Mihaljević, Što je generativna gramatika 11.-18.

Teorija generativne gramatike polazi od činjenice da svaki odrasli govornik nekoga jezika može proizvesti i razumjeti rečenicu svojega jezika koju ranije nije čuo. Zapravo, može proizvesti i razumjeti beskonačno takvih rečenica. To znači da je naučivši taj jezik stekao određenu sposobnost proizvođenja novih struktura. Prije je bila dominantna teorija koja govori da se jezik može potpuno objasniti kao kulturna pojava koju djeca uče oponašanjem, eksplicitnim treningom i vježbom. Činjenica generativne gramatike upućuje na postojanje posebnih spoznajnih strukutra koje čovjeku omogućuju razvijanje sposobnosti stvaralačKe uporabe jezika. Te strukture su određene biološki, urođene vrsti, programirane u jedinki i nasljednje na što ukazuje to da je proces učenja prvog jezika velikim dijelom nesvjestan i bez eksplicitnog instruiranja roditelja. Argument za tu tvrdnju jest činjenica da je ta sposobnost specifična samo za ljude. Stoga, između čovjeka o životinja ne postoji samo razlika u stupnju složenosti, već i u vrsti složenosti mentalnih struktura i da čovjek ima veće mogućnosti od životinja. Čovjek ima specifičnu urođenu JEZIČNU MOĆ tj. sklonost koja mu omogućuje ovladavanje stvaralačkom uporabom jezika. Ona je neovisna o općoj inteligenciji. O postojanju te moći govore i činjenice da se jezik pojavljuje u probližno istoj dobi kod sve djece, da je način njegova usvajanja isti u svim kulturama svijeta i da govor kao oblik ponašanja može biti narušen specifičnim povredama mozga koje ne pogđaju druge mentalne i motoričke osobine. Djeca imaju opću sklonost za jezik, a koji će jezik ono naučiti ovisi u kojoj se sredini zateklo. Ono ne usvaja jezik pasivno, već ga proizvodi za sebe na temelju odgovarajućeg poticaja iz okoline. Jezična se sposobnost očituje kao sposobnost da se iz konačnog skupa izreka usvojenih tijekom učenja dođe do sustava pravila koja omogućuju stvaranje i razumijevanje novih izreka. I u samim jezicima moraju postojati neke osobine zajedničke svim jezicima koje ograničavaju jezičnu raznolikost na mjeru u kojoj su uočljivi ograničenim mehanizmom. Za takve JEZIČNE UNIVERZALIJE može se reći da odražavaju ograničenja i svojstva uređeaja koji proizvodi jezik. Jedan je od središnjih ciljeva lingvističke teorije otkrivanje i opisivanje univerzalnih jezičnih svojstava, zapravo odrediti pojam „mogući prirodni jezik“. SPOSOBNOST I UPORABA

2. deduktivnu teoriju koja polazi od određenih empirijskih pretpostavki. 3. koherentna teorija koju je moguće formalno vrednovati. govornik može odrediti rečeničnu strukturu i pripisati svakoj rečenici opis odnosa među njezinim sastavnicama kao i opis unutarnje strukture tih sastavnica sve do sastavnica koje nemaju unutarnju strukturu.JEZIČNE UPORABE. Gramatika mora biti provjeravana na stvarnom jezičnom materijalu i ne može biti bilo kakva zbirka podataka. Jezičnu je sposobnost uvijek moguće prikazati ad hoc ako se zanemari zahtjev da prikaz mora biti precizan i sustavan model ili ako se dopusti da lingvistička teorija bude sasvim uopćena. Sbosobnost je sutav pravila i načela koje je usvojio govornik slušatelj naučivši neki jezik. Govornik može odrediti odnost između jezičnih izraza i predmeta u izvanjezičnom svijetu na koje se oni odnose. Ozbiljan znanstvenik stoga traži sustavnu. a time praktično besadržajna. Takav model govornikove sposobnosti zovemo gramatikom. Važno je znati razlučiti prešutno znanje jezika(sposobnost) od njegove stvarne primjene. i sustav pravila koji usvaja mora biti konačan. ali još uvijek fragmentarna teorija. a što nije rečenica njegova jezika. Samo ono što je precizno i jasno izraženo može se smatrati znanstvenom teorijom. Prikladan model govonikove sposobnosti mora svakoj rečenici koju proizvede pridružiti i odgovarajući strukturni opis. Ona mpra biti konačan FORMALNI UREĐAJ. GRAMATIKA JE FORMALAN UREĐAJ Jezična je sposobnost jedino područje istraživanja za koje se danas može izraditi precizna i sustavna. govornik može proizvesti i razumjeti neograničen broj rečenica. o odnosu rečenice kao cjeline i njezinih sastavnica. Jezična sposobnost mora sadržavati ove činjenice: 1. Budući da je njegova jezična moć konačan uređaj i da to radi na temelju konačnoga iskustva. o odnosima među njima. Takvo podsvjesno znanje obično se zove PREŠUTNO ZNANJE. On najčešće nije svjestan svoja znanja. 4. svaki govornik može razlčiti one nizove glasova koji jesu rečenice njegova jezika od nizova koji to nisu. To znači da može odrediti koji su izrazi dvosmisleni i pridružiti značenje složenim izrazima ako su mu poznata značena jednostavnijih izraza od kojih su sastavljeni. . Govronik mora imati obavijest o jedinicama od koji su rečenice sastavljene. Skupove takvih obavijesti zovemo STRUKTURNIM OPISIMA rečenica. o rasporedu tih jedinica.Gvornik koji je naučio bilo koji jezik usvojio je neki sustav pravila i stekao sposobnost da taj jezik može stvaralački upotrebljavati. Može odrediti što jest.

Takva je gramatika nužno idealizacija jer promatra formalnu strukturu jezika neovisno o uporabi i jer jedinice koje ona proizvodi nisu izreke stvarnog diskurza nekoga govornika. Opća teorija lingvista i djetetov jezični uređaj moraju sadržavati precizan opis mogućih tipova gramatičkih pravila i njihovih mogućih suodnosa kao i opis svih drugih formalnih i empirijskih ograničenja kojima podliježu gramatike pojedinih jezika. a univerzalna je gramatika njegova metateorija. Pojedinačna je gramtika teorija jezika čije rečenice proizvodi. One određuju oblik gramatike i pravila koa se u njoj mogu pojaviti. Primjer takvih univerzalija su glasovna obilježja koja su dovoljna za opis fonoloških sustava svih jezika. Slični skupovi univerzalija postoje i u sintaksi i semantici. tema. mora sadržavati sva univerzalna obilježja. i odrešene semantičke uloge kao agent. glagol. već ono što govornik prepoznaje kao pravilno sastavljene rečenice svojega jezika. Ona je teorija gramatičke strukture s kojom moraju biti usklađene sve pojedinačne gramatike. Svi jezici imaju određene sintaktičke kategorije kao što su imenica. UVOD U FORMALNI APARAT GENERATIVNE GRAMATIKE GRAMATIKA FRAZNIH STRUKTURA . Naziv formalne univerzalije odnosi se na opće uvjete koje moraju zadovoljiti gramatike svih prirodnih jezika. Formalne su univerzalije mnogo apstraktnije od tvarnih. Tako npr.GRAMATIKA JE TEORIJA JEZIKA KOJI OPISUJE GENERATIVNA GRAMATIKA konačan je formanlni uređaj koji može proizvesti beskonačan niz rečenica i pridružiti svakoj strukturni opis. cilj. U gramatikama pojedinih jezika trebaju biti navedena samo obilježja koja su specifična za te jezike. Ona određuje jezik kao beskonačan skup rečenica sastavljenih iz konačnoga skupa manjih jedinica. Takva je univerzalija zahtjev da gramatike prirodnih jezika moraju sadržavati transformacijske procese. Ona definira pojam „mogući prirodni jezik“ tj. određuje nužne i dovoljne uvjete koje mora zadovoljiti sustav znakova da bi se mogao nazvati prirodnim jezikom. To znači da gramatika nije model ni govornika ni slušatelja. Ako svi jezici upotrebljavaju jedinice određene vrste koje su članovi ograničenog skupa jedinica.. tada o tim jedinicama govorimo kao o tvarnim univerzalijama. Opća teorija jezične strukture ili UNIVERZALNA GRAMATIKE.. Lingvist koji proučava neki jezik i dijete koje taj jezik uči nalaze se pred istim problemom. POJEDINAČNA GRAMATIKA I LINGVISTIČKA TEORIJA Jezične se univerzalije mogu podijeliti u dvije skupine: TVARNE i FORMALNE UNIVERZALIJE.

zatim BB→BA. tada su C i D nula Sustavi pravila koji zadovoljavaju uvjete od a) do c) mogu se zvati gramatikama fraznih struktura.. On kaže: ako je A prepisano kao B u određenoj okolini. T. U sustavima koji zadovoljavaju samo ta tri uvjeta moguća su pravila oblika AB → BB. F) u kojoj je: 1. Uvjet e) dodatni je neobvezan uvjet koji ulklanja važnost okoline. V neprazan skup simbola koji se zove UKUPNIM VOKABULAROM 2. a ψ= CBD (gdje je A simbol koji se prepisuje. tada ne postoje pravila: C1BD1 → C1Z1D1 C2Z1D2→ C2 Z2D2 . Σ je neprazan skup (početnih) simbola različit od V i T koji se zove POČETNI(INICIJALNI) VOKABULAR 4. Sustavi pravila koji zadovoljavaju uvjete a-e zovu se KONTEKSTNO NEOVISNIM GRAMATIKAMA FRAZNIH STRUKTURA.. tada ne postoje okoline u kojima je B prepisano kao A ili kao bilo što drugo prepisano kao A.. . T je podskup od V i zove se ZAVRŠNI(TERMINALNI) VOKABULAR 3. Uvjet d) omogućuje permutiranje. ili kao bilo što što je prepisano kao bilo što što je prepisano kao A itd.. iste je ili veće duljine b) Ako φ→ψ. tj.. Σ. pravilo CAD→ CBD može se pisati i kao A→B/C__D.Gramatika fraznih struktura uređena je četvorka (V. A prepiši kao B u okolini C__D) c) Ako CAD→ CBD. F je skup pravila oblika φ→ψ2 (znak strijelice čita se: prepiši kao)koja zadovoljava uvjete: a) Ako φ→ψ. a B je niz simbola koji zadovoljava uvjete A) i B) d) Ako CAD →CBD. CnZn-1Dn→ Cn Zn Dn Gdje je Zn = A bilo za koji prirodan broj n e) Ako CAD →CBD. tada ψ sadržava jednak ili veži broj simbola od φ tj. a C-D okolina u kojoj se prepisuje. tada: A) B nije nula B) B nije identično s A C) A je pojedinačan simbol. B simbol ili niz u koji se A prepisuje. tada φ = CAD.

POJAM SINTAKTIČKE KATERGORIJE Cilj je lingvista odrediti koji nizovi riječi mogu biti rečenice. Kad je ψ=σ2 (a φ=σ1)7. tada kažemo da φ DOMINIRA ψ. ako je ψ korak u derivaciji φ. . Auto udara u kamen.. σn nizova simbola koja zadovoljava uvjete: a) σ1 je niz nad Σ b) Bilo za koji i. Ako je ψ dobiveno iz φ primjenom konačnog broja pravila iz F. tada kažemo da φ PROIZVODI ψ. zove se ZAVRŠENA DERIVACIJA... vrijedi da je σi dobiveno iz σi-1 primjenom jednoga i samo jednoga pravila iz F Ako postoji derivacija σ1.. tj.. Niz nad T kojim dominita simbol S zove se rečenica. Derivacija je konačna sekvenca σ1. σn takva da je σ1= φ. DERIVACIJA Gramatika koja zadovoljava gornje uvjete može automatski pridružiti strukturne opise nizovima koje proizvodi.. Ako je nizψ dobiven iz φ primjenom samo jednog fravila iz F. Ostali se nizovi zovu nezavršnim nizovima. Derivacija čiji zadnji red ne sadržava podniz koji se može prepisati pravilima iz F.. a koji ne mogu. a simboli u njemu ZAVRŠNIM SIMBOLIMA. a simboli u njima nezavršnim simbolima. Završni je jezik takve gramtike skup svih rečenica koje ona proizvodi. nijedan se njegov dio ne može pojaviti na lijevo stani znaka → bilo u kojem pravilu. kažemo da φ NEPOSREDNO ili IZRAVNO DOMINIRA ψ. Ona to radi pomoću derivacije. Niz koji nastaje zamjenom mjesta bilo kojih dviju riječi u ovjerenoj rečenici nije nužno pravilno sastavljena rečenica. kažemo da φ IZRAVNO PROIZVODI ψ. PR. Pravilna je rečenica hrv. Skup završnih nizova neke gramatike fraznih struktura zove se ZAVRŠNI JEZIK proizveden tom gramatikom. takav da 1<i≤ n. tj.Sustavi koji ne zadovoljavaju uvjet e) već samo uvjete a) –d) zovu se KONTEKSTNO OVISNE GRAMATIKE FRAZNIH STRUKTURA. a σn= ψ.. Jezika Auto kamen u udara. Posljednji se niz završene derivacije zove ZAVRŠNI NIZ. Taj jezik možemo ujedno zvati i JEZIK ODREĐEN DANOM GRAMATIKOM FRAZNIH STRUKTURA ili naprosto JEZIK FRAZNIH STRUKTURA.

. Sva takva pravila mogu se svesti na jedno pravilo. a izrazi koji su s desne strane strijelice stavljaju se u vitičaste zagrade. da ona ostane ovjerena. a da se ne primijeni ovjerenost rečenice. Gornji se uvjet ovjerenosti može zamijeniti uvjetom izraženim s pomoću fraznih kategorija NP i VP kao: Bilo koji niz riječi koji predstavlja niz kategorija NP VP ovjerena je rečenica hrvatskoga jezika. u kojemu se piše samo jedna strijelica. Det N(determinator). ako se prihvati konvencija: sva pravila oja na lijevoj stani strijelice imaju isti simbol mofu se svesti na jedno pravilo u kojemu se taj simbol pojavljuje samo jedanput. V NP. tj. A. N. Imenska skupina kategorija je ona koja sadržava nizove N. Imenica i glagol označavaju kategorije riječi.Kamen udara u auto. Sintaktičke kategorije čiji su članovi samo pojedinačne riječi zovu se leksičke kategorije.. . I te su kategorije određene isto kao i leksičke. one označuju disjunktivan poredak. SINTAKTIČKA je KATEGORIJA skupina riječi ili nizova riječi nekoga jetika koji se mogu međusobno zamjenjivati bilo u kojoj rečenici. tj. One su skupine riječi nekoga jezika koje mogu zamjenjivati jedna drugu u rečenici. Najvažnije su frazne kategorije. S→ NP VP Za sve što je sastavljeno od više jedinica kaže se da ima STRUKTURA. Det A N itd. Kategorije koje sadržavaju i nizove riječi. uz rečenicu. Svatko će reći da je razlog neovjerenosti prve zamjene to što je kamen imenica. a udara glagol. supstitucijom. da ona ostane ovjerena. Gornji se uvjet ovjerenosti može dopuniti pravilima: a) VP → V1 b) VP→ VTNP a) NP → N b) NP →DetN c) NP → A N d) NP → Det A N U tim se pravilima isti znak ponavlja više puta na lijevoj srijelice. neleksičke su ili FRAZNE KATEGORIJE. Glagolska skupina sadržava nizove V. a da se ne promijeni gramatički položaj rečenice. Uvjet ovjerenosti može se izraziti kao: Bilo koja sekvenca riječi koja predstavlja niz kategorija N V P N ovjerena je rečenica hrvatskog jezika. Kategorije su definirane na temelju supstitucije. Niz rijeli koji je član bilo koje kategorije zove se SKUPINA (FRAZA). imenska skupina i glagolska skupina. Struktura koja je prikazana s pomoću fraznih kategorija zove se FRAZNA STRUKTURA.

Primjer 26 str. Načini takvog prikazivanja najčešći su: strukturna stabla. Neprekinuti niz grana i čvorova koji ne mineja smjer s obzirom na vrh (korijen) stabla u stukturnom stablu Q zove se put. STABLA FRAZNE STRUKTURE zovu se i FRAZNIM OBILJEŽIVAČIMA. da su neke pravilnosti ispuštene i da mnogi dijelovi gramatike moraju biti više puta ponovljeni. može se napraviti automatski postupak koji utvrđuje strukturu tog niza i prikazuje je dijagramski. a čvorovi sa samo jednom granom negranajući. a postupak kojim se izgrađuju naziva se ODOZGORNI. etiketirane zagrade i sustav kutija. Stabla se mogu izrađivati i odozdo prema gore i tada se polazi od pojedinačnih rijeli i iznad njih se pišu leksičke kategorije kojima pripadaju. Taj se postupak zove odozdolni. Sve do 41. Str. Ostalo do kraja 29. već i da je složenost njome pridruženih strukturnih opisa tolikad na ponekad prelazi mogućnosti konačne memorije. . Treći je način prikazivanja frazne strukture s pomoću sustava kutija. Drugi je način prikazivanja frazne strukture pomoću ETIKETIRANIH ZAGRADA. Među tim je sredstvima i gramatika fraznih struktura. Bolesno je i ne razumijem pa bih samo sve prepisala jer mi je sve bitno. Čvorivi s dvije i više grana zovu se granajući čvorovi. Svaka točka iz koje polazi bilo koja grana zove se čvor.NAČINI PRIKAZIVANJA FAZNE STRUKTURE Ako je dan zavšni niz i gramatika koja ga proizvodi . Čvorobi označeni etiketama zovu se etiketirani čvorovi. utvrđeno je ne samo da mnoge obavijesti ostaju neizražene. Takav postupak prikazuje fraznu strukturu linearno. Str su neki primjeri koje pročitajte iz knjige Primjenom gramatike fraznih struktura na prirodne jezike. al mi se ne daju pisat simboli. Simbol kojim je čvor označen zove se etiketa. Tako se dobiva niz kategorija. NEPRIKLADNOST GRAMATIKE FRAZNIH STRUKTURA Skup izreka koje neka gramatika može proizvesti čini njezinu slabu proizvodnu moć. a skup strukturnih opisa koje pridružuje rečenicama jaku proizvodnu moć. S obzirom na proizvodnu moć gramtika može biti ili suviše moćna (ako proizvodi nizove koji u tom jeziku nisu mogući) ili nedovoljno moćna(ako ne može proizvesti neke nizove koji su u tom jeziku pravilno sastavljeni ) Opća gramatička teorija mora sadržavati sva formalna sredstva koja su nužna za prikladan opis prirodnih jezika. pa ću iz knjige naštrebati.

da mogu biti sastavljene na dva ili više bitno različitih načina.Kao najozbiljniji nedostatak gramatike fraznih struktura ističe se to da ona svakoj rečenici pridružuje samo jedan strukturni opis. Gramatika koja uz pravila frazne strukture sadržava i transformacije jednostavno i i zravno objašnjava pojam „diskontinuirani konstituent“. Da bi gramatika mogla pridružiti dva ili više strukturnih opisa nekoj rečenice potrebna su pravila koja mogu formalno povezati dva strukturna opisa. Ona ne može izraziti ni sličnosti i razlike među različitim rečenicama i rečeničnim vrstama. tj. . Pokszano je da se s pomoću kontekstno neovisnih pravila frazne strukture može formalizirati većina netransformacijskih sintaktičkih opisa koji su razvijeni u Americi u toku pedesetih i šezdesetih godina. Oni se rješavaju operacijom permutacije.takva se pravila zovu transformacije. a problem pridruživanja prikladnog strukturnog opisa riješen je time da je u takvoj gramatici moguće u jednom izrazu pridružiti više strukturnih opisa. Gramatika utemeljena na teoriji koja sadržava transformacijska pravila zove se TRANSFORMACIJSKA GRAMATIKA. Ona stoga ne može izraziti činjenicu da su neke rečenice sintaktički dvosmislene.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful