DANTO: NASILJE NAD LJEPOTOM

- Danto smatra da je lijepo stoga jedina koordinata uistinu

Brillo kutija ilozofija povijesti Danto razvija

to svojedobno

va da ga se

iva

daje najradikalnije primjere prekida veze estetike i umjetnosti svojomFont an o mpisoarom. 1. LJEPOTA I FILOZOFSKA DEFINICIJA UMJETNOSTI itike, koja se

kao i svoje neovisnosti. (Danto 2003:64) Danto raspravlja kako neki razliku-

umjetnosti suvremene filozofije mora uzeti u obzir da, iako i dalje vrijedi da su , (...) prepozna . (Danto 2003:62) Minimalisti su propagirali uklanjanje ili reduciranje svake umjetnosti na neku osnovu poput promatra itd. Tako Suzuki tvrdi da

(Danto 2003:65) Richard Wollheim pitao se postoje li readymadeova. U prilog njegovoj teoriji je Wittgensteinova pretpostavka da se Danto u ga vremena. biti dio umjetnosti. Hume uS k epti ku raspravlja da ljepota u stvarima postoji u duhu, tj. a i okusa prebivaju u

a time i dobrote te koji su istodobno bili pobornici rata u kojemu je stradalo 5 topovima. 2. (Danto 2003: 81) promatranje lijepih bro pojedincu ljepotu. istomi i stin ski m prenositeljima civilizacije (Danto 2003:102).odnosno oni koji su smatrali da njihovi i zla ska kruga umjetnika koji su se nazvali dadaistima. obliku nost n .osim za ljepotu). (Danto 2003: 77) Avangarda se u umjetnosti ispoljila kao Principii Mathematici izlazi Bloomnsburryjev krug umjetnika koji s Mooreom govore da ljubav i prijateljstvo te ispravno vrednovanje lijepa predmeta. napomenuti Max ljepote.to . no bez religije. u biti moralna reakcija.ljepote moralo uzeti kao moralno upitno. NEUKROTIVA AVANGARDA lijepo je s dobroga. pamfletima- n eu k roti vo m avangardom . trebaju ispuniti glavne moralne potrebe modernih ljudi.

dok ga Hegel razmatra Taj pomak -u To je vrsta ljepote koj na koji ni umjetnost ni priroda nisu. no umjetnost kao umjetnost slobodna je po svojim sredstvima i ciljevima te kao takva pripada U njegovoj u ku s.odvratnom (da se prisjetimo. Darwin je u pojamod v rat no smatrao svom performansu Bossy Burger - za Nelson Goodman pak estetiku ostvalja po strani kako bi nesmetanije govorio o ji Goodman id vrijednosti jedina ima leg i kad je lijepa umjetnost prava umjetnost. tada joj je mjesto pored filozofije i religije u Po ulasku u muzej. za pretpostaviti je da bi svi da je potrebno rmalnu ideju lijepoga) smatra kao slobodu da . Za Kanta i Hegela Indijanaca. a vanje bilo cilj. Ako bi u hip e r mo rf. umjetnost postaje predmetom intelektualne prosudbe. .a iste se mogu zloporabiti ukus nema - ne' ideje ljepote ljudskog lika.

Taj koncept tografije Rogera Scrutona koji smatra da. (Danto 2003: 154) njegovih fotografija premda su otvoreno prikazivale ljubav prema ljepoti inhibiranim ciljem. a predstavljaju ga ponajprije zato jer je lijep. iako kasnije nastavlja da same ( Da nt o bude prikazano izravno.se ne dopusti da vlastitu osobu netko izvana definira. dok Mapplethorp genitalije. temi. 4. tako i sada u erotskiih. U vremenu koje je prethodilo digitalnoj estetski sofizam kojim se post pohvala koja se mogla uputiti nekoj slici jest okarakterizirati je da izgleda kao snimljena fotoaparatom. Picassova ili Pollockova djela ne odaju automatski svojim i Plavi akt nisu same po sebi lijepe slike. The Painterly Photograph kako tada. ispitivati bez umjetnikova posredovanja.slika je svoju ljepotu dobivala od svijeta i nije imala vlastite ljepote osim one koja se vidjela kroz nju. ali time reagira na osjetila. UNUTARNJA I VANJSKA LJEPOTA . Estetika je za Hegela . Primjerice. Tako se i slikarstvo promijenilo i odbacilo transparentnost te lijepo ili ne. a u prvi plan izlazi simbioza pornografije i umjetnosti na fotografiji. te druge u kojoj je svijetlijep kad izgleda onako kako ga prikazuju slikari. vangardu. Izrada suvenira a Kantove opaske o ljepoti prirode jer izgleda kao umjetnost.

Prvi je vrednovanje umjetnosti koji za predmet ima umjetnost samu odnosno znanje o umjetnosti kao Drugi . a smislu da je umjetnost umrla. ciranja. te Spomenika vijetnamskim vojnicima Danto pokazuje kako je prirodno lijepom ljepota izvanjska misli. strah i dr. ma samilost. 5. ve da se ples ne mora satojati ni od iako je misao plus Svejedno ostaje pitanje kako lj Duchampov readymade Fontana forme.tako i umjetni tvrdi da je Duchamp htio stvarati umjetnost bez estetike i osjetilno zamijeniti (Danto 2003: 174) Primjerima Jabuka iz Balbeca. 80-ih i 90-ih godina 20. LJEPOTA I POLITIKA Kustosi u 90im problemima. razumijevanje njegova djelovanja i njegovih proizvoda zahtijeva neki drugi organ. dok je u umjetnosti ljepota sastvani Unutarnja misao autorata i nas.Tu Danto postavlja pitanje ljepota ako nije estetska i razotkriva slabost Hegelove filozofije umjetnosti jer sam Kant govori kako se . Mora li djelo stvoriti bio odraz stvarnosti za potrebom politizacije umjetnosti.

kao i onu Estetska svojstva ne postoje sama za sebe. Ranije su umjetnici stvarali pod pokroviteljstvom careva. (Danto 2003:212) ona bi mogla takva same umjetnosti. ili kada u s onim tko ga gleda te strani povijesnu i kulturnu . Spomenik vijetnamskim veteranima Maye Lin te provokativni radovi Barbare Kruger koji jasno pitaju jedan kraj drugoga koji pokazuju isto vrijeme pod nazivom ljubavnici) bol koja kojega naziva . -ih i 60svoju moralnu tjeskobu zbog vlastite sigurnosti naspram tada aktualnog Vijetna mskog ( Da nt o izabrati Nisu je izabrali.sada su tu ulogu preuzeli kustosi. kardinala i papa. ( 2003: 196) gledanju u djelo otkrivali bi izvrsnost slike.bilo izvanjska. bilo unutarnja-ljepota. a djela.navesti.

Taj sud je uvijek subjektivan. Estetski osjećaj prati svu čovjekovu djelatnost. pa tako i onu neumjetničku. od onih djela slikari smatraju da njihovo slika (Danto 2003: Onement I pojam samosvijestisvjesnost sebe u ovom trenusvakako je ondje kao vrijednost. Sikstinske kapele. (Danto 2003: 238) s j maniri poriv moderne po tpuno (Danto 2003: 242) U odnos s pojmom primjerima Kolosa s Rodosa. poput straha. razdvajala umjetnost umjetnika takve prepoznavale na prvi pogled. Zbog toga svega Fiedler smatea da estetiku treba odvojiti od umjetnosti. za KONRAD FIEDLER "O prosuĎivanju djela likovne umjetnosti" Vjerujući da se u drugim umjetnostima suočavamo s problematikom da umjetnosti uopće nema (postoje posebne umjetnosti : glazba.nekoga djela i kako je ono utjelovljen o u samu materijalnu vezano za one koji ga gledaju. Estetski sud ili sud ukusa zasniva se na estetskom osjećaju koje Fiedler izjednačava sa osjećajem lijepog. Glavni problem njegova stvaralaštva bilo je povući granicu izmeĎu teorije umjetnosti i estetike.ples. a ne samo u umjetnosti. (a nasuprot tomu se) a u njemu ili prezentna misli. književnost). Odbacuje lijepo i zalaže se za čistu umjetnost. dovodi se nekoliko drugih pojmova. ali ju odvaja od teorije umjetnosti.najpoznatiji ant dovodi te pojmove u lijepo u prirodi povezano s oblikom predmeta. a Fiedler je svoja razmišljanja koncentrirao na likovne umjetnosti. . Za njega umjetnost i stvaranje lijepog nisu isto – lijepo i umjetničko se razlikuju i nisu nužno povezani. Time ne poriče mogućnost estetike. kao što pojmovno razdvaja lijepo od umjetničkog. .za bivanje tu. promatranja prirode. U središte svoje teorije umjetnosti Fiedler je stavio problem umjetničkog oblikovanja. Estetske pojave postoje i svugdje u prirodi.

UviĎa razliku izmeĎu neobrazovanog. Ono što čini umjetnika je to što se on na svoj način uzdiže iznad samog osjećaja. pošto se ukus i umjetničko opažanje uči.. u potrazi za novim opažanjima koji će mu pobuditi osjećaj za stvaranjem. ona mora bit oplemenjena. da se umjetnici ne raĎaju kao umjetnici već svi mi imamo isti "dar gledanja" i teoretski svi možemo biti umjetnici.Friedler estetski osjećaj koji se koristi za prosuĎivanje umjetničkog djela izjednačava sa ukusom. Zaključak je da su djela i jednih i drugih beznačajna kad govorimo o reprodukciji sirove slike prirode. politčki uvjeti. istančanog ukusa koji odmah prepoznaje razliku izmeĎu umjetnički bitnog i nebitnog. Idealisti. Fiedler apstrakciju smatranajvišim pojmom umjetničkog stvaranja jer se tako reflektiračisti duhovni osjećaj. Ono što vidi u prirodi treba mu poslužiti samo kao predložak da bimagao prikazati ono što bi priroda mogla biti kad bi on bio njen tvorac.. stoga nedostatak umjetničkih sposobnosti oblikovanja nastoje nadoknaditi vanumjetničkim sadržajem. Fiedler daje objašnjenje umjetničkog oblikovanja kao nužnosti same po sebi – kad se jednom otkrije umjetnost. Ako umjetnik pak reproducira prirodu.. u trenucima najintenzivnijeg osjećaja sačuva mir objektivnog sagledavanja i energiju stvaranja. likovnim izrazom. Umjetnik je vječni lutalica. Ukus se razvija u dodiru s umjetničkim djelima. niti su u stanju svoje opažanje uzdignu na višu razinu. a moguć je zahvaljujući izvanrednoj snazi duha koja samom umjetniku. umjetničko opažanje. Fiedler smatra da realisti rade za najnižu potrebu i traže odobravanje spuštajući se na razinu nerazvijenog promatranja prirode.. Fiedler smatra kako su umjetnička samo sjene onoga što su bile povezane sa živom djelatnošću umjetnika i samo u tom trenutku ono ima svoje najviše značenje. samo je pitanje do kojeg stupnja ćemo razviti "dar gledanja". okolina. Fiedler tvrdi. Snagom umjetničke mašte opažajna svijest o svijetu postaje bogatija. nisu zadovoljni s prirodom onakvom kakvu je vide. Conrad Fidler O PROSUĐIVANJU DJELA . Umjetnički izraz zamisliv je samo na temelju izvanredne jačine osjetila. društveni status. svijet se više ne može prestati gledati njenim očima. Povijest umjetnosti nastoji saznati povijesni razvoj umjetničke djelatnosti i to u najširim povijesnim vezama: sve utjecaje kojima je izložen umjetnik – njegovi suvremenici. Zadatak takovg istraživanja je razumjeti umjetničko djelo kao rezultat i kao element cjelokupnog kulturnog života. Akoj je tako. onda možemo samo sanjati snagu velikih umjetničkih djela koja opsesvino promatramo po muzejima u vrijeme kad su bila stvarana od ruku još većih majstora. To što velike mase u njihovim djelima prepoznaju prirodu samo govori da se nisu izdigli iznad te mase. no pravi interes za umjetnost javlja se kada se ugasi zanimanje za misaone sadržaje umjetničkog djela – tek tad vidimo cjelinu. s druge strane.nepouzdanog ukusa koje ne prepoznaje prave umjetničke vrijednosti i obrazovanog.

idejom djela.MA. bez obzira bio taj sud usmjeren na materijalna svojstva djela ili pak misaonom. Pošto je umjetnost javni predmet širokog interesa te time višestrukog učešća različitih individua. i u svakom trenutku. Sadržaj djela. Nadalje govori o učenom znanju o umjetosti kroz povijest. sveobuhvatno studiranje povijesti poznavanja i postojanja umjetničkih djela koje nerijetko prijeĎe u sitničavo sakupljanje sirovog znanja (informacija). postoji prije nego se prilagodio izrazu u umjetničkom djelu. ona je izloženija konfuznom i nejasnom shvaćanju i interpretaciji što vodi krivom prosuĎivanju te naposljetku i izmicanju suštine razumjevanja bitnog sadržaja. navodi Fiedler. umjetnik ga ne stvara već pronalazi.2.poglavlju krećući od estetskog suda (pristranosti) individue. dapače postoji u njemu. već ostaju samo kao činjenice važne u prikupljanju saznanja koje bi mogle jedino pomoći pobliže osvjetliliti sami kontekst unutar djela. Fiedler u I. Nastavlja sa izlaganjem o povijesti umjetnosti koja s obzirom na svoj fokus ne pretpostavlja razumjevanje umjetničkog djela pa čak ni zanimanje za njega. taj sadržaj mu stoji na raspolaganju. poglavlju knjige objašnjava okvire za istinski umjetnički sud . sadržajem. što podrazumjeva iscrpno. U oba slučaja umjetnička namjera jest prisno vezana sa predmetom. ne pretpostavljajući razumjevanje umjetnosti a samim time ga i ne unaprijeĎujući.NOVI MEDIJI. Parametre koji nerijetko vode ka takvom nepotpunom i krivom prosuĎivanju umjetničkog djela i njegove srži pobliže osvjetljava u II. ali se sam bitni sadržaj ne sastoji u niti jednom od njih individualno pa čak ni njihovom meĎusobnom prožimanju (značenja materije/graĎe i materijalnog značenja umjetničkog djela). dok kroz sistematično odreĎivanje i . alegoričnom sadržaju prikaza. Na taj način se takve studije mogu svesti samo na naučno zanimanje.GOD U namjeri dolaženja do općepriznatog čvrstog pojma objašnjavanja i prosuĎivanja umjetničkog djela. bez obzira na umjetnikovu stvaralačku snagu.LIKOVNE UMJETNOSTI • MODERNI NATURALIZAM I UMJETNIČKA ISTINA Petra Hudić OZAFIN. koji bi trebao biti više od razmatranja djela samo kao produkta prirode te bi se trebao odnositi na bitni sadržaj samog djela.

što zahtjeva uvid u najskrivenije procese ljudske prirode i pregled širokog polja činjenica iako nakraju rezultira ipak samo fragmentiranim i nepotpunim saznanjem. Povijesno gledano umjetnička djela treba sagledati i u kontekstu najširih povijesnih veza kao element cjelokupnog kulturnog života. te ne krene dalje od toga. mjesto. U povjesno-umjetničkim razmatranjima se umjetničke i ne-umjetničke osobine djela nerijetko pojavljuju pomiješane. djelovanje umjetničkog djela razmatra uvijek u tim pravcima kojima uglavnom pridaje veće pravo nego umjetnosti što zahtjeva podreĎivanje umjetničke svrhe svim drugim svrhama. tehničke oznake. te se istovremeno podvrgavaju povijesnom razmatranju kojem središte fokusa nije umjetnost koja se pojavljuje u djelu već samo djelo. religijskim. prije nego se stavi na stanovište umjetnosti. te samo povećava kulturno-povjesno a ne umjetničko saznanje. Fiedler završava poglavlje dovodeći u pitanje filozofsko razumjevanje umjetnosti. Ako se povijest umjetnosti isključivo bavi umjetničkim sadržajem djela. Ako se pak želi shvatiti umjetnost kao element kulture treba početi sa ispitivanjem utjecaja koje ona može imati na pojedinca i njegovu prirodu. Kroz takvo odreĎivanje dolazi se do vanjskog poznavanja forme djela što doprinosi mogućnosti poznavanja umjetničkog značaja te forme. Razlika postoji u razvojnoj povijesti umjetnosti koja materiju umjetničkog djela ne razmatra samo prema vremenskim i prostornim parametrima. tada umjetničko djelo prestaje biti umjetničko djelo i ostaje samo „djelotvorno“ djelo. dolazi u opasnost da ostaje na površnom pojmu o umjetnosti i prodiranjem u osobine djela zadovolji povijesni sud. koje ipak uvijek ostaje spekulativno i čak kada je izraslo iz umjetničkog saznanja i nadovezalo se na . što više se spuštamo u nedokučive dubine stvaralačke individualnosti. primjenjivost.razumjevanje tog sadržaja već mora biti stečeno da bi se mogao dalje povijesno istraživati. poznavanje forme) da bi povijesno dovela u odnos masu umjetničkih djela kroz vrijeme. moralnim) od kojeg uvijek polazi. povijesna nit se potpuno gubi i povijesno shvaćanje postaje nemoguće. autor. već je povijesno razumjevanje umjetničkog djela na nekoj višoj razini.ispitivanje vanjskih oznaka nekog djela (vrijeme. Ipak razmatrajući djelo i sa takvim saznanjem i nakanom. odredi nekim drugim stanovištem (političkim. Pošto se čovjek uglavnom.

Konrad Fiedler .