KREIMIR MIAK

Hira Ratan Manek ivi od sunca. Ne u nekakvom tamo pjesnikom smislu, ve doslovno. I dobro mu je. Tako kae i mi mu vjerujemo. tovie, rado bi i nas poastio tanjurom svjee suneve energije!

ira Ratan Manek (a takoer i Hirachand) 69godinji je strojarski inenjer iz june indijske drave Kerala. Po emu je taj gospodin toliko poseban? Samo po tome to se hrani suncem. Njegova supruga Vimla Hirachand ovako je za vijesti ABC-a opisala njegovu tehniku: "Svaku veer jedan sat gleda u sunce bez treptanja. To mu je glavna hrana. Povremeno pije kavu ili aj." Hira Ratan Manek do sada je nekoliko puta dopustio da ga pregleda nacionalna i meunarodna zajednica lijenika. Meunarodni tim sainjen od 21 doktora u

Ahembadabadu (Gujarat, Indija) je promatrao Hira Ratan Maneka 411 dana tijekom 2000. i 2001. godine. Dobrovoljci su ga nadgledali 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino to je unosio u sebe bila je voda. I suneve zrake. Nakon uzbuenja koje je izazvalo otkrie u Ahmadabadu. Hira Ratan Manek je pozvan na Thomas Jefferson University i State University of Penn u Philadelphiji u SAD-u. Kad je bio u Americi prvi puta, pod nadzorom je postio 109 dana. Sto je zavrilo 27. listopada 2001. Promatrana je i ispitivana njegova mrenica, pinealna lijezda (ili epifiza) te mozak, a snimljeno je i 700 fotografija tih organa. Neki rezultati su pokazali da se sive stanice u Manekovom mozgu obnavljaju. Istraivai su izvijestili da su neuroni

aktivni, da ne umiru te da je lijezda epifiza poveana, i ne smanjuje se (kao to bi trebala kod dobi iznad 50 godina). IZVJETAJ ENDOKRINOLOGA Meunarodni tim sainjen od 21 doktora u Ahembadabadu promatrao je Hira Ratan Maneka 411 dana tijekom kojih se hranio samo suncem Dr. Navneet Shah, endokrinolog iz SAD, u srpnju 2001. zapisao je: "Gospodin Hira Ratan Manek 14. veljae 2001. uspjeno je zavrio post koji je trajao 411 dana, a zapoeo 1. sijenja 2000. Konzumirao je prokuhanu vodu svakog dona izmeu 11 i 16 sati, i nikakvu drugu tekuinu niti ikakvu hranu ili injekcije. Bio je potpuno izoliran i pod strogim nadzorom. Medicinske provjere: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izluivanje urina, teina itd., a relevantni, hematoloki i biokemijski (temeljni i nekoliko sloenijih) provoeni su periodino (mjeseno ili svakih 14 dana.). ECG je mjeren redovito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od lijenika ope prakse, fiziara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovito ga je i periodino pregledavao od prvog dana posta. Osim to je izgubio 19 kilograma (u prva tri mjeseca, nakon toga daljnjeg gubitka teine nije bilo) i to su mu se blago smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nema drugih medicinskih abnormalnosti, to je zapanjujujue. ak su i mentalne funkcije i funkcije mozga potpuno normalne jedva da ima ikakvih nalaza vrijednih spomena. Stolicu je prestao imati nakon 16. dana posta, a proizvodnja urina se odrava na oko 600 do 800 kubinih

centimetara. eer u krvi je 60 do 90. Nema acetona. Svi drugi parametri su normalni." Zanimljiv je i sljedei podatak koji je dr. Shah zabiljeio: Pinealna lijezda kod ovjeka je veliine 6x8 mm. Prema C.T- skenu & MRI skenu, njegova je poveana te je veliine 8x11 mm. Ljudi koji ne jedu najprije potroe mast, pa proteine, te ubrzo postanu beivotni, zlovoljni, letargini i razdraljivi, razmiljanje postaje sve slabije, a nakon 8 do 10 tjedana slijedi smrt. Koja je tajna varijabla kod Hira Ratan Maneka ula u tu energetsku matematiku? Po njemu, nita tajanstveno, tek svakodnevna suneva svjetlost. Osim to se zna da su mozak i um najmoniji recipijenti u ljudskom tijelu, te da su mrenica i pinealna lijezda (epifiza, tree oko ili sjedite due po Reneu Descartesu) opremljeni fotoreceptornim stanicama (te se mogu smatrati fotosenzitivnim organima), iz perspektive suvremene znanosti Manek predstavlja neobjanjiv fenomen. Zna se da postoji put od mrenice do hipotolomusa (zove se relinohipotalamini trakt) koji dovodi informaciju o ciklusima tome i svjetla u hipotolamus, od kuda putuju kroz pinealni ivac do pinealne lijezde. Ovi impulsi sprjeavaju proizvodnju melatonina, a kad stanu (po noi ili mraku kad svjetlo vie ne stimulira hipotolamus), oslobaa se melatonin.

Pineona lijezda ili tree oko je stoga fotoosjetljiv organ i vaan mjera vremena za ovjekovo tijelo. Znanstvenici nagaaju da se moda ovdje djelomino dogaa neistraeni proces sinteze energije i transformacije suneve energije, emu u prilog ide injenica da je Manekova pinealna lijezda poveana. HRM- FENOMEN I NASA Hira Ratan Manek ne jede od 1995. - barem ne u tradicionalnom znaenju te rijei. Po njemu, to nije nita posebno: veliki riiji su to radili, a Manek tvrdi da osobno u Indiji poznaje barem 17 ljudi koji pet ili vie godina nisu uzeli hranu. Neki nisu jeli ak 20 i vie godina Zbog svega toga i NASA je pozvala Maneka na prouavanje. 130 dana je ivio pod strogim nadzorom dok u srpnju 2002. godine znanstvenici NASA-e u izvjetaju nisu potvrdili da je Manek zaista to vrijeme preivio samo na vodi i suncu. Amerika svemirska agencija se nada da bi ta tehnika mogla biti korisna kako bi se na buduim svemirskim letovima rijeio problem skladitenja i odravanja hrane. U prijevodu - nadaju se da bi se astronauti budunosti mogli hraniti sunevim svjetlom. Amerikanci, kao poznati ljubitelji kratica, tu su pojavu nazvali HRM-fenomenom, po inicijalima njegova imena, te pokrenuli HRMprojekt koji se bavi pitanjem kako preivjeti samo od energije sunca.

TKO JE MANEK Hira Ratan Manek je roen 1937. u jainskoj obitelji (jainizam je jedna od indijskih religija), koja se 1900. naselila u Calicutu (grad u sjevernom dijelu drave Kerala u jugozapadnoj Indiji, jo se zove i Kozhikode). Vodio je uspjean biznis vezan uz brodarsku industriju. Za sunevu energiju se zainteresirao nakon sluajnog susreta s Mirom Bai, poznatijom po imenu Majka, koja je vodila poznatu duhovnu organizaciju u Aurobindo Ashramu. Ona mi je nagovijestila da bih trebao otkriti tajnu suneve energije za dobrobit ljudi. Tada mi je bilo 25 godina i bio sam strojarski inenjer. Tek nakon trideset godina uzeo sam njenu primjedbu za ozbiljno, zatvorio svoj posao i bacio se na temeljito itanje. Poetnu inspiraciju naao sam u nainu ivota gospodara Mahavira (vrhovno boanstvo jainistike religije) i mantri Gajatri (najpoznatija indijska manira, posveena Suncu)" Shvativi beskorisnost materijalistikog ivota napustio je materijalistiki svijet. Prouivi sve dostupne materijale o osobama poput Mahavira te principe mantre Gajatri i drugih (koje se spominju u epu Ramayani) shvatio je da ovjek moe kroz oi od Sunca primiti dovoljno energije za prehranu tijela i punjenje mozga, te da se u tom procesu izlijee sve mentalne i fizike bolesti. Prema novinama Hindustan Times, H Manekovo odustajanje od hrane poelo je 1992. godine.

1995. godine krenuo je na hodoae na Himalaje, a kad se vratio potpuno je prestao jesti. Danas nema nita osim neto odjee, a svoje vrijeme posveuje svjetskom miru i maksimumu sree za ljude, putujui uokolo i pokazujui ljudim kako da se oslobode fizikih bolesti i kontroliraju pohlepu, elje i bijes. Kako bi to znanje proirio do to veeg broja ljudi, ve godinama se preputa viemjesenim istraivanjima timova znanstvenika. STARA SUNEVA ZNANOST Moda fenomen i nije nov. Poznati indijski jogi Yogananda (umro 1952 u Los Angelesu) u svojoj knjizi "Autobiografija jogija" intervjuirao je puno svetaca i mistika kako bi otkrio tajnu njihova nejedenja hrane. est je odgovor bio da u njih kroz tajna vrata ulazi suneva energija i stie do medulle oblongate u mozgu (produljena lena modina, vano kriite ivaca). Nisu odali tajnu pa je to znanje ostalo izgubljeno za puk. Sve do danas. Po Maneku, suneva znanost uputit e ovjeanstvo u novom smjeru i rijeiti mnoge bolesti dananjeg drutva - fizike, emocionalne, mentalne ili duhovne. To je buenje stare znanosti, zaboravljene prakse koju se u davna vremena prakticiralo svuda po svijetu. U razliitim dijelova Indije poznata je kao Surya Namaskar ili Pozdrav Suncu.

Mrenica i pinealna lijezda opremljeni su fotoreceptornim stanicama te se mogu smatrati fotosenzitivnim organima Slina praksa postojala je i u Grkoj, u Egiptu su je zvali helioterapijom, a poznavali su je i ameriki narodi koji su ivjeli u dananjem Brazilu, Meksiku i Peruu: Tu su vjetinu prakticirale Inke, iji i sam naziv znai sunce, a primjere predstavljaju ljeilita u hramovima sunca u Mau Piuu u Peruu. Drevni spisi pronaeni na vrhovima planina opisuju kako nagomilati energiju iz Sunca. Kako bi dobili energiju, domoroci su imali obiaj sunati se stojei na suncu dva sata i izlaui maksimum dijelova tijela nakon ega danima nisu trebali jesti hranu. Rijeima samog Maneka: Mantra Gajatri u sebi sadri znanost. Sastoji se od manje od 24 rijei. Mantra je znanstvena formula koju moramo primijeniti. Svaka mantra sadri skrivenu znanost, to nije rije u kojoj se krije udo ili iznenaenje, niti ita udesno. Radi se samo o znanosti. Ako se potrudite shvatiti tu znanost, svi nai problemi su rijeeni. Ja ivim bez hrane, ali to nije udo, to moete postii i vi. Ja nisam jedini. Samo sam iskoristio sunevu energiju i metodom pokuaja i pogreke uspio sam se ponovno roditi Ne tvrdim da je to moje otkrie, to je preporod. U stara vremena to se radilo ne samo u Indiji nego i u Egiptu, Kini pa ak i u Junoj Americi, u Peruu, Brazilu, Meksiku. Zaboravili smo kako se to radi, to je prouzroilo dananju krizu ljudskoga roda Uostalom, znanstvena je injenica, kae Manek, da bez Sunca nema ivota - svaki pokret svakog stvorenja dogaa se zahvaljujui Suncu, ba kao i razni vidovi elektrine energije, magnetizma, vjetra - direktno ili indirektno svi oni potiu od sunca.

TO SE LIJEI Manek smatra kako do brojnih ljudskih kriza dolazi zbog toga to se ne koristi suneva energija. Prvu veliku krizu ine mentalna napetost i brige, nedostatak samopouzdanja i negativno razmiljanje, strah, bijes, iziritiranost, pohlepa, neprijateljstvo i nedostatak suosjeanja. Sve su to bolesti uma koje, po Maneku, moemo prevladati koritenjem suneve energije. Tako bi svaki od nas mogao postati bolji ovjek i pridonijeti svjetskom miru. Nakon psihosomatskih poremeaja, sljedeu krizu predstavljaju fizike bolesti i konano duhovna neukost. Sa starenjem postajemo rtve gerijatrijskih oboljenja poput Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti. Mnogi pate od slabog imuniteta ili nemamo dovoljno energije da ivimo iz dana u dan. Sve te tegobe mogue je prevladati uzimanjem energije direktno od sunca i tako postii mentalno, fiziko i duhovno zdravlje. BRAINUTER Manek tvrdi da nas je priroda opremila superkompjutorom mozgom. Za mozak je skovao izraz "brainutor'' (brain+computer) jer je moniji od najmonijeg raunala. Zbog njega svaka osoba ima nesluene moi i mnogobrojne talente. Te uroene moi programirane su u dijelu mozga koji je uglavnom uspavan i kojega ne koristimo. Medicinska znanost, podsjea Manek, slae se da koristimo tek 57% mozga, te da su samo najbriljantniji umovi, poput Alberta Einsteina, koristili oko 32% svoga mozga. "Kad bismo mogli koristiti neaktivni dio mozga, kad bi na mozak radio optimalnim kapacitetom, svi nai problemi na ovome svijetu i u ivotu poslije

smrti bili bi rijeeni. elite li biti miroljubiva osoba morate to iskoristiti. Mogue je aktivirati ljudski mozak i izvui nae uroene sposobnosti. Tada bi se svatko od nas mogao uzdii do razine Krista, Rame, Krine, ive... Imamo preduvjete i moi, ali ne znamo kako to uiniti. S pomou suneve energije to je mogue. Prema mantri Gajatri, moramo prigrlili suneve zrake u ovo fiziko tijelo i dopustiti da se nataloe. Kako se poveava koliina suneve energije, tijelo postaje spremite suneve enegije. Kad se tijelo napuni sunevom energijom, ljudski mozak se rasvijetli i aktivira. Tada postajete nadovjek, superiorno bie. Atma se brzo uzdie na razinu paratme. Postajete sam svoj gospodar." Drugim rijeima, postajemo holistiko bie, a za to nam je potreban holistiki izvor energijeSunce. Suneva energija moe ui u mozak samo kroz jedan organ, a to je oko - sloeni organ sainjen od 5 milijardi dijelova (vie od svemirske letjelice koja ima oko 6-7 milijuna dijelova). Iz toga se, tvrdi Manek, moe naslutiti kapacitet ljudskog oka. KADA GLEDATI U SUNCE Danas se ne preporua gledanje u sunce jer se smatra da se moe oslijepiti, a ne preporua se ni boravak na suncu zbog straha od raka koe, ali Manek to smatra nepotrebnom histerijom i paranojom. to smo dalje od prirode sve je vea mogunost da nas zadese svakakve bolesti, ime se, po Maneku, automatski potpomau globalne korporacije. Pogreno je kriviti sunce za rak koe, ali treba kriviti nain kako ga koristimo. Preko dana ga treba izbjegavati, ali kad mu se izlae, to treba inili bez krema.

Ako znoj mora izai, neka izae. A ako se maemo kremama, onda u nae tijelo ulaze razne kemikalije. Sunce treba primati jedan sat nakon izlaska i jedan sat prije zalaska jer se u tom razdoblju ne izlaemo infra-crvenim i UVzrakama. Iznimka je zima, jer je UV-indeks tijekom cijele zime na 2, to znai da je sigurno gledati u sunce i u neko drugo doba dana. Po Maneku, gledanje u sunce ima jo jedan blagotvoran uinak jer se na taj nain opskrbljujemo vitaminom D kao i vitaminom A, koji je jedini vitamin potreban oku i neophodan za njegovo zdravlje. RECEPT Hira Ratan Manek kae: "Postupak je jednostavan. Kad sunce izae, ili kad zalazi, stojimo bosi na zemlji. Na zemlji nesmije biti trave, cementa ili betona, samo zemlja. Prvi dan treba otvorenim oima gledati sunce, ali ne dulje od 10 sekundi. To moe trajati 5,6,7,8 ili 9 sekundi, ali nikada vie od 10. Smijete treptati. Nije nuno da oi budu nepomine. Moete gledati sunce kao i svaki drugi predmet ili pojavu. Najuinkovitije je to svakoga dana izvoditi u isto vrijeme i na istome mjestu. Sljedeeg dana gledajte sunce 20 sekundi, 10 sekundi dulje. Zapamtite, ne 10 minuta nego 10 sekundi! Trei dan 30 sekundi, i tako svaki sljedei dan 10 sekundi dulje gledajte u sunce. Suneva energija se postupno taloi u hipotalamusu, izmeu mozga i oiju. Na kraju 10. dana gledat ete u sunce 100 sekundi. Smijete treptati, Hira Ratan Manek ne jede od 1995, te tvrdi da osobno u Indiji poznaje barem 17 ljudi koji pet ili vie godina nisu uzeli hranu, a neki nisu jeli

ak vie od 20 godina nije potrebno da oi budu mirne. Intenzitet televizora je puno jai od intenziteta izlazeeg sunca. Ako moete sigurno gledati TV, onda moete i izlazee ili zalazee sunce. Imajte komponentu vjere da vam suneve zrake koje vam stiu u oi donose neizmjernu dobrobit i da vam nee natetiti. To e vam dati ranije, bre i bolje rezultate. No, rezultati e stii i bez komponente vjere, samo e trajati neto due. Trebate biti oprezni i polagano puniti trakt sunevom energijom. Ovo je sloenije nego raunalo koje koristite. Tko uri, gubi. Ne pokuavajte ubrzati postupak. Kornjaa je bra od zeca. Moete poeti s dvije sekunde i svaki dan dodati nekoliko sekundi. Za otprilike tri mjeseca moete dosei 10 do 12 minuta gledanja u sunce. Koliina energije koja proe kroz ljudsko oko tijekom ta tri mjeseca varira od osobe do osobe. Mozak upija sunevu energiju i puni se jednako kao mobitel i ostali aparati. U svakodnevnom ivotu nisu potrebne nikakve restrikcije. Nemojte postiti, uivajte u hrani. Glad e sama nestati, hrana e ostaviti vas, ne morate vi nju. Niti molitva nije obvezna. Kao mjeru predostronosti neka vam lijenik povremeno ispita oi, tako da stvar bude sigurna i sa znanstvene toke gledita. Osim toga, moete kupiti suneve ploice (po cijeni do 2 dolara) koje pokazuju koliinu ultraljubiaste i infracrvene radijacije. Nema potrebe za kupovanjem skupog (500 dolara) fotosenzometra. Ako vam se obrazi zagriju, prestanite gledati Koristite zdravi razum."

NAKON TRI MJESECA Matematika kae da e se nakon 3 mjeseca gledanje protegnuti na 15 minuta. to kae Hira Ratan Manek? Ako moete gledati televiziju tri sata, sigurno moete 15 minuta gledati u sunce. Nakon tri do tri i pol mjeseca vjebanja, osoba koja je gledala u sunce osloboena je svih mentalnih poremeaja. Svi psihosomatski poremeaji nestaju. Snaga volje koja prije nije postojala, koja je bila neaktivna, budi se iz sna. Osoba ima vie samopouzdanja, razmilja pozitivno. Bijes, pouda, tuga, ljubomora i ostali osjeaji nestaju! Sebinost nestaje. Osjeate preputanje i vjeru u Boga. Kad postignete takvo stanje uma nestaje i strah od smrti. Kad nestane strah od smrti nastaje savrena ravnotea uma u svakoj ivotnoj situaciji. Postanete neustraivi i pozitivni. Kad imate u sebi ove dobre elemente ne uznemirujete druga ljudska bia. Dakle, kad se dostigne 15 minuta gledanja u sunce (nakon 3 mjeseca), suneva energija ili suneve zrake koje prolaze kroz ljudsko oko pune podruje hipotalamusa, koji je put iza mrenice koji vodi do ljudskog mozga. Kad mozak prima tu energiju tim putem, aktivira se brainutor. Jedan od uroenih softverskih programa mozga poinje raditi. Tada shvaamo da smo drugaija osoba, bez mentalnih tenzija i briga, sa samopouzdanjem se suoavamo s problemima ivota; vie ne mislimo negativno, ve samo pozitivne misli; vie se ne bojimo; psihoze iezavaju, kao i sve bolesti uma. Na kraju nestaje i duhovno neznanje. Nakon tri mjeseca gledanja, duhovno znamo odgovore. To je balans uma - u poziciji smo da donosimo osobne odgovore ispravne odgovore jer je nae razmiljanje uzrok najveeg broja kriza, a sunevo svjetlo definitivno nas rjeava mentalnih bolesti. Suneva energija koju primamo nee nam tetiti. Ona nam ini dobro. Dok gledate u

sunce moete moliti bilo koju molitvu, najvaniji je dobar i pozitivan stav prema suncu. Kad nakon otprilike 6 mjeseci dosegnete 20 minuta gledanja u sunce, sve vae fizike bolesti su pod kontrolom i nestaju. Izmeu 70 i 80% energije sintetizirane iz hrane troi mozak, i to kao gorivo za napetosti i brige. S nestankom mentalnih tenzija, mozak ne treba istu koliinu energije kao prije. Kako nastavljate s gledanjem u sunce i kako se smanjuju vae napetosti, smanjuje se i unos hrane. Kad dostignete 30 minuta neprekidnog gledanja u Sunce, bit ete osloboeni fizikih bolesti -jer e do tada sve boje sunca stii kroz oko do vaeg mozga. SVE BOJE SUNCA Po Maneku, do fizikog ozdravljenja dolazi zato to mozak regulira tok boje prane tako da on bude primjeren odreenim organima. Princip je slian kao pri terapiji bojama u kojoj se koriste solariji, kristali, obojene boce, obojeno kamenje iz prirode ili dragulji, jer svi oni koriste sunevu energiju: Suneva znanost je stara praksa koju se u davna vremena prakticiralo svuda po svijetu, a moe rijeiti mnoge bolesti dananjeg drutva -fizike, emocionalne, mentalne ili duhovne "Svi nai unutarnji organi, srce, plua, jetra, bubrezi ovise o duginim bojama u sunevim zrakama. Ako je neki unutarnji organ bolestan, razlog je nedostatak odreene boje sunevog spektra. Kad tijelo primi tu boju bol nestane. Ovaj se postupak ve dugo koristi u holistikoj medicini. Mnogi od vas su moda uli ili itali o vodi u raznobojnim aama koje nekoliko

sati stoje na suncu. Ta voda se zatim koristi kao lijek za razna oboljenja. To je terapija bojama. Jedan solarij postoji u Indiji, dva u Francuskoj, a uskoro e se otvoriti i jedan u SAD-u. Radi se o krutoj platformi na visini od 30 metara

na kojoj se nalazi 7 staklenih kabina s duginim bojama. Svaka boja ima svoju svrhu. Na primjer, za lijeenje oboljenja bubrega potrebna nam je crvena boja, dakle ulazite u crvenu kabinu. Srcu treba uta, jetri zelena boja. Platforma se cijeli dan okree oko sunca. Osoba u kabini e biti izlijeena od bolesti od koje boluje. To je terapija suncem. Kad se gleda u sunce suneve zrake ulaze u oi bez posrednika. Mozak ih rasporeuje po svim dijelovima tijela prema potrebi, pa ste bez posrednika izlijeeni od svih bolesti. I to je jedna od naih uroenih moi: Unutar 6 mjeseci postajete svoj vlastiti gospodar." NESTANAK GLADI Kako se nastavlja s gledanjem u sunce, suneva energija vie se ne koristi za mentalne popravke ili fizike bolesti, ve joj se poveava stupanj skladitenja u tijelu: "Sedam i pol mjeseci i 35 minuta gledanja u sunce - tada

vrlo opipljivo prestaje glad. Smanjuje se unos hrane. Nitko ne mora jesti vie nego to osjeaj gladi zahtijeva. Glad dolazi jer je potrebna energije, a ne nuno hrana. Hrana je i sama proizvod suneve energije tako da je koristimo iz druge ruke. Takoer, dok je konzumiramo iz druge ruke, unosimo i puno toksinog materijala. Nakon 6 mjeseci gledanja u Sunce uzimamo je u izvornom obliku - direktno iz Sunca. Poslije osam mjeseci glad skoro potpuno nestaje - ili za 9 mjeseci (ili 44 minute gledanja) za lijenog ili slabijeg uenika ili onoga bez vjere. Glad nestaje zauvijek, a nestaju i svi mehanizmi povezani s glau, kao to su aroma, udnja ili bol od gladi. Nema apetita za hranom, a energetske razine su na najviem nivou." To je trenutak kada treba prestati gledati u Sunce. Suneva znanost zabranjuje daljnje gledanje nakon devet mjeseci ili 44 minute, radi toga da se ne bi ozlijedilo oko: Kad prestanemo gledati tijelo e se isprazniti, to znai da ga trebamo opet napuniti. Punjenje e trajati samo est dana. Moramo poeti bosi hodati po goloj zemlji 45 minuta dnevno. Iskljuivo relaksirano. Ne treba ii ivahno niti trati. Prikladno je bilo koje doba kad je toplije i kad sunce pada na vae tijelo. Kad hodate bosi vaa se pinealna lijezda u centru mozga zvanom epifiza ili tree oko, aktivira. Tu lijezdu, koja je oduvijek bila poznata kao sjedite due, predstavlja noni palac. Prije 25 godina smatralo ju se nekorisnom, ali danas je postala vana za istraivanje, a u novije je vrijeme o njoj objavljeno skoro 18 tisua dokumenta. Epifiza ima na krajevima one ivce. Preostala 4 prsta takoer predstavljaju

lijezde - hipofizu, hipotalamus, talamus i amigdalu. Amigdala je u zadnje 2 godine dobila znaaj u medicinskim istraivanjima. To je jezgra suneve energije ili kozmike energije i igra vanu ulogu u fotosintezi suneve svjetlosti koja u mozak dolazi kroz oi. Kad hodate bosi, teina vaeg tijela stimulira svih tih pet lijezda. To je pojaano toplinom zemlje i sunevom pranom koja pada na glavu. Sve akre su u mozgu, a ne na kimi. Sve to stvara magnetsko polje te se tijelo i mozak puni energijom sunca. NAKON JEDNE GODINE Hodajte 45 minuta dnevno, kae Hira Ratan Manek, i sve manje e vam trebati hrana. A nakon jedne godine takvog ponovnog punjenja ako budete zadovoljni napretkom, moete prestati hodati bosi: Nekoliko minuta suneve energije koje na vas padne jednom u tri ili etiri dana bit e dovoljna. Na nastavite hodati bosi ako elite ojaati imunoloki sustav ili ako elite poveati svoju inteligenciju ili memoriju. Mozak e se sve vie aktivirati i epifiza e postajati sve aktivnija. Ta lijezda ima odreene psihike funkcije. Pomou nje moemo razviti psihike vjetine poput telepatije, gledanja na daljinu ili stvaranja naeg tijela simultano na raznim mjestima. Ako sunevom energijom aktivirate mozak, sigurno ete doivjeti prosvjetljenje. Moi ete itati prolost, budunost i sadanjost. U sadanjosti - a radi budunosti - Hira Ratan Maneka dao je svoje vrijeme i svoje tijelo za promatranja i eksperimente u cilju

znanstvene potvrde onog to se naziva HRM-fenomenom ili soktrnom jogom. Kako stvar radi i zato mu ne treba hrana? Znanstveno objanjenje jo ne postoji. No svi se slau da je mozak sloeni organ o kojem ne znamo puno. Za znatieljne Hira Ratan Manek preporua ove knjige: Light medicine of the future (Jacob Lieberman) i The Healing Sun: Sunlight and Health bi the 21st Century (Richard Hobday). Suneva joga izvorno je bila duhovna praksa. Po Maneku, danas je znanstvena praksa. Tempora, mores. No Manekova poruka stane u tri rijei: To moe svatko. Hira Ratan Manek ve danas nije jedini koji se hrani zurenjem u sunce. Koliko je njemu poznato danas postoji ve vie od tri tisue ljudi u Brazilu Australiji, Njemakoj koji se hrane suncem, a spominju se i brojke od 25000 ljudi. Kad rezultati postanu ponovljivi; tehnika e postati znanstvena. Manekov je cilj i elja napraviti ovjeanstvo istinski neovisnim, a to postajemo kad - uz pomo brainutora kojega treba probuditi - rijeimo mentalne, fizike i duhovne probleme. Je li zaista mogue da poput biljaka ivimo iskljuivo od sunca i vode? Znamo da nije. Zato je Hira Ratan Manek fenomen i zato sada vojska znanstvenika razbija nad njime glavu, traei od njega da im kae kako to radi. On jednostavno gleda ravno u sunce. Sto je toliko teko u tome za shvatiti?

SOLARNA JOGA Kad su u 19. stoljeu britanske okupacione vlasti u Indiji zabiljeile postojanje jogija koji su navodno imali vie stotina godina, poelo je istraivanje fenomena fantastino starih ljudi. Prialo se da je dio tih ljudi poznavao jednu od najuvanijih tajni svih vremena - solarnu jogu, odnosno nain kako se fiziko tijelo moe pomladiti izravnim upijanjem suneve energije preko oiju. Sredinom prolog stoljea, stanoviti je Swami Viudananda pred skupom znanstvenika oivio mrtvog vrapca, tako da je osobitom leom u njegovo oko usmjerio sunevu zraku. Iako je vrabac ivio svega 1 sat, gotovo da nema zapadnog autora koji se ne poziva na ovaj fenomen kada je u pitanju tajna solarne joge. Razvijena je teorija o tome da je mogue ivjeti samo od suneve energije, zato to je razlika u strukturi klorofila iz biljaka i hemoglobina iz ljudske krvi neznatna. One koji su ovladali moima manipulacije sunevom svjetlou nazvali su "onima koji se hrane Bojom manom". Zabiljeeno je da je nizozemski tim lijenika 30 dana ispitivao Prahlada anija, asketa iz savezne drave Maharatre, koji je u izolaciju stavljen bez hrane i vode. Ipak, veina solarnih jogija nisu podvrgavani rigoroznim znanstvenim testovima. Najpoznatiji od njih je svakako lutajui svetac Sun-jogi Umaankara, ovjek koji se dan-danas bez problema kree himalajskim visovima pjeice i gotovo bez ikakve odjee, ak i pri temperaturama od -20 stupnjeva Celzijusa. Iako satima gleda u Sunce i iz njega, kako kae, crpi energiju, lijenici su ustanovili da su

njegove oi sasvim zdrave. Oni koji ga poznaju kau da ima nadnaravne moi u koje spada i inedia, potpuno viemjeseno gladovanje bez ikakvih posljedica za organizam.

Znanost o svjetlosti je most izmeu znanosti, intuitivne spoznaje, zdravlja i osobnog razvoja. Jer svjetlost je temeljni sastojak iz kojeg nastaje i razvija se sav ivot. A bolesti i zdravlje bia, kao to su smatrali znanstvenici i istraivai o kojim e biti rijei, rezultat su njegove mogunosti ili nemogunosti da uzimaju i koriste svjetlo. LEO LINE

nanost o svjetlosti u isto vrijeme je prastara i potpuno nova. Dugo je trebalo da opet ponemo shvaati jednostavnu istinu da smo dio okolia, stvoreni da s njime izmjenjujemo energiju i da ivimo od njega. Taj poredak, koji postoji od nastanka ivota, zaboravili smo kad smo poeli usavravati prirodu kako bi nam bilo udobnije. U tom "redizajniranju" tehnoloki smo napredovali, kretali smo se sve bre, sve smo lake komunicirali, produili smo

ivotni vijek. No, tehnologija je poela uzimati i svoj danak, barem kad je rije o zdravlju. Na sve sloenije naine poeli smo lijeiti razliite simptome, stvarajui pritom druge bolesti, esto zaboravljajui da je zdravlje zapravo komunikacija, a bolest odsutnost komunikacije. Na um, tijelo i duh s okolinom komuniciraju izmjenom tvari kroz hranu, vodu i razne vrste zraenja. A najvei dio komunikacije odvija se kroz neobian, a opet tako svakodnevni medij - svjetlost.

SVJETLOST ANTIKE Stari Egipani, Rimljani, Grci i druge velike civilizacije Staroga vijeka u velikoj su mjeri koristile svjetlo u medicini. Egipatski su znanstvenici bili prvi koji su za lijeenje koristili odreene boje, tj. odreeni dio spektra. Grci su prvi dokumentirali teoriju i praksu solarne terapije. Helio-polis, grki Grad sunca, bio je slavan po svojim hramovima za lijeenje u kojima se sunevo svjetlo lomilo na spektralne komponte

(tj. boje), a svaka od njih koritena je za odreeni medicinski problem. Ocem helio-terapije smatra se Herodota, grkog znanstvenika iz 2. stoljea koji je zapisao da je izlaganje suncu neophodno za osobe ije zdravlje treba popraviti, kao i za one koji trebaju dobiti na teini, no izvjesno je da je spoznaja o ljekovitim svojstvima suneva svjetla mnogo starija. Stari Grci su izlaganje suncu nazvali "heliosis" - helioza, po bogu Sunca Heliosu. Grki znanstvenik Soranus iz Efesa (oko 110.g) preporuivao je heliozu za kronine bolesti kao to su epilepsija, paraliza, krvarenje, bolesti jednjaka, elefantiaza, bolesti mokranog mjehura i debljina. Kombinirao je sunanje s razliitim oblicima hidroterapije, kao to su kupanje u prirodnim izvorima ili moru. Grki kirurg Antilus, koji je ivio oko 300. godine, takoer je u svojim zapisima opisao terapiju suncem. I Rimljani su vjerovali u iscjeljujuu mo sunca. Uklapala se u njihov sustav vjere u preventivnu medicinu, koji je bio rairen uglavnom zbog toga to je u Rimu manjkalo lijenika. Veina njih bili su iz Grke ili iz Male Azije jer su se Rimljani nerado odluivali za tu profesiju, niti je ona bila cijenjena. Zbog toga su se oslanjali na higijenu, vjebanje i sunanje kao preventivu. Rimski znanstvenik Plinije stariji (23.-79. g.), veliki kritiar lijenika svoga doba, opisao je sunanje kao najbolju od svih dobrobiti koje ovjek moe sam za sebe uiniti, te se sunao svakoga dana, nakon laganog ruka i poslije hladne kupke. Rimski filozof Kornelije Celzus preporuivao je izlaganje suncu slabim

ljudima, kao i predebelima ili onima koji pate od vodene bolesti. U svom radu "O medicini" Celzus kae da suncu treba izlagati nadute dijelove, ali ne predugo u sluaju kad bolesnik dobije groznicu. Veliki arapski znanstvenik i filozof Ibn Sina ili Avicena (980.-1037.) preporuivao je sunanje za astmu i iijas, kao i za nadutost, otekline i vodenu bolest. U slavnom djelu "Kanon medicine" Ibn Sina je opisao i razliite naine sunanja na morskom pijesku. S padom Rima i usponom kranstva terapija suncem je nestala. U Rimu i Grkoj bila je povezana s oboavanjem boga Sunca a rani krani svim su se sredstvima borili protiv poganskih kultova Sunca i oboavanja Sunca u bilom kojem obliku. Tako je i znanje o iscjeljujuim moima sunca nestalo iz kolektivne svijesti. Mrani Srednji vijek opravdao je svoje ime i suneva terapija gotovo je potpuno zaboravljena preko tisuu godina. Egipatski su znanstvenici bili prvi koji su za lijeenje koristili odreene boje, tj. odreeni dio spektra, a Grci su prvi dokumentirali teoriju i praksu solarne terapije PONOVNO OTKRIVANJE STARE ZNANOSTI Tek su u 19. stoljeu brojni znanstvenici diljem svijeta opet spoznali iscjeliteljsku mo sunca. Terapija sunanjem koristila se u rasponu od jednostavne upale do paralize i tuberkuloze. U modernoj znanstvenoj literaturi prvi zapisi o utjecaju

suneva svjetla na ovjeka nalaze se u knjizi "Makrobiotika" koju je 1796. napisao autor Hufeland. On je primijetio da ljudi kojima je uskraena suneva svjetlost postaju blijedi, apatini i konano izgube svu svoju ivotnu energiju. Do nekoliko znaajnih proboja dolo je 1870-tih, kad su lijenici koji su u terapiji koristili direktnu sunevu svjetlost obratili panju na boje kao dijelove spektra te na njihove specifine efekte. General Augustus J. Pleasanton je 1876. u knjizi "Blue and Sun-Lights" zapisao da kvaliteta, koliina i veliina groa znaajno raste ako ga se uzgaja u posebnim staklenicima u kojima su se ploe plavog stakla izmjenjivale s ploama obinog stakla. Takoer je uoio da plava svjetlost djeluje iscjeljujue na ivotinje i ljude. Ustanovio je da plava svjetlost stimulira lijezde, ivani sustav te organe za izluivanje, kako kod ljudi tako i kod ivotinja. Tijela je smatrao ivim energetskim sustavima (kako ih opisuje i orijentalna medicina) koji ravnoteu odravaju pomou sunca. SVJETLOSNI EKSPERIMENTI Godine 1877. britanski znanstvenici dr. Arthur Downes i Thomas Blunt izveli su nizove eksperimenata kako bi utvrdili ima li svjetlo ikakav utjecaj, dobar ili lo, na razvoj bakterija i drugih organizama. Otkrili su da svjetlost (a pogotovo plavi i ljubiasti dio spektra) ima antibakterijski efekt. Te je godine objavljena

i knjiga dr. Setha Pancoasta "Plava i crvena svjetla". Pancoast je bio vrlo ugledni znanstvenik koji je sunevu svjetlost proputao kroz filtre ploe od crvenog i plavog stakla - da bi ubrzao ili usporio ivani sustav i tako u tijelu stvorio ravnoteu. Godine 1878. dr. Edwin Babbit objavio je knjigu "Principi svjetla i boje" koja je poprilino iznenadila medicinsku profesiju. Babbit ne samo da je tretirao pacijente filtriranom sunevom svjetlou, ve je razvio, naprave koje su filtere u boji kom-

plavu boju, Babbit je kombinirao puno razliitih nijansi i tako proirio mogunosti lijeenja. Njegove rezultate mnogi su smatrali udnima jer je uspjeno lijeio i najupornije bolesti.

bi drugi kirurzi amputirali i nikad nije izgubio pacijenta zbog tetanusa ili gangrene. Auguste Rollier (1874.-1954.) jo je jedno veliko ime u povijesti helioterapije. On je sunevu svjetlost poeo koristiti 1903. godine, godinu dana nakon Bernharda, na svojim pacijentima u klinici u Leysinu, u vicarskoj. Rollier je bio pionir lijeenja tuberkuloze sunanjem. Preferirao je sunanje cijelog tijela, s namjerom da ojaa obrambene moi organizma, dok je Bernhard sunevu svjetlost primjenjivao lokalno. Dinsah P.Ghadiali je razvio sustav SpektroChrome, kojim je tijelo direktno tretirao bojama No, ponekad se dogaalo da nekim pacijentima nije bilo bolje, tj. slabo su napredovali na suncu u Alpama, ali zato im je napredak bio brz kad se sunanje kombiniralo s kupanjem u moru i obratno. Sir Henry Gauvin (1878.1945.) koristio je kupanje u moru u klinici na junoj obali Engleske i pomogao organiziranju prvog kanadskog solarija za bolesnike od tuberkuloze na otoku Vancouver u Britanskoj Kolumbiji. Vjerovao je da je tretman suncem, posebno kod tuberkuloze, uinkovitiji kad se uvjeti stalno mijenjaju, te da je jug Engleske dobar za to zbog promjenjivog vremena i blizine mora. Ustanovio je da, iako pacijenti izlaui se suncu u unutranjosti tijekom ranog ljeta brzo napreduju, u jednom trenutku stignu do toke kada vie nema progresa. Tada trebaju otii na morsku obalu, u drukije uvje-

Dr. Oskar Bernhard otkrio je da suneva svjetlost pomae zacjeljivanju rana pa je tijekom Prvog svjetskog rata u njemakim vojnim bolnicama od amputacije uspio sauvati ozbiljno ozlijeene udove i nikad nije izgubio pacijenta zbog tetanusa ili gangrene binirale s prirodnom i umjetnom svjetlou. Jedna od njegovih naprava, zvana Chromo Disk, koristila se posebnim filtrima, a usmjeravalo ju se na podruja tijela koja se eljelo tretirati. Osim toga je razvio "solarne eliksire" na nain da je obasjavao vodu sunevim svjetlom, a potom ju filtrirao kroz posebne Chromo-lee. Po njemu, takva je voda imala znaajan iscjeljujui uinak. U sklopu mnogih terapija bojom i danas se koriste solarne tinkture. Dok je Pancoast za lijeenje koristio crvenu i

THOMAS BLUNT Otkrio je da svjetlost djeluje antibakterijski SVJETLOST U PRVOM SVJETSKOM RATU Meu pionire istraivanja uinaka suneve svjetlosti ubraja se i dr. Oskar Bernhard (1861.-1939.), vicarski lijenik koji je otkrio da suneva svjetlost pomae zacjeljivanju rana. Svojim spoznajama naao je alosnu iru primjenu na ranjenicima tijekom Prvog svjetskog rata, kad je sluio u njemakim vojnim bolnicama. Na zahtjev Odjela za zdravlje 14. njemakog armijskog korpusa organizirao je solarnu kliniku u Kindersolbadu. Potom su solarne bolnice organizirane i u Durheimu, za ranjene i bolesne vojnike iz cijele njemake vojske. Tijekom rata uvrstio je svoju reputaciju helioterapeuta jer je od amputacije uspio sauvati ozbiljno ozlijeene udove koje

te. Potom je dolazilo do vidljivog i znaajnog napretka. Sir Henry Gauvin je primijetio da je svaki od njegovih pacijenata drugaije reagirao na terapiju suncem, te da su, ak i individualno, postojale varijacije unutar godinjih doba, tovie i unutar dana. No, kasno proljee i rano ljeto pokazali su se kao vrijeme najveeg napretka u ozdravljivanju. Kao i drugi helioterapeuti, i Gouvin je smatrao da jutarnje sunce ima najveu terapeutsku vrijednost. Tri su glavna uspjeha helioterapije koju su prakticirali Bernhard, Rollier i Gauvin: lijeenje i prevencija rahitisa; lijeenje izvanplune tuberkuloze te dezinfekcija i lijeenje rana. Sunce je u tome igralo vanu ulogu, ali nije bilo jedini faktor - ostali su imbenici bili izlaganje istom zraku, ivot bez magle, dima, praine, vjetra i kie, u kombinaciji s dobrom prehranom i dugim razdobljima odmora. Tijekom 1880-tih i 1890-tih otkriveno je da je velik broj bakterija osjetljiv na ultraljubiasto zraenje, pa se taj antibakterijski uinak poeo primjenjivati za dezinfekciju bolnica i operacijskih dvorana, kao i za lijeenje rana, opekotina i infekcija respiratornog sustava. A jedno od najvanijih fototeraputskih otkria, do kojeg je dolo 1890-tih, jest ono da se rahitis, bolest koju su karakterizirale deformacije u razvoju kostiju male djece, moe lijeiti sunevom svjetlou. Isprva se nije znalo zato, ali kasnije je otkriveno da sunce potie stvaranje

vitamina D, sastojka koji je neophodan za apsorpciju kalcija i drugih minerala iz prehrane. SPEKTRO-CHROME Temelje dananje znanosti fototerapije udarili su Dinsah R Ghadiali i dr. Harry Riley Spitler, inspirirani radovima svojih prethodnika. Oni su razvili znanost koritenja boja za dobrobit ljudskog tijela. Dinsah je razvio sustav Spektro-Chrome kojim je tijelo izravno tretirao bojama. Dinsah, koji je roen u Indiji, 1873. prvi se put susreo s teorijama o bojama svojih prethodnika. 23 godine je istraivao taj sustav lijeenja i 1920. utemeljio Institut Spectro-Chrome u kojem je poeo primjenjivati i poduavati druge svojim spoznajama. Godine 1933. izdao je trotomnu enciklopediju Spectro-Chrome Metry Encyclopedia. Smatrao je da se znanost o lijeenju ne bi trebala temeljiti na principu pogodaka i promaaja ve na odreenosti i ponovljivosti matematike. Stoga je panju usmjerio na temeljne kemijske elemente koji ine sva iva bia. Poput Babbita, primijetio je da svaki kemijski element u pobuenom stanju i pod spektroskopom daje drugaije, tono odreene pojaseve svjetla, koji se zovu linijama spektralne emisije ili Fraunhoferovim linijama. One su svojevrsni otisak prsta svakog elementa. Dinsah je otkrio da e element u pobuenom stanju i izloen bijeloj svjetlosti iz svjetla apsorbirati sve frekvencije koje je prethodno emitirao.

Zakljuio je da bi onda i ljudsko tijelo, koje se sastoji od tih elemenata i zrai svjetlo putem aure, takoer apsorbiralo svjetlost. Stoga je prouavao Fraunhoferov spektar za svaki element u tijelu kako bi odredio boju koja u njemu dominira i potom tu boju povezao s odreenom fiziolokom funkcijom. Tako bi odreena boja mogla pomoi u aktivaciji odreenog elementa u tijelu. Dinsah je razvio matematiki precizan set od dvanaest liltara u bojama za sustav lijeenja SpectroChrome. Tih se dvanaest liltara pomou projektora usmjeravalo na eljeni dio tijela. SINTONIKA Nekako u isto vrijeme dr. Harry Riley Spitler krenuo je svojim putem. Doktorirao je 1909. i poeo prouavati rad Babbita i drugih, te je poeo istraivati i kliniki koristiti terapiju svjetlou u sanatoriju kojim je upravljao do 1919. Tada je poeo razmiljati da bi sve te tehnike trebalo koristiti kroz oi. Postigao je dosta pozitivnih rezultata pa je odluio i detaljnije istraiti efekte energije svjetlosti na ive organizme. Tijekom 1923. i 1924. zapoeo je s velikim nizom eksperimenata sa zeevima. Stavljao ili je da ive pod razliitim svjetlosnim uvjetima koje je stvarao pomou filtara ispred njihovih kaveza. Svi ostali parametri, poput hrane i vode, bili su isti za sve grupe. Unutar 3 do 8 mjeseci pokazali su se zapanjujui rezultati. Na zeevima su se poele dogaati svakojake anomalije

- poeli su gubiti dlaku (potpuno ili djelomino), pokazivati simptome trovanja, imali su nenormalnu teinu tijela, probavne probleme, bili su sterilni, dolo je do anomalija u razvoju kostiju i sl. Uzrok tim promjenama bila je neravnotea u autonomnom ivanom i endokrinom sustavu, pa je Spitler nastavio istraivati na koji nain svjetlost utjee na te sustave. Doao je do zakljuka da su dijelovi mozga koji kontroliraju te sustave ujedno povezani s oima, i to najkraim, direktnim i izuzetno organiziranim ivanim putovima. To znai da se ve samom promjenom boje koja ulazi u oi moe naruiti ili uspostaviti ravnotea ivanog sustava. Godine 1927. Spitler je poeo razvijati prvi instrument za emitiranje svjetla u oi. Na temelju svojih sedmogodinjih istraivanja Spitler je postavio temelje znanosti koju je nazvao sintonika (syntonics od rijei syntony - "dovesti u ravnoteu"). Za razliku od svojih prethodnika, Spitler je primjenjivao lijeenje svjetlou kroz oi, a sustav je temeljio na premisi da ljudi na razliite naine procesiraju i koriste svjetla. Nisu ga toliko zanimale boje koje je koristio, ve faktor snage tj. energetski sadraj frekvencija koje odreeni filtar emitira. Tako je razvio 31 kombinaciju filtara, mada je samo 22 stalno koristio. Nakon opsenih istraivanja i klinike prakse, koji su potvrdili uinkovitost sintonike kao terapeutskog orua, Spitler je 1933. utemeljio Koled sintonine optometrije, kao istraivaki i obrazovni centar za svoj rad. Svoje je teze 1941. godine objavio u knjizi "The Syntonic

Principle" Sintonika je definirana kao grana okularne znanosti koja se bavi odabranim koliinama vidljivog spektra. Tako su istraivanja dr. Harryja Rileya Spitlera znanstveno dokazala a su oi zaista "prozori due" Zajedno sa svojim prethodnicima opet nas je podsjetio na zaboravljenu injenicu da smo svi zapravo bia svjetla. Pa, neka bude svjetlost.:: NOBELOVCI FOTOTERAPIJE 1890. godine njemaki znanstvenik i bakteriolog Robert Koch pokazao je da je suneva svjetlost smrtonosna za bakterijeuzronike tuberkuloze, a 1905. dobio je i Nobelovu nagradu za medicinu. Dvije godine ranije dobio ju je i dr. Niels Finsen, Danac koji je takoer istraivao djelovanje sunca na lijeenje tuberkuloze. On je najslavniji pionir terapije svjetlou iz posljednjeg desetljea 19. stoljea. Primijetio je da su tuberkulozne ozljede koe vrlo este tijekom duge norveke zime, ali vrlo rijetke tijekom ljeta. Pretpostavivi da bi nedostatak suneva svjetla mogao biti uzrok ranama, 1892. je poeo koristiti ugljino-elektrine izvore svjetla kako bi lijeio kou ozlijeenu tuberkulozom i koristio crvenu svjetlost kako bi sprijeio stvaranje oiljaka od malih boginja. Godinu dana kasnije napisao je knjigu "Fototerapija" u kojoj je opisao fotokemijske osobine sunca te je utemeljio Institut za lijeenje tuberkuloze svjetlo-

u. Zbog efikasnosti i inovativnosti svoga rada 1903. je dobio Nobelovu nagradu kao prvi ovjek koji je ultraljubiastim zraenjem uspjeno lijeio rane od tuberkuloze koe. Zato ga se danas naziva "ocem fotobiologije" Niels Finsen bio je prvi znanstvenik koji je sunevu svjetlost koristio kao lijek te znanstveno istraivao njegove efekte na ljudsko zdravlje. Napravio je prva istraivanja o utjecaju UVzraka na ive organizme to mu je omoguilo da lijei dvije do tada neizljeive bolesti: velike boginje i tuberkulozu koe. Njegovu terapiju "crvene sobe" kojom je lijeio boginje, prihvatili su lijenici diljem Skandinavije i Europe. Niels Finsen je bio svjestan da je rije tek o ponovnom otkriu, te da su se sline metode koristile u Japanu i Rumunjskoj, i da su ih opisali ak i neki srednjovjekovni znanstvenici.

Uzeto iz: Vizionar, magazin na rubu znanosti, br.3 svibanj 2006.