ARHITEKTURA U AUSTROUGARSKOM PERIODU Nedžad KURTO Uvod Danas, kada aktuelnom graditeljskom praksom svakodnevno provjeravam vrijednosti i upotrebljivost

nasljeđa i kada je citat, reciklža, reinterpretacija i transformacija postoječeg jedna od legitimnih metoda projektiranja, naš odnos prema naljeđu uvjetovan je njegovim tačnijim tumačenjem. Savremeni društveni pokreti ističku nova pitanja, ne samo ekonomske naravi, već više iz domena ravnopravnosti i kvalitete življenja. Usmjerenost je sve manja ka većoj participaciji, a više većoj autonomiji, tj. poštovanju pravila manjine. To je izvjestan pokazatelj kraja jednog historijskog razdoblja, sa očitim obilježjima prelaza od industrijskog ka postindustrijskom društvu sa već jasnim kulturološkim nagovještajima. I kada se mislilo da će, pod uticajem tehnološkog napredka u budućnosti nestati razlika, posebno na kulturnom planu, upravo se u tenološki najrazvijenijim zemljama ističu težnje da se sačuvaju vlastiti kulturni obrasci. U toj novoj dijalektici suprotnosti, kultura, tradicija, ekologija i ideologija, razvijaju se u suprotnom smislu od logike tehnološkog progresa; elitizam savremene umjetnosti ponajviše je znak želje da se postigne jednakost kroz različitost i naglasak vlastitog identiteta. Moderna umjetnost bila je snažno politizirana, pa time i isključiva. Ona se, gradeći budućnost na negaciji prošlosti, svjesno odrekla historijskog kontinuiteta, pa time i sopstvenog. Stoga je brzo dosegla granice vlastitiog razvoja, a izlaz je postojao samo u preispitivanju takvog puta. Tako danas drugačije vrednujemo čak i one tokove koji svojedobno revolucionarno formuliranu Modernu i nisu prihvatili. Zato se ponovo vraćamo vrednovanju starih ishodišta savremene umjetnosti, tačnije vremena 19. i početka 20. stoljeća, koje je, posebno u domenu arhitekture smatrano negativnom, pa čak i bezvrijednom epizodom u kontinuitetu arhitektonske misli uopće. A to se, gotovo identično, može pratiti i u drugim stvaralačkim djelatnostima, npr. muzici, slikarstvu, litaraturi, filosofiji, inženjerstvu... Zanimljiva je današnja popularnost muzičkih djela s početka stoljeća i to onih koja nose izrazite znake promjene u smislu ritma, harmonije i instrumentalizacije, znak agresivnog, antiromantičnog stava, kulta primitivnog, elementarno zvučnog, odricanja dominacije melodije - svega što je svojedobno bilo jeretičko. Le Sacre du Printemps Igora Stravinskog iz 1913. godine ili Kindertotenlieder Gustava Mahlera iz 1901-1904., kao i neka druga djela tog vrermena, danas čak i šira publika prati sa iskrenim oduševljenjem, iako su njihove praizvedbe svojedobno bile obilježene kao skandal. Bosna i Hercegovina, postajući dijelom evropskog civilizacijskog kruga, unatoč nastojanjima da se na svim područjima izjednači sa drugim krajevima Austrougarske monarhije, doživljava da njeno snažno izraženo umjetničko nasljeđe vodi ka specifičnim rješenjima. Mada inportirana, arhitektonska misao je morala sintetizirati neka pozitivna iskustva, pa čak i u arhitekturi akademizma gdje su pravila umjetničkog izraza bila dovedena do perfekcije. Zato je ovdje čak i eklektička arhitektura pomalo originalna u odnosu na srednjoevropsku, ako ne po metodi, onda sigurno po razvoju jednog, mjestu i vremenu odgovarajućem quasi stilu - pseudomuričkom. Zeitgeist 1800-e u naporu formiranja vlastitog izraza iskazao se u različitim pojavnim formama, posebno onim koje u Bosni nemaju vlastitu tradiciju, te se brzo uočava da akademizam ne može biti autentičan umjetnički produkt. To je vodilo brzom i lakom prijemu secesionisičke umjetnosti, poglavito arhitekture. Pojavne forme ove umjetnosti stvarane na različitim geografskim, kulturnim i ideološkim pojavama i nisu mogle značiti neku koherentnu pojavu, a to bi bilo i nespojivo sa načelom nove umjetnosti - slobodom. Upravo zato su njene rubne pojave u evropskom mjerilu uprave ishodišta za tačno shvatanje i tumačenje sve izrazitijeg polariteta kasnije savremene umjetnosti. Obilježja nekih aktuelnih tokova čija posebnost proizilazi iz tipičnih uvjeta vremena i njihovog začetka, već je definirana i u nekim drugim sredinama čiji je umjetnički izraz ostao do danas autentičan. U savremenom arihtektonskom stvaralaštvu Bosne i Hercegovine evidentno je prisutna ideja bosanskog izraza, što svoja

Strana 19

Prvi objekti već pokazuju promjene načina života i ukusa građanske sredine. prvobitne formalne relacije pretvara u suštinske i dovodi do umjetničkog izraza sa radikalnim posljedicama. Gotovo da nema takvih rješenja koja bi izražavala sponu improvizatorskog duha narodnog graditelja i akademski obrazovanih arhitekata. porukama prošlosti. Arhitektura historicizma Klasicističkog perioda u arhitekturi Bosne praktično nema. već i nakon perioda austrougarske uprave. posebno u rješenjima fasadnih ploha nekih crkava. antihistorijski orjentirana. U Bosni i Hercegovini razvoj arhitekture od historicizma do Moderne nosi sliku onih kontrasta koji proizlaze iz njenog sveukupnog historijskog razvoja. Vremenom genius svakog mjesta dobija nadgradnju u iskustvu. Pojava zapadnjačkog koncepta u arhitekturi Arhitektonska djelatnost Bosne bila je u stagnaciji još od kraja 16. indijske ili japanske umjetnosti smatrajući ih. te je bila podatna za stvaranje novog. Veći objekti nastali već poslije 60-tih godina 19. začetke bosanskohercegovačke Moderne treba definirati upravo u posebnostima secesionističke arhitekture nastale na ovom tlu. nekonvencionalnog izraza. Od iskona je arhitektura iskazivala svijest o potrebi poštivanja kvaliteta koje mjesto nosi u sebi. keltske. postepeno spoznavajući istinske vrijednosti zatečene arhitekture. Secesija. što je bilo suprotno klasicističkim vertikalnim i horizontalnim podjelama strogo geometrizirane kubične mase. jeste regionalna. Zato se u arhitekturi 19. mada je njegov posredan utjecaj vidljiv još u periodu turske uprave. a mnogo manje u smislu komunalnog razvoja grada. lako je posezala za elementima egipatske. Prve promjene više se uočavaju u uređenju stanova. u nekom apstraktnom redu u kome se prirodno i građeno sjedinjuje u nov kvalitet. Takva arhitektura kod koje je prepoznatljiva njena pripadnost određenom prostoru i na osnovu koje možemo stvoriti kompleksnu predstavu o mjestu. Ona neizbježna konstanta sličnosti zadovoljenje uvjeta upravo tog mjesta. dovoljno ekscentričnim da bi bili historijski. sjećanju. ali i primjenom rijetko upotrebljavanih motiva za potcrtavanje kontinualnih ritmizacija. Svijest o tradicionalnom začeta je još u doba akademizma s kraja 19. Ovaj drugi tok. jedinstvo prostora i čovjekom stvorenih vrijednosti. u odnosu na vlastito nasljeđe. stoljeća. To je bio sasvim logičan preduvjet da se secesionistička arhitektura ovdje razvija u dva paralelna toka: arhitekturu sa odlikama srednjoevropske secesije pod utjecajem glavnih centara njene pojavnosti i onu koja uspostavlja jedan kreativan dijalog sa nasljeđem. Za nju je to bilo antihistorijsko. težeći se oduprijeti konvencionalnom akademizmu. To se javlja ne samo na malobrojnim objektima evropeizirane arhitekture turskog doba. stoljeća očekivani konflikt dotadašnjih orijentalnih i novih evropskih ideala naglašeno ne očituje. Romantičarski duh vremena težio je slobodnoj improvizaciji oblika i složenijoj i dinamičnijoj kompoziciji fasadne strukture. na samom početku ovog stoljeća. unatoč njegovom nastojanju da bude univerzalan i jednak za sve. a kasnije u evidentnom i postepenom opadanju. što će do kraja austrougarske uprave dovesti i do vlastite formulacije rane Moderne. Njegovo osnovno obilježje je težnja za lakoćom i stanjem labilne ravnoteže.stranaca. Srednjoevropskoj kulturi je i osmansko-turska umjetnost u Bosni djelovala egzotično. ali je zato u arhitekturi secesije ta svijest doživjela svoj puni razvoj. Strana 19 . To istovremeno ukazuje na pojavu mlade buržoazije koja nastoji da dosegne ili bar podražava svoju društvenu klasu u drugim evropskim zemljama. postojala je uvijek u prostorima Bosne i Hercegovine. stoljeća zapravo su djelo graditelja . prostorima gdje su se smjenjivale različite civilizacije proizvodeći sebi svojstvene. što je i Vitruvije zabilježio dvadeset stoljeća ranije.ishodišta svakako ima u arhitekturi secesije. što je bilo svojstveno pojedinim graditeljima i to kao lično shvatanje eklektičke arhitekture. stoljeća. a često sasvim različite urbane i arhitektonske strukture. Prema tome.

Neogotičke stilske odlike na ranim crkvama viŠe su izražene u općem konceptu građevina. oplata pročelja nekih zgrada nosi neoromanički stilski izraz. osobito onaj potrebni stupanj akademske discipline koji bi težio savršenstvu u granicama usvojenog jezika. Akademizam kao sinonim za pedantno prenošenje osobina stila iz jednog medija u drugi. unutar prepoznatljive stilske pojave možemo tražiti neke originalne posebnosti. tj. a mnogo manje u modelaciji arhitektonskih fragmenata. Kod objekata koji su u nekoj funkciji pravoslavne crkve nalazimo stilska rješenja koja simboliziraju njena ishodišta čime je pripadnost ove arhitekture toj konfesiji lako čitljiva. Prvi upravni objekti grade se u renesansnom slogu u Sarajevu. To je uglavnom posljedica nedostatka akademski obrazovanih arhitekata koji bi im dali jasan stilski pečat. Jedan od prvih akademskih koncipiranih objekata bio je hotel Europa u Sarajevu. koji je i klasičan i univerzalan i simboličan. Oblici crkvenih tornjeva gotovo u pravilu su neobarokni. Vladina palača koju arhitekt Josip Vancaš projektira još u Beču 1884. na zgradi stare vijećnice u Sarajevu (Beledije). godine. Ali u Bosni. Istovremeno. stilski sasvim precizna neorenesansna građevina za koju je projekt najvjerovatnije rađen izvan Sarajeva. Druga vladina palača iz 1895. godine. Ali ovo ne predstavlja izraz strukturalističke logike akademizma. u pravilu na javnim objektima zemaljskog ili univerzalnog značaja. ili iz jedne umjetničke epohe u drugu. te su potrebe za nekim stilskim izrazom uglavnom bile zadovoljene samo vertikalnim raščlanjivanjem pročelja iritmizacijom otvora. a očituju se u smislu odraza arhitektonskih stilova evropske graditeljske prošlosti. arhitektonski izraz dobija i dodatna semiotička značenja. višenacionalnoj a vjerski heterogenoj sredini. arh. Počeci akademizma u Bosni su skromni. posebno upravnim. Sliku novog poretka najbolje je predstavljao neorenesans. Odlike vojvođanskog baroka zastupljene su na zvonicima pravoslavnih crkava. stoljeća je anacionalna. javlja se poslije austrougarske okupacije ustanovljavajući strogi red u arhitekturi ovog perioda. tj. tj. oni koji su najreprezentativnije obilježavali najznačajnije etape razvoja katoličanstva. ali je snaga oblika koja se stepenuje na pročelju postignuta veličinama otvora izvrsnim proporcinioranjem. dovršen i otvoren 1882. pa će to biti osnovni stilski izraz javnih objekata zemaljskog značaja. posebno na novoizgrađenim sakralnim objektima. a za neke crkve se usvaja i vizantijski stil. Ranim primjerima arhitekture akademizma nedostaje preciznost i čistoća određenog stilskog izraza.Strana 19 Dojam romantičarske raskoši najčešće se postiže kroz tročlanost plana. Većina građevina nastalih u prvim godinama po okupaciji imala je utilitaran karakter. godine ima tipične odlike ranorenesansne firentinske palače sa "oplatom" pročelja izvedenog iz prepoznatljivih odlika palače Medici-Ricardi u Firenzi. ali će u djelima kasnijih graditelja biti preciznije izražen i trajat će do kraja austrougarske uprave. te su u ovoj arhitekturi zastupljeni svi glavni stilski izrazi evropske prošlosti. svjesno i očito tematski primjenjivan tokom cijelog period austrougarske uprave. Objekti katoličke crkve pokazuju prilično bogat repertoar primjene zapadnoevropskih stilova prošlosti. neorenesans je bio prikladan da označi reprezentativnost stambenih palača. obzirom da su razlike u organizaciji ornamentacije velike. To je bila prva. koji i obilježavaju početak potpuno novog perioda arhitektonskog stvaralaštva. I u ovom slučaju stoji tvrdnja da je izbor stilskog izraza sasvim tematski i sa očitom težnjom da bude . Akademijska disciplina naročito je izražena na javnim objektima. Skoro sva historizujuća arhitektura zapadnog kršćanskog svijeta druge polovine 19. Forme razvijenog i kasnog renesansa su češće primjenjivane. glavnom gradu nove pokrajine. Uspostavu nove vlasti nad ovom pokrajinom Austrougarske monarhije trebalo je obilježiti univerzalnim. Izvrsno renesansno rješenje daje i Karlo Parik 1891. pa i simboličnim jezikom. te je izbor arhitektonskog izraza uglavnom stvar namjene objekta. pa tek onda. koja ima sasvim plitku kvadarsku rustiku. izbacivanjem srednjeg rizalita. Carla Paneka tipična je ranorenesansna palača sa fino proporcioniranim glavnim. romaničko-gotički stil nalazimo na objektima bogoslovnih seminara i slično. u raznovrsnim oblicima i složenijim kompozicijama. zapadnim pročeljem. god.

manifestiran kroz različite razvojne faze i regionalne oblike evropske graditeljske prošlosti. orijentalnog stila. Ali je zato eklektički metod formiranja arhitektonskog izraza primjenom dekorativnog materijala orijentalnog porijekla doveo do tzv. godine rukotvorine Bosne izložene su u objektu u formi bosanskog čardaka. a ima široku lepezu razvojnih oblika te je podoban za artikulaciju i takvih sklopova gdje motivi preuzeti iz drugih stilskih epoha mogu akcentirati pojedine tačke cjeline. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. te se svo ovo vrijeme interpretira na javnim objektima kao što su gimnazije. sudova i slično. godine. carinarnice. građenjem stilskog plašta koji ima primarno dekorativnu ulogu. Suprotno tome. maurske arhitekture ili pseudoorijentalnog izraza. Ka'llay koja je na dvorskim svečanostima nosila haljine od bosanskog beza. a nekada na način sasvim blizak kopiranju. pa ako je eklekticizam naučna metoda koja u različitim misaonim sistemima odabire istini najbliže teze. Rana djela ove arhitekture interpretirana su gotovo isključivo na nivou dekorativnosti. Unatoč tome. neobarok je najčešći na stambenim i poslovnostambenim zgradama privatnih investitora. Wittek-a koji je zapravo drvena verzija česme iz 1588. nastaje neobičan lokalni vid eklekticizma. Zato na objektima od većeg općeg interesa nalazimo motive klasicizma ili pak baroka najčešće izraženog primjenom kolosalnih radova. Zemaljska vlada želi pospješiti kulturne prilike zemlje. harmonija renesansne arhitekture često je bila ideal koji se želio transponirati u samo ideju stanovanja. Austrougarska uprava je njegovala politiku autonomnog kulturnog razvoja. Posebne zasluge za promociju bosanskih rukotvorina imala je supruga zajedničkog ministra finansija. a posebno je bio prikladan tipu stambene palače. simetrični i akademski raščlanjeni. Takav primjer je sebilj na Baščaršiji u Sarajevu iz 1891. bolnice. uz grob graditelja Sinana u Istanbulu. a to se moglo ostvariti samo interpretacijom onog stila čije je etimološko porijeklo sasvim jasno. te mu se vrijednost ne može određivati čisto na teoretskoj razini. Zato takvi objekti i dalje ostaju statični. arh. a mnogo manje funkcionalnu. Kao poseban vid eklektičkog metoda. ali i onim koji su u nekoj vezi sa crkvenim institucijama. Osim toga. a izložbom bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta otvorenoj u Beču 1896. Što već prvih godina po okupaciji dovodi do isticanja folklornih komponenti u umjetničkom stvaranju. Neoromanika i neogotika u pravilu se javljaju na sakralnim objektima. ali se već u artikulaciji arhitektonske cjeline uočavaju prostorne Strana 19 . Bosna se na svim značajnim izložbama predstavljala kao područje sa izrazitim obilježjima orijentalnog civilizacijskog kruga. Sa neorenesansom i počinje profana arhitektura austrougarskog perioda u Bosni. nekada samo u rješenju pročelja. Vilma pl. pseudomaurički stil se javlja samo nekoliko godina po okupaciji. arhitektura eklektike nije dala ništa novo niti originalno u odnosu na arhitekturu drugih srednjoevropskih gradova. pa nastaju forme koje nisu ni malo bliske autohtonom karakteru. a koja je izvedena sva u kamenu.prepoznatljivo obilježje konfesije. U ranim djelima očituju se pretjerane generalizacije orijentalnog ili islamskog. zgrade penzionih fondova. Ova se pojava može objasniti isključivo kroz susret dvaju kultura. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća arhitekt Vancaš primjenjuje maurički slog na nekim objektima. Konfesionalna podjela u Bosni tražila je isticanje kroz različitost. već više na lokalnoj i dodumentarnoj. a njeni pokloni u pravilu su bili predmeti bosanske domaće izrade. U cjelini dominira neorenesans koji se najviše primjenjivao na objektima zemaljskog značaja. Gotovo bez izuzetka. onda je sasvim logičan pristup evropskog arhitekte koji lokalne teme pokušava da interpretira na nivou lokalnog misaonog sistema. ali je njihova zastupljenost po obimu bila neujednačena. Pseudomaurski stil U Bosni. istina u doslovnom transponiranju elemenata islamske umjetnosti i arhitekture. Eklektička arhitektura izražavala se praktično kroz sve historijske stilske pojave.

. tipične za osmanskotursku regionalnu školu. prostorno rješenje je univerzalno. gotovo idealno. koji ima očite naznake orijentalnog načina rješenja dispozicije. ispravnije je takvu pojavu svesti pod opći pojam pseudoorijentalne arhitekture. danas hotel Central iz 1889. kroz sugestije duha lokalne arhitekture putem formi doksata. Bilo bi preslobodno to porediti sa osnovnom maksimom secesije. godine sa naglašenim centralitetom prostora. Ali. Postepeno se uočavaju sve izrazitije težnje preciznije formulacije ideja osmansko-turske regionalne škole islamske umjetnosti. Prostorno rješenje prestaje biti kopija već viđenog. tj. koja se javlja nekoliko godina kasnije. vakufska zgrada. Ova ideja očito se ostvaruje još u pseudomaurskoj arhitekturi. arh. ova arhitektura je prelazni oblik između eklekticizma i Moderne. . princip koji je Bosancu već bio upisan u memoriju kao nasljeđe. To je očito na zgradi Isa Begova kupatila. a posebno najamne zgrade. Izraz pseudomaurički slog ili pseudomaurska arhitektura trebao je označiti najviše korišteno izvorište arhitektonske dekoracije. zatim Karlo Parik 1898. tj. ali im je prostorno rješenje stilski neodređeno. najmonumentalnijeg arhitektonskog objekta lokalne arhitekture. To je izvrsno interpretiran princip doživljavanja prostora džamije. ta artikulacija prostora nije bila kopija nekog veš postojećeg. šireg okružja same građevine. ali u načinu prostornog rješenja to već nije. Istovremeno. iz antiprostora. to je već interpretacija određene slike prostora. godine. odbijanje ponavljanja. snažno isturene strehe i slično. istina samo u naznakama. kod koje elevacija glavnog pročelja nosi odlike prvenstveno maurske arhitekture. U domenu dekorativnog. ali zato namjena prostorija i njihov raspored. one koja je upisana u memoriju Bosanca. a prihvatanje obnavljanja. Prema tome. a stilski neodređeno što je samo okvir reprezentativno raspoređenim i bogato dekoriranim elementima islamske arhitekture. Witteka i arh. Koncept prostora je naglašen. Na stambenim objektima ovaj stilski izraz imao je odraza ponajviše na uličnoj fasadi. ili tačnije prelazna faza ka vlastitoj Moderni. godine. već slobodna interpretacja univerzalno poznatog. što je još jedan pokazatelj da se taj stilski oblik pojavljuje kao prelaz između historicizma i savremene arhitekture.. To je centralna potkupolna građevina uspravno proporcioniranog unutarnjeg prostora što nesumnjivo uspostavlja dijalog sa monumentalnom osmansko-turskom arhitekturom. Ali tamo gdje se javlja složenija primjena prostornih principa sasvim određenih regionalnih škola i dekorativne plastike po slobodnom izboru. Poznavanje odlika zatečene arhitekture uočava se najviše na onim objektima čija je namjena imala izvjesnu tradiciju u Bosni. Pošto nije postojao uzor takve dispozicije. Vancaša iz 1890. Stilska nepovezanost dispozicije i karaktera pročelja rezultat je činjenice da je pojam kolektivnog stanovanja. pa se za ovaj objekt može slobodno reći da je u domenu dekorativnosti eklektika. ali po artikulaciji prostora to već nije. ta arhitetktura jeste aklekticizam. njena interpretacija na zgradama kolektivnog stanovanja potpuno je izostala. Morfološko porijeklo plastičkih elemenata nije teško otkriti u spomenicima Kaira. Ivekovića iz 1896. a koju on razumije.Strana 19 karakteristike. bio potpuno nepoznat arhitekturi Sarajeva do okupacije 1878. Jedan od najuspjelijih primjera pseudoorijentalnog sloga je Vijećnica u Sarajevu. a brojni detalji su iz Alhambre. projektira Šerijatsku školu prostorno koncipiranu poput klasičnih osmanskih medresa na principu unutarnjeg helenističkog dvorišta. Kod Vancaša je to Muhamedanska čitaonica na Bentbaši u Sarajevu iz 1888. Ali već devedesetih godina javljaju se takva rješenje na kojima morfološko porijeklo dekorativno plastičnih elemenata nije teško utvrditi. a u njega se dopire tek poslije pripreme preko trijema i osovinskog ulaza. tj. ali sa stanovišta arhitekture u cjelini. pa čak i dekoracije pojedinih potkupolnih prostora pokazuju da su arhitekti pored funkcije bile dobro poznate i odlike klasičnog stila osmanskoturske arhitekture. arh. ovaj izraz se može tolerirati samo za ranije primjere gdje je ova dekoracija jednostavno zamijenila klasičnu.

ali se to može opravdati činjenicom da to nisu bile kopije nekih već postojećih zgrada. te se brzo dolazi do tačnih saznanja o njenim regionalnim i stilskim karakteristikama. 1896. Te godine Maximillian Liebenwein radi brojne crteže i ilustrativne priloge gdje dominiraju motivi bosanskog genrea. godine). rađeni mnogo bliže duhu regionalne. sofe sa bogato rezbarenim plafonom. Ovdje je interpretiran karakter stambene arhitekture. a za časopis Nada rade brojni ilustratori čija su djela zahvaćena simbolizmom i secesijom. kao i princip regionalnog graditeljstva. a istovremeno su pokazali da bosansko-hercegovački arhitekti već dobro vladaju stilom kojeg interpretiraju. što je i postignuto. Tako islamska umjetnost postaje predmetom ozbiljnih izučavanja. Austrijanskog muzeja za umjetnost i industriju).zatim njemačkog i francuskog ornamenta kao i kolekcija tehničkih crteža secesionističkih stolarskih radova k. što je samo vješta kompilacija različitih regionalnih škola islamske arhitekture. tj. godine. osmansko-turske graditeljske tradicije. godine pod naslovom nova dekorativna umjetnost daje prikaz svjetske izložbe u Torinu 1902. priređuju izložbe (u oktobru 1900. Paviljon šumarstva ili paviljon bosansko-hercegovačke državne željeznice. Za daljnji razvoj umjetničke misli trebao je samo mali podsticaj. Na toj izložbi ovi objekti su izazvali veliku pozornost jer su bili osvježenje u odnosu na već učmali historicizam. a on dolazi kao izraz novog i revolucionarnog secesionističkog pokreta. od strogog akademizma pa do ramantičarskih manifestacija temeljenih na tradiciji. već su projektirani kao tipološke forme da bi bili eksponati samo po sebi. kulturni razvoj na prelom 19. jer je produkt duha mjesta a ne izraz nacionalnog prestiža. Uočljivo je da kriterij za izbor pseudomaurskog izraza nije isključivo nacionalni. stoljeća u Bosni i Hercegovini nije zaostajao. a istovremeno autentičan stilski izraz ovog podneblja. jer je sasvim izvjesno najbolje označavao njihovo bliskoistočno porijeklo. Kafana je riješena kao bondručna konstrukcija u jednom dijelu na kat gdje vitki drveni stupci poput baldahina drže krov. Arhitektura secesije U odnosu na druge pokrajine Monarhije. te iako su autori ovih djela stranci. nije imao svoje stvarne korijene.. Na stambenoj kući se uočava svjesno odstupanje od mjerila stvarnog predloška.Zastupljenost orijentalnog sloga u arhitekturi Bosne i njeno predstavljanje svijetu kroz isticanje te kulturne posebnosti.kafana i stambena kuća. Najveći među njima bio je bosanskohercegovački privredni paviljon na kome se kombiniraju seldžučko-perzijski oblik portala i mauričke potkovičaste forme zajedno sa tranzenama kasno osmanlijske stambene arhitekture. Zato je bio prihvatan od svih konfesija ukoliko je datoj pojavi osiguravao najpreciznija značenja. Historicizam koji se ovdje pojavio praktično u svim razvojnim oblicima. Nova umjetnost se prati sa pažnjom. govori o uvjerenju tadašnjih arhitekata da je to najmoderniji.. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Prve pojave ove umjetnosti javljaju se već 1898. Tako je i predstavljanje arhitekture i umjetnosti Bosne na međunarodnim izložbama uvijek bilo kroz upravo ovaj stilski izraz koji je bio podložan aktuelnim umjetničkim tendencijama. nose odlike slobodno interpretirane islamske graditeljske baštine. godine privredni i umjetnički razvoj Bosne bio je predstavljen skupinom različitih objekata po projektima Franz Blažeka.-e godine u prostorijama Društvenog doma otvorena je izložba japanskog crteža u boji. Lagana montažna konstrukcija i čipkasta struktura dali su lepršavost i vedrinu uvijek potrebnu izložbenim objektima. ta pojava se može smatrati znakom bosanskohercegovačkog kulturnog razvoja. Svoju kulturnu posebnost i autonomnost Bosna je isticala upravo kroz pseudomaurički stilski izraz uz uvjerenje da je to autohtoni izraz lokalnog duha.k. To je bio Strana 19 . daju se prikazi u časopisima (Jakša Čedomil u Nadi iz 1903. mada ne i graditeljski sasvim precizno. predavanja (Alois Studnička drži predavanje o japanskom načinu dekorisanja i o pitoresknom kao osnovama secesije). Ali su zato dva objekta . i 20. Tako je obilježio čak i arhitekturu sakralnih objekata Jevreja u Bosni u austrougarskom periodu. već regionalni. a osim toga ikonoklazam ove arhitekture potpuno je odgovarao njihovim vjerskim shvatanjima.

ali nisu preuzeti. Za evropskog arhitektu ova ornamentika. profinjenim. Njegove stilizacije ornamenta izvedene su u skladu sa novim tendencijama secesionističkog pokreta. Ivana Kobilca radi u Sarajevu od 1897. a pripadaju mu W. a ponajviše djelo Segantinija. Iako je to sklop graditeljskih oblika iz različitih epoha. Za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. a znatno vidljivije u samom enterijeru. Stalna prisutnost ideje o mogućoj historijskoj obnovi očito naglašena i u eklekticizmu bosanskohercegovačke arhitekture posljednje decenije 19. Stilski logičnu.-u godinu jer se tada po prvi put javljaju projekti i ostvarenja sa svim obilježjima novog umjetničkog pokreta i to kao radovi onih arhitekata koji su ovdje živjeli i djelovali. Umjetnost fin de siecle-a odmah prihvataju i lokalni slikari. sasvim razložno poseže za dvostrukim kodom: regionalnim i modernim. paviljon Bosne projektira tada bečki arhitekt Joseph Urban sa primarnim odlikama pseudoislamske arhitekture. Arhitektonski elementi kao stubovi. floralna dekoracija i dinamika motiva u potpunosti izražavaju duh secesionističke umjetnosti. Tako je novi Urbanov ornament. Elemente secesionističke umjetnosti nalazimo u stiliziranoj biomorfnoj ornamentici prizemnih dijelova eksterijera. do 1905. tj. ali i reprezentativno svečanog karaktera izložbenih objekata. Jedan tok pripada srednjovjekovnoj . tj. on se ne odriče porijekla svoje dekoracije. i pristupa Sarajevskom slikarskom klubu kojeg osniva njemački slikar Ewald Arndt-Čeplin. kapiteli. ljubičastog. Njeni bosanski i folklorni motivi rađeni u Sarajevu skloni su egzotici i simbolističkoj predstavi. Romantičarska vizija krajnje generaliziranog pogleda na islamsku umjetnost rezultirala je takvim arhitektonskim hibridom koji bi mogao predstavljati i druge zemlje islamskog svijeta. Lee Arndt i Max Liebenwein. Dominantni su elementi sjeveroafričke islamske graditeljske baštine i motivi špansko-mauričke regionalne škole. projektira paviljon Bosne sa očitom namjerom da se već paviljonom oslikaju karakteristične etape kulturnog razvoja zemlje. profilacije. stoljeća biće razlogom da se razvoj secesionističke arhitekture prati po dva paralelna toka. kojemu je bila bliska njena simbolistička atmosfera. ali i morbidnim tonalitetima ružičastog. Zato i Urban. te ne pretenduju da je zamijene novim. godine arhitekt Carlo Panek 1899. posebno njegovi planinski pejzaži i kompozicije sa figurama ljudi i životinja pri radu. stilizirana. dokumentarnosti predloška. ali ono što je ovdje novo i neobično je potpuna asimetrija kompozicije i slobodna umjetnička interpretacija islamske dekoracije.Strana 19 pouzdan znak razvijenog umjetničkog ukusa jedne sredine sposobne da primi sve pozitivne utjecaje. u cjelini dominiraju oblici islamske umjetnosti što je stvarna potvrda da su tadašnji arhitekti pseudoorijentalni umjetnički izraz smatrali autentičnim i istinskim produktom ovog podneblja. a tematski adekvatnu dopunu enterijeru dale su zidne dekoracije slikara Alfonsa Maria Mucha-e. zapravo stilizacija već stiliziranog biomorgnog oblika. biomorfna. lukovi. samo su izvedeni iz islamske umjetnosti. Sloboda izraza i mogućnost adekvatne primjene različitih materijala činila je mogućim isticanje privremenog. jednog od tada glavnih predstavnika pariške varijante Stila 1900. bila je antihistorijska već i po svojih ishodištima. samo preko posrednika. Prigodom Jubilarne izložbe u Beču 1898. Baltazar Baumgartl svoj interes usmjerava na pejzaž i rješava ga u stilskom rasponu između planerizma i secesije. već da je dovedu na jedan viši stupanj apstrakcije i slobode historijsko-dokumentarnog značenja. I svi drugi bosanskohercegovački slikari prošli su kroz faze više ili manje obilježene simbolizmom i secesionističkim stilizacijama. žutog i zelenog. plavog. Gabrijel Jurkić je najznačajniji predstavnik Secesije u slikarstvu Bosne i Hercegovine. Bocklinove alegorije. a snažan crtež koji naglašava liniju i površinu umnogome je secesionistički. a stvarnim početkom ipak treba smatrati 1900. To je bila prva naznaka secesionističke umjetnosti u arhitekturi Bosne i Hercegovine. on je učinio ono što su činili i drugi umjetnici secesije. Panek ovim objektom simbolizira određenu zemlju i sasvim određenu tradiciju i za razliku od drugih velikih arhitekata koji su i prije njega dekorativnost i stilsku notu gradili na opće shvaćenoj islamskoj umjetnosti. plošna. Zmijolike linije.

fine i bogate izvedbe. povodom izgradnje zgrade Prve hrvatske štedionice. Zato arhitekti sasvim precizno ponavljaju prepoznatiljive secesionističke motive stvarajući novi plašt klasično koncipiranim volumenima. ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj temi i različitosti situacija u kojima se ista formulira. U funkcionalnoj organizaciji primjećuje se odvajanje pomoćnih prostorija od reprezentativnih i stambenih. ali je znatno utjecala na razvoj već postojećih. od koje je možemo pratiti i kao arhitektonskuu pojavu. on uspostavlja jasan odnos prema urbanoj matrici te stvara sasvim moderan objekt. Svijest o logičkom jedinstvu unutarnje strukture i eksterijerne pojave postaje opće prihvaćeno stanovište. Najvrijednija i najveća centralna dvorana na katu jasno je naznačena centralnim doksatom. trebalo je stvoriti osnovu koja će biti u stanju da ga reproducira. stilski jedinstvena. Umjesto nekadašnje koridorske. Mada se ovaj polaritert razvoja naslućuje u samom početku. Tako zgrada dobija dva pročelja: ono reprezentativno prema ulici i drugo intimno prema dvorištu. pokazuju jak utjecaj bečke rane secesije. Na standardno riješenu dispoziciju zgrada sa podružno nosivim zidovima. Posebno je značajno to da se dispozicija logično projicira u rješenju pročelja. To je bila stambena zgrada u Sarajevu. Povremeno boraveći u Zagrebu od 1898. arhitektura bosanskohercegovačke secesije prve decenije ovog stoljeća u potpunosti pripada srednjovjekovnoj kulturnoj baštini. ugrađena jednokatnica sa osnovom koja se razvija oko centralnog kvadratičnog hola sa monumentalno postavljenim stepeništem. Duh secesionističke umjetnosti najbogatije se izrazio na stambenoj arhitekturi. koji je već bio dosegao perfekciju u domenu historicizma. a oblikovno različita. već element jedinstvene komponirane arhitektonske cjeline. . Raspored dekorativno-plastičnih elemenata. I na sljedećim objektima uočavaju se bitne promjene karaktera dispozicije. boraveći u Zagrebu uradio je dva poznata nam projekta za poslovno-stambene zgrade u Sarajevu koje u rješenju pročelja nose secesinističke odlike. prije svega zato što je ova najzastupljenija. ovdje se uočava krajnja logika interpretacije i dvorišnih pročelja na koja su orjentirane ekonomske zone stambenih jedinica. godine. Prvi objekt u sasvim čistim dekorativno-stilskim oblicima secesije javlja se 1901. Pojava secesije nije dovela do razvoja nekih novih arhitektonskih formi. pri čemu raspored prostorija nije posljedica prethodno usvojenog gabarita i ritma otvora. Time je plastičnost pročelja postala organski dio cjeline. akademski građenog volumena i mirnog pročelja u pojednostavljenom empire stilu. Obala 2. najčešće u vidu lodža u drvenoj konstrukcijij.Strana 19 graditeljskoj baštini. Njegova informiranost o novim umjetničkim gibanjima izvjesno mu je omogućila kvalitativan pomak. a ovisno od vanjskih utjecaja prolazi različite razvojne faze. Drugi tok. da bi se stvorio poseban regionalni izraz. kojemu je duh mjesta i graditeljska baština bio osnov za formulaciju vlastitog izraza i koji slobodu svog razvoja nalazi u filosofiji secesinističkog pokreta vodit će ka formulaciji bosanskog sloga i rane Moderne. brzo reagira na nove pojave. kada pod eksterijernom predstavom uglavnom podrazumjevamo određeno reprezentativno pročelje. pred Prvi svjetski rat postaje sve više izrazom neobiedermeierskih tendencija. prostorne organizacije. Josip Vancaš. Za razliku od arhitekture akademizma. sada se teži centralno razbijenim dispozicijama sa obaveznim predsobljem. a na kraju. zatim odgovarajuće logike u rješenju pročelja. kao i njihovo rješenje. aplicirano je secesionistički riješeno pročelje. dekorativnom materijalu. Još početkom 1900. Po svim elementima. Gotovo na svim početnim projektima ogleda se uvjerenje da se stilsko obilježje može postići isključivo kroz dekorativnost novog ornamenta. To je bilo sasvim logično. tehničkim inovacijama i visokom zanatskom nivou njenih graditelja sa sigurnošću se može tvrditi da 1901. godina označava punu pojavu secesionističke arhitekture u Bosni i Hercegovini. Krajem prošlog stoljeća u Bosni je bilo više arhitekata i graditelja kojima su bila dobro poznata umjetnička događanja u bečkoj sredini. Najistaknutiji među njima. Posebno su pažljivo tretirana dvorišna pročelja okrenuta jugu.

Na sakralnim objektima ponajmanje se osjeća duh secesionističke umjetnosti. tj. vitraili. ali ima dosta i onih romantiziranih vizija alpsko-tirolske arhitekture jesu topografske karakteristike Bosne bile podsticajne. Stambena palača je forma koja se osobito razvija u prvoj deceniji ovog stoljeća. Predložak za spomenik bilo je Valdecovo ranije djelo Sapeti Genij iz 1898. što se neminovno odražavalo i u strukturi arhitektonske cjeline. razvijena su tri osnovna. djelo kipara Rudolfa Valdeca.. ali u svemu tome nedostaje ona heraldika koju je ustanovio još simbolizam. tj. za arhitekturu secesije je karakteristična izrazitija koncentracija prostora ekonomskog dijela stana i to veoma često oko posebnog hodnika . gablova. javlja se i soba s alkovenom.kupola. Pojam vile. najamna stambena zgrada doživjela je transformacije više u formalnom. U smislu funkcionalne organizacije prostora. Ovo dvorišno. Od forme bloka sa unutarnjim ekonomskim dvorištem kod kojeg je nosilac arhitektonskog izraza vanjski ulični plašt. ljiljana ili zambaka kojeg je do perfektne stilizacije doveo slikar Carlos Schwabe. kao zvonik. a dispozicija se prilagođava situaciji stvarajući asimetrične i slobodne kompozicije. Zenemarljivo je mali broj projekata sakralnih objekata u stilu secesije. Na nadgrobnim spomenicima utjecaj secesionističke forme osobito se ogleda u oblikovnju zaglavnog (uzglavnog) kamena u vidu eliptično završene stele pri čemu se krajevi elipse spiralno užljebljuju sugerirajući volute. tavanskih prozora. ukrašene obiljem floralnih motiva. Reprezentativni izgled se napušta u korist udobnosti. sada nastaju ugrađene. bogato rezbarenih streha i ustakljenih terasa u arhitekturi secesije nije izraz samo romantičarske reprezentativnosti. a u odnosu na akademski koncipirane objekte. a tek su poneki primjeri dijelova takvih objekata realizirani u ovom stilu. no u strukturalnom smislu. Pojavom secesije. rješenja podređenih nekom od klasičnih historijskih redova. već podjednako i funcionalnog razvoja dispozicije koju ovi elementi eksterijerno obilježavaju. Njih karakterizira jednakovrijedan arhitektonski tretman svih pročelja. zatim se javljaju ograde u kovanom željezu. ali je to više posljedica težnje da se bolje iskoristi parcela po dubini. Premalo je primjera koji se zaista mogu racionalno tumačiti. već sam po sebi nosi romantizam u ideji stanovanja. umjesto čvrstog korpusa sa stilskim dodacima javlja se slobodno razvijena dispozicija koja se u eksterijeru očitava i pojavnim oblikom i primijenjenim materijalom.Strana 19 Još prije pojave secesionističke arhitekture kao preuzeti oblici evropske arhitekture. a ponekad. floralni dekor oko portala. Stambena vila javlja se odmah po okupaciji i u početku ima sve osobine arhitekture historicizma. Tek sa pojavom secesije arhitektura vila postaje jedinstvo suštinskog i pojavnog. a u skladu sa ustanovljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semiotičkih značenja. Sreću se karakteristični oblici cvijeta djevičanskog krina. Istina. godine kojim se u naše kiparstvo unosi simbol. a svakako je najvrijedniji spomenik nadgrobne arhitekture u duhu secesionističke umjetnosti onaj posvećen Silviju Strahimiru Kranjčeviću. ustakljenu terasu ili se pak kontrastriranjem lodžom tvori harmonična kompozicija. Dekorativna plastika u kojoj dominira stilizirani biomorfni oblik razvijajući se u gornjim zonama fasadne ravni potencira lakoću volumena i olakšava sjedinjenje građene forme sa prirodnim okolišem. zatim . Obilje tornjića. po dubini razvijene palače. potpuno arhitektonski artikulirano. Javljaju se i složenije kompozicije porodičnih grobnica gdje se obično pri uglovima kamenih ploha urezuju stilizirane cvijetne forme.. naglašenim pasažem otvara se prema glavnom uličnom frontu. Dispozicije posebno luksuznih stanova u pravilu se rješavaju sa sobama međusobno povezanim u anfiladi i orjentiranim prema ulici. Uloga biomorfnog dekorativno-plastičnog oblika u arhitekturi bosanskohercegovačke secesije bila je velika.degažmana spojenog sa širim i prostranijim prizemljem. istina rijetko. Oni su uglavnom realizirani u duhu historicizma. dispozicije postaju složenije. Već kod prvih rješenja uočava se obilna primjena floralnih motiva. a u većini slučajeva ekscentrično stojeći rizalit uz drvenu verandu. Kompozicija cjeline u pravilu određuje naglašeni rizalit sa tavanskom etažom i bogatim gablom. rjeđe centralno postavljenim.

Floralni motiv u najljepšim stilizacijama javlja se na portalima. 1911. Tek tada faktura materijala postaje bitno sredstvo postizavanja određene tektonike što bitno doprinosi isticanju draži kultiviranog materijala u harmoničnom geometrijskom rasporedu.-1905. zanimljivo je da je među 191 upisanog učenika na Wagnerschule bio samo jedan Bosanac. skulptura je nedjeljiv dio arhitektonske mase. golog dječaka. . orhideja čestih na vazama Emile Gallea. godine kada pročelje umjesto ravni postaje dijelom strukturalne cjeline. Studije Ernesta Lichtblaua rađene u Bosni u vidu skicoznih zapisa koje su potom pretvorene u stvarne arhitektonske projekte. horizontalno tekućih traka . Npr.polja. u zonama nadprozornika. festoni. Ali posredni utjecaji njegovog rada su značajniji. ponajviše u vidu glave žene sa obiljem vitica i traka koje se spuštaju niz međuprozorske stupce. Tako se postizao bogat likovni dojam cjeline koristeći praktično samo jedan materijal. kao i oblici klasičnih stilskih redova koji izvučeni iz svog kontesta postaju i sami antihistorični. ponajviše u funkciji Atlanta koji izrasta iz zidne mase da pridrži doksat. . bile su zapravo analitička priprema neophodna za razvoj novih metoda oblikovanja. ponekad glava Meduze ili Flore. studijama arhitekture Bosne i projektima koji njenu baštinu kreativno interpretiraju. Oko 1910. U zidnoj ravni motiv cvijeta javlja se u vidu traka. Rokoko vjenčići i girlande koje su u bečkoj sredini bile izraz duha mjesta. Odnos prema skulpturi je tipično barokni. Početkom stoljeća i nije se ostvarila neka direktna veza sa Wagnerovom školom. projektima nastalim 1904. Arhitektura secesije. te se tekstura materijala mijenjala različitim načinom njegove finalne obrade. i to ona djela koja u smislu stilskog izraza možemo smatrati čistim. uglavnom se oslanja na bečke uzore. horizontalni tekući dekorativni motiv koji potiče od Wagnera primjenjivan je često i u različitim rješenjima. ali je po svom nasljeđu ovo područje postalo zanimljivo tek proširenjem onog vagnerijanskog geniusa loci. Još od prvih godina uočavaju se geometrijske tendencije u modelaciji dekora. godine. stepenu stilizacije. i to samo jednu godinu. postaje dekorativni motiv u arhitekturi secesije nakon što ih Michael Povolny izlaže komponiran u cvijetnoj formi na umjetničkoj izložbi u Beču 1908. Kurt Braun. a često se javlja i u zoni atike. koja se često javlja na platnima Alfonsa Mucha i nakitu Rene Laliquea./12. ali ponajviše ima blještavog suncokreta i lista kestena.. postaju izrazitije geometrijske tendencije. a i suviše kasno da bi svojim djelom mogao dati neki doprinos razvoju ove arhitekture kod nas. a najčešće su kvadratni oblici bili zamjena za keramiku koja je ovdje malo korištena. ljubičica koje su za simboliste cvijet Lezbosa.perunike. pa i primjeni nekih elemenata atipičnih stilu. jedne od važnih tema ove škole koja se razvila u ideju o oplemenjivanju samonikle arhitekture. ali ne i bečkoj sredini. ponekad je dominantan motiv pročelja. pretežno muško. Mada je secesionistička arhitektura Bosne uz neznatne izuzetke produkt utjecaja bečke kulturne sredine. Maskeron. Često se javljaju motivi preuzeti ili modificirani iz ranijih arhitektura kao što su stilizirane girlande. a ponajviše u zoni parapeta. To se prvenstveno vidi po izboru motiva. naročito u polju parapeta.Strana 19 omiljenog svijeta Stila 1900. Tema anđela. obilato i nekritički prenose u Bosnu. principu organizacije fasadne ravni. bar u domenu dekorativnosti. Draž kultiviranog materijla tako uočljiv u djelima bečkih arhitekata nalazi odraza i ovdje. osobito na dijelovima od kovanog željeza koje je bilo podatno za oblikovanje. a cjelovito ljudsko tijelo. a posebno u zone gabla dekorirane obaveznim pletenicama ili poljima parapeta i nadprozornika ispunjenim rocaille oblicima. Čini se da tek nastajuća buržoazija još uvjek nije imala vremena da pati od "estetskih migrena" tumačeći suptilne poruke nekakve heraldike duševnih stanja. barokne kartuše. te se izgraviranim poljima daje tonska i strukturalna vrijednost. ponajviše interpretirana. rocaille dekoracija. Završetak tako čestih lizena secesionističke arhitekture činili su maskeroni. što je kratko. Ovdje se lik puta komponira sa cvijetnim motivom u vidu trake koja podvlači strešni vijenac. Čini se da je Wagnerova arhitektura iz vremena 1898. a najčešće teme su atlanti koji podupiru doksat ili pak piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine.

To nije neuobičajeno i za druga rubna područja rasprostiranja Stila 1900 što je davalo posebna usmjerenja kasnijem razvoju savremene misli. rezultiralo je brojnim specefičnostima u domenu stila. a sudeći po tome što su gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti austrougarskog perioda pokazali da vladaju elelmentarnim znanjima islamske umjetnosti. inače stilski definirana osmasnko-turska umjetnost izvan standardnih umjetničkih kategorija. odraz je procesa kojeg Wagnerova škola započinje gradeći jednu arhitektonsku epohu. izlagane su narodne rukotvorine. dalo je široku osnovu za dalju nadgradnju novog izraza koji bi značio sintezu svih dotadašnjih pozitivnih iskustava. za što je osnovni uvjet bio njeno poznavanje. teško bismo mogli razumjeti te složene tokove razvoja secesije. ili pak u folklornim temema pučke primijenjene umjetnosti. godine rukotvorine Bosne izlažu se u paviljonu oblika bosanskog čardaka. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. Nastojanje da orijentalni slog bude nosilac regionalnog izraza očituje se i u stilskim odlikama izložbenih paviljona od onih općenito orijentalnih pa do stilski preciznijih koji tačnije označavaju regionalne posebnosti islamske arhitketure. a na izložbi bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta u Beču 1896. kao i prihvatanje filosofije secesionističke arhitekture i umjetnosti uopće. Gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti imali su poneku realizaciju koja je svoj stilski izraz bazirala na nasljeđu. već narednih godina graditi ideja o bosanskom slogu. Na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896.u vidu strogo pojednostavljenih dekorativnih formi i kompozicija od apstraktnih elemenata čiste vizualnosti. Ili oblici apstraktnog izražavanja koji su na Wagnerovoj školi razvijani čak prije nego u slikarstvu. Razvoj bosanskog sloga Od početka svog razvoja secesionistička arhitektura Bosne polarizira se na dva osnovna toka: arhitekturu koja po svemu prati srednjoevropske uzore i onu koja odmah uspostavlja dijalog sa formalno-stilskim elementima tradicionalnog graditeljstva. I konačno. Za njega je. zatim razvijanje smisla za istraživanje nasljeđa. Inače antihistoriji orjentirana arhitektonska misao ovog stila. Njihovo školovanje na tradicijama akademizma. osnove svog stilskog izraza u tim područjima traži u nekom ranijem. Kreativan odnos prema baštini pretpostavljao je njeno dobro poznavanje. gotovo istodobno sa sličnim strujanjima u drugim evropskim zemljama. a što je uvjetovalo i danas uočljive sposobnosti. a što je osobito važno. kroz naglašavanje kulturnog. težilo ka ostvarenju nacionalnog identiteta. svijest o osobenim ishodištima koju razvija bosanskohercegovačka arhitektonska misao austrougarskog perioda. Studij umjetničke baštine potstican je i zvaničnom kulturnom politikom kojom se. evropskoj kulturi pripadajućem umjetničkom periodu. kao i paviljon državne željeznice vješta su kompilacija različitih Strana 19 .godine. Bez idejnog oslonca u bečkoj kulturnoj sredini koji je u početnoj fazi secesionističke arhitekture Bosne bio više formalni. ekscentrična. a tek koncem prve decenije prerasta u stvaralački. pa time i antihistorijska. te podatna da se njome obogati vlastiti izraz bez bojazni da se uđe u neki novi eklektički odnos. godine bosanskohercegovački privredni paviljon. punih simbolizma. Istovremeno se kod nekih arhitekata u Bosni uočava paralelnost sa mnogim razvojnim karakteristikama Wagnerove škole. Kromatska istraživanja ove škole prate mnogi ovdašnji arhitekti. bosanskog sloga i konačno Moderne. a isto tako često prebogatu naturalističku dekoraciju reduciraju na površinski ornament pretežno geometriziran i sa jakim bojama. Posebnost umjetničko-stilske veze sa tradicionalnim graditeljstvom na tlu Bosne i Hercegovine je u tome što klasično evropski obrazovan arhitekt svoje poimanje umjetničkog izraza i ne dovodi u vezu sa stilskom pojavom koja je produkt drugačije civilizacije. on ipak daje teoretsku podlogu na koju će se. u secesionističkoj arhitekturi Bosne javljaju se oko 1910. paviljon šumarstva. vidi se da su saznanja o tome bila rezultat stalnog izučavanja. Zato se u prvim predstavljanjima Bosne i Hercegovine Evropi naglašava njena folklorna komponenta.

Kao saborski poslanik Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. neminovno se morao odraziti i na arhitekturu secesije stvarajući lokalne oblike što je sasvim u suprotnosti sa njenim antihistorijskim duhom. zahtijeva se da Zemaljska vlada podnese Saboru zakonsku osnovu "kojom bi novogradnje izvedene u bosanskom slogu. 1908. Radi usporedbe. niti su ovi urađeni snimci publicirani. a da sve spomenike dade crtački i fotografski snimiti. Snimanje nije dovršeno. kao i postojanje svijesti o njenoj vrijednosti. pokazala se kao zanimljiv spoj na objektu Bosanskohercegovačkog paviljona na Jubilarnoj izložbi u Beču. a nekoliko godina nakon toga počinje snimanje arhitektonskih objekata. čuvanje i održavanje građevinskih spomenika. pri čemu su tačno uočene njene lokalne karakteristike. Ovdje se po prvi put uočava važnost za amibjent kao cjelinu i tzv. Izvjesna kompatibilnost biomorfne. gdje arh. a od okupacije 1878. 31. u Antologia Nuova od Gustava Giovannonija. prožete elementima lokalnog folklora. Osnutak muzeološkog društva još 1885. O tome svjedoči i Građevinski rad iz 1893. Nova dekorativna simbioza izrazitija je na paviljonu Bosne i Hercegovine u Parizu 1900. što je prije svega rezultat primjene i paralelnog proučavanja islamske umjetnosti. 353-356) Sabor je jednoglasno prihvatio Rezoluciju koju Zemaljska vlada pozdravlja te izjavljuje da je naredila izradu pravilnika za organizaciju jedne centralne komisije koja će sastaviti katastar i opise svih spomenika koji će se staviti pod državnu zaštitu. Interes za nasljeđe u Bosni i Hercegoivni ima dugu tradiciju. ali su neki originali sačuvani i do danas. tačnije u napisu o starim centrima. na kome se raspravlja o pitanju zaštite domovinske umjetnosti i narodnog graditeljstva (Heimatschutz und Volkstumliche Bauweise) i ističe potrebu osnivanja centralnih komisija za otkrivanje. Samo kafana i stambena kuća pokazuju regionalne odluke osmanskoturskog graditeljstva. vlasti su se sasvim legitimno mogle odlučiti na novu izgradnu u duhu tog vremena. biološke zaštite uvodi pojam historijskog ambijenta. godine rezoluciju u tom smislu u kojoj se Vlada poziva da izradi popis građevnih spomenika. minerne arhitekture. uživale osobite pogodnosti i olakoćenja od poreza" (Tehnički list br. Takav metod javlja se tek u prirodu tzv. objavljenom 1913. ali su dinamizirani i zmijsko izvedeni sasvim u skladu sa načinom modelacije Stila 1900. da ih stavi pod državnu zaštitu. Osim toga. potvrda je zavidnog nivoa razvoja svijesti o važnosti izučavanja i zaštite kulturnog nasljeđa. samo upućuju na svoje porijeklo u islamskoj umjetnosti. Godinu dana kasnije. osmansko-turske škole. u čijem enterijeru kapiteli.vječno u prolaznom.. godine. Bosansko narodno graditeljstvo. a zatim i regionalne. pod nazivom Građevinski pravilnik za zemaljski glavni grad Sarajevo u kome se pored općih odredbi navode i specifični uvjeti za pojedine ambijentalne cjeline. Sve to ukazuje na razvijenu svijest o postojanju posebnosti umjetničkog izraza u Bosni.Strana 19 regionalnih škola islamske arhitekture. to je i političko i praktično pitanje. Arhitekt Josip Vancaš prisustvuje VIII Internacionalnom kongresu arhitekata u Beču. Josef Urban stilizacijama u duhu secesionističke umjetnosti postiže efekt arabeske. aktivne zaštite. što je i učinjeno. dec. traba znati da se tek u razdoblju tzv. 1928. Uvjet njegovom razvoju bilo je poznavanje i stalno izučavanje prve islamske umjetnosti uopće. Vlada je ustanovila budžet od 5. a razlog za takvo opredjeljenje pola stoljeća ranije izvjesno je proizlazio iz tačnog shvatanja da je odlika islamske arhitekture . stilizirane i plošne islamske dekoracije i secesionističkog shvatanja nove uloge ornamenta. Da taj odnos prema historijskim ambijentalnim cjelinama nije bio samo vizionarsko maštanje vidi se i po jednom ranijem primjeru. godine kada je izgorjelo gotovo sve osim monumentalnih objekata od tvrđe građe. pa se u smislu njene zaštite određuju uvjeti građenja okolnih zona. 1898. str. Kontinuiran razvoj saznanja o graditeljskoj baštini.000 kruna. Carlo Paneka. Politika razvoja nacionalnih kultura u svim pokrajinama Monarhije. Ali. arh. donijeta je odluka da se izvrši rekonstrukcija te ambijentalne zone u cjelini. lukovi profilacija i druge. Uočava se da u Bosni postoji uistinu poseban način . u Bosni je bila idealna podloga za praktično ostvarenje pseudomauričkog ili orijentalnog arhitektonskog stilskog izraza. 24. godine. Nakon velikog požara u Čaršiji 1879. godine.

arhitektura eklektički osmišljenog pseudomauričkog izraza uz primjenu i proučavanje islamske umjetnosti i arhitekture. sofama i drugim elementima inače sasvim moderno oblikovanim. a temelji moderne analize umjetničkog nasljeđa postavljaju se već 1903. što se nastavlja i dalje razvija sve do danas. odnosno dinarski tip krova ove tipično nomadski koncipirane građevine. bila je pripremna faza za jedan od tokova arhitekture Bosne i Hercegovine. bosanski slog. a njihova egzaktna obrada i valorizacija obuhvata podjednako sve epohe. to su bile male arhitektonske studije karakterističnih oblika. Time su znatno preošireni kriteriji vrednovanja. a da bi moderna arhitektura to postigla. a arhitektura sve jače svoj izraz gradi na uočenim vrijednostima nasljeđa uz istovremen razvoj svijesti o značaju historijskog konteksta sredine u kojoj se gradi. Lichblau formu kreira već na osnovu površne percepcije lišene nebitnih arhitektonskih detalja. trijemovima. Na ovaj način. bogato razvijenih volumena i laganih bendručnih slobodno razvijenih katova. Zato već prvih godina ovog stoljeća nastaju projekti savršeno prilagođeni regionalnoj arhitekturi. Početkom stoljeća. zidovima. otvorima. stoljeća odbacuje romantičarski odnos spram prošlosti.formu krova. Pozitivistički način mišljenja s kraja 19. godine. vremena ili stila islamske umjetnosti. arhitekture izvedene iz pozitivnih iskustava tradicije. To mu je bio osnov da ustvrdi da se niti jedan tada moderni oblik vile idealno ne uklapa u ambijent. tj. istog autora. već tipično lokalne. što dokazuje da u tom pogledu Bosna nije izuzetak. U arhitektonskim časopisima tog doba moguće je pratiti kontinuitet primjene tradicionalnih elemenata nekada folklornih. . Istovremeno. potrebno je da vodi računa i o arhitekturama određenih sredina. a usmjerava se znanstvenim metodama istraživanja. Javlja se potpuno nov pristup kulturnim dobrima. Stalno prisutna ideja geniusa loci rezultirala je i različitim smjerovima Wagnerove škole te znatan broj njegovih studenata teži da kroz funkcionalnu organizaciju kritički dosegne vrijednost regionalne arhitekture. To se uglavnom odnosi na one teme koje nemaju ishodišta u prošlosti ili pak na one koje nisu univerzalne. godine posjetio Bosnu i napravio veći broj skica koje su i publicirane. naučni pristup baštini se institucionizira i postaje organizirana djelatnost. Misaoni okvir ovoj pojavi daje nov odnos prema umjetničkoj baštini i njenom vrednovanju. U razvoju secesionističke arhitekture uopće. Suptilna interpretacija nasljeđa javlja se kod Ernst-a Lichtblaua koji je vjerovatno 1904. te su kao takve bile dobra podloga za projekte. Ishodišta tog interesa su Hoffmannovi crteži samoniklih kuća na Capriju čak iz 1896. I na drugim projektima. izvrsno je uočio da stambenu zgradu ustvari čini njen ansambl i upravo njenim plasmanom na teren. preuzeo iz arhitekture grada Jajca. dok suprotan smjer predstavlja neobiedermeierska struja potpomognuta snažnim usponom njemačke arhitekture. Nagli društvenoekonomski napredak postavlja sve teže zadatke arhitekturi čije bogatstvo formalnog riječnika nije bilo takvo da bi mogla dati adekvatna rješenja novim arhitektonskim temama koje je trebalo umjetnički i semantički precizno definirati. Analizom kuće za Bosnu uočava se da je osnovni motiv . Importirana srednjoevropska arhitektura koja sa tradicioanlnim graditeljstvom uspostavlja kreativan dijalog. izvanredno ukomponiranih u pejsaž. ali u svakom slučaju sa prepoznatljivim regionalnim odlikama.Strana 19 građenja. uspješno sugerira najznačajniju karakteristiku stambene cjeline. godine u djelu Der Moderne Denkmalkultus. Teoretsku osnovu vrednovanja svih stilskih epoha dao je Alois Riegl studijom Die spatronische Kunstrindustrie. tzv. ali i dalje moderni. pri čemu elementarnu formu kao jasno prepoznatljivu dominantu uklapa u moderne elemente koji postaju okvir tradicionalnim. javlja se mnogo prije pojave secesionističke umjetnosti. Lišene sporednih likovnih efekata. a pred nauku postavljen problem kritičke valorizacije doprinosa svakog naroda i svakog perioda njegova umjetničkog razvoja. bez preuzimanja prepoznatljivih arhitektonskih detalja on koncipira po svemu moderne građevine. vrijedan daljnjeg razvoja za razliku od djelimično eklektičkog metoda pseudomauričkog sloga. jasno pokazujući da su mu dobro poznate obluke centralno razvjene dispozicije bosanske stambene kuće. interes za nasljeđe je stalna pojava. slobonog izbora dekorativne teme iz bilo kojeg kraja. različitog intenziteta.

koncipiranoj po uzoru na klasične osmanske medrese koje su. koje su uz monumentalne građevine. Ona je konceptualno kiraethana . Lišena svega što nije tipično za ovu regionalnu školu. a u arhitekturi secesije. Dio objekta koji je služio kao turska kupelj riješen je pokrivanjem kupolama i svodom. Znalačka interpretacija suštinskih prostorno strukturalnih karakteristika regionalne škole islamske arhitekture .turske arhitekture. Njegovu sklonost da arhitekturom izrazi duh mjesta nalazimo i na primjerima drugih sredina. arh. a to su ona djela na kojima je. ova gradnja potvrđuje da su arhitekti već potpuno ovladali stilom koga interpretiraju. što je evidentno na Vancaševom projektu za kiraethanu u Sarajevu. prepoznaje se gotovao na svim interpretiranim oblicima posebno onim koji pripadaju monumentalnoj arhitekturi. Utjecaj islamske umjetnosti na cjelovitu strukturu arhitektonskog djela započinje rano. To je uočljivo na Šerijatskoj sudačkoj školi iz 1887. autor stvara centralno rješenje sa visokom prostorijom i naglašenom ulaznom osovinom. bez obzira na veličinu i bogatstvo građevine u pravilu bile organizirane oko unutarnjeg dvorišta. Njegova najranija rješenja u potpunosti su eklektičke tvorevine. uočava se naglašen osjećaj za kontekst vremena i prostora u kome nastaje ova gradnja.. krajnje generaliziranim gledanjem na islamsku umjetnost i arhitekturu uopće. a i dekoracija je preuzeta iz maurske arhitekture. Ludwig Hubera iz 1895. Tako relativno brzo dolazi do stvaranja tzv. godine i brojni drugi. a proporcija prostora i odabrana plastika ukazuje na prethodni studij klasičnog stila osmanske regionalne škole.jenoprostornu građevinu sa trijemom.Strana 19 Eklekticizam je ovdje mogao biti dostatan samo prvih godina okupacije. arhitekti brzo uočavaju njene regionalne karakteristike i interpretiraju ih u smislu adekvatnh prostornih rješenja. godine. obično džamije. Sam koncept građevine ukazuje na to da je Vancašu bio poznat standardni oblik takve funkcije u osmansko turskoj arhitekturi. Veće površinom analizom pročelja doma Napredak iz 1913. njegov natječajni rad za novu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu iz 1909. Takav odnos prema graditeljskoj baštini završava se na jednom krajnje uopćenom pogledu na islamsku umjetnost. doslovno se oslanja na najrašireniji i u ovim krajevima stilski najrazvijeniji tip .sukladno geslu secesije: obnavljati. Premda centralna sala nije bila pokrivena kupolom. premda zgrada u eksterijeru obiluje plitkom arabeskom tipičnom za sjeveroafričku islamsku arhitekturu.osmansko turske. isti autor pokazuje da je znalac odlika osmansko . 1910. nalazimo često čak i kod onih djela koja nemaju niti jedan detalj preuzet iz zatečene arhitekture. već 1880. I na projektu Gazi Isabegove banje iz 1890. stoljeća. arh. godine. godine po projektu Karla Parika nosi najljpše odlike klasičnog perioda ove arhitekture. Karla Parika. uvijek i samo na razini čiste dekorativnosti. Dogradnja Carevoj džamiji u Sarajevu Palače Ulema Medžlisa. Elemente tradicije. npr. onu tipičnu vertikalnu raščlanjenost lokalne kuće na masivno prizmelje i lagani kat. Projekt nove džamije u Hrasnici. U Sarajevu. projektant Medrese u Travniku 1895. Ovu tipološku osobenost uvažava i Ćiril Iveković.. nameće se potreba za formuliranjem semantički jasnijeg umjetničkog izraza. pseudomauričkog sloga koji je označavao sve ono što ima isključivo lokalni karakter. Suprotno početnim. Izvjesno je da se autor prethodno upoznao sa osnovnim karakteristikama lokalne tradiconalne arhitekture koju apostrofira primarnim elementima artikulacije pročelja. a na mjestu starog hamama iz 15. bile centralno riješeni potkupolni objekti. samo plašt nosilac značenja njene funkcije. godine u Sarajevu. Dionisa Sunka. Sunko na zgradi Napretkova doma sugerira kamenom . a ne ponavljati. Očito se oslanjajući na koncept tada još uvijek postojećih osmansko-turskih čitaonica u gradu. arh.. ali već sa naporima da se konstituira jedna autonomna pokrajina Monrhije i uspostava njene vlastite državne i kulturne institucije. neovisno o strukturi građevine. godine nosi prepoznatljive lokalne gornogradske motive ili njegovo Biskupsko sjemenište u Đakovu podignuto na mjestu staroga u tada sasvim savremenim oblicima kasne secesije ima izrazito naglašen mansardni krov samo zato da bi ostvario prisniji stilski odnos sa postojećim biskupskim dvorom.

izrezane u zidnoj masi i obavezno natkrivene strehom. Njegovo nastajanje direktno se oslanja na secesionističku metodu građenja stilskog izraza. poput kubeta monumentalnih osmansko-turskih građevina. godine jer se do tada najčešće upotrebljavao izraz pseudomaurički slog za sve one objekte koji se ostvaruju na osnovu jedne generalizirane slike islamske dekorativne umjetnosti. ono se doživljava kao masivno. Posebno na projektima porodičnih stambenih zgrada on pronalazi rješenja koja i osnovom i konačnim izgledom nose prepoznatljive crte domaće stambene arhitekture. da bi taj razvoj konačno bio krunisan takvim rješenjima koja pokazuju puno jedinstvo forme i strukture. kada se takva arhitektura sve više približava interpretaciji karakteristika regionalne osmansko-turske škole - . a preko brojnih varijacija i prelaznih rješenja. U ravni katova dominiraju dva simetrično postavljen doksata. analizirajući kompoziciju ne možemo se oteti dojmu da utor nastoji. Praktično. postižu se rješenja koja u sebi nose prepoznatljive odlike duha mjesta. što nije uvijek imalo logičku povezanost sa strukturom cjeline. koje bi se. uspostaviti dijalog sa duhom mjesta. Sam pojam bosanski slog najvjerovatnije se javlja tek oko 1910. a kasnije. ali se njegova interpretacija zaista oslanja na uzore zatečenog graditeljstva. Analizom i drugih značajnih objekata možemo ustanoviti da mnogi arhitekti svoj secesionistički izraz sve jače kodiraju u tradiciji. Ali značajniji utjecaj na arhitekturu secesije pretstavlja transponiranje karakterističnih arhitektonskih elemenata. ali i time što su izlazi na dvije trećine svoje visine presječeni strehama (ove danas ne postoje). Kompoziciju smiruje snažno isturena streha. On i dalje ima istu ulogu: uvijek obilježava najvažniju stambenu prostoriju. a i formalni vokabular ovog pokreta kod njega u pravilu izostaje. I dalje se gradi karakterističan asimetričan volumen kao posljedica sasvim određene lokacije kao i vertikalna raščlanjenost pročelja u kojemu se nastoji postići onaj kontrast punog masivnog prizemlja i lagane strukture kata. Sve dubljim prožimanjem sa suštinskim odlikama tradicionalne arhitekture koje postepeno postaju dominante i nosioci izraza arhitektonske cjeline. a zatim i principa komponiranja arhitektonske cjeline. Krovna kupola na osmerougaonom tamburu sa kružnim otvorima pokrivena je limom sa naglašenim spojerima. a sve povezuje snažan potez strehe. ovisno o stupnju interpretacije stvaraju čak i neobična rješenja. Iako se radi o sasvim secesionističkom djelu. Arhitekt Josip Pospšil neopterećen akademskim obrazovanjem. a otvorima koji su razdvojeni samo uskim stubičima doživljava se kao kontinuirana prozorska traka. koncentracijom otvora. ali i uspijeva. bez posebnih ograda. Doksat je veoma čest motiv kojeg nalazimo u raznim arhitekturama. pri čemu se. on svoj izraz gradi na površnom osloncu na secesiju. bosanski slog se sasvim postupno artikulira započinjući svoj razvoj prvenstveno insistirajući na slikovitosti cjeline. negira disciplinu elevacije secesionističkog pročelja. mogle prihvatiti kao rješenja u bosanskom slogu. fakturom materijala i proporcijama. bosanskog sloga. a prvenstveno je znak svog vremena i izraz visoke svijesti o značaju i vrijednosti kulturnog konteksta u kome djelo nastaje. Primjenom doksata. Secesionistička sloboda izbora dekorativno-plastičnog znaka činila je lako mogućim preuzimanje već riješenih dekorativnih formi islamske arhitetkture i njihovo slobodno korišćenje i transponiranje u novim rješenjima. djelimično zbog simetrične kompozicije gdje je ulaz u aulu kinosale smješten u srednju osu znatno niži naglašen plitkim i punim trokutastim zabatom. ta djela već zahtijevaju razmatranje u kontekstu tzv. a krov velike površine i nagiba dovršava kupola.Strana 19 oplatom sve do prozorske klupčice prvog kata. Logično. Iako prizemlje ima velike otvore. Ono nema drugu funkciju osim dekorativne. tj. čemu kontrastira glatke malterisane plohe kata olakšane velikim otvorima i razvijenim volumenima. isticanjem prepoznatljivo naslijeđenih arhitektonskih elemenata. pri čemu su mu kompozicioni elementi pročelja preuzeti oblici iz nasljeđenog graditeljstva. A to je motiv široke kapije stambene kuće. Formulacija bosanskog sloga kao posebnog arhitektonskog izraza evolira iz arhitekture secesije oslonjene na tradiciju.

i 16. Nacrtom Kiraethane (čitaonice) u Jajcu. Lokalno stanovništvo je vrlo brzo i rado prihvatilo islam i sve tekovine osmasko-turske civilizacije. Izrazita je horizontalna raščlanjenost na puno.Strana 19 pseudoorijentalni. na ovamo. nemajući drugi. a mada se nigdje ne navodi da je to Vancaševo djelo. kamenom zidano prizemlje za zimske uvjete stanovanja i veoma lagana. interpretiraju se najbitnije karakteristike i strukturalne odlike bosanske begovske kuće. nije dala ništa originalno što bi sintezom preklapajućih se civilizacija dalo novi kvalitet. već uzeti u obzir da se arhitekti sreću sa drugačijim društvenoekonomskim odnosima gdje su i kriteriji vrednovanja drugačiji. samo je kroz raznolikost pokazala različito shvatanje ovog pojma. dovoljno snažne da bar neke kvalitete generira dalje. po tipu iz centralne Bosne kod koje je stamben prostor rješavan u ansamblu. a ne vlastitog razvoja. ali ovdje ostaje itekako prepoznatljiv princip komponiranja cjeline. stagnacijom i opadanjem moći turskog carstva javljali tipično provincijalni varijeteti i to ne kao posljedica vlastitog kulturnog doprinosa. godine. Taj pojam. pa i logičniji. jako perforirana bondručna konstrukcija kata za boravak ljeti. I pored toga. Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. već kao improvizacija u okvirima skromnih mogućnosti. Zato se može postaviti pitanje koje su to stvarne bosanske karakteristike ovog nasljeđa obzirom na minorne modifikacije koje su više stvar nužnosti. a koji zadiru u samu njegovu suštinu. Vancaš uspostavlja jedan kreativan odnos spram nasljeđa. nastalim vjerovatno oko 1910. može se odnositi samo na vrijeme od 1910. vrijednost ove spoznaje ne treba umanjiti. Kuću Osmanage Mehmedića u Zenici Vancaš projektira 1909. I u onim njegovim radovima koje svrstavamo u mauričke uvijek se prepoznaje neka tema lokalne arhitekture. Na porodičnoj zgradi Husedžinović u Banjaluci iz 1913. po arhitekturi i crtežu to izvjesno jeste.dinarski. po uzoru na gradsku kuću. a ne pojedinačne primjere. a i njegovu definiciju vjerujući da postoji specijalni bosanski način građenja. kao ansambl sa avlijama. godine primijenjeni su svi građevni standardi tog doba. ali je ista koncipirana u duhu turske gradske kuće.stećka. Arh. ako se neki narod u potpunosti identificirao sa importiranom civilizacijom i našao svoj duhovni izraz u njoj. zidovima i kapijama i sa karakterističnom centralno . Umjetnost srednjovjekovne Bosne osim nadgrobnog kamena . Disperznost islamske civilizacije i kulture i brojni varijeteti onoga što smatramo orijentalnim imaju različit stupanj izvornosti što uglavnom ovisi o predislamskoj tradiciji dotične sredine. godine. muslimanskoj čitaonici u Sarajevu "po motivima bosanskih divanhana". Naziv bosanski slog sreće se prvi put u rezoluciji koju arh. Prve realizacije oslobođene opće orijentalnih odlika a oslonjene isključivo na domaću tradiciju ostvario je upravo Vancaš i to dogradnjom verande svom ranijem projektu. Vancaš. za arhitekte austrougarskog perioda bio je dug. najčišći u početku (kraj 15. već interpretacija određene i sasvim jasne arhitektonske teme. I tip krova . a u smislu strukture građevine. Ujedno su očigledne i one usko lokalne tipološke odlike jajačke kuće koja nosi sve odlike nomadskog shvatanja građenja prostora. tj. trebalo je mnogo inventivnosti. u vrijeme kada već postoje ostvarenja koja su prevazišla formalno-oblikovni aspekt tradicionalnog graditeljstva. Put do spoznaje preciznih karakteristika osmanske arhitekture u Bosni da bi ove bile podloga za bosanski slog. godine. Gotovo faksimilska interpretacija prepoznatljivog oblika ustupa mjesto obliku koji je produkt funkcije i logike primijenjenog materijala. Tada postavljena teza o njegovom postojanju ostala je neprikosnovena sve do danas. Gotovo sasvim preuzete elemente tradicionalne arhitekture nalazimo i na projektu ljetnjikovca Dr. tj. A da bi arhitektura potražila nove puteve na tradiciji i nasljeđu. Josip Vancaš prvi je dao formulaciju pojma bosanski slog. da bi označavao pojavu. Upravo zato period turske uprave obilježavaju čisti elementi osmansko-turske arhitekture. u duhu je ambijenta. onda to i jeste njegova baština. To je bio najraniji primjer (1888. Najveći doprinos razvoju ideje bosanskog sloga u arhitekturi dao je arh. stoljeća) da bi se kasnije.) direktnog oslonca na tradiciju lokalnog graditeljstva i po prvi put to više nije samo aplikacja viđenog motiva. Ipak. Mandića na Ilidži ali već oko 1900.

zapravo je tradicionalno poimanje logičke teze funkcije. zatim detaljima stambene arhitekture Bosne. materijala i konstrukcije. godine i to ponajviše u slobodi ritmizacije zidnih planova i u oblicima doksata. što neminovno reproducira i oblik doživljen kao nasljeđe. Takva značenja može imati samo vijećnica. ali najviše zbog toga što je ta forma organizirana u jednom prostoru i vremenu. a ne viđenog i prepoznatljivog. a ne formalni gradbeni elementi arhitektonske cjeline. obično projektirana tako da bude po svemu prva među gradskim kućama. Zato za ove zgrade s punim pravom možemo reći da po tipu pripadaju tradiciji. Ova arhitektura koja je izraz funkcije. Model je predmet koga treba ponoviti onakvim kakav jeste. Oni su stvarni. čime postiže visok stupanj individualnog izraza. prostora i vremena. Upravo na ovim temama Vancaš napušta doslovno transčoniranje elemenata nasljeđa razvijajući kreativnost na bazi spoznajnog. godine još uvijek je naglašen onaj duh secesije na bazi kojega teži da formulira novi stilski izraz. Obadvije komponente (prostor i vrijeme). Vancaševi oblici nisu preuzeti. Najbolja ostvarenja u bosanskom slogu daje . Najbolja ostvarenja data u duhu bosanskog sloga. obilato ukrašen elementima secesionističke dekoracije. nose sve odlike secesionističke elevacije pročelja.. iz 1912. Bosanskom Šamcu. Banjaluci. Bolje rezultate on ipak postiže na onim objektima koji nemaju pretenziju da pored vlastitih. Na ovim objektima dijalog sa tradicijom uspostavljen je na jednom visoko kreativnom nivou bez preuzimanja prepoznatljivih oblika iz čisto dekorativnih razloga. Prema tome. Derventi. ipak je horizontalna ritmizacija objekta postignuta osama. Razvoj bosanskog sloga posljednjih godina austrougarske uprave u djelu Vancaša obilježen je izrazitim insistiranjem na formi. lišena svega što je bilo historijsko u smislu evropske graditeljske prošlosti i svega što je nacionalno. Objekt je po svemu logičan izraz funkcije i konstrukcije i ni po čemu to nije kopija već viđenog. jer su nastali kao logičan izraz razvoja funkcije i u oblicima koji poštuju logiku materijala i konstrukcije. Značajan doprinos razvoju bosanskog sloga dao je i Rudolf Tonnies. jer tip ne znači sliku nečega što treba kopirati ili savršeno imitirati. čija još ranija djela pokazuju izrazito osjećanje za duh mjesta. ali da nisu njeni modeli.. godine. tip je naprotiv predmet prema kome svako može zamišljati djela. te je za Vancaša sasvim logično bilo da tip postane osnova neke arhitekture. već izvedeni iz tradicionalnog poimanja samog načina građenja. pa i barokiziranim tornjićima sa kupolama. Isto tako nacrti za zgradu Hadin Ali-pašinog vakufa u Sarajevu. Ono što je u njima tradicionalno. monumentalne građevine.. a da ova ne budu međusobno slična. čime je želio simbolizirati svu kompleksnost graditeljskog iskustva ovog grada. imaju i neka druga značenja. ovdje su apsolutno čitljive. Nešto jači otklon od secesionističkog principa organizacije pročelja javlja se na dokatnoj uglovnici hotela Stari Grad u Sarajevu iz 1909. primarna. osobito oni koji su prethodili konačkom rješenju. islamskim vitičastim lukovima. gdje su elementi po obliku bliski tradiciji. Tešnju. on ističe statično i simetrično komponirani volumen. u sebi već nosi elemente rane Moderne. Oni su ovdje dovedeni u logičku vezu sa unutarnjim prosotrima koji se iz takvog odnosa lako čitaju. Iako u formalnim elementima nalazimo sve tipične odlike bosanske kuće. primijenjenog materijala i konstrukcije. Vanceš je dao na projektima filijala Zemaljske banke u Bihaću. Složeniji problem javljao se na zgradama kolektivnog stanovanja jer takvog uzora u tradicionalnoj arhitekturi Bosne nije bilo.Strana 19 razvijenom dispozicijom koja se očituje i u njenom vanjskom izgledu. potpuna je na projektu nerealizirane Gradske tržnice u Tuzli. stvarni nosioci značenja namjena koje izražavaju. Isti pristup formulaciji arhitektonskog izraza uočava se i na projektu zgrade vazduhoplovnih trupa u Rajlovcu kod Sarajeva iz 1917. Tip je vezan za oblik i način života jednog društva. Svojim projektom gradske vijećnice u Tuzli iz 1912. U njegovoj arhitekturi nastaloj oko 1910. bez obzira na svoju pojavnost izvedenu na osnovu tradicije. Čitljivost arhitektonskog dijela sa stanovišta njegove funkcije. Ova djela pripadaju ranoj Moderni i po shvatanju da individualnost građevine svakako ovisi od forme (za to su najbolji primjeri historijski spomenici). godine. već ideju koja će poslužiti kao pravilo modelu.

ali konačni rezultati ne bi mogli izdržati poređenja. Hans Berger dolazi na službu u Sarajevo tek 1915. 16:24h) Strana 19 . drvenim verandama. odnosno tek onda kada je arhitektura definitivno prestala biti pitanje stila. Usporedbom razvoja Moderne u Bosni i Hercegovini sa vremenski paralelnim tokovima u drugim srednjoevropskim zemljama. Formulacija Moderne. a forme novoprojektiranog objekta su fine aluzije na kulturne slojeve grada. te se moraju razmatrati u mnogo širem urbanom kontekstu. godine te je realizirao godine 1919. jer su im polazne pretpostavke proizišle iz pojma nasljeđa.iis.08. arh. Ponovno buđenje svijesti o vrijednosti nasljeđa javlja se u znatnoj mjeri tridesetih godina ponajviše u kritičkim analizama i pisanim djelima. podjednako štetan i nasljeđu i savremenoj arhitekturi.unsa. negirajući formalni aspekt arhitektonske pojavnosti.1.. njenu univerzalnu vrijednost. Time je definitivno otklonjeno pitanje stila u arhitekturi Bosne. a da su drugi stambeni oblici bili rijetko zastupljeni kao predložak. čak i civilizacijski oprečne. U nasljeđu su tražene i dokazivane one univerzalne vrijednosti koje propagira i avangardna arhitektura uz uvjerenje da se kontinuitet graditeljstva ne može ostvariti kroz posebnost pojava. doprinio je tome da se u traženju kontinuiteta odbaci svaki romantizam. samo je finale ovog procesa.ba/posebna/sarajevo/nedzad_kurto. Ortodoksni funkcionalizam. Tonnies kao da želi izraziti svu slojevitost arhitektonske prakse na ovom tlu. U jednom heterogenom tkivu nejasne mentalne identifikacije on uspostavlja novi prostorni znak koji će ga definirati. vilu Perišić koja nosi najbolje odlike bosanskog stila. već naprotiv. Tek u posljeratnom periodu uspostavio se objektivniji odnos prema duhu nasljeđenog. godine oblikovane po uzoru na feudalnu rezidenciju. a njena pozicija na rubu podignutog platoa trga bila je povod buđenju visoke svijesti o potrebi postavljanja jednog znaka urbane identifikacije . u Sarajevu. davala je živopisnu kompoziciju cjeline. (***) http://www. sasvim paralelno sa društveno-ekonomskim transformacijama. sada ovi detalji postaju čak groteskni u novoj namjeni i novom mjerilu. Izvjesno je da njegova arhitektura ima mnogo šira značenja od onih koja su posljedica funkcije i uže lokacije. Nekolicina projekata drugih arhitekata nastalih u isto doba ideju bosanskog sloga bespotrebno devalviraju romantičarskim imitiranjem čisto formalnih elemenata.htm (21. To je po svemu Moderna koju obilježenu nasljeđem čine samo usvojeni najboji graditeljski principi Bosne. a Huber na svom projektu raščlanjivanjem krova na više cjelina. Tim je zanimljivije rješenje stambene zgrade u ulici Višnjik. Projektom Gradske vijećnice u Bihaću on veoma suptilno uspostavlja kreativan dijalog sa memorijom mjesta. pa se krajnje racionalno pristupilo analizi arhetipskih pojava. horizontalnom rustikom i ritmom otvora stvara piramidalnu kompoziciju od više autnomnih elemenata.projektima stambenih kuća na kojima se jasno vidi odbijanje i pomisli na doslovno kopiranje tradicionalne forme. Za ljubav slikovitosti napuštena je strukturalna logika zahvaljujući kojoj su neki arhitekti kao što su Vancaš i Tonnies mogli doći do novog izraza. Ludwiga Hubera iz 1917.novog prostornog orjentira. završenu vidikovcem na kuli. uočavaju se određene metodološke podudarnosti. Zanimljivo je da se bosanski slog uglavnom formulirao na osnovu tipa gradske begove kuće. Dvostruka uloga takvih rezidencija (stambena i odbrambena). Njena geneza zapravo je slika jednog procesa kulturnog i umjetničkog preobražaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni. Sasvim logični u svom kontekstu. Nacrom gradske vijećnice u Tuzli.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful