi postala
vjerodostojna naučna teorija ili naučni zakon. Što je teorija u
znanosti, to je hipoteza u istraživanju.
Indeks koncentracije To je brojčani izraz nejednakosti (koncentracije). On je jednak
omjeru površine između Lorenzove krivulje i pravca jednakosti
(ravnomjerne raspodjele) prema površini trokuta u kome leži
ta krivulja. Iskazuje mjeru nejednakosti dvije pojave i može biti
u intervalu [0,1]
Indeksi Indeksi su relativni brojevi koji pokazuju odnos stanja jedne
pojave ili skupine pojava u različitim trenucima vremena ili na
različitim mjestima. Mogu biti bazni i lančani.
Industrijska potrošnja To je količina proizvoda koja se koristi u industriji tijekom
razdoblja za proizvodnju proizvoda koji nisu namijenjeni za
ljudsku potrošnju, niti za ishranu stoke.


125

Inflacija
Inflacija je povećanje agregatne razine cijena u odnosu na
vrijednost novca. Pojam inflacije također se može definirati
kao pad vrijednosti novca. Iskazuje se u postotku.
Ispitivanje To je najraširenija metoda prikupljanja primarnih marketinških
informacija. Sastoji se od postavljanja pitanja osobama od
kojih se podaci prikupljaju. Pitanja se mogu postavljati bilo
usmenim, bilo pismenim putom.
Istraživanje tržišta (problemski
orijentirana istraživanja)
Odnosi se uglavnom na jednokratna istraživanja koja se
provode radi rješavanja postojećeg problema i razumijevanja
tržišnih zbivanja.
Izokvanta Krivulja koja povezuje sve moguće kombinacije inputa za koje
je razina proizvodnje jednaka.
Kalkulacija Računski postupak kojim se izračunavaju cijene.
Kamatnjak Kamatnjak je cijena novca. Kamata je izvršena isplata za
upotrebu novca. Kamatnjak je svota kamata plaćenih na
jedinicu vremena. Ljudi plaćaju za mogućnost pozajmljivanja
novca. Kamatnjak je trošak posuđivanja novca, uzimanja
novca u zajam, mjeren dolarima na posuđeni dolar (dolar uzet
u zajam godinu dana). Kamatnjaci se razlikuju po
karakteristikama zajma - rok, dospijeće, rizik, likvidnost,
administrativni troškovi.
Komplementi Dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do
smanjenja potražnje za drugim dobrom.
Korisnost Brojčana vrijednost koja predstavlja zadovoljstvo koje
potrošač dobiva od određene tržišne košare tj. od kombinacije
jedne ili više roba, a može se odnositi na količine hrane,
odjeće, obuće ili stanarine koju potrošač kupuje svaki mjesec
Krivulja indiferencije Krivulja koja odražava sve kombinacije tržišnih košara koje
potrošaču osiguravaju jednaku razinu zadovoljstava.
Kvalitativna metodologija



Kvalitativna metodologija jest širok termin koji opisuje
istraživanje koje se fokusira na način na koji pojedinci i grupe
gledaju i shvaćaju svijet te oblikuju značenje izvan svojih
iskustava. To je skup pristupa, metoda i tehnika čija je
osnovna karakteristika razumijevanje i interpretacija značenja
koja ljudi pridaju različitim predmetima i događajima u
osobnim odnosima, specifičnih simboličkih sustava koje
sudionici izgrađuju u interakciji, te jedinstvenog društvenog
konteksta kao cjeline (holistički pristup).
Kvantitativna metodologija To je skup pristupa, metoda i tehnika koji obuhvaćaju
numeričke, statističke metode, pa se prema tome i služi
podacima koji su izraženi u brojkama (popisi stanovništva,
klasifikacije, rezultati anketnih istraživanja koje je moguće
numerički analizirati itd.).
Lančani indeks Lančani (verižni) indeksi nastaju tako da se svaki član


126

vremenskog niza podijeli s prethodnim članom, a zatim
pomnoži sa 100; baze se mijenjaju, pa se ti indeksi zovu
indeksi s promjenjivom bazom.
Lorenzova krivulja Lorenzova krivulja je krivulja koncentracije; predstavlja grafički
prikaz rasporeda (distribucije) jednog obilježja nekog skupa
jedinica (npr. skup zaposlenih radnika prema zaradama,
aktivnog stanovništva prema dohotku, poljoprivrednih
gospodarstava prema veličini obradive površine i sličnih
veličina) i vrijednosti koje ispunjavaju uvjet da se mogu
zbrajati, mjeriti i kvantitativno izraziti.
Ljudska potrošnja Ona obuhvaća količine hrane dostupne stanovništvu za
potrošnju tijekom određenog razdoblja. To su količine koje
ulaze na tržište u originalnom ili prerađenom stanju. Ovaj
podatak ne obuhvaća količine proizvoda utrošenih za
industrijsku proizvodnju alkoholnih pića i stočnu hranu i
proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda.
Makroekonomija Grana ekonomije koja se bavi analizom agregatnih
ekonomskih varijabli kao što su stopa rasta nacionalnog
proizvoda, kamatnjaci, nezaposlenost, inflacija.
Metodologija To je skup detaljnih istraživačkih metoda i tehnika pomoću
kojih se prikupljaju podaci, te općenitijim filozofijama na kojima
se temelje sakupljanje i analiza podataka.
Mikroekonomija Grana ekonomije koja se bavi analizom ponašanja
pojedinačnih ekonomskih jedinica (potrošača, tvrtki, radnika i
ulagača) kao i tržištima koja se sastoje od tih jedinica.
Monopol Tržište sa samo jednim prodavačem. Primjer u industriji
poljoprivrednih inputa proizvođač mineralnih gnojiva.
Monopolistička konkurencija Tržište na koje poduzeća mogu slobodno ući, svako proizvodi
vlastitu marku ili verziju diferenciranog proizvoda.
Monopson Tržište sa samo jednim kupcem. To je najčešći slučaj kada se
pojavljuje država kao kupac.
Nezaposlenost Nezaposlenost, u ekonomskim terminima, se pojavljuje ako
postoje kvalificirani radnici koji su voljni raditi po nadnicama
koje prevladavaju, ali ne mogu naći uposlenje. Dakle,
nezaposlene osobe su starije od 16 godina, sposobne i voljne
raditi i aktivno traže posao, ali su bez posla. Stopa
nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s
ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno
sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65
godina). Apsolutnom nezaposlenošću nazivamo točan broj
nezaposlenih osoba, a relativnom nezaposlenošću nazivamo
stopu nezaposlenosti, odnosno, omjer nezaposlenih osoba i
radne snage. Pri tome se radnom snagom smatra zbroj
zaposlenih i nezaposlenih osoba.


127

Nominalna cijena Apsolutna cijena nekog dobra, nekorigirana za inflaciju.
Normativna analiza Analiza koja razmatra kakve bi trebale biti veze između uzroka
i posljedica. Uključuje vrijednosni sud. Treba li smanjiti stopu
PDV-a?
Oligopol Tržište sa samo nekoliko prodavača. Tu na strani ponude
dominira manji broj poduzeća koji proizvode najveći dio nekog
proizvoda. Stoga često dolazi do sporazumijevanja u području
cijena, što umanjuje rizike, ali stvara monopolsku situaciju na
tržištu.
Oportunitetni trošak Trošak koji proizlazi iz propuštenih prilika kad tvrtka svoje
resurse upotrijebi u neku drugu svrhu. Obzirom da su resursi
oskudni njihova upotreba u određenu svrhu žrtvuje korištenje
u neku drugu svrhu.
Početne zalihe Početne zalihe su neiskorištene i pohranjene količine
proizvoda koje postoje prvi dan u određenom razdoblju, a
potječu iz prethodnog(ih) razdoblja. Ovi proizvodi mogu biti
domaćeg podrijetla ili mogu biti uvozni proizvodi.
Podsjetnik za intervju Instrument koji se koristi kod provedbe dubinskih intervjua
(ako je sugovornik jedna osoba) ili grupnih intervjua (razgovor
s grupom ljudi). Sastoji se od određenog broja pitanja koja
služe ispitivaču da vodi intervju u zadanom smjeru.
Pokus Pokus predstavlja namjerno izazivanje određene pojave da bi
se ta pojava mogla opažati i/ili mjeriti. Pokusi u marketinškim
istraživanjima se provode ili u laboratoriju (npr. kušanje i
ocjenjivanje novog proizvoda u umjetnim, strogo kontroliranim
uvjetima) ili na terenu (npr. kušanje i ocjenjivanje određenog
novog proizvoda u kućanstvu, odnosno u stvarnim uvjetima
potrošnje).
Poljoprivredni gubici Gubici su količine proizvoda koje se izgube tijekom
poljoprivrednih radova na polju i na tržištu. Gubici se javljaju
tijekom skladištenja, prijevoza, prerade, pakiranja i sortiranja.
Najčešće se procjenjuju.
Pomični prosjek Predstavlja "izglađivanje" vremenske serije, odnosno
smanjivanje utjecaja oscilacija pojave. Najčešće se koriste
trogodišnji pomični prosjeci
Ponuda Količina dobra koju su proizvođači voljni prodati pri određenoj
cijeni.
Porez na dodanu vrijednost PDV, punim imenom porez na dodanu vrijednost je suvremeni
oblik oporezivanja potrošnje i njegovo širenje je započelo
šezdesetih godina 20. stoljeća. Do danas se proširio na oko
60 zemalja širom svijeta. Prva ga je uvela Francuska 1958.
godine, a zatim i Finska 1964. godine. Ubrzo se proširio na
ostale zemlje Europske unije. Od razvijenih zemalja ga


128

nemaju jedino Australija i SAD. PDV je svefazni porez na
promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno -
prodajnog ciklusa, ali samo za iznos dodane vrijednosti.
Potražnja Količina dobra koju su potrošači spremni kupiti pri određenoj
cijeni.
Potrošnja po stanovniku Izračunava se dijeljenjem količine proizvoda namijenjene za
ljudsku potrošnju s brojem stanovnika. Ona pokazuje
prosječnu potrošnju po stanovniku tijekom određenog
razdoblja. Pri izračunu potrošnje po stanovniku ne uzima se u
obzir turistička potrošnja.
Pozitivna analiza Analiza koja opisuje stvarne veze između uzroka i posljedica.
Utvrđuje činjenično stanje. Kako će porast cijene nafte utjecati
na zaposlenost?
Pozitivna mrežna eksternalija Količina potražnje neke osobe raste pod utjecajem rasta
kupovine drugih potrošača. Primjer je snobovski efekt.
Praćenje tržišta (kontinuirana
istraživanja)
Ono predstavlja stalno, kontinuirano prikupljanje podataka, a
služi sagledavanju vlastitog položaja i općih kretanja na tržištu
koje pomaže u donošenju odluka vezanih uz poslovanje
poduzeća/gospodarstva.
Price taker (preuzimatelj cijena) Tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene pa uzima
tržišne cijene kao zadane. Npr. poljoprivredno gospodarstvo
koje proizvodi kukuruz nalazi se na tržištu s velikim brojem
drugih ponuđača. S nedovoljno velikim udjelom na tržištu ne
može utjecati monopsonski na cijenu.
Primarni podaci Oni obuhvaćaju podatke dobivene istraživanjima koje se
provode radi rješavanja konkretnog tržišnog problema
različitim kvalitativnim ili kvantitativnim tehnikama. Obično se
prikupljaju kad nisu dostupni sekundarni podaci ili su ti podaci
zastarjeli odnosno nedostatni za rješavanje postojećeg
problema.
Prinosi na opseg Stopa kojom raste proizvodnja ako proporcionalno
povećavamo količine inputa. Mogu biti rastući, padajući,
konstantni.
Profit Razlika ukupnog prihoda i ukupnog troška.
Proizvodni input Inputi su čimbenici proizvodnje (resursi), robe i usluge koje
tvrtka koristi da bi proizvela odgovarajuće outpute. Postoji tri
čimbenika proizvodnje (inputa) u ekonomskoj teoriji: zemlja,
rad i kapital.
Proizvodni output Outputi su robe i usluge koje se ili troše ili koriste za dalju
proizvodnju.
Proizvodni resursi Isto kao i proizvodni input
Proizvodni rizik Proizvodni rizici u poljoprivredi posljedica su utjecaja


129

nepovoljnih faktora koji se vrlo teško mogu kontrolirati i izbjeći.
To su vremenske neprilike kao npr. nedovoljne ili preobilne
kišne padaline, ekstremno niske ili visoke temperature, tuča,
mraz, ali i štetočinje u obliku biljnih ili životinjskih bolesti.
Proizvodno-potrošne bilance One prikazuju stanje i razvoj ponude i potrošnje hrane unutar
jedne zemlje ili jednog geografskog područja (npr. EU) za
određeno vremensko razdoblje, kalendarsku ili proizvodnu
godinu. S time u vezi, bilance nude informacije o parametrima
kao što su domaća proizvodnja, vanjsko-trgovinska razmjena,
domaća potrošnja, potrošnja po stanovniku te stupanj
samodostatnosti.
Proizvodnja Proces kombiniranja i transformiranja inputa
(zemlja,rad,kapital) u cilju stvaranja outputa (proizvoda).
Promatranje Promatranje odnosno opažanje predstavlja uočavanje i
bilježenje činjenica i događaja vezanih uz relevantne ljude,
akcije ili situacije. Kod ovog načina prikupljanja podataka
osobe čije ponašanje se prati ne sudjeluju izravno u
istraživanju (ne postavljaju im se pitanja).
Promjene zaliha One odgovaraju promjeni zaliha tijekom razdoblja, a
izračunavaju se kao razlika završnih i početnih zaliha.
Raspoložive količine Raspoložive količine su definirane kao ukupni resursi
(proizvodnja + uvoz), umanjeni za izvozne količine tijekom
određenog razdoblja.
Ravnotežna cijena Cijena pri kojoj je količina ponude jednaka količini potražnje.
Realna cijena Cijena korigirana za inflaciju.
Sekundarni podaci To su podaci koji su već prikupljeni i zabilježeni u drugim
istraživanjima i za druge svrhe. Ti podaci su povijesni i
prikupljaju se istraživanjem za stolom (eng. desk research),
odnosno bez kontakta s ispitanicima ili subjektima istraživanja.
Standardna greška To je prosječno odstupanje empirijskih vrijednosti od trend
vrijednosti (d= Y–Yc). Češće se koristi relativna standardna
greška (koeficijent varijacije trenda) koja je relativna mjera
reprezentativnosti, odnosno omjer standardne greške i
prosjeka frekvencija pomnoženih sa 100.
Stočna hrana To je količine proizvoda utrošene za izravnu hranidbu stoke na
farmi i industrijsku proizvodnju stočne hrane.
Stopa promjene Tumači se kao prosječni godišnji porast ili pad koji bilježi
promatrana pojava u analiziranom razdoblju. Iskazuje se
postotno.
Stupanj samodostatnosti To je omjer između domaće proizvodnje i domaće potrošnje
(proizvodnja/domaća potrošnja x 100). On pokazuje u kojoj


130

mjeri "domaća proizvodnja" pokriva sve potrebe odnosno
domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i
industriju). Ako je iznos ispod 100, to znači proizvodnja ne
pokriva potrošnju, dok vrijednost iznad 100 označava količine
koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze.
Supstituti Dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do
porasta potražnje drugog dobra. Primjer je porast cijene
teletine koji dovodi do rasta potražnje janjetine.
Tabeliranje Postupak svrstavanja grupiranih prikupljenih statističkih
podataka u tablice. Svaka tablica mora imati naslov, broj
tablice, tekstualni dio, brojčani dio i izvor podataka.
Teorija ponašanja potrošača Teorija koja proučava kako potrošači raspoređuju dohotke na
različita dobra i usluge kako bi maksimalizirali svoje
blagostanje.
Trend To je dinamička srednja vrijednost, osnovni smjer kretanja
neke pojave, odnosno linija koja se najbolje prilagođava
originalnim podacima iz vremenskog niza. Postoje pravolinijski
(linearni) i krivolinijski trendovi (kvadratni, kubni ….)
Tržišna košara Tržišna košara je popis određenih količina jednog ili više
dobara. Jedna tržišna košara može biti preferirana u odnosu
na drugu koja sadrži različitu kombinaciju.
Tržišni mehanizam Tendencija na slobodnim tržištima pri kojoj se cijena mijenja
sve dok se tržište ne uravnoteži.
Tržište Skup kupaca i prodavatelja koji međusobnim djelovanjem
određuju cijenu proizvoda i usluga.
Ukupan prihod Ukupni je prihod financijski izraz vrijednosti realiziranog
outputa projekta. Prihod ćemo dobiti ako količine prodanih
proizvoda, roba i usluga pomnožimo s njima pripadajućim
cijenama.
Ukupan trošak Ukupni troškovi su zbroj svih troškova koji nastaju u jednom
obračunskom razdoblju jedne tvrtke. Ukupni troškovi su
ukupni novčani izdaci potrebni da se proizvede određena
količina proizvoda.
Ulagač Osoba koja ulaže vlastita ili posuđena novčana ili materijalna
sredstva u određene projekte za koje smatra da će mu
osigurati profit.
Uzorak Uzorak predstavlja dio, odnosno podskup, populacije
(osnovnog skupa) koji će biti podvrgnut istraživanju.
Varijabilni trošak Trošak koji se mijenja s zajedno s promjenom razine
proizvodnje. Primjer je trošak goriva koji se povećava s
povećanjem proizvodnje.


131

Vjerojatnost Ukazuje na šansu da se određeni događaj desi.
Vremenski niz To je skup kronološki uređenih vrijednosti pojave u
određenom vremenskom rasponu. Sve vrijednosti promatrane
pojave koje tvore niz zovu se frekvencije (y1,y2…yn.) niza, a
broj frekvencija predstavlja dužinu niza.
Zakon opadajućih graničnih
prinosa
Načelo koje kaže da će s povećanje upotrebe određenog
inputa uz ostale fiksne inpute, dodatni output biti sve manji i
manji. Primjer je gnojidba mineralnim gnojivom. Povećanjem
količina gnojiva povećavaju se i prinosi poljoprivredne kulture,
ali nakon neke točke dodatno povećanje prinosa postaje sve
manje i manje.
Završne zalihe Završne zalije su količine proizvoda koje su uskladištene na
posljednji dan u analiziranom razdoblju. Te zalihe u isto
vrijeme predstavljaju početne zalihe za sljedeće razdoblje.
Znanost (lat. scientia; grč. epistéme) jest «skup svih metodološki
stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu», a
ujedno i djelatnost kojom stječemo takva znanja.
Sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom
povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo
svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda
istraživanja kako bi se spoznale zakonitosti, načela i
karakteristike zbivanja u društvu i prirodi. Tri temeljne
značajke znanosti su općenitost, metoda i preciznost.
«Znanost je vječno traženje znanja i istine».
Znanstvena metoda Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemoloških načela
logičkih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost
primjenjuje u praksi znanstveno-istraživačke djelatnosti.









132

Životopisi autora

Prof. dr. sc. Ivo Grgić je rođen 16. kolovoza 1960. godine u Potočanima, gdje
pohađa osnovnu a srednju elektrotehničku školu završava u Odžaku. Na Fakultet
poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Agronomski fakultet)
upisuje se 1979. godine i to na agroekonomski smjer. Diplomirao je godine 1983. u
redovitom roku. Godine 1984. upisuje postdiplomski studij iz Ekonomike
poljoprivrede na istom fakultetu.
Od godine 1984. uposlen je u Institutu za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Magistarski rad naslova "Radna snaga i zaposlenost na seljačkim gospodarstvima SR Hrvatske",
obranio je 29. studenog 1989. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Promjenjivost proizvođačkih cijena
glavnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj" brani 19. rujna 2000. godine. Od 14. 07. 2011.. profesor je na
Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj.
Iz područja International Agricultural Policy and Development boravi 1991. godine u International Center
for Advanced Mediterranean Agronomic Studies, Chania, Greece.
Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima, a objavio je
mnoštvo znanstvenih i stručnih radova. Koautor je knjige –monografije „Jalžabet između prošlosti i budućnosti –
stotinu četrdeset godina u životu jednog sela“. Koautor je sveučilišne knjige „Poljoprivreda Hrvatske do 1990.
godine“. Nositelj je predmeta Osnove agroekonomike i Uvod u makroekonomiku na preddiplomskom studiju
Agronomskog fakulteta te Ekonomika agroekompleksa na Doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede.
Nastavnik je i na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu.
Znanstveni interes je zaposlenost na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, cijene i cjenovna
politika u poljoprivredi, razvitak ruralnih područja uključivši agroturizam.
Član je i jedan od utemeljitelja Hrvatskog agroekonomskog društva, čiji je Europskog društva agrarnih
ekonomista. Zamjenik je predstojnika Zavoda za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju Agronomskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Oženjen i otac kćeri.
Hrvatska znanstvena bibliografija
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=122334











133


Prof. dr. sc. Ramona Franić je rođena 1. rujna 1967. godine u Zagrebu, gdje završava
osnovnu i srednju ekonomsku školu. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu upisuje se 1986. godine i to na agroekonomski smjer. Diplomirala je godine 1990., a
iste godine upisuje postdiplomski studij na istom fakultetu.
Znanstveno-istraživački rad Ramone Franić započinje 1991. godine kada se
zapošljava kao znanstveni novak na Zavodu za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju. Godine 2004.
birana je u znanstveno-nastavno zvanje docent, a 2008. godine u izvanrednog profesora.
Područje istraživanja i znanstveno-nastavnog rada Ramone Franić je ekonomika poljoprivrede, agrarna i
ruralna politika, u okviru kojega je pripremila magistarski rad i doktorsku disertaciju, samostalno ili u koautorstvu
objavila veći broj znanstvenih radova i održala brojna predavanja na domaćim i međunarodnim znanstvenim i
stručnim skupovima. Od samog početka rada na Agronomskom fakultetu intenzivno sudjeluje u provođenju
nastavnih aktivnosti iz područja ekonomike poljoprivrede. Tijekom reforme studija prema načelima Bolonjskog
procesa, kreirala je sadržaj nekoliko nastavnih predmeta/modula i danas je koordinator predmeta Agrarna i
ruralna politika 1 i Zakonodavstvo u agrobiznisu na preddiplomskom, Agrarna i ruralna politika 2 i Europska unija-
Zajednička poljoprivredna politika na diplomskom studiju te Instrumenti agrarne i ruralne politike na
poslijediplomskom doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede.
Sudjelovala je u brojnim domaćim i međunarodnim studijama i projektima iz područja agrarne politike i
ekonomike poljoprivrede pod pokroviteljstvom ministarstava, tijela državne uprave, domaćih i međunarodnih
znanstvenih i stručnih organizacija.
Hrvatska znanstvena bibliografija
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=215824
















134

Prof. dr. sc. Marija Cerjak (rođ. Radman) rođena je 22. kolovoza 1975. u Banjoj Luci gdje
je završila osnovnu školu i dva razreda srednje škole. U Zagrebu je završila XV gimnaziju s
odličnim uspjehom. Godine 1998. diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu,
magistrirala 2001. te doktorirala 20. srpnja 2005. godine.
Od lipnja 1998. godine radi na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
Zavodu za marketing u poljoprivredi, u svojstvu znanstvenog novaka. Od početka
zaposlenja sudjeluje u izvođenju vježbi na predmetima Marketing u poljoprivredi i Marketing poljoprivrednih
proizvoda. U zvanje docenta izabrana je 15. studenog 2006. godine. Nositelj je jednog modula na
preddiplomskom studiju (Tržište u agrobiznisu), dva na diplomskom studiju (Regionalni marketing i Ruralni
turizam) i dva modula na doktorskom studiju (Tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i Marketing u
agrobiznisu) te sudjeluje u izvođenju nastave na još 3 prediplomska modula. Tijekom dosadašnjeg rada bila je
mentor 9 diplomskih /završnih radova, a sudjelovala je kao član povjerenstva u još nekoliko radova. Bila je
voditelj jednog magistarskog rada te član povjerenstva još tri magistarska rada na Agronomskom fakultetu, te
mentor dva magistarska rada na Sveučilištu u Bologni, Italija.
U znanstvenom radu dr. sc. Marija Cerjak je usmjerena na područje tržišta i marketinga u agrobiznisu,
posebice na istraživanje tržišta i ponašanje potrošača. Do danas je objavila više znanstvenih i stručnih radova u
zemlji i inozemstvu, te je sudjelovala na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
Sudjelovala je na većem broju znanstvenih i stručnih projekata iz područja ekonomike poljoprivrede,
odnosno tržišta i marketinga u poljoprivredi financiranih od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa,
Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i lokalne samouprave, kao istraživač ili voditelj
projekata. Sudjelovala je u četiri međunarodna projekta (EU projekti i projekt financiran od strane USAIDa) kao
partner - koordinator za Hrvatsku, te kao suradnik na nekoliko međunarodnih projekata.
Tijekom studija je u više navrata odlazila na usavršavanje u inozemstvo. Sudjelovala je u međunarodnim
ljetnim školama na temu marketinga i managementa, 2000. godine je provela 5 mjeseci na Sveučilištu BOKU u
Beču, 2002. godine 5 mjeseci na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Bologni, a 2005. godine je bila na
stručnom tromjesečnom boravku u Stuttgartu (Sveučilište Hohenheim).
Član je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista. Aktivno govori
engleski, njemački i talijanski jezik, te pasivno francuski jezik.
Hrvatska znanstvena bibliografija
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=245190








135


Dr. sc. Ornella Mikuš, djevojački Kumrić, rođena je 9. rujna 1979. godine u
Varaždinu, gdje je završila Prvu osnovnu školu 1994. godine i Prvu gimnaziju 1998.
godine. Diplomirala je 2004. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Iste godine
upisala je Poslijediplomski magistratski studij iz ekonomike poljoprivrede i zaposlila
se na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, na Zavodu za ekonomiku poljoprivrede i
agrarnu sociologiju (današnji Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj) kao
asistentica. Nakon svih položenih ispita na magistarskom studiju upisala je treću godinu Poslijediplomskog
doktorskog studija „Ekonomika poljoprivrede“, koji se izvodi od akademske godine 2007./2008. Doktorirala je u
siječnju 2010. na temu „Ocjenjivanje ruralne konkurentnosti kao podloga kreiranja politike ruralnog razvoja“ i u
travnju iste godine postaje viša asistentica.
Asistira u nastavi na preddiplomskom studiju Agrarna ekonomika, na modulima Agrarna i ruralna politika
1 i Zakonodavstvo u agrobiznisu, te diplomskom studiju Agrobiznis i ruralni razvitak, na modulima Agrarna i
ruralna politika 2 i Europska unija – Zajednička poljoprivredna politika. Također asistira u nastavi na
međusveučilišnom studiju Mediteranska poljoprivreda u Splitu. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim,
znanstvenim i stručnim istraživanjima, projektima i skupovima.
Znanstveni interes je za područje agrarne i ruralne politike, poljoprivrednih odnosa i politike Europske
unije, ruralnog razvoja, okolišne politike i ruralne i regionalne konkurentnosti, u okviru čega objavljuje mnoge
radove.
Znanstveno i stručno se usavršava u Hrvatskoj, Italiji i Poljskoj.
Članica je upravnog odbora Hrvatskog agroekonomskog društva.
Hrvatska znanstvena bibliografija
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=265324















136

Dr. sc. Lari Hadelan, rođen je 4. svibnja 1976. u Koprivnici gdje i danas prebiva.
Osnovnu školu završio je u Rasinji (1990.), opću gimnaziju u Koprivnici (1994.).
Akademske godine 1995./96. upisuje studij Agrarna ekonomika na Agronomskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao 10. svibnja 2000. Po završetku
studija zapošljava se u Podravskoj banci gdje radi do 2004. g. kad prelazi na Agronomski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva u svojstvu znanstvenog novaka.
U 2007. godini završava MBA specijalistički studij Poslovno upravljanja u agrobiznisu.
Poslijediplomski znanstveni studij Ekonomika poljoprivrede završava 12. lipnja 2008. g obranom magistarskog
rada: „Primjena modela realnih opcija u poslovnom odlučivanju na primjeru maslinarstva“.
Titulu doktora znanosti stječe 01. travanja 2010. obranom doktorske disertacije naslova Višekriterijsko
odlučivanje u poredbenoj analizi sustava proizvodnje kupine.
Suradnik je u nastavi na tri modula na preddiplomskim i dva modula na diplomskim studijima
Agronomskog fakulteta. Kao autor i suautor objavljuje veći broj radova u domaćim i stranim znanstveno-stručnim
časopisima. Sudjeluje na stručnim i znanstvenim skupovima u sklopu kojih višekratno izlaže rezultate istraživanja.
Suautor je većeg broja studija izvodljivosti u poljoprivredi i agrobiznisu.
Stručno se usavršava na Sveučilištu u Hohenheimu i na Poljoprivrednom fakultetu u Mariboru.
U znanstvenom radu obrađuje teme iz područja menadžmenta, teorije odlučivanja i poslovanja tvrtki iz
agrobiznisa. Član je Hrvatskog agroekonomskog društva.
Oženjen je i ima jedno dijete.
Hrvatska znanstvena bibliografija
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=278896
















137

Mr. sc. Željka Mesić rođena je 1979. g. u Otočcu, gdje je završila osnovnu i srednju
školu. U Otočcu je završila Opću gimnaziju s odličnim uspjehom.
Diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2004. g. gdje se 2005. g.
zapošljava na Zavodu za Marketing u poljoprivredi. Magistarski rad pod nazivom
¨Utjecaj zemljopisnih oznaka na konkurentnost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda
- očekivanja proizvođača-¨ brani 2010.
Na Agronomskom fakultetu sudjeluje u nastavi iz više predmeta (Tržište u agrobiznisu, Izravna prodaja i
prerada na obiteljskom gospodarstvu, Osnove agroekonomike, Ruralni turizam, Primjena marketinga i inovacija u
agrobiznisu). Do danas je objavila više znanstvenih i stručnih radova, te aktivno sudjelovala na međunarodnim i
domaćim skupovima.
U više navrata usavršavala se u inozemstvu, pa je tako 2006. i 2011. godine provela 1 mjesec na
Sveučilištu BOKU u Beču, a 2007. godine 1 mjesec na Sveučilištu u Debrecenu.
Znanstveni istraživački rad usmjeren je na područje marketinga poljoprivrednih proizvoda i tržište
poljodjelskih proizvoda.
Od 2010.g. je tajnica Udruge Klaster proizvoda hrvatskog sela i strukovnog udruženja Hrvatskog
agroekonomskog društva.
Član je Europskog udruženja agrarnih ekonomista i Hrvatskog agroekonomskog društva.
Hrvatska znanstvena bibliografija
ht t p: / / bi b.i r b.hr / l i st a- r adov a?aut or = 302696



138

Nataša Bokan, prof. soc., rođena je 1978. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu
školu (1993.) i II. opću gimnaziju (1997).
Akademske godine 1997/98 upisala je jednopredmetni studij sociologije na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji završava u rujnu 2004. Daljnje
školovanje nastavlja na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na
poslijediplomskom studiju Ekonomika poljoprivrede na kojem je apsolvirala, te je
po otvaranju novog Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije 2007/08
upisala isti.
Od 2004. godine radi kao asistentica na Agronomskom fakultetu, na Zavodu za ekonomiku
poljoprivrede i agrarnu sociologiju (danas Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj) gdje i danas
radi. Kao suradnica radi na pet predmeta/modula diplomskog studija Agrobiznis i ruralni razvoj i više
preddiplomskih studija: Ruralna sociologija, Ruralna i urbana sociologija, Ruralni razvitak,
Socioekonomske i rodne analize i Osnove agroekonomike.
U suautorstvu je objavila određeni broj radova u znanstvenim časopisima. Sudjelovala je na
stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Stručno se usavršavala na Sveučilištu u
Hohenheimu i BOKU, Beč.
U znanstvenom radu obrađuje teme uglavnom iz područja ruralne sociologije i socijalne
ekologije. Članica je Hrvatskog sociološkog društva i Hrvatskog agroekonomskog društva.
Hrvatska znanstvena bibliografija
https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=263280















139

Magdalena Zrakić, mag.ing.agr. je rođena 16. rujna 1986. godine u Slavonskom
Brodu. Osnovnu školu i opću gimnaziju pohađa u Ivanić Gradu. Na Agronomski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje se 2005. godine i to na studij agrarne
ekonomike. Diplomirala je u srpnju 2010. u redovitom roku na diplomskom studiju
Agrobiznis i ruralni razvitak. Godine 2011. upisuje poslijediplomski doktorski studij
iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu.
Završni rad naslova "Agroturistička ponuda Grada Zagreba i okolice", obranila je 03. srpnja 2008.
godine. Diplomski rad pod naslovom "Kvaliteta života u ruralnom prostoru sa stanovišta žitelja – primjer grada
Zagreba" brani 05. srpnja 2010. godine.
Od 02. svibnja 2011. asistentica je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni
razvoj Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suradnica je u nastavi na modulima Osnove
agroekonomike i Uvod u makroekonomiku na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta. Znanstveni
interes je makroekonomija poljoprivrede, sektorska analiza i razvitak ruralnih područja .
Sudjelovala je na stručnim i znanstvenima projektima i objavila radove iz područja znanstvenog interesa.
Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.
Hrvatska znanstvena bibliografija
ht t p: / / bi b.i r b.hr / l i st a- r adov a?aut or = 329 224

Sadržaj
Predgovor.................................................................................................................................................... 4 UVOD .......................................................................................................................................................... 5 I ANALIZA VREMENSKIH NIZOVA ............................................................................................................ 7 1.2 Definicija vremenskog niza ................................................................................................................ 7 1.3 Vrste vremenskih nizova ................................................................................................................... 7 1.4. Prikazivanje vremenskih nizova ....................................................................................................... 8 1.5. Statistička analiza vremenskih nizova posredstvom indeksnih brojeva .......................................... 12 1.5.1. Bazni indeksi ............................................................................................................................ 13 1.5.2. Verižni indeksi .......................................................................................................................... 14 1.7. Trend .............................................................................................................................................. 17 1.7.1. Linearni trend ........................................................................................................................... 18 1.7.2. Krivolinijski trendovi.................................................................................................................. 23 1.7.3. Stopa promjene ........................................................................................................................... 24 II LORENZOVA KRIVULJA/KRIVULJA KONCENTRACIJE ...................................................................... 26 III PONUDA I POTRAŽNJA....................................................................................................................... 29 3.1. Tržišna ravnoteža ........................................................................................................................... 32 3.2. Elastičnost ...................................................................................................................................... 35 3.2.1. Cjenovna elastičnost ponude ................................................................................................... 35 3.2.2. Cjenovna elastičnost potražnje ................................................................................................ 36 3.2.3. Utjecaj elastičnosti potražnje na prihod .................................................................................... 37 3.3. Dohodovna elastičnost potražnje .................................................................................................... 37 3.4. Unakrsna cjenovna elastičnost ....................................................................................................... 38 3.5. Potražnja i ponašanje potrošača .................................................................................................... 39 IV PROIZVODNJA .................................................................................................................................... 42 4.1. Teorija proizvodnje ......................................................................................................................... 42 4.2. Zakoni proizvodnje.......................................................................................................................... 42 4.2.1. Zakon opadajućih prinosa ........................................................................................................ 42 4.2.2. Zakon prinosa na opseg.......................................................................................................... 44 4.2.3. Ostali zakoni proizvodnje ........................................................................................................ 44 V POSLOVANJE ....................................................................................................................................... 46 5.1. Prihodi i troškovi ............................................................................................................................. 46 5.2 Temeljna financijska izvješća .......................................................................................................... 52
1

5.3 Mjerila uspješnosti poslovanja ......................................................................................................... 54 VI INVESTICIJSKA ANALIZA ................................................................................................................... 57 VII 7.1. 7.2. 7.3. PROIZVODNO-POTROŠNE BILANCE I OCJENA SAMODOSTATNOSTI POLJOPRIVREDNOOpće informacije ....................................................................................................................... 58 Ciljevi i svrha ............................................................................................................................. 58 Opis metodologije za izradu proizvodno - potrošnih bilanci ....................................................... 59 PREHRAMBENIH PROIZVODA ............................................................................................................... 58

7.3.1. Proizvodno – potrošne bilance za biljni sektor....................................................................... 62 7.3.2. Proizvodno – potrošne bilance za životinjski sektor .............................................................. 66 VIII OSNOVNE METODE U MARKETINŠKIM ISTRAŽIVANJIMA ...................................................... 71 8.1. Načini prikupljanja tržišnih informacija ............................................................................................ 71 8.2. Vrste podataka ............................................................................................................................... 71 8.3. Metode prikupljanja primarnih podataka ......................................................................................... 72 8.3.1. Metoda promatranja / opažanja ............................................................................................... 72 8.3.2. Metoda ispitivanja .................................................................................................................... 73 8.3.3. Eksperimentalna metoda /pokus .............................................................................................. 79 8.4. Metode obrade podataka i analiziranja rezultata ............................................................................ 80 8.5. Metode prezentiranja rezultata ....................................................................................................... 81 8.6. Proces istraživanja tržišta ............................................................................................................... 83 IX ZNANOST I METODOLOGIJA ............................................................................................................. 86 9. 1. Društvene znanosti i metodologija ................................................................................................. 86 9. 1. 1. Kvantitativna metodologija ..................................................................................................... 86 9. 1. 2. Kvalitativna metodologija ....................................................................................................... 87 9. 2. Istraživački proces ......................................................................................................................... 88 9. 3. Neke od metoda istraživanja u ruralnoj sociologiji i društvenom aspektu agroekonomskih istraživanja:............................................................................................................................................ 94 9. 3. 1. Sudjelujuće promatranje ........................................................................................................ 94 9. 3. 2. Anketa .................................................................................................................................... 95 9. 3. 2. 1. Anketa u užem smislu ............................................................................................................... 97 LITERATURA .......................................................................................................................................... 108 PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU.......................................................................................................... 110 PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA I i II .................................................................... 110 PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA III, IV, V i VI ....................................................... 113 PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VII ..................................................................... 117
2

.......................................................................................................................................................................................................................................PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VIII ........ 119 Popis tablica ....................................................... 120 Pojmovnik........................................................................ 132 3 .................................................. 122 Životopisi autora .............................................. 118 PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE IX ...............................................................................................

sc. Hortikultura i Zaštita bilja te za polaznike II godine studija Agroekologija. koristan i zanimljiv svima onim koji se bave agroekonomskim istraživanjima. zahvaljujem se nastavnicima i suradnicima na pisanom doprinosu i to: Prof. Predmet Osnove agroekonomike na Agronomskom fakultetu je temeljni predmet za polaznike I godine studija Animalne znanosti. ing. ovaj Praktikum je sastavni dio ispitnog materijala za oko 400 slušača prvih godina preddiplomskog studija. Ivo Grgić 4 . Prof. te Nataši Bokan. dr. Posebno se zahvaljujem recenzentima ___________________________________ s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na njihovim korisnim prijedlozima u oblikovanju pojedinih dijelova teksta Praktikuma. Predmet Uvod u agroekonomiku slušaju polaznici I godine stručnog studija Poljoprivreda krša – smjer Biljna proizvodnja na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. ali može biti. sc. Biljne znanosti i Ekološka poljoprivreda. U Zagrebu. U konačnici. Uvod u makroekonomiku te predmeta Agrarna i ruralna politika I. Ramoni Franić. Praktikum je prvenstveno namijenjen studentima. sc. Magdaleni Zrakić. a također i kao njegov urednik.Predgovor Dragi čitatelju! U Praktikumu koji Vam nudimo su najčešće primjenjive metoda u agrarnoj ekonomici odnosno u agroekonomskim istraživanjima. sc. godine Prof. Zbog toga je i prilagođen njihovim tehnološkim te posebice ekonomskim znanjima. Željki Mesić. sc. studeni 2011. soc. Dr. nadamo se. mag. Kao nositelj predmeta Osnove agroekonomike čijim ispitnim materijalima pripada i ovaj Praktikum. polaznicima preddiplomskih studija Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao i polaznicima preddiplomskih studija Veleučilišta Marko Marulić Knin. Dr. Praktikum je sastavni dio nastavne literature predmeta Osnove agroekonomike. agr. Mr. prof. Ornelli Mikuš. Lari Hadelanu. dr. sc. dr. Mariji Cerjak. Predmet Uvod u makroekonomiku slušaju polaznici I godine studija Agrarna ekonomika kao i predmet Agrarna i ruralna politika I. Uvod u agroekonomiku.

nizozemskom Agrarische economie. Agroekonomika je primijenjena znanstvena disciplina. daljnjom specijalizacijom u više posebnih područja unutar same discipline. Primjerice. slovenskom Agrarno ekonomiko itd. godine iako je i do tada prisutan samo pod drugim imenom. njezine ciljeve i mjere (makro pristup) i ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva (farm management). tu je uključen i marketing u poljoprivredi. Poljoprivredna ekonomika (Agrarna ekonomika) se može definirati kao znanstvena disciplina. budući da podaci sami po sebi ne daju odgovor. U anglosaksonskom govornom području je to Economics of Agriculture i Agricultural Economics. koja primjenjuje ekonomska načela i kvantitativne metode u rješavanju problema u poljoprivredi na makro i mikro razini. posebice koristeći se povijesnim izvorima. zatim Poljoprivredna ekonomika.UVOD Nastavni predmet AGROEKONOMIKA predaje se (pod tim nazivom) na Agronomskom fakultetu od 2005. I u drugim zemljama i jezicima susrećemo agroekonomiku odnosno više naziva za nju. u francuskom L Economic agraire. Predmet Agroekonomika u svakodnevnoj upotrebi i u stručnoj literaturi ima mnoštvo drugih naziva koji ustvari znače isto. primjene matematičko-statističkih metoda. Agrarna ekonomika pri čemu nazivi ne znače više ili manje ekonomskih odnosno biotehnoloških znanja. Ekonomika poljoprivrede. s novim instrumentarijem. češko Zemědělské ekonomiky. ekonomska analiza. njemačkom Agroekonomie. U agroekonomici su uobičajene četiri glavne metode i to: promatranje. Ekonomska analiza je pristup koji počinje 5 . Po sadržaju i metodama je međugranično područje između ekonomike (društveno-ekonomske znanosti) i agronomije (prirodne -biotehničke znanosti). Ona je relativno mlada znanstvena disciplina iako se pojedini zapisi koji se odnose na to znanstveno područje spominju daleko u prošlosti. Po svom osnovnom sadržaju obuhvaća agrarnu politiku. poduzeća odnosno tvrtki (mikro pristup). Agroekonomika upotrebljava metode da bi se pronašli zadani odgovori na pitanja i riješili problemi poljoprivrede. Ekonomska analiza je pristup koji predviđa određene oblike ekonomskog ponašanja na temelju prethodnih pretpostavaka o tome kako su ljudi ili tvrtke motivirani ili će djelovati. statistička analiza i pokusi. Istražuju se ekonomski fenomeni iz prošlosti kako bi se te spoznaje mogle primijeniti u sadašnjosti i u budućnost. Ekonomika agrara. Razvitkom ekonomike poljoprivrede kao znanstvene discipline sve se više razvijaju posebne metode. Jedna od metoda koja može poslužiti kao glavni izvor ekonomskih spoznaja je metoda promatranja ekonomskih događaja tijekom vremena. talijanskom Ekonomia Agraria. Uz povijesna iskustva nužna je ekonomska analiza.

No. u tehničkim odnosno fizičkim. shvaćanje problema. kemijskim. poduzeća i ukupnog narodnog gospodarstva. Ekonomske varijable se ne mogu s takvom podrobnošću mjeriti kao npr. Teško je oponašati stvarni svijet u pokusnim uvjetima. za razumijevanje je nužno prvenstveno pažljivo čitanje i (zajednički s metodama). U ekonomiji kao društvenoj znanosti su pokusi mnogo teže izvodljivi nego li u mnogim drugim znanostima. Premda uporaba tih pomagala zahtijeva matematičke metode vjerojatnosti i ekonometriku. biotehničkim ili drugim znanostima. ipak se to djelomično i to posredno može izvesti. Statistički podaci pomažu da razumijemo ekonomsko ponašanje kvantitativno.skupom pretpostavki (hipoteza) i tada se logičkim putem izvode određena predviđanja o ekonomskom ponašanju ljudi. 6 .

I ANALIZA VREMENSKIH NIZOVA Pod pretpostavkom da znanost znači brojčano dokazivanje, analitičar polazi od velike količine raspoloživih statističkih podataka o nekoj pojavi koju želi istražiti. Prva je zadaća najčešće veliki broj podataka pojednostaviti i izdvojiti od beskrajne mase pojedinosti samo one najvažnije koje nas zanimaju. Svaka analiza pretpostavlja apstrahiranje. Uvijek je potrebno idealizirati, izostaviti pojedinosti, postaviti jednostavne hipoteze (pretpostavke) i sheme, kako bi se stvorila veza između činjenica. Preveliko pojednostavljenje deformira stvarnost, međutim, ako su teorijske postavke točne, onda ono što je izostavljeno bude nadoknađeno jasnoćom i razumijevanjem raznih empirijskih podataka. Zadatak analize vremenskih serija je ispitati promjene pojava kao funkciju vremena (otkriti pravilnosti i zakonitosti koje se očituju u varijaciji pojava tijekom vremena). 1.2 Definicija vremenskog niza Postoji velik broj pojava za koje je korisno i potrebno ustanoviti brojčana obilježja njihova toka u vremenu. Polaznu osnovu analize neke pojave u vremenu čini statistički vremenski niz. To je skup kronološki uređenih vrijednosti pojave u određenom vremenskom rasponu. Sve vrijednosti promatrane pojave koje tvore niz zovu se frekvencije (y1,y2…yn.) niza, a broj frekvencija predstavlja dužinu niza. y = f (t)

y – vrijednost promatrane pojave - frekvencija t – vrijeme (time eng.) – vremenska jedinica u kojoj je analizirana pojava 1.3 Vrste vremenskih nizova Postoje dvije vrste vremenskih nizova ovisno o tome da li se analizirana pojava promatra u određenom vremenskom intervalu ili određenom trenutku vremena. Stoga, razlikujemo: a) intervalne vremenske nizove koji imaju svojstvo kumulativnosti, frekvencije se odnose na vremenske intervale i nastaju zbrajanjem, a prikazuju se linijskim i površinskim grafikonima (npr. proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj od 1985.-1995. godine, mjesečni izvoz jabuka u RH 2009. godine) b) trenutačne vremenske nizove koji nemaju svojstvo kumulativnosti, frekvencije se odnose na određeni trenutak vremena i ne zbrajaju se, a prikazuju se samo linijskim grafikonima (npr.
7

površine pod kukuruzom od 1985.-1995. godine, koje nema smisla zbrajati, jer to nema logično tumačenje, broj stanovnika i sl.) Da bi se mogla provesti statistička analiza, frekvencije svakog vremenskog niza moraju biti međusobno usporedive, odnosno : ne smije se mijenjati prostorna i pojmovna definicija u promatranom razdoblju nužno je poštivati jednakost intervala vremena promatranja (dan, tjedan, mjesec, kvartal, godina i dr.), ovisno o prirodi promatrane pojave - u poljoprivredi se najčešće uzima godina kao osnovni interval kod različitih vremenskih razdoblja potrebno je korigirati frekvencije vremenskih nizova prije uspoređivanja Statistička analiza vremenskih nizova ima zadatak pružiti podlogu za donošenje prosudbi o obilježjima razvitka pojave u vremenu. Prvi korak u analizi je prikupljanje podataka o pojavi i formiranje tablice iz koje je vidljivo o kojoj je pojavi riječ, koje je vremensko razdoblje obuhvaćeno i u kojim vremenskim razmacima se pojava promatra, te u kojim veličinama su izražene vrijednosti pojave (originalni podaci). Jednostavna statistička analiza vremenskog niza sastoji se u mjerenju varijacija frekvencija u obliku diferencija ili relativnih brojeva kao što su npr. indeksni brojevi. 1.4. Prikazivanje vremenskih nizova Vremenske nizove možemo prikazati tabelarno i/ili grafički. Tabeliranje –postupak svrstavanja grupiranih prikupljenih statističkih podataka u tablice. Svaka tablica mora imati naslov (Proizvodnja jabuka u……), broj tablice (1,2….n) , tekstualni dio, brojčani dio i izvor podataka (Državni zavod za statistiku). ( primjer Tablica 1.,Tablica 2.) Grafički prikazi –grafikonima se na jednostavan i pregledan način uz pomoć različitih geometrijskih likova prezentiraju osnovne karakteristike statističkih nizova. Grafički prikaz omogućuje uočavanje osnovnih tendencija i obilježja razvoja promatrane pojave, no za analitičke svrhe nužno je utvrditi vrijednost brojčanih pokazatelja.

8

Tablica 1. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009. Vrsta usjeva Žitar Mahunarke za suho zrno i povrće Korjenasti i gomoljasti usjevi Industrijsko bilje Zelena krma s oranica i vrtova Ostali usjevi na oranicama i vrtovima Ugari UKUPNO Izvor: DZS, Statističke informacije 2010. ha 563.132 15.981 38.105 111.310 120.044 1.377 13.074 863.023 % 65,3 1,8 4,4 12,9 13,9 0,2 1,5 100

Tablica 2. Proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj (t) Godina Ukupna proizvodnja 2000. 81.339 2001. 32.461 2002. 59.143 2003. 58.054 2004. 76.989 2005. 69.682 2006. 73.700 2007. 80.174 2008. 80.201 2009. 93.355 Izvor: DZS, Statistički ljetopis 2009,2010. Za tržište 64.077 22.405 44.160 46.340 63.092 57.298 57.571 62.991 57.341 73.924

Pomoću grafikona možemo steći približnu sliku o pojavi, no za analitičke svrhe nužno je utvrditi vrijednost brojčanih pokazatelja. Najčešće korišteni pokazatelji su: indeksi (lančani/verižni i bazni) pomični prosjeci trend (linearni i krivolinijski) stopa promjene U prikazivanju podataka vremenskog niza grafičkim putem, najčešće koristimo površinski i linijski grafikon. Površinski grafikon sličan je histogramu; na osi ordinata je aritmetičko mjerilo, a baze pravokutnika su jednake (npr. jedna godina). Razlike površina, odnosno visina pravokutnika pokazuju apsolutne razlike u veličini uspoređivanih frekvencija. Površinski grafikoni mogu biti:
9

prikazuju kretnje pojave u vremenu

prognoziranje kretanja pojave u budućem razdoblju

Broj svinja u Republici Hrvatskoj (tis. Proizvodnja jabuka u RH (t) (površinski grafikon-dvostruki stupci) Izvor: Tablica 2 10 .Jednostavni stupci Dvostruki i razdijeljeni stupci Strukturni stupci Strukturni krugovi i polukrugovi Graf 1.) (jednostavni stupvi) Izvor: Statistički ljetopis RH Graf 2.

ali frekvencije moraju biti izražene u istim mjernim jedinicama. Razlika dviju susjednih ordinata pokazuje kolika je apsolutna promjena pojave u ta dva odabrana vremenska trenutka. a intenzitet promjena pojave odražava se na strminama linija. Linijski grafikon nastaje spajanjem točaka ucrtanih u pravokutni koordinatni sustav. Proizvodnja kupusa u Republici Hrvatskoj (t) (površinski grafikon-razdijeljeni stupci) Izvor: Isti kao za graf 1 Graf 4. (%) (površinski grafikon-strukturni krug) Izvor: Tablica 1 Na temelju linijskog grafikona lako se uočavaju glavna obilježja razvoja pojave. lipnja 2009. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1.Graf 3. Može se uspoređivati više vremenskih nizova. 11 .

84 2006.47 674.2009. 931. Individualni indeksi vremenskog niza 12 . Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima ( HRK/t) Godina Pšenica Kukuruz 2005.37 2007. Statistička analiza vremenskih nizova posredstvom indeksnih brojeva Apsolutni pokazatelji nisu uvijek pogodni za donošenje zaključaka o dinamici pojave.. jer apsolutno velika promjena ne mora značiti da se radi i o relativno velikoj promjeni.Tablica 3.t). jer su one izražene u različitim jedinicama mjere (npr.ha i prinos po hektaru .07 Izvor: DZS.95 662. Indeks je relativni broje koji pokazuje odnos stanja jedne pojave ili skupine pojava u različitim trenucima vremena ili na različitim mjestima. Razlikujemo individualne (pojedinačne) i skupne indekse.. 839. 1056.linijski grafikon Izvor: Tablica 3 1. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima (HRK/t) .70 2009. I. Zato je promjene potrebno mjeriti i relativnim izrazom.2010.88 763.13 696. Statistički ljetopis 2008. Graf 5. U slučaju kada se uspoređuje dinamika više raznorodnih pojava. Jedan od relativnih pokazatelja je i indeks. ne mogu se koristiti diferencije frekvencija. Takav slučaj je s promjenama kod poljoprivrednih površina ili kod „masovnih“ proizvodnji. površine .26 1467. 1520. 850.5.03 2008.

To znači da je proizvodnja u odnosu na baznu. u Hrvatskoj (tablica 4) ima vrijednost baznog indeksa 79.2. Y0 – frekvencija baznog razdoblja Za bazu se može unaprijed odabrati razdoblje prema kojem se uspoređuje ili neko drugo razdoblje u kojem razina pojave nije nastala pod utjecajem ekstremnih činitelja (suša.. da je pojava doživjela porast u odnosu na bazno razdoblje za onoliko indeksnih bodova koliko ih je iznad 100.70). bolest. a nikako najplodnija ili najneplodnija godina. jednaki ili veći od 100.k Yn – frekvencija niza (vrijednost pojave). Bazni indeks se tumači tako da se vrijednost indeksa u promatranoj godini uspoređuje uvijek s baznom godinom kojoj je indeksna vrijednost jednaka 100.. Primjerice. Individualni indeksi se dijele na: Bazne indekse –indeksi na stalnoj bazi Verižne indekse (lančani) –indeksi s promjenjivom bazom II. odnosno nešto više od 20%. 1. Bazni indeksi Bazni indeksi se dobivaju tako da se svaka frekvencija niza podijeli s frekvencijom baznog razdoblja i pomnoži sa 100. Dijeli se.3.. godinu.).. pa su indeksi na stalnoj bazi proporcionalni s originalnim veličinama iz kojih su izračunati. Vrijednosti iznad 100 znače. uvijek istim brojem.1. naravno. 2005. Skupni indeksi Skupni indeksi su relativni pokazatelji dinamike kretanja vrijednosti skupine pojava vremenskog niza koje su na neki način povezane ili su međusobno slične po nekim karakteristikama. Postupak izračunavanja je jednostavan: y y Postupak izračunavanja je jednostavan: n 0 *100. To su pozitivni brojevi koji mogu biti manji. jer bi tada bazno razdoblje bilo nereprezentativno i stvorio bi se pogrešan dojam o stvarnom razvoju pojave. trenucima vremena ili na različitim mjestima.. rat itd. proizvodnja rajčice godine 2003. n 1. U slučaju poljoprivrede traži se prosječna godina. dakle. poplava.70 indeksna boda (79. Baza može biti i vrijednost prve godine u nizu ili aritmetička sredina niza ili neki drugi broj koji dobro predstavlja promatranu pojavu u datom razdoblju..5.Individualni indeksi vremenskog niza su relativni pokazatelji dinamike promjene vrijednosti pojave vremenskog niza i njima se uspoređuje stanje jedne ili skupine pojava u različitim vremenskim intervalima..30.30 – 100 = -20. manja za 20. 13 .

Formula za izračunavanje verižnih ili lančanih indeksa je sljedeća: y y 2 *100. a zatim pomnoži sa 100. 22..081 90. Verižni indeksi Verižni indeksi (lančani indeksi) nastaju tako da se svaki član vremenskog niza podijeli s prethodnim članom.930 100 2006.419 129. Statistički ljetopis 2009.2010.3.938 89. Graf 6. pa se ti indeksi zovu indeksi s promjenjivom bazom. 28.. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks Izvor: Tablica 4 1.988 89..040 166.34 Izvor: DZS. y y n *100. 2005.33 2007.2. 1 y y 3 2 *100. 25. 37. 25.272 94. y y 4 3 *100. Baze se mijenjaju.k n -1 14 .Tablica 4.= 100 2000. 27..358 111.66 2005. 48. Broj verižnih indeksa za jedan je manji od broja članova niza (jer se prvi član nema čime podijeliti).27 2002.5. 32.85 2009. 29.2. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks Godina Proizvodnja (t) Bazni indeks.15 2001.89 2003.30 2004.06 2008. n 1. 26.942 79..027 100.

godini.33 166. 2001.15 94.34 Verižni indeks 104. Proizvodnja (t) 26. 2006.89 79. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – verižni indeks Godina 2000.85 129.081 27. veličine s kojom se izjednačava razina pojave u prethodnom razdoblju. 2005.Tablica 5.040 32. Naš primjer tako uspoređuje indekse proizvodnje rajčice (koja je inače izražena u tonama) i indekse priroda koji su ostvarivani u promatranom razdoblju. 2002.57 95.36 115. moguće je uspoređivati kvalitativno različite vremenske nizove.30 89. 2003.= 100 90.930 29.54 100. 2008. Verižnim indeksima.50 (za proizvodnju rajčice godine 2007.29 88.50% više nego u 2006. Verižni indeks pokazuje koliko jedinica pojave u jednoj godini dolazi na svakih sto jedinica u prethodnoj godini. 37.988 22.419 Izvor: DZS.358 Bazni indeks. odnosno 65. 2005.06 111. kao i baznim.) znači da je na svakih 100 jedinica proizvodnje u 2006. 15 . Intenzitet se odražava strminama linija.06 111. prikazuju se nizom pojedinačnih linija. 2004.50 jedinica u 2007.942 25. budući da ti relativni brojevi imaju promjenjivu bazu.66 100 100.027 48. npr. 2007.272 25. godini. Naravno.64 2009. oni ne ovise o jedinicama mjere u kojima su izraženi originalni nizovi. Statistički ljetopis 2010. to svaki verižni indeks mora i na grafikonu biti predočen samostalnom linijom koja se oslanja na baznu liniju 100.28 113. U tumačenju verižnih indeksa uvijek se polazi od 100.50 67.27 89.33 165. Budući da se indeksima izražavaju relativne promjene. godini proizvedeno 165. a ispod 100 negativne promjene. Jedino što je nužno u postupku usporedbe koristiti isti tip indeksa. tako da sve iznad 100 znače pozitivni relativni prirast.938 28. indeks 165.

Suprotno tome. 2 3 4 3 . Indeksi cijena (opći i grupni) kao i indeks troškova života.. a pri tom se ne mijenjaju brojčane vrijednosti prije utvrđenih pomičnih prosjeka. jer o tome ovisi odabir dužine pomičnog prosjeka.. treba znati da se u statističkoj analizi često spominje tzv. Ako su nesistematske varijacije oko trenda malene. On se računa na osnovi posebno grupirane liste proizvoda i usluga iz osobne potrošnje nepoljoprivrednih kućanstava i prosječnih cijena na malo za te proizvode i usluge. Međutim. 16 . Laspeyresovoj formuli: I Pn P0 * W0 W0 .Kada govorimo o indeksima. "indeks troškova života" (odnosno indeks cijena na malo proizvoda i usluga osobne potrošnje). gdje su Pn – prosječna cijena u tekućem razdoblju (mjesecu) Po – prosječna cijena u baznom razdoblju i Wo – relativna struktura vrijednosti prodaje u baznom razdoblju 1. to je "izglađivanje" vremenske serije. Fleksibilna je u vremenu. vrijednosti pomičnih prosjeka su izglađenije. a potrebno je poznavati prirodu analizirane pojave i cilj analize. on je samo mjeritelj kretanja cijena proizvoda i usluga osobne potrošnje. računaju se na osnovi indeksnih lista reprezentativnih proizvoda i usluga odgovarajućih ponderacija (struktura). Ova metoda ima svoje prednosti.. s tim što se ovdje kao ponder (Wo) uzima struktura vrijednosti iz osobne potrošnje. prema tzv. Jednostavnije rečeno. za koje se podaci prikupljaju posebnim anketama. nije moguće odrediti pomične prosjeke za početak i kraj razdoblja. veće varijacije zahtijevaju prosjeke većih dimenzija. Prema tome. svaka nova frekvencija omogućava izračunavanje novog prosjeka. odnosno smanjivanje utjecaja oscilacija . dobri će se rezultati postići upotrebom relativno malog broja članova (računa se prosjek kraćeg razdoblja)..kolebanja. jer što je uzeto razdoblje veće. Na taj način se smanjuje utjecaj slučajnih varijacija. primjećuje se da linija koja povezuje točke pomičnih prosjeka bolje ukazuje na tendenciju promatrane pojave nego dijagram originalnih vrijednosti (neutralizirani su ekstremi izazvani slučajnim utjecajima).. y n 2 y 3 n 1 y n Uspoređivanjem grafičkog prikaza originalnih vrijednosti i vrijednosti pomičnih prosjeka.6. prema jednostavnoj formuli (primjer za trogodišnji pomični prosjek): y y y y y y 1 2 3 3 ... Računa se po istoj formuli po kojoj se računaju i indeksi cijena. a ne stvarnih promjena razine i strukture troškova života. Pomični prosjeci Metoda izračunavanja pomičnih prosjeka sastoji se u predočavanju trenda u odabranoj točki vremena pomoću prosjeka frekvencija u okolini te točke. Potrebno je naglasiti da ovaj indeks predstavlja samo poseban indeks cijena na malo specifične liste proizvoda i usluga iz osobne potrošnje s ponderacijom prema određenoj strukturi potrošnje.. odnosno vrijednosti slučajne komponente.

081 27. odnosno linija koja se najbolje prilagođava originalnim podacima iz vremenskog niza.Tablica 6.358 Bazni indeks.64 Pomični prosjeci 26 447 25 400 24 956 25 936 27 965 35 332 36 475 39 272 - 2009.35 100.89 79. 2008.30 89.419 Izvor: DZS. Graf 7. Trend Zbog toga što se metodom pomičnih prosjeka ne dobivaju podaci za posljednja razdoblja niza.50 67. 2005.35 115. 2003.938 28.942 25.15 94. 2005. Trend je dinamička srednja vrijednost.33 166. 2006.= 100 90. 2004.66 100 100. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – pomični prosjeci Godina 2000.57 95.988 22.29 88.85 129. često se te vrijednosti procjenjuju metodom trenda. Statistički ljetopis 2010.040 32.28 113.027 48. 37. 2001.33 165. osnovni smjer kretanja neke pojave.27 89.06 115. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – lančani indeks Izvor: Tablica 6 Na temelju ovog dijagrama uočljive su razlike između "izglađenog" niza i niza koji tvore originalni podaci. Nestale su veće oscilacije i sada je uočljivija tendencija rasta proizvodnje rajčice u promatranom razdoblju.06 111. 17 . Trend je niz prosječnih. 2002.7.930 29.272 25. Proizvodnja (t) 26.34 Verižni indeks 104. 1. 2007.

teorijskih točaka i vrijednosti kroz koje bi promatrana pojava prolazila da nije bilo sezonskih ili slučajnih činitelja koji su utjecali na njeno kretanje. Da bi se uočila tendencija razvoja. Izbor tipa. statistički model vremenske serije sadrži neku funkciju vremena i varijablu koja predstavlja slučajne utjecaje. bilo da je to porast ili pad. Međutim. odnosno oblika modela ovisi o prirodi analizirane pojave. svojstvo jednostavne eksponencijalne funkcije je da se vrijednosti funkcije mijenjaju za isti relativni iznos. Osnovna tendencija razvoja pojave u vremenu zove se upravo trend. razlikujemo linearni trend. Npr.1. jer se na taj način pouzdanije zaključuje o karakteristikama razvitka. pa će se raditi i o linearnom trendu. Spomenute srednje vrijednosti neovisne su u vremenu. Aritmetička sredina podesna je za opisivanje vremenskog niza koji ne ispoljava sistemsku kovarijaciju s vremenom. ako se varijabla x (obično godina) promijeni za jedinicu. dobro je raspolagati vremenskom serijom s što većim brojem frekvencija (u poljoprivredi .bar dvadeset godina). osnovna je tendencija linearna. Obzirom da je razina ekonomske pojave rezultat mnogobrojnih utjecaja.. jer se pomoću njega donosi približan sud o mogućem obliku osnovne tendencije razvitka ili tipu trenda. Prema obliku linije koja prati tok pojave. velik broj ekonomskih vremenskih serija pokazuje sistematsku kovarijaciju s vremenom. ako promatramo promjene po jednakim intervalima i ako su prve diferencije frekvencija približno stalne. gdje su 18 . asimptotske funkcije. tj. a prikazan je nagibom pravca. Pomoćno sredstvo za odabir modela je grafički prikaz. dane su kao konstante.7. odnosno čije su relativne uzastopne promjene približno konstantne. Njegova je jednadžba pravca Yc = a + bx. eksponencijalni trend. Linearni trend Linearni trend pokazuje u svakom jednakom razdoblju isti apsolutni iznos promjene pojave. odnosno hiperbole. Geometrijskom sredinom uspješno se obilježava vremenski niz čije frekvencije približno čine geometrijski red. od kojih neki imaju obilježja slučajnih varijacija. 1.

dobijemo trend-vrijednosti za svaku godinu. a ako je "b" negativan. Ove formula za parametre "a" i "b" vrijede samo ako je ishodište na polovici razdoblja.a y n b xy x 2 Za neparan broj godina. Standardna greška (standardna devijacija) je prosječno odstupanje empirijskih vrijednosti od trend vrijednosti (d = Y – Yc). Što su trend-vrijednosti bliže empirijskim vrijednostima. trend pada). Najčešće se reprezentativnost trenda mjeri pomoću standardne greške. to su manje pouzdane.5 i 0. veće razlike pokazuju da je trend manje reprezentativan. Jednako tako. ishodište je središnja godina (ima vrijednost x= 0). Paran broj godina se transformira tako da dvije središnje godine dobiju vrijednosti –0. statistička analiza sadrži i utvrđivanje pokazatelja reprezentativnosti te srednje vrijednosti.5 (razmak 1) ili –1 i 1 (razmak 2). to je trend reprezentativniji. trend raste. ukoliko pretpostavljamo da će se pojava kretati približno tom linijom trenda. pa tako i onu u budućnosti. reprezentativnost trenda je veća. Ocjena reprezentativnosti trenda temelji se na promatranju razlika opaženih i trend vrijednosti. Jednadžba trenda dobra je za analize prošlog razdoblja. a računa se kao SY c d n 2 19 . Parametar "b" označava taj nagib. odnosno pokazuje za koliko će se Yc promijeniti ako se "x" promijeni za jedinicu vrijednosti (ako je "b" pozitivan. ali i za prognozu kretanja pojave u bliskoj budućnosti. Izražena je u istim jedinicama kao i originalne frekvencije. Što su ta odstupanja manja. Parametar "a" jednak je ordinati u ishodištu odnosno u točki x = 0. S obzirom da je trend srednja vrijednost. što su prognoze vremenski udaljenije. Uvrštavanjem odgovarajućeg x-a.

Obuhvaćena je industrijska proizvodnja i proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima a y n b xy x 2 Izračun: a = 418062/9 = 46451.75x Ukupna proizvodnja maslinovog ulja se svake godine povećavala u prosjeku za 2963. relativna standardna greška ne bi smjela biti veća od 5% Tablica 7: Proizvodnja maslinovog ulja .790 2 4 115580 2008 57.062 0 60 177852 Izvor: SLJH.232 0 0 0 2006 45.665 3 9 172995 2009 53.75 (trend je rastući jer je parametar b pozitivan) Yc= 46451.33 + 2963.735 4 16 214940 UKUPNO 418.33 b = 177852/60 = 2963.086 -2 4 -34172 2004 37.652 1 1 45652 2007 57. odnosno omjer standardne greške i prosjeka frekvencija pomnoženih sa 100.000 -3 9 -165000 2003 17. hl (y) x x2 xy 2001 33. 20 .primjer 1 GODINA Proizvodnja. 2010.146 -1 1 -37146 2005 60. *Podaci su preračunati prema novoj metodologiji.75 hektolitara. % SY c SY c * 100 a Da bi trend bio reprezentativan.756 -4 16 -135024 2002 55.Relativna standardna greška (koeficijent varijacije trenda) je relativna mjera reprezentativnosti.

primjerice do tri godine. Izvor: Tablica 7 Osim analize same pojave u određenom razdoblju. 21 .Graf 8: Proizvodnja maslinovog ulja Budući razvitak pojave možemo prognozirati jednostavnim produživanjem crte trenda do godine koja nas zanima (najviše 5 godina). metoda trenda je prikladna i za projekcije kretanja pojave u bližoj budućnosti. jer se na duže razdoblje smanjuje pouzdanost.

91 2 677.50 830.-2003. 1995.primjer 2 Izvor: Tablica 8.77 6.77 681.16 702.49 -8.90 -3. 2002.-2003.39.20 79.14 367. 2000. Yc = 766. 1999.27 0. 2003.37 Izračun: a = 8434/11 = 766.60 % SYc = 2.72 788.24 111. 1996. b = 2353/110 = 21.) .05 11.21 13.03 % Graf 9.75 245.39x SY c d n 2 % SY c SY c *100 a SYc = 15.72 + 21. UKUPNO Broj stabala.04 105.90 852. 2001. 1998.55 723. 22 . 1997. 1994.94 745.66 10.77 19.33 766.Tablica 8: Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993. kom (y) 647 662 692 762 757 777 789 812 822 856 858 8 434 x -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 0 x2 25 16 9 4 1 0 1 4 9 16 25 110 xy -3235 -2648 -2076 -1524 -757 0 789 1624 2466 3424 4290 2 353 Yc 659.72 .88 2.14 136.68 d (y-Yc) 12.29 873. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.55 38.68 d2 163.70 15.52 0.11 809.39 1448.) .primjer 2 Godina 1993.16 10.

Ipak. gdje su a = log A b = log B. čija je varijacija dana funkcijom: Yc = A* Bx j j pri čemu je taj model jednostavnije riješen tako da se linearizira logaritamskom transformacijom: log Yc = a + bx. Krivolinijski trendovi S obzirom da u poljoprivredi linearni odnosi gotovo ne postoje.2. Od krivolinijskih trendova najčešći su i najjednostavniji parabolični (kvadratni) i eksponencijalni trend. za uočavanje tendencija o razvoju neke pojave često se koriste i kubni trendovi. odnosno trendovi čija je jednadžba polinom višeg stupnja. baš kao i linearni trend. sve metode trenda pogodne su za prognozu bliske budućnosti. odnosno a log y N . linearni trend često neće dobro predstavljati promatranu pojavu. Grafički njihov izgled može biti različit. tada se mora izračunati jednadžba krivolinijskog trenda. To je jednostavno zaključiti već prema grafičkom prikazu originalnih vrijednosti promatrane pojave. taj koeficijent sadrži informaciju o stopi promjene trend-vrijednosti.7. Jasno. a "b" pokazuje koliko će se puta promijeniti trend-vrijednosti ako se varijabla vrijeme poveća za jedan. Kvadratni trend ima funkciju sljedećeg oblika: Yc = a + bx + cx2 pri čemu su parametri (za ishodište u sredini razdoblja): a y N x4 x 4 x2 x 2 yx 2 b xy x2 c N yx 2 N x 4 x2 x 2 x2 y y Eksponencijalni trend opisuje pojavu. ovisno o osobinama pojave koja tumače. Osim kvadratnog i eksponencijalnog trenda. Parametar "a" predstavlja trend-vrijednost za razdoblje koje prethodi početnom razdoblju. b x * log y x2 .1. Ako liniju trenda želimo prilagoditi originalnim vrijednostima vremenskog niza kada taj niz prikazuje pojavu koja se u toku vremena kreće približno u obliku neke krivulje. ali se uvijek mora unaprijed pretpostaviti koji trend najbolje opisuje pojavu. u slučaju da niti jedan od 23 .

što je. biramo drugu metodu prognoze: stopu promjene. Vrijednost razlomka pod korijenom označit ćemo sa "K".89 % Prosječan godišnji porast broja stabala breskvi u Hrvatskoj 2.3.trendova nije dovoljno reprezentativan (relativna standardna greška je viša od 5%). pri čemu vrijedi: K>1 K<1 K=1 stopa je pozitivna stopa je negativna stopa jednaka nuli.89 % gdje je "n" broj godina promatrane pojave. za planiranje budućeg kretanja pogodna je i (godišnja) stopa promjene. nedostatak ove metode. Stopa promjene n 1 vrijednost pojave n . svakako.te godine vrijednost pojave prve promatrane godine 1 *100 Iz prethodnog primjera (tablica 8): Stopa promjene = 2. tako se ne vidi kakove su se promjene događale u međuvremenu. Za računanje stope promjene potrebni su samo podaci za početak i kraj promatranog razdoblja. Stopa promjene Osim metode trenda. što je njezina prednost. Međutim. 24 .7. To je relativni pokazatelj promjena u određenom vremenskom razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje. 1. Tumači se kao prosječni godišnji porast ili pad koji bilježi promatrana pojava u analiziranom razdoblju.

To nikako ne znači da je broj stabala od prve do posljednje godine promatranog razdoblja pao samo za 10%. Metode trenda i stope promjene polaze od pretpostavke da će se buduća kretanja pojave odvijati na isti način i u istim uvjetima kao u prethodnom razdoblju. kao da je svake godine zabilježen pad od 10%. on je ipak samo pojednostavljena Graf budućih kretanja.Pretpostavimo da analiziramo kretanje broja stabala maslina u nekom dvadesetogodišnjem razdoblju i da je stopa promjene –10%. kako bi se uočili ili izostavili dijelovi serije koji pokazuju suprotna ili ekstremna kretanja. što u konačnici znači da je taj pad bio znatno veći. Sve metode planiranja polaze od dosadašnjih kretanja i sadašnjeg stanja. jer samo temeljitom analizom prethodnog razdoblja možemo zaključiti koje elemente treba mijenjati da bi budući razvitak bio što uspješniji. Često se javlja potreba i za segmentarnom analizom. savršeniji modeli planiranja uzimaju u obzir mogućnost promjene uvjeta proizvodnje (ili neke druge pojave). Drugi. No. Drugim riječima. Izostavljanjem takvih razdoblja može se dobiti trend koji će bolje zastupati pojavu i samim tim možemo popraviti projekciju. 25 . ma kako složen bio model. već da je prosječni godišnji pad broja stabala maslina bio 10%.

pojava koju proučavamo je ravnomjernije raspodijeljena na svoje nositelje. U prvom ekstremnom slučaju. Prenošenjem ovih veličina na površinu koordinatnog sustava formiraju se točke čijem se povezivanjem dobije krivulja koncentracije koja se može javiti u različitim oblicima. Zato je i indeks koncentracije u ovom slučaju jednak jedinici (0.relativne kumulirane frekvencije vrijednosti obilježja (fixi). Samim time i indeks koncentracije je jednak nuli (0 / 0. Kako je površina datog trokuta (1/2 ili 0.II LORENZOVA KRIVULJA/KRIVULJA KONCENTRACIJE Lorenzova krivulja je krivulja koncentracije i predstavlja grafički prikaz rasporeda (distribucije) jednog obilježja nekog skupa jedinica (npr. govori o neravnomjernoj raspodjeli. Indeks koncentracije K. Suprotno tome. površina koju zatvaraju jednaka ništici (nuli). Lorenzova krivulja se poklapa s pravcem "idealne razdiobe". koji pripada empiričkoj Lorenzovoj krivulji. počevši od pravca . površina ili neke druge pojave sa svojstvom kumulativnosti. aktivnog stanovništva prema dohotku.5) uvijek veća ili najviše jednaka površini što je zatvara Lorenzova krivulja s pravcem jednake razdiobe.1 . skup zaposlenih radnika prema zaradama. Dva su ekstremna slučaja koja to potvrđuju. a na os y .5 / 0.relativne kumulirane frekvencije broja jedinica u skupu (fi). indeks koncentracije je broj iz intervala 0. Ukoliko je Lorenzova krivulja bliža pravcu "idealne razdiobe". najlakše i najbrže može se izračunati po formuli: K n i 1 n xi 1 yi i 1 xi yi 1 gdje je xi kumulativni postotak broja nositelja. ali se ne događaju u praksi. 26 . a yi kumulativni postotak agregata dohotka. kumulativna krivulja koja se konstruira pomoću relativnih kumuliranih frekvencija koje se nanose na koordinate pravokutnog koordinatnog sustava i to na os x apscisu . prema tome. Lorenzova krivulja je sintetička. Brojčani izraz nejednakosti (koncentracije) zove se indeks koncentracije.5 = 0). On je jednak omjeru površine između Lorenzove krivulje i pravca jednakosti (ravnomjerne raspodjele) i površine trokuta u kome leži ta krivulja. mjeriti i kvantitativno izraziti. poljoprivrednih gospodarstava prema veličini obradive površine i sličnih veličina) i vrijednosti koje ispunjavaju uvjet da se mogu zbrajati. pa je.ordinatu . U drugom slučaju se Lorenzova krivulja spustila na samu os "x" i s pravcem "idealne razdiobe" zatvara površinu identičnu površini trokuta u kojem se nalazi.5 = 1). krivulja koja se približava osi "x".nazvanog pravac ravnomjernosti ("idealne razdiobe") preko slabe sve do jako naglašene koncentracije.

08 0.00 100.826 100.08 0.1315 0.24 01514 0.0208 0.995 189.5539 0.323 198.803338= 0.1382 1. godine.04 13.1966 0.751 15.1303 0. 03.03 33.0249 0.949 15.5 105.00 1.97506 0.640 20.817 2.5-1 80.915 19.59 11.00 1.441 317.31530 Yi-1 * Xi 0. Tablica 9.1966 0.00 1.06 22.587 478.0632 1-2 109.14 4.00 UKUPNO 534.588 13.3084 3-5 80.266 1.15 0.803338 Prema formuli dobijemo indeks koncentracije: K = 2.034978 0.1137 0.1404 0. godine Površina Broj Površina Struktura % Nepostotna Nepostotni gospodarstava struktura kumulativ (ha) (ha) broja površine broja površine broja površine XI YI ≤ 0.00 Izvor: Popis poljoprivrednih gospodarstava 31.170792 0.1506 0. Lorenzova krivulja I Pravac „idealne“ razdiobe Lorenzova krivulja Izvor: Tablica 9 27 .2059 0.061554 0.3480 0.82 0.51 Graf 10.0208 0.U Tablici 9 i 10 te Graf 8 i 9 imamo primjenu Lorenzove krivulje kod utvrđivanja stanja i promjene dvije pojave (broj gospodarstava i površina prema površinskim razredima) u razdoblju od 1993 do 2003..122801 0.8448 0.515999 0.975063 Σ 2.8618 ≥ 10 13.86182 Σ 1.166 14.12417 0.2208 0.5292 5-10 69.37 0.049 29.0424 0.1769 2-3 74.0072353 0.3326 0.728079 0. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 1993.315301 .6943 0.998 163.66 2.367395162 0.873 60. DZS RH X i-1 * Yi 0.1.26 0.260503444 0.49 13.438. 1991.

1456 0.12057 0.0297 0.08114 X i-1 * Yi 0.29 0.37873 0.00 100. DZS RH Yi-1 * Xi 0.06 0.00 ≥ 10 448 532 1 162 611.0703 0.0890 0.15 8.8589 0.5-1 71 933 103 382.2522 0.27 14. (ha) struktura kumulativ Broja Površi Broja Površine Broja xi Površine ne yi 162 095 34 506.2443 2-3 45 732 177 711.22 0.20 15.90 0.50 0.1593 1-2 40 129 98 580.9535 Σ 2.7569 0.42051 Prema formuli dobijemo indeks koncentracije: K = 2.51.00 1.08077 0.0297 ≤ 0. Lorenzova krivulja II Pravac „idealne “ razdiobe Lorenzova krivulja 28 .95 8.66 Graf 11. To potvrđuje i indeks koncentracije koji je 0. Tablica 10.0850 0.66).3972 3-5 42 426 293 245.04 8.0895 0.14 2.16305 0. 8 uočavamo neravnomjernu distribuciju broja gospodarstava i površina koje posjeduju.95 100.1604 0. Logičnim slijedom.04692 0. ali i Graf.30064 0.. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 2003.1020 0.5 65 339 47 382.6674 0.3614 0.53 10.U Tablici 9. U razdoblju do 2003.00 Ukupno Izvor: Popis poljoprivrede 2003.9535 0.61 36.6494 Σ 1.65 35.1529 0. godine Površina Broj Površina Struktura % Nepostotna Nepostotni (ha) gospodar. Naime.08114 .0406 0.0946 0.3614 0.1.0465 0.15 16.46 25.42051= 0.00 1.02541 0.97 9.20983 0.56 4.5070 0.55777 0. preostalih 30% gospodarstava (u kategorijama iznad 3 ha) posjeduje 70% površina.06 0. oko 70% svih gospodarstava posjeduje oko 30% površina.3506 1.6494 5-10 20 878 407 803.00 1.27 4.97 0. godine neravnomjernost se povećava (indeks koncentracije je 0.01506 0.

Ponuda – rastuća funkcija cijene proizvoda u kojoj viša cijena proizvoda determinira i veću ponudu.70 0.20 1. ha 290./kg A B C D E 0.40 Zasijane površine. Tablica 11. n. Primjerice ponuda svinja na nekom tržištu može se smanjiti uslijed pojave bolesti. postrožene zakonske regulative o 29 . Grafički se utjecaj cijene prikazuje pomakom uzduž jedne krivulje ponude (graf 1). Porast ponuđenih količina zbog povećanja cijene (A→B) cijena B A količina Ukoliko na ponudu djeluje neki od necjenovnih činitelja govorimo o spremnosti ponuđača da pri istoj razini cijena ponude veće ili manje količine nekog proizvoda/usluge. Razumijevanje ovog odnosa pretpostavka je predviđanja promjena tržišnih cijena i smjernica proizvodne orijentacije ponuđača proizvoda i usluga.000 300.j. Primjerice. Graf 12.000 310.90 1.III PONUDA I POTRAŽNJA Ponuda i potražnja temeljni su pojmovi mikroekonomije koji opisuju odnos cijena i količina robe na nekom tržištu. odnosno o promjeni ponude. porast otkupne cijene kukuruza povećat će broj poljoprivrednika zainteresiranih za sjetvu ove kulture.000 Ukoliko na ponudu djeluje samo cijena onda govorimo o promjeni ponuđene količine. Kod više cijene proizvoda veći broj ponuđača zainteresiran je za njegov plasman na tržištu. Ponuda je ukupna količina nekog proizvoda koju su ponuđači (proizvođači i/ili prodavači) spremni ponuditi na tržištu po određenoj cijeni uz nepromijenjene ostale čimbenika koji bi mogli utjecati na ponudu. Utjecaj cijene kukuruza na tržišnu ponudu (ilustracija) Cijena.00 1.000 305.000 313.

Tablica 11.000 30 . Potražnja je padajuća funkcija cijene proizvoda – što je cijena proizvoda niža. kg 100. kn/kg A B C D E 25 22 19 17 15 Potraživana količina. potraživane količine su više i obrnuto – rastom cijene smanjuju se potraživane količine neke robe. Povećanje ponude uslijed necjenovnog čimbenika cijena A B količina Na promjenu ponude mogu utjecati i necjenovni činitelji kao što su: Troškovi inputa i tehnologije Cijene komplementarnih proizvoda Cijene konkurentnih proizvoda Organizacija tržišta Nenadani događaji (posebni utjecaji) Politika države Moda Potražnja je količina proizvoda koja se traži na nekom tržištu pri određenoj cijeni.držanju životinja. povećanja cijena junadi i sl.000 135. Označava se pomakom krivulje ponude ulijevo (smanjenje ponude) ili udesno (povećanje ponude). Utjecaj cijene svježe piletine na potraživane količine (ilustracija) Cijena.000 120. Graf 13.000 130. Smanjenje cijene pilećeg mesa u prodaji povećat će zainteresiranost potrošača za kupnju i ukupno potraživane količine (Tablica 12).000 110.

Grafički se prikazuje pomakom uzduž jedne krivulje potražnje. Graf 14. Rastom ekološke osviještenosti povećat će se potražnja organski uzgojenih proizvoda. bez utjecaja drugih čimbenika. Povećanje potraživanih količina uslijed smanjenja cijena (A→B) cijena A B količina Ukoliko na potražnju djeluju necjenovni činitelji govorimo o spremnosti potrošača da pri istim cijenama kupi veću ili manju količinu određenog proizvoda. Ali također. 31 .Ukoliko na promjenu potražnje djeluje samo cijena. U tom je slučaju riječ o promjeni potražnje. Tako će pojava bolesti za koju se sumnja da je uzrokovana konzumacijom krastavaca utjecati na smanjenje potražnje za krastavcima. potražnja za jabukama će se smanjiti zbog smanjenje cijene konkurentnih banana Mnoštvo je necjenovnih činitelja koji utječu na promjenu kod potražnje od kojih su najznačajniji: Broj stanovnika Dohodak Cijene drugih dobara Ukusi Nenadani događaji Cijene konkurentnih dobara Kada se ti činitelji mijenjaju. govorimo o promjeni potraživane količine. krivulja potražnje će se pomaknuti ulijevo (smanjenje potražnje) ili u desno (povećanje potražnje) (Graf 13).

Tržišna ravnoteža suvišak tržišna ravnoteža = ekvilibrij cijena manjak količina 32 . Kod cijene iznad ekvilibrija količine koje proizvođači žele ponuditi.Graf 15. nadmašiti će količine koje potrošači žele kupiti i nastat će višak koji će dovesti do smanjenje cijena. potrošači neće moći kupiti neko dobro kod cijene niže od ekvilibrija jer ga uz tu cijenu ponuđači neće željeti ponuditi na tržištu.1. Tržišna ravnotežu ili ekvilibrij je cijena pri kojoj su jednake količina ponude i potražnje. Grafički se prikazuje točkom sjecišta krivulja ponude i potražnje. Smanjenje potražnje uslijed necijenovnog čimbenika cijena B A količina 3. Tržišna ravnoteža Tržišni mehanizam je tendencija koja postoji na slobodnim tržištima pri čemu se cijene dobara mijenjaju sve dok se ne postigne ravnoteža na tržištu. Kod ravnotežne cijene nema viškova i manjkova. Isto tako. Nastat će nestašica koja će podići cijenu do ekvilibrija. Graf 16.

50 1.Tablica 13.40 Tražene količine 9 10 12 15 20 Ponuđene količine 18 16 12 7 0 Stanje tržišta Višak Višak Ravnoteža Manjak Manjak Pritisak na cijenu na dolje na dolje neutralan prema gore prema gore Promjene tržišne ravnoteže Brojni su čimbenici koji mogu izazvati promjenu tržišne ravnoteže odnosno odrediti njezinu novu razinu uz novu cijenu i količinu. Primjerice. Promjena tržišne ravnoteže zbog p j g povećanja p j ponude P0 P1 Q0 Q1 33 . Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja potražnje P1 P0 Q0 Q1 Povećanjem ponude nastaje nova tržišna ravnoteža posljedica čega je niža cijena i veće količine. Posljedica toga bio je opći pad cijena hrane. Ravnoteža ponude i potražnje na tržištu pšenice (ilustracija) Moguće cijene 1. Graf 17.80 0.20 1. Graf 18.00 0. dodatna uporaba kukuruza u svrhu proizvodnje biogoriva u uvjetima ograničenih zemljišnih površina pomaknut će udesno krivulju njegove potražnje (D0→D1) što će izazvati novu tržišnu ravnotežu uz više cijene (P0→P1) i više količine (Q0→Q1). Tehnološki pomak koji je obilježio poljoprivredu dvadesetog stoljeća je pojava i primjene mineralnog gnojiva uslijed čega se povećavaju prinosi i ponuda poljoprivrednih kultura.

d – konstante Obzirom da su u tržišnoj ravnoteži ponuda i potražnja jednake. Graf 19.b.c. Sve veći broj potrošača organske hrane trebao bi dovesti do rasta njezine potražnje i cijene. Funkcije ponude i potražnje prikazuju se u obliku jednadžbi: Potražnja Ponuda Q – količina P – cijena a. Q = a – bP Q = c + dP 34 . Odredite količinu i cijenu tog dobra u uvjetima tržišne ravnoteže. Konačni rezultati promjena tj. Promjena tržišne ravnoteže zbog istovremenog povećanja ponude i potražnje P0 P1 Q0 Q1 Tržišna ravnoteža može se odrediti i računski. TR → ponuda = potražnja → 415 . Međutim istovremeno još brže raste i broj organskih proizvođača zbog čega se smanjuje cjenovna razlika u odnosu na hranu proizvedenu konvencionalnim sustavom. posljedice ovisne su o jačini svake promjene i nagibu krivulja. -32 P = 320 P = 10 uvrštavanje cijene u jednadžbu dobiva se i količina → Q = 415 – 22 * 10 = 195.Većina ekonomskih problema je složenija obzirom da se istovremeno odvija interakcija većeg broja čimbenika koji djeluju na tržišnu ravnotežu.22P = 95 + 10 P. Pomaci se istovremeno događaju i na ponudbenoj i na potražnoj strani što utječe na stalne fluktuacije na tržištu. Primjer: Potražnja za nekim dobrom određena je jednadžbom Q = 415 – 22 P. izjednačavanjem tih dviju jednadžbi moguće je izračunati količine i cijene nekog dobra u tržišnoj ravnoteži. a ponuda Q = 95 + 10 P .

35 . riječ je o elastičnoj veličini. Graf 20. rast tržišne cijene nekog proizvoda od 10% prouzrokuje povećanje njegove ponude za 20%. unakrsna cjenovna potražnja 3. Savršena neelastičnost i elastičnost savršena neelastičnost savršena elastičnost P1 P0 P1 P0 Q0 Q1 Q0 Q1 Vrste elastičnosti: 1. U tom slučaju koeficijent elastičnosti veći je od 1. kom…) uz cijenu 10 n. u kojoj će mjeri promjena cijene grožđa utjecati na potražnju vina i sl. U ekonomskom smislu elastičnost opisuje u kojoj mjeri jedan ekonomski čimbenik utječe na neki drugi čimbenik. Ako promjena cijena ne utječe bitno na promjenu ponude/potražnje. Na primjer. Primjerice.2. Cjenovna elastičnost ponude Cjenovna elastičnost ponude (Es) definira se kao odnos postotne promjene ponuđenih količina nekog proizvoda ili usluga (Q) i promjene njegove cijene (P). 3. cjenovna elastičnost ponude 2. dohodovna elastičnost potražnje 4. cjenovna elastičnost potražnje 3.1.j. riječ je o neelastičnoj veličini. Elastičnost Elastičnost u općem smislu označava osjetljivost neke ekonomske veličine na promjene druge ekonomske veličine s kojom se nalazi u određenom zavisnom odnosu.2. Suprotno. ili: postotna promjenaponude postotna promjenacijene Qs : Qs 2 ) / 2 (P1 P P2 ) / 2 Es (Qs1 Ponuda može biti: a) Elastična – promjena cijene proizvoda manja je od promjene ponude.Tržišna ravnoteža postiže se kod količine od 195 (kg. ukoliko već mala promjene cijene nekog dobra značajnije promijeni ponudu/potražnju.

Nagli rast cijene maslinovog ulja neće moći trenutno povećati ponudu ulja jer maslina zahtjeva duži vremenski rok da bi ostvarila urod. Cjenovna elastičnost potražnje Cjenovna elastičnost potražnje je osjetljivost.5 ( 3.00 kn.00 kn/kg na 3.65 → neelastična ponuda 3. Koeficijent elastičnosti je između 0 i 1. Kao posljedica toga potražnja je smanjena s 20. Kakva je elastičnost ovog proizvoda? 36 .00 na 8. pad cijene banana od 10% (-10%) uzrokuje povećanje potražnje od 30%.154 15 .b) Neelastična – promjena cijene veća je od promjene ponude. uz uvjet da ostali čimbenici osim cijene nemaju nikakav utjecaj . Primjer zadatka: Zbog rasta cijene jabuke na nekom području s 3.2.4% = 0.000 komada na 14. Većina poljoprivrednih proizvoda ponudbeno je slabije elastična zbog usporene mogućnosti transformacije proizvodnje uvjetovane biološkim značajkama bilja i životinja. Neelastična .5 Postotna promjena cijene jabuke = P ( P1 P2 ) / 2 0 .50 ) / 2 0 . Primjer zadatka: Poduzetnik je podigao cijenu robe s 6. Koeficijent elastičnosti manji je od -1.00 3. Općenito. odnosno jačina reakcije potraživane količine nekog dobra ili usluge na promjenu cijene.4% Es = 10% / 15.2. cjenovna elastičnost potražnje niža je za nužna dobra kao što je hrana dok je viša za luksuzna dobra kao što su turistička putovanja. Cjenovna elastičnost potražnje (Ed) određuje se kao postotna promjena potraživanih količina (Q) u odnosu na danu postotnu promjenu cijene proizvoda ili usluge (P) postotna promjenapotražnje postotna promjenacijene Qd : Q d 2 ) / 2 (P1 P P2 ) / 2 Ed (Q d 1 Potražnja može biti: Elastična .postotna promjena cijene povezana je s manjom postotnom promjenom tražene količine: koeficijent je između 0 i -1. Koliko iznosi koeficijent elastičnosti? Promjena cijene jabuka. ΔP=0.mala promjena cijene proizvoda može prouzrokovati znatniju promjenu potražnje. Npr.000 komada. Na elastičnost dobra utječe i postojanje kvalitetnih supstituta proizvoda čija se cijena mijenja.50 kn/kg povećala se i njezina ponuda za 10%.

ΔP=2.23 Potražnja robe je cjenovno elastična. Jedinična dohodovna elastičnost. Potražnja i dohodak rastu u istoj proporciji. 3.286 1. Utjecaj elastičnosti potražnje na prihod Ovisno o elastičnosti određenog proizvoda. Mjeri se koeficijentom dohodovne elastičnosti potražnje (Ei). Dohodovna elastičnost potražnje (Ei) je određena kao postotna promjena traženih količina nekog dobra (Q) prema postotnoj promjeni potrošačkih dohodaka (I). Većina luksuznih dobara (npr. Koeficijent je jednak 1. S druge strane povećanje cijene potražno neelastičnog dobra bit će "jače" od učinka gubitka određenih kupaca koji nisu spremni plaćati višu cijenu pa će prihodi od prodaje porasti. Utjecaj promjene cijena na prihod ELASTIČNOST POTRAŽNJE elastična elastična neelastična neelastična PROMJENA CIJENA porast smanjenje porast smanjenje PROMJENA PRIHODA smanjenje porast porast smanjenje 3. Koeficijent elastičnosti veći je od 1 (superiorna dobra).3.00 kn ΔQ=-6000 kom Ed (Q d1 Qd : Q d 2 ) / 2 (P1 P P2 ) / 2 2 6000 : (20000 14000 / 2 (6 8) / 2 ) 0. 37 . Takvo dobro je dohodovno elastično. Ukoliko je proizvod u pogledu potražnje cjenovno elastičan – povećanjem cijene smanjit će se prihod od prodaje jer će porast cijene uzrokovati iznadproporcionalno smanjenje prodaje što će se loše odraziti na prihod. tartufi) dohodovno su elastični.3. promjena cijene može povećati ili smanjiti prihod od prodaje. ili Ed postotna promjena trazenih kolicina postotna promjenadohotka (Q d 1 Qd : Q d 2 ) / 2 ( I1 I I2 ) / 2 Mogući slučajevi: Povećanjem dohotka potražnja nekog dobra povećala se više nego proporcionalno.353 0.2. Tablica 14. Dohodovna elastičnost potražnje Dohodovna elastičnost je osjetljivost potražnje nekog dobra u odnosu na promjenu dohodaka.

2% Edi = -13. Koeficijent je manji od jedan ali još pozitivan.2= . potrošnja krumpira smanjenja je sa 120 kg na 105 kg.potražnja se smanjuju kako dohodak raste.krumpir ima negativnu dohodovnu elastičnost -----inferiorno dobro. Procjena dohodovne elastičnosti Roba Procjena dohodovne elastičnosti Automobili 2. Unakrsna cjenovna elastičnost Ukazuje na postotnu promjenu potraživanih količina nekog dobra izazvanu promjenom cijene drugog dobra. Koeficijent je negativan (inferiorna dobra).599 ----------. Npr. utjecaj porasta cijene svinjetina na potražnju govedine.7 Jaja 0.4.Potražnja raste sporije nego dohodak.2 Brašno -0. Npr. 3. Negativna dohodovna elastičnost .4 Odjeća 1.000+125.0. Qx E xy Qx Py Py Qx Py Py Qx Vrijedi pravilo: Komplementi – E < 0 – porast cijene kave smanjit će potražnju zaslađivača Supstituti – E > 0 – porast cijene margarina povećati će potražnju maslaca 38 .000 n.3% Promjena dohotka = 25.j na 125.0 Liječničke usluge 0.4 Svinjetina -0. (1986): Intermediate Microeconomics: Theory and Application Primjer: Porastom godišnjeg dohotka nekog kućanstva s 100. Proizvod je dohodovno neelastičan.5 Knjige 1.4 izvor: Kohler. povećanjem dohotka smanjuje se potrošnja jeftinih izvora kalorija koje ustupaju pred kvalitetnijim prehrambenim proizvodima.j.000 n. H.5 Namještaj 1. Tablica 15.4 Obroci u restoranima 1.3 / 22.000)/2 =22. Koliko je dohodovna elastičnost potražnje krumpira? Promjena potraživanih količina krumpira = -15 / (120+105)/2 =-13. Mlijeko i većina prehrambenih artikala je dohodovno neelastično.000 / (100.

Korisnost se definira kao mjera zadovoljstva zbog konzumacije ili uporabe nekog dobra. Korisnost može biti ukupna i granična. Granična (marginalna) korisnost (MU) je dodatno zadovoljstvo dobiveno potrošnjom dodatne jedinice nekog dobra. Tablica 16. 39 . a sedma i svaka sljedeća izazivaju zdravstvene probleme. Potražnja i ponašanje potrošača U mikroekonomiji se potražnja i ponašanje potrošača opisuje pojmom korisnosti (eng. trošenjem nekog dobra ili košare dobara. Ukupna korisnost (TU) je ukupno zadovoljstvo koje pojedinac ostvaruje upotrebom tj. Zakon opadajuće granične korisnosti – uz konzumaciju nekog dobra granična korisnost opada.3. Na sljedećem grafu krivulja indiferencije I5 čini za potrošača najveću korisnost. Zbog tog zakona treća i četvrta kuglica sladoleda nikad nisu "dobre" kao prve dvije. Ukupna i granična korisnost na primjeru konzumacije sladoleda skala korisnosti kuglice sladoleda Krivulja indiferencije je krivulja koje pokazuje kombinacije dobara koje potrošaču daju istu ukupnu korisnost (zadovoljstvo).5. Graf 21. utility). Potrošači teže maksimalizaciji korisnosti zbog čega potražuju određenu količinu dobra. Kombinacije konzumacija dobra s jednakom korisnošću Više krivulja indiferencije čini mapu indiferencije na kojoj se korisnost potrošača povećava udaljavanjem od ishodišta jer se tako omogućava trošenje većih količina dobara x i y.

Smanjenjem dohotka dostupne su manje količine dobara uslijed čega se budžetski pravac paralelno pomiče ulijevo.Graf 22. Budžetski pravac raspoloživi dohodak (budžet). Krivulje indifirencije dobro X dobro Y Koja će krivulja indiferencije predstavljati konačni odabir za potrošača određeno je raspoloživim dohotkom potrošača. prema ishodištu (sit B). Graf 23. A). 40 . Budžetski pravac 4 3 2 1 0 1 2 3 4 pokazuje moguće kombinacije dobara koje potrošač može kupiti uz NEDOSTUPNO dobro X DOSTUPNO dobro Y Povećanjem dohotka veća količina jednog i drugog dobra postaje raspoloživa za kupca – budžetski pravac pomiče se paralelno udesno od ishodišta (sit.

javlja se u točki u kojoj je budžetska krivulja (pravac) tangenta na od ishodišta najudaljeniju krivulju indiferencije.Graf 24. Graf 25. Uvjet potrošačeve ravnoteže 41 . Rast cijene jednog dobra smanjuje kupovnu moć potrošača pa se budžetski pravac na osi koja se odnosi na to dobro približava ishodištu (C). veće količine postaju dostupne pa se budžetski pravac odnosnoj osi udaljuje od ishodišta (D). Pomak budžetskog pravca zbog promjene cijene dobra 5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5 C 4 3 2 1 0 1 2 D 3 4 Potrošačeva ravnoteža . U toj točki potrošač koristi raspoloživi dohodak na način da mu on osigurava najvišu ukupnu korisnost. Pomak budžetskog pravca zbog promjene dohotka 5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5 4 A 3 2 1 0 1 2 B 3 4 Pomak budžetskog pravca događa se i u uvjetima promjene cijene nekog od dobra. Graf 26. Smanjenjem cijene dobra.

IV PROIZVODNJA 4.1.1. Teorija proizvodnje Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba.2. K količina kapitala i N količina prirodnih resursa Izokvante su krivulje koje prikazuju upotrebu dvaju ili više proizvodnih čimbenika čija kombinacije rezultira jednakom razinom proizvodnje. Zakon opadajućih prinosa Zakon opadajućih prinosa (Turgot) proizvodni je zakon vezan uz jedan promjenjivi i ostale fiksne količine inputa. Povećanjem količine inputa raste i količina outputa. Funkcija proizvodnje pokazuje količinu učinka koja se može ostvariti uz različite kombinacije proizvodnih čimbenika.2. 42 . Funkcija proizvodnje opisuje fizički (količinski) odnos između inputa (proizvodnih čimbenika) kao neovisne varijable i ostvarenih učinaka kao zavisne varijable. Zakoni proizvodnje 4. On govori da u proizvodnji postoji točka nakon koje se uvođenjem dodatnih količina inputa ostvaruje sve manji rast dodatnih proizvodnih učinaka.K. Upravo zbog toga zadatak je menadžera pratiti utjecaj inputa na ostvarene outpute i ostvariti optimalni odnos input-output. Funkcija proizvodnje (Q) najčešće se prikazuje odnosom triju čimbenika: Q = f (L.N) gdje je L količina rada. Izokvante 40Q KAPITAL (K) 36Q 28Q 12Q RAD (L) 4. međutim taj porast ne treba biti proporcionalan. Graf 27.

Cilj je odrediti onu kombinaciju koja će zadovoljiti hranidbene potrebe krave. Količina od 75 jedinica proizvoda može biti ostvarena na 4 načina. u stočarstvu se određena mliječnost krave može ostvariti uz različite kombinacije (recepture) krmiva. prinose u biljnoj proizvodnji možemo povećati primjenom mineralnih gnojiva. Međutim to povećanje je limitirano proizvodnim kapacitetima biljke. proizvođač će odabrati proizvodnju s 2 jedince kapitala i 3 jedinice rada čiji je trošak najmanji (380 n. U tabeli 17 prikazani su odnosi kapitala i rada koji se mogu supstituirati u cilju iznalaženja najpovoljnije kombinacije. moguće je odrediti najjeftiniju kombinaciju. Dodavanjem dodatnih količina gnojiva iznad te razine nećemo ostvariti povećanje prinosa već isključivo povećanje troškova gnojidbe. Graf 28. Opadanje dodatnih (graničnih) prinosa 250 200 150 Proizvodnja 100 50 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Input U proizvodni s više varijabilnih čimbenika ukupna proizvodnja raste povećanjem količine inputa. Ako je cijena jedince kapitala 100 n. Istu je proizvodnju moguće ostvariti različitim kombinacijama inputa.j. Ukoliko su poznate jedinične cijene inputa. Npr.Npr. Tablica 17.).j. Cilj je pronaći onu kombinaciju inputa koja je najjeftinija za proizvođača.j. Odnos proizvodnih čimbenika 43 . a jedinice rada 60 n. a da istovremeno bude najjeftinija za proizvođača.

Ostali zakoni proizvodnje Zakon minimuma govori o tome da se nijedan učinak ne može ostvariti bez minimalnih ulaganja određenih elemenata. Međutim. ljudskog rada.3. 44 .ostvarenje nekog određenog učinka može se postići različitim kombinacijama elemenata koji se ulažu. To znači da bi se proizvela određena količina pšenice potrebna je barem minimalna količina obradiva tla.4.2. poželjno je povećati proizvodnju obzirom da proizvodnja raste brže od troškova. Zakon prinosa na opseg Zakon prinosa na opseg opisuje intenzitet kojim se mijenja proizvodnja zbog promjene količine svih inputa proizvodnje. Zakon optimuma . Konstantni prinosi na opseg – promjena outputa proporcionalna je promjeni inputa. Graf 29. zakona maksimuma. Opadajući prinosi na opseg – promjena outputa manja je od promjene inputa. 4. rada strojeva…. Moguća su tri intenziteta i to: Rastući prinosi na opseg – povećanje outputa iznadproporcionalno je rastu inputa tj. To je naročito izraženo u poljoprivredi u kojoj je proizvodnja zadana fiziološkim maksimumom biljaka i životinja. Padajući i rastući prinosi na opseg 400 400 300 200 100 RAD (L) 300 200 100 RAD (L) PADAJUĆI RASTUĆI U određivanju optimalne razine proizvodnje važno je poznavanje zakona minimuma. Zakon supstitucije opisuje mogućnost zamjene pojedinih elemenata proizvodnog procesa bez utjecaja na promjenu kvalitete i količine učinaka. u danim uvjetima samo je jedna kombinacija najpovoljnija kao npr. zakona optimuma i zakona supstitucije.2. najjeftinija kombinacija krmiva koja zadovoljava sve hranidbene potrebe stoke.2. postoji maksimum koji se ne može prekoračiti. Zakon maksimuma govori o tome da stalno povećanje učinaka nije moguće bez ikakvih ograničenja tj.

PP UKUPNI PROIZVOD JEDINICA INPUTA Granični proizvod je dodatni proizvod nastao uvođenjem u proizvodnju jedne dodatne jedinice proizvoda. Računa se kao omjer povećanja ukupnog proizvoda i povećanje jedinica inputa GP UKUPNI PROIZVOD JEDINICA INPUTA Pomoću graničnog proizvoda određuje se optimalna (najjeftinija) kombinaciju dvaju proizvodnih inputa u točki u kojoj je omjer graničnih proizvoda dvaju inputa jednak omjeru cijena tih inputa.50 6.71 6.00 45 .33 8. GRANIČNI PROIZVOD dodatna proizvodnja od dodatne jedinice inputa 10 8 7 6 4 2 1 JEDINICA INPUTA 1 2 3 4 5 6 7 8 UKUPNI PROIZVOD 10 20 28 35 41 45 47 48 PROSJEČNI PROIZVOD Ukupni proizvod/jedinica inputa 10.20 7.00 10. Računa se omjerom ukupnog proizvoda i jedinica inputa.75 8. Omjer sup stitucije : granicni proizvodinputa A granicni proizvodinputa B cijena inputa A cijena inputa B Zadatak: Izračunajte prosječni i granični proizvod uz poznate količine inputa i ukupni proizvod.00 9.Prosječni i granični proizvod Prosječni proizvod prikazuje koliko ukupnog proizvoda dolazi po jedinici inputa.

Nastaju prodajom proizvoda po određenoj cijeni (količina proizvoda x prodajna cijena). Npr. ukoliko je negativna poduzeće je ostvarilo GUBITAK. naknada gospodarstvu za izvlaštenje imovine od državnog interesa. Ukupni prihod čine: Poslovni prihodi . Ukoliko je ta razlika pozitivna poduzeće je ostvarilo DOBIT. Prosječni troškovi mogu biti prosječni fiksni troškovi (FT/q).j/kg – poslovni prihodi iznose 50.direktno vezani uz osnovnu poslovnu aktivnost poduzetnika. Iskazan je u ukupnom iznosu za određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka.V POSLOVANJE 5.j. a dobiva se dijeljenjem ukupnih troškova s količinom učinaka. berbe i ostalo.00 n. Prema ukupnosti ih dijelimo na ukupne i prosječne. Npr. prosječni varijabilni troškovi (VT/q) ili prosječni ukupni troškovi (UT/q). vlasničkih papira. potrebnih za proizvodnju određenih učinaka. Npr. FINANCIJSKI REZULTAT = UKUPNI PRIHODI – UKUPNI TROŠKOVI UKUPNI PRIHOD ( UP ) je vrijednosno izražena količina naplaćenog novčanog kapitala jedne tvrtke u određenom vremenskom razdoblju. te uračunatih ugovorenih i zakonskih obveza. troškove možemo svrstati u dvije velike skupine i to prema ukupnosti i prema stupnju iskorištenja.00 n. Utrošak je količinski izraz utrošenih elemenata proizvodnje – kilogrami mineralnog gnojiva. prosječna cijena koštanja. Prosječni trošak je trošak proizvodnje jedne jedinice učinka.000. UKUPNI TROŠKOVI su u novcu izražena količina živoga i opredmećenog rada. Naziva se i trošak po jedinici. tečajnih razlika i sl.000 kilograma jabuka po cijeni od 5. rezidbe.1. tvrtka je višak gotovine uspješno uložila u dionice neke druge tvrtke i nakon nekog vremena ih prodala temeljem čega je ostvarila financijski prihod Izvanredni prihodi – nevezani su uz poslovnu djelatnost. Prihodi i troškovi Financijski rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. zaštite. Općenito. 46 . ukoliko neko gospodarstvo proda 10. Ukupni trošak (UT) je zbroj svih troškova određenog razdoblja vezanih uz učinke tog razdoblja. Npr. litre zaštitnih sredstava i sl. trošak mineralnog gnojiva po jedinici korištenog zemljišta. Financijski prihodi – prihodi od prihoda kreditiranja. U proizvodnji jabuka uključuje troškove gnojidbe.

premije osiguranja… Varijabilni (promjenjivi) troškovi su troškovi koji se mijenjaju s promjenom obujma proizvodnje. Fiksni.3 150 105 255 63.7 Krivulje pojedinih vrsta troškova A) Ukupni fiksni. troškovi električne energije… Varijabilni troškovi mogu biti: a) degresivno varijabilni troškovi . isplata kamata na kredite.8 150 130 280 56 150 145 295 49.) (n. Ostali varijabilni troškovi su troškovi unajmljenih radnika.rastu brže od proizvodnje uslijed čega porast proizvodnje dovodi do rasta prosječnih varijabilnih troškova c) proporcionalni varijabilni troškovi . amortizacije osnovnih sredstava. Viši prinosi pšenice mogući su uz obilniju gnojidbu tj.Prema stupnju iskorištenja ih dijelimo na fiksne (stalne) i varijabilne (promjenjive) troškove. b) progresivno varijabilni troškovi . Fiksni (stalni) troškovi poduzeća su troškovi koji se ne mijenjaju s visinom iskorištenja kapaciteta. varijabilni i ukupni troškovi Količina proizvodnje (kom) 0 1 2 3 4 5 6 7 Fiksni trošak Varijabilni trošak Ukupni trošak Prosječni ukupni (n. To znači da je poduzeće opterećeno istom visinom fiksnih troškovima kad se proizvodnja ne odvija kao i kad su kapaciteti maksimalno uposleni. ugovorena plaćanja za opremu. veći trošak mineralnih gnojiva.rast proizvodnje stvara proporcionalni rast troškova pa se prosječni varijabilni troškovi ne mijenjaju.2 150 170 320 45.j. Jedini način da se izbjegnu fiksni troškovi je prestanak poslovanja. Fiksni troškovi su troškovi najamnina za poslovni prostor. Veći obujam proizvodnje uzrokuje jače trošenje resursa i veće varijabilne troškove.rastu s povećanjem proizvodnje međutim porast troškova je ispod proporcionalan rastu proizvodnje što dovodi do smanjenja prosječnih varijabilnih troškova. Ukupni varijabilni i Ukupni troškovi 47 . Tablica 18.j. trošak sirovina. Zbrajanjem fiksnih i varijabilnih troškova dobivaju se ukupni troškovi.) (kn) trošak (kn/kom) 150 0 150 150 30 180 180 150 60 210 105 150 85 235 78. plaće stalnog osoblja.

Krivulje prosječnih troškova 50 40 30 troškovi 20 10 0 1 2 3 4 ft vt ut količina proizvoda 48 .Povećanjem proizvodnje ukupni varijabilni (VT) i ukupni troškovi (UT) se povećavaju dok razina fiksnih troškova ostaje stalna. Graf 30. Krivulje ukupnih troškova 400 350 300 troškovi 250 200 150 100 50 0 1 2 3 4 5 6 7 8 količina proizvoda FT VT UT B) Prosječni fiksni. biti stalni ili se povećavati. Prosječni ukupni troškovi Povećanjem proizvodnje prosječni fiksni troškovi (ft) se smanjuju jer se jednaka količina troškova raspoređuje na veći broj učinaka. Prosječni varijabilni i prosječni ukupni troškovi povećanjem proizvodnje mogu se smanjivati. Graf 31. Prosječni varijabilni.

00 Optimalna razina proizvodnje je 190 kom proizvoda jer je to posljednja razina proizvodnje u kojoj je granični trošak manji od prodajne cijene.00 24.00 Pc (prodajna cijena) 24.5 Za određenje isplativosti ulaganja u dodatnu proizvodnju. Provjerite rješenje izračunom financijskog rezultata. Na temelju kalkulacije se kontroliraju troškovi (utvrđivanje povezanosti troškova i učinaka. Granični trošak je dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda.50 25. Određuje se prema formuli: gt = Δ UT / Δ Q gt . Npr. iznos graničnog troška uspoređujemo s prodajnom cijenom i odlučujemo prema slijedećim pravilima: gt < pc – isplati se povećati proizvodnju s niže na višu razinu gt = pc – postignuta je proizvodnja pri kojoj se ostvaruje najviši profit – optimalna razina gt > pc – ne isplati se povećavati proizvodnju na višu razinu jer dodatna jedinica proizvoda košta više od iznosa koju ćemo dobiti za nju Zadatak: Analizom graničnog troška odredite optimalnu razinu proizvodnje ako su poznate sljedeće vrijednosti: Q (proizvodnja) 40 100 150 190 230 250 UT (ukupni trošak) 80 200 500 1000 2000 3000 gt (granični trošak) 2.00 6.promjena proizvedenih količina Zadatak: Odredite granični trošak za pojedini stupanj proizvodnje: Q 100 120 140 160 UT 1500 1800 1900 1950 Δ UT 300 100 50 ΔQ 20 20 20 gt 15 5 2.Granični trošak Određivanje graničnog troška (marginalna analiza) jedno je od ključnih zadataka u ekonomici poslovanja jer se temeljem graničnog troška određuje optimalna razina proizvodnje. nabavna).granični trošak Δ UT .00 24.00 24. Kalkulacije troškova Kalkulacija – računski postupak kojim se izračunavaju cijene (proizvodna.promjena ukupnih troškova Δ Q .00 12. 49 . koštanja.00 50.00 24. trošak proizvodnje dodatnog kilograma pšenice. prodajna.00 24.

dio vrijednosti osnovnih sredstava koji je potrošen korištenjem u nekom vremenskom razdoblju. pokazuje koji trošak otpada na jedan ostvareni učinak.j. godišnje smanjenje vrijednosti traktora. kalkulacija prodajne cijene. Točka pokrića troškova (granica rentabilnosti.00 n.ocjena pravilnosti rasporeda troškova) i ekonomika poslovanja (pokriva li cijena troškove).. Prema načinu obračuna može biti: Cijena koštanja je iznos koji se dobije dijeljenjem ukupnih troškova u proizvodnji nekog dobra s brojem ostvarenih učinaka. kalkulacija nabavne cijene i dr. a poslovanjem ispod točke pokriće nastaje gubitak budući da prihodi ne pokrivaju troškove. Ostali pojmovi vezani uz troškove Amortizacija . Cijena koštanja mora biti niža u odnosu na prodajnu cijenu jer će u suprotnom poduzeće poslovati s gubitkom. break-even point) ukazuje na situaciju u kojoj su tijekom poslovanja ukupni troškovi i ukupni prihodi izravnani. Amortizacija je fiksni trošak neovisan o stupnju iskorištenja kapaciteta. te donose poslovne odluke. Poslovanjem iznad točke pokrića poduzeće stvara dobitak. tj. Točka pokrića 50 40 30 20 10 0 1 2 3 4 UP VT TP FT 50 . takva proizvodnja nije isplativa. a otkupna cijena mlijeka 1.K. kad poduzeće ne stvara ni dobitak niti gubitak. C.80 n. Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se kalkulacija cijene koštanja.j. Ukoliko je cijena koštanja proizvodnje litre mlijeka 2. Točkom pokrića se može odrediti: A) minimalno potrebna proizvodnja s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne troškove B) minimalno potrebna cijena s kojom ukupni prihodi pokrivaju ukupne troškove Graf 32. Npr. Predstavlja godišnji novčani odbitak namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog kapitala.

000 kuna. Ukupni troškovi proizvodnje iznose 20. Q = UT / p = 20.Točka pokrića određuje se formulom: UP = UT QTP * pTP = UT = FT + VT iz čega se izvodi formula Q TP FT pc vt QTP – proizvodnja u točki pokrića PTP – cijena u točki pokrića FT – ukupni fiksni trošak pc – jedinična prodajna cijena vt – prosječni varijabilni trošak Zadatak: Odredite proizvodnju jabuka u točki pokrića ukoliko je prodajna cijena jabuka 5 kn/kg. Proizvodnjom 4 t jabuka ukupni prihodi i troškovi su jednaki tj. poslovni rezultat je 0.000 / 5 = 4000 kg. 51 .

zajmovi. financijska imovina (udjeli u trgovačkim društvima. Sadrži pregled aktive (imovina kojom raspolaže tvrtka) i pasive (izvori imovine). novac na računima i gotovina. Imovina se može razvrstati u oblike kao što je materijalna imovina (nekretnine. ulaganja u vrijednosne papire. postrojenja i oprema. Primjer skraćene bilance 52 . zaposlenika. gotovi proizvodi. razni depoziti i sl. Pasiva se dijeli na vlastite i tuđe izvore kojima su kupljena sredstva kojima raspolaže tvrtka. državnih vlasti i sl.). sirovine. materijal. trgovačka roba). poduzetnik). a sastoji se od dugotrajne imovine i kratkotrajne imovine. a tuđi izvori su obveze (krediti) koje mogu biti dugoročne i kratkoročne. Obveze su sadašnja obligacija društva koja se sastoji od dugovanja i obveza koje neko gospodarstvo ima prema dobavljačima i za čije se podmirenje očekuje odljev resursa iz poduzeća.). Aktiva prikazuje vrijednosti svih vrsta sredstava kojima raspolaže poduzeće (trgovačko društvo. Osnovni zahtjev bilance je da aktiva i pasiva budu jednaki ili: AKTIVA = PASIVA → Imovina = kapital + obaveze Graf 1.5.2 Temeljna financijska izvješća Poslovno stanje i rezultati poslovanja iskazuju se u financijskim izvješćima. Vlastiti izvori nazivaju se kapital (glavnica). potraživanja (od poslovnih partnera. Osnovna financijska izvješća su: Bilanca Račun dobiti i gubitka Izvješće o novčanom tijeku Bilješke uz financijska izvješća Bilancom se utvrđuje stanje tvrtke na točno određeni datum.

solventnost je likvidnost na duži rok.ukazuje na mogućnosti transformacije imovine u lako unovčive oblike (gotovina).054 430. Ukoliko je ta razlika pozitivna poduzeće je ostvarilo DOBIT.447 4.757 Kombinacijom podataka iz bilance i računa dobiti i gubitka moguće je odrediti i druge poslovne pokazatelje (aktivnost.021 18. 53 .690 18. Solventnost gospodarstva . ukoliko je negativna poduzeće je ostvarilo GUBITAK. likvidnost je sposobnost transformacije imovine poduzeća u novčani oblik bez gubitaka.ukazuje na mogućnost gospodarstva da podmiri sve svoje financijske obveze. sposobnost obrtanja imovine prije svega kratkotrajne tj obrtnih sredstava u poslovanju. profitabilnost). 2. Račun dobiti i gubitka je financijsko izvješće kojim se utvrđuje rezultat poslovanja za pojedino vremensko razdoblje.607 23.Osnovna je namjena bilance da pruži informacije o ekonomskom stanju nekog gospodarstva na točno određeni datum.531 458.055 10.999 482. Primjer skraćenog računa dobiti i gubitka a) poslovni rashodi b) izvanredni prihodi c) financijski prihodi Ukupni prihodi (a+b+c) d) poslovni prihodi e) izvanredni rashodi f) financijski rashodi Ukupni rashodi (d+e+f) Dobit prije oporezivanja (up-ur) Porez na dobit (20%) Dobit financijske godine 429. Tablica 19.144 49. U njemu su detaljno razloženi: Prihodi Rashodi Poslovni (Financijski) rezultat Poslovni (financijski ) rezultat je razlika iznosa ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Iz bilance vidljiva je: 1.911 2. Likvidnost gospodarstva .

1.3 Mjerila uspješnosti poslovanja Postoje 3 osnovna mjerila uspješnosti poslovanja: proizvodnost rada. povećanjem količine učinaka uz nepromijenjene troškove 2. s prosjekom skupine poduzeća iste djelatnosti. 2. broj sati radi potrebnih za proizvodnju određene količine voća.e < 1 na granici ekonomičnosti . ekonomičnost... Ekonomičnost (e) = ukupni prihodi (UP) / ukupni troškovi (UT). Ostvarena proizvodnost rada stavlja se u omjer s planiranom proizvodnošću što omogućuje mjerenja proizvodnosti u odnosu na srodna poduzeća.5. ostvarivanjem većih prodajnih cijena proizvoda i usluga 3. Ekonomičnost Mjera koja podrazumijeva stupanj štedljivosti u ostvarivanju učinaka. Ovisno o jedinici koja se uzima postoje: satna.e > 1 neekonomično . Osim ovih osnovnih. postoje i drugi pokazatelji koji se izračunavaju temeljem podataka iz financijskih izvješća. Proizvodnost rada (produktivnost) . To je mjerilo uspješnosti poslovanja izraženo odnosom između ukupnih prihoda i ukupnih troškova u nekoj proizvodnji. Ovisno o veličini izračunatih koeficijenata poslovanje može biti: ekonomično .e = 1 Povećanje ekonomičnosti može se postići: 1. rentabilnost. žitarica. koja se izražava kroz odnos između outputa i inputa. dnevna. 54 . prirasta stoke i sl. nižim nabavnim cijenama elemenata radnog procesa Ostvarena ekonomičnost može se uspoređivati s planiranom. U praksi se proizvodnost povećava: Povećanjem broja učinaka po jedinici rada. smanjenjem količine utrošaka radnog procesa 4. mjesečna i godišnja proizvodnost rada.mjera uspješnosti rada koja predočuje učinkovitost rada izraženu odnosom između ostvarene količine učinaka i količine rada upotrijebljenog za njeno ostvarenje. Smanjenje količine rada potrebne za istu količinu učinaka. Količina rada mjeri se trajanjem odnosno vremenom rada. Proizvodnost rada = količina učinaka (Q) / količina rada (S) Proizvodnost u poljoprivredi pokazuje npr.

Količina 4500 2 2./kg n.4% Produktivnost = Proizvodnja / količina rada = Prinos po hektaru x površina / količina rada = 9000 kg / 150 sati = 60 kg/sat Osim određivanja ekonomičnosti. Profitabilnost (Rentabilnost) . neamortiziran dio osnovnih sredstava. odnosno u nekom poslu.sredstva poduzeća . Zadatak analize 55 . za uvid u poslovanje poduzeća koriste se i dodatni pokazatelji koji određuju ukupni bonitet poduzeća. radi se načelno o zadovoljavajućoj profitabilnosti.j.000 n.vrijednost uloženih sredstava u poslovanju (obrtna sredstva. produktivnosti i rentabilnosti poslovanja. n.500 n.5 2500 10000 6000 150 53000 Ukupni prihodi = Prinos x površina x cijena + državni poticaj = 27.j. Financijski rezultat = UP – UT = 27.ekonomsko mjerilo uspješnosti koje predočuje unosnost (povrat) uloženog kapitala u nekom vremenskom razdoblju. Ukoliko je u poslovanju postignuta profitabilnost od 10%.000 = 5. kapital je dobro uložen.j. Koeficijent ekonomičnosti = UP/UT = 1. Obratite pozornost na jedinice mjere Elementi Ostvaren prinos Površina zemljišta Prodajna cijena Državni poticaj Fiksni troškovi Varijabilni troškovi Količina ljudskog rada Uloženi kapital Jedinica mjere kg/ha ha n. Primjer: 1.25 – ekonomično poslovanje Rentabilnost = Poslovni rezultat / uloženi kapital = 5500 / 53000 = 10.vlastiti kapital poduzeća (poslovni fond. a istovremeno su bančine kamate oko 6%. dugoročna i kratkoročna financijska ulaganja) Kod izračuna profitabilnosti dobiva se stopa unosnosti uloženog kapitala koja se može usporediti s povratom nerizičnim ulaganjem.j.3.500 – 22. Ukupni troškovi = FT+VT = FT + vt x površina = 22. aktualnim kamatama na štednju u banci. Izračunajte produktivnost. Profitabilnost = (poslovni rezultat / uloženi kapital) x 100 Kao uloženi kapital uzimaju se: .500 n./ha sati n./ha n. Ipak za kvalitetnije zaključke potrebno je analizirati profitabilnost srodnih poduzeća i djelatnosti. a iskazuje se odnosom poslovnog rezultata (profita) i uloženog kapitala.j. ekonomičnost i profitabilnost na osnovu podataka iz tablice. dionički kapital. trajni ulozi fizičkih i pravnih osoba) . Ako je stopa rentabilnosti veća od aktualne bančine stope.j.j.j. npr.

Postoje 4 osnovne kategorije analize: analiza likvidnosti. Zaduženost je prikaz odnosa vlastitih i pozajmljenih sredstava. ukupna imovina 4. koeficijen t obrta imovine ukupni prihodi . unosnost uloženih sredstava.odnosi se na uspoređivanje podataka u dužem vremenskom razdoblju s ciljem otkrivanja poslovnih trendova. Poželjne su što veće vrijednosti.odnosi se na dijagnosticiranje poslovanje u jednom obračunskom razdoblju. 2. 56 . Likvidnost ukazuje na mogućnosti transformacije imovine u lako unovčive oblike (gotovina) tj.poduzeća je otkriti segmente u poslovanju koji odstupaju od planiranog u svrhu korekcije nepoželjnih poslovnih rezultata. poželjna što veća vrijednost. kratkoročr e obveze zadovoljavajuća vrijednost ovog pokazatelja je veća od 1. najčešće u jednoj godini. ukupna imovina 3. Aktivnosti (efikasnosti) koristi se kao pokazatelj za ocjenu korištenja sredstava i kontrolu troškova. aktivnosti i profitabilnosti. Obzirom na razdoblje koje obuhvaća financijska analiza može biti: Horizontalna . koeficijen t zaduženosti ukupne obveze . sposobnost nesmetane cirkulacije u procesu promjene oblik. Izračunava se odnosom dobiti i kapitala. zaduženosti.5.5. Vertikalna . Postoji više pokazatelja a jedan od najčešćih se izračunava na sljedeći način: koeficijen t tekuće likvidnosti kratkotrajna imovina . Profitabilnost (ili Rentabilnost) mjeri djelotvornost utvrđene poslovne politike. 1. zadovoljavajuća vrijednost manja od 0.

Što je razdoblje povrata kraće to je investicija isplativija. investicija nije prihvatljiva. Ako je NSV jednaka nuli. ali i ujedno i uloženi kapital u dotični posao. zamjena. povećanje poljoprivredne proizvodnje poboljšanje kakvoće proizvoda. Ako je NSV manja od nule. Investicija je prihvatljiva ako je ISR veća od kamatne stope kredita za financiranje projekta c) Razdoblje povrata ulaganja temelji se određivanju vremena potrebnog za povrat uloženih investicijskih ulaganja. Investicije su. novčana ulaganja s ciljem obavljanja neke djelatnosti i stjecanja prihoda. adaptacija i rekonstrukcija postojećih kapaciteta. investicija je isplativa.VI INVESTICIJSKA ANALIZA Pod pojmom investicija podrazumijeva se ulaganje kapitala u određeni posao. 57 . investicija je na granici isplativosti. Najčešći razlozi investiranja u poljoprivredu ulaganje u novu proizvodnju. Metode investicijske analize su: a) b) c) Metoda neto sadašnje vrijednosti Metoda interne stope rentabilnosti Metoda razdoblja povrata ulaganja a) Neto sadašnja vrijednost zbroj je budućih neto primitaka svedenih na sadašnjost (godinu ulaganja) diskontiranjem po odabranoj stopi. dakle. Investicijska analiza koristi se u cilju određivanja opravdanosti neke investicije. b) Interna stopa rentabilnosti je diskontna stopa uz koju se neto sadašnja vrijednost neto primitaka iz ekonomskog tijeka projekta svodi na nulu. Ako je NSV pozitivna.

izradio je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za marketing u poljoprivredi i Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju) za potrebe Ministarstva poljoprivrede. temelj za donošenje odluka o poljoprivrednoj politici kao dijelu zajedničke poljoprivredne politike (CAP). svjetskog rata) u SAD. Podaci iz proizvodno-potrošnih bilanci su: podloga za oblikovanje mjera agrarne politike s ciljem povećanja proizvodnje i konkurentnosti pojedinih poljoprivrednih proizvoda. bilance nude informacije o parametrima kao što su domaća proizvodnja. pa je tako i obveza Hrvatske da shodno toj metodologiji izrađuje bilance hrane i dostavlja ih u EUROSTAT. U međuvremenu je Statistički ured europskih zajednica (EUROSTAT) izdao detaljan popis metodoloških uputa za izradu bilanci hrane kako bi sve zemlje članice mogle sastaviti slične bilance. potrošnja po stanovniku te stupanj samodostatnosti. godine. vanjsko-trgovinska razmjena.VII PROIZVODNO-POTROŠNE BILANCE I OCJENA SAMODOSTATNOSTI POLJOPRIVREDNOPREHRAMBENIH PROIZVODA 7. stupnju samodostatnosti i potrošnji hrane po stanovniku. Opće informacije Proizvodno – potrošne bilance daju informacije o ponudi i potražnji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. – 2008. Sukladno navedenoj metodologiji Eurostata u lipnju 2009. Ciljevi i svrha Glavni cilj izrade proizvodno-potrošnih bilanci je prikazati stanje i razvoj ponude i potrošnje hrane unutar jedne zemlje ili jednog geografskog područja (npr. domaća potrošnja.2. Metoda bilance počinje se primjenjivati od početka 19. godine završena je izrada novih proizvodnopotrošnih bilanci za najvažnije poljoprivredno prehrambene proizvode za razdoblje od 2000.. Britaniji. Bilanciranje se u Hrvatskoj se intenzivnije koristiti od njenog osamostaljenja (prije su se radile bilance za cijelu Jugoslaviju). 58 . stoljeća. Prve hrvatske bilance za najvažnije poljoprivredno prehrambene proizvode za razdoblje od 1996-1999. Kanadi i V. a intenzivno se primjenjuje od sredine prošlog stoljeća (od sredine 2. EU) za određeno vremensko razdoblje (kalendarsku ili proizvodnu godinu). ribarstva i ruralnog razvoja (u nastavku teksta MPRRR) prema jednostavnoj FAO metodologiji.1. Ove informacije koriste se za dugoročno planiranje proizvodnje i potrošnje hrane te uspostavu tržišne ravnoteže. S time u vezi. 7.

Tako je najveća poteškoća u sastavljanju bilance u Republici Hrvatskoj predstavljala nedostupnost pojedinih podataka (primjer: podaci o državnim zalihama). temeljno pravilo bilanciranja je da se ukupna proizvodnja pojedinog proizvoda ili agregata (primjerice pšenica) u jednoj godini saldira s veličinom vanjskotrgovinske razmjene i zaliha. povrće.3.potrošnih bilanci Bilanciranje je osnovna metoda koja se danas koristi za sažeti prikaz stanja na tržištu hrane u jednoj zemlji. krumpir.- instrument koji daje prikaz nacionalnih i poljoprivrednih tržišta EU. sjeme i industrijsku potrošnju. 7. godine. meso i jaja. Prema Eurostatovoj metodologiji. med i vino. iskustvenih normativa i vlastitih procjena. voće. Pouzdanost bilance ovisi o kvaliteti izvora podataka na osnovu kojih se ona sastavlja. Najčešće se razlikuju dvije osnove skupine bilanci i to (a) bilance za biljni i (b) životinjski sektor. U izradi bilance se koriste različiti izvori podataka kao što su: statistički podaci (o proizvodnji. preradi. Ukupna domaće potrošnja umanjuje se za gubitke. Opis metodologije za izradu proizvodno . šećernu repu i šećer. Prema metodologiji EUROSTAT-a proizvodno-potrošna bilanca sadrži slijedeće elemente: 59 . Bilance za životinjski sektor obuhvaćaju: mlijeko i mliječne prerađevine. ulje i uljarice. a koji omogućuje upravljanje tim tržištima. monografija. Dobivena veličina predstavlja raspoložive količine za ljudsku potrošnju i dijeli se s brojem potrošača u zemlji kako bi se dobila potrošnja po stanovniku. Bilance za biljni sektor obuhvaćaju slijedeće skupine proizvoda: žita. MPRRR). vanjskoj i unutarnjoj trgovini. potrošači. - doprinos izvješću o stanju hrvatske poljoprivrede (zeleno izvješće. koeficijenata. trgovine) i određene procjene sastavljene na temelju obračuna. potrošnji). stočnu hranu. interni podaci različitih grupacija (proizvođači. u Hrvatskoj primjenjena 2008.

uvoznici i/ili izvoznici i proizvođači) te stalne zalihe odnosno zalihe vlade (intervencije i tampon zalihe). zalihe tržišta (veletrgovci. Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 3 (uvoz) – (5) izvoz 3. Potrošnja po glavi stanovniku = 15 (Ljudska potrošnja/broj stanovnika) 17.1. Sjeme 11.1 (EU) + 5. (EU) + 3. Eu 3. Resursi = 1 (Proizvodnja) + 3 (Uvoz) 5. Gubici 12. Uvoz ukupno = 3. Zalihe obuhvaćaju: zalihe proizvođača (poljoprivreda. industrija i trgovina). 2.1. Eu 5. Izvoz ukupno = 5. Domaća potrošnja = 4 (Resursi) – 5 (Izvoz) – 8 (Promjena zaliha) 10. Podaci o stalnim (državnim) zalihama su najčešće državna tajna i nisu dostupni. Shematski prikaz proizvodno potrošne bilance 1. Proizvodnja 2. Promjene zaliha = 6 (Početne zalihe) – 7 (Završne zalihe) 9. Industrijska potrošnja 14. (Ostale zemlje) 3. 5). (Ostale zemlje) 5. Za neke 1 2 Kombinirana nomenklatura (CN) izvorni naziv za carinsku/statističku tarifu Europske unije Supply balance sheets code(SBS CODE) 60 . Svakom proizvodu na temelju CN1 koda dodijeljen je odgovarajući SBS kod2 (npr: SBS kod za pšenicu je B1111) i pripadajući tehnički koeficijent za pretvaranje gotovih proizvoda i poluproizvoda u bazni poljoprivredni proizvod za kojeg je rađena bilanca Na ovaj način omogućuje se potpuni pregled ponude i vanjske trgovine najvažnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (3. Prerada 15. Samodostatnost (%) = 1 (proizvodnja)/ 9 (domaća potrošnja) x 100 Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci: Raspoložive količine su definirane kao ukupni resursi (proizvodnja + uvoz).2.Tablica 20. Završne zalihe (industrijske i stalne zalihe) 8. Početne zalihe (industrijske i stalne zalihe) 7. Ostale zemlje 6.2. Ukupan uvoz i izvoz preračunat je na ekvivalent baznog poljoprivrednog proizvoda.2. Ostale zemlje 4. Zalihe koje drže trgovci i kućanstva su isključene iz zaliha i evidentiraju se preko domaće potrošnje. Ljudska potrošnja = 9 (Domaća potrošnja) – 10 (Sjeme) – 11 (Gubitci) – 12 (Stočna hrana) -13 (Industrijska potrošnja) 16. 1. Stočna hrana 13. umanjeni za izvozne količine tijekom referentnog razdoblja (2) Vanjska trgovina je posebno izračunata za zemlje EU i ostale zemlje koje nisu članice EU.

proizvode. Prerada . industrijska potrošnja te ljudska potrošnja (isključujući zalihe).količina proizvoda koja se koristi u industriji tijekom referentnog razdoblja za proizvodnju proizvoda koji nisu namijenjeni za ljudsku potrošnju. Gubici . niti za ishranu stoke (13). pakiranja i sortiranja.količine proizvoda koje se koriste za proizvodnju izvedenih prehrambenih proizvoda. iste se procijenjuju u konzultaciji sa stručnjacima. Ljudska potrošnja obuhvaća količine hrane dostupne stanovništvu za potrošnju tijekom referentnog razdoblja. Stočna hrana . (9). Opis pojedinačnih kategorija potrošnje: Sjeme . Početne zalihe su definirane kao neiskorištene i pohranjene količine proizvoda koje postoje prvi dan u referentnom razdoblju.količine proizvoda utrošene za izravnu hranidbu stoke na farmi i industrijsku proizvodnju stočne hrane (12). U bilanci se koriste kategorije početne zalihe. Te zalihe u isto vrijeme predstavljaju početne zalihe za sljedeće referentno razdoblje (7) Promjene zaliha odgovaraju promjenama zaliha tijekom referentnog razdoblja a izračunavaju se kao razlika završnih i početnih zaliha (8). Izračunati su pomoću koeficijenata koji se najčešće stručno procjenjuju (11).količine proizvoda koje se izgube tijekom poljoprivrednih radova na polju i na tržištu. gubici. stočna hrana. Industrijska potrošnja . prijevoza.podaci o utrošenim količinama sjemena u biljnoj proizvodnji se izračunavaju temeljem zasijanih površina i normativa sjemena po jedinici površine (10). Ovi proizvodi mogu biti domaćeg podrijetla ili mogu biti uvozni proizvodi (6). Domaća potrošnja obuhvaća sve vidove upotrebe proizvoda u referentnom razdoblju (kalendarska ili proizvodna godina): sjeme. Ovaj podatak ne obuhvaća količine proizvoda utrošenih za industrijsku proizvodnju alkoholnih pića i stočnu hranu te proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda (15). a potječu iz prethodnog(ih) razdoblja. kod kojih nije moguće izraditi suvislu bilancu bez kategorije stalne zalihe. prerade. Gubici se javljaju tijekom skladištenja. 61 . To su količine koje ulaze na tržište u originalnom ili prerađenom stanju. Završne zalihe su definirane kao količine proizvoda koje su uskladištene na posljednji dan u referentnom razdoblju. završne zalihe i promjena zaliha.

7.440 Izvor: Statistički ljetopis.) 4. 2000 2001 2002 4. kukuruz. Procjene broja stanovnika temelje se na popisnim rezultatima. DSZ RH. Povrće (rajčica. 6.3. Ako je vrijednost iznad 100 to označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze (17). Stupanj samodostatnosti je omjer između domaće proizvodnje i domaće potrošnje (proizvodnja/domaća potrošnja x 100). mandarine. 5.dzs.potrošne bilance za biljni sektor Prema metodologiji EUROSTAT-a proizvodno-potrošna bilanca za biljne proizvode sadrži slijedeće elemente: Podaci o stanovništvu i kućanstvima prikupljaju se popisima svakih deset godina prema jedinstvenoj metodologiji na cijelom području države. mrkva.440 2003 4.442 2006 4. maslinovo ulje) Voće (jabuke. soja. 3. 62 . 7. 2.440 2007 4. kupus. ostalo žito) Uljarice (uljana repica. životinje i industriju).436 2008 4. Broj stanovnika za izračun potrošnje po stanovniku Godina Broj stanovnika u mil. cvjetača. kruške.440 2004 4. ječam.439 2005 4. Ona pokazuje prosječnu potrošnju po stanovniku tijekom referentnog razdoblja.1.) Krumpir (rani i kasni) Šećerna repa i šećer Riža Vino (stolno vino. trešnje i višnje. suho voće. krastavci. limun..hr). breskve (svježe i industrijske). kvalitetna vina i ostala vina) Opis pojedinih stavki proizvodno . podacima o prirodnom prirastu i migracijama (www. raž i suražica. 2008. luk. itd. narandže. grožđe. suncokret. orah. šljive. Pri izračunu potrošnje po stanovniku ne uzima se u obzir turistička potrošnja (16). Proizvodno – potrošne bilance za biljni sektor Bilance za biljnu proizvodnju obuhvaćaju 8 glavnih skupina proizvoda: 1. salata. to znači da proizvodnja ne pokriva potrošnju. 8. Ako je iznos ispod 100.434 4. Žitari (pšenica.426 4. On pokazuje u kojoj mjeri "domaća proizvodnja" pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude.- Potrošnja po stanovniku izračunava se dijeljenjem količine proizvoda namijenjene za ljudsku potrošnju s brojem stanovnika (Tablica 2)3.

Zea Mais) osim mekog kukuruza. te ostale žitarice (proso. 12. heljdu.2. 13. kukuruz (lat. 11. 17. raž i suražica (lat. 18.Triticum vulgare). 63 . Avena sativa).potrošne bilance za biljne proizvode 1. 6.2. Secale cereale).1. Objasniti ćemo samo najvažnije specifičnosti ovih bilanci jer su osnovna pravila za izračunavanje pojedinih elemenata bilance opisana u poglavlju 7. 16. 14. ječam (lat. 19. tritikale itd). pa nije bilo moguće izračunati ove bilance. Ostale zemlje Početne zalihe (industrijske i stalne zalihe) Završne zalihe (industrijske i stalne zalihe) Promjene zaliha = 7 (Početne zalihe) – 8 (Završne zalihe) Domaća potrošnja = 5 (Resursi) – 6 (Izvoz) – 9 (Promjena zaliha) Sjeme Gubici Stočna hrana Industrijska potrošnja Prerada Ljudska potrošnja = 10 (Domaća potrošnja) – 11 (Sjeme) – 12 (Gubitci) – 13 (Stočna hrana) -14 (Industrijska potrošnja) Ljudska potrošnja (neto) = 16 (Ljudska potrošnja X koef. Elementi proizvodno . Ostale zemlje Resursi = 1 (Proizvodnja) + 5 (Uvoz) Izvoz ukupno = 7. (Ostale zemlje) 4. 5.1. 10. pretvorbe pšenice u brašno) Potrošnja po glavi stanovniku = 16 (Ljudska potrošnja/broj stanonvika) Samodostatnost (%) = 1 (proizvodnja)/ 10 (domaća potrošnja) x 100 Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci za biljne i životinjske proizvode biti će objašnjen u nastavku na primjeru proizvodno – potrošne bilance žitarica i mliječnih proizvoda (Tablica 21). Eu 7.1 (EU) + 7. Opis nomenklature za bilancu žitarica Bilanca žita obuhvaća slijedeće kulture: obična ili meka pšenica (lat. Hordeum sativum). 7. Međutim. 2. 1. 9. zob i mješavina ljetnog žita (lat. Prema Eurostatovim uputama u okviru ove skupine još se izračunavaju posebne bilance za tvrdu pšenicu (Durum) i pšenoraž (Tritikale). npr. (EU) + 4. 20. 2. 15. DZS RH nije raspolagao podacima o zasijanim površinama i prinosima ovih kultura. Eu 4.2. B. 8. (Ostale zemlje) 7. kukuruz za siliranje zrna. 3.A. 4.3. Proizvodnja (1000 t) Zasijane površine (1 000 ha) Prinos (100 kg/ha) Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 4 (uvoz) – (6) izvoz Uvoz ukupno = 4.

00 2.70 0.07 1.podaci o vanjskoj trgovini uključuju zrno i prerađevine.87 33.90 305.00 0.07 73.92 0.43 48.00 14.86 390.00 0. prinosu i proizvodnji preuzeti su iz Statističkog ljetopisa.00 463.99 59.53 14.01 0.14 29.15 0.00 0.86 1.00 0.27 230.prehrambeni proizvodi LJUDSKA POTROŠNJA (gross) LJUDSKA POTROŠNJA (net) .00 279.34 10.23 1.78 1.412.54 55.).00 0.30 7.37 33.00 2.73 106.361.29 189.00 0. Primjerice.19 0.38 12.86 62.21 113.41 3.00 0.00 0.00 1.02 67.44 0.40 KUKURUZ 1124 314.22 440.15 0.15 0.55 1.22 0.21 1.96 66.00 0.51 272.34 119.33 67.30 118.14 114.29 1.00 80. Proizvodi koji sadrže žita su izraženi u ekvivalentima zrna.00 37.10 159.14 0.žita su uključena u bilancu u formi zdravog (golog) zrna prosječne težine s općim karakteristikama (sadržaj vode i nečistoća) u skladu s postojećim zakonima o standardima kvalitete ili bilo kojim marketinškim standardima koji se nalaze na snazi.00 0.18 8.051.06 125.00 0. umanjeni za izvozne količine tijekom kalendarske godine.58 234. Vanjska trgovina .49 8.00 86.562.god.77 51.po glavi stanovnika/kg .05 -0.23 2.43 85.00 0.76 95.00 0.75 119.00 3.00 0. Proizvodnja (1000 tona) .ostale zemlje POČETNE ZALIHE KONAČNE ZALIHE PROMJENE ZALIHA DOMAĆA POTROŠNJA SJEME GUBICI STOČNA HRANA .76 TRITIKALE 1125 3.00 360.623.32 ZASIJANE POVRŠINE (1 000 ha) PRINOS (100 kg/ha) PROIZVODNJA RASPOLOŽIVE KOLIČINE UKUPAN UVOZ .86 0.97 25.25 14.). škrobu itd. Raspoložive količine definirane su kao ukupni resursi (proizvodnja + uvoz).54 5.98 324.788.85 6.40 25.74 JEČAM 1122 65.70 0.54 43.08 8.453.23 0.36 160.01 53.06 80.47 0.60 208.10 94.21 86.95 54. 64 .na farmi .00 65.726.11 351.91 425.07 1.38 128.00 0.27 3.00 0.industrija stočne hrane INDUSTRIJSKA POTROŠNJA . DZS.15 1.35 0.01 106.42 304.04 9. Oni se pojavljuju u vanjskoj trgovini.28 0.45 335.84 0.14 0.14 0.00 4.00 1.83 3. Podaci o zasijanim površinama.52 0.00 321.12 0.71 12.22 70.02 0.48 97.08 0.90 6.23 0.00 0.00 0.37 0.02 309.27 RAŽ I SURAŽICA 1121 1.08 0.11 321.72 0.73 2.72 0.09 OSTALO ŽITO* UKUPNO ŽITO 1129 0. Popis tih proizvoda (prerađevina) i "Eurostat"-ovi tehnički koeficijenti omogućavaju im da se pretvore u ekvivalente zrna i uključe na temelju kombinirane nomenklature u bilancu.00 858.98 0.032.00 1.49 56.00 0.96 59.19 23.00 67.32 1.04 210.00 14.91 2.70 0. Na taj način ova metoda omogućuje potpuni pregled ponude i vanjske trgovine najvažnijih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. kukuruz za siliranje zrna.22 0.00 0.00 0.00 0.98 964. Sjeme je također uključeno u bilancu.00 4.59 4.97 2.00 0. zalihama i domaćoj potrošnji.00 12.03 0.16 2.04 72.17 8. Proizvodno – potrošna bilanca za žitarice (1000t) za 2008.05 49.53 3.00 0.00 200.08 5.99 502.02 2.po glavi stanovnika/ekvivalent brasna STUPANJ SAMODOSTATNOSTI Izvor podataka: Izračunato na temelju podataka DZS RH *Ostalo žito (proso.80 12.73 0.01 0.56 1.86 70.00 -150.37 570.95 377.83 2.08 69.677.56 2.07 122.19 30. PŠENICA 1111 156.EU 27 .47 104.industrija pića PRERADA .53 97. tritikale itd.92 32.00 0.31 521.21 39.20 4.62 431.99 1.52 100.04 0.77 0.37 30.725. Za pretvorbu prerađevina u ekvivalente zrna korišteni su tehnički koeficijenti (Tablica 22.00 0.16 0.08 1.00 0.15 0.74 96.71 0. heljda.EU 27 . kod izrade bilance za pšenicu u obzir se uzimaju podaci o pšeničnom brašnu.38 1100 560.20 7.94 2.00 0.94 ZOB I MJEŠAVINE 1123 19.94 101.25 2.ostale zemlje UKUPNI RESURSI UKUPAN IZVOZ .00 0.33 902.00 0.504.Tablica 21.00 702.11 85.

Također se javljaju tijekom skladištenja.00 1. industrijska potrošnja te ljudska potrošnja (isključujući zalihe).količine utrošene za izravnu hranidbu stoke na farmi i industrijsku proizvodnju stočne hrane. Sjeme .37 1.40 0. Stočna hrana .43 tis.245 tona množimo s pripadajućim tehničkim koeficijentom 1.02 1.00 1.55 65 . tona kukuruznog škroba što odgovara ekvivalentu od 17.količine koje se izgube tijekom poljoprivrednih radova na polju i na tržištu. kod kojih nije bilo moguće izraditi suvislu bilancu bez kategorije stalne zalihe su procijenjene. pšenica.37 1. stočna hrana.podaci o utrošenim količinama sjemena u proizvodnji žita se izračunavaju temeljem zasijanih površina i normativa sjemena po jedinici površine.10 1. Zalihe . ostalog žito 3%. Obična pšenica za sjetvu Brašno od pšenice Medenjaci Pšenične pahuljice Raž Brašno od raži Brašno od ječma Zob Zobeno brašno Kukuruzne pahuljice Kukuruzni škrob B1111 B1111 B1111 B1111 B1121 B1121 B1122 B1123 B1123 B1124 B1124 Pšenica Pšenica Pšenica Pšenica Raž i suražica Raž i suražica Ječam Zob Zob Kukuruz Kukuruz 1.Tablica 22.55). Za neke proizvode iz skupine žita (kukuruz. Primjer popisa proizvoda prema carinskoj tarifi i pripadajućim tehničkim koeficijentima Kombinirana Kod Tehnički nomenklatura proizvoda Opis proizvoda Vrsta proizvoda koeficijent (SBS) (CN) 10019091 11010015 19052010 11041910 10020000 11021000 11029010 10040000 11029030 11041950 11081200 Izvor: Eurostat. 2007.35 1. Domaća potrošnja . Hrvatska je uvezla 11. god.245 tis. Gubici su procijenjeni između 2 i 5 % (ovisno o kulturi) od ukupne proizvodnje. Kod pšenice to je 3%. pakiranja i sortiranja.obuhvaća sve vidove upotrebe žita u referentnom razdoblju: sjeme. prerade. gubici. kukuruz 5%. tona kukuruza (Objašnjenje: uvoznu količinu brašna od 11. Gubici . zobi i mješavine 3%.podaci o stalnim (državnim) zalihama za žitar su državna tajna i nisu dostupni.00 1. raži i suražice 2%. Primjer izračuna uvoza: U 2008. prijevoza.00 1. ječma 2%. Uključuje količinu žita koja se koristi za sjetvu u sljedećem ciklusu proizvodnje. ječam).

3. 7. ječam 0. Po konvenciji i u skladu s pravilima o poljoprivrednim računima. kukuruz 0.70. raž i suražica 0. konjsko meso. - Prerada .3. obrano mlijeko u prahu.75.2. - Neto ljudska potrošnja .izračunava se pretvaranjem bruto potrošnje u “hranjivu materiju” Pri tome se koriste propisani tehnički koeficijenti. proso i heljda i ostala žita 0. jaja (jaja za potrošnju. perad. sir. Proizvodno – potrošne bilance za životinjski sektor Bilance za životinjsku proizvodnju obuhvaćaju 3 glavne skupina proizvoda: 1. i Tablica 24.količine koje se koriste u industriji za proizvodnju proizvoda koji nisu namijenjeni za ljudsku potrošnju niti za ishranu stoke. vrhnje. - Ljudska potrošnja . alkoholna pića se smatraju industrijskim proizvodima.količine koje se koriste za ljudsku potrošnju. Primjer: pšenica korištena za proizvodnju industrijskog škroba. kondenzirano mlijeko. svinjetina. proizvodi od jaja) meso (govedina.56. Za sve ostale elemente proizvodno – potrošne bilance žitarica vidi objašnjenje u poglavlju 7. punomasno mlijeko u prahu.80. ovčje mlijeko. maslac. janjeće i kozje meso. mlijeko i mliječni proizvodi (kravlje mlijeko. mlijeko za piće. 66 .- Industrijska potrošnja .98.75 te zob i mješavine 0. Ovaj podatak ne obuhvaća količine utrošen za industrijsku proizvodnju alkoholnih pića i stočnu hranu i proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda. kozje mlijeko. isključujući količine utrošene za industriju pića. dekstrina i alkohola ili ječam za proizvodnju piva. Kod pretvaranja žita u ekvivalent brašna korišteni su slijedeći koeficijenti: pšenica 0. jaja za leženje. 2. iznutrice.količine žita koje se koriste za proizvodnju prehrambenih proizvoda (primjer: pšenica korištena za proizvodnju tjestenine). prerađeni sir).potrošne bilance za životinjski sektor Opis pojedinih stavki proizvodno potrošnih bilanci za proizvode životinjskog podrijetla biti će objašnjen na primjeru bilance sirovog mlijeka i mliječnih prerađevina (Tablica 23. kunići) 3. divljač i Opis pojedinih stavki proizvodno .).

58 629.00 823.49 per capita u kg 10. ovčjeg i kozjeg mlijeka isporučene mljekarama za preradu.00 714.00 Potrošnja mlijeka u kućanstvu 45.potrošne bilance sirovog mlijeka 1.ukupne količine sirovog kravljeg.00 48.00 Gubici 6.76 7. Iskazano je ukupno pomuženo mlijeko u promatranom razdoblju bez obzira na način mužnje. Elementi proizvodno .00 78. Nije uračunato mlijeko koje posiše pomladak.00 67.32 8.) 67 Tablica 23.00 69.00 684.09 7.27 10.11 8.00 881. ovčjeg i kozjeg mlijeka kod pravnih osoba.87 545.1.19 6. 2.52 Prerada u kućanstvu 76.22 509.27 43.25 27..02 43.00 684.nastali pri mužnji i transportu na farmi.88 7.A.00 706. .00 77.00 868.00 868. Opis nomenklature za bilancu svježeg mlijeka Proizvodno-potrošna bilanca svježeg mlijeka u Hrvatskoj za razdoblje od 2000. Ishrana stoke uključuje količinu mlijeka korištenog za izravnu ishranu stoke na farmi.2.00 45.86 8.00 672.00 78. Prerada u kućanstvu .58 656.77 32.20 Izvor podataka: Izračunato na temelju podataka DZS RH Proizvodnja sirovog mlijeka Iskazana je proizvodnja kravljeg.94 35. od toga isporučeno mljekarama 7.92 8.00 64.00 75.83 8.03 6. Gubici . 7.14 9. te na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. 3.00 672.71 8.00 881.45 9.00 48.08 Isporučeno mljekarama 423. 6.00 811.00 78.70 461.10 Ishrana stoke¹ 74.00 57.00 80. od toga prerada u kućanstvu 8.00 706. 4. – 2008.00 823.00 714. Ljudska potrošnja na farmi = 4 (Raspoložive količine) -5 (Hranidba stoke) – 6 (Gubici) -7 (Prerada) B.uključuje ukupnu količinu sirovog mlijeka utrošenu na preradu sira i maslaca u domaćinstvu (ekspertna procjena do 2007.31 37.00 56.00 811.00 81.00 81.15 8.91 679. 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 Proizvodnja ¹ 625.92 664.10 Uvoz Izvoz Raspoložive količine 625. DZS prati ove podatke od 2008.35 553. 5. Ukupni gubici su procjenjeni.38 35.30 6. Proizvodnja Uvoz Izvoz Raspoložive količine = 1 (Proizvodnja) + 2 (Uvoz) – 3 (Izvoz) Ishrana stoke Gubici Prerada 7.00 59. Isporučeno mljekarama .

Industrijska potrošnja 13. Konačne zalihe 8. Elementi proizvodno potrošačke bilance mliječnih prerađevina: 1. Stočna hrana 12.1. Domaća potrošnja = 4 (Resursi) – 5 (Izvoz) – 8 (Promjena zaliha) 10. A. Uvoz = 3. Promjene zaliha = 7 (završne) – 6 (početne) 9.1. Proizvodnja 2.- Potrošnja mlijeka u kućanstvu .12 (Industrijska potrošnja) – 13 (Prerada) 15.2.Eu 3. Potrošnja po stanovniku = 14 (Ljudska potrošnja)/broj stanovnika 16.uključuje utrošenu količinu sirovog mlijeka za ljudsku potrošnju na farmi i izravnu prodaju. Gubici 11. (Ostale zemlje) 5. Početne zalihe 7. a ugušćeno vrhnje se vodi pod zasebnom kategorijom. 68 .Eu 5.1 (Eu) + 3. Prerada 14. Resursi = 1 (Proizvodnja) + 3 (Uvoz) 5. Izvoz = 5. Raspoložive količine = 1 (proizvodnja) + 3 (uvoz) – 5 (izvoz) 3.2.Ostale zemlje 6. Ljudska potrošnja = 9 (Domaća potrošnja) – 10 (Gubici) – 11 (Stočna hrana) .2.1 (Eu) + 5.2 (Ostale zemlje) 3.Ostale zemlje 4. kiselo vrhnje spada u svježe mliječne proizvode. Samodostatnost = 9 (domaća proizvodnja)/domaća potrošnja X 100 B. Opis ulazne nomenklature za bilancu mliječnih prerađevina Proizvodno – potrošačke bilance su izrađene za sljedeće kategorije mliječnih prerađevina: Svježi mliječni proizvodi isključujući vrhnje Vrhnje Koncentrirano mlijeko Mlijeko u prahu (punomasno mlijeko u prahu i obrano mlijeko u prahu) Maslac i mliječni namazi Sir i prerađeni sir Prema Eurostatovoj metodologiji.

45 4.00 10. U prikazu bilance za maslac i sir industrijskoj proizvodnji je dodana proizvodnja sira i maslaca na farmama za vlastitu potrošnju i prodaju na tržnicama (ekspertna procjena).76 100.00 0.00 464.04 0.44 B4420 0.37 0.podaci o zalihama na farmama i tržištu nisu dostupni.86 42. te se u bilanci koriste samo podaci o zalihama u industrijskoj proizvodnji.40 10.98 2.16 7. Kod pretvorbe mliječnih prerađevina na mliječni ekvivalent korišteni su sljedeći koeficijenti: Svježi mliječni proizvodi isključ.41 0.00 9.27 0.29 0.00 0.00 0.37 8.52 10. Proizvodno – potrošna bilanca za mliječne prerađevine (000 tona).60 1.27 1. Proizvodnja .91 2.94 0.17 0.27 9.07 0.45 40.86 0.66 82.00 2.64 36.07 4. za 2008.11 6.56 39.01 0.vrhnje Vrhnje Koncentrirano mlijeko Mlijeko u prahu (punomasno mlijeko i obrano) Maslac i mliječni namazi Sir i prerađeni sir Izvor:ekspertna procjena 1.90 1.00 0. - Vanjska trgovina .Tablica 24.45 1.23 10.00 1.god. poglavlje 8.05 0.84 0.32 517.00 0.00 7.68 0.00 0.55 0.01 0.70 po glavi stanovnika (kg) Stupanj samodostatnosti % 2.38 1.49 9.83 6.57 104.00 0.56 6.57 0.00 6.45 0.01 Mlijeko u prahu B4430-4440 Maslac i mliječni namazi B4450 Sir i prerađeni sir B4460 8.04 0.11 11.49 48.73 0.06 0.75 1.00 0.00 13.96 103.61 469.01 1.00 6.11 0. 69 .47 46.00 Raspoložive količine definirane su kao ukupni resursi umanjeni za izvozne količine mliječnih prerađevina tijekom kalendarske godine.10 1.00 0.33 49.za preračunavanje mliječnih prerađevina na ekvivalent svježeg mlijeka korišteni su SBS kodovi i tehnički koeficijenti (Vidi u opisu metodologije.40 Izvor: Izračunato na temelju podatka DZS U nastavku će biti objašnjeni samo najvažniji elementi i specifičnosti proizvodno potrošne bilance mliječnih prerađevina.00 0.05 0.70 0.00 1.52 1.00 0.55 30.27 ostale zemlje Početne zalihe Konačne zalihe Promjene zaliha Domaća potrošnja Gubici Stočna hrana Industrijska upotreba Prerada Ljudska potrošnja B4410 467.49 0.29 9.27 ostale zemlje Ukupni resursi Ukupan izvoz Eu.41 11.vrhnje Vrhnje Koncentrirano mlijeko Proizvodnja Raspoložive količine Ukupan uvoz Eu.50 1.10 0.09 10.50 6.91 0.70 43.84 9.01 44.00 0.73 7.87 19.75 464.88 1.3).60 3.45 8.98 0.00 0.00 0.04 0.34 91.00 0.71 B4412 9.16 0.20 0.00 0.74 4.u bilanci mliječnih prerađevina korišteni su podaci o industrijskoj proizvodnji mlječnih prerađevina.37 2. - Zalihe .99 13.05 0.17 0.13 6.71 1.65 0. Svježi mliječni proizvodi isključ.45 0.73 6.00 0.

obuhvaća svu moguću potrošnju mlijeka u referentnom razdoblju umanjenu za promjenu zaliha.prema podacima DZS samo je mlijeko u prahu uključeno u industriju stočne hrane.uključuje količine mliječnih prerađevina namijenjenih za proizvodnju ostalih prehrambenih proizvoda (Primjer: Ledo troši sir za proizvodnju Zagorskih štrukla).količine proizvoda koje su izravno namijenjene za ljudsku prehranu. što isključuje količine «skrivene u ostalim prehrambenim proizvodima» (zagorske štrukle). Za sve ostale elemente proizvodno – potrošne bilance mliječnih prerađevina vidi objašnjenje u poglavlju 7.- Domaća potrošnja . 70 .3. - Stočna hrana . - Prerada . - Ljudska potrošnja .

obrade i interpretacije tržišnih informacija u svrhu dobivanja informacija potrebnih za odlučivanje i rješavanje problema na području tržišnog poslovanja (marketinga). Pružanje relevantnih informacija osnovni je cilj istraživanja.) 71 . odnosno bez kontakta s ispitanicima ili subjektima istraživanja. uspješno vođenje marketinga nije moguće bez prikupljanja podataka s tržišta koji će dati odgovore na pitanje kako graditi marketinšku strategiju. odnosno poznavanje potrošača i nepotrošača. 8. Sekundarni podaci u odnosu na primarne se mogu brže prikupiti (ako su dostupni) te su često jeftiniji.2.VIII OSNOVNE METODE U MARKETINŠKIM ISTRAŽIVANJIMA Donošenje poslovnih odluka je svakodnevna zadaća upravitelja poduzeća. zbog toga informacije dobivene istraživanjem tržišta moraju biti objektivne. 8. a služi sagledavanju vlastitog položaja i općih promjena na tržištu koje pomaže u donošenju odluka vezanih uz poslovanje poduzeća/gospodarstva. Za donošenje ispravnih marketinških odluka potrebno je dobro poznavanje tržišta. distribucijskih kanala i sl.1. računovodstveno-financijska izvješća i sl. Istraživanje tržišta predstavlja primjenu znanstvenih metoda u procesu prikupljanja. Stoga. Međutim. Razlikujemo: unutarnje sekundarne podatke (podaci iz samog poduzeća kao što su podaci o prodaji. vrlo često oni ne odgovaraju točno na problem koji se istražuje. Načini prikupljanja tržišnih informacija Razlikujemo dva načina prikupljanja marketinških informacija: Praćenje tržišta (kontinuirana istraživanja) predstavlja stalno. a razlikuju se prema prikupljanja: 1. konkurenata. iscrpne i pravovremene. Sekundarni podaci su podaci koji su već prikupljeni i zabilježeni u drugim istraživanjima i za druge svrhe. desk research). nabavi. Ti podaci su povijesni i prikupljaju se istraživanjem za stolom (eng. kontinuirano prikupljanje podataka. Istraživanje tržišta (problemski orijentirana istraživanja) odnose se uglavnom na jednokratna istraživanja koja se provode radi rješavanja postojećeg problema i razumijevanja tržišnih zbivanja. Vrste podataka Postoje dvije osnovne vrste podataka koje se koriste u marketinškim istraživanjima.

Ova metoda istraživanja se koristi i kad se zahtijeva velika točnost rezultata te kad druge metode ne jamče dovoljnu pouzdanost rezultata. Internet i sl. Promatranje se koristi kad ljudi ne žele ili ne mogu osigurati određene informacije (npr. namjere i motivi potrošača. psihigrafska obilježja. nacionalnih državnih zavoda za statistiku. 72 . 2. Kod ovog načina prikupljanja podataka osobe čije ponašanje se prati ne sudjeluju izravno u istraživanju (ne postavljaju im se pitanja). Metoda promatranja / opažanja Promatranje odnosno opažanje predstavlja uočavanje i bilježenje činjenica i događaja vezanih uz relevantne ljude. Primarni podaci obuhvaćaju podatke dobivene istraživanjima koja se provode radi rješavanja konkretnog tržišnog problema koristeći različite kvalitativne ili kvantitativne tehnike. kao i o količini novca koju je netko spreman potrošiti da bi se prikupili određeni podaci. Metoda ispitivanja 3. mišljenja i stavovi potrošača. Obično se prikupljaju kad nisu dostupni sekundarni podaci ili su ti podaci zastarjeli odnosno nedostatni za rješavanje postojećeg problema. promatranje može biti jedini način za dobivanje potrebnih informacija. točno vrijeme provedeno ispred police s određenim proizvodom). drugih državnih organizacija i ureda. Tako u nekim slučajevima. stil života. Primarni podaci se prikupljaju različitim metoda prikupljanja podataka na terenu. Neki od najčešćih primarnih podataka koje zanimanju marketinške menadžere su: demografska i socioekonomska obilježja potrošača. Metoda promatranja / opažanja 2. svjesnost/znanje. Metode prikupljanja primarnih podataka U marketinškim istraživanjima se koriste tri temeljne metode prikupljanja primarnih podataka: 1. ponašanje pojedinaca i grupa. podatke objavljene u znanstvenim i stručnim časopisima.3.vanjske sekundarne podatke koji obuhvaćaju podatke objavljene u publikacijama međunarodnih organizacija. Eksperimentalna i laboratorijska metoda /pokus Odabir metode istraživanja ovisi o vrsti podataka koje je potrebno prikupiti.1. 8. 8.3. akcije ili situacije.

stavovi. uklonjen je utjecaj anketara koji može biti pristran.Promatranje se. moguće je prikupiti podatke koji se odnose na prošlost. budući da se bilježe samo činjenice. Pitanja se mogu postavljati bilo usmenim. visoki troškovi promatranja. nije moguće utvrditi psihološke elemente koji utječu na ponašanje potrošača (npr. Sastoji se od postavljanja pitanja osobama od kojih se podaci prikupljaju. razmjerno dugo vrijeme trajanja prikupljanja podataka. Ispitivanje se može usredotočiti na činjenične informacije o pojedincima. Ograničenja metode promatranja su slijedeća: moguće je bilježiti samo sadašnje vrijeme. a samo istraživanje provode za to obučene osobe koje moraju biti pouzdane i objektivne glede predmeta promatranja. navike i ponašanje u prošlosti). situacije i zbivanja. provodi prema unaprijed zacrtanom planu. U slučaju promatranja i bilježenja informacija od strane čovjeka govorimo o sustavnom promatranju. osjećaji). a ne buduća kretanja (npr. obrada i analiza podataka zahtijeva dosta vremena i stručne osobe za njihovo dešifriranje. sadašnjost i budućnost. motiva) u različitim tržišnim situacijama.2. relativno niži troškovi u odnosu na metodu promatranja. u pravilu. znatno brže prikupljanje podataka u odnosu na promatranje. Prednosti metode promatranja su: podaci su precizni i objektivni. dok se promatranje uz pomoć tehničkih uređaja naziva snimanje. mišljenja. bilo pismenim putom. Metoda ispitivanja Ispitivanje je najraširenija metoda prikupljanja primarnih marketinških informacija. rezultati ne ovise o dobroj volji ispitanika. mišljenja i stavove ispitanika. jer oni niti ne sudjeluju izravno u istraživanju. Prednosti metode ispitivanja su: velika fleksibilnost – ispitivanje se može koristiti za prikupljanje različitih vrsta informacija (od činjenica do stavova. ali ispitivanjem je moguće prikupiti i npr. Ograničenja metode ispitivanja su slijedeća 73 . 8.3. planove i namjere) ili prošlo vrijeme (npr. mišljenja. motivi. jer se događaji bilježe upravo onako kako su se dogodili.

uzorke proizvoda. telefonski. pri čemu anketar postavlja pitanja i upisuje odgovore. Ovaj način ispitivanja omogućuje anketarima da dodatno pojasne pitanja ispitanicima. podaci o prihvatljivosti dizajna ambalaže.kvaliteta ovisi o motiviranosti ispitanika. sudjelovanje anketara može dovesti do pogrešaka kao što je sugeriranje odgovora. osobno ispitivanje je dugotrajnije i skuplje od ostalih tehnika prikupljanja podataka. Kod osobnog ispitivanja moguće je koristiti i dodatna pomagala. Osobno (pojedinačno ili grupno) ispitivanje Osobno ispitivanje se sastoji od razgovora između anketara i ispitanika. Ovakav način kontaktiranja ispitanika zahtijeva dobru obučenost anketara. Telefonsko ispitivanje Telefonski način kontaktiranja se razlikuje od osobnog samo po tome što se ispitivanje obavlja posredno. primjere pakiranja ili promičbenih poruka. nazočnost anketara povoljno djeluje na suradnju ispitanika te ih potiče na istinito odgovaranje i ne izostavljanje pojedinih odgovora. Nedostatak vizualnih pomagala mora biti prilagođen telefonskom ispitivanju. te se na taj način ne mogu prikupiti npr. Osobno ispitivanje u pravilu povećava odaziv ispitanika u istraživanju. njegovoj iskrenosti. nedovoljno dobar odabir uzorka ispitanika može dovesti do pogrešnih zaključaka. pamćenju i sposobnosti davanja točnih odgovora. npr. te su troškovi ovakvog načina ispitivanja znatno manji u usporedbi s osobnim ili poštanskim ispitivanjem. Ispitanici u takvom ispitivanju ne mogu ostati anonimni. elektronski (e-poštom ili putem web anketa) odnosno kombinacijom navedenih tehnika. Telefonskim ispitivanjem je najlakše doći do velikog broja podataka u relativno kratkom vremenu. poštom. Telefonski razgovor (ispitivanje) ne smije biti predugačko jer bi ispitanik mogao prekinuti razgovor. Osim toga. Međutim. što povećava točnost odgovora. putem telefona. što može dovesti do odbijanja ili iskrivljavanja u odgovaranju. Načini kontaktiranja ispitanika u ispitivanjima Kod prikupljanja primarnih podataka metodom ispitivanja koristi se nekoliko uobičajenih načina kontaktiranja ispitanika: osobno. 74 . te olakšava sudjelovanje i onim ispitanicima koji su manje obrazovani te nisu navikli sami upisivati odgovore.

te za upisivanje odgovora. Elektroničko ispitivanje omogućuje veliku brzinu. mogućnost krivog interpretiranja pitanja. Za razliku od web-ankete u e-mail istraživanju nije zajamčena anonimnost ispitanika. interaktivnog kioska. 75 . Komuniciranjem putem pošte moguće je ispitati i one osobe koje nisu voljne osobno kontaktirati ili na čije bi odgovore anketar mogao utjecati ili ih iskriviti. Nedostatci poštanskog ispitivanje su mala kontrola tijekom prikupljanja podataka (npr.Poštansko ispitivanje Jednako kao i kod elektronskog kontaktiranja ispitanika. Međutim. Web ankete omogućuju uporabu audio-vizualnih efekata. Kod ovakvog načina komuniciranja ispitanici imaju dovoljno vremena da razmisle o odgovorima. web anketa. male troškove distribucije upitnika i mogućnost prikupljanja velikog broja odgovora. ali i prilagodbu pitanja svakom ispitaniku (prema prethodno odabranim odgovorima). relativno dugo vrijeme trajanja ispitivanja i mali postotak vraćenih pisama. Kod web anketa nema dodatnih troškova za unos podataka. u poštanskom ispitivanju ispitanik je odgovoran za pravilno čitanje i tumačenje pitanja. Mogućnost uporabe ovakvog načina komuniciranja s ispitanicima ovisi o njihovoj uporabi računala te o vrsti i brzini softwera koji posjeduju. te imaju mogućnost ispravka odgovora. ne zna se tko je u kućanstvu ispunio upitnik). u ovakvim istraživanjima se ne može kontrolirati brzina povrata odgovora te kod web anketa niti uzorak ispitanika. Elektroničko ispitivanje Elektroničko ispitivanje uključuje ispitivanje putem e-mail.

neposredne i nesugestivne formulacije). o načinu oblikovanja pitanja (poželjno koristiti jednostavne. te prostora za upisivanje njihovih odgovora. te na kraju osobna pitanja). zatim pitanja o stavovima i namjerama. jer je istraživanje toliko dobro koliko su dobra pitanja koja su u njemu postavljena. 76 . o vrsti pitanja koja će se koristiti (otvorena pitanja bez ponuđenih odgovora ili zatvorena pitanja s ponuđenim odgovorim).Instrumenti za prikupljanje podataka U prikupljanju primarnih podataka se koriste sljedeće vrste instrumenata: anketni upitnik. U sastavljanju anketnog upitnika treba voditi računa: koja pitanja postaviti (ovisi o cilju istraživanja). o redoslijedu pitanja (na početku se obično postavljaju pitanja o ponašanju – činjenice. Sastoji se od niza pitanja koja se postavljaju ispitanicima. Sastavljanje anketnog upitnika vrlo je važna faza u procesu istraživanja. podsjetnik za intervju te mehanički uređaji. Anketni upitnik Anketni upitnik je daleko najčešći instrument za prikupljanje podataka u marketinškim istraživanjima.

paradajz paprika 1. Koliko kupujete svježe paradajz paprike u jednoj kupnji? (po jedan odgovor) za dnevnu uporabu na vreće 3. Ima li Virovitička paprika neke prednosti pred ostalim paprika i ako da koje? 6. Dob 77 . Jeste li čuli za Virovitičku papriku? da ne 5. Koliko Vam je važno …kad kupujete svježu paradajz papriku? 1 = potpuno nevažno 5 = jako važno potpuno nevažno jako važno izgled ploda 1 2 3 4 5 veličina ploda 1 2 3 4 5 boja ploda 1 2 3 4 5 miris paprike 1 2 3 4 5 porijeklo /proizvođač 1 2 3 4 5 cijena 1 2 3 4 5 4. Rabite li paradajz papriku u vašoj prehrani? U koje svrhe? (moguće više odgovora) svježu za salatu svježu za kiseljenje svježu za punjenje «industrijsk u» kiselu ne koristi 2.Npr. ANKETNI UPITNIK . Spol 7.

Sastoji se od određenog broja pitanja koja služe ispitivaču da vodi intervju u zadanom smjeru. odnosno kako se dugo oči zadržavaju na danom objektu itd. primjerice kad se mjeri intenzitet interesa ili emocije koje kod neke osobe pobuđuje neki oglas ili slika. služi za mjerenje učestalosti gledanja pojedinih TV kanala). Eksperimentalna metoda /pokus Dok je promatranje najprikladnija metoda za izviđajna (eksplorativna) istraživanja. kad se želi istražiti na koji način jedna pojava utječe na drugu pojavu (uzročna ili kauzalna istraživanja) najčešće se koristi eksperimentalno istraživanje odnosno pokus. kome vjerujete? Vjerujete li u hranu koja ima certifikate neovisnih ustanova? Što znate o “kravljem ludilu”? Imate li strah? Je li utjecala pojava kravljeg ludila na Vašu potrošnju mliječnih proizvoda? Važnost “dokaza”.3. 8. video kamera i sl. certifikata da se radi o sigurnom proizvodu. “audiometar“ . tj. U mehaničke instrumente ubrajaju se: psihogalvanometar ..Podsjetnik za intervju Podsjetnik za intervju je instrument koji se koristi kod provedbe dubinskih intervjua (ako je sugovornik jedna osoba) ili grupnih intervjua (razgovor s grupom ljudi). a ispitivanje za opisna (deskriptivna) istraživanja. u marketinškim istraživanjima se koriste i mehanički uređaji. “kamera oka” . tko je moguća institucija od povjerenja za kontrolu postupka? Mehanički uređaji Iako je anketni upitnik uz podsjetnik za intervju najčešći instrument prikupljanja primarnih podataka. pažnja ispitanika najprije zaustavi. Informacije i prehrana (10 min) Informirate li se pri odabiru hrane? Koliko su uopće važne informacije kod odabira hrane? Gdje se informirate o hrani koju kupujete. te je ponekad teško interpretirati rezultate dobivene takvim istraživanjem. a spojena je s daljinskim upravljačem. Ovi instrumenti nisu često u uporabi zbog njihove cijene. 79 . Npr.koristi se za proučavanje pokreta oka ispitanika da bi se vidjelo na kojoj se točci oko.kutija koja se zakači na TV prijamnik.3.bilježi neznatni stupanja znojenja koje je posljedica emocionalnih podražaja.

Pokus predstavlja namjerno izazivanje određene pojave da bi se ta pojava mogla opažati i/ili mjeriti. dvovarijatne i multivarijatne statističke metode analize podataka. posebice u usporedbi s ostalim metodama prikupljanja podataka. ambalaže. Npr. strogo kontroliranim uvjetima) ili na terenu (npr. Razlikujemo jednovarijatne.4. U ovom pristupu svaka se varijabla proučava nezavisno od drugih varijabli. smatra se apsolutno objektivnom metodom u marketinškim istraživanjima. poželjno je povesti pokus pri čemu će se jednoj skupini ispitanika puštati glazba. odnosno u stvarnim uvjetima potrošnje). kušanje i ocjenjivanje određenog novog proizvoda u kućanstvu. dok će druga skupina ispitanika kupovati bez glazbe. 80 . Metode obrade podataka i analiziranja rezultata Analiza podataka uključuje kodiranje i uređivanje podataka te obradu podataka. vrlo često je teže pridobiti ispitanike za sudjelovanje u ovakvom načinu istraživanja. Za analizu prikupljenih primarnih podataka se najčešće koriste statističke metode obrade podataka. U ove metode obrade podataka ubrajamo frekvencije i distribucije podataka. Usporedbom vremena zadržavanja kupaca jedne i druge skupine moguće je utvrditi utječe li i kako glazba na vrijeme zadržavanja kupaca u trgovini. Pokusi u marketinškim istraživanjima se provode ili u laboratoriju (npr. daje najbolje odgovore kod odabira novog proizvoda. 8. promičbenog nastupa i sl. Ako se želi ispitati utječe li puštanje glazbe na vrijeme zadržavanja kupaca u trgovini. kušanje i ocjenjivanje novog proizvoda u umjetnim. Jednovarijatne metode analize podataka predstavljaju analizu varijabiliteta ispitanika u jednoj varijabli (obilježju). podaci su precizni i objektivni jer se događaji bilježe upravo onako kako su se dogodili. Ograničenja pokusa su slijedeća: troškovi pokusa su relativno visoki. Sljedeće su prednosti pokusa: budući da pokus isključuje svaku dvosmislenost.

demografska obilježja ispitanika % 100 45. Najčešće dvovarijatne metode obrade podataka u marketinškim istraživanjima su hi-kvadrat test i t-test. Nešto više od polovice ispitanika nije sklono niti kušati sirni namaz s okusom čokolade.2%) nešto veći od udjela ženskih ispitanika (50. odnosno utvrđuje se povezanosti između pojava bilo da se radi o kauzalnom (uzročno-posljedičnom) odnosu ili samo korelaciji.5 38. regresijska analiza.5. U najčešće korištene multivarijatne metode u marketinškim istraživanjima se ubrajaju analiza varijance. Multivarijatnim metodama se analizira međusobni odnos više od dvije varijable istovremeno.4 23. cluster analiza.5 54.0 45.5 20. pri čemu je udio muških ispitanika koji ne bi željeli niti kušati takav proizvod (54. 8. conjoint analiza….4 Spol Dob (godine) Obrazovanje Mjesto odrastanja Muško Žensko 18-35 36-55 55+ Osnovna škola Srednja škola VSŠS / VSS Grad Selo Dvovarijatnim metodama se analizira međusobni odnos dviju varijabli. a mogu se prikazati na nekoliko načina: a) verbalno /opisno Npr.8 1.Npr.8 55.5 53.1%).6 61. 81 . Mann-Whitney U test. faktorska analiza. Metode prezentiranja rezultata Rezultati trebaju zorno prikazati odgovore na postavljene ciljeve istraživanja. Socio .

5% 26. odnosno biti jasni i razumljivi.3 % 23.2% 50.b) tabelarno Jeste li već kušali sirni namaz s okusom čokolade? Spol Muško Žensko c) grafički 15.74% 30.2% 54. niti ne želim kušati UKUPNO Tablice i grafički prikazi trebaju govoriti “sami za sebe”. ali bih rado kušala/o Ne.1% 100% 100% Da Ne. 82 .

Definiranje problema i ciljeva istraživanja Odabir izvora podataka i vrste istraživanja Odabir metode prikupljanja podataka Odabir uzorka i prikupljanje podataka Analiza podataka i interpretacija rezultata Sastavljanje izvješća istraživanja Definiranje problema i ciljeva istraživanja Definiranje problema je prvi i najvažniji korak u procesu istraživanja. prostorno i novčano ograničeni te izvedivi. Izrađene su tri različite recepture novog proizvoda. koje odluke će se donijeti na temelju prikupljenih informacija. Proces istraživanja tržišta Proces istraživanja tržišta sastoji se od nekoliko faza – slika 1. sličan proizvod i plasirati ga na tržište. Npr. 83 . vremenski. Budući da su konkurenti izbacili na tržište proizvod s novim okusom (sirni namaz s čokoladom). zbog čega je istraživanje potrebno. postoji potreba da i naša firma plasira na tržište sličan proizvod.6. te je potrebno utvrditi koji prototip proizvoda će tržište najbolje prihvatiti. Cilj(evi) istraživanja moraju biti jasni. Stoga je firma odlučila razviti novi. U ovoj fazi istraživanja tržišta treba odgovoriti na pitanja: što se želi saznati. Odabir izvora podataka i vrste istraživanja U ovoj fazi istraživanja je potrebno odlučiti hoće li se za rješavanje postavljenog problema koristiti sekundarni ili primarni izvori podataka.8. Nakon toga je potrebno odrediti najprikladniju vrstu istraživanja za prikupljanje potrebnih podataka.

Npr. Budući da želimo ispitati koju od novih receptura sirnog namaza s okusom čokolade potrošači najbolje prihvaćaju, potrebno je provesti istraživanje potrošača (prikupljanje primarnih podataka), koje će uključiti kušanje navedenih proizvoda odnosno senzorni test (testiranje prototipa proizvoda - pokus). Odabir metode prikupljanja podataka Nakon donošenja odluke o vrsti potrebnih podataka i načinu prikupljanja tih podataka, potrebno je odrediti metodu kojom će se predviđeni podaci prikupiti. Odabir metode prikupljanja podataka ovisi o raspoloživim sredstvima i vremenu koje nam stoji na raspolaganju. Npr. Prikupljanje podataka o prihvaćanju pojedinih receptura sirnog namaza s okusom čokolade će se provesti izravnim anketnim ispitivanjem potrošača s dodatkom kušanja u kontroliranim uvjetima (kombinacija ispitivanja i eksperimenta). Na taj način će se ispitati koliko se potrošačima sviđaju određeni okusi, ali i utvrditi kojim potrošačima se ti okusi sviđaju više, a kojima manje. Odabir uzorka i prikupljanje podataka Prije samog procesa prikupljanja podataka, potrebno je odrediti uzorak na kojem će se vršiti prikupljanje podataka. Uzorak predstavlja dio, odnosno podskup, populacije (osnovnog skupa) koji će biti podvrgnut istraživanju. Pri odabiru uzorka treba voditi računa prvenstveno o populaciji istraživanja (npr. kod ispitivanja preferencija prema žitnim pahuljicama treba li ispitivati djecu koja jedu pahuljice ili roditelje koji ih kupuju) te o načinu odabira i veličini uzorka. Uzorci mogu biti slučajni (zasnovani na vjerojatnosti) te namjerni (nisu zasnovani na vjerojatnosti). Uzorak mora svojom veličinom biti takav da odgovori na postavljena pitanja s određenom točnosti i određenim stupnjem pouzdanosti. Veličina uzorka ovisi o postavljenom problemu i ciljevima istraživanja, te o veličini populacije. Nakon definiranja uzorka, potrebno je odrediti način kontaktiranja ispitanika (osobno, telefonom, poštom, elektronski, odnosno kombinacije navedenih tehnika kontaktiranja). Potrebne podatke može prikupiti ili samo poduzeće ili se taj dio istraživanja može prepustiti specijaliziranoj agenciji. Npr. Populaciju ispitanika u navedenom istraživanju čine svi potrošači koji konzumiraju sirne namaze, a istovremeno jedu i čokoladu. Među tim potrošačima je potrebno odabrati određeni broj ispitanika koji će sudjelovati u istraživanju. Budući da se radi o senzornom testiranju, koristit će se namjerni uzorak koji će obuhvatiti 50 ispitanika.

84

Analiza podataka i interpretacija rezultata Prikupljeni podaci se kontroliraju, provjerava se njihova logična vrijednost, kodiraju se i analiziraju najčešće uz pomoć odgovarajućih statističkih metoda. Razvojem računalne tehnike analiza podataka je uvelike olakšana, te se danas gotovo isključivo sve analize vrše uz pomoć računala. Najčešći računalni program koji se koristi u marketinškim istraživanjima je SPSS. Interpretacija rezultata predstavlja postupak pretvaranja podataka u informacije. Npr. Od kušana tri proizvoda ispitanici su najvećom ocjenom ocijenili prototip I (prosječna ocjena na ljestvici od 5 stupnjeva, pri čemu 5 znači jako mi se sviđa, a 1 uopće mi se ne sviđa, iznosi 4,03), zatim prototip III (prosječna ocjena 3,86) i na kraju prototip II (3,45). Donošenje zaključaka i sastavljanje izvješća istraživanja Posljednji korak istraživačkog procesa je donošenje zaključaka. Zaključci bi trebali biti tako doneseni da pomognu u rješavanju problema koji su definirani u prvom koraku istraživačkog procesa. Izvješće predstavlja pisanu prezentacija rezultata u obliku pogodnom za odlučivanje. U izvješću se prikazuje problem istraživanja, način provedbe istraživanja i rezultati istraživanja te se predlažu i obrazlažu preporuke za daljnje djelovanje. Rezultate istraživanja dalje koriste marketing menadžeri za donošenje poslovnih odluka. Npr. Na temelju rezultata provedenog istraživanja moguće je zaključiti da se ispitanicima svidio prototip I, te da su ga ocijenili relativno visokom ocjenom. Stoga je opravdano (sa stanovišta potrošača) krenuti u proizvodnju i trženje tog proizvoda.

85

IX ZNANOST I METODOLOGIJA Znanost nas opskrbljuje istinitim činjenicama o svijetu, tj. to joj je cilj i zbog toga ima značajnu ulogu i svrhu za društvo. Da bi to pokušala postići, znanost je razvila metodologiju pomoću koje dolazi do zaključaka. Metodologija obuhvaća načine stvaranja i analiziranja podataka pomoću kojih provjerava, prihvaća ili odbacuje teorije. Bez sustavne proizvodnje znanja, otkrića pojedine znanstvene discipline bi se mogla smatrati nagađanjem ili čak zdravorazumskim, ali proizvoljnim tvrdnjama. Metodologija obuhvaća detaljne istraživačke metode i tehnike pomoću kojih se prikupljaju podaci, te općenitijim filozofijama na kojima se temelje sakupljanje i analiza podataka. Upravo metodologija čini znanost time što propisuje načine i/ili postulate za prikupljanje, analizu i interpretaciju podataka. 9. 1. Društvene znanosti i metodologija Društvene znanosti imaju za cilj proučavanje društva, i shodno tome razvile su se posebne metode istraživanja prilagođene proučavanju različitih društvenih pojava. Sociologija, jedna od društvenih znanosti, nastala je u Europi u 19. st., u razdoblju kada je industrijalizacija dovela do velikih društvenih promjena koje su pratile i intelektualne promjene dajući znanosti status u društvu značajniji nego ikada do tada. Tvrdilo se da je znanost sposobna proizvesti objektivno znanje koje se može upotrijebiti za rješavanje ljudskih problema i uvećavanje ljudskog proizvodnog kapaciteta do, u to vrijeme, nezamislivih razmjera. U ranijim fazama razvoja društvenih znanosti razvijala se metodologija po uzoru na metodologiju prirodnih znanosti. Što dalje, to su se više razvijala razmišljanja i teorije prema kojima je ljudsko ponašanje bitno različit predmet istraživanja od prirodnog svijeta, te da prema tome treba i posebne metode istraživanja. Tako se s vremenom počela razlikovati kvantitativna i kvalitativna metodologija, obje korištene u istraživanjima u području društvenih znanosti. 9. 1. 1. Kvantitativna metodologija Kvantitativna metodologija obuhvaća numeričke, statističke metode, pa se prema tome i služi podacima koji su izraženi u brojkama (popisi stanovništva, klasifikacije, rezultati anketnih istraživanja koje je moguće numerički analizirati itd.). Najraniji takav pristup jest pozitivizam – znanstveno istraživanje društva se mora ograničiti na prikupljanje informacija o fenomenima koje je moguće objektivno promatrati i klasificirati, sociolozi/ginje se ne trebaju interesirati za unutarnja značenja, motive, osjećaje, emocije i sl. jer takva mentalna stanja postoje samo u svijesti neke osobe, pa ih nije moguće opažati niti mjeriti ni na kakav objektivan način. Ipak, društvene činjenice su smatrane stvarima, pa su se tako sociolozi/ginje bavili/e proučavanjem fenomena poput sustava vjerovanja, običaja,

86

Traženje povezanosti između različitih društvenih činjenica jest idući korak u pozitivističkoj metodologiji. Korelacija sama po sebi ne znači da jedna pojava uzrokuje drugu. među njima se često uvodi vrlo oštra distinkcija koja može biti štetna. Razumijevanje je tu ključno. a u novije vrijeme je sve češće korištenje metode studije slučaja (case study). no mogu biti i mnogo više od riječi ili teksta. transkripti intervjua… vjerojatnije će dati istinitu sliku načina života. premda su to neopipljive stvari. prema kvalitativnim metodolozima/ginjama jest interpretacija društvenog djelovanja. Kvalitativni podaci se obično daju riječima. Kvalitativni podaci su bogatiji i dublji. interpretiraju i doživljavaju svijet pomoću značenja. Tu povezanost nazivamo korelacijom – tendencija dviju ili više stvari da se nalaze zajedno. te pomoću računala i posebnih tehnika i sofisticiranih istraživačkih postupaka analiziramo ovisnost zavisnih varijabli (pojava na koju utječe neka druga pojava) od pretpostavljenih nezavisnih varijabli (pojava koja utječe na neku drugu pojavu). također postoje i različite metode analize kvalitativnih podataka. Zadatak interpretativne sociologije jest da razumije društveno djelovanje. mišljenja itd. Ljudi imaju svijest. no nisu zbog toga manje društvene činjenice. Kvalitativni podaci koji se iskazuju riječima. dubinskim prikazima. stavova i vrednota. Dakle. Prema kvalitativnim pristupima (koji se još nazivaju i interpretativnima) podatke o ljudskom ponašanju nije primjereno prikupljati. 1. možemo upotrijebiti multivarijatnu analizu pri čemu identificiramo nezavisne i zavisne varijable. Kada se utvrdi korelacija. u nekim područjima društvenih istraživanja razlikovanje kvalitativno-kvantitativno vodi do 87 . Jedna od najčešće korištenih kvalitativnih metoda jest metoda (dubinskog) intervjua. ljudskih iskustava. 2. 9. Kako bi točnije protumačili korelaciju između određenog broja društvenih pojava. opisima. naspram kauzalnog objašnjenja koje je temeljni cilj pozitivističkog (kvantitativnog) pristupa (iako interpretativni pristupi ne isključuju kauzalno zaključivanje). analizirati i interpretirati putem pozitivističkih metoda jer se na taj način ne može doprijeti do značenja ljudskog djelovanja. Danas su uobičajena i razrađena istraživanja npr. oni vide.društvenih institucija. nakon toga se traga za kauzalnim vezama tj. video i zvučni zapisi mogu se također smatrati kvalitativnim podacima. a to djelovanje se može razumjeti samo interpretacijom značenja i motiva na kojima se zasniva. Osim različitih metoda prikupljanja kvalitativnih podataka. stavova. Temelj sociologije. Iako razlikovanje kvalitativnih i kvantitativnih podataka može biti korisno. korištenjem klasifikacije moguće je izbrojiti skupove opazivih društvenih činjenica i tako stvoriti statistike. Kvalitativna metodologija Kvalitativna metodologija je alternativa kvantitativnoj. uzročno-posljedičnim vezama. Fotografije. aktivno konstruirajući svoju vlastitu društvenu zbilju. U kvantitativnim istraživanjima koristimo se statističkim podacima jer je prema pozitivizmu jedna od najvažnijih svrha sociološkog istraživanja objektivno klasificirati društveni svijet. Iako je različitost u mišljenjima uobičajena pa i poželjna u znanosti.

nasuprot tome. kako bi se izbjegle pristranosti u znanstvenom istraživanju potrebno je identificirati vrijednosti koje mogu utjecati na istraživanje. generalizira bitno. "iznijansiraniji". U novije vrijeme neki sociolozi preispituju potrebu za krutom podjelom između kvantitativne i kvalitativne metodologije i zagovaraju spajanje oba pristupa. '' dublji''. znanstvenici/e koriste: Alternativne i nulte hipoteze Rezultate i zaključke dati drugim istraživačima Provjeravati odnos premisa. nevaljanih zaključaka) smanjila na najmanju moguću mjeru ili izbjegla. i npr. 2. "detaljniji" i "kontekstualni". koja je zasnovana na istraživanju. 9. zaključaka Precizno definirati ključne pojmove Napustiti tradicionalna shvaćanja ako na to upućuju podaci Što točnije prikupljati podatke. Kako bi se vjerojatnost pristranosti (predrasuda. a na temelju reprezentativnog broja iskustvenih doživljaja se uspoređuje. Iako postoje znanosti čija je apsolutna vrijednost u promišljanju općeg i pojedinačnog ljudskog bivanja (npr.stvaranja suprotstavljenih strana i tvrdnji o superiornosti jedne vrste podataka nad drugom. podataka. vrlo je važna i praktična vrijednost tj. "rigorozniji". apstrahira nebitno. a znanost o društvu pojmovna interpretacija društvene stvarnosti zasnovana na činjenicama te stvarnosti. Definiranje pojmova i pojmovna analiza 88 . Izbor i definiranje problema istraživanja 2. anketiranjem). dok. Istraživački proces se sastoji od: Teorijske aktivnosti 1. primjena znanstvenih spoznaja. "uvjerljiviji" i "znanstveniji". Ukratko. filozofija). Oni koji zagovaraju kvantitativne podatke za njih tvrde da su "teži". odnosno kombiniranje kvantitativnih i kvalitativnih istraživanja kako bi se dobila što potpunija slika društvene zbilje. oni koji zagovaraju kvalitativne podatke za njih tvrde da su "osjetljiviji". znanost jest misaona interpretacija dijela stvarnosti. Određivanje područja znanstvene analize 3. Istraživački proces Budući da znanost teži objektivnosti. Tu se opća mišljenja povezuju s pojedinačnim iskustvenim doživljajem. krivih premisa. Znanstveno istraživanje se sastoji od teorijskih i empirijskih aktivnosti (što znači da znanstveno istraživanje ne počinje izlaskom na teren.

Spoznajni / znanstveni ciljevi Postoje 4 razine spoznaje na kojima se zasnivaju znanstveni ciljevi: • Znanstveno opisivanje – deskripcija Činjenice konkretnog predmeta istr.pitanje korištenja rezultata istraživanja . Operacionalizacija varijabli 8. obrazložiti i različite upotrebe pojmova. povezanost naših pojmova sa sličnima.Pragmatički / društveni ciljevi .4. upoznati teorijske pristupe i rezultate postojećih istraživanja. te upotrijebiti višu i nižu razinu generalizacije.konkretnu spoznaju uvijek treba vezati uz problem koji želimo istražiti. Sređivanje i obrada/analiza podataka 12. Identifikacija i klasifikacija varijabli 7.rad na relevantnoj literaturi uključuje teorijsko izučavanje teme koja je predmet našeg istraživanja. Interpretacija podataka 13. Pojmovna analiza uključuje odabiranje najbolje definicije i obrazlaganje tog izbora. Postavljanje hipoteze/a Empirijske aktivnosti 6. Planiranje i provedba terenskog dijela istraživanja 11. Dobivenu definiciju možemo dati na ocjenu stručnjacima. (varijable) prevesti u simbolički jezik znanosti Objektivno Potpuno Sistematično Precizno Opći uvid u pojavu/proces. nedovoljno operativna razina 89 . Izrada nacrta istraživanja 9. Određivanje ciljeva istraživanja 5. usredotočiti se na slabije istražene dijelove. definirati ključne pojmove te napraviti pojmovnu analizu. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka 10. Određivanje ciljeva istraživanja . pri čemu treba doznati do koje mjere je istražen problem. Postoje: . Pisanje znanstvenog izvještaja U nastavku ćemo objasniti neke od važnih koraka u znanstveno-istraživačkom procesu: Definiranje pojmova i pojmovna analiza . popis osnovnih pojmova čiji se smisleni elementi trebaju pomnije objasniti.

«naučna pretpostavka. koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna naučna teorija ili naučni zakon» (Klaić. Ali kada bi nas upitali da objasnimo značenje pojma hipoteza. postavljena za objašnjenje neke pojave. osnova. izgovor. Što je teorija u znanosti.• • - Znanstvena klasifikacija Pobliža spoznaja o pojavama. uzroke i zakone određenih skupina pojava i tako zadovolje opravdanu težnju za suvislošću i jedinstvom naučne spoznaje» (Filipović. ispitivanje javnog mnijenja – npr. zamisao stanovitih naučnih postavki i rješenja koja. najzahtjevniji cilj npr. Hipoteza je pojam s kojim se često susrećemo u svakodnevnom životu. prije parlamentarnih izbora Hipoteze su misaoni odgovori na pitanje o problemu – znanstvena pretpostavka koja mora biti provjerljiva. 2003:442) 2. izlika. to je hipoteza u istraživanju. 1965:156) Nekoliko citata vezanih uz hipotezu: 90 .Smjer veze i intenzitet povezanosti • - Znanstveno predviđanje – predikcija/prognoza dinamičke karakteristike pojave. najvjerojatnije bismo zastali i počeli razmišljati i/ili bismo posegnuli za rječnikom. Naziv pojma potječe od grč. 1966:499) 3. obilježja i veze koje ćemo analizirati Dosljedna Potpuna Iscrpna Znanstveno objašnjenje – eksplanacija Otkriti uzroke na/nestanka/mijenjanja pojave Odgovara na pitanja Kako? i Zašto? 2 vrste eksplanacije: Otkrivanje povezanosti Otkrivanje uzročno posljedične zavisnosti . i u hipotezi se tvrdi o nekom odnosu među varijablama. «sud za koji se pretpostavlja da je istinit kako bi se njime objasnile određene činjenice» (Anić. Nekoliko definicija pojma hipoteza: 1. To je okosnica istraživanja. hypothesis – podloga. «pretpostavka. te također mnogo puta koristimo izvedenice tog pojma u svakodnevnoj komunikaciji (npr. hipotetski). imaju svoju svrhu da premoste praznine u iskustvu i da ukažu na vjerojatno zajedničke osnove. iako su još neprovjerena i nesigurna.

odnosno svojstvo grupe ili pojedinca. Indikatori (pokazatelji) su mjerljive jedinice neke cjeline. a postoje i ona koja uopće nemaju hipotezu. Pa tako istraživanja koja nemaju hipotezu nazivamo EKSPLORATIVNIM ISTRAŽIVANJIMA. Na temelju rezultata testa .» (K. Uvijek postoji mogućnost da smo pogriješili prilikom našeg odabira. ali nikada ne tvrdimo njenu istinitost odnosno neistinitost. a da se pritom ne žrtvuje odgovarajući prikaz nijedne iskustvene činjenice. Zavisne varijable su u središtu interesa istraživanja (npr. Postoje istraživanja koja imaju jednu ili više hipoteza. Ili iz teorije izvodimo hipoteze – DEDUKCIJA.. «Vrhovni cilj svih teorija jest učiniti nesvodive osnovne elemente onoliko jednostavnima i malobrojnima koliko je to moguće.» (Albert Einstein) «Hipoteza je specifična tvrdnja u obliku predviđanja (predikcije). Hipoteza je također sastavni dio procesa koje nazivamo indukcija i dedukcija. spol. mi provjeravamo koliko su nalazi koje smo dobili na uzorku vjerojatni za čitavu populaciju. «Cilj formuliranja i provjere hipoteze jest najčešće provjera teorije. «.» (K. već određena obilježja.. hipoteza je tvrdnja čija se istina privremeno prihvaća. stupanj obrazovanja).. klasificiraju ili objašnjavaju zavisnu varijablu (npr. Kufrin) Kada hipotezu podvrgavamo testiranju. a nezavisne varijable opisuju. dob. Takva istraživanja najčešće opisuju neki fenomen i njegove dotad neistražene aspekte. «Ne podvaljujem hipoteze. ili iz hipoteza dolazimo do teorije – INDUKCIJA.1. a nisu pojave/procesi sami. politički stav). Kufrin) No ne mora svako istraživanje sadržavati hipoteze. te čije je značenje neupitno. Prilikom odabira uzorka podrazumijeva se da on mora biti reprezentativan za populaciju.» (Isaac Newton) 2. 91 . Izbor indikatora je najsuptilniji dio istraživačkog procesa. Indikatori je znak ili simbol varijable. koji se kvalitativno i kvantitativno mijenjaju. i sve dobiveno na njemu mora odgovarati populaciji. Ne zanima nas koja je teorija najuvjerljivija. varijabla nije pojedinac.. To je najniža jedinica mjere pomoću koje možemo izmjeriti neku pojavu. nego što o tome misli stvarnost. U okviru grupe. Varijeble su promjenjiva obilježja pojava/procesa. Prilikom prihvaćanja/odbacivanja hipoteze svaki istraživač navodi određeni rizik/vjerojatnost pogreške. Da bismo provjerili ispravnost toga što tvrdimo u istraživanju opisujemo ih i mjerimo. koja (najčešće) dovodi u odnos dvije varijable. zato je potrebno navesti određeni rizik kojem se izlažemo.hipotezu ili prihvaćamo ili odbacujemo. Kod pojmovne analize raščlanjujemo problem na varijable i indikatore. Varijable su promjenjive veličine o kojima u hipotezama nešto tvrdimo.» (Albert Einstein) 3. Provjeravamo da li naši statistički nalazi idu u prilog stvarnosti ili ne.

teorijama koje se trebaju provjeravati na najprikladniji način. praktičnim razlozima kao što je dostupnost određene vrste uzorka. mjerni instrument može biti set pitanja u anketi). društava nego kod onih koji su članovi takvih društava. neudate Bez djece Protestanti Durkheim je pronašao da: Stopa samoubojstva veća je kod neoženjenih. udate S djecom Katolici Nisu članovi sportskih društava Članovi sportskih. kvalitativnih metoda Uzorak je dio veće populacije koja se istražuje. a koji predstavlja čitavu tu populaciju. ograničena financijska sredstva itd. društava prednost kvalitativnih metoda • Praktičnost – kvantitativne vs. neudanih nego kod oženjenih. Povezao je stopu samoubojstva s razinom individualizma u društvu. crkveni obredi i religioznost). Također. Stopa samoubojstva veća je kod onih koji nisu članovi sportskih. kulturnih i dr. prednost kvantitativnih metoda Valjanost – istinska slika društvene stvarnosti (npr. udanih. Npr. možemo kao i Durkheim zaključiti: Što je više individualizma u društvu. za koje uvijek moramo provjeravati jesu li ti instrumenti dobri tj. svaka znanstvena metoda bi trebala zadovoljiti: • • Pouzdanost – različiti istraživači – isti rezultati. nego kod onih koji imaju djecu. to je veća stopa samoubojstva. da li mjere to za što smo ih namijenili. Ukoliko su naše hipoteze potvrđene. Izbor istraživačke metode ovisi o nekoliko razloga: o temi istraživanja. Stopa samoubojstva veća je kod protestanata nego kod katolika. Zanimalo ga je što utječe na učestalost samoubojstava. Manje individualizma Oženjeni. kulturnih i sl. Stopa samoubojstva veća je kod onih bez djece. Ukoliko je uzorak reprezentativan – odabrani koji čine uzorak su presjek određene grupe (osnovnog skupa) – 92 .Primjer: Durkheimova teorija samoubojstva Durkheim je istraživao fenomen samoubojstva. Durkheim je osmislio kako ga mjeriti indirektno putem određenih indikatora/pokazatelja (to je proces operacionalizacije – osmišljavanje mjernih instrumenata društvenih fenomena. Operacionalizacija individualizma (indikatori za više i manje individualizma): Više individualizma Neoženjeni. Budući da individualizam ne možemo mjeriti direktno.

' (Weber. 1974). iznosimo mišljenja drugih autora/ica koja su povezana sa njom. telefonski imenik je nereprezentativan!). koncepata. Interpretacija rezultata istraživanja.moguće je generalizirati rezultate. Postoje različiti uzorci: slučajni. empirijskih rezultata) Rezultati istraživanja i interpretacija Zaključak Sažetak na svjetskom jeziku Bibliografija (korištena literatura) Predmetno i autorsko kazalo pojmova (javlja se u sintetičkim radovima) Prilozi (npr. Služi za ilustraciju misli drugog istraživača Može poslužiti kao ilustracija vremena i mjesta neke zanimljive misli Citiramo ono što držimo važnim za problem koji istražujemo • Citiranje: '……………. od kojih za svaki postoje posebna pravila kako se sastavlja. (Shiva. namjerni. kvotni. Važno je uz citat točno navesti izvor kako bi se čitatelj mogao sam uvjeriti u izvornost citata i provjeriti kontekst citiranog i ostale informacije i izvornig teksta. • Parafraziranje: ……………. 93 . Važno je dovesti podatke : u vezu sa hipotezom koju smo postavili u vezu sa drugim sličnim istraživanjima u vezu s primijenjenim postupcima u istraživanju provjerene hipoteze dovesti u vezu s teorijom od koje smo pošli u istraživanju interpretacija rezultata se ne iscrpljuje samo provjerom hipoteze nego “izvlačimo” nove pretpostavke Dijelovi znanstvenog izvještaja Naslov Sažetak – u nastavku ključne riječi Uvod i problem (ciljevi i hipoteza) Metodologija Pregled literature/dosadašnjih istraživanja (teorija. prigodni itd. Okvir uzorka je važan (npr. upitnik ili protokol intervjua) Citiranje Kada nekoj hipotezi dajemo važnost. stratificirani. 1985: 17).

U planiranju kvantitativnih istraživanja literatura se često koristi u uvodnim razmatranjima o predmetnoj problematici i detaljno je opisana u odjeljku pod nazivom «odabrana» ili «referentna» literatura ili «pregled literature». Treba odabrati prikladan i konzistentan način navođenja referenci (europski ili američki). Što se tiče kvantitativnih istraživanja ona uključuju proučavanje literature koja je usmjerena na istraživačka pitanja i hipoteze. 3. mogućnost šire rasprave o navedenoj temi. On mora jasno izjaviti da je on istraživač. Temelj za korištenje literature u istraživanju mogu biti svi ili pak samo neki od navedenih razloga. literatura je deduktivnog karaktera kao i teorijski okvir za istraživačka pitanja i hipoteze. 3. postaviti središnji cilj istraživanja. 9. mjesec dana života i istraživanja provesti u planinskom izoliranom selu na Velebitu). Bitno je napomenuti kako se istraživač ne smije prerušavati u grupi. Neke od metoda istraživanja u ruralnoj sociologiji i društvenom aspektu agroekonomskih istraživanja: 9. ali istraživač upravo mora istražiti tu situaciju i proanalizirati zašto ona sudionicima stvara neprilike. S obzirom na metodološka ishodišta. Ovakav pristup u kojem istraživač može izravno promatrati. Postoji nekoliko praktičnih sugestija ili pristupa korisnih za identificiranje. pisanje. Ovo često može izazvati nelagodu kod sudionika grupe. Znači treba formulirati problem u istraživanju. nego što je to u drugim načinima istraživanja. Što prije treba stvoriti bazu bibliografskih podataka i spojiti se na internet. 1.Korištenje literature Svako znanstveno istraživanje treba započeti proučavanjem literature o fenomenu kojeg želimo istražiti. Na kraju studije treba dati jasan pregled literature s točnim bibliografskim podacima. dati osnovne informacije o populaciji ili uzorku. ali i sudjelovati u radu grupe omogućuje mu mnogo prisniji kontakt sa subjektom istraživanja. U slučaju da bi se 94 . U znanstvenom istraživanju korištenje literature ima nekoliko ciljeva: dolaženje do rezultata koji su povezani s istraživačkim problemom. mogućnost pronalaženja teorijskog okvira za novo istraživanje. dati pregled ključnih rezultata koji se odnose na studiju kao i pregled cjelokupnog metodološkog instrumentarija. planiranje i lociranje literature u istraživanju: U nacrt treba uključiti ključne informacije iz prethodnih istraživanja kao i pregled pojedinačnih istraživačkih studija ili eseja. Sudjelujuće promatranje je poseban oblik promatranja društvene stvarnosti u kojem se istraživač uključuje u društvenu grupu i situaciju koje se istražuju (Npr.

sudjelujuće promatranje se može provesti u maloj ruralnoj zajednici živeći određeno vrijeme s pripadnicima/ama te lokalne zajednice pri čemu se znanstveno bilježi društvena struktura i dinamika zajednice. komunikacija. teorijska osnovanost na spoznajama stavova i mišljenja (pitanja se postavljaju na razini habitualnih mišljenja). Ova metoda je specifična za sociološka istraživanja.prerušio i prikrivao svoju moć koju posjeduje ulogom istraživača to bi samo izobličilo istraživanje te ono stoga ne bi bilo valjano. Svako pitanje se odnosi na indikator. te upitnik mora biti teorijski osnovan na tri područja (Vujević. 95 . 9. 3. određene ciljeve. jer se indikator odnosi na varijablu. testovi inteligencije u psihologiji). precizno formuliran problem istraživanja. a vrsta pitanja ovisi o onima za koje je namijenjeno da odgovaraju na njih. iako ju danas koriste i mnoge druge znanstvene discipline. 2. u području sociologije je dovedena do visokog stupnja razvoja (kao npr. 3. teorijska osnovanost na spoznajama o predmetu koji se istražuje (svako pitanje se odnosi na indikator). Anketa nije skup bilo kakvih pitanja postavljenih nasumce nekim ljudima. potvrđivanje postojeće ili razvoj nove društvene teorije. teorijska osnovanost na spoznajama iz metodologije anketnih istraživanja (metrijska definicija varijable). indikatore. a hipoteza na problem. odnosi. varijabla na hipotezu. Nakon prikupljanja podataka. 2. Anketa podrazumijeva čitav istraživački proces u kojem se u određenoj fazi istraživanja postavljaju određena pitanja određenoj vrsti i broju ljudi na određeni način kako bismo dobili istinite odgovore sa svrhom generalizacije podataka dobivenih na uzorku na cijelu populaciju. varijable. Istraživanje počinje i završava teorijom. sadržajno i precizno definirane ključne pojmove. Ako smo odlučili anketom prikupljati podatke operacionalizacijom varijabli određujemo sadržaj anketnih pitanja. oni se analiziraju i interpretiraju. Anketa je tehnički postupak za prikupljanje činjeničnog materijala kombinacijom statističke metode uzorka s metodom intervjua ili upitnika. Anketa je metoda istraživanja pomoću koje možemo doći do stavova i mišljenja ispitanika. Anketa Prije izrade ankete moramo imati nacrt istraživanja. Npr. problemi i slično – sve što je istraživač/ica postavio/ila za cilj u svom istraživanju. Rezultat čitavog istraživanja može biti objašnjenje/razumijevanje društvenog života. 2000:str): 1. hipoteze. mjerne instrumente. tj.

eksplanatorna. brz i djelotvoran način kojim se od velikog broja ljudi dobiva velika količina podataka. To je razmjerno jeftin. stavovima i ponašanju.pismeni obrazac s unaprijed osmišljenim pitanjima u koji ispitanici/sudionici unose svoje odgovore). na određeni način da bi se dobili točni odgovori. Upitnik ima dvostruku ulogu. Anketa nije jednoznačan pojam. marketinškim istraživanjima: metoda opažanja. Možemo je razvrstati i na temelju vrste podataka koje prikupljamo: 96 . Ona služi za postavljanje pitanja određenim ljudima. To je poseban oblik neeksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz ljudi o mišljenjima. pribavljen odgovarajućim nizom standardiziranih pitanja. Uobičajen naziv za prikupljanje podataka na uzorku određene populacije prema planu istraživanja jest „ispitivanje javnog mnijenja“. protokol intervjua itd. Prva mu je funkcija dobivanje potrebnih informacija i što točnijih podataka u skladu s ciljevima istraživanja. ona koja teže istraživanju novih fenomena – eksplorativna i ona koja teže objašnjavanju . upitnik.Anketa je ukupnost metodoloških postupaka zasnovanih na upotrebi razgovora (intervjua) ili pismenog upitnika u kombinaciji s metodom uzorkovanja.deskriptivna.) U sociološkim istraživanjima koristi se gorenavedena terminologija (metoda promatranja. anketa je metoda.). Razlike u terminologiji – intervju je anketa u širem smislu. koja obuhvaća: • anketu u užem smislu • intervju • test Anketa u užem smislu – pismeno prikupljanje podataka o stavovima i mišljenjima na reprezentativnom uzorku ispitanika pomoću upitnika (upitnik . pa tako imamo ona koja teže opisu . Važno je razlikovati: Anketu u širem smislu – svako prikupljanje podataka putem postavljanja pitanja. uvjerenjima. Upitnik je obrazac koji služi za prikupljanje odgovora na pitanja upotrebom jednog formulara kojeg ispitanik sam ispunjava. podsjetnik za intervju itd. Anketna istraživanja možemo podijeliti s obzirom na svrhu istraživanja. intervju. a druga je u tome da pomogne anketaru kako bi doveo ispitanika u takvo raspoloženje da mu što lakše i u boljoj volji iznese svoja mišljenja. metoda ispitivanja. a u npr. neki/e autori/ce u pojedinim granama znanosti koriste pojam ispitivanje – koji uglavnom odgovara pojmu ankete (pogledajte poglavlje 8. a upitnik je obrazac za unošenje odgovora. metoda ankete.

Anketa u užem smislu Prednosti ankete • Možemo saznati podatke o doživljaju. 1. umjesto ispitanicima/ama. vrijednostima • Možemo saznati podatke o prošlosti. • Frederick Le Play (1806-1882) – tvorac moderne ankete • George Gallup (1901-1984) – osnivač prvog instituta za ispitivanje javnog mnijenja Ispitanici/e → sudionici/ce – kako bismo (iz pozicije znanstvenika/ica) maksimalno smanjili neravnopravan tj. ponašanje. sposobnosti. karakteru. društveno ili fizičko okruženje. stavovima. emocijama. obilježja ispitanika i samu anketu. sadašnjosti. mišljenjima. Može se koristiti kao metoda otkrića da bi se došlo do problema. podređen položaj osoba koje odgovaraju na naše ankete ili intervjue. te češće kao metoda verifikacije kao prikupljanje podataka za provjeru problema i hipoteza. 9. danas ih sve češće nazivamo sudionicima/ama istraživanja. rječnik – seljak govori i ono što anketar ne traži 97 . pismenost. Za dobro anketno istraživanje potreban je reprezentativan uzorak kako ne bi došlo do pogreške uzorka. mišljenja i stavovi. potrebno je poznavati problematiku istraživanja. 2. 3. svjetonazoru.sociodemografska obilježja. budućnosti • Ekonomična je – u kratkom vremenu možemo doći do velikog broja podataka (smanjuje troškove istraživanja) Teškoće ankete • – • – – – • Epistemološke Zbog različite stručnosti ispitanika/ca odgovori su u različitoj mjeri točni i iskreni Psihološke Anketu je teško prilagoditi se svim ispitanicima/ama Različita razina razumijevanja i zainteresiranosti Potrebno je prilagoditi anketu najnižoj razini Društvene – Tendencija ispitanika/sudionika da daju društveno poželjne odgovore – Važno je osigurati anonimnost i indirektna pitanja – kako bi smo omogućili davanje odgovora bez teškoća • Primjer: seljaci – prilagoditi anketu specifičnostima populacije koju ispitujemo – razumijevanje.

Set od određenog broja pitanja unutar upitnika koji su međusobno teorijski povezana te koji se u upitniku pojavljuju kao cjelina naziva se instrument. no uglavnom se mogu razlikovati četiri kategorije podataka: • Osobni podaci i podaci potrebni za identifikaciju ispitanika i upitnika u toku obrade takozvani sociodemografski podaci (spol. što može smanjiti motivaciju ispitanika/ca / sudionika/ca Nije moguće postaviti veći broj pitanja Teža je obrada – nema standardiziranih odgovora Zatvorena pitanja – strukturirana. zanimanje itd. traži razumijevanje – anketara doživljava kao vlast/autoritet Pitanja u anketi Sadržaj pitanja koja postavljamo u toku jedne ankete može se klasificirati na razne načine. stavovima. uvjeti rada u jednoj radionici) • podaci o ponašanju (pitanja o navikama. itd. što čovjek kupuje ili na što troši.– pokušava ostaviti dobar dojam.). s ponuđenim odgovorima.) • podaci o okolini (objektivni uvjeti pod kojima se odvija neka djelatnost. ekonomskim navikama. dob. mišljenjima. • podaci o razini informiranosti. pitanja „fiksiranog izbora“ Prednosti Ne zahtijeva veću pismenost ispitanika/ca / sudionika/ca Lakši zadatak za ispitanika/cu – zaokruživanje Veći broj pitanja Lakša obrada Veća verifikacijska vrijednost 98 . mjesto stanovanja. Pitanja mogu biti: • Otvorena pitanja – ispitanik/ca / sudionik/ca odgovara svojim riječima – • • • • – • • • • • • • – • • • • • Prednosti Lako ih je sastaviti Ne usmjeravaju ispitanika u određenom smjeru Odgovori mogu poslužiti za sastavljanje zatvorenih pitanja Imaju veću heurističku vrijednost Nedostaci Zahtijevaju visoku razinu pismenosti ispitanika/ca / sudionika/ca Dobije se malo odgovora Imaju malu verifikacijsku vrijednost Težak zadatak. lijepo govoriti. motivima i težnjama. kako provodi slobodno vrijeme. obrazovanje. npr.

no to nije uvijek dovoljno • Projektivna pitanja – omogućuju ispitaniku/ci da iskreno iznesu svoje mišljenje.? Dakle. ← neutr...– • • • • Nedostaci Teže ih je sastaviti Ograničenost u davanju odgovora (i prednost!) Pasiviziranje ispitanika/ca / sudionika/ca 2 vrste zatvorenih pitanja – S ponuđenim odgovorima nabrajanja – 2 i više – S ponuđenim odgovorima intenziteta – optimalno 5 stupnjeva – Primjer: Zadovoljstvo ili slaganje varira: min... U anketi možemo još razlikovati i: • Direktna pitanja – pitamo upravo ono što želimo – kada nema teškoća u tome što pitamo • Indirektna pitanja – kada se mogu pretpostaviti poteškoće u davanju iskrenog odgovora – npr. identificirajući se s određenom osobom ili da odgovara u ime skupine kojoj pripada.? o Projektivno: o Što studenti misle o predavanjima profesora. Na smanjenje pouzdanosti utječe: skala 1-5) - 99 .. → max. čitate li knjige.. anketna pitanja sadržana u upitniku trebaju potaći ispitanika/cu na iznošenje vlastitog mišljenja o problemu kojim se bavi istraživanje..... (najčešće maksimalno slaganje..... maksimalno slaganje Znanje varira: 0 → max. – Primjer: o Što mislite o predavanjima profesora. politički stavovi – omogućuju istraživaču/ici zaobilazni put do odgovora. npr. te moraju biti valjana i pouzdana. neutralno. a ne izražava direktno svoje mišljenje.

nisu zainteresirani za njega ili ne znaju ništa o njemu. otvorena i zatvorena pitanja. • Neposjedovanje stava • Redoslijed pitanja Na smanjenje valjanosti utječe: Osjetljiva pitanja. Npr: Podržavate li pravo na pobačaj? Bilo bi bolje: Podržavate li pravo na pobačaj ili mi se protivite? Izbor riječi i formulacija pitanja .Različit redoslijed pitanja izaziva različit podražaj na ispitanike. bez korištenja nepotrebnih riječi. uključivanje odgovora ne znam. I samo pitanje se može protumačiti na više načina. izbor riječi i formulacija pitanja. Osim toga početna pitanja trebaju biti lakša. Slažete li se vi s tim? Posjedovanje stava i odgovor 'ne znam' . višeznačna ili nejasna pitanja. te im se mora omogućiti odgovor 'ne znam'. Redoslijed pitanja . jednom tjedno.Uvijek postoje ispitanici/e koji/e nemaju stav o nekom pitanju. uravnoteženost pitanja. ali sa drugim ne mora. 100 .Pitanja ne smiju favorizirati jedan tip odgovora. Npr: Mislite li da bi država trebala povećati porez na cigarete kako bi prikupila novac za obrazovanje? Višeznačna ili nejasna pitanja – Ispitanici/e mogu loše postavljeno pitanje shvatiti na različite načine. svaki dan.Treba se rukovoditi načelima razumljivosti i kratkoće pitanja. stranih i stručnih izraza. Npr: ispitanici/e imaju pozitivniji stav o pobačaju ako se prethodno pitanje odnosilo na pobačaj u slučaju djece s mentalnim/tjelesnim poremećajima. naglasak i navođenje u pitanjima. pitanje koje je prethodno može utjecati na odgovor na sljedeće pitanje. da bi se oni koji imaju pozitivan ili negativan stav mogli pravilno rasporediti. Npr: Gledate li televiziju obično uvečer? Riječ 'obično' može imati različito značenje. Npr: Mnogi drže da je moral u društvu opao. pa nastaju teškoće u davanju odgovora.• Način postavljanja pitanja: više pitanja u jednom. društvena poželjnost i akviesencija (potvrđivanje) Više pitanja u jednom – Ispitanik/ca se može slagati sa jednim dijelom pitanja. Naglasak i navođenje u pitanjima – Ispitanika/cu ne smijemo navoditi da se složi s tvrdnjom u pitanju niti stavljati naglas na određene riječi koje upućuju na pozitivan ili negativan stav. a osjetljivija osobna pitanja pred kraj u slučaju odustajanja o ankete. a upotreba riječi koje nemaju jedinstveno značenje jedna je od grešaka koja može dovesti do različitog tumačenja. Uravnoteženost pitanja .

Isto vrijedi i za stereotipe. Pilot istraživanje je provjeravanje cijelog upitnika na manjem uzorku kako bi se utvrdila njegova iskoristivost te kako bi se moguće prilagodili pojedini dijelovi u svrhu boljih izlaznih rezultata. Sugestivna pitanja – usmjeravaju ispitanike prema određenim pitanjima Pri određivanju redoslijeda i načina postavljanja pitanja važno je paziti na: Ispitivanja su pokazala da su ljudi osjetljivi na mišljenje uglednih ličnosti pa upotreba autoriteta djeluje sugestibilno na njihove stavove. Najlakši način da se provjeri da li upitnik odgovora svim ispitivačevim potrebama jest predtestiranje ili „pilot studija“. Svaki upitnik ima određeni redoslijed ili strategiju pitanja. Na prvom mjestu je logika samog ispitanika. odnosi se na održavanje procesa komunikacije između anketara i anketiranog. Zato bi trebalo pri sastavljanju pitanja izbjegavati simbole koji imaju naročiti ugled u očima ispitanika. Postoje dva načina na koji se postiže konačni izgled upitnika. i cilj je olakšati mu da na što prirodniji način slijedi tok misli idući od jednog pitanja do drugog. te moramo pazit na način postavljanja pitanja. Svaki upitnik mora biti valjan. što znači da se odnosi na problem koji se istražuje. ispitivač mora imati na umu da će se rezultati razlikovati s obzirom na kontekst u kojemu se vrši ispitivanje. da se prelazi sa lakših na teža pitanja. Logičkom tipu strategije pred ispitivača se postavlja problem kako postepeno prodrijeti u strukturu čitavog niza pitanja ili stavova da bismo došli do što točnijeg odgovora. tj. način na koji je izgrađen i povezan u cjelinu. Iako se to nekako samo po sebi podrazumijeva. i pouzdan. psihološki i logički. Psihološka strategija prvenstveno vodi računa o tome kako će se uspostaviti dodir s ispitanikom. bez skokovitih prijelaza. Pitanja slična po smislu najbolje je što više rastaviti da bi se smanjila interakcija pitanja. da se u ponovljenom istraživanju dobiju identične (ili barem slične) vrijednosti kao u prethodnom. 101 . Isto tako treba voditi računa o tome da se pitanja rasporede tako da odgovor na jedno ne utječe na odgovor na drugo pitanje. Pritom se pazi da interes ispitanika postepeno raste u toku anketiranja. Ova se strategija odnosi na razvijanje misaonih okvira kroz koje vodimo ispitanika da bi bolje zadrli u strukturu njegovog stava. jer je dobro poznat utjecaj riječi ili simbola opterećenih emocionalnim sadržajem.Potvrđivanje – Ispitanici/e su skloniji davati potvrdan odgovor. da se ispitanika ne zbuni preuranjenim ili iznenađujućim pitanjem. Ovaj pristup najčešće se uspoređuje sa dvostrukim lijevkom. Pri verbalnoj formulaciji pitanja treba paziti i na utjecaj konteksta. i da se oprezno prelazi sa jedne skupine problema na drugu.

„ne znam“. Primjer: Pitanje postavljeno u američkom časopisu Fortune: „Smatrate li da će nakon rata ljudi raditi više. dobije odgovor „SAD“. On nije produkt dubljeg razmišljanja već naprosto izraz društvenog konformizma. drugi pak na ljudska prava. neophodno je izbjegavati: • Suviše neodređena pitanja koja ne dopuštaju jasne odgovore. u svim slojevima). pa ako se postavi pitanje koje pretpostavlja neku predrasudu. Također treba provjeriti njegove statističke (metrijske) karakteristike kako bi se izbjeglo da nakon provođenja istraživanja utvrdimo kako je cijeli instrument znanstveno bezvrijedan. da će biti više takmičenja ili da će se od njih tražiti veća kvaliteta). 3. Podaci moraju biti prikupljani organizirano i sistematski kako bi se iz njih mogli izvući valjani zaključci. U izradi anketnih pitanja.potrebno je pobliže odrediti pojmove da ne bi došlo do zbrke. 4. 102 . dok neki misle na sve ljude. „ne toliko“. Ovdje ima više nejasnih pojmova: ljudi (različito značenje za različite ispitanike . Populacija deskriptivnih studija mora biti pažljivo izabrana i određena. Primjer: u svakom društvu postoji niz duboko ukorijenjenih predrasuda. pogotovo u zapadnim zemljama. Karakteristike deskriptivnog ili normativnog pristupa: 1.. zatim pojam 'više' (može se shvatiti da će ljudi raditi duže vremena. Da bi se takvi stereotipni odgovori izbjegli potrebno je upotrebljavati produbljene upitnike koji će jasnije osvijetliti prirodu stava. 2. podjednako ili ne toliko koliko prije?“.neki misle na pojedinu klasu ili grupu ljudi. odgovor će biti stereotipan.. Najvažnije razumjeti ljude koje promatramo i promatranje osloboditi od predrasuda.Uputno je svaki pojedini instrument u upitniku prvo testirati na manjem uzorku kako bi se provjerilo je li on pouzdan i valjan. na pitanje „Koja je zemlja najnaprednija?“ često se. Npr. • • Neshvaćena pitanja zbog tehničkih i neuobičajenih riječi Pitanja čiji sadržaj nije dovoljno opisan . No pritom pojam najnaprednija nije dovoljno opisan pa neki ispitanici misle na životni standard. s modalitetima: „više“. i na kraju 'kao prije' (odnosi li se to na vrijeme prije rata ili na ratno razdoblje?) • • Pitanja nejasnog značenja Pitanja koja sadrže stereotipne stavove ili predrasude i utječu na stvarni smisao. „podjednako“. Deskriptivnim pristupom istražujemo situacije koje zahtijevaju primjenu tehnika promatranja kao glavnog načina prikupljanja podataka.

Do uzroka pogrešaka i pristranosti ne možemo doći neposredno jer se oni nalaze u samim motivima i interesima anketara/ke i anketiranoga. odgovor može biti rezultat sugestije jer se ispitanika stavlja u jedan suženi okvir mišljenja koji se uopće ne mora poklapati s njegovim vlastitim. starije. žene. tehnika skaliranja i predtestiranja mogu pomoći da se ograniče i uklone. Stav anketara/ke je bitan faktor pristranosti. te je to razlog zašto nema nekih općih zakona o pristranosti. • Previše ili predugačke mogućnosti . Pri svakom anketiranju valja računati s brojnim izvorima grešaka (Supek. Definiramo li pristranost polazeći od interakcije. no upotrebom jasnih pojmova. čak ni kada ih ima pred sobom napisane. jer prema Cahalanu. Isto tako ako je pitanje nešto duže ili složenije ispitaniku je teže uočiti njihov točni smisao. Tamulonisu i Verneru (1947. samo na muškarce. Istraživanja u suvremenoj semantici pokazala su da smisao istog pojma može biti vrlo različit za razne ljude ili u raznim kontekstima. 1981:227). Osobine koje su najviše pod utjecajem socijalizacije najviše utječu u procesu interakcije. • • Pitanja čiji smisao nije dosta vidljiv Pitanja koja se odnose samo na jedan dio populacije i stoga su besmislena za većinu ljudi ( npr. Vujević (2002:134/5) navodi 5 tipova pogrešaka u postavljanju anketnih pitanja: 1. • Besmislena pitanja i odgovori na njih . pristranost je uvjetovana društvenom sredinom (Supek. pogreška eksperta – korištenje stručnog jezika u pitanjima nedovoljno sažeti ponuđeni odgovori – smanjena preglednost 103 . 1981:232). kratkih pitanja. tada možemo reći da je pristranost svaka neplanirana i neočekivana reakcija ili interakcija u situaciji ispitivanja (Supek. zaposlene) • Pitanja na koja možemo dobiti samo stereotipne odgovore . pokazalo se da smisao jednog pitanja može jako varirati prema tome kako je pitanje formulirano i da postoje mnogi izvori nejasnoća u poimanju pravog smisla nekog pojma. ispitanik/ca ih ne može dobro zapamtiti.• Mogući odgovori na pitanje nisu dovoljno iscrpni . 2. filter-pitanja. prema Supeku. 1981:231).broj mogućih odgovora mora odgovarati stvarnoj diferencijaciji mišljenja kod najvećeg broja ljudi. ako se postavi premalen broj mogućih odgovora. 1981) anketar/ka tendira pripisati vlastiti stav anketiranome.ako je mogućnosti izbora previše. Ponašanje anketara/ke i anketirane osobe za vrijeme ankete jedan od stalnih i potencijalnih izvora pristranosti.ljudi daju odgovore koji su u skladu s općeprihvaćenom vrijednošću.nije ih lako otkriti.

Katartička motivacija se primjenjuje pri tabu temama kada ispitanici uz anonimnost mogu iskreno reći svoje mišljenje. skuplje. osim kvalitete unaprijed pripremljenih pitanja. znatiželju Zahvaliti na suradnji Kada želimo pobuditi interes sudionika/ca / ispitanika/ca za anketiranje. telefonska anketa – manje kvalitetni odgovori Uvod u anketu Da bi anketa bila uspješno provedena. manje kvalitetni odgovori 3. individualnim anketiranjem – kvalitetnije. bilo od rezultata istraživanja ili od naknade za trud. te završavamo s općim pitanjima s osobnog stajališta. koristimo se njihovom motivacijom. brža. važno je da anketar/ka napravi uvod u anketu: • • Potaknuti ispitanika na suradnju Objasniti o čemu se radi u anketi. grupna anketiranja – jeftinija.3. manje standardizirano. Altruistička motivacija je kada ispitanike zamolimo za pomoć u rješavanju problema. sporije. manje anonimno 2. neuključivanje svih mogućnosti odgovaranja – usmjeravanje ispitanika prema odgovorima koji su im ponuđeni 4. Da ispitaniku/ci ne bi bilo neugodno odgovarati. u koju svrhu se provodi istraživanje. standardnija. zatim prelazimo na osobna pitanja kada je osoba opuštena. upotreba emocionalnih obojenih i stereotipnih riječi – može utjecati na smjer odgovora ispitanika Anketa se može provesti na više načina: 1. anketiranje putem pošte – uz mnoge prednosti je velik nedostatak. Pragmatička motivacija kada ispitanici imaju određenu korist. kako se ispunjava upitnik i zamoliti za iskrene odgovore • • • • • Istaknuti anonimnost i opisati kako je osigurana Zadovoljiti kriterije dobrog komuniciranja Stjecanje ispitanikovog/sudionikovog povjerenja – uvjet za iskrenost Pobuditi zanimanje. a to je da ispitanici rijetko vraćaju upitnike. počinjemo anketu s općim pitanjima s općeg stajališta. nije za verifikaciju hipoteza 4. 104 .

točnosti. Intervju zahtijeva iskusnije anketare. 2. mišljenja i stavove. Iako je svaki intervju razgovor. Pitanjima treba slijediti logičku progresiju.Dodatno: Voditi računa o tome tko će ispunjavati upitnik. kakav je verbalni oblik pitanja. Intervju mora biti pažljivo isplaniran i vješto vođen razgovor. zainteresiranosti. stava ispitanika prema istraživanju i njihovih sposobnosti da daju odgovore zadovoljavajućeg karaktera te uvjetima u kojima se vodi razgovor. a ne smije biti nedovoljno specifično. inteligenciji i obrazovanju. Zadatak ispitivača/ice da se pitanjima prilagođava stanju ispitanika/ce. Svako pitanje mora imati direktnu ili indirektnu vezu s osnovnim ili posebnim hipotezama i biti jasno i precizno formulirano prema jeziku grupe koja se ispituje. 3. ne dovodi ga/ju se do pitanja koje bi ga/ju moglo dovesti u osobnu nepriliku. Pri izboru anketara/osobe koja provodi intervju treba voditi računa o njegovom poštenju. postoji li slijed pitanja koji treba slijediti. Specifično za intervju jest postavljanje otvorenih pitanja. poznavanju jezika ciljane grupe. sposobnosti prilagodbe. ličnosti i temperamentu. vjerovanja. Intervju koji se odvija između poslodavca i potencijalnog zaposlenika i novinarski intervju nisu znanstvene metode i kao takvi nemaju teorijsku podlogu niti osnovu za znanstvene zaključke. višesmisleno i sugestivno. ako upitnik želimo provoditi longitudinalno (ponavljati nakon određenog vremenskog perioda). stavovi) prema nekoj društvenoj pojavi. pitanja moraju biti prilagođena da odgovori budu usporedivi. kakav će biti izgled upitnika. a potrebno je i poznavanje problema koji se ispituje. Interakcija ispitivača i ispitanika ovisi o radu i sposobnostima anketara. 2. Intervju Intervju ili znanstveni razgovor je kvalitativna metoda koja podrazumijeva svako prikupljanje podataka putem verbalne komunikacije čiji je cilj da se dobiveni podaci koriste u znanstvene svrhe. Naravno intervju može biti vođen i u neznanstvene svrhe. pitanja se ne postavlja brzo i iznenada posebno ako nas zanimaju osobni podaci. Osnovni cilj intervjua je prikupljanje informacija o subjektivnom odnosu pojedinca (mnijenja. Za razliku 105 . voditi računa o obradi podataka koja će uslijediti nakon prikupljanja. svaki razgovor nije intervju. Nije uputno vršiti pritisak na ispitanike/ce da odgovaraju na pitanja. što znači da se ispitanika/icu motivira načinom postavljanja pitanja – postepeno od jednostavnih prema složenijim pitanjima – pobuđuje se njegov/njezin interes. 9. Intervjuirati ne znači pitati bilo koga bilo koje pitanje na bilo koji način. a da mu se ne pruži mogućnost za objašnjenje. Ukoliko on/a ne odgovara na pitanje ono se može preformulirati ili ponoviti kako bi se dobio odgovor. koliko pitanja ulazi u upitnik. je li svrha utvrditi činjenice i znanje ili vjerovanja.

uloge sudionika unaprijed su podijeljene i zna se tko je voditelj razgovora. Vrijeme intervjua treba unaprijed dogovoriti. potrebama. Razna osobna razmišljanja i prepričavanja koja istraživaču omogućuju cjeloviti uvid u razumijevanje problematike i kvalitetniju interpretaciju dobivenih pokazatelja. U strukturiranom intervjuu pitanja i sam tijek razgovora se pomno planiraju. U nestrukturiranom intervjuu planira se tema razgovora. omogućava korigiranje eventualnih nesporazuma "u hodu". zasićenost intervjuiranjem otežavaju voditelju intervjua njegov posao. Metoda grupnog intervjuiranja u kojoj se osim neposrednih odgovora na pitanja voditelja intervjua potiče i diskusija među ispitanicima često se naziva i metodom fokus grupa. a ovisno o ispitanikovim reakcijama kao i neverbalnoj komunikaciji. a tko ispitanik. Treba biti točan. interesima. S obzirom na formu intervju može biti strukturirani i nestrukturirani. dok je kod nestrukturiranog pristupa on relativno nizak. Kod strukturiranog pristupa visok je nivo aktivnog sudjelovanja moderatora. Nakon intervjua kada obradite materijal u oblik koji je prikladan za vaš istraživački izvještaj treba materijal pokazati ispitaniku i tražiti njegovu pismenu dozvolu za njegovo korištenje kao podataka u vašem izvješću. Neke informacije i nije moguće dobiti drugačije nego neposrednim kontaktom. držati se plana pitanja i imati svoju kopiju plana pitanja u slučaju da je ispitanik svoju zametnuo. Pozitivni motivi kao što su znatiželja. Koristeći u svojim istraživanjima metodu intervjua. mišljenjima. motivima.od razgovora intervju se vodi s određenim ciljem i po određenom planu koji je voditelj/ica intervjua unaprijed pripremio/la. ali ga mogu i zavesti. U fokus grupi ispitanici izmjenjuju vlastita iskustva i razmišljanja te se upuštaju u kvalitetnu diskusiju koju voditelj intervjua potiče i moderira. iskustvima. Intervju nije nužno usmjeren tok informacija. istraživač/ica dobiva podatke od osoba s kojima je u izravnom kontaktu. Tijekom razgovora treba odmah pitati ako nam izlaganje ispitanika nije jasno. Najvažniji moment od kojeg uvelike zavisi uspjeh intervjua je stvaranje prvog kontakta s ispitanikom. Pitanja koja planiramo postaviti treba unaprijed pripremiti. Okolnosti prvog kontakta uvelike će utjecati 106 . Intervju ima za cilj dobivanje podataka o životu. revoltiranost. pristojnost pomažu voditelju intervjua. Treba zatražiti dozvolu bilježenja ili snimanja razgovora. već kompleksna komunikacija "uživo". Negativni motivi kao frustracije uslijed neznanja. Intervju omogućava istraživaču da usmjerava razgovor na željenu tematiku. stavovima. Dobro je ispitanika prije intervjua podsjetiti na predstojeći razgovor i dati mu listu s pripremljenim pitanjima. U procesu intervjua osobe koje razgovaraju nisu ravnopravne u raspravi kako je to slučaj s običnim razgovorom. a pitanja se formuliraju tijekom razgovora. Prednost intervjua u odnosu na druge metode prikupljanja podataka je višestruka. razgovorljivost. planovima itd.

može se poboljšati kvaliteta odgovora. Kod takve vrste intervjua. Važno je napomenuti da razgovor uvijek mora biti usmjeren na problem koji je formuliran na početku intervjua. jer se intervju lakše odbija. ako radimo «dubinsko» istraživanje te ako do ispitanika dolazimo pojedinačno (Vujević. bitno je da se intervju ne svodi na postavljanje pitanja. Ono što psihološki i sadržajno razlikuje intervju od običnog razgovora prema Vujeviću (2002:147) jest: • halo-efekt – važan je prvi kontakt. tj. samopouzdanje voditelja/ice. 2002:147). stavovima.na stvaranje povjerenja između voditelja intervjua i ispitanika. Način pronalaženja ispitanika/sudionika. Odlučit ćemo se za intervju ako nam je potrebna privatna atmosfera. 2002:147). povjerenja bez kojega uspješni intervju nije moguć. Dubinsko intervjuiranje je takva vrsta intervjua u kojoj se sudionik spontano izjašnjava o svojim mišljenjima. već da razgovor teče sam od sebe. način obrazlaganja svrhe intervjua samo su neki od elemenata koji snažno utječu na stvaranje takve atmosfere u kojoj će intervju biti uspješan. ovisno o sadržaju ispitivanja vršit ćemo ga pismeno (anketa) ili usmeno (intervju) (Vujević. Razlika između intervjua i ankete jest u načinu provođenja ispitivanja. a u ispitivanje se mogu uključiti i nepismeni ispitanici. nego što se započeti prekida • dubina – pomoću intervju možemo ući dublje u problematiku koja nas zanima Intervjuom se mogu ukloniti nedostaci pismene ankete. 2002:147). osjećajima te o razlozima svojeg ponašanja u vezi nekog problema/pitanja. no intervju je skuplji i manje standardiziran od anketnih upitnika i testova (Vujević. 107 .

(1993. i sur.asp Pristupljeno stranicama: 2. – 2007. D. Biljan-August M. Doc.18/97. P. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci 3. Zagreb. A. (1982): Prilozi metodologiji istraživanja. Doc. za razdoblje od 2000. Rubinfeld.): Proizvodno-potrošne bilance i ocjena samodostatnosti poljoprivredno . 1995 9. Zagreb. (2002): Sociologija: teme i perspektive.. M.hr/Afric/VjekoBZ/default. Zagreb : Agronomski fakultet. neobjavljena studija MPRRR RH. 2. 16. (1995): Ekonomija. Franić R. 12. M.zsr. ASA/TE/F/637. L. (2008. Thomson South-Western. (2005): Mikroekonomija. Pindyck. http://www. M.ffzg. Šamanović. ASA/TE/M/517 Mlijeko i mliječni proizvodi 8.): Primjena kvantitativnih metoda u agrarnoj ekonomici-praktikum za vježbe. Doc. (2003): Microeconomics – Principles and Applications. ASA/PE/636.pdf 4. Nordhaus.prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj.ISSN 1334-062X 2008. Jastrebarsko: Slap. (2005. Doc ASA/TE/M/424. Holborn. NN br. Martić.hr/Izvjesca/Deklarirane%20kol_2004. 11. Haralambos.. (2007): Analiza vremenskih serija-poglavlje3.. Biljna proizvodnja 6..hr/ 20. D. Ravlić. studenoga 2011. http://www. Jelavić. The adapted list of Combined Nomenclature codes concerning SBS. P. 13.. ASA/PE/475. Zagreb : Golden marketing. Mate. 14. prodaja i zalihe prema metodološkim osnovama. http://infoz.. Statistički ljetopis Hrvatske. Pivac S. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" i Masmedia. DZS. Zagreb: Filozofski fakultet. Petz. Samuelson. 5. Interni materijal 10. 15.): Ekonomika poduzeća. Zagreb. Lieberman. 19. odgovarajuća godišta 108 .E. Statističke informacije . A.. Doc. M. 18. Industrijska proizvodnja.A. Mate. Doc. Životinjska proizvodnja 7.D.. USA. ASA/TE/M/428. Štambuk A.LITERATURA 1. Ekonomski fakultet Zagreb.. Deklarirane količine sjemena i sadnog materijala. S. W. B.. Zagreb. J. Ekonomski leksikon. Starčević. Kumrić O. Hall.-2007. Kovačić. DSZ RH. R. 17.dzs. Afrić i sur. (1997): Osnove statističke metode za nematematičare. . Baza znanja Metode istraživanja u društvenim znanostima / V. R.

V.. i tab 46. ind-21-repro. R. (2002): Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti.. Šošić. Zagreb: Informator.): "Uvod u statistiku". (1997. I. Zagreb 23. i KPD-u 2002. za razdoblje od 2000. Vujević. (1981): Ispitivanje javnog mnijenja. – 2007. Utrošak sirovina i materijala. – 2003. DZS RH. za razdoblje od 2000. 26.21. Školska knjiga. Supek. 109 . za razdoblje od 2004. Utrošak sirovina i materijala po tromjesečjima“. 22. DZS RH. 25. – 2007. ». Zagreb : SNL. 24. dokumentacijska tablica prema NKD-u 2002.. Serdar. M.)... DZS RH. Uvoz i izvoz po proizvodima carinske tarife i zemljama porijekla (tab 45.

Koje je glavno obilježje površinskog grafikona? 16. 103. 90.84% u odnosu na baznu godinu b) pojava je porasla za 96. 101. Što su i čemu služe pomični prosjeci' 9. Što predstavlja parametar „a“ u funkciji trenda 13. godini! Godina Lančani indeksi 2009. Kako možemo.55 2010.84 2011. Što je i kako se određuje reprezentativnost trenda? 15.49% u odnosu na prethodnu godinu 6.89% u odnosu na baznu godinu 7. Zaokružite slovo pod kojim je točno tumačenje kretanja pojave u 2010. Po čemu se razlikuju bazni i lančani indeksi. kod izračuna? 17.PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA I i II 1. 196.94% u odnosu na prethodnu godinu b) pojava je pala za 13. Kako se zovu vrijednosti koje čine vremenski niz? 3. Zaokružite slovo pod kojim je točno tumačenje kretanja pojave u 2011. Što su indeksi? 5. Koje osnovne pokazatelje poznajemo u analizi ekonomskih pojava? 4. pomoću linearnog trenda prikazanog na grafikonu.84% u odnosu na baznu godinu c) pojava je porasla za 80. U čemu se razlikuje grafički prikaz baznih i lančanih indeksa? 8.01% u odnosu na prethodnu godinu c) pojava je pala za 11.95 2010. Kako glasi jednadžba linearnog trenda? 12.06 a) pojava je pala za 9. Što predstavlja parametar „b“ u funkciji trenda? 14. Koje su prednosti metode pomičnih prosjeka? 10. Što je vremenski niz? 2.63 a) pojava je porasla za 196. 56. 115. Što je trend? 11. godini Godina Bazni indeksi 2009.07 2011. prognozirati budući razvitak analizirane pojave? 110 .

18. Izračunajte indekse i pomične prosjeke Godina 2000. 2005.183 677 1.338 1. 2006. Izračunajte linearni trend za proizvodnju šećerne repe. 2005.= 100 Verižni indeks Pomični prosjeci 20. 2009.270 1.217 Bazni indeks. 2002. 2001.560 1. 2008. 2003. utvrdite njegovu reperezentativnost i projicirajte proizvodnju do 2015. Proizvodnja (000t) 482 965 1.583 1. godine Godina Proizvodnja x x2 xy Yc d d2 (000t) (y-Yc) 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 Ukupno 111 . 2007. 2004.007 1.

64 3. Izračunajte indeks koncentracije kod sljedećeg slučaja i grafički predočite Lorenzovu krivulju Površina (ha) do 0.00 2.64 339.00 1.619 5.00 3.01-2.97 1.0 Ukupno Broj kućanstava 32.00 5.04 Struktura % broja površina Nepostotna struktura broja površina Nepostotni kumulativ broja površina XI YI 112 .0 više od 20.01-5.028.258 64.719 119.831 71.636 42.25 2.21.01-10.89 4.374 15.01-20.01-3.0 10.682.93 2.523.808.51 4.992 45.571 39.50 0.11-0.10 ha 0.00 2.247 Površina (ha) 476.566.51-1.525.811.

c) opadanja dohotka 30. Prikaži promjene cijene i količine maslaca na tržištu zbog a) rasta cijene margarina. Prikažite krivulju utjecaja toplotnog udara na cijenu sladoleda. 28. IV. V i VI 22. Koje su posljedice toga – a) smanjenje ponude i povećanje cijene b) povećanje ponude i rast cijena c) smanjenje potražnje i pad cijena d) povećanje potražnje i rast cijena 25. 45. Kako se zove točka u kojoj nastaje tržišna ravnoteža ponude i potražnje? 26. Što prikazuje funkcija proizvodnje? 41. 33. Objasniti ukupnu i graničnu korisnost. 34. Povećanjem dohotka budžetski pravac se pomiče __________________ 38. Povećanjem cijene nekog dobra budžetski pravac se pomiče __________ 39. Koji su necjenovni čimbenici promjene ponude i potražnje? 24. Liberalizacija uvoza povećava ponudu ili ponuđene količine nekog proizvoda? 27. Odredite ravnotežnu cijenu ako je ponuda nekog dobra određena izrazom Q = 215 + 30 P. Nepovoljni agroekološki uvjeti uvjetovali su smanjenje prinosa kukuruza. Što se događa s cijenom organske hrane u recesiji? 32. Što su izokvante? 42.PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJA III. Usporedite krivulje promjena tržišne ravnoteže svinjske masti i maslinovog ulja. a što ponudu? Kako utječu na tržište hamburgera jeftine smrznute pizze? 29. b) porasta cijene mlijeka. Što su krivulje indiferencije? 36. Kako se zove situacija kad povećanje svih inputa za 10% poveća output za 5%? 44. Što bi moglo povećati potražnju za hamburgerima. Koja je razlika između promjene potražnje i potraživanih količina? 23. O čemu govore zakon optimuma i supstitucije? Kako se određuje najpovoljnija kombinacija dvaju inputa proizvodnje? 113 . Kada se postiže potrošačeva ravnoteža? 40. Može li korisnost biti negativna (ukupna i granična)? 35. Kako se zove zakon koji opisuje proizvodnju s jednim varijabilnim faktorom? 43. Što je budžetski pravac? 37. a potražnja Q = 415 – 10 P. 31.

000 n. 35. U proizvodnji 70. Prosječni varijabilni trošak 2. Marginalnom analizom odredite optimalnu razinu proizvodnje ako je prodajna cijena nekog dobra 15 kn a troškovi su sljedeći: 37.000 n. U proizvodnji mlijeka troškovi su iznosili kako slijedi: troškovi materijala trošak amortizacije plaće stalno zaposlenih najamnine i kamate 120. 30. Što prikazuje bilanca? 32.j. Koliko iznosi bilančni kapital ukoliko je vrijednost imovine 10.000 kuna a varijabilni 120. Ukupni fiksni troškovi 10.25. a koliko prosječni ukupni trošak? 114 . Koja su temeljna financijska izvješća? 31. Prodajna cijena je 5 kn za kg. Ukupni troškovi su porasli s 10.000 kuna. Što je marginalna analiza? 36.000 kn 10.000 litara mlijeka ukupni fiksni troškovi iznose 90.000 kn Odredite ukupne fiksne i ukupne varijabilne troškove.000 kuna. Ako je u promatranom razdoblju proizvedeno 70.000 kn 20. Koliko iznose prosječni ukupni troškovi? 27. na 12. Proizvodnja je povećana s 500 na 700 komada.j.000 n.000 litara mlijeka. Što prikazuje račun dobiti i gubitka? 33. Koliko iznosi granični trošak? 29. Zašto je bilanca “Graf” a račun dobiti i gubitka “film” 34.000 kn 60. a obveza 6.000 kuna a prodajna cijena 4 knkg 28. koliko iznose ukupni troškovi. Odredite točku pokrića količinom jabuka ukoliko su ukupni troškovi proizvodnje 100. Odredite poslovni rezultat: Proizvedeno 15 tona jabuka.000 n.j. Koja je osnovna razlika između fiksnih i varijabilnih troškova 26.5 kn za kg.j.

42.j izazvala smanjenje potraživanih količina s 200. troškovi kamata na kredite 35. Kakva je ekonomičnost ukoliko je koeficijent ekonomičnosti manji od 1? 37. Navedite sve vrste tržišne elastičnosti. 41. Što je likvidnost? 40.000 komada na 180. 43. premija osiguranja. na 15. rentabilnosti? 36. Ocijenite proizvodnju (ekonomičnost. gnojivo. produktivnost. Što je likvidnost? 38. n. produktivnost. Što mjere pokazatelji ekonomičnosti.000 komada. Izračunajte koeficijent dohodovne elastičnosti mlijeka ukoliko se porastom dohotka za 5% poveća njegova potražnja za 1%. Odredite prosječni varijabilni trošak: Q (proizvodnja) 10 20 30 40 50 FT 50 50 50 50 50 UT 110 130 140 160 180 vt 39. Odredite radi li se o fiksnom ili varijabilnom trošku: Troškovi goriva.38. rentabilnost) ječma na 1 ha površine temeljem sljedećih podataka: Elementi Prinos Prodajna cijena troškovi materijala Količina rada Cijena rada Uloženi kapital 39.8 t/ha 2 kn/kg 1500 kn 40 sati 40 kn/sat 15000 kn . Kada je potražnja cjenovno neelastična smanjenje cijena će uzrokovati manji ili veći prihod tvrtke? 46. amortizacija.j. 44. Savršeno neelastična krivulja potražnje bit će na grafu __________ dok će savršeno elastična krivulja potražnje na grafu biti ____________________ (DOPUNITI SA: vertikalna/horizontalna) 45. Jesu li osnovni prehrambeni proizvodi superiorno ili inferiorno dobro? 115 Ostvareno 1. Kakva je elastičnost potražnje nekog dobra ukoliko je porast cijene s 10 n. Odredite uspješnost poslovanja prema podacima iz financijskih izvješća.

Koliko treba biti vrijednost ISR da bi investicija bila prihvatljiva? 116 . Koje su metode ocjene efikasnosti investicije? 54. Kako će rast cijene benzina utjecat na potražnju automobila ? Jesu li ta dobra komplementi ili supstituti? 48.j.47. Kolika treba biti vrijednost NSV da bi investicija bila prihvatljiva? 55. 51. godišnja potrošnja iznosila 4 milijuna kg ? 49. Ako koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje za sirom iznosi -0. (Točno/Netočno ).8 koliko će se sira tražiti pri cijeni od 40 n.j. Koji su razlozi investiranja? 53. Koji je od proizvoda iz tabele inferiorno dobro? proizvod a b c promjena dohotka % 5 10 -5 promjena traženih količina % 5 -10 5 50. ako je pri cijeni od 30 n. Nepovoljne agroklimatske prilike poboljšavaju položaj poljoprivrednika i povećavaju im ukupni prihod. jer uz neelastičnost potražnje njihovih proizvoda raste cijena. Što je investicija? 52.

te kako se izračunava promjena zaliha? 64. Koji su podaci potrebni za izračunavanje proizvodno-potrošne bilance šljive (A+B-C-D-E). Kako se izračunava neto ljudska potrošnja kod žitarica? 68. Koje skupine proizvoda obuhvaćaju bilance za životinjski sektor? 61. O čemu ovisi pouzdanost bilance? 59. te navedite kako se izračunava potrošnja po stanovniku? A.trgovinska razmjena? 65. Glavni cilj izrade proizvodno-potrošnih bilanci? 57. _________________________________________ .PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VII 56. Što sve obuhvaćaju zalihe. _________________________________________ +B. Objasnite kako se izračunava vanjsko . U koju svrhu se koriste podaci iz proizvodno – potrošnih bilanci? 58. Što je stupanj samodostatnosti i kako se izračunava? 117 . Objasnite metodologiju za izradu proizvodno . _________________________________________ .E.ukupna potrošnja Potrošnja po stanovniku = _________________________________________ 63. Što je industrijska potrošnja? 66.D.C. Koje skupine proizvoda obuhvaćaju bilance za biljni sektor? 60.potrošnih bilanci? 62. _________________________________________ = F . _________________________________________ . Što su to gubici? Navedite primjer izračuna gubitaka kod žitarica? 67.

Koje vrste pitanja postoje u anketnom upitniku? 85. Navedite tri skupine metoda za prikupljanje primarnih podataka! 74. Što su jednovarijatne metode obrade podataka i koje se najčešće koriste u marketinškim istraživanjima? 88. Koje su prednosti i ograničenja metode ispitivanja? 79.PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE VIII 69. Koji je uobičajeni redoslijed postavljanja pitanja u anketnom upitniku? 86. Koje su prednosti telefonskog ispitivanja u odnosu na ostale načine ispitivanja? 81. Koje vrste sekundarnih podataka postoje? 72. Koja su ograničenja poštanskog ispitivanja? 82. Koja je razlika između praćenja i istraživanja tržišta? 70. Objasnite metodu promatranja! 75. Koje su prednosti i ograničenja metode promatranja! 76. Koje su prednosti osobnog kontaktiranja ispitanika? 80. Navedite nekoliko uobičajenih izvora za prikupljanje sekundarnih podataka! 73. Kojom metodom prikupljanja primarnih podataka se može utvrditi samo sadašnje stanje? 77. Što su sekundarni. Koji su uobičajeni načini prikazivanja rezultata u marketinškim istraživanjima? 89. Navedite faze u procesu istraživanja tržišta! 118 . a što primarni podaci? 71. O čemu ovisi mogućnost korištenja elektroničkog ispitivanja? 83. Koja metoda za prikupljanje primarnih podataka se najčešće koristi? 78. Koji su najčešći instrumenti za prikupljanje primarnih podataka? 84. Koje su prednosti i ograničenja pokusa kao metode prikupljanja primarnih podataka? 87.

Što je hipoteza? 97. Što obuhvaća interpretacija rezultata? 99. prema sadržaju? 94. Što je sudjelujuće promatranje? 96. Po čemu se razlikuju kvalitativna i kvantitativna metodologija? 92. Što je anketa? 93. Nabrojite teorijske aktivnosti u istraživačkom procesu. 98. Nabrojite pet grešaka pri sastavljanju ankete. Što je metodologija? 91. 95.PITANJA I PRIMJERI ZA VJEŽBU ZA POGLAVLJE IX 90. Što je psihološka strategija u postavljanju pitanja? 119 . Kakva pitanja u anketi mogu biti.

Popis tablica Tablica Stranica Tablica 1. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009 9 Tablica 2. Proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj (t) 9 Tablica 3. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima (u KN za t) 12 Tablica 4. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks 14 Tablica 5. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – verižni indeks 15 Tablica 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – pomični prosjeci 17 Tablica 7. Proizvodnja maslinovog ulja - primjer 1 20 Tablica 8. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2 22 Tablica 9. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 1993. godine 27 Tablica 10. Korišteno poljoprivredno zemljište u RH prema veličini posjeda 2003. godine 28 Tablica 11. Utjecaj cijene kukuruza na tržišnu ponudu (ilustracija) 29 Tablica 12. Utjecaj cijene svježe piletine na potraživane količine (ilustracija) 30 Tablica 13. Ravnoteža ponude i potražnje na tržištu pšenice (ilustracija) 33 Tablica 14. Utjecaj promjene cijena na prihod 37 Tablica 15. Procjena dohodovne elastičnosti 38 Tablica 16. Kombinacije konzumacija dobra s jednakom korisnošću 39 Tablica 17. Odnos proizvodnih čimbenika 43 Tablica 18. Fiksni, varijabilni i ukupni troškovi 47 Tablica 19. Primjer skraćenog računa dobiti i gubitka 53 Tablica 20. Shematski prikaz proizvodno potrošne bilance 60 Tablica 21. Proizvodno – potrošna bilanca za žitarice (1000t) za 2008.god 64 Tablica 22. Primjer popisa proizvoda prema carinskoj tarifi i pripadajućim tehničkim 65 koeficijentima Tablica 23. Proizvodno-potrošna bilanca svježeg mlijeka u Hrvatskoj za razdoblje od 2000. – 67 2008. Tablica 24. Proizvodno – potrošna bilanca za mliječne prerađevine (000 tona), za 2008.god. 69

120

Popis grafikona Grafikon Stranica Graf 1. Broj svinja u Republici Hrvatskoj (tis.) (jednostavni stupovi) 10 Graf 2. Proizvodnja jabuka u RH (t) (površinski grafikon-dvostruki stupci) 10 Graf 3. Proizvodnja kupusa u Republici Hrvatskoj (t) (površinski grafikon-razdijeljeni stupci) 11 Graf 4. Zasijane površine u Republici Hrvatskoj 1. lipnja 2009. (%) (površinski grafikon11 strukturni krug) Graf 5. Prosječne cijene pšenice i kukuruza pri proizvođačima (u kunama za t) - linijski 12 grafikon Graf 6. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – bazni indeks 14 Graf 7. Proizvodnja rajčice u Hrvatskoj (u tonama) – lančani indeks 17 Graf 8. Proizvodnja maslinovog ulja 21 Graf 9. Ukupni broj stabala breskvi u Hrvatskoj (1993.-2003.) - primjer 2 22 Graf 10. Lorenzova krivulja I 27 Graf 11. Lorenzova krivulja II 28 Graf 12. Porast ponuđenih količina zbog povećanja cijene (A→B) 29 Graf 13. Povećanje ponude uslijed necjenovnog čimbenika 30 Graf 14. Povećanje potraživanih količina uslijed smanjenja cijena (A→B) 31 Graf 15. Smanjenje potražnje uslijed necijenovnog čimbenika 32 Graf 16. Tržišna ravnoteža 32 Graf 17. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja potražnje 33 Graf 18. Promjena tržišne ravnoteže zbog povećanja ponude 33 Graf 19. Promjena tržišne ravnoteže zbog istovremenog povećanja ponude i potražnje 34 Graf 20. Savršena neelastičnost i elastičnost 35 Graf 21. Ukupna i granična korisnost na primjeru konzumacije sladoleda 39 Graf 22. Krivulje indifirencije 40 Graf 23. Budžetski pravac 40 Graf 24. Pomak budžetskog pravca zbog promjene dohotka 41 Graf 25. Pomak budžetskog pravca zbog promjene cijene dobra 41 Graf 26. Uvjet potrošačeve ravnoteže 41 Graf 27. Izokvante 42 Graf 28. Opadanje dodatnih (graničnih) prinosa 43 Graf 29. Padajući i rastući prinosi na opseg Graf 30. Krivulje ukupnih troškova Graf 31. Krivulje prosječnih troškova Graf 32. Točka pokrića 44 48 48 50

121

Pojmovnik Anketni upitnik Anketni upitnik je najčešći instrument za prikupljanje podataka u marketinškim istraživanjima. Sastoji se od niza pitanja koja se postavljaju ispitanicima, te prostora za upisivanje njihovih odgovora. Anketa je ukupnost metodoloških postupaka zasnovanih na upotrebi razgovora (intervjua) ili pismenog upitnika u kombinaciji s metodom uzorkovanja. To je poseban oblik neeksperimentalnog istraživanja koje kao osnovni izvor podataka koristi osobni iskaz ljudi o mišljenjima, uvjerenjima, stavovima i ponašanju, pribavljen odgovarajućim nizom standardiziranih pitanja. Pravila i regulative koje zabranjuju radnje koje ograničavaju konkurenciju na tržištu. Primjer zakona su Shermanov akt iz 1890., napisan radi sprečavanja Rockffellerovih trustova usmjerenih na monopolizaciju tržišta.. Čin kupnje po nižoj cijeni na jednom mjestu i prodaje po višoj cijeni na drugom mjestu. Nastaje kad na tržištima iste robe postoje značajnije razlike u cijeni. Primjerice kupnja pšenice na nekom tržištu po jednoj cijeni i prodaja po višoj cijeni na drugom tržištu. Bazni indeksi se dobivaju tako da se svaka frekvencija niza podijeli s frekvencijom baznog razdoblja (godine) i pomnoži sa 100. Bruto nacionalni proizvod – BNP (engl. gross national product, GNP, njem. Bruttonationalprodukt, BNP) je vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih pomoću domaćih faktora proizvodnje unutar nekog razdoblja. Pri tome je nevažno da li se ti faktori proizvodnje nalaze u zemlji ili inozemstvu. Definiran je konvencijom u okviru standardiziranih sustava društvenih računa Ujedinjenih naroda. Prikazuje sve moguće kombinacije dobara za koje je ukupan zbroj potrošenog novca jednak dohotku potrošača. Kombinacije dobara su npr. hrana i odjeća. Literatura navodi brojne definicije cijene. Ipak najčešća definicija cijene jest novčani izraz vrijednosti za proizvod ili uslugu, a formira se uzajamnim djelovanjem faktora koji utiču na potražnju i ponudu na nekom tržištu. Razlikujemo mnoge vrste cijena (proizvođačke, veleprodajne, maloprodajne itd.) Smanjivanje rizika raspoređivanjem resursa na mnoštvo aktivnosti čiji ishodi nisu međusobno povezan. U poljoprivredi to je primjerice istodobno bavljenje voćarstvom i
122

Anketa

Antitrustovski zakon

Arbitraža

Bazni indeks

Bruto nacionalni proizvod

Budžetski pravac

Cijena

Diverzifikacija

Primjer takvog dobra je skupocjeno vino s početka dvadesetog stoljeća. dodatni trošak ili šteta što je izaziva dim iz tvornice ili od lokomotive na okolicu. pojam koji potječe od A. B.vinogradarstvom. Negativna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi posjedovati neko ekskluzivno ili unikatno dobro. Promjena potrošnje nekog dobra zbog promjene njegove cijene uz nepromijenjenu razinu korisnosti. odjeću itd. Domaća potrošnja To su svi vidovi upotrebe proizvoda u određenom razdoblju: sjeme. iako i jedni i drugi plaćaju iste cijene u robnoj kući i jednake cestarine Postotna promjena jedne varijable do koje dolazi zbog porasta druge varijable za 1%. industrijska potrošnja te ljudska potrošnja (isključujući zalihe). Pigoua i G. Udvostručenje razine proizvodnje zahtjeva manje nego dvostruko povećanje troškova. ali je u češćoj upotrebi tek od 1960-ih godina. za koji oštećeni ne mogu tražiti odštetu od vlasnika tvornice ili željeznice. dodatnih koristi je izgradnja nove robne kuće ili auto-ceste koja koristi ljudima što žive u blizini više nego onima koji su udaljeniji. Promjena potrošnje dobra zbog promjene kupovne moći uz nepromijenjenu cijenu dobra. gubici. C. Primjer fiksnog troška je trošak najma 123 Efekt dohotka Efekt snoba Efekt stampeda Efekt supstitucije Ekonomija obuhvata Ekonomije obujma Eksternalija Elastičnost Fiksni trošak . susjedstvo ili jednostavno o prelijevanju. Trošak koji se ne mijenja s razinom proizvodnje ili stupnjem korištenja kapaciteta. Klasični primjer je rast potražnje za određenom dječjom igračkom koju imaju prijatelji iz vrtića. njem. Proizvodnja jedne tvrtke veća je od razine proizvodnje koju bi mogle postići dvije odvojene tvrtke. ljude. stočna hrana. To se događa zbog opadanja prosječnih (jediničnih troškova) i produktivnije proizvodnje zbog efikasnije podjele rada i uštede na inputima. Primjer je vanjski. Shawa. Eksternalije (engl. Pozitivna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi posjedovati neko dobro djelomično i zato što drugi posjeduju to dobro. Primjer toga je postotna promjena cijene hrane kao posljedica postotnog povećanja cijene goriva. Externalitäten) su dodatni ili vanjski učinci. externalities. To se događa zbog međusobnog sinergijskog djelovanja i efikasnijeg korištenja resursa. Primjer vanjskih. Riječ je o učincima privatne aktivnosti na tržištu ili državnog djelovanja na treće osobe.

količina mlijeka koja nastaje dodavanjem u obrok mliječne krave jedne dodatne hranidbene jedinice.121. i u hipotezi se tvrdi o nekom odnosu među varijablama. To čini zbog maksimalizacije ukupne korisnosti. Funkcija proizvodnje Grafički prikazi Granična korisnost Granična stopa supstitucije Granični proizvod Granični trošak Hipoteze Indeks koncentracije Indeksi Industrijska potrošnja 124 . Grafički prikaz omogućuje uočavanje osnovnih tendencija i obilježja razvoja neke pojave. 130) Funkcija koja pokazuje maksimalnu količinu proizvoda koju neka tvrtka može proizvesti uz zadanu kombinaciju inputa. do 2010. To je brojčani izraz nejednakosti (koncentracije). dodatna kuglica sladoleda ne donosi jednako zadovoljstvo kao i prva. koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna naučna teorija ili naučni zakon. Primjerice.). Primjerice. to je hipoteza u istraživanju.120.1] Indeksi su relativni brojevi koji pokazuju odnos stanja jedne pojave ili skupine pojava u različitim trenucima vremena ili na različitim mjestima. Količina dobra koju je potrošač spreman žrtvovati da bi dobio jednu dodatnu jedinicu drugog dobra. Primjerice proizvodnja meda od 2006. Korisnost ostvarena potrošnjom jedne dodatne jedinice nekog dobra. Naučna pretpostavka.poslovnog prostora i kamata na kredite. godine u tonama (123. To je okosnica istraživanja. To je količina proizvoda koja se koristi u industriji tijekom razdoblja za proizvodnju proizvoda koji nisu namijenjeni za ljudsku potrošnju. Porast troška koji nastaje zbog proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda. Frekvencija To su sve vrijednosti promatrane pojave koje tvore niz (y1. Što je teorija u znanosti. a broj frekvencija predstavlja dužinu niza. Dodatna proizvodnja koja nastaje dodavanjem jedne dodatne jedinice inputa.y2…yn. postavljena za objašnjenje neke pojave. Iskazuje mjeru nejednakosti dvije pojave i može biti u intervalu [0. 129. Mogu biti bazni i lančani. To su misaoni odgovori na pitanje o problemu – znanstvena pretpostavka koja mora biti provjerljiva. no za analitičke svrhe nužno je utvrditi vrijednost brojčanih pokazatelja. niti za ishranu stoke. Značajka granične korisnosti je da opada s povećanje količina. On je jednak omjeru površine između Lorenzove krivulje i pravca jednakosti (ravnomjerne raspodjele) prema površini trokuta u kome leži ta krivulja.

Pitanja se mogu postavljati bilo usmenim. specifičnih simboličkih sustava koje sudionici izgrađuju u interakciji. uzimanja novca u zajam. dospijeće. rezultati anketnih istraživanja koje je moguće numerički analizirati itd. Dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do smanjenja potražnje za drugim dobrom. statističke metode.Inflacija Ispitivanje Inflacija je povećanje agregatne razine cijena u odnosu na vrijednost novca.).rok. Kvalitativna metodologija jest širok termin koji opisuje istraživanje koje se fokusira na način na koji pojedinci i grupe gledaju i shvaćaju svijet te oblikuju značenje izvan svojih iskustava. To je najraširenija metoda prikupljanja primarnih marketinških informacija. Kamatnjaci se razlikuju po karakteristikama zajma . pa se prema tome i služi podacima koji su izraženi u brojkama (popisi stanovništva. Lančani (verižni) indeksi nastaju tako da se svaki član 125 Komplementi Korisnost Krivulja indiferencije Kvalitativna metodologija Kvantitativna metodologija Lančani indeks . To je skup pristupa. a može se odnositi na količine hrane. metoda i tehnika čija je osnovna karakteristika razumijevanje i interpretacija značenja koja ljudi pridaju različitim predmetima i događajima u osobnim odnosima. Računski postupak kojim se izračunavaju cijene. Kamatnjak je trošak posuđivanja novca. klasifikacije. Kamatnjak je svota kamata plaćenih na jedinicu vremena. Sastoji se od postavljanja pitanja osobama od kojih se podaci prikupljaju. odjeće. likvidnost. Kamatnjak je cijena novca. Pojam inflacije također se može definirati kao pad vrijednosti novca. Brojčana vrijednost koja predstavlja zadovoljstvo koje potrošač dobiva od određene tržišne košare tj. administrativni troškovi. rizik. bilo pismenim putom. mjeren dolarima na posuđeni dolar (dolar uzet u zajam godinu dana). Izokvanta Kalkulacija Kamatnjak Krivulja koja povezuje sve moguće kombinacije inputa za koje je razina proizvodnje jednaka. Kamata je izvršena isplata za upotrebu novca. To je skup pristupa. Istraživanje tržišta (problemski Odnosi se uglavnom na jednokratna istraživanja koja se orijentirana istraživanja) provode radi rješavanja postojećeg problema i razumijevanja tržišnih zbivanja. od kombinacije jedne ili više roba. Ljudi plaćaju za mogućnost pozajmljivanja novca. Iskazuje se u postotku. metoda i tehnika koji obuhvaćaju numeričke. te jedinstvenog društvenog konteksta kao cjeline (holistički pristup). obuće ili stanarine koju potrošač kupuje svaki mjesec Krivulja koja odražava sve kombinacije tržišnih košara koje potrošaču osiguravaju jednaku razinu zadovoljstava.

se pojavljuje ako postoje kvalificirani radnici koji su voljni raditi po nadnicama koje prevladavaju. omjer nezaposlenih osoba i radne snage. ali ne mogu naći uposlenje. Tržište sa samo jednim prodavačem. odnosno. tvrtki. Tržište na koje poduzeća mogu slobodno ući. Lorenzova krivulja Lorenzova krivulja je krivulja koncentracije. Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno sposobnim stanovništvom se smatraju osobe između 16 i 65 godina). u ekonomskim terminima. svako proizvodi vlastitu marku ili verziju diferenciranog proizvoda. a relativnom nezaposlenošću nazivamo stopu nezaposlenosti. aktivnog stanovništva prema dohotku. poljoprivrednih gospodarstava prema veličini obradive površine i sličnih veličina) i vrijednosti koje ispunjavaju uvjet da se mogu zbrajati. baze se mijenjaju. Dakle. To je skup detaljnih istraživačkih metoda i tehnika pomoću kojih se prikupljaju podaci. Primjer u industriji poljoprivrednih inputa proizvođač mineralnih gnojiva. te općenitijim filozofijama na kojima se temelje sakupljanje i analiza podataka. a zatim pomnoži sa 100. To je najčešći slučaj kada se pojavljuje država kao kupac. 126 Ljudska potrošnja Makroekonomija Metodologija Mikroekonomija Monopol Monopolistička konkurencija Monopson Nezaposlenost . Ovaj podatak ne obuhvaća količine proizvoda utrošenih za industrijsku proizvodnju alkoholnih pića i stočnu hranu i proizvodnju ostalih neprehrambenih proizvoda. Nezaposlenost. kamatnjaci. inflacija. nezaposlene osobe su starije od 16 godina. predstavlja grafički prikaz rasporeda (distribucije) jednog obilježja nekog skupa jedinica (npr. mjeriti i kvantitativno izraziti. pa se ti indeksi zovu indeksi s promjenjivom bazom. Apsolutnom nezaposlenošću nazivamo točan broj nezaposlenih osoba. Pri tome se radnom snagom smatra zbroj zaposlenih i nezaposlenih osoba. To su količine koje ulaze na tržište u originalnom ili prerađenom stanju. ali su bez posla. nezaposlenost. radnika i ulagača) kao i tržištima koja se sastoje od tih jedinica. sposobne i voljne raditi i aktivno traže posao. Grana ekonomije koja se bavi analizom agregatnih ekonomskih varijabli kao što su stopa rasta nacionalnog proizvoda.vremenskog niza podijeli s prethodnim članom. Ona obuhvaća količine hrane dostupne stanovništvu za potrošnju tijekom određenog razdoblja. Grana ekonomije koja se bavi analizom ponašanja pojedinačnih ekonomskih jedinica (potrošača. skup zaposlenih radnika prema zaradama. Tržište sa samo jednim kupcem.

Nominalna cijena Normativna analiza Apsolutna cijena nekog dobra. ali stvara monopolsku situaciju na tržištu. odnosno u stvarnim uvjetima potrošnje). Početne zalihe su neiskorištene i pohranjene količine proizvoda koje postoje prvi dan u određenom razdoblju. PDV. nekorigirana za inflaciju. Sastoji se od određenog broja pitanja koja služe ispitivaču da vodi intervju u zadanom smjeru. stoljeća. Tu na strani ponude dominira manji broj poduzeća koji proizvode najveći dio nekog proizvoda. Do danas se proširio na oko 60 zemalja širom svijeta. Prva ga je uvela Francuska 1958. Treba li smanjiti stopu PDV-a? Tržište sa samo nekoliko prodavača. Trošak koji proizlazi iz propuštenih prilika kad tvrtka svoje resurse upotrijebi u neku drugu svrhu. Pokusi u marketinškim istraživanjima se provode ili u laboratoriju (npr. Ubrzo se proširio na ostale zemlje Europske unije. Analiza koja razmatra kakve bi trebale biti veze između uzroka i posljedica. odnosno smanjivanje utjecaja oscilacija pojave. kušanje i ocjenjivanje novog proizvoda u umjetnim. prijevoza. Uključuje vrijednosni sud. Od razvijenih zemalja ga 127 Oligopol Oportunitetni trošak Početne zalihe Podsjetnik za intervju Pokus Poljoprivredni gubici Pomični prosjek Ponuda Porez na dodanu vrijednost . Stoga često dolazi do sporazumijevanja u području cijena. Gubici se javljaju tijekom skladištenja. Instrument koji se koristi kod provedbe dubinskih intervjua (ako je sugovornik jedna osoba) ili grupnih intervjua (razgovor s grupom ljudi). strogo kontroliranim uvjetima) ili na terenu (npr. godine. punim imenom porez na dodanu vrijednost je suvremeni oblik oporezivanja potrošnje i njegovo širenje je započelo šezdesetih godina 20. kušanje i ocjenjivanje određenog novog proizvoda u kućanstvu. a potječu iz prethodnog(ih) razdoblja. Najčešće se procjenjuju. Pokus predstavlja namjerno izazivanje određene pojave da bi se ta pojava mogla opažati i/ili mjeriti. prerade. što umanjuje rizike. pakiranja i sortiranja. godine. Obzirom da su resursi oskudni njihova upotreba u određenu svrhu žrtvuje korištenje u neku drugu svrhu. Najčešće se koriste trogodišnji pomični prosjeci Količina dobra koju su proizvođači voljni prodati pri određenoj cijeni. Gubici su količine proizvoda koje se izgube tijekom poljoprivrednih radova na polju i na tržištu. a zatim i Finska 1964. Predstavlja "izglađivanje" vremenske serije. Ovi proizvodi mogu biti domaćeg podrijetla ili mogu biti uvozni proizvodi.

Utvrđuje činjenično stanje. PDV je svefazni porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno prodajnog ciklusa. Npr. Pozitivna analiza Pozitivna mrežna eksternalija Praćenje tržišta (kontinuirana Ono predstavlja stalno. padajući. Mogu biti rastući. Obično se prikupljaju kad nisu dostupni sekundarni podaci ili su ti podaci zastarjeli odnosno nedostatni za rješavanje postojećeg problema. Postoji tri čimbenika proizvodnje (inputa) u ekonomskoj teoriji: zemlja. Potražnja Potrošnja po stanovniku Količina dobra koju su potrošači spremni kupiti pri određenoj cijeni. Isto kao i proizvodni input Proizvodni rizici u poljoprivredi posljedica su utjecaja 128 Primarni podaci Prinosi na opseg Profit Proizvodni input Proizvodni output Proizvodni resursi Proizvodni rizik . Price taker (preuzimatelj cijena) Tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene pa uzima tržišne cijene kao zadane. konstantni. rad i kapital. robe i usluge koje tvrtka koristi da bi proizvela odgovarajuće outpute. Razlika ukupnog prihoda i ukupnog troška. Analiza koja opisuje stvarne veze između uzroka i posljedica. Pri izračunu potrošnje po stanovniku ne uzima se u obzir turistička potrošnja. Outputi su robe i usluge koje se ili troše ili koriste za dalju proizvodnju. poljoprivredno gospodarstvo koje proizvodi kukuruz nalazi se na tržištu s velikim brojem drugih ponuđača. Primjer je snobovski efekt. S nedovoljno velikim udjelom na tržištu ne može utjecati monopsonski na cijenu. Ona pokazuje prosječnu potrošnju po stanovniku tijekom određenog razdoblja.nemaju jedino Australija i SAD. Oni obuhvaćaju podatke dobivene istraživanjima koje se provode radi rješavanja konkretnog tržišnog problema različitim kvalitativnim ili kvantitativnim tehnikama. Kako će porast cijene nafte utjecati na zaposlenost? Količina potražnje neke osobe raste pod utjecajem rasta kupovine drugih potrošača. ali samo za iznos dodane vrijednosti. kontinuirano prikupljanje podataka. Izračunava se dijeljenjem količine proizvoda namijenjene za ljudsku potrošnju s brojem stanovnika. Stopa kojom raste proizvodnja ako proporcionalno povećavamo količine inputa. a istraživanja) služi sagledavanju vlastitog položaja i općih kretanja na tržištu koje pomaže u donošenju odluka vezanih uz poslovanje poduzeća/gospodarstva. Inputi su čimbenici proizvodnje (resursi).

ali i štetočinje u obliku biljnih ili životinjskih bolesti. Tumači se kao prosječni godišnji porast ili pad koji bilježi promatrana pojava u analiziranom razdoblju. Iskazuje se postotno. S time u vezi. One odgovaraju promjeni zaliha tijekom razdoblja. EU) za određeno vremensko razdoblje. akcije ili situacije. To su vremenske neprilike kao npr. Promatranje odnosno opažanje predstavlja uočavanje i bilježenje činjenica i događaja vezanih uz relevantne ljude. To su podaci koji su već prikupljeni i zabilježeni u drugim istraživanjima i za druge svrhe.nepovoljnih faktora koji se vrlo teško mogu kontrolirati i izbjeći. On pokazuje u kojoj Proizvodnja Promatranje Promjene zaliha Raspoložive količine Ravnotežna cijena Realna cijena Sekundarni podaci Standardna greška Stočna hrana Stopa promjene Stupanj samodostatnosti 129 . tuča. Cijena korigirana za inflaciju. Ti podaci su povijesni i prikupljaju se istraživanjem za stolom (eng. odnosno omjer standardne greške i prosjeka frekvencija pomnoženih sa 100. odnosno bez kontakta s ispitanicima ili subjektima istraživanja. To je količine proizvoda utrošene za izravnu hranidbu stoke na farmi i industrijsku proizvodnju stočne hrane. bilance nude informacije o parametrima kao što su domaća proizvodnja. vanjsko-trgovinska razmjena. kalendarsku ili proizvodnu godinu. To je prosječno odstupanje empirijskih vrijednosti od trend vrijednosti (d= Y–Yc). Proizvodno-potrošne bilance One prikazuju stanje i razvoj ponude i potrošnje hrane unutar jedne zemlje ili jednog geografskog područja (npr. potrošnja po stanovniku te stupanj samodostatnosti. Kod ovog načina prikupljanja podataka osobe čije ponašanje se prati ne sudjeluju izravno u istraživanju (ne postavljaju im se pitanja). umanjeni za izvozne količine tijekom određenog razdoblja. ekstremno niske ili visoke temperature. desk research).rad. Cijena pri kojoj je količina ponude jednaka količini potražnje. a izračunavaju se kao razlika završnih i početnih zaliha. Raspoložive količine su definirane kao ukupni resursi (proizvodnja + uvoz). mraz. domaća potrošnja. To je omjer između domaće proizvodnje i domaće potrošnje (proizvodnja/domaća potrošnja x 100). Proces kombiniranja i transformiranja inputa (zemlja. Češće se koristi relativna standardna greška (koeficijent varijacije trenda) koja je relativna mjera reprezentativnosti.kapital) u cilju stvaranja outputa (proizvoda). nedovoljne ili preobilne kišne padaline.

Primjer je trošak goriva koji se povećava s povećanjem proizvodnje. dok vrijednost iznad 100 označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze. populacije (osnovnog skupa) koji će biti podvrgnut istraživanju. Teorija koja proučava kako potrošači raspoređuju dohotke na različita dobra i usluge kako bi maksimalizirali svoje blagostanje. to znači proizvodnja ne pokriva potrošnju. Tendencija na slobodnim tržištima pri kojoj se cijena mijenja sve dok se tržište ne uravnoteži.mjeri "domaća proizvodnja" pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude. To je dinamička srednja vrijednost. kubni …. Jedna tržišna košara može biti preferirana u odnosu na drugu koja sadrži različitu kombinaciju. Ukupni troškovi su ukupni novčani izdaci potrebni da se proizvede određena količina proizvoda. Ukupni troškovi su zbroj svih troškova koji nastaju u jednom obračunskom razdoblju jedne tvrtke. Prihod ćemo dobiti ako količine prodanih proizvoda. Primjer je porast cijene teletine koji dovodi do rasta potražnje janjetine. odnosno podskup. Osoba koja ulaže vlastita ili posuđena novčana ili materijalna sredstva u određene projekte za koje smatra da će mu osigurati profit.) Tržišna košara je popis određenih količina jednog ili više dobara. Skup kupaca i prodavatelja koji međusobnim djelovanjem određuju cijenu proizvoda i usluga. odnosno linija koja se najbolje prilagođava originalnim podacima iz vremenskog niza. brojčani dio i izvor podataka. Postoje pravolinijski (linearni) i krivolinijski trendovi (kvadratni. Tabeliranje Teorija ponašanja potrošača Trend Tržišna košara Tržišni mehanizam Tržište Ukupan prihod Ukupan trošak Ulagač Uzorak Varijabilni trošak 130 . osnovni smjer kretanja neke pojave. Supstituti Dva dobra kod kojih porast cijene jednog dobra dovodi do porasta potražnje drugog dobra. broj tablice. Uzorak predstavlja dio. tekstualni dio. Svaka tablica mora imati naslov. Ukupni je prihod financijski izraz vrijednosti realiziranog outputa projekta. roba i usluga pomnožimo s njima pripadajućim cijenama. životinje i industriju). Ako je iznos ispod 100. Postupak svrstavanja grupiranih prikupljenih statističkih podataka u tablice. Trošak koji se mijenja s zajedno s promjenom razine proizvodnje.

y2…yn. Te zalihe u isto vrijeme predstavljaju početne zalihe za sljedeće razdoblje. Tri temeljne značajke znanosti su općenitost. Sve vrijednosti promatrane pojave koje tvore niz zovu se frekvencije (y1. metoda i preciznost. ali nakon neke točke dodatno povećanje prinosa postaje sve manje i manje. Primjer je gnojidba mineralnim gnojivom. (lat. dodatni output biti sve manji i manji. graničnih Načelo koje kaže da će s povećanje upotrebe određenog inputa uz ostale fiksne inpute. a ujedno i djelatnost kojom stječemo takva znanja. Zakon opadajućih prinosa Završne zalihe Znanost Znanstvena metoda 131 .Vjerojatnost Vremenski niz Ukazuje na šansu da se određeni događaj desi. Sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja kako bi se spoznale zakonitosti. «Znanost je vječno traženje znanja i istine». Povećanjem količina gnojiva povećavaju se i prinosi poljoprivredne kulture. scientia. grč.) niza. Završne zalije su količine proizvoda koje su uskladištene na posljednji dan u analiziranom razdoblju. a broj frekvencija predstavlja dužinu niza. To je skup kronološki uređenih vrijednosti pojave u određenom vremenskom rasponu. načela i karakteristike zbivanja u društvu i prirodi. Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemoloških načela logičkih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost primjenjuje u praksi znanstveno-istraživačke djelatnosti. epistéme) jest «skup svih metodološki stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu».

Doktorsku disertaciju pod naslovom "Promjenjivost proizvođačkih cijena glavnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj" brani 19. razvitak ruralnih područja uključivši agroturizam. Oženjen i otac kćeri. sc.Životopisi autora Prof. stručnim. u redovitom roku. 07. Chania. godine i to na agroekonomski smjer. Zamjenik je predstojnika Zavoda za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nositelj je predmeta Osnove agroekonomike i Uvod u makroekonomiku na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta te Ekonomika agroekompleksa na Doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede. godine“. Od 14. Iz područja International Agricultural Policy and Development boravi 1991. Nastavnik je i na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. gdje pohađa osnovnu a srednju elektrotehničku školu završava u Odžaku. studenog 1989. Diplomirao je godine 1983. razvojnim i drugim projektima. Godine 1984. čiji je Europskog društva agrarnih ekonomista.hr/lista-radova?autor=122334 132 . Greece. Koautor je knjige –monografije „Jalžabet između prošlosti i budućnosti – stotinu četrdeset godina u životu jednog sela“. godine u International Center for Advanced Mediterranean Agronomic Studies. rujna 2000. cijene i cjenovna politika u poljoprivredi. a objavio je mnoštvo znanstvenih i stručnih radova. dr. profesor je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim. godine u Potočanima. godine. Magistarski rad naslova "Radna snaga i zaposlenost na seljačkim gospodarstvima SR Hrvatske". Koautor je sveučilišne knjige „Poljoprivreda Hrvatske do 1990. godine. 2011. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib.. Član je i jedan od utemeljitelja Hrvatskog agroekonomskog društva. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Agronomski fakultet) upisuje se 1979. upisuje postdiplomski studij iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu. kolovoza 1960. Ivo Grgić je rođen 16.irb. uposlen je u Institutu za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni interes je zaposlenost na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Od godine 1984. obranio je 29.

rujna 1967.. Područje istraživanja i znanstveno-nastavnog rada Ramone Franić je ekonomika poljoprivrede. godine i to na agroekonomski smjer. samostalno ili u koautorstvu objavila veći broj znanstvenih radova i održala brojna predavanja na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. agrarna i ruralna politika. Tijekom reforme studija prema načelima Bolonjskog procesa. Ramona Franić je rođena 1. gdje završava osnovnu i srednju ekonomsku školu. godine u izvanrednog profesora.Prof. u okviru kojega je pripremila magistarski rad i doktorsku disertaciju.hr/lista-radova?autor=215824 133 . godine u Zagrebu. Godine 2004. tijela državne uprave. Sudjelovala je u brojnim domaćim i međunarodnim studijama i projektima iz područja agrarne politike i ekonomike poljoprivrede pod pokroviteljstvom ministarstava. Znanstveno-istraživački rad Ramone Franić započinje 1991. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu upisuje se 1986. kreirala je sadržaj nekoliko nastavnih predmeta/modula i danas je koordinator predmeta Agrarna i ruralna politika 1 i Zakonodavstvo u agrobiznisu na preddiplomskom. a iste godine upisuje postdiplomski studij na istom fakultetu. birana je u znanstveno-nastavno zvanje docent. dr. Diplomirala je godine 1990. Agrarna i ruralna politika 2 i Europska unijaZajednička poljoprivredna politika na diplomskom studiju te Instrumenti agrarne i ruralne politike na poslijediplomskom doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede. Od samog početka rada na Agronomskom fakultetu intenzivno sudjeluje u provođenju nastavnih aktivnosti iz područja ekonomike poljoprivrede.irb. a 2008. domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih organizacija. godine kada se zapošljava kao znanstveni novak na Zavodu za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib. sc.

Sudjelovala je u četiri međunarodna projekta (EU projekti i projekt financiran od strane USAIDa) kao partner . kao istraživač ili voditelj projekata. godine 5 mjeseci na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Bologni. Nositelj je jednog modula na preddiplomskom studiju (Tržište u agrobiznisu). Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib. u svojstvu znanstvenog novaka. Aktivno govori engleski. godine radi na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ministarstva poljoprivrede.irb. diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. godine je bila na stručnom tromjesečnom boravku u Stuttgartu (Sveučilište Hohenheim). U Zagrebu je završila XV gimnaziju s odličnim uspjehom. Sudjelovala je na većem broju znanstvenih i stručnih projekata iz područja ekonomike poljoprivrede. srpnja 2005. Italija. sc. Do danas je objavila više znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu. godine.hr/lista-radova?autor=245190 134 . sc. u Banjoj Luci gdje je završila osnovnu školu i dva razreda srednje škole. te mentor dva magistarska rada na Sveučilištu u Bologni. U znanstvenom radu dr. a 2005. 2000. dva na diplomskom studiju (Regionalni marketing i Ruralni turizam) i dva modula na doktorskom studiju (Tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i Marketing u agrobiznisu) te sudjeluje u izvođenju nastave na još 3 prediplomska modula. dr. a sudjelovala je kao član povjerenstva u još nekoliko radova. Član je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista. Marija Cerjak je usmjerena na područje tržišta i marketinga u agrobiznisu.Prof.koordinator za Hrvatsku. Tijekom studija je u više navrata odlazila na usavršavanje u inozemstvo. te je sudjelovala na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. odnosno tržišta i marketinga u poljoprivredi financiranih od strane Ministarstva znanosti. kolovoza 1975. posebice na istraživanje tržišta i ponašanje potrošača. Od lipnja 1998. te pasivno francuski jezik. Godine 1998. studenog 2006. Sudjelovala je u međunarodnim ljetnim školama na temu marketinga i managementa. magistrirala 2001. te kao suradnik na nekoliko međunarodnih projekata. te doktorirala 20. 2002. Radman) rođena je 22. njemački i talijanski jezik. godine. Od početka zaposlenja sudjeluje u izvođenju vježbi na predmetima Marketing u poljoprivredi i Marketing poljoprivrednih proizvoda. obrazovanja i športa. godine je provela 5 mjeseci na Sveučilištu BOKU u Beču. U zvanje docenta izabrana je 15. Bila je voditelj jednog magistarskog rada te član povjerenstva još tri magistarska rada na Agronomskom fakultetu. Zavodu za marketing u poljoprivredi. Tijekom dosadašnjeg rada bila je mentor 9 diplomskih /završnih radova. Marija Cerjak (rođ. šumarstva i vodnog gospodarstva i lokalne samouprave.

na modulima Agrarna i ruralna politika 1 i Zakonodavstvo u agrobiznisu. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib. koji se izvodi od akademske godine 2007. godine i Prvu gimnaziju 1998. projektima i skupovima. Ornella Mikuš. Diplomirala je 2004. rujna 1979. Znanstveni interes je za područje agrarne i ruralne politike. Članica je upravnog odbora Hrvatskog agroekonomskog društva. te diplomskom studiju Agrobiznis i ruralni razvitak. godine. Italiji i Poljskoj. gdje je završila Prvu osnovnu školu 1994.hr/lista-radova?autor=265324 135 . na Zavodu za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju (današnji Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj) kao asistentica. na temu „Ocjenjivanje ruralne konkurentnosti kao podloga kreiranja politike ruralnog razvoja“ i u travnju iste godine postaje viša asistentica. Znanstveno i stručno se usavršava u Hrvatskoj.irb. sc./2008. Također asistira u nastavi na međusveučilišnom studiju Mediteranska poljoprivreda u Splitu. djevojački Kumrić.Dr. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. poljoprivrednih odnosa i politike Europske unije. Nakon svih položenih ispita na magistarskom studiju upisala je treću godinu Poslijediplomskog doktorskog studija „Ekonomika poljoprivrede“. na modulima Agrarna i ruralna politika 2 i Europska unija – Zajednička poljoprivredna politika. okolišne politike i ruralne i regionalne konkurentnosti. Asistira u nastavi na preddiplomskom studiju Agrarna ekonomika. Doktorirala je u siječnju 2010. ruralnog razvoja. znanstvenim i stručnim istraživanjima. godine u Varaždinu. rođena je 9. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim. u okviru čega objavljuje mnoge radove. Iste godine upisala je Poslijediplomski magistratski studij iz ekonomike poljoprivrede i zaposlila se na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

teorije odlučivanja i poslovanja tvrtki iz agrobiznisa. Član je Hrvatskog agroekonomskog društva. Kao autor i suautor objavljuje veći broj radova u domaćim i stranim znanstveno-stručnim časopisima. upisuje studij Agrarna ekonomika na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao 10. svibnja 1976. Suradnik je u nastavi na tri modula na preddiplomskim i dva modula na diplomskim studijima Agronomskog fakulteta. travanja 2010. g. rođen je 4. Po završetku studija zapošljava se u Podravskoj banci gdje radi do 2004.). svibnja 2000. lipnja 2008. u Koprivnici gdje i danas prebiva.irb.hr/lista-radova?autor=278896 136 . Titulu doktora znanosti stječe 01. g obranom magistarskog rada: „Primjena modela realnih opcija u poslovnom odlučivanju na primjeru maslinarstva“. obranom doktorske disertacije naslova Višekriterijsko odlučivanje u poredbenoj analizi sustava proizvodnje kupine. kad prelazi na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva u svojstvu znanstvenog novaka.Dr. U 2007. godini završava MBA specijalistički studij Poslovno upravljanja u agrobiznisu.). Sudjeluje na stručnim i znanstvenim skupovima u sklopu kojih višekratno izlaže rezultate istraživanja./96. Akademske godine 1995. Osnovnu školu završio je u Rasinji (1990. Suautor je većeg broja studija izvodljivosti u poljoprivredi i agrobiznisu. U znanstvenom radu obrađuje teme iz područja menadžmenta. Stručno se usavršava na Sveučilištu u Hohenheimu i na Poljoprivrednom fakultetu u Mariboru. Poslijediplomski znanstveni studij Ekonomika poljoprivrede završava 12. Lari Hadelan. opću gimnaziju u Koprivnici (1994. sc. Oženjen je i ima jedno dijete. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib.

Do danas je objavila više znanstvenih i stručnih radova. U Otočcu je završila Opću gimnaziju s odličnim uspjehom. Član je Europskog udruženja agrarnih ekonomista i Hrvatskog agroekonomskog društva. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib. Magistarski rad pod nazivom ¨Utjecaj zemljopisnih oznaka na konkurentnost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda . te aktivno sudjelovala na međunarodnim i domaćim skupovima.očekivanja proizvođača-¨ brani 2010. g. i 2011. godine provela 1 mjesec na Sveučilištu BOKU u Beču.irb. U više navrata usavršavala se u inozemstvu. Primjena marketinga i inovacija u agrobiznisu). Znanstveni istraživački rad usmjeren je na područje marketinga poljoprivrednih proizvoda i tržište poljodjelskih proizvoda. a 2007. Od 2010. gdje je završila osnovnu i srednju školu. Željka Mesić rođena je 1979. je tajnica Udruge Klaster proizvoda hrvatskog sela i strukovnog udruženja Hrvatskog agroekonomskog društva.g. zapošljava na Zavodu za Marketing u poljoprivredi. g. gdje se 2005. pa je tako 2006. Osnove agroekonomike. g. Ruralni turizam. godine 1 mjesec na Sveučilištu u Debrecenu. Izravna prodaja i prerada na obiteljskom gospodarstvu.hr/lista-radova?autor= 302696 137 . Na Agronomskom fakultetu sudjeluje u nastavi iz više predmeta (Tržište u agrobiznisu.Mr. u Otočcu. sc. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 2004.

Beč. Akademske godine 1997/98 upisala je jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. godine radi kao asistentica na Agronomskom fakultetu.. soc. Ruralna i urbana sociologija. koji završava u rujnu 2004. gdje je završila osnovnu školu (1993. Hrvatska znanstvena bibliografija https://bib. Kao suradnica radi na pet predmeta/modula diplomskog studija Agrobiznis i ruralni razvoj i više preddiplomskih studija: Ruralna sociologija. Daljnje školovanje nastavlja na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na poslijediplomskom studiju Ekonomika poljoprivrede na kojem je apsolvirala. Sudjelovala je na stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. U znanstvenom radu obrađuje teme uglavnom iz područja ruralne sociologije i socijalne ekologije. Od 2004. U suautorstvu je objavila određeni broj radova u znanstvenim časopisima.) i II. na Zavodu za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju (danas Zavod za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj) gdje i danas radi.Nataša Bokan. u Zagrebu.irb. rođena je 1978. Ruralni razvitak.hr/lista-radova?autor=263280 138 . prof. Članica je Hrvatskog sociološkog društva i Hrvatskog agroekonomskog društva. Stručno se usavršavala na Sveučilištu u Hohenheimu i BOKU. Socioekonomske i rodne analize i Osnove agroekonomike. opću gimnaziju (1997). te je po otvaranju novog Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije 2007/08 upisala isti.

u redovitom roku na diplomskom studiju Agrobiznis i ruralni razvitak. sektorska analiza i razvitak ruralnih područja . Završni rad naslova "Agroturistička ponuda Grada Zagreba i okolice". Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva. svibnja 2011. rujna 1986. Suradnica je u nastavi na modulima Osnove agroekonomike i Uvod u makroekonomiku na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta. Diplomski rad pod naslovom "Kvaliteta života u ruralnom prostoru sa stanovišta žitelja – primjer grada Zagreba" brani 05. Znanstveni interes je makroekonomija poljoprivrede. asistentica je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. je rođena 16. Na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje se 2005. godine u Slavonskom Brodu. godine. Diplomirala je u srpnju 2010. srpnja 2010. obranila je 03. Hrvatska znanstvena bibliografija http://bib.Magdalena Zrakić. Osnovnu školu i opću gimnaziju pohađa u Ivanić Gradu. mag. Sudjelovala je na stručnim i znanstvenima projektima i objavila radove iz područja znanstvenog interesa. godine i to na studij agrarne ekonomike.hr/lista-radova?autor= 329224 139 . Godine 2011.ing. Od 02. upisuje poslijediplomski doktorski studij iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu. godine. srpnja 2008.agr.irb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful