Tema ovog seminarskog rada je «Upravlajnje profitom preduzeća».

U današnji uslovima globalne ekonomije ostvarivanje profita se i dalje nameće kao primarni cilj poslovanja svakog preduzeća. Iako se zadnjih godina razvija ideja društvenog poduzetništva kojem je cilj stvaranje društvene vrijednosti i unaprijeđenje kvaliteta življenja profit i dalje ostaje glavni cilj poslovanja svakog preduzeća. Predmet ovog rada jest dokazati da ostavrenje ekonomski kao i neekonomski (društveni) ciljeva nije moguće postići bez efikasnog upravljnja profitom reduzeća od strane menadžmenta preduzeća. Cilj seminarskog rada jeste pokazati efikasne načine upravljanja profitom u cilju rasta i razvoja preduzeća. Hipoteze postavljene u radu su: 1. Donošenje racionalnih odluka i strategija upravljanjem profitom preduzeća doprinosi rastu i razvoju preduzeća. 2. Efikasne metode i odluke menadžementa preduzeća znače i efikasno upravljanjem profitom u ulaganjem u nove poduhvate. U radu je primjenjena metoda analize podataka. Prilikom pisanja ovog seminarskog rada korišteni su podaci sekundarnih izvora. Literatura korištena u izradi rada obuhvta knjige, članke i internet izvore. Rad se sastoji iz četiri dijela. U prvom dijelu su predstavljene historijski početci kao začetnici teorija preduzeća i profita, kao i definicije i teorije preduzeća i profita.U savremenom poslovanju svako preduzeće pilikom osnivanja ima glavni motivacioni cilj ostavarenje prinosa od investiranja .

Prema Dominicku Salvatoreu «preduzeće je organizacija koja kombinira i organizira sredstva radi proizvodnje dobara ili usluga za prodaju1. U razmatranju prirode preduzeća Samuelson iznosi najsnažnije faktore i razloge za postojanje preduzeća i njihovi funkcija: «Proizvodnja se organizira u preduzećima, budući da efikasnost općenito zahtjeva proizvodnju u velikim serijama, pribavljanje zančajnih finansijskih sredstava i pažljivo upravljanje i nadzor nad tekućim poslovanjem.2» Preduzeća su oduvijek bila i ostala osnovni pokretač društva, ekonomije i civilizacije. Bez njih, kompletan proces razvoja ljudskog društva u cjelini bio bi doveden u pitanje. Samo preduzeće po sebi je organ koji stalno evoluira, mjenja se, razvija, prilagođava novonastalim situacijama. Sposobnost preduzeća da se prilagođava tržišnim zakonima, unaprijed određuje njegovu uspješnost i dalji opstanak Začetnicima teorije preduzeća smatraju se engleski ekonomist Richard Cantilon (1680-1734) ekonomist Antoine-Augustin Courrnot (1801-1877). Početkom 18. stoljeća pisao o odnosu vlasnika i poduzetnika, zatim o odnosu poduzetnika i tzv. plaćenih ljudi te o riziku i
1 2

Salvatore, D.: Ekonomija za menadžere, Mate, Zagreb 1994, str. 9 Samuelson, P., Salvatore, W.: op. cit., str. 105

godine. u koje ubrajamo neoklasičnu i djelimično menadžersku i etatističku teorijupreduzeća i 2. te koristio matematičke metode pri tumačenja odnosa ponude i potražnje. Bihevioristička teorija preduzeća oslanja se na pravac u psihologiji koji se naziva biheviorizam. teorije zasnovane na deduktivnom normativističkom-analitičkim metodama. Posebice je značajno njegovo pravilo o potrebi povećanja opsega proizvodnje sve do razine na kojoj granični trošak postaje jednak graničnom prihodu MR=MC (pravilo maksimizacije dobiti). 2. u koje ubrajamo biheviorističku i menadžersku teoriju preduzeća. ukoje ubrajamo biheviorističku i djelimično menadžersku teoriju preduzeća. 7 .  Prema pristupu preduzeća iljudima razlikujemo: 1.neizvjesnoti. postavio temeljne teorije monopola i teorije cijena. u koje ubrajamo neoklasičnu teoriju preduzeća 2. Najpoznatiji teoretičar i tvorac neoklasične škole ekonomije je pofesor iz Cambridgea Alfred Marshall (1842-1924)..A. teorije zasnovane na antropocentrističkom pristupu. Taylor autor knjige «Znanstveno upravljane « iz 1911 . zatim Peter drucker Etatistička teorija preduzeća natsla je u uvjetima centralističkog upravljanja u bivšem Sovjetskom Savezu. teorije preduzeća o uvjetima samoupravnog socijalzma Neoklasična teorija preduzeća polazi od savršene konkurencije na tržištu u kojoj djeluje preduzeće.  Prema društevnom uređenju razlikujemo: 1. R. Razlikujemo brojne teorije preduzeća koje razvrstavamo po različitim kriterijima:  Prema znanstvenoj metodi razlikujemo:3 1. a njezini najpoznatiji predsatvnici su H. Simon. teorije zasnovane na induktivnom empirijsko-analitičkim metodama.G. Menadžerska teorija preduzeća polazi od psoebne uloge menadžera koji upravlja preduzećem umjesto vlasnika. Napoznatiji su predstavnici menadžerske škole Federick W. teorije o uvjetima slobodnog poduzetništva. a ne dobiti i rats kapitala što bi bio glavni interes valsnika preduzeća. M. March. teorije zasnovane na instrumentalističkom pristupu . Etatizam je pojava upletanja države u društevni život. Ova se teorija usmjerila naponašanje preduzeća na tržištu. Cilj preduzeća je rast prodaje. teorije o uvjetima državnog socijalizma i 3. M. Cyert i J. str.: op. Meandžer usmjerava preduzeće kako bi maksimiziralo vlastitu korist . psobeice i privredni 3 Karić. Dok je Antonie-Augustin Cournot stotinu godina kasnije anlizirao konkurenciju i troškove. a ne dobit.U mikroekonomiji biheviorizam polazi od nesavršenog tržišta i pretpostavke da čovjek nije racionlano biće. cit.

Ostvarivanje što većeg rasta predstavlja najbolju moguću dugoročnu strategiju preduzeća za stabilno postizanje što većih profita. Međutim. Z. pa čak ne ostavruju uvijek niti profit. U ovoj povezanosti rasta preduzeća i maksimiziranja profita nalazi se odgovor na pitanje o motivaciji preduzeća u savremenim razvijenim privredama. odnosno zaradu. kontrola važnog prirodnog resursa. Ona polazi odtoga da se za veći rizik očekuje i veći profit. Profit (dobit) je izvor sredstava za finansiranje rasta preduzeća. Prema ovoj teoriji preduzećem upravlja država preko svog predstavnika u preduzeću (direktora preduzeća). kadrove. Ova teorija profita objašnjava zašto profiti preduzeća odstupaju od dugoročne ravnoteže.sistem. veća razina profita nekog preduzeća rezultat je uspješnog uvođenja tehnološki inovacija. Monopolski položaj rezultat je dobivene prednosti u uvjetima poslovanja u nabavci. Riječ vuče svoje korijene još iz latinskog jezika gdje je je značila "pravljene (ostvarivanje) napretka". Frikcijska teorija profita – U skladu sa ovom teorijom profit definišemo sa aspekta frikcija (prepreka) u mobilnosti resursa. preduzeća nastoje ostavriti normalan povrat na investirana sredstva. Zbog značaja koji imaju slijedi kratak prikaz nekoliko osnovnih teorija Teorija objašnjenja profita rizikom -Ova teorija promatra profit kao'cijenu' ili 'nagradu' za prihvaćanje rizika u poslovanju. jer kretanje resursa zavisi od ponude ipotražnje. kontrola zaštite i čuvanja okoliša. Naime. Prema ovoj teoriji poduzećakoja rade u područjima ili granama s natprosječnim rizikom. zato što bi tada došlo do sukoba interesa sa zaposlenicima. pozitivnu razliku u odnosu uloženodobiveno. Stoga se uz glavni cilj u većini preduzeća definiraju s ei dodtani ciljevi koji Se mogu izraziti kao stacranje dobrih međuljudksih odnosa u preduzeću. Dugoročno . 2012. Tuzla. u savremenim uslocima poslovanaj to ne može biit jeidni cilj preduzeća. Preduzeće kao cjelina ima glavni cilj maksimizirati profit. zapošljavnje ljudi i ispunjavnje drugih društevnih obaveza preduzeća. ili valdine odluke koje onemogućavaju konkurenciju. stajališta ili znanja zasnovanih na proučavanju određenih zakonomjernosti tržišnog poslovanja i mogućnostima stjecanja profita. proizvodnja veće količine proizvoda za niže troškove. tehnologiju. preduzeća u svom poslovanju nikad ne ostavruju uvijek istu razinu profita. str.4 Profit direktno označava čisti dobitak. primjerice u infrastrukturu.: Mikroekonomija. 131 . Firme koje uspiju da razviju 4 Džafić. Radi se o poduzećima koja ulažu znatnasredstva. Razlozi mogu biti: ekonomija obima. tj. ono potencijalno može da ostavruje iznadprosječan profit u dužem vremenskom periodu. osiguravanje solventnosti. Monopolska teorija profita – Zbog činjenice da jedno preduzeće može da dominira na tržištu i ima značajnu tržišnu moć. Teorije profita predstavljaju skup shvaćanja. Inovacijska teorija profita– Pream inovacijskoj teoriji profita. proizvodnji ili nekom drugom poslovnom sgmentu koja druga preduzeća nemaju. kontrola ključnih patenata. prodaji. imaju ciljostvariti i natprosječne profite. građana zainteresirani za zaaštitu okoliša i drugih faktora koji ograničavaju uspješnost preduzeća. kreiranje novih i poboljšanje postojećih proizvoda.

Uspješnost poslovanja preduzeća tradiconalno se mjeri brojnim pokazateljima razvrstanim u različite kategorije: aktivnosti. odnosno ekonmksi profit možemo izračunati na osnovu obrasca: Ekonomski profit = Računovodstveni profit – Ekonomski troškovi. Vrste profita Računovodstvenbi profit predstavlja razliku između prihoda od prodaje i računovodstvenih troškova. Jedan od najvažniji strateških ciljeva kompanija je stavranje ekonomske vrijednosti kako za ulagače tako i za kupce i zaposlene. usmjeravanje. Postoji kada se ukupan prihod izjednači sa oportunitentim troškovima svih uloženih resursa ili kada je ekonomsaki profit=0. preusmjeravanje i korištenje kapitala na najprofitbilniji način. Njeno stvaranje zahtjeva ulaganje. profitabilnosti. Ograničenost većine tradiconalni financijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja preduzeća dolazi do izražaja kada se ipak kao ciljna funkcija preduzeća postavi maksimizacija vrijednosti ili bogatstva kojim raspolažu dioničari. EDV i ostali pokazatelji zansovani na vrijednosti i ekonomskom . teorijski ne koreliraju baš najbolje sa procesom kreiranja dionačarske vrijednosti. investiranja i novčanog toka. odnosno direktno pokazuju da li je preduzeće u određenom vremenskom periodu stvorilo novu dodatnu vrijednost ili je rezultat poslovanja umanjena vrijednost . EDV i ostali na vrijdneosti zasnovani pokazatelji nastoje da mjere periodično uspješnost poslovanja . Tradiconalni pokazatelji. Svako preduzeće započinje poslovanje zato što očekuje prinose na ulaganje (investiranje). odnosno što je uspješnije upravljanje preduzećem to su veći pofiti i obrnuto. Pofit se objšnjava kao rezultat izuzetnih menadžerskih sposobnosti rukovodilaca preduzeća koja su uspješno vođenja. kaošto su povrat nainvstirani kapital ili zarada po dionici koji s ekoristi u najvećem broju preduzeća. odnosno neto prihod Ekonomski profit predstavlja razliku između računovodstvenog profita i ekonomskih (implicitnih) troškova. što zanči da su uloženi resursi u najboljoj upotrebi. odnosno Ekonomski profit= Prihod od prodaje – (Računovodstveni troškovi + Ekonomski troškovi) Normalan ili nulti ekonomski profit – podrazumjeva da firma zarađuje normalan-konkurentni prinos na neko ulaganje. Ovaj profit prikazuje prinos vlasnika od ulaganja kapitala.jedinstven . likvidnosti. visokokvalitetan proizvod ( Microsoft) ili firme koje uspješno identifikuju jedinstvene tržišne prilike magrađene su mogućnošću ostavrenja iznadporsječnog profita Teorija profita na temelju menadžerske efikasnosti – Ova teorija polazi od toga da efikasno upravljanje preduzećem može osigurati visoke profite.

Stern Stewart i Co je konzultantska tvrtka sa sjedištem u New Yorku od 1982. Ekonomska dodana vrijednost može se izračunat i na drugi način: EDV = (ostvareni povrat na uloženi kapital . EDV sistem učinkovito obezebjeđuje zajednički jezik za sve zaposlene bez obzira kojoj korporativnoj funkciji pripadali.: Meanadžerska ekonomija. Prednosti ekonomske dodane vrijednosti u preduzeću EDV je najtačnija mjera uspješnosti poslovanja preduzeća u toku određenog vremenskog perioda EDV može dati kompanijama bolji uvid u nivo uspješnosti poslovanja. metode i mjere kojima se rukovode poslovne operacije i strategija. mada s emora istaći da se za preciznija izračunavanja moraju predhodno uraditi određena računovodtsvena prilagođavanja. što je praktično i osnovni uslov da preduzeće kreira dodanu vrijednost. EDV predstavlja ekonomski profit i zasniva se na činjenici da preduzeća ili starteška poslovna jedinica moraju pokriti i operativne troškove.% izraženi trošak kaitala) x investirani kapital Ovaj izraz pokazuje da preduzeće mora kao rezultat svog poslovanja da generira povrat na investirani kapital koji je iznad ukupnih troškova financiranja te investicije. Ekonomski fakultet. Za razliku od pokazatelja računovodstvenog profita . kao što je dobit prije oporezivanja i plaćanje kamate. njena istinska vrijednost dolazi do izražaja ukoliko se EDV koristi kao osnova za uspostavljanje jednog sve obuhvatnog sistema financijskog upravljanja preduzećem koji bi obuhvatao sve politike. ali ukupne troškove kapitala (vlastitog i pozajmljenog). Tvrtka se fokusira na razvoj portfelja strategije i metode za vrednovanje ulaganja u kapital. procedure. Primjena kocepta EDV-a može da bude porblamatičan u slučajevima izračunavanja za pojedine niže organizacione cjeline za koje se računa EDV pošto raspodjela prihoda i rashoda u takvim slučajevima u velikoj 5 Tatić. Korištenjem podsticajnih šema nagrađivanja zasnovanih na EDV menadžeri mogu za sebe obezbjediti veće nagrade samo ukoliko istovremeno obezbeđuju još veću vrijednost vlasnicima ili dioničarima. Sarajevo 2008. str. Dovodeći sve financijske i operativne funkcije u situ ravan. 23 .profitu izračunavaju se korištenjem standardnih financijskih izvještaja. EDV olakšava komunikaciju i saradnju između nižih poslovnih jedinica. povezuje odjeljenja strateškog i operativnog planiranja uklanja zanačajan dio nepovjerenja koje tardiconalno postoji između segmenta operacija i financija u preduzeću. neto dobit ili zarad po dionici. Ekonomska dodana vrijednost u preduzeću može se izraziti na dva načina :5 EDV = NOPPO – (IK x PPTK) gdje j e: NOPPO = neto operativni profit poslije oporezivanja IK= ukupni investiran kapital PPTK = prosječan ponderisani trošak kapitala. K.

mjeri zavisi od usvojenog metoda obračuna troškova i utvrđivanja nastanka prihoda. CVP analiza jeste da ako su prodajne cijene veće od varijabilni troškova. povećanje obima proizvodnje omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova. CVP-TROŠKOVI-OBIM -PROFIT Osnovna pretpostavka troškovi-obim-profit ili tzv.. Ova analiza istražuje ponašanje ukupnih prihoda. CVP analiza najčešće korišteni alat za poslovno odlučivanje. prodajnih cijena. . ukupnih troškova i operativne dobiti kao promjene nivoa outputa. To podatke o EDV čini težim uporediivm za različite poslovne subjekte. EDV se ipak zasniva na podacima dobivenim korištenjem metoda financijskog računovodstva i kao takvi podložni su mogućoj manipulaciji od strane menadžera. varijabilnih troškova po jedinici ili fiksnih troškova. EDV nema ugrađen kontrolni mehanizam koji bi uvažavao razlike u veličini preduzeća ili poslovnih starteških jedinica.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful