Karl Jaspers

Karl Jaspers (1883 - 1969) započeo je svoju akademsku karijeru kao psiholog, a nakon vremena 'prijelaza', preorijentirao se na filozofiju ranih 1920-tih. Kroz desetljeda tijekom 20-tog stoljeda imao je silan utjecaj na brojna područja filozofskog istraživanja: napose u epistemologiji, filozofiji religije, političkim teorijama. Njegova filozofija ima svoj temelj u subjektivno-iskustvenoj transformaciji Kantove filozofije, koja rekonstruira Kantov trancendentalizam kao doktrinu partikularnog iskustva i spontane slobode, te naglašava konstitutivnu važnost doživljenog iskustva za autentično znanje. Jaspers je zadržao svoj vrlo širok utjecaj, ne kroz filozofiju, ved kroz svoje pisanje o državnim prilikama u Njemačkoj, te nakon kolapsa nacional-socijalističkog režima nametnuo se kao snažan glasnogovornik za moralnodemokratsku edukaciju te reorijentaciju u Federalnoj Republici Njemačkoj. Unatoč njegovoj važnosti u procjeni kako filozofskih tako političkih teorija u Njemačkoj dvadesetog stoljeda, danas je Jaspers zanemareni mislilac. Nije pronašao određenu filozofsku školu, nije privukao mase učenika, i na koncu, izvan Njemačke njegova djela nisu čest predmet visokih filozofskih rasprava. To je djelomično rezultat činjenice što su filozofi koji sada uživaju neospornu dominaciju u modernoj Njemačkoj povijesti, napose Martin Heidegger, Georg Lukacs i Theodor W. Adorno, pisali o njemu na način koji ga je obezvrjeđivao, i često su bili nevoljki shvatiti cjelokupan njegov rad ozbiljno. Možda je njegova marginalnost rezultat činjenice da je bio povezan s prozaičnijim periodima Njemačke političke stvarnosti, te je njegovo ime umrljano aurom trezvenog buržoaskog zdravog razuma. Unatoč tomu, Jaspersovo djelo postavilo je parametre za velik broj različitih filozofskih debata, konsekvencije kojih ostaju duboko utjecajne u suvremenoj filozofiji, a tijekom posljednjih godina bilo je znakova da počinje prevladavati rekonstruktivniji pristup njegovom djelu.

integrirao je aspekte Weberovog entuzijazma za junački liberalizam. te se je sam Jaspers često obradao na klimu rane liberalno demokratske misli kao formativnog aspekta svojeg obrazovanja. njegova misao je također bila bitno formirana utjecajem sjevernonjemačkog protestantizma. te je postigao doktorat iz istog područja 1908.1. KARIJERA Jaspers je rođen 1883. eksperimentalnog. i koja je posljedično obojila intelektualni horizont tijekom prvog svjetskog rata i Weimarske republike. okupljenog oko Heinricha Rickerta i Wilhelma Windelbanda postala je jedna od središnjih značajka Jaspersovog djela. Započeo je studirati pravo. Svoj drugi doktorat postigao je u Haidelbergu iz psihologije. koja je dominirala metodološkom raspravom oko Webera i Lukacsa. 1919. Ovo drugo djelo može se označiti tranzicijskim. te njegovo filozofsko gledište može u mnogim aspektima biti smješteno u područje religijski utjecajne tradicije Kanta i Kierkegaarda. Obiteljsko okružje je bilo pod snažnim utjecajem političke kulture sjevernonjemačkog liberalizma. čak i sociološkog elementa u svoj filozofski diskurs. Georg Simmel i Lukacs. iako je tvrdio da nikad nije bio pod znatnim utjecajem ikojeg specifičnog eklezijalnog pokreta. gradidu na sjeveru Njemačke. postao je redovan profesor filozofije u Haidelbergu.. . njegove ideje bile su određene rastudim kritičkim odgovorima na neo-kantovsku filozofiju. odgovorni nacionalizam i elitnu demokraciju u svoju vlastitu misao i stavove. 1921. i u mnogo crta njegov sveukupni filozofski razvoj bio je motiviran željom da rekonstruira Kantovu misao. Emil Lask. Ovo razdoblje svjedočilo je detroniziranju neokantizma kao filozofske ortodoksije u njemačkoj akademskoj svijesti. U te spadaju: Ernest Bloch. te Psychologie der Weltanschauungen. Njegova intelektualna formacija u brojnim točkama nosi pečat ovog intelektualnom miljea. najpoznatija između njih su: Allgemeine Psychopathologie 1913. ved kao jedan prikaz metafizičkog iskustva. te autentičnog unutarnjeg života. u Oldenburgu. Njegova prva velika izdanja bila su iz područja psihologije. te s drugim intelektualcima koji su se okupljali oko Webera. Jaspers je došao u kontakt s Maxom Weberom. na istom sveučilištu na kojem je radio kao docent. Pokušaj da spasi Kantovu filozofiju od legalističkog formalizma sjeverozapadne škole neo-kantizma. Dok je radio kao psiholog u Heidelbergu. Na političkoj razini. Štoviše. Njegovo obrazovanje bilo je krajnje raznoliko i široko. no diplomirao je medicinu. u njemu Jaspersova psihološka metoda bila je jasno oblikovana filozofskim utjecajima i ciljevima te se ved razvijala u konzistentnu filozofsku doktrinu. i bilo je označeno proliferacijom filozofskih modela koji su odbacili Kantov formalizam i tragali za integracijom povijesnog. spontano odlučne slobode. Na više teoretskom nivou. ne kao formalističku doktrinu «samozakona».

te da je ilegalno uveo kategorije Weberovske sociologije u filozofsku analizu. vjerojatno su najvažniji Jaspersovi politički doprinosi. ova interpretacija njihovog filozofskog statusa i odnosa u najmanju je ruku upitna. Unatoč navedenom. Čak i tijekom njihovog ranog druženja Heidegger je bio vrlo kritičan prema Jaspersovoj filozofiji. Poslije 1945. međutim. ranih 1920-ih suočio se sa sljededom osobom koja je imala utjecaj na njegovu formaciju. Dao je komentar djela Psychology of World Views. tijekom života Jaspers je čuvao knjigu kritičkih primjedbi na Heideggera. Umro je 1969. čini se da je otvrdnulo njegovu misao u čvrstu i kontinuiranu oporbu nacionalsocijalizmu. Vrhunac njihovog razmimoilaženja kulminirao je Heideggerovim javnim pristajanjem na stranu nacional-socijalizma 1933. 1937. Ne može se tvrditi bez odgovarajudih kvalifikacija da je Heidegger direktno odredio konceptualnu strukturu ili podcrtao preduvjete Jaspersovog rada. te se je prethodno povezao s eminentnim liberalnim političarima i filozofima. Heidegger i Jaspers drže se očevima egzistencijalizma u Njemačkoj. Bio je to Martin Heidegger. Slično. te on postaje prominentna figura na bijeloj listi Američkih okupacijskih snaga: to znači na listi političara i intelektualaca koji su bili procijenjeni kao neokaljani bilo kakvom vezom s nacional-socijalizmom. Od njegovih izdanja nakon 1945. pisao je naširoko o potrebi sveučilišne reforme. Kao jedan od profesora odgovornih za novo otvaranje sveučilišta u Heidelbergu. . U simboličkoj demonstraciji gađenja na ustrajavanju u štetnom političkom stavu u Njemačkoj. njegova djela iz tog razdoblja izbjegavala političke teme i bila koncentrirana na iznošenje unutrašnjosti ili religijskog aspekta njegove filozofije. Pogoršanje odnosa s Heideggerom. a Kant prvi odlučni filozofski utjecaj na Jaspersa. Jaspers se osjetio osobno ugroženim Heideggerovom neslavnom odlukom da podupre naciste. te su. Zadnjih godina Weimarske republike objavio je kontroverzno političko djelo: Die geistige Situation der Zeit*1+. u Baselu. te prethodno preselivši na sveučilište u Basel postao je državljaninom Švicarske. jer bio je u braku sa Židovkom. za razliku od Heideggerovih. Tako je Jaspersov doprinos promociji demokratske građanske kulture u Zapadnoj Njemačkoj u njegovo vrijeme bio je od velikog značaja.Ako je Weber bio prvi odlučni osobni utjecaj. U svojim posljednjim djelima smjestio se bliže političkoj ljevici. koja na njegovu akutnu sramotu sadrži pažljivo obrađenu kritiku parlamentarne demokracije. te je rutinski opisao Heideggerovu fundamentalnu ontologiju u tonu moralnohumanističkog neodobravanja. njegova sreda naglo se okrenula. i kojima je bilo dozvoljeno imati javnu ulogu u procesu Njemačkog političkog preutemeljenja. Može se redi da su razlike između njih dvojice uvijek bile vede nego sličnosti. Tijekom ovog razdoblja također je isticao važnost Weberovskih ideja o snažnom vodstvu za očuvanje političkog reda u Njemačkoj. Međutim. te je zauzeo odlučan stav protiv angažiranja profesora koji su bili članovi nacističkih udruženja. odrekao se Njemačkog državljanstva. naglasio je ulogu liberalno humanističkog obrazovanja kao sredstva širenja demokratskih ideja kroz Njemačku. Jaspers je bio udaljen s položaja redovnog profesora. u kojem tvrdi da Jaspersov metodološki pristup ostaje ulovljen u krivovjerje subjektivističke metafizike i Kartezijanske ontologije. te se zasigurno osjedao etiketiranim sve do kraja drugog svjetskog rata. niti da je Heidegger asimilirao aspekte Jaspersove misli u svoju vlastitu filozofiju.

Psychology of world views. ona objedinjuje strategije zaštitništva. Vedina oblika (formi) racionalnosti. Jaspersova analiza svjetskih zbilja isto tako sadrži širu kritiku ljudske racionalnosti. te razraditi nove i kognitivno objedinjene konceptualne strukture.2. Zadada je psihološke intervencije. u kojima egzistencija očvršduje samu sebe nasuprot sadržajima i doživljajima koji prijete da transcendiraju ili debalansiraju obrambena ograničenja koja je smjestio povrh svojih djela. povoljni su instrumenti ideoloških formi. Kao dodatak ovoj psihološkoj tipologiji. oblikovala je tipologiju mentalnih stanja. On naglašava da formalno-epistemološki koncept racionalnosti mora biti proširen da prepozna da su iskustvo i izvršena djela formativna za autentično znanje. kako kaže. u koje se ljudski um povlači kako bi zadržao sigurnost među zastrašujude neograničenim mogudnostima ljudske egzistencije. JASPERSOVO DJELO Jaspersova prva intervencija u filozofsku raspravu. uobičajeno poprima oblik objektiviziranih kaveza (Gehäuse). sva svjetska zbilja sadrži oblik patologije. Naprotiv. subjektivnog i objektivnog života. . koje briše kroz svoje normalne racionalne dispozicije i stavove. Ljudski psihološki oblici su smješteni kao antinomijski momenti unutar ove temeljne antinomije. bila namijenjena da osigura interpretativan prikaz osnovnih psiholoških dispozicija. tako argumentira Jaspers. Svjetska zbilja. potiskivanja i izgovaranja. S polazne točke prema tome. osjetnog. blisko Weberovom modelu idealnih tipova. koje su smještene oko lažnih sigurnosti te pogrešno objektiviziranih oblika racionalnosti. konsekventno. da vodi ljudsku egzistenciju iz ograničenih antinomija oko kojih se stabilizira. vedina svjetskih zbilja postoji kao granice formiranog mentalnog aparata. te ukoliko je ispravno uvježbavana. Najvažniji argument ovog djela je da je konstitutivna činjenica ljudskog mentalnog života podjela između objekta i subjekta (Subjekt-ObjektSpaltung). iako metodološki obojeno Weberom. te da dozvoli odlučno da se suoči s više autentičnim mogudnostima. te da ne može razum na kartezijanski način biti monadično dislociran sa svog povijesnog. otvoriti se novim sadržajima iza svojih granica i antinomija. njegova misao naginje da integrira preduvjete Hegelove fenomenologije u sistematsku psihološku doktrinu. Za razliku od Webera Jaspers tvrdi da konstrukcija svjetske zbilje nije niti približno neutralan proces. da bi se sudio na ne evaluativan način. Iako neke svjetske zbilje posjeduju neuvjetovanu komponentu. koja je. U isto vrijeme međutim tvrdio je kako racionalnost posjeduje kapacitete komunikacijske integracije i fenomenološkog samo-nadilaženja. sposobna je izbjedi svoje uske funkcionalne forme. eksperimentalnog i voljnog temelja. koji služe određenim subjektivnim i objektivnim funkcijama i povremeno stoje na putu nepatvorenom znanju. te objektivnog fenomena kojeg subjekt susrede. i daju jasan paradigmičan izraz relaciji između ljudskih subjektivnih nagnuda i slobode.

koji ga potiču da se izloži granicama svoje svjesnosti te da traži više i više reflektirane oblike znanja. i da su življeni momenti ljudske egzistencije uvijek od kognitivno konstitutivnog značenja za formaciju svjesnosti. u kojem razum susrede svoje forme kao uvjetovane ili ograničene te čezne da transcendira granice ove forme. kroz zajedničku participaciju u dijalogu. U ovom djelu sačuvao je djelomično Hegelijansku orijentaciju svojih ranijih izdanja. Najvažnije. Doista. napose u Von der Wahrheit (Of truth. tako je predložen od strane Jaspersa kao vitalni impetus u razumu. odjek njegove egzistencijalne hermeneutike ostao je opipljivo prisutan u kasnijim djelima Hans-Georg Gadamera i Paul Ricoeura. te dozvoljava sebi da napusti sigurnosti svoje ograničenosti. Jaspersov rani psihološki rad također uvodi koncept egzistencijalne komunikacije. te je slijedio duh Hegelijanske fenomenologije u pribavljanju prikaza o formaciji ljudske svjesnosti. Jaspers je pomogao oblikovanju šire komunikativne i intersubjektivne smjene unutar njemačke filozofije. a vjerojatno i cjelokupne njegove karijere je djelo u tri toma: Filozofija (1932). krivnje ili akutne tjeskobe. smješten oko šutljivosti unutrašnjeg života. te iskustva uma dok prepoznaje te stavove kao krivo objektivizirane momente unutar svoje antinomične strukture. pojam preuzet iz Kantove doktrine o umjetnom regresu. U svojih kasnijim filozofskim djelima. U ovoj doktrini on odvodi ranu egzistencijalističku misao od svoje izvorne povezanosti s Kierkegaardom i Nietzscheom. Nadalje. Egzistencijalno otvorena svjesnost stoga je uvijek komunikativna. u kojem se ljudski um suočava s ograničenjima patološke uzine svojih postojedih formi. obično udruženi s iskustvima strave. Ovaj pojam opisuje oboje. nastavio je davati značaj kognitivnim modelima izvedenima . te da uđe u novo područje sebe-svjesnosti. U povezanosti s tim. da bi nadišla svoje granice i antinomije. U toj teoriji Jaspers obrazlaže da su granične situacije neuvjetovani momenti ljudske egzistencije. Neuvjetovano. uobičajene oblike i stavove ljudskog mentalnog aparata. i samo tamo gdje napušta svoju monologičku strukturu svjesnost može u potpunosti obraditi svoje egzistencijalne mogudnosti. Ovdje Jaspers ponovno naglašava tvrdnju da antinomije koje razum susrede i o kojima donosi odluku u svojoj otvorenosti poput istine istovremeno su oboje kognitivne i eksperimentalne antinomije. Jaspers uvodi nekoliko koncepata koji predstavljaju veliku važnost u ukupnom njegovom djelu. može biti obrađena samo kroz govor. te dok transcendira te granice disponirajudi se u novim smjerovima prema sebi i svojim objektima. ovaj rad sadrži teoriju o granici (Grenze).U ovoj ranoj fazi svog razvitka. to jest. U ovoj ranoj komunikološkoj doktrini. Najvažnije djelo iz Jaspersovog ranog perioda. ovo djelo također sadrži teoriju o neuvjetovanom (das Unbedingte).1947). u koje je razum uvučen od strane modnih impulsa ili imperativa. Odluka za autentično sebe-nadilaženje i kognitivno jedinstvo može se samo pojaviti. U vezi s ovim tvrdi kako sloboda svjesnosti. Granične situacije su momenti. Ove su ideje zapravo ostale centralne u Jaspersovoj filozofiji kroz njezin potonji razvoj. kao proces u kojem je svjesnost povišena iznad svojih granica kroz intenzivno zauzetu komunikaciju s drugim osobama. koja zahvada svjesnost kako nastaje iz stupnja neposrednog znanja i napreduje kroz niz antinomija prema stupnju istinski objedinjenih refleksija i samo-spoznaje. te iako asimilirajudi Kirkegaardove elemente odlučnosti i strastvene privrženosti. bio krivo formiran pokušaj predviđanja ljudske autentičnosti. objašnjava. U svojoj ranoj filozofskoj misli Jaspers je na taj način pripisao centralni status „graničnim situacijama" (Grenzsituationen). on tvrdi da je Kierkegaardov kult unutrašnjosti. i u kojoj „izvršena" komunikacija pomaže suzdržati predrasude i utvrđene stavove svjesnosti.

Međutim. kao prilog svom interesu za Hegelijanske teme. te je predložio koncept: das Umgreifende. Svaki svezak ovog opsežnog djela tako opisuje pojedini način postojanja: orijentacija. egzistencija i metafizička transcedencija tri su temeljna egzistencijalna modaliteta ljudskog života. koje uglavnom služe tome da pruže sistematsku organizaciju razumskih imanentnih operacija. kroz sukob sa svojim vlastitim antinomijama. ističudi ograničenja razuma nasuprot metafizičkih ili spekulativnih pitanja. Istovremeno. Osvjetljenje egzistencije (svezak II). prema tome. i izgrađen je oko pokušaja objašnjenja elemenata Kantovog idealizma kao sistematske doktrine subjetkivno-metafizičkog iskustva. svaki svezak istovremeno opisuje pojedini način spoznavanja. a modeli mišljenja i znanja koji definiraju svaki pojedini stupanj bivstvovanja rasvjetljuju intelektualni sadržaj Kantovih ideja. Jaspers je shvadao transcendentalne ideje kao područje življenog znanja koje svjesnost propušta i od strane čijih iskušenih antinomija je oblikovano prema znanju sebe samog kao transcendentnog. a transcedencija pak određena je simboličnom interpretacijom metafizičkog sadržaja. Tri sveska su konsekventno povezana argumentom da na stupnju izravnog objektivnog znanja o orijentaciji u svijetu. te se susrede s antinomijama koje ju zovu da egzistencijalno reflektira o sebi te da se uzdigne na stupanj egzistencije ili egzistencijalno izvršene samo-refleksije. ideje osiguravaju trajni impuls za razum. U svojoj zreloj filozofiji. Zajedno. i Metafizika (svezak III). Philosophy također sadrži fundamentalnu rekonstrukciju Kantovskih tema. te kako se svjesnost postupno razvija. te da je njezina istina metafizička. Stupanj orijentacije u svijetu odgovara ideji jedinstva svijeta. te da uvijek traga za sve transcedentnijim znanjem o sebi. Jaspers transformira Kantovske transcendentalne ideje u ideje transcendencije. stupanj transcendencije odgovara ideji nužne Božje egzistencije. Međutim. svojim sadržajima i mogudnostima.iz Hegelijanske fenomenologije. ljudska svjesnost postavlja subjektivno-egzistencijalna pitanja o sebi i temeljima svoje istine koja ne može razriješiti na ovom stupnju svjesnosti. kako bi odredio fenomenološke stupnjeve misli i bida. egzistencija tada postavlja metafizička pitanja o sebi i svom porijeklu. na koje ne može započinjati odgovarati bez svijesti da je egzistencija na svom izvornom i autentičnom stupnju transcedentalna. . izvoru. da nadilazi svoje granice. Tri sveska Filozofije nose naslove: Filozofska orijentacija svijeta (svezak I). stupanj egzistencije odgovara ideji o besmrtnosti duše. Svaki stupanj bivstvovanja u Jaspersovoj Filozofiji odgovara jednoj od Kantovih transcendentalnih ideja. ima svoj temelj u kritičkoj rekonstrukciji Kantove doktrine transcedentnih ideja. Na ovom višem stupnju svjesnosti. egzistencija je određena od strane subjektivno-egzistencijalne samo-refleksije. tri sveska Filozofije stvorena su da pokažu kako ljudska egzistencija i ljudsko znanje nužno napreduju od jednog stupnja bivstvovanja i znanja do drugoga. od jednog neposrednog neformiranog stanja prema stanju jedinstva i integralnog sebe-iskustva. Ideje kao kod Kanta ne označuju jednostavno formalne granice znanja. u kojima svjesnost razumijeva i stvara mogudnost substancijalnog ili metafizičkog znanja te samo-znanja. Nasuprot. Jaspers je tako transcendentalnim idejama pripisao supstancijalni i eksperimentalni sadržaj. a koji je u korelaciji s načinom bivstvovanja: orijentacija je kognitivno određena od objektivnog provjerljivog znanja ili pozitivnih ili znanstveno dokaznih formi. bududi da je Kant vidio transcendentalne ideje kao formalno-regulativne ideje razuma.

Na ovom stupnju potom. ali također je tvrdio da ova orijentacija može kulminirati jedino u transcendentalnoj ili metafizičkoj krizi. Postoje dobri temelji za tvrdnju kako je Jaspersova metafizika važna kritika u potpunosti autonomnih prikaza racionalnosti od strane neo-kantizma. opet prilično bitna kritika ključne Kantove distinkcije između transcendentnog i transcendentalnog. te da zadada razuma nije proskriptivno ograničiti područje svoje valjanosti nasuprot transcendencije. U svakom slučaju. koja pogrešno prevodi apsolutni metafizički sadržaj u momente unutarnjeg ljudskog iskustva. . Naprotiv.Centralno mjesto u ovoj prilagodbi prema Kantovoj koncepciji ideja bila je također jedna implicitna. Jaspers također prihvada izvorno Kantovo izdvajanje na pozitivno transcendentno ili metafizičko znanje. mogu biti postavljeni jedan uz drugog kao mislioci koji su uložili napor da revitaliziraju metafizičke tragove u idealizmu. oni također zadržavaju transcendentno znanje od svjesnosti te da se mogu ponašati samo kao indiciji nemogudnosti takvog znanja. ved nadidi svoje kognitivne granice te predvidjeti sadržaj koji ne može biti stvoren od svojih vlastitih autonomnih funkcija. kao stepenice u širem procesu kognitivne degeneracije. Jaspers je imao intuiciju da Kantov transcedentalizam posjeduje potisnut dubinski impuls za transcendencijom. umjetnosti. samim time Jaspersova vlastita metafizika uvijek je post-Kantovska metafizika. Jaspersovo inzistiranje kontra Kanta i neo-kantizma da sam razum nije jedini izvor znanja. a taj aspekt Kantove mislio bio je grubo zanemaren od interpreta koji su vidjeli Kantovu filozofiju kao doktrinu čiste imanencije ili autonomije. Ali karakteristika je svih tih simbola da. prema novim i autentičnijim sadržajima. religijskim simbolima ili u metafizičkoj filozofiji. koje je bilo spremno priznati jedino idealni element Kantovog idealizma. Jaspers i Adorno unatoč svojim političkim razmimoilaženjima. U kontrastu prema suvremenom neo-kantovskom očitanju Kanta. Tvrdio je da svjesnost uvijek ima metafizičku orijentaciju da bude drugo nego svoje postojede forme (ili da prema tome transcendira). U zamjenjivanju transcendentalnog s transcendentnim. Jaspers tvrdi kako Kantovska filozofija istodobno sadržava i potiskuje viziju doživljene transcendencije. tvrdio je kako svjesnost samo stječe znanje o svojoj transcendenciji kontemplirajudi razmagljivanje simbola transcendencije. Jaspers nije tvrdio da se transcendentni sadržaji mogu postidi kao pozitivni elementi ljudskog znanja. sebe-iskustvima i slobodama. a transcedencija može provaliti u ljudsku svjesnost samo kao iskustvo apsolutne samo-nedostatnosti ove svjesnosti za interpretaciju svog izvornog ili metafizičkog karaktera. Adornov kasniji argument da Kantov transcendentalni idealizam uvijek sadrži jadikovku nad zatvaranjem razuma pred transcendencijom bio je anticipiran od stane Jaspersa. zaslužuje da bude rehabilitirano kao jedan trajno značajan doprinos modernoj raspravi o metafizici i epistemologiji. Unatoč tome što rekonsolidira metafizičke aspekte Kantovske filozofije. koji označuju apsolutne granice ljudske svjesnosti. te da bi Kantove ideje trebala biti razmatrane kao izazovi razumu da misli iza granica svoje autonomije. u najvedu ruku kao regulativni okvir stvoren od razumskih autonomnih funkcija. dok aludiraju na transcendenciju. iako u subjektivističkim terminima. Jaspersova metafizička rekonstrukcija Kantovskog idealizma bila je pod udarom kritike drugih filozofa. iako suprotstavljajudi se formalizmu i eksperimentalnoj praznini neo-kantizma. Najistaknutiji u toj kritici bili su pripadnici šireg miljea Frankfurtske škole. te da čak koincidira sa kritikom Kantovog formalizma koja podupire filozofije povezane s Frankfurtskom školom. Ovi simboli mogu se susresti u prirodi. Stav svjesnosti koja zadržava svoje granice i njihovu mogudu transcedenciju može stoga samo biti stav potonuda ili padanja (Scheitern).

Jaspers jasno pozicionira svoju filozofiju nasuprot mnogih elemenata Nietzscheove ostavštine. a on je zanijekao egzistenciju biti koje su izvanjske ili indiferentne prema ljudskom iskustvu. međutim. on je uvijek odbijao polagati pravo na apsolutno pozitivno znanje. Hegela i Kierkegaarda nije teško za razlučiti u Jaspersovom djelu. kao jednog apsolutnog i ne-identičnog sadržaja znanja. Na jednom stupnju Jaspers je filozofski predan suosjedajnom povratu religijskog sadržaja. koje rezultira odbacivanjem sveg racionalnog purizma. ili kao iskustvo razuma o svojoj vlastitoj ograničenosti. Kao prvo. nasuprot racionalnim argumentima epistemologije. Zapravo. te da transcendentne istine ne mogu biti . Uistinu. kao filozof koji je imao namjeru nanovo probuditi istinu objave. U isto vrijeme međutim. No na poseban način. Međutim. a njegov naglasak na ljudskoj subjektivnosti kao mjestu istinske transcendencije značio je da je Kierkegaard. JASPERS . te je reflektirala njegov pokušaj da prikaže istinsko znanje kao kognitivno iskustvo u kojem je razum preobražen od svojih susreta sa sadržajima različitim od svoje forme. i nastaviti elaborirati interpretivnu metodologiju prilagođenu konceptu istine kao razotkrivene ili objavljene.FILOZOFIJA I RELIGIJA Utecaje Webera. nije teško identificirati načine na koje je Nietzsche utjecao na njegovo djelo. ved kao izraze osnovnih mentalnih dispozicija. Diskretan ali važan utjecaj Schellinga na Jaspersovu filozofiju također osigurava ključ za razumijevanje Jaspersove filozofije religije. ved su iskušani od strane upada transcendencije u racionalnu misao. Iako je ponekad bio kritičan prema jednostavnom misticizmu i metafizici prirodnih procesa u Schellingovim religijskim djelima. egzistencijalni prototip za njegovo djelo. Bio je odlučno uporan u stavu da istina jedino može biti interpretirana kao element radikalne drugotnosti u razumu. on je bio veoma kritičan prema objavljenoj religiji. ili u najmanju ruku interpretirani moment drugotnosti u razumu. prije nego Nietzsche. Nasuprot Schellingu. kroz njegovu hermeneutičku transformaciju od idealizma u metafiziku simbolične interpretacije. Isto tako. Zbog ovog razloga. U istom trenutku. da je istina razotkrivanje drugotnosti (transcendencije) razumu. i to poput Heideggera.u krajnjoj analizi . Jaspers je posudio od Nietzschea psihologisički pristup. u toj mjeri ostao je . očito je imao simpatiju prema Schellingovoj kritici formalnog epistemološkog negativizma. Kanta. on može biti shvaden. kao i Schelling i Johann Georg Hamann prije njega. Jaspers je usvojio od Schellinga ne-identičan model kognitivnog života koji pokazuje istinsko znanje kakvo je postignuto kroz čine pozitivne interpretacije i objave na granicama racionalne svjesnosti. koje propuštaju prepoznati da se transcedencija pojavljuje na mnoge načine. tvrdio je da centar za religiju uvijek formiran od pogrešno objektiviziranih ili apsolutiziranih tražbina za istinom. napose prema ortodoksnim religijama i to po pitanju vedeg broja razloga. Bio je jasno suprotstavljen naturalističkom vitalizmu koji je proizlazio iz Nietzscheovog djela. te oprezno podržava onu temeljnu filozofsku tvrdnju o objavi. Jaspers se ne može niti u kojem obliku opisati kao religiozni filozof.Kantovski filozof. također je posudio od Nietzschea specifičan pristup apsolutiziranim tvrdnjama o istinskom znanju. Glede ovoga. Važan formativan utjecaj na Jaspersovu filozofiju također je imao i Schelling. ne kao formalno dokazive postulate. preuzeo je od Nietzschea kritički pristup ostacima metafizike u europskoj filozofiji. Poradi ovih razloga njegova filozofija je suosjedajna prema osnovnim implikacijama objavljene teologije. njegova metafizička rekonstrukcija Kantovskog idealizma reartikulirala je neke elemente pozitivne filozofije kasnog Schellinga. Isto tako je i s stavom da uvjeti ljudske slobode nisu stvoreni isključivo od strane razuma.3.

Religiozni pogledi na svijet su stoga primjeri ograničenih mentalnih stavova. kao filozofu transcendencije. Koncept filozofske vjere je tako predložen ne kao doktrina ili faktična objava ili postignuta transcedencija. Kao drugo. da čisto sekularistički način prikazivanja ljudskog života zatvara egzistenciju nasuprot svojih izvornih transcendentalnih mogudnosti i sloboda. U ovom području. i filozofija koja u oba smjera napušta dijalektičku granicu između ovih dviju obaveza. te potkopavaju dijaloške preduvjete transcendencije i egzistencijalne samospoznaje. koja postavlja dogmatske granice na opdi ljudski kapacitet za istinitost i transcedenciju. ovaj koncept također indicira da su dokazi vjere uvijek paradoksalni i nesigurni i da oni koji razvijaju znanje ovoga konteksta moraju prihvatiti stav filozofskog relativizma i diskurzivne razmjene. Samo filozofija koja može odjednom obuhvatiti i relativizirati sekularizam te obuhvatiti i relativizirati religiju jest u stanju poduzeti adekvatan egzistencijalistički uvid. Kao prvo. onda istovremeno podcjenjuje svoje pravo da nudi transcendentalno znanje. Vedina njegovog rada. izložena u najvedoj mjeri u djelu Der Philosophische Glaube. religija zapravo priječi kapacitete za transcendentno koje svaki čovjek posjeduje. kao temelji dogme i doktrinarne ortodoksije. i koji konsekventno inzistira da transcendentalno znanje mora biti prihvadeno kao relativno i necjelovito. ne može biti koncipirano bez rekuperacije religijskih načina interpretacije i bez prepoznavanja činjenice da je temeljni sadržaj filozofije transcendentalan. ved kao vodič za transcendentalnu komunikaciju. Jaspers se nanovo bavi nekim kontroverzama koje se odnose na relaciju između religije i filozofije koje su odredile filozofiju ranog Hegelijanizma u 1830-tim. bilo mu je jasno da ljudska istinitost. te da kritička funkcija racionalnosti ima konstitutivnu ulogu u formaciji apsolutnog znanja. a vjera obezvređuje svoj sadržaj gdje god je on proglašen dogmatski ili pozitivistički. Implicirao je na jednom stupnju. on znači da prava filozofija mora biti vođena od vjere u izvornoj transcendenciji ljudske egzistencije. No međutim. može biti sintetizirana kao jedan pokušaj da se oslobode sadržaji religioznog promišljanja od dogmatske ortodoksije nametnute nad te sadržaje u ime organizirane religije. također je tvrdio da čisto teološka analiza zatvara čovječanstvo naspram relativnosti i nesigurnosti svojih istina. religija tvrdi da nudi transcedenciju. i naspram komunikativnog procesa kroz koji ove istine bivaju razotkrivene. Ipak. Jaspers je tako vidio religiju kao opstrukciju komunikacije. U ovom pogledu. međutim. no zapravo ju zaklanja. i da filozofija koja negativistički izopduje ili ignorira svoje transcendentalne korijene. 1948. Jaspers je držao religijske aspekte svoje filozofije u finoj dijalektici između teoloških i antropoloških tvrdnji. Kao trede. U postavljanju transcendencije kao realiziranog elementa objave.konkretizirane kao skup konkretnih iskaza ili pripovijesti. prestaje biti izvorna filozofija. pada kratko prije najviših filozofskih izazova. posljedično. 1962. ako vjera završava u dogmatizmu. U isto vrijeme. čovječanstvo. U istom pravcu. Centralna ideja u Jaspersovoj filozofiji religije je koncept filozofske vjere. Jaspers inzistira na tome da vjera treba filozofiju. koji balansira elementom razotkrivenosti u vjeri s kritičnim filozofskim vetom na apsolutizam religijskih tvrdnji. Ovaj notorno težak koncept sadrži broj prilično jasnih značenja. objavljeni «zahtjevi za istinom» eliminiraju samokritičan i komunikativan aspekt ljudskog razuma. koji traže sklonište u uniformi doktrine kako bi izbjegli konfrontaciju s nesigurnošdu i nestabilnošdu transcendencije. on isto znači da istinska filozofija ne može jednostavno napustiti filozofsku racionalnost za pozitivno razotkriven istinski sadržaj ili dogmu. . i Der Philosophische Glaube angesichts der christlichen Offenbarung.

Jaspers zaključuje da samo religiozna hermeneutika utemeljena u apsolutnoj slobodi. Posljedično. Optužio ga je za propagiranje krive racionalnosti u religioznoj debati. te je bilo vjerojatno za očekivati da bi on mogao se izjasniti sa simpatijom za Bultmannov hermeneutički pristup. može odgovoriti zadadi interpretacije transcendentalnog sadržaja u ljudskom životu. međutim. U centru ove polemike bila je Jaspersova kritika Bultmannove strategije pisane demitologizacije: to je njegov pokušaj da očisti istinitosni sadržaj pisma eliminirajudi povijesne ili mitološke elemente Novog Zavjeta. te podcjenjuju konstitutivnu povijesnu promjenjivost transcendencije. One pogrešno pretpostavljaju da transcedencija može biti ukalupljena u kategorije jedne isključive doktrine. ved kao simbolični elementi ljudske mogudnosti. U svojoj ortodoksnoj formi. te omogudavanje interpretativne transformacije religiozno koncipiranih esencija u slobodne momente ljudske samo-interpretacije. ne kao istina izvorno izvanjska ili prethodna čovještvu. i trede. Jaspers se. te je istaknuo da oboje. ambicija iza njegova rada na religiji i mitu bila je ni više ni manje do oslobođenje transcendencije od teologije. Njegova analiza religije kulminirala je u raspravi o trinitarnoj teologiji koja. odjeci koje još pogađaju liberalnu teološku raspravu. Karla Bartha. međutim. U suprotnosti Bultmannu. njegov je pristup religiji ekstremno liberalan i latitudinarističan. Ako njegova misao može zaista biti smještena na područje teološkog diskursa. u egzistencijalno intoniranoj egzegezi. jedino postaje istinita ako je interpretirana kao ljudska istina. u istoj mjeri. na vječito validne prezentne aspekte Biblije. Religijski element njegovog rada bio je napadnut od strane kalvinističkog teologa. Interpretativne metode koje brišu tragove povijesne kontigencije iz transcendencije i reduciraju transcedenciju na jednu predodređenu religijsku istinu. Jaspers se implicite zauzeo za važnost mitskih i simboličnih formi u religioznom istraživanju. isključujudi svaku ortodoksiju. religija sprječava znanje o transcendenciji za koje se podrazumijeva da ga treba nuditi. Isusu Kristu. koji odbacuje tvrdnje da je transcedencija isključivo ili čak nadmodno otkrivana od strane religije. Jaspers je također stupio u dugu i utjecajnu polemiku s Rudolfom Bultmannom. nagovještava. za samovoljno otpuštanje pojavnosti usađenih u mit.Ovaj kritičko-rekuperativan stav prema religijskom istraživanju bio je temeljan za mnoge javne polemike u kojima je bio sudjelovao Jaspers. Jaspers je ved na široko bio identificiran pod liberalnim krilom protestantske teologije. odjekujudi Feuerbachovom antropološkom analizom. tvrdi da tri dijela trojstva trebaju biti interpretirana ne kao faktični elementi božanstva. koji je javno optužio Jaspersa za nedostatak objektivnog religijskog sadržaja u njegovom konceptu transcendencije. te koncentrirajudi se. . U vrijeme kada je Bultmann po prvi put predložio ovaj demitološki pristup. za usklađivanje svih transcendentalnih iskustava standardnoj shemi od relativne vrijednosti. Istina religije. pripisao je poseban značaj drugoj osobi trojstva. i mit i religija sadrže. drugo. ne uspijevaju reflektirati mnoge i razne forme u kojima transcedencija može biti interpretirana. preokretanja i preobrazbe. duhovnih iskustava onih koji su živjeli u ranijim epohama. Zaista. i time namedudi novi sustav ortodoksije u teologiji i podcjenjujudi mnogostrukost mogudnosti transcendencije. Osnovni Jaspersov interes u religiji bio je odlučnost da preobrati elemente religijske doktrine u prikaz ljudskih mogudnosti i sloboda. oštro okrenuo protiv Bultmanna. kao šifri za ljudsku egzistencijalnu mogudnost unutarnje promjene. interpretirani ostatak transcendencije. U kontekstu ovoga.

Friedrick. Pitanje demitologiziranja / Karl Jaspers. Richard.edu/entries/jaspers . Karl Jaspers: ne stvar ili osoba. Peter. ved osoba i stvar Copleston. Rudolf Bultmann Wisser. Karla. Contemporary philosophy Kunzman.stanford. Atlas filozofije Internet izvor: http://plato.LITERATURA: Jaspers.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful