UVOD

Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumjevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekata različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period, a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u tom transferu.1 Prema izvještaju UNCTAD-a, u trećoj uzastopnoj godini rasta strane direktne investicije u svijetu porasle su za 34% i skoro su dostigle rekordnu 2001. godinu, kada je u svijetu investirano rekordnih 1,4 biliona USD. Ovakav rast samo se dijelimično može pripisati padu dolara. Analize pokazuju da su investitori prevashodno reagovali na privrednu ekspanziju u mnogim djelovima svijeta, kao i na rastuću liberalizaciju regulative ulaska stranih investitora, kao i na vanjskogovinsku liberalizaciju, pošto SDI po pravilu traže pogodne lokacije ne samo za proizvodnju, već i za izvoz svojih proizvoda i usluga. Uz to, vjerovatno da se najznačajnijim faktorom snažnog rasta stranih direktnih investicija može smatrati prekid recesije u SAD, u koju se sliva skoro 15% ukupnih stranih direktnih investicija u svijetu. Rekordni rast (56%) registrovan je u zemljama u tranziciji koje su se učvrstile na oko 5% ukupnih stranih direktnih investicija. Najveći priliv bilježi se u Rusiji (94,6%) i Kazahstanu (275,5%). Vrijedno je pažnje registrovati da se Rumunija sa 8,6 milijardi dolara stranih investicija skoro približila Indiji (9,5 milijardi dolara), a da nove članice EU Mađarska, Poljska i Češka sa prilivom od oko 22-28 milijardi dolara godišnje, i dalje predstavljaju izuzetno atraktivnu privrednu lokaciju za mnoge strane investitore. Odmah se uočava rastući jaz između privlačnosti zemalja Jugoistočne Evrope za strane investitore. Četiri zemlje koje prednjače Bugarska, Rumunija, Hrvatska i Srbija značajno nadmašuju investicije koje dolaze u Makedoniju, Albaniju, BIH i Crnu Goru. Nasuprot tome, gledano po stanovniku, Bugarska i Rumunija privlače dvostruko više investitora nego Albanija i bivse jugoslovenske republike. Direktna strana ulaganja (SDU) u BiH u prvom kvartalu 2011. godine bilježe značajan pad u odnosu na isti period 2010. godine. Prema podacima Ministarstva navjske trgovine i ekonomskih odnosa u BiH strana ulaganja u prvom kvartalu 2011.godine su iznosila oko 25 miliona KM što predstavlja smanjenje od 56.8% u odnosu na isti vremenski period 2010.goine.Ukupna ulaanja u prvom kvartalu 2011.goine u FBiH iznosila su 23 miliona KM. Najveća ulaganja u FBiH odnose se na Droga d.o.o. Sarajevo (Slovenija) 13,4 miliona KM, UniCredit Leasing d.o.o. Sarajevo (Italija) 4,7 miliona KM, Libos d.o.o. Žepče (Njemačka) 2,28 miliona KM. Na području RS ukupna ulaganja iznosila su 2 miliona KM, a najznačajnija ulaganja su u firme Crotix d.o.o. Istočno Sarajevo (Srbija) 1,56 miliona KM I Sava Semberija d.o.o. Bijeljina (Srbija) 0,5 miliona KM. Smanjenje stranih direktnih ulaganja u prvom kvartalu 2011.godine od 56,8% u odnosu na isti period 2010.godine posljedica su smanjenja interesovanja stranih investitora uzrokovana globalnom ekonomskom krizom
1

Dr Milorad Unković,”Međunarodno kretanje kapitala i položaju Jugoslavije”, Naučna knjiga, Beograd, 1980, str.11. i str.32-34.

1

i robne kredite. srednjoročnog i dugoročnog kapitala. kratkoročni kapital se koristi za finansiranje tekućeg poslovanja. Privrede u razvoju (zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji) se kao grupacija uglavnom pojavljuju kao korisnici kapitala. tako da je kretanje kapitala između zemalja dvosmjerno. mada se neke od njih. a mnogo manje kao davaoci kapitala. Posebna vrsta javnog kapitala su zajmovi međunarodnih organizacija. u određenoj mjeri. U pojedinim slučajevima se kod odobravanja finansijskih kredita kao uslov postavlja da se njegova sredstva koriste za kupovine robe i usluga od određenih isporučilaca i tada se govori o vezanim kreditima. kredite koji se daju radi finansiranja kupovine robe ili plaćanja usluga. kao što su: IBRD. Najveći deo međunarodnog kretanja kapitala odvija se između razvijenih zemalja. a drugi put kao korisnici kapitala. kredite koji se daju i vraćaju u novcu. IDA. komercijalne banke) kreće se prvenstveno u obliku direktnih investicija. IFC i druge institucije sa sličnim profilom angažovanja.OBLICI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA Nijedna savremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi kapital. Kapital se može transferisati u novčanom obliku (transfer finansijskih sredstava) ili transferom realnih vrijednosti (izvoz opreme i druge robe). bez obzira na to da li. koje su glavni davaoci i korisnici kapitala u svjetskim razmjerama. pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci. kao i u formi kredita i depozita. pri čemu je ugovorom o kreditu određena namjena za koju se kredit može koristiti. Pri tome. Po svojoj namjeni.krediti kupcu koje odobravaju finansijske institucije zemlje izvoznika inostranim kupcima za finansiranje njihovih isporuka na kredit iz zemlje kreditora mnogo bliža klasičnim vezanim kreditima. ne postoje u svemu usaglašeni i striktni kriterijumi za ovu podelu. pojavljuju i kao relativno značajni davaoci kapitala. a srednjoročni i dugoročni kapital za investicione namjene. dok je druga vrsta izvoznih kredita . a dugoročni kapital je onaj sa plasmanom preko 5 godina (mada se u pojedinim slučajevima kao rok uzima preko 8-10 godina). portfolio investicija i u formi bespovratne ekonomske pomoći. ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu. odnosno subjekata iz ovih zemalja. 2 . portfolio investicija. privatne kompanije. tj. tj. odnosno programa. u posljednje vrijeme. Javni kapital (državni budžet i centralne i državne banke) kreće se prvenstveno u obliku bilateralnih zajmova i kredita. Najčešće se u kategoriju kratkoročnog kapitala ubrajaju plasmani sa rokom do godinu dana. Posebna vrsta kredita čija je upotreba vezana za određene namjene su izvozni krediti koje odobravaju isporučioci opreme . Međunarodni tokovi kapitala se prema ročnosti djele na kretanje kratkoročnog. Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima od kojih su dva osnovna i to međunarodno kretanje privatnog kapitala i međunarodno kretanje javnog kapitala. U vezi sa navedenim. postoji i podjela na finansijske kredite. ukupno gledano. IMF. EBRD. Po pravilu. inostrani kapital se može plasirati u tačno određene projekte ili u ostvarivanje širih razvojnih ciljeva. dok je srednjoročni kapital onaj koji je plasiran na period od 1 do 5 godina (negdje je ovaj rok i 3-7 godina).krediti isporučilaca. Privatni kapital (pojedinci.

Međunarodni krediti i zajmovi su tradicionalni i značajan vid međunarodnog kretanja kapitala. Organizovani dio tog tržista čine komercijalne banke i druge finansijske institucije koje se bave kreditiranjem i kupovinom i prodajom hartija od vrijednosti. New York and Geneve. Najčešći je osnivanje kompanije afilijacije matične kompanije u drugoj zemlji koja je u potpunom vlasništvu investitora ili kupovinom kompanije. inostranih banaka ili kompanija koje su izdate radi prikupljanja sredstava na nekom međunarodnom tržištu kapitala. 267. Velike svjetske banke imale su značajnu ulogu u finansiranju svjetskog privrednog razvoja. kao i kontrolu entiteta rezidenta jedne privrede (stranog direktnog investitora ili matične kompanije) u kompaniji rezidentu druge privrede u odnosu na onu iz koje je strani direktni investitor2. zajedno sa odgovarajućom kamatom. ili strane direktne investicije predstavljaju takav oblik ulaganja kapitala koji obezbjeđuje stranom investitoru sticanje prava svojine. Osnivanje nove kompanije u inostranstvu se definiše kao . Ovaj kreditni odnos može se ostvariti u direktnom kontaktu između vlasnika kapitala. Zajmovni kapital predstavlja takav oblik korišenja kapitala u kome se korisnik kapitala javlja u ulozi dužnika. Direktne investicije u inostranstvo mogu se ostvariti u različitim vidovima. acquisition) Poseban vid direktnih investicija je zajedničko poslovno ulaganje (eng. a samim tim ima i veću cjenu koštanja. mergere) i kupovine (eng. za koje nije nužno da uticaj investitora bude potpun i apsolutan. Portfolio investicije (eng. dok se investiranje u postojeću kompaniju ostvaruje putem spajanja (eng. joint venture) u kojima učestvuju partneri iz različitih zemalja koji ulažu sredstva sa ciljem zajedničkog rada. snošenja rizika i podjele ostvarenog profita. str. a posebno kada su u pitanju manje razvijene zemlje.greenfiled" investicija. Zajmovni kapital koji se plasira preko tržista kapitala na duže rokove nosi veći stepen rizika. Vlasnici kapitala kupovinom obveznica stiču pravo da u određenom roku dobiju nazad ulozena sredstva. 2 UNCTAD/United Nations. odnosno djela kompanije. 2000. Ove investicije imaju za svrhu stvaranje nekog permanentnog ekonomskog i pravnog interesa i to takvog interesa u kome je sadržana težnja investitora da kroz kontrolu i upravljanje uloženim kapitalom ostvaruje profit. kontrole i upravljanja po osnovu uloženog kapitala. ili posredno preko bankarskofinansijskog posrednika. Za međunarodno kretanje zajmovnog kapitala bitno je međunarodno finansijsko tržiste preko koga se vrši plasman i angažuju slobodna finansijska sredstva. portfolio investments) su oblik ulaganja kapitala kod koga se ulaganje vrši u obveznice. a u određenoj mjeri i dugoročne kredite prevashodno zajmoprimcima sa visokim bonitetom. pošto o tome odlučuje emitent obveznica koji za to i snosi sav poslovni rizik. i takav kreditni odnos predstavlja direktan ili neposredan krediti odnos. kada se radi o posrednom kreditnom odnosu. nego je dovoljno da stepen kontrole i upravljanja bude takav da može da utiče na poslovnu politiku preduzeća i drugog pravnog lica u koji je uložen kapital. Komercijalne privatne banke uglavnom odobravaju kratkoročne i srednjoročne. dužnika. Ovo su preduzetničke investicije. a vlasnik kapitala u ulozi povjerioca. njenih organa i drugih institucija. “World Investment Report 2000”. Direktne investicije u inostranstvo.. bonove i uopšte efekte izdate od strane inostranih vlada. 3 . Ovde vlasnici kapitala ne mogu da utiču na način krajnje upotrebe uloženih sredstava. povjerioca i korisnika kapitala. UNCTAD definiše strane direktne investicije kao investicije koje podrazumjevaju dugoročan odnos i trajni interes.

u principu. se zbog svoje visoke jedinične cjene ne mogu na međunarodnom tržistu prodati bez odgovarajućih kreditnih uslova. počivaju na državi i njenim specijalizovanim agencijama za kreditiranje izvoza. na primjer. odnosno domaće akumulacije ili su uslovi njenog angažovanja nepovoljni. Različiti motivi. mašine. ekonomska nužnost za isporučioce. opredjeljuju privatne u odnosu na javne tokove kapitala. privatni kapital kreće prema ekonomskim motivima. Međunarodna ekonomska pomoć. investicije javnog kapitala su dobrim djelom usmjerene i na to da se olakšaju investicije privatnog kapitala. bila je od velikog značaja za našu zemlju nakon ratnih dejstava kojima je bila obuhvaćena naša zemlja. sa stanovišta preduzeća ili zemlje korisnika. Pored troškova proizvodnje. jeste obezbjeđenje nedostajućih sredstava za poslovanje i razvoj. Motiv međunarodnih razvojnih institucija kod plasmana kapitala je unapređenje privrednog i društvenog razvoja zemlje korisnika i da se doprinese skladnijem razvoju svjetske privrede. Inače. brodovi). odnosno sistem njihovog finansiranja. koje predstavlja oblik izvoza kapitala. poboljšava snabdjevenost domaćeg tržista. Ostvarivanje većeg profita ili nekog drugog prihoda od uloženog kapitala (kamata. dividenda) je osnovni motiv izvoza kapitala. niže cjene sirovina i energije. Osnovni motiv za uvoz kapitala. postrojenja. osvajanje tržista određene zemlje je vrlo čest motiv za izvoz kapitala. Tu je motiv korištenja bogatijih i jeftinijih resursa u inostranstvu u odnosu na one kojima raspolaže zemlja izvoznica kapitala. s tim da se. tj. Jedan broj proizvoda. a u uslovima kada za to nema dovoljno sopstvenih sredstava. sto je uglavnom prisutno kod plasmana kapitala iz javnih izvora. poklon da bi se kasnije u ovu kategoriju uključili i zajmovi koji se odobravaju pod povoljnijim uslovima od tržisnih. Motiv izvoza kapitala može biti i namjera da se obezbjedi određeni politički uticaj u nekoj zemlji. perioda početka i kamate. što je posebno bitno kod radno i sirovinski intenzivnih proizvodnih procesa. Međutim. Ovi drugi motivi bi se mogli grupisati u nekoliko kategorija. uz niz drugih pogodnosti za izvoznike kapitala. uvozom kapitala se pokriva deficit platnog (i spoljnotrgovinskog) bilansa. ali i "omekšavanjem" komercijalnih uslova plasmana privatnog kapitala kroz razne javne subvencije. prije svega kod raznih programa pomoći. a postoje razlike i između pojedinih vidova privatnog i javnog kapitala. smanjuju transportni i drugi troškovi. a čitav niz nerazvijenih zemalja koje imaju velike potrebe za ovim proizvodima nema potrebnu platežno sposobnu tražnju. dok su ostali motivi najčešće posredni i u funkciji ovog glavnog motiva. pri čemu se koriste lokalni izvori snabdjevanja. a ujedno se koristi i zaštićeni status domaće proizvodnje u okviru carinskog sistema te zemlje. zbog veličine tog tržista i mogućnosti plasmana. odnosno realizaciju određenih projekata i programa. a javni kapital na osnovu širih drustveno-političkih interesa. MOTIVI MEĐUNARODNOG KRETANJA KAPITALA Motivi međunarodnog kretanja kapitala zavise od oblika u kome se kapital ulaže.Specifičnu kategoriju međunarodnog kretanja kapitala čini ekonomska pomoć koja je u početku podrazumjevala bespovratna davanja. ostvaruje porast 4 .Međunarodna ekonomska pomoć . tako da je izvozno kreditiranje. a prije svega kapitalna dobra (oprema. izvozni krediti. Na makro planu. zbog značaja izvoza za nacionalnu privredu. kao što su: jeftinija radna snaga. u pogledu rokova otplate.

Rusija i JAR Izvor: IMF. „World Economic Outlook. i do raznih vrsta političke zavisnosti. vrši transfer tehnologije itd.8 % SAD 7. Brazil. Kolumbija. J. Hong Kong (Kina). Uvoz kapitala. Singapur Tajvan i Tajland 3) Češka. Mađarska. Čile. Filipini.3 % Velika Britanija 7. September 2005“.9 % Azija (2) 14. Washington DC.7 % Ostale privrede u razvoju (3) 11. vremenom dovodi. Indija. Maroko. Koreja..9 % 1) Argentina. Izrael. Pakistan. Poljska. Tabela 1 PROCjENJENA PROSjEČNA STOPA PRINOSA NA INVESTIRANI KAPITAL Region/Zemlja Prosječno godišnje u % Latinska Amerika (1) 12.7 % U prosjeku zemlje G-7 9. Indonezija. što sve ima uticaja na privredni rast i razvoj zemlje. pored ekonomske. Meksiko i Peru 2) Kina. KORISTI I RIZICI OD STRANIH ULAGANJA 5 . sa čitavim nizom negativnih reperkusija. a posebno ako od toga nacionalna privreda previše zavisi.zaposlenosti i proizvodnje.

stvaranje lokalnih monopola Kvantitet Kvalitet Plaćaju više i utiču na rast produktivnosti Nova i vjerovatno bolja radna mjesta u oblastima sa visokom nezaposlenošć u Lokacija Jedna od ključnih prednosti SDI za zemlje u tranziciji svakako leži u tome što ove zemlje bilježe hroničnu nestašicu: • • • • • Sopstvenog kapitala Upravljačkih znanja (menadžment) Savremene tehnologije Izvoznih kanala Domaće štednje. ni ova opcija nije vjerovatna. Tabela 2 Raspon potencijalnih efekata stranih direktnih investicija Direktni Pozitivni efekti Priliv kapitala i rast zaposlenosti u propulzivnim granama Negativni efekti SDI koji dolazi kao braunfild može dovesti do racionalizacije i gubitka radnih mjesta Uvodi praksu otpuštanja i promocija. uz veliku zaduženost koja po pravilu prati početak tranzicije. ili krediti međunarodnih finansijskih institucija. jer prezaduženoj zemlji 6 . a ključni dokaz zato je u njihovom veoma dinamičnom rastu posljednjih decenija. iz koje bi mogle samostalno da finansiraju sopstveni razvoj. best practice na cio lanac domaćih firmi Pojačava rješenost firmi da obave migraciju iz regionalnih centara Negativni efekti Uvoze iz sopstvene zemlje ili sele cjelu firmu u drugu zemlju Spušta plate ako domaće firme odluče da konkurišu niskim platama Seli se ako nema uslova za poslovanje.Efekti su uglavnom pozitivni i obostrani. što uveliko povećava interes za nastavkom takvih tendencija. No. Kao alternativa dolasku SDI javljaju se krediti-komercijalni. što unosi nemir Doprinosi daljoj zagušenosti u gradskim sredinama i pojačava regionalnu nejednakost Indirektni Pozitivni efekti Nova radna mjesta kroz povezivanje sa dobavljačima i kupcima Proširuje iskustva. sve zemlje koje učestvuju ovom procesu bilježe značajan privredni rast. Da je od njih bilo više štete od koristi. svakako dabi se ovaj trend preokrenuo. No.Ogroman je raspon potencijalnih efekata stranih ulaganja.

Pokazuje se. već i u Jermeniji i mnogim drugim zemljama.rjetko ko želi da ustupi kredite. Ovaj oprobani recept pokazao se uspješnim ne samo u Češkoj. Indirektni efekti. da se sličan stepen zagađenosti sreće kako u zemljama sa vrlo visokim udelom SDI u bruto domaćem proizvodu. No. koje se drže čak i kada ih na to ne prisiljavaju (često loši) ili neprimjenljivi domaći zakoni. nastavljala da raste. informatici. telekomunikacijama. novim članicama EU. 7 . Jedini način za održivi rast zaposlenosti jesu strane direktne investicije i podugovarački lanci koji se stvaraju nakon njihovog dolaska. usljed otpuštanja • Istiskivanje domaćih investicija • Stvaranje lokalnih monopola • Zastarjela tehnologija • Zagađenje čovjekove okoline Svjetska iskustva pokazuju da je u bankarstvu. hemijskoj industriji. znanja. Postojeći najveći problem BiH privrede je velika nezaposlenost. Nema razloga da se isti pozitivni fekti ne ostvare i u BiH. Poljskoj i Slovačkoj. izvozne kanale i novu poslovnu kulturu. Mađarskoj. dok se ne aktiviraju izvozni kanali. strani investitori donose kapital. podugovaranje i razvoj malih i srednjih preduzeća osnovna su posljedica dolaska SDI i okosnica razvoja koji generiše zaposlenost. tako i u zemljama gdje stranih direktnih investicija skoro da i nema. Slovačkoj.umjesto kredita. koji zatim smanjuju deficit i konačno ostvaruju suficit • Rast nezaposlenosti. što čini osnovni mehanizam privrednog rasta. zaposlenost nakon inicijalnog smanjenja. farmaceutskoj industriji i drugim granama. barem u prvoj fazi svog rada. U najčešće negativne posljedice spadaju sljedeći događaji: • Strani investitori po pravilu izazivaju rast platnobilansnog deficita. naime. Najveći broj firmi su podizvođači velikih izvoznika.

godine. u 2007. godine. Gledano u cjelini.8 milijardi dolara. godine. a ovaj proces će dobiti na snazi. U isto vijreme. daleko je premašilo porast SDI zabilježen u tradicionalno vodećim zemljama koje dobijaju SDI centralne Evrope. u poređenju sa 19. Povećanje SDI od 27 procenata koje su se slile na Balkan. Povećanje SDI je neravnomjerno širom regiona.6 milijardi dolara za isti period predhodne godine.PREDUSLOVI ZA BRŽI DOLAZAK SDI Od niza faktora za privlačenje stranih investitora. što je. kao i neznatno slabije povećanje u baltičkim državama. sa 37 milijardi dolara 2006. U izveštaju "Izgledi za svjetske investicije " Economist Intelligence Unit-a iz maja 2004. Podaci za prvu polovinu 2008. itd. povećanje od 16 procenata.manje nego što se to očekivalo. Faktori iz literature. Iako su SDI u porastu. povećanje je nešto slabije od očekivanog. a neki nisu dobili mpirijsku proveru u literaturi. godini priliv SDI u istočnu Evropu se smanjio u odnosu na prethodnu godinu na 33 milijarde dolara. to je bio ubjedljivo 8 . što je najniži godišnji priliv i prvi pad od 1997. naročito u centralnoj Evropi . neki faktori su potvrđeni. Trend ističe relativnu promjenu pravca investicija koji se kreće od većih novih EU članica. Iznos od 10 milijardi dolara koji se slio u zemlje koje su vodeće po iznosu SDI u centralnoj Evropi bio je manji od polovine iznosa koji je ušao u podregion 2002. Tabela 3 Empirijski potvrđeni elementi koji vode bržem dolasku SDI Visoko obrazovana domaća radna snaga Visok nivo ulaganja u R&D u zemlji Jake regionalne veze među firmama Lako prihvatanje novih tehnologija Infrastruktura i telekomunikacije Dobra agencija za privlačenje investicija Strategije privrednog razvoja Dodatno privlačenje SDI . ali . godine istaknuto je da ovaj trend odražava početak procesa transfera nekih aktivnosti dalje na Istok.olakšice. empirijski nepotvrđeni SDI U EVROPI Direktne strane investicije u istočnu Evropu se povećavaju. godine pokazuju da se upliv stranih direktnih investicija (SDI) u istočnu Evropu povećao na 22.

imajući u vidu postojeće stanje njegove finansijske strukture. liberalizaciju spoljnje trgovine. Slaba aktivnost SDI u centralnoj Evropi iznenadila je mnoge posmatrače koji su predviđali novi porast SDI u regionu koji očekuje članstvo u EU3. eliminisanje barijera za ustanovljavanje novih privatnih preduzeća i privrednih organizacija. zatvaranje spoljnotrgovinskih organizacija u državnoj svojini. a još jedno iznenađenje je to što su i iza Kine po kriterijumu lokacije za aktivnosti istraživanja i razvoja. ZEMLJE U TRANZICIJI U svim postsocijalističkim zemljama osnovni tranzicioni model je obuhvatio sljedeće komponente: privatizaciju preduzeća u državnoj svojini. uključujući i otvaranje prema spoljno trgovinskim tokovima i prema tokovima privatnog stranog kapitala. Išlo se iz faze 3 Centar za liberalno demokratske studije. Neophodan preduslov za priliv portfolio investicija jeste postojanje razvijenog finansijskog tržišta. liberalizaciju cjena i napuštanje državnih subvencija kao integralni dio liberalizovanja domaće trgovine.Postoji veća masa kapitala za prodaju. Osnovni preduslov uspešne političke i ekonomske tranzicije bivših socijalističkih zemalja u zemlje tržišne privrede jeste njihova integracija u svjetsku privredu. uspostavljanje efikasnog upravljanja privrednim organizacijama. Bivše socijalističke. poput Grčke. U periodu tranzicije realnije su mogućnosti za priliv privatnog stranog kapitala u obliku SDI jer one postavljaju daleko manje zahtjeve pred zemlju domaćina u odnosu na portfolio investicije kao drugi oblik privatnog stranog kapitala. Prvi izveštaj. 9 . Grinfild investicije u Srbiji. danas tranzitorne ekonomije. Lokacija je i dalje velika prednost i pruža ovim zemljama trajnu prednost nad južnim EU članicama. su prošle različite faze u pogledu odnosa prema ulozi stranih direktnih investcija (SDI) u prcesu transformacije njihovih privreda. Balkan se manje protivi prodaji nego što je to slučaj u centralnoj Europi. Povoljna poslovna sredina bi trebalo da nastavi da ide u prilog novopridošlim članicama na mnogim drugim novim tržištima. Beograd. Nove članice EU su se čak našle iza Indije po kriterijumu stručnosti radne snage. Rezultati istraživanja sprovedenog među 500 svjetskih investitora koje je sproveo EIU početkom ove godine bili su slični rezultatima analize ekonomskih trendova i predviđanja za SDI. a većina balkanskih zemalja se nalazi pod međunarodnim pritiskom da privatizuju. što većina zemalja u tranziciji neće biti u situaciji da obezbjedi u skorijoj budućnosti. Portugala i Španije. liberalizaciju finansijskog tržišta. Kako djeluje. Kratkoročni uplivi SDI u nove članice EU trebalo bi da i dalje budu veliki. 2007. uravnoteženje državnog budžeta povećanjem poreza i redukovanjem potrošnje javnog sektora.najmanji udio centralne Evrope u ukupnim regionalnim SDI (27 odsto) od početka ovih transakcija.

koje zajedno privlače u 1996. godini 81%.7 milijardi dolara (Tabela 3). ulazne investicije u zemljama centralne i istočne Evrope su skromne. prosec privatizacije zauzima centralno mjesto. U privredama koje su ove procese uglavnom prilvele kraju nameće se potreba stvaranja tako atraktivnih privrednih ambijenata koji će biti privlačni i za geen-field investitore. sto iznosi vrijednost ulaznih investicionih tokova od oko 16 milijardi dolara. godini. Dvije teze potpuno pobijaju dilemu o potrebi priliva SDI u tranzitorne ekonomije: · nivo domaće štedenje je nedovoljan da bi se ostvario potreban nivo investicija i pokrenuo proces razvoja privrede.Mađarskoj. Iza ove cifre u 1998. godini dostize oko 110 milijardi $ (sto odgovara SDI stoku Hong-Konga) i predstavlja samo 2. · u pogledu metoda ulaska SDI u ove privrede. godini na ostale zemlje centralne i istočne Evrope bili vrlo ograničeni.5 milijardi $ 1997. Mada značajno veći. a u 1998. ne-privatizacionih SDI. godine. kao i odredjeno neiskustvo ovih zemalja na planu korištenja promotivnih i podsticajnih mehanizama i mjera. nedovoljna liberalizacija zakonske regulative b) neadekvatna poslovna infrastruktura.2% svjetskog SDI stoka. za 26%. U 1998. godine. i b) trend rekordnog rasta SDI u ostalom djelu regiona CIE. odnosno za kategoriju tzv. Ostvareni nivo stoka SDI potvrđuje da su u kategoriji zemalja u tranziciji i dalje prisutne determinante koje su negativno korelisane sa prilivom SDI. Otuda teza da su efekti ruske finansijske krize u 1998.5 milijardi $ 1995. U poredjenju s dinamikom SDI tokova u ZUR. SDI u zemljama u tranziciji bilježe neznatni pad od 5% na 18. godini 55% ulaznih tokova SDI evropskih tranzitornih ekonomija. KARAKTERISTIKE INVESTICIONIH TOKOVA U TRANZITORNIM EKONOMIJAMA 10 . bar kada su u pitanju strane direktne investicije. odnosno 19. Osnovna karakteristika investicionog kretanja u zemljama CIE je koncentracija u ekonomijama sa najboljim reformskim rezultatima . godini kriju se posljedice ruske finansijske krize koja je rezultovala u dva oprečna trenda: a) trend značajnog pada SDI u Ruskoj federaciji za vise od 60% na samo 2 milijarde dolara. Ulazni SDI tokovi u zemljama CIE porasli su sa 367 miliona $ 1990. političke neizvesnosti. preko faze euforije i posljednjem koraku opet sumnji u pogledu uloge i značaja SDI za razvoj nacionalne privrede. Poljskoj i Českoj Republici . godine na 14.sumnji. stok SDI zemalja centralne i istočne Evrope u 1999. kao što su: a) dugo trajanje tranzicione recesije koja uslovljava vrlo nepovoljan makroekonomski ambijent. SDI su neophodne da bi to popunile i da bi obezbjedile drzavne prihode koji odrzavaju funkcionisanje bazičnih vanprivrednih servisa kao sto su obrazovanje i zdravstvo.

U sektorskom smislu. SAD i Njemačka su dvije pojedinačne zemlje kojima pripada izmedju 10% i 20% ukupnog SDI stanja većine CIE zemalja. Hrvatskoj. a ostale usluge od 5 do 15% ukupnog SDI stanja ovih zemalja. godine. Sloveniji. Mađarskoj. izbor mogućih modela angažmana SDI u zemljama centralne i istočne Evrope je sljedeći : 1) osnivanje novog preduzeća u potpunom vlasništvu stranog partnera tzv. Sektorska distribucija . REGIONALNA I SEKTORSKA DISTRIBUCIJA SDI Zemlje investitori u region CIE . odnosno za promjenu vlasništva lokalnih partnera.000 i 1. usluzni sektor postaje sve privlačniji za strane investitore. Zemlje članice EU su najveći investitori u BJR Makedoniji. 2) svi drugi angažmani stranog kapitala putem kupovina (aquisition) domaćih preduzeća tjesno su vezani za proces privatizacije u tim zemljama. kao karakteristike tokova SDI u ovim ekonomijama mogu se navesti i sljedeće: razlika između ugovorenih i realizovanih investicionih projekata u zemljama CIE ugovoreni investicioni projekti su uglavnom mali ili srednji sa nivoom angažovanih investicija između 45. Druga po značaju je trgovina na veliko i malo sa učesćem u SDI stoku od 12-25% i sa tendencijom stalnog povećavanja svog učesća. greenfield operacijaovo je rjeđa opcija s obzirom na još uvjek velike rizike i nestabilne uslove privređivanja u ekonomijama zemalja CIE. Učesće transporta i komunikacija je na nivou od 9-24% sa izuzetkom Letonije gdje ono dostiže 43%. Strane direktne investicije utiču na proces tranzicije CIE zemalja ka tržišnoj ekonomiji na 11 . tako da usluge u 1999. Poljskoj. Finansijske usluge privlače između 5-16%. u odnosu na industriju. godini čine 56% ulaznih investicionih tokova. Litvaniji i Belorusiji (60-75%). u većini tranzicionih ekonomija japanske SDI imaju marginalnu vrijednost.Pored koncentracije priliva SDI u zemlje sa najuspešnijim tranzitornim rezultatima. Švajcarska.Strutura po sektorima ukupnog SDI stanja u većini CIE zemalja izgleda ovako. V. Slovačkoj. Učesće građevinarstva bilježi opadajuću tendenciju sa nivoa od 8% zabilježenog početkom 1996. Francuska i Italija. Suprotno. Britanija. Bugarskoj.najviše kapitala u zemlje u tranziciji dolazi iz razvijenih tržisnih ekonomija Zapadne Evrope. Holandija. proces privatizacije kao najznačajniji modalitet ulaska SDI u tranzitorne ekonomije Inače.5 miliona $. Najveći deo SDI stoka je u okviru industrije (40-60%). Od ostalih zemalja investitora ističu se i: Austrija. čije investicije čine 65-80% ukupnih ulaznih SDI u većini zemalja ovog regiona.

zahvaljući stranom partneru. Međutim. značajno podstičući procese modernizacije. lokalne firme su bile suočene sa oštrom konkurencijom rivala u stranom vlasništvu. Tržišna ekonomija se ne može realizovati bez ostvarivanja procesa privatizacije u privredama u tranziciji. tehnologiji. · veliki broj lokalnih firmi bilježi pristup novim znanjima. i transfer tehnologije. Značajan direktan uticaj prisustva TNK u zemljama u tranziciji ostvaruje se transferom tehnologije lokalnim partnerima. podsticanju procesa privatizacije i kreiranju uslova konkurencije. Strane direktne investicije podstiču trgovinu zemalja u tranziciji. Sa druge strane. ono sto većina tranzitornih ekonomija evidentira u pogledu rada i poslovanja kompanija u stranom vlasnistvu svodi se na sljedeće: · lokalne kompanije koje je kupio strani vlasnik dobro posluju pod njegovom upravom. tako da je poznavanje i praćenje njihovih dosadašnjih iskustava u ovom domenu od velikog značaja za adekvatnu postavku investicionog okvira u domaćim uslovima. ostvaruju veće nivoe produktivnosti i postiču izvoz više od lokalnih firmi. finasijskim izvorima. tržištima. većina tranzitornih ekonomija se našla u fazi kada je strani kapital stvarno ušao u privredu i postao dominantan u određenim sektorima. Samim tim. Jedan od prvih indirektnih. Povezivanje zapadnih i istočnih kompanija ima veliku ulogu u jačanju trgovinskih veza ta dva regiona. protivnici ovakve poslovne rezultate obrazlažu činjenicom da strani partner kupuje samo najbolje i najuspješnije lokalne kompanije. trgovinu i razvoj trgovinskih veza sa Zapadom.direktan i indirektan način. Inidrektan uticaj SDI ogleda se u izgradnji institucionalnih sistema tih zemalja. a time i teze mjerljivih efekata SDI na zemlje u tranziciji jeste podsticajno dejstvo na izgradnju institucionalnih i zakonskih okvira neophodnih za djelovanje tržista. Treći indirektan uticaj SDI na privrede zemalja u tranziciji vezan je za podsticanje konkurencije u tim ekonomijama. Pod direktne uticaje mogu se svesti oni koji su vezani za ekonomski rast u ključnim industrijskim granama. Industrijske grane zemalja u tranzicije u koje je ušao strani kapital obično postižu dobre poslovne rezultate i djeluju podsticajno na ukupni ekonomski oporavak zemlje. Iz faze teorijskog tumačenja pozitivnih efekata SDI. Zemlje centralne i istočne Europe su naši najneposredniji konkurenti na planu privlačenja stranog kapitala. BRUTO DOMAĆI PROIZVOD 12 . · kompanije u stranom vlasništvu više investiraju.

bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita iznosi 10. Primjerice. u ovome radu potrebno je spomenuti i ostale makroekonomske pokazatelje. u hipotetičnom slučaju. Primjerice. vrijedi i obratno. ulaganje (investicija) u izgradnju hotela u BiH nekog ulagača koji nije iz BiH dodaje se bruto domaćem proizvodu BiH. Odnos između nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda naziva se BDP deflator i on se izračunava prema sljedećem obrascu: BDP deflator = (Nominalni BDP / Realni BDP) x 100 Iako se ukupni bruto domaći proizvod. Primjerice. pri čemu se pri obračunu BDP-a količina množi s cijenama koje su aktualne u godini izračuna BDP-a (tekuće cijene) 2) Realni bruto domaći proizvod koji se izražava u stalnim cijenama. dvije vrste bruto domaćeg proizvoda i to: 1) Nominalni bruto domaći proizvod koji se izražava u tekućim cijenama.Bruto domaći proizvod /BDP/. dakle u tekućim cijenama. to ulaganje se pridodaje bruto domaćem proizvodu te strane države.000 KM. 13 . ako je godišnji bruto domaći proizvod neke države 10 milijardi KM. Bez obzira što je bruto domaći proizvod glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje. Njime se u novčanim jedinicama iskazuje vrijednost ukupne proizvodnje unutar granica određene zemlje ili države. jer uzima u obzir broj stanovnika neke države. a broj stanovnika 1 milijon. Kada se koristi bruto domaći proizvod kao pokazatelj rasta i životnog standarda puno je bolje koristiti bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita budući da on pokazuje realniju sliku. Međutim. veći bruto domaći proizvod imat će država s manjim brojem stanovnika iz čega je lako izvući zaključak da je riječ o razvijenijoj državi. Bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita se izračunava na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s brojem stanovnika određene države u toj godini. ako dvije države imaju jednak ukupni bruto domaći proizvod. Ako ulagač iz BiH investira u izgradnju hotela u nekoj stranoj državi. realne stope rasta / pada bruto domaćeg proizvoda izračunavaju se primjenom BDP deflatora. odnosno usporedbom realnog bruto domaćeg proizvoda u određenoj vremenskoj seriji. u smislu iskazivanja. pri čemu se u obračunu BDP-a količina množi s cijenama određene bazne godine i koje se primjenjuju u svim godinama obračuna na jednakom nivou (stalne cijene). Moraju se razlikovati. (engleski gross domestic product /GDP/) predstavlja glavno mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje u određenoj godini. kao i bruto domaći proizvod po stanovniku /per capita/ najčešće iskazuje u nominalnom iznosu. što je veoma važno u slučaju kada uspoređujemo dvije države koje se znatno razlikuju prema broju stanovnika.

proizvodnu /potrošnu/ ili rashodnu metodu. Bruto društveni proizvod /GNP/ sve donedavno bio je glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje kada ga je zamijenio bruto domaći proizvod. neka vrijednost proizvodnje neke tvornice u vlasništvu BiH u Meksiku (Energoinvest) računa se kao bruto bruto društveni proizvod BiH. odnosno vrijednosti ukupnog brutto domaćeg proizvoda. proizvodnja veće količine oružja (unis Pretis Sarajevo. Primjerice. odnosno primjenjući BDP kao tok prihoda /troškova/. jednako kao i bruto domaći proizvod. renta i profita i može se izračunati na ukupnoj razini ili po stanovniku. odnosno države. On je jednak zbroju plaća. Fabrika streljiva Igman Konjic) znači veći bruto domaći proizvod. kapitala i zemlje.Neto domaći proizvod /NDP/ zapravo je razlika između bruto domaćeg proizvoda i amortizacije. Nacionalni dohodak /ND/ predstavlja zbroj dohodaka koji primaju vlasnici radne snage. Treba napomenuti da se primjenom sve tri metode dolazi do istog rezultata. ali i kao bruto domaći proizvod Meksika. Bruto društveni proizvod iskazuje vrijednost finalnih /gotovih/ proizvoda i usluga proizvedenih radom i kapitalom u vlasništvu građana određene zemlje kako u vlastitoj državi tako i inozemstvu. Zbog toga se u novije vrijeme uvodi kategorija neto ekonomsko blagostanje prema kojoj se iz bruto domaćeg proizvoda isključuju one stavke koje ne pridonose blagostanju stanovništva /primjerice spomenuto oružje ili zagađenje okoliša/. Bruto domaći proizvod u određenom razdoblju može se izračunati na tri načina. Primjerice. a uključuju dokolica i takozvana siva ili neregistrirana ekonomija. Raspoloživi dohodak /RD/ je onaj dohodak koji kućanstvu ostaje za potrošnju i štednju i predstavlja razliku nacionalnog dohotka i neposrednih poreza i transfernih plaćanja. kamata. BDP kao tok prihoda /troškova/ Po ovoj metodi bruto domaći proizvod izračunava se prema sljedećem obrascu: BDP = BP + KA + RE + PF + AM + NP pri čemu su: 14 . ali ne i bolji život stanovništva. odnosno bruto domaći proizvod umanjuje se za amortizaciju. Na kraju treba spomenuti da ni bruto domaći proizvod nije objektivni pokazatelj ekonomskog blagostanja jer veći bruto domaći proizvod ne znači po sebi i veću kvalitetu življenja stanovništva neke zemlje.

Izdaci za konačnu potrošnju potrošnju kućanstava dijele se na tri kategorije i to: 1. 2. obuća i sl. odjeća. telekomunikacijska tehnologija. izvozu roba i usluga /IZ/ i uvozu roba i usluga /UV/ u određenom razdoblju. bruto investicijama /BI/.BDP = BP KA RE PF AM NP = = = = = = bruto domaći proizvod brutto plaće /najamnine/ kamate renta profit /dobitak/ amortizacija neizravni porezi Proizvodna /potrošna/ metoda Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi potrebni su podaci o dodanoj vrijednosti /razlika između vrijednosti proizvodnih dobara i usluga i troškova materijala koji su se upotrijebili za proizvodnju za te proizvode i usluge/ . socijalne i slične usluga 15 . promjenama zaliha /PZ/. Trajne robe – automobili. Usluge – zdravstvene. Konačna potrošnja predstavlja prvu i najznačajniju stavku obračuna bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi i dijeli se na potrošnju kućanstava /osobnu potrošnju/ i potrošnju države /javnu potrošnju/./DV/ i porezima na proizvode umanjene za subvencije – /PP/ u određenom razdoblju. 3. tkotrajne robe – hrana. Primjerice. Sukladno spomenutom. dodana vrijednost za neki proizvod X. kulturne. piće. koji se prodaje po cijeni od 33 KM i u kojemu su troškovi materijala 24 KM. televizori i sl. ostvaruje se dodana vrijednost u iznosu od 9 KM. obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi ima sljedeći oblik: BDP = DV (PR + IE + GR+TR + HR + PS + FN + JS) + PP Rashodna metoda Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi potrebni su podaci o konačnoj potrošnji kućanstava i države /KP/.

tj. tj. Neto izvoz predstavlja razliku između izvoza i uvoza roba i usluga. ni veličina nije sasvim zanemarljiva. radi o jos uvek neobrađenom tržištu. Tada se može govoriti o zdravom i dugoročno stabilnom rastu bruto domaćeg proizvoda. Država finansira svoju potrošnju iz ostvarnih poreza i drugih državnih prihoda koje su prihodna strana državnog ili lokalnog proračuna. Međutim. kantonima/. Izdaci za konačnu potrošnju države su izdaci države za kupnju dobara poput izgradnje infrastrukturnih objekata /ceste. dakle ljudski kapital više pridonose rastu i stepenu bruto domaćeg proizvoda i obratno. veći je i bruto domaći proizvod i obratno./. Z A K LJ U Č A K Ono što predstavlja polaznu bazu za kreiranje atraktivnog investicionog ambijenta. Zapravo je najpoželjnije od svih sastavnica bruto domaćeg proizvoda kada njegovom porastu najviše pridonose nove investicije.UV Temeljni čimbenici rasta i razine bruto domaćeg proizvoda su kapital /imovina/ i rad. plate državnih službenika. a financiraju se iz amortizacije i akumulacije. gradovima. elektroopskrbni objekti i sl. a samim tim i privlačenje većeg iznosa SDI. plate radnika u ustanovama koje su vlasništvu države i kupnja potrošnih dobara. kao i onih koji rade u jedinicama lokalne i područne samouprave /općinama. dakle što se više primjenjuje savremena i produktivna tehnologija. ulaganja u novu proizvodnju ili usluge. željezničke pruge. očito je da obrazovanija i kvalificiranija radna snaga. koje kao takvo otvara širok prostor različitim investicionim poduhvatima. Ako je izvoz veći od uvoza iskazuje se trgovački suficit i on poveća bruto domaći proizvod. Što se tiče rada kao čimbenika rasta i razine bruto domaćeg proizvoda. Što je veći kapital po radniku realno je pretpostaviti i veći bruto domaći proizvod i obratno. ali i stepen tehnološkog napretka. zračne luke. s rastom i razvojem nacionalne ekonomije najbrže su rastući sektor u strukturi konačne potrošnje. obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi ima sljedeći oblik: BDP = KP + BI + PZ + IZ . Sukladno spomenutom. Takođe. Izvoz predstavlja prodane proizvode i usluge stranim državama. ako je izvoz manji od uvoza onda se iskazuje trgovački deficit i on smanjuje bruto domaći proizvod. Bruto investicije su one koje su namjenjene zamjeni postojećeg istrošenog kapitala i stvaranju novog.Usluge. a uvoz kupljene proizvode i usluge iz inozemstva. jeste svakako činjenica da se. iako znatno gubi na atraktivnosti ukoliko se uzme u 16 . na žalost. neraspodjeljene dobiti ili neto-profita kao razlike između prihoda i rashoda umanjeno za porez na dobit. Isto vrijedi i za tehnološku opremljenost.

što je dobro jer su strane investicie najbolji generator novih investicija. oni to prihvaćaju. Tu se pre svega misli na očuvanje političke i ekonomske stabilnosti. Sada. koje Srbija nameće stranim investitorima. i ne samo u našim. hrvatskim uvjetima. Dobra društvena preduzeća su uglavnom prodata. očito je da su zablude i fikcija mnogima draži od suprotnih dokaza i činjenica i s takvih polazišta nije jednostavno. pre svega rečni. Zbog toga je važno da se svi segmenti reformi sinhronizovano razvijaju. s obzirom da je drumski saobraćaj u Evropi prilično opterećen. Ipak. ali i kroz stvaranje integralnog balkanskog tržišta. profesionalnim konsultantima i predstavnicima stranih zemalja u Srbiji. Ali. Povoljan geografski i saobraćajni položaj takođe predstavlja dobru startnu osnovu. Ovakav zaključak nameće potrebu za što bržim otklanjanjem postojećih barijera i ograničenja. Prednost bi mogla da predstavlja i iskusna i obrazovana. a po mnogima još uvijek i najvažniji. Ako se ovome dodaju i nivo korupcije i stepen kriminala. Uzroci ovakvog stanja svakako leže u nesigurnosti i nepredvidivosti razvoja daljih događaja u Srbija. reprogramiranje i delimičan otpis spoljnog duga. ako je uopće i moguće pokrenuti nacionalnu ekonomiju. Apsurdno. kada je red došao na greenfild investicije Srbija mora da se takmiči i sa okolnim zemljama. Srbija je na uzlaznoj liniji stranih investitora. njegov možebitni rast ili pad. Politički rizici u našoj zemlji. potrebno je učiniti dosta toga. a još manje zadovoljstvo standardom i kvalitetom življenja njezinog stanovništva. čini se da on ipak u novim uvjetima ipak dovoljno ne objašnjava stvarno stanje neke nacionalne ekonomije. S obzirom na skromnu polaznu osnovu. kroz oživljavanje privredne aktivnosti. bruto domaći proizvod u posljednje vrijeme.dobićeno pravo stanje nivoa političke stabilnosti naše zemlje.obzir kupovna snaga stanovništva. Ma koliko god pokazatelj o bruto domaćem proizvodu neke zemlje ili regije bio važan. Osim toga. ali ipak jos uvek jeftina radna snaga. kolektivne svijesti i sl. Da bi Srbija zaista postala atraktivna lokacija za SDI i da bi strani investitori napokon počeli da u nju ulažu i svoj kapital. situacija bi se i na ovom planu znatno poboljšala. U cilju privlačenja SDI potrevno je sprovoditi i znatno agresivniju strategiju promovisanja Srbije kao atraktivne lokacije za SDI. Na srednji rok aktivnosti bi se kretale u pravcu kreiranja imidža Srbije kao atraktivne lokacije za SDI. moglo bi se zaključiti da se najveća prednost Srbije bazira upravo na sopstvenim greškama i iskustvu. donošenje novih sistemskih zakona po evropskim standardima. U kraćem vremenskom periodu akcenat bi bio na poboljšanju i podizanju nivoa usluga potencijalnim stranim investitorima posebno kada nas posećuju prvi put. posebice u predizbornom razdoblju. a i sami znaju i osjećaju da to nije baš tako. predmet je manipulacija političkih elita i stranaka. uglavnom zbog slabog ekonomskog znanja i ideološke ništa drugo nego obmane. kao i na iskustvu i preduzetim podsticajnim merama za kreiranje privlačnog investicionog ambijenta od strane ostalih zemalja u tranziciji. po pitanju Kosova. kao i olakšavanje i liberalizacija različitih administrativnih procedura i sl. poduzetništvo i stvarati nove 17 . koje su se znatno pre nas uključile u borbu za što veći priliv SDI. kao i na sprovođenju jedne znatno agresivnije promocione politike i strategije. što će u svakom slučaju zahtevati pravilne i redovne kontakte sa stranim bankama. On posebno dobija na značaju kada se imaju u vidu alternativni načini prevoza. Jedino sredstvo oporavka i daljeg razvoja domaće privrede predstavlja strani kapital. na koje najčešći puk nasjeda. a samim tim obezbediti više ljudskih resursa i budžetskih sredstava u tu svrhu. možemo svrstati u šire definisane političke rizike. su još uvek vrlo visoki. da se možebitnim i minimalnim rastom domaćeg bruto proizvoda mnogima može tvrditi da im je dobro.

Grinfild investicije u Srbiji. možda je i dalje njegov ponder najveći. Povećanje izvoza kao faktor smanjivanja neravnoteže spoljnotrgovinskog bilansa 18 . kako bi se dobila kompletna i objektivna slika stanja i perspektiva neke nacionalne ekonomije.vrijednosti. osobnog zadovoljstva i sl. CLDS (2007). (2001). poput indeksa sreće. To uopće ne znači da je bruto domaći proizvod nevažan. Kovačević R. Međunarodne finansije 3. Kovač O. teško vidljive parametre. (2008). LITERATURA 1. Prvi izveštaj 2. ali u račun treba uzeti i druge.

. (1980). Unković M. Đ. M. Politička kultura. Družić I. Benić. Mate. Zagreb.: POLITIKA I GOSPODARSTVO. New York and Geneve. United Nations. 2002. 11. Međunarodno kretanje kapitala i položaj Jugoslavije. M: MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ZEMLJE. Babić. Ekonomski fakultet.: UVOD U HRVATSKO GOSPODARSTVO.4. Zagreb. 2007. Beograd 5. 8. Zagreb. 2004. 2000. Mate. “World Investment Report 2000”. Zagreb. Naučna knjiga. 19 . 2007. Blanchard. (2000) 6. 10. O. Sirotković J. 7. Školska knjiga. Zagreb.: MAKROEKONOMIJA. Kolaković.: MAKROEKONOMIJA. UNCTAD. 9.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful