Sumedin

MEĐUNARODNO POSLOVNO PRAVO

1

Sumedin
PITANJA ZA I DIO ISPITA IZ MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
1. Terminologija međunarodnog poslovnog prava Faktori koji međunarodno poslovno pravo čine složenim su: različita nacionalna prava, nesporazumi oko predmeta ove discipline, složenost izvora prava, neizgrađenost njenog metoda i relativna uslovljenost nacionalnim pravnim porecima. Ona složenost utiče i na nazive ove discipline koji su različiti od zemlje do zemlje. Nabrojat ćemo one najvažnije: - «Internationales Wirtschaftsrecht» (njemačko pravo) – međunarodno privredno pravo. Ova pravo objedinjuje prinudnopravne propise domačeg i međunarodnog karaktera i reguliše ekonomske odnose i poslovne transakcije sa elementom inostranosti. - «Droit international economique», «International Economic Law» - međunarodno ekonomsko pravo: To su pravila međunarodnog javnog prava. Subjekti ove grane prava su države i međunarodne organizacije, predmet je ekonomska razmjena, a metod prinudna regulativa. - «Droit du commerce international», « Low of International Trade» - (pravo međunarodne trgovine) se upotrebljava da bi označilo dispozitivne norme kojima se uređuju imovinski privatnopravni odnosi sa elementom inostranosti. - «International Commercial Law» - međunarodno poslovno pravo koristit ćemo i mi jer: 1. Pojam poslovanja širi je od trgovine 2. Ova disciplina je orjentisana prvenstveno na potrebe preduzeća, a ne na ukupnost odnosa u međunarodnoj razmjeni. 2. Objasnite odnose međunarodnog poslovnog prava sa drugim granama Veoma je važno utvrditi odnose međunarodnog poslovnog prava sa srodnim granama, a to su: 1. Međunarodno javno pravo – MJP 2. Međunarodno privatno pravo – MPP 3. Nacionalno poslovno pravo Subjekti MJP su države i međunarodne organizacije i u međunarodnom pravu priznata im je pravna osobnost. Predmet su različiti odnosi tih subjekata uključujući i ekonomske. Odnos međunarodnog poslovnog prava prema MJP karakterišu: Uslovjenost, djelimična podređenost i upotpunjavanje u funkcionalnom smislu. Predmet MPP su pravila kojima se određuje mjerodavno pravo u slučaju da su za uređivanje istog odnosa sa elementom inostranosti zainteresovane bar dvije države (sukob zakona). Metod kojim se to čini je lokalizacija pravnih odnosa. To znaći da MPP samo određuje čije će pravo biti primjenjeno, ali ne određuje konkretno rješenje sukoba. Pravila kojima MPP upućuje tj. određuje mjerodavno pravo nazivaju se koleziona norme. Pravila međunarodnog poslovnog prava se prije primjenjuju prije rješenja MPP, ali između ove dvije grane postoi odnos funkcionalnog nadopunjavanja. Odnos međunarodnog i državnog (nacionalnog) poslovnog prava je najsloženiji. Postavlja se pitanje da li je međunarodno poslovno pravo nacionalno ili nadnacionalno? Svaka država ima svoje međunarodno poslovno pravo kao zasebnu granu zbog toga što: 1. Svaka država svojim prinudnim propisima uređuje režim vanjskotrgovinskih odnosa i svaka država odlučuje da li će da prihvati norme koje se nameću iz međunarodnih izvora 2. Primjena pravila se vrši na osnovu autoriteta država, a ne sopstvene snage međunarodnog prava tj. međ pravo samo po sebi ne znaći ništa ukoliko nema autoriteta države da provede to pravo. 3. Sankcionisanje povreda pravila međ poslovnog prava, vrši se od strane nadležne države Osobenosti međunarodnog u odnosu na nacionalno pravo: - predmet je karakterističan po elementu inostranost

2

Sumedin
- postoje samostalni specifični izvori - metod koji se primjenjuje je saomsvojan Odnosi međunarodnog poslovnog prava i nacionalnog prava dopunjavaju se na osnovu autonomije volje ili kolezione norme. 3 i 4. Istorijat međunarodnog poslovnog prava - objasnite opšti razvoj prava Nastanak i razvoj međ pos prava je dug i složen proces. Regulativa ekonomski odnosa može biti javnopravna i privatno pravna (govori se o imovinskom odnosu). Imovinsko pravo se razvija pod uticajem tri faktora: Prvu predstavlja specifični predmet i metod (stvarno, obligaciono, mjenično, čekovno, autorsko, pronalazačko pravo). Drugi je uvođenje subjekata kao kriterija razlikovanja grana imovinskog prava (građansko, trgovinsko-poslovno, međunarodno trgovinsko-poslovna pravo). Treću skupinu sačinjavaju subjekti sa elementom inostranosti (MJP, MPP i međ pos pravo) Međ pos pravo predstavlja posljedni izdanak evolucije imovinskopravne oblasti 5 i 6. Objasnite sopstveni istorijski razvoj - objasnite Ius gentium Istorijat međ pos prava je dug i složen proces. On po nekim autorima počinje još u starom vijeku i vezan je za babilonsko i asirsko pravo. Tu se prvenstveno misli na Hamurabijev zakon (donesen između 1958 i 1916 pne). On ne razlikuje građansko i krivično pravo, ali uređuje niz tipičnih trgovačkih poslova uključujuči i one koji imaju međunarodnu dimenziju. U 7 vijeku pne Grci preuzimaju trgovačku dimenziju Feničana na Sredozemlju i dovode do stvaranja instituta međunarodnog trgovačkog prava koji se i dan danas koristi, u nešto savremenijoj formi. Tu se prvenstveno misli na: Phoenus nauticum-pomorski zajam koji u sebe uključuje elemente podjele rizika i dobiti. Drugi primjer je Lex Rhodia de iactu-pravilo o podjeli štete prilikom morskih havarija. Najveći značaj u starom vijeku je imalo rimsko pravo. Do 242 godine pne razvijalo se isključivo pravo građana Rima (Ius civile). Međutim ius civile nije bilo primjenjivano ukoliko bi došlo do sporova između građana Rima i ostalih podanika imperije, nego je stvoreno pravo naroda (ius genitum) kao poseban segment rimskog prava. Nama je veoma važno da kod ius genituma zapazimo slijedeće: - radi se o sporovima sa elementom inostranosti - u to doba subjekti koji su najčešče bili u sporovima su trgovci - pojava «preator peregrinus» neka vrsta sudije, je odlučivao o rješavanju sporova služeći se komparativnim metodama. 7. Objasnite Lex mercatoria Neki autori smatraju da istorija međ pos prava počinje u srednjem vijeku. Srednjovjekovno trgovačko pravo (lex mercatonia) se sastojalo od trgovačkog običaja. Postoji više faktora koji su nametnuli legalizaciju i unifikaciju običaja: 1. Običajni karakter cjelokupnog srednjovjekovnog privatnog prava ( riječ običaj i statut bili su upotrebljivani kao sinonimi) 2. Trgovina a posebno međunarodna zahtjeva jednoobraznost postupaka i pravnu sigurnost tako da su pravna rješenja bila zasnovana na interesima trgovaca i gildi prije nego na definisanoj pravnoj politici 3. Veliki uticaj na jednoobraznost srednjovjekovnog prava imala je opšta saglasnost o običajima pomorske plovidbe naslijeđena još od feničana 4. Četvrti faktor je institucionalne prirode i on kaže da je na kreiranje običaja kao izvor prava u srednjem vijeku najviše imala praksa, unifikacija statuta velikih trgovačkih vašarišta a tek onda na red dolazi uključivanje države u rješavanje pojedinih pitanja međ pos prava

3

Sumedin
5. Peti faktor je podudarnost organizacione strukture trgovačke struke u različitim gradovima i državama. 8. Objasnite pojam nacionalizacije i denacionalizacije regulativa U novom vijeku dolazi do procesa nacionalizacije i denacionalizacije. Nacionalizacija predstavlja proces inkorporiranja Lex mercatonije u common law zakone sa modernizacijom rješenja. Uloga države u rješavanju međunarodnih poslovnih odnosa postaje sve jača i to iz tri razloga: 1. Države posredstvom MPP pokušavaju da privuku u nadležnost svog prava što veći broj ekonomski odnosa sa elementom inostranosti. 2. Svaka država intenzivno reguliše režim spoljne trgovine i na taj način postavlja prinudno pravni okvir za međunarodne transakcije 3. Države se kroz bileteralne i multilaternalne konvencije uključuju u regulativu međunarodnih privatnopravnih operacija. Međutim proces globalizacije sve više čini ulogu države neadekvatnom. Ovo dovodi do procesa denacionalizacije koji se odvija na dva kolosijeka: 1. Jačanje starih i stvaranje novih vladinih i nevladinih organizacija koje za cilj imaju uređenje međunarodnih pravnih odnosa. Ovaj proces se odvija na regionalnom i univerzalnom nivou. Ovdje UN ima poseban značaj. Njegove rezducije sadrže tzv. «soft law» (mekano pravo), koje igra sve veću ulogu u međ pos pravu. Najveća razlika između soft i hard low je što soft law ne izriče sankcije. 2. Drugi način denacionalizacije sastoji se od stvaranja novog transnacionalnog prava međunarodne trgovine kreiranog od strane samih trgovaca (novo lex mercatonia), 9. Objasnite predmet međunarodnog poslovnog prava Predmet jedne grane prava je krug društvenih odnosa koje ona normativno uređuje. Predmet međ pos prava u većoj ili manjoj mjeri predstavlja stvar shvatanja odnosno konvencije, zbog toga što je međ. pos. pravo uslovjeno i ciljem definisanja. Predmet može biti u užem i širem smislu, te može biti generalan i prema institutima. 10. Navedite karakteristike predmeta međunarodnog poslovnog prava Postoji pet ključnih karakteristika predmeta ove grane: 1. Ekonomski, privredni karakter odnosa 2. Dominantna privatnopravna priroda transakcija (subjekti u ovim transakcijama djeluju kao vlasnici i na osnovu autonomije volje, pa čak i ako se radi o javnim subjektima) 3. Postojanje elementa inostranosti (u odnosu su vezane barem dvije države i to svaka na osnovu svoje suverenosti) 4. Pojava privrednih subjekata koji u isto vrijeme djeluju na više nacionalnih tržišta –TNC 5. Funkcionalna i suštinska veza ekonomske transakcije sa kogentnim režimom ekonomskih odnosa sa inostranstvom (ta veza postoji sa deviznim režimom). 11. Navedite sadržaj predmeta međunarodnog poslovnog prava Što se tiče sadržaja predmeta u širem smislu to su svi odnosi u međunarodnoj razmjeni robe i usluga koji ispunjavaju gore navedene uslove. U užem smislu sadržaj predmeta predstavlja neposredan i konkretan privredni posao sa elementom inostranosti. Ugovor poslovnog prava sa elementom inostranosti je primaran dio predmeta, međutim najuočljiviji predmet međ. pos. prava je međunarodna poslovna operacija. Ona predstavlja poslovno pravnu konstrukciju koja obuhvata ugovor o prodaji roba i usluga te ujedno i transport sa transportnim osiguranjem i

4

pa tako i međ pos. 5 .000 KM Četvrto. Peta karakteristika metoda je liberalizam. Kontrola organa države nad provođenjem vanjskotrgovinske politike je jača nego politika provođenja stranih ulagnja. Regulisanje odnosa vrši se: . Njega primjenjuju države. polazi od zahtjeva i potreba male otvorene tržišne ekonomije. obuhvaćeno je cijelo vanjskotrgovinsko poslovanje. Treće. (Najbolji primjer za unifikatorski način djelovanja je INCOTERMS) 4. Iz ove definicije se vidi da je poslovna operacija mnogo širi pojam od privrednog posla. primjenjuje se kod formuliranja poslovnih običaja. Prva karakteristika metoda je povezanost regulative države i entiteta. različitog institucionalnog okvira. elastičnost i težnja ka deregulaciji. T o ne mora značiti da je isključeno uvođenje restrikcija i zabrana. Elastično kombinovanje sopstvenih izvora i rješenja sa vrelima i rješenjima drugih grana prava. I amostalni poduzetnik mora se inkorporirati u trgvačko/privredno društvo kada ostvarni ukupan prihod veći od 1. dok u nekim pravno lice. Odvijanje međunarodnih poslovnih operacija .U oblasti stranih ulaganja je veća ovlaštenost entiteta.000. Najvažnija su: 1. prava. Za povrede odredba zakona o Vanjskotrgovinskoj politici sankcije propisuje Vijeće ministra. model-zakone i ostale opšte akte koji se odnose na međunarodnom nivou .Sumedin plačanje. Drugo. Opšta obilježje metoda su ona koja se pojavljuju u većini nacionalnih grana. Prema članu III. BiH u nadležnosti države su tri politike: spoljnotrgovinska. U nekim članovima se spominje fizičko lice kao subjekt.A priori – unaprijed. od strane nevladinih međunarodnih agencija 3. Unifikatorski koncept djelovanja. Predmet i metod predstavljaju bitne odrednice svake grane. U regulativu su uključeni promet roba. status domaćih fizičkih lica kao subjekta spoljnotrgovinskog poslovanja nije jasno riješen. Objasnite metod međunarodnog poslovnog prava i navedite opšta obilježja metoda međunarodnog poslovnog prava Metod je način pravnog uređivanja odnosa koji ulaze u predmet jedne grane prava i on mora biti specifičan u odnosu na metode drugih grana. 14.1. Koncept korporacije kao osnovnog subjekta međunarodnog poslovnog prava još uvjek je akruelan. 2. karakteristična je za međunarodno zakonodavstvo tj. 12 i 13. Karakterišu je jednakost svih svojinskih oblika.A posteriori – unazad. Izrada specifičnih kategorija i pravnih tehnika da bi se prevazišle razlike između pojedinih nacionalnih prava. usluga i prava intelektualne svojine. a cilj mu je smanjivanje razlika regulativa koje su nastale uslijed raznoraznih istorijskih. Normirana je djelatnost stranih lica u BiH ali i domaćih subjekata u inostranstvu. dominacija autonomije volje stranaka-to znači da stranke mogu same da odaberu koje će pravo biti mjerodavno. uključujući i plaćanja je u načalu slobodno. koegzistencije različitih pravnih sistema i pravno-tehničkih neujednačenosti. To bi značila izrada posebnih pravnih normi koje bi bile kompatibilne sa drugim nacionalnim pravima koja regulišu istu pravnu oblast na drugi način. Navedite i objasnite posebna obilježja metoda u Bosni i Hercegovini Međ pos pravo je grana našeg pravnog sistema. za konvencije. carinska i monetarna. vladine i nevladine međunarodne organizacije te sami privrednici. 5. društveno-ekonomskih promjena.

izostavljanja državne prinude . sporost u donošenju. Prvo to je postojanje nacionalnih trgovačkih prava prilagođenih sopstvanoj unutrašnjoj trgovini i državnih prinudnopravnih režima ekonomskih odnosa sa inostranstvom. ali najvažniji su: 1. ratifikacije i stupanja na snagu akata. Grupa autora «antimerkatoristi « novo lex mercatoria ne postoji. Objasnite nastanak novog lex mercatoria U izvore MNPP su uključeni akti koje država donosi na osnovu svoje suverene vlasti . U posljednje dvije grupe izvora česta su pravila koja protivrječe pojedinom nacionalnim pravima. Proširenje trgovine u srednjem vijeku dovelo je do globalizacije svjetske ekonomije. Međunarodno poslovno pravo je grana svakog državnog poretka koja pretežno dispozitivnim normama uređuje režimom spoljnotrgovinske razmjene uslovljene privatnopravne poslovne operacije sa elementom inostranosti. 17. 6 . Definicija međunarodnog poslovnog prava Međunarodno poslovno pravo određeno je svojim predmetom i metodom. mali broj univerzalno prihvaćenih postupaka i običaja. akti u kojima država djeluje kao stručno – politički i tehnički subjekt i pravna vrela koja nastaju izvan sfere uticaja države. Bez novog LM teško je obezbijediti pravnu sigurnost u zasnivanju i odvijanju poslovnih operacija. insistiranje na ugovoru bez pravnog poretka na koji bi se oslanjao. Nerazvojenosti koje spadaju u međunarodno ekonomsko pravo su mnogo brojnije od onih koje regulišu pojedini materijalnopravni instituti. Argumenti protiv ovog «mita» su : proizvoljnost. 16. Porijeklo – norme u novo lex mercatoria nastaju na razne načine. Kriterij za određivanje savremenog lex mercatoria su složeni. ali karakteriše ih običajno porijeklo i spontanost nastajanja bilo da nastaju a priori ili a posteriori. Ovaj proces je samo parcijalno praćen razvojem nacionalnih regulativa. Proces konvencijskog regulisanja opterećen je brojnim slabostima od kojih su neke na nacionalnoj legislativi: težak postupak revizije. 2. teorijske i praktične prirode. To dovodi do interesnih konflkiata i pravne nesigurnosti. U takvim uslovima jednoobraznost regulative postaje rezultat svjesne i organizovane pravno – političke akcije najprije međunarodne poslovne zajednice a potom i država. Državna legislativa je taj prostor morala prepustiti običajima i drugim izvorima autonomnog međunarodnog regulisanja od strane privrednika. Zbog toga trgovci pribjegavaju jednoobraznom i autonomno stvorenom međunarodnom pravu i arbitraži. Savremeno društvo stvara i dodatne faktore koji zahtijevaju uspostavljanje novog LM. povlađivanje ideologiji laissez – faire. Nedovoljno povećanje uloge domaćih izvora kompenzirano je brzim promjenama postojećih i velikim obimom novih aktivnosti.Sumedin 15. Kritike ovog koncepta su ideološke. Predmet .novo lex mercatoria se bavi specifičnim međunarodnim poslovnim transakcijama koje nisu uopšte uređene ili nisu uređene na odgovarajući način u nacionalnim pravnim odnosima. Nacionalna prava i sudovi se koriste samo ako se ne može naći rješenje u internacionalnom domenu. vremenski razmak između potpisa. On predstavlja pandan srednjovjekovnom lex mercatoria pa ga naziavaju novim lex mercatoria. nepostojnje veze između sistema normi i određenog društva. Pojam i karakteristike novog lex mercatoria Lex mercatoria (novo) predstavlja skup pravila stvorenih sopstvenim izvorima modernog poslovnog prava koji bili po suštini bilo po formi nemaju državni karakter. Pripadnici drugogo pravca « merkatoristi» smatraju da se u modernoj globalnoj ekonomiji razvio poseban sistem pravila koji je suštinski a dijelom institucionalno i proceduralno relativno nezavisan od pojedinih unutrašnjih prava.

državni. te organa u međunarodnim organizacijama (unutrašnji odnosi) Izvori prava preuzeti iz MJP su: . Konvencije stupaju na snagu čim su stranke pristale da njom budu vezane. Lex mercatoria ima niz karakteristika: . 19. ali ne i cjelovit sistem (uređuje specifične djelimično uređene ili u potpunosti neuređene odnose međunarodnih poslovnih transakcija) . a rješavanje sporova se odvija najčešće putem arbitraže. Konvencije predstavljaju izvor prava samo u slučaju da sadrže opšte i trajne obaveze i prava. Nabrojte i pojasnite vrste izvora međunarodnog poslovnog prava Za nas ekonomiste najbitniji izvori su međunarodne konvencije i akti međunarodnih organizacija čiji su predmet politički ekonomski odnosi između država. državni ili autonomni. Sva tri predhodna kriterija moraju biti primjenjena i zadovoljena kumulativno.sistem sankcije je jako složen. o prirodi poslovnih transakcija i stavovima učesnika . Pored svega ovoga kada se ratifikuje neka konvencija. nekodifikovani. a to može biti prihvatom. odobrenjem ili pristupanjem.autonomija volja stranaka . To su kombinacije izvora prava koja nisu državna. Navedite preuzete i sopstvene izvore međunarodnog poslovnog prava Svi izvori teorijski se mogu podjeliti na različite načine. Pristanak se daje ratifikacijom.lex mercatonija ima nomotehničku prirodu (što znači da je to dinamičan i elastičan sistem. postavlja se pitanje odnosa te konvencije i nacionalnog prava kojiu reguliše istu oblast. Tu su najčešće arbitraže koje regulišu ovo pitanje. a po teritoriji na univerzalne i regionalne. 18. Pa tako imamo preuzeti i sopstveni izvori.pravna doktrina kao pomoćno sredstvo . U BiH je prihvaćen monistički koncept po kome konvencije koje stupaju na snagu imaju jaču pravnu snagu od domaćih zakona.samostalan. meki itd. Međunarodne konvencije se prema broju članova dijele na multilateralne i bileteralne. stvoreni organizovanom akcijom i spontano.opšta pravna načela priznata od civilizovanih naroda . ili kada se ispune uslovi koji su uneseni u samoj konvenciji. koji vodi mnogo više računa od nacionalnog prava. Sankcije u krajnjoj liniji mogu biti ostvarene državnom prinudom ali to je rijedak slučaj.opšte ili posebne međunarodne konvencije . izvori međunarodnih organizacija.sudske odluke . tvrdi.međunarodni običaji . Metode – metode koje se koriste u rješavanju sporova su također raznovrsne. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete iz međunarodnog javnog prava MJP predstavlja sistem pravnih pravila kojima se uređuju prvenstveno odnosi između: a) država kao suverenih subjekata b) država i međunarodnih organizacija c) međunarodnih organizacija d) članova.lex mercatonija nije supranacionalno pravo iako se stvara na međunarodnom nivou . kodifikovani.princip pravičnosti 20. a podvrgavanje presudama arbitraže je najčešće dobrovoljno. 7 .Sumedin 3.

državljanstvo. Oni mogu biti obavezne prirode.pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. Za međ 8 . a njegov predmet su odnosi koji nastaju u određivanju mjerodavnog nacionalnog prava i nadležnog suda. Svrha te obavezne prirode je da kreira jedinstven pravni okvir na području više zemalja. Međutim iako sankcije ne postoje. Karakteristike izvora Akti međunarodnih organizacija.objasnite pojam međunarodnog privatnog prava MPP je grana pravnog sistema svake države. akti država kao i rezolucije nas posebno interesuju. Tako ako uzmemo za primjer zemlje EU vidjet ćemo da tu ne postoji jedinstven organ prisile koji bi regulisao odnose između zemalja EU. Ti akti sadrže ograničeno pravno dejstvo ali glavna karakteristika im je što pravne norme tih akata ne sadrže odgovarajuće sankcije. To znači da MPP određuje samo koje će pravo biti mjerodavno u sukobu zakona dvije zemlje.ukoliko imamo neku kategoriju koja je predmet kolezione norme. ali ukoliko neka zemlja prekrši neku od rezolucija. . .postoje tačke vezivanja na koje stranke mogu da utiču svojom voljom (npr. mogučnost prinude uvijek postoji. mjesto zaključenja ugovora. predmetu i izvoru vezivanja. embargo. Kriteriji vezivanja mogu se grupisati prema subjektu. Instrumenti putem kojih se vrši «lokalizacija» nazivaju se kolezione norme: . sjedište). finansijske mjere i sl).ukoliko kolezione norme MPP-a jedne države upučuju da će se primjeniti pravo druge države. Navedite nacionalne izvore međunarodnog privatnog prava BiH Među nacionalnim izvorima najvažniju grupu čine posebni zakoni. bit će određeno pravo druge države za mjerodavno. ali neodređuje konkretna rješenja spora. 24. sjedište činioca karakteristične radnje i sl. Ti izuzetci su: . ostale zemlje članice EU mogu protiv nje podnijeti sankcije koje su uglavnom ekonomske prirode (blokada. U BiH to je preuzeti zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima – ZRSZ. prekid ekonomskih odnosa.tačka vezivanja – poveznica Ukoliko imamo sukob zakona između dvije države. međutim to mjerodavno pravo ne mora biti primjenjeno. Ukoliko svjesno manipulišu tačkama vezivanja da bi izbjegle određeni pravni sistemnavedeni postupak je zabranjen. Suština ovog metoda je određivanje vezivnih tačaka koje upučuju koje će pravo biti primjenjeno. Izvori MJP relevantni su za međ pos pravo i zbog toga što utvrđuju niz političko-ekonomskih odnosa i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje međunarodne razmjene. Metod kojim se koristi MPP je lokalizacija. Te tačke se od države do države tretiraju drugačije pa stoga postoje i razlike između MPP-a svake države. 22 i 23. nekad moramo poznavati cjelokupni poredak nadležne države da bi mogli ustanoviti koje je pravo mjerodavno. Tako da iako kolezione norme upućuju na neku državu zbog kompleksnog poredka te države. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete iz međunarodnog privatnog prava .Sumedin 21. Rezolucije i akti država i međunarodnih organizacija se nazivaju «soft law» dokumenti – mekano pravo. .zabrana primjene mjerodavnog prava ukoliko je ona bila u suprotnosti sa osnovnim društvenim principima i državno-pravnom sistemu domaće države. a kolezione norme odrede koje će biti mjerodavno pravo (imamo državu A i B i kolezione norme upučuju da će mjerodavno pravo biti pravo države A). a kolezione norme druge države upučuju na pravo prve. To se postiže na taj način što se kreiraju obavezne norme koje mogu biti ublažene pravom država.) . ali samo u slučaju da se one «kose» sa nacionalnim pravnim poredkom. Naime postoje određeni izuzetci koji će odrediti mjerodavno pravo druge državeiako kolezione norme ukazuju na suprotno (u našem slučaju bit će primjenjeno pravo države B iako kolezione norme upučuju na državu A). bojkot.

Za međunarodne poslovne operacije naših subjekata najvažnija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorene obaveze iz 1968.Sumedin pos pravo najvažniji domaći izvor je ZRSZ. običaji. Da bi sve ovo bilo lakše razumjeti pokazat ćemo nekoliko tačaka vezivanja: .Ukoliko se radi o ugovorima mjerodavno pravo će zavisiti od autonomije volje stranaka i kolezionih normi. ratifikovane međunarodne konvencije. pa kolezione norme (kolezione norme igraju ulogu dispozitivnih pravila) 25. Običaji kao produkti sudske prakse najčešće su zastupljeni kao izvori u common law ili anglosaksonskom sistemu. 26. a to su: u slučaju imperativni propisi domačeg prava. ugovori. Navedite međunarodne izvore međunarodnog privatnog prava MPP Oni koji su za nas najbitniji su multilateralne konvencije i bileteralne konvencije (o konvencijama je bilo riječi ranije). opši akti subjekata poslovnog prava. Ukoliko je lice poslovno nesposobno po pravu države čije državljanstvo ima onda će poslovna sposobnost biti vezana za državu u kojoj je obaveza nastala i pravo te države će da bude mjerodavno (ovo je slučaj za fizička lica) .Ukoliko se radi o pravnim licima određivanje državne pripadnosti (državljanstva) će biti složenije. 27. a tek ukoliko to nisu iskoristili. krivičnog i procesnog prava. Pripadnost će zavisiti od sjedišta ili mjesta gdje je pravno liceosnovano. Subjekti ovdje mogu da prvo koriste autonomiju volje u pogledu mjerodavnog prava.Za pravnu ili poslovnu sposobnost nekog lica mjerodavno je pravo čije je ono državljanim (tačka vezivanja-državljanstvo). Kao najznačajniji izvor državnog poslovnog prava su običaji – običaji djeluju kada zakon ne postoji. uzanse. Ona se primjenjuje kada se spor rješava u jednoj od država ugovorenica. podzakonski akti. autonomija volje stranaka. mjesto u kojem je krajnje odredište bit će određeno mjerodavno . Međutim bilo da se radi o common law ili kontinentalnom sistemu oni u principu daju isto rješenje datog problema. Pored običaja i zakona postoje i drugi izvori kao što su: ustavi. Objasnite pojam sopstvenih izvora međunarodnog poslovnog prava 9 . Nasuprot toga kod kontinentalnih sistema kao izvori državnog poslovnog prava pojavljuju se zakoni. Ukoliko firma ima sjedište u više država mjerodavno će biti ono odakle se vode poslovne operacije (sjedište menadžmenta) . te pravila međ pos prava – kolezione norme. Navedite izvore državnog poslovnog prava Oni zavise prije svega od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada.Tačka vezivanja može biti mjesto gdje se stvar nalazi. Na prvom mjestu je kodeks zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 1928 i obuhvata kolezione norme građanskog. trgovačkog. Tu imamo dva slučaja: a) odmah se primjenjuju kolezione norme (prinudnim putem) b) prvo autonomija volje stranaka. ugovor će biti podvrgnuti pravu države sa kojom je najviše vezan. Postoje tri osnova po kojima se državni izvori uključuju u izvore međ pos prava. Ako se stvar nalazi u međunarodnom prevozu.

Sumedin Pod sopstvenim izvorima međ pos prava podrazumjevamo pravne akte koji su po svom nastanku i metodu usmjereni na uređivanje poslovnih transakcija sa elementom inostranosti. To su ustvari pojedinačne klauzule koje se nameću kao alternative ukoliko se ne ispune uslovi iz tipiziranog ugovora. regionalne. globalne. 33. Kao izvor međ pos prava različito su zastupljeni. zovu se još međunarodno zakonodavstvo jer stupaju na snagu kada su uneseni u nacionalno zakonosavstvo. 29. UCP 500-jedinstveni običaji i praksa za dokumentarne akreditive itd. Prema vrsti donosioca ovi izvori se mogu podijeliti na: .opšte (horizontalne). d) 31. 30.običaji koji važe samo u jednoj branši Međ pos pravo akcenat stavlja na sve druge tj one koji nastaju unutar pojedinih struka. cijena. b) 29. ali mi se tim terminom nećemo koristiti. zato i čine jedinstvenu kategoriju. Transport i prodaja prednjače u tome. običaji imaju svojstvo izvora prava. Na poleđini ovih tipskih ugovora obično su ispisuju opšti uslovi poslovanja. Tipski ugovori i opšti uslovi poslovanja Ugovor predstavlja pojedinačan pravni akt koji uređuje konkretan odnos između tačno određenih subjekata. c) 30. a ne na savremenim ovlaštenjima donosioca. Tipski ugovori su oni koji se zaključuju na unaprijed formulisanim obrazcima. Izuzetno značajnu ulogu u stvaranju reglemana ima Međunarodna trgovačka komora u Parizu – MTK koja je između ostalog kreirala i: INCOTERMS-sistematizacija transportnih klauzula. Oni su tako formulisani da u sebi sadrže sve uslove poslovanja. dok je 10 . Jedinstveni regimani U bukvalnom prevodu to bi bili pravilnici. Međunarodni poslovni običaji prema teritoriji na kojoj se primjenjuju mogu se podijeliti na državne. Upravo zbog mogučnosti prinudnog ostvarivanja posredstvom države. Pored ovih bitnih elemenata postoje i nebitni elementi koji u zavisnosti od ugovora do ugovora brojčano variraju.domaći izvori: oni najčešće sadrže prinudne norme kojima se uređuju transakcije sa elementom inostranosti. posebnu ulogu igraju agencije UN-a. autoritet reglama zasnovan je na njihovom stručnom kvalitetu. putem vladinih organizacija) i autonomni (izvori nastali posredstvom nevladinih organizacija kao i izvori nastali aktivnošću trgovaca). konvencije prema dejstvu mogu biti opšte i regionalne. Prema strukama u kojima važe dijele se na: . Nepoštivanje običaja sankcioniše se od strane poslovnih subjekata posredno ili preko njihovih asocijacija te arbitražnim i sudskim odlikama. 32.posebne (vertikalne). Oni nastaju kombinacijom organizovanog i neorganizovanog djelovanja privrednika. Međunarodne konvencije Međunarodne konvencije su multilateralni ili bileteralni sporazumi sklopljeni i stupili na snagu u skladu sa MJP-om. zato se često zovu i formularnim ugovorima. Stvaraoci formularnog prava su međuvladine organizacije. količina i sl). U domaćem pravu veću pravnu snagu imaju vertikalni običaji koji dolaze sa užeg prostora. Međunarodni poslovni običaji Obično su društvene norme koje su nastale kristalizacijom poslovne prakse. 34. a) 28. a nastaju kodifikacijom poslovnih obićaja i uopštavanjem praktičnih iskustava.međunarodni izvori: oni mogu biti državni (to su izvori koje države kreiraju multilateralnim konvencijama. 31. Nama su posebno interesantni slijedeći izvori međunarodnog poslovnog prava:ovdje se misli na pitanja 28. To su dakle pravila i upustva koja donose nevladine organizacije.običaji koji vrijede za sve djelatnosti . Oni sadrže sve bitne elemente ugovora kao i ostavljene prazne prostore za popunjavanje bitnih elemenata koji nisu poznati i koji mogu da variraju (npr. Ali postoje i slučajevi dispozitivnog karaktera .

a naročito politički domen. Parlament i Sud pravde. prednost imaju običaji sa šireg poticaja tj oni koji važe na svjetskom tržištu. Osnovna razlika arbitraže i suda je što stranke samovoljno mogu da odaberu koji će arbitražni sud da im sudi. Arbitražna praksa je dala naročito veliki doprinos u afirmisanju novog lex mercatonia. Postoje nekoliko dilema u pogledu komunitarnog prava 1) Komunitarno pravo je dio opšteg međunarodnog javnog prava i predstavlja pojavu između međunarodnog i federalnog pravnog sistema. U BiH prinudni propisi koji regulišu međunarodne ekonomske odnose obuhvataju monetarnu. U prilog prve grupe shvatanja ide činjenica da je komunitarno pravo stvoreno klasičnim instrumentima međunarodnog javnog prava – 11 . Ove zajednice su objedinjene formiranjem jedinstvenog Vijeća i Komisije evropskih zajednica u Briselu 1965. Što se i dogodilo u Mastrihtu 1992. Arbitražne odluke se uglavnom provode dobrovoljno a ukoliko to nije slučaj sankcije primjenjuju privrednici neposredno (bojkot). zajedničko pravo koje se odnosi na Evropske zajednice je veoma složena pojava zbog toga što se tim pravom trebaju zadovoljiti različiti ciljevi unutar Evropske integracije. Odluke arbitraže se objavljuju samo uz saglasnost stranaka. Objasnite karakter evropskog (poslovnog) prava Komunitarno pravo tj. Za naša razmatranja su bitne četiri stvari: 1) Svi akti su nastali međunarodim sporazumima najrazvijenijih država Evrope. godine. Najvažniji organi su: Savjet. spoljnotrgovinsku i carinsku politiku. 34. Državni prinudni propisi Pošto su države posebno zainteresovane za svoje bilanse ekonomskih odnosa sa inostranstvom.Sumedin u međ pos pravu to suprotno tj. Da bi običaj mogao da bude izvor međ pos prava on mora da bude opšteprihvaćen. a ukoliko to ne urodi plodom izvršavanje odluke se vrši posredstvom države u kojoj strana koja je izgubila spor ima sjedište. Svaka od navedenih zajednica je pravno lice i ima svojstvo subjekta međunarodnog javnog prava. Evropska ekonomska zajednica (1957) i Evropska zajednica za atomsku energiju. 2) JEA i TEA su inkorporirani u Rimski ugovor o stvaranju EEZ. Potpisivanjem ugovora o Evropskoj uniji (TEU). izvjestan. Arbitražna praksa pojmovno je ista kao i sudska s tim da se ona zasniva na različitim sistemima. Komisija. e) 32. 1968 godine završeno je stvaranje carinske unije jedinstvenim evropskim aktom (JEA) koji je stvorio uslove za kreiranje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta. notaran. 35. koji su pod snažnim uticajem WTO-a i regionalnih organizacija (npr EZ). Njegovom realizacijom integracija se mogla proširiti i na ostale domene. To je najčešće regulisano zakonima. razuman. 3) Evropska unija nema sopstveni subjektivitet. 4) Cijeli politički proces bio je usmjeren na olakšavanje i veću efikasnost poslovnih transakcija na području Zajednice. one donose prinudne propise koji uređuje vanjskotrgovinski režim ekonomske razmjene. Osnov primjene međunarodnog poslovnog običaja je autonomija volje stranaka. Sudska praksa ima mnogo više uticaja u common law nego u kontinentalnom sistemu. Objasnite nastanak i karakter evropskog prava i evropskog poslovnog prava Hronološki posmatrano nastale su: Evropska zajednica za ugalj i čelik (1951). f) 33. Sudska i arbitražna praksa Pod sudskom praksom podrazumjevaju se stavovi sadržani u sudskim odlukama.

5 Ugovora o osnivanju EZZ kojim se članicama nameće obaveza da preuzimaju sve prikladne mjere s ciljem ispunjenja obaveza koji proizilazi iz Ugovora ili djelovanja organa Zjednice.akti međunarodnog javnog prava kojima su formirane tri zajednice i Unija . 3) Treća dilema tiče se obuhvata komunitarnog prava. pojačavanjem nadležnosti zajedničkih oragana EZ. Ipak. Danas. Norme orijentisane na uređivanje privatnopravnih odnosa – to se odnsoi na građanske i trgovinske stvari – Handelsrecht Dosadašnja izlaganja pokazuju da precizno teorijsko određenje predmeta evropskog poslovnog prava nije moguće.tzv sekundarno pravo zajednica b) Po širme shvatanju u komunitarno pravo spadaju i oni dijelovi ”unutrašnjeg prava koje su države članice dužne da donesu radi izvršenja svojih obaveza” 36. kada govorimo malo preciznije predmet evropskog prava možemo podijeliti na dvije grupe: 1. TEU nije klasični međunarodni sporazum i da je pravna pozicija cijele zajednice bliža federalnim nego međunarodnim organizacijama. neke odnose je moguće izdvojiti kao nesumnjiv predmet evropskog poslovnog prava: a) statusno pravo b) ugovorno obligaciono pravo koje je još u fazi razvoja c) pojedini poslovni ugovori naročito oni koji su relevantni sa stanovišta očuvanja konkurencije d) pojedine finansijske transakcije naročito one usmjerene na stvaranje jedinstvenog tržišta u ovom domenu e) pravo konkurencije. Jačanje federalnih elemenata pogoduje izgradnji evropskog poslovnog prava iz više razloga: a) proširuju se mogućnosti direktne regulative prekograničnih poslovnih transakcija b) na području federalnih struktura izjednačavanje trgovačkih/poslovnih prava zemalja članica c) federalni princip vodi bržem ujedinjavanju poslovnih običaja i poslovne prakse na području cijele zajednice d) soft law dobija širi prostor za svoje djelovanje 2) Druga dilema odnosi se na to da li je komunitarno pravo međunarodno javno pravo opšteg tipa ili supranacionalni poredak. U drugom slučaju bi značilo da je komunitano pravo kao sistem normi nadređen nacionalnim pravima. Predmet evropskog poslovnog prava Predmet evropskog prava su društveni odnosi komunitarnog značaja u različitim oblastima društvenog života. Javnopravno utvrđivanje okvira privrednih transakcija – ove norme regulišu evropsko privredno pravo ili njem. a) Po užem shvatanju u njega ulaze: . U prvom slučaju to bi značilo da država članica suvereno odlučuje o njegovoj primjeni. U korist ovog gledišta može se navesti čl. te proširivanjem predmeta regulative izvršnih putem TEU i JEA. 12 . federalističa komponenta komunitarnog prava sve više dolazi do izražaja. Međutim.međunarodni sporazumi koje one sklapaju na osnovu svoje nadležnosti .Sumedin sporazumima država. Međutim.U prilog ovom gleištu ide činjenica da EZ svojim aktima ne može samostalno proširivati svoju legislativnu nadležnost. Wirtschafsrecht 2.

Navedite i objasnite klasifikaciju izvora evropskog poslovnog prava (uključuje 39 i 40) 39. Prema formalno-pravnom dejstvu mogu biti obavezujući. a na regulativu u BIH posebno. kombinacija commen law i kontinentalnih sistema u postupku stvaranja i primjene prava. Metoda evropskog poslovnog prava Metod ima ulogu bitne odrednice svakog jedinstvenog sistema normi. te akte Suda. Ovi akti stupaju na snagu na dan objaveštavanja 13 . ciljno tumačenje prava kao vrhovni i najjači metod interpretacije. zahtijeva da se neke karakteristike ipak posebno istaknu. Na snagu istvovremeno stupaju u cijeloj zajednici. prinudni i neobavezujući. tu spadaju sporazumi o: * zaštiti i korištenju prava osoba prema kriteriju nacionalnog tretmana * ukidanju dvostrukog oporezivanja * uzajamnom priznavanju trgovačkih društava * pravu koje se primjenjuje na ugovorne obaveze 3) Međunarodni sporazumi koje EZ sklapa sa trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama i 4) Sporazumi koje država članice zaključuje sa trećim zemljama. Primarni izvori evropskog poslovnog prava Pod primarnim izvorima podrazumijevaju se oni koji imaju svojstvo akata međunarodnog javnog prava. Probelm predstavlja odvajanje metoda evropskog ”privrednog” od ”poslovnog” prava. supranacionalno stvaranje i velika uloga rješenja prava konkurencije na sve druge odnose koji su predmet evropskog poslovnog prava. skandinavski i commom law). Za njih je karakteristično da su neposredno ili posredno stvoreni djelovanjem država članica ili samih zajednica i da imaju pisani karakter. germanski. pa i evropskog poslovnog prava. Uticaj koji evropsko poslovno pravo vrši na razvoj međunarodnog poslovnog prava uopšte. To su: prevazilaženje pravno-tehničkih razlika između četiri funkcionirajuća pravna kruga unutar zajednice (romanski. a članice ne smiju donositi kasnije propise kojima se uredbe mijenjaju ili dopunjavaju. Sekundarni izvori evropskog poslovnog prava Sekundarni izvori su oni koje na bazi primarnih vrela donose organi EZ sa uprvaljačkim administrativnim i sudskim ovlaštenjima. akte Komisije donesene samostalno ili uz praticipaciju Evropskog parlamenta. Ovi izvori se prema donosiocu mogu podijeliti na: akte Vijeća.Sumedin 37. Moguće ih je klasificirati u četiri grupe: 1) Citirani ugovori o osnivanju evropskih zajednica i EU 2) Ugovori koje članice zaključuju između sebe. Na snagu stupaju 90 dana nakon dana objavljivanja u službenim novinama. Postoje sljedeće vrste: a) Uredbe (pravilnici) – su prinudni akti opšteg karaktera koje donosi Vijeće ili Komisija uz učešće Parlamenta. Najvažnije osobine metoda evropskog poslovnog prava proističu iz karaktera cjelokupnog poretka zajednice. primjena naređujućih i zabranjujućih normi. b) Direktive/smjernice/uputstva – su akti kojeVijeće ili Komisija donose samostalno i adresirajuih na jednu ili više država članica. povezivanje tehnika unifikacije i harmonizacije prava. 38. 40. ako je obaveze države članice preuzela EZ.

.direktna primjena i direktno dejstvo komunitranog prava. U članu 189 Rimskog ugovora spominju se samo preporuke i mišljenja.supranacionalnost. Samo je odluka Suda izvor prava i one imaju neposredno dejstvo i veću pravnu snagu od eventualno različitih odluka sudova država članica. a u smislu međunarodnog javnog prava su soft law.poštovanje fundamentalnih ljudskih prava. a ne na osnovu primarnih izvora. a jedan od najvažnijih je krug subjekata na koje se odnosi. Ova vrsta akata se koristi za harmonizaciju i izjednačavanje trgovačkog prava u zajednici. Može se utvrđivati po različitim kriterijima. Komunitarno pravo važi za: a) Građane članica EU b) Pravna lica privatnog i javnog prava sa pripadnošću jednoj od država članica c) Države članice d) EZ i njihove organe Posebno zanimljivo pitanje je uvođenje komunitarnog prava u pravni poredak članica ratifikacijom i neposredno. Odluke stupaju na snagu na dan obavještavanja adresata. administrativne i kvazisudske. . . a neka od njih su: . Odlukom Vijeća ova institucija je osnovana i uključena u Statut Suda pravde. f) Načela međunarodnog prava – to su najopštiji pravni principi na kojima je zasnovan pravni sistem Zajednice. pa ovim doprinosi stvaranju samostalnog poslovnog prava u zajednici.proporcionalnost kazne i prekršaja. Teorija načela dijeli na: opšta i posebna. c) Odluke – su pojedinačni akti Vijeća ili Komisije koji mogu biti adresirani državama ili fizičkim licima ili pak pravnim licima. Postoje dvije metode za to: 1) Transformacija međunarodnog u nacionalno pravo 14 . Dijele se na izvršne.očuvanje legitimnih očekivanja savjesnih lica. . Ona su brojna i složena.Sumedin adresata o njima. d) Neobavezujući akti – su oni koji djeluju svojim političkim i fizičkim autoritetom. 41. Sud je svojim odlukama razvio neka načela koja su karakteristična samo za komunitarno pravo.solidarnost.privelegovan odnos klijenta i advokata. . Evropski sud pravde (Sud) uspostavljen je članvima 164 – 167 Rimskog ugovora kao jedina sudska instanca u to vrijeme. .dobre administracije i poštovanje povjerljivosti podataka. . Ona se primjenjuju kao supsidijaran izvor onda kada postoji pravna praznina.pravna sigurnost. . Važenje evropskog poslovnog prava Važenje prava znači obaveznost njegovih normi. na osnovu tužbi ovlaštenog lica.jednak tretman subjekata u sličnim situacijama. . Pored toga. e) Sudske odluke – su specifični izvori komunitarnog prava. Sa teorijskog stanovišta predstavljaju lex imperfecta (pravilo bez sankcije). Tako da u domenu tužbi fizičkih i pravnih lica Sud pravde postaje drugostepeni organ. Članom 11 JEA kreiran je pomoćni sudski organ nadležan za odlučivanje povodom tužbi fizičkih i pravnih lica.

Pojam subjekata međunarodnog prava 2. grad). Predstavlja pravom uređen sistem državnih organa koji na datoj teritoriji vrše vlast.označava oblast na kojoj se vrši državna vlast. Državljanin je obavezan pravom svoje države i kada se ne nalazi na njenoj teritoriji. Pojasnite pojam imuniteta države 15 . Postoje 4 elementa države koja su značajna za međunarodno ekonomsko i poslovno pravo: 1. sastoji se od državljana. 4. Država je primarni i najstariji subjekat međunarodnog javnog prava. Argumenti koji je Sud koristio za proširenje: . Nezavisnost ili suverenost-država mora sposobna da ulazi u odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama. U praksi suverenost je uvjek bila u manjoj ili većoj mjeri ograničena. Ova doktrina od samo početka se koristi za uredbe/pravilnike. ”Direktna primjena” – sposobnost komunitranog prava da bude neposredno primjenjeno od sudova članica bez naknadne ratifikacije.Sumedin 2) Adopcija – evropsko pravo je istovremeno i sastavni dio poretka svake članice (monistički koncept) Dvije su tehnike kojima se ostvaruje adopcija komunitranog prava: 1. ”Direktno dejstvo” – predstavlja doktrinu kojom je Sud proširio djelovanje prve doktrine i na druge obavezujuće izvore. u sklopu ovoga imamo politički teritorij (granice) i ekonomski koji ne mora da bude isti kao i politički. 43. Za međunarodno poslovno pravo važna su zadnja dva kriterija. 2. Definisani teritorij.načelo pravičnosti Stvaranje ove doktrine bilo je potrebno i zbog toga da bi se članicama onemogućilo korišćenje propustom u donošenju akata koje od njih zahtjeva upustvo/pravilnik. najčešće je širi zbog izlaza na međunarodno more. a ne samo na uredbe i pravilnike.javna preduzeća. Elementi i funkcije države Primarni zadatak međunarodnog javnog prava je da odredi pravni okvir u kome će se odvijati poslovne transakcije. 3. Elementi i funkcije države U teoriji se smatra da postoje tri osnovna testa za određivanje subjekata međunarodnog prava. 42. Upravo zbog ovoga. U praksi država obavlja političe i druge poslove.Pod vladu se moraju svrstati i samoupravne političko-teritorijalne jedinice(opština. nezavisne državne agencije.pravo Suda da tumači Ugovor i druge akte Zajednice . jer se oni ispoljavaju više kod država nego kod međunarodnih organizacija. javne korporacije.obavezujuća priroda ugovora o Zajednici . Kod obavljanja političkih finkcija država djeluje suverenitetom (iure imperii). To su :  sposobnost postavljanja zahtjeva zbog kršenja pravila međunarodnog javnog prava  mogućnost zaključivanja konvencija i sporazuma važećih na međunarodnom planu i  uživanje privilegija i imuniteta pred sudovima država. Stalno stanovništvo ili stabilna zajednica. subjekti ove grane vrše regulatornu funkciju.Kod obavljanja drugih funkcija država djeluje autonomijom volje (iure gestionis). 2. pa države prema ovom kriteriju možemo podjeliti na zavisne i nezavisne. Vlada-označava politički stabilnu zajednicu.

45. agencija. Pojasnite pojam doktrina o aktu strane države Doktrina o aktu strane države je princip a ne pravno pravilo međunarodnog javnog prava po kome sud jedne države ne može da procjenjuje radnje druge države vršene na teritoriji na kojoj ta država ima suverenu vlast. Subjektivitet mora postojati prema pravu zemlje u kojoj je sjedište organizacije. Pošto djeluju trajno one moraju biti institucionalizirane što predstavlja glavni razlog za njihov subjektivitet. podružnice) b) da se radi o poslu koji je podvrgnut privatnom pravcu i ima trgovački karakter c) da se radi državi tj. Odricanje države od imuniteta (waiver):-predstavlja klauzulu kojom se država odriče ili ograničava svoj imunitet. tako treba da se vodi računa o sljedećim stavkama: a) obimu odricanja od imuniteta b) vrsti sudskih i arbitražnih postupaka za koje odricanje važi c) mogućnost povlačenja izjave o imunitetu d) uslovljavanje važnosti odricanja od imuniteta. nacionalnih zakona i Bazelske konvencije. Države članice uvijek su 16 . po pravu država članica i međunarodnom pravu. Država imunitet crpi iz svog suvereniteta čije je osnovno načelo jednakosti država pa stoga i primjenjuje princip nemješanja u unutrašnje stvari neke druge države. vođenje postupka i prinudno izvršenje sudskih odluka od strane druge države. skupini subjekata koju smo definisali kao Vladu d) država se angažuje u transakciji (iure gestionis). Ciljevi MO moraju biti u skladu sa međunarodnim pravom. Granice pravne i poslovne sposobnosti direktno zavise od predhodnih elemenata. Međutim da bi ovo bilo ovako moraju biti ispunjena 4 uslova: a) postojanje statusnih oblika u zemlji sudske nadležnosti(biro. Pojam međunarodne organizacije Međunarodne organizacije . jednak nad jednakim nemaju jurisdikciju. 2. Imunitet predstavlja pravo države da odbije inostranu sudsku nadloženost. 44. Te granice su obično precizno determinisane ovim elementima mada mogu biti protegnute i na poslove koji nisu izričito navedeni u aktima o sonivanju. 46. Najčešći predmeti u kojima se postavlja pitanje upotrebe doktrine a aktu strane države su monopolistički akti i eksproprijacija. U ovim uslovima ukoliko ništa nije izričito ugovoreno država se ne može pozivati na svoj imunitet. Odricanje od imuniteta na osnovu objektivnog prava.Sumedin Imunitet predstavlja neposredan izraz suverenosti. tj. ali se na osnovu njih podrazumjevaju. Međutim postoje dva naćina za ograničavanje ili ukidanje suvereniteta: 1. Elementi međunarodnih organizacija Organizacija i rad MO je uređena ugovorom o osnivanju kojim se regulišu:  ciljevi  domen djelatnosti  međusobni odnosi članica  sistem organa i njihova nadležnost  akti koje organizacija donosi i sl.su trajne trgovine država nastale međunarodnim sporazumima. Ovo važi za poslovne transakcije u kojima je država od ugovorenih strana. Obim odricanja se mora precizno tumačiti.

Podjele međunarodnih organizacija Podjela koja je najznačajnija sa stanovištva MPP: a. prema vrsti specijalizacije: neekonomske ili političe i ekonomske d. države članice u principu ne odgovaraju za finansijske i dr. Oni mogu biti u obliku: udjela. Pošto ovi akti daju veoma široke i funkcionalne definicije na drugom mjestu hijerarhije nalaze se izvori međunarodnog privatnog prava. tako i prema državama članicama. MO za izvršenje svojih zadataka moraju imati vlastita sredstva koja se također određuju sporazumom o osnivanju. dok su operativni poslovi i menadžment povjereni profesionalnim organima i službenicima. a pošto su entiteti zaduženi za sprovođenje državne politike i njihovi propisi u ovoj oblasti su mjerodavni. NAFTA) i subregionalne b.Sumedin uključene u upravljanje. Najvažnije funkcije MO su:  stvaranje normi za međunarodna prava  koordinacija članica. mada nije isključivo i djlelovanje iure imperi ukoliko je to predviđeno sporezumom o osnivanju (ovo važi za članice UN-a) 48. najvažniji u FBiH su:  Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju  Zakon o stranim ulaganjima 17 . prema teritoriji: univerzalne (UN. 47. carinske unije) c. Kada govorimo o ovom pitanju u BiH to je veoma specifično. Na prvom mjestu se nalaze zakoni koje donosi država BiH:  Zakon o vanjskotrgovinskoj politici  Zakon o carinskoj politici BiH  Zakon o politici FDI Na drugom mjestu su zakoni entiteta koji moraju da budu usaglašeni sa državnim. i nevladine 49. obaveznih uplata i sl. članarina. prema vrsti članova: međudržavne. prema zajednicama: opšte (UN. Pojasnite izvore prava kod preduzeća Izvori prava vezani za preduzeće su prije svega međunarodne konvencije bileteralnog i multilateralnog karaktera. Za međunarodno poslovno pravo je bitno da se sredstva MO formirati i iz njihovog tržišnog poslovanja. po odnosu sa nečlanicama: otvorene(učlanjenje bez posebnih uslova UN) i zatvorene (za učlanjenje potrebno ispuniti uslove EZ) f. pravnih i faktičkih radnji koje u toj namjeri poduzima i ukupan rezultat koji ostvari prema međunarodnoj zajednici. WB. Funkcije i imunitet međunarodne organizacije Pod funkcijom MO podrazumjevamo jedinstvo ciljeva koje ona treba ostvariti. BiH određuje ko se može pojaviti kao subjekt vanjskotrgovinskog poslovanja. Ovaj angažman ima politički karakter. obaveze MO mada se primjenom principa «podizanje korporativnog vrela» može tražiti i odgovornost država. ILO. po ovlaštenjima u odnosu na članice: koordinativne i nadnacionalne e. EZ) i specializovane (WTO. WTO) i regionalne (EZ. ali i sa drugim subjektima  konsultacije  pomoć  efektivno djelovanje na tržištu MO djeluje uglavnom iure gestionis prema članicama i trećim licima.

Pojasnite pojam «preduzeća» i metod uređivanja njegovog pravnog položaja Pod preduzećem podrazumjevamo sva fizička i pravna lica koja prema mjerodavnom pravu imaju status trgovca i koja su zbog toka podvrgnuta režimu poslovnog prava. koje određuje entitet. preduzeće može obavljati vanjskotrgovinsku djelatnost i bez posebnog upisa u sudski registar. Njihovo djelovanje uređeno je posebnim pravilima u odnosu na opšti režim (CORPUS SEPARATUM). za upis je nadležan sud 2. izvođaču investicionih radova ne trba posebna registracija za izvoz i kupovinu inostrane robe potrebne za izgradnju i ličnu potrošnju. Eksterni . a mogu biti interni i eksterni. vojska. tj. nego unutar države 6) sistem asimilacije stranaca. izvoznik opreme može i bez posebne registracije vršiti montažu svojih postrojenja iostranstvu 3. u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa preduzeće se upisuje u okvir djelatnosti koju obavlja 3. 18 . ako obavlja usluge sa stranim subjektima u svojoj zemlji 2. Interni . nezavisne od vlasničkog odnosa na kome se osniva 4) sloboda odlučivanja subjekata o sticanju statusa učesnika na međunarodnim ekonomskom prometu 5) jača statusna intervencija države kod obavljanja privrednih djelatnosti u inostranstvu. određivanje da privredno društvo obavlja vanjskotrgovinski promet kao jedinu djelatnost ili jednu od djelatnosti 2. a tek poslije u organizacionom i statusno-pravnom smislu 2) korištenje metoda koorsinacije 3) shvatanje preduzeća kao tehničke kategorije. riješenje se obavlja u službenim novinama FbiH Od principa posebne registracije postoji nekoliko izuzetaka 1. Domaći subjekti vanjskotrgovinskog prometa Domaći subjekti međunarodnog poslovnog prava smatraju se sva domaća pravna lica. ne mogu biti fizička lica. uslove koje moraju ispuniti lica određena za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa. policija itd. također se mogu baviti vanjskotrgovinskim poslovima. Pravna lica koja ulaze u sastav države kao što su državni organi. 51.Sumedin  Zakon o deviznom poslovanju  Zakon o privrednim društvima 50. Za sticanje svojstva pravnog lica koje djeluje međunarodno postoje posebni uslovi. preduzeća: 1. navođenje radnih mjesta čiji izvršioci imaju pravo zastupanja i predstavljanja preduzeća i jasno određenje granica njihovog ovlaštenja 4. određivanje poslova i zadataka koji ulaze u poslove vanjskotrgovinskog prometa 3. upis se vrši u posebne registarske listove 4. tj izjednačavanje položaja stranih i domaćih subjekata 7) povećane nadležnosti i jača integracija državnih organa u osnivanju i djelovnju subjekata međunarodnog poslovnog prava.se utvrđuju opštim aktima privrednog društva.uslovi vezani za registraciju: 1.. Postoji nekoliko principa određivanja subjekata međunarodnog poslovnog prava: 1) poimanje preduzeća najprije u funkcionalnom.

U prvoj grupi se nalaze nacionalni propisi svih država tangiranih djelovanjem MNK. MNK se može definisati kao kompanije u privatnom. Multinacionalno preduzeće Multinacionalno preduzeće je relativno stara pojava.status stranog subjekta je određen njihovim nacionalnim pravom tj. a u drugom slučaju predstavljeni subjektima koje su za sebe vezali ugovorom ili na drugi pravno dopušten način. Strani subjekti se mogu pojaviti kao nosioci prava i obaveza u vanjskotrgovinskom prometu direktno i indirektno. a posebno institucionalno i ugovoreno prisustvo u BiH 3. Zaključivanje ugovora ili vršenje drugih pravnih radnji u inostranstvu 2. 54. državnom ili mješovitom vlasništvu. poslovne jedinice i poslovnice u inostranstvu 55. Objasnite načine djelovanja domaćih subjekta u inostranstvu Postoje 2 osnovna metoda neposredničkog djelovanja u inostranstvu: 1. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje sopstvenih i zajedničkih 19 . Otvaranje posredništva. pravom na koje upute kolezione norme. Usluge se onda obavljaju pod uslovima koje propiše vijeće ministara i vlade entiteta. Izvori prava vezani za Multi nacionalne korporacije (MNK) mogu se podjeliti na domaće i međunarodne. U prvom slučaju institucionalizirano sami. uspostavljene u različitim zemljama i tako povezane da jedna ili više njih može da vrši značajan uticaj na aktivnosti drugih. Najvažniji su: 1) OECD-vodić za multinacionalna preduzeća 2) nacrt UN kodeksa za ponašanje TNC 3) vodić WB o tretmanu FDI 4) UNCTAD-on nacrt kodeksa ponašanja u transferu tehnologije Shodno vodiću OECD. strano prano lice je ovlašteno da usluge u BiH pruža pod istim uslovima kao i domaći subjekti.Sumedin 52. U ovoj grupi se nalaze izvori međunarodnog ekonomskog prava. osnivanje sopstvenog ili zajedničkog privrednog društva u inostranstvu 2. 53. iako u izuzetnim slučajevima to može biti ograničeno. U drugu grupu spadaju propisi prinudnopravnog karaktera (regulativa EZ) a ostali propisi su u obliku soft low. zaključivanje ugovora o trgovinskom zastupanju sa domaćim subjektima vanjskotrgovinskog prometa registrovanom za obavljanje ovih poslova. U BiH za ovakav vid aktivnost nije potrebno posebno odobrenje. «putujući predstavnici» .strano preduzeće sklapa ugovore sa domaćim subjektima vanjskotrgovinskog prometa. Jedna od njegovih najznačajnijih manifestacija jeste porast obima direktnih stranih ulaganja. to je sastavni organizacioni dio stranog subjekta koji radi po nalozima osnivača i nema svojstva pravnog lica 2 načina indirektnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. otvaranje predstavništva stranog organa. djelujući preko svojih ovalaštenih radnika koji se privremeno nalaze u zemlji. a narićito da djele znanje i reszrse sa njima. Inostrani subjekti vanjskotrgovinskog prometa Inostrani subjekti . 3 načina direktnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. Privredna efikasnost MNK zavisi od kombinovanja i iskorištavanja pravnih režima onih država u kojim MNK posluje. Ovim ograničenjem se određuje reciprocitet. 2.

Preostala sredstva po okončanju likvidacije preduzeće je dužno vratiti u roku od 90 dana u zemlju. VB) time omogućavaju da te firme budu neposredno tužene pred sudom 20 . Ako preduzeće nastavi i poslije toga sa poslovanjem. Osnivač ima da dozvolu da osnuje i registruje preduzeće. osnivač je dužan u daljem roku od 30 dana da vrati kapital u zemlju. Ipak postoje i neka ograničenja: a) odluka se mora nalaziti u okviru registrovane djelatnosti osnivača b) za osnivanje preduzeća u inostranstvu osnivač mora dobiti odobrenje federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inostranstvom kao i dozvolu ministarstva trgovine entiteta za transfer kapitala. izjavu da će preduzeće ( domaći subjekt ) odgovarati samo do visine uloženog kapitala 4. odgovorno lice može da bude kažnjeno za privredni pristup. ali ako jeste preduzeće se upisuje u sudski registar izdatih dozvola za iznošenje kapitala u inostranstvo. Ako preduzeće ne bude osnovano u roku od 1 god. zahtjev određene sadržine (statusni podaci o osnivaču i preduzeću) 2. U slučaju da je nadležni organ donio pozitivno riješenje Ministarstvo trgovine entiteta upisuje u registar dozvolu na pravo iznošenja sredstava u inostranstvu. 56. Organ ima pravo i dužnost da provjeri dali je preduzeće osnovano u skladu s datim odobrenjem. Tehnika dobijanja odobrenja je složena. izjavu da će obezbjediti uobičajnu kontrolu finansijskih poslovanja u inostranstvu Nadležni organ mora donijeti pozitivno ili negativno riješenje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.Sumedin privrednih subjekata u inostranstvu Odluka o osnivanju sopstvenog ili zajedničkog preduzeća u inostranstvu investitor donosi samostalno. osnivač je dužan u roku od 60 dana tu dobit u vidu robe ili novca vratiti u zemlju u slučaju da ta dobit neće biti iskorištena za pokrivanje gubitaka ili ponovno investiranje. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje predstavništava i poslovnih jedinica u inostranstvu Predstavništva i poslovne jedinice nemaju status subjekta ni prema našem ni prema pravu domicilne zemlje. Vladi FBIH koja donosi konačno riješenje na koje nema žalbe. Na negativno riješenje se može uložiti žalba u riku od 15 dana. ako to ne uradi odgovorno lice može da bude kažnjeno za privredni pristup. Također u slučaju da uspješno preduzeće ostvari dobit. Preduzeće u inostranstvu može prestati sa radom na više načina:  odluka osnivača da ga ukine  statusna promjena  razlog koji propiše domicilna zemlja  odlukom nadležnog federalnog organa U predhodno navedenim slučajevima nadležni organ u roku od 60 dana donosi odluku o brisanju preduzeća iz registra. a kad to uradi dužan je obavjestiti organ o tome koji je izdao dozvolu. Osnivač najprije mora nadležnom organu podnijeti: 1. Ministarstvo trgovine entiteta za izdate dozvole predhodnog mjeseca je dužno obavjestiti Ministarsvo vanjske trgovine u roku od 10 dana narednog mjeseca kako bi se to upisalo u državni registar BIH. izjava da će osigurati uložena sredstav u skladu sa propisima zemlje u koju ulaže 3. Neke zemlje zahtjevaju registraciju strane firme koja otvara svoje predstavništvo (npr.

izbjegnu nepovoljni poreski režimi. politički i pravni sukobi između starih kolonijalnih sila i novonastalih zemalja. 2) Drugu etapu obilježava nastajanje transnacijonalnih korporacija (TNK) kao glavni nosilac direktnih stranih investicija. Preduzeća kao nosioci plasmana su motivisana za strano ulaganje naročito da se poveća prodaja. Moderna istorija direktnog investiranja počinje sredinom XX stoljeća sa procesom dekolonizacije. Tačke kompromisa su bile priznavanje prava država zbog nacionalizacije stranih investicija i utvrđivanje prava investitora za imovinu.Sumedin domicilne zemlje. Ona se manifestuje u materijalnim pravnim riješenjima i postepenom razvoju institucija koje se bave direktnim stranim ulaganjima. međunarodni centar za riješavanje investicionih sporova (ICSID). i WTO. Te institucije su : UN. Po obilježjama ona se može podjeliti u 3 faze koje se međusobno prepliću: 1) U prvoj su riješeni ekonomsi. 21 . licencirana tehnologija. 58. Postupak osnivanja je sličan osnivanju preduzeća u inostranstvu pa ćemo ga navesti u osnovnim crtama: a) Donošenje odluke o osnivanju i podnošenje zahtjeva b) Donošenje odluke od strane ministarstva u roku od 15 dana (u slućaju negativnog odgovora 15 dana ima pravo na žalbu) c) Osnivač u roku 30 dana od upisa posredništva u domaćoj zemlji obavještava o tome ministarstvo na nivou entiteta d) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim odobrenjima e) Predstavništvo se briše iz registra po istom principu i uslovima kao i poduzeće 57. obezbjede se potrebni resursi. Glavni problem u ovoj etapi predstavljao je sukob između TNK i država uvoznica kapitala. da se proizvodnja učini jeftinijom. Objasnite opšte određenje direktnih stranih ulaganja Prekogranično kretanje kapitala odvija se u različitim oblicima. Ekonomski značaj i pravno-politički koncepti direktnih stranih ulaganja Strana ulaganja postaju sve važniji faktor globalizacije svjetske ekonomije. razlozi leže i u interesima privrednih subjekata i interesima države. Istorijat pravne regulative direktnih stranih ulaganja Direktna strana ulaganja se u XVIII i XIX odvijaju pretežno u okvirima velikih kolonijalnih imperija. 59. Četiri osnovna vida ova pojave: a) Komercijalne transakcije b) Finansijske transakcije kreditnog tipa c) Portfolio investicije d) Direktna strana ulaganja (FDI) FDI predstavlja transfer kapitala u bilo kom obliku iz jedne u drugu zemlju sa ciljem vlasnika da posredstvom poslovnog poduhvata pod njegovom punom ili djelimičnom kontrolom ostvari dobit. Agencija za multilateralne investicione garancije (MIGA). U to doba se direktno strano investiranje ispoljava kroz ugovore o koncesijama. 3) Treću etapu karakteriše globalizacija stranih ulaganja i njihove regulative.

Najveći se nalaze u oblasti zakonodavstva i funkcionisanja administracije . Objasnite teorijski koncept direktnih stranih ulaganja Postoje dva osnovna koncepta pri određivanju FDI-a: 1.« domaće države»  strano ulagača i države u koju ulaže –« države domaćina»  stranog ulagaća i partnera iz zemlje uvoznice kapitala  pojedinih regionalnih organizacija (NAFTA. EU)  WTO i pojedinh organizacija Politički-pravni koncept uključuju subjekte koji se mogu izraziti u tri osnovna modela:  prema prvom. Evidencija stranih ulaganja u BIH pokazuje nedovoljno povećavanje.Vrše se isključivo u novcu . FDI su korisna za TNK kao ulagaće i zato država domaćin zadržava pravne instrumente za zaštitu od njih  prema drugom. Ovakav razvoj sa sobom donio je i brojne probleme.Plasiraju se isključivo u glavnicu ili druge oblike HOV . Karakteristike (portfolio investicije): . FDI su korisna za zemlju domaćina i ona zaslužuje punu zaštitu  treći model kaže da su FDI korisne i za TNK i za državu u koju se ulaže podjednako 60. 3) Oblast u koju se ulaže (prema ZPPSV ulaganje se može vršiti u sve privredne aktivnosti tj. Objasnite zakonsko određenje direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o pravnom određenju FDI. Ovaj vid prekograničnog transfera kapitala dovodi do suprodstavljenih interesa među tim subjektima:  razvijenih i nerazvijenih zemalja  država izvoznica i država uvoznica kapitala  stranog ulagača i države kojoj on pripada.Rizik snosi isključivo investitor 61. Širi koncept – FDI postoji i onda kada u zemlji domaćinu nema institucijalizovanu formu Veoma je važno da FDI razlikujemo od portfolio investicija koje imaju sl.Strano ulaganje uključuje brojne subjekte različitog statusa. Režim je liberalan osim kod vojne industrije i medija gdje je potrebno posebno odobrenje odgovarajućeg ministarstva) 4) Ulog – on obuhvata svaku ekonomsku vrijednost koja se plasira u BiH Iz zakonskog određenja DSU možemo izvući neke pravne karakteristike BiH: 22 . Uži koncept (tradicionalni) – prema ovom konceptu FDI-om se smatra ulaganje u neku vrstu preduzeća kao institucionalizovanog oblika obavljanja privredne aktivnosti 2. moramo imati na umu 4 bitna elemeta: 1) Institucionalizovani ili neinstitucionalizovani poslovni poduhvat (u BiH se vodi širi koncept) 2) Sticanje (povećanje) kontrole nad kompanijom (u BiH se vodi uži koncept) Investitor mora da ima minimalno 10% upravljačkih prava ili 10% učešća u glavnici.Sumedin Ekonomske prednosti kako izvoza tako i uvoza kapitala uslovile su ogroman porast obima stranih ulaganja.

Arbitraže) dominira drugi pristup.Sporazum u okviru WTO-a a) Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) b) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRI) .Postoje i neki regionalni spotrazumi kao što je ECT – Energy Charter Treaty Pored citiranih konvencija koje su hard law postoji i veliki broj multilateralnih akata u obliku soft law: o ICC vodić za strana ulaganja o Nacrt UN kodeksa ponašanja TNC o OECD vodić za TNC o Guidelines on the treatment of FDI 65.Bitno je samo reći da u aktivnostima međunarodnih institucija (npr. 63.Kompaniji . Multilateralni akti kod direktnih stranih ulaganja Tu je prije svaga Povelja UN iz 1945.Konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija (MIGA) .Postoji težnja za unifikacijom (svaka zemlja ima svoj model sporazuma od koga nerado odustaje) . To zavisi od pravno-političkog koncepta FDI.Ulogu e) Definicija FDI nije ograničena samo na pojedine privredne oblasti nego ima generalan karakter 62. to ukljućuje pitanja 64 i 65 64. Multilateralne konvencije: . Osnovna podjela izvora je na: a) Nacionalni (prednost ima domaće pravo) b) Internacionalni (prednost daje međunarodnim izvorima i koristi ih kao supsidijarni i kontrolni instrument uređivanja odnosa) c) Eklektički (prednost daje onoj grupi koju su partneri izabrali) Izvori međunarodnog prava nemaju jedinstvenu prirodu.Dolazi do kompromisom utvrđenih odstupanja (zbog sukoba formulara) 23 .Konvencija o rješavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država .Sumedin a) FDI nemaju jedinstven predmet i metod zato nisu pravni institut nego pravna konstrukcija b) Pravni režim FDI je mješavina javnopravnih i privatnopravnih elemenata međunarodnog i domaćeg prava c) Osnovni sukob ovom domenu postoji između suverenosti i vlasništva d) Suverenitetr i vlasništvo se presjecaju u 2 tačke: . Bilateralne konvencije kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o ovim konvencijama potrbno je spomenuti 3 važne stvari: . Objasnite uopšte izvore prava kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o izvorima prava za FDI veoma je teško odrediti koji izvori (nacionalni ili internacionalni) imaju primat. Navedite izvore međunarodnog prava kod direktnih stranih ulaganja.

Transfer mora biti omogućen “slobodno bez odgađanja. u slobodno konvertibilnoj valuti. bilateralni sporazumi i međunarodni standardi u ovom domenu.Odnosi se na sva sredstva koja predstavljaju FDI. Navedite izvore domaćeg prava kod direktnih stranih ulaganja (uključuje i 67 i 68) 67 i 68 . Pravo na nacionalizaciju uz obavezu davanja adekvatne naknade za nju je peti princip. Zbog toga su se Kodeks UN i ECT zadovoljili rješenjem po kome položaj stranih investitora ne može biti “manje povoljan“ od domaćih ulagača. Specifični principi su: a) sloboda ulaganja kao manifestacija otvorene tržišne ekonomske politike b) mogućnost ulaganja u privredne i neprivredne djelatnosti c) garantovanje najvažnijih ulagačkih prava 24 . Može se definisati kao “nacionalni tretman“.Ustavi . Deveti princip je primarnost domaćeg sudstva. povlasice i obaveze stranog ulagača o Rješavanje sporova o Primjena zakona . javnopravnog su porijekla i prinudnog karaktera. Striktno provođenje nacionalnog tretmana u praksi znači onemogućavanje davanje povlastica stranim investitorima. Prvo opšte načelo je poštovanje državnog suvereniteta nad prirodnim izvorima. Ustavi i međunarodni sporazumi i Zakoni i podzakonski akti kod FDI Izvori domaćeg prava . Navedite i objasnite specifične principe direktnih stranih ulaganja Određivanje specifičnih principa stvar je izbora. zabranjeno je podmićivanje radi ostavrivanja ciljeva stranog ulagača. pri čemu nije bitno da li se transfer vrši odjednom ili u ratama. Drugi princip se može definisati kao obaveza stranog ulagača da poštuje pravni poredak zemlje domaćina. Četvrto. Derivira se iz državne suverenosti i nacionalnog tretmana.Zakoni (ZPDSU) polazeći od koncepta Guidelines ovaj akt reguliše o Značenje osnovnih kategorija o Postupak FDI o Prava. Odnosi se kako na propise države tako i entitete.Sumedin Klauzula najpovlaštenije nacije automatski izjednačava pravni tretman svih stranih investitora) 66.Međunarodni sporazumi . Klauzula najpovlaštenije nacije je osmo načelo. Njena primjena se zasniva isključivo na multilateralnim ili bilateralnim sporazumima.Podzakonski akti (moraju biti u skladu sa zakonima jer oni ih samo nadopunjuju) 69. Prema ovom načelu se država obavezuje da će na subjekte druge strane automatski protegnuti sva prava. Slobodan transfer je šesti princip. olakšice i povlastice koje je dala ili koje će dati investitorima neke treće države u određenoj oblasti.“ Sedmi princip je izuzetno značajan i složen. Navedite i objasnite opšte principe direktnih stranih ulaganja Opšti principi su pravila koja u oblasti DSU imaju univerzalno važenje. Za transfere koje država domaćin ne izvrši bez odgađanja zahtijeva se plaćanje zatezne kamate. Treće načelo je nemiješanje u unutrašnje političke odnose zemlje domaćina. Kod ovog principa postoji mogućnost izmjena i dopuna jedanput zaključenih dugoročnih ugovora o FDI. Za njegovo ostavrivanje posebno su značajni: regulativa domaće države. 70.

Na drugoj poziciji je Energy Charter Treaty. Objasnite postupku ulaganja kod direktnih stranih ulaganja Postupak ulaganja je sistem uslova koje treba ispuniti i radnji koje se moraju obaviti da bi strano ulaganje bilo izvršeno. Javnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Prvi javnopravni subjekt su države. To su Agencija za izdavanje garancija od političkog rizika inozemnim investitorima i trgovcima (IGA) i Agencija za unapređenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA). Privatnopravni subjekti su sva lica koja prema domaćem zakonodavstvu. Privatnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Subjekti su lica između kojih nastaju odnosi povodom FDI. Tu se posebno ističu: a) Agencija za multilateralno garantovanje investicija (MIGA) osnovana posebnim sporazumom u okviru WB 1985. 72. Međutim. Stekla univerzalan karakter. odnosno u zemlji kojoj je taj kapacitet priznat. U BiH pored država svojstvo subjekta imaju i entiteti. bilateralnim i multilateralnim sporazumima mogu da se pojave kao “investitor“ ili pravna lica koja su nastala investiranjem. Na osnovu toga se mogu utvrditi četiri osnovna pristupa postupku ulaganja: 25 . postoje dvije specijalizovane organizacije od posebnog značaja za FDI.Sumedin d) obezbjeđenje pravne sigurnosti čak u većojmjeri nego domaćim subjektima e) svođenje ekonomskih podsticaja stranim ulagačima na znatno manju mjeru od one u ranijim propisima – uz pravnu sigurnost. Odvija se posredstvom privrednih i državnih institucija. Mogu se podijeliti na regionalne (EZ i NAFTA) i univerzalne (UN – na prvoj poziciji). Postupak ulaganja predstavlja u suštini izraz ukupne političke i ekonomske filozofije države u ovom domenu. Pojam kompanije se ravna prema pravnom poretku kome ona pripada. entiteti su obavezni na saradnju u oblasti poreskih olakšica sa ciljem izbjegavanja diskriminacije domaćih u odnosu na strane ulagače i radi ujednačavanja poreskih olakšica. a na trećem mjestu se nalazi WTO. Druga grupa ovih subjekata su međunarodne organizacije.Također. Za sticanje ovog svojstva potrebno je da fizičko lice ima državljanstvo ili trajno boravište u zemlji koja je članica miltilateralnog i bilateralnog sporazuma. djeluje preko državnih agencija ovlaštenih za ovu djelatnost. najvažnija skupina su pravna lica. To su UNCTAD i Centar za TNK. Unutar posljednje kategorije transnacionalne korporacije (TNK) imaju posebno značajnu ulogu. Prema Zakonu. 73. oni se svode na ograničene poreske olakšice i mogućnost oslobađanja od carina po propisanim uslovima f) uspostavljanje organske cjeline između sistema države i dva entiteta g) transparentnost režima ulaganja koja se ogleda u dominacije registracije nad odobrenjem i postojanju svega pet taksativno određenih podzakonskih akata na nivou države h) nastojanje da se troškovi investicionih transakcija smanje i pri investiranju i u fazi eksploatacije investicije 71. Na nivou države postoje i dvije specijalizovane institucije. U oblasti FDI ona djeluje direktno i preko subjekata koji su uključeni u njen sistem. To su komapnije i druge organizacije koje djeluju metodom autonomije volje. Četvrta jeste WB. ZPDSU izričito zahtijeva da BIH i entiteti sarađuju o ostvarivanju ciljeva ovog zakona i da preuzimaju mjere koje su za to potrebne. Fizička lica čine prvu grupu subjekata. b) Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova osnovan Konvencijom o rješavanju investicionih sporoca između država i državljana dugih država c) Agencija za usluge u stranom investiranju (FIAS).

tada se konačna odluka mora donijeti u roku od 90 dana od prijema zahtjeva. Najprije nameće stranim ulagačima iste obaveze koje imaju i domaći ulagači. političke i pravne. Drugu skupinu čine spoljnopolitički odnosi između domaće države i države domaćina. Drugo. Ograničenja koja se tiču zsštite okoline postaju sve aktuelnija. Postupak ulaganja na osnovu dozvole ima više faza: a) podnošenje zahtjeva nadležnom organu konkretnog entiteta. te restriktivno definisano javno informisanjeUslovi pod kojim se podnosi prijava za dobijanje dozvole moraju biti definisani podzakonskim aktom entiteta i istovremeno objavljivanji u službenom listu entiteta i države. put ka arbitriranju i nejednakom tretmanu ulagača. razumno ujednačene i nediskriminatorske u odnosu na domaće subjekte u istoj funkciji. Objasnite postupak ulaganja direktnih stranih ulaganja u BiH Postupak ulaganja u BiH je ure]en Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja. jednak i pravičan tretman svih ulagača. strani ulagač mora plaćati poreze u skladu sa propisima entiteta. registracija nema konsstituitivno dejstvo.” Ova obaveza je iznuđena stanjem unutrašnje regulative BiH. strani ulagač mora ”voditi poslovne knjige i sačinjavati finansijske izvještaje u skladu sa međunarodno prihvaćenim računovodstvenim i revizorkim standardima i načelima kao i zakonima entiteta. (ne)postojanje vojnih saveza. Prijava z aregistraciju svakog pojedinačnog ulaganja se istovremeno podnosi nadležnim organima države i entiteta i to na jenoobraznom utvrđenom formularu. Princip nacionalnog tretmana dvojako djeluje na razmatranu dužnost. ”Prethodna saglasnost” odnosno dozvola potrebna je samo u dvije oblasti koje se smatraju osjetljivim. a dijelom ograničeno – ograničenja se uspostavljaju zakonom i upravnim aktom. Registracija služi isključivo dobijanju potrebnih podataka o stanju FDI u BiH. 75. Treće. c) ukoliko je dopuna zahtjeva potrebna. U prvu grupu spadaju zahtijevi za određenim procentom izvoza. 26 . potrebe nacionalne sigurnosti itd i u treći segment spadaju: vrste pravnog sistema transparentnost pravnog sistema. ali nacionalni tretman ne mora biti potpuno zadovoljen c) ulaganje je ograničeno dozvolom – koju daju upravni organi. investitor mora o toe biti obaviješten u roku od 30 dana od prijema zahtjeva. Ovaj liberalan sistem dominira u pravu BiH. investitor podnosi zahtjev za registraciju ulaganja nadležnom organu entiteta i Ministratsvu vanjske trgovine BiH. Ta obaveza je olakšana odredbama Zakona koje vode discipliniranju entiteta u ovom domenu. b) razmatranje zahtjeva i donošenje odluka u roku od 30 dana od prijema zahtjeva. domaćih i stranih između sebe je otvoren d) ulaganje je dijelom slobodno. Navedite obaveze stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prva obaveza stranog ulagača je poštovanje zakona i drugih propisa BiH i entiteta. te (ne)funkcionisanje pravne države. Za razliku od dozvole. dok s druge strane nameće i sva ograničenja koja su zasnovana na javnom poretku. radi se o mješovitom sistemu Brojne su restrikcije kod slobodnog ulaganja koje se mogu podijeliti na ekonomske. 74. zapošljavanja domaćih radnika. kupovine domaće robe.Sumedin a) ulaganje je potpuno slobodno – princip nacionalnog tretmana potpuno ostvaren b) ulaganje je ograničeno zakonskim uslovima – diskriminacija između stranih investitora je isključena. dosljedna primjena nacionalnog tretmana. Zakon zahtjeva da poreske stopebudu stimulativne za stranog ulagača. d) nakon dobijanja odobrenja ili isteka rokova od 30 odnosno 90 dana. ostvarivanje deviznog priliva itd. To su proizvodnja naoružanja i vojne opreme.

Objasnite pojmovi zaštite i naknade kod direktnih stranih ulaganja Rizik je inherentan elemenat svakog poslovnog poduhvata. Od drugih subjektivnih prava se razlikuju u ekonomskom smislu. opreme za igru na sreću i putnički automobili. uz uslov da ona učestvuju najmanje 20% u trajnom kapitalu firme. 77. Za DSU su posebno značajni politički rizici. Objasnite prava stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prvo pravo konstituiše slobodu stranog ulagača da otvori račun kod bilo koje domaće ili strane banke. Ne definišu se direktno. naročito poreske i fiskalne. Obuhvata sve vrste dobiti. I drugo. Prvu povlasticu starnom ulagaču predstavlja oslobađanje od carina i carinskih obaveza. da strano ulaganje mora trajati najmanje pet godina. ulog starnog lica ne smije biti manji od 30% glavnice. Pojasnite pojam davanja povlastice stranim ulagačima Povlastice su subjektivna prava stranih ulagača. se tolerišu . Kompatibilan element ovih ovlaštenja je pravo na slobodnu konverziju valuta. 27 . Povlasticama se stranom ulagaču daje položaj koji je povoljniji od onog koji uživa domaći investitor. Povlastice. dobiti za uvoz ”opreme”. Pravo na slobodan transfer se smatra drugim fundamentalnim momentom tretmana stranog investitora u skladu sa međunarodnim standardima. Povlastice se mogu. Prvo. raskine ili ima ozbiljnu namjeru da prekrši ili raskine ugovor sa stranim ulagačem. Ograničenja su privremenog karaktera i povlače za sobom obavezu države da plati kamatu. Neophodna je analiza dijela na tri osnovne grupe: a) prvu grupu čine slučajevi u kojima država kao partner.Sumedin 76. najprije. isključujući carinsko evidentiranja. strani ulagač ima pravo da u skladu sa nacionalnim tretmanom stiče vlasnička prava na nekretninama. Treće pravo se odnosi na slobodu stranih ulagača da ”zapošljavaju namješenike iz inostranstva ukoliko nije određeno dugačije zakonima u BIH o radu i zapošljavanju”. Korisnik olakšica je pravno lice u koje su plasirana inozemna sredstva. pojedinačnim podzakonskim aktom. prekši. te da ne vrše diskriminaciju domaćih i stranih ulagača. Četvrto. osim ako se s tim ino-investitor ne saglasi. Ovim se BiH uključila u opšteprihvaćen trend u zemljama u tranziciji. Umjesto toga nameću se entitetima obaveze da izbjegavaju konkurenciju u privlačenju direktnih stranih ulaganja kroz poreski sistem. moraju se ispuniti i dva dodatna uslova. uobičajno je da se uzima tržišni kurs na dan transfera. sredstava koja preostanu nakon likvidacije preduzeća u BIH i naknada u slučaju nacionalizacije i sa njom izjednačenih postupaka BiH. koji je zasnovan na diskrecionom pravu nadležnog organa ili generalno – po pravilu zakonom. Ukoliko je odgođeni transfer praćen konverzijom. Ukoliko je kategorija ”oprema” zadovoljena. Poreska olakšica traje pet godina i srazmjerna je učešću stranog i domaćeg kapitala u glavnici. ali se zahtijeva njihova umjerena i nediskriminatorska primjena. Ukoliko se stvar može odrediti kao oprema postavljaju se dodatni uslovi da ona ne bude starija od 5 godina i da odgovara djelatnosti preduzeća za koju se uvozi. djelujući u stranom ulaganju iure gestionis. Državna struktura BiH je dovela do specifičnog rješenja u pogledu poreskih olakšica. u cilju izbjegavanja priliva isključivo špekulativnog kapitala. Račun mora glastiti na domaću ili bilo koju drugu stranu valutu. Može biti data individualno. u koju se ne uvrštavaju SI. izvršen bez odgađanja i u valuti koja se može konvertovati bez ograničenja. Način na koji se transfer vrši mora biti slobodan. Slučajeve koji predstavljaju oduzimanje ili ograničavanje vlasništva stranog investitora veoma je teško klasifikovati. Stabilizaciona klauzula je jednostrano preuzeta obaveza države domaćina da na strano ulaganje neće primjenjivati kasnije donesene propise. 78. Zaštita stranih investitora predstavlja sistem postupaka kojima se onemogućava ili ograničava nelegalno zadiranje države u svojinu ulagača ili im se obezbjeđuje nadoknada za pretrpljene gubitke u slučaju legitimnog i zakonitog izvlaštenja.

Sumedin
b) drugu skupinu predstavljaju štete izazvane ratom i sa njime izjednačenim događajima, imaju dijelom međunarodnopravni karakter. c) treća grupa je najkarakterističnija za DSU. Čine je različite vrste zakonitih akata država kao što su: konfiskacija, rekvizicija eksproprijacije, nacionalizacija i postupci čiji se efekti sa njima mogu izjednačiti. Naknada je materijalna protuvrijednost koju treba dati stranom ulagaču u slučaju da bude pogođen nekim od događaja iz druge i treće skupine slučajeva uključenih u pravo DSU. Naknada se može pojaviti u dva vida: naknada štete i kao kompenzacija. U osnovi naknade štete leži uvijek protivpravan čin. Kompenzacija se može dati i za štete izazvane pravovaljanim aktima i radnjama. 79. Nabrojte i objasnite pojedine slučajevi od kojih se pruža zaštita kod direktnih stranih ulaganja Zaštita od promjene, raskida ili prijetnje promjenom, odnosno raskidom ugovora naziva se u teoriji ”ponovno pregovaranje”. Ono predstavlja postupak naknadnih pregovora partnera o izmjenama i dopunama ugovora o DSU. Cilj ovog instituta je izmirenje principa zaštite javnog interesa i zaštite svojine stranih ulagača. U domenu stranih ulaganja rat kao pravno-tehnička kategorija se primarno definiše u skladu sa dokumentima UN. Zato BITs u ovu kategoriju svrstavaju ili sve oružane sukobe, revolucije, vanredna stanja, pobune, nemire i demonstracije. Država ima opštu obavezu da u slučaju ”rata” pruži stranim investitorima adekvatnu zaštitu od ratnih događaja, pazeći da se pri tome u konkretnom slučaju ne ogriješi o princip najpovlaštenije nacije. U najširem smislu eksproprijacija se može izjednačiti sa ”uzimanjem tuđeg vlasništva”. Postoji više slučajeva kroz koje se pojam eksproprijacije manifestuje: a) prvi obuhvaćeni slučaj je eksproprijacija kao uža pravno-tehniča kategorija koja označava orginalni način sticanja državne svojine na nekretninama koji se vrši u opštem interesu i uz pravičnu naknadu b) nacionalizacija predstavlja prinudni prelaz u državnu svojinu privrednih preduzeća koja ispunjavaju predviđene kriterije ili građevinskog zemljišta i zgrada. Ranije se mogla vršiti sa naknadom ili bez naknade c) za razliku od prethodne dvije kategorije, konfiskacija je ”imovinska kazna koja se pod uslovima utvrđenim u zakonu izriče učiniocu krivičnog djela, sastoji se u oduzimanju imovine osuđenom licu, bez naknade, u granicama propisanim zakonom” d) zaštita stranim ulagačima se u našem pravu pruža i onda kada je do izvlaštenja došlo rekviriranjem vlasništva, to je način snadbijevanja javnih službi, obično vojnih jedinica potrebnim materijalima. Prema načinu na koji se eksproprijacija vrši ona može bit direktna i indirektna. Prvi oblik eksproprijacija naziva se direktnom ili zakonskom. Sastoji se u legalnom oduzimanju ili ograničavanju vlasništva stranim investitorima. Elementi eksproprijacije su uporedno posmatranos isti: a) javna svrha radi koje se eksproprijacija preuzima b) legalnost eksproprijacije c) postojanje primjerene naknade d) nedikriminiranost kao inherentan princip pravu DSU Drugi oblik eksproprijacije je indirektna ili de facto ili puzajuća eksproprijacija. U čl. 11 MIGA indirektna eksproprijacija je definisana prema posljedicama radnji, odnosno popuštanju državnih organa. Eksproprijacija postoji kada vlasnik bude lišen svojine, kontrole ili koristi od investicije bez obzira na to što formalni čin oduzimanja vlasništva ne postoji. Da bi se postupci

28

Sumedin
oduzimanja kontrole i koristi smatrali indirektnom eksproprijacijom, neophodno je gubitak na strani ino-ulagača bitno utiče na vrijednost investicije ili kontrolu nad njom. U teoriji se indirektna eksproprijacija definiše kao ”spor erozija stranog vlasništva regulatornim mjerama”. Kod indirektne eksproprijacije često nedostaje neki od elemenata direktne eksproprijacije, nediskriminatornost npr. 80. Objasnite pojam kompenzacije kod direktnih stranih ulaganja Kriteriji kompenzacije: Prvi kriterij je adekvatnost naknade. On obrađuje obim naknade i sadrži najviše ekonomskih i pravnih problema. Tri su elementa ovog kriterija: a) cijena po kojoj se mjeri vrijednost eksproprisanog dobra; b) vrijeme procjene koje se u pravilu veže za izvršenu eksproprijaciju. Granična tačka je po pravilu momnet u kome je eksproprijacija postala ”javno poznata”; c) subjekti koji određuju ”fer tržišnu cijenu” . Drugi kriterij je način isplate nadoknade. I on ima više elemenata: a) efektivnost naknade – koja se tiče vrste valute u kojoj se nadoknada vrši; b) naknada mora biti brza, “promtna”, “bez odgađanja” i sl. c) postupak nadoknade 81. Objasni postupak rješavanja sporovi između država kod direktnih stranih ulaganja Sporovi iz oblasti DSU nastaju izmeđuu zemlje izvoznice i zemlje uvoznice kapitala. Najčešći predmet ovih sporova su takmičenje i primjena BITs koga su strane međusobno zaključile. Regulisani su multilateralnim i bilateralnim konvencijama o DSU, opštim konvencijama međunarodnog javnog prava i međunarodnim običajima. Više je načina rješavanja ovih sporova. Prvi i najčešći primjenjivani metod je rješavanje spora diplomatskim putem. Ukoliko se spor ne riješi u periodu od 6 do 12 mjeseci, pogođena strana može pismenim putem tražiti da se problem iznese pred ad hoc tribunal. Na drugom mjestu se nalazi ad hoc arbitraža. Treći metod je povjeravanje spora na rješavanje ovlaštenim organima unutar međunarodnih organizacija. Ovdje najvažnije mjesto zauzima tijelo za rješavanje sporova koje je formirano unutar WTO. Međunarodni sud u Hagu se javlja kao četvrta mogućnost. Predstavlja najopštiji forum za rješavanje sporova svih vrsta između država članica UN i sporova u kojima su stranke međunarodne organizacije. 82. Objasni postupak rješavanja sporovi između stranog investitora i države domaćina Ovo su najčešći i najkarakterističniji sporovi u oblasti DSU. Njihov osnovni predmet su nacionalizacija i ostvarivanje povlastica. Specifičnost ovih sporova leži u tome je jedna strana subjekt privatnog , a druga subjekt javnog prava. Prijateljsko rješavanje sporova stavlja se na prvo mjesto. Po prirodi stvari, strane samostalno odlučuju o svim elementima metoda pregovora i o njihovom ishodu. Pojedini izvori postavljaju rok do koga se rješenje spora pregovorima treba postići. Dalje, jedan od metoda rješavanja ovih investicionih sporova je sud zemlje domaćina. U osnovi ovog pristupa leži Calvo doktrina po kojoj stranci nemaju povoljniji položaj od domaćih subjekata. Član 17. našeg ZPDSU polazi od pretpostavke nadležnosti suda u BIH, ali dozvoljava da se strane drugačije dogovore. Redoslijed metoda je sljedeći: pregovori i savjetovanje, dogovoreni način rješavanja spora, metod predviđen u međunarodnom sporazumu. Calvo doktrina je ovdje negirana. Mirenje ili koncilijacija spadaju u prijateljske načine rješavanja sporova . Koncilijacija je pokušaj da se postigne prijateljsko rješenje spora uz pomoć treće osobe čija je preporuka za rješenje nastalog sporazuma obavezna za stranke ako je

29

Sumedin
one prihvate. U međunarodnim izvorima prava za DSU, ad hoc ili institucionalne arbitraže predstavljaju osnovni metod rješavanja sporova. Obaveza države domaćina da prihvati arbitražni spor sa investitorom kao privatnopravnim subjektom počiva na nekom vidu odricanja od prigovora suverenog imuniteta. Sastav ad hoc arbitraže određuje se ili neposredno u sporazumu ili pozivom na neka arbitražna pravila. Arbitražni sud primjenjuje međunarodne multilateralne ili bilateralne sporazume, opšte prihvaćene principe međunarodnog prava i materijalno pravo države na koje upućuju parvila MPP. Ukoliko su stranke izričito ugovorile, arbitraža može sporove rješavati ne prema mjerodavnom pravu, nego ex aeguo et bono tj. po ”pravičnosti”. Odlučivanje ex aeguo et bono podrazumijeva pravičnu primjenu prava. Ukoliko pravičnost zahtijeva odstupanje od primjene prava tj. djelovanje contra legem, ona ne može da isključi primjenu svih prinudnih propisa kao onih o ljudskim pravima na primjer. Međunarodnim centar za rješavanjeinvesticionih sporova (ICSID) predstavlja specijalizovanu institucionalnu arbitražu za oblast stranih učlaganja osnovanu posebnom Konvencijom o rješavanju investicionih sporova ove vrste zaključenom u Vašingtonu 1965. ICSID je pravno lice međunarodnog prava uključeno u sistem WB. Njegov Administrativni savjet čine predstavnici Administrativnog WB, a predstavlja WB je po službenojdužnosti i presjenik Administrativnog savjeta. Centar je nadležan za svaki spor koji je nastao neposredno iz investicija i ”za koji su se strane u sporu pismeno saglasile da ga iznesu pred Centar”. 83. Objasnite postupak rješavanja sporovi između stranog i domaćeg investitora Ova vrsta sporova nastaje kada je u pitanju zajednički poduhvat. Pošto su oba lica subjekti privatnog prava i budući da je odnos zasnovan ugovorom poslovnog prava sa elementom inostranosti, na rješavanje sporova se primjenjuju opšta pravila za ovu vrstu sporova. Strani partneri iz poznati izbjegavaju sudove zemlje u kojoj sjedište ima njihov partner. Vođenje spora između starnog i domaćeg partnera ne isključuje mogućnost stranog investitora da istovremeno pokrene i postupak protiv države domaćina, ukoliko za to postoji osnov. 84. Istorijat, ekonomske funkcije i određenje slobodne zone Najprije proces dekolonizacije, a potom i globalizacija svjetske ekonomije dovode do sve većeg broja funkcija i organizacionih modela slobodnih zona. Slobodna zona se može definisati kao dio državne teritorije koji može, ali ne mora biti izuzet iz njenog carinskog područja, na kome se korisnicima posredstvom različitih organizacionih, carinskih i pravnih rješenja obezbjeđuje povoljniji carinski tretman i favorizovan režim poslovanja u odnosu na one koji važe unutar carinskog područja dotične zemlje. Najvažnije ekonomske funkcije slobodne zone su: a) olakšavanje transporta robe naročito kroz jednostavnije, brže i jeftinije rješenje svih pitanja tranzita; b) privlačenje stranog kapitala ne samo stvaranje povoljnijih uslova za investiranje nego obezbjeđivanjem povoljnijih uslova da korisnici zone ne plaćaju poreze i doprinose; c) stvaranje uslova za povoljnije poslovanje domaćih eksportskih firmi, a time i povećanje izvoza; d) brže i potpunije upoznavanje domaćih firmi sa stanim tehnološkim i poslovnim dostignućima; e) povećanje zapošljavanja i poticanje privrednog razvoja regije naročito oko slobodne zone – ovo je jedan od osnovnih motiva za formiranje slobodnih zona u FBIH i f) ujednačavanje regionalnog ekonomskog razvoja unutar države. U BIH se slobodna zona posmatra na nivou države i entiteta. Po ZCP Slobodne zone su dijelovi carinskog područja BIH ili objekata smještenih na tom području, ali koji su odvojeni o dostalog njegovog dijela, a u kojima se unesena roba ne smatra i uvezenom. Prijedlog ZSZBIH u čl. 3.

30

Sumedin
definiše slobodnu zonu iz dva ugla. Ona je najprije ”dio carinskog područja BIH kojim upravlja utemeljivač slobodne zone”. Istovremeno slobodna zona ima svojstvo pravne osobe i stječe pravnu i poslovnu sposobnost...upisom u sudski registar znači kao bilo koje drugo trgovačko društvo. 85. Objasnite odnose povodom slobodnih zona Odnosi svih zainteresanih subjekata povodom slobodnih zona mogu se svrstati u četiri osnovne grupe: a) između zainteresovanih subjekata, ako na to upućuju položaj i pravni osnov formiranja zone b) država na čijoj se teritoriji nalazi slobodna zona i slobodna zona c) slobodna zona – korisnici d) skrosnici slobodne zone između sebe. Neki od navedenih odnosa imaju politički, drugi ustavni, a treći čisto privreni karakter. Ako se slobodna zona uređuje međunarodnim sporazumom država, njeno uspostavljanje i funkcionisanje ima javnopravni karakter međunarodne služnosti. Ukoliko se osniva i djeluje isključivo na bazi akata domaće države, SZ se javlja kao specifično samoograničenje ekonomske suverenosti. Druga situacija je karakteristična za BIH. Nadležnosti države potiču iz činjenice da carinski režim leži u osnovi slobodne zone, bez obzira na njenu vrstu i obilježja. Upravo zbog toga je ZCP: a) dao osnovnu definiciju slobodne zone b) specificirao carinski režim rada povodom slobodnih zona i u njima c) odredio osnovne okvire u kojima entiteti samostalno uređuju materiju slobodnih zona. U političkom smislu slobodna zona je dio državne teritorije, dok u carinskom pogledu to mže, ali ne mora da bude. Sa deviznog, poreskog, kreditnog i poslovnog stanovišta SZ nije u cjelini ili velikim dijelom uključena u ekonomski teritoriji države. Otuda su odnosi u slobodnoj zoni podvrgnuti režimu vanjskotrgovinskog rada i za domaće korisnike. 86. Izvori prava države BiH za slobodne zone Ukoliko se slobodna zona osniva međunarodnim sporazumom, na prvom mjestu će se nalaziti vrela međunarodnog javnog prava. Domaći propisi moraće se tada usaglasiti ratifikovanim sporazumom i biti saglasni sa ostalim izvorima međunarodnog javnog prava. Kada zona, kao u BIH, ima karakter samoograničenja suverenosti, mjerodavni će biti najprije sopstveni prinudni izvori međunarodnog poslovnog prava. Značaj suverenosti zahtijeva da se na prvom mjestu nalaze zakoni, a ne niži podzakonski akti i da propisi imaju prinudan karakter. U federalno uređenim državama, u koje se ubraja i BIH, posebne probleme mogu da stvaraju: razgraničenja nadležnosti i rješavanje sukoba lokalnog prava. Složenost državne organizacije i pravnog sistema u BIH nameću velike teškoće u određivanju hirarhije izvora za uređivanje odnosa povodom slobodnih zona. Prvo mjesto među državnim izvorima zauzimaju tri zakona o spoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi na direktna strana ulaganja. 87. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa izvorima države za slobodne zone Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hirarhije. Entitetski izvori moraju biti u skladu sa državnim aktima koji predstavljaju njihov pandan. Objektivne ekonomske i tehničke osobine slobodnih zona, te stanja državnog zakonodavstva prouzrokovali su veliku međusobnu podudarnost zakonodavstva entiteta o SZ. Razlike koje između njih postoje imaju pravo-tehničku, a ne konceptualnu prirodu. Praznine u zakonodavstvu dovele su do konceptualnih razlika između zakonodavstva entiteta i države. One se mogu izraziti kao

31

ili sastavljeno od više samostalnih dijelova. kako bi njihove pravnotehničke razlike bile svedene na mjeru poštovanja posebnosti interesa svakog od entiteta. procjena dobiti i izvoznih rezultata zone i pribavljanje dokaza koji se po zakonu moraju podnijeti vladi prilikom podnošenja zahtjeva za davanje saglasnosti za osnivanje zone. Kada ima više odvojenih dijelova slobodna zona kao preduzeće djeluje kao jedinstven subjekt. zaštita okoline) preduzeću slobodne zone je povjereno i vršenje nekih javnih ovlaštenja. Vijeće ministara će izdati rješenje o prestanku rada SZ ako izvoz u roku od 3. godine uzastopno ne prelazi najmanje 75% od ukupne vrijednosti robe koja napušta slobodnu zonu. odnosno potpisivanje dokaza koji se potpisivanje ugovora o osnivanju.Sumedin vršenje uloge države u oblasti vanjskotrgovinske politike od strane entiteta. U FBIH slobodna zona prestaje da postoji ako se utvri da su prestali da postoje zakonski uslovi za rad slobodne zone. U FBIH to mogu biti jedno ili više pravnih osoba. ne smatraju se javnim preduzećima. Objasnite postupak osnivanja slobodne zone Entiteti mogu odrediti dijelove carinskog područja BiH kao slobodne zone i definisati njihovo područje. Od odluke osnivača zavisi da li će ti dijelovi biti orgaizovani kao poslovne jedinice bez ili sa pravom samostalnog nastupa u pravnom prometu. Prijedlog ZSZBIH zbog toga ima dva cilja: a) vraćanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih sa SZ u nadležnost države i b) Stvaranje osnova i okvira za ujednačavanje zakonodavstava entiteta. Pojasnite Prestanak slobodne zone Razlike u utvrđivanju prestanka slobodne zone u FBIH i RS postoje kako u poslovnom tako i u administrativno-pravnom smislu. odnosno Uprave carina u RS kojim se odobrava početak rada slobodne zone. Prestanak slobodne zone u RS ne mora automatski značiti i prestanak preduzeća za upravljanje slobodnom zonom. Usvojen je koncesioni sistem. 88. dok su uslovi određeni posebnim pravilnikom i odlukom vlade o davanju saglasnosti d) Dobijanje rješenja nadležnog ministarstva u FBIH. Slobodna zona može imati jedinstveno područje ili biti sastavljena od više dijelova ”podzona”. a ne kao dionička društva. Slobodna zona kao preduzeće u FBIH odnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom u RS se mogu osnivati samo na osnovu saglasnosti vlade entiteta. Dozvola za rad može biti oduzeta ako osnivač slobodne zone ne 32 . Stoga se na njih primjenjuju opšta statusna regulativa. Slobodna zona se može osnovati na području koje se nalazi uz neko pristanište ili magistralnu međunarodnu komunikaciju. obezbjeđivanje sredstava za osnivanje i rad zone. imenovanje ovlaštenog lica za preuzimanje daljih radnji osnivanja c) Registracija preduzeća slobodne zone. b) Donošenje akta. za koju važe opšta pravila. odnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom su subjekti domaćeg poslovnog prava. Slobodna zona kao carinska institucija prestaje da postoji ”ako se u toku rada zone utvrdi da su u tri uzastupne godine na ostavruje godišnji izvoz u inostranstvo od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe i izvršenih usluga”. Tako da se može zaključiti da u poslovima koji po svojoj prirodi imaju upravni karakter (kretanje lica. 89. Pravila djelovanja organa slobodne zone su u tim slučajevima određena mjerodavnim propisima o upravnom postupku. Postoje četiri faze postupka osnivanja: a) Pripremne radnje: utvrđivanje osnivača. 90. Status osnivača zone nije uređen jedinstveno. U Federaciji su se slobodne zone do sada osnivale pretežno kao društva sa ograničenom odgovornošću. a u RS isto svojstvo mogu imati i fizička lica. Status slobodne zone Preduzeće slobodne zone. Područje zone se može odrediti kao jedinstveno. Slobodna zona je nadležna za ostvarivanje značajnog javnog interesa. rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu.

Postoje i neke značajne razlike u režimu FDI u slobodnu zonu. Te djelatnosti obuhvataju proizvodnju robe. poslove osiguranja i reosiguranja i turističke usluge. u slobodnoj zoni se ne mogu obavljati djelatnosti kojima se ugrožava zdravlje ljudi i životna sredina. Treće. osim onih na plate. opštim uslovima poslovanja zone i ugovorom sa preduzećem slobodne zone. kojim se jedna od njih ( prodavac) obavezuje da preda određenu stvar drugoj strani 33 . Neka ograničenja postoje. PITANJA ZA II DIO ISPITA IZ MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE I POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. uskladištenje domaće robe. Način na koji korisnik obavlja svoje djelatnosti određen je: aktom o radu u zoni. bankarske i finansijske poslove. 91. Pajam i definicija ugovora o prodaji Juridički posmatrano. Najvažnije su: a) korisnik slobodne zone ne može sticati zemljište u zoni b) za izgradnju bilo kakve zgrade u SO mora se imati prethodno odobrenje entiteta. Nadležno ministarstvo entiteta prati rad slobodnih zona. Ugovor o prodaji bi onda predstavljao sporazum stranaka. a neke na teret korisnika slobodne zone kao stranog ulagača. predlaže se vladi da donese odluku o prestanku rada zone. d) slobodan transfer i retransfer dobiti i uloga i e) ovlaštenje korisnika da se poziv na stabilizacionu klauzulu. entiteti moraju unaprijed biti obavješteni o djelatnostima i o njihovom obavljanju.Sumedin uvažava zakonske odredbe o poslovanju zone. prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. d) entiteti mogu zabraniti ili ograničiti obavljanje pojedinih djelatnosti u slobodnoj zoni. Ukoliko vlada donese odluku o prestanku zone. Pojasnite opšti položaj korisnika slobodne zone Potencijalni korisnik zone je svako domaće ili strano pravno ili fizičko lice. Drugo ograničenja se uspostavlja nabrajanjem djelatnosti preduzeća slobodne zone u odluci o osnivanju i u njegovom statutu. c) mogućnost držanja deviznih sredstava kod bilo koje banke ovlaštene za poslovanje sa inostranstvom. ona mora biti realizovna u roku od jedne godine od dana donošenja rješenja. Da bi konkretni subjekt stekao ovo svojstvo. c) korisnik na području BIH ne plaća poreze i doprinose. Objasnite pojam korisnika zone kao stranog ulagača Korisnik slobodne zone kao strani ulagač ima sljedeća prava: a) slobodno ulaganje u zonu u okviru djelatnosti koje se u zoni mogu vršiti. Prvo. uključujući i osnivača zone. Tu odluku vlada može. ali ne mora donijeti. neophodno je da zaključi ugovor i obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Neke su postavljene u korist. osim carinskog evidentiranja. Ukoliko se u postupku inspekcije ili na drugi način utvrdi da su se stekli uslovi za prestanak slobodne zone. b) oslobađanje plaćanja carine na robu uvezanu u zonu . Oblici djelovanja mogu biti: neinstitucionalni i institucionalni. Ostale djelatnosti obuhvataju usluge. U obavljanju svojih djelatnosti korisnik može djelovati izvan i unutar zone. 92.

. najčešće subjektivnog – kao dominantnog . po pravilu buduća stvar. Zato ćemo se mi zadržati samo na izvorima MPP – a: Konvencija o pravu – koja se primjenjuje za prelaz svojine u slučaju međunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari ( zaključena 15. Najvažnije su : FOB i CIF prodaje. a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija. II IZVORI PRAVA 4. Ona je bila primjenjena u Haškim jednoobraznim zakonima o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari . 2. Ona još nije stupila na snagu. U koliko je predmet prodaje investiciona oprema. Pojam prodaje medunarodnog poslovnog prava Prodaja MNPP od prodaje domaćeg nacionalnog prava razlikuje se u postojanju elementa inostranosti. Investicijske opreme i sl. a kupac se obavezuje da preda prodavcu određenu sumu novca.). Konvencija o pravu reguluše 4 pitanja: 34 . Ona se u domenu ove konvencije podudara sa Bečkom konvencijom UN iz 1980. generičkih i individualiziranih te prodaja buduće stvari ( npr. god. OBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u zaključenju ili izvršenju ugovora postoji «dodir teritorija pod raznim suverenitetima» MJEŠOVITA – ovaj koncept polazi od jednog kriterija. Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgovačkom i pravnom režimu: trajna potrošna dobra . Režim prodaje generičkih stvari je različit od pravila za individualno određene stvari. Međunarodne prodaje se sistmatizuju i preme upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Izvori medunarodnog privatnog prava Uloga MPP je od neposredne važnosti za međunarodnu prodaju za razliku od MJP koje postavlja smao pravni okvir za međunarodnu prodaju i tako posredno utiče na nju. Uz ostale garancije prodavač jamči kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Osnovni je mobilnost stvari pa tako imamo prodaju pokretnih i nepokretnih stvari. On može biti izražen u : − Subjektu ugovora − Objektu ugovora − Pravima i obavezama U načinu određivanja elemenat inostranosti postoje tri koncepcije: SUBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u trenutku za zaključivanju ugovora stranke imaju pripadnost različitim državno – pravnim porecima. Nabrojte i objasnite vrste prodaje Ugovore o prodaju moguće je klasifikovati prema različitim kriterijima. čvrsta goriva i sl. 58 u Hagu). ugovor o prodaji dobiva specifična obilježja i predmet je individualno određena. 4. koja je nezamjenjiva i nedjeljiva čak i kad se sastoji iz više pojedinačnih stvari. Subjekti i skup ekonomsko – pravnih karakteristika posla predstavljaju kriterij za podjelu ugovora o prodaji na građanskopravne . domaćeg poslovnog prava u ugovore o prodaji međunarodnom poslovnog prava 3. odnosno zaključivanju tog ugovora.Sumedin (kupcu) i da mu prenese najjače stvarno pravo na njoj .

35 . god.. a običaji mogu biti izvor prava samo u slučaju da ne postoji zakonsko rješenje. posredno ili prećutnim radnjama. Konvencija o nadležnosti ugovorenog suda – u slučaju međunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari (15. Anglosaksonskom sistemu kao izvor prava se primarno javlja običaj utvrđen sudskom odlukom sa osobinama presedana.04. što možemo vidjeti. Potpisale su je evropske države ali nije doživjela nijednu ratifikaciju. 4. Strankama je dozvoljeno da nadležno pravo odrede i za samo dio ugovora (cijepanje ugovora) i da kasnije promjene odluku u pogledu izabranog prava. elektricitet. Haška konvencija o pravu (skr.u trenutku zaključivanja ugovora.Sumedin 1.1858. koju je potpisalo 12 zemalja. III – neće se primjeniti nijedno od prethodnih pravila ako je ugovor više vezan za pravo koje nije pravo koje bi se trebalo primjenjivati. brodove . ZRSZ polazi od autonomije volje stranaka. 3. Osnovni cilj ove konvencije je da bude komplementarna Bečkoj konvenciji i stavljena u njenu funkciju. I – ako ništa nije ugovoreno na ugovor će se primjeniti pravila države u kojoj prodac ima sjedište za vrijeme zaključenja ugovora. II – kada specijalne okolnosti pokazuju da pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedište više od prodavčevog sjedišta povezano s ugovorom. c. Izvori državnog poslovnog prava Oni zavise od vrste pravnog sistema u koji konkretni poredak spada: − Kontinentalni − Anglosaksonski − Sistem tradicionalnih ( vjerskih ) prava U kontinentalnom sistemu kao izvor prava se javlja zakon. pojavi pred sudom neke od države članica konvencije. Momenat do kojeg prodavac ima pravo na plodove prodate stvari Momenat do kojeg prodavac snosi rizike povodom prodate stvari Momenat do kojeg prodavac ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je stvar Vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasništva u korist prodavca Kao trećim licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upućuje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar « u momentu u kojem se daje izjava povodom nje» . u Hagu). Bitno je još reći da je najvažniji domaći izvor MPP Zakon o rješavanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ). U posljednja dva volja stranaka mora biti nesumnjiva. HK – najvažnija) 1985. ali kao kriterij za njeno određivanje uzima se sjedište stranaka u različitim državama b. a ako ništa nije ugovoreno mjerodavno je « pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište / sjedište prodavca». smatrat će se da tuženi prihvata nadležnost tog suda. 2. Ova konvencije priznaje isključivo nadležnost suda koju su stranke ugovorile i to pismeno. Tamo gdje postoje posebne konvencije o prodaji HK 85 isključuje svoju nadležnost d. 5.. Ako se tužena strana. suprotno ugovoru. Ova konvencija predstavlja bitno izmjenjenu verziju iste konvencije iz 1964 . U slučaju usmenih ugovora mora se dati naknadna pismena izjava. Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa. – primjenjuje se na ugovor o međunarodnoj prodaji robe. HK 85 ne sadrži svoju definiciju međunarodne prodaje. Ugovori koji su isključeni u Bečkoj konvenciji su isključeni iz HK 85. a. Autonomija volje stranaka je osnovni princip u određivanju mjerodavnog prava izbor može biti izvršen izričito. god. avione. HK 85 se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rješena u Beečkoj konvenciji akoje ova važila u sjedištu prodavca i kupca u vrijeme zaključenja ugovora. aukcione. osim HK uključuje kao predmet prodaje .

1) U slučaju smrti ili tjelesnih povreda bilo koje stranke 2) Nuklearne štete prouzrokovane predmetom ugovora 3) Zaloga. januara 1988. Za njih važi jedini zastarni tok od 4 godine.Sumedin Postoje 3 osnova po kojem se državni izvori uključuju u sistem vrela MNPP : autonomija volje.god. imperativni propisi. Jugoslavija nije ratifikovla pa ni BiH.. Konvencija UN o zastarjelosti u međunarodnoj prodaji robe. Međunarodne konvencije i opšta načela medunarođnog prava Međunarodne konvencije – mogu biti multirateralne i bilatelarne. Jasno odvojena pravila za građansku i trgovačku prodaju 2. Haškom konvencijom. Izvršena je koercijalizacija zajedničkog fonda normi za obje vrste prodaje 3. čekova i drugih obveznica KOZ dakle uređuje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvršenju ili raskidu ugovora o prodaji. 2. – izmjena Protokolom u Beču 1980. a prve dvije Haške. U oblasti mađunarodnog robnog prometa ZOO ima 3 bitne karakteristike: 1. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju a samim tim i BiH . 10. New York 1974. kolizione norme. Karakteristike KOZ: 1) Odredbe konvencije su pretežno prinudnog karaktera 2) Autonomna prava stranaka – vrše se u skladu sa predviđenim pravilima 3) Sud ili arbitraže će uvažiti zastarjelost zahtjeva samo ako se tuženi na to pozove Bečka konvencija UN o međunarodnoj prodaji ( dalje BK ili CISG) je donesena 1980 i na snagu stupila 1..on je primjenjen u : − Vertikalnom smislu ( međunarodna konvencija – zakon) − Horizontalnom smislu ( zakon – zakon) 6. Bitno je da znamo da 5 – ta ne uređuje međunarodnu prodaju direktno. god ( dalje KoZ) 4. a uloga prvih je veća. Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe Beč 1980. KOZ – njana namjena je bila da uredi pitanje zastare potraživanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio uređen 1. koji počinje teći od dospjelosti potraživanja trenutka pada dužnika u . 8. Kao izvor državnog poslovnog prava u BiH se javlja ZOO – Zakon o obligacionim odnosima. 11 7. Konvencija o jednoobraznom zakonu o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari Hag 1964. dana rakida ugovora. Postoji veći broj konvencija koje uređuju prodaju robe sa elementima inostranosti (multilateralne) : 1.. Konvencija o agenciji u međunarodnoj prodaji robe Ženenva 1983. Sopstveni izvori međunarodnog poslovnog prava Ovdje spadaju odgovori pod 7. 9. hipoteke i drugih sredstava osiguranja 4) Sudske i arbitražne odluke 5) Dokumenata koji su po pravilima nadležne zemlje odmah izvršni 6) Mjenica.. (CISG) 5.god. KOZ ne važi za iste ugovore za koje se primjenjuje i Bečka konvencija npr. god. Konvencija o jednoobraznom zakonu za zaključivanje ugovora o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (ULFIS) Hag 3. Unfikatorski metod . god.. 36 .

Sjedištu tj. Od zemalja bivše SFRJ ratifokovala je BiH.pitanja uređena ranijim sporazumima. Rješava sljedeća pitanja: − organizacija i troškovi isporuke − troškovi transporta i osiguranja 37 . prebivalištu ( ako je fizičko lice u pitanju) 2. a ako njih nema onda prema pravu koje odredi MPP Nedostaci Bečke konvencije: . Obilježjima objekata ( primjena ove konvencije je isključena za : prodaju robe za lučnu potrošnju .opšti dio obligacionih prava . a ne između nekog od njih i vozara 2. Jedinstveni reglmani Jedinstveni reglmani – u ovu grupu ulaze reglemani nedržavnog karaktera a najznačajniji su: 1.deliktnu odgovornost za štete od stvari . te pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve 6) Postoje zaslike u odnosu na Haške jednoobrazne zakone i na ZOO ( npr dispozitivna pravila o određivanju cijene) 7) Supsidijarna rješenja se zasnivaju na opštim načelima na kojima Konvencija počiva.velika upotreba pravnih standarda Na kraju treba reći da je do sad ovu konvenciju ratifikovala 47 zemalja izuzev Belgije i VB.statičnost . 8. električne energije) Za ovu konvenciju možemo vezati 7 bitnih karakteristika: 1) Ona predstavlja napor za dalje izjednačavanje prava u ovoj oblasti.punovažnost ugovora .mogućnost različitog shvatanja pojedinih termina . brodova. Slovnija i SCG. Uređuje odnose između prodavca i kupca.nepotpunost pojedinih pojedinih rješenja . Model zakoni ( koje pripremaju pojedine nevladine insitucie i UN) 2.Sumedin Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe zaključene između strana koje imaju sjedišta na teritorijama različitih država: a) Kad su te države ugovornice ili b) Kad pravila MPP upućuju na primjenu prava jedne od tih država. novca. 2) Odredbe Konvencije su dispozitivne te ih stranke mogu mijenjati ili isključiti ukoliko to Konvecijom nije izričito zabranjeno 3) Konvencija ne čini razliki između građanske i trgovačke prodaje 4) Konvencija je jedinstveni akt ali se njen dio II ( zaključivanje ugovora) i dio III ( prodaje robe) mogu posebno ratifikovati 5) Ona ne reguliše: . aviona. Akti međunarodne trgovinske komore u Parizu (MTK) – a najvažniji INCOTERMS Najvažnije osobine INCOTERMS – a : 1. ali ne i Hrvatska. HOV.prelazak svojine .prodaje koje su zbog svoga karaktera pod režimom imperativnih nacionalnih propisa . Ova konvencija posvećuje veliku pažnju : 1. te stvaranje načela novog međunarodnog ekonomskog poretka.ograničenost javnim prinudnim propisima članica .

Međunarodno autonomno poslovno pravo Međunarodno autonomno poslovno pravo – ovi akti postaju glavni izvori prava za regulisanje odnosa učesnika u međunarodnom prometu.Najvažniji izvori ovog vrela su: 1. Značenje pojedinih klauzula u Opštim uzansama za promet i INCOTERMSU se značajno razlikuje 6. Međunarodni poslovni i proizvodni standardi 10. Od zakonskih akata najvažnij su: − Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTPBiH) − Zakon o tržišnoj inspekciji − Od podzakonskh akata moraju se istaći dva: − Pravilnik o kriterijima. bilo stređeni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavstvu) 3. Mogu biti formirani na organizovan i spontan način. Međunarodni trgovački običaji( osobine : razumnost. prilagođena Bečkoj konvenciji 9. Arbitražna praksa vuče snagu iz ovlaštenja stranaka da biraju sudsku instituciju. Osnov važenja u međunarodnoj prodaji je ili izričit pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o prećutnom prihvatanju poslovnih običaja) 4. Sudska i arbitražna praksa Kod sudske prakse odluke sudova su jači izvor prava u anglosaksonskim nego u kontinentalnom sistemu. Opšti uslovi poslovnja (u obliku spiska ugovornih klauzula. Terminologija INCOTERMS 2000. U prvo slučaju učešće mogu uzeti međuvladine i nevladine organizacije. načinu učestvovanja preduzeća u raspodjeli uvoznih i izvoznih kontigenata.Sumedin − izdaci za administrativne procedure − prelaz rizika 3. INCOTERMS se uključuje u ugovor : − preduzimanjem pojedinih odredbi − pozivom na klauzulu 4. Tipski ugovori( najznačajniji «žanevski ugovor») 2. Međunarodne uzanse – po predmetu i metodu odgovaraju našim uzansama 5. izvjesnost. opšteprihvaćenost. Državni prinudni propisi Državni prinudni propisi mogu se podijeliti na zakonske i podzakonske akte. a metod koji se primjenjuje može biti a priori i a posteriori. kao i postupak u vezi dodjeljivanjem tih kontigenata − Odluka za uvoz robe radi izvoza 38 . Sadržaj pojedinih klauzula je složen i opsežan 5. notarnost. Međunarodne sudske institucije nadležne za poslovno – pravne odnose ne postoje. 11.Tu praznnu nacionalni sudovo nastoje popuniti izjednačavanjem prakse. Arbitražna praksa funkcioniše kao jedan od najvažnijih stvaralaca novog lex mercatoria. Nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraža te nacionalnih i nadnacionalnih. Poslovna praksa konkretnih stranaka 6.

Da bi ova procedura imala 39 . e – poruke i sl. tako da se moraju uočiti određene promjene u značenju pojedinih principa te pojava novih rješenja . uslugama i ustupanju radova.) d) Nove tehnike ugovaranja i dokazivanja (formalni ugovori i opšti uslovi poslovanja) e) Nove procedure zaključivnaja ugovora (.Sumedin Podzakonskim aktima se regulišu odnosi upravnih organa i stranaka .Podhvat Ova faza počinje davanjem čvrste ponude ili ponude ultimatuma. FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe. Stranke mogu samim ugovorom odrediti mjesto i vrijeme nastanka tog ugovora. prikupljanje ponuda . Za ponudu i prihvat važe opšta pravila nedležnog nacionalnog prava . Pod njom se podrazumijeva mjesto i vrijeme nastanka ugovora. Pregovori ( ozbiljno izražena namjera oba učesnika da razgovaraju o zaključenju ugovora. U prvoj grupi su značajna pravila velikih međunarodnih finansijskih organizacija kao što je IBRD. Punktacije ( one se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih dijelova ugovora. a ne namjera koju je imala) b) Autonomija volje ostaje glavni princip ugovaranja ali se sve više ograničava prinudnim propisima c) Razvijanje novih obligaciono – pravnih rješenja (opoziv ponude.. Njene radnje se u pravilu prepliću sa fazom pregovora. a to su : 1. Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti međunarodni i državni. 13. komercijalnih tehnologija odražava se i na proces nastanka ugovora. Posebne tehnike zaključivanja ugovora Posebne tehnike zaključivanja ugovora razvijene su prvenstveno u međunarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. Prikupljanje ponuda – upućivanje nejavnog poziva određenom broju potencijanih partnera. Ona pradstavlja sintezu prathodnog rada u toku pregovora. teletax. Slijedeći rješenja prava EZ.) Zbog svega navedenog danas je čest slučaj da ponudi . Preliminarni kontakti ( pribavljanje informacija o strankama i budućem ugovoru) 2. Ova namjera se potvrđuje posebnim dokumentima kao što je «pismo namjere» . Nove tendencije i faze zaključivanja ugovora Evolucija ekonomskih odnosa. Najvažnije su: a) Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje ( bitno je kakvo je dejstvo stranaka proizvela . šutnja kao prihvat i sl.Ponuda . Ponuda) 3. stavljanju anaksa ili formulacie termina.. I prilikom formulacije ovog pisma potrebno je posvetiti veliku pažnju da ono ne bi bilo protumačeno kao obavezujući dokument – npr. 4. Perfekcija ugovora je veoma važna za međunarodnu trgovinu jer se mjesto i vrijeme nastanka ugovora može koristiti vezivna tačka u slučaju sukoba zakona. Po završetku obavezne faze dolazi do perfekcije ugovora. licitacije. da dostave svoje ponude za prodaju određenog objekta robe .. dok se postupci unutar upravnih organa regulišu Zakonom o opštem upravnom postupku III ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI 12. Vrela domaćeg prava mogu se podijeliti na državna i autonomna.. One se svode na tri osnovne vrste: tender. prihvata prethodne fakultativne ( eventualne) faze u zaključivanju ugovora. ofertalna licitacija. Sastavljanje pripremnih ugovora ( sastavljanje prijedloga ugovora) Nakon eventualnih faza potpisivanja ugovora slijedi i bavezna faza: .

Ciljevi Bečke konvencije Dio 1. davanje odgovora na prigovore drugih učesnika. Prevazilaženje problema koji mogu nastati usljed toga što sukcesivno ponude i prihvata nije važan uslov n astanka ugovora Unutar BK uređena su 3 glavna instituta ponuda. obavljivanja javnog poziva. Bečke konvencije imao je sljedeće zadatke: 1. stavljanje dokumentacija na uvid i dodatno informisanje interesenata. Prevazilaženje razlika između anglosaksonskih i kontinentlanih sistema u ovoj oblasti 3. Ofertalna licitacija – je jednostrani građanskopravni posao kojim kupac kao javni obavezuje da će primiri i zazmotriti sve prispjele ponude koje odgovaraju uslovima javnog poziva te da će preuzet i druge radnje vezane za zaključivanje ugovora. a ne ponudi) b) Sadržaj ponude mora biti dovoljno određen – Konvencija precizira elemente standarda .Posebnih uslova ugovora ( radi eventualnog prilagođavanja) . Ovdje umjesto takmičenja ponuđenih u blizini dostave ponude.Tehničkih planova sa specifikacijama Postupak ima više faza: odluka o ofertelnoj licitaciji.Sumedin međunarodni karakter potrebno je da sjedište pozvanih bude u drugoj državi. Zaključivanje ugovora prema Bečkoj konvenciji Ovdje spadaju odgovori pod 15. razmatranje ponuda.Opštih uslova poslovanja kojima se determiniše sadržaj ugovora . prihvat. To su eksplicitno označavanje robe. Neutralisanje razlika nacionalnih prava (stvaranjem jedinstvenog sistema zaključivanja ugovora) 4. Konvencija se kod ponuda javnosti opredjelila za shvatanje da se radi o pozivu na otertalnu licitaciju. te izričito i prećutno utvrđivanje količine i cijene. javno otvaranje ponuda . 16. 17. Rok i način dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Bitni konvencijski elementi ponude su: a) Određenost ponuđenog ili ponuđenih (ako je prijedlog upućen neodređenom broju lica.Uputstva ponuđačima . izbor ponuđača.Zbirke dokumenata ( uključujući obrazce ugovora i garancija) . Tender je detaljno sačinjen obrazac ponude koji sadrži sve bitne elementa ocim cijene. 18 15. kupac ponudiocima otvara konkurenciju i cijenama i drugim uslovima ugovora. Da bi se prikupljanje ponuda smatralo uspjelim . O n se sastoji od: . 14. perfekcija ugovora. obično omoraju da se jave bar 3 ponuđena postupka izbora najboljeg ponuđaća učestvuje samo komisija bez prisustva ponuđača. Ponuda Ponuda – predstavlja prijedlog za zaključivanje ugovora upućen 1 ili više lica koji sadrži ozbiljnu namjeru ponudiocu da se obaveže tom ponudom. otkup tendera. Integrisnanje 2 Haška jednoobrazna zakona u jedinstven akt 2. 16. 40 .

Izjava mora biti jasna i nedvosmislena. a opoziv predstavlja kada izjava stigne poslije prijema ponude. čak i kad je neopoziva prestaje da važi kada izjava o njenom odbijanju stigne njenom primaocu.Sumedin c) Namjera na obavezivanje – Standardi za njeno određivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji. Povlačenje ponude je slučaj kada izjava o povlačenju stigne ponuđenom prije ili u vrijeme kad i ponuda (tj. U slučaju pozitivnog bitno je reći da prihvat proizvodi pravno dejstvo kad je stigao . Konvencija ne određuje način odgovora na ponudu. Kada ponuda još nije proizvela pravno dejstvo). Izričito naznačeno da je ponuda neopoziva (često se navodi i tok trajanja ponude) 2. Bitno je napomenuti da ponuda. ali ako je ponudilac u ponudi odredio način davanja prihvata ona je obavezan za ponuđeno. ali postoje i druge). Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje . To uveliko zavisi od sredstva komuniciranja stranaka. prihvat mora stići u roku − Ako ponudilac nije odredio rok. prihvat mora stići u razumonom roku Međutim prema načelu dobre volje stroga pravila o blagovremenom prihvatu mogu biti ublažena i to u 2 slučaja: 1) Ponuđeni kriv za zakašnjenje – odluka o sudbini prihvata je u rukama ponudioca i on mora direktno ili pismeno obavijestiti ponuđenog o svom pozitivnom stavu (tj. te plaćanje cijene . Za pisani prihvat postoje 2 rješenja: − Ako ponudilac izrtičito odredi rok. Prema BK «Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponuđenom «Konvencija je učinila ustupak anglosaksonskom sistemu praveći razliku između povlačenja i opoziva ponude. Da uvažava neblagovremeni prihvat) 2) Ponuđeno nije kriv za zakašnjenje – ovdje ponudilac mora obavijestiti ponuđenog i u slučaju negativnog odgovora. to je prepušteno praksi. Ovo će se desiti kada na šutnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla. Treći način prihvatanja je šutnja. Prihvat i perfekcija ugovora Prihvat i perfekcija ugovora . šro može dovesti do problema u praksi jer se radi o unutrašnjem subjektivnom elementu. osim ako okolnosti posla govore drugačije. Drugi način davanja prihvata su konkludentne radnje ( u Konvenciji najčešće navedene odašiljanje robe. telefonom i sl. Pored blagovremenosti koja je prvi uslov za urednost prihvata potrebno je spomenuti i sadržaj prihvata koji je drugi uslov.prihvat je izjava ili drugo ponašanje ponuđenog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom i smatra se peihvatanjem. a prvi uslov za to je da prihvat bude blagovremen. prema BK prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava saglasnosti stigne ponudiocu. Kada je riječ o pravnom dejstvu ponude (a to je vezanost preduzeća za svoju ponudu) treba reći da postoje razlikeu uporednim pravima u pogledu toga pa je Konvencija morala da ih prevaziđe. a koji sadrži dodatke 41 .). Sadržaj se može odrediti kao pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi. Tako usmene ponude moraju biti prihvaćene odmah ( bilo da su direktne. 17. a ne kad je trebao stići. Kada je riječ o dejstvu prihvata. Ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu. pregovori ranije uspostavljena praksa. Ponuda može prestati na 3 načina: − Opozivom – gašenje ponude izjavom ponudiocu − Odbijanjem − Zaključivanjem ugovora Opoziv ponude nije moguć u dva slučaja: 1.

Ako se neki proizvod uvozi u BiH u većim količinama. 3. Samim tim ona snosi odgovarajuću vrstu ugovorne odgovornosti. Velika Britanija – dozvole ne utiču na punovažnost ugovora. 1. Moguća ograničenja predviđena su u zakonima.Sumedin ograničenja ili druge izmjene naziva se kontraponuda. 19. iako su ona veoma značajna za formu ugovora. Vijeće ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. što ukazuje na njeno retroaktivno dejstvo 2. a prihvaćeni i u BiH – dozvole ne utiču na nastanak i punovažnost ugovora. Razlika između ovog je što dozvoli daje državni organ prije zaključenja ugovora i ona djeluje u buduće. Konvencija uopšte ne sadrži pravila o mjestu perfekcije. Kada je riječ o ovim administrativnim aktima bitno je znati da oni imaju različito tumačenje u uporednim pravima. ali stranke uređuju međusobno koje dužan da ih pribavi pa imam 2 slučaja: − ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole postavlja se pitanje da li se stranka obavezala ili je samo obećala da će uložiti svu dužnu pažnju o pribavljanju dozvole − prodavac oslobođen isporuke ako može dokazati da unatoč poduzetim razumnim koracima nije usio pribaviti dozvolu. Perfekcija ugovora Kada je riječ o perfekciji ugovora BK kaže se da je ugovor zaključen u trenutku kada uredan prihvat stigne ponudiocu. *Pravo BiH (ne nalazi se u postavljenim pitanjima ali u knjizi da)– Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Saglasnost treće osobe može biti data u vidu dozvole ili odobrenja. međutim ovo pravilo i nije tako strogo pa je moguće dozvolu pribaviti naknadno. 18. apsolutno ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i pod uslovima pod kojim prijeti povredom domaće proizvodnje istih ili sličnih proizvoda. Neblagovremeno pribavljanje dozvole značit će nemogučnost ili zakašnjenje u izvršenju ugovora one strane koja je imala dužnost da obezbijedi dozvolu. uključujući i dozvolu za uvoz. Ako postoji više izjava sa obilježjima prihvata. a odobrenje se daje naknadno. Vijeće ministara može na prijedlog Ministarstva VT donijeti neku od zaštitnih mjera. Uloga države u zaključivanju ugovora o međunarodnoj prodaji Postoje 4 načina uslovljavanja nastanka ili dejstva i ugovora: − Uslovljavanje zastupnika da potpiše ugovor zasnovan na opštem aktu pravnog lica − Ugovaranje uslova između stranaka − Unošenje u registre osnovane na posebnim propisima − Zakonsko određivanje treće osobe kao uslova za zaključivanje ili dejstvo ugovora Mi ćemo se bazirati na četvrtom ograničenju. da li djeluju na mogućnost njegovog izvršenja. Njemačko pravo – dozvola mora biti pribavljena unaprijed. U uporednom pravu. Prihvat ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. tumačenjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom slučaju ima to svojstvo. U Zakonodavstvu BiH postoji 5 instrumenata kojima se može ostvariti uticaj države na robnu razmjenu: a) određivanje količina koje se mogu uvesti ili izvesti b) stavljanje robe na režim dozvole c) zabrana uvoza radi zaštite zdravlja stanovništva d) regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza 42 . Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti BiH se pored domaćih propisa moraju pridržavati i GATT/WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola.

saglasnost). vlasti. pod uslovom da vrijednost ne bude veća od polovine cijene. propala Cijena – cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno određena u BK. zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor. Kod nas je usvojen stav da se cijena može odrediti u novcu i stvarima. 5. stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu ili može biti određena u novcu i stvarima. procedure i ovjera ovih dokumenata. prinudni propisi ili međunarodni ugovori traže da ti dokumenti budu ovjereni od bh. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ugovora se dijele na propisane. predmeti za ličnu i porodičnu potrošnju stvari koje se prodaju na javnoj dražbi ili drugim prinudnim putem HOV i novac brodovi.Sumedin e) privremene mjere radi otklanjanja poremećaja u VT razmjeni Ministarstva trgovine entiteta su dužna da do desetog dana tekućeg mjeseca dostave Ministarstuvu VT izvještaj o izdatim dozvolama sa precizno određenom podacima. avioni električna energija stvari koje tek treba da se proizvedu (a naručilac ne daje materijal) stvari koje se uglavnom sastoje od pružanja usluga dakle. 2. no on nema isto značenje u smislu opšte ekonomske teorije. ali u međunarodnom prometu može da uključuje i druge elementa: − Troškove robnog prometa − Uvozne i izvozne dadžbine − Carine − Ambalaža. Terminologija ZVTPBiH je različita ( dozvola. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe. Naši zakoni ne sadrže odredbe o posljedicama propuštanja da se pribavi potrebna dozvola. generička ili individualizirana c. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o međunarodnom prodaji po Bečkoj konvenciji. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom. Predmet – za pradmet BK u naslovu koristi termin «roba» . Međutim nisu sve pokretne stvari obuhvaćene BK. IV ELEMENTI UGOVORA 20. 1. a nadležno ministarstvo Entiteta mokrim žigom i potpisom. svoja ii tuđa d. tako i komercijalnih. Ministarsvo VT je ovlašteno da donese podzakonski akt kojim se utvrđuju subjekti. 6. 4. određene sporazumom stranaka i one koje u određeni posao ulaze po njegovoj prirodi. Pod robom se podrazumijeva «tjelesna pokretna stvar». postojeća ili buduća e. predmet ugovora o međunarosnoj prodaji je tjelesna pokretna stvar: a. Značenje je u suštini isto. od snošenja troškova kako administrativnih. ZVTPBiH zahtijeva da Ministarstvo VT to učini suhim žigom i potpisom. 7. 3. koja se nalazi u slobodnom ili ograničenom prometu b. Mora se razlikovati obaveza izvršavanje radnji pribavljanjem dozvole od plaćanja za to. prethodna saglasnost. pod određenim uslovima 43 .

Postoje 3 načina određivanja cijene: 1. klizna skala i indeksna klauzula su apsolutno odvojene strane BK. Ugovorom ( preciziranjem svote ili korištenjem tehničkih termina kao npr “tekuća cijena”.Sumedin Ako cijena utvrđena samo za neto težinu robe. prema prvoj ugovor ne postoji 2. odrediva smatrat će se da su stranke pristale na cijenu koja se u trenu zaključenja ugovora redovno naplaćivala u odnosnoj trgovačkoj struci pod sličnim okolnostima) . Ovo pitanje također zavisi od nacionalnih izvora koje ponovo možemo podijeliti u tri grupe: 1. 3. približno (cirka. tako da u uporednom prava možemo izdvojiti 3 sistema: 1) ugovor ne postoji. način plaćanja i sl) − Mjesto utvrđivanja cijene nije određeno (mora se voditi računa o mjestu zakljlučivanja ugovora. jer nema sporazuma stranaka oko 1 od 2 bitna elementa ugovora 2) (pravo USA) ugovor postoji ako je stranka koja je odredila cijenu to učinila u granicama «razumnosti i poštenja» 3) naš sistem . Nacionalnim prinudnim propisima (fiksno. cijena ne obuhvata vrijednost ambalaže. prihvatanje cjenovnika) − Redovna cijena se utvrđuje objektivno (stanje cijena u datoj struci i konkretna obilježja transakcije – npr količina. “razumna cijena”. Upućivanje na ranije ugovore. prema trećoj moraju se primjeniti dispozitivna pravila o određivanju cijene (ovdje spada i naše pravo) Na kraju bitno je reći da ukoliko se radi o promjeni cijene. U članu 55 BK potrebno je primjetiti nekoliko bitnih momenata: − Ne zahtijeva se postojanje više argumenata – jedan element ili stav iz pregovora su dovoljni (npr. Također BK ne sadrži pravila šta će biti ako treće lice koje si odredile stranke neće ili ne može da odredi cijenu. minimalna i maksimalna ) 2. fabrička cijena” i sl.smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba promijeniti pravila koja važe za tu situaciju. 21. Generalno može se reći da je količina bitan element ako na to upućuju: − Priroda stvari − Okolnosti posla − Sporazum stranaka U svim drugim slučajevima ona je nebitan element. Bitno je reći da BK ne rješava pitanje ko određuje cijenu principu to rade prodavac i kupac zajedno. Količina u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. 55 (ako cijena nije određena. vagoni) 44 . Dispozitivni propisi sadržani u BK čl. od-do) i upotrebom tehničkih termina (cisterne. prema drugoj treće lice imenuje predsjednik suda 3. ali u slučaju sukoba te cijene sa «svjetskom» posljednje će imati prednost. Nebitni elementi Količina – u zakonodavstvu pa i u BK sporno je da li je količina bitan ili nebitan element. mjesto isporuke. Ako je samo jedan subjekt odredio cijenu pravna valjanost ugovora će zavisiti od nacionalnog prava koje služi kao sekundarni izvor. Određivanje se vrši: izričito. Bitno je reći da cjena mora biti obavezna ili bar odrediva. u rasponu. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvjek ulazi u bitne elemente.

ali i o cijeni (da transport ne bude preskup) Kada je riječ o samom plaćanju ambalaže zavisit će od toga šta je ugovoreno. V OBAVEZE PRODAVCA 23. Rješenja nacionalnih prava pa i našeg se ne primjenjuju automatski u pogledu prethodnog. a ako ne onda je dužan obezbijediti srednji kvalitet. pa se toga nećemo više dotocati. da se treba voditi računa o uslovima transporta (roba treba da prođe neoštećena prilikom prevoza). a u ostalim slučajevima ona se određuje ugovorom. Tu se prije svega misli. Dispozitivnim propisima (u nacionalnim pravima važi pravilo da ukoliko je prodavac znao za namjenu robe dužan je obezbijediti odgovarajući kvalitet. Ukoliko prodavac želi vraćanje ambalaže je potrebno izričito ugovoriti. Transportne klauzule i ambalaža Ambalaža i transportne klauzule – ambalaža predstavlja zaštitu omot robe. Ambalaža se u nacionalnim pravima samo izuzetno određuje prinudnim propisima. Ne daje se definicija isporuke već se isporuka navodi samo kao obaveza prodavaca. Nacionalnim prinudnim propisima (np. tačke odstupa od haškog Jednoobraznog zakona: 1. Prodavac mora obavijestiti kupca o specifikaciji. običanim dispozitivnim propisima. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe prinudnim propisima potrebno da ga je kupac o tome obavijestio pa makar i bilo prećutno (dajući mu na znanje u kojoj zemlji će se roba koristiti) 2.Sumedin Kvalititet – predstavja skup fizičkih. Tako ako je roba određena po težini (neto). Prema BK ako ambalaža nije ugovorena prodavac je dužan da obezbijedi uobičajnu ambalažu koja je podobna da sačuva i zaštiti robu. Odvojeno se reguliše distanciona i nedistanciona isporuka. 3. Isporuke kao obaveze prodavaca Pojam isporuke . kao i svaki drugo vid zaštite te iste robe. Iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvršenom i kad u svemu ne odgovara ugovoru. 45 . Ovako rješenja praktikuje i BK) 22. hemijskih i funkcionalnih osobina koje tu stvar čine upotrebljivom za svrhe za koje se ona uobičajno koristi. 2. Ako je izričito ugovoreno ili ako na to ukazuje priroda stvari ili posla kvalitet može biti bitan elemenat u svim ostalim slučajevima on je nebitan elemenat. Kada je riječ o transportnim klauzulama i INCOTERMS – u – o tome je bila tiječ u poglavlju «B»(izvori prava). smatra se da ambalaža nije uračunata u cijenu. a ako on u razumnom vremenu ne da drugu prodavčeva ostaje važeća) − mustra − tip − standard − tehnički termini (viđeno – odobreno i sl) 3.r minimalni kvalitet.Prema haškom Jednoobraznom zakonu isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru Bečke konvencije u 3. Ugovorom – postoji veliki broj načina za to: − uzrok ili model − opis robe − specifikacija (sačinjavanje specifikacije prema BK je obaveza kupca ali u slučaju da on to ne uradi ili ne uradi na vrijeme to će uraditi prodavac. U ostalim slučajevima ambalaža je obaveza prodavca. Bitno je reći da obaveza ovdje nastaje po osnovu nacionalnog propisa.propisani standardi). Kvalitet može biti određen: 1.

Individualizirane. Za isporuku je dalje bitno reći da predmet isporuke ne mora biti identičan predmetu ugovora (on može biti širi te obuhvatati i plodove i koristi od tog predmeta).  ostali slučajevi distancione prodaje i nedistancione prodaje – mjesto isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zaključenja ugovora imao sjedište. Rok počinje teći od ugovorenog datuma početka perioda ili od zaključenja ugovara. dokumentarna i realna. distancirana prodaja (prodaja sa otpremom) i prodaja u mjestu opredjeljenja. Kada je riječ o isporuci potrebno je spomenuti i tri bitna modaliteta a to su: mjesto. c. način i vrijeme isporuke. U pogledu ovih propisa BK je preuzela izvore anglosaksonskih prava. b. Još je bitno reći da se kontinentalnim pravima pravni karakter isporuke različito tumači: a. a tek onda dispozitivna rješenja BK: a. Izričito se vrši transportnim klauzulama. istovar). gdje će rok isporuke ukoliko nije ugovoren zavisiće od okolnosti posla. prelaz troškova. mi ćemo ipak spomenuti njenu teorijsku definiciju: Isporuka predstavlja sistem pravnih i faktičkih radnji koje prodavac mora da izvrši. To podrazumijeva tri stvari: a. a tradicionalni sisitem za generičke. te buduće stvari isporučuju se u mjestu u kojem se nalaze. b. Ono može biti određeno: ugovorom i to prema BK na dva načina (fiksno određenim ili iz ugovora odredivim datumom i određenim ili iz ugovora odredivim vremenski periodom – u prvom slučaju tačno se određuje datum. pakovanje. c. pa imamo: nedistancirana prodaja (prodaja na mjestu). b. Faktiče radnje se najčeše sastoji u stavljanju robe u posjed kupca. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne pravne i jedne faktičke radnje. Faktičke i pravne radnje moraju biti izvršene dobrovoljno. Mjesto isporuke se prvenstveno uređuje ugovorom bilo izričito ili prečutno. Kada je riječ o dejstvu isporuke onda se ona očitava kao prijelaz rizika sa prodavca na kupca. generičke stvari koje se moraju izdvojiti iz mase. a ako u ugovoru ništa nije rečeno primjenjuju se najprije običaji i praksa. Translativni sistem (romanska prava) – svojina prelazi na kupca zaključivanjem ugovora. mjesto isporuke određuje i tip prodaje.. Također. Način isporuke obuhvata sve vrste radnji koje prodavac mora da preuzme da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu (pregled. a u drugom period) i dispozitivnim propisima.. Za mjesto isporuke se veže: prelaz rizika. Mješoviti sistem (švicarski) – translativni sistem se primjenjuje za individualizovane stavri. da bi kupac mogao steći u posjed stavri i najjače stvarno pravo na njoj. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje vezane za isporuku moraju biti završene..Sumedin Iako Bečka konvencija 1 ne definiše isporuku. Vrijeme isporuke predstavlja trenutak ili period u kojem sve radnje vezane za isporuku treba da budu završene. U slučaju da je kupac ovlašten da odredi datum 1 dalje u textu BK – Bečka konvencija 46 . Prema vremenu predaje cijele količine: jednokratna i sukcesivna. Isporuku možemo podijeliti: Prema načinu kako se kupcu stavlja na raspolaganje: simbolična. Generička roba  distanciona prodaja – stvar se predaje u mjestu u kome prvi samostalni prevoznik djeluje ako to zahtjeva priroda transporta. Tradicionalni sistem (germanski i naš) – isporuka je vezana za . kojima često predhode običaji i praksa.

a tek poslije toga o ostalim. a ako to nije moguće važiće mjerodavno nacionalno pravo. Prenos svojine kao obaveza prodavaca Prenos svojine – ovdje je samo bitno reći da BK uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca.). On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom. kao na primjer između stranaka.). 24. 26. 27. on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca u suprotnom prodavca može dokazivati da ne odgovara za eventualnu docnju. Koje robne dokumente treba predati u BK nije precizirano. 2.Upredno pravni pregled Kada je riječ o ovome postoje razlike u pravnim sistemima. skladišnica i sl. Kontinentalni sistem pod ovim podrazumijeva neizvršenje ili neuredno izvrešenje tj. kupac ne može da izvrši bitan dio svojih obaveza iz ugovora. Privatnopravne dokumente moguće je dalje podijeliti na finansijske i robne. Ako su dokumenti koji su predati nesaobrazni ugovoru (a potom su predati prije isteka roka) prodavac može da do roka ispravi nedostatke. očito se vidi da će kupac izvršiti povredu ugovora nemogućnost plaćanja. Bitno je napomenuti da su rokovi za predaju dokumenata jako kratki. prodavac je dužan da odmah obavjesti kupca o obustavljanju isporuke. obaveza nastala iz ugovora. 2. a još nije dospjela. docnju sa isorukom ili isporuku stvari sa fizičim (to su isporuke sa neodgovarajućim kvalitetom ili količinski nedostatak) ili pravnim nedostacima. Predaja dokumenata kao obaveza prodavaca Postoji veći broj dokumenata vezanih za ugovor o međunarodnoj prodaji koje možemo podijeliti na one koji proističu iz državne intervencije i one koji interesuju samo stranke. Bitno je reći da će se sva izložena pravila primjenjivati samo pod uslovom poštovanja principa istovremenosti isporuke i plaćanja tj. Mjesto i vrijeme predaje dokumenata najčešće se ugovara. 4. to je prepušteno ugovoru i trgovačkim običajima. komercijalni dokumenti . uvjerenje o porijeklu robe i sl. ali ne reguliše način na koji će se to izvršiti. nego prema značaju za ostvarivanje ugovora. Pojam saobraznosti u Bečkoj konvenciji 47 . prodavac može da zadrži robu dok ne dobije pare. te prinudim nacionalnim propisima. U slučaju sukcesivnih isporuka izložena rješenja se primjenjuju za pojedine obroke. dokumenti koji sadrže pravo vlasništvo na robi i služe njegovom prenosu (tovarni list. Postoji još jedna situacija u kojoj prodavac bez štetnih posljedica može da zadrži isporuku: 1. ali samo u slučaju da se time kupcu ne prouzrokuju dodatne nepogodnsti i troškovi (pored svega ovoga kupac će i dalje imati pravo na naknadu štete ali ne i na raskid ugovora). Anglosaksonski sistemi slučajeve neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora ne dijeli prema faktičkim obilježjima. tako: 1. Robni ugovori se dijele na: 1. Garancije saobraznosti isporučene robe sa ugovorom kao obaveze prodavca . a u slučaju da to nije učinjeno prodavac prije svega treba voditi računa o prinudim propisima. 2. 3.olakšavaju promet robe između stranaka. između kupca i trećih lica (upustva upotrebe. 25.Sumedin isporuke.

Čuvanje robe kao obaveza prodavaca Prema BK i uporednom pravu to je zajednička odgovornost obje strane i leži na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snošenje rizika na njoj podijeljeni. Nesaobraznost u pakovanju ili zaštiti robe (nije upakovana ili zaštićena na ugovoreni način). Da bi obaveza za postojanje garancije postojala moraju biti ispunjena sljedeći uslovi: 1. da bi mogli svrstati koji to nedostaci spadaju u ”nesaobraznost isporuke”. Nesavjesnost prodavca (isključivo ukoliko je riječ o pravu industrijske svojine). Nedostaci u količini (kvantitativni nedostaci). Na osnovu ovoga garancija za pravne nedosttke bi značila jamčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nijedan od navedenih nedostataka.  spriječavaju nesmetano korištenje prava prenesenih prema ugovoru.  spriječava nedostatak prava kupca u određenom obimu. Kvalitativni nedostaci (fizičke mane robe). izričito ili prećutno ugovorenu svrhu  nesaobraznost sa uzrokom ili modelom 4. da bi obaveza garancije saobraznosti robe postojala moraju biti ispunjeni uslovi dati Konvencijom.savjesnost kupca . 29. postoje istovremeno. 3.održavanje garancije saobraznosti robe sa ugovoram na snazi . Postojanje uredne reklamacije. 3. 2.Garancije saobraznosti robe se definiše kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je ugovoreno. 2. • poseban tretman prava industrijske svojine.radi se o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje BK . Ti uslovi su: . potrebno je sistemsko tumačenje Konvencije. Ovi uslovi imaju kumulativan karakter zj. Stvar nije prodata prinudim putem. Garancije saobraznosti robe ima ugovoreni karakter. Prema Konvenciji nepoštivanje ovog sa sasobom odgovornost prodavca iako možda to nije njegova krivica.Sumedin Kada je riječ o saobraznosti prema BK. Prodavac je prema BK dužan u dva slučaja čuvati stavri: 48 .  nepodobnost stvari za uobičajne svrhe  nesposobnost za naročitu. Tako da pravni nedostatak prema BK postoji i kada:  spriječava nedostatak prava kupca. slični uslovi postoje i u BiH. 28. . Garancija nije ugovorom isključena.  onemogućavaju nastank prava kupca prema ugovoru. Garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) kao obaveze prodavaca Kada je riječ o pravnim nedostacima BK poznaje dvije vrste: • prava ili potraživanja trećih lica (suprotno većini nacionalnih prava ne odgovara se samo za postojeća subjektivna prava trećih lica već i samo ozbiljna potraživanje kupca može da znači pravo korištenja garancije).potrebno je da garancija saobraznosti robe nije u ugovoru izričito ili prećutno isključena. tako da je moguće izdvojiti sljedeće nedostatke: 1. 4.nedostatak saobraznosti mora postojati u času prelaska rizika prodavca na kupca . Predaja druge stvari ili stvari drugog roda.

prevoz se organizuje do mjesta opredjeljenja (mjesto gdje prelazi rizik). Davanje specifikacije kao obaveza kupca Specifikaciona prodaja je posebna vrsta prodaje. Prema BK ova obaveza je uslov za valjano reklamiranja i jedna od pretpostavki očuvanja prava na naknadu štete. Ostale obaveze prodavca Najčešće se navode sljedeće:  pakovanje robe. Provjera saobraznosti kao obaveza kupca Pojam i značaj provjere . Obaveza osiguranja leži na prodavcu ako je izričito ugovorena ili na nju upućuju transportne klauzule. dužan da kupvu dostavi sve potrebne dokumente da bi on to mogao izvršiti VI OBAVEZE KUPCA 31. a ako to slučaj slijede dispozitivna pravila BK: 1. vrsta prevoza zavisi od okolnosti posla. Docnja kupca sa preuzimanjem isporuke.  obavještavanje druge strane o relevantnim činjenicama.  otprema robe. 30. Provjera saobraznosti sadrži sljedeće modalitete: 49 . Kupac je dužan da specifikaciju obezbjedi do ugovorenog datuma. a njen pravni režim u BK i ZOO je gotovo identičan. osiguranju. On je tada. na tošak i rizik kupca. ali se to radi ako su troškovi čuvanja manji). prodavac mora zaključiti sve potrebne ugovore za prevoz (ugovor o špediciji. 3. uslovi ugovora moraju biti uobičajni za tu vrstu prevoza. 4. Prodavac o prodaji prema BK može. Pod specifikacijom se podrazumijeva ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojom se bliže određuje ”oblik mjere i druga obilježja robe”. iako BK ne govori o obimu i tehnici određivanja obilježja robe. Zato je BK regulisala samo obaveze prodavcaako nije dužan da robu osigura. ali oni moraju biti detaljniji od obične ugovorne klauzule kojom se bliže definiše predmet posla. prodaja robe koja se vrši u dva slučaja. Kada kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (kod istovremene isporuke i plaćanje). Ako kupac ne pošalje izmjenjenu ili novu specifikaciju i nakon ovoga smatra se da je prodavčeva specifikacija važeća. 2.Provjera (ne)saobraznosti je sistem pravnih i faktičkih radnji kojim se utvrđuje da li isporučena roba odgovara onome što je ugovoreno. Ako on nije označen u ugovoru onda do isteka razumnog roka koji zavisi od okolnosti posla. 32. Nepoštivanje ove obaveze daje pravo prodavcu da sam sačini specifikaciju te da o pojedinostima specifikacije obavijesti kupca. i to: roba podložena brzom kvarenju i ako njeno čuvanje iziskuje nerazumne troškove. sladištenju). naime.  transportno osiguranje.Sumedin 1. dati robu nekom trećem na čuvanje u skladištu (Konvencija ne određuje kome. 2. Čuvanje robe prodavac može da obavi na više načina: sam čuva robu pažnjom dobrog privrednika. ali ne mora obavijestiti kupca. Otprema robe se ugovara ili rješava transportnim klauzulama. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i pravilima osiguranja.

b. Međutim BK ima nekoliko specifičnih rješenja u ovom pogledu. Sve vrste prinudnih propisa su pod snažnim uticajem GATT/WTO. pa mu BK ne posvećuje posebnu pažnju. Način provjere predstavlja sve vrste radnji koje je kupac dužan da preuzme radi provjre saobraznosti isporuke. i to: a. 50 . Istovremenost isporuke i plaćanja – pregled se može odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se može raspolagati sa robom. a u praksi BK najčešće vrijeme provjere veže za vrijeme isporuke. a ako njih nema kupac treba da ispita robu na razuman način. a on ih nije otkrio kupcu) – tada vrijeme provjere nije ničim ograničeno. Ovdje je neophodno spomenuti nekoliko momenata: razlikovanje pregleda o izvršenju ugovora o prodaji od pregleda kod ugovora o prevozu.Sumedin Vrijeme provjere – može biti određeno prinudnim propisima. Vrijeme provjere koje se određuje ugovorom i dispozitivnim propisima moguće je razmatrati sa dva stanovišta: 1. Međutim. 2. Kod skrivenih nedostataka provjera se može izvršiti u krajnjem roku od 2 godine računajući od dana stvarne predaje robe kupcu. mjesto predaje prvom prevozniku (distanciona prodaja generičke robe). stranke mogu vrijeme pregleda uvijek ugovorno regulisati. konačna destinacija kod reekspedicije i mjesto gdje se stavri nalaze (kod skrivenih nedostatak). tako da ono može imati: mjesto isporuke. U postupke obavezne kontrole robe spada i granična kontrola. Mjesto provjere prema BK ono direktno zavisi od vremena provjere. ako nije ugovoreno kupac ima pravo izabira opcije mjesta i vremena pregleda i posljenji momenat je da kupac ima obavezu da umjesto opredjeljenja pregleda robu ”u što kraćem roku”. ugovorom. odnosno dispozitivnim propisima. Kod reekspedicije pregled može da se odgodi ”da prispjeća robe u novo mjesto opredjeljenja” c. Prodavac je bio savjestan – u sklopu ovoga moguće je razmatrati dva slučaja: Nedostatak bio vidljiv u vrijeme pregleda robe – prema BK pregled je potrebno izvršiti u što je moguće kraćem roku u zavisnosti od okolnosti posla. Način pregleda zavisi od vrste stavri i sporazuma stranaka. sistemskim tumačenjem BK se može utvrditi da su za način pregleda prvenstveno mjerodavni poslovni običaji. mjesto opredjeljenja. izuzev kada je taj rok nesagčasan ugovorenim garantnim rokom. U vezi sa načinom provjere postoje tri bitna momenta: 1. Kod načina provjere treba razlikovati tehničke do društvenih procedura. Kod distancione prodaje pregled se može odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenje (vrijeme pregleda se odgađa za period transporta te kupac mora dokazati da nedostatak nije nastao za vrijeme prevoza već prije). Analiza texta BK težište stavlja na mjesto opredjeljenja. ali zbog toga što je međunarodna prodaja najčešće distancionog karaktera veoma je prisutno da bude mjesto predaje robe prvom prevozniku. Kada je riječ o prinudinim propisima regulativa velikog broja zemalja zahtjeva da se roba provjeri prije otposlenja. Kada je prodavac nesavjestan (nesaobraznost mu je bila poznata ili nije mogla biti nepoznata.

33. 34.Sumedin 2. ako su ispunjeni uslovi iz BK. a na poslijednjem mjestu je mjerodavno domaće pravo.). 2. Koje su to radnje koje kupac mora obaviti često su naveden u ugovoru ili u drugim izvorima.To je glavna obaveza kupca i prema BK. Prijem isporuke kao obaveza kupca To je sistem pravnih i faktičkih radnji koje kupac mora obaviti da bi omogućio prodavcu da izvrši isporuku te da bi on sam preuzeo robu. onda se to mora striktno poštovati. pa se primjenjuju međunarodna regulativa i mjerodavno državno pravo. kupac mora izvršiti niz radnji uređenih prinudim i dispozitivnim propisima. Da bi prodavac došao u posjed novca. pa imamo dvije situacije: 1. U obavezu plaćanja ulaze: cijena predmeta prodaje. devizno zakonodavstvo i podzakonski akti. 35. Predstavlja (obavezu kupca da plati cijenu) preuzimanja mjera i ispunjenja formalnosti predviđenih ugovorom ili zakonima i propisima da bi se omogućilo izvršenje plaćanja. Plaćanje cijene kao obaveza kupca Pojam plačanja i izvori prava . naročito u pogledu toga da li je to pravo ili obaveza kupaca. Najčešći instrumenti plaćanja su: nalog. Od izvora vezanih za plaćanje na prvom mjestu je BK. Bitno je naglasiti da Zakon o deviznom poslovanju zahtjeva da se platni promet sa inostranstvom odvija putem banaka. otvaranje akreditiva i sl. i to sljedeći:  preuzimanje robe moguće bez plaćanja. 3. Prva ima opšti karakter – kad god je kupac ovlašten da odbije robu koja se već nalazi u njegovom posjedu.  preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne troškove. Ako ništa nije ugovorenomjerodavni su propisi zemlje iz koje se plaćanje vrši. a vezana je za pravo kupca da odbije robu. Postupak provjere se danas često koristi kao način isključivanja ili ograničavanja odgovornosti prodavca. dokumentarni akreditiv i izdavanje i prijenos mjenice i čeka. Čuvanje robe kao obaveza kupca Već je navedeno da je to obaveza i jedne i druge strane te za ovu obavezu važe ista pravila kao i za prodavca. izdaci robnog prometa i troškovi plaćanja. Druga. Kod nas u BIH prihvaćeno je drugo mišljenje. Specifičnost ipak postoji. kod distancione prodaje – kupac je u mjestu opredjeljenja dužan da preuzme robu za robu prodavca. potom bilateralni ugovori. Kao specifičan instrument plaćanja pojavljuje se plaćanja robom gdje se otvara niz pitanja: 51 . Način plaćanja – on obuhvata instrumente plaćanje. Pored ovoga kupac treba da zadovolji i propise zemlje u koju se plaćanje vrši (npr pribavljanje dozvole za plaćanje. Sastoji se od jedne faktičke i jedne pravne radnje. a u BK nije konkretno regulisan. U uporednim pravima pravna priroda preuzimanja isporuke je sporna.  prodavac nema u mjestu opredjeljenja lice ovlašteno da preuzme robu. a ako ne onda dispozitivno pravilo glasi da je kupac mora da obavi sve radnje koje se razumno od njega očekuju.  preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne nepogodnosti. dužan je da preuzme sve mjere da je čuva. Ako je način provjere utvrđen ugovorom ili prinudnim propisima.

2. Kod distancione prodaje ovo će biti slučaj samo u ako prevoznik ima ovlaštenje da naplati potraživanja od kupca.se koriste. a postupak uređen posebnim upustvima Vijeća ministara. Posebno je interesantno ako se plaćanje vrši prije isporuke. Klauzula kojima se to čini (C. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno onda to znači da kupac plaća kad mu se roba stavi na raspolaganje ili dokumenti vezani za robu. kupac je dužan platiti bez posebnog zahtjeva ili neke druge formalnosti od strane prodavca. onda je to mjesto gdje banka (koja je odobrila akreditiv) ima sjedište..B. Taj zadatak je kod nas povjeren ministarstvima trgovine entiteta.Sumedin 1. Ako se informacije i pravne posljedice u obavještenju odnose samo na obavezu naknade štete u slučaju nedavanja ili neblagovremenog davanja istog. U uporednom i našem pravu dominiraju tri principa određivanja mjesta plaćanja:  obaveza je donosiva.D. Sistemskim tumačenjem BK mjesto plaćanja je sjedište prodavca koje je imao u trenutku zaključenja ugovra. Bitno je reći da su spoljnotrgovinski efekti zahtjevali da se barter evidentira. Obavještenja i prigovori zbog nesaobraznosti Na samom početku je veoma važno da razlikujemo obavještenje od prigovora.  vezana je za princip uzajamnosti ispunjenja.  nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i načinu plaćanja. Rješenja BK u pogledu ovoga su analogna nacionalnim pravima. dok prodavac snosi povećane troškova usljed premještanja svog sjedišta. onda govorimo o obavještenju. Kada je plaćanja ugovoreno uz isporuku ili predaju dokumenata onda je to mjesto urečenja robe. 2. Cash before Delivery). Vrijeme plaćanja predstavlja trenutak ili period kada sve radnje vezane za plaćanje moraju biti završene. Ako domaće lice vrši ovako plaćanje ZDP od njega zahtjeva da preuzme robu u roku od 90 dana. ako je takvo plaćanje unaprijed ugovoreno. vrijednosti robe). Preduzeće je dužno u slučaju ovakvog posla obavjestiti ministarstvimo trgovine entiteta (o vrsti . Ovo možemo posmatrati dvojako: 1. nacionalna prava u pogledu ovoga nisu saglasna (da li se to može ili bar djelimično). Vrijeme plaćanja se najprije određuje ugovorom. Troškove plaćanja u principu snosi kupac. VII PRIGOVORI ZBOG NESAOBRAZNOSTI 36. Prema BK postoji više ovakvih slučajeva: a) obavještenje kupca da je roba otpremljena radi isporuke b) obavještenje jedne strane drugoj da će odgoditi izvršenje svojih obaveza jer se vidi da druga strana neće izvršiti bitan dio svojih obaveza 52 . Ako se plaćanje vrši dokumentarnim akreditivom. postoji specifičan posao – razmjena (barter ili kompenzacija). Mjesto plaćanja to je lokacija ili lokalitet na kojem sve radnje vezane za plaćanje moraju biti završene.. Izuzetak ipak postoji: kada se dan plaćanja utvrdi ne samo ugovorem nego i na osnovu izloženih rješenja konvencije. Ako plaćanja obavlja nakon isporuka onda je preduzeće dužno prema ZDP da to izvrši u roku od 90 dana..

Nedostatak. sjedište kupca određeno kao mjesto reklamacije. a to su: 1. Propuštanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje znači gubitak tog prava. a zavisi od vrste prodaje i njenih modaliteta (distanciona i nedistanciona prodaja). Sadržaj reklamacije – on je određen BK. Ovaj rok je prekluziran pa ne podliježe produživanju i prekidu. BK ne traži da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka. te se u skladu s tim namjerava koristiti svojim pravilima koja mu po osnovu toga pripadaju.Sumedin c) obavještenje jedne strane drugoj da će raskinuti ugovor iz istih razloga kao pod b) d) obavještenje jedne strane drugoj o nastupanju više sile koja je onemogućila ispunjenje obaveze Kada je riječ o prigovoru pod njim smatramo izjavu ugovorenog povjerioca kojom on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim ili pak djelimično izvršenim. kupac može reklamaciju poslati bez vremenskih ograničenja. Mjesto reklamacije – BK ne sadrži rješenja o ovome ali se sistem tumačenjem može utvrditi da je to u skladu sa teorijom odašiljanja. Skriveni nedostaci se reklamiraju u dva roka: a. Reklamacija/obavještenje o nesaobraznosti robe Prigovor ili reklamacija je pomoćni pravni posao kojim kupac obavještava prodavca da ispručena roba po njegovom mišljenu i nalozima ima materijalni nedostatak. ali i ne samo to. Kada je prodavac savjestan vrijeme reklamacije zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili ne. ako kupac ima ”razumno” opravdanje. Izostavljanje prigovora ili 53 . ali u suštini tada relamacija nije ni potrebna. Međutim. već ukoliko je to moguće navesti i treće lice koje osporava kupčeva prava. dakle. što nije poslao reklamaciju. Način reklamacije također nije posebno regulisan. Subjektivnom – razumnom roku po otkrivanja ili kad ih je trebao otkriti b. 38. Objektivnom – najkasnije dvije godine od dana predaje robe. može sniziti cijenu ili zahtjevati naknadu štete. BK poznaje dva slučaja prigovora. Prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka 37. Prema BK reklamacija mora da sadrži prirodu pravnog nedostataka. Vidljiv nedostatak mora biti reklamiran u razumnom roku od trenutka kada ih je kupac otkrio ili trebao otkriti. Vrijeme reklamacije – ako je prodavac bio nesavjestan. kao i od poslovnih običaja i prakse. mora biti označeno po vrsti. U osnovi njegovog koncepta leži izjednačavanje prigovora o postojanju materijalnih nedostataka sa ovim prigovorom. Prigovor mora biti upućen prodavcu u razumnom roku pošto je kupac saznao za postojanje takvog prava. Prigovor o nesaobraznosti robe 2. te obuhvata prirodu nedostataka što znači da nije dovoljna samo izjava o postojanju nedostataka iako je dovoljno česta i sama izjava ako je potkrepljena odgovarajućim izjavama i dokumentima. te da se u pogledu namjerava koristiti svojim pravima. BK odstupa od rješenja poznatih u nacionalnom pravima. Prigovor/obavještenje o pravnim nedostacima To je izjava kupca kojom obavještava prodavca da pravo koje se odnosi na prenesene stavri nije u potpunosti ili nikako konstituisano. izuzev izgubljene dobiti. kao što to čini naš ZOO. Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije je očuvanje prava na popravljanje štete.

Prema BK u osnovu sistema odgovornosti leži prekršaj ugovora. neispunjenje ugovorene obaveze u roku. a da nije poslata raklamacija. kupac ima pravo na snižavanje cijene srazmjerno nedostatku. 2. U slučaju ovih prekršaja nevina strana može da ostane pri ugovoru i traži naknadu štete. Kontinentalni sistem usljed ovakvih povreda smatraju da nevina strana može tražiti naknadno ispunjenje (uz naknadni rok) ili naknadu štete. BK svoje polazište zasniva na anglosaksonskom sistemu te povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. Bitno je reći da kupac ne gubi sva svoja prava u slučaju da se radilo o savjesnom prodavcu. i bitno je reći da u slučaju pravnih nedostataka ne postoji ni dvogodišnji prekluzivni rok. Ako se ugovor ne ispuni i uz naknadni rok može se tražiti raskid ako već po zakonu nije uslijedio. Nesavjestan prodava odgovara za nedostatke bez obzira što je reklamacija izostala. Naime. osim ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja čini povredu. 54 . Prekršaj se pojavljuje u tri oblika: 1. nevina strana može raskinuti ugovor. Najvažniji kriteriji su obim i način povrede. VIII SISTEM ODGOVORNOSTI U BK 39. Pri određivanju da li je prekršaj vitalan ili ne sudska praksa je niz metafora kojim se ovo utvrđuje (prekršaj koji sprečava bitno izvršenje ugovora je razlog za raskid – u svim drugim slučajevima prekršaj nije vitalan za ugovor). za docnjenje. Ona može nastati povredom ugovora ili bez prethodne postojanja imovinskog odnosa (građanski delikti). 4. 2. Razlike između ove dvije nije samo akademska već i ta što teret dokazivanja leži na dužniku (štetniku). a druga strane ima obaveze da to učini. Prema BK povrede ugovora je bitna ako se njome prouzrokuje zakva šteta drugoj strani da je lišava onog što je opravdano očekivala od ugovora. Povreda ugovora u Bečkoj konvenciji Kontinentalni sistem pa i naš dijele povredu ugovora prema faktičkim obilježjima. Prema BK odgovornost ima ugovornu prirodu. 3. ali samo prema savjesnom prodavcu. dovođenje dužnika u situaciju da ne može ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama. a često i značaj povrede. Anglosaksonski sistemi koriste termin “prekršaj ugovora” koji se dešava kada strana odbije ili propusti da izvrši jednu ili više obaveza. zbog toga što se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni. Odgovornost za deliktne štete je prepuštena nacionalnim pravima. ili na naknadu štete ali ne i izgubljene dobiti. izričita izjava da se ugovor neće ispuniti data od dužnika . a druge na oštećenom. potpuno neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili svih ugovornih obaveza). Za ovo nacionalna prava imaju niz posebnih rješenja: 1. Povrede ugovora dijelimo: 1. 3. odnosno njegovog prekršaja. Pojam i principi odgovornosti u Bečkoj konvenciji Odgovornost predstavlja jednostrani obavezni obligacioni odnos gdje jedno lice (oštećeni ili povjerilac) ima pravo da od dužnika tražiti radnju popravljanja štete (u novcu ili u naturi). Određivanje zastarjelosti je prepušteno državnom poretku na koje uputi MPP. neuredno izvršavanje dužnosti ugovorene strane (povreda modaliteta). Ako druga strana izričito izrazi da neće ispuniti obaveza ili ako je prekršaj “vitalan” za ugovor. djelimično neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili izvršenje svih ugovornih obaveza).Sumedin njegovo neblagovremeno slanje znače gubitke prava kupca. 40. 2.

5. 4. tj. isporuka može biti jednokratna i sukcesivna. Prema načinu predaje stvari isporuka može biti realna. Zahtjev za izvršenje isporuke u naknadnom razumnom roku 2. karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom.zahtjevati naknadu štete «iako se poslužio drugim sredstvima» Rješenja BK su veoma slična u uporednom pravu kada je riječ o ovom pitanju. Oni se mogu sastojati u novcu i naturi – što je ustupak kontinentalnim sistemima. Uvijek je potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. IX ODGOVORNOST PRODAVCA 41. Popravljanje štete izazvane bilo docnjom. Docnja je činjenica.Sumedin 3. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje izazvan štetnom radnjom. BK u posebnim odsjecima uređuje sredstva kojima raspolaže kupac u slučaju povrede obaveze od strane prodavca. I kontinentalni i anglosaksonski sistemi odgovornost ugovorenog dužnika zasnivaju prema krivici. U slučaju povrede ugovora se ne raskida po samoj Konvenciji. sa stanovništva odgovornosti kvalifikuje se kao štetna radnja povrede ugovora. analodno važi I za prodavaca. Prema članu 45 BK. Na ostale obaveze se primjenjuju opšta pravila sadržane u zajedničkim odredbama o odgovornosti obje strane. a znači propuštanje pažnje koja se očekuje od stručnjaka ili zanemarivanjem pažnje koja se razumno očekivala od dužnika.zahtjevati naknadu štete predviđene članovima 74-77 . isporuka može biti fiksna ili nefiksna. dokumentarna i simbolička. kupac za bilo koju povredu obaveza prodavca može: . Po kriteriju vremena isporučivanja cijele količine isporuke. 55 . Ona se sastoji od elemenata svijesti i volje. bilo raskidom i 4. Sistem prava kupaca u slučaju docnje sa isporukom zavisi od: a) vrste isporuke b) Karakter roka. Prema značaju povrede ugovora docnjom sa isporukom. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom Prava kupaca po osnovu ovoga mogu se svrstati u 4 grupe: 1. 7. Obeštećenje se vrši kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. BK je posebno uredila najvažnije slučajeve povrede ugovora. 6.koristiti se pravom predviđenim članovima 46-52 . Raskid ugovora 3. ako postoje neke zajedničke odredbe. Odgovornost za docnju sa isporukom kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom Docnja sa isporukom je neisvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenomroku ili roku određenom BK (Bečkom konvencijom). Restitucija eventualno plačenih iznosa.

Kod raskida ugovora kupac također ima pravo na naknadu stvarne štete kao i izgubljene dobiti kao jedinog reparatornog zahtjeva. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom U načelu rješenja za ovu situaciju vezano je sa rješenjima za jednokratnu isporuku mada ima specifičnosti vezanih za raskid ugovora. Sistem naknade je u BK postavljen sa obštim pravilima reparacije. raskid odmah slijedi . Postoji više uslova za koje ovo važi. povjerilac mora dužniku dati «razumno obavještenje o namjeri raskida. kako bi dužnik. odnosno da li docnja sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora. Kupac i ovdje može da raskine ugovor ako izjavu o raskidu ugovora da u razumnom roku računajući od trenutka kada je saznao da je isporuka izvršena. Ako je izjava o raskidu učinjena. mogao da pruži adekvatna sredstva obezbjeđenja urednog ispunjenja e) izjava povjerioca (kupca) o raskidu. Ona se razlikuje prema tome da li je količina bitan ili nebitan element ugovora. Popravljanje štete izazvane bilo docnjom. Kada je količina nebitan elemenat ugovora: 1. Ako isporuka bude izvršena u razumnom roku.docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora. docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora-kupac može bet davanja dodatnog roka raskinuti ugovor ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji.prodavac izvršio isporuku sa zadocnjenjem. rokovi zastare poćinju teći od onog datuma na koji je izjava o raskidu učinjena drugoj strani. 56 . Ostala prava koja su kupcu na raspolaganju: . raskid je moguć tek poslije poslije bezuspješnog proteka naknadnog roka za isporuku tj prvo davanje naknadnog roka za itvršenje pa tek onda raskid ugovora II varijanta . Raskid ugovora je veoma složen i BK predviđa 2 osnovne situacije: Prva je raskid ugovora prije dospjelosti obaveza. i ti uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: a) obaveza druge strane nije dospjela b) postoji bitna povreda ugovora c) buduća bitna povreda mora biti «jasna» d) ako vrijeme dozvoljava. Ukoliko se koristi drugim pravima koja stiče raskidom ugovora. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopšte (naročito zbog neblagovremene isporuke). spominje se restitucija tj. vračanje koje je moguće samo uz vračanje stvari koje su preuzete i pri tome su stvari nepotrošne ili nepromjenljive.naknada u razlici u cijeni . već vrijeme koje je potrebno urednom prodavcu da isporući već pripremljenu robu). Kod naknade štete postoje dvije situacije: docnja i raskid.Sumedin Zahtjev za izvršenje isporuke se podnosi uz davanje dodatnog razumnog roka za izvršenje (to nije cjelovit rok za izvršenje isporuke. Izjava o odustanku je potrebna. druga strana može izjaviti da raskida ugovor. Dvije varijante: I varijanta – Ugovor se raskida prije nego je prodavac isporučio robu.kupovina radi pokrića Kao posljednja alternativa kupca. bilo raskidom ugovora predstavlaj složen sistem obaveza prodavca. Ako je prije datuma izvršenja ugovora jasno da će jedna strana izvršiti bitan prekršaj ugovora. naknadom štete u novcu se koristi samo da bi postigao potpuno obeštečenje.docnja predstavlja bitnu povredu ugovora. kupac ima pravo na naknadu štete. . koja se sastoji u nadoknađivanju proste štete i izgubljene dobiti. odnosno prava kupca.

kupac u razumnom roku može dati izjavu o raskidu za buduće obroke. kupac može izjaviti da ugovor raskida u cjelini (za već primljene i buduće obroke). Rok zastare u slučaju skrivene nesaobraznosti teče od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Prava kupaca kada ostaje pri ugovoru Ako kupac ostaje pri ugovoru. Svi ovi uslovi moraju biti zadovoljeni kumulativno. Kupac može zahtjevati zamjenu samo ako stvari može vratiti u istom stanju u kome ih je i primio. 42. Uslov za to je neizvjesnost prodavca. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti su: uredno utvrđivanje posrojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija. kao i docnja može da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. I kada je to slučaj. Obavještenje prodavca o naknadnom izvršenju ugovora sadrži zahtjev kupcu da prodavcu saopšti svoju odluku i on djeluje samo ako ga je kupac primio. BK postavlja brojne uslove: 1. To je moguće samo za stvari određene po rodu.Sumedin 2. Za vršenje ovog prava prodavca predviđeni su brojni uslovi: a) naknadnu isporuku prodavac mora da izvrši o svom trošku b) potrebno je da kupac nije raskinuo ugovor c) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnog odgađanja d) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnih nepogodnosti za kupca e) naknadna isporuka ne smije stvoriti neitvjesnost kod kupca u pogledu mogućih budućih troškova. Zamjena se ne može tražiti ako se kupac počeo koristiti drugim odštetnim pravom 2. ali kupac može osnovano zakljućiti da će «doći do bitne povrede ugovora u odnosu na buduće isporuke». bez zahtjeva kupca. odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uručena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponuđenu robu. Zahtjev mora biti postavljen blagovremeno 4. Nedostatak nesaobraznosti. Pravo kupca na zamjenu robe je ograničeno i pravno i faktički. rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje štete poćinju teći od momenta isporuke. docnja sa isporukom obroka nije bitna povreda ugovora. prema Bk kupac ima slijedeće opcije: a) zamjena robe b) otklanjanje nedostataka c) srazmjerno sniženje cijena d) naknada štete koja nije pokrivena nekim od predhodnih ovlaštenja. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraživanja trećih lica kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za nesaobraznost Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti. Kada je količina bitan elemenat ugovora (kada postoji međuzavisnost svih obroka). Čišćenje od zadocnjenja Naknadno ispunjenje obaveze od strane prodavca. Nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora 3. Zato je i sistem odgovornosti isti kao i kod docnje. Postoje još tri napomene za zamjenu: 57 .

povoljniji čak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. Vremenska ograničenja ne postoje. Zahtjev za popravku mora biti razuman sa stanovništva prodavca po BK. Ukoliko nesaobraznost nije bitna povreda ugovora. kupac može zahtjevati naknadu ostalih šteta i kad zamjena bude uredno izvršena 3. Uprkos činjenici da je izvršena bitna povreda ugovora. Prava kupca kada raskida ugovor Ako je nesaobraznost bitan prekršaj ugovora. tada se koristi pravima naknade štete. kupac nema pravo da ugovor raskine. zamjena se može tražiti kao sekundarno rješenje-onda kada popravak stvari ne uspije 2. izbor kupca se može smatrati nerazumnim ako je otklanjanje nedostataka nesrazmjerno skupo. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicionalne. Pravo na naknadu štete je dopunsko pravo za slučaj da se kupac koristio nekim od predhodnih prava. a koji se tiče izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvršenja ugovora u ovim slučajevima rokovi zastarjelosti potraživanja po osnovu naknade štete poćinju teći od dana u kome su potraživanja dospjela. X ODGOVORNOST KUPCA 43. taj razuman rok teće: a) pošto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak b) od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvršenje obaveze ili pošto je prodavac izjavio da neće izvršiti urednu isporuku c) po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu. U uporednom pravu postoje tri metoda. Popravak mora biti tehnički moguć s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. On ga može vršiti samostalno u odnosu na prodavca i sud. Kupac se ovim pravom ne koristi kada je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost. ako je ugovor raskinut. bilo u razumnom roku poslije nje. kupac može odustati od ugovora samo pod uslovima sa u razumnom roku izjavi raskid ugovora.Sumedin 1. Srazmjerno sniženje cijene-prema Bk kupca stavlja u izrazito povoljan položaj. Kod translativnih (romanskih prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac može osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod 58 . a to znači od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. i to: razlika između vrijednosti stvarno isporučene robe i vrijednosti naznačene u ugovoru. kupac može da raskine ugovor. Također ovaj zahtjev mora biti upućen u reklamaciju. Popravak stvari je ograničeno na isti način kao i ovlaštenje na zamjenu. Na ovo sniženje cijena kupac ima pravo i kada je prodavac oslobođen odgovornosti za neizvršenje ugovora i obaveza naknade štete. kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimično ili u cjelini vrača. prema BK ovo pravo se može koristiti i samostalno. Najveći problem kod ovog prava je utvrđivanje sniženja cijena. kao ni onda kada je odbio da primi isporuku.

Sumedin trećih lica. U tradicionalnim sistemima prijem isporuke je obaveza kupca. BK odstupa po ovom pitanju od nacionalnih prava. ako raspolaže potrebnim dokumentima za to. ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje. Slično je i u švajcarskom pravu. Vršenje ovih prava nije ničim uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. U slučaju docnje sa prijemom isporuke prodavac ima tri grupe prava: 1. bečka konvencija usvaja anglosaksonski režim gdje se odbijanje isporuke smatra prekršaj ugovora. Ovo pravo može biti anticipativno ili naknadno. ali ako je cijena plačena. prijem isporuke 2. i kod docnje za plaćanje. tarnslativni sistem zahtjeva sudsku opomenu za plačanje. Odgovornost za docnju sa plaćanjem kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa plačanjem Docnja sa plaćanjem postoji kada kupac ne izvrši svoju dospjelu obavezu isplate cijene. Kada se prodavac koristi ovim sredstvima. kod bitnih povreda prodavac može odmah raskinuti ugovor. tj plaćanje cijene 2. Naknada je determonisana sa dva faktora i to: da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora. Obavještenje se šalje neovisno od toga da li je roba u transportu ili je još kod prodavca. Tada mora obavjestiti kupca o odgađanju isporuke i zatražiti od njega dovoljno obezbjeđenje plačanja. davanjem posebnog obavještenja. prodavac ima pravo na naknadu štete. BK izjednačava režim odgovornosti povrede sa ostalim povredama kupaca. ugovor se može raskinuti izjavom prodavca tek pošto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne dužine. Prodavac može odbiti isporuku ako postane jasno da kupac neće izvršiti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. a potom ne pravi razlikuizmeđu situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe ili jeste. a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. Osnovni princip koji dominira obavezom plačanja jeste jednovremnost isporuke i plaćanja. sa ili bez dozvole suda. Ako je početo sa korištenjem ovih prava. Dok taj rok traje i dok kupac unutar njega ne izjavi da neće primiti isporukum prodavac ne može dati izjavu o raskidu ugovora prodavac ima pravo na raskid ugovora. prije nego je saznao da kupac ipak primio isporuku. Ako je docnja sa prijemon isporuke nebitna povreda ugovora. Ukoliko se ona pojavi po otpremi robe. raskinuti ugovor i 3. Pojedina prava prodavca prodavac kupcu može dati naknadni rok za izvršenje obaveze. prodavac ima tri osnovna prava: 1. kontinentalnih i anglosaksonskih. sud ili arbitraža ne može kupcu odobriti produženje roka. 59 . U tradicionalnim sistemima dovoljna je bilo kakva opomena koju daje prodavac. prodavac ima pravo da spriječi isporuku robe. ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje. pa čak i privatna. Ovo pravo postoji paralelno sa ostalim pravima. ni sud ni arbitraža ne mogu odobriti kupcu rok za produženje plačanja. tj. Ako ugovor šuti. prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije učinio kod docnje sa prijemom isporuke. - 44. raskinuti ugovor i 3. zahtjevati naknadu štete kao dopunski ili samostalni vid obeštećenja. tražiti naknadu štete. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene različito je uređen u kontinentalnim sistemima.

Izraz identifikovanje se koristi da se pravilo odnosi i na generičke i na individualizirane stvari. U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika: 1. prelaz rizika se veže za isporuku 46. Opšta pravila o prelasku rizika po Bečkoj Konvenciji BK državinu (posjed) i svojinu potpuno odvaja. koje je posljedica povrede ugovora ili bilo koje druge radnje za koju je kriv prodavac. ona se utvrđuje prema mjerodavnim nacionalnim pravima dejstvo raskida su donekle specifična. npr u javnom skladištu: i kupcu mora biti poznato da roba stavljena na raspolaganju u tom mjestu. Ako nakon prelaska rizika na kupca. i drugo nije precizno na koju vrstu kamate se misli. pravo/obaveza na naknadu štete i ostala prava i obaveze predviđeni za slučaj raskida. Pojam rizika i uporednopravni pregled Teoretski posmatrano.Kriterij određivanja stope zatezne kamate prema BK nisu navedeni. kada je roba identifikovana. Drugo. roba se najčešće nalazi kod trećeg lica. Prvo. tj u trenutku kada kupac treba preuzme isporuku 3. ovo tješenje predpostavlja da se isporuka vrši u sjedištu prodavca 2. kupac ima pravo da se koristi sredstvima koja su mu u takvom slučaju na raspolaganju(da zahtjeva izvršenje ugovora ili da raskine ugovor bez obzira što je rizik na njega prešao). kupac ne snosi rizik. rizik na kupca prelazi u času kada on preuzme robu. dođe do gubitka ili oštečenja. time čini povredu ugovora. Drugim riječima. se rjeđe primjenjuje. Na snazi su klauzule o rješavanju sporova. Ako je prodavac učinio bitnu povredu ugovora. rizik obuhvata one događaje opasne za robu koji s emogu pokriti redovnim (transportim) osiguranjem. Identifikacija se vrši u toku isporuke ili naknadno. Ovde se moraju istači tri momenta: 1. Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim slučajevima. ugovor o prodaji može imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza. a rizik je ipak prešao na kupca. 47. rizik se prenosi svojinom 3. roba se mora identifikovati kao roba namjenjena za izvršenje ugovora.BK pojam rizika vezuje isključivo za propast ili oštečenje robe. rizik prelazi na njega u času kada mu je roba stavljena na raspolaganju. restitucija kao opšte pravilo za sve dato i primljeno. BK ne zauzima jasan stav o ovom pitanju. Treće. Ostali poslovni rizici nisu uključeni u ovaj akt. Na prvom mjestu stoje oni akti koji su povezani sa aktima javne vlasti. Da bi se rizik mogao prenijeti. ali za ovo trebaju biti ispunjena dva uslova. XI PRELAZAK RIZIKA 45. Postoji i posebno uređena situacija u kojij rizik prelazi na kupca u trenutku kada je isporuka trebala da se izvrši. rizik prelazi u stvari sa pruzimanjem isporuke. ako kupac ne preuzme isporuku. iako on nepreuzimanjem ne čini povredu ugovora. Pravo na kamatu potpuno je samostalno (ne zavisi od naknade štete niti utiče na nju). Pravila za distancionu prodaju - 60 .Sumedin Pojedina prava prodavca prodavac ima pravo na zateznu kamatu. Rizik je mogučnost nastupanja štete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo kojeg lica ili štetnim događajem za koji niko nije odgovoran. prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. rizik prelazi zaključenjem ugovora 2. i to: Mjesto isporuke nije i sjedište prodavca. Zbog načela jednovremenosti ispunjenja.

Ugovor o isključivoj distribuciji 3. ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu. a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku u određenom mjestu.Prva postoji kada je potrebno izvršiti transport. a to je skladište prodavca. . U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno uređene BK. U suštini predstavlja davanje prava drugoj osobi da u sopstveno ime i račun vrši dalju prodaju robe ili usluga davaoca prava. Postoji veći broj ugovora distribucije: 1. Rizik prelazi na kupca kada je roba predata prevozniku. ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u određenom mjestu. Ugovor o isključivoj nabavi 5. rizik prelazi na kupca u trenutku tzaključenja ugovora. različitom od sjedišta prodavca. Ugovor o frančajzingu 61 . . Ugovor o selektivnoj distribuciji 4. Ugovor o distribuciji motornih vozila 6. Tada je mjesto isporuke i mjesto prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru. I ovdje je potrebno da roba bude identifikovana kao roba namjenjena za izvršenje ugovora. Roba mora biti predata nezavisnom prevozniku. Ugovor o distribuciji 2. rizik prevoza do tog određenog mjesta snosi prodavac.Sumedin Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvršenja ugovora. UGOVOR O ISKLJUČIVOJ DISTRIBUCIJI 48.Treće.Druga. rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu. Pojam i vrste ugovora o distribuciji U ekonomiji se riječ distribucija koristi da bi se označio način na koji proizvođač ili “trgovac” raspoređuju svoju robu na dostupna tržišta. a ne špediteru ili službenicim prodavaca ili kupaca. .

prodavcima robe istog proizvođača 2.distributeta 6.Sumedin Mi ćemo ovdje pažnju posvetiti samo Ugovoru o isključivoj distribuciji. Stvaranje integrisanih distributivnih sistema bez nedostataka i ograničenja kao kod vertikalne integracije 4. 52. prinudno-pravnom režimu i obavezama stranaka. Ugovor o isključivoj distribuciji ima za predmet trajnije pravo za zaključivanje ugovora o prodaji. omogučavanje paralelnog uvoza kroz sistem ugovora o ekskluzivnoj distribuciji Prednosti ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. Od ugovora o licenci razlikuje se po predmetu ugovora. Mogućnost ugovaranja isključivosti samo za jednu stranu. samostalnost subjekata u prodajnom lancu 50. jedini aspekt koji je u većoj ili manjoj mjeri uređen jeste antimonopolski. vjerovatnost restriktivnih klauzula u takvim ugovorima koje pogađaju i konkurente i potrošače 3. Pravna priroda posla u ugovoru o isključivoj distribuciji Pravna priroda ovog ugovora nije potpuno razrješena jer su unutar ovog ugovora a i distribucije uopšte prisutni elementi više drugih imenovanih poslova. Manja ili nikakva ulaganja 7. To je sporazum čije su stranke samo dva preduzeća kojima se jedna strana obavezuje drugoj da jedino nju snadbijeva određenom robom radi dalje prodaje unutar cijelog zajedničkog tržišta ili unutar njegove definisane oblasti. Racionalnost snadbijavnja 5. Definicija ugovora o isključivoj distribuciji Nepostojanje zakonskih definicija u nacionalnim pravima zahtjeva korištenje Uredbe Komisije EZ. Specijalizacija proizvođača i distributera za pojedine segmente prodaje 2. Stabilnost poslovnih odnosa 5. 51. a agent u svoje ime a za račun principala stoga je element povjerenja kod ugovora o isključivoj distribuciji 2 veoma važan. ali se razlikuje od samog ugovora o prodaji nezavisan je od njega. Na prvom mjestu tu 2 dalje u textu ID – Ugovor o isključivoj distribuciji (ekskluzivnoj distribuciji) 62 . U zakonodavstvu se ovaj posao gotovo ne uređuje. 49. ograničavanje konkurencije među postojećim ili potencijalni. Rad sa jednim poslovnim partnerom 3. Odnos između ugovora o isključivoj distribuciji i isključivoj agenciji je to što isključivi distributer djeluje u svoje ime i račun. Stimulisanje konkurencije proizvođača i trgovaca koji rade sa istom vrstom robe 6. Od samog početka predstavljaju tvorevinu autonomnog trgovačkog prava. Glavna razlika između isključive distribucije i frančajzinga sastoji se u predmetu. Ugovorni karakter integracije pruža fleksibilnost u dizajniranju i provedbi 3. Pojačan intenzitet i kontinuitet marketing aktivnosti 4. Razvoj pravne regulative Sporazumi o ID nastali su u Sad. Predstavlja vid vertikalne integracije (i unazad i naprijed) 2. Ekonomska obilježja ugovora o isključivoj distribuciji Nedostaci ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. Omogučavanje konkurencije i na onim tržištima gdje zbog visokih troškova stvaranja distributivne mreže ne bi ni bilo ID ima više relevantnih ekonomsko-pravnih obilježja: 1.

Recipročni i nerecipročni sporazumi o distribuciji proizvođača iste robe su zabranjeni jer imaju značenje horizontalnih monopolskih ugovora. ne smatraju se stvaranjem novog proizvoda. Tada traje do sporazumnog ili jednostranog raskida. ID je uslovljen antimonopolskim pravom 3. dok naše pravo ne sadrži ovo ograničenje. koje uzrokuju bitne promjene njihovih osobina i funkcija. Ovo je posao trgovačkog prava isključivo 2. a koje vrši distributer. Proizvodi koji se prestanu proizvoditi ili koje dobavljač ne može više da drži bez svoje krivice prestaju da budu ugovorni proizvodi. 2. Posao je neformalan. Trajanje ugovora – postoje različiti načini određivanja trajanja ovog ugovora. Cijena – u ovom ugovoru cijena koja se odnosi na preneseno pravo na isključivu prodaju nije navedena. Predmet – ovog ugovora je pravo distributera na isključivu prodaju određenih proizvoda ili usluga dobavljača na ugovorenoj teritoriji. i to prvenstveno prava a ne robe. Robe na koje se ovo pravo moraju biti određene ili odredive u ugovoru. Stranke u ugovoru moraju pripadati različitim stupnjevima u komercijalizaciji robe (na primjer proizvođač-veletrgovac. U pravu EZ i poreci zemalja članica zahtjevaju da se u ugovoru kao stranke pojave samo dva preduzeća. ovaj (distributer) ne može uvesti novog distributera unutar svoje ugovorene teritorije bez pristanka dobavljača. Orijentacionim utvrđivanjem cijene 63 . Ugovor je sinalgmatičan (obaveze i prava stranaka su uzajamne) 53. 3. Ovaj ugovor se može i odnositi i na usluge koje su neposredno povezane za prodaju ugovorenih proizvoda. Stranke mogu ugovoriti i proširenje teritorije (fiksiranjem uslova pod kojim ove odredebe važe). Cijena robe se ne određuje uvijek u ID. Bitno je samo reći da teritorija ne smije biti jednostrano promjenjena.Sumedin je o prodaji. Ugovor je trajan i zbog toga uvijek ima i okvirni karakter 5. Ako se zaključuje na neodređeno vrijeme rok. Stranke – u ovom ugovoru to su dobavljač i distributer. Ako postoji mogućnost zabune robe može se sastaviti posebna lista proizvoda koji ne spadaju u ugovorne.Ugovor može biti najprije zaključen na neodređeno vrijeme. osim ako im je zajednički godišnji prihod ispod 50 miliona eura. Najznačajnije karakteristike ovog ugovora: 1. Ovakav automatizam se ne primjenjuje kod novih proizvoda (njih je potrebno regulisati ugovorom). Neznatne promjene na proizvodima i pakovanju. po pravilu duži od jedne godine dana. tako da dobavljač ne može promjeniti granice ekskluzivnih teritorija bez pristanka distributera. Teritorija – je područja na kome distributer uživa prava isključive prodaje i on se još naziva ugovorna teritorija. veletrgovac-trgovac na malo). Pristup trećem licu na ugovornu teritoriju ne može biti zabranjen po osnovu ovog ugovora. 4. Isto važi i za povezana preduzeća. a ako je pak kojim slučajem kraći od jedne godine. Također je bitno reći da dobavljač može zadržati pravo snadbijevanja određenih klijenata tada je riječ o ”rezervisanoj klijanteli” 5. Bitan element ugovora o isključivoj distribuciji 1. te moraju ispunjavati zakonske uslove za bavljenje vanjskotrgovinskim poslovanjem. Obje stranke imaju status trgovca. Različiti su metodi ugovornog određivanja cijene robe: a. ali se u praksi uvijek pojavljuje u pisanoj formi 6. Sa stanovišta teorije obligacije radi se o neimenovanom pravnom poslu 4. Ona mora u ugovoru biti precizno određena jer determiniše tržište na kojem vrijedi distribucija ekskluziviteta. pa je to često prepušteno naknadnim propisima. pa se naknada mora tražiti u odredbama o cijeni robe po kojoj se ona prodaje distributeru. U takvim uslovima on se najčešće koristi kao probni i stranke tada ugovorom preuzimaju obavezu da će ponovo pristupiti pregovorima radi definisanja svog odnosa na duži rok.

Obaveze distributera U prvu grupu spadaju one koje štite interese dobavljača. preostale imaju javnopravnu prirodu: a) Zabrana zaključivanja recipročnih i nerecipročnih ugovora sa proizvođačima istog proizvoda b) Zabrana ekskluzivne distribucije među povezanim proizvođačima c) Sprečavanje ili zabrana paralelnog uvoza na ugovorenu teritoriju d) Zabrana ekskluzivne distribucije na onim područjima na kojima ne postoji alternativni izvor snadbjevača krajnjih kupaca tim proizvodom 55. pružanje tehničke pomoći) 5.primjenjuje se rijetko .Sumedin . Provođenje zajedničkih akcija (promotivnog karaktera i slično) 64 . žigovi) 4. 2. 3. a to su: 1.cijene na određen dan u određenom mjestu . Plaćanje pojedinačnih narudžbi u skladu sa ugovorom. Obavljanje kupovine u skladu sa ugovorom o ekskluzivnoj distribuciji. Drugi slučaj postoji kada je sporazumno predviđen određeni obim prodaje. Obaveza saradnje sa dobavljačem postoji i na strani distributera: 1. jer se to smatra zloupotrebom monopolskog položaja. Poštivanje isključivog prava prodaje koje je prenio distributeru. 54.i u poslovima sa krećim vremenskim periodom Bez obzira na metod utvrđivanja cijene. Dužnost koorporacija sa distributerom (promotivne aktivnosti. a u njemu se po pravilu određuje valuta. Obaveze dobavljača 1. koje se odnosi kako na proizvode tako i na teritoriju. Distributer je dužan pažnjom i marljivošću dobrog stručnjaka da konstantno nastoji da unaprijedi prodaju proizvoda na svojoj teritoriji čak i ako to nije ugovoreno 3. Dobavljač je dužan prihvatiti sve narudžbe distributera koje su u skladu sa ugovorom. Može biti precizirano izričito i prećutno. Fiksiranje cijene (bilo na dan zakljčenja ugovora ili neki drugi datum) . rokovi i mjesto. Može preuzeti obavezu da u određenom periodu i teritoriji ne konkurišu dobavljaču (to može trajati najduže 5 godina) 4. sistemu poslovne tajne i to ima trajni karakter Sve prethoden obaveze dobavljača odnose se prema distributeru. Obaveza koja glasi na negativnu činidbu a sastoji se od uzdržavanja od niza radnji koje jesu ili mogu biti suprotne u skladu sa prve dvije dužnosti 5. Dobavljač ima dužnost da čuva sve podatke koje je saznao o distributeru. obrazovanje kadrova distributera.pravni standardi (najpovlašteniji kupac) b. umijeća. njegov ishod ne smije da bude prodaja ugovorenih proizvoda po ”neumejerno visokim cijenama ”. opšti uslovi poslovanja) 6. Dobavljač može preuzeti obavezu da neće unutar ugovorenog teritorija prodavati sopstvene proizvode (tada je riječ o ekskluzivnoj distribuciji a ako i on prodaje na tom teritoriju tada je riječ o jedinom ili solo distributeru). Obavještavanje distributera (od liste dosadašnjih klijenata do prestaje proizvodnog. Prenos prava industrijske svojine (znanje firme. 2.

obavještenje dobavljača o prigovorima itd. Odgovornosti stranaka Američka jurisdikcija nerado dodjeljuje bilo kakvu naknadu za slučaj raskida ugovora o eksklizivnoj distribuciji. Distributer odgovara krajnjem kupcu ili ”preprodavcu” za postojanje materijalnih pravnih nedostataka. no oni se mogu utvrditi iz okolnosti posla) 56. bez obzira da li je nedostatak u trenutku preuzimanja od dobavljača bio skriven ili ne.Sumedin 2. Banka je bankarska ili neka druga finansijska organizacija koja obezbjeđuje finansijsku i finansijsko-servisnu podržku poslu lisinga putem zaključivanja različitih vrsta bankarskih ugovora. to će biti slučaj samo onda kada je sporazumom stranaka određen obim prodaje čijim ispunjenjem ugovora prestaje da postoji. Međutim. moralno zastarjevanje uslovljeno tehničko-tehnološkom progresu. Davalac lisinga ili lising preduzeće je subjekat koji se ugovorom o lisingu obavezuje da će stvar koja je predmet lisinga za naknadu prenijeti drugom licu na vremenski ograničeno korištenje i da će izvršiti druge ugovorene obaveze koje su za to vezane. Pitanje isključenja ili ograničenja odgovornosti izričito se reguliše u samom ugovoru (posebno u USA). Ako je je ugovoren rok trajanja. dužina raskidnog roka. pregled robe prilikom preuzimanja. Korisnik lisinga ili primalac lisinga je lice koje na osnovu ugovora i uz naknadu stiče vremenski ograničeno pravo korištenja predmeta lisinga i druga u vezi s tim povezana ovlaštenja. 65 . Pojam lisinga Riječ lising dolazi od imenice «lease» koja znači zakup ili najam. Lising je usko vezan za rent a car djelatnost. Prestanak ugovora Prije svega ovaj ugovor može prestati ispunjenjem. otežan plasman robe 2. odnosno od glagola «to lease» dati u zakup. skraćivanje grantnih rokova kupcima. Ovo važi samo u slučaju da stranke u ugovoru nisu predvidjele prešutno produživanje ugovora. Obavještenje dobavljača o svim relevantnim momentima vezanim za ugovor (najvažnije sadržaje o kojima dobavljač mora biti obavješten poželjno je precizirati u ugovoru. 57. dok u kontinentalnim sistemima primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti i naknadi štete. Teorijski. te način obavještenja druge strane o raskidu. Ako dođe do naknadne objetivne nemogućnosti ispunjenja ugovora prestaje po sili zakona. UGOVOR O LISINGU 58. Kod jednostranog raskida situacija je složenija jer dispozitivna rješenja ne postoje. ali s obzirom da je isključenje ili ograničenje odgovornosti u mnogim pravima zabranjeno ili uslovljeno ni izloženi postupak nije bez rizika (ako se klauzula odnosi na običnu nepažnju sud može da je na zahtjev zainteresirane strane isključi). tako da je samim ugovorom potrebno predvidjeti osnove za jednostrani raskid. period u kome se mora dati izjava o raskidu. Ekonomska teorija smatra da su dva osnovna razloga ta razvoj lisinga: 1. Na ovoj osnovi nevina strana ugovora može raskinuti i bez davanja otkaznog roka. Međutim u ovom slučaju i interesi dobavljača zahtjevaju da distributer poduzme neke obaveze u pogledu ovoga ka npr. ugovorom se može uključiti klauzula o regresu kojem dobavljač vrši naknadu štetu distributeru. ugovor prestaje istekom tog roka.

karakterističan po okuplanju više subjekata iz iste branše u kreiranju indirektnog lisinga c) sale and lease back lising d) proizvođački lising. Vrste posla lisinga Lising je vezan za UNIDROIT konvenciju Prema osobinama objekta lisinga. odnosno skup stvari povodom koje se zaključuje ugovor o lisingu i vrše druge pravne i faktičke radnje vezane za posao lisinga. U njemu davalac lisinga finansira proizvođaća opreme. donesena u Otavi 1998. Konvencija se primjenjuje na operativni lising. vrijeme trajanja ne prelazi jednu godinu. rok prelazi godinu dana i obično se kreće između 3 i 5 godina. shodno ovom mjerilu. primalac lisinga i proizvođač imaju mjesto poslovanja u državama koje su članice Konvencije 66 . različitost mjesta sjedišta je važan ali ne i nužan uslov za važenje Konvencije. Podjela prema svojinskopravnim posljedicama zaključenja i izvršenja ugovora (ova podjele je irelevantna sa stanovništva UNIDROIT konvencije-o kojoj će biti riječ). zove se još i finansijski i ovaj tip ima obilježja indirektnog lisinga Prema položaju davaoca lisinga dijeli se na: a) lising preko lising društva-lizing u užem smislu. i primalac lisinga Prema kriteriju trajanja lising se dijeli: a) kratkoročni lising. zove se još i servisni lising b) dugoročni lising.Sumedin Predmet ili objekat je stvar.davalac lisinga. a ugovor sa primaocem se zaključuje tek kada primalac odabere robu kod proizvođača. uključujući tu i naknade ugovora o pod-lisingu. god. Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi član 21 Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH i entitetska regulativa. Od onih koji imaju međunarodni karakter na prvom mjestu je UNIDROIT Konvencija o međunarodnom finansijskom lisingu. Izvori prava za posao lisinga Prvu grupu čine sopstveni izvori MNPP-a koji se mogu podjeliti na domače i međunarodne. lising se dijeli na: a) lising uz obavezu vračanja objekta lisinga b) lising sa odredbom o zaključenju ugovora o prodaji predmeta lisinga po isteku roka lisinga c) lising sa odredbom o prelasku stvari u svojinu primaoca lisinga po isteku roka na koji je ugovor zaključen i po uplati zadnje rate lisinga. Konvencija važi samo za poslovne ugovore i to pod uslovom da davalac lisinga i primalac imaju sjedište u različitim državama. poslovi se dijele na: a) lising potrošnih dobara b) investicioni lising ili lising opreme c) lising postrojenja d) lising pokretnih i nepokretnih stvari e) lising upotrebljivih stvari i lising neupotrebljivih stvari Prema broju angažovanih lica lising se dijeli: a) direktni lising u kome učestvuju samo dva lica b) indirektni lising u kome se pojavljuju tri subjekta: proizvođać/snabdjevač. 60. najrazvijeniji je tip po svojoj poslovnoj konstrukciji b) koncern lising. Predmet regulative je finansijski lising opreme i to isključivo u poslovne svrhe. davalac lisinga ili lising ustanova. lizing u širem smislu e) proizvodno-finansijski lising ili finansijski lising. 59. Moraju biti još ispunjena dva uslova: .

tačnije ZOO (zakon o obligacionim odnosima). a pod njom se podrazumjevaju i pripaci. tako da ona vrijedi kada je to ugovoreno i kada MPP upučuje na to. Važan je član 20 Zakona o regilisanju sukoba zakona. cijena kredita potrebnih za organizovanje lising poslovanja. UNIDROIZ Konvencija zahtjeva da se u kalkulaciju cijene u obzir uzme amortizacija cijele opreme ili njenog bitnog dijela. BiH nije potpisnica ove konvencije. ZNTPBiH lising svrstava u oblike privremenog uvoza ili izvoza robe. Prema njemu za ugovore o zakupu-pa prema tome i lisingu. Stvar također može biti individualizirana ili određena po rodu. Ovo znači da je pisana forma bitan element ugovora. zbog nužnog vremenskog ograničavanja prava zakupa. bit će mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište tj. I ZOO ima neka obilježja: . davalac lizinga za vrijeme trajanja ugovora zadržava pravo svojinskog raspolaganja predmetom. 61. Pretvaranje pokretne stvari u nepokretnu njenim fiksiranjem ili vezanjem za zemljište UNIDROIT konvencije ne smatra se razlogom za prestanak ugovora i svog važenja. U praksi predmet je gotovo uvijek pokretna stvar. te sam ugovor o lisingu bude podvrgnut pravu jedne zemlje članice UNIDROIT Konvencija ima dispozitivan karakter. zaključivanje ugovora o lisingu i povlastice koje se time dobijaju u spoljnotrgovinskom poslovanju Ugovor o lisingu definišemo kao rezultat sporazuma stranaka kojim nastaje obligacioni odnos između davaoca i primaoca lisinga povodom teretnog prenosa vremenski ograničenog prava korištenja objekta lisinga.zakupnina mora biti tačno određena . dobit pojedinih učesnika u poslu itd. U drugu grupu ulaze izvori MPP-a. - 62. Tri su grupe njegovih odredbi koje se mogu primjeniti na posao lisinga. U drugu ulaze odredbe o ugovoru o zakupu. Bitni elemnti ugovora o lisingu Predmet-to je stvar koju davalac prenosi na ograničeno vremensko korištenje primaocu. U noj ne postoje izvori koja bi imala međunarodno porijeklo. Prema članu 21 ZVTPBiH ugovor o lisingu mora biti sačinjen u pisanoj formi i sadržavati uslove zakupa.zakupnina se posebno ugovara . troškovi davaoca lisinga. sjedište zakupodavca. posebna registracija nije predviđena.zakupnina se isključivo plaća unazad. naknada za usluge lising organizacije. 67 . U nju su uključeni: zakupnima. s tim da njegove ugovorne obaveze prema primaocu ostaju na snagu 2. Prva se tiće opštih pravila obligacionog prava.lising-zakupnina se iskazuje u novcu . Pojam. primalac lisinga može pravo korištenja opreme prenijeti na drugog samo uz saglasnost davaoca lisinga i uz poštovanje prava trećih lica 3. odnosno lisingom. a može biti pokretna i nepokretna.Sumedin ugovor između snabdjevača i davaoca lisinga. Treća vrsta izvora je pravo BiH nadležno za ugovor. Treću grupu čine pravila o pojedinim vrstama ugovora koje su srodne sa zakupm. Cijena-ukupna suma koju korisnik duguje davaocu lisinga kao naknadu za preneseno pravo privremenog korištenja stvari.objektivno određivanje zakupnime . Ovakvo određenje proizvodi tri posljedice: 1.

ima pravo da zahtjeva ubrzano plačanje budućih rata. Ukoliko se u toku vračanja predmeta lisinga zapaze veća oštečenja. a ostale davaoca lisinga. ali teorija polazi od opštih obilježja zakupa i smatra da rok predstavlja bitan elemenat ugovora. ako to ugovor predviđa. i stvar mora biti zakva da posluži za upotrebu radi koje je ugovor sklopljen. Troškove snosi primalac lisinga ako je on odgovoran za te nedostatke. Druga obaveza primaoca lisinga je plačanje lising-zakupnine. jer 21 članu ZVTPBiH ovaj posao tretira kao slučaj privremenog izvoza i uvoza.omogučavanje primaocu lisinga da po isteku ugovora postane vlasnik predmeta. za njihovo konstatovanje treba predvidjeti poseban postupak (npr komisija ili organizacija koja vrši pregled). a to znači u istom mjestu i prema istim dokumentima. Mjesto. a UNIDROIT Konvencija je čak smatra dužnošču primaoca. Treća obaveza je uredno vračanje zakupljene stvari u nepromjenjenom stanju. 64. nego sa davaocem lisinga. Obaveze davaoca lisinga Prva obaveza davaoca lisinga je predaja predmeta lisinga. U suprotnom odgovara za naknadu štete. Ako se radi o zakupu. izdatci naknade i dopunske provjere treba da terete davaoca lisinga. vrijeme i način plačanja mogu biti uneseni u opšte uslove ili u konkretan ugovor. Ove obaveze se određuju naknadno i posredno. za trajanje lisinga. faktičku radnju održavanja stvari može da izvrši treće lice po nalagu davaoca ili primalac lisinga inicijativno. Za lising je bitno da rok predstavlja bitan elemenat ugovora. Ako stvar nema nedostatke. Prema ZOO tekuće održavanje je potrebno za redovnu upotrebu stvari i sitnije opravke su obaveza primaoca lisinga. Stvar se predaje u ispravnom stanju.Sumedin Rok-ZOO ne predviđa izričitorok kao bitan elemenat .zaštita od fizičkih i pravnih nedostataka kod operativnih lisinga . Obaveze primaoca lisinga Prva obaveza primaoca lisinga jeste da pažnjom dobrog privrednika upotrebljava stvari shodno ugovoru ili namjeni stvari. Ostale obaveze davaoca lisinga: . Stvar je potrbno provjeriti. Predaju stvari poželjno je izvršiti komisijski i uz sastavljanje zapisnika. Druga obaveza davaoca lisinga jeste dužnost da stvar održava u ispravnom stanju. Uz predmet se predaju i njegovi pripaci. nema običaja. jedino pravo koje primalac nema prema snabdjevaču je raskid ugovora. Davaoc lisinga mora ih obaviti samoinicijativno ili na osnovu obavještenja primaoca lisinga. Ako se materijalni nedostatci konstatuju. primalac lisinga ne smije dirati u suštinu stvari niti preuzimati bilo kakve akte koji bi dovodili u pitanje opstanak ili namjenu stvari. troškove provjere snosi primalac lisinga. ako drugačije nije ugovoreno. ako to nije ugovoreno. kod finansijskog lisinga UNODROIT ima specifično rješenje: Dobavlač postaje direktno odgovoran primaocu lisinga prema ugovoru o snabdjevanju. onda se lising plaća polugodišnje (ZOO). Ono postoji kada nakon završetka ugovora nije predviđen prelaz vlasnišzva na primaoca lisinga. iako taj ugovor nije zaključen sa primaocem. U ugovor se unose i odredbe po kojima troškove snosi ona strana koja ima obaveze da ih izvrši. Cijena se najčešće plača u ratama. zbog eventualnih sporova. a ništa ne kaže tj. Ukoliko ništa nije ugovoreno. Postupak vračanja treba da bude analogan postupku predaje predmeta lisinga. Ovakvo ponašanje ima još jedan pozitivan efekat jer stvara pretpostavvku o ispunjenju obaveze davaoca lisinga da postupa kao savjestan i uredan privrednik. Ostale obaveze primaoca lisinga: 68 . UNIDROIT sadrži posebna pravila: davalac lisinga u slučaju bitne povrede ugovora od strane primaoca. 63. Također se mogu ugovoriti različita sredstva plačanja-obezbjeđenja. bez pristanka davaoca lisinga.

Maximalno i intenzivno iskorištavanje predmeta svrha je ovog ugovora. pravilima o odgovornosti prodavca. UNIDROIT Konvencija razdvaja ugovornu od delikatne odgovornosti. 68. Sa stanovništva lisinga. Odgovornost za neispunjenje usluga vezanih za lising predmet ravna se prema ugovoru o djelu.stvar koja je predmet ugovorne obaveze ima neki fizički nedostatak .Sumedin primalac treba da čuva oštećeni predmet ili predmet kome prijeti opasnost. Uznemiravanje ne ulazi u pojam evikcije.ako nema svojstva i odlike koje su ugovorene . 66. te pravilima o garanciji za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Odgovornost za nedostatke predmeta prema našem nacionalnom pravu treba procjenjivati po zakonskim pravilima određenim za dvostrano teretne ugovore. Odgovornost davaoca lisinga Ovdje spadaju odgovori 67. Odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) Pravni nedostatak se sastoji od ometanja mirnog posjeda primaoca stvari od strane trećeg lica na osnovu nekog prava koje ono ima na stvari. UNIDROIT Konvencija slijedi praksu međunarodnog poslovnog prava i proširuje pojam pravnog nedostatka. odnosno dati garanciju za pravne nedostatke i ona se ne može ugovorom isključiti ili ograničiti zbog prinude ugovora. Prenosilac prava je dužan zaštiti primaoca od radnji trećeg lica.nedostatak treba da je skriven .ukoliko ne. On pored navedene definicije obuhvata i sve zahtjeve trećih lica ili prava koja su zasnovana na odluci suda. stvar će imati nedostatke: . pravna dejstva propusta. te obaveze davaoca lisinga. i izvori ovog ugovora su UNIDROIT Konvencija. Obaveza zaštite od evikcije nastaje kada treće lice samostalno oduzme stvar ili ako na predmetu vrši neko pravo. Primjena izvora prava u ugovoru o lisingu Ugovor o lisingu je složen pravni posao. pa se korisniku predmeta obrati sa zahtjevom za predaju predmeta. ograničava ugovornu odgovornost davaoca lisinga. te uspostavlja pravila o direktnoj odgovornosti proizvođača prema primaocu lisinga. 68 i 69.nedostatak je postojao u času prenosa rizika na primaoca. bez obzira na to da li je primalac znao za to ili nije U našem pravu odgovornost na strani davalaca lisinga postojikada su ispunjeni slijedeći uslovi: . Prirodi lisinga ne odgovara da se ugovorom ograniči ili sasvim iskljući garanciju za pravne nedostatke. 69 .a svojstva za redovnu upotrebu. 67. dok ga davalac ne preuzme primalac mora da se suzdrži od davanja iznajmljenog predmeta u podlising primalac lisinga može imati obavezu da zakljući ugovor kojim će postati vlasnik iznajmljene stvari primalac mora obavjestiti davaoca lisinga o relevantnim momentima 65. UNIDROIT dozvoljava ugovorno ograničenje odgovornosti davapca lisinga za evikciju. ugovor o zakupu. Ugovorom treba predvidjeti obaveze primaoca lisinga da se za pomoč obrati davaocu. pa bi svako isključenje ili ograničavanje odgovornosti davaoca lisinga imalo štetne ekonomske posljedice za oba subjekta. ukoliko ti zahtjevi ne proizilaze iz propusta primaoca lisinga. Odgovornost za materijalne nedostatke Nacionalnim zakonom se određuje kada stvar ima materijalne nedostatke. sopstveni izvori međunarodnog prava i mjerodavno nacionalno pravo.

dok kod ZOO imaju dva načina: 1. vračanje eventualno primljenih sredstava koja nisu iskorištena kroz upotrebu predmeta lisinga. upotreba stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni 2. Odgovornost za docnju U BiH ne postoje posebna pravila o ovome. Trajanje ugovora može biti određeno ne samo sporazumom stranaka nego i zakonom. Posljedice ovakve propasti stvari. Tako primalac ima pravo da odbije prijem ili da raskine ugovor. zato se otkaz koristi kao način prestanka ugovora jednostranim raskidom. ZOO predviđa dva razloga zbog kojih zakupodavac može jednostrano raskinuti ugovor: 1. smatra se da je zaključen novi ugovor sa istim elementima. U ovom slučaju davaoc nema pravo na naknadu štete. Prema UNIDROIT-u ova odgovornost postoji samo ako se savjestan primalac pouzdao u znanje i vještinu davaoca lisinga pri izboru dobavlača/snabdjevača. propast predmeta uslijed više sile. U UNIDROIT Konvenciji ovo pitanje je uređeno isto kao i za predaju nesaobrazne opreme. pa će ona biti regulisana općim pravilima o obligacionim odnosima. Primalac ne odgovara za nedostatke predmeta koji su nastali uslijed redovne upotrebe predmeta ili modifikacija koje su dogovorene između stranaka. Nepažnja primaoca prilikom utvrđivanja osobina stvari oslobađa davaoca lisinga od odgovornosti za materijalne nedostatke. Ako je povreda bitna. ali bit će ništavne ako je nedostatak davaocu bio poznat. ugovor o lisingu prestaje protokom vremena na koji je zaključen. propuštanje primaoca lisinga da plati u roku od 15 dana od poziva na plačanje. 71. Ubrazna naplata se može zahtjevati ukoliko je primalac obavješten i ako mu je dato razumno vrijeme da otklonisvoj propust. osiguravajućim društvima. ali neodređenog trajanja 2. radnje utvrđivanja više sile i njenih posljedica po predmetu lisinga mogu biti prepuštene i specijalizovanim organizacijama. primalac može da raskine ugovor ili odbije prijem. Ako primalac lisinga nastavi da koristi stvar i nakon prestanka ugovora. Odgovornost je ugovornog karaktera i subjektivna i važi za neizvršenje drugih nenovčanih obaveza primaoca lisinga. odnosno namjeni stvari (prema ZOO). Za novčane obaveze primalac odgovara objektivno. davalac može tražiti ubrzanu naplatu dospjelih rata. te oslobađanje od plačanja budućih rata.Sumedin Prema ZOO ova odgovornost se ugovorom može ograničiti ili isključiti. tražiti vračanje stvari i naknadu pune štete. Otkaz Rok je bitan elemenat ugovora. Protok vremena i propast predmeta lisinga UNODROIT Konvencija ne sadrži opšta pravila o prestanku ovog ugovora. primalac može da obustavi plačanje rata na koje je obavezan. Dok ne dobije odgovarajuću opremu. a davalac se ne protivi tome. davalac lisinga ima pravo na naplatu dospjelih rata sa kamatom i naknadu ostale štete. 70. U slučaju nebitne povrede. 72. A ako je primalac raskinuo ugovor ovlašten je da traži vraćanje unaprijed plačenih iznosa zakupnine. 70 . Odgovornost primaoca lisinga UNIDROIT Konvencija dijeli povrede ugovora na bitne i nebitne od strane primaoca. bez krivice primaoca su: raskid ugovora. U BiH primalac najprije odgovara za štete koje nastanu na predmetu zbog njegove uptrebe protivno ugovoru. ili raskinuti ugovor. 69. U slučaju raskida ima pravo na vraćanje unaprijed plačenih iznosa umanjenih za razumne koristi koje je imao od opreme. U slučaju neodgovarajuće stvari.

Pojam ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Posao dugorične proizvodne saradnje (DPS) je rezultat posjele rada i globalizacije svjetske privrede.Sumedin Ako u ugovoru ili prinudnom propisu ništa nije rečeno otkazni rok će zavisiti od običaja u tom mjestu. 71 . proizvodnje i uzajamnog snabdjevanja proizvodima i njihovim sastavnim dijelovima». Prema klasničnoj teoriji prava ovaj ugovor spada u neminovne pravne poslove. Primalac posla također u dva slučaja raskinuti ugovor: 1. koje se definiše prema okolnostima posla. a ako oni ne postoje rok je 8 dan s tim što otkaz ne može biti u nevrijeme. Osnovne karakteristike ovog ugovora su: • učešče imaju samo pravna lica • elemenat inostranosti • teretnost • sinalgmatičnost • dugoročnost • postojanje zajedničkih interesa partnera prema trećim licima • okvirni karakter. Definicija Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH glasi: « pod dugoročnom proizvodnom saradnjom podrazumjeva se svaki dugoročni ugovorni odnos u trajanju od najmanje 3 godine između domaćeg pravnog lica koji obavlja proizvodne aktivnosti u BiH i stranog pravnog lica koji se tiču razvoja. UGOVOR O DUGOROČNOJ PROIZVODNOJ SARADNJI 73. kada potreban popravak stvari zahtjeva duže vrijeme ili kada ometa upotrebu stvari u znatnoj mjeri 2. kada je predmet lisinga štetan po zdravlje. uvođenja proizvodnje.

te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora uključujući i njegove anekse ( može se nadopunjavati i mijenjati). Registracija ugovora povlastice Zaključeni i potpisani ugovor o DPS podliježe registraciji ( kao i njegove izmjene i dopune). odnosno njegove izmjene i dopune. Ako stranke nisu uredile mjereodavno pravo. mjerodavnim za tumačenje. Prijevu za registraciju podnosi domaći partner ministarstvu trgovine entiteta na kome se nalazi sjedište firme. punktacije i izrada nacrta ugovora. Domaći sopstveni izvori MNPP utvrđuju spoljnotrgovinski režim ovog posla. Pravilo je barem dvojezičnost teksta. a najbitniji su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju FbiH Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju RS. Od soft low vrela treba navesti Vodič za sastavljanje međunarodnih ugovora o industrijskoj kooperaciji EEC. Pisana forma ugovora je obavezna. Na drugom mjestu hijerarhije nalaze podzakonski akti. Najvažniji su: 1) odluka Vijeća ministara o uvijetima registriranje ugovora o DPS 2) odluka Vijeća ministara o klasifikaciji roba na režime izvoza i uvoza 3) odluka Vijeća ministara o uslovima uvoza roba radi izvoza. primjeniće se kolezione norme. odnosno sijedište prodavca» Kod ugovora o dijelu to je « sjedište poslenika u vrijeme prijema robe» Za ugovor o transferu tehnologije « sjedište primaoca tehnologije». Nepostojanje vlastitih izvora nalaže primjenu izvora domačeg prava. Za prodaju je mjerodavno pravo zemlje u kojoj se «u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište. Zaključivanje i forma ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Procedura zaključivanja ovog ugovora zavisi od karakteristika samog ugovora o DPS. Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. uz obavezu se obje lingvističke varijante smatraju autentičnim tj.Sumedin 74. 75. sjedište i mjesto obje ugovorene stranke • broj riješenja o upisu u sudski registar domaćeg subjekta Da bi prijava bila uredna moraju biti priloženi: • orginal ugovora i službeni prevod na jeziku BiH • potvrda o saobraznost proizvoda koji su predmet ugovora 72 . Imamo 3 segmenta ugovora koja dominiraju: • ugovor o prodaji • ugovor o djelu • ugovor o prenosu tehnologije U svakom od ova tri slučaja važi različita koleziona norma. U BiH se na prvom mjestu hijerarhije nalaze Zakoni. Prijava za registraciju se mora podnijeti u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora. Zbog toga oni imaju prinudni karakter. pregovora.od preliminarnih kontakata. koje će zavisiti od segmenata ugovora. Registracija obavezno sadrži: • naziv. to su: a) Zakon o vanjskotrgovinskoj politici b) Zakon o carinskoj politici c) Zakon o deviznom poslovanju Važan izvor predstavljaju i zakoni entiteta. Izvori prava o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Za DPS u zakonskom smislu ne postoje obavezujući međunarodni izvor. 76. Postupak pregovaranja je po pravilu dugačak i prolazi kroz sve faze zaključivanja ugovora.

ali gube povlastice iz vanjskotrgovinskog režima. Ovaj rok može biti produžen do kraja roka ugradnje. Dvije su posebno važne: 1. podrazumjeva se da pravna lica imaju status trgovca. Pisana forma ugovora.po zakonu je bitan element ugovora. U carinskom smislu radi se o privremenom izvozu i uvozu robe. Predmet ugovora-to su radnje obje staranke kojima se ispunjavaju njihove obaveze. Može biti ugovor na neodređeno vrijeme ne kraći od 3 godine. 5. Ako se kao partner javlja MNC korisno je predvidjeti koja filijala ima svojstvo ugovorene strane.ugovorene stranke mogu se pojavitikao pravna lica. Korištenje dobara i intelektualne svoine . odnosno subjekta poslovnog prava prema svom nacionalnom poredku. koje su uređene zakonom o vanjskotrgovinskoj politici. Rokovi za zaključenje godišnjih ugovora. Strano fizičko lice ne može biti partner u ovom poslu. Pisana forma ugovora je obavezna. Kada je prijava uredna Ministarstvo ima 30 da donese odluku o upisu ili odbijanju upisa u registar. i to u slučaju da je to bio privremeni izvoz (do 6 mjeseci).Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. Rok trajanja. Ako u vrijeme zaključenja ugovora tj aneksa ovih kvota nije bilo onda se one neće primjenjivati do isteka ugovora. 78. 4. 8. 2. Nebitni elementi ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji 1. 3. Ličnost subjekta. Cijena predmeta. 77. Bitni elementi ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji 1. Roba koja je predmet ugovora po pravili se uvozi radi obrade a izvozi radi ispunjenja ugovora. Mogu biti administrativne. Nakon što je upisano u registar Ministarstvo entiteta treba da u roku od 10 dana tekučeg mjeseca dostavi izvještaj o upisima za protekli mjesec Ministarstvu vanjsketrgovine kako bi sve bilo evidentirano u zajednički registar. U prvom slučaju stranke ugovor mogu raskinuti i prije isteka roka. trgovačka društva ili preduzeća koja su registrovana za obavljanje proizvodne djelatnosti. Ova roba ne podliježe carinskim obavezama. U cijenu u ugovoru ulaze cijene proizvoda. te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora uključujući i njegove anekse ( može se nadopunjavati i mijenjati). vrijeme i način) 3. odluka o klasifikaciji roba na režimu uvoza i izvoza. prelaz rizika. U drugom slučaju se postavlja pitanje odgovornosti stranke koja je kriva za raskod. U slučaju negativnog riješenja može se uložiti žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja nadležnog ministarstva. 2. i ugovorne prirode. Kod ovakvih ugovora treba predvidjeti proceduru sporazumnog i jednostavnog raskida ugovora.prema zakonu ZVTP BiH vrijednost robe izvezenih na osnovu ugovora mora biti jednaka vrijednosti roba uvezenih na osnovu istog tog ugovora. Kontrola međusobnih isporuka i način reklamiranja 4. Ugovorno područje saradnje u geografskom i ekonomskom smislu 6. Način izvora podkooperanata 73 . robnim i uslužnim žigovima. Pored dozvole zu postoje i kontigenti i kvote za pojedine proizvode. Nakon registracije oba partnera dobijaju značajne povlastice.Sumedin • izvod iz registra stranog partnera.predviđa da oni mogu biti slobodni i zasnovani na dozvoli. intelektualne svojine i usluga.patenti. Ministarstvo može tražiti otklanjanje nadostataka u prijavi u roku od 15 dana od podnošenja njihovog zahtjeva. Tehničke garancije i garancije prema trećim licima 5. dugoročnog i okvirnog ugovora za DPS 2. onih koji služe realizaciji osnovnog. Način odvijanja saradnje u oblasti istraživanja i razvoja 7. Uslovi međusobnih isporuka ( mjesto.

Još jedna karakteristika ugovora o DPS je prijateljsko riješavanje sporova. javne sigurnosti. Riješavanje sporova može biti sporazumno riješavanje i arbitraža. Ako način riješavanja spora nije ugovoren bizi će nadležan sud određen prema mjesta tuženog. pakovanje i označavanje proizvoda na ugovorni način f) isporuka robe koja je predmet kooperacije ( u skladu sa opštim pravilima ugovora o prodaji robe i sa posebnim riješenjima o DPS) g) garantovanje da je roba saobrazna ugovoru i da nema pravnih nedostataka h) plačanje cijene preko kontokorentnog računa i periodičnost vođenja salda i) čuvanje poslovne tajne. a tu spadaju: a) zajedničko programiranje razvoja u domenu ugovornog proizvoda i sa njim povezanih usluga b) saradnja u usvajanju nove proizvodnje c) razmjena relevantnih informacija. Administrativne obaveze su prinudnog karaktera i postoje paralelno sa ugovorenim. Odgovornost za neizvršenje ovih obaveza ima obligaciono pravnu prirodu i ravna se prema mjerodavnom pravu. Od zemlje do zemlje se razlikuju. Prestanak ugovora voljom stranaka 74 . Prestanak ugovora iz administrativnih razloga Ugovor o DPS u velikoj mjeri zavisi od vanjskotrgovinskog režima svake zemlje. npr. Naše pravo ni na nivou države ni na nivou entiteta ne predviđa mogučnost prestanka ugovora dejstvom administrativnih akata. Ako to ne bude učinjeno nadležno ministarstvo mora da donese riješenje brisanja ugovora iz registra. Najvažnije administrativne obaveze se: a) obezbjeđenje pisane forme b) registracija ugovora c) obezbjeđivanje najmanje jednake vrijednosti uvoza domaćeg partnera sa izvozom zasnovanim na ovom ugovoru d) zadovoljavanje carinskih formalnosti e) udovoljavanje svim procedurama plačanja sa inostranstvom. Njihov utjecaj na ugovor je posredan.Sumedin U sklobu nebitnih elemenata često se nalaze i klauzule kojima jači partner ograničava slabijeg. 79. očuvanja okoline i sl. s toga ni brisanje ugovora iz registra ne znači njegov prestanak. može doći do prestanka ugovora po sili zakona. Neke tipične se mogu izdvojiti. Upis ugovora u registar nije uslov za njegovu punovažnost. zaštite zdravlja. Međutim zbog drugih povreda. uključujući i kontrolu kontrokorenta 80. Mnoge zemlje uvode zabranu ovakvih klauzula. 82. Ukoliko nadležni organ utvrdi da su prestali da postoje uslovi na osnovu kojih je donio riješenje o registraciji ugovora o DPS dužan je da traži usklađivanje stanja sa propisima. Administrativnopravne obaveze o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Obaveze dijelimo na administrativne i ugovorene. Ugovorne obaveze o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Pojedinačne obaveze i njihovi sadržaji u velikoj mjeri zavise od predmeta kooperacije. Kod nas se ona manisfestvuje kao odgovornost za privredne prestupe i prekršaje. Neizvršenje ovih obaveza povlači sa sobom kaznenu odgovornost. uključujući i stručno obrazovanje kadrova d) sačinjavanje periodičnih najčešće godišnjih ugovora e) konzerviranje. ne samo u toku ugovora već i nakon prestanka. 81.

strana koja je kriva za raskid duguje naknadu štete drugoj strani po mjerodavnom pravu. Ukoliko ugovor bude raskinut prije roka od 3 god. Posredovanje bi značilo samo dovođenje zainteresovanih strana u kontakt.opšte ili generalno (zastupnik ovlašten da daje neograničen broj izjava) . Između svakog od njih nastaje relativno samostalni pravni posao. Zastupništvo prema osnovu na kome nastaje dijeli se na: .posredno ili specijalizovano (broj izjava konkretno određen) 75 . Ukoliko se ugovor raskine iz razloga koji u njemu ne postoje.Sumedin Ovdje su mjerodavna opšta pravila obligacionog i drugih relevantnih grana prava. Postoje 3 slučaja prestanka ugovora voljom stranke: 1) Istek roka na koji je ugovor zaključen. dok je zastupanje širi pojam i predstavljalo bi trajno predstavljanje komitenta koje u većini slučajeva uključuje i potpisivanje ugovora.ugovorno (punomoć). UGOVOR O AGENCIJI .MEĐUNARODNO TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO 83.statutarno .zakonsko . Prva je raskid iz ugovorom predviđenih razloga i sa posljedicama na koje ugovor ukazuje. Zastupništvco prema obimu ovlaštenja dijeli se na: . U zastupanju postoje tri subjekta: zastupani. Zastupništvo u kontinentalnim sistemima U kontinentalnim sistemima postoji jasna razlika između zastupanja i predstavljanja (posredovanja). ukoliko ne bude otkazan u određeno vrijeme prije njegovog isteka 2) Sporazumni raskid. zastupnik i treće lice.u praksi se često pojavljuje odredba po kojoj se ugovor produžava automatski. od zaključenja davanje državi koja su ušteđena povlasticama moraju se nadoknaditi državi 3) Ugovor može prestati jednostranim otkazom bilo koje od stranaka.stranke to mogu učiniti kada žele i pod uslovima koje dogovore.zasnovano na aktu nadležnog sudskog ili upravnog organa . Ovdje postoje 2 situacije.prava intelektualne svojine posebno.

Osnovna razlika u odnosu na kontinentalne sisteme što agencija obuhvata i niz ugovora koji su u kontinentalnim sistemima posebno uređeni kao što su komision. Izričiza izjava se daje pismeno ili usmeno.poslovnu punomoć . ZOO poznaje slijedeće vrste zastupništva: . odnosno agentom se smatra osoba koja u transakcijama predstavlja drugu osobu i djeluje za nju. Ono piostoji onda kada postupci principala i običaji ukazuju na to da odnos agency postoji i onda kada ga nema. posredovanje kao vršenje faktičkih radnji odnosno dovođenje u vezu dvije strane radi zaključivanja ugovora 4. vremena. po pravu bude smatrana da predstavlja drugu. Može se dati uža definicija: Odnos agencije nastaje kada se dvije osobe dogovore da će jedna (agent) djelovati u korist i pod kontrolom druge ( principal). Instrumenti kojima su ova ovlaštenja formirana je Doktrina ESTOPPEL.Sumedin Bez obzira na obim ovlaštenja. Zastupništvo u common law sistemima U ovo pitanje spadaju odgovori na pitanja 85. dok se prečutano ovlaštenje izvlači iz prirode posla. Ovo ovlaštenje može se dati izričito i prečutno. U agency postoji tri lica i tri grupe pravnih dnosa. za koje je agent zaposlen da ga obavič. odnosno više ograničen-nesamostalan. prividno. zastupnik u svom djelovanju može biti neograničen. posredovanje. 87 85. Prividno ovlaštenje se razlikuje se od prečutng po tome da kod prividnog ne postoji nikakav sporazum koji bi se 76 . špedicija. Agent je onaj koji je zaposlen da nešto uradi umjesto drugog. Vrste ovlaštenja agenta Osnova podjela ovlaštenja je: stvarna. Pojam «Agency» Anglosaksonska prava poznaju sve predhodno navedene vrste zastupstva i njemu srodne institute.to je ono ovlaštenje koje je principal zaista dao agentu na osnovu ugovora zaključenog među njima ili na osnovu kasnije ratifikacije. 86. posredno zastupništvo ili komision. 86. teritorije. Sve ovo je u ovom sistemu obuhvačeno jednim imenom-Agency.punomoć po zaposlenju U kontinentalnim sistemima od zastupništva treba razlikovati sljedeće srodne institute: 1. dok principal mora. kruga trećih lica.punomoć . poslovodstvo bez naloga-koji se vrši kada posao ne trpi odgađanja jer može nastati šteta ili propuštena korist 84. nazvanu principal.nije zasnovano na volji principala.ovlaštenje trgovinskog putnika . kao i kod kontinentalnih sistema. Agencija je odnos koji postoji između dvije osobe kada jedna nazvana agent.komitenta 2. Sa stanovištva MNPP Anglosaksonska varijanta je važnija i ima veći utjecaj. na takav način da je sposobna da utiče na principalovu pravnu poziciju prema strancima sa stanovištva ovog odnosa tako što će zaključiti ugovore i raspolagati svoinom. Ograničenje se tiče načina djelovanja.ono može postojati i kada zastupnik ne daje izjave volje za komitenta 3. samostalan ili manje. Pošto agency obuhvata i obavljanje faktičke radnje za drugog razumljivo je da agent ne mora uvijek bizi poslovno sposobno lice. trgovinsko zastupništvo.u njemu ovlaštenik djeluje u svoje ime ali za račun drugog lica. odnosno na njegovom ugovoru sa agentom. Centralnu tačku ovog instituta predsatavlja Agent. uskladištenje i trgovinsko zastupanje.

a) Ako treće lice ne zna da posluje sa agentom. Zastupnik djeluje samostalno 4. ZVTPBIH ne dotiće spoljnotrgovinsko zastupanje on se zadovoljava što definiše međunarodnu trgovinu uslugama koja obuhvata i zastupanje stranih lica.. U slučaju zatvorene i djelimičnoo otvorene agencije postoji niz specifičnih i zajedničkih riješenja a anjznačajnija za poslovno pravo su: a). Zastupnik uvjek mora biti pravno lice sa statusom subjekta MNPP shodno domaćem poredku 3. Generalna ili specijalna 2. agent ima pravo regresa prema principalu za sve što je za njega platio d). Tumačenjem obje definicije mogu se utvrditi bitna obilježja ovog posla. Kod otvorene agencije važe opšte norme o zastupanju i punomoćstvu. principal je uvjek stranka a agent samo ako se to osnovano očekuje na bazi konkretnih okolnosti. b). javni moral. Najvažnije karakteristike režima BIH za ovo pitanje su: 1. Trgovinska i netrgovinska. usluge se mogu pružati u BIH ukoliko su saglasne principima domaćeg javnog poredka (politika. 89. principal trpi prigovor kompenzacije za ono što je treće lice platilo agenti e). 87. sigurnost. aktivnu legitimaciju imaju i principal i agent Druga podjela agencija je po različitim kriterijima: 1. b) Ako treće lice zna da posluje sa agentom ali mu ličnost principala nije poznata agencija je unnamed c) Ukoliko treće lice zna da posluje sa agentom i ko je principal radi se o otvorenoj agenciji Ukoliko agent radi za principala koji ne postoji. zavisno od trećeg lica c). Obična ili del credere 4. dok u prečutnom postoji izjava volje o davanju ovlaštenja. Stvarno i privodno ovlaštenje se mogu pojaviti samostalno ali i da koincidiraju.Sumedin mogao tumačiti. zaštita ljudi životinja biljaka.. 88. Spoljnotrgovinsko zastupanje obuhvata i posredovanje i djelovanje po punomoći 5. Spoljnotrgovinsko zastupanje je teretan pravni posao Prinudno pravni okvir rada vanjskotrgovinskog zastupnika se razlikuje od onog koji važi za djelovanje trgovinskog zastupnika u unutrašnjem poslovanju. 2. To je vid neposrednog djelovanja stranih subjekata na domaćem tržištu. agency se naziva zatvorena. principal i agent odgovaraju bilo samostalno bilo solidarno. Uredba o zastupanju stranih lica u FBIH se razlikuje od ZVTPBIH. Izvori prava u BiH Trgovinsko zastupanje u BIH regulisano je izvorima domaćeg i izvorima međunarodnog poslovnog prava. Vrste «agency» Za MNPP najvažnija je podjela agency na osnovu otkrivenosti principala prema trćem licu. Pojam i režim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja U našim propisima postoje dvije slične definicije o mntrgovinskom zastupništvu (ZOO i federalne uredbe). Ugovor o trgovinskom zastupanju uređen je članovima ZOO. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju uređuje najvažnije principe spoljnotrgovinskog režima u djelatnosti zastupanja stranih firmi. 1. Redovna ili pod agencija 3. stranaka u odnosu sa trećim licem je uvjek agent.) 77 .

pravo evropske zajednice se bavi trgovinskim zastupanjem sa stanovištva prava konkurencije (Rimski ugovor). podatke iz ugovora nadležno ministarstvo mora čuvati kao poslovnu tajnu. b). ako su ispunjeni uslovi iz zakona i uredbe ministarstvo je dužno evidentirati ugovor u roku od daljih 30 dana od prijema prijave c). kao i materialno-pravnim uređenjem ove oblasti. trgovinski zastupnik mora biti preduzeče registrovanao za spoljnotrgovinsko poslovanje upravo za ovu djelatnost. Direktiva je upućena svim zemljama članicama osim VB za koju je donesena posebna direktiva čija je osnovna razlika u odnosu na predhodnu mogučnost stranaka ugovaranjem poredka neke države članive EZ iskljući primjenu prava EZ.što je učinjeno direktivom Vijeće evropske zajednice. konsignacija.Ona se bavi pitanjem kordinacije zemalja članica koje se odnose na agenciju . trgovinsko zastupanje. Konvencija važi za odnose u kojima principal i treće lice imaju sjedište u trećim državama. i servisiranje uvezene opreme i trajnih potrošnih dobara predstavljaju relativno samostalne pravne poslove 3. trgovinsko zastupništvo na nivou FBIH ima generalni karakter 7. a sjedište agenta u zemlji članice konvencije ili pravila MNPP upućuju na poredak zemlje članice. Međudržavni izvori: 1. prestanak ugovora se evidentira kao i njegovo zaključivanje u roku od 30 dana 90.a ne generalno 4. zaključeni ugovor( izmjene i dopune moraju se u roku od 30 dana od potpisivanja moraju se prijaviti nadležnom ministarstvu. 91. i javnosti i zbog potrebe evidentiranja 5. Izvori međunarodnog poslovnog prava U ovoj oblast ne postoje izvori MJP zato su izvori MNPP najvažniji. opšti karakter. Regionalni karakter.najvažniji opšti međudražavni izvor je konvencija o agencija u međunarodnoj prodaji robe (ženeva 1993). Oni se dijele na: Međudržavne i autonomne. Izvori međunarodnog privatnog prava 78 . Ako treće lice za vrijeme zaključenja ugovora ne zna da druga strana djeluje kao agent konvencija se primjenjuje ako su sjedišta agenta i trećeg lica u razlićitim zemljama i MNPP upućuje na to . Najvažnije karakteristike direktive su:  orijentiranost na odnosu agent i principal  prinudni karakter normi  dopuštenjem nacionalnim pravima da odstupi od nekih odredbi ukoliko se time poboljšava položaj agenta  orijentisanost na poslovnu agenciju iskljućivo na trgovačku branšu.od ovih izvora bitno je napomenuti vodić Međunarodne trgovinske komore u Parizu za sastavljanje ugovora o trgovinskom zastupanju. Konvencija nije obavezujuća. o izvršnom evidentiranju Ministarstvo trgovine u roku od 8 dana mora obavjestiti Ministarstvo vanjske trgovine BIH d). Automni izvori. 2. Konvencija uređuje i svaki akt preduzet od agenta sa ciljem zakljućivanja ugovora ili u vezi sa njegovim izvršenje. ugovor mora biti zaključen najmanje na godinu dana 6. ugovor mora biti u pisanoj formi zbog zaštite interese komitenta. Konvencija se primjenjuje kod zakljućenja ugovora o prodaji ( agent ima ovlaštenje da za drugu osobu principala zakljući ugovor o prodaji sa trćim licem. Sam postupak evidentiranja ima više elemenata: a).Sumedin 2.

Proizvodni program potrebno je precizno odrediti u samom ugovoru ili aneksima. a tek onda u obzir dolaze kolezione norme. špedicija.djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun .preuzimanje pravnih i faktičkih radnji . Međutim prema Ženevskoj Konvenciji o agenciji iz 1983 postoji jedan izuzetak.relativna samostalnost agenta u djelovanju .Treće lice-može biti bilo koji subjekt (ne mora biti pravno lice. za razliku od agenta) Bitno je samo reći da su stranke u zakljućenju ugovora samo principal i treće lice.dakle za institute koje obuhvata agencija. Ako je za to potrebna dozvola državnog organa. ) Odnosi se na sve slučajeve agencije. specijalne naloge principal izričito daje . posredovanje. dobijanje odobrenja je korisno unijeti u ugovor kao uslov punovažnosti. Karakteristike ovog ugovora su: . 93.držanje i korištenje posebnog konsignacionog skladišta za tu prodaju. kontaktirati sa klijentelom i po ovlaštenju zaključivati ugovore u ime i za račun principala. to znači da konsignar može biti i lice koje nije preuzelo obaveze trgovinskog zastupnika. a ne na ostvarivanju određenog rezultata (osim kod del credere) . a u ime i za račun principala. Konvencija polazi od načela volje stranaka u izboru nadležnog prava. Uz tehnički opis poželjno je dati i namjenu robe-usluge. većina zemalja zahtjeva pisanu formu ugovora. Od domaćih izvora MPP je Zakon o riješavanju sukoba zakona gdje su posebno date norme za: punomoćstvo. 94. pa tako i BiH.trajno djelovanje ta principala .postojanje odnosa povjerenja između agenta i principala . Pri tome treba znati da je odobrenje dužnost rezidenta ako to drugačije nije ugovoreno. Stranke i učesnici u poslu . može biti sačinjen na dva jezika. U BiH je poželjno da jedna od domaćih verzija bude proglašena za autentičnom. a to je ako treće lice nije znalo ili nije moralo znati da se radi o agentu a ne principalu prilikom zaključivanja ugovora.Principal (komitent) .Sumedin Ovdje je najznačajnija konvencija o pravu koja se primjenjuje na agenciju (Hag 78. mjerodavno je pravo zemlje gdje je posao sklopljen.Njome je agencija definisana tako da pokriva ovaj institut kako u anglosaksonskim tako i u kontinentalnim sistemima. Otvaranje ovog skladišta uređuje se carinskim propisima. i agent se obavezuje da će istraživati tržište. Najvažnije karakteristike ove vrste zastupanja su: .prodaja robe u ime i za račun principala .dužnost agenta da djeluje u dobroj vjeri i u interesu principala Posebnu vrstu ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju predstavlja ugovor o konsignaciji. a ne samo na one o prodaji. 95. komision. tada odnosi nastaju između agenta i trećeg lica. Zaključivanje ugovora o agenciji Za postupak zaključenja ugovora. 92.obavezivanje za rad. Pojam ugovora o agenciji Ugovor o međunarodnom trgovinskom zastupanju je rezultat stranaka koje imaju sjedište u različitim državama. Uredno potpisan autentičan tekst ugovora. Ugovor stupa na snagu danom njegovog potpisivanja. i 79 .pretpostavka opštosti naloga. Predmet ugovora o agenciji Predmet ugovora su radnje pregovaranja i/ili zaključivanja ugovora sa trećim licima od strane agenta. On može biti zaključen samostalno.Trgovinski zastupnik (agent) može biti samo subjekt nacionalnog poslovnog prava .

pravo principala da sam djeluje na teritoriji agenata b). U našem pravu ugovorno područje može biti samo cijela teritorija BIH. a ako ne ne radi o ekskluzivnoj agenciji onda se ugovorom mora naglasiti dali agent ima pravo na naknadu za ponovljne naruđbe od strane 3 lica sa kojim je agent principala doveo u vezu. preduzimanje mjera za očuvanje interesa principala. pravo agenta na proviziju za sve ugovore koji su sklopljeni sa klijentima sa njegove teritorije c). za vrijeme trajanja ugovora i nakon njenog prestanka. U nju su uključeni redovni troškovi poslovanja agenta. Ovdje se u obzir uzimaju i ozbiljne ponude koje je agent obezbjedio principalu. Vanredni troškovi se posebno fakurišu principalu. Primjenjuju se adekvatni marketing metodi. Druga obaveza je trajno posredovanje za svog principala i zaključivanje ugovora za njegovo ime i njegov račun. agent sarađuje kao jedini predstvnik principala) 96. Ekskluzivitet se može uspostaviti u pogledu klijentele (određuje se kojim kategorijama klijenata. uzdržavanje agenta od oduzimanja drugih principala e). Određivanje cijene je veoma složeno pitanje. Obaveze trgovinskog zastupnika (agenta) Prva obaveza trgovinskog zastupnika je trajna obrada tržišta i nalaženje potencijalnih SAUGOVORAČA. Bitni je reći da zastupnik ne može naplačivati i primiti potraživanje principala bez posebnog ovlaštenja. Prema ZOO to podrazumjeva: a. BIH) Klauzula EKSKLUZIVITETA je veoma složena i ona obuhvata sljedeća pitanja: a). Kod nas dispozitivna pravili ZOO nalažu da se provizije urede tarifom a ako nje nema onda poslovnim običajem. npr. Pored faktičkih obilježja predmet može biti definisan i obimom ugovora koje agent mora da zakljući za principala u određenom vremenskom periodu. Ukoliko agent jamči za ispunjenje obaveza trećeg lica. Ako se radi o ekskluzivnoj agenciji riješenje će biti kao pod jedan. U uporednom pravu to nije uvije slučaj. Ponovljene naruđbe. provizija za to je znatno veća od uobićajne. Ovdje je potrebno spomenuti i ekskluzivno zastupništvo koje se izričito ugovaraju (postoji samo jedan zastupnik nanekom teritoriju. Cijena/provizija u ugovoru o agenciji Cijena je naknada za izvršene usluge agenta. Izražava se u domaćoj valuti. a principal ih nije prihvatio. Kao osnovica kod nas i uporednom pravu se uzima vrijednost ugovora koji je principal zakljućio zahvaljujići djelovanju agenta.agent ima pravo na proviziju na sve ugovore koje principal podpisao na njegovom teritoriju ( bez obzira da li je agent zaslužan za to ili ne) 2. 97. DEL credere zastupanje. Ona se određuje kao provizija tj. primanje izjava trećih lica c. sklapanje ugovora na osnovu generalne ili specijalne punomoći b. Ekskluzivne agencije. u procentu od prometa koji je agent omogućio principalu. potencijalnih ugovarača.Sumedin specijalne karakteristike. pa je potrebno u ugovorima sa ino-zastupnikom jasno precizirati teritoriju na kojem zastupništvo važi da ne bi došlo do preklapanja nadležnosti više zastupnika istog principala. Ukoliko nema običaja onda je potrebno isplatiti razumnu naknadu koja zavisi od okolnosti posla. Zavisno od predmeta ugovora kod obračuna provizije se mogu pojaviti posebni slučajevi: 1. davanje ijava trećim licima d. Posebno je značajno navesti i patente i žigove kada je roba njime označena.ovaj slučaj može biti vezan za ekskluzivnu agenciju ali i ne mora. uzdržavanje agenta od paralelne prodaje konkurentskih proizvoda. 80 . pravp ili obavezu agenta da ugovara sa klijentima drugih teritorija d).

Sedma obaveza je polaganja računa i trpljenje kontrole. Treće. Ova obaveza obuhvata : a. uzorci). Direktiva 86/653 ima specifična rješenja u pogledu dospjevanja obaveza za plačanje. izmjene uslova poslovanja. Šesta obaveza je da principal obavjesti agenta o namjeravanim promjenama poslovne politikeovo se odnosi na promjene cijena. Osma dužnost agenta je da nakon prestanka ugovora da vrati principalu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za trajanje ugovora.kada principal zakljući ugovor u čijem zakljućenju nije učestvovao i agent U suštini ne bi trebalo da postoji razlika između vremena sticanja prava na provitiju i momenta u kome se ona može zahtjevati. zo je plačanje provizije i izvršava se prema ugovoru i uključujući tu i posebne slučajeve kao što su ekskluzivno zastupdtvo i ponovljene naruđbe. očuvanja prava intelektualne svojine koja pripadaju principalu b. Četvrta dužnos principala je najvažnija. Provizija se plača na ugovoreni račun.Sumedin Treća dužnost agenta je obavještavanje principala o stanju na tržištu i poslovima.kada agent dovede principala u vezi sa trećim licem . tačno i blagovremeno. Druga. Četvrto agent mora djelovati u interesu principala. U petu obavezu spada plačanje ostalih naknada koje nisu uračunate u proviziju i ne spadaju u troškove. To podrazumjeva predaju materijala i dokumenata (reklamni materijal. 98. Obaveze principala Prva obaveza principala da omogući agentu obavljanje posla radi koji je i ugovor sklopljen. odbijanje prijama mita ili trajnih profita od trećih lica d.naknada za klijantelu 8u slučaju kada principal ima pravo da neposredno ugovara sa partnerima koje nađe agent kao i za gubitak klijantele u slučaju raskida ugovora). Najkritičnija tačka je vrijeme u kome agent stiče pravo na proviziju. Plača se u ugovorenoj valuti. npr klijantele. . Kod del credere zastupništva provizija se naplačuje po završenju posla. Agent stiče pravo na proviziju i u momentu u kome ga je principal zlonamjerno spriječio da obavi posao. Ono mora biti precizno. Dužnost ima trajni karakter jer važi poslije prestanka ugovora. 81 . modele. promjene propisa. principal mora preduzeti sve mjere za očuvanje ugovorenog ekskluziviteta agenta. suzdržavanje od konkurencije principalu bilo preuzimanjem zastupanja konkurentskih firmi bilo sopstvenim angažovanjem u istoj oblasti c. mnoga nacionalna prava i prava BIH predviđaju pravo principala da po svojoj volji prihvati ili odbaci sklapanje ugovora od strane zastupnika .garantovani minimalni prihod agenta ( u slučaju da se agent odriče neke svoje lukrativne pozicije. Ako dužnost plačanja postoji ona mora biti izvršena ne kasnije od zadnjeg dana mjeseca koji slijedi tromjesećni period u kome je ona dospjela. teritirije). Direktiva posebno reguliše prestanak prava na proviziju. Ona je bitna zato što zastupnik samostalno odlučuje o načinu na koji će izvršiti nalog principala i obaveze koje se nanjemu zasnivaju. odnosno kada je ona dospjela.kada principal zakljući ugovor u čijem je zakljućenju učestvovao i agent . smanjenje proizvodnje i prodaje na agentovom tržištu. Postoje tri trenutka kada se smatra da postoje uslovi za isplatu: . djelovanje po uputama principala Peto je obaveza agenta da djeluje pažnjom dobrog stručnjaka. Direktiva izjednačava položaj redovnog i del credere agenta. . ekskluziviteta. pa provizija u oba slučaja dospijeva kada principal i treće lice ispuni svoje obaveze. Šesto agent mora da čuva poslovnu tajnu. Isplačuje se godišnje.

nije nužno da stvar bude primljena po osnovu ugovora . prestanak ovlaštenja ne djeluje za treće lice koje nije znalo za to ili za uzroke koji su proizveli prestanak ovlaštenja. Postoje dvije osnovne odgovornosti principala: • Zaduženje sa plačanjem • U slučaju raskida ugovora-principal duguje zastupniku naknadu izgubljenu za klijentelu Stranke se mogu osloboditi odgovornosti uslijed više sile.Ovdje su važna 3 momenta: • ratifikacija djeluje retroaktivno • ako treće lice nije znalo niti je moglo znati da agent djeluje bez ovlaštenjaovo ne stupa u odnos prije izjave o ratifikaciji • treće lice može odbiti djelimičnu ratifikaciju. Ispunjenjem ugovora 3. Pored ugovora odgovornost može biti determinisana i aktom ratifikacije (naknadno prihvatanje radnji agenta kao svojih od strane principala). Mjerila krivice mogu biti zanemarenje razumne pažnje-pažnje stručnjaka. opoziv od strane principala ili otkaz od strane agenta. Konvencija o agenciji poznaje još dva slučaja produženog dejstva ovlaštenja poslije njegovog prestanka: 1.radi se o zakonskoj zalozi ili retenciji . Na veličinu štete i njenu naknadu primjenjuju se opšta pravila obligacionog prava. Međusobna odgovornost principala i agenta. Prema ovoj konvenciji postoje 3 osnovna načina prestanka ovog ugovora: 1.Sumedin Sedma obaveza se odnosi na trpljenje agentovog prava retencije ili zaloga. 1. bez obzira da li je saglasno ugovoru ili ne 102. 101. Pošto ona nisu upotrebom prava usaglašen. agenta i trećeg lica je da naknada štete poćiva na krivici. jednog ili drugog. slučajevi predviđeni ugovorom (istek roka. U slučaju prestanka ugovora zbog izvršenja ugovorene radnje jedne strane. zastupnik treba da djeluje za principjela i po prestanku ovlaštenja ako je to neophodno da bi se spriječile štete 2. To je slučaj kada treće lice nije znalo da agent djeluje bez ovlaštenja. 100.ova odgovornost se zasniva na nepoštivanju ugovorenih obaveza. ali prilikom oslobađanja od nje prilikom formulisanja potreban je poseban oprez. naknadni sporazum stranaka o prekidu ugovora) 2. Načini prestanka trgovinskog zastupanja Prestanak ovog ugovora bi u suštini znaćio da nema više odnosa zastupanja i predstavlanja između principala i agenta. Jednostrani raskid ugovora 82 . 99. Agent i treće lice odgovaraju međusobno kada ne dođe do odnosa principal-treće lice. Međusobna odgovornost principala i agenta Odgovornost principala. Za nepoštivnanje svojih obaveza odgovaraju prema pravilima koja važe za dotični pravni posao. Ovim se pravom agent koristi radi osiguranja naplate svojih dospjelih potraživanja. Bitno je napomenuti: . prija pristupanja i ostvarenja odgovornosti potrebno je provjeriti i sapekte MPP. ovaj ugovor se transformiše u obligacioni odnos odgovornosti.pravo zastupnika (agenta) ne uživa prioritet bez obzira na vrijeme nastanka. Odgovornost u odnosu sa trećim licem Principal i treće lice su stranke koje treba da potpišu ugovor.

ali nei za anglosaksonske gdje je ovo potrebno posebno ugovarati. 83 .Sumedin Regulisan je opštim pravilima koja važe za ugovor po nalogu prema kojem nalogodavac uvijek može odustati od ugovora ali mora i platiti naknadu štete za to. Svaka strana može da da otkaz sa ili bez otkaznog roka. Nalogoprimac u principu nema pravo da raskine ugovor u nevrijeme. a ako to uradi iz opravdanih razloga tada ne duguje naknadu štete. Bez obzira na razlog raskida agent mora da nastavi da obavlja svoje obaveze dok principal ne bude u stanju da ih preduzme. Otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesećja. U drugim slučajevima naknada je obavezna. nevinoj strani daje pravo naknade štete. Neosnovani otkaz bez roka. a ako je zastupnički posao trajao duže od 3 mjeseca onda je rok 2 mjeseca. Ovo važi za sve kontinentualne sisteme. Još je bitno napomenuti da Direktiva 86/653 dozvoljava državama da u slučaju neizvršenja obaveza jedne od strane po sili zakona raskine ugovor. Također agent ima pravo na naknadu i po okončanju ugovora ako je principal nastavio da izvlači korist iz poslova sa klijentima sa kojima ga je povezao agent.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful