UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIČKIH NAUKA Studije holokausta i genocida

Akad. šk. god. 2011/2012

Student: Čelik Anemin Broj indeksa: 495 III- PIR Odsjek: Politologija

Armenski genocid Seminarski rad

Mentor: Prof. dr. Smail Čekić

Sarajevo, maj, 2012. godine

……………9 Obilježavanje genocida……………..…………………………..4 Motiv genocida…………………………………………7 Vojska za čistu Tursku………………………………….…………………11 Zaključak…………………...3 Armenski genocid…………………………………….Sadržaj: Uvod……………………………………………………...8 Organizacija i glavni akteri genocida……..12 Literatura………………………………………………13 2 .

U svibnju 1994. na istoku s Azerbajdžanom. koje se koristi za ovu zemlju u većini jezika. Arapi. podijelili Otomansko Carstvo i Safavidska Perzija. Hayastan). Trenutačno su otvorene granice s Gruzijom i Iranom. obje su države pripojile te eksklavice svojem teritoriju.. Zbog njegove "božanske" vanjštine. dok su granice sTurskom i Azerbajdžanom zatvorene. no status Gorskog Karabaha nije razrješen. Ipak. Od te bitke računa se tradicionalni armenski kalendar. Egipćani i Perzijanci. Izmjenjivale su se razne dinastije. 301. nakon što su je osvajali Parti. oslabilo je gospodarstvo obiju država. a 1920. Armenija unutar Sovjetskog Saveza dobiva status socijalističke republike. Prije raspada Sovjetskog Saveza je Armeniji po Staljinovoj odluci (iz 1923. pa je u bitci kod jezera Van (danas u Turskoj) Haik strijelom s tri pera probio Nimrodov oklop i ubio ga. Armenija je oslabjela. Rimljani. Armenija je nastala na području bivše Armenske SSR. ali on je odbio i vratio se u svoju zemlju pod Araratom. na sjeveru s Gruzijom. dok su Azerbajdžanu pripadale četiri eksklave unutar pokrajine Tavuš i jedna u pokrajini Ararat. počeli su prije oko tri tisućljeća koristiti grčki povjesničari po armenskom voĎi Aramu. Zato je Nimrod krenuo s vojskom za njim. na jugu s Iranom i azerbajdžanskom eksklavom Nahičevan. kad je bio ministar za narodnosti) pripadala i eksklavica Baškend unutar teritorija Azerbajdžana. Asirska se vojska povukla. Kad se Sovjetski Savez raspao i kad su se pojavile napetosti oko Gorskoga Karabaha. službeno Republika Armenija je država na južnom Kavkazu.). 1991. Haik je u 130. Armenija se na armenskom zove Hajastan. Armenija je i nakon raspada SSSR-a ostala članica Saveza neovisnih država.12 godina prije Rima. što znači Haikova zemlja. potpisano je primirje. pa su je 1454. U Svetom pismu je Haik bio Noin prapraunuk.wikipedia. bila moćno carstvo s bogatom kulturom i u jednom je razdoblju vladala čitavim područjem izmeĎu Crnoga mora i Kaspijskog jezera. koji je prema legendi bio šesti član Haikove loze (praunuk Haikova praunuka). Armenija je do 1454.org/wiki/Armenija 3 . godini otišao u Šinar (Babilon) graditi Kulu babilonsku. Spor sa susjednimAzerbajdžanom zbog armenske enklave Gorski Karabah potječe još od sovjetskog doba (1988. pripojen Ruskom Carstvu. Mongoli. Kako se nije moglo ostvariti mirno rješenje i zbog turske blokade Armenije. a pojačao se nakon što je Armenija postala neovisna država 1991. je postala prva država koja je formalno preuzela kršćanstvo kao službenu državnu vjeru . Ime Armenija.1 1 http://hr. Perzijski je dio Armenije 1828. a Haik je živio 400 godina. Na zapadu graniči s Turskom. asirski mu je vladar Bel (poznat i kao Nimrod) rekao da ostane i da će ga slaviti kao boga.Uvod Armenija (armenski Հայաստան.

Dvije godine kasnije su armenski revolucionari zauzeli Osmansku banku(tur.000 armenskih žrtava. od 1894. 2 3 http://hr. Norman M. od kojih su većina bili vjernici Armenske katoličke Crkve odnosno Armenske apostolske Crkve. dospjeli su pod vlast Osmanskog (Turskog) Carstva i od tada su izvrgnuti povremenim progonima sve do konačnog istrjebljenja. Prvi pokolj armenaca U XVI. Stupanj upletenosti otomanske vlade u te odrede nije dobro poznat i predmet je rasprave. Konačni progon započeo je sultan Abdul Hamid II.5 milijuna Armenaca. 2 Tada je život izgubilo oko 100.je odlučio zadržati vlast nad tim područjem. januar 2011. Fatma Müge Göçek. Ferriman 1913.000 Armenaca (prema nekim procjenama i znatno više). st. 4 . Naimark. Osmanlı Bankası. do 1896. Osmanska vojska i kurdske paravojne snage pobile su 1894.Armenski genocid Armenci su vrlo star narod.org/wiki/Armenski_genocid Ronald Grigor Suny. 3 Odredi muslimanskih Turaka zatim su pobili 50. USA. Taj je masakr Englez Duckett Z. A Question of Genocide: Armenians and Turks at the End of the Ottoman Empire. Rusija je Armence podupirala u njihovim zahtjevima za autonomijom jer je željela oslabiti Osmansko Carstvo. je u Osmanskom Carstvu živjelo 2. 1890. godine. Već tijekom prvog tisućljeća prije Krista doživjeli su svoj kulturni procvat. Nastavak je uslijedio 1909.wikipedia. a koncem III. Iako je autonomaški pokret brzo rastao. susjeda Armenaca. odnosno Bank-ı Osmanî-i Şahane) u Carigradu da bi privukli pažnju meĎunarodne javnosti. Otomanska je vlada potakla protuarmenske osjećaje kod Kurda.000 do 30. Tijekom svoje duge povijesti uživali su samostalnost ili su bili u sklopu neke od moćnih država u svome okruženju. s 20. Oxford University Press. stoljeća primili su kršćanstvo. sultan Abdul Hamid II. pa su Armenci zbog toga i zbog povišenja poreza podigli ustanak. koji je odlučio ukinuti armensko pitanje tako da ukine Armence . Bio je to početak genocida.000 Armenaca. na tisuće Armenaca i spalile mnogo sela. 28. imenovao terminom holokaust i time ga prvi put uveo u političku literaturu.

vješani su na javnim mjestima. turski je povjesničar Taner Akçam. godine. 5 http://hr. USA. Njihov se broj već mjesec dana kasnije popeo na 2. Norman M. Realizacija plana započela je 24. a 24. Tada je pod izgovorom ustanka u provinciji Van uhićeno 235 vodećih ljudi iz armenske zajednice u Istanbulu. Armence u blizini fronta (slična je sudbina zadesila i ljude daleko od linije fronte) potjerali su da pješače prema negostoljubivim pustinjskim krajevima Sirije i Mezopotamije. a nije reagirala drukčije (osim američkog ambasadora) nego mlakim protestima ambasadora. dok se preživjeli nakon rata nisu mogli vratiti kući. Val uhićenja proširio se i na druga područja. 2004). ASALA) u drugoj polovini 20. Zvanična Turska se ne slaže sa terminom genocid i tvrdi da su samo neki zapovjednici "otišli malo predaleko" dok veliki broj evropskih država a posebno Armenija tvrdi da su ti dogaĎaji bili planirani i da ih se može nazvati samo genocidom. Postoji i priča o tome da je Hitler u pripremama za "konačno rješenje židovskoga pitanja" izjavio: "Ko danas više spominje istrijebljenje Armenaca?"5 4 Ronald Grigor Suny. 322. što je za većinu značilo smrt. Oxford University Press. zauzeo i UN. i 25. Hamburg.4 Rusija i Osmanlijsko Carstvo su ušle u I svjetski rat kao neprijatelji. pa su se iselili u ruski dio Armenije ili Zapadnu Evropu.000 mobiliziranih armenskih vojnika zatvoreno je u radne logore i poslije ubijeno. koji živi na Zapadu.345. Taj je stav 1985. A Question of Genocide: Armenians and Turks at the End of the Ottoman Empire. januar 2011. Ukupno je tako izginulo oko milion i pol ljudi. a potom iz zapadne Anadolije i Trakije. Te rane nisu posve zacijelile i još utiču na odnose izmeĎu izmeĎu Armenije i Turske. Uhićenici su deportirani u razna mjesta Anadolije i ondje likvidirani. i 1986. travnja 1915. Neke su armenske organizacije (npr. S ciljem zastrašivanja. svih 60. vijeka terorističkim napadima neuspješno pokušale natjerati Tursku da promijeni stav. aprila su u Istanbulu i drugim velikim turskim gradovima uhapšeni i pobijeni armenski intelektualci. Naimark. Od svibnja 1915. u svojoj doktorskoj disertaciji ( Armenien und der Völkermord. Sjevernu Ameriku i Australiju. a godinu dana kasnije i Evropski parlament. započela je deportacija stotina tisuća Armenaca iz pokrajina istočne Anadolije.org/wiki/Armenski_genocid 5 . Fatma Müge Göçek.Drugi pokolj armenaca Genocid je kulminirao 1915. U februaru 1915. Osmanlije su Armence smatrali ruskom petom kolonom. utemeljeno pokazao da se radilo o planskom genocidu što su ga pripremili najviši organi državne vlasti i partije mladoturskog pokreta Jedinstvo i napredak (Ittihat ve Terakki).wikipedia. ObraĎujući dokumente i protokole s procesa organizatorima i izvršiteljima genocida nad Armencima. Jasno je da je meĎunarodna zajednica znala za te dogaĎaje.

Mapa armenskog genocida: 6 .

To je ubrzalo konačnu odluku da se krene u njihovo istrjebljenje. Ta je organizacija imala nalog formirati oružane postrojbe. To je za posljedicu imalo zakon o deportaciji Armenaca donesen 27. Jedno povjerenstvo u okviru Ministarstva rata trebalo je koordinirati provedbu plana. Zemlju je trebalo očistiti od kršćanskog stanovništva. Regrutirane su iz triju skupina: 1) kurdska plemena. Već u kolovozu 1914. 3) izbjeglice s Balkana. Deportacije su u istočnim provincijama započele i prije službene odluke na osnovi usmenog dogovora. Pisane naredbe dijeljene su povjerljivim ljudima koji su trebali raditi na provedbi planova. I spomenuto je društvo bilo zaduženo da formira oružane postrojbe. Prema riječima ministra Talaat-paše. Te su postrojbe već u kolovozu 1914.6 6 http://www. Na taj je način mobilizirano oko 30.org/index.php?title=Armenian_Genocide 7 . Radi uklanjanja unutarnje opasnosti. svibnja iste godine. donesena je odluka o formiranju Specijalne organizacije (Teşkilat-i Mahsusa) čiji je cilj bio ostvarivanje islamske unije i ujedinjenja svih izvan Turske živućih Turaka pod idejom turkizma . izjavivši: Pun sam nade! Vojni neuspjeh Turske protiv ruske vojske na području Kavkaza početkom 1915.armeniapedia. Ministar unutarnjih poslova Talaat-paša bio je vrlo zadovoljan nakon jedne inspekcije. turska rasa) pod idejom panislamizma i panturkizma. Utemeljeno je i Revolucionarno društvo Kavkaz da bi se stvorio dojam da s planom progona armenskih kršćana vlada i partija nemaju ništa. (poginulo 100. nacionalno i rasno homogene države (islamska vjera. Centralni komitet partije Jedinstvo i napredak (Ittihat ve Terakki) odlučio je na skupštini u ožujku 1915. Kao središte svih operacija na području istočne Anadolije izabran je Erzurum. 2) kažnjenici.000 vojnika u nekoliko tjedana) poslužio je za stvaranje legende o izdaji Armenaca.000 ljudi. bio je to rezultat dugog i zrelog promišljanja. Radilo se tajno. da se konačno riješi armensko pitanje.Motiv genocida Motiv genocida bio je u težnji za stvaranjem čiste vjerski. političke i vjerske voĎe. počele djelovati u kavkaskom i iranskom graničnom području ubijajući armenske intelektualce.

General Ali Ihsan Sabis. Negdje su se mogli pripremiti i ponijeti najnužnije stvari. izdan je nalog Armiji da razoruža sve armenske vojnike.Vojska za čistu Tursku TakoĎer su prije razraĎenog plana o istrjebljenju poduzimane mjere koje su vodile u tom smjeru. a najčešće su bili prepuštani umiranju od gladi. izjavljivao je da unutar svoga zapovjednog područja neće trpjeti da ijedan Armenac ostane na životu. Deportacije i masakri razlikovali su od regije do regije. bilo oko 120. a negdje dva sata. Obavještajna služba Glavnog stožera vojske u Istanbulu bila je angažirana u organizaciji genocida. Treća Armija je izravno sudjelovala u masakrima stanovništva. To je bio pravi pokolj. ali su u osnovi slijedili isti obrazac. Njezin zapovjednik Mahmut Kamil-paša izdao je zapovijed da se svaki musliman. koji bi pomagao Armencima. 8 . U pravilu su muški dio stanovništva udaljavali već prije početka deportacije. Koncem veljače 1915. Restrukturirane su za efikasnu likvidaciju Armenaca i ubrzo su počele vršiti masakre na kavkaskom području. Tako su te postrojbe. Nasuprot tomu voĎe Specijalne organizacije (Teşkilat-i Mahsusa) tražili su još veću slobodu za njihovo djelovanje. negdje nisu. Vojska se napose isticala u masakrima armenskih vojnika. Od njih su formirani radni bataljuni kojih je već do travnja 1915. ili su na početku marša na putu odvajani od žena i djece te strijeljani ili na drugi način ubijani. ranije podreĎene Armiji. Radi diskrecije u razradi plana o istrebljenju. Likvidacija radnih bataljuna pojačana je nakon službene odluke o deportaciji. prije svega u istočnoj Anadoliji. S tim se složio i Centralni komitet partije. Postupanje s deportircima na putu bilo je različito: u nekoliko slučajeva davana im je hrana. pred vlastitom kućom ubije a kuća mu se zapali. obustavljen je rad parlamenta u ožujku 1915. a sam se hvalio da je svojim rukama ubijao Armence. Negdje bi deportacija bila najavljena dva tjedna prije. donosila vlada. od tada direktno u nadležnosti Specijalne organizacije . a zakone je. Vojni zapovjednik Halil-paša je pisao da se trudi armensku naciju iskorijeniti do zadnjega čovjeka . Kamionima su transportirane skupine od po 50 do 100 Armenaca koji su potom ubijani. umjesto parlamenta. Vojska je imala značajan udio u genocidu. zapovjednik Šeste Armije. Zatim su uslijedila njihova uništavanja. zbog slabe discipline a njihove članove inkorporirati u regularne jedinice. Armijski je vrh želio raspustiti paravojne postrojbe nakon vojnog poraza početkom 1915.

Da 7 Taner Akçam . (…) Bez obzira na žene. novembar 2006. Ti su marševi za Armence uglavnom značili put u smrt: ako nisu bili masakrirani. Kemal-paša. Turske vlasti su armenske žrtve nastojale objasniti kao posljedicu ratnih uvjeta. Centralni komitet nije protokolirao čak ni regularne sjednice partije. Većina odluka nije pismeno fiksirana. Henry Holt and Co. Nekoliko je guvernera smijenjeno. Središnju ulogu u organizacijskoj strukturi imao je Talaat-paša koji je u odreĎivao mjere i način postupanja kod deportacija. ministar unutarnjih poslova.. u masakrima su sudjelovala i kurdska plemena i civilno pučanstvo. U brzojavu od 15. Deportacije u istočnim provincijama tekle su od svibnja do srpnja 1915. Koristio je dvije zapovjedne linije: najprije bi slao službene naredbe da se Armence ne napada ili da se kazne napadači. Koji su dotle preživjeli. Ali je znakovito da su odbijali svaku humanitarnu pomoć drugih zemalja za Armence. Papir bi se nakon čitanja uništavao. epidemija i gladi. išli su u sabirni logor. a odatle razašiljani u dva smjera: na jug Sirije ili na istok u iračku pustinju. Odlučivalo se usmenim dogovorom. drugdje je žandarmerija štitila kolone deportiraca od napada pučanstva.Pored Specijalne organizacije (Teşkilat-i Mahsusa) i žandarmerije Ministarstva unutarnjih poslova. A Shameful Act: The Armenian Genocide and the Question of Turkish Responsibility. Strane su predstavnike uvjeravali da deportacijama ne žele uništavati narod.7 Organizacija i glavni akteri genocida Enver-pašaNajveću ulogu u genocidu imali su Enver-paša. i Talaat-paša. prefekturi Aleppo izričito zapovijeda istrebljenje: … Već Vam je rečeno da je Vlada odlučila sve u Turskoj nastanjene Armence sasvim iskorijeniti . 147 9 . preko kurira ili brzojavno. ministar rata i glavni zapovjednik turske vojske. žeĎi i bolesti. odašiljao upute koje su to obesnaživale. djecu bolesne (…) njihovu postojanju mora se učiniti kraj . šef sigurnosne službe i kasnije guverner Sirije. iscrpljenosti na putu. Ciljno mjesto deportacija bio je Aleppo. Ponegdje je pučanstvo štitilo Armence i nastojalo ih spašavati skrivanjem. a tajno je. rujna 1915. Oni koji to nisu provodili otpuštani su iz službe i prijetilo im se smrću. umirali su od gladi. a potom su uslijedila protjerivanja iz zapadne Anadolije i Trakije. To svjedoče i sačuvani brzojavi u kojima on zahtijeva čišćenje putova od leševa i prijeti činovnicima koji ne bi provodili njegove naredbe.

Tu su temu u javnost svojim knjigama iznosili svjedoci genocida Heinrich Vierbücher i župnik Johannes Lepsius kao i književnik Franz Werfel koji je 1933. Danas turske vlasti govore o 300.8 8 http://www. a Hitler ga 1934. svjetskog rata priznalo je broj od 800. knezu Hohenlohe-Langenburgu. teško je precizno utvrditi.000. Glavni liječnik u Glavnom stožeru turske vojske. Što se broja žrtava tiče. govori o osobama u Ministarstvu rata koje su ciničnim smijehom smrt tisuća ljudi u službenim medicinskim izvješćima registrirali kao prirodnu smrt ili nesretne slučajeve. potvrĎuju i izjave stranih diplomata ili zaposlenika u turskim službama. Deseci tisuća prisilno su islamizirani. što ga je sam spremao.300. Hitler je stoga mogao 22. Krajnji rezultat je vidljiv iz riječi ministra Talaat-paše zamjeniku njemačkog veleposlanika. od 31. Zanimljivo je da je Talaat-paša po završetku genocida od američkog konzula tražio popis svih Armenaca kod Društva za životno osiguranje u New Yorku da bi se novac od njihova osiguranja isplatio turskoj državi! O tom genocidu pisano je dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća. Nijemac Georg Mayer.000 mrtvih. kolovoza 1916: Armensko pitanje više ne postoji.org/chronology.000 Armenaca u Turskoj prije genocida. ističe gore spomenuti turski autor Taner Akçam. Armenski patrijarhat polazi od broja 2. godine reći SS-oficirima: Tko danas još govori o uništenju Armenaca – računajući da će i genocid.100. a turska strana od 1.000 mrtvih. tursko Ministarstvo unutarnjih poslova koncem I.500.html 10 . dok armenska strana polazi od broja 1.000.armenian-genocide. nestati u zaboravu.se deportacijama svjesno išlo na uništenje naroda. Od tada je. na zahtjev Turske zabranio. kolovoza 1939. Koliki je ukupni broj ubijenih. ta tema sve više i više tonula u zaborav . objavio roman Četrdeset dana Musa Dagha.

Donara Sergejevnom: Kažite mi.wikipedia. u kolonama su protestirali uz transparente. zašto vam je važno priznavanje genocida? . godišnjica genocida. obljetnicu 2005.. Artsah. koji je po nacrtima arhitekata Kalašjana i Mkrtčjana dvije godine kasnije postavljen na brdu Cicernakaberd nad klancem rijeke Hrazdan. Godinama pokušavaju navesti Tursku na priznavanje ovog dogaĎaja. turski historičari govore o "nekoliko stotina hiljada" koji su stradali "u graĎanskom ratu u kojem je bilo žrtava na obje strane". na Armenskim TV kanalima mogli se vidjeti kako su u glavnom gradu. kada patnje našeg naroda budu priznate. stotine hiljada ljudi obišle memorijal te su oko vječne vatre postavili zid napravljen od cvijeća. Erevanu. Ali to će biti moguće tek onda. slažući cvjetove. armenci. kao i fotografijama njemačkih fotografa (turskih saveznika u 1. Ovo priznanje više znači turskom narodu nego nama. Od spomenika vodi park sa zidom dugim 100 metara na kojem pišu imena krajeva za koje se zna da su se u njima vršili pokolji.. otvoren mali muzej s osnovnim podacima o dogaĎajima. kako ga zovu armenci.. odnosno Karabah. Izvaci iz razgovora s rektoricom univerzietea Maštrop Maštoc. u Los Angelesu. obilježen je kolonama koje su na memorijalu postavljale cvijeće. jer njemački je narod krenuo naprijed nakon što su priznali što je fašistički režim učinio. dok s druge strane.org/wiki/Armenski_genocid 11 . priča je za sebe. javila se zamisao o postavljanju spomenika. Ovaj dan 2005.Zašto je hebrejima bilo bitno priznanje njihovog genocida? Mi samo želimo da se prizna historijska istina.10 9 10 http://www. obilježavala 50.. kako je poznat ostatku svijeta. gdje živi velik broj Armenaca. Na kraju tog parka je 1995. visok preko metar i dugačak možda stotinjak metara.Obilježavanje genocida Armenci svake godine obilježavaju dan genocida brojnim manifestacijama. godine. Britanski izvori govore o mogucih milion žrtava.html http://hr. Obelisk visok 44 metra simbolizira preporod Armenaca. za 90. Unutar tog kruga gori vječna vatra. Pokraj muzeja je prostor gdje strani državnici sade spomendrveće. Mi. želimo dobrosusjedske odnose s Turskom. Istovremeno.9 Kad se 1965.org/memorials. a 12 blokova postavljenih u krug predstavlja 12 izgubljenih pokrajina na području današnje Turske. želimo normalno živjeti i trgovati.armenian-genocide. Primjerice. svjetskom ratu) i publikacija o genocidu na raznim jezicima.

dana je definicija tog pojma a formulirao ju je Rafael Lemkin: Genocid je radnja koja se čini s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna. U konvenciji o genocidu. usvojenoj 1948. prosinca 2005. prisilni marševi u pustinju. etnička. Nijekanje ovog genocida jest najbrutalniji prezir osamsto tisuća do milijun ili više armenskih žrtava! 12 . b) uzrokovanjem teških duševnih ili tjelesnih povreda na članovima skupine. jer je u jednom razgovoru za švicarske novine rekao da je u Turskoj ubijeno 30. I u BiH se čuju glasovi nijekanja ovog genocida. Štoviše kažnjiv je i sam javni spomen genocida nad Armencima kao povreda 'nacionalnog interesa' Poznat je slučaj svjetski uglednog književnika Orhana Pamuka. c) nasilno prevoĎenje djece iz jedne skupine u drugu.000 Kurda i milijun Armenaca te da se o tome mora govoriti . ovogodišnjeg dobitnika Mirovne nagrade njemačkih knjižara. d) odreĎivanje mjera usmjerenih na sprečavanje raĎanja. žeĎi… sve s ciljem potpunog istrjebljenja naroda. u Ujedinjenim Narodima. Svi elementi definicije genocida prisutni su u armenskom slučaju: pokolji. umiranje od gladi. deportacije.Zaključak Turska ni danas službeno ne priznaje genocid. c) namjerno nametanje životnih uvjeta nekoj skupini koje vode djelomičnom ili potpunom tjelesnom uništenju. rasna ili vjerska skupina: a) ubijanjem članova skupine. kojemu u Istanbulu spremaju suĎenje 16.

Literatura: Ronald Grigor Suny. USA Taner Akçam . Henry Holt and Co. novembar 2006.org/wiki/Armenski_genocid http://www. Naimark.wikipedia.org/ http://hr. A Question of Genocide: Armenians and Turks at the End of the Ottoman Empire. Oxford University Press.org/index. A Shameful Act: The Armenian Genocide and the Question of Turkish Responsibility. januar 2011.php?title=Armenian_Genocide 13 .armenian-genocide. Norman M.armeniapedia. Fatma Müge Göçek. http://www.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful